R.

Bogei: Politike konotacije ekumenizma

Politike konotacije ekumenizma

Robert BOGEI Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske1 robert.bogesic@mvpei.hr
UDK: 261.8 Struni lanak Primljeno: 15. 2. 2008. Prihvaeno: 15. 3. 2008.

Saetak

Kransku crkvu i politike zajednice karakteriziraju kriteriji zajednice, autoriteta i vlasti, pozitivnog i naravnog prava i ustanove. Njihov meusobni odnos odreen je elementima kao to su razlikovanje duhovne od svjetovne vlasti, meusobno su autonomne, vjernici daju prednost duhovnoj nad svjetovnom vlasti. Dok su pred Europom izazovi odreivanja uloge u svijetu, ali i odnosu prema pojedincu i kolektivitetima, pred kranskim crkvama su izazovi ostvarivanja ideje ekumenizma koje predstavlja mjerilo vjerodostojnosti kranstva. Mnogi nereligiozni elementi utjeu na ostvarivanje ekumenizma, kao to su politiko nesporazumijevanje, neiskrene protokolarne geste, nametanje superiornosti i privilegiran status identiteta. Ekumenizam odreuju smjernice rasta suradnje, kao to su vjerovanje u jednu, svetu, katoliku i apostolsku crkvu, vidljivo zajednitvo crkava i zajednika odgovornost u Europi. Ekumenski put se prolazi usporeno, ali vano je to odreuje pravila vjernikog ivota.

Uvod Kranske crkve u 21. stoljeu, bez obzira na konfesionalnu pripadnost, sve vie poprimaju u radu i ponaanju konture politikih zajednica. Takvi procesi imaju veliki utjecaj na pokret ekumenizma meu kranskim crkvama. Koji su razlozi takvih kretanja meu i unutar kranskih crkvi? Je li na svjetskoj sceni na djelu proces kristijaniziranje svjetovnog ili svjetovnost kristijaniziranja? Kako se ponaaju crkve prema procesu globalizacije, a kakav je njegov utjecaj na ekumenski pokret? injenica je da se kroz proces globalizacije dolazi do odreenog stupnja gubljenja poloaja drave, ali i uloge i mjesta kranske crkve, te se postie vii stupanj ujednaavanja ukupnog svjetskog poretka, iako i u moderno vrijeme drAutor u tekstu navodi osobna stajalita.

113

KAIROS - Evaneoski teoloki asopis / Godite II. (2008), br. 1, str. 113 - 124

avna, ali i religijska dimenzija i dalje ostaju vrlo vaan element. Kada govorimo o pojmovima Kranska crkva, pod kojim podrazumijevamo Rimokatoliku, pravoslavne i protestantske crkve, te politike zajednice, nekoliko je zajednikih osobina. Svaka, s jedne strane, predstavlja individuu koja, s druge strane, nastoji postati kolektivitet. Pod tim podrazumijevamo postojanje u kranstvu raznih crkvi sa svojim unutarnjim ustrojstvom i vanjskim djelovanjem, to je karakteristino i za politike zajednice, kao to su drave i integracije. Kao to se kod kranskih crkvi teko postie kolektivizam, pod kojim podrazumijevamo oblik jedinstvenog djelovanja, tako se teko postie i kod politikih zajednica, posebno drava. Za oba pojma zajednika je potreba voenja dijaloga. Kod politikih zajednica obavljaju se razni oblici summita, kongresa, kako na unilateralnim, bilateralnim i multilateralnim razinama, dok se kod kranskih crkvi odravaju takoer unilateralni i bilateralni skupovi kao to su sabori, koncili te multilateralni gdje spadaju i ekumenski susreti. Kroz temu politike konotacije ekumenizma razmatrani su kriteriji koji odreuju kranske crkve i politike zajednice, njihovi meusobni odnosi, mjesto i uloga ekumenizma meu kranskim crkvama, te njegovo ostvarivanje kao mjerilo vjerodostojnosti kranstva. Pitanje je kakva je uloga Europe, posebno Europske unije i njezinog procesa irenja, na poloaj kranskih crkvi i njezinih vrijednosti te na proces ekumenizma. U radu su koritene deskriptivne, historiografske i statistike metode. A. Definiranje pojmova Kranska crkva, u najirem smislu, predstavlja drutvo svih istinskih vjernika koji ive. Crkva je univerzalno drutvo svih vjernika, koje je Bog od vjenosti predodredio za vjeni ivot.2 Ako odredimo Crkvu kao zajednicu (gr. eklesia - zajednica, skuptina), ona predstavlja skup ljudi iz istog mjesta, kraja ili zemlje, koje je pored drugog ujedinilo priznavanje Isusa Krista i poziv da ispovijedaju njegovo ime. Politika predstavlja posebnu usmjerenost neke politike grupe da obavlja vlast, dok je Politiko posebno organizirano ljudsko podruje djelovanja.3 Bit politikog moe se oitovati u sljedeim odnosima globalizacija-socijalizacija, zapovijedanje-sluanje, javno-privatno, prijateljstvo-neprijateljstvo. Kriteriji koji odreuju politiku zajednicu su zajednica, autoritet i vlast, pozi2 Prema T. C. Hammondu, Uvod u teologiju, Izvori - Kranski nakladni zavod, Osijek, 1993., str. 180. 3

Rene Coste, Politike zajednice, Kranska sadanjost, Zagreb, 1995., str. 32.

114

R. Bogei: Politike konotacije ekumenizma

tivno pravo i ustanova.4 Zajednica ima dvije sastavnice: nunost i dobrovoljnost, dok su autoritet i vlast obiljeene osobinama neovisnosti i suverenosti te povlastice i zakonske prisile. Pozitivno pravo predstavlja skup pravila koja ureuju ljudsku zajednicu. Osim pozitivnog, koje se jo dijeli na religijsko i politiko, koje pak moe biti privatno i javno, unutar kojeg postoji ustavno, upravno i meunarodno pravo, tu je i naravno pravo. Pod terminom ustanova podrazumijeva se pojam koji, kako ga odreuje Rene Coste, predstavlja ideju o djelu koje treba ostvariti, utemeljitelja ideje koja se eli ostvariti i grupu sudionika koji ele ostvariti ideju.5 Mogu postojati osobne ustanove koje ostvaruju zajednike ciljeve ili stvarne koje daju opi okvir zajednici. Takoer postoje subordinacijske - zapovjedne i komunikacijske - dijaloke ustanove. Pojam religija6 odnosi se na povezivanje zajedno (lat. religare) ili vjebati, odravati probu, obavljati neto savjesno (lat. religere). U oba sluaja sugerira se identifikacija, kohezija i socijalna integracija, kako na osobnoj-lokalnoj tako i na grupnoj - globalnoj razini. Promatrajui osobnu razinu, funkcija religije je stvaranje osjeaja sigurnosti, samopouzdanja i snage, posebno u kriznim trenucima, ime se stvara pouzdanje meu ljudima, ime se zadovoljava potreba za autoritetom, zatitom i povjerenjem. Na grupnoj razini integrativna funkcija uvjetovana je rasnim, nacionalnim, socijalnim, spolnim, pa i dobnim poloajem. B. Meusobni odnos politikog i religijskog? Nekoliko elemenata koji utjeu na meusobni odnos politikih i religijskih subjekata i procesa su: - Razlikovanje duhovne od svjetovne vlasti - Vjernici daju prvenstvo duhovnoj vlasti - Autonomna svjetovna vlast - djeluje na podruju politikog - Autonomna duhovna vlast - djeluje na podruju religioznog - Religijsko izraava lojalnost prema dravi i suradnju s njom - Crkva treba biti nadnacionalna i crkva blaenstva.7 Odnosi politikih i religijskih subjekata mogu se promatrati kroz nekoliko oblika. S jedne strane, religija moe pozitivno utjecati na rjeavanje politikih problema,
4 5 6

Vidi Rene Coste, isto djelo, str 35. Vidi Rene Coste, isto djelo, str. 42-43.

Prema unji, ., Otpori kritikom miljenju, Radna zajednica Republike konferencije Saveza socijalistike omladine Hrvatske, Zagreb, 1989.
7

Vidi, Rene Coste, isto djelo, str. 212-216.

115

KAIROS - Evaneoski teoloki asopis / Godite II. (2008), br. 1, str. 113 - 124

kada se orijentira na zajednike vrijednosti, dok, s druge strane, ovisno o stupnju radikalizma i kod religije i kod politikih institucija, uz tendenciju meusobnog podravanja, mogui su prikriveni ili otvoreni sukobi. Takoer, to su politike institucije jae, vea je opasnost da religijske institucije postanu sredstvo prinude - politike institucije mogu obavljati selekciju religijskih doktrina, kako bi ostvarili podrku; raznolikosti izmeu religije i politikog u sebi skrivaju vjerojatnost otrih, esto nepomirljivih sukoba. C. Gdje se tu nalazi ekumenizam? Pod pojmom ekumenizam podrazumijevamo ideju i proces zbliavanja kranskih crkvi, to se moe odvijati na dvije razine. Prva se odnosi na duhovno jedinstvo svih krana u nevidljivoj crkvi, a druga podrazumijeva da se duhovno jedinstvo mora izraziti na vidljiv nain. Termin jedinstvo ne podrazumijeva jednoobraznost jer jedinstvo krana se izraava kroz vjeroispovijed u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga te injenicu da je Biblija Boja Rije temelj tog ispovijedanja. Djelovanje vjernika u drutvu moe se promatrati, kako istie Rene Coste, kroz dvije razine djelovanja8 - u ime crkve i u jedinstvu s crkvenom hijerarhijom, te - kao graani i u svoje vlastito ime. Pitanje je moe li se razlikovati djelovanje graana, bilo da se radi o pojedinanim ili grupnim aktivnostima, poduzeto u ime crkve ili u vlastito ime.9 Je li i ekumenizam podloan takvom razlikovanju? Moe li se djelovanje odvojiti na vlastito i inicijativno te na crkvene smjernice? Nije li u oba sluaja temelj djelovanja evanelje? Analiza politike konotacije ekumenizma neizostavno istie pitanje je li ostvarivanje ekumenizma meu kranskim crkvama mjerilo vjerodostojnosti kranstva. Kada se govori o ekumenizmu meu kranskim crkvama Europe i svijeta, pred njima su postavljeni izazovi ije e rjeavanje i sueljavanje s njima u mnogo emu ovisiti o potrebi za novom duhovnom obnovom i reevangelizacijom, a ne od prizivanja prolosti i nekritikih prihvaanja tradicija. Kroz proces ekumenizma kranske crkve i konfesije trebaju djelovanje i pojedina stajalita usmjeriti prema meusobnoj iskrenosti, sluenju i poniznosti, a ne prema samoisticanju, samopravednosti i samoponosu, to je svojstveno politikim zajednicama.

8 9

Vidi, Rene Coste, isto djelo, str. 220-221. Maritain J., Cjeloviti humanizam, Kranska sadanjost, Zagreb, 1989., str. 354.

116

R. Bogei: Politike konotacije ekumenizma

Crkve trebaju redefinirati svoje prioritete i interese u odnosu na, s jedne strane, nacionalno-dravne, demografske i geopolitike interese, prema, s druge strane, duhovnim osobno-crkvenim obnovama, jer esto prvi imaju vaniju ulogu od drugih. Unato susretima poglavara kranskih crkava (Rimokatolike, pravoslavnih i protestantskih), teolokim simpozijima i molitvenim skupovima za jedinstvo svih krana, mnogi nereligijski, politiki inioci tvore teko premostive prepreke kad je u pitanju kransko jedinstvo kao to su: politiko nesporazumijevanje, nepostizanje kompromisa i suradnje, neiskrene kurtoazne i protokolarne geste, nametanje vlastite superiornosti, privilegiran status identiteta. to je za kranske crkve i ekumenski pokret prioritetno - duhovno ili institucionalno jedinstvo? injenica je da je prvo ostvareno i zapeaeno jedinstvom svih vjernih u Kristu, a ovo drugo teko da e se u ovom svijetu ikada i ostvariti. Prema rijeima kardinala Murphia OConnora, prigodom potpisivanja Ekumenske povelje u Strasbourgu,10 tri su opasnosti za ekumenizam: sumnja, inercija i nestrpljivost. Europa - predzie ega? Kakva je perspektiva kranstva u Europi, kao dominantne religijske orijentacije, a kakva budunost Europe, te meusobni odnosi kranskih crkvi i njihovih politika prema:11 a) ulozi u svijetu, posebno u meuodnosima na relaciji Sjeverna Amerika-Europa-Daleki Istok. - meunarodnim institucijama, kao to su UN, Meunarodni monetarni fond (MMF), Svjetska banka (WB), Svjetska trgovinska organizacija (WTO), posebno kada se govori o odnosima bogatih (Sjever) i siromanih (Jug) - prekidu s dominantnom ulogom jedne (jedine) globalne moi (SAD) i ostvarivanjem vlastite neovisnosti u afirmaciji mirovnih i posrednikih misija na kriznim podrujima - odvajanju svojih vojnih kapaciteta od onih SAD-a, kao i promicanje organizacija civilnog drutva koje nastoje djelovati nenasilno, posredniki i zalau

Ekumenska povelja za rast suradnje meu crkvama u Europi (Charta Oecumenica) potpisana je u Strasbourgu 22. travnja 2001., a potpisali su je metropolit Jeremie, predsjednik Konferencije europskih crkava (KEK) i kardinal Vlk, predsjednik Vijea europskih biskupskih konferencija (CCEE). lanovi KEK-a su 125 protestantskih, anglikanskih, pravoslavnih i starokatolikih crkava, a CCEEa 34 katolike biskupske konferencije.
10 11

Vie u dokumentu Kakva Europa na poetku tisuljea? Deklaracija katolikih temeljnih pokreta o buduoj Europi pedeset godina nakon Rimskog ugovora, European Network Church on the Move, Federation des Reseaux de Parvis (47 associations) Redes Cristianas (80 associations), Rim-BerlinZagreb 25. oujka 2007.

117

KAIROS - Evaneoski teoloki asopis / Godite II. (2008), br. 1, str. 113 - 124

se za kontrolu sukoba. - otvaranje prema zemljama Istoka, ne samo europskog, to utjee na otvaranje prema Turskoj, ali i dravama u Kaspijskoj regiji, (ne samo zbog nafte i plina), koje su preteito islamske, - sueljavanje s jakim valom emigracije iz zemalja Treeg svijeta, - funkcioniranje europskih institucija, to utjee na unutarnju povezanost, politiko-gospodarsko-socijalnu stabilnost i sigurnost. b) odnos prema pojedincu i kolektivitetima - prava graana, radnika, obitelji, u odnosu na pojave siromatva, posebno meu najslabijim kategorijama, kao to su umirovljenici, nezaposleni, mladi, brojne obitelji, pod utjecajem ekonomskog neoliberalizma - utjecaj kriminala i raznih oblika terorizma koje jaaju u kontekstu procesa globalizacije. Zanimljivo je istraivanje S. P. Hungtintona prema kojem postoje dvije slike Zapada u odnosu na druge civilizacije. Pri tome se Zapad moe promatrati kao civilizacija koja je izrasla na kranskim temeljima, a podrazumijevaju se Europa i Sjeverna Amerika. Prva predstavlja njegovu premo, posebno nakon raspada Sovjetskog Saveza, jer zapadne zemlje posjeduju i vode meunarodni bankarski sustav; nadziru sve vrste valute; najvei su svjetski potroa; vladaju meunarodnim tritima kapitala; u znatnoj mjeri moralni su predvodnici mnogim drutvima; sposobne su za velike vojne intervencije, nadziru morske plovne putove; obavljaju najvei dio najnaprednijih tehnolokih istraivanja i razvoja; dre u rukama vrhunsku tehniku naobrazbu; dre pristup svemiru; dre zrakoplovnu i svemirsku industriju; dre meunarodne komunikacije te dre industriju najsuvremenijeg oruja12 Druga je suprotna i predstavlja civilizaciju na zalasku: na svjetsku scenu politiku, gospodarsku, vojnu, pa i religijsku - dolaze zemlje istone i jugoistone Azije (Kina, Indija, Iran, Japan). Proces slabljenja utjecaja Zapada ima tri osnovne znaajke.13 Prvo, taj proces je spor, jer bi slabljenje utjecaja Zapada moglo trajati toliko dugo koliko je trajao uspon, to znai vie stotina godina. Drugo, slabljenje se odvija neravnomjer-

12

Huntington, S. P., Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Izvori, Zagreb, 1997., str. 107.-108.

13

Usp. Huntington, S. P.: isto djelo, str. 109.-110. Prema Huntingtonu, Zapad krajem 20. stoljea u potpunosti dominira, te e na tom poloaju ostati i poetkom 21. stoljea. Postupno e dolaziti do promjena u ravnotei moi meu civilizacijama, a mo Zapada e i dalje opadati. Najznatniji porast moi dogodit e se kod istonoazijskih zemalja. Ti pomaci u moi vodit e oivljavanju kulturne, a posebno religijske samosvijesti nezapadnjakih drutava, te e doi do sve jaeg procesa odbojnosti prema zapadnjakoj kulturi, ukljuujui i religiju u kojoj prevladava kranstvo.

118

R. Bogei: Politike konotacije ekumenizma

no. injenica je da drutva Zapada imaju mogunost obnavljanja te je tijekom 20. stoljea bilo razdoblja kada je Europa politiki bila podijeljena, odvila su se dva svjetska rata, a nakon Drugoga dolo je do amerike dominacije. Razvojem Sovjetskog Saveza dolazi do hladnoratovskog razdoblja, da bi krajem stoljea dolo do raspada komunistikog sustava u Europi, te dolaska na scenu Europske unije, koja jo uvijek nije doivjela svoj vrhunac. Tree, mo postaje sposobnost pojedinca ili skupine da promijeni ponaanje druge osobe ili skupine. Zapad je imao gospodarsku, vojnu, politiku, tehnoloku mogunost utjecati na ponaanja pojedinaca ili skupina koji su postajali nositelji moi u odreenim dravama ili regijama. Ta vrsta moi Zapada polako je poela opadati. Udjeli u svjetskom stanovnitvu pod politikom vlau civilizacija, 1900.-2025. (u postocima). Godina Ukupno* Zapadna Afrika Kineska Hindus. Islamska Japans. Latino amerika Pravosl. Ostale 1900 (1,6) 44,3 0,4 19,3 0,3 4,2 3,5 3,2 8,5 16,3 1920 (1,9) 48,1 0,7 17,3 0,3 2,4 4,1 4,6 13,9 8,6 1971 (3,7) 14,4 5,6 22,8 15,2 13,0 2,8 8,4 10,0 5,5 1990 (5,3) 14,7 8,2 24,3 16,3 13,4 2,3 9,2 6,5 5,1 1995 (5,8) 13,1 9,5 24,0 16,4 15,9+ 2,2 9,3 6,1++ 3,5 2010 (7,2) 11,5 11,7 22,3 17,1 17,9+ 1,8 10,3 5,4++ 2,0 2025 (8,5) 10,1 14,4 21,0 16,9 19,2+ 1,5 9,2 4,9++ 2,8

Napomena: Razmjerni teritorijalni udio temelji se na prihvaenim dravnim granicama naznaene godine * Procjena svjetskog stanovnitva u milijardama + U procjene ne ulazi stanovnitvo Zajednice Neovisnih drava te Bosne i Hercegovine ++ U procjene su ukljuene Zajednica Neovisnih drava te Bosne i Hercegovine

Izvori: Ujedinjeni Narodi, Population Division, Department for Economic and Social Information and Policy Analysis, World Population Prospects, The 1992 Revision (New York: United Nations, 1993); Statesmans Year-Book (New York: St. Martins Press, 1901-1927); World Almanac and Book of Facts (New York: Press Pub. Co. 1970-1993).

Navedeni podaci jasno ukazuju na opadanje udjela u svjetskom stanovnitvu kod Zapada od 14,7 1990. godine, 13,1 1995., 11,5 2010. i 10,1 2025. godine, ali i porast kod islamskog stanovnitva 13,4 1990. godine, 15,9 1995, 17,9 2010, te 19,2 2025.

119

KAIROS - Evaneoski teoloki asopis / Godite II. (2008), br. 1, str. 113 - 124

Kakva je budunost kranskog Zapada? Nakon hladnoratovskog razdoblja dolazi do novog procesa povezivanja koji treba odluiti o lanstvu u Zapadu. Nekada su nositelji bili SAD, uz europske saveznike, Francusku, Veliku Britaniju i Njemaku, drugog ealona Italije, Portugala, panjolske, Nizozemske, Belgije, Danske, Irske, uz potporu Izraela, Grke, Turske, Japana, June Koreje i Tajlanda. Ali poetkom 21. stoljea dolazi do procesa proirivanja Europske unije te su od 2004. godine u tu integraciju ule nove drave eka, Cipar, Malta, Estonija, Letonija, Litva, Poljska, Slovaka, Maarska, Slovenija, a 2007. ulaze Rumunjska, Bugarska, dok su pred vratima Hrvatska i Turska. Gdje je sada, a gdje e biti ta crta Europe, posebno njezina istona granica? Je li jedan od odgovora u povijesnom raskolu Kranske crkve na Zapadnu i Istonu, koji je odvojio rimokatolike narode od pravoslavnih? Ta crta potjee jo iz ranijih vremena, Rimskog carstva, kada se ono podijelilo na Zapadno i Istono Rimsko carstvo u 4. stoljeu. Na podruju Balkana ta crta oznaava politikogospodarsko-kulturoloko-religijsku podjelu. Prema takvim podjelama, kako zakljuuje Huntington,14 poistovjeivanje Europe sa zapadnim kranstvom moe dati, promatrano prvenstveno u smislu svjetonazora, jasnije kriterije za prijem novih lanica. Dovoljno je pogledati koje je vrijeme bilo potrebno Europskoj komisiji da muslimanskoj Turskoj odobri poetak pregovora ili koliko je trebalo da Malta i pravoslavne drave Rumunjska, Bugarska i Cipar, koji je uz to i podijeljen, postanu lanice EU. S druge strane, u Uniji je Grka koja nije dio zapadne civilizacije, ali je njezin vrlo vaan izvor. injenica je da pravoslavna Grka moe, posebno nakon hladnoratovskog razdoblja, biti puno blia Rusiji, nego nekadanjem Sovjetskom Savezu, a upravo je tu religijski element, pravoslavlje, dio koji moe utjecati na odreivanje prioriteta. Nasuprot drutvenog koncepta Zapada, koji jo uvijek dominira u svijetu, koristei kransku ideoloku potku, sve vie jaa vizija objedinjavanja muslimanskog svijeta, utemeljena na religijsko-kulturolokim premisama. Takva vizija sve vie postaje jaka projekcija u muslimanskom svijetu, ali i na Zapadu. Ekumenizam - u Kranskoj crkvi i(li) Europskoj uniji Crkve - prvi meu jednakima ili jednaki meu prvima Nakon raskola 1054. godine:
Usp. Huntington P. S.: isto djelo, str. 200.; Civilizacijski obrazac tako ostaje nedvosmislen i obvezan odgovor na pitanje s kojim se suoavaju Zapadnoeuropljani: gdje zavrava Europa? Europa zavrava ondje gdje zavrava zapadno kranstvo te poinju islam i pravoslavlje.
14

120

R. Bogei: Politike konotacije ekumenizma

- zapadne Crkve su specifino unificirane u jedinstvenu i univerzalnu Katoliku crkvu sa sreditem u Rimu, i u osobi rimskog biskupa, - istone, pravoslavne Crkve postupno (a pogotovo raspadom Bizanta) transformirane u svojevrsne nacionalne crkve (grka, ruska, srpska, armenska, crnogorska, estonska, makedonska i druge). One su organizirane kao nacionalne crkve, a ekumensko sredite imaju u vidu Carigradske patrijarije, ali meusobne veze nisu organizirane na hijerarhijskoj razini. - protestantske crkve, teoloki, ideju univerzalne Crkve promatraju samo na duhovnoj razini te je ekumenizam brojnih reformiranih crkava (evangelike, baptistike, evaneoske i dr.) utemeljen na suradnji u molitvenim, teolokim i humanitarnim pokretima i inicijativama. Prema Ekumenskoj povelji za rast suradnje meu crkvama u Europi15, iz 2001. godine, sljedee su smjernice za rast suradnje meu europskim crkvama: I. Vjerujemo u jednu, svetu, katoliku i apostolsku crkvu 1. zajedno pozvani na jedinstvo u vjeri II. Na putu prema vidljivom zajednitvu crkava u Europi 2. zajedno navijetati evanelje 3. ii ususret jedni drugima 4. zajedniki djelovati 5. zajedniki moliti 6. nastaviti dijaloge III. Naa zajednika odgovornost u Europi 7. suoblikovati Europu 8. pomirivati narode i kulture 9. ouvati stvorenje 10. produbljivati zajednitvo sa idovstvom 11. njegovati odnose s islamom 12. susret s drugim religijama i svjetonazorima Je li mogu kranski ekumenizam na djelu, u situacijama kada se neposredno dodiruju interesi kranskog Istoka i Zapada? Povijesne, kulturne, ekonomske i politike razdjelnice ne pruaju nadu u velike pomake. Ali koji je smisao religije, posebno kranske crkve? Nadograivati ili prevladavati zidove, posebno tamo gdje ih politika postavlja? Jer Kraljevstvo Boje ionako nije od ovoga svijeta.

15 Vidi Charta Oecumenica - Ekumenska povelja za rast suradnje meu crkvama u Europi, Vijee europskih biskupskih konferencija (CCEE), Konferencija europskih crkava (KEK), Strasbourg, 22. travnja 2001. Prijevod: Odjel za ekumensku teologiju Instituta za ekumensku teologiju i dijalog Juraj Kriani Katolikog bogoslovnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu - dr. sc. Jure Zeevi.

121

KAIROS - Evaneoski teoloki asopis / Godite II. (2008), br. 1, str. 113 - 124

Politiki ekumenizam Europske unije Stvara li se na podruju Europe neka vrsta politikog ekumenizma? elnici Europske unije 13. prosinca 2007. godine potpisali su u Lisabonu novi Reformski ugovor koji otvara put daljnjem proirenju Unije. Ugovor iz Lisabona ima politiko znaenje jer predstavlja proirenje Europe od Mediterana do Baltika, od Atlantskog oceana do Crnog mora.16 U novom ugovoru, koji uklanja institucionalne prepreke za proirenje i omoguava lake funkcioniranje Unije, zadrana je bit rjeenja iz propalog ustava, izmeu ostaloga, uvoenje funkcije predsjednika Vijea EU-a s dvoipolgodinjim mandatom, uvoenje funkcije Visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku, koji e ujedno biti potpredsjednik Europske komisije, odluivanje dvostrukom veinom glasova i smanjenje broja podruja o kojima se odluuje konsenzusom. Stvara li se u Europi neki novi imperij? Postaje li sekularizam nova svjetovna religija u Europi? U kakvu e se poloaju nai kranske crkve? Njihova prioritetna podlonost je Bogu, Stvoritelju svijeta i njegovoj rijei, Bibliji. Izazov je ostati na toj razini ili ulaziti u kompromise s politikim zajednicama, pa i po cijenu ograniavanja vjerskih sloboda. Kakva je perspektiva Europe, posebno u svezi s religijskom slikom? Promatrajui usporedne podatke o stopi nataliteta u razdoblju 1995.-2000. godine, vidljivo je kako je najvea stopa broja ivoroenih na 1.000 stanovnika u Turskoj (24,6), Albaniji (21,6), Azerbejdanu (19,3), gdje prevladava islam, dok je najnia u Sloveniji (10,6), Grkoj (9,8), panjolskoj (9,8), Italiji (9,6) i Njemakoj (9,2), gdje prevladava kranstvo.17 Na taj nain jo vie dobiva na znaaju potreba daljnjeg razvijanja ekumenskog pokreta meu kranskim crkvama. U svakom sluaju, pred Europom su izazovi dvojakog fundamentalizma. S jedne strane je religijski, a s druge postmodernistiki. Ako se prvi javljao u valovima, poevi od poetka 20. st., drugi nastoji nasilno plasirati ideje koje su u suprotnosti s bilo kakvim religijskim elementom. Prema istraivanju Centra za strateki meunarodni studij u Washingtonu18, religijski elementi i dalje imaju vanu ulogu u procesu pomirenja u pojedinim konfliktnim regijama. U takvim okolnostima religija predstavlja trei element izmeu politikog i vojnog, te vjera ima i dalje vanu ulogu u politikim ne-zajednitvima. Pritome, vano je istaknuti, kao i u svakom istraivanju, treba uzeti u obzir evoluciju odreenih ocjena pod utjecajem vanjskopolitikih prioriteta i ciljeva.
Izjava predsjednika Komisije Josea Manuela Barrosa uz koju je dodao da se potpisivanjem Lisabonskog ugovora zavrava estogodinja rasprava o institucijama Unije.
16 17 18

Vidi, The Economist, 1997., Europa u brojkama 1998, Privredni Vjesnik, Zagreb, str. 38.

Vidi, Johnston David, Sampson Cybthia (1994.) Religion, The Missing Dimension of Statecraft, Oxford University Press, New York.

122

R. Bogei: Politike konotacije ekumenizma

Zakljuak Je li mogu aktivan kranski ekumenizam, koji nije podloan utjecajima politikih subjekata i konotacija, posebno kada se neposredno dodiruju interesi kranskog Zapada i Istoka u Europi, pa i u svijetu? Povijesne, kulturne, ekonomske, politike, pa i religijske razdjelnice ne pruaju preveliku nadu u velike pomake. Koji je onda smisao crkve? Nadograivati ili prevladavati zidove tamo gdje ih, najee, politika postavlja? Jer Kraljevstvo Boje ionako nije od ovoga svijeta. Ekumenski put kranskih crkvi moda se prevaljuje sporo, a kranski narod je najee ispred onih koji ga predvode. S druge strane, sve vie se na religijskoj sceni postavlja potreba razvijanja dijaloga meu religijama, to se ne smije iskljuiti niti zanemariti, posebno meu monoteistikim religijama, kranstvom, islamom i idovstvom. Ali ostaje pitanje: Kako razvijati dijalog prema vani kada se unutra ne pria s prvim susjedom? S druge strane, pred kranskim crkvama je proces odvajanja religije od politike zajednice koja podrazumijeva subjekte od drave do politikih stranaka. Crkve svakako mogu doprinijeti renormativizaciji politikih i ekonomskih procesa, uz preduvjet da se same suoe s izazovima modernizma i globalizacije. Pred kranskim crkvama je i suoavanje s vlastitim strahovima koji proizlaze iz meusobne zatvorenosti. Poruka Evanelja, koja treba biti temelj svake kranske crkve, izgrauje se kroz nadu i jakost to proizlazi iz nazonosti Isusa Krista u njegovoj Crkvi. U tom kontekstu ne treba zanemariti povik biskupa Josipa Jurja Strossmayera koji je upuen i nama danas: Stanite, stanite, preasna brao na odvratnoj i besmislenoj nizbrdici na koju ste sami sebe postavili. Spasite crkvu od brodoloma koji joj prijeti traei jedino od Svetog pisma pravila vjere u koja trebamo vjerovati i koja trebamo propovijedati.19 Kao to je biskup Strossmayer u tom govoru ukazao na prolost kao na naeg diktatora, potrebno je da se kranske crkve poslue prolou kao modelom izgradnje budunosti, a ne neim to e je optereivati. Literatura Boff, Leonardo (1987) Crkva, karizma, vlast - ogledi o vojujuoj ekleziologiji, Zagreb, Stvarnost. Coste, Rene (1995) Politike zajednice, Zagreb, Kranska sadanjost. Deklaracija katolikih temeljnih pokreta o buduoj Europi pedeset godina nakon

19 Govor biskupa Josipa Jurja Strossmayera odran je u Vatikanu 1870. godine povodom proglaenja dogme o papinoj nezabludivosti na Prvom vatikanskom koncilu.

123

KAIROS - Evaneoski teoloki asopis / Godite II. (2008), br. 1, str. 113 - 124

Rimskog ugovora Kakva Europa na poetku tisuljea?, Rim-Berlin-Zagreb 25. oujak 2007. Ekumenska povelja za rast suradnje meu crkvama u Europi (Charta Oecumenica), Strasbourg, 22. travnja 2001. Hammond T. C. (1993) Uvod u teologiju, Izvori-Kranski nakladni zavod, Osijek. Huntington, S. P. (1997) Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka, Izvori, Zagreb. Johnston David, Sampson Cybthia (1994.) Religion, The Missing Dimension of Statecraft, Oxford University Press, New York. Kolari, Juraj (1976) Krani na drugi nain, Veritas, Zagreb. Maritain, J., (1989) Cjeloviti humanizam, Kranska sadanjost, Zagreb. Metz, Johann Baptist, (2004) Politika teologija: 1967.-1997., Kranska sadanjost, Zagreb. Strossmayer, Josip Juraj (1870) Govor u Vatikanu povodom proglaenja dogme o papinoj nezabludivosti na 1. vatikanskom koncilu, Vatikan. unji, uro (1989) Otpori kritikom miljenju, Radna zajednica Republike konferencije Saveza socijalistike omladine Hrvatske, Zagreb. The Economist (1997) Europa u brojkama 1998, Privredni Vjesnik, Zagreb. Zovki Mato, (1998) Meureligijski dijalog - Iz katolike perspektive u Bosni i Hercegovini, Vrhbosanska katolika teologija, Sarajevo.

Summary The Christian church and political communities are characterized by the criteria of fellowship, authority and power, positive and natural law and institution. Their mutual relation is defined by elements such as distinguishing spiritual and secular authority, they are mutually autonomous, the believers favor spiritual over secular authority. While Europe is confronted with the challenge of deciding its role in the world, as well as the relation towards individuals and collectives, Christian churches are confronted with the challenges of achieving ideas of ecumenism which represents the standard of credibility of Christianity. Many unreligious elements affect the achievement of ecumenism, such as political misunderstanding, dishonest procedural gestures, forcing superiority and privileged status of identity. Ecumenism is defined by the guidelines of growing cooperation, such as believing in one, holy, catholic and apostolic church, noticable fellowship of churches and a mutual responsibility in Europe. The way to ecumenism is slow, but the important thing is what defines the rules of the believers life.

124