STROSSMAYER I EKUMENSKI DIJALOG

ANTUN EATKA* Katoliki bogoslovni fakultet u akovu Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku akovo, Hrvatska 2005.

Primljeno: svibanj

Venecijansko sveuilite Ca` Foscari (Interdipartimentalni centar za balkanske studije) upriliilo je o 100. obljetnici smrti Josipa Jurja Strossmayera, akovakog biskupa (+15. travnja 1905.) 14. i 15. veljae 2005. u Veneziji znanstveni skup pod naslovom Strossmayer i ekumenski dijalog - u suradnji s Institutom za ekumenske studije San Bernardino i Teolokim studijem Generalnog uilita Marcianum, uz potporu UNESCO-va ureda Fondacija Venezija za istra ivanje o miru, a pod pokroviteljstvom Venecijanskog patrijarhata i rektora Sveuilita Ca` Foscari. Radni dio skupa zapoeo je u ponedjeljak poslijepodne tako da je direktor Centra za balkanske studije izrazio dobrodolicu, a rektor Sveuilita Ca` Foscari Pier Francesco Ghetti pozdravio skup. Prvo izlaganje imali su dr. Marcella Ferraccioli i dr. Gianfranco Giraulo iz Venecije, pod naslovom Katolici i pravoslavni u venecijanskom dijelu Balkana u posljednjih pedeset godina Republike, gdje su na temelju arhivske grae oslikali etniki konfesionalni sastav prostora u Dalmaciji koji je bio pod Venecijom, kao i potekoe i sukobe koji su znali iskrsnuti izmeu katolika i pravoslavnih; valjalo je rjeavati i sueljavanja do kojih je dolazilo s obzirom na jurisdikciju koju su vrili hijerarsi dvaju Crkava. U drugom predavanju, Strossmayer, akovaki biskup, dr. Andrija uljak iz akova je posebno istaknuo biskupovo pastoralno djelovanje, koje nije toliko poznato, ili se ak stavljalo u pitanje. Naglasio je kako je akovaka ili
* Doc. dr. sc. Antun eatka, Katoliki bogoslovni fakultet u akovu Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku, Petra Preradovia 17, 31 400 akovo, Hrvatska. Doc. D. Sc. Antun eatka, University J. G. Strossmayer of Osijek, Catholic Faculty of Theology in akovo, Petra Preradovia 17, 31 400 akovo, Croatia.

157

Diacovensia XIII (2005.)1

Bosanska i Srijemska biskupija u doba kad ju je Strossmayer preuzeo bila pastoralno dobro ureena, ali i to da je biskup uvelike pridonio da se Biskupiju organizira, vodi i u njoj pastoralno djeluje na suvremen nain. Osobitu je brigu posvetio duhovnoj izgradnji i teolokoj izobrazbi sveenika, teoloki je studij prilagodio tra enoj reformi i obogatio, prisustvovao je zavrnim ispitima, nadarenije je studente slao na daljnju izobrazbu i izvan Hrvatske. Desetak je puta obiao svaku upu u biskupiji, odmah je pomiljao i doskora zapoeo graditi novu stolnu crkvu, koja e zajedno s drugim ustanovama akovo uiniti pravim sreditem biskupije. Godine 1873. biskup utemeljuje Glasnik biskupija akovake ili bosanske i srijemske, gdje se uz redovite obavijesti donose raznovrsni prilozi sveenika, a i sam biskup pie za puk i sveenike poznate korizmene, pastoralne poslanice, u kojima razrauje teoloka i crkvena pitanja od znaenja za suvremeni trenutak. To je bio vrlo suvremen nain dodira s pastvom i prezbiterijem. Godine 1877. osniva homiletski list, uspijeva da se iste godine tiska biskupijski katehetski prirunik, 1878. daje tiskati biskupijski obrednik na hrvatskom jeziku, a iste godine odreuje da se u misi upotrebljava evanelistar na hrvatskom jeziku, dok 1880. osniva u akovu biskupijsku tiskaru. U akovo dovodi redovnice sv. Vinka, koje e nakon deset godina zamijeniti Dru ba sestara sv. Kri a iz vicarske, za koju dovrava gradnju samostana te im povjerava odgoj i izobrazbu enske mlade i. Strossmayer je, dakle, razvijao veoma suvremeno pastoralno djelovanje, pri emu je oita ne samo elja da narod ivo vjeruje Bogu, nego da i svjetovnjaci laici djelatno sudjeluju u oblikovanju drutvenog ivota. Potom je don Marco Scarpa iz Venecije izlagao Strossmayerove ideje na I. vatikanskom koncilu. Predava je nizao magistralne biskupove zamisli to ih je iznosio u svojih pet govora, i ukazivao na to kako je biskup njihovo temeljno obrazlo enje nalazio u crkvenoj i svjetskoj suvremenosti. Bilo da se radilo o ustroju Crkve ili slu bama u Crkvi, o obnovi u Crkvi, o obnovi rimskih kongregacija i kardinalskog zbora, o otvorenosti prema drugim kranima, o papinskoj nepogreivosti, ili eem odr avanju sabora, biskup je za sve te zamisli i nakane ivo nalazio opravdanje u sadanjem trenutku, u suvremenom vremenu, suvremenim potrebama Crkve i svijeta - to je izlaganje uinilo gipkim i vrlo suvremenim. Potom je dr. Slavko Slikovi iz Zagreba u predavanju Strossmayer i Rim vrlo bogato oslikao biskupov odnos prema Rimu i papi te pri tomu istaknuo da to to je inae gajio veliko potovanje, biskupa nije prijeilo da u odnosu prema Rimu i papi slijedi svoje uvjerenje, iznad svega pak svoju savjest. Tako se on znao diviti i papi Piju IX., no prema nekim je njegovim postupcima,

158

A. eatka, Strossmayer i ekumenski dijalog, str. 157-162

osobito za trajanja sabora, znao biti veoma kritian. Prema papi Leonu XIII. gajio je istinsko potovanje, suraivao je s njim, pridonio je da Papa proiri kult sv. irila i Metoda na cijelu Crkvu, ali nije uspio, na primjer, postii da se glagoljska liturgija proiri na cijelu Hrvatsku, kao ni to da se - kako je zajedno s biskupom Stadlerom elio i radio - gostinjac sv. Jeronima u Rimu odredi kao Hrvatski kolegij, koji bi u prvom redu slu io za viu izobrazbu sveenika. To, kao i druge okolnosti, svjedoe o vrlo slo enim i tekim crkvenim i politikim prilikama i uvjetima u kojima je biskup djelovao. Sutradan prijepodne rad skupa odvijao se na Institutu za ekumenske studije San Bernardino, gdje su predavanja uslijedila nakon pozdrava proelnika Instituta Roberta Giralda, ofm. Niz je otpoeo dr. Francesco Leoncini iz Venecije s izlaganjem Kulturni i politiki kontekst Strossmayerove misli, u kojem je iznijansirano predoio slo eno europsko kulturno i politiko stanje kao posljedicu odnosa meu germanskim, romanskim i slavenskim narodima, odnosno protestantskim, katolikim i pravoslavnim etosom. Ta velika raznolikost znala je davati i nade, no nerijetko je i razoaravala i stvarala velike potekoe. U svemu e se tomu ova ili ona Strossmayera zamisao pokazati nestvarnom ili, bolje, neostvarivom, a uvjetovale su to u stvari vrlo slo ene kulturne, politike i crkvene okolnosti. Dr. Antun eatka iz akova izlagao je pod naslovom Strossmayerov ekumenizam. Iako termin ekumenizam jo nije postojao, u izlaganju se pokualo istaknuti neke momente u Strossmayera, koji su po svom sadr aju vrlo bliski ili istovjetni sa suvremenim ekumenskim sadr ajima. Biskup dr i da krani trebaju biti snoljivi jedni prema drugima, da se imaju meusobno upoznavati, jer nepoznavanje plodi predrasudama. Uvjeren je da pored vjerskih razlika gotovo jo vee potekoe stvaraju mnogi povijesni, nacionalni, kulturni, politiki, socijalni i drugi imbenici, dakle, imbenici neteoloke prirode, pa je zbog toga meu narodima raspirivao duh kulturne i nacionalne snoljivosti i su ivota. Zatim, on promie razgovor i suradnju meu kranima, to inae pospjeuje napredak u svakoj ljudskoj djelatnosti, promie i teoloki dijalog, tovie, on vrlo cjelovito odreuje ekumenski teoloki dijalog. Dr i da bi se Katolika i Pravoslavna Crkva u slavenskim narodima lake zbli ile i ujedinile ako bi se posvuda njegovao kult sv. irila i Metoda, ako bi se glagoljicu i staroslavenski jezik uvelo u katoliku liturgiju i kad bi pravoslavni narodi i dr ave sklopili konkordat sa Svetom Stolicom - oko svega toga on se neumorno zalagao. Zlatna nit pak svih te nji i pothvata treba biti molitva. No, ono to je izuzetno vrijedno istaknuti jest injenica da takvo, gotovo ekumensko, biskupovo raspolo enje i razumijevanje stvari bitno proizlazi iz njegova poimanja Crkve, koja je sva u slu bi djela spasenja.

159

Diacovensia XIII (2005.)1

Zatim je slijedilo izlaganje Povijest odnosa Srpske Pravoslavne Crkve i Katolike Crkve u Hrvata u 19. stoljeu: beogradski mitropolit Mihajlo i mons. Strossmayer, u kojemu je dr. Dorota Gil iz Krakova osvijetlila pomalo uvijek osjetljive, a ponekad veoma tupe i nepovjerljive odnose meu dvama Crkvama, za koje bi kao paradigma mogli poslu iti odnosi izmeu mitropolita i biskupa. Dr. Nynfa Bosco iz Torina u svom je predavanju Strossmayer, Solovjov, Rusija povlaila zamaite poteze, spajajui vrste toke unutar velebne slavenske i sveslavenske teme koju su Biskup i Filozof, svaki na svoj nain razvijali, da bi na kraju Rusiji pridali osobito poslanje da sve slavenske narode predvodi na hodu prema crkvenom sjedinjenju s Katolikom Crkvom, to bi plodilo europskim preporodom naspram Aziji, ali i znaajnom ulogom i politikim polo ajem koji bi slavenski narodi imali u Europi. U popodnevnom radnom dijelu, koji se odr avao na Generalnom uilitu Marcianum, mr. Monica Priante iz Milana izlagala je o Odnosima izmeu Istoka i Zapada u 19. stoljeu: neke znakovite osobe, pri emu je izdvojila i naglasila podruje jugoistone Europe, podruje Ju nih Slavena, te na tim prostorima susreta Istoka i Zapada opisala i istaknula lik, znaenje i ulogu biskupa Strossmayera, misionara Cesarea Tondinija i ruskoga teologa i filozofa Vladimira Solovjeva. Borys Naumov iz Udina pak odr ao je predavanje Strossmayer i Starevi, u kojem je predstavio svu dijalektiku, razliitost i dramatinost s obzirom na nacionalno pitanje kako su ga poimali voe Narodne stranke i Stranke prava. Ipak, sve u elji da svom hrvatskom narodu pomognu ponovno doi do vlastite dr ave i domovine, dvojica politikih protivnika, Strossmyer i Starevi, na koncu su uskladili svoja stajalita i doli do meusobnog sporazuma. Nakon to su odr ana sva predviena predavanja, slijedio je okrugli stol na temu: Aktualni vidovi u misli J. J. Strossmayera. Stol je bio tako postavljen i ureen da su troje studenata s Instituta San Bernardino - koji su inae pratili rad skupa, koja pripadaju razliitim kranskim Crkvama i kulturnim sredinama - redom izlagali kako oni vide Strossmayera, kakav dojam na njih ostavlja kao biskup, pastoralni djelatnik, ovjek Crkve i naroda, koji se zauzimao za politiku i vjersku snoljivost te predano radio na jedinstvu krana. Takav ivahan osvrt i nain izlaganja pobudio je i plodnu raspravu u koju su se ukljuili i predavai, kao i drugi sudionici u radu skupa. Kao to se moglo vidjeti, skup je obradio razliite vidove Strossmayerova ivota i djelovanja: njegov pastoralni rad, njegovo teoloko razumijevanje Crkve, zauzimanje za jedinstvo meu slavenskim kranima, njegovo kulturno i politiko djelovanje. Razgovori pak meu sudionicima skupa i sama rasprava nedvojbeno su pokazali koliko je va no da na znanstvenim skupovima koji se

160

A. eatka, Strossmayer i ekumenski dijalog, str. 157-162

odr avaju u inozemstvu, a ukljuuju i pitanja koja su znaajna za hrvatski narod, sudjeluju i hrvatski povjesniari i teolozi. Takvi su susreti i po eljni budui da se na njima mogu ne samo istaknuti pozitivne datosti iz povijesti i crkvena ivota u naem narodu, nego i ispraviti pokoje i krupno nerazumijevanje, pogreno i krivo miljenje i mogue predrasude, koje prvenstveno proizlaze iz injenice da se nedovoljno ili nikako ne poznaju relevantni imbenici, osobe i dogaaji iz nae bli e ili daljnje povijesti. Venecijanski skup o Strossmayeru zacijelo je obogatio sudionike, no nema sumnje da je opravdao i oekivanja organizatora, koji je u najavi ispravno istakao: Hrvatski biskup J. J. Sstrossmayer (1815.-1905.) je poznat u kranskom svijetu po jednom burnom incidentu za vrijeme rasprava na I. vatikanskom koncilu. Manje su poznati drugi vidovi njegove bogate i sna ne linosti, osobito njegov napor da na svaki nain promie kulturu u vlastitom narodu. Utemeljio je Akademiju znanosti, Galeriju lijepih umjetnosti, omoguio utemeljenje zagrebakog Sveuilita, izgradio je novu katedralu u svom biskupskom sjeditu u akovu. Malo je poznat takoer njegov irilo-metodski entuzijazam i njegov postojani i osvjedoeni rad na pomirenju i potpunom sjedinjenju izmeu Istoka i Zapada, osobito u slavenskim narodima. Monsinjor Strossmayer je bio ovjek koji je bio odva no otvoren i, kao takav, unato svojim granicama, istinski pretea vremena.

161