Oh, my God! It's full of stars!

Za sve one koji nisu posumnjali u naa iskrena nastojanja u stvaranju suvremene SF biblioteke. MONOLITH je nae hvala svima vama za vjeru, potporu i razumijevanje. Izdava

Ne elimo kroiti mali podno zvijezda Kako li je samo teko pronai rijei. Naroito one divne konstrukcije koje bi svojom ljepotom, svojom jasnoom i nadasve svojim emocionalnim dodirom uspjele prikazati tok jednog stvaranja; od tek trena u neformalnu razgovoru do leptira roenog u slasti i gorini kreativnog puta. I dok pokuavam uhvatiti te rijei to vjerojatno lebde negdje u svemiru ekajui da ih prigrlim, prisjeam se uvodnika Harlana Ellisona iz zbirke pria Dana Simmonsa, Prayers to Broken Stones. Na samome poetku, Ellison kae kako jednom konano stigne vrijeme kada spoznamo da se vie nita jasno ili vano u ivotu nee uiniti. Kada smo sigurni da je dolo vrijeme za podvui crtu, razvrstati postignuto i vidjeti to se ostavlja potomcima. Ta su vremena, nadam se, jo uvijek daleko ali kada me konano uhvate, pri samome vrhu pisat e MONOLITH... ...koji sam stvarao s monom gomilicom divnih ljudi. Prije svega mislim na Sanju i Ljiljanu Petrika, te Tomislava D. Matkovia bez kojih ova knjiga ne bi bila mogua, a zatim i Zdenka Vlainia iji entuzijazam i ljubav prema SF-u otvara brojna vrata u nove svijetove. Aleksandar iljak i Marko Bahovec, te Zoran Vlahovi, takoer su bili vane karike bez kojih bi lanac stvaranja MONOLITHA pukao ve u poetku. Posebno hvala i Meeku na maginom printeru koji se pokazao ilavijim no to izgleda. I na kraju, ali ne manje vano, veliko hvala svim prevoditeljima i prevoditeljicama koji su odradili odlian posao u mikroskopski malome vremenu, naroito Marko Fanovi. I svima onima neimenovanima koji su klesali ovu knjigu. Eh, da, one rijei s poetka:
Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe ive tvojim ivotom. I ono sve to ti bje, u i to sni gori u njima istim arom, ljepotom i istotom. Pobratimstvo lica u svemiru, Tin Ujevi

D.H.

Zagreb, 18. travnja

MONOLITH 01
ALMANAH ZNANSTVENOFANTASTINE KNJIEVNOSTI

UREDIO: DAVORIN HORAK

Copyrights: Stars My Destination by Alfred Bester, 1956. Eye in the Sky by Philip K. Dick, 1957. 'The Furies by Roger Zelazny, 1965. Count Dracula by Woody Allen, 1981. Lazarus by Leonid Andreyev, 1900. Carmilla by Joseph Sheridan Le Fanu, 1872. Dracula s Guest by Bram Stoker, 1897. Lungfish by David Brin, 1986. Stations of the Nightmare, Part One: The Two-edged Gift by Philip Jose Farmer, 1974. Air Raid by John Varley, 1977. Fire Watch by Connie Willis, 1982. Blood of the Dragon by George R. R. Martin, 1996. Dolans Cadillac by Stephen King, 1989. We, In Some Strange Power's Employ, Move On A Rigorous Line by Samuel R. Delany, 1968. korpion na jeziku, Predrag Raos, 1998. Rijeka nema deltu, Goran Konvini, 1994. Most, Slobodan Petrovski, 1985.

Monolit, -ita gr. (mono + lithos - kamen) cjelovita kamena gromada; spomenik, stup ili bilo kakav drugi objekt, isklesan iz jednog cjelovitog komada, kamena; prenes. neto cjelovito, kao isklesano iz jednog komada; monolitan, -tna, -tno - kao iz jednog kamena isklesan, jedinstven, cjelovit, nedjeljiv, nerazoriv, vrsto povezan; izv. monolitnost, -osti.

Alfred Bester

ZVIJEZDE ODREDITE MOJE

Trumanu M. Talleyu

Dio I
Tigre! Tigre! svijetli plame U dubini umske tame Koja vjena ruka svlada Silu tvoga stranog sklada? Blake

Prolog Bilo je to Zlatno Doba, vrijeme burne avanture, bogatog ivljenja i tekog umiranja... ali nitko nije tako mislio. Bila je to budunost puna blaga i krae, pustoenja i pljake, kulture i poroka... ali nitko to nije priznavao. Bilo je to doba krajnosti, fascinantno stoljee udaka... ali ga nitko nije volio. Svi nastanjivi svjetovi sunevog sustava bili su nastanjeni. Tri planeta i osam satelita i jedanaest milijuna milijuna ljudi rojili su se u jednom od najuzbudljivijih doba ikad poznatih, ali su umovi ipak eznuli za drugim vremenima, kao i uvijek. Sunev sistem vrvio je aktivnou... borbom, hranjenjem i razmnoavanjem, uenjem novih tehnologija koje su iskrsavale skoro prije nego to je starima ovladano, spremajui se za prvo istraivanje dalekih zvijezda u dubokom svemiru; ali "Gdje su nove granice?" vapili su Romantici, nesvjesni da je granica uma otvorena u jednom laboratoriju na Callistu poetkom dvadeset etvrtog stoljea. Istraiva imenom Jaunte zapalio je svoj stol i sebe (sluajno) i zavikao upomo s posebnim osvrtom na aparat za gaenje. Nitko iznenaeniji od Jauntea i njegovih kolega kad se naao pokraj reenog aparata, dvadeset metara udaljen od svog laboratorijskog stola. Ugasili su Jauntea i zali u kako i zato i nato njegovog trenutnog prelaska dvadeset metara. Teleportacija... prijenos sebe kroz prostor samo umnim naporom... dugo je bila teorijska zamisao, i bilo je nekoliko stotina loe dokumentiranih dokaza da se zbivala u prolosti. Ovo je bio prvi put da se zbila pred profesionalnim promatraima. Istraivali su Jaunteov Efekt divljaki. To je bilo neto previe zemljotresno da se s tim postupa u rukavicama, a Jaunte je bio nestrpljiv da uini svoje ime besmrtnim. Sastavio je oporuku i oprostio se s prijateljima. Jaunte je znao da e umrijeti jer su njegove kolege istraivai bili spremni ubiti ga, ukoliko bude neophodno. Nije bilo nikakve sumnje u to. Dvanaest psihologa, parapsihologa i neurometriara razlinih specijalnosti pozvano je za promatrae. U pokusu su zatvorili Jauntea u tank od nesalomivog kristala. Otvorili su ventil za vodu, putajui vodu u tank, i pustili Jauntea da vidi kako razbijaju ruku ventila. Nije bilo mogue otvoriti tank; nije bilo mogue zaustaviti dotok vode.

Teorija je bila da, ukoliko je zahtijevalo prijetnju smru da se Jaunte navede na teleportiranje prvi put, onda mu prokleto treba zaprijetiti smru ponovo. Tank se brzo punio. Promatrai su sakupljali podatke napetom preciznou kamermanske ekipe za snimanje pomraenja. Jaunte se poeo daviti. Onda je bio van tanka, cijedei se i eksplozivno kaljui. Opet se teleportirao. Strunjaci su ga pregledali i ispitali. Prouavali su grafikone i rendgenske snimke, neuralne ustroje i tjelesnu kemiju. Poeli su shvaati kako se Jaunte teleportirao. Preko tehniarskog rekla-kazala (to je moralo ostati u tajnosti) pozvali su samoubilake dragovoljce. Bili su jo na primitivnom stupnju teleportacije; smrt je bio jedini poticaj za koji su znali. Temeljito su poduili dragovoljce. Jaunte je predavao o onom to je napravio i kako je on mislio da je to napravio. Onda su krenuli ubijati dragovoljce. Utapali su ih, vjeali, spaljivali; izmislili su nove oblike polagane i kontrolirane smrti. Nije bilo nikakve dvojbe za dragovoljce da je smrt cilj. Osamdeset posto dragovoljaca je umrlo, i agonije i kajanje njihovih ubojica sainjavali bi fascinantnu i uasnu studiju, ali za to nema mjesta u ovom povijesnom ulomku osim da se podvue udovinost tog doba. Osamdeset posto dragovoljaca je umrlo, ali je 20 posto jauntiralo. (Njegovo ime je skoro odmah postalo rije za to.) "Vratite doba romantike," molili su Romantici, "kad su ljudi mogli riskirati svoj ivot u uzbudljivoj avanturi." Znanje je brzo raslo. Do prve decenije dvadeset etvrtog stoljea principi jauntiranja su uspostavljeni i prvu kolu je otvorio sam Charles Fort Jaunte, tada pedesetsedmogodinjak, uinjen besmrtnim, i postien da prizna da se vie nikad nije usudio jauntirati. Ali primitivni dani su bili prolost; vie nije bilo neophodno zaprijetiti nekome smru da bi ga se nagnalo da teleportira. Nauili su kako da naue ovjeka da prepozna, disciplinira i koristi jo jedan resurs svog neogranienog uma. Kako se, odista, teleportiralo? Jedno od najnezadovoljavajuijih objanjenja pruio je Spencer Thompson, glasnogovornik Jaunte kola, u intervjuu za tisak. THOMPSON: Jauntiranje je poput gledanja; ono je prirodna mogunost skoro svakog ljudskog organizma, ali ga se moe razviti samo vjebom i iskustvom.

REPORTER: Hoete rei da ne bismo mogli vidjeti bez vjebe? THOMPSON: Oito ili niste u braku ili nemate djece... nadam se oboje. (Smijeh) REPORTER: Ne razumijem. THOMPSON: Svatko tko je promatrao dijete kako ui koristiti svoje oi razumio bi. REPORTER: Ali to je teleportacija? THOMPSON: Prijenos sebe s jednog mjesta na drugo samo naporom volje. REPORTER: Hoete rei da se moemo milju prebaciti iz... recimo... New Yorka u Chicago? THOMPSON: Tono; pod uvjetom da se jedna stvar jasno razumije. Pri jauntiranju iz New Yorka u Chicago neophodno je da osoba koja se teleportira zna tono gdje je kad krene i kamo ide. REPORTER: Kako to? THOMPSON: Ukoliko biste bili u mranoj sobi i nesvjesni gdje se nalazite, bilo bi nemogue sigurno jauntirati bilo gdje. A kad biste znali gdje ste ali namjeravali jauntirati na mjesto koje nikad niste vidjeli, ne biste nikad stigli ivi. Ne moe se jauntirati s nepoznatog mjesta polaska na nepoznato odredite. Oboje mora biti poznato, zapameno i vjerno zamiljeno. REPORTER: Ali ukoliko bismo znali gdje smo i gdje idemo...? THOMPSON: Moemo biti sasvim sigurni da emo jauntirati i stii. REPORTER: Hoemo li stii goli? THOMPSON: Ako krenete goli. (Smijeh) REPORTER: Mislim, hoe li se naa odjea teleportirati s nama? THOMPSON: Kad se ljudi teleportiraju, takoer teleportiraju i odjeu koju nose i to god su dovoljno snani ponijeti. alim to vas moram razoarati, ali ak i dame e stii odjevene. (Smijeh) REPORTER: Ali kako to radimo?

THOMPSON: Kako mislimo? REPORTER: Umom. THOMPSON: A kako um misli? to je proces miljenja? Kako tono pamtimo, zamiljamo, zakljuujemo, stvaramo? Kako tono stanice mozga rade? REPORTER: Ne znam. Nitko ne zna. THOMPSON: I nitko ne zna tono ni kako se mi teleportiramo, ali znamo da to moemo - ba kao to znamo da moemo misliti. Jeste li ikad uli za Descartesa? On je rekao: Cogito ergo sum. Mislim, dakle jesam. Mi kaemo: Cogito ergo jaunteo. Mislim, dakle jauntiram. Ukoliko se smatra da je Thomsonovo objanjenje izluujue, prouite ovaj izvjetaj Sir Johna Kelvina Kraljevskom Drutvu u svezi s mehanizmom jauntiranja: Ustanovili smo da je teleportativna sposobnost povezana s Nissl tijelima, ili Tigroidnom Supstancijom u ivanim stanicama. Tigroidna Supstancija se najlake prikazuje Nisslovom metodom pomou 3.75 g molibdenijskog plavila i 1.75 g venecijanskog sapuna rastopljenima u 1000 cm3 vode. Gdje se Tigroidna Supstancija ne pojavljuje, jauntiranje je nemogue. Teleportacija je Tigroidna funkcija. (Pljesak) Svaki ovjek bio je sposoban jauntirati ukoliko je razvio dvije sposobnosti, vizualizaciju i koncentraciju. Morao je zamisliti, potpuno i precizno, toku u koju se htio teleportirati; i morao je koncentrirati latentnu energiju svog uma u jedan potez da ga dovede tamo. Nadasve, morao je imati vjere... vjere koju Charles Fort Jaunte nije nikad povratio. Morao je vje rovati da e jauntirati. I najmanja dvojba blokirala bi zamah uma neophodan za teleportaciju. Ogranienja s kojima se svaki ovjek raa svakako su ograniavala sposobnost jauntiranja. Neki su mogli sjajno zamisliti i postaviti koordinate svog odredita precizno, ali im je nedostajala mo da stignu do tamo. Drugi su imali mo ali nisu mogli, takorei, vidjeti kamo jauntiraju. A prostor je postavio konano ogranienje, jer nitko nije nikad jauntirao dalje od tisuu i pol

kilometara. Mogao je stii skokovitim jauntiranjem od Nomea do Mexica, ali nijedan skok nije mogao biti dulji od tisuu i pol kilometara. Do 2420ih, ovaj formular za zapoljavanje postao je sveprisutan:

Stari Odjel motornih vozila preuzeo je novi posao i redovno testirao i klasificirao prijavljene jauntiste, a stara Amerika automobilistika asocijacija promijenila je svoje inicijale u AJA. I pored svih napora, nitko nije jauntirao preko svemirske praznine, mada su mnogi strunjaci i glupani probali. Helmut Grant, jedan od njih, proveo je mjesec dana memorizirajui koordinate jauntske postaje na Mjesecu i vizualizirao je svaki kilometar etiristotisune putanje od Times Squarea do Kepler Cityja. Grant je jauntirao i nestao. Nikad ga nisu nali. Nikad nisu nali Enzija Dandridgea, losangeleskog revivalistu koji je traio Nebo; Jacoba Mariju Freundlicha, parafiziara koji je trebao biti dovoljno mudar da ne jauntira u duboki svemir traei metadimenzije; Brodoloma Cogana, profesionalnog

tragaa za slavom; i stotine drugih, graninih luaka, neurotiara, eskapista i samoubojica. Svemir je bio zatvoren za teleportaciju. Jauntiranje je bilo ogranieno na povrine planeta sunevog sistema. Ali nakon tri generacije cijeli sunev sistem je jauntirao. Prijelaz je bio spektakularniji od prijelaza s konjskih koija u benzinsko doba prije etiri stoljea. Na tri planeta i osam satelita, drutvene, pravne i gospodarske strukture ruile su se dok su novi obiaji i zakoni koje je zahtijevalo ope jauntiranje procvali zauzimajui njihovo mjesto. Bilo je zemljinih pobuna kad su jauntirajui siromasi napustili getoe da se smjeste po ravnicama i umama, napadajui stoku i divlja. Gradnja kua i ureda je revolucionizirana; labirinti i maskirna sredstva morali su biti uvedeni da se sprijee provale jauntiranjem. Bilo je slomova i panika i trajkova i gladi dok su predjauntske industrije propadale. Zaraze i pandemije su bjenjele jer su jauntirajue skitnice donijele bolesti i nametnike u nezatiene zemlje. Malarija, elefantijaza i kotana groznica stigli su na sjever do Greenlanda; bjesnilo se vratilo u Englesku nakon odsutnosti od tristo godina. Japanska buba, citrusna ljuspa, kestenov plamenac i brijestov bua rairili su se u sve zakutke svijeta, a iz jedne zaboravljene rupetine na Borneu, guba, dugo smatrana izumrlom, ponovo se pojavila. Valovi zloina irili su se planetima i satelitima kad su njihova podzemlja krenula jauntirati du noi tokom svih sati, i bilo je brutalnosti dok se policija borila s njima bez milosti. Pojavio se uasan povratak najgoroj pretjeranoj ednosti viktorijanstva dok se drutvo borilo sa seksualnim i moralnim pogibeljima jauntizma pomou protokola i tabua. Okrutan i podmukao rat izbio je izmeu Unutarnjih Planeta - Venere, Tere i Marsa - i Vanjskih Satelita... rat izazvan gospodarskim i politikim pritiscima teleportiranja. Dok nije osvanulo Doba Jauntiranja, tri Unutarnja Planeta (i Mjesec) ivjeli su u osjetljivoj gospodarskoj ravnotei sa sedam naseljenih Vanjskih satelita: Io, Europa, Ganymede i Callisto Jupitera; Rhea i Titan Saturna; i Lassel Neptuna. Sjedinjeni Vanjski Sateliti osiguravali su sirovine za proizvodne pogone Unutarnjih Planeta, i trite za njihove proizvode. U jednoj dekadi ta ravnotea je unitena jauntiranjem. Vanjski Sateliti, sirovi mladi svjetovi u nastajanju, donosili su 70 posto transportacije proizvoda U.P. Jauntiranje je okonalo to. Oni su donosili 90 posto komunikacijske proizvodnje U.P. Jauntiranje je okonalo i to. Kao

posljedica toga opala je U.P. kupnja sirovina VS. Sa trgovinskom razmjenom unitenom bilo je neizbjeno da ekonomski rat degenerira u oruani rat. Karteli Unutarnjih Planeta odbili su prebacivati proizvodnu opremu na Vanjske Satelite, pokuavajui se zatititi od konkurencije. VS. su konfiscirali postrojenja koja su ve bila u pogonu na njihovim svjetovima, krili patentne sporazume, ignorirali obveze prema autorskim pravima... i rat je bio u tijeku. Bilo je to doba udaka, udovita i grotesknosti. Cijeli je svijet bio izoblien na udesne i zlokobne naine. Klasicisti i Romantici koj i su ga mrzili bili su nesvjesni potencijalne veliine dvadeset petog stoljea. Bili su slijepi za hladnu injenicu evolucije... da napredak izvire iz burnog spoja suprotstavljenih krajnosti, iz vjenavanja vrhunaca udovinosti. Klasicisti i Romantici su skupa bili nesvjesni da sunev sistem treperi na rubu ljudske eksplozije koja e transformirati ovjeka i uiniti ga gospodarem univerzuma. Naspram te uzavrele pozadine dvadeset petog stoljea otpoela je osvetnika povijest Gullivera Foylea.

Jedan Ve je stotinu i sedamdeset dana umirao i jo nije umro. Borio se za opstanak strastvenou zvijeri u stupici. Bio je u delirijumu i trulio je, ali bi povremeno njegov primitivni um izbio iz gorueg komara opstanka u neto nalik razumu. Tada je dizao svoje nijemo lice ka Vjenosti i mrmljao: "to bilo, ja? Pomo, vi prokleti bogovi! Pomo, je sve." Bogohuliti mu je bilo lako; bilo je pol njegovog govora, cijeli ivot. Odrastao je u ulinoj koli dvadeset petog stoljea i nije govorio nita osim jezika ulice. Od svih grubijana na svijetu on je bio meu najmanje vrijednima i najvjerojatnijima da opstanu. Pa se borio i bogohulno molio; ali bi povremeno njegov uzbuncan um skoio trideset godina unatrag do djetinjstva i sjetio se pjesmice iz jaslica: Gully Foyle mi je ime Tera me broji pod svoje U dubokom svemiru ivim I smrt je odredite moje. Bio je Gulliver Foyle, Strojarski pomonik tree klase, trideset godina star, krupan i grub... i stotinu i sedamdeset dana je plutao u svemiru. Bio je Gully Foyle, podmaziva, brisa, loa; presklon za nevolju, preglup za zabavu, previe prazan za prijateljstvo, previe lijen za ljubav. Letargini obrisi njegovog karaktera vidjeli su se u zvaninom izvjeu Trgovake mornarice: FOYLE, GULLIVER NAOBRAZBA: AS-128/127:006

NEMA

KVALIFIKACIJE: NEMA ZASLUGE : NEMA NEMA

PREPORUKE :

(KOMENTAR KADROVSKOG): ovjek fizike snage i intelektualnog potencijala zakrljalog zbog nedostatka ambicije. Energiziran na minimumu. Stereotipni Obini ovjek. Neki neoekivani ok bi ga mogao pobuditi, ali Psih ne mogu nai klju. Ne preporuuje se za promaknue. Stigao u slijepu ulicu. Stigao je u slijepu ulicu. Bio je zadovoljan time da pluta od trenutka do trenutka u postojanju tokom trideset godina poput nekog debelo oklopljenog stvora, trom i indiferentan - Gully Foyle, stereotipni Obini ovjek - ali sad je plutao u svemiru stotinu i sedamdeset dana, i klju za njegovo buenje bio je u bravi. Uskoro e se okrenuti i otvoriti vrata holokausta. Svemirski brod "Nomad" plutao je na pola puta izmeu Marsa i Jupitera. Kakva ga je god ratna katastrofa unitila uzela je vitku elinu raketu, stotinjak metara dugu i tridesetak metara iroku, i razbila je u kostur na kojem su stajali ostaci kabina, teretnih prostora, paluba i pregrada. Veliki procijepi u oplati bili su bljeskovi svjetla na sunanoj strani i sleene mrlje zvijezda na tamnoj strani. S.B. "Nomad" bio je besteinska praznina zasljepljujueg sunca i crne sjene, smrznut i nijem. Olupina je bila puna plutajueg konglomerata smrznutog otpada koji je lebdio unutar unitenog broda poput trenutnog snimka eksplozije. Majuno gravitacijsko privlaenje komadia krhotina jednih drugima polagano ih je okupljalo u grozdove koje bi povremeno razmaknuo prolazak kroz njih jedinog preivjelog koji je jo bio iv na olupini, Gullivera Foylea, AS-128/127:006. On je ivio u jedinoj cijeloj hermetinoj prostoriji preostaloj na olupini, spremitu alata kraj hodnika glavne palube. Spremite je bilo 1.2 m dugo, 1.2 m iroko i 2.7 metara visoko. Bilo je veliine lijesa za diva. Prije est stotina godina, smatrano je najistananijim orijentalnim muenjem zatvoriti ovjeka u kavez te veliine na nekoliko tjedana. A ipak je Foyle opstajao u tom mranom lijesu pet mjeseci, dvadeset dana i etiri sata. "Tko si ti?" "Gully Foyle mi je ime." "Odakle si?"

"Tera me broji pod svoje." "Gdje si sada?" "U dubokom svemiru ivim." "Kamo kree?" "Smrt je odredite moje." Na sto sedamdeset i prvi dan svoje borbe za opstanak, Foyle je odgovorio na ta pitanja i probudio se. Srce mu je lupalo i grlo mu je gorjelo. Pipao je po mraku traei zrani spremnik koji je dijelio njegov lijes s njim i provjerio ga. Spremnik je bio prazan. Drugi e morati biti donijet odmah. Tako e taj dan poeti jednom dodatnom arkom sa smru koju je Foyle prihvatio s nijemom strpljivou. Pipao je po policama spremita i naao pocijepani skafander. Bio je to jedini na "Nomadu" i Foyle se vie nije sjeao gdje ili kako ga je naao. Zakrpao je poderotinu sprejem za sluaj nude, ali nije imao nain a da ponovo napuni ili zamijeni prazna punjenja kisika na leima. Foyle se uvukao u odijelo. Ono e zadrati dovoljno zraka iz spremita da mu prui pet minuta u vakuumu... ne vie. Foyle je otvorio vrata spremita i krenuo u crni mraz svemira. Zrak iz spremita je izletio s njim i njegova vlaga kondenzirala se poput malenog snjenog oblaka koji je odlebdio poderanim hodnikom glavne palube. Foyle je potegao ispranjeni spremnik zraka, izvukao ga iz spremita i odbacio. Jedna minuta je prola. Okrenuo se i odbacio kroz plutajui otpad prema vratima spremita za balast. Nije trao; njegovi pokreti bili su jedinstveno kretanje slobodnog pada i besteinskog stanja... odbacivanja stopalom, laktom i akom od palube, zida i kuta, usporeno kretanje prostorom poput lopte koja leti pod vodom. Foyle je uletio kroz vrata u spremite balasta s tamne strane. Dvije minute su prole. Kao i svi svemirski brodovi, "Nomad" je bio optereen i uvren masom svojih spremnika za gas postavljenih uzdu kobilice poput duge graevne grede prekrivene sa strane labirintom skupina cijevi. Foyleu je trebao jedan minut da otkvai jedan od spremnika za zrak. Nije imao naina da zna je li pun ili ve ispranjen; da li e se izboriti nazad do svog spremita samo da otkrije da je prazan i da je njegov ivot okonan. Jednom u tjedan dana prolazio je kroz tu igru svemirskog ruleta.

umilo mu je u uima; zrak u njegovom skafanderu ubrzano se kvario. Gurnuo je masivni cilindar prema balastnim vratima, izmaknuo se da ga pusti da mu prelebdi preko glave, a onda se odgurnuo za njim. Provukao je spremnik kroz vrata. etiri minuta su prola i on se tresao i mrailo mu se pred oima. Usmjeravao je spremnik du hodnika glavne palube i ugurao ga u spremite za alat. Zalupio je vrata skladita, zakljuao ih, pronaao eki na polici i triput zamahnuo njime na smrznuti spremnik da olabavi ventil. Foyle je mrko okrenuo ruku. Zadnjim ostacima snage otvorio je ljem svog skafandera, da se ne bi uguio u unutar skafandera dok se spremite puni zrakom... ukoliko j e taj spremnik sadravao zrak. Onesvijestio se, kao to se onesvijestio toliko puta prije, nikad ne znajui je li to smrt. "Tko si ti?" "Gully Foyle." "Odakle si?" "Tera." "Gdje si sada?" "U svemiru." "Kamo kree?" Probudio se. Bio je iv. Nije gubio vrijeme na molitvu ili zahvalu ve nastavio s poslom opstajanja. U mraku je pretraio police spremita gdje je drao svoje zalihe. Ostalo je samo nekoliko paketia. Poto je ve nosio zakrpani skafander mogao bi ba i opet projuriti kroz ibu vakuuma i ob noviti svoje zalihe. Opet je napunio skafander zrakom iz spremnika, ponovo zatvorio ljem i opet izlebdio u mraz i svjetlo. Provukao se glavnim hodnikom i uz ostatke stubita, do komandne palube koja je bila tek pokriveni koridor kroz svemir. Veina zidova bila je unitena. Sa suncem na desnoj strani i zvijezdama na lijevoj, Foyle je poletio u smjeru krme prema kuhinjskoj smonici. Na pola puta niz hodnik proao je okvir vrata koji je jo stajao izmeu palube i krova. Vrata su jo visila na arkama, poluotvorena, prolaz u nita. Iza njih je bio samo svemir i nepomine zvijezde.

Dok je Foyle prolazio kraj vrata na trenutak je ugledao sebe odraenog u poliranom kromu vrata... Gully Foyle, ogroman crni stvor, bradat, ulijepljen sasuenom krvlju i prljavtinom, ispijen, s bolesnim, strpljivim pogledom... i stalno praen nizom lebdeeg otpada, smea privuenog njegovim prolaskom koje ga je slijedilo kroz svemir poput repa zagnojene komete. Foyle je skrenuo u kuhinjsku smonicu i poeo pljakati metodinom brzinom petomjesene navike. Veina flairanih stvari se zamrzla i eksplodirala. Veina konzerviranih stvari je izgubila svoju ambalau, jer se lim mrvi u prah na apsolutnoj nitici svemira. Foyle je skupio paketie hrane, koncentrate, i komad leda iz puknutog spremnika za vodu. Bacio je sve u veliki bakreni kotao, okrenuo se i izletio iz smonice, nosei kotao. Kod vrata u nita Foyle je opet pogledao sebe, odraenog u kromiranim vratima uokvirenim zvijezdama. Onda je zapanjeno zaustavio svoje kretanje. Zabuljio se u zvijezde iza vrata koje su postale poznati prijatelji nakon pet mjeseci. Meu njima je bio uljez; kometa, inilo se, s nevidljivom glavom i kratkim, izbijajuim repom. Onda je Foyle shvatio da bulji u svemirski brod, ije su krmene rakete putale plamen dok je ubrzavao kursem prema suncu kojim e proi kraj njega. "Ne," promucao je. "Ne, ovjek. Ne." Stalno je patio od halucinacija. Okrenuo se da nastavi putovanje natrag do svog lijesa. Onda je opet pogledao. Jo je to bio svemirski brod, ije su krmene rakete putale plamen dok je ubrzavao kursem prema suncu kojim e proi kraj njega. Raspravio je o toj iluziji s Vjenou. "est mjeseci ve," rekao je svojim ulinim jezikom. "Je li sad? Sluajte vi ja, vi uljivi bogovi. Ja kae dogovor, je sve. Ja pog leda opet, slatki moli-ovjek. Ako je brod, ja sam va. Vi me imate. Ali ako je zez, ovjek... ako nije brod... ja odmah sad otvaram i odu mi crijeva. Mi oba balastna razina, mi. Sad prui mi znak. da ili ne, je sve." Pogledao je trei put. Trei put je vidio svemirski brod, ije su krmene rakete putale plamen dok je ubrzavao kursem prema suncu kojim e proi kraj njega. Bio je to znak. Vjerovao je. Bio je spaen. Foyle se odgurnuo i krenuo jurei niz hodnik komandne palube prema mostu. Ali kod stubita se zaustavio. Nije mogao ostati svjestan vie od nekoliko trenutaka ako ponovo ne napuni svoj skafander. Bacio je jedan moleiv pogled

na svemirski brod koji se pribliavao, a onda jurnuo do spremita za alat i napumpao svoj skafander do kraja. Popeo se na komandni most. Kroz lijevi prozori za promatranje vidio je brod, ije su krmene rakete jo radile, oito potiui znatnu promjenu putanje, jer mu se pribliavao veoma polagano. Na tabli oznaenoj s RAKETE, Foyle je pritisnuo tipku za UPOMO. Uslijedila je pauza od tri sekunde tokom koju je propatio. Tada ga je bijela svjetlost zaslijepila kad se signal za upomo pojavio u tri trostruka bljeska, devet molitvi za pomo. Foyle je jo dva puta pritisnuo tipku, i jo dva puta rakete su bljesnule u svemiru dok su radioaktivne materije ubaene u njihov ustroj naboja ispustile krcajui urlik koji je morao biti registriran na bilo kojoj valnoj duljini bilo kog prijemnika. Mlaznice stranca su prekinule s radom. Bio je vien. Bit e spaen. Bio je ponovo roen. Likovao je. Foyle je jurnuo natrag do svog spremita i ponovo napunio svoj skafander. Poeo je plakati. Poeo je sakupljati svoju imovinu - sat bez brojanika koji je drao navijen samo da bi sluao otkucavanje, odvija s drkom u obliku ruke koji bi drao u usamljenim trenucima, sjeka za jaja na ijim bi strunama svirao primitivne melodije... Ispustio ih je u svojem uzbuenju, lovio ih u mraku, onda se poeo smijati samom sebi. Jo jednom je napunio svoj skafander zrakom i odskakutao natrag do mosta. Pritisnuo je gumb za rakete oznaen: SPAAVANJE. Iz oplate "Nomada" ispaljeno je maleno sunce koje je zasjalo i lebdjelo, preplavljujui kilometre svemira arkim bijelim svjetlom. "Hajde, mala ti," tepao je Foyle. "Pouri, ovjek. Hajde, mala mala ti." Poput utvare torpeda, stranac je kliznuo na vanjski rub svjetlosti, pribliavajui se polako, razgledajui ga. Na tren se Foyleovo srce steglo; brod se ponaao tako obazrivo da se uplaio da je neprijateljski brod s Vanjskih Satelita. Tada je ugledao uveni crveni i plavi amblem na njegovom boku, zatitni znak monog industrijskog klana Presteigna; Presteigna s Tere, snanog, izdanog, dobrohotnog. I znao je da je to sestrinski brod, jer i "Nomad" je bio vlasnitvo Presteigna. Znao je da je to aneo iz svemira koji lebdi nad njim. "Sestro slatka," tepao je Foyle. "Anelu mali, odleti kui sa mnom." Brod je stigao ispred Foylea, osvijetljeni prozori du boka su svijetlili

prijateljskim svjetlom, njegovo ime i registarski broj jasno vidljivi osvijetljenim znamenkama na oplati: Vorga-T:1339. Brod je bio usporedo s njim u jednom trenu, proao ga u drugom, nestao u treem. Sestra ga je prezrela; aneo ga je ostavio. Foyle je prestao plesati i tepati. Buljio je u oaju. Skoio je do pulta s raketama i lupao po gumbima. Signali za opasnost, sputanje, polijetanje i karantinske rakete izbili su iz oplate "Nomada" u ludilu bijelog, crvenog i zelenog svjetla, pulsirajui, molei... a "Vorga-T:1339" prola je nijemo i neumitno, s krmenim mlaznicama koje su opet buktale dok je ubrzavala na kursu prema suncu. Tako je, za pet sekundi, bio roen, ivio, i umro. Nakon trideset godina postojanja i est mjeseci muenja, Gullyja Foylea, stereotipnog Obinog ovjeka, vie nije bilo. Klju se okrenuo u bravi njegove due i vrata su otvorena. Ono to se pojavilo izbrisalo je Obinog ovjeka zauvijek. "Ti mene proe," rekao je s polaganim nagomilavajuim bijesom. "Ti mene ostavi istrunem kao pas. Ti mene ostavi da umrem, 'Vorga'... 'Vorga -T:1339'. Sad, iziem odavde, ja. Slijedim tebe, 'Vorga'. Naem te, 'Vorga'. Uzvratim ti, ja. Ja tebe strulim. Tebe ubijem, 'Vorga'. Ubijem te runo." Kiselina bijesa kolala je njime, izjedajui grubu strpljivost i tromost koje su inile Gullyja Foylea zagonetkom, pokreui lanac reakcija koje e nainiti paklenu mainu od Gullyja Foylea. Bio je posveen. "'Vorga', ubijem te runo." Uradio je ono to zagonetka nije mogla; spasio se je. Dva dana je proeljavao olupinu petominutnim istraivanjima, i smislio okvir za svoja ramena. Povezao je spremnik zraka s okvirom i povezao spremnik sa ljemom svog skafandera improviziranim crijevom. Provlaio se svemirom poput mrava koji vue kladu, ali je imao "Nomada" na raspolaganju za sva vremena. Mislio je. Na komandnom mostu nauio je sebe da koristi onih nekoliko navigac ijskih instrumenata koji su jo bili cijeli, prouavajui standardne prirunike kojima je bila posuta raznijeta navigacijska soba. Za deset godina svoje slube u svemiru

nikad nije ni sanjao da pokua tako neto, i pored nagrada unaprjeenja i plae; ali sad je imao "Vorgu-T:1339" da ga nagradi. Mjerio je orijentire. "Nomad" je plutao u svemiru na ekliptici, petsto milijuna kilometara od sunca. Pred njim su se irila sazvijea Persej, Andromeda i Ribe. Visei skoro naprijed bila je tamna naranasta mrlja k oja je bila Jupiter, golim okom jasno planetni disk. Uz malo sree mogao je postaviti kurs do Jupitera i spaavanja. Jupiter nije bio, nikad ne bi mogao biti nastanjiv. Kao i svi vanjski planeti iza asteroidne orbite, bio je smrznuta masa metana i amonija; ali njegova etiri najvea satelita vrvjela su gradovima i stanovnitvima sada zaraenima s Unutarnjim Planetima. Bio bi ratni zarobljenik, ali je morao ostati iv da svede raune s "Vorgom-T:1339". Foyle je prouio strojarsku sobu "Nomada". Ostalo je Hi-Thrust goriva u spremnicima a jedna od etiri repne mlaznice bila je jo u uporabnom stanju. Foyle je pronaao strojarske prirunike i prouio ih. Popravio je vezu izmeu spremnika goriva i komore jedne mlaznice. Spremnici su bili na sunanoj strani olupine i ugrijani preko toke smrzavanja. Hi-Thrust je jo bio tean, ali nije mogao tei. U besteinskom stanju nije bilo gravitacije da potjera gorivo kroz cijevi. Foyle je prouio svemirski prirunik i nauio neto o teorijskoj gravitaciji. Kad bi mogao pokrenuti "Nomada" u vrtnju, centrifugalna sila bi dala dovoljno gravitacije brodu da povue gorivo u komoru za sagorijevanje mlaznice. Ako bi mogao izazvati plamen u komori za sagorijevanje, nejednak potisak jedne mlaznice dao bi vrtnju "Nomadu". Ali nije mogao upaliti mlaznicu ako nema vrtnju, a nije mogao dobiti vrtnju ako ne zapali mlaznicu. Smislio je nain da se izvue iz tog kripca; inspirirala ga je "Vorga". Foyle je otvorio odvodni ventil komore za sagorijevanje u mlaznici i tekom mukom runo napunio komoru gorivom. Sad, ukoliko bi zapalio gorivo, ono bi gorjelo dovoljno dugo da prui vrtnju i da gravitaciju. Tada bi tok iz spremnika otpoeo i rad mlaznice bi se nastavio. Pokuao je sa igicama. igice nee gorijeti u vakuumu svemira.

Pokuao je kremen i kresivo. Iskre ne tinjaju pri apsolutnoj nuli svemira. Pomislio je na usijanu icu. Nije imao nikakve elektrine energije bilo kakve vrste na "Nomadu" kojom bi usijao icu. Naao je upute i itao. Mada je esto gubio svijest i bio blizu potpunog kolapsa, mislio je i planirao. Na velianstvenost ga je inspirirala "Vorga". Foyle je donio leda iz smrznutih kuhinjskih spremnika, rastopio ga toplinom vlastitog tijela, i dodao vodu gorivu u mlazniinoj k omori za sagorijevanje. Gorivo i voda se nisu mijeali. Voda je plivala u tankom sloju iznad goriva. Iz kemijskih zaliha Foyle je donio srebrnasti komadi ice, istu kovinu natrij. Ugurao je icu kroz otvoreni ventil. Natrij se upalio u dodiru s vodom i buknuo velikom vrelinom. Vrelina je upalila Hi-Thrust koji je izbio igliastim plamenom iz ventila. Foyle je odvijaem zatvorio ventil. Plamen se zadrao u komori i jedina krmena mlaznica je izbacila plamen uz bezvunu vibraciju koja je protresla brod. Necentrirani potisak mlaznice pokrenuo je "Nomada" u laganu vrtnju. Sila vrtnje dala je blagu gravitaciju. Teina se vratila. Lebdei otpad koji je zakrivao olupinu popadao je na palube, zidove i stropove; i gravitacija je dovodila gorivo iz spremnika u komoru za sagorijevanje. Foyle nije gubio vrijeme na veselje. Napustio je strojarsku sobu i batrgao se naprijed u oajnikoj urbi da konano posljednji put pogleda s komandnog mosta. To e mu rei je li "Nomad" osuen na sumanuti proboj u nepovrat dubokog svemira, ili na kurs prema Jupiteru i spasu. Blaga gravitacija uinila je njegov zrani spremnik skoro nemoguim za vui. Nagli trzaj ubrzanja prema naprijed otkvaio je hrpe otpada koje su letjele unatrag kroz "Nomada". Dok se Foyle verao stubama do komandnog mosta, otpad s mosta naletio je niz hodnik i zabio se u njega. Bio je uhvaen u taj svemirski kotrljajui korov, zakotrljan unatrag niz prazni hodnik, i naletio je na kuhinjsku pregradu udarcem koji je razorio zadnje ostatke njegove svijesti. Leao je prikovan usred pola tone smea, bespomoan, jedva iv, ali jo uvijek udei za osvetom. "Tko si ti?"

"Odakle si?" "Gdje si sada?" "Kamo kree?"

Dva Izmeu Marsa i Jupitera prostire se iroki pojas asteroida. Od tisua njih, znanih i neznanih, najjedinstveniji u Stoljeu udaka bio je asteroid Sargasso, maleni planet nainjen od prirodnog kamena i olupina koje su skupljali njegovi obitavatelji tokom dvije stotine godina. Oni su bili divljaci, jedini divljaci dvadeset etvrtog stoljea; potomci istraivakog tima znanstvenika koji je bio izgubljen i nasukan u asteroidnom pojasu prije dva stoljea kad im se brod pokvario. Do vremena kad su njihovi potomci bili ponovo otkriveni sagradili su vlastiti svijet i kulturu, i radije su ostali u svemiru, sakupljajui i peljeei, i upranjavajui barbarsku travestiju znanstvene metode koje su se sjeali od svojih predaka. Zvali su sebe Znanstveni Ljudi. Svijet ih je spremno zaboravio. SB. "Nomad" kretao se svemirom, ni na kursu prema Jupiteru ni prema dalekim zvijezdama, ve lebdei kroz asteroidni pojas u polaganoj spirali umirue mikroskopske ivotinje. Proao je na kilometar od asteroida Sagrasso, i odmah su ga uhvatili Znanstveni Ljudi da ga prikljue svom malom planetu. Nali su Foylea. On se jednom probudio dok su ga trijumfalno pronosili na nosilima kroz prirodne i umjetne prolaze unutar sakupljakog asteroida. Bili su konstruirani od meteorske kovine, kamena, i brodskih ploa. Neke od ploa jo su na sebi imale imena davno zaboravljena u povijesti svemirskih letova: INDUSKA KRALJICA, TERA; LUTALICA SYRTISA, MARS; TRO-ARENSKI CIRKUS, SATURN. Prolazi su vodili do velikih hala, skladita, stanova i domova, svih sagraenih od skupljenih brodova zacementiranih u asteroid. U brzom slijedu Foyle je pronijet kroz prastaru ganymedansku barku, lasselovski bua leda, kapetanski amac, callistovsku teku krstaricu, dvadesetdrugovjekovni transporter goriva iji su stakleni spremnici jo bili puni dimastog raketnog goriva. Dva stoljea skupljanja bila su okupljena u toj konici; arsenali oruja, biblioteke knjiga, muzeji kostima, skladita strojeva, alata, zaliha, pia, kemikalija, sintetikih materija i surogata. Gomila oko nosila se trijumfalno derala. "Koli Dost!" uzvikivali su. enski zbor otpoeo je uzbueno blejanje:

Amonij bromid Kalij bromid Natrij bromid Limunska kiselina gr. 3 gr. 2

gr. 1 1/2

koli. dost.

"Koli Dost!" urlali su Znanstveni Ljudi. "Koli Dost!" Foyle se onesvijestio. Ponovo se probudio. Bio je izvaen iz svog skafandera. Bio je u stakleniku asteroida gdje su uzgajane biljke zbog svjeeg kisika. Stometarska oplata jednog starog nosaa rudae inila je prostoriju, i jedan zid je potpun o opremljen sakupljenim prozorima... okruglim prozorima, etvrtastim prozorima, romboidnim, estokutnim... svakakvi oblici i starosti prozora bili su ugraeni inei od ogromnog zida luaki krpe stakla i svjetla. Udaljeno sunce bljetalo je kroz njih; zrak je bio vru i vlaan. Foyle je tupo pogledao uokolo. avolsko lice gledalo je u njega. Obrazi, brada, nos i oni kapci bili su uasno tetovirani poput drevne maorske maske. Preko ela bilo je tetovirano JOSEPH. "O" u JOSEPH imalo je malu strjelicu na gore s desne strane, to ga je pretvaralo u simbol Marsa, koji su znanstvenici koristili da oznae muki spol. "Mi smo Znanstvena Rasa," rekao je Joseph. "Ja sam Joseph; ovo je moj narod." Pokazao je. Foyle je pogledao nacerenu gomilu koja je okruivala njegova nosila. Sva lica bila su istetovirana u avolje maske; sva ela imala su ispisana imena. "Koliko si dugo plutao?" pitao je Joseph. "Vorga," promrmljao je Foyle. "Ti si prvi koji je stigao u pedeset godina. Ti si silan ovjek. Veoma. Stizanje najsnanijeg je doktrina Svetog Darwina. Jako znanstveno." "Koli Dost!" zaurlala je gomila. Joseph mu je ponudio epruvetu. Na njoj je bila etiketa; Lung, Cat. as., hematoxylin & eosin. "Hoe vitamin?" Joseph je upitao. Kad Foyle nije odgovorio, Joseph je izvadio veliku tabletu iz epruvete, stavio je u lulu i zapalio. Povukao je dim i zagestikulirao. Tri djevojke pojavile su se pred Foyleom. Njihova lica bila su uasno tetovirana. Preko svakog ela bilo je ime: JOAN i MOIRA i POLLY. "O" u svakom od imena imalo je krii na dnu.

"Izaberi," rekao je Joseph. "Znanstveni Ljudi prakticiraju Prirodnu selekciju. Budi znanstven u svom izboru. Budi genetian." Kad se Foyle ponovo onesvijestio, njegova ruka skliznula je s nosila i oeala Moiru. "Koli Dost!" Bio je u krunoj sali sa kupolastim krovom. Sala je bila opremljena hrajuim antiknim spravama; centrifugom, operacijskim stolom, razbijenim fluoroskopom, autoklavima, kutijama korodiranih kirurkih instrumenata. Svezali su Foylea za operacijski stol dok je on bijesnio i buncao. Nahranili su ga. Obrijali su ga i okupali. Dva ovjeka poela su runo okretati prastaru centrifugu. Ona je proizvodila ritmino klepetanje poput lupanja po ratnom bubnju. Okupljeni su poeli skakutati i pojati. Ukljuili su stari autoklav. On je kuhao i trcao, ispunjavajui salu piteom parom. Ukljuili su stari fluoroskop. Imao je kratak spoj i bacao je itee munje iskara preko parom ispunjene sale. Trometarski lik priao je stolu. Bio je to Joseph na hoduljama. Nosio je kirurku kapu, kirurku masku i kirurku kecelju koja je visila od njegovih ramena do poda. Kecelja je bila gusto istkana crvenim i crnim koncem kojim je ilustrirana anatomska podjela tijela. Joseph je bio grozna tapiserija iz udbenika kirurgije. "Objavljujem da si Nomad!" zapojao je Joseph. Buka je postala zagluujua. Joseph je nagnuo zahralu konzervu nad Foyleovo tijelo. Osjetio se zadah etera. Foyle je izgubio svoje krpice svijesti i tama ga je obuzela. Iz tame se "VorgaT:1339" pojavljivala uvijek iznova, ubrzavajui na kursu prema suncu koji se probijao kroz Foyleovu krv i mozak dok nije mogao prestati nijemo kriati za osvetom. Bio je nejasno svjestan pranja i hranjenja i skakutanja i pojanja. Konano se probudio u svjesnom intervalu. Bila je tiina. Bio je u krevetu. Djevojka, Moira, bila je u krevetu s njim. "Tko ti?" zastenjao je Foyle. "Tvoja ena, Nomad."

"to?" "Tvoja ena. Ti si me odabrao, Nomad. Mi smo gamete." "to?" "Znanstveno spareni," rekla je Moira ponosno. Podigla je rukav svoje spavaice i pokazala mu svoju ruku. Bila je unakaena s etiri runa zareza. "Bila sam cijepljena neim starim, neim novim, neim posuenim i neim plavim." Foyle se iskobeljao iz kreveta. "Gdje smo sad?" "U naem domu." "Kom domu?" "Tvom. Ti si jedan od nas, Nomad. Mora se oeniti svakog mjeseca i zaeti mnogo djece. To e biti znanstveno. Ali ja sam prva." Foyle ju je ignorirao i istraio. Bio je u glavnoj kabini jedne male rakete lansirane poetkom dvadeset etvrtog stoljea... nekad privatne jahte. Glavna kabina je pretvorena u spavau sobu. Okrenuo se ka prozorima i pogledao van. Jahta je bila ugraena u masu asteroida, povezana prolazima s glavninom. Otiao je straga. Dvije manje kabine bile su napunjene rastuim biljem zbog kisika. Strojarnica je bila pretvorena u kuhinju. Bilo je Hi-Thrusta u spremnicima za gorivo, ali je napajao plamenike malog tednjaka slavljenog na raketne komore. Foyle je otiao naprijed. Komandna kabina bila je sad dnevni boravak, ali su kontrole jo bile uporabive. Razmislio je. Otiao je straga u kuhinju i rasklopio tednjak. Spojio je spremnike goriva s prvobitnim komorama za mlazno sagorijevanje. Moira ga je radoznalo slijedila. "to to radi, Nomad?" "Moram izii odavde, cura," promrmljao je Foyle. "Imam posla s brodom zvanim 'Vorga'. Kui me, cura? Ima se istrgnem odavde u ovom brodu, je sve." Moira je ustuknula panino. Foyle je vidio pogled u njenim oima i skoio na nju. Bio je toliko obogaljen da ga je lako izbjegla. Otvorila je usta i prodorno kriknula. U tom trenu jaka buka razlegla se jahtom; bili su to Joseph i njegovi

Znanstveni Ljudi avoljih lica vani. Lupajui po kovinskoj oplati, obavljajui ritual znanstvenog buanja za mladence. Moira je kriala i bjeala dok ju je Foyle strpljivo gonio. Satjerao ju je u kut, strgnuo joj spavaicu i vezao je i zaepio joj usta njom. Moira je bila dovoljno buna da raspoluti asteroid, ali je znanstveno buanje bilo glasnije. Foyle je zavrio sa svojim grubim krpanjem strojarnice; do sad je ve bio skoro strunjak. Podigao je koprcajuu djevojku, i odnio je do glavnih vrata. "Odlazim," viknuo je u Moirino uho. "Polijetanje. Izbiti u iz asteroida. Gadan drme, curo. Moda svi umru, vi. Sve se irom raspadne. Nemam pojam to bude. Nema vie zrak. Nema vie asteroid. Idi im ree. Upozori. Idi, cura." Otvorio je vrata, gurnuo Moiru van, zalupio vratima i zakljuao ih. Buanje je istog trena stalo. Za kontrolama Foyle je pritisnuo paljenje. Automatska sirena za polijetanje otpoela je urlanje koje se nije ulo desetljeima. Komore mlaznica pro radile su s tupim udarima. Foyle je saekao da temperatura dostigne vrelinu paljenja. Dok je ekao, patio je. Jahta je bila zacementirana u asteroid. Bila je okruena kamenom i eljezom. Njene stranje mlaznice bile su tik uz jedan drugi brod uguran u cijelu masu. Nije znao to e se dogoditi kad njegove mlaznice ponu raditi, ali je bio nagnan na kockanje "Vorgom". Ukljuio je mlaznice. Zaula se uplja eksplozija kad je Hi -Thrust buknuo iz krme broda. Jahta se zatresla, napregla, usijala. Zaula se kripa kovine. Tada je jahta krenula naprijed. Kovina, kamen i staklo su se razbili i brod je izbio iz asteroida u svemir. Mornarica Unutarnjih Planeta pokupila ga je sto pedeset tisua kilometara izvan Marsove orbite. Nakon sedam mjeseci oruanog rata, ophodnj e U.P. bile su oprezne ali nemarne. Kad jahta nije odgovorila i propustila da emitira odzive za prepoznavanje, trebala je biti raznijeta hicem a pitanja su se mogla postavljati olupini poslije. Ali jahta je bila mala, a posada krstaa bila je zagrijana za novac od plijena. Pribliili su se i uhvatili je. Nali su Foylea unutra, kako puzi poput bezglavog crva kroz hrpu smea brodske opreme i pokustva. Opet je krvario, bazdei zbog poodmakle gangrene, i jedna strana njegove glave bila je kaa. Unijeli su ga u dispanzer na krstau i paljivo prekrili njegov tank. Foyle je bio prizor previe gadan ak i za

ovrsle eluce mornariara s donje palube. Krpali su njegovu tjelesinu u amniotikom tanku dok su zavravali svoju ophodnu turu. Na putu natrag do Tere, Foyle je povratio svijest i izgovarao rijei koje su poinjale sa V. Znao je da je spaen. Znao je da samo vrijeme stoji izmeu njega i odmazde. Bolniar u dispanzeru zauo ga je kako likuje u svom tanku i razmaknuo zavjese. Foyleove zamuene oi pogledale su na gore. Bolniar nije mogao obuzdati svoju znatielju. "uje me, ovjek?" proaputao je. Foyle je zagunao. Bolniar se nagnuo nie. "to se zbilo? Tko ti je kog vraga to napravio?" "to?" prokrijetao je Foyle. "Zar ne zna?" "to? to bilo, ti?" "Saekaj minut, je sve." Bolniar je nestao kad je jauntirao do skladine kabine, i opet se pojavio pored tanka pet sekundi kasnije. Foyle se s mukom podigao iz tekuine. Oi su mu bljetale. "Vraa mi se, ovjek. Jednim dijelom. Jauntiranje. Nisam mogao jaunt irati na 'Nomadu', ja." "to?" "Izgubio sam glavu." "ovjek, nije ostalo glave za izgubiti, tebi." "Nisam mogao jauntirati. Zaboravio kako, je sve. Zaboravio sve, ja. Jo se ne sjeam mnogo. Ja -" Ustuknuo je uasnuto kad mu je bolniar gurnuo sliku uasnog tetoviranog lica pod nos. Bila je to maorska maska. Obrazi, brada, nos i oni kapci bili su ukraeni prugama i krivuljama. Preko ela bilo je ispisano NOMAD. Foyle se zabuljio, a onda uzvisio u agoniji. Slika je bila ogledalo. Lice je bilo njegovo vlastito.

Tri "Bravo, g. Harris! Odlino! L-E-S, gospodo. Nemojte zaboraviti. Lokacija. Elevacija. Situacija. To je jedini nain da zapamtite vae koordinate za jauntiranje. Etre ente le marteau et l'enclume. Francuski. Nemojte jo jauntirati, g. Peters. Saekajte na red. Budite strpljivi, svi vi ete biti klasa C kad -tad. Je li netko vidio g. Foylea? Nema ga. O, gle tog predivnog smeeg kosa. Sluaj ga. O, joj, mislim posvuda... ili sam to rekla, gospodo?" "Pola i pola, gice." "Zbilja se ini nepoteno. Jednosmjerna telepatija je neugodna. Zbilja se ispriavam to sam vas zasula svojim mislima." "Svia nam se, gice. Vi lijepo mislite." "Kako ljubazno od vas, g. Gorgas. U redu, razrede; svi natrag u k olu i poinjemo opet. Je li g. Foyle ve jauntirao? Nikako da ga imam na oku." Robin Wednesbury je vodila svoj razred ponovne obuke jauntiranja na turu kroz New York City, i bilo je to isto toliko uzbudljivo za cerebralce kao i za djecu u njenom poetnom razredu. Postupala je s odraslima kao s djecom i oni su prilino uivali u tome. Tokom prolog mjeseca su pamtili jauntske postaje na ulinim krianjima, recitirajui: "L-E-S, gice. Lokacija. Elevacija. Situacija." Ona je bila visoka, lijepa mlada crnkinja, briljantna i kultivirana, ali hendikepirana injenicom da je bila teleilja, jednosmjerni telepat. Mogla je emitirati svoje misli svijetu, ali nije mogla primiti nita. To je bio nedostatak koji joj je prijeio glamuroznije karijere, ali joj je odgovarao za uenje. I pored svog promjenljivog temperamenta, Robin Wednesbury bila je iscrpna i metodina instruktorica jauntiranja. Ljudi su dovedeni iz Ope ratne bolnice u jauntsku kolu, koja je zauzimala jednu cijelu zgradu u Hudson Bridgeu kod etrdeset Druge ulice. Krenuli su iz kole i odmarirali u mirnoj krokodilskoj formaciji do ogromne jauntske postaje na Times Squareu, koju su gorljivo zapamtili. Onda su svi jauntirali nazad u kolu i natrag do Times Squarea. Krokodil se ponovo oformio i odmarirali su do Columbus Circlea i zapamtili njegove koordinate. Onda su svi jauntirali natrag u kolu preko Times Squarea i vratili se istim putem do Columbus Circlea. Jo jednom se krokodil oformio i krenuli su do Grand Army Plaze da

ponove pamenje i jauntiranje. Robin je ponovo pokazivala pacijentima (svima s ozljedama glave koji su izgubili mo jauntiranja) ekspresna zastajalita, tako rei, javnih jauntskih postaja. Kasnije e zapamtiti lokalne postaje na ulinim krianjima. Kako su im se horizonti irili (i moi vraale) pamtit e jauntske postaje u sve irim krugovima, ogranieni prihodima koliko i sposobnou; jer jedna stvar bila je izvjesna; morali ste zbilja vidjeti neko mjesto da ga zapamtite, to je znailo da prvo morate platiti prijevoz koji e vas dovesti tamo. ak ni trodimenzionalne fotografije nisu bile dostatne. Velika turneja je dobila potpuno novo znaenje za bogate. "Lokacija. Elevacija. Situacija." predavala je Robin Wednesbury i razred je jauntirao putem ekspresnih postaja od Washington Heightsa do Hudson Bridgea i natrag u poetnim skokovima od pola kilometra, gorljivo slijedei svoju lijepu crnu uiteljicu. Niski ininjerski narednik s platinskom lubanjom najednom je progovorio ulinim jezikom: "Ali ne ima elevacije, gica. Na zemlji smo, mi." "Nema, narednie Logan. 'Nema nikakve' je bolje reeno. Ispriavam se. Predavanje postaje navika a ja danas imam problema s kontroliranjem svog razmiljanja. Ratne vijesti su tako loe. Doi emo na Elevaciju kad ponemo pamtiti postaje na vrhovima nebodera, narednie Logan." ovjek s umjetnom lubanjom je to probavio, a onda zapitao: "Mi ujemo vi kad vi mislite, to stvar s vi?" "Tono tako." "Ali vi ne ujete mi?" "Nikad. Ja sam jednosmjerni telepat." "Mi svi ujemo vi, ili samo ja, je sve?" "To ovisi, narednie Logan. Kad se koncentriram, samo onaj kome mislim; kad se zaboravim, svatko i bilo tko... jadnici. Ispriajte me." Robin se okrenula i dozvala: "Ne oklijevajte prije jauntiranja, komandire Harris. To pokree sumnju, a sumnja okonava jauntiranje. Samo zakoraite i raspalite." "Ponekad se brinem, gice," rekao je komandir vrsto zamotane glave. Oito je oklijevao na rubu povrine za jauntiranje. "Brinete? O emu?"

"Moda e netko ve stajati tamo gdje ja stignem. Onda e biti vrako g raspaljivanja, gice. Oprostite." "Pa to sam objasnila ve sto puta. Strunjaci su podesili svaku jauntsku postaju na svijetu da primi promet u pici. Zato su privatne jauntske postaje male, a ona na Times Squareu je dvjesto metara iroka. Sve je to izraunato matematiki i ansa je jedan u deset milijuna za istodobno pojavljivanje. To je manje od anse da poginete u nesrei mlanjaka." Zamotani komandir je dvojbeno klimnuo i zakoraio na izdignutu povrine postaje. Bila je od bijelog betona, okrugla, i ureena ivopisnim crno-bijelim uzorkom za pomo pri pamenju. U sreditu je bila osvijetljena plaketa na kojoj je navedeno njeno ime i jauntske koordinate njene zemljopisne irine i duljine i elevacije. U trenutku kad je zamotani ovjek prikupljao hrabrost za svoje poetniko jauntiranje, postaja je poela treperiti od nagle uurbanosti dolazaka i odlazaka. Likovi su se pojavljivali na tren kad bi dojauntirali, oklijevali dok su provjeravali svoju okolinu i postavili nove koordinate, a onda nestajali kad su odjauntirali. Pri svakom nestanku uo se prigueni pucanj kad bi zrak jurnuo u prostor prije toga zauzet nekim tijelom. "ekajte, razrede," dozvala je Robin. "Trenutno je guva. Svi siite s postaje, molim vas." Radnici u tekoj radnoj odjei, jo umrljanoj snijegom, bili su na putu na jug kui nakon smjene u sjevernim umama. Pedeset mljekara odjevenih u bijelo ili su na zapad ka St. Louisu. Oni su slijedili jutro od istone vremenske zone do pacifike zone. A s istonog Greenlanda, gdje je ve bilo podne, horda uredskih slubenika s bijelim ovratnicima navalila je u New York na pauzu za ruak. Guva je zavrila za par trenutaka. "Dobro, razrede," zazvala je Robin. "Nastavit emo. O, joj, gdje je g. Foyle? On stalno nedostaje." "S licem to ga ima, on, ne moete ga kriviti to ga skriva, gica. Gore na cerebralnom odjelu zovemo ga Grdi, mi." "On zbilja izgleda uasno, zar ne, narednie Logan. Zar mu ne mogu skinuti te oznake?" "Pokuavaju, gice Robin, ali ne znaju kako. To se zove 'tetoviranje' i nekako je zaboravljeno, je sve."

"A kako je onda g. Foyle dobio to lice?" "Nitko ne zna, gica Robin. Gore je na cerebralnom jer je izgubio pamet, on. Ne moe se nit sjetiti. Osobno, da imam takvo lice ne bih se htio sjetiti, ja." "teta. Izgleda zastraujue. Narednie Logan, mislite li da sam dopustila da mi pobjegne neka misao o g. Foyleu i povrijedila njegove osjeaje?" Niski ovjek s platinskom lubanjom je razmislio. "Ne, gica. Ne biste povrijedili niija osjeanja, vi. A Foyle ne ima nikakvih za povrijediti, on. Samo je velika, glupa volina, je sve." "Moram biti tako oprezna, narednie Logan. Znate, nitko ne voli doznati to druga osoba zbilja misli o njemu. Zamiljamo da bismo, ali ne. Ovo moje teleslanje ini me omrznutom. I usamljenom. Ja - Molim vas ne sluajte me, imam problema da kontroliram svoje misli. Ah! Tu ste, g. Foyle. Gdje ste vi to zalutali?" Foyle je dojauntirao na postaju i brzo siao, krijui svoje odurno lice. "Bio vjebao, ja," promrmljao je. Robin je potisnula drhtaj odvratnosti u sebi i suosjeajno mu prila. Primila ga je pod ruku. "Zbilja biste trebali vie biti s nama. Svi smo mi prijatelji i lijepo se provodimo. Prikljuite se." Foyle je odbio da je pogleda u oi. Kad je mrgodno izvukao svoju ruku ispod njene, Robin je najednom shvatila da mu je rukav potpuno promoen. Njegova bolnika uniforma bila je cijela natopljena. "Mokra? On je bio negdje na kii. Ali vidjela sam jutarnji meteoroloki izvjetaj. Nema kie istono od St. Louisa. Onda mora da je jauntirao dalje od toga. Ali ne bi trebalo da moe. On je navodno izgubio svo sjeanje i sposobnost da jauntira. On otee." Foyle je skoio ka njoj. "Uuti, ti!" Divljanost njegovog lica bila je uasavajua. "Onda zbilja otee." "to zna?" "Da si budala. Prestani praviti scenu." "Jesu li te uli?" "Ne znam. Pusti me." Robin se okrenula od Foylea. "U redu, razrede. Zavrili

smo za danas. Svi natrag u kolu do bolnikog autobusa. Vi jauntirajte prvi, narednie Logan. Zapamtite: L-E-S. Lokacija. Elevacija. Situacija..." "to hoe?" zareao je Foyle. "Da te platim, ti?" "Budi tiho. Prestani praviti scenu. Sad, nemojte oklijevati, komandire Harris. Zakoraite i odjauntirajte." "Hou razgovarati s tobom." "Svakako ne. Saekajte svoj red, g. Peters. Nemojte toliko uriti." "Hoe li me prijaviti u bolnici?" "Naravno." "Hou razgovarati s tobom." "Ne." "Otili su sad, svi. Imamo vremena. Nai emo se u tvom stanu." "Mom stanu?" Robin je bila zbilja preplaena. "U Green Bayu, Wisconsin." "Ovo je apsurdno. Ja nemam to raspravljati s ovim -" "Ima dosta, gice Robin. Ima raspravljati o svojoj obitelji." Foyle se nasmijeio na uas koji je ona zraila. "Naemo se u tvom stanu," ponovio je. "Ne moe nikako znati gdje je," kolebala se ona. "Upravo sam ti rekao, zar ne?" "T-ti nikako nisi mogao jauntirati tako daleko. Ti -" "Ne?" Maska se osmjehnula. "Upravo si mi rekla da ote- to god. Rekla si istinu, ti. Imamo pola sata. Naemo se tamo." Stan Robin Wednesbury bio je u masivnoj zgradi izgraenoj na osami obale Green Baya. Stambena zgrada izgledala je kao da ju je neki maioniar premjestio iz gradske stambene etvrti i ostavio meu borovima Wisconsina. Takve zgrade bile su uobiajene u jauntirajuem svijetu. Sa samodovoljnim postrojenjima osvjetljenja i grijanja, i jauntiranjem da rijei prometne probleme, pojedinana i viestruka stanita graena su u pustinji, umi ili divljini. Sam stan je bio etverosobni apartman, jako izoliran da zatiti susjede od

Robininog teleslanja. Bio je pretrpan knjigama, glazbom, slikama i grafikama... to je sve svjedoilo o kultiviranom i usamljenom ivotu ove nesretne jednosmjerne telepatkinje. Robin je jauntirala u dnevni boravak stana nekoliko sekundi nakon Foylea koji ju je ekao s zvjerskim nestrpljenjem. "Sad zna zasigurno," poeo je bez uvoda. Uhvatio je njenu ruku u bolan stisak. "Ali ne ti rei nikom u bolnici za mene, gice Robin. Nikom." "Pusti me!" Robin ga je udarila po licu. "Zvijeri! Divljae! Da me nisi dotakao!" Foyle ju je pustio i odmaknuo se. Djelovanje njene odvratnosti potaklo ga je da se ljutito okrene da skrije svoje lice. "Znai jesi otezao. Znao si jauntirati. Jauntirao si cijelo vrijeme dok si se pretvarao da ui u poetnom razredu... velikim skokovima p o zemlji; po cijelom svijetu, koliko znam." "Da, idem s Times Squarea do Columbus Circlea preko... uglavnom svuda, gice Robin." "I zato te uvijek nema. Ali zato? Zato? to smjera?" Izraz opsjednute lukavosti pojavio se na uasnom licu. "Smjestio sam se u Opu bolnicu, ja. To je moja operativna baza, vidi? Ja sreujem neto, gice Robin. Imam dug za platiti, ja. Morao sam nai gdje je izvjesni brod. Sad e mi platiti. Ne tebe strulim, 'Vorga'. Ubijem te, 'Vorga'. Ubijem te runo!" Prestao je vikati i pogledao u nju s divljakim trijumfom. Robin je ustuknula uznemireno. "Za ime Boje, o emu to govori?" "'Vorga'. Vorga-T:1339'. Jesi ikad ula za nju, gice Robin? Doznao sam gdje je iz Bo'ness & Uig brodskog registra. Bo'ness & Uig su u SanFranu. Otiao sam tamo, ja, onaj put kad ste nas uili gradske jauntske postaje. Otiao u SanFran, ja. Naao 'Vorgu', ja. Ona je u Vancouverskom brodogradilitu. Vlasnik joj je Presteign od Presteigna. Si ula za njega, gice Robin? Presteign je najvei ovjek na Teri, je sve. Ali on mene nee zaustaviti. Ubit u 'Vorgu' runo. I ni vi me neete zaustaviti, gice Robin." Foyle je unio svoje lice blizu njenom. "Jer se pokrivam, gice Robin. Pokrivam svaku slabu toku du crte. Imam neto o svakom tko bi me mogao zaustaviti prije nego to ubijem 'Vorgu'... ukljuujui tebe, gice Robin."

"Ne." "Da. Saznao sam gdje ivi. Znaju u bolnici. Doao sam ovamo i razgledao. Proitao tvoj dnevnik, gice Robin. Ima obitelj na Callistu, majku i dvije sestre." "Za ime Boje!" "Tako da te to ini strancem-zaraenikom. Kad je rat poeo tebi i svima ostalima dato je mjesec dana da napustite Unutarnje Planete i odete kui. Svi koji nisu postali su pijuni po zakonu." Foyle je rairio svoju aku. "Imam te ba tu, curo." Stegnuo je pesnicu. "Moja majka i sestre nastojale su napustiti Callisto godinu i pol dana. Mi spadamo ovdje. Mi -" "Imam te ba tu," ponovio je Foyle. "Zna li to rade pijunima? Reu informacije iz njih. Izreu te na komade, gice Robin. Raskomadaju te, dio po dio -" Crna djevojka je zavritala. Foyle je zadovoljno klimnuo i rukama primio njena drhtava ramena. "Imam te, je sve. Ne moe ak ni pobjei od mene jer sve to moram uiniti je javiti Obavjetajnoj i gdje si ti? nema nita to bilo tko moe uiniti da me zaustavi; ni bolnica i ak ni g. Sveti Moni Presteign od Presteigna." "Gubi se, ti prljava, odvratna... stvari. Gubi se!" "Ne svia ti se moje lice, gice Robin? E pa, nema nita to moe uiniti ni glede toga." Najednom ju je podigao i odnio do velikog k aua. Bacio ju je na kau. "Nita," ponovio je. Posveen principu upadljivog razbacivanja, na kojem je cijelo drutvo zasnovano, Presteign od Presteigna je opremio svoju viktorijansku palau u Central Parku dizalima, internim telefonima, poslunim dizalima i svim ostalim spravama za olakavanje posla koje je jauntiranje uinilo zastarjelima. Posluga tog licitarskog dvorca pokorno je hodala iz sobe u sobu, otvarajui i zatvarajui vrata, i penjui se stubama. Presteign od Presteigna je ustao, obukao se uz pomo butlera i brice, spustio u jutarnju sobu pomou dizala, i dorukovao, potpomognut butlerom, slugom i konobaricom. Napustio je jutarnju sobu i uao u svoju radnu sobu. U doba kad

su komunikacijski sistemi doslovno izumrli - kad je bilo daleko lake jauntirati do neijeg ureda na razgovor nego telefonirati ili brzojaviti - Presteign je jo drao antiknu telefonsku centralu s operaterom u svojoj radnoj sobi. "Dajte mi Dagenhama," rekao je. Operater se muio i konano ga spojio s Dagenhamovim Kuririma, Inc . Bila je to stomilijunska organizacija ujedinjenih jauntista koja je garantirala da e obaviti bilo koji javni ili povjerljivi posao za bilo kog naruitelja. Njihova cijena bila je jedan Cr po milji. Dagenham je garantirao da njegov kurir moe obii cijeli svijet za osamdeset minuta. Osamdeset sekundi nakon to je Presteigneov poziv spojen, Dagenhamov kurir pojavio se na privatnoj jauntskoj postaji ispred Presteignove kue, bio identificiran i puten kroz jauntskootporni labirint iza ulaza. Kao i svaki pripadnik Dagenhamove ekipe, bio je jauntist klase M, sposoban da se u nedogled teleportira tisuu milja po skoku, i upoznat s tisuama jauntskih koordinata. Bio je vrhunski specijalist za podmuklost i prevarantstvo, obuen do britke efikasnosti i smjelosti koja je karakterizirala Dagenhamove Kurire i oliavala bezobzirnost njihovog osnivaa. "Presteign?" rekao je, ne gubei vrijeme na protokol. "elim unajmiti Dagenhama." "Spreman, Presteigne." "Ne vi. Hou samog Saula Dagenhama." "G. Dagenham vie ne prua osobne usluge za manje od 100 000 Cr." "Iznos e biti peterostruko toliki." "Naknada ili postotak?" "Oboje. etvrt milijuna naknade, i etvrt milijuna garantirano naspram 10 posto cijelog iznosa koji se riskira." "Dogovoreno. U pitanju je?" "PyrE." "Kako se to pie, molim?" "Ime vam ne znai nita?" "Ne."

"Dobro. Dagenhamu e znaiti. PyrE. Veliko P - y - r - veliko E. Izgovara se 'pajr' poput pogrebne lomae. Recite Dagenhamu da smo pronali PyrE. Njega angairamo da ga dobije... pod svaku cijenu... preko ovjeka po imenu Foyle. Gulliver Foyle." Kurir je izvadio maleni srebrnasti biser, memo-kuglicu, ponovio Presteignove upute u nju i otiao ne rekavi vie nita. Presteign se okrenuo svom telefonskom operateru. "Nazovite mi Regisa Sheffielda," naredio je. Deset minuta nakon to je poziv proslijeen odvjetnikom uredu Regisa Sheffielda, mladi odvjetniki pripravnik pojavio se na Presteignovoj privatnoj jauntskoj postaji, bio pregledan i puten kroz labirint. Bio je to bistar mladi umivenog lica s izrazom obradovanog zeca. "Oprostite za kanjenje, Presteigne," rekao je. "Dobili smo va poziv u Chicagu a ja sam jo samo D klasa od sedamsto kilometara. Trebalo mi je vremena da doem do ovdje." "Da li va ef ima parnicu u Chicagu?" "Chicagu, New Yorku i Washingtonu. Jauntirao je od suda do suda cijelo jutro. Mi ga zamjenjujemo dok je u drugoj sudnici." "Hou ga angairati." "ast nam je, Presteigne, ali g. Sheffield je prilino zauzet." "Nije previe zauzet za PyrE." "Oprostite, gospodine, nisam ba -" "Ne, ti nisi, ali Sheffield hoe. Samo mu recite: PyrE kao pogrebnoj lomai, i iznos njegove naknade." "Koji je?" "etvrt milijuna naknade i etvrt milijuna garantirano naspram 10 posto cijelog iznosa koji se riskira." "A to se zahtijeva od g. Sheffielda?" "Da pripravi svako poznato zakonsko sredstvo za kidnapiranje ovjeka i njegovo dranje uprkos vojsci, mornarici i policiji." "Odista. ovjek je?" "Gulliver Foyle."

Odvjetniki pripravnik promrmljao je brze biljeke u memo -kuglicu, gurnuo kuglicu u uho, sluao, klimnuo i otiao. Presteign je napustio radnu sobu i popeo se raskonim stubitem do odaja njegove keri da joj formalno izrazi jutarnje potovanje. U kuama bogatih, sobe enskih ukuana bile su slijepe, bez prozora ili vrata, otvorene samo jauntiranju najbliih lanova obitelji. Time se moralnost odravala i ednost branila. Ali poto je Olivia Presteign sama bila slijepa glede normalnog vida, nije mogla jauntirati. Stoga se u njene odaje ulazilo kroz vrata koja su paljivo uvali stari sluge u livrejama klana Presteignovih. Olivia Presteign bila je prelijepa albinka. Njena kosa bila je bijela svila, njena koa bila je bijeli saten, njeni nokti, njene usne i oi bili su koral. Bila je prelijepa i slijepa na udesan nain, jer je mogla vidjeti samo infracrveno, valne duljine od 7500 angstroma do jednog milimetra. Vidjela je toplotne valove, magnetna polja, radio valove, radar, sonar i elektromagnetna polja. Ona je drala svoju jutarnju audijenciju u primaoj sobi odaja. Sjedila je u brokatnom naslonjau, pijuckajui aj, uvana svojom duennom, predsjedavajui, avrljajui s tucet ljudi i ena koji su stojali u sobi. Izgledala je poput istanane statue od mramora i koralja, ije su slijepe oi bljeskale dok je vidjela, a ipak ne vidjela. Vidjela je primau sobu kao pulsirajui tok toplotnih emanacija u rangu od vrelih svjetiljki do hladnih sjena. Vidjela je blistave magnetske oblike satova, telefona, svjetala i brava. Vidjela je i prepoznavala ljude po karakteristinim toplotnim uzorcima koje su odavala njihova lica i tijela. Vidjela je, oko svake glave, auru mutnog elektromagnetnog uzora mozga, i svijetlei po toplinskom zraenju svakog tijela, stalno promjenljivi tonus miia i ivaca. Presteign nije mario za umjetnike, glazbenike i kicoe koje je Olivia okupljala oko sebe, ali ga je zadovoljavalo to je tog jutra uoio dosta drutveno istaknutih gostiju. Tu je bio jedan Sears-Roebuck, jedan Gillet, mladi Sidney Kodak koji e jednog dana biti Kodak od Kodaka, jedan Houbigant, Buick od Buicka, i R. H. Macy XVI, glaveina monog Saks-Gimbel klana. Presteign je izrazio potovanje svojoj keri i napustio kuu. Krenuo je u sjedite klana u Wall Streetu 99 u etveropregu koji je vozio koija potpomognut konjuarem, obojica u Presteignovim bojama crvenoj, crno j i plavoj. Crno "P" na skrletnom i kobaltnom polju bilo je jedan od najstarijih i najpotivanijih znakova, koji se po starosti mjerio s "57" Heinzovog klana ili

"RR" Rolls-Royceove dinastije. Glaveina Presteignovog klana bio je uobiajen prizor za newyorske jauntiste. elino sive kose, naoit, moan, besprijekornog odijela i manira starinskog stila, presteign od Presteigna bio je primjer odabranog drutva, jer je bio na toliko visokom poloaju da je koristio koijae, konjuare, talske momke i konje da obave za njega neto to su obini smrtnici izvodili jauntiranjem. Kako su se ljudi uzdizali na drutvenoj ljestvici, pokazivali su svoj poloaj time to su odbijali jauntirati. Novoprimljeni u veliki trgovinski klan jahao bi skupocjeni bicikl. Pripadnik klana u usponu vozio bi mala sportska kola. Satnik bratstva bio je prevoen u ofiranom antikvitetu iz starih dana, ouvanom Bentleyu ili Cadillacu ili ogromnoj Lagondi. A nasljednik u izravnoj crti klanskog glaveinstva drao bi jahtu ili avion. Presteign od Presteigna, glava klana Presteign, posjedovao je koije, kola, jahte, avione i vlakove. Njegov poloaj u drutvu bio je takav da nije jauntirao etredeset godina. Potajno je prezirao prodorne nove bogatae poput Dagenhama i Sheffielda koji su jo jauntirali i nisu se stidjeli toga. Presteign je uao u tvravu s krunitem u Wall Streetu 99 koja je bila Zamak Presteign. Njena posada i odbrana bila je njegova uvena Jaunte -Straa, sva u livrejama klana. Presteign je hodao otmjenim korakom poglavara dok su ga vodili do njegovog ureda. Odista je bio velianstveniji od poglavara, kao to je nesretni vladin zvaninik koji je ekao na audijenciju otkrio sebi na tetu. Taj nesretni ovjek iskoio je iz gomile ekajuih zamolbenika dok je Presteign prolazio. "G. Presteigne," otpoeo je. "Ja sam iz Poreske Uprave, i moram porazgovarati s vama jutr-" Presteign ga je prekinuo ledenim pogledom. "Postoje tisue Presteigna," izgovorio je. "Svima se obraa s Gospodine. Ali ja sam Presteign od Presteigna, glava kue i bratstva, prvak obitelji, poglavica klana. Mene se oslovljava s Presteigne. Ne 'Gospodine' Presteigne. Presteigne." Okrenuo se i uao u svoj ured gdje ga je njegovo osoblje pozdravilo priguenim korom: "Dobro jutro, Presteigne." Presteign je klimnuo glavom, nasmijeio se svojim osmijehom baziliska i sjeo za prijestolni stol dok je Jaunte-Straa pirlikala frulama i lupala

bubnjevima. Presteign je dao znak da audijencija pone. Kuni Komornik istupio je naprijed sa svitkom. Presteign je prezirao memo-kuglice i sve mehanike poslovne sprave. "Izvjetaj o poduzeima Klana Presteign," otpoeo je komornik. "Redovne Dionice: Gornja 201 1/2, Donja 201 1/4. Prosjene razine New York, Pariz, Ceylon, Tokyo -" Presteign je nestrpljivo odmahnuo rukom. Komornik se povukao da bi ga zamijenio Ceremonijal-majstor. "Jo jedan G. Presto kojeg treba promaknuti, Presteigne." Presteign je obuzdao svoje nestrpljenje i istrpio dosadnu ceremoniju prisege 497og G. Prestoa u redove Presteign Prestoa koji su upravljali trgovinama u Presteignovom odjelu prodaje. Donedavno je taj ovjek imao vlastito lice i tijelo. Sada, nakon godina obazrivog testiranja i briljive indoktrinacije, odabran je da se prikljui Prestoima. Nakon est mjeseci kirurgije i psihokondicioniranja, bio je identian s os talih 496 G. Prestoa i idealiziranim portretom G. Prestoa koji je visio iza Presteignovog prijestolja... ljubaznim, potenim ovjekom koji je sliio Abrahamu Lincolnu, ovjekom koji je trenutno pobuivao naklonost i povjerenje. irom svijeta kupci su ulazili u identinu Presteignovu trgovinu i pozdravljao ih je identini upravitelj, G. Presto. Njegova konkurencija, koja ga nije nadmaivala, bili su G. Kwik Kodakovog klana i Ujko Monty Montgomery Warda. Kad je ceremonija okonana, Presteign je naglo ustao da naznai da je javno primanje zavreno. Ured je oien od svih osim najviih zvaninika. Presteign je etkao, oito s kuhajuim nestrpljenjem. Nikad nije psovao, ali njegova uzdranost bila je stranija od prostota. "Foyle," rekao je stisnutim glasom. "Obini mornar. Smee. Talog. Ulini ljam. Ali taj ovjek se isprijeio izmeu mene i -" "Ako vam je po volji, Presteigne," krotko je upao Ceremonijal-majstor. "Jedanaest je sati po Istonom vremenu; osam po Pacifikom vremenu." "to?" "Ako vam je po volji, Presteigne, smijem li vas podsjetiti da je za devet zakazana ceremonija porinua, po Pacifikom vremenu? Vi trebate

predsjedavati u Vancouverskom brodogradilitu." "Porinue?" "Na novi teretnjak, Presteign 'Princeza'. Potrajat e neko vrijeme da se uspostavi trodimenzionalni daljinski kontakt s brodogradilitem pa bolje da -" "Prisustvovat u osobno." "Osobno!" ustuknuo je Ceremonijal-majstor. "Ali ne moemo nikako odletjeti do Vancouvera za sat vremena, Presteigne. Mi -" "Jauntirati u," odbrusio je Presteign od Presteigna. Tolika je bila njegova ivanost. Njegovo osupnuto osoblje obavilo je urne pripreme. Teklii su jauntirali naprijed da upozore Presteignove urede du zemlje, i privatne jauntske postaje su raiene. Presteign je doveden do postaje u svom newyorkom uredu. Bila je to okrugla platforma u zatamnjenoj sobi bez prozora - maskiranje i skrivanje neophodno da se sprijei neovlatene osobe da otkriju i zapamte koordinate. Iz istog razloga, sve kue i uredi imale su jednosmjerne prozore i labirinte za zbunjivanje pred vratima. Da se jauntira bilo je neophodno (izmeu ostalog) za ovjeka da zna tono gdje je i kamo ide, ili nije bilo mnogo nade da e stii iv. Bilo je nemogue jauntirati s neodreenog polazita kao i da se stigne na nepoznato odredite. Poput pucanja iz puke, moralo se znati gdje nanianiti i koji kraj puke drati. Ali pogled kroz prozor ili vrata mogao bi biti dovoljan da se zapamte L-E-S koordinate nekog mjesta. Presteign je zakoraio na postaju, vizualizirao koordinate svog odredita u philadelphijskom uredu, vidjevi sliku jasno i poloaj precizno. Opustio se i energizirao jedan koncentrirani zamah volje i vjere ka cilju. Jauntirao je. Uslijedio je vrtoglav trenutak u kojem mu se vid zamutio. Newyorka postaja je ispala iz fokusa; philadelphijska postaja je ula u fokus. Osjetilo se propadanje, a zatim dizanje. Stigao je. Ceremonijal-majstor i ostali iz njegove posluge stigli su nakon trena odlaganja iz potivanja. Tako je, jauntiranjima od stotinak i dvjestotinak kilometara, Presteign preao kontinent, i stigao pred Vancouversko brodogradilite u tono devet sati ujutro po Pacifikom vremenu. Otiao je iz New Yorka u 11 prijepodne. Dobio je dva sata dana. To je, takoer, bilo uobiajeno u jauntirajuem svijetu.

etvorni kilometar neograenog betona (kakva bi ograda zaustavila jauntista?) koji je inio brodogradilite izgledao je poput bijelog stola pokrivenog crnim noviima uredno poredanim u koncentrine krugove. Ali kad se prilo blie, novii bi se poveali u tridesetmetarske otvore crnih jama ukopanih duboko u utrobu zemlje. Svaki kruni otvor bio je po obodu naikan betonskim graevinama, uredima, sobama za provjeru, kantinama, svlaionicama. To su bile jame za polijetanje i slijetanje, suhi dok i konstrukcijske jame brodogradilita. Svemirski brodovi, poput jedrenjaka, nisu nikad konstruirani da bez pomoi nose svoju vlastitu teinu protiv privlaenja gravitacijske sile. Normalna terenska gravitacija bi slomila kraljenicu svemirskog broda kao ljusku jajeta. Brodovi su bili graeni u dubokim jamama, stojei okomito u mrei skela i mrea, uvreni i pridrani antigravitacijskim zaslonima. Polijetali su iz slinih jama, vozei se anti-grav zrakama nagore kao to zrnca praine upadaju u zraku reflektora dok na kraju n e bi dosegli Rocheov razdjel i mogli ukljuiti vlastite mlaznice. Slijeui brodovi bi iskljuili svoj pogon i sputali se istim zrakama na dolje u jame. Kad je Presteignova povorka ula u vancouversko brodogradilite mogli su vidjeti koje jame su u upotrebi. Iz nekih su trcali pramci i oplate svemirskih vozila, izdignuti etvrt ili pola duljine na anti -grav zaslonima dok su radnici dolje u jami obavljali radove na krmenom dijelu. Tri Presteignova transportera klase V, "Vega", "Vestal" i "Vorga" stajali su djelomino izdignuti blizu sredine brodogradilita, bivajui ostrugani i popravljani, na to su ukazivali toplotno-bljeskoviti treptaji zavarivanja oko "Vorge." Pored betonske graevine oznaene: ULAZ, Presteignova povorka zastala je pred znakom na kojem je pisalo: DOVODITE SVOJ IVOT U OPASNOST UKOLIKO PROTIVZAKONITO UETE OVAMO. BILI STE UPOZORENI! Posjetiteljske oznake bile su podijeljene svima u grupi, i ak i Presteign od Presteigna je dobio znaku. Briljivo ju je stavio, jer je dobro znao kakav bi bio rezultat ulaska bez te zatitne znake. Povorka je nastavila put, vijugajui izmeu jama dok nisu stigli do 0-3, gdje je otvor jame bio ureen stijegovima Presteignovih boja i bila podignuta malena bina.

Presteign je doekan dobrodolicom i pozdravio je svoje razne zvaninike. Presteignov orkestar otpoeo je klanovsku pjesmu, vedru i zvunu, ali jedan od instrumenata kao da je poludio. Uhvatio je jednu prodornu notu koja se ula sve jae i jae dok nije priguila cijeli orkestar i uzvike iznenaenja. T ek je tada Presteign shvatio da se to ne uje neki instrumenat, ve brodogradilini alarm. U brodogradilitu je bio uljez, netko tko nije nosio ni identifikaciju ni posjetiteljsku znaku. Radarsko polje zatitnog sistema bilo je aktivirano i zauo se alarm. Kroz zagluujuu buku alarma, Presteign je mogao uti mnotvo prasaka kad su uvari jauntirali s bine i zauzeli poloaje oko kvadratnog kilometra betonskog polja. Njegova vlastita Jaunte-Straa okupila se oko njega, izgledajui oprezno i budno. Preko razglasa zauo se glas koji je koordinirao obranu. "NEZNANAC U BRODOGRADILITU. NEZNANAC U BRODOGRADILITU NA E KAO EDWARD DEVET. E KAO EDWARD DEVET. KREE SE NA ZAPAD PJEICE." "Netko je morao provaliti," povikaoje Ceremonijal-majstor. "Svjestan sam toga," odgovorio je Presteign mirno. "Mora biti stranac kad ne jauntira ovdje." "I toga sam svjestan." "NEPOZNATI SE PRIBLIAVA D KAO DAVID PET. D KAO DAVID PET. JO PJEICE. D KAO DAVID PET UZBUNA." "to je za ime Boje naumio?" uzviknuo je Ceremonijal-majstor. "Svjesni ste mog pravila, gospodine," rekao je Presteign hladno. "Nitko povezan s klanom Presteign ne moe pominjati ime Svevinjeg uzalud. Vi se zaboravljate." "NEPOZNATI SE SAD PRIBLIAVA C KAO CHARLEY PET. SAD SE PRIBLIAVA C KAO CHARLEY PET." Ceremonijal-majstor dotaknuo je Presteignovu ruku. "On kree ovamo, Presteigne. Hoete li se zakloniti, molim vas?" "Neu." "Presteigne, bilo je pokuaja atentata i prije. Tri puta. Ako -" "Kako da doem do vrha ove bine?"

"Presteigne!" "Podignite me." Pomognut ceremonija-majstorom, koji se jo histerino bunio, Presteign se popeo na vrh bine da posmatra mo Presteignovog klana u akciji protiv opasnosti. Ispod je mogao vidjeti radnike u bijelim vestama kako izlaze iz jama da bi gledali uzbuenje. Straari su se pojavili jauntirajui iz udaljenih sektora ka inoj toki akcije. "NEPOZNATI SE KREE JUNO PREMA B KAO BAKER TRI. B KAO BAKER TRI." Presteign je gledao jamu B-3. Pojavio se jedan lik, kreui se brzo prema jami, skreui, izmiui, gurajui naprijed. Bio je to ogroman ovjek u bolniko plavoj odjei sa zamrenom crnom kosom i izoblienim licem koje se izdaleka inilo obojenim ivim bojama. Njegova odjea svjetlucala je poput toplinske munje dok ga je zatitno indukcijsko polje obrambenog sistema prilo. "B KAO BAKER TRI UZBUNA. B KAO BAKER TRI OPKOLITE." Uslijedili su uzvici i udaljeni tresci pucanja, pneumatsko klepetanje puaka. Pol tuceta radnika u bijelim vestama skoilo je na uljeza. On ih je razbacao kao kuglake kegle i nastavio dalje prema B-3 gdje se vidio pramac "Vorge". Bio je munja koja se probijala kroz radnike i straare, obrui se, gurajui, neumoljivo se probijajui naprijed. Najednom je zastao, posegnuo u svoju goruu jaknu i izvadio crni kanister. Grevitom gestom ivotinje u samrtnom ropcu, zagrizao je kraj kanistra i bacio ga, ravno i precizno visokim lukom prema "Vorgi". Slijedeeg trena bio je oboren. "EKSPLOZIV. U ZAKLON. EKSPLOZIV. U ZAKLON. ZAKLON." "Presteigne!" zakrijetao je Ceremonijal-majstor. Presteign ga je otresao i gledao kako se kanister die u letu a onda sputa ka pramcu "Vorge" vrtei se i svjetlucajui na hladnom suncu. Na rubu jame ga je zahvatila anto-grav zraka i gurnula nagore poput divovskog nevidljivog prsta. Gore i gore i gore se vinuo, pedeset metara, sto metara, tristo metara. Tada je uslijedio zaslijepljujui bljesak, i trenutak kasnije titanski udar grmljavine od kojeg su zabridjele ui i protrnuli zubi i kosti. Presteign se podigao i spustio binom do lansirnog podija. Postavio je prst na

gumb za porinue Presteign "Princeze". "Dovedite mi tog ovjeka, ako je jo iv," rekao je Ceremonijal -majstoru. Pritisnuo je gumb. "Krstim te... Presteign 'Premo'," uzviknuo je u trijumfu.

etiri Zvjezdana odaja u Zamku Presteign bila je ovalna soba sa zidovima obloenim bjelokosti sa zlatnim intarzijama, visokim zrcalima i vitranim prozorima. Sadravala je zlatne orgulje s robotom orguljaem iz Tiffanyja, zlatom uvezanu biblioteku s androidom knjiniarem na knjiniarskim ljestvama, Louis Quinze stol s androidskom tajnicom pred runim snimaem memo-kuglica, ameriki bar s robotskim barmenom. Presteignu bi bila draa ljudska posluga, ali androidi i roboti su uvali tajne. "Sjedite, satnie Yeovil," rekao je uljudno. "Ovo je g. Regis Sheffield, koji me zastupa u ovoj stvari. Onaj mladi je Sheffieldov pomonik." "Bunny je moja prijenosna pravna knjinica," progunao je Sheffield. Presteign je dotakao jednu komandu. Mrtva priroda u zvjezdanoj odaji oivjela je. Orgulja je svirao, knjiniar sortirao knjige, tajnica tipkala, barmen mijeao pia. Bilo je to spektakularno; a utisak, paljivo sraunat od strane industrijskih psihometrista, uspostavljao je kontrolu Presteigna i dovodio posjetitelje u podreen poloaj. "Govorili ste o ovjeku po imenu Foyle, satnie Yeovil?" otpoeo je Presteign. Satnik Peter Y'ang-Yeovil iz Sredinje Obavjetajne bio je izravan potomak uenog Mencija i pripadao Obavjetajnom Tongu Oruane Sile Unutarnjih Planeta. Ve dvjesto godina OSUP je povjeravala svoje obavjetajne poslove Kinezima koji su, s pet tisua godina kultivirane suptilnosti iza sebe, postigli uda. Satnik Y'ang-Yeovil bio je lan zastraujueg Drutva Papirnih Ljudi, adapt Tientsin Tvoraca Imida, Majstor Praznovjerja, i tean u Tajnom govoru. Nije izgledao kao Kinez. Y'ang-Yeovil je oklijevao, potpuno svjestan psiholokih pritisaka koji djeluju protiv njega. Promotrio je Presteignovo asketsko lice baziliska; Sheffieldov izravan, agresivan izraz; i gorljivog mladia po imenu Bunny, ije je zeje lice imalo uoljive orijentalne crte. Yeovilu je bilo neophodno da povrati kontrolu ili izvue kompromis. Otpoeo je bonim manevrom. "Jesmo li u bilo kakvom srodstvu unutar petnaest stupnjeva krvnog roda?" upitao je Bunnyja na mandarinskom dijalektu. "Ja sam iz kue uenog Meng-Tsea kojeg su barbari zvali Mencije."

"Onda smo nasljedni neprijatelji," odgovorio je Bunny na zastajkujuem mandarinskom. "Jer tovanog pretka moje loze je s poloaja guvernera Shan tunga 342. p.n.e. smijenio blatna svinja Meng-Tse." "Uz svu utivost brijem tvoje nakazne obrve," rekao je Y'ang-Yeovil. "S punim potivanjem razbijem ti te krive zube," nasmijao se Bunny. "Dajte, gospodo," pobunio se Presteign. "Obnavljamo tritisugodinju krvnu zavadu," objasnio je Y'ang-Yeovil Presteignu, koji je izgledao dovoljno uznemiren razgovorom i smijehom koji nije razumio. Pokuao je direktan napad. "Kad ete biti gotovi s Foyleom?" upitao je. "Kojim Foyleom?" umijeao se Sheffield. "Kojeg Foylea imate?" "Trinaestorica tog imena su povezani s klanom Presteign." "Zanimljiv broj. Znate li da sam ja Majstor Praznovjerja? Jednog dana morati u vam pokazati Zrcalo-I-Sluaj Zagonetku. Govorim o Foyleu umijeanom u pokuaj atentata na g. Presteigna jutros." "Presteigna," ispravio je Presteign. "Ja nisam 'gospodin'. Ja sam Presteign od Presteigna." "Na Presteigna su pokuana tri atentata," rekao je Sheffield. "Morati ete biti odreeniji." "Tri jutros? Presteign je bio zbilja uposlen." Y'ang-Yeovil je uzdahnuo. Sheffield se pokazivao kao vrst protivnik. Obavjetajac je pokuao jo jednu diverziju. "Zaista elim da je na G. Presto bio odreeniji." "Va G. Presto!" uzviknuo je Presteign. "O da. Zar niste znali da je jedan od vaih petsto Prestoa na agent? To je udno. Mi smo uzeli zdravo za gotovo da ete vi doznati i nastavili s operacijom zbunjivanja." Presteign je izgledao uasnuto. Y'ang-Yeovil je prekriio noge i nastavio oputeno avrljati. "To je osnovna slabost rutinskih obavjetajnih procedura; ponete s finesama prije nego to se finese trae." "On blefira," izlanuo je Presteign."Ni jedan od naih Prestoa ne bi nikako mogao znati bilo to o Gulliveru Foyleu."

"Hvala vam." Y'ang-Yeovil se nasmijeio. "To je Foyle kojeg hou. Kad nam ga moete dati?" Sheffield se namrtio na Presteigna i onda okrenuo Y'ang-Yeovilu. "Tko su 'mi'?" zapitao je. "Sredinja Obavjetajna." "Zato ga hoete?" "Da li vi vodite ljubav sa enom prije ili poslije nego to skinete svoju odjeu?" "To je prokleto nepristojno pitanje." "I vae je bilo. Kad nam moete dati Foylea?" "Kad obrazloite razlog." "Kome?" "Meni." Sheffield je udarao debelim kaiprstom u dlan. "Ovo je civilna stvar koja se tie civila. Ukoliko ratni materijal, ratno ljudstvo, ili strategija i taktika rata u tijeku nisu umijeani, civilna jurisdikcija uvijek preovlauje." "303 Teranski Priziv 191," promrmljao je Bunny. "'Nomad' je nosio ratni materijal." '"Nomad" je prenosio platinu u polugama u Marsovsku Banku," odbrusio je Presteign. "Ako je novac -" "Ja vodim ovu diskusiju," upao je Sheffield. Okrenuo se prema Y'angYeovilu. "Navedite ratni materijal." Taj izravni napad izbacio je Y'ang-Yeovila iz ravnotee. Znao je da je klju situacije s "Nomadom" prisustvo na brodu 10 kilograma PyrEa, cjelokupna svjetska zaliha, koja je sad bila vjerojatno nezamjenljiva kad je njegov otkriva nestao. Znao je da Sheffield zna da obojica to znaju. Pretpostavio je da bi Sheffield vie volio da se PyrE ne spomene. A ipak, tu je bio izazov da se kae neizrecivo. Pokuao je izravnosti suprotstaviti izravnost. "U redu, gospodo, sad u ga navesti. 'Nomad' je prevozio deset kilograma tvari po imenu PyrE." Presteign se trgnuo; Shaffield ga je uutkao. "to je PyrE?" "Prema naim izvjetajima-"

"Od Presteignovog G. Prestoa?" "O, to je bio blef," nasmijao se Y'ang-Yeovil i na tren povratio kontrolu. "Prema Obavjetajnoj, PyrE je za Presteigna razvio ovjek koji je nakon toga nestao. PyrE je Misch kovina, pirofor. To je sve to znamo za sigurno. Ali imali smo nejasne izvjetaje o tome... Nevjerojatne izvjetaje od pouzdanih agenata. Ukoliko je i dio naih zakljuaka toan, PyrE bi mogao initi razliku izmeu pobjede i poraza." "Besmislica. Nijedan ratni materijal nije nikad inio toliku razliku." "Ne? Navodim fisijsku bombu iz 1945. Navodim Null-G antigravitacijske instalacije iz 2022. Talleyev Sve-poljni Radarski Aktivacijski Zaslon iz 2149. Materijal esto moe initi razliku, naroito kad postoji ansa da neprijatelj prvi doe do njega." "Sada ne postoji takva ansa." "Hvala vam to ste priznali vanost PyrEa." "Ne priznajem nita; poriem sve." "Sredinja Obavjetajna spremna je da ponudi razmjenu. ovjek za ovjeka. Pronalaza PyrEa za Gullyja Foylea." "Imate ga?" pitao je Sheffield. "Pa zato onda gnjavite nas za Foylea?" "Zato to imamo truplo!" razbuktao se Y'ang-Yeovil. "Zapovjednitvo Vanjskih Satelita imalo ga je na Lasselu est mjeseci pokuavajui izrezati informaciju iz njega. Izvukli smo ga napadom uz cijenu 79 posto gubitaka. Spasili smo truplo. Jo uvijek ne znamo jesu li se Vanjski Sateliti cinino naalili na na raun putajui nas da izvuemo leinu. Jo uvijek ne znamo koliko su istrgli iz njega." Na to je Presteign sjeo uspravno. Njegovi nesmiljeni prsti kuckali su polagano i snano. "Prokletstvo," razbuktao se Y'ang-Yeovil. "Zar ne moete raspoznati krizu, Sheffielde? Mi hodamo po konopcu. Kog vraga radite podravajui Presteigna u ovoj uljivoj pogodbi? Vi ste voa Liberalne stranke... teranski arhidomoljub. Vi ste Presteignov politiki arhineprijatelj. Prodajte ga, budalo jedna, prije nego to on proda sve nas." "Satnie Yeovil," prekinuo ga je Presteign ledenom otrovnou. "Takve izjave su neprihvatljive."

"Mi hoemo i trebamo PyrE," nastavio je Y'ang-Yeovil. "Morati emo prouiti tih deset kila PyrEa, ponovo otkriti sintetizaciju, nauiti da ga primijenimo u ratu... i sve to prije nego to nas VS. preduhitre u tome, ukoliko ve nisu. Ali Presteign odbija suraivati. Zato? Zato to je suprotstavljen stranci na vlasti. On ne eli vojne pobjede Liberala. Radije bi da izgubimo rat u ime politike zato to bogatai kao to je Presteign nikad ne gube. Urazumite se, Sheffielde. Unajmio vas je izdajnik. to za ime Boje pokuavate uiniti?" Prije nego to je Sheffield mogao odgovoriti, zaulo se diskretno kucanje na vrata Zvjezdane odaje i uveden je Saul Dagenham. Jednom je Dagenham bio jedan od istraivakih arobnjaka Unutarnjih Planeta, fiziar inspirirane intuicije, potpunog sjeanja, i mozga poput kompjutera este generacije. Ali desila se nesrea u Tycho Sandsu, i fizijska eksplozija koja ga je trebala ubiti nije ga ubila. Umjesto toga uinila ga je opasno radioaktivnim; uinila ga je "vruim"; pretvorila ga je u dvadesetetvrtovjekovnu "Tifusarku Mary". Vlada Unutarnjih Planeta plaala ga je 25000 Cr godinje da preduzima predostronosti za koje su mu vjerovali na rije da e ih se pridravati. Izbjegavao je fiziki kontakt s bilo kojom osobom vie od pet minuta na dan. Nije boravio u nijednoj prostoriji osim svoje sobe dulje od trideset minuta na dan. Pod naredbom i plaen od strane UP da se izolira, Dagenham je napustio istraivanje i izgradio kolosa Dagenhamovih Kurira, Inc. Kad je Y'ang-Yeovil ugledao niskog plavokosog mrtvaca olovne koe i lubanjskog osmijeha da ulazi u Zvjezdanu odaju, znao je da mu je osiguran poraz u tom susretu. Nije bio ravan toj trojici ljudi istodobno. Ustao je odmah. "Vadim nalog Admiraliteta za Foylea," rekao je. "to se Obavjetajne tie, svi pregovori su okonani. Od sada je ovo rat." "Satnik Yeovil odlazi," dobacio je Presteign asniku Jaunte-Strae koji je doveo Dagenhama. "Molim vas, izvedite ga kroz labirint." Y'ang-Yeovil saekao je da asnik zakorai do njega i nakloni se. Onda, kad je ovaj utivo pokazao ka vratima, Y'ang-Yeovil je pogledao ravno u Presteigna, ironino se nasmijeio, i nestao uz tihi Pop! "Presteigne!" uzviknuo je Bunny. "On je jauntirao. Ova soba za njega nije slijepa. On -" "Oito," rekao je Presteign ledeno. "Obavijestite Upravitelja kuanstva," uputio je zapanjenog asnika Strae. "Koordinate Zvjezdane odaje vie nisu

tajne. Moraju se promijeniti za dvadeset etiri sata. A sada, g. Dagenhame..." "Jedna minuta," rekao je Dagenham. "Tu je onaj nalog Admiraliteta." Bez isprike ili objanjenja i on je nestao. Presteign je podigao obrve. "Jo netko tko zna tajnu Zvjezdane odaje," promrmljao je. "Ali je barem on imao dovoljno takta da skriva svoje znanje dok tajna nije bila objelodanjena." Dagenham se ponovo pojavio. "Nema smisla gubiti vrijeme u hinjenju prolaska kroz labirint," rekao je. "Izdao sam nareenja u Washingtonu. Oni e zadrati Yeovila; dva sata garantirano, tri sata vjerojatno, etiri sata mogue." "Kako e ga zadrati?" upitao je Bunny. Dagenham mu je uputio svoj ubojiti smijeak. "Standardna ZMZK operacija Dagenhamovih Kurira. Zabava, mata, zbunjenost, katastrofa... Trebat e nam sva etiri sata. Prokletstvo! Poremetio sam vae lutke, Presteigne." Roboti su najednom poeli skakutati na luaki nain kad je Dagenhamova jaka radijacija prodrla u njihove elektronske sustave. "Nema veze, idem ja dalje." "Foyle?" upitao je Presteign. "Jo nita." Dagenham se nasmijeio svojim lubanjskim osmijehom. "On je zbilja jedinstven. Probao sam sve standardne droge i rutine na njemu... Nita. Izvana, on je samo obian svemirac... ako zaboravite tetovau na njegovom licu... ali iznutra ima elinu petlju. Neto ga dri i on ne poputa." "to ga dri?" pitao je Sheffield. "Nadam se da u doznati." "Kako?" "Nemojte pitati; bili biste sauesnik. Imate li brod u pripravi, Presteigne?" Presteign je klimnuo glavom. "Ne garantiram da e biti 'Nomada' za nai, ali morati emo prestii mornaricu ako ga bude. Je li zakon spreman, Sheffielde?" "Spreman. Nadam se da ga neemo morati upotrijebiti." "I ja se nadam; ali, opet, ne garantiram. Saekajte upute. Ja kreem slomiti Foylea." "Gdje ga drite?" Dagenham je odmahnuo glavom. "Ova prostorija nije sigurna." Nestao je.

Jauntirao je Cincinnati-New Orleans-Monterey do Mexico Cityja, gdje se pojavio na Psihijatrijskom krilu divovske bolnice Udruenih Teranskih Univerziteta. Krilo teko da je bilo adekvatan naziv za ovaj odjel koji je zauzimao cijeli jedan grad u metropoli koja je bila bolnica. Dagenham je jauntirao do 43eg kata Terapijskog odjela i pogledao izolirani tank u kojem je Foyle plutao bez svijesti. Pogledao je bradatu gospodu otmjenog izgleda koji su se starali o tanku. "Zdravo, Fritze." "Zdravo, Saule." "Prokleta stvar, da Ravnatelj Psihijatrije brine o pacijentu za mene." "Mislim da smo ti duni neke usluge, Saule." "Jo uvijek tuguje zbog Tycho Sandsa, Fritze? Ja ne. Da li upropatavam tvoje krilo radijacijom?" "Svugdje sam postavio zatitu." "Spreman za prljavi posao?" "Volio bih znati to trai." "Informaciju." "I mora pretvoriti moj terapijski odjel u inkviziciju da je dobije?" "To je bila zamisao." "Zato ne upotrijebiti obine droge?" "Ve ih probao. Ne vrijedi. On nije obian ovjek." "Zna da je ovo protuzakonito." "Znam. Jesi li se predomislio? Hoe se izvui iz ovoga? Mogu duplicirati tvoju opremu za etvrt milijuna." "Ne, Saule. Uvijek emo ti dugovati usluge." "Onda hajdemo. Prvo Kazalite Komara." Odgurali su tank niz hodnik i u obloenu sobu od desetak kvadratnih metara. Bio je to jedan od zastarjelih terapijskih eksperimenata. Kazalite Komara bilo je rani pokuaj da se izofrenike okom natjera natrag u stvarni svijet tako to e se izmiljeni svijet u koji su se povlaili uiniti nenastanjivim. Ali lomljenje i rezanje pacijentskih osjeaja pokazalo se kao preokrutan i dvojben tretman .

Zbog Dagenhama, ravnatelj psihijatrije skinuo je prainu s 3D vizualnih projektora i ponovo spojio sve senzorne projektore. Izvadili su Foylea iz tanka, dali mu injekciju za buenje i ostavili ga nasred poda. Uklonili su tank, iskljuili svjetlo, i uli u skrivenu kontrolnu kabinu. Odatle su ukljuili projektore. Svako dijete na svijetu zamilja da je njegov svijet mate jedinstven za sebe. Psihijatrija zna da su uici i uasi osobnih matarija zajedniko naslijee koje djeli cijeli ljudski rod. Strahovi, krivnje, uasi i stidovi su izmjenljivi, od jednog ovjeka drugom, i nitko ne bi primijetio razliku. Terapijski odjel Kombinirane Bolnice snimio je tisue emocionalnih traka i sveo ih na jednu sveobuhvatnu sveuasavajuu izvedbu u Komarnom Kazalitu. Foyle se probudio, zadihan i oznojen, ne znajui da se probudio. Bio je u stisku zmijskodlakih krvavookih Eumenida. Bio je progonjen, uhvaen u stupicu, bacan s visina, spaljen, oderan, raetvoren, prekriven gamadi, prodran. Vritao je. Bjeao je. Radarsko Hobble-polje u Kazalitu usporilo mu je korake i pretvorilo ih u grozni slow motion tranja u snu. A kroz kakofoniju krgutanja, vritanja, stenjanja, proganjanja koje mu je udaralo u ui, mrmljala je nit upornog glasa. "Gdje je 'Nomad', gdje je 'Nomad', gdje je 'Nomad', gdje je 'Nomad', gdje je 'Nomad'?" "'Vorga'," krijetao je Foyle. "'Vorga'." Bio je cijepljen svojom vlastitom fiksacijom. Njegova vlastita nona mora uinila ga je imunim. "Gdje je 'Nomad', gdje si ostavio 'Nomada', to se zbilo 'Nomadu' , gdje je 'Nomad'?" "'Vorga'," vikao je Foyle. "'Vorga'. 'Vorga'. 'Vorga'." U kontrolnoj kabini, Dagenham je opsovao. Ravnatelj psihijatrije, promatrajui projektore, pogledao je na sat. "Jedna minuta i etrdeset pet sekundi, Saule. On to ne moe vie podnijeti." "Mora se slomiti. Daj mu konani pokuaj." Foylea su zakopali ivog, polako, neumitno, uasno. Bio je odnijet u crne dubine i zatvoren u smrdljivu sluz koja je odsjekla svjetlo i zrak. Polagano se guio dok je udaljeni glas grmio: "GDJE JE 'NOMAD' ? GDJE SI OSTAVIO

'NOMADA? MOE POBJEI AKO NAE 'NOMADA. GDJE JE 'NOMAD'?" Ali Foyle je bio natrag na "Nomadu" u svom lijesu bez svjetla i zraka, udobno lebdjei izmeu palube i krova. Skupio se u stisnutu fetalnu loptu i spremio spavati. Bio je miran. Pobjei e. Nai e "Vorgu". "Zagonetnog li kurvinog sina!" opsovao je Dagenham. "Je li se itko ikad odupro Komarnom Kazalitu, Fritze?" "Ne mnogo njih. U pravu si. Ovo je neuobiajen ovjek, Saule." "Mora ga se rasporiti. Dobro, k vragu sa svim ovim. Sli jedee emo probati Megalno raspoloenje. Jesu li glumci spremni?" "Svi spremni." "Onda hajdemo." Postoji est smjerova u kojima se iluzije veliine mogu kretati. Megalno (skraeno od Megalomanijako) Raspoloenje bilo je terapijska dramatina tehnika za uspostavljanje i zacrtavanje odreenog smjera megalomanije. Foyle se probudio u luksuznom krevetu s baldahinom. Bio je u spavaoj sobi ureenoj brokatom, obloenoj barunom. Znatieljno je pogledao okolo, meka suneva svjetlost ulazila je kroz reetkaste prozore. Preko puta kreveta sobar je tiho postavljao odjeu. "Hej..." zagunao je Foyle. Sobar se okrenuo. "Dobro jutro, g. Fourmyle," promrmljao je. "to?" "Divno je jutro, gospodine. Postavio sam smei kepl i kordovske pumperice, gospodine." "to bilo, ti?" "Ja -" Sobar je udno pogledao Foylea. "Je li sve u redu, g. Fourmyle?" "Kako to me zove, ovjek?" "Vaim imenom, gospodine." "Moje ime je... Fourmyle?" Foyle se uspravio u krevetu. "Ne, nije. Nego Foyle. Gully Foyle, tako se zovem, ja." Sobar se ugrizao za usnu. "Jedan tren, gospodine..." Istupio je van i zazvao.

Onda je mrmljao. Lijepa djevojka u bijelom utrala je u sobu i sjela na rub kreveta. Primila je Foyleove ruke i zagledala mu se u oi. Izraz lica joj je bio zabrinut. "Duo, duo, duo," proaptala je "Nee opet poinjati s tim, zar ne? Lijenik se kleo da si to prebrodio." "Poeti s im?" "Sve te gluposti o Gulliveru Foyleu kako si ti obian mornar i -" "Ja sam Gully Foyle. To je moje ime. Gully Foyle." "Srce moje, nije. To je samo iluzija koju si imao tjednima. Previe si radio i previe pio." "Bio Gully Foyle, cijeli ivot, ja." "Da, znam, duo. Tako ti se inilo. Ali nisi. Ti si Geoffrey Fourmyle. Onaj Geoffrey Fourmyle. Ti si - Ma, kog smisla ima govoriti ti? Obuci se, ljubavi moja. Mora sii dolje. Tvoj ured se uspaniio." Foyle je dopustio sobaru da ga odjene i zbunjeno siao niz stube. Lijepa djevojka, koja ga je oito oboavala, provela ga je kroz divovski studio nakrcan crtaim stolovima, tafelajima, i napola dovrenim platnima. Odvela ga je do ogromne sale ispunjene stolovima, ormarima za spise, burzovnim teleprinterima, inovnicima, tajnicama, uredskim osobljem. Uli su u uzdignutu laboratoriju prtrpanu staklom i kromom. Grijai su treptali i itali; tekuine jarkih boja su kuhale i kipjele; osjeao se prijatan miris zanimljivih kemikalija i udnih pokusa. "to je sve ovo?" pitao je Foyle. Djevojka je posjela Foylea u mekani naslonja pored ogromnog stola pretrpanog zanimljivim papirima na kojima su bili nakrabani f ascinantni simboli. Na nekima je Foyle vidio ime: Geoffrey Formyle, ispisano impozantnim, autoritativnim rukopisom. "Neka je luda vrsta greke, je sve," otpoeo je Foyle. Djevojka ga je stiala. "Evo Dr. Regana. On e objasniti." Impresivan gospodin otrih, utjenih manira priao je Foyleu, dotaknuo mu bilo, pogledao mu oi, i zadovoljno klimnuo. "Dobro," rekao je. "Odlino. Blizu ste potpunog oporavka, g. Fourmyle. Sad,

hoete li me sasluati na tren, ha?" Foyle je klimnuo glavom. "Ne sjeate se niega iz prolosti. Imate samo lano sjeanje. Previe ste radili. Vi ste vaan ovjek i od vas je traeno previe toga. Poeli ste puno piti prije mjesec dana - Ne, ne, poricanje je uzaludno. Pili ste. Izgubili ste se." "Ja -" "Postali ste uvjereni da vi niste uveni Jeff Fourmyle. Infantilan pokuaj da se izbjegne odgovornost. Umislili ste da ste obian svemirac imenom Foyle. Gulliver Foyle, da? S udnim brojem..." "Gully Foyle. AS: 128/127:006. Ali to sam ja. To je -" "To niste vi. Ovo ste vi." Dr. Regan je mahnuo na zanimljive urede koje su mogli vidjeti kroz prozirni stakleni zid. "Moete povratiti stvarno sjeanje samo ukoliko odbacite staro. Sva ova predivna stvarnost je vaa, ukoliko vam moemo pomoi da odbacite san o svemircu." Dr. Regan se nagnuo naprijed, s poliranim naoalama koje su hipnotiki svjetlucale. "Rekonstruirajte detaljno to vae lano sjeanje, i ja u ga razoriti. Gdje zamiljate da ste ostavili svemirski brod 'Nomad'? Kako ste pobjegli? Gdje zamiljate da je 'Nomad' sada?" Foyle se pokolebao pred romantinim glamourom scene koja mu se inila na dohvatu. "ini mi se da sam ostavio 'Nomada' u -" Najednom je zastao. avolje lice buljilo je u njega iz svjetla odraenog u naoalama Dr. Regana... odurna tigrovska maska s NOMAD ispisanim preko izoblienog ela. Foyle je ustao. "Laci!" zareao je. "Stvarno je, ja. Ovo ovdje je la. to mi se zbilo je stvarno. Stvaran sam, ja." Saul Dagenham je uao u laboratorij. "U redu," povikaoje. "Prekid. Ovo je orak." Zamamna scena u laboratoriju, uredu i studiju prestala je. Glumci su se u tiini izgubili ni ne pogledavi Foylea. Dagenham je uputio Foyleu svoj smrtni smijeak. "ilav si, je li? Zbilja si jedinstven. Moje ime je Saul Dagenham. Imamo pet

minuta za razgovor. Doi u vrt." Smirujui Vrt na vrhu Terapijske zgrade bio je trijumf terapeutskog planiranja. Svaka perspektiva, svaka boja, svaki obris bili su smiljeni da umire neprijateljstvo, ublae otpor, uklone bijes, smire histeriju, apsorbiraju melankoliju i depresiju. "Sjedni se," rekao je Dagenham, pokazujui na klupu pored jezerca u kojem je uborila kristalna voda. "Ne pokuavaj jauntirati - drogiran si. Ja u morati malo etkati okolo. Ne smijem ti prii preblizu. Ja sam 'vru'. Zna li to to znai?" Foyle je mrgodno odmahnuo glavom. Dagenham je skupio ake oko jednog razbuktalog cvijeta orhideje i zadrao ih tako na tren. "Gledaj taj cvijet," rekao je. "Vidjet e." etkao je stazom i naglo se okrenuo. "U pravu si, naravno. Sve to ti se dogodilo je stvarno... Samo to se dogodilo?" "Idi dovraga," zareao je Foyle. "Zna, Foyle, divim ti se." "Idi dovraga." "Na svoj vlastiti primitivan nain ti ima ingenioznosti i petlje. Ti si kromanjonac, Foyle. Provjerio sam te. Ona bomba koju si bacio u Presteignovom brodogradilitu bila je divna, i skoro si razorio Opu bolnicu skupljajui novac i materijal." Dagenham je odbrojavao na prste. "Krao si iz ormara, krao s odjela za slijepe, krao lijekove iz ljekarne, krao aparaturu iz laboratorijskih skladita." "Idi dovraga, ti." "Ali to ima protiv Presteigna? Zato si mu probao raznijeti brodogradilite? Kau mi da si provalio i krenuo kroz jame poput divljaka. to si pokuavao napraviti, Foyle?" "Idi dovraga." Dagenham se nasmijeio. "Ako emo avrljati," rekao je, "morat e i ti obaviti svoj dio. Tvoja konverzacija postaje monotona. to se zbilo s 'Nomadom'?" "Ne znam za 'Nomada', nita."

"Brod je zadnji put prijavljen prije sedam mjeseci. Jesi li ti jedini preivjeli? I to si radio cijelo to vrijeme? Dao da ti se lice ukrasi?" "Ne znam za 'Nomada', nita." "Ne, ne, Foyle, to nee ii. Ti se pojavi sa 'Nomad' istetoviranim preko tvog lica. Svjee istetoviranim. Obavjetajna provjeri i ustanovi da si bio na 'Nomadu' kad je kretao. Foyle, Gulliver: AS: 128/127:006, strojarski pomonik tree klase. Kao da sve to nije dosta da baci Obavjetajnu u frku, vrati se u privatnoj jahti koja je nestala prije pedeset godina. ovjee, ti se kuha u reaktoru. Obavjetajna hoe odgovore na sva ta pitanja. A ti bi trebao znati kako Sredinja Obavjetajna upa odgovore iz ljudi." Foyle se trgnuo. Dagenham je klimnuo kad je vidio da je pogodio u pravo mjesto. "to je razlog da ja mislim da e posluati glas razuma. Mi elimo informaciju, Foyle. Probao sam je na prijevaru izvui iz tebe; priznajem. Nisam uspio jer si ti previe ilav; priznajem. Sad ti nudim potenu pogodbu. Zatitit emo te ukoliko surauje. Ako ne surauje, provest e pet godina u laboratoriju Obavjetajne dok e oni isijecati informaciju iz tebe." Nije izgled na sjeenje bio ono to je plailo Foylea, ve pomisao na gubitak slobode. ovjek je morao biti slobodan da se osveti, da skupi novce i pronae "Vorgu" opet, da isijee i razori i uniti "VORGU". "Kakvu pogodbu?" upitao je. "Reci nam to se desilo 'Nomadu' i gdje si ga ostavio." "Zato, ovjek?" "Zato? Zbog kupljenja, ovjek." "Nema to za pokupiti. To olupina, je sve." "I s olupine se ima to pokupiti." "Hoe rei da bi putovao milijun kilometara da pokupi dijelove? Nemoj me zafrkava, ovjek." "Dobro," rekao je Dagenham gubei strpljenje. "U pitanju je teret." "Bio skroz rasporen. Nije ostalo tereta." "Bio je to teret za koji ti ne zna," rekao je Dagenham povjerljivo. "'Nomad' je prevozio platinu u ipkama u Marsovsku banku. Svako malo, banke moraju poravnavati raune. U normalnim okolnostima, dovoljno se trgovine odvija

meu planetima da se rauni mogu poravnati na papiru. Rat je poremetio normalnu trgovinu, i Marsovska banka je ustanovila da im Presteign duguje dvadeset i neto milijuna kredita bez ikakvog naina da im se novac prebaci osim fizike dostave. Presteign je isporuivao taj novac u ipkama platine na 'Nomadu'. Bile su zakljuane u blagajnikovom sefu." "Dvadeset milijuna," proaputao je Foyle. "Nekoliko tisua vie ili manje. Brod je bio osiguran, ali to samo znai da osiguravatelji, Bo'ness & Uig, imaju pravo na kupljenje a oni su jo zagrieniji od Presteigna. Meutim, bit e nagrade za tebe. Recimo... dvadeset tisua kredita." "Dvadeset milijuna," opet je proaputao Foyle. "Mi pretpostavljamo da je neki napada V.S. pristigao 'Nomada' negdje na kursu i dobro ga udario. Nisu se mogli ukrcati i opljakati ili ti ne bi ostao iv. To znai da je blagajnikov sef jo - Slua li, Foyle?" Ali Foyle nije sluao. Vidio je dvadeset milijuna... ne dvadeset tisua... dvadeset milijuna u platinskim ipkama kao iroku cestu ka "Vorgi". Nema vie sitnih kraa iz ormara i laboratorija; dvadeset milijuna za osvajanje i unitenje "Vorge". "Foyle!" Foyle se probudio. Pogledao je Dagenhama. "Ne znam za 'Nomada', nita," rekao je. "Koji te vrag sad spopao? Zato se opet pravi blesav?" "Ne znam za 'Nomada', nita." "Nudim ti potenu nagradu. Svemirac si moe priutiti vraki dobar provod za dvadeset tisua kredita... provod od godinu dana. to vie hoe?" "Ne znam za 'Nomada', nita." "Ili mi ili Obavjetajna, Foyle." "Nis' ti tako nestrpljiv prepustiti me njima, ili se ne bi zafrkavao sa svim ovim. Ali ti ionako ne vrijedi. Ne znam za 'Nomada', nita." "Ti kur-" Dagenham je pokuao obuzdati svoj bijes. Otkrio je malo previe toga ovom lukavom, primitivnom stvoru. "U pravu si," rekao je. "Nismo nestrpljivi da te Obavjetajna dobije. Ali smo obavili vlastite pripreme." Glas

mu je otvrdnuo. "Misli da se moe praviti blesav i odoljeti nama. Misli da nas moe ostaviti da zvidimo za 'Nomadom'. ak ima zamisao da nas moe pretei i pokupiti." "Ne," rekao je Foyle. "Sad sluaj ovo. Mi imamo odvjetnika koji eka u New Yorku. On dri spremnu krivinu optubu za gusarenje protiv tebe; gusarenje u svemiru, umorstvo i pljakanje. Napaemo te zakonski. Presteign moe izvui presudu za dvadeset etiri sata. Ako ima kriminalni dosje bilo kakve vrste, to znai lobotomiju. Otvoriti e ti vrh lubanje i spaliti pol tvog mozga da te sprijee da ikad vie jauntira." Dagenham je zastao i strogo pogledao Foylea. Kad je Foyle odmahnuo glavom, Dagenham je nastavio. "Ako nema dosje, uvalit e ti deset godina onog to se posprdno zove medicinskim tretmanom. Mi ne kanjavamo zloince u ovom prosvijeenom dobu, mi ih lijeimo; a lijeenje je gore od kazne. Smjestit e te u crnu rupu u jednoj od peinskih bolnica. Bit e dran u neprekidnom mraku i samoi da ne bi mogao odjauntirati. Oni e te toboe lijeiti injekcijama i terapijama, ali e truliti u tami. Ostat e tamo i truliti dok ne odlui progovoriti. Drat emo te tamo zauvijek. Pa se odlui." "Ne znam nita za 'Nomada'. Nita!" rekao je Foyle. "U redu," otpljunuo je Dagenham. Najednom je pokazao na cvijet orhideje kojeg je obuhvatio rukama. Bio je uveo i poeo truliti. "To je ono to e ti se dogoditi."

Pet Juno od Saint-Gironsa blizu panjolsko-francuske granice je najdublja jama u Francuskoj, Gouffre Martel. Njene peine se proteu kilometrima ispod Pirineja. To je najstranija peinska bolnica na Teri. Ni jedan pacijent nije nikad jauntirao iz njenog mrklog mraka. Ni jedan pacijent nije nikad uspio orijentirati se i nauiti jauntske koordinate crnih dubina te bolnice. Osim prefrontalne lobotomije, postoje samo tri naina da se ovjek sprijei da jauntira: udarac u glavu koji proizvodi potres mozga, davanje sedativa koji onemoguuju koncentraciju, i skrivanje jauntskih koordinata. Od ta tri, jauntirajue doba smatralo je skrivanje najpraktinijim. elije kojima su obrubljeni zavojiti prolazi Gouffre Martela izdublj ene su u ivoj stijeni. Nikad se ne osvjetljavaju. Prolazi se nikad ne osvjetljavaju. Infracrvene svjetiljke obasjavaju tamu. To je crno svjetlo vidljivo samo uvarima i posluiteljima koji nose naoale s posebno obraenim leama. Za pacijente postoji samo crna tiina Gouffre Martela koju remeti udaljeni ubor podzemnih voda. Za Foylea postojala je samo tiina, ubor, i bolnika rutina. U osam sati (ili bi to mogao biti bilo koji sat u ovoj bezvremenoj jami) bivao je probuen zvonom. Digao bi se i dobio svoj jutarnji obrok, ubaen u eliju kroz pneumatsku cijev. Morao se pojesti odmah, jer je porculanski surogat alica i tanjura bio podeen da se rastopi za petnaest minuta. U osam i trideset vrata elije bi se otvorila i Foyle i stotine drugih bi se naslijepo odvukli kroz zavojite hodnike do Sanitarnog. Tu su ih, jo u mraku, procesirali poput govedine u klaonici: istili, brijali, ozraivali, dezinficirali, davali lijekove i cijepili. Njihove papirne uniforme bile su uklanjane i slane natrag u izradu na reciklau. Davane su im nove uniforme. Onda bi se odvukli natrag u elije koje su bivale automatski oribane dok su oni bili u Sanitarnom. U svojoj eliji, Foyle je ostatak prijepodneva sluao beskrajne terapeutske govore, predavanja, moralne i etike vodilje. Onda bi opet uslijedila tiina, i nita osim ubora udaljenih voda i tihih koraka uvara s naoalima u hodniku. Popodne se odvijala okupaciona terapija. TV zaslon u svakoj eliji bi zasvijetlio i pacijent bi gurnuo ake u osjeneni okvir na zaslonu. Vidio je

trodimenzionalno i osjeao emitirane predmete i alate. Krojio je bolnike uniforme, ivao ih, proizvodio kuhinjske naprave, i pripremao hranu. Mada nije zbilja dodirivao nita, njegovi pokreti su prenoeni u radionice gdje se rad obavljao daljinskim upravljanjem. Nakon jednog kratkog sata olakanja opet bi uslijedila tama i tiina. Ali svako malo... jednom ili dvaput tjedno (ili moda jednom ili dvaput godinje) zauo bi se prigueni prasak udaljene eksplozije. Udari su bili dovoljno osupnjujui da skrenu Foylea od ognja odmazde koji je loio tokom tiine. aputao je pitanja nevidljivim likovima oko sebe u Sanitarnom. "to je one eksplozije?" "Eksplozije?" "Praskovi. uo ih izdaleka, ja." "To su ti Plavi jaunti." "to?" "Plavi jaunti. Svako malo nekom tipu dojadi stari Jeffrey. Ne moe vie podnijeti, on. Jauntira u plavu daljinu." "Isuse." "Aha. Ne znaju gdje su, oni. Ne znaju kamo idu. Plavo jauntiranje u mrak... i ujemo ih kako eksplodiraju u planinama. Bum! Plavi jaunte." Bio je uasnut, ali je mogao razumjeti. Tama, samoa, monotonija unitavali su razum i izazivali oaj. Samoa je bila nepodnoljiva. Pacijenti sahranjeni u zatvorskoj bolnici Gouffre Martel eljno su iekivali jutarnji period u Sanitarnom zbog anse da proaptaju poneku rije i uju poneku rije. Ali ti fragmenti nisu bili dovoljni, i nastupio bi oaj. Onda bi uslijedila jo jedna udaljena eksplozija. Ponekad bi napaeni ljudi nasrnuli jedan na drugog, i onda bi izbile divljake tunjave u Sanitarnom. Njih bi odmah prekinuli uvari s naoalima, i u jutarnjem predavanju bi bila ukljuena snimka Moralne vrstine koja bi propovijedala Vrlinu strpljenja. Foyle je te snimke nauio naizust, svaku rije, svako krckanje i um na traci. Nauio je prezirati glasove predavaa: Suosjeajnog bar itona, Radosnog tenora, Mukarac-mukarcu basa. Nauio je da oglui na terapeutsku monotoniju i obavi svoju okupacijsku terapiju mehaniki, ali je bio bez resursa da podnese

beskrajne sate osame. Bijes nije bio dovoljan. Izgubio je raun o danima, obrocima, propovijedima. Nije vie aputao u Sanitarnom. Misli su mu plutale i poeo se gubiti. Zamiljao je da je natrag na "Nomadu", ponovo proivljavajui svoju borbu za opstanak. Onda je izgubio ak i slabani stisak iluzije i poeo tonuti sve dublje u provali ju katatonije: tiina utrobe, tama utrobe, i san utrobe. Bilo je prolaznih snova. Jednom mu je aneoska pojava pjevuila. Drugi put je tiho pjevala. Tri puta ju je uo da govori: "O Boe..." i "Prokletstvo!" i "Oh..." srceparajuom dubokom notom. Tonuo je u svoj ponor, sluajui je. "Postoji put van," mrmljala mu je njegova aneoska pojava u uho slatko, utjeno. Njen glas bio je mekan i topao, ali je plamtio srdbom. Bio je to glas bijesnog anela. "Postoji put van." aputala mu je u uho niotkud i, najednom, logikom oaja, sinulo mu je da postoji put van iz Gouffre Martela. Bio je budala to ga nije prije vidio. "Da," zastenjao je. "Postoji put van." Zauo se tih uzdah, a onda tiho pitanje: "Tko je tamo?" "Ja, je sve," rekao je Foyle. "Zna me." "Gdje si ti?" "Ovdje. Gdje uvijek bio, ja." "Ali nema nikoga. Sama sam." "Moram ti zahvaliti to mi pomogla." "uti glasove je loe," promrmljao je bijesni aneo. "Prvi korak u nepovrat. Moram prestati." "Ti si mi pokazala put van. Plavi jaunte." "Plavi jaunte! Moj Boe, ovo mora biti stvarno. Ti govori ulinom spikom. Mora biti stvaran. Tko si ti?" "Gully Foyle." "Ali ti nisi u mojoj eliji. Nisi ak ni blizu. Mukarci su u sjevernom kvadrantu Gouffre Martela. ene su u junom. Ja sam u Jug-900. Gdje si ti?" "Sjever-111."

"Ti si pola kilometra udaljen. Kako moemo - Pa naravno! To je aptaka crta. Uvijek sam mislila da je to legenda, ali istina je. Uspijeva sad." "Idem sad, ja," proaputao je Foyle. "Plavi jaunte." "Foyle, sluaj me. Zaboravi Plavi jaunte. Nemoj ovo odbacivati. To je udo." "to je udo?" "Postoji akustika anomalija u Gouffre Martelu... deavaju se u podzemnim peinama... udna kombinacija odjeka, prolaza i aptakih galerija. Stariji su je zvali aptaka crta. Nikad im nisam povjerovala. Nitko nije, ali je istina. Mi razgovaramo jedno s drugim preko aptake crte. Nitko osim nas ne moe nas uti. Moemo razgovarati, Foyle. Moemo planirati. Moda moemo pobjei." Njeno ime bilo je Jisbella McQueen. Bila je temperamentna, neovisna, inteligentna, i sluila je pet godina lijeenja u Gouffre Martelu zbog krae. Jisbella je Foyleu ispriala veselo bijesnu priu o svojoj pobuni protiv drutva. "Ne zna to je jauntiranje uinilo enama, Gully. Zakljualo nas je, poslalo nas natrag u araj." "to je araj, curo?" "Harem. Mjesto gdje se ene dre na ledu. Nakon tisuu godina civilizacije (kae ovdje) jo uvijek smo vlasnitvo. Jauntiranje je tako pogibeljno po nau ednost, nau vrijednost, nau ouvanost, da nas zakljuavaju poput zlatnih poluga u sef. Nema nieg to bismo mogle raditi... nieg potivanja vrijednog. Nema posla. Nema karijere. Nema izlaza, Gully, ukoliko se ne probije van i razbije sva pravila." "Jesi li morala, Jiz?" "Morala sam biti neovisna, Gully. Morala sam ivjeti svojim ivotom, a to je jedini nain na koji bi me drutvo pustilo. Pa sam pobjegla od kue i postala zloinka." I Jiz je nastavila objanjavati gadne detalje svoje pobune: Prevaru s naravi, Prevaru s kataraktom, Pljake pomou medenog mjeseca i osmrtnice, Uznemirujue jauntiranje, i Podvalu u mraku. Foyle joj je ispriao za "Nomada" i "Vorgu", svoju mrnju i svoje planove. Nije rekao Jisbelli za svoje lice ili za dvadeset milijuna u platinskim ipkama koje su ekale van meu asteroidima. "to se zbilo 'Nomadu'?" pitala je Jisbella. "Je li bilo onako kako je taj ovjek, Dagenham, rekao? Da li ga je raznio brod VS.?"

"Ne znam, ja. Ne sjeam se, curo." "Udar ti je vjerojatno izbrisao sjeanje. ok. A to to si bio nasukan est mjeseci nije pomoglo. Jesi li primijetio bilo to vrijedno kupljenja na 'Nomadu'?" "Ne." "Je li Dagenham spominjao neto?" "Ne," slagao je Foyle. "Onda je morao imati jo neki razlog da te strpa u Gouffre Martel. Mora biti jo neto to on hoe s 'Nomada'." "Aha, Jiz." "Ali bio si budala to si probao tako raznijeti 'Vorgu'. Bio si poput divlje zvijeri koja pokuava kazniti stupicu koja ju je ozlijedila. elik nije iv. On ne misli. Ne moe kazniti 'Vorgu'." "Ne znam to govori, curo. 'Vorga' me nije pokupila." "Kazni mozak, Gully. Mozak koji je postavio stupicu. Doznaj tko je bio na 'Vorgi'. Doznaj tko je dao nareenje da te se mimoie. Kazni njega." "Aha. Kako?" "Naui misliti, Gully. Glava koja je mogla shvatiti kako pokrenuti 'Nomada' i kako sastaviti bombu trebala bi biti u stanju proniknuti u to. Ali dosta je bombi; koristi mozak namjesto njih. Nai nekog lana 'Vorgine' posade. On e ti rei tko je bio na brodu. Pronai ih. Saznaj tko je dao nareenje. Onda kazni njega. Ali za to e trebati vremena, Gully... vremena i novaca; vie nego to ti ima." "Imam cijeli ivot, ja." Mrmljali su satima preko aptake crte, glasovima koji su zvuali tiho ali blizu uha. Bila je samo jedna odreena toka u svakoj eliji gdje su se mogli uti, to je bio razlog da je toliko vremena prolo prije nego to su otkrili to udo. Ali sad su nadoknadili izgubljeno vrijeme. I Jisbella je obrazovala Foylea. "Ako ikad pobjegnemo iz Gouffre Martela, Gully, morati e to biti skupa, a ja se neu pouzdavati u nepismenog partnera." "Tko je nepismen?" "Ti si," odgovorila je Jisbella odluno. "Moram ti priati ulinom spikom pol vremena, ja."

"Znam itati i pisati." "I to bi bilo sve... to znai da si osim tjelesne snage beskoristan." "Govori smisleno, ti," rekao je ljutito. "Govorim smisleno, ja. Koja je korist od najjaeg dlijeta na svijetu ako nema otricu? Moramo ti izotriti vijuge, Gully. Valja te obrazovati, ovjek, je sve." Pokorio se. Shvatio je da je ona u pravu. Trebati e mu obuka ne samo za bjekstvo ve i za potragu za "Vorgom". Jisbella je bila ker arhitekta i imala je naobrazbu. Time je nafilala Foylea, protkano cininim iskustvom pet godina u podzemlju. Povremeno bi se on pobunio protiv napornog rada, i onda bi dolo do proaputanih svaa, ali bi se na kraju on ispri ao i ponovo pokorio. A ponekad bi se Jisbella umorila od naukovanja, i onda bi avrljali, dijelei snove u tami. "Mislim da se zaljubljujemo, Gully." "I ja to mislim, Jiz." "Ja sam babetina, Gully. Sto pet godina stara. Kakav si ti?" "Uasan." "Koliko uasan?" "Moje lice." "Zvui romantino. Je li to jedan od onih uzbudljivih oiljaka koji ine mukarca privlanim?" "Ne. Vidjet e kad se sretnemo, mi. To je pogreno, zar ne, Jiz? Samo obino: 'Kad se sretnemo.' Toka." "Dobar deko." "Srest emo se jednog dana, zar ne, Jiz?" "Uskoro, nadam se, Gully." Jisbellin daleki glas postao je strog i poslovan. "Ali moramo prestati nadati se i prionuti na posao. Moramo planirati i pripremati se." Iz podzemlja Jisbella je naslijedila hrpu informacija o Gouffre Martelu. Nitko nije nikad jauntirao iz peinskih bolnica, ali je desetljeima podzemlje skupljalo i razmjenjivalo informacije o njima. Iz tih podataka je Jisbella brzo prepoznala aptaku crtu koja ih je spajala. Na osnovu tih informacija poela je raspravl jati o bjekstvu.

"Moemo to izvesti, Gully. Nemoj ni trena sumnjati u to. Mora biti na tucet rupa u njihovom ustroju sigurnosti." "Nitko ih nikad prije nije otkrio." "Nitko nije prije radio s partnerom. Udruit emo nae informacije i uspjeti." Nije se vie vukao do Sanitarnog i natrag. Pipao je zidove hodnika, uoavao vrata, uoavao njihovu teksturu, brojio, sluao, zakljuivao i izvjetavao. Zapamtio je svaki zasebni korak u prostoru Sanitarnog i priopio ih Jiz. Pitanja koja je aputao ljudima oko sebe u prostorijama za tuiranje i pranje imala su svrhu. Zajedno, Foyle i Jisbella su oformili predstavu o rutini Gouffre Martela i njegovom sigurnosnom ustroju. Jednog jutra, u povratku iz Sanitarnog, bio je zaustavljen kad je htio zakoraiti natrag u svoju eliju. "Ostani u vrsti, Foyle." "Ovo je Sjever-111. Do sad znam gdje trebam izii." "Nastavi dalje." "Ali -" Bio je uasnut. "Selite me?" "Ima posjetitelja." Bio je otpraen do kraja sjevernog hodnika gdje se spajao s ostala tri glavna hodnika koji su inili ogromni kri bolnice. U sreditu kria bili su administrativni uredi, radionice odravanja, klinike i postrojenja. Foyle je bio gurnut u sobu, mranu kao i njegova elija. Vrata su zatvorena za njim. Postao je svjestan blijedog svjetlucavog obrisa u mraku. Bila je to tek utvara lika zamuenog tijela i mrtvake glave. Dva crna diska na licu lubanje bili su ili one duplje ili infracrvene naoale. "Dobro jutro," rekao je Saul Dagenham. "Ti?" uzviknuo je Foyle. "Ja. Imam pet minuta. Sjedi. Stolica iza tebe." Foyle je napipao stolicu i polagano sjeo. "Zabavlja se?" pitao je Dagenham. "to hoe, Dagenhame?" "Zbila se promjena," rekao je Dagenham suho. "Zadnji put kad smo

razgovarali tvoj dijalog sastojao se iskljuivo od 'Idi dovraga'." "Idi dovraga, Dagenhame, ako e te to veseliti." "Replike su ti se poboljale, kao i govor. Izmijenio si se," rekao je Dagenham. "Promijenio prokleto previe i prokleto prebrzo. To mi se ne svia. to ti se dogodilo?" "Iao sam u veernju kolu." "Imao si deset mjeseci u toj veernjoj koli." "Deset mjeseci!" ponovio je Foyle zapanjeno. "Toliko dugo?" "Deset mjeseci bez vida i sluha. Deset mjeseci u samici. Trebao bi biti slomljen." "O, jesam ja slomljen, itekako." "Trebao bi cviljeti. Bio sam u pravu. Ti si neobian. Ovim tempom e trajati predugo. Mi ne moemo ekati. Volio bih ti dati novu ponudu." "Daj je." "Deset posto od ipki na 'Nomadu'. Dva milijuna." "Dva milijuna!" uzviknuo je Foyle. "Zato to nisi ponudio odmah?" "Jer nisam znao kojeg si kalibra. Jesmo li se dogovorili?" "Skoro. Ne jo." "to jo?" "Izlazim iz Gouffre Martela." "Naravno." "I jo netko." "Moe se srediti." Dagenhamov glas se izotrio. "Jo neto?" "Dobijam pristup Presteignovim dosjeima." "Ne dolazi u obzir. Jesi li lud? Budi razuman." "Njegovim brodskim dosjeima." "Zbog ega?" "Popis posade na jednom od njegovih brodova." "Oh." Dagenhamova gorljivost je ponovo oivjela. "To mogu srediti. Jo

neto?" "Ne." "Onda smo se dogovorili." Dagenham je bio zadovoljan. Utvarna mrlja svjetla ustala je iz svoje stolice. "Izvui emo te za est sati. Odmah emo pokrenuti postupak za tvog prijatelja. teta je to smo protratili ovoliko vremena, ali tebe nitko ne moe proitati, Foyle." "Zato niste poslali telepata da me obradi?" "Telepata? Budi razuman, Foyle. Nema ni deset potpunih telepata na svim Unutarnjim Planetima. Njihovo vrijeme je rezervirano slijedeih deset godina. Nismo mogli ubijediti ni jednog da poremeti svoj raspored ni za ljubav ni za novce." "Ispriavam se, Dagenhame. Pomislio sam da ne zna raditi svoj posao." "Zamalo si povrijedio moje osjeaje." "Sad znam da samo lae." "Laska mi." "Mogli ste unajmiti telepata. Za udio u dvadeset milijuna lako ste mogli unajmiti jednog." "Vlada ne bi nikad -" "Ne rade svi oni za vladu. Ne. Imate neto to je previe vrue da bi se jednog telepata pustilo blizu toga." Mrlja svjetla skoila je preko elije i epala Foylea. "Koliko ti zna, Foyle? to skriva? Za koga radi?" Dagenhamove ruke su se tresle. "Kriste! Kakva sam budala bio. Naravno da si neobian. Ti nisi obian svemirac. Pitao sam te: za koga radi?" Foyle je strgnuo Dagenhamove ruke sa sebe. "Ni za koga," rekao je. "Ni za koga, osim mene samog." "Ni za koga, eh? Ukljuujui tvog prijatelja u Gouffre Martelu kojeg ti je toliko stalo spasiti? Tako mi Boga, zamalo si me nasamario, Foyle. Reci satniku Y'ang-Yeovilu da mu estitam. Ima bolje osoblje nego to sam mislio." "Nikad nisam uo za nikakvog Y'ang-Yeovila." "Ti i tvoj kolega istrunut ete ovdje. Nema pogodbe. Raspast e se ovdje. Dat u da te premjeste u najgoru eliju u bolnici. Baciti u te na dno Gouffre

Martela. Ja u - Straa, ovamo! St -" Foyle je stegnuo Dagenhamovo grlo, oborio ga na po d i poeo udarati njegovom glavom u pod. Dagenham se jednom zakoprcao i umirio. Foyle mu je strgnuo naoale s lica i stavio ih. Vid se vratio u vidu blago crvenih i ruiastih svjetla i sjena. Bio je u maloj sobi za prijem sa stolom i dvije stolice. Foyle je svukao Dagenhamovu jaknu i obukao je u dva brza trzaja od kojih su pukla ramena. Dagenhamov hajduki trorogi eir bio je na stolu. Foyle ga je natukao na glavu i povukao obod preko lica. U naspramnim zidovima bila su dvoja vrata. Foyle je odkrinuo jedna. Vodila su van u sjeverni hodnik. Zatvorio ih je, skoio preko sobe i probao druga. Otvarala su se u jauntootporni labirint. Foyle je kliznuo kroz vrata i uao u labirint. Bez vodia koji bi ga vodio kroz labirint, odmah se izgubio. Poeo je trati zavojima i okretima i naao se natrag u sobi za prijem. Dagenham se s mukom pridizao na koljena. Foyle se opet okrenuo natrag u labirint. Trao je. Doao je do jednih zatvorenih vrata i trzajem ih otvorio. Iza njih je bila velika radionica osvijetljena normalnim svjetlom. Dvojica tehniara za radnim stolom iznenaeno su podigli pogled. Foyle je dograbio jedan malj, skoio na njih poput peinskog ovjeka i oborio ih. Iza sebe zauo je Dagenhama kako vie u daljini. Panino je pogledao oko sebe, uasavajui se otkrivanja da je uhvaen u slijepom odvojku. Radionica je bila oblikovana poput slova L. Foyle je jurnuo iza ugla, probio se u ulaz jo jednog jauntootpornog labirinta i opet se izgubio. Alarmni sustav Gouffre Martela poeo je buiti. Foyle je maljem navalio na zidove labirinta, poderao tanke plastine paravane, i naao se u infracrveno osvijetljenom junom hodniku enskog kvadranta. Dvije uvarke dojurile su hodnikom. Foyle je zamahnuo maljem i oborio ih. Bio je blizu poetka hodnika. Pred njim se u perspekt ivi protezao dugi niz vrata elija, sa svijetleim crvenim brojem na svakim. Iznad glave hodnik je bio osvjetljen svijetleim crvenim kuglama. Foyle se podigao na prste i udario kuglu iznad sebe. Maljem je razbio kuite i prekinuo strujni kabel. Cijeli hodnik je utonuo u tamu... ak i s naoalima. "Izjednaeni smo, svi u mraku," prodahtao je Foyle i potrao niz hodnik

pipajui zid dok je trao i brojei vrata elija. Jisbella mu je vjerno rijeima opisala Juni kvadrant. Odbrojavao je put do Juga-900. Naletio je na nekoga, jo jednu uvarku. Smjesta ju je poeo udarati maljem. uvarka je zavritala i pala. Pacijentice su poele vritati. Foyle je izgubio raun, nastavio trati, stao. "Jiz!" prodrao se. Zauo je njen glas. Sreo je jo jednu uvarku, pobrinuo se za nju, trao, pronaao Jisbellinu eliju. "Gully, za ime Boje..." Njen glas bio je priguen. "Povuci se natrag, curo. Natrag." Triput je udario maljem u vrata i pala su unutra. Uteturao je i spotaknuo se na nekoga. "Jiz?" prodahtao je. "Ispriavam se... Bio sam u prolazu. Pomislio, hajde da svratim." "Gully, za ime..." "Aha. Vraki nain da se sretnemo, ha? Hajde. Van, curo. Van!" Izvukao ju je iz elije. "Ne moemo pokuati proboj kroz urede. Tamo im se ne sviam. Koji je put do vaeg Sanitarnog?" "Gully, ti si lud." "Cijeli kvadrant je u mraku. Otkinuo sam strujni kabel. Imamo pola anse. Hajde, curo. Hajde." Snano ju je gurnuo i ona ga je povela niz hodnik do automatskih boksova enskog Sanitarnog. Dok su im mehanike ruke skidale uniforme, sapunj ale ih, polijevale, trcale i dezinficirale, Foyle je pipanjem traio prozor za medicinsko promatranje. Naao ga je, zamahnuo maljem i razbio ga. "Ulazi, Jiz." Hitnuo ju je kroz prozor i slijedio je. Oboje su bili svueni, zamaeni sapunom, porezani i krvavi. Foyle se klizao i udarao u tami traei vrata kroz koja su lijenici ulazili. "Ne mogu nai vrata, Jiz. Vrata iz klinike. Ja -" "Psst!" "Ali -" "Budi tiho, Gully." Nasapunjana ruka nala je njegova usta i pritisnula ih. Ona je stegnula njegovo rame tako jako da su mu njeni nokti probili kou. Kroz ludnicu u

peinama zauo se tropot koraka negdje blizu. uvari su trali naslijepo kroz Sanitarno. Infracrvena svjetla jo nisu popravljena. "Moda nee primijetiti prozor," protisnula je Jisbella. "Budi tiho." uali su na podu. Koraci su protropotali kroz boksove u zbunjujuem nizu. Onda su nestali. "Put je slobodan, sada," proaputala je Jisbella. "Ali svakog trena e dobiti svjetiljke za pretraivanje. Hajdemo, Gully. Van." "Ali vrata u kliniku, Jiz. Mislio sam-" "Nema vrata. Koriste spiralne stube i povuku ih natrag gore. Mislili su i na ovakvo bjekstvo. Morat emo probati lift za rublje. Bog zna to e nam napraviti. O, Gully, budalo jedna! Totalna budalo!" Izverali su se kroz prozor za osmatranje natrag u boksove. Traili su u tami liftove kojima su prljave uniforme uklanjane i iste uniforme dopremane. A u tami su ih automatske ruke opet nasapunjale, popricale i dezinficirale. Nisu mogli nai nita. Mijaukanje sirene najednom je odjeknulo peinama, utiavajui sve druge zvuke. Uslijedio je muk guenja u tami. "Koriste G-fon da nas pronau, Gully." "to?" "Geofon. To moe osjetiti apat kroz pol kilometra vrste stijene. Zato su dali znak za tiinu." "Lift za rublje?" "Ne mogu ga nai." "Onda doi." "Kamo?" "Bjeimo." "Kuda?" "Ne znam, ali me nee uhvatiti kako stojim u mjestu. Hajde. Vjeba e ti dobro initi." Opet je gurnuo Jisbellu ispred sebe i potrali su, uzdiui i teturajui, kroz tamu, dolje u najdublje zakutke Junog kvadranta. Jisbella je dvaput pala,

pogreno skreui u mraku. Foyle je preuzeo vodstvo i potrao, drei desetkilaki malj u ruci, drke ispruene naprijed poput antene. Tada su udarili u goli zid i shvatili da su doli do kraja slijepog hodnika. Bili su u klopci, uhvaeni. "to sad?" "Ne znam. Izgleda da su i moje ideje stigle u slijepu ulicu. Svakako se ne moemo vratiti. Udario sam Dagenhama u uredima. Mrzim tog ovjeka. Izgleda kao etiketa otrova. Jesi se neto sjetila, curo?" "Oh, Gully... Gully..." jecala je Jisbella. "Raunao sam na tebe za ideje. 'Dosta je bombi,' rekla si. Volio bih sad imati jednu. Mogao bih - ekaj malo." Dotakao je ovlaeni zid na koji su se naslanjali. Osjetio je naizmjenina udubljenja vezne buke. "Bilten od G. Foylea. Ovo nije prirodni zid peine. Napravljen je. Cigle i kamen. Popipaj." Jisbella je opipala zid. "Pa?" "Znai da prolaz ne zavrava ovdje. Nastavlja se. Zazidali su ga. Skloni se." Odgurnuo je Jisbellu natrag u prolaz, protrljao ruke o tle da osui svoje nasapunjane dlanove, i poeo udarati maljem u zid. Zamahivao je ujednaenim ritmom, stenjui i uzdiui. elini malj je udarao u zid s tupim odjekom kamenja koje se sudara pod vodom. "Dolaze," rekla je Jiz. "ujem ih." Tupi udarci poprimili su strugajui, mrvei prizvuk. Zauo se um, a onda tropot skrunjene buke. Foyle je udvostruio napor. Najednom se zauo lom i struja ledenog zraka udarila im je u lice. "Probio," promrmljao je Foyle. Divljaki je napao rubove rupe probijene kroz zid. Cigle, kamen i stara buka su izlijetali. Foyle je stao i pozvao Jisbellu. "Probaj." Ispustio je malj, uhvatio je, i podignuo do otvora u visini grudi. Uzviknula je od bola kad se pokuala provui preko otrih rubova. Foyle ju je uporno gurao dok nije provukla ramena a zatim i bokove. Pustio joj je noge i uo je da pada s druge strane. Foyle je povukao sebe gore i probio se kroz nepravilni otvor u zidu. Osjetio

je Jisbelline ruke koje su probale ublaiti njegov pad kad se sruio na hrpu cigle i buke. Oboje su se probili u ledenu tamu nenastanjenih pein a Gouffre Martela... kilometre neistraenih grotoa i spilja. "Boga mu, jo emo uspjeti," promrmljao je Foyle. "Ne znam postoji li put vani, Gully." Jisbella se tresla od hladnoe. "Moda je sve ovo slijepi odvojak, zazidan od bolnice." "Mora biti izlaza." "Ne znam moemo li ga nai." "Moramo ga nai. Hajdemo, curo." Bauljali su naprijed u mraku. Foyle je strgnuo beskorisne naoale sa svojih oiju. Udarali su u stijene, kutove, niske stropove; padali su niz nagibe i strme stube. Popeli su se preko jednog otrog grebena na ravnu povrinu i izgubili tlo pod nogama. Oboje su teko pali na staklasto tlo. Foyle ga je opipao i dotakao jezikom. "Led," promrmljao je. "Dobar znak. U ledenoj spilji smo, Jiz. Podzemni gleer." Drhtavo su ustali, rairivi noge i polako krenuli preko leda koji se milenijima skupljao u ponoru Gouffre Martela. Popeli su se u umu kamenih mladica koje su bile stalaktiti i stalagmiti koji su trcali s nepravilnog poda i nadolje sa stropa. Vibracije svakog koraka otkidale su velike stalaktite; jaka kamena koplja obruavala su se odozgo. Na rubu ume, Foyle je zastao, posegnuo i povukao. Zauo se jasan kovinski prasak. Primio je Jisbellu za ruku i gurnuo joj u nju dugi tanki stoac stalagmita. "tap," progunao je. "Koristi ga kao slijepac." Odlomio je jo jedan i krenuli su kuckajui, pipajui, teturajui kroz tamu. Nije bilo zvuka osim topota panike... njihovog isprekidanog daha i lupajuih srca, kuckanja njihovih tapova, mnogobrojnog kapanja vode, dalekog ubora podzemnih voda ispod Gouffre Martela. "Ne tamo, curo," Foyle joj je gurnuo rame. "Vie lijevo." "Ima li i najmanjeg pojma kamo idemo, Gully?" "Dolje, Jiz. Slijedi bilo koji nagib koji ide dolje." "Ima neku ideju?"

"Aha. Iznenaenje! Mozak namjesto bombi." "Mozak namjesto -" Jisbella je zavritala od histerinog smijeha. "Uletio si u Juni kvadrant s maljem i t-to je tvoja zamisao m-mozga mjesto b-b-b-" Cerekala se i tucala potpuno van kontrole dok je Foyle nije uhvatio i prodrmao. "Umukni, Jiz. Ako nas slijede G-fonom mogli su te uti s Marsa." "O-oprosti, Gully. Oprosti. Ja..." Duboko je udahnula. "Zato dolje?" "Rijeka, ona koju cijelo vrijeme ujemo. Mora biti blizu. Vjerojatno topi ovaj gleer tamo odostraga." "Rijeka?" "Jedini siguran put van. Mora negdje izbiti iz planine. Plivat emo." "Gully, ti si poludio!" "to bilo, ti? Ne zna plivati?" "Znam plivati, ali -" "Onda moramo probati. Moramo, Jiz. Hajde." ubor rijeke postajao je glasniji dok su oni sve vie gubili snagu. Jiz je konano zastala, teko diui. "Gully, moram otpoinuti." "Previe je hladno. Nastavi se kretati." "Ne mogu." "Nastavi se kretati." Posegnuo je za njenom rukom. "Skidaj ruke s mene," uzviknula je bijesno. U trenu se razgoropadila. On ju je zapanjeno pustio. "to je to s tobom? Ne gubi glavu, Jiz. Oslanjam se na tebe." "Za to? Rekla sam ti da moramo planirati... smisliti bjekstvo... a sad si nas ti zarobio u ovu stupicu." "I ja sam bio u stupici. Dagenham je htio promijeniti mi eliju. Ne bi vie bilo apatne crte za nas. Morao sam, Jiz... i vani smo, zar ne?" "Vani gdje? Izgubljeni u Gouffre Martelu. Traimo vraju rijeku da se u njoj utopimo. Ti si budala, Gully, a ja sam idiot to sam te pustila da me zarobi u ovo. Proklet bio! Proklet bio! Sve svodi na svoju imbecilnu razinu i povukao si i mene. Tri. Udri. Tuci. To je sve to zna. Razbij. Slomi. Probij. Uniti -

Gully!" Jisbella je vrisnula. Zauo se tropot labavog ljunka u mraku, i njen vrisak se udaljio dolje i pretopio u jak pljesak. Foyle je zauo koprcanje njenog tijela u vodi. Skoio je naprijed, povikao: "Jiz!" i spotakao se preko ruba ponora. Pao je u vodu, ispruen, omamljujuim udarom. Ledena rijeka ga je obujmila, i nije mogao odrediti gdje je povrina. Koprcao se, guio, osjetio kako ga brza struja vue du ledene sluzi stijena, i onda je u bujici mjehuria izbio na povrinu. Kaljao je i vikao. uo je Jisbellu da odgovara, glasom slabim i priguenim tutnjeom bujicom. Plivao je niz struju, pokuavajui je stii. Viknuo je i zauo njen glas kako odgovara sve slabije i slabije. Tut njava je postala glasnija, i najednom je bio ispucan niz iteu plahtu vodopada. Zabio se do dna ledenog bazena i jo jednom se probio do povrine. Uzvitlana bujica ga je zaplela uz hladno tijelo koje se dralo za glatki kameni zid. "Jiz!" "Gully! Hvala Bogu!" Drali su se skupa na tren dok ih je voda ibala. "Gully..." zakaljala se Jisbella. "Izbija ovdje." "Rijeka?" "Da." Protisnuo se kraj nje, drei se uza zid, i napipao otvor podvodnog tunela. Struja ih je usisavala u njega. "Dri se," zadahtaoje Foyle. Istraio je lijevo i desno. Zidovi bazena bili su glatki, bez rukohvata. "Ne moemo se ispeti van. Moramo kroz." "Nema zraka, Gully. Nema povrine." "Ne moe trajati vjeno. Zadrat emo dah." "Moglo bi biti dulje nego to moemo drati dah." "Moramo se kockati." "Ja to ne mogu." "Mora. Nema drugog naina. Napuni plua. Dri se za mene." Pridravali su jedno drugo u vodi, daui, punei plua. Foyle je gurnuo

Jisbellu prema podvodnom tunelu. "Ti kreni prva. Ja u biti odmah iza... Pomoi ti ako doe u nevolju." "Nevolju!" povikala je Jisbella drhtavim glasom. Zaronila je i dopustila struji da je uvue u otvor tunela. Foyle ju je slijedio. Uzburkane vode povukle su ih dolje, dolje, dolje, odbijajui ih od stranica tunela koji je bio zaravnjen kao staklo. Foyle je plivao blizu Jisbelle, osjeajui kako ga njene koprcajue noge udaraju po glavi i ramenima. Jurili su kroz tunel dok im plua nisu pucala a slijepe oi iskakale. Tada je opet bilo tutnjave i povrine, i mogli su disati. Staklaste strane tun ela ustupile su mjesto otrim stijenama. Foyle je uhvatio Jisbellinu nogu i epao kamenu izboinu na obali rijeke. "Moramo se ovdje popeti van," povikao je. "to?" "Moramo se popeti van. uje onu tutnjavu naprijed? Slapovi. Brzaci. Rastrgli bi nas u komade. Van, Jiz." Bila je previe slaba da se popne iz vode. On je gurnuo njeno tijelo gore na stijene i slijedio je. Leali su na mokrom kamenu, previe iscrpljeni da govore. Konano se Foyle umorno digao na noge. "Moramo nastaviti dalje," rekao je. "Slijediti rijeku. Spremna?" Ona nije mogla odgovoriti; nije se mogla pobuniti. Povukao ju je na noge i krenuli su teturavo kroz tamu, pokuavajui pratiti rub bujice. Gromade koje su preli bile su ogromne, uzdignute poput dolmena, na hrpama, izmijeane, razbacane u labirint. Teturali su se i vrludali kroz njih i izgubili rijeku. Mogli su je uti u tami; nisu se mogli vratiti do nje. Nisu mogli stii nigdje. "Izgubljeni..." progunao je Foyle zgaeno. "Opet smo izgubljeni. Ovaj put zbilja izgubljeni. to da radimo?" Jisbella je poela plakati. Pravila je bespomone, a ipak bijesne zvukove. Foyle se zaklatio i sjeo, povlaei i nju sa sobom. "Moda si u pravu, curo," rekao je umorno. "Moda sam ja prokleta budala. Zarobio sam nas u ovaj nejauntski kripac, i nadrapali smo." Ona nije odgovorila. "Toliko to se mozganja tie. Vraku si mi naobrazbu pruila." Oklijevao je.

"Misli da bismo trebali probati nai put natrag do bolnice?" "Nikad neemo uspjeti." "Valjda ne. Samo sam vjebao mozak. Da ponemo buiti? Napravimo galamu da nas mogu nai G-fonom?" "Nikad nas ne bi uli... Ne bi nas nali na vrijeme." "Mogli bismo napraviti dosta galame. Ti bi me mogla malo istamburati. Bilo bi uivanje za oboje." "Umukni." "Kakva frka!" Klonuo je, naslanjajui glavu na busen meke trave. "Bar sam imao ansu na 'Nomadu'. Bilo je hrane i mogao sam vidjeti gdje pokuavam ii. Mogao sam -" Prekinuo je i naglo se uspravio. "Jiz!" "Nemoj priati toliko." Pipao je po tlu oko sebe i iupao grumenje zemlje i busenje trave. Gurnuo ih je njoj u lice. "Pomirii to," nasmijao se. "Okusi. To je trava, Jiz. Zemlja i trava. Ima biti da smo van Gouffre Martela." "to?" "Vani je no. Mrak kao u rogu. Oblano. Izili smo iz peina a nismo to ni znali. Vani smo, Jiz! Uspjeli smo." Skoili su na noge, piljei, oslukujui, njukajui. No je bila neprozirna, ali su uli mekani uzdah nonog vjetra, i sladak miris zelenih rastuih stvari dopro im je do nosnica. Negdje daleko zalajao je pas. "Moj boe, Gully," proaputala je Jisbella s nevjericom. "U pravu si. Izili smo iz Gouffre Martela. Sve to trebamo uiniti je saekati zoru." Nasmijala se. Obgrlila ga je i poljubila, i on joj je uzvratio zagrljaj. Uzbueno su blebetali. Opet su se spustili na meku travu, umorni, ali nesposobni da se odmore, gorljivi, nestrpljivi, s cijelim ivotom pred sobom. "Zdravo Gully, duo Gully. Zdravo Gully, nakon svog ovog vremena." "Zdravo, Jiz." "Rekla sam ti da emo se sresti jednog dana... jednog dana uskoro. Rekla sam ti, dragi. A ovo je taj dan." "No."

"Ta no, tako je. Ali nema vie nonog mrmljanja preko apatne crte za nas. Nema vie noi za nas, Gully, najdrai." Najednom su bili svjesni da su goli, da lee jedno blizu drugog, ne vie razdvojeni. Jisbella je zautjela, ali se nije pomakla. On ju je dograbi o, skoro bijesno, i obuhvatio je eljom koja nije bila manja od njene. Kad je zora stigla, vidio je da je ona lijepa: visoka i vitka s tamnom crvenom kosom i sonim usnama. Ali kad je zora stigla, ona je vidjela njegovo lice.

est Dr. Harley Baker drao je malu opu praksu u Montani-Oregonu koja je bila zakonita i jedva plaala za dizel-gorivo koje je troio svakog vikenda uestvujui u relijima starinskih traktora koji su bili u modi u Sahari. Njegov stvarni prihod bio je zaraivan u njegovoj Tvornici udaka u Trentonu do koje je Baker jauntirao svakog ponedjeljka, srijede i petka naveer. Tamo je, po vrtoglavim cijenama i bez pitanja, Baker stvarao udovita za industriju zabave i preoblikovao kou, miie i kosti za podzemlje. Izgledajui kao muka primalja, Baker je sjedio na prozranoj verandi svoje palae u Spokaneu i sluao kako Jiz McQueen zavrava priu o svom bjekstvu. "Kad smo izbili na otvoreno kraj Gouffre Martela bilo je lako. Nali smo jednu lovaku kuu, provalili unutra, i uzeli neto odjee. Tamo je bilo i puaka... lijepih starih elinih stvari za ubijanje eksplozivom. Uzeli smo ih i prodali nekim mjetanima. Onda smo platili vonju do najblie jauntske postaje koju smo zapamtili." "Koje?" "Biarritza." "Putovali nou, ha?" "Naravno." "Ste uradili neto s Foyleovom facom?" "Probali smo minku ali to nije ilo. Vraje tetoviranje se vidjelo kroz nju. Onda sam kupila nadomjestak tamne koe i popricala ga njime." "Je li to upalilo?" "Ne," rekla je Jiz ljutito. "Mora ne micati lice ili nadomjestak puca i guli se. Foyle se nije mogao kontrolirati. Nikad se ne moe. Bilo je pakleno." "Gdje je on sad?" "Sam Quatt ga vue okolo." "Mislio sam da se Sam povukao iz poslova." "Jest," rekla je Jisbella namrgoeno. "Ali mi je duan jednu uslugu. Brine se o Foyleu. Cirkuliraju jauntirajui da ih drotovi ne stignu."

"Zanimljivo," promrmljao je Baker. "Nisam nikad u ivotu vidio sluaj tetovae. Mislio sam da je to izumrla vjetina. Volio bih ga dodati mojoj zbirci. Ti zna da skupljam zanimljivosti, Jiz?" "Svatko zna za onaj tvoj zoo u Trentonu, Bakeru. Oduran je." "Nabavio sam pravu fraternalnu cistu prolog mjeseca," otpoeo je Baker gorljivo. "Ne elim sluati o tome," odbrusila je Jiz. "I ne elim Foylea u tvom zoou. Moe li mu skinuti to smee s lica? Oistiti ga? On kae da su u Opoj bolnici bili zbunjeni." "Oni nisu imali moje iskustvo, srce. Hmmm, ini mi se da se mogu sjetiti da sam neto proitao jednom... negdje... ma gdje sam to -? Saekaj tren." Baker je ustao i nestao uz tiho "pop". Jisbella je bijesno etkala po verandi dok se on nije pojavio nakon dvadeset minuta s raskupusanom knjigom u rukama i trijumfalnim izrazom na licu. "Imam je," rekao je Baker. "Vidio je na polici u Caltechu prije tri godine. Moe se diviti mom pamenju." "Kvragu tvoje sjeanje. to s njegovim licem?" "Moe se uraditi." Baker je listao krhke stranice i razmiljao. "Da, moe se uraditi. Indigotin disulfonska kiselina. Moda u morati sintetizirati kiselinu ali..." Baker je zaklopio udbenik i suosjeajno klimnuo. "Mogu to uraditi. Samo se ini teta prtljati po tom licu ako je onoliko jedinstveno kao to si ti opisala." "Hoe li sjahati sa svojim hobijem," uzviknula je Jisbella iivcirano. "Vrui smo, razumije? Prvi koji su ikad pobjegli iz Gouffre Martela. Drotovi nee stati dok nas ne vrate tamo. Ovo je za njih ekstra posebno." "Ali -" "Koliko dugo misli da moemo ostati van Gouffre Martela dok Foyle ide okolo s tom tetoviranom facom?" "Zato si toliko ljuta?" "Nisam ljuta. Objanjavam." "Bio bi sretan u zoou," rekao je Baker uvjerljivo. "I bio bi zaklonjen tamo. Stavio bih ga u sobu kraj kiklopske djevojke -"

"Zoo otpada. To je konano." "U redu, srce. Ali zato brine da e Foyle biti ponovo uhvaen? To ne bi imalo nikakve veze s tobom." "Zato bi ti brinuo to ja brinem? Pitam te da obavi posao. Plaam za taj posao." "Bit e skupo, duo, a ti si mi draga. Pokuavam ti utediti novce." "Ne, ne pokuava." "Onda sam radoznao." "Onda recimo da sam zahvalna. On je pomogao meni; sad ja pomaem njemu." Baker se cinino nasmijeio. "Onda mu pomozimo tako to emo mu dati sasvim novo lice." "Ne." "To sam i mislio. Hoe da mu se lice oisti jer te zanima njegovo lice." "Proklet bio, Bakeru, hoe li uraditi posao ili nee?" "Kotati e pet tisua." "Ralani to." "Tisuu da se sintetizira kiselina. Tri tisue za kirurgiju. I tisuu za -" "Tvoju znatielju?" "Ne, srce." Baker se ponovo nasmijeio. "Tisuu za anestetiara." "Zato anestezija?" Baker je opet otvorio stari udbenik. "Izgleda kao bolna operacija. Zna li kako tetoviraju? Uzmu iglu, umoe je u boju, i utjeraju je u kou. Da izbjelim tu boju morati u proi njegovo lice, poru po poru, i utjerati indigotin disulfonsku. Boljet e." Jisbelline oi su bljesnule. "Moe li to uraditi bez droge?" "Mogu, srce, ali Foyle -" "Kvragu s Foyleom. Plaam ti etiri tisue. Bez droge, Bakeru. Neka Foyle pati." "Jiz! Ne zna u to ga uvaljuje."

"Znam. Neka pati." Nasmijala se tako bijesno da je Baker bio osupnut. "Neka i on pati zbog svog lica." Bakerova Tvornica udaka zauzimala je okruglo trokatno zdanje od cigle koje je nekad bilo remiza prigradske eljeznice prije nego to je jauntiranje ukinulo potrebu za prigradskim eljeznicama. Stara brljanom prekrivena remiza bila je pored trentonskih raketnih jama, i stranji prozori su gledali na otvore jama koje su bacale svoje anti-grav zrake na gore, i Bakerovi pacijenti mogli su se razonoditi gledajui svemirske brodove kako neujno uzlijeu i slijeu zrakama, osvijetljenih prozora, migajuih signala, oplata obasjanih vatrom Svetog Elma dok je atmosfera upijala elektrostatske naboje nakupljene u dubokom svemiru. Suterenski kat tvornice sadravao je Bakerov zoo anatomskih zanimljivosti, prirodnih uda i udovita kupljenih i/ili otetih. Baker je, pop ut ostatka njegovog svijeta, bio strastveno posveen tim stvorovima i provodio je duge sate s njima, upijajui prizore njihove izoblienosti na nain na koji su se drugi ljudi zasiivali ljepotom umjetnosti. Srednji kat remize sadravao je spavae sobe za postoperativne pacijente, laboratorije, sobe za osoblje i kuhinje. Gornji kat je sadravao operacijske sale. U jednoj od potonjih, maloj prostoriji obino koritenoj za pokuse na mrenjai, Baker je radio na Foyleovom licu. Pod bljetavom baterijom reflektora, nagnuo se nad operacijski stol pedantno radei malim elinim ekiem i platinskom iglom. Baker je slijedio uzorak starog tetoviranja na Foyleovom licu, traei svaki majuni oiljak na koi, i zabijajui iglu u njega. Foyleova glava bila je stisnuta u kripu, ali mu tijelo nije bilo vezano. Miii su mu se grili na svaki udar ekia, ali nije pomicao tijelo. Stiskao je rubove operacijskog stola. "Kontrola," rekao je kroz zube. "Htjela si da se nauim kontrolirati, Jiz. Vjebam." Trgnuo se. "Ne mii se," naredio je Baker. "Pokuavam ih nasmijati." "Dobro ti ide, sinko," rekao je Sam Quatt, izgledajui kao da mu je zlo. Pogledao je iskosa Jisbellino bijesno lice. "to ti kae, Jiz?" "On ui." Baker je nastavio zabadati i kuckati iglu ekiem.

"uj, Same," promrmljao je Foyle, jedva ujno. "Jiz mi je rekla da ti posjeduje privatni brod. Zloin se isplati, ha?" "Aha. Zloin se isplati. Imam mali za etverolanu posadu. Duple mlaznice. Onaj kakav zovu Saturnskim vikendaem." "Zato Saturnskim vikendaem?" "Jer bi vikend na Saturnu trajao devedeset dana. Moe ponijeti dovoljno hrane i goriva za tri mjeseca." "Ba to mi treba," promrmljao je Foyle. Zakoprcao se i povratio kontrolu nad sobom. "Same, hou iznajmiti tvoj brod." "Za to?" "Neto vrue." "Zakonito?" "Ne." "Onda to nije za mene, sinko. Nemam ja vie ivaca za to. Jauntiranje okolo s tobom, jedan korak ispred drotova, pokazalo mi je to. Povukao sam se za stalno. Sve to elim je malo mira." "Platiti u ti pedeset tisua. Zar ne eli pedeset tisua? Mogao bi provoditi nedjelje brojei ih." Igla se neumoljivo zabijala. Foyleovo tijelo se trzalo na svaki ubod. "Ve imam pedeset tisua. Imam deset puta toliko u keu u jednoj banci u Beu." Quatt je posegnuo u dep i izvadio sveanj svjetlucavih radioaktivnih kljueva. "Ovdje je klju banke. Ovo je klju moje kue u Joburgu. Dvadeset soba; dvadeset hektara. Ovo ovdje je klju mog Vikendaa u Montauku. Nisi mi iskuenje, sinko. Ja sam prestao dok sam bio u pozitivi. Jauntirat u natrag u Joburg i ivjeti sretno ostatak ivota." "Daj mi Vikendaa. Ti moe sjediti na sigurnom u Joburgu i pokupiti lovu." "Pokupiti kad?" "Kad se vratim." "Ti hoe moj brod na povjerenje i obeanje da e platiti?" "Na garanciju." Quatt je frknuo. "Kakvu garanciju?"

"To je posao kupljenja u asteroidima. Brod po imenu 'Nomad'." "to je na 'Nomadu'? to ini kupljenje isplativim?" "Ne znam." "Lae." "Ne znam," promrmljao je Foyle tvrdoglavo. "Ali mora biti neto vrijedno. Pitaj Jiz." "Sluaj," rekao je Quatt. "Nauit u te neto. Mi radimo posao po zakonu, zna? Mi ne podmeemo i ne zakidamo. Mi ne tajimo. Znam to ti je na umu. Ima neto sono, ali ne eli nikog drugog pustiti blizu toga. Zato moljaka usluge..." Foyle se grio pod iglom ali je, jo stisnut u kripi svoje opsjednutosti, bio prisiljen ponoviti; "Ne znam, Same. Pitaj Jiz." "Ako ima potenu pogodbu, ponudi poten prijedlog," rekao je Quatt ljutito. "Nemoj se unjati okolo kao vraji tetovirani tigar koji smilja kako e zaskoiti. Mi smo ti jedini prijatelji koje ima. Ne pokuavaj podmetati i zakidati -" Quatt je bio prekinut krikom koji se Foyleu oteo s usana. "Ne mii se," rekao je Baker odsutnim glasom. "Kad gri lice ne mogu kontrolirati iglu." Bacio je dug i prodoran pogled na Jisbellu. Njene usne su zadrhtale. Najednom je otvorila svoju novarku i izvadila dvije novanice od 500 Cr. Stavila ih je pored posude s kiselinom. "Saekat emo vani," rekla je. Onesvijestila se u hodniku. Quatt ju je odvukao do stolice, i naao bolniarku koja ju je oivjela mirisnim amonijem. Poela je plakati tako jako da se Quart prepao. Otpustio je bolniarku i oblijetao dok se jecanje nije smirilo. "to se kog vraga odvijalo?" pitao je. "to je onaj novac trebao znaiti?" "Bila je to krvarina." "Za to?" "Ne elim priati o tome." "Jesi li dobro?" "Ne."

"Mogu li ja neto uiniti?" "Ne." Uslijedila je duga stanka. Onda je Jisbella zapitala umornim glasom: "Hoe li sklopiti tu pogodbu sa Guliyjem?" "Ja? Ne. To zvui kao da ima jednu ansu od tisuu da uspije." "Mora biti neto vrijedno na 'Nomadu'. Inae Dagenham ne bi proganjao Gullyja." "Jo uvijek nisam zainteresiran. A ti?" "Ja? Ni ja nisam zainteresirana. Vie ne elim apsolutno nita od Gullyja Foylea." Nakon jo jedne stanke, Quatt je upitao: "Mogu li sad ii kui?" "Bilo ti je gadno, zar ne, Same?" "Mislim da sam umro oko tisuu puta dok sam vodao i njegovao tog tigra unaokolo." "Ispriavam se, Same." "To me je ekalo otkad sam ti uinio ono to sam uinio kad su te hapsili u Memphisu." "Napustiti me bilo je prirodna stvar, Same." "Uvijek radimo ono to je prirodno, samo to nekad to ne bismo trebali uraditi." "Znam, Same, znam." "I provede ostatak ivota pokuavajui se iskupiti za to. Pretpostavljam da sam imao sree, Jiz. Bio sam u stanju iskupiti se ovim noas. Mogu li sad ii kui?" "Natrag u Joburg i sretan ivot?" "Aha." "Nemoj me jo ostaviti samu, Same. Stidim se same sebe." "Zbog ega?" "Okrutnosti prema glupim ivotinjama." "to bi to trebalo znaiti?"

"Nema veze. Ostani jo malo. Priaj mi o sretnom ivotu. to je to u njemu tolika srea?" "Pa," rekao je Quatt zamiljeno. "To je kad ima sve to si htio kad si bio mali. Ako moe imati sve s pedeset to si htio kad ti je bilo petnaest, sretan si. Sad kad mi je bilo petnaest..." I Quart je nastavio mljeti opisujui simbole, ambicije i frustracije svog djetinjstva koje je sad zadovoljavao sve dok Baker nije iziao iz operacijske sale. "Gotov?" upitala je Jisbella gorljivo. "Gotov. Nakon to sam ga uspavao mogao sam raditi bre. Sad mu previj aju lice. Izai e za nekoliko minuta." "Bit e slab?" "Naravno." "Koliko dugo prije skidanja zavoja?" "est do sedam dana." "Lice e mu biti isto?" "Mislio sam da te ne interesira njegovo lice, srce. Trebalo bi biti isto. Ne mislim da sam propustio neku tokicu pigmenta. Moe se diviti mojoj vjetini, Jisbella... kao i mojoj lukavosti. Ja u financirati Foyleovo kupljenje." "to?" nasmijao se Quatt. "Ti prihvaa jednu ansu u tisuu, Bakeru? Mislio sam da si ti pametan." "I jesam. Bol je bio previe za njega i priao je pod anestezijom. Na 'Nomadu' je dvadeset milijuna u platinskim ipkama." "Dvadeset milijuna!" lice Sama Quatta se smrklo i okrenuo se Jisbelli. Ali i ona je bila bijesna. "Nemoj mene gledati, Same. Ja nisam znala. I meni je zatajio. Kleo se da nema pojma zato ga Dagenham progoni." "Dagenham mu je to priopio," rekao je Baker. "I to mu je pobjeglo." "Ubit u ga," rekla je Jisbella. "Razderat u ga s ove dvije ruke i nee nai nita unutar njegove leine osim crne trulei. Biti e zanimljivost za tvoj zoo, Bakeru; elim do Boga da sam ti pustila da ga uzme!" Vrata operacijske sale otvorila su se i dva bolniara su izvezla kolica na kojima je leao Foyle, blago se trzajui. Cijela njegova glava bila je jedna bijela

kugla zavoja. "Je li svjestan?" pitao je Quatt Bakera. "Ja u se pobrinuti za ovo," izlanula je Jisbella. "ja u razgovarati s tim kur Foyle!" Foyle je jedva ujno odgovorio kroz masku zavoja. Kad je Jisbella bijesno udahnula da krene u napad, jedan zid bolnice je nestao i udario ih je prasak grmljavine koji ih je oborio s nogu. Cijela zgrada se zaljuljala od serije eksplozija, i kroz otvore u zidovima uniformirani ljudi su ujauntirali s ulice, poput gavrana koji se obruavaju u sredite bojnog polja. "Napad!" povikao je Baker. "Napad!" "Kriste Isuse!" Quatt se tresao. Uniformirani ljudi rojili su se svud po zgradi, viui: "Foyle! Foyle! Foyle! Foyle!" Baker je nestao uz "pop". I osoblje je jauntiralo, naputajui nosila na kojima je Foyle slabano mahao rukama i nogama, prigueno se glasajui. "To je vraji napad!" Quatt je prodrmao Jisbellu. "Idi, curo! Idi!" "Ne moemo ostaviti Foylea!" povikala je Jisbella. "Probudi se, curo! Idi!" "Ne moemo pobjei i ostaviti ga." Jisbella je epala kolica i gurnula ih niz hodnik. Quatt je skakutao pored nje. Povici u bolnici postali su glasniji: "Foyle! Foyle! Foyle!" "Ostavi ga, za ime Boje!" molio je Quatt. "Pusti ga njima." "Ne." "Ovo znai lobo za nas, curo, ako nas uhvate." "Ne moemo pobjei i ostaviti ga." Uletjeli su iza kuta u vriteu gomilu postoperativnih pacijenata, ljudi-ptica s lepetavim krilima, sirena koje su se vukle po podu poput tuljana, hermafrodita, divova, pigmeja, dvoglavih blizanaca, kentaura, i jedne mijaukajue sfinge. Oni su panino nasrnuli na Jisbellu i Quatta. "Skini ga s kolica," povikala je Jisbella. Quatt je strgnuo Foylea s kolica. Foyle je stao na noge i klonuo. Jisbella ga je

primila pod ruku, i Sam i ona su ga skupa provukli kroz vrata u odjel pun Bakerovih temporalno poremeenih... subjekata s ubrzanim osjeajem vremena, koji su jurcali odjelom munjevitom brzinom kolibria i isputali prodorne imiske krike. "Izjauntiraj ga van, Same." "Nakon to nam je probao onako zatajiti i zakinuti nas?" "Ne moemo pobjei i ostaviti ga, Same. Ti bi to d o sad trebao znati. Jauntiraj ga van. Caisterovo mjesto!" Jisbella je pomogla Quattu dii Foylea na rame. Temporalno poremeeni su naizgled ispunili odjel vriteim prugama. Vrata odjela su se naglo raskrilila. Desetak hitaca iz pneumatskog oruja zazvidalo je kroz odjel, obarajui temporalne pacijente sred njihovog jurcanja. Quatt je lupio o zid, isputajui Foylea. Crna i plava masnica pojavila mu se na sljepoonici. "Mora dovraga odavde," povikao je Sam. "Ja sam gotov." "Sam!" "Gotov sam. Ne mogu jauntirati. Idi, curo!" Pokuavajui otresti potres mozga koji ga je sprijeavao da jauntira, Quatt se uspravio i jurnuo naprijed, nalijeui na uniformirane koji su utravali na odjel. Jisbella je uhvatila Foylea pod ruku i odvukla ga na zadnji izlaz odjela, kroz smonicu, kliniku, skladite krevetnine, i niz prastaro stubite koje se ljuljalo i isputalo oblake termitske praine. Stigli su u podrumsko skladite. Bakerov zoo probio se iz elija u opem kaosu i navalili su na podrum poput pela, sladei se medom iz napadnute konice. Djevojka kiklop je trpala u usta ake maslaca iz posude. Njeno jedino oko iznad nosa cerilo im se. Jisbella je provukla Foylea kroz podrumsko skladite, nala zakraunata drvena vrata i otvorila ih udarcem. Oteturali su se niz t rono stubite i nali u onom to je nekad bilo podrum za ugalj. Potresi i buka iznad njih zvuali su dublje i uplje. Vrataca kanala s jedne strane podruma bila su zatvorena eljeznim vratima koja su drale eljezne stezaljke. Jisbella je postavila Foyleove ruke na stezaljke. Skupa su ih otvorili i popeli se iz podruma kroz kanal za ugalj. Bili su van Tvornice udaka, stisnuti uz vanjski zid. Pred njima su bile

trentonske jame za rakete i, dok su dolazili do daha, Jiz je vidjela teretnjak koji je klizio niz anti-grav zraku u jamu koja ga je ekala. Njegovi prozori su bljetali a znaci za prepoznavanje mirkali poput kiastih neonskih znakova, osvjetljujui stranji zid bolnice. Jedan lik je skoio s krova bolnice. Bio je to Quatt, pokuavajui oajniko bjekstvo. Izletio je u prostor, maui rukama i nogama, pokuavajui stii do nagore uperene anti-grav zrake najblie jame koja bi ga mogla dohvatiti i ublaiti mu pad. Naciljao je savreno. Dvadeset metara iznad zemlje upao je tono u podruje zrake. Ona nije bila ukljuena. Pao je i bio smrskan na rubu jame. Jisbella je zajecala. Jo uvijek automatski stiskajui Foyleovu ruku, otrala je preko betona do Quattovog tijela. Tamo je pustila Foylea i njeno dotakla Quattovu ruku. Prsti su joj bili umrljani krvlju. Foyle je upao zavoje pred svojim oima, cijepajui rupe za oi u gazi. Mrmljao je u sebi, sluajui Jisbellin pla i povike iza njih u Bakerovoj tvornici. Ruke su mu petljale oko Quattovog tijela, a onda je ustao i pokuao povui Jisbellu na noge. "Moramo ii," prokrijetao je. "Moramo otii. Vidjeli su nas." Jisbella se nije pomakla. Foyle je skupio svu snagu i povukao je u uspravan poloaj. "Times Square," protisnuo je. "Jauntiraj, Jiz!" Uniformirani likovi pojavili su se oko njih. Foyle je prodrmao Jisbellinu ruku i jauntirao do Times Squarea gdje su se gomile jauntista na ogromnoj postaji zapanjeno zabuljile u ogromnom ovjeka s bijelom loptom zavoja mjesto glave. Postaja je bila velika kao dva nogometna igralita. Foyle je gledao okolo kroz zavoje. Nije bilo ni traga Jisbelli ali bi ona mogla biti bilo gdje. Povikao je. "Montauk, Jiz! Montauk! Postaja Ludost!" Foyle je jauntirao posljednim ostatkom snage uz molitvu. Ledeni sjeveroistonjak puhao je s otoka Block i nosio krhke ledene kristale preko postaje na mjestu srednjevjekovne ruevine poznate kao Fisherova ludost. Jo jedan lik je bio na postaji. Foyle je oteturao do njega kroz vjetar i snijeg. Bila je to Jisbella, koja je izgledala smrznuto i izgubljeno. "Hvala Bogu," promrmljao je Foyle. "Hvala Bogu. Gdje Sam dri svog Vikendaa?" Prodrmao je Jisbellin lakat. "Gdje Sam dri svog Vikendaa?" "Sam je mrtav."

"Gdje dri svog Saturnskog vikendaa?" "Povukao se, Sam je. Vie se ne boji." "Gdje je brod, Jiz?" "U doku dolje kod svjetionika." "Hajdemo." "Kamo?" "Do Samovog broda," Foyle je gurnuo svoju veliku aku pred Jisbelline oi; sveanj blistavih kljueva leao mu je na dlanu. "Uzeo sam njegove kljueve. Hajdemo." "On ti ih je dao?" "Uzeo sam ih s njegovog tijela." "Strvinar!" Ona se poela smijati. "Laljivac... Bludnik... Tigar... Strvinar. Hodajui tumor... Gully Foyle." Pa ipak ga je slijedila kroz snjenu oluju do svjetionika Montauk. Trojici akrobata s napudranim perikama, etiri predivne ene koje su nosile pitone, djetetu s zlatnim kovrama i cininim ustima, profesionalnom duelisti u srednjevjekovnom oklopu i ovjeku koji je nosio staklenu nogu u kojoj su plivale zlatne ribice, Saul Dagenham je rekao: "U redu, operacija je zavrena. Opozovite ostale i recite im da se jave natrag u sredite Kurira." Cijela predstava je jauntirala i nestala. Regis Sheffield je protrljao oi i upitao: "to je ta ludnica trebala biti, Dagenhame?" "Uznemirava tvoj pravniki um, ha? To je bio dio osoblja nae ZMZK operacije. Zabava, mata, zbunjenost i katastrofa." Dagenham se okrenuo Presteignu i nasmijeio svojim lubanjskim osmjehom. "Vratiti u vam honorar ukoliko hoete, Presteigne." "Ne odustajete?" "Ne, zabavljam se. Raditi u besplatno. Nikad se prije nisam zakaio s ovjekom Foyleovog kalibra. On je jedinstven." "Kako?" pitao je Sheffield. "Sredio sam da pobjegne iz Gouffre Martela. Pobjegao je, doista, ali ne

mojim nainom. Probao sam sprijeiti da ga se policija domogne pomou zbunjenosti i katastrofe. On je izmakao policiji, ali ne na moj n ain... na svoj vlastiti nain. Pokuao sam sprijeiti da ga se Sredinja Obavjetajna domogne pomou zabave i mate. Izvukao se... opet na svoj vlastiti nain. Pokuao sam ga skrenuti do jednog broda da bi mogao krenuti ka 'Nomadu'. Nije skrenuo, ali si je nabavio brod. Sad je na putu vani." "Vi slijedite?" "Naravno." Dagenham je oklijevao. "Ali to je on radio u Bakerovoj tvornici?" "Plastina kirurgija?" pretpostavio je Sheffield. "Novo lice?" "Nije mogue. Baker je dobar, ali on ne moe uraditi plastiku toliko brzo. Bila je to manja operacija. Foyle je bio na nogama sa zavijenom glavom." "Tetovaa," rekao je Presteign. Dagenham je klimnuo i smijeak mu je nestao s usana. "To je ono to me brine. Shvaate li, Presteigne, da ako je Baker uklonio tetovau neemo nikako prepoznati Foylea?" "Moj dragi Dagenhame, njegovo lice nee biti promijenjeno." "Nikad nismo vidjeli njegovo lice... samo masku." "Nisam uope sreo tog ovjeka," rekao je Sheffield. "Kako izgleda ta maska?" "Poput tigra. Bio sam s Foyleom tokom dvije duge seanse. Trebao bih znati njegovo lice napamet, ali ga ne znam. Znam samo tetovau." "To je glupost," odbrusio je Sheffield. "Ne. Foyla treba vidjeti da bi se povjeravalo. Meutim, to nije bitno. Odvest e nas van do 'Nomada'. Odvest e nas do vaih poluga i PyrEa, Presteigne. Skoro mi je ao to je sve gotovo. Ili skoro gotovo. Kao to sam rekao, zabavljao sam se. On je zbilja jedinstven."

Sedam Saturnski vikenda bio je sagraen kao jahta za uivanje; bio je dostatan za etvoro, prostran za dvoje, ali ne dovoljno prostran za Foylea i Jiz McQueen. Foyle je spavao u glavnoj kabini; Jiz se osamila u putnikoj. Sedmog dana vani, Jisbella se po drugi put obratila Foyleu: "Hajdemo skinuti te zavoje, Strvinaru." Foyle je napustio kuhinju u kojoj je natmureno grijao kavu, i odbacio se otraga do kupaone. Ulebdio je unutra za Jisbellom i utisnuo se u niu pred zrcalom iznad umivaonika. Jisbella se oslonila na umivaonik, otvorila kapsulu etera i poela guliti zavoje vrstim, bijesnim rukama. Slojevi gaze su se polako gulili. Foyle je bio u agoniji napetosti. "Misli li da je Baker uspio?" pitao je. Bez odgovora. "Je li mogao negdje promaiti?" Guljenje se nastavilo. "Prestalo je boljeti prije dva dana." Bez odgovora. "Za ime Boje, Jiz! Jesmo li jo nas dvoje u ratu?" Jisbelline ruke su stale. Pogledala je s mrnjom u Foyleovo obmotano lice. "to misli?" "Pitao sam tebe." "Odgovor je da." "Zato?" "Nikad nee razumjeti." "Uini da razumijem." "Umukni." "Ako smo u ratu, zato si pola sa mnom?" "Da dobijem ono to si duan Samu i meni." "Novac?" "Umukni." "Nisi morala. Mogla si mi vjerovati."

"Vjerovati tebi? Tebi?" Jisbella se nasmijala neveselo i nastavila s guljenjem. Foyle je udarcem sklonio njene ruke. "Uradit u to sam." Udarila ga je po umotanom licu. "Uradit e to ti ja kaem. Ne mii se, Strvinaru!" Nastavila je razmotavati zavoje. Jedna traka se skinula otkrivajui Foyleove oi. Gledale su Jisbellu, tamne i zamiljene. Kapci su bili isti; korijen nosa bio je ist. Jedna traka se skinula s Foyleove vilice. Bila je plavo-crna. Foyle, koji je napeto gledao u ogledalo, izgubio je dah. "Promaio je vilicu!" uzviknuo je. "Baker je zabrljao-" "Umukni," odgovorila je Jiz saeto. "To je brada." Unutarnji zavoji su brzo spali, otkrivajui obraze, usta i elo. elo je bilo isto. Obrazi pod oima bili su isti. Ostatak je bio pokriven plavo -crnom sedmodnevnom bradom. "Obrij se," naredila je Jiz. Foyle je pustio vodu, nakvasio lice, utrljao mast za brijanje, i sprao bradu. Onda se nagnuo blizu ogledala i prouio sebe, nesvjestan da je Jisbellina glava blizu njegovoj dok je i ona buljila u ogledalo. Nikakav trag tetovae nije ostao. Oboje su uzdahnuli. "isto je," rekao je Foyle. "isto. Obavio je posao." Najednom se nagnuo jo blie i pogledao se jo pomnije. Vlastito lice mu je izgledalo novo, onoliko novo koliko i Jisbelli. "Promijenio sam se. Ne sjeam se da sam tako izgledao. Je li me i kirurki obradio?" "Ne," rekla je Jisbella. "Ono to je unutar tebe ga je promijenilo. To vidi strvinara, skupa s lacem i varalicom." "Za ime Boje! Skini mi se. Pusti me na miru!" "Strvinar," ponovila je Jisbella, buljei u Foyleovo lice uarenim pogledom. "Laac. Varalica." Uhvatio ju je za ramena i izgurao u hodnik. Odlebdjela je u glavnu kabinu, uhvatila ipku vodilju i okrenula se. "Strvinaru!" viknula je. "Lacu! Varalice! Strvinaru! Bludnie! Zvijeri!" Foyle ju je gonio, ponovo uhvatio i snano prodrmao. Njena crvena kosa

ispala je iz nale koja ju je drala i rasula se poput sireninih uvojaka. Gorui izraz njenog lica pretvorio je Foyleov bijes u strast. Obujmio ju je i zabio svoje novo lice u njene grudi. "Bludnie," promrmljala je Jiz. "ivotinjo..." "O, Jiz..." "Svjetlo," proaptala je Jisbella. Foyle je slijepo posegnuo ka zidnim prekidaima i pritisnuo gumbe, i Saturnski vikenda nastavio je prema asteroidima s zamraenim prozorima. Lebdjeli su skupa u kabini, drijemajui, mrmljajui, njeno se dodirujui satima. "Jadni Gully," aputala je Jisbella. "Siroti dragi Gully..." "Ne siroti," rekao je. "Bogat... uskoro." "Da, bogat i prazan. Nema nita u sebi, Gully duo... nita osim mrnje i osvete." "To je dovoljno." "Dovoljno za sada. Ali poslije?" "Poslije? To ovisi." "Ovisi o onom u tebi, Gully; ega se dohvati." "Ne. Moja budunost ovisi o onom ega se rijeim." "Gully... zato si mi tajio u Gouffre Martelu? Zato mi nisi rekao da zna da je na 'Nomadu' bogatstvo?" "Nisam mogao." "Zar mi nisi vjerovao?" "Nije bilo to. Nisam si mogao pomoi. To je ono to je u meni... ega se moram rijeiti." "Opet kontrola, ha Gully? Ti si opsjednut." "Da, opsjednut sam. Ne mogu nauiti kontrolirati se, Jiz. elim, ali ne mogu." "Pokuava li?"

"Pokuavam. Sam Bog zna, pokuavam. Ali se onda neto desi i -" "I onda skoi poput tigra." "Kad bih te mogao nositi u depu, Jiz... da me upozori... ubode me iglom..." "Nitko to ne moe mjesto tebe, Gully. Mora nauiti sam." On je to probavljao jedan dug trenutak. Onda je oklijevajue progovorio: "Jiz... to se tie novca...?" "Kvragu s novcem." "Mogu li te drati za rije?" "Oh, Gully." "Nije da ja... da te pokuavam zakinuti. Da nije 'Vorge', dao bih ti sve to hoe. Sve! Dat u ti svaki cent koji preostane kad zavrim. Ali se bojim, Jiz. 'Vorga' je tvrd orah... s Presteignom i Dagenhamom i onim odvjetnikom, Sheffieldom. Moram zadrati svaki cent, Jiz. Bojim se da ako te pustim da uzme jedan kredit, da bi to moglo initi razliku izmeu 'Vorge' i ja." "Mene." "Mene." Saekao je. "Pa?" "Ti si posve opsjednut," rekla je umorno. "Ne samo dio tebe, ve ti posve." "Ne." "Da, Gully. Posve. Samo tvoja koa je ono to vodi ljubav sa mnom. Ostatak se hrani 'Vorgom'." U tom trenu radarski alarm u prednjoj kontrolnoj kabini ih je prekinuo, nedobrodoao i upozoravajui. "Odredite nula," promrmljao je Foyle, ne vie oputen, jo jednom opsjednut. Jurnuo je naprijed u kontrolnu kabinu. Tako se vratio do udnog planetoida u asteroidnom pojasu izmeu Marsa i Jupitera, sargakom planetu napravljenom od stijene i olupina i plijena svemirkih katastrofa kojeg su pokupili Znanstveni Ljudi. Vratio se domu Josepha i njegovih Ljudi koji su mu istetovirali NOMAD po licu i znanstveno ga sparili s djevojkom po imenu Moira. Foyle je stigao do asteroida s naglim bijesom vandalskog napada. Dojurio je iz svemira, ukoio mlazevima plamena iz prednjih mlaznica, i ubacio

Vikendaa u tijesni krug oko kra. Vrtjeli su se okolo, prolazei pored zamraenih prozora, velikog otvora odakle su Joseph i njegovi Znanstveni Ljudi izlazili da pokupe lebdei svemirski otpad, novog kratera koji je Foyle iupao u asteroidu u svom odbacivanju natrag k Teri. Proletjeli su pored divovskih skrpanih prozora asteroidnog staklenika i vidjeli stotine lica kako vire van u njih, malene bijele toke umrljane tetovaama. "Znai da ih nisam pobio," progunao je Foyle. "Povukli su se dublje u asteroid... Vjerojatno ive duboko unutra dok ne poprave ostatak." "Hoe li im pomoi, Gully?" "Zato?" "Ti si uzrokovao tetu." "Kvragu s njima. Imam ja svojih problema. Ali ovo je olakanje. Oni nam nee smetati." Jo jednom je obiao oko asteroida i spustio Vikendaa u otvor novog kratera. "Radit emo odavde," rekao je. "Obuci skafander, Jiz. Hajde! Hajde!" Gonio ju je, lud od nestrpljenja; gonio je sebe. Zatvorili su skafandere, izali iz Vikendaa, i krenuli lutati kroz otpad u krateru prema sumornoj utrobi asteroida. Bilo je to poput provlaenja kroz izduene tunele ogromnih crvotoina. Foyle je ukljuio svoj mikrovalni sustav skafandera i obratio se Jiz. "Lako bi se ovdje izgubila. Ostani uz mene. Ostani blizu." "Kamo idemo, Gully?" "Traiti 'Nomada'. Sjeam se da su ga cementirali u asteroid kad sam odlazio. Ne sjeam se gdje. Moramo ga nai." Prolazi su bili zrakoprazni, i njihovo kretanje bilo je bez zvuka, ali su vibracije bile prenijete kroz kovinu i stijenu. Jednom su zastali da dou do daha pored izgrebane oplate jednog drevnog ratnog broda. Kad su se naslonili na njega osjetili su vibraciju znakova iznutra, ritmikog kucanja. Foyle se mrano nasmijeio. "To su Joseph i Znanstveni Ljudi unutra," rekao je. "Trae popriati. Dat u im odugovlaei odgovor." Dvaput je lupio po oplati. "A sad osobna poruka mojoj supruzi." Lice mu se smrklo. Ljutito je udario po oplati i okrenuo se. "Hajde. Idemo." Ali kad su nastavili potragu, signali su ih pratili. Postalo je oito da je vanjsko podruje asteroida naputeno; pleme se povuklo u sredite. Tada,

duboko niz svjetlarnik izraen od kovanog aluminija, zabljetalo je svjetlo, otvorio se izlaz, i Joseph se pojavio u starinskom skafanderu izraenom od staklene tkanine. Stajao je u nespretnoj vrei, avoljeg lica podignutog, ruku stisnutih u molitvi, avoljih usta koja su se micala. Foyle se zabuljio u starca, zakoraio ka njemu, a onda stao, stisnutih pesnica, stegnutog grla dok se bijes dizao u njemu. A Jisbella je, gledajui Foylea, uasnuto uzviknula. Stara tetovaa mu se vratila na lice, crvena poput krvi naspram bljedila koe, skrletna umjesto crna, odista tigrovska maska po boji kao i po obliku. "Gully!" povikala je. "Moj Boe! Tvoje lice!" Foyle ju je ignorirao i stajao buljei u Josepha dok je starac inio geste preklinjanja, pokazivao im da uu u unutranjost asteroida, a onda nest ao. Tek tada se Foyle okrenuo Jisbelli i upitao: "to? to si rekla?" Kroz prozirni ljem skafandera mogla mu je jasno vidjeti lice. A kako se bijes u Foyleu stiavao, Jisbella je vidjela kako krvavo crvena tetovaa blijedi i nestaje. "Jesi li vidjela tog zafrkanta?" pitao je Foyle. "To je bio Joseph. Jesi ga vidjela kako moli i trai nakon onog to mi je napravio...? to si rekla?" "Tvoje lice, Gully. Znam to se dogodilo s tvojim licem." "O emu pria?" "Htio si neto to e te kontrolirati, Gully. Pa, ima ga. Tvoje lice. Ono -" Jisbella se poela histerino smijati. "Morat e sad nauiti kontrolu, Gully. Nikad nee smjeti popustiti osjeaju... bilo kom osjeaju... jer -" Ali on je gledao mimo nje i najednom s uzvikom jurnuo prema aluminijskom svjetlarniku. Zaustavio se s trzajem pred jednim otvorenim vratima i poeo pobjedonosno uzvikivati. Vrata su se otvarala u spremite alata, jedan toka dva s jedan toka dva s dva sedam. Unutra su bile police i hrpa starih zaliha i odbaenih spremnika. Bio je to Foyleov lijes s "Nomada". Joseph i njegovi uspjeli su ugraditi olupinu u svoj asteroid prije nego to je katastrofa Foyleovog bijega uinila daljnji rad nemoguim. Unutranjost broda bila je doslovno nedirnuta. Foyle je uhvatio Jisbellu za ruku i povukao je na brz obilazak broda i konano do blagajnikovog ormara gdje je Foyle navalio na nakupine kra i otpada dok nije otkrio masivnu elinu povrinu, jednoobraznu

i neprobojnu. "Moemo birati," prodahtao je. "Ili da iupamo sef iz oplate i odnesemo ga natrag na Teru gdje se moemo pozabaviti njime, ili da ga otvorimo ovdje. Ja glasam za ovdje. Moda je Dagenham lagao. Sve ionako ovisi od toga kakav je alat Sam imao na Vikendau. Doi natrag na brod, Jiz." Nije uope primijetio njenu utnju i zaokupljenost dok se nisu vratili na Vikendaa i on okonao svoje urno traenje alata. "Nita!" uzviknuo je nestrpljivo. "Nema ni ekia ni builice na brodu. Samo spravice za otvaranje boca i konzervi." Jisbella nije odgovarala. Nije skidala pogled s njegovog lica. "Zato tako bulji u mene?" upitao ju je. "Fascinirana sam," odgovorila je ona krto. "ime?" "Pokazat u ti neto, Gully." "to?" "Koliko te prezirem." Pljusnula ga je triput. Osupnut udarcima, Foyle je bijesno krenuo na nju. Jisbella je podigla runo zrcalo i stavila ga pred njega. "Pogledaj se, Gully," rekla je tiho. "Pogledaj svoje lice." Pogledao je. Vidio je stare tetovirane oznake kako se crvene pod koom, pretvarajui njegovo lice u skrletno-bijelu tigrovsku masku. Bio je toliko sleen tim uasnim prizorom da mu je bijes odmah splasnuo, i istodobno je i maska nestala. "Moj Boe..." proaputao je. "O moj Boe..." "Morala sam te navesti da izgubi ivce da ti pokaem,' rekla je Jisbella. "to to znai, Jiz? Je li Baker zabrljao?" "Ne mislim da je to. Mislim da ima oiljke pod koom, Gully... od prvobitnog tetoviranja i onda od izbjeljivanja. Oiljke od igle. Ne vide se obino, ali se pokau, krvavo crveni, kad te osjeaji obuzmu i krv ti navre... kad si bijesan ili uplaen ili strastven ili opsjednut... Razumije li?" Zatresao je glavom, jo zurei u svoje lice, dodirujui ga zapanjeno. "Rekao si da bi htio da me moe nositi u depu da te ubodem iglom kad god

izgubi kontrolu. Ima neto bolje od toga, Gully, ili gore, jadna duice. Ima svoje lice." "Ne!" rekao je. "Ne!" "Ne moe nikad izgubiti kontrolu, Gully. Nikad nee moi previe popiti, previe pojesti, previe voljeti, previe mrziti... Morat e samog sebe obuzdavati eljeznim stiskom." "Ne!" inzistirao je oajniki. "Moe se srediti. Baker to moe uraditi, ili netko drugi. Ne mogu ii okolo bojei se da bilo to osjetim jer e me to pretvoriti u udovite!" "Ne mislim da se to moe srediti, Gully." "Presaivanje koe..." "Ne. Oiljci su preduboko za presaivanje. Nikad se nee rijeiti te stigmate, Gully. Morat e nauiti ivjeti s njom." Foyle je odbacio ogledalo od sebe u naglom naletu bijesa, i opet mu je krvavocrvena maska buknula pod koom. Izjurio je iz glavne kabine do glavnih vrata gdje je izvukao svoj skafander i poeo ga navlaiti. "Gully! Kamo si krenuo? to e napraviti?" "Nai alat," povikao je. "Alat za sef." "Gdje?" "U asteroidu. Oni imaju desetke skladita krcatih alatom sa slupanih brodova. Tamo mora biti builica, svega to mi treba. Nemoj poi sa mnom. Moglo bi biti nevolje. Kako je moje prokleto lice sad? Vidi li se? Krista mu, nadam se da e biti nevolje!" Zatvorio je svoje odijelo i zaao u asteroid. Naao je vrata koja su odvajala nastanjeno sredite od vanjske praznine. Zalupao je na vrata. Saekao je i opet zalupao i nastavio to zapovjedno dozivanje dok se vrata konano nisu otvorila. Ruke su posegnule van i povukle ga unutra, i vrata su se zatvorila za njim. Nisu imala zranu komoru. mirkao je zbog svjetla, i mrtio se na Josepha i njegov neduni narod koji se okupio pred njim, lica odurno ukraenih. I znao je da njegovo vlastito lice mora biti buktee crveno i bijelo jer je vidio kad se Joseph trgnuo, i vidio je kako avolja usta oblikuju slogove: NOMAD.

Foyle je zakoraio kroz njih, brutalno ih razbacujui. Sravnio je Josepha povratnim udarcem svoje oklopljene ake. Traio je po nastanjenim hodnicima, mutno ih se prisjeajui, i konano je stigao do prostorije, pola prirodne peine, pola antikne oplate, gdje je bio uskladiten alat. Rovao je i kopao, skupljajui builice, dijamantna svrdla, kiseline, termit, kristalante, dinamitske gelove, upaljae. U blago okreuem asteroidu cjelokupna masa opreme bila je svedena na manje od pedeset kilograma. Skupio ju je na hrpu, grubo uvezao kablom, i krenuo van iz peine-skladita. Joseph i njegovi Znanstveni Ljudi ekali su ga, poput buha koje ekaju kurjaka. Navaljivali su na njega a on se probijao kroz njih, natovaren, radostan, divlji. Oklop njegovog skafandera titio ga je od njihovih napada i krenuo je niz prolaze traei vrata koja su se otvarala van prema praznini. Jisbellin glas dopro je do njega, tanuan u slualicama i uzrujan: "Gully, moe li me uti? Ovdje Jiz. Gully, sluaj me." "Samo reci." "Jo jedan brod stigao prije dvije minute. Lebdi na drugoj strani asteroida." "to!" "Oznaen je crnom i utom bojom, kao strljen." "Dagenhamove boje!" "Onda smo bili praeni." "to drugo? Dagenham je vjerojatno znao gdje smo jo otkad smo pobjegli iz Gouffre Martela. Bio sam budala da ne pomislim na to. Moramo raditi brzo, Jiz. Navuci skafander i ekaj me na 'Nomadu'. Blagajnikova soba. Krei, curo." "Ali Gully..." "Iskljui vezu. Moda prislukuju nau valnu duljinu. Kreni!" Jurio je kroz asteroid, stigao do jednih zakraunatih vrata, probio se kroz strau ispred njih, razbio ih i otiao u prazninu vanjskih prolaza. Znanstveni Ljudi su preoajniki pokuavali zatvoriti vrata da bi ga zaustavili. Ali on je znao da e ga oni slijediti; bili su bijesni. Odvukao je svoju hrpu opreme kroz okuke i skretanja do "Nomada". Jisbella ga je ekala u blagajnikovoj sobi. Krenula je ukljuiti svoj kratkovalni sustav i Foyle ju je zaustavio. Prislonio je svoj ljem na njen i povikao: "Bez

kratkovalnog. Oni e oslukivati i nai e nas pomou P/T. Moe me uti ovako, zar ne?" Ona je klimnula glavom. "U redu. Imamo moda sat vremena prije nego to nas Dagenham pronae. Imamo moda sat vremena prije nego to Joseph i njegova rulja krenu za nama. U vrakom smo kripcu. Moramo raditi brzo." Ona je opet klimnula glavom. "Nemamo vremena za otvoriti sef i prenijeti poluge." "Ako su tamo." "Dagenham je ovdje, zar ne? To je dokaz da su tamo. Morat emo isjei cijeli sef iz 'Nomada' i ubaciti ga u Vikendaa. Onda kreemo." "Ali -" "Samo me sluaj i uradi to kaem. Vrati se na Vikendaa. Isprazni ga. Izbaci sve to nam ne treba... sve zalihe osim provijanta za nudu." "Zato?" "Zato to ne znam koliko tona je ovaj sef teak, i brod ga moda nee moi povui kad se vratimo na gravitaciju. Moramo unaprijed poduzeti mjere. To e znaiti teak put natrag, ali isplati se. Ogoli brod. Brzo! Idi, curo. Idi!" Odgurnuo ju je i, ni ne pogledavi vie u njenom smjeru, nasrnuo na sef. Bio je ugraen u strukturalni elik oplate, masivna elina kugla oko metar u promjeru. Bio je zavaren za oplatu i rebra "Nomada" u dvanaest toaka. Foyle je svaki od varova redom napao kiselinama, builicama, termitom i rashlaivaima. Djelao je po principu strukturnog naprezanja... ugrijati, smrznuti i sjei elik dok se njegova kristalna struktura ne izoblii i njegova fizika vrstina uniti. Zamarao je kovinu. Jisbella se vratila i shvatio je da je prolo etrdeset i pet minuta. On je bio promoen znojem i drhtao je ali kugla sefa je lebdjela otkinuta od oplate s dvanaest grubih ispupenja na svojoj povrini. Foyle je uurbano pokazao Jisbelli i ona je uprla u sef svojom teinom pokraj njega. Nisu skupa mogli pomai njegovu masu. Kad su klonuli iscrpljeni i oajni, brza sjena pomraila je sunce koje se probijalo kroz poderotine u "Nomadovoj" oplati. Pogledali su gore. Jedan brod je kruio oko asteroida na oko pola kilometra razdaljine.

Foyle je naslonio svoj ljem na Jisbellin. "Dagenham," prodahtao je. "Trai nas. Vjerojatno ima i ekipu ovdje dolje koja pretrauje. im porazgovaraju s Josephom biti e ovdje." "Oh, Gully..." "Jo imamo ansu. Moda nee uoiti Samovog Vikendaa do nakon par obilazaka. Skriven je u onom krateru. Moda u meuvremenu moemo unijeti sef na brod." "Kako, Gully?" "Ne znam, prokletstvo! Ne znam." Udarao je akama jednom o drugu u oaju. "Gotov sam." "Zar ga ne bismo mogli izbaciti eksplozijom?" "Eksplozijom...? to, bombe umjesto mozga? Da li to govori Mudrica McQueen?" "Sluaj. Pomakni ga eksplozivom. To bi radilo kao mlaznica rakete... dalo mu potisak." "Da, to mi je jasno. Ali to onda? Kako ga unesemo u brod, curo? Ne moemo opet eksplozivom. Nemamo vremena." "Ne, dovedemo brod do sefa." "to?" "Izbacimo sef pravo u svemir. Onda dovedemo brod i pustimo da sef ulebdi pravo kroz glavna vrata. Kao da hvata loptu u eir. Shvaa?" Shvatio je. "Boga mu, Jiz, moemo to izvesti." Foyle je skoio do hrpe opreme i poeo vaditi tapine dinamita, gelove, upaljae i kapisle. "Morat emo koristiti kratkovalni. Jedno od nas ostaje sa sefom; jedno od nas upravlja brodom. Onaj sa sefom govorom navodi onog na brodu u toan poloaj. tima?" "tima. Bolje ti pilotiraj, Gully. Ja u govoriti." Klimnuo je, postavljajui eksploziv na oplatu sefa, povezujui upaljae i kapisle. Onda je postavio svoj ljem uz njen. "Vakuumski upaljai, Jiz. Tempirani na dvije minute. Kad ti javim kratkovalnim, samo povuci vrh upaljaa i prokleto se skloni s puta. tima?" "tima."

"Ostani uz sef. Kad ga navede u brod, ulazi odmah za njim. Nemoj nita ekati. Bit e tijesno." Lupio ju je po ramenu i vratio se do Vikendaa. Ostavio je vanjska vrata otvorena, kao i unutarnja vrata zrane komore. Brodski zrak je odmah izletio. Zrakoprazan i oguljen Jisbellinim radom, brod je izgledao oajno i tmurno. Foyle je otiao ravno do komandi, sjeo i ukljuio svoj mikrovalni sustav. "Spremi se," protisnuo je. "Izlazim van." Upalio je mlaznice, ukljuio bone na tri sekunde a onda prednje. Vikenda se lako podigao, otresajui otpad s vrha i strana poput kita koji izbija na povrinu. Kad je kliznuo gore i unazad, Foyle je zazvao: "Dinamitiraj, Jiz! Sad!" Nije bilo praska; nije bilo bljeska. Novi krater otvorio se u asteroidu pod njim i rua otpadaka rascvjetala se navie, brzo pretiui glatku crnu kuglu koja je lagano slijedila, obrui se u sporoj vrtnji. "Uspori," Jisbellin glas je odjeknuo hladno i uinkovito u slualicama. "Vraa se prebrzo. I usput, nevolja je stigla." Koio je stranjim mlaznicama, gledajui usplahireno dolje. Povrina asteroida bila je prekrivena rojem strljena. Bila je to Dagenhamova ek ipa u uto-crnim prugastim skafanderima. Uzvrtjeli su se oko usamljene figure u bijelom koja je izmicala i obrtala se i bjeala im. Bila je to Jisbella. "Ravno tim pravcem," rekla je Jiz tiho, mada je mogao uti da die teko. "Odmakni jo malo... okreni se etvrt kruga." Posluao je skoro automatski, jo posmatrajui borbu dolje. Bok Vikendaa prijeio je svaki pogled na sef dok mu se pribliavao, ali je jo mogao vidjeti Jisbellu i Dagenhamove ljude. Ona je ukljuila raketu svog skafandera... mogao je vidjeti maleni jeziak plamena kako izbija iza njenih lea... i poletjela s povrine asteroida. Tucet plamenova buknulo je iz lea Dagenhamovih ljudi kad su krenuli za njom. Pol tuceta napustilo je progon Jisbelle i krenulo na Vikendaa. "Bit e tijesno, Gully," dahtala je Jisbella, ali joj je glas jo bio miran. "Dagenhamov brod se spustio s druge strane, ali su mu vjerojatno dosad dojavili i on e stii. Dri taj poloaj, Gully. Za oko deset sekundi..." Strljenovi su se okupili i prekrili mali bijeli skafander.

"Foyle! uje li me? Foyle!" Dagenhamov glas se zauo kroz kranje a onda izbistrio. "Ovdje Dagenham na tvojoj frekvenciji. Javi se, Foyle!" "Jiz! Jiz! Moe li se osloboditi njih?" "Dri taj poloaj, Gully... Evo je, ide! Pogodak u rupu od prve, sinak!" Snaan ok protresao je Vikendaa kad je sef, lebdei polagano ali masivno, uletio u glavna vrata. Istog trena je figura u bijelom skafanderu izbila iz grozda utih osa. Stigla je do Vikendaa, gonjena na malom razmaku. "Hajde, Jiz! Hajde!" urlao je Foyle. "Doi, curo! Doi!" Kad je Jisbella zamakla van vidokruga za bok Vikendaa, Foyle je podesio komande i pripremio se za maksimalno ubrzanje. "Foyle! Hoe li mi odgovoriti? Ovdje Dagenham!" "Idi dovraga, Dagenhame," povikao je Foyle. "Javi mi kad si ula, Jiz, i dri se." "Neu moi, Gully." "Hajde, curo!" "Ne mogu ui. Sef blokira vrata. Zaglavio se nasred..." "Jiz!" "Nema mjesta da uem, kaem ti," uzviknula je ona oajno. "Blokirana sam vani." Panino je pogledao okolo. Dagenhamovi ljudi naskakali su na oplatu Vikendaa zlokobnom svrhovitou profesionalnih napadaa. Dagenhamov brod uzdizao se iznad kratkog horizonta asteroida na kursu ravno ka njemu. Osjetio je vrtoglavicu. "Foyle, gotov si. I ti i cura. Ali ponudit u ti nagodbu..." "Gully, pomozi mi. Uini neto, Gully. Izgubljena sam!" "Vorga," rekao je guei se. Zamirio je i pritisnuo komande. Stranje mlaznice su zaurlale. Vikenda se zatresao i krenuo naprijed. Otkinuo se od Dagenhamovih napadaa, od Jisbelle, od upozorenja i molbi. Pr itisnuo je Foylea u pilotsko sjedite potiskom ubrzanja od 10G, ubrzanja koje je bilo manje pritiskajue, manje bolno, manje izdajniko od strasti koja ga je gonila. I dok je nestajao s vidjela uzdigla mu se na licu krvavocrvena stigmata

njegove opsjednutosti.

Dio II
Srcem razuzdanih sanja Kojim ja zapovijedam, S kopljem plamena i konjem zraka, U divljinu tumaram. Vitezom utvara i sjena Pozvan sam na nadmetanje Deset vrsta iza kraja svijeta Nije mi ba putovanje. Tom-a-Bedlam.

Osam Stara se godina prolila kad je zaraza zatrovala planete. Rat je dobio na zamahu i pretvorio se od udaljene stvari romantinih napada i okraja u nastajui holokaust. Postalo je oito da je posljednji Svjetski rat proao i da je prvi od Solarnih ratova otpoeo. Zaraene strane su polako okupljale ljudstvo i sredstva za unitenje. Vanjski Sateliti uveli su opu vojnu obavezu, i Unutarnji Planeti su po sili nude postupili isto. Industrije, trgovine, znanosti, umijea i zanimanja bili su unovaeni; uredbe i tlaenje su uslijedili. Vojske i mornarice su plijenile i zapovijedale. Trgovina se pokorila, jer ovaj rat (poput svih ratova) bio je oruana faza trgovinskog sukoba. Ali stanovnitvo se pobunilo, i jauntiranje od novaenja i jauntiranje od rada postali su kritini problemi. Panike zbog pijuna i panike zbog invazije irile su se. Histerici su postali dounici i linovatelji. Zlokobno predskazanje paraliziralo je svaku kuu od Baffin Islanda do Falklanda. Umirua godina bila je oivljena samo pojavom Cirkusa etiri Milje. To je bio popularan nadimak za grotesknu svitu Geoffreya Fourmylea od Ceresa, bogatog mladog lakrdijaa s najveeg meu asteroidima. Fourmyle od Ceresa bio je basnoslovno bogat; bio je takoer enormno zabavan. Bio je klasini nouveau riche svih doba. Njegova svita bila je neto izmeu seoskog cirkusa i kominog dvora nekakvog bugarskog kraljia, kao to se moglo vidjeti po tipinom dolasku u Green Bay u Wisconsinu. Rano izjutra jedan odvjetnik, nosei cijevasti eir pravnog klana, pojavio se s popisom logorita u ruci i omanjim bogatstvom u depu. Odluio se za livadu od etiri hektara pored jezera Michigan i unajmio je za vrtoglavu naknadu. Iza njega je uslijedila grupa geometara iz klana Mason & Dixon. Za dvadeset minuta geometri su postavili granice logorita i proirio se glas da Cirkus etiri Milje stie. Mjetani iz Wisconsina, Michigana i Minnesote doli su da se zabave gledajui. Dvadeset cirkuskih radnika je dojauntiralo, svaki sa atorskim paketom na leima. Nastala je mona uvertira doviknutih naredbi, povika, psovki i izmueni vrisak komprimiranog zraka. Dvadeset divovskih atora napuhalo se poput balona, s povrinama od gumiranog laka i lateksa koje su blistale suei

se na zimskom suncu. Gledatelji su obradovano klicali. Helikopter s est motora spustio se i lebdio iznad divovske trambuline. Njegov trbuh se otvorio i slap opreme je stigao dolje. Sluge, sobari, kuhari i konobari su dojauntirali. Namjestili su i uresili atore. Kuhinje su se poele dimiti i miris prenja, kuhanja i peenja rairio se logorom. Fourmyleova privatna policija ve je bila na dunosti, ophodei sva etiri hektara, drei ogromnu masu posmatraa na udaljenosti. Tada je, avionom, autobusom, kamionom, biciklom i jauntiranjem stigla Fourmyleova svita. Knjiniari i knjige, znanstvenici i laboratoriji, filozofi, pjesnici, sportai. Postavljeni su stalci s maevima i sabljama, i strunjae za judo i boksaki ring. Petnaestmetarski bazen je ukopan u zemlju i pumpom napunjen jezerskom vodom. Zanimljiva raspra razvila se i zmeu dvojice zadriglih sportaa treba li bazen ugrijati za plivanje ili zalediti za klizanje. Glazbenici, glumci, ongleri i akrobati su stigli. Galama je postala zagluujua. Posada mehaniara otopila je radionicu i poela turirati Fourmyleovu zbirku starih dizelakih kombajna. Konano je stigla logorska pratnja: ene, kerke, ljubavnice, kurve, prosjaci, prevaranti i icari. Do sredine prijepodneva buka cirkusa mogla se uti etiri milje unaokolo, stoga nadimak. U podne, Fourmyle od Ceresa stigao je pomou prijevoza toliko udnovatog da je zabiljeeno da su mu se sedmogodinji melankolici nasmijali. Ogromna amfibija dozujala je s juga i spustila se na jezero. Barka za iskrcavanje izila je iz letjelice i odzujila preko vode do obale. Njen prednji zid spustio se kao pokretni most i izvezla su se stoerna kola iz dvadesetog stoljea. udo za udom bilo je prireeno obradovanim gledateljima, jer su stoerna kola prela dvadesetak metara do sredita logora i tu stala. "to jo moe uslijediti? Bicikl?" "Ne, koturaljke." "Izii e na pogo-tapu." Fourmyle je nadmaio njihova najmatovitija predvianja. Cijev cirkuskog topa izvirila je iz stoernih kola. Zauo se prasak eksplozije crnog baruta i Fourmyle od Ceresa bio je ispaljen iz topa u elegantnom luku do samog ulaza u svoj ator gdje su ga u mreu uhvatila etiri sobara. Aplauz kojim je pozdravljen mogao se uti na est milja. Fourmyle se popeo na ramena svojih sobara i mahnuo rukom da se gledatelji utiaju.

"Prijatelji. Rimljani. Zemljaci," otpoeo je Fourmyle gorljivo. "Va sluh mi dajte, Shakespeare. 1564-1616. Kvragu!" etiri bijela goluba istresla su se iz Fourmyleovih rukava i odleprala. On ih je zaueno pogledao, pa nastavio. "Prijatelji, pozdrav, potovanje, bonjour, bon ton, bon vivant, bon voyage, bon Kog vraga?" Fourmyleovi depovi su se zapalili i poeli izbacivati prskalice. Pokuao se ugasiti. Trake i konfete nahrupile su iz njega. "Prijatelji... Umukni! Izvest u ja ovaj govor kako treba! Budi tiho! Prijatelji -!" Fourmyle je s oajanjem pogledao na sebe. Odjea mu se rastapala, otkrivajui arko crveno rublje. "Kleinmanne!" zaurlao je bijesno. "Kleinmanne! to se zbilo tvom vrajem hipnouenju?" Kosmata glava izvirila je iz jednog atora. "Fi te e spremali za ofaj gofor prola no, Fourmyle?" "Prokleto jesam. Dva sata sam se spremao. Nisam vadio glavu iz hipnopenice. Kleinmann o Prestidigitaciji." "Ne, ne, ne!" zajaukao je kosmati. "Koliko fam put moram re? Prestidigitacija nije kofornika fjetina. Je magioniarska. Dumbkopf! Fi te pokrena hipnosa useli!" Crveno rublje poelo se topiti. Fourmyle je skoio s ramena svojih drhtavih sobara i nestao u svom atoru. Zaulo se buanje smijeha i klicanja i Cirkus etiri Milje uletio je u visoku brzinu. Kuhinje su se puile i cvrale. Nastao je beskraj jedenja i pijenja. Glazba nije prestajala. Vodvilj nije stajao. U svom atoru, Fourmyle se preobukao, predomislio, opet preobukao, opet svukao, utnuo svog sobara, i zazvao svog krojaa jezikom koji je bio mjeavina francuskog, Mayfaira i prenemaganja. Napola obuen u novo odijelo, sjetio se da se propustio okupati. Pljusnuo je krojaa, naredio da se pedeset litara parfema izlije u bazen, i bio obuzet pjesnikim nadahnuem. Pozvao je svog stalnog pjesnika. "Zapisi ovo," zapovjedio je Fourmyle. "Le roi est mort, les - ekaj. to se slae s luna?" "Puna," predloio je pjesnik. "Buna, kuna, runa, vuna, kuna..." "Zaboravio sam moj pokus!" uzviknuo je Fourmyle. "Dr. Bohune! Dr. Bohune!" Polugol, zbrda-zdola je ujurio u laboratoriju gdje je otpuhao sebe i Dr. Bohuna, svog deurnog kemiara, preko pola atora. Kad je kemiar probao

ustati, naao se uhvaenim u veoma bolan i sramotan guei stisak. "Nogouchi!" povikao je Fourmyle. "Ej! Nogouchi! Upravo sam izmislio novi judo zahvat!" Fourmyle je ustao, podigao gueeg kemiara i jauntirao na strunjau za judo gdje je maleni Japanac prouio zahvat i odmahnuo glavom. "Ne, molim." Utivo je itao. "Hfff. Pritisak na dunik nisu stalno smrtonosni. Hffff. Ja vama pokaem molim." Dograbio je oamuenog kemiara, obrnuo ga i postavio na strunjau u poloaju stalnog guenja. "Vi obrati panja, molim, Fourmyle?" Ali Fourmyle je bio u knjinici lupajui svog knjiniara po glavi Blochovim "Das Sexual Leben" (tri kilograma i osamsto osamdeset grama) jer taj nesretnik nije mogao ispostaviti nikakav tekst o proizvodnji perpetuum mobile maina. Odjurio je do laboratorija za fiziku gdje je unitio jedan skupocjeni kronometar da bi eksperimentirao s zupanicima, jauntirao do orkestarskog podija gdje je zgrabio dirigentsku palicu i doveo orkestar do zbrke, stavio klizaljke i upao u namirisani bazen za plivanje, bio izvuen psujui papreno zbog nedostatka leda, i bio ut da izraava elju za samoom. "elim se obratiti samom sebi," rekao je Fourmyle, udarcima rastjerujui svoje sobare u svim smjerovima. Zahrkao je prije nego to je posljednji od njih iepesao kroz vrata i zatvorio ih za sobom. Hrkanje je prestalo i Foyle se podigao. "To bi ih trebalo drati za danas," promrmljao je, i otiao u svoju garderobu. Stao je pred ogledalo , duboko udahnuo i zadrao dah, gledajui svoje lice. Po isteku jednog minuta jo je bilo neobiljeeno. Nastavio je zadravati dah, odravajui vrstu kontrolu nad bilom i miiima, obuzdavajui napor eljeznom mirnoom. Nakon dva minuta i dvadeset sekundi stigmata se pojavila, krvavocrvena. Foyle je ispustio dah. Tigrovska maska je izblijedila. "Bolje," promrmljao je. "Mnogo bolje. Onaj stari fakir bio je u pravu. Yoga je rjeenje. Kontrola. Bilo, dah, crijeva, mozak." Svukao se i pregledao svoje tijelo. Bio je u velianstvenoj formi, ali su mu se na koi jo vidjeli tanki srebrni avovi u mrei od vrata do stopala. Izgledalo je kao da je netko ugravirao mreu nervnog sustava u Foyleovo meso. Srebrni avovi bili su oiljci jedne operacije koji jo nisu izblijedjeli. Ta operacija kotala je Foylea 200 000 Cr mita za Glavnog kirurga

Marsovske komandoske brigade i pretvorila ga u izvanredan borbeni stroj. Svaki pleksus ivaca bio je prespojen, mikroskopski tranzistori i transformatori usaeni su u miie i kosti, maleni platinski izvod vidio mu se na dnu kraljenice. Na to je Foyle prikljuio pogonski ustroj veliine zrna graka i ukljuio ga. Njegovo tijelo otpoelo je unutarnju elektronsku vibraciju koja je bila skoro mehanika. "Vie maina nego ovjek," pomislio je. Obukao se, odbacujui ekstravagantnu odoru Fourmylea od Ceresa u korist anonimnog crnog kombinezona za akciju. Jauntirao je u stan Robin Wednesbury u usamljenoj zgradi sred wisconsinskih borova. Bio je to pravi razlog dolaska Cirkusa etiri Milje u Green Bay. Jauntirao je i stigao u tamu i prazninu i odmah poeo padati. "Pogrene koordinate!" pomislio je. "Promaeno jauntiranje?" Slomljen kraj jedne grede ga je bolno udario i nespretno se spustio na razbijeni pod ravno na istruljele ostatke jednog lea. Foyle je skoio na noge uz hladnokrvno gaenje. vrsto je pritisnuo jezikom na gornji desni kutnjak. Operacija koja je pretvorila pola njegovog tijela u elektronski stroj smjestila je upravljaki sklop u zube. Foyle je pritisnuo zub jezikom i periferne stanice njegove mrenjae bile su pobuene da emitiraju blagu svjetlost. Pogledao je niz dvije blijede zrake svjetla na le mukarca. Le se nalazio u apartmanu ispod stana Robin Wednesbury. Apartman je bio opljakan. Foyle je podigao pogled. Iznad njega je bila trometarska rupa tamo gdje je bio pod Robinine dnevne sobe. Cijela zgrada zaudarala je na vatru, dim i trule. "akirano," rekao je Foyle tiho. "Ovo mjesto je akirano. to se zbilo?" Jauntirajue doba je iskristaliziralo skitnice, klatee i vagabunde svijeta u novu klasu. Slijedili su no s istoka na zapad, uvijek u tami, uvijek u potrazi za plijenom, ostacima katastrofe, strvinama. Ukoliko bi potres razbio neko skladite, oni bi ga akirali sljedee noi. Ukoliko bi poar otvorio kuu ili eksplozija raznijela obranu trgovine, oni bi ujauntirali i pljakali. Zvali su sebe ak-jauntistima. Bili su akali. Foyle se popeo kroz ruevinu u hodnik gornjeg kata. Tamo su ak -jauntisti logorovali. Cijelo tele peklo se na vatri koja je iskrila prema nebu kroz procijep u krovu. Oko vatre je bilo tucet mukaraca i tri ene, grubi, opasni, brbljajui na

cockneyevskom srokovnom slengu akala. Bili su odjeveni u rasparenu odjeu i pili pivu od krumpira iz aa za pjenuac. Zlokobno reanje i bijes i uas popratili su Foyleovu pojavu kad se ovjek u crnom popeo kroz ruevinu, opreznih oiju koje su isputale blijede zrake svjetla. Hladnokrvno je proao kroz ustajuu rulju do ulaza u stan Robin Wednesbury. Njegova eljezna kontrola davala mu je privid nehajnosti. "Ako je mrtva," mislio je, "gotov sam. Moram je upotrijebiti. Ali ako je mrtva..." Robinin stan bio je opljakan kao i ostatak zgrade. Dnevna soba bila je oval poda oko nepravilne rupe u sreditu. Foyle je potraio le. Dva mukarca i jedna ena bili su u krevetu u spavaoj sobi. Mukarci su opsovali. ena je kriknula na njegovu pojavu. Mukarci su se bacili na Foylea. On je koraknuo unatrag i pritisnuo jezik uz gornje sjekutie. Neuralna kola su zazujala i svaki osjeaj reakcije u njegovom tijelu bio je ubrzan pet puta. Efekat je bio trenutno svoenje vanjskog svijeta na ekstremni slow motion. Zvuk je postao duboka nejasnoa. Boja se pomakla niz spektar ka crvenoj. Dvojica napadaa lebdjela su prema njemu snolikom mlitavou. Za ostatak svijeta Foyle je postao mrlja akcije. Izmakao se udarcu koji je puzao ka njemu, obiao ovjeka, podigao ga i bacio u krater u dnevnoj sobi. Bacio je i drugog ovjeka za prvim akalom. Foyleovim ubrzanim ulima njihova tijela su izgledala kao da polako lebde, jo u raskoraku, pesnica koje su puzale naprijed, otvorenih usta iz kojih su izlazili zgusnuti zvuci. Foyle se okrenuo eni koja se skupila u krevetu. "Jltbltjl?" pitala je mrlja. ena je vrisnula. Foyle je ponovo pritisnuo gornje sjekutie, prekidajui ubrzanj e. Spoljni svijet se protresao od slow motiona na normalu. Zvuk i boja su skoili uz spektar i dvojica akala su nestali u krateru i slupali se u sobi ispod. "Je li tu bilo neko tijelo?" ponovio je Foyle njeno. "Mlada crnkinja?" ena je bila nerazumljiva. Dograbio ju je za kosu i protresao, a onda je bacio kroz krater u podu dnevne sobe. Njegova potraga za nagovjetajem Robinine sudbine bila je prekinuta ruljom iz hodnika. Nosili su buktinje i improvizirano oruje. ak -jauntisti nisu bili profesionalne ubojice. Samo su do smrti opsjedali nezatiene rtve. "Ne smetajte mi," upozorio je Foyle tiho, uurbano rujui po ormarima i pod

prevrnutim pokustvom. Primakli su se blie, podbadani banditom u krznenom odijelu i trorogom eiru, i inspirirani kletvama koje su kipjele s donjeg kata. ovjek s trorogim eirom bacio je buktinju na Foylea. Opekla ga je. Foyle je ponovo ubrzao i ak-jauntisti pretvoreni su u ive statue. Foyle je podigao polovicu stolice i hladnokrvno udario po svakom od slow motion likova. Ostali su uspravni. Bacio je ovjeka s trorogim na pod i kleknuo na njega. Tada je usporio. Ponovo je vanjski svijet oivio. akali su popadali gdje su stajali, oboreni. ovjek u krznenom odijelu s trorogim eirom zaurlao je. "Je li tu bilo neko tijelo?" pitao je Foyle. "Mlada crnkinja. Visoka. Veoma lijepa." ovjek se koprcao i pokuao Foyleu iskopati oi. "Vi vodite rauna o tijelima," rekao je Foyle blago. "Neki od vas akova vole mrtve cure vie od ivih. Jeste li nali njeno tijelo ovdje?" Ne dobijajui zadovoljavajui odgovor, uzeo je buktinju i zapalio krzneno odijelo. Slijedio je ak-jauntista u dnevnu sobu i posmatrao ga s odmjerenom zainteresiranou. ovjek je urlao, pao preko ruba kratera i u plamenu se sruio u tamu. "Je li bilo tijela?" pitao je Foyle tiho. Zatresao je glavom na odgovor. "Ne ba bistro," promrmljao je. "Moram nauiti izvui informaciju. Dagenham bi me mogao nauiti poneku stvaricu." Iskljuio je svoj elektronski sustav i jauntirao. Pojavio se u Green Bayu, zaudarajui tako jako na oprljenu kosu i sprenu kou da je uao u mjesnu Presteignovu trgovinu (dragulji, parfemi, kozmetika, ionici i surogati) da kupi deodorant. Ali mjesni G. Presto oito je vidio dolazak Cirkusa etiri Milje i prepoznao ga. Foyle se trenutno probudio iz svoje odmjerene usredotoenosti postao ekstravagantni Fourmyle od Ceresa. Glupirao se i skakutao, kupio polulitarsku bocu Euge No. 5 od 1000 Crza decilitar, njeno se poprskao i bacio bocu na ulicu na nauk i radost G. Prestou. Slubenik za zapise u Okrunom uredu nije znao za Foyleov identitet i bio je neumoljiv i tvrdoglav. "Ne, Gospodine. Okruni Zapisi Se Ne Mogu Vidjeti Bez Ispravnog Sudskog Naloga Po Opravdanom Razlogu. To Je Konano."

Foyle ga je osmotrio paljivo i bez neprijateljstva. "Asteniki tip," ocijenio je. "Krhak, dugih kostiju, bez snage. Epileptoidan karakter. Egocentrian, pedantan, krut, plitak. Nije podmitljiv; previe stisnut i ukoen. Ali stisnutost je pukotina u njegovom oklopu." Sat vremena kasnije etvorka iz pratnje Cirkusa etiri Milje zaskoila je slubenika za zapise. Sve su bile enskog spola i porono obdarene. Dva sata kasnije, slubenik za zapise, smuen tjelesnim i avoljim, isporuio je informaciju. Stambena zgrada je otvorena za ak-jauntiranje eksplozijom plina prije dva tjedna. Svi stanari bili su se prisiljeni iseliti. Robin Wednesbury bila je pod zatitnim nadzorom u Bolnici milosra pored terena za pokuse Iron Mountain. "Zatitni nadzor?" pitao se Foyle. "Zbog ega? to je napravila?" Trebalo je trideset minuta da se organizira boina veselica u Cirkusu etiri Milje. Bila je sainjena od glazbenika, pjevaa, glumaca i pratnje koji su znali koordinate Iron Mountaina. Predvoeni glavnim lakrdijaem, jauntirali su praeni glazbom, vatrometom, vatrenom vodom i darovima. Proparadirali su gradom irei darove i smijeh. Naletjeli su na radarsko polje zatitnog sistema terena za pokuse i bili izbaeni uz smijeh. Fourmyle od Ceresa, odjeven kao Djed Mraz, razbacujui novanice iz velike vree koju je nosio preko ramena i poskakujui od bola kad mu je indukcijsko polje zatitnog sistema oprljilo zadnjicu, bio je oparavajui prizor. Upali su u Bolnicu milosra, slijedei Djeda Mraza koji je buio i skakutao odmjerenom mirnoom uozbiljenog slona. Ljubio je bolniarke, opijao bolniare, dosaivao pacijentima darovima, zasuo hodnike novcem, i naglo nestao kad je vesela terevenka dostigla takvu razinu da je policija morala biti pozvana. Mnogo kasnije je utvreno da je nestala i jedna pacijentica, i pored injenice da je bila pod sedativima i nesposobna da jauntira. U stvari je izila iz bolnice u Djed Mrazovoj vrei. Foyle je jauntirao s njom na ramenu do bolnikog okruenja. Tamo, u tihom gaju borova pod mraznim nebom, pomogao joj je izii iz vree. Nosila je strogu bijelu bolniku pidamu i bila je prelijepa. On je sklonio svoj kostim, napeto gledajui djevojku, ekajui da vidi hoe li ga prepoznati i sjetiti ga se. Ona je bila prestraena i zbunjena; njeno teleslanje bilo je poput toplinske munje. "Moj Boe! Tko je on? to se zbilo? Glazba. Guva. Zato oteta u vrei? Pijanci oteu na trombonima. 'Da, Virginia, Djed Mraz postoji.' Adeste Fidelis. to on hoe od mene? Tko je on?"

"Ja sam Fourmyle od Ceresa," rekao je Foyle. "to? Tko? Fourmyle od -? Da, naravno. Lakrdija. Buroaski plemi. Vulgarnost. Imbecilnost. Opscenost. Cirkus etiri Milje. Moj Boe! Da li ja telealjem? Moete li me uti?" "ujem vas, gice Wednesbury," rekao je Foyle tiho. "to ste uradili? Zato? to hoete sa mnom? Ja -" "Hou da me pogledate." "Bonjour, madame. U moju vreu, madame. Ecco! Pogledajte me. Gledam." rekla je Robin, pokuavajui kontrolirati zbrku svojih misli. Pogledala je u njegovo lice bez prepoznavanja. "To je samo lice. Vidjela sam tolika nalik njemu. Lica mukaraca, o Boe! Crte mukosti. Obian ovjek u sezoni parenja. Zar nas Bog nikad nee spasiti od prizemne elje?" "Moja sezona parenja je zavrena, gice Wednesbury." "ao mi je to ste to uli. Prestravljena sam, naravno. Ja - Vi me znate?" "Znam vas." "Sreli smo se prije?" Paljivo ga je promatrala, ali jo bez prepoznavanja. Duboko iznutra u Foyleu podigla se plima likovanja. Ako ga se od svih ena ova ena nije uspjela sjetiti bio je siguran, pod uvjetom da odri krv i mozak i lice pod kontrolom. "Nikad se nismo sreli," rekao je. "uo sam za vas. Hou neto od vas. Zato smo ovdje; da razgovaramo o tome. Ukoliko vam se moja ponuda ne svidi, moete se vratiti u bolnicu." "Hoete neto? Ali ja nemam nita... nita. Nita nije ostalo osim srama i - O Boe! Zato samoubojstvo nije uspjelo? Zato nisam mogla -" "Znai, to je to?" blago ju je prekinuo Foyle. "Pokuali ste poiniti samoubojstvo, ha? To objanjava eksploziju gasa koja je otvorila zgradu... I va zatitni nadzor. Pokuaj samoubojstva. Zato niste bili ozlijeeni u eksploziji?" "Tako mnogo ih je ozlijeeno. Tako mnogo je poginulo. Ali ja nisam. Nesretna sam, pretpostavljam. Bila sam nesretna cijelog ivota." "Zato samoubojstvo?" "Umorna sam. Gotova sam. Izgubila sam sve... Na sivom sam popisu vojske ... sumnjiena, praena, promatrana. Nemam posao. Nemam obitelj. Ne - Zato

samoubojstvo? Dragi Boe, to drugo osim samoubojstva?" "Moete raditi za mene." "Mogu... to ste rekli?" "Hou da radite za mene, gice Wednesbury." Prasnula je u histerian smijeh. "Za vas? Jo jedna logorska droca u Cirkusu? Da radim za vas, Fourmyle?" "Seks vam je na pameti," rekao je on njeno. "Ja ne traim droce. Po pravilu, one trae mene." "ao mi je. Opsjednuta sam divljakom koji me unitio. Ja - Pokuat u biti razumna." Robin se smirila. "Da vas shvatim. Izvukli ste me iz bolnice da mi ponudite posao. uli ste za mene. To znai da hoete neto posebno. Moja specijanost je teleslanje." "I arm." "to?" "Hou kupiti va arm, gice Wednesbury." "Ne razumijem." "Pa," rekao je Foyle mirno. "Vama bi trebalo biti jednostavno. Ja sam lakrdija. Ja sam vulgarnost, imbecilnost, opscenost. To mora prestati. Hou da vi budete moja drutvena tajnica." "Oekujete da povjerujem u to? Mogli biste unajmiti stotine drutvenih tajnica... tisuu, s vaim novcem. Oekujete da povjerujem da sam ja jedina za vas? Da ste me morali oteti iz zatitnog nadzora da me dobijete?" Foyle je klimnuo. "Tono, ima ih na tisue, ali samo jedna koja moe teleslati." "Kakve to veze ima s tim?" "Vi ete biti trbuhozborac; ja u biti vaa lutka. Ja ne poznajem vie klase; vi ih poznajete. Oni imaju svoj vlastiti govor, svoje vlastite ale, svoje vlastite manire. Ako ovjek hoe da ga oni prihvate, mora govoriti njihovim jezikom. Ja ne mogu, ali vi moete. Govorit ete umjesto mene, kroz moja usta..." "Ali mogli biste nauiti." "Ne. Trajalo bi predugo. A arm se ne moe nauiti. Hou kupiti va arm,

gice Wednesbury. Sad, o plai. Plaat u vam tisuu mjeseno." Njene oi su se rairile. "Vrlo ste velikoduni, Fourmyle." "Raistit u vam tu optubu za samoubojstvo." "Vrlo ste ljubazni." "I garantirat u da u vas skinuti s vojnog sivog popisa. Biti ete natrag na bijeloj listi kad zavrite s radom za mene. Moete poeti s praznim listom i bonusom. Moete poeti opet ivjeti." Robinine usne su zadrhtale i poela je plakati. Jecala je i drhtala i Foyle ju je morao smirivati. "Pa," upitao je. "Hoete li?" Klimnula je glavom. "Tako ste ljubazni... To je... Ja vie nisam naviknuta na ljubaznost." Od tupog praska udaljene eksplozije Foyle se ukoio. "Kriste!" uzviknuo je u naglom naletu panike. "Jo jedan Plavi jaunte. Ja -" "Ne," rekla je Robin. "Ne znam to je plavi jaunte, ali to je teren za pokuse. Oni -" Podigla je pogled do Foyleovog lica i vrisnula. Neoekivani ok eksplozije i iv lanac asocijacija raskinuo je njegovu eljeznu kontrolu. Krvavo crveni oiljci tetoviranja vidjeli su mu se pod koom. Ona ga je uasnuto gledala, jo uvijek vritei. Dotakao je svoje lice jednom, onda skoio naprijed i pokrio joj usta . Ponovo je povratio vlast nad sobom. "Vidi se, ha?" promrmljao je s odvratnim osmijehom. "Na tren sam izgubio kontrolu. Pomislio da sam natrag u Gouffre Martelu i ujem Plavi jaunte. Da, ja sam Foyle. Divljak koji te unitio. Morala si doznati, prije ili poslije, ali sam se nadao da e biti poslije. Ja sam Foyle, opet tu. Hoe li biti tiho i sasluati me?" Frenetino je odmahnula glavom, pokuavajui se izmigoljiti iz njegovog stiska. Odmjerenom mirnoom udario ju je u vilicu. Robin je klonula. Foyle ju je podigao, umotao u svoj kaput i drao u rukama, ekajui da joj se svijest vrati. Kad je vidio da joj kapci trepu opet je progovorio. "Ne pomii se ili e ti biti zlo. Moda nisam dostatno obuzdao udarac." "Divljak... Zvijer..." "Mogao bih ovo uraditi na pogrean nain," rekao je. "Mogao bih te ucijeniti. Znam da su tvoja majka i sestra na Callistu, da si klasificirana kao strani

zaraenik po pridruenosti. To te stavlja na crni popis, ipso facto. Je li to tono? Ipso facto. 'Samom injenicom.' Latinski. Ne moe se pouzdati u hipnouenje. Mogao bih istai da samo trebam poslati anonimnu dostavu Sredinjoj Obavjetajnoj i ti vie ne bi bila samo sumnjiva. Trgali bi informaciju iz tebe za dvanaest sati..." Osjetio je kako je zadrhtala. "Ali neu to uiniti na taj nain. Rei u ti istinu jer hou da te preobratim u partnera. Tvoja majka je na Unutarnjim Planetima. Ona je na Unutarnjim Planetima," ponovio je. "Mogla bi biti na Teri." "Sigurna?' proaputala je. "Ne znam." "Spusti me." "Hladno ti je." "Spusti me." Postavio ju je na noge. "Unitio si me jednom," rekla je ona priguenim glasom. "Da li me pokuava unititi jo jednom?" "Ne. Hoe li sluati?" Klimnula je. "Bio sam izgubljen u svemiru. Bio sam mrtav i trulio est mjeseci. Brod je naiao i mogao me spasiti. Mimoiao me. Pustio me da umrem. Brod po imenu 'Vorga'. 'Vorga-T:1339'. Da li ti to ita znai?" "Ne." "Jiz McQueen - jedna moja prijateljica koja je sad mrtva - jednom mi je rekla da doznam zato sam ostavljen da istrunem. To bi bio odgovor, tko je dao naredbu. Pa sam poeo kupovati obavijesti o 'Vorgi'. Bilo kakve obavijesti." "Kakve to veze ima s mojom majkom?" "Samo sluaj. Obavijesti je bilo teko kupiti. 'Vorgini' zapisi bili su uklonjeni iz dosjea Bo'nessa & Uiga. Uspio sam nai tri imena... trojicu od standardne posade od etiri asnika i dvanaest ljudi. Nitko nije nita znao ili nitko nije htio progovoriti. I naao sam ovo." Foyle je izvadio srebrni privjesak iz depa i dao ga Robin. "Zaloio ga je neki svemirac s 'Vorge'. To je sve to sam mogao doznati."

Robin je uzviknula i drhtavim rukama otvorila privjesak. Unutra je bila njena slika i slike jo dvije djevojke. Kad se privjesak otvorio, 3D fotografije su se nasmijeile i proaputale: "Voli te Robin, mama... Voli te Holly, mama... Voli te Wendy, mama..." "To pripada mojoj majci," zaplakala je Robin. "To... Ona... Za ime milosra, gdje je ona? to se dogodilo?" "Ne znam," rekao je Foyle vrsto. "Ali mogu nagaati. Mislim da je tvoja majka izila iz onog koncentracijskog logora... na jedan ili drugi nain." "I moje sestre. Ona ih nikad ne bi ostavila." "Moda i tvoje sestre. Mislim da je 'Vorga' krijumarila izbjeglice s Callista. Tvoja obitelj je platila novcem i nakitom da ih se odvede na Unutarnje Planete. Tako je svemirac s 'Vorge' zaloio ovaj privjesak." "Gdje su onda one?" "Ne znam. Moda su bile izbaene na Mars ili Veneru. Najvjerojatnije su prodane u radni logor na Mjesecu, to je razlog to nisu mogle stupiti u kontakt s tobom. Ne znam gdje su, ali nam 'Vorga' moe rei." "Lae li? Vara li me?" "Je li taj privjesak la? Govorim istinu... svu istinu koju znam. elim doznati zato su me ostavili da umrem, i tko je izdao tu naredbu. ovjek koji je izdao tu naredbu znat e gdje su tvoja majka i sestre. Rei e ti... prije nego to ga ubijem. Imat e dosta vremena. Dugo e umirati." Robin ga je uasnuto pogledala. Strast koja ga je epala inila je da njegovo lice jo jednom pokazuje crvenu stigmatu. Izgledao je poput tigra koji se prikrada da ubije. "Imam bogatstvo za potroiti... nije bitno otkud mi. Imam tri mjeseca da okonam posao. Nauio sam dovoljno matematike da izraunam vjerovatnoe. Tri mjeseca maksimum prije no to shvate da je Fourmyle od Ceresa Gully Foyle. Devedeset dana. Od Silvestrova do Prvog travnja. Hoe li mi se pridruiti?" "Tebi?" uzviknula je Robin s gnuanjem. "Pridruiti se tebi?" "Sve ovo s Cirkusom etiri Milje je kamuflaa. Nitko nikad ne sumnja u klauna. Ali ja sam uio, prouavao, pripremajui se za fini. Sve to mi jo treba si ti."

"Zato?" "Ne znam gdje e me lov odvesti... u visoko drutvo ili u getoe. Moram biti spreman za oboje. S getoima se mogu sam snai. Nisam zaboravio ulicu, ali mi ti treba za visoko drutvo. Hoe li ui u to sa mnom?" "Povrijeuje me." Robin je istrgla svoju ruku iz Foyleovog stiska. "Oprosti. Gubim kontrolu kad mislim o 'Vorgi'. Hoe li mi pomoi nai 'Vorgu' i tvoju obitelj?" "Mrzim te," izlanula je Robin. "Prezirem te. Ti si truo. Uniti sve to dotakne. Jednog dana u ti vratiti." "Ali radimo skupa od Silvestrova do Prvog travnja?" "Radimo skupa."

Devet Na Silvestrovo, Geoffrey Fourmyle od Ceresa je krenuo na juri u visoko drutvo. Prvo se pojavio u Canberri na balu Vladine kue, pola sata prije ponoi. To je bila veoma formalna priredba, koja je prtala od boje i ljepote, jer je bio obiaj u formalnim prilikama visokog drutva da se nosi veernja odjea koja je bila u modi one godine kad im je klan osnovan ili njihov zatitni znak patentiran. Tako su Morseovi (telefon i telegraf) nosili frakove iz devetnaestog stoljea a njihove ene viktorijanske haljine s obruima. kode (barut i topovi) su datirali iz kasnog osamnaestog stoljea, te su nosili Regency tajice i krinoline. Smjeli Peenemundei (rakete i reaktori) iz 1920ih nosili s u smokinge, a njihove ene su besramno otkrivale noge, ruke i vratove u dekolai antiknih haljina Wortha i Mainbochera. Fourmyle od Ceresa pojavio se u veernjoj odjei, vrlo modernoj i vrlo crnoj, na kojoj se isticao samo bijeli simbol bljetavog sunca na ramenu, zatitni znak klana Ceres. S njim je bila Robin Wednesbury u bljetavo bijeloj haljini, s vitkim strukom utegnutim u korzet, i jastuiem pod haljinom koji je isticao njena duga, ravna lea i graciozan korak. Crni i bijeli kontrast bio je toliko zamjetan da je jedan posluitelj poslan da provjeri znak bljetavog sunca u Almanahu plemstva i patenata. Vratio se s vijestima da to pripada Rudarskoj tvrtki Ceres, organiziranoj 2250. za eksploataciju mineralnih resursa na Ceresu, Pallosu i Vesti. Resursi se nikad nisu iskazali, i Kua Ceres je utonula u zalaz ali nikad nije izumrla. Oito je sad bivala oivljena. "Fourmyle? Onaj klaun?" "Da. Cirkus etiri Milje. Svi priaju o njemu." "Je li to isti ovjek?" "Ne bi mogao biti. On izgleda ljudski." Drutvo se okupilo oko Fourmylea, znatieljno ali na oprezu. "Evo ih," promrmljao je Foyle Robin. "Opusti se. Oni hoe laku zabavu. Prihvatit e bilo to ukoliko je zabavno. Ostani u vezi."

"Jeste li vi onaj uasni ovjek s cirkusom, Fourmyle?" "Naravno da jesi. Smijei se." "Jesam, madam. Smijete me dotai." "Pa, vi kao da se ponosite time. Jeste li ponosni na svoj lo ukus?" "Danas je problem imati bilo kakav ukus." "Danas je problem imati bilo kakav ukus. Mislim da sam sretan." "Sretan, ali strano nepristojan." "Nepristojan, ali ne dosadan." "I uasan, ali zabavan. Zato ne ludujete sada?" "Ja sam 'pod utjecajem', madam." "O joj. Jeste li pijani? Ja sam Lady Shrapnel. Kad ete opet biti trijezni?" "Ja sam pod utjecajem vas, Lady Shrapnel." "Vi zloesti mladiu. Charles! Charles, doi ovamo i spasi Fourmylea. Ja ga upropatavam." "To je Victor od RCA Victora." "Fourmyle, je li? Drago mi je. Koliko vas ona vaa pratnja kota?" "Reci mu istinu." "etrdeset tisua, Victore." "Dobri Boe! Tjedno?" "Na dan." "Na dan! Zato biste uope htjeli potroiti sav taj novac?" "Istinu!" "Zbog ozloglaenosti, Victore." "Ha! Jeste li ozbiljni?" "Rekla sam ti da je zloest, Charles." "Vraki osvjeavajue. Klause! Amo na tren. Ovaj besramni mladi troi etrdeset tisua dnevno... zbog ozloglaenosti, ako izvoli." "koda od kode."

"Dobar veer, Fourmyle. Vrlo sam zainteresiran za to oivljavanje imena. Vi ste, moda, kadetski potomak originalnog osnivakog odbora Ceresa Ine?" "Reci mu istinu." "Ne, koda. To je naslov po kupnji. Otkupio sam tvrtku. Ja sam skorojevi." "Odlino. Tojours de l'audace!" "Rijei mi moje, Fourmyle! Izravni ste." "Rekao sam ti da je besraman. Vrlo osvjeavajue. Cijeli je paket vrajih skorojevia tu uokolo, mladiu, ali oni to ne priznaju. Elisabeth, doi upoznati Fourmylea od Ceresa." "Fourmyle! Umirala sam od elje upoznati vas." "Lady Elizabeth Citroen." "Je li istina da putujete s pokretnom akademijom?" "Ovdje malo duhovitosti." "Pokretnom srednjom kolom, Lady Elizabeth." "Ali zato uope, Fourmyle?" "Oh, madam, tako je teko potroiti novac ovih dana. Moramo nalaziti najgluplje izgovore. Kad bi samo neko iznaao neku novu ekstravaganciju." "Trebali biste putovati s pokretnim pronalazaem, Fourmyle." "Imam jednog. Zar ne, Robin? Ali on trati svoje vrijeme na perpetuum mobile. Ono to mi treba je deurni rasipnik. Da li bi mi netko od vas klanova htio posuditi jednog mlaeg sina?" "Da li bi netko od nas htio? Mnogi bi klan platio za privilegiju da se rijei." "Zar vam perpetuum mobile nije dovoljna rasipnost, Fourmyle?" "Ne. To je okantno bacanje novca. Cijeli smisao ekstravagancije je ponaati se kao budala i osjeati kao budala, ali uivati u tome. Gdje je uitak u perpetuumu mobile? Ima li ekstravagancije u entropiji? Milijune na gluposti ali ni centa na entropiju. Moje geslo." Smijali su se i guva oko Fourmylea je rasla. Bili su obradovani i zabavljeni. On je bio nova igraka. Tada je bila pono, i kad je veliki sat odzvonio Novu Godinu, skup se spremio jauntirati uz pono uzdu svijeta. "Doite s nama na Javu, Fourmyle. Regis Sheffield prireuje divnu pravniku

zabavu. Igrat emo se 'Otrijezni suca'." "Hong Kong, Fourmyle." "Tokyo, Fourmyle. U Hong Kongu kii. Doite u Tokyo i dovedite svoj cirkus." "Hvala, ne. Za mene je angaj. Sovjetski Duomo. Obeavam ekstravagantnu nagradu prvom tko otkrije prijevaru mog kostima. Vidimo se svi za dva sata. Spremna, Robin?" "Ne jauntiraj. Nepristojno. Ietaj. Polako. Usporenost je ik. Potovanje Guverneru... Komesaru... njihovim damama... Bien. Ne zaboravi dati napojnicu posluiteljima. Ne njemu, idiote! To je Viceguverner. U redu, ostavio si utisak. Prihvaen si. to sad?" "Sad ono po to smo doli u Canberru." "Mislila sam da smo doli na bal." "Na bal i po ovjeka po imenu Forrest." "Tko je to?" "Ben Forrest, svemirac s 'Vorge'. Imam tri traga do ovjeka koji je dao naredbu da me puste da umrem. Tri imena. Kuhar u Rimu imenom Poggi; arlatan u angaju imenom Orel; i ovaj ovjek, Forrest. Ovo je kombinirana operacija... visoko drutvo i potraga. Razumije?" "Razumijem." "Imamo dva sata da rasporimo Forresta. Zna li koordinate Aussie Cannery? Kompanijinog grada?" "Neu nita u svezi s tvojom osvetom 'Vorgi'. Ja traim svoju obitelj." "Ovo je kombinirana operacija... u svakom pogledu," rekao je on s takvim odmjerenim divljatvom da se ona trgnula i odmah jauntirala. Kad je Foyle stigao u svoj ator u Cirkusu etiri Milje na plai Jervis, ona se ve presvlaila u putnu odjeu. Foyle ju je pogledao. Mada ju je prisilio da ivi u njegovom atoru iz razloga sigurnosti, vie je nikad nije dotaknuo. Robin je uoila njegov pogled, prestala se presvlaiti i ekala. On je odmahnuo glavom. "To je sve zavreno." "Kako zanimljivo. Odustao si od silovanja?" "Obuci se," rekao je on, kontrolirajui se. "Reci im da imaju dva sata da

premjeste logor u angaj." Bilo je dvanaest i trideset kad su Foyle i Robin stigli u vanjski ured kompanijinog grada Aussie Cannery. Zatraili su identifikacijske znake i pozdravio ih je sam gradonaelnik. "Sretna Nova Godina," zapjevuio je. "Sretna! Sretna! Sretna! U posjeti? Drago mi da vas provezem okolo. Dopustite mi." Utrpao ih je u raskoan helikopter i uzletio. "Mnogo posjetilaca noas. Na grad je prijazan. Najprijazniji kompanijin grad na svijetu." Letjelica je kruila oko divovskih zgrada. "Ovo je naa ledena palaa... Plivake kupke s lijeva... Velika kupola je skijaka skakonica. Snijeg tokom cijele godine... Tropski vrtovi pod onim staklenim krovom. Palme, papagaji, orhideje, voe. Ono je naa trnica... kazalite... imamo i vlastitu tvrtku za emitiranje. 3D-5. Pogledajte nogometni stadion. Dva naa deka su ula u Sveameriki tim ove godine. Turner na Desnom Rockneu i Otis na Lijevom Thorpeu." "Ma nemojte," promrmljao je Foyle. "Da gos'n, mi imamo sve. Sve. Ne morate jauntirati oko svijeta traei zabavu. Aussie Cannery donosi vam svijet. Na grad je univerzum u malom. Najsretniji mali univerzum na svijetu." "Imate problem izostanaka, vidim." Gradonaelnik je odbio zastati sa svojim rekla mnim govorom. "Pogledajte dolje na ulice. Vidite one bicikle? Motocikle? Kola? Moemo priutiti vie luksuznog transporta po glavi stanovnika nego bilo koji drugi grad na zemlji. Pogledajte te kue. Prave vile. Nai ljudi su bogati i sretni. Mi ih drimo bogatima i sretnima." "Ali da li ih drite?" "to hoete rei? Naravno da -" "Moete nam rei istinu. Mi nismo potencijalni zaposlenici. Zadravate li ih?" "Ne moemo ih zadrati dulje od est mjeseci," zastenjao je gradonaelnik. "To je vraka glavobolja. Dajemo ih sve ali ih ne uspijevamo zadrati. Dobiju elju za lutanjem i odjauntiraju. Izostajanje nam smanjuje proizvodnju 12 posto. Ne moemo zadrati stalnu radnu snagu." "Nitko ne moe."

"Trebao bi postojati zakon. Forrest, rekli ste? Ba ovdje." Spustio ih je pred vicarski dvorac smjeten na hektar vrtova i uzletio, mrmljajui sebi u bradu. Foyle i Robin stali su pred vrata kue, ekajui da ih monitor uoi i najavi. Umjesto toga, vrata su bljesnula crveno, i bijela lubanja s kostima u kri pojavila se na njima. Snimljeni glas je progovorio: "UPOZORENJE. OVU NASTAMBU JE PROTIV LJUDI ZATITILA VEDSKA KORPORACIJA ZA SMRTONOSNU OBRANU. R:77-23. BILI STE ZAKONSKI OBAVIJETENI." "Kog vraga?" promrmljao je Foyle. "Na Novu Godinu? Srdaan neki tip. Pokuajmo straga." Obili su dvorac, proganjani lubanjom s kostima koja je povremeno bljeskala, i snimljenim upozorenjem. Na jednoj strani, vidjeli su vrh podrumskog prozora jarko osvijetljenog i uli prigueno pojanje glasova: "Gospod je moj pastir. Neu oskudijevati..." "Podrumski Krani!" uzviknuo je Foyle. On i Robin zavirili su kroz prozor. Trideset vjernika raznih vjeroispovjedi slavili su Novu Godinu kombiniranom i veoma ilegalnom slubom. Dvadeset etvrto stoljee nije jo ukinulo Boga, ali je ukinulo organiziranu religiju. "Nije ni udo da je kua opremljena protiv uljeza," rekao je Foyle. "Takve prljave radnje. Vidi, imaju sveenika i rabina, a ono iza njih je raspelo." "Jesi li ikad zastao i upitao se to je psovanje?" upitala je Robin tiho. "Ti kae 'Isuse' i 'Isuse Kriste'. Zna li to je to?" "Samo psovanje, to je sve. Kao 'joj' ili 'kvragu'." "Ne, to je religija. Ne zna to, ali postoji dvije tisue godina znaenja iza takvih rijei." "Nije sad vrijeme za proste razgovore," rekao je Foyle nestrpljivo. "Sauvaj to za poslije. Hajdemo." Pozadina dvorca bila je zid od stakla, panoramski prozor slabo osvijetljene, prazne dnevne sobe. "Lezi na lice," naredio je Foyle. "Ja ulazim." Robin je polegla na mramornu verandu. Foyle je ukljuio svoje tijelo, ubrzao u munjevitu mrlju, i razbio rupu u staklenom zidu. Sasvim nisko u zvunom spekru uo je tupe praskove. To su bili pucnji. Brzi projektili krenuli su ka njemu. Foyle se bacio na pod i natimao sluh, od dubokog basa do nadzvunog

dok na kraju nije zauo um protuljudskog kontrolnog stroja. Polako je okrenuo glavu, odredio mjesto pomou stereofonskog P/T, uvukao se kroz kiu pucnjeva i unitio stroj. Usporio je. "Ulazi, brzo!" Robin mu se pridruila u dnevnoj sobi, drhtei. Podrumski Krani su negdje nadirali u kuu, isputajui muenike zvukove. "ekaj tu," progunao je Foyle. Ubrzao je, projurio kuom, pronaao Podrumske Krane u pozama smrznutog bijega, i redom ih pregledao. Vratio se do Robin i usporio. "Nitko od njih nije Forrest," izvijestio je. "Moda je on gore. Odostraga, dok oni izlaze sprijeda. Hajde!" Potrali su uz stranje stube. Na odmoritu su zastali da se orijentiraju. "Moramo raditi brzo," promrmljao je Foyle. "Uz pucnje i religijsku guvu, cijeli svijet i njegova ena dojauntirat e i postavljati pitanja -" Prekinuo je. Tih mijaukavi zvuk dopirao je iza vrata na vrhu stuba. Foyle je onjuio. "Analog!" uzviknuo je. "Mora biti Forrest. to kae na to? Religija u podrumu i droga na katu." "O emu to govori?" "Objasnit u kasnije. Samo se nadam da on nije na gorilla kicku." Foyle je proao kroz vrata poput dizelakog traktora. Bili su u velikoj, ogoljenoj sobi. Debeo konopac bio je objeen sa stropa. Nag ovjek bio je isprepleten s konopcem na pola puta u zraku. Migoljio se i klizio gore-dolje po konopcu, isputajui mijaukavi zvuk i mousni miris. "Piton," rekao je Foyle. "To je dobro. Ne prilazi mu blizu. Smrskat e ti kosti ako te dotakne." Glasovi ispod njih poeli su zazivati: "Forreste! Kakva je to pucnjava! Sretna Nova Godina, Forreste! Gdje je kog vraga slavlje?" "Evo ih," zagunao je Foyle. "Moram ga izjauntirati odavde. Nai emo se na plai. Idi!" Izvukao je no iz depa, presjekao konopac, prebacio migoljeeg ovjeka na lea i jauntirao. Robin je bila na praznoj plai Jervis trenutak prije njega. Foyle je stigao sa migoljeim ovjekom obmotanim oko ramena i vrata poput pitona,

bivajui mrvljen u uasnom stisku. Crvena stigmata najednom je buknula na Foyleovom licu. "Sinbad," rekao je zaguenim glasom. "Starac s Mora. Brzo cu ro! Desni depovi. Tri preko. Dva dolje. Ubodna ampula. Daj mu je bilo gd -" Glas mu je bio zaguen. Robin je otvorila dep, nala pakovanje staklenih kuglica i izvadila ih. Svaka je imala alac poput pele na kraju. Zabila je alac jedne ampule u vrat migoljeeg ovjeka. On je kolabirao. Foyle ga je otresao i digao se s pijeska. "Kriste!" protisnuo je, masirajui grlo. Duboko je udahnuo. "Krv i crijeva. Kontrola," rekao je, ponovo zadobijajui stav odmjerene mirnoe. Skrletna tetovaa nestala mu je s lica. "Kakav je to bio uas?" pitala je Robin. "Analog. Psihijatrijska droga za psihotike. Protuzakonita. Udareni se mora nekako olakati, vratiti na primitivu. Identificira se s odreenom vrstom ivotinje... gorilom, grizlijem, bizonom, vukom... Uzme drogu i p retvori se u ivotinju kojoj se divi. Forrest je bio lud za zmijama, kako se ini." "Kako ti sve to zna?" "Rekao sam ti da sam prouavao... pripremao se za 'Vorgu'. Ovo je jedna od stvari koje sam nauio. Pokazat u ti jo neto to sam nauio, ako nisi prenjena duica. Kako skinuti udarenog s Analoga." Foyle je otvorio jo jedan dep na svom borbenom kombinezonu i dao se na posao na Forrestu. Robin je na trenutak gledala, a onda ispustila uasnut krik, okrenula se i otila do ruba vode. Stojala je, slijepo zurei u valove i zvijezde, dok mjaukanje i migoljenje nije prestalo i Foyle je dozvao. "Sad se moe vratiti." Robin se vratila i zatekla slomljeno stvorenje kako sjedi uspravno na plai i gleda u Foylea tupim, trijeznim pogledom. "Ti si Forrest?" "Tko si kog vraga ti?" "Ti si Ben Forrest, vii svemirac. Ranije na Presteignovoj 'Vorgi'." Forrest je uasnuto vrisnuo. "Bio si na 'Vorgi' 16. rujna 2436." ovjek je jecao i odmahivao glavom.

"esnaestog rujna proli ste kraj jedne olupine. Vani blizu astero idnog pojasa. Olupine 'Nomada', vaeg sestrinskog broda. Signalizirao je za pomo. 'Vorga' je prola pored njega. Ostavila ga da pluta i umre. Zato ga je 'Vorga' mimoila?" Forrest je poeo histerino vritati. "Tko je dao naredbu da ga mimoiete?" "Isuse, ne! Ne! Ne!" "Zapisi su svi nestali iz dosjea Bo'nessa & Uiga. Netko ih je naao prije mene. Tko je to bio? Tko je bio na 'Vorgi'? Tko je letio s tobom? Hou asnike i posadu. Tko je bio zapovjednik?" "Ne," vritao je Forrest. "Ne!" Foyle je drao sveanj novanica pred licem histerinog ovjeka. "Platit u za obavjetenje. Pedeset tisua. Analog do kraja ivota. Tko je dao zapovijed da me ostavite da umrem, Forreste? Tko?" ovjek je izbio novanice iz Foyleove ruke, skoio na noge i potrao niz plau. Foyle ga je oborio na rubu valova. Forrest je pao naprijed, licem u vodu. Foyle ga je drao tamo. "Tko je zapovijedao 'Vorgom', Forreste? Tko je dao zapovijed?" "Utopit e ga!" povikala je Robin. "Neka malo pati. Voda je ugodnija od vakuuma. Ja sam pa tio est mjeseci. Tko je dao nareenje, Forreste?" ovjek je dahtao i guio se. Foyle mu je podigao lice iz vode. "to si ti? Odan? Lud? Uplaen? Takvi kao ti prodali bi se za pet tisua. Ja nudim pedeset. Pedeset tisua za informaciju, ti kurvin sine, ili e umrijeti polako i gadno." Tetovaa se pojavila na Foyleovom licu. Gurnuo je Forrestovu glavu natrag u vodu i drao ga dok se koprcao. Robin ga je probala odvui. "Ubija ga!" Foyle je okrenuo svoje uasavajue lice prema Robin. "Skidaj ruke s mene, kuko! Tko je bio s tobom na brodu, Forreste? Tko je dao nareenje? Zato?" Forrest je izvio glavu iz vode. "Dvanaest nas na 'Vorgi'," povikao je. "Kriste spasi me! Bili smo ja i Kemp -" Grevito se trgnuo i klonuo. Foyle je izvukao njegovo tijelo iz vode. "Nastavi. Ti i tko? Kemp? Tko jo? Govori."

Nije bilo odgovora. Foyle je pregledao tijelo. "Mrtav," zareao je. "O moj Boe! Moj Boe!" "Jedan trag otiao doavola. Ba kad je poeo govoriti. Kakva prokleto loa srea." Duboko je udahnuo i navukao na sebe mirnou poput eljeznog plata. Tetovaa mu je nestala s lica. Pomaknuo je svoj sat na istonu duljinu od 120 stupnjeva. "Skoro je pono u angaju. Hajdemo. Moda emo imati vie sree sa Sergejem Orelom, pomonim ljekarnikom s 'Vorge'. Nemoj izgledati toli ko uplaeno. Ovo je tek poetak. Idi, curo. Jauntiraj!" Robin je uzdahnula. Vidio je da zuri preko njegovog ramena s izrazom nevjerice. Foyle se okrenuo. Gorui lik uzdizao se na plai, krupan ovjek s goruom odjeom i uasno tetoviranim licem. Bio je to on sam. "Kriste!" uzviknuo je Foyle. Zakoraio je prema svom goruem liku, i ovaj je najednom nestao. Okrenuo se prema Robin, pepeljast i uzdrhtao. "Jesi li vidjela to?" "Da." "to je to bilo?" "Ti." "Za ime Boje! Ja? Kako je to mogue? Kako -" "Bio si to ti." "Ali -" Oklijevao je, snage i bijesne opsjednutosti izvuene iz njega. "Je li to bila iluzija? Halucinacija?" "Ne znam. I ja sam je vidjela." "Kriste svemogui! Vidjeti sebe... licem u lice... Odjea je bila zapaljena. Jesi li vidjela to? to je to za ime Boje bilo?" "Bio je to Gully Foyle," rekla je Robin, "kako gori u paklu." "U redu," izlanuo je Foyle ljutito. "Bio sam to ja u paklu, ali idem i dalje s ovim. Ako ja budem gorio u paklu, 'Vorga' e goriti sa mnom." Udario je dlanovima jedan u drugi, bolom si vraajui snagu i cilj. "Jo uvijek idem dalje s tim, Boga mi! angaj je sljedei. Jauntiraj!"

Deset Na kostimiranom balu u angaju, Fourmyle od Ceresa naelektrizirao je visoko drutvo pojavivi se kao Smrt iz Durerove "Smrti i djevojke" s baj nim plavim stvorenjem odjevenim u prozirne velove. Viktorijansko drutvo koje je svoje ene guilo u odvojenim prostorijama, i koje je smatralo haljine iz dvadesetih Peenemundeovog klana pretjerano smjelima, bilo je okirano i pored injenice da je par pratila Robin Wednesbury kao gardedama. Ali kad je Fourmyle otkrio da je ensko velianstven android, uslijedio je trenutni obrat stavova u njegovu korist. Visoko drutvo bilo je obradovano varkom. Nago tijelo, sramotno kod ljudi, bilo je tek aseksualna zanimljivost kod androida. U pono, Fourmyle je na aukciji ponudio androidku gospodi na balu. "Hoe li novac ii u dobrotvorne svrhe, Fourmyle?" "Svakako da ne. Znate moje geslo: Ni centa za entropiju. ujem li stotinu kredita za ovo skupocjeno i lijepo stvorenje? Stotinu, gospodo? Ona je sva ljepota i vrlo je prilagodljiva. Dvije? Hvala vam. Tri i pol? Hvala vam. Ja liPet? Osam? Hvala vam. Jo ponuda za ovaj izuzetni proizvod deurnog genija Cirkusa etiri Milje? Ona hoda. Ona govori. Ona se prilagoava. Bil a je uslovljena da uzvrati najviem ponuau. Devet? ujem li jo ponuda? Jeste li svi gotovi? Jeste li svi zavrili? Prodato, Lordu Yaleu za devet stotina kredita." Gromoglasan aplauz i uasnuto raunanje: "Takav android morao je kotati devedeset tisua! Kako on to moe priutiti?" "Hoete li predati novac androidu, Lorde Yale? Ona e odgovarajue odgovoriti. Do ponovnog susreta u Rimu, dame i gospodo... Palaa Borghese u pono. Sretna Nova Godina." Fourmyle je ve otiao kad je Lord Yale otkrio, na radost svoju i ostalih neenja, da je poinjena dvostruka prijevara. Android je, u stvari, bila ivo ljudsko stvorenje, sva lijepa i visoko prilagodljiva. Velianstveno je reagirala na devet stotina kredita. Taj trik je bio pria godine za muke salone. Beari su eljno ekali da estitaju Fourmyleu. Ali Foyle i Robin Wednesbury prolazili su ispod znaka na kojem je pisalo: "UDVOSTRUITE SVOJE JAUNTIRANJE ILI DOBIJTE SVOJ NOVAC NATRAG DVOSTRUKO" na sedam jezika, i ulazili u ustanovu iji je vlasnik bio "DR. SERGEJ OREL, NEBESKI POVEIVA KRANIJALNIH

SPOSOBNOSTI." ekaonica je bila dekorirana zastraujuim kartama mozga koje su objanjavale kako je Dr. Orel oblagao, kupirao, balzamirao i elektrolizirao mozak do dvostrukog kapaciteta ili dvostrukog povrata novc a. Takoer je duplirao memoriju antifebrilnim purgativima, podizao raspoloenje okrijepljujuim tonicima, i podeavao sve iskrivljene psihe pomou Orelovog Okrijepljujueg Melema. ekaonica je bila prazna. Foyle je otvorio jedna vrata da pogleda. On i Robin mogli su vidjeti dug bolniki odjel. Foyle je zgaeno frknuo. "Rupa za snijeenje. Mogao sam pretpostaviti da e imati i jazbinu za bolesnoglave." Ta jazbina je usluivala Sakupljae bolesti, najbeznadenije meu navuenim neuroticima. Leali su u bolnikim krevetima, blago pobolijevajui od ilegalno unijetih paraospica, paragripe, paramalarije; brino su ih njegovale bolniarke u ispeglanim bijelim odorama, i strastveno su uivali u svojim ilegalnim bolestima i panji koju su im donosile. "Samo ih pogledaj," rekao je Foyle prezrivo. "Odurno. Ako ima neto prljavije od religijskog narkia, onda je to ljubitelj bolesti." "Dobar veer," rekao je glas iza njih. Foyle je zatvorio vrata i okrenuo se. Dr. Sergej Orel se naklonio. Dobri doktor bio je ispeglan i sterilan u klasinoj bijeloj kapi, pregai i kirurkoj maski medicinskih klanova, kojima je pripadao samo po lanoj tvrdnji. Bio je nizak, tamnoput, maslinastih oiju, vidljivo Rus samo po imenu. Vie od stoljea jauntiranja je toliko izmijealo mnoga svjetska stanovnitva da su tipovi rasa nestajali. "Nisam oekivao da ete biti otvoreni na Silvestrovo,' rekao je Foyle. "Naa ruska Nova Godina je dva tjedna kasnije,' odgovorio je Dr. Orel. "Doite ovamo, molim vas." Pokazao je na vrata i nestao uz "pop". Iza vrata je bilo dugako stubite, kad su se Foyle i Robin poeli penjati, Dr. Orel pojavio se iznad njih. "Ovuda, molim. Oh... jedan tren." Nestao je i ponovo se pojavio iza njih. "Zaboravili ste zatvoriti vrata." Zatvorio je vrata i opet jauntirao. Ovaj put se pojavio visoko na vrhu stubita. "Ovdje unutra, molim." "Hvalie se," protisnuo je Foyle. "Duplo jauntiranje ili dupli povrat novca.

Svejedno, prilino je brz. Morat u biti bri." Uli su u konzultacijsku sobu. Bilo je to potkrovlje sa staklenim krovom. Zidovi su bili prekriveni kitnjastim ali zastarjelim medicinskim spravama: stroj za smirujue kupke, elektrina stolica za davanje elektrookova izofrenicima, EKG analizator za nalaenje psihotinih uzoraka, stari optiki i elektronski mikroskopi. arlatan ih je ekao za svojim stolom. Jauntirao je do vrata, zatvorio ih, jauntirao natrag do stola, naklonio se, pokazao na stolice, jauntirao iza Robinine i pridrao joj je, jauntirao do prozora i namjestio roletu, jauntirao do prekidaa i podesio svjetlo, onda se opet pojavio iza stola. "Prije godinu dana," nasmijeio se, "nisam uope mogao jauntirati. Onda sam otkrio tajnu, Blagotvorni Proiava koji..." Foyle je jezikom dodirnuo komande usaene u ivane zavretke njegovih zuba. Ubrzao je. Ustao je bez urbe, zakoraio do usporenog lika koji je "prouavkrrrvao" za stolom, izvadio teku palicu i znanstveno udario Orela po elu, da ozlijedi eone renjeve i onesposobi centar za jauntiranje. Podigao je arlatana i vezao ga u elektrinu stolicu. Za sve to je trebalo nekih pet sekundi. Za Robin Wednesbury to je bila mrlja pokreta. Foyle je usporio. arlatan je otvorio oi, mrdnuo, otkrio gdje je, i trgnuo se ljutito i zbunjeno. "Ti si Sergej Orel, pomoni ljekarnik sa 'Vorge'," rekao je Foyle tiho. "Bio si na 'Vorgi' 16. rujna 2436." Ljutnja i zbunjenost pretvorili su se u uas. "esnaestog rujna proli ste kraj jedne olupine. Vani blizu asteroidnog pojasa. Bila je to olupina 'Nomada'. Dao je signal za pomo a 'Vorga' ga je mimoila. Ostavili ste ga da pluta i umre. Zato?" Orel je zakolutao oima ali nije odgovarao. "Tko je dao nareenje da me mimoiete? Tko je bio voljan ostaviti me da istrulim i umrem?" Orel je poeo blebetati. "Tko je bio na 'Vorgi'? Tko je letio s tobom? Tko je zapovijedao? Dobit u odgovor. Nemoj misliti da neu," rekao je Foyle hladnokrvnom krvoednou. "Kupiti u je ili iupati iz tebe. Zato sam ostavljen da umrem? Tko vam je

rekao da me ostavite umrijeti?" Orel je vrisnuo. "Ne mogu govoriti o - ekaj rei u -" Klonuo je. Foyle je pogledao tijelo. "Mrtav," procijedio je. "Upravo kad je bio spreman progovoriti. Ba kao Forrest." "Ubijen." "Ne, nisam ga ni dotakao. Bilo je to samoubojstvo." Foyle se zacerekao bez duhovitosti. "Ti si lud." "Ne, zabavlja me. Nisam ih ubio; natjerao sam ih da se ubiju." "Kakva je to glupost?" "Dobili su Simpatetine Blokove. Zna li za SBove, curo? Obavjetajna ih koristi za pijune. Uzme odreenu vrstu informacija koju ne eli da se kae. Povee je sa simpatetikim ivanim sustavom koji kontrolira automatsko disanje i rad srca. im subjekt pokua saopiti informaciju, blok se aktivira, srce i plua stanu, ovjek umire, tvoja tajna je sigurna. pijun se ne mora brinuti da se ubije da bi izbjegao zarobljavanje; to mu je obavljeno za njega." "Bilo je obavljeno tim ljudima?" "Oito." "Ali zato?" "Kako da ja znam? Krijumarenje izbjeglica nije odgovor. 'Vorga' se morala bavili gorim poslovima od toga da se preduzme ta predostronost. Ali imamo problem. Na posljednji trag je Poggi u Rimu. Angelo Poggi, pomoni kuhar s 'Vorge'. Kako emo izvui informaciju iz njega bez -" Prekinuo je. Njegov lik stajao je pred njim, nijem, zloslutan, lica koje je buktalo krvavocrveno, odjee u plamenu. Foyle je bio paraliziran. Uzdahnuo je i progovorio drhtavim glasom. "Tko si ti? to ho-" Lik je nestao. Foyle se okrenuo prema Robin, vlaei usne. "Jesi li ga vidjela?" Njen izraz lica mu je odgovorio. "Je li bio stvaran?"

Pokazala je na stol Sergeja Orela, pokraj kojeg je lik stajao. Papiri na stolu su se zapalili i gorjeli su. Foyle je ustuknuo, jo uvijek uplaen i zbunjen. Preao je rukom preko lica. Ovlaila se. Robin je dotrala do stola i pokuala ugasiti papire. Dohvatila je sveanj papira i pisama i bespomono udarala njima. Foyle se nije pomakao. "Ne mogu je ugasiti," konano je prodahtala. "Moramo ii odavde." Foyle je klinuo, onda se sabrao snagom i odlunou. "Rim," protisnuo je. "Jauntiraemo u Rim. Mora postojati neko objanjenje za ovo. Nai u ga, Boga mi! U meuvremenu ne odustajem. Rim. Idi, curo. Jauntiraj!" Jo od Srednjeg vijeka panjolsko stubite bilo je centar izopaenosti u Rimu. Diui se od Piazza di Spagna do vrtova Ville Borghese u irokom, dugom nizu, panjolsko stubite je, bilo je, i uvijek e biti, preplavljeno porokom. Svodnici ljenare na stubama, kurve, pervertiti, lezbijke, sulonic i. Drski i bezobrazni, pokazuju se i rugaju povremenim pristojnim prolaznicima. panjolsko stubite bilo je uniteno u fisijskim ratovima krajem dvadesetog stoljea. Bilo je ponovo izgraeno i opet uniteno u ratu Svjetske restoracije u dvadeset prvom stoljeu. Jo jednom je sagraeno i ovaj put pokriveno neprobojnim kristalom, pretvarajui stubite u stepenastu Galeriju. Kupola Galerije je zaklanjala pogled iz sobe smrti u Keatsovoj kui. Nikad vie nee posjetioci viriti kroz uski prozor i vidjeti posljednji prizor koji su oi umirueg pjesnika vidjele. Sad su vidjeli zamuenu kupolu panjolskog stubita, i kroz nju izobliene likove izopaenosti pod njom. Galerija Stubita bila je osvijetljena nou, i na ovo Silvestrovo bila je kaotina. Ve tisuu godina Rim je doekivao Novu Godinu bombardiranjem... petardama, raketama, torpedima, pucnjavom, bocama, cipelama, starim loncima i tavama. Mjesecima su Rimljani skupljali smee da ga bace s najviih prozora kad pono otkuca. Buka vatrometa unutar Stubita, i lu pa otpada koji je padao na krov Galerije, bili su zagluujui dok su Foyle i Robin Wednesbury silazili s karnevala u palai Borghese. Bili su jo u kostimima: Foyle u ivopisnim crveno-crnim tajicama i dubletu Cesarea Borgije, Robin u srebrom protkanoj haljini Lucretije Borgije. Nosili su groteskne maske od baruna. Kontrast izmeu njihovih renesansnih kostima i moderne odjee oko njih izazvao je poruge i dobacivanja. ak i Loboi koji su

zalazili na panjolsko stubite, nesretni povratniki kriminalci kojima je etvrtina mozga spaljena prefrontalnom lobotomijom, bili su trgnuti iz svoje mualjive apatije da pogledaju. Gomila je uskipjela oko njih dvoje dok su se sputali Galerijom. "Poggi," zazivao je Foyle tiho. "Angelo Poggi?" Jedan bludnik dobacivao mu je anatomske pozive. "Poggi? Angelo Poggi?" Foyle je bio hladnokrvan, "reeno mi je da ga se moe nai na Stubitu nou. Angelo Poggi?" Jedna kurva mu je spomenula mater. "Angelo Poggi? Deset kredita onom tko me dovede do njega." Foyle je bio okruen ispruenim rukama, nekim prljavim, nekim namirisanim, svim pohlepnim. Odmahnuo je glavom. "Prvo da vidim." Rimski bijes pucao je oko njega. "Poggi? Angelo Poggi?" Nakon est tjedana motanja po panjolskom stubitu, satnik Peter Y'angYeovil najzad je uo rijei koje se nadao uti. est tjedana neprijatnog preuzimanja identiteta izvjesnog Angela Poggija, pomonog kuhara sa "Vorge', sad ve davno mrtvog, konano se isplatilo. Bila je to kocka, prvi rizik kad je Obavjetajno dostavilo satniku Y'ang-Yeovilu vijesti da se netko oprezno raspituje za posadu Presteignove 'Vorge', i debelo plaa svaku informaciju. "Mala je ansa," rekao je Y'ang-Yeovil. "Ali Gully Foyle, AS-128/127:006, jest napravio onaj luaki pokuaj da raznese 'Vorgu'. A deset kila PyrEa vrijedno je svake anse." Sad se zagegao stubama prema ovjeku u renesansnom kostimu s maskom. Udebljao se dvadeset kila pomou ljezdanih injekcija. Potamnio je ten manipulacijama u ishrani. Njegove crte lica, nikad orijentalnog lika ve oblikovane vie orlovski kao kod drevnog amerikog Indijanca, lako su poprimale nepouzdan oblik uz malo kontrole miia. Obavjetajac se gegao uz panjolsko stubite, debeli kuhar pohotnog lica. Pruio je paket zamrljanih omotnica prema Foyleu. "Prljave slike, signore? Podrumski Krani, kako klee, mole se, pjevaju psalme, ljube kri? Jako nepristojno. Jako perverzno, signore. Zabavite prijatelje... Uzbudite dame."

"Ne," odgurnuo je Foyle pornografiju. "Ja traim Angela Poggija." Y'ang-Yeovil je dao mikroskopski znak. Njegova ekipa na stubitu poela je slikati i snimati razgovor ne prestajui sa svodnitvom i kurvanjem. Tajni govor Obavjetajnog Tonga Oruanih Snaga Unutarnjih Planeta ispreplitao se oko Foylea i Robin u poplavi malenih tikova, mrcanja, gesta, poloaja, pokreta. Bio je to drevni kineski jezik znakova onim kapcima, obrvama, vrhovima prstiju i neprimjetnim kretnjama tijela. "Signore?" dahtao je Y'ang-Yeovil. "Angelo Poggi?" "Si, signore. Ja sam Angelo Poggi." "Pomoni kuhar sa 'Vorge'?" Oekujui isto uasnuto reagiranje koje su iskazali Forrest i Orel, koje je konano razumio, Foyle je brzim pokretom ruke uhvatio Y'ang-Yeovila za lakat. "Da?" "Si, signore," odgovorio je Y'ang-Yeovil smireno. "Kako mogu biti na usluzi vaem gospodstvu?" "Moda ovaj moe rei neto," promrmljao je Foyle Robin. "Nije uplaen. Moda zna kako zaobii Blok. Hou informaciju od tebe, Poggi." "Koje prirode, signore, i po kojoj cijeni?" "Hou kupiti sve to ima. Bilo to to ima. Navedi svoju cijenu." "Ali signore! Ja sam ovjek s puno godina i iskustva. Ne moe me se kupiti na veliko odjednom. Mora mi se platiti dio po dio. Nainite izbor i ja u rei cijenu. to elite?" "Bio si na 'Vorgi' 16. rujna 2436.?" "Cijena tog dijela je 10 Cr." Foyle se neveselo nasmijeio i platio. "Bio sam, signore." "elim znati o brodu kojeg ste proli vani blizu asteroidnog pojasa. Olupini 'Nomada'. Proli ste ga 16. rujna. 'Nomad' je uputio znak za pomo a 'Vorga' ga je mimoila. Tko je dao tu naredbu?" "Ah, signore!" "Tko vam je dao tu naredbu, i zato?"

"Zato pitate, signore?" "Pusti sad zato pitam. Reci cijenu i govori." "Moram znati zato se pitanje postavlja prije nego to odgovorim, signore." Y'ang-Yeovil se klizavo nasmijeio. "I platit u za svoj oprez sniavanjem cijene. Zato vas zanima 'Vorga' i 'Nomad' i to okantno naputanje u svemiru? Jeste li vi, moda, bili nesretnik s kojim je tako okrutno postupljeno?" "On nije Talijan! Naglasak mu je savren, ali nain govora je skroz pogrean. Nijedan Talijan ne bi tako oblikovao reenice." Foyle se osupnuto ukoio. Oi Y'ang-Yeovila, izotrene da otkriju i zakljue iz sitnica, primijetile su promjenu stava. Shvatio je odmah da je negdje pogrijeio. urno je dao znak svojoj ekipi. estoka tunjava izbila je na panjolskom stubitu. U trenu, Foyle i Robin bili su uhvaeni u vriteoj, otimajuoj gomili. Ekipe Obavjetajnog Tonga bile su velemajstori tog OP-I manevra, smiljenog da se nadmudri jauntirajui svijet. Svojom uvjebanou do u djeli sekunde mogli su svakoga izbaciti iz ravnotee i svui zbog identifikacije. Njihov uspjeh zasnivao se na prostoj injenici da izmeu neoekivanog napada i obrambene reakcije mora proi vrijeme shvaanja. Unutar tog vremena, Obavjetajni Tong je garantirao da e bilo koga sprijeiti da se spasi. Za tri petine sekunde Foyle je bio izudaran, dobio koljeno u trbuh, bio udaren po elu, sputen na stube i rairen. Maska mu je strgnuta s lica, dijelovi odjee pocijepani, i bio je bespomoan i spreman za nasrtaj identifik acijskih kamera. Tada je, po prvi put u povijesti tonga, njihov raspored bio poremeen. Jedan ovjek se pojavio, opkoraivi Foyleovo tijelo... krupni ovjek s uasno istetoviranim licem i odjeom koja se puila i plamsala. Pojava je bila toliko zapanjujua da je ekipa stala i gledala. Na taj uasavajui prizor zauo se urlik iz gomile na Stubitu. "Gorui ovjek! Vidi! Gorui ovjek!" "Ali to je Foyle," proaputao je Y'ang-Yeovil. Nekih etvrt minuta pojava je stajala, nijema, gorua, gledajui slijepim oima. Onda je nestala. I ovjek koji je bio rairen na tlu nestao je. Pretvorio se u munjevitu mrlju akcije koja je proletjela kroz ekipu, nalazei i unitavajui kamere, magnetofone, svu aparaturu za identifikaciju. Tada je mrlja dograbila

djevojku u renesansnoj haljini i nestala. panjolsko stubite vratilo se u ivot, bolno, kao da se budi iz none more. Zbunjena ekipa Obavjetajne okupila se oko Y'ang-Yeovila. "to je za ime Boje bilo to, Yeo?" "Mislim da je to bio na ovjek. Gully Foyle. Vidjeli ste to tetovirano lice." "I goruu odjeu!" "Izgledao je kao vjetica na lomai." "Ali ako je taj gorui bio Foyle, na koga smo kog vraga mi troili nae vrijeme?" "Ne znam. Ima li Komandoska brigada svoju obavjetajnu slubu koju su zaboravili nama spomenuti?" "Zato Komandosi, Yeo?" "Vidio si kako je ubrzao, zar ne? Unitio je svaki zapis koji smo napravili." "Jo ne mogu povjerovati oima." "Ma, moe ti vjerovati ono to nisi vidio, itekako. To je bila supertajna komandoska tehnika. Oni svoje ljude rasklope i prespoje i poboljaju. Morat u provjeriti s Marsovskim Glavnim Stoerom i doznati da li Komandoska brigada provodi paralelnu istragu." "Da li vojska kae mornarici?" "Rei e Obavjetajnoj," rekao je Y'ang-Yeovil ljutito. "Ovaj sluaj je dovoljno kritian i bez natezanja oko nadlenosti. I jo jedna stvar: nije bilo potrebe prepipavati onu djevojku tokom manevra. To je bilo nedisciplinirano i nepotrebno." Y'ang-Yeovil je zastao, po prvi put nesvjestan znaajnih pogleda koji su izmjenjivani oko njega. "Moram doznati tko je ona," dodao je zaneseno. "Ako je i ona bila prespojena, to e biti stvarno zanimljivo, Yeo," rekao je jedan hladan glas, uoljivo lien implikacije. "Momak sree komandosicu." Y'ang-Yeovil je pocrvenio. "U redu,' izlanuo je. "Proziran sam." "Samo predvidljiv, Yeo. Sve tvoje romance poinju na isti nain. 'Nema potrebe prepipavati tu djevojku...' A onda - Dolly Quaker, Jean Webster, Gwynn Roget, Marion -" "Bez imena, molim!" prekinuo je okirani glas. "Je li Romeo priao Juliji?"

"Svi vi sutra idete na zahodsku dunost," rekao je Y'ang-Yeovil. "Nek sam proklet ako budem trpio takav razvratni neposluh. Ne, ne sutra; ve im ovaj sluaj bude zatvoren." Njegovo orlovsko lice se smrklo. "Moj Boe, kakva zbrka! Hoete li ikad zaboraviti Foylea kako stoji i plamti poput buktinje? Ali gdje je on? to smjera? to sve to znai?"

Jedanaest Palaa Presteigna od Presteigna u Central Parku bljetala je za Novu Godinu. armantne antikne elektrine arulje sa cik-cak vlaknima i iljatim vrhom isijavale su utu svjetlost. Jauntootporni labirint je uklonjen i velika vrata su otvorena za tu posebnu prigodu. Unutranjost kue bila je zatiena od pogleda okupljene gomile vani draguljima ureenim paravanom neposredno iza vrata. Gledatelji su romorili i uzvikivali dok su uveni i manje uveni iz klanova i bratstava pristizali kolima, koijama, nosiljkama, svakim oblikom luksuznog prijevoza. Sam Presteign od Presteigna stajao je pred vratima, elino siv, naoit, smijeei se svojim osmijehom baziliska, i primao visoko drutvo u svoju otvorenu kuu. Tek to bi neka slavna linost prola kroz vrata i nestala iza paravana kad bi se druga, jo slavnija, dokotrljala jo bajnijim vozilom. Cole su stigle u orkestarskim kolima. Obitelj Esso (est sinova, tri keri) bila je velianstvena u Greyhound autobusu sa staklenim krovom. Ali sam Greyhound je stigao (u Edisonovom elektrinom kabrioletu) njima za petama, i bilo je mnogo smijeha i stiske na vratima. Ali kad je Edison od Westinghousea iziao iz svoje koije pokretane Essovim benzinom, zatvarajui krug, smijeh na stubitu pretvorio se u riku. Ba kad se grupa gostiju okrenula da ue u Presteignov dom, udaljeno komeanje privuklo im je panju. Bila je to lupnjava, uurbano udaranje pneumatskih ekia, i strano metalno tutnjanje. Pribliavalo se brzo. Spoljni krug gledalaca razmaknuo se otvarajui irok prolaz. Teki kamion dobrundao je prolazom. est ljudi je bacalo drvene daske iz kamiona. Za njima je ila ekipa od dvadeset ljudi koji su uredno postavljali daske u niz. Presteign i njegovi gosti zapanjeno su gledali. Ogromna maina, tutnjei i lupajui, prila je puzei preko dasaka. Za njom su ostajale paralelne tranice od zakovanog elika. Ekipe s maljevima i pneumatskim ekiima spajale su tranice s drvenim pragovima. Pruga je postavljena do Presteignovih vrata u velikom luku i krivinom ila dalje. Urlajui stroj i ekipe nestale su u tami. "Dobri Boe!" jasno su uli Presteigna da kae. Gosti su nahrupili iz kue da promatraju. U daljini se uo prodoran zviduk. Niz prugu je stigao ovjek na bijelom konju, nosei crvenu zastavu. Iza njega je stenjala parna lokomotiva vukui

jedan jedini otvoreni putniki vagon. Vlak se zaustavio pred Presteignovim vratima. Kondukter je siao iz vagona praen Pullmanovim nosaem. Nosa je postavio stube. Dama i gospodin u veernjem odijelu sili su. "Neu dugo," rekao je gospodin kondukteru. "Vratite se po mene za jedan sat." "Dobri Boe!" opet je uzviknuo Presteign. Vlak je odhuao dalje. Par se popeo na stube. "Dobar veer, Presteigne," rekao je gospodin. "Strano alim to vam je onaj konj zaprljao vrt, ali stara newyorka franiza jo inzistira na crvenoj zastavi ispred vlaka." "Fourmyle!" povikali su gosti. "Fourmyle od Ceresa!" klicali su posmatrai. Presteignova zabava je sad bila sigurno uspjena. Unutar ogromne barunske i tapacirane sale za primanje, Presteign je znatieljno odmjeravao Fourmylea. Foyle je smireno podnio prodoran elinosivi pogled, u meuvremenu klimajui i smjekajui se oduevljenim simpatizerima koje je stekao od Canberre do New Yorka, s kojima je Robin Wednesbury avrljala. "Kontrola," mislio je. "Krv, crijeva i mozak. On me sat vremena ispitivao u svom uredu nakon onog mog ludog napada na 'Vorgu'. Hoe li me prepoz nati? Vae lice mi je poznato, Presteigne," rekao je Fourmyle. "Jesmo li se ve sreli?" "Nisam imao ast upoznati jednog Fourmylea do veeras," odgovorio je Presteign dvosmisleno. Foyle je nauio sebe itati ljude, ali Presteignovo vrsto, naoito lice bilo je zagonetno. Stojei licem u lice, jedan odmjeren i gonjen, drugi rezerviran i postojan, izgledali su poput para istaknutih statua u bijelom usijanju na rubu taljenja. "Reeno mi je da se hvalite time to ste skorojevi, Fourmyle." "Da, ustrojio sam sebe po uzoru na prvog Presteigna." "Odista?" "Sjetit ete se da se on hvalisao da je zaradio obiteljsko bogatstvo na crnoj burzi krvne plazme tokom Treeg svjetskog rata." "Bio je to Drugi svjetski, Fourmyle. Ali licemjeri u naem klanu ga nikad ne

priznaju. Tada je ime bilo Payne." "Nisam znao." "A koje je bilo vae nesretno ime prije nego to ste ga promijenili u Fourmyle?" "Bilo je Presteign." "Odista?" Osmijeh baziliska priznao je pogodak. "Vi polaete pravo na srodstvo s naim klanom?" "Polagat u kad doe vrijeme." "U kom stupnju?" "Recimo... krvno srodstvo." "Kako interesantno. Uoavam izvjesnu fascinaciju krvlju kod vas, Fourmyle." "Nesumnjivo obiteljska slabost, Presteigne." "Prija vam da budete cinini," rekao je Presteign, ne bez cinizma, "ali govorite istinu. Oduvijek smo imali fatalnu slabost prema krvi i novcu. To je na porok. Ja to priznajem." "A ja to dijelim." "Strast za krvlju i novcem?" "Odista. Goruu strast." "Bez milosti, bez oprosta, bez licemjerja?" "Bez milosti, bez oprosta, bez licemjerja." "Fourmyle, vi ste mladi po mom ukusu. Ukoliko ne budete polagali pravo na srodstvo s naim klanom bit u prisiljen usvojiti vas." "Zakasnili ste, Presteigne. Ja sam ve usvojio vas." Presteign je primio Foylea pod ruku. "Morate biti predstavljeni mojoj keri, Lady Oliviji. Dopustit ete mi?" Proli su kroz halu za prijeme. Foyle je oklijevao, pitajui se da li da pozove Robin uz sebe zbog eventualne hitne potrebe, ali bio je previe trijumfalan. Ako ne zna nee nikad znati. Onda se pojavila sumnja: Ali nikad neu znati zna li on. On je najtvri elik. Mogao bi mene nauiti poneto o kontroli.

Poznanici su pozdravljali Fourmylea. "Predivnu ste varku izveli u angaju." "Karneval u Rimu bio je udesan, zar ne? Jeste li uli za gorueg ovjeka koji se pojavio na panjolskom stubitu?" "Traili smo vas u Londonu." "Kakav je to bio boanski dolazak," dobacio je Harry Sherwin-Williams. "Sve ste nas nadmaili, Fourmyle. Uinili da izgledamo kao gomila prokletih piliara." "Zaboravljate se, Harry," rekao je Presteign hladno. "Znate da ne doputam psovanje u mojoj kui." "Oprostite, Presteigne. Gdje je cirkus sada, Fourmyle?" "Ne znam," rekao je Fourmyle. "Samo trenutak." Gomila se okupila, smijuljei se u iekivanju najnovije Fourmyleove ludorije. On je izvadio platinski sat i podigao poklopac. Na brojaniku se pojavilo lice sobara. "Ahhh... kako ti god bjee ime... Gdje smo se smjestili u ovom trenutku?" Odgovor je bio jedva ujan. "Izdali ste zapovijed da New York bude vae stalno boravite, Fourmyle." "Oh? jesam li? I?" "Kupili smo katedralu St. Patricka, Fourmyle." "A gdje je to?" "Stari St. Patrick, Fourmyle. Na krianju Pete avenije i negdanje Pedesete ulice. Postavili smo logor unutra." "Hvala." Fourmyle je zatvorio platinskog Huntera. "Moja adresa je Stari St. Patrick, New York. Jedno se mora priznati tim sada zabranjenim religijama... Barem su gradili crkve dovoljno velike da se smjesti cirkus." Olivia Presteign sjedila je na prijestolu, okruena oboavateljima koji su se udvarali toj prelijepoj albino kerki Presteigna. Bila je udno i udesno slijepa, jer je mogla vidjeti samo u infracrvenom, valne duljine od 7500 angstroma do jednog milimetra, daleko ispod normalnog vidljivog spektra. Vidjela je toplinske valove, magnetska polja, radio valove; vidjela je svoje oboavatelje u udnom svjetlu organskih emanacija naspram pozadine crvene radijacije.

Bila je Snjena Djeva, Ledena Princeza koraljnih oiju i koraljnih usana, uzviena, tajanstvena, nedostina. Foyle ju je jednom pogledao i zbunjeno oborio pogled pred slijepim oima koje su ga mogle vidjeti samo kao elektromagnetske valove i infracrveno svjetlo. Njegovo bilo zakucalo je bre; stotinu munjevitih fantazija o njemu i Oliviji Presteign sijevnulo mu je u srcu. "Ne budi lud!" pomislio je oajniki. "Kontroliraj se. Prestani sanjariti. Ovo moe biti opasno..." Bio je predstavljen; obratila mu se muklim, srebrnastim glasom; pruila mu je hladnu, vitku ruku; ali ruka kao da je eksplodirala u njegovoj s elek trinim okom. Bio je to skoro poetak obostranog prepoznavanja... skoro spajanje emotivnog sudara. "Ovo je ludilo. Ona je simbol. Princeza Snova... Nedostina... Kontrola!" Borio se toliko da jedva da je shvatio da je bio otputen, graciozno i indiferentno. Nije to mogao povjerovati. Stajao je, zijevajui poput gejaka. "to? Zar ste jo ovdje, Fourmyle?" "Nisam mogao povjerovati da sam otputen, Lady Olivia." "Jedva jeste, ali rekla bih da ste na putu mojim prijateljima." "Nisam navikao biti otputen. (Ne. Ne. Sasvim pogreno!) Barem ne od strane nekog koga bih volio ubrojiti u prijatelje." "Ne budite naporni, Fourmyle. Dajte siite." "ime sam vas uvrijedio?" "Uvrijedili me? Sad ste smijeni." "Lady Olivia... (Zar ne mogu nita rei kako treba? Gdje je Robin?) Moemo li poeti iznova, molim vas?" "Ukoliko pokuavate biti neprilini, Fourmyle, izvrsno uspijevate." "Vau ruku opet, molim. Hvala vam. Ja sam Fourmyle od Ceresa." "U redu." Nasmijala se. "Priznat u da ste klaun. A sad dajte siite. Sigurna sam da moete nai nekoga za zabavljati." "to se zbilo ovaj put?" "Zbilja, gospodine, da li me vi to pokuavate naljutiti?" "Ne. (Da, pokuavam. Pokuavam te nekako dotai... prosjei kroz led.) Prvi

put na stisak bio je... snaan. Sad nita. to se zbilo?" "Fourmyle," rekla je Olivia umorno, "priznat u da ste zabavni, originalni, duhoviti, fascinantni... bilo to, samo da odete." Oteturao se od prijestola. "Kuka. Kuka. Kuka. Ne. Ona je san ba kao to sam je sanjao. Ledeni vrhunac da bude zauzet na j uri. Da se opsjeda... osvoji... obori... prisili na koljena..." Suoio se licem u lice sa Saulom Dagenhamom. Stajao je paraliziran, svladavajui krv i crijeva. "Ah, Fourmyle," rekao je Presteign. "Ovo je Saul Dagenham. On nam moe dati samo trideset minuta i inzistira da jednu od njih provede s vama." "Zna li? Je li poslao po Dagenhama da se uvjeri? U napad. Tojours de l'audace. to se zbilo s vaim licem, Dagenhame?" upitao je Fourmyle s odmjerenom znatieljom. Lubanja se nasmijeila. "A mislio sam da sam slavan. Radijacijsko trovanje. Ja sam vru. Nekad su govorili 'Vru kao pitolj.' Sad kau 'Vru kao Dagenham.'" Smrtonosne oi prostrijelile su Foylea. "to se krije iza tog vaeg cirkusa?" "Strast za ozloglaenou." "I ja sam stara kuka glede kamuflae. Prepoznajem znake. to je va lopovluk?" "Je li se Dillinger povjeravao Caponeu?" uzvratio je Foyle osmijeh, poinjui se oputati, suzdravajui svoj trijumf. "Obojicu sam ih nadvisio. Izgledate sretnije, Dagenhame." Istog trena je shvatio da se izlanuo. Dagenham je to munjevito uoio. "Sretnije nego kad? Gdje smo se prije sreli?" "Ne sretniji nego kad; sretniji nego ja." Foyle se okrenuo Presteignu. "Oajniki sam se zaljubio u Lady Oliviju." "Saule, tvojih pola sata je isteklo." Dagenham i Presteign, s obje strane Foylea, okrenuli su se. Visoka ena im je prila, otmjena u smaragdnoj veernjoj haljini, plameno crvene kose. Bila je to Jisbella McQueen. Pogledi su im se sreli. Prije nego to mu je ok mogao nahrupiti na lice, Foyle se okrenuo, otrao est koraka do prvih vrata koja je

vidjeo, otvorio ih i jurnuo kroz njih. Vrata su se zalupila za njim. Bio je u kratkom slijepom hodniku. Zauo se kljocaj, pauza, a onda je snimljeni glas uljudno progovorio: "Uli ste u privatni dio ovog boravita. Molim vas povucite se." Foyle je uzdahnuo i borio se sa sobom. "Uli ste u privatni dio ovog boravita. Molim vas povucite se." "Nisam uope znao... Mislio da je poginula tamo vani... Prepoznala me je..." "Uli ste u privatni dio ovog boravita. Molim vas povucite se." "Gotov sam... Nikad mi nee oprostiti... Mora da sad govori Presteignu i Dagenhamu..." Vrata iz sale su se otvorila, i na tren je Foyle pomislio da vidi svoj gorui lik. Onda je shvatio da gleda u Jisbellinu plamenu kosu. Ona se nije pokrenula, samo je stajala i smijeila mu se u bijesnom trijumfu. Uspravio se. "Tako mi Boga, neu otii cviljei." Bez urbe, Foyle je ietao u hodnik, primio Jisbellu pod ruku i poveo je natrag u salu. Nije se ni potrudio pogledom potraiti Dagenhama ili Presteigna. Oni e se pojaviti, sa silom i orujem, u svoje vrijeme. Nasmijeio se Jisbelli; ona je uzvratila osmijeh, jo uvijek pobjedonosno. "Hvala ti to si pobjegao, Gully. Nisam ni sanjala da bi moglo biti tako zadovoljavajue." "Pobjegao? Draga moja Jiz!" "Pa?" "Ne mogu ti rei koliko lijepo izgleda veeras. Daleko smo stigli od Gouffre Martela, zar ne?" Foyle je pokazao na balsku dvoranu. "Ples?" Njene oi rairile su se od iznenaenja na njegovu sabranost. Dopustil a mu je da je odvede do balske dvorane i uzme u naruaj. "Usput, Jiz, kako si uspjela ostati izvan Gouffre Martela?" "Dagenham je to sredio. Znai, sad zna plesati, Gully?" "Znam plesati, oajno govorim etiri jezika, prouavam znanost i filozofiju, piem groznu poeziju, razbijam se idiotskim pokusima, maujem kao budala, boksam kao lakrdija... Ukratko, ja sam zloglasni Fourmyle od Ceresa."

"Ne vie Gully Foyle." "Samo za tebe, draga, i onog kome si ti rekla." "Samo Dagenhamu. Je li ti ao to sam otkrila tvoju tajnu?" "Nisi se mogla suzdrati nita vie nego to bih ja mogao." "Ne, nisam. Tvoje ime mi je tek tako izletjelo. Koliko bi mi platio za drim jezik za zubima?" "Ne budi glupa, Jiz. Ova sluajnost e ti priskrbiti oko 17980000 Cr." "to hoe time rei?" "Rekao sam ti da u ti dati to god preostane nakon to budem gotov s 'Vorgom'." "Gotov si s 'Vorgom'?" rekla je ona iznenaeno. "Ne, draga, ti si uinila da sa mnom bude gotovo. Ali u odrati obeanje." Nasmijala se. "Velikoduni Gully Foyle. Budi zbilja velikoduan, Gully. Pokuaj se izvui. Zabavi me malo." "Cvilei kao takor? Ne znam kako, Jiz. Treniran sam za lov, i nita drugo." "A ja sam ubila tigra. Daj mi jednu zadovoljtinu, Gully. Reci da si bio blizu 'Vorgi'. Upropastila sam te kad si bio na pola koraka do kraja. Da?" "Volio bih da mogu, Jiz, ali ne mogu. Zapeo sam. Pokuavao sam nai jo jedan trag ovdje veeras." "Jadni Gully. Moda te ja mogu izvui iz ovog kripca. Mogu rei... oh... da sam ja pogrijeila... ili se naalila... da ti nisi zbilja Gully Foyle. Znam kako zbuniti Saula. Mogu to izvesti, Gully... ako me jo voli." Spustio je pogled na nju i odmahnuo glavom. "To izmeu nas nikad nije bila ljubav, Jiz. Ti to zna. Ja sam suvie jednosmjeran da budem ita osim lovca." "Suvie jednosmjeran da bude ita osim budale!" "to si to mislila, Jiz... Dagenham je sredio da ostane izvan Gouffre Martela... Ti zna kako zbuniti Saula Dagenhama? Kakve ti veze ima s njim?" "Radim za njega. Ja sam jedna od njegovih kurira." "Hoe rei da te ucjenjuje? Prijeti da e te poslati natrag ako ne..." "Ne. Slagali smo se od trena kad smo se sreli. On je krenuo upecati me; na

kraju sam ja upecala njega." "to hoe rei?" "Zar ne moe pogoditi?" Zabuljio se u nju. Oi su joj bile pokrivene, ali je shvatio. "Jiz! S njim?" "Da." "Ali kako? On -" "Postoje predostronosti. To je... Ne elim priati o tome, Gully." "Oprosti. Dosta mu treba da se vrati." "Vrati?" "Dagenham. Sa svojom vojskom." "Oh. Da, naravno." Jisbella se opet nasmijala, a onda progovorila tihim, bijesnim glasom. "Ne zna na kako uskom konopu si hodao, Gully. Da si molio ili potkupljivao ili pokuao zavesti me... Tako mi Boga, unitila bih te. Rekla bih svijetu tko si... Vikala to s vrhova zgrada..." "O emu to govori?" "Saul se ne vraa. On ne zna. Moe otii kvragu na svoj nain." "Ne vjerujem ti." "Da li misli da bi mu trebalo ovoliko da te uhvati? Saulu Dagenhamu?" "Ali zato mu nisi rekla? Nakon to sam te onako ostavio..." "Jer ne elim da on ode kvragu s tobom. Ne govorim o 'Vorgi'. Govorim o neem drugom. PyrE. Zato su te gonili. To je ono to trae. Deset kila PyrEa." "to je to?" "Kad si otvorio sef da li je u njemu bila jedna mala kutija? Napravljena od IOIja... Inertnog Olovnog Izomjera?" "Da." "to je bilo u toj IOI kutiji?" "Dvadeset ipki koje su izgledale kao komprimirani jodni kristali." "to si uradio sa ipkama?" "Poslao dvije na analizu. Nitko nije mogao ustanoviti to su. Pokuavam

izvriti analizu tree u mom laboratoriju... kad se ne glupiram u javnosti." "Ah, je li, analizira? Zato?" "Odrastam, Jiz," rekao je Foyle blago. "Nije trebalo mnogo za pogoditi da je to ono to su traili Presteign i Dagenham." "Gdje dri ostale ipke?" "Na sigurnom mjestu." "One nisu sigurne. Nikad ne mogu biti sigurne. Ne znam to je PyrE, ali znam da je to put za pakao, i neu da Saul krene njime." "Toliko ga voli?" "Toliko ga potujem. On je prvi ovjek koji mi je ikad pokazao neko opravdanje za dvostruka mjerila." "Jiz, to je PyrE? Ti zna." "Pogodila sam. Uklopila sam nagovjetaje koje sam ula. Imam predstavu. I mogla bih ti rei, Gully, ali neu." Bijes na njenom licu bio je svijetlei. "Ovaj put ja ostavljam tebe. Ostavljam te da bespomono visi u mraku. Vidi kako to izgleda, deko! Uivaj!" Otrgla se od njega i jurnula preko poda dvorane. U tom trenu pale su prve bombe. Stigle su poput roja meteora, ne toliko brojne, ali daleko smrtonosnije. Stigle su na jutarnji kvadrant, onu etvrtinu globusa u tami od pono i do zore. Udarile su izravno na prednju stranu zemlje u njenom okretanju oko sunca. Prele su daljinu od esto pedeset milijuna kilometara. Njihovoj vrhunskoj brzini parirala je hitrost Teranskih odbrambenih kompjutera koji su slijedili i presretali te novogodinje poklone od Vanjskih Satelita tokom nekoliko mikrosekundi. Mnotvo jarkih novih zvijezda bljesnulo je na nebu i nestalo; bile su to bombe otkrivene i detonirane osamsto kilometara iznad svojih ciljeva. Ali toliko je uska bila margina izmeu brzine obrane i brzine napada da su mnoge prole. Probile su se kroz razinu polarnog svjetla, meteorsku razinu, granicu sumraka, stratosferu, i dolje do zemlje. Nevidljive putanje zavrile su se titanskim drhtajima. Prva atomska eksplozija koja je unitila Newark potresla je Presteignovu

palau nevjerojatnim zemljotresom. Podovi i zidovi su drhtali i gosti su bacani na hrpu skupa s pokustvom i ukrasima. Potres je slijedio za potresom dok je nasumini pljusak padao oko New Yorka. Bili su zagluujui, zatupljujui, sleujui. Zvuci, udari, bljeskovi jarkog svjetla na obzorju bili su toliko ogromni da je razum sljuten sa ovjeanstva, ostavljajui samo ogoljene ivotinje da vrite, gre se i bjee. Za pet sekundi Presteignova novogodinja zabava pretvorena je od elegancije u anarhiju. Foyle se podigao s poda. Pogledao je koprcajua tijela na parketu dvorane, vidio Jisbellu kako se bori da se oslobodi, zakoraio k njoj i onda stao. Okrenuo je glavu, oamueno, osjeajui da nije dio njega. Grmljavina nije prestajala . Vidio je Robin Wednesbury u sali za primanje, zateturanu i izubijanu. Zakoraio je ka njoj i ponovo stao. Znao je gdje mora ii. Ubrzao je. Grmljavina i munje spustili su se niz spektar do struganja i treptanja. Drhtavi potresi postali su klizava izvijanja. Foyle je prozujao kroz ogromnu kuu, traei, dok je najzad nije naao kako stoji u vrtu, stoji na prstima na mramornoj klupi izgledajui poput mramornog kipa njegovim ubrzanim ulima... kipa slave. Usporio je. Osjeaji su ponovo skoili uz spektar i opet je bio drman tim bombardiranjem veim od smrti. "Lady Olivia," zazvao je. "Tko je to?" "Klaun." "Fourmyle?" "Da." "I doli ste traiti mene? Dirnuta sam, zbilja dirnuta." "Ludi ste to tako stojite ovdje vani. Preklinjem vas da mi dopustite -" "Ne, ne, ne. Ovo je predivno.... Velianstveno!" "Dopustite da jauntiram s vama na neko mjesto gdje je sigurno." "Ah, vidite sebe kao viteza u oklopu? Spasilako junatvo. Ne odgovara vam, dragi moj. Nemate lifa za to. Bolje da odete." "Ostat u." "Kao zaljubljenik u ljepotu?"

"Kao zaljubljenik." "Jo uvijek ste naporni, Fourmyle. Hajdete, budite inspirirani. Ovo je Armaggedon... Rascvjetana udovinost. Recite mi to vidite." "Nema nita naroito," odgovorio je on, gledajui okolo i trgnuvi se. "Svjetlost je svud po obzorju. Brzi oblaci svjetlosti. Iznad, iznad je... neka vrsta efekta iskrianja. Kao boina svjetla koja trepu." "Oh, vi tako malo vidite vaim oima. Gledajte to ja vidim! Na nebu je kupola, kupola duginih boja. Boje se kreu od duboko slasne do jarko gorue. Tako sam nazvala boje koje ja vidim. to bi ta kupola bila?" "Radarski tit," promrmljao je Foyle. "A tu su i ogromni stupovi vatre koje se uzdiu i njiu, isprepliu, pleu, prelaze. to su oni?" "Presretake zrake. Vidite cijeli elektronski sustav obrane." "I mogu vidjeti i bombe kako se sputaju... brze pruge onog to biste vi zvali crveno. Ali ne vae crveno; moje. Zato ih mogu vidjeti?" "Grije ih zrano trenje, ali obloga od inertnog olova nama ne pokazuje boju." "Vidite koliko vam bolje ide kao Galileju nego kao Galahadu. Oh! Jedna se sputa na istoku. Gledajte je! Stie, stie, stie... Sad!" Bljesak svjetla na istonom obzorju dokazao je da to nije bila njena mata. "Jo je jedna na sjeveru. Vrlo blizu. Vrlo. Sad!" ok je dojurio sa sjevera. "A eksplozije, Fourmyle... One nisu samo oblaci svjetla. One su tkanja, mree, tapiserije isprepletenih boja. Tako divne. Poput istananih pokrova." "to i jesu, Lady Olivia." "Bojite li se?" "Da." "Onda bjeite." "Ne." "Ah, prkosni ste." "Ne znam to sam, ali neu pobjei." "Onda se pokrivate drskou. Iskazujete viteku hrabrost." Promukli glas

odavao je zabavljenost. "Samo pomislite, Fourmyle. Koliko vremena treba za jauntiranje? Mogli biste biti na sigurnom za sekundu-dvije... u Meksiku, Kanadi, Aljasci. Na sigurnom. Mora da su milijuni sad tamo. Mi smo vjerojatno posljednji koji su ostali u gradu." "Ne moe svatko jauntirati toliko daleko i tako brzo." "Onda smo mi posljednji koji se raunaju. Zato me ne ostavite sad? Budite sigurni. Poginut u ubrzo. Nitko nikad nee saznati da je vaa fasada podvila rep." "Kuko!" "Ah, ljutiti ste. Kakvo okantno izraavanje. To je prvi znak slabosti. Zato ne upotrijebite svoj zdrav razum i odnesete me? To bi bio drugi znak." "Prokleta bila!" Priao joj je blie, bijesno steui pesnice. Ona mu je dotakla obraz hladnom, mirnom rukom, ali jo jednom se desio onaj elektrini ok. "Ne, prekasno je, dragi moj," rekla je tiho. "Stie cijeli grozd crvenih pruga... dolje, dolje, dolje... ravno na nas. Ovima se ne moe izbjei. Brzo, sad! Bjei! Jauntiraj! Uzmi me sa sobom. Brzo! Brzo!" Povukao ju je s klupe. "Kuko! Nikad!" Drao ju je, naao meka koraljna usta i poljubio je; pritisnuo n jene usne svojima, ekajui konani mrak. Udara nije bilo. "Prevaren!" uzviknuo je. Ona se nasmijala. Ponovo ju je poljubio i konano se prisilio da je pusti. Ona se borila za dah, onda ponovo nasmijala, s bljeskom u koraljnim oima. "Gotovo je," rekla je. "Jo nije poelo." "to hoe rei?" "Rat izmeu nas." "Neka to bude ljudski rat," rekla je uno. "Ti si prvi koga nije prevario moj izgled. O Boe! Dosada plemenitih vitezova i njihovih mlakih mlijenih strasti za princezu iz bajke. Ali ja nisam takva... iznutra. Nisam. Nisam. Nikad. Neka

to bude divlji rat izmeu nas. Nemoj me osvojiti... uniti me!" Najednom je ponovo bila Lady Olivia, gracilna ledena djeva. "Bojim se da je bombardiranje zavreno, moj dragi Fourmyle. Predstava je gotova. Ali kakav uzbudljiv uvod u novu godinu. Laku no." "Laku no?" ponovio je s nevjericom. "Laku no," ponovila je. "Zbilja, dragi moj Fourmyle, zar ste toliko neprilini da nikad ne znate kad vas se otputa? Moete sad ii. Laku no." Oklijevao je, traio rijei, i konano se okrenuo i isteturao iz kue. Drhtao je od ushita i zbunjenosti. Hodao je oamueno, jedva svjestan zbrke i katastrofe oko sebe. Obzorje je sad bilo osvijetljeno svjetlom crvenih plamenova. Udarni valovi napada toliko snano su uskomeali atmosferu da su vjetrovi jo zvidali u udnim naletima. Podrhtavanje eksplozija je toliko potreslo grad da su se cigla, buka, staklo i kovina mrvili i lomili. A to i pored injenice da nijeda n izravan pogodak nije pao na New York. Ulice su bile prazne; grad je bio naputen. Cjelokupno stanovnitvo New Yorka, svakog grada, jauntiralo je oajniki traei sigurnost... do granica svoje moi... deset kilometara, pedeset kilometara, tisuu i petsto kilometara. Neki su jauntirali u sredite direktnog pogotka. Tisue su poginule u jauntskim eksplozijama, jer javne jauntske postaje nisu bile konstruirane da prihvate guvu masovnog egzodusa. Foyle je postao svjestan Spasilakih ekipa u bijelim oklopima koje su se poele pojavljivati na ulicama. Zapovjedni signal usmjeren na njega upozorio ga je da samo to nije na licu mjesta unovaen za rad na obnovi. Problem jauntiranja nije bio kako izvui stanovnitvo iz gradova, ve kako ih prisiliti da se vrate i ponovo uspostave red. Foyle nije imao namjeru provesti tjedan dana borei se s vatrom i pljakaima. Ubrzao je i izbjegao Spasilaku ekipu. U Petoj aveniji se usporio; ubrzanje mu je toliko crpilo energiju da je oklijevao ostati u njemu dulje od nekoliko trenutaka. Dugi periodi ubrzanja zahtijevali su cijele dane oporavka. Pljakai i ak-jauntisti ve su bili na poslu du avenije, sami, u oporima, prikriveni ali divlji; akali koji trgaju tijelo ive, ali bespomone ivotinje. Stutili su se na Foylea. Bilo to im je bilo rtva noas. "Nisam raspoloen," rekao im je. "Igrajte se s nekim drugim."

Ispraznio je novac iz depova i bacio im ga. Oni su ga pokupili ali nisu bili time zadovoljeni. eljeli su zabavu, a on je oito bio bespomoan gospodin. Pola tuceta je okruilo Foylea i prilo muiti ga. "Ljubazni gospodine," nasmijali su se. "Sad emo se zabavljati." Foyle je jednom vidio unakaeno tijelo gosta na jednoj njihovoj zabavi. Uzdahnuo je i odvojio misli od vizija Olivije Presteign. "U redu, akali," rekao je. "Hajdemo se zabaviti." Pripremili su se da ga natjeraju na vritei ples. Foyle je pritisnuo prekidae u svojim ustima i na dvanaest razornih sekundi postao najubojitiji stroj ikad smiljen... komandoski ubojica. To je bilo uinjeno bez svjesne misl i ili volje; njegovo tijelo tek je slijedilo upute usaene u miie i reflekse. Ostavio je est tijela ispruenih na ulici. Stari St. Pat jo je stajao, neokrnjen, vjean; udaljene vatre plamsale su na zelenom bakru njegovog krova. Iznutra je bio naputen. atori Cirkusa etiri Milje ispunjavali su brod, osvijetljeni i namjeteni, ali osoblje cirkusa je nestalo. Sluge, kuhari, sobari, sportai, filozofi, logorska pratnja i bitange su pobjegli. "Ali e se oni vratiti da pljakaju," promrmljao je Foyle. Uao je u svoj ator. Prva stvar koju je vidio bio je lik u bijelom, skupljen na sagu, veselo pjevuei za sebe. Bila je to Robin Wednesbury, haljine u dronjcima, uma u dronjcima. "Robin!" Nastavila je pjevuiti bez rijei. Povukao je na noge, prodrmao je i plj usnuo. Ona se nakezila i pjevuila. Napunio je injekciju i dao joj ogromnu dozu Niacina. Otrijenjujui trzaj droge na njen patetini bijeg od stvarnosti bio je gadan. Njena satenska koa postala je pepeljasta. Prelijepo lice se izobliilo. Prepoznala je Foylea, sjetila se onog to je pokuala zaboraviti, vrisnula i pala na koljena. Poela je plakati. "Tako je bolje," rekao joj je. "Ti si ba uporna u bjeanju, zar ne? Prvo samoubojstvo. Sad ovo. to je sljedee?" "Odlazi." "Vjerojatno religija. Mogu te zamisliti kako se prikljuuje nekoj podrumskoj sekti s lozinkama poput Pax Vobiscum. Krijumarenje Biblija i muenitvo za

vjeru. Zar se ne moe nikad suoiti s neim?" "Zar ti nikad ne bjei?" "Nikad. Bjeanje je za bogalje. Neurotike." "Neurotike. Omiljena rije zakasnjelo obrazovanih. Tako si obrazovan, je li? Tako samosvjestan. Tako uravnoteen. Ti si bjeao cijelog svog ivota." "Ja? Nikad. Ja sam lovio cijelog ivota." "Bjeao si. Zar nisi nikad uo za Napad-Bjekstvo? Bjeati od stvarnosti napadajui je... poriui je... unitavajui je? To je ono to si radio." "Napad-Bjekstvo?" Foyle se zaustavio s trzajem. "Hoe rei da sam ja bjeao od neega?" "Oito." "Od ega?" "Od stvarnosti. Ne moe prihvatiti ivot onakav kakav je. Odbija. Napada ga... pokuava ga silom ugurati u svoj uzorak. Napada i unitava sve to se isprijei tvom vlastitom suludom uzorku." Podigla je suzama umrljano lice. "Ne mogu to vie podnijeti. Hou da me pusti otii." "Otii? Gdje?" "ivjeti svojim ivotom." "A to s tvojom obitelji?" "I nai ih na moj vlastiti nain." "Zato? to sad?" "Previe je... ti i rat... jer si ti isto toliko lo kao i rat. Gori. Ono to mi se dogodilo noas je ono to mi se dogaa u svakom trenu kad sam s tobom. Mogu podnijeti ili jedno ili drugo; ne oboje." "Ne," rekao je. "Potrebna si mi." "Spremna sam otkupiti se." "Kako?" "Izgubio si sve tragove koji su vodili do 'Vorge', zar ne?" "Pa?" "Ja sam nala jo jedan."

"Gdje?" "Nije bitno gdje. Hoe li se sloiti da me pusti ako ti ga predam?" "Mogu ti ga uzeti." "Samo naprijed. Uzmi ga." Njene oi su bljesnule. "Ako zna to je, nee imati problema." "Mogu te natjerati da mi ga da." "Moe li? Nakon noanjeg bombardiranja? Pokuaj." Bio je osupnut njenim odbijanjem. "Kako u znati da ne blefira?" "Dat u ti jedan nagovjetaj. Sjea se onog ovjeka u Australiji?" "Forresta?" "Da. On ti je pokuao rei imena posade. Sjea li se jedinog imena koje je uspio rei?" "Kemp." "Umro je prije nego to ga je stigao dovriti. Ime je Kempsey." "To je tvoj trag?" "Da. Kempsey. Ime i adresa. Zauzvrat za tvoje obeanje da e me pustiti da odem." "Prodano, rekao je. "Moe ii. Daj mi ga." Smjesta je otila do putne haljine koju je nosila u angaju. Iz depa je izvadila list djelomino izgorjelog papira. "Vidjela sam ovo na stolu Sergeja Orela kad sam pokuavala ugasiti vatru... vatru koju je Gorui ovjek zapalio..." Dala mu je list papira. Bio je to dio preklinjueg pisma. Pisalo je: ... uradio bilo to da se izvuem s ovih bakterijskih polja. Zato bi ovjek samo zato to ne moe jauntirati bio tretiran kao pas? Molim te pomozi mi, Serg. Pomozi starom prijatelju s broda koji ne spominjemo. Moe si priutiti 100 Cr. Sjea se svih usluga koje sam ti inio? Poalji 100 Cr ili bar 50 Cr. Nemoj me iznevjeriti. Rodg Kempsey Baraka 3 Bacteria, Inc.

Mare Nubium Mjesec "Boga mu!" uzviknuo je Foyle. "Ovo jest trag. Ovaj put ne moemo promaiti. Znat emo to da radimo. On e rei sve... sve." Nakezio se Robin. "Kreemo na Mjesec sutra naveer. Rezerviraj karte za nas. Ne, bit e problema zbog napada. Kupi brod. Ionako e ih se rjeavati jeftino." "Nas?" rekla je Robin. "Hoe rei tebe." "Kaem nas," odgovorio je Foyle. "Idemo na Mjesec. Oboje." "Ja odlazim." "Ne odlazi. Ostaje sa mnom." "Ali obeao si da e -" "Odrasti, curo. Morao sam obeati bilo to da dobijem ovo. Sad si mi potrebnija nego ikad. Ne za 'Vorgu'. Za 'Vorgu' u se pobrinuti sam. Za neto mnogo bitnije." Pogledao je nevjericu na njenom licu i alosno se nasmijeio. "Ba teta, curo. Da si mi dala ovo pismo prije dva sata odrao bih obeanje. Ali sad je prekasno. Potrebna mi je Tajnica za romansu. Zaljubljen sam u Oliviju Presteign." Skoila je na noge s navalom bijesa. "Zaljubljen si u nju? Oliviju Presteign? Zaljubljen u tu bijelu leinu!" Gorki bijes njenog teleslanja bio mu je osupnjujue otkrovenje. "Ah, sad si me izgubio. Zauvijek. Sad u te unititi!" Nestala je.

Dvanaest Satnik Peter Y'ang-Yeovil primao je izvjea u stoeru Sredinje Obavjetajne u Londonu tempom od est u minutu. In formacije su javljane telefonom, brzojavom, dojauntiranjem. Slika bombardiranja brzo se sklapala. NAPAD ZASUO S & J AMERIKU OD 600 DO 1200 ZAPADNE IRINE... OD LABRADORA DO ALJASKE NA S... RIJA DO EKVADORA NA J... PROCJENA DA JE DESET POSTO (10%) PROJEKTILA PRODRLO KROZ PRESRETAKI TIT... PROCJENA GUBITAKA STANOVNITVA: DESET DO DVANAEST MILIJUNA... "Da nije bilo jauntiranja," rekao je Y'ang-Yeovil, "gubici bi bili pet puta toliki. Svejedno, blizu je nokauta. Jo jedan takav udarac i Tera je gotova." Uputio je to svojim pomonicima koji su jauntirali u njegov ured i iz njega, pojavljujui se i nestajui, isputajui izvjea na njegov stol i kredom ispisujui rezultate i jednadbe na staklenu plou koja je prekrivala cijeli jedan zid. Neformalnost je bila pravilo, i Y'ang-Yeovil je bio iznenaen kad mu je jedan pomonik zakucao na vrata i uao sa sloenom formalnou. "Kakav sad lopovluk?" upitao je. "Jedna dama te hoe vidjeti, Yeo." "Je li sad vrijeme za komediju?" rekao je Y'ang-Yeovil ljutitim tonom. Pokazao je na Whiteheadove jednadbe koje su proricale katastrofu na staklenoj ploi. "Proitaj to i plai dok izlazi." "Vrlo posebna dama, Yeo. Tvoja Venera sa panjolskog stubita." "Tko? Kakva Venera?" "Tvoja kongoanska Venera." "Oh? Ta?" Y'ang-Yeovil je oklijevao. "Poalji je unutra." "Primit e je u etiri oka, naravno." "Vraga naravno. Imamo rat u tijeku. Neka izvjea i dalje stiu, ali napomeni svima da se prebace na Tajni govor ako mi se moraju obratiti." Robin Wednesbury ula je u ured, jo odjevena u poderanu veernju haljinu. Jauntirala je ravno iz New Yorka u London ne trudei se da se presvue. Lice joj je bilo napregnuto, ali lijepo. Y'ang-Yeovil ju je u djeliu sekunde prouio i

shvatio da njegov prvi dopadljiv utisak nije bio pogrean. Robin je uzvratila prouavanje i oi su joj se rairile. "Ali vi ste kuhar sa panjolskog stubita! Angelo Poggi!" Kao asnik Obavjetajne, Y'ang-Yeovil bio je spreman pobrinuti se za tu krizu. "Ne kuhar, madam. Nisam imao vremena promijeniti se u moj uobiajeni fascinantni lik. Molim vas sjedite, gice...?" "Wednesbury. Robin Wednesbury." "Oaran sam. Ja sam satnik Y'ang-Yeovil. Vrlo ljubazno od vas to ste me doli vidjeti, gice Wednesbury. Pritedjeli ste mi dugu, napornu potragu." "A-Ali ne razumijem. to ste radili na panjolskom stubitu? Zato ste lovili -" Y'ang-Yeovil vidjeo je da joj se usne ne miu. "Ah? Vi ste telepat, gice Wednesbury? Kako je to mogue? Mislio sam da poznajem svakog telepata u sustavu." "Nisam puni telepat. Ja sam teleilja. Mogu samo slati... ne primati." "to vas, naravno, ini bezvrijednom za svijet. Shvaam." Y'ang-Yeovil pogledao ju je suosjeajnim okom. "Kakav prljav trik, gice Wednesbury... biti natovarena svim manama telepatije, a biti liena svih prednosti. Suosjeam s vama. Vjerujte mi." "Blagoslovljen bio! On je prvi koji je to ikad shvatio bez da mu se kae." "Pazite, gice Wednesbury. Primam vae misli. Sad, u svezi sa panjolskim stubitem?" Zastao je, paljivo sluajui njeno uzburkano teleslanje: "Zato je lovio? Mene? Tuinskog zara- O Boe! Hoe li me oni povrijediti? Rezati i Informacija. Ja -" "Moja draga djevojko," rekao je Y'ang-Yeovil njeno. Uzeo je njene ruke i drao ih suosjeajno. "Sluajte me na tren. Bojite se zbog gluposti. ini se da ste vi Tuinski zaraenik. Da?" Klimnula je glavom. "To je nezgodno, ali neemo sad brinuti o tome. A da Obavjetajna sijee i upa informacije iz ljudi... to je sve propaganda." "Propaganda?"

"Mi nismo nespretnjakovii, gice Wednesbury. Znamo kako izvui informaciju bez srednjevjekovnih metoda. Ali irimo tu legendu da bismo unaprijed omekali ljude, da tako kaem." "Je li to istina? On lae. To je varka." "Istina je, gice Wednesbury. Ja radim finese, ali sad nema potrebe. Ne kad ste oito doli svojom slobodnom voljom da ponudite informaciju." "Previe je vjet... prebrz... On -" "Zvuite kao da ste bili gadno prevareni nedavno, gice Wednesbury... Gadno opeeni." "Jesam. Jesam. Sama sobom, najvie. Ja sam budala. Grozna budala." "Nikako budala, gice Wednesbury, i nikad grozna. Ne znam to se dogodilo da je tako unitilo vau vjeru u sebe, ali se nadam da u je povratiti. Pa... netko vas je prevario, zar ne? Sama sebe, uglavnom? Svi mi to inimo. Ali vama je pomogao netko. Tko?" "Izdajem ga." "Onda mi nemojte rei." "Ali moram pronai moju majku i sestre... Ne mogu mu vie vjerovati... Moram to uraditi sama." Robin je duboko udahnula. "Hou vam ispriati za ovjeka po imenu Gulliver Foyle." Y'ang-Yeovil je odmah prionuo na posao. "Je li istina da je stigao eljeznicom?" pitala je Olivia Presteign. "S lokomotivom i otvorenim vagonom? Kakav divan bezobrazluk." "Da, on je izuzetan mladi," odgovorio je Presteign. Stajao je, elino siv i elino vrst, u sali za primanje svog doma, sam sa svojom kerkom. uvao je ast i ivot dok je ekao da se posluga i osoblje vrate sa svojih paninih jauntiranja na sigurno. Nonalantno je avrljao s Olivijom, ni jednom joj ne dopustivi da shvati u kolikoj su stvarnoj opasnosti. "Oe, iscrpljena sam." "Bila je to naporna no, duo moja. Ali, molim te, nemoj se jo povui." "Zato ne?"

Presteign se suzdrao da joj kae da e biti sigurnija uz njega. "Usamljen sam, Olivia. Razgovarat emo nekoliko minuta." "Uradila sam neto smjelo, oe. Promatrala sam napad iz vrta." "Duo! Sama?" "Ne. S Fourmyleom." Snano udaranje zatreslo je prednja vrata koja je Presteign zatvorio. "to je to?" "Pljakai," odgovorio je Presteign mirno. "Ne boj se, Olivia. Nee ui." Zakoraio je do stola na kojem je poslagao raznovrsno oruje uredno poput partije pasijansa. "Nema opasnosti, duo." Pokuao joj je odvratiti misli. "Spomenula si mi Fourmylea..." "O, da. Gledali smo zajedno... opisujui bombardiranje jedno drugom." "Bez gardedame? To nije bilo dolino, Olivia." "Znam. Znam. Sramotno sam se ponijela. On se inio tako velik, tako siguran u sebe, da sam ga podvrgla tretmanu Lady Oholost. Sjea se gice Post, moje guvernante, koja je bila toliko dostojanstvena i rezervirana da sam je zvala Lady Oholost? Ponaala sam se poput gice Post. On je pobjesnio, oe. Zato me doao traiti u vrt." "I dopustila si mu da ostane? okiran sam, duo." "I ja sam. Mislim da sam bila napola van sebe od uzbuenja. Kako on. izgleda, oe? Reci mi. Kako se tebi inio?" "On jest velik. Visok, veoma taman, prilino zagonetan. Poput Borgije. Izgleda da varira izmeu samopouzdanja i divljatva." "O, divlji je, znai? Mogla sam to i sama uoiti. Blista opasnou. Veina ljudi tek svjetluca... on izgleda poput munje. To je uasno fascinantno." "Duo moja," ukorio ju je Presteign blago. "Neudate ene su preedne da bi tako priale. Vrlo bi me oneraspoloilo, ljubavi moja, da stekne romantinu naklonost prema skorojeviu kao to je Fourmyle od Ceresa." Presteignovo osoblje dojauntiralo je u salu za prijeme, kuhari, konobarice, sluge, paevi, koijai, sobari, sobarice. Svi su bili potreseni i postieni nakon svog bijega od smrti. "Napustili ste svoja mjesta. To e biti zapameno," rekao je Presteign hladno.

"Moja sigurnost i ast ponovo su u vaim rukama. uvajte ih. Lady Olivia i ja emo se povui." Uzeo je svoju ker pod ruku i poveo je uz stube, divlje zatitniki prema svojoj ledeno istoj princezi. "Krv i novac," promrmljao je Presteign. "to, oe?" "Mislio sam na obiteljski porok, Olivia. Zahvaljivao sam Svevinjem to ga nisi naslijedila." "Koji je to porok?" "Nema potrebe da ti to zna. To je onaj koji Fourmyle dijeli." "Ah, on je zao? Znala sam. Poput Borgije, rekao si. Zlog Borgije s crnim oima i prugama na licu. To objanjava uzorak." "Uzorak, duo?" "Da. Mogu vidjeti udan uzorak na njegovom licu... ne uobiajeni elektricitet ivaca i miia. Neto postavljeno preko toga. Fasciniralo me od poetka." "Na kakvu vrstu uzorka misli?" "Fantastian... Predivno zao. Ne mogu ga opisati. Daj mi neto za pisanje. Pokazat u ti." Zastali su pred est stotina godina starim Chippendale ormariem. Presteign je izvadio kristalnu plou na srebrnom postolju i dao je Oliviji. Ona ju je dotakla vrhom prsta; pojavila se crna toka. Pomakla je prst i toka se izduila u crtu. Brzim potezima skicirala je odurne krivulje i znamenja avolje maske. Saul Dagenham napustio je zamraenu spavau sobu. Trenutak kasnije bila je preplavljena svjetlou kad se jedan zid osvijetlio. inilo se da divovsko zrcalo odraava Jisbellinu spavau sobu, ali uz jednu udnu osobitost. Jisbella je leala u krevetu sama, ali je u odrazu Saul Dagenham sam sjedio na rubu kreveta. Zrcalo je, u stvari, bilo zid od zaolovljenog stakla koji je razdvajao identine sobe. Dagenham je upravo osvijetlio svoju. "Ljubav po satu," stigao je Dagenhamov glas preko zvunika. "Odvratno." "Nije, Saule. Nikad." "Frustrirajue."

"Nije ni to." "Ali nesretno." "Nije. Pohlepan si. Budi zadovoljan s onim to ima." "To je vie nego to sam ikad imao. Ti si velianstvena." "Ti si ekstravagantan. Sad spavaj, dragi. Sutra skijamo." "Ne, dolo je do promjene u planu. Moram raditi." "O, Saule... obeao si mi. Nema vie rada i brige i tranja. Zar nee odrati obeanje?" "Ne mogu kad je rat." "Kvragu s ratom. Dovoljno si rtvovao u Tycho Sandsu. Oni ne mogu traiti vie od tebe." "Imam jedan posao za zavriti." "Pomoi u ti da ga zavri." "Ne. Bolje da se dri po strani od ovog, Jisbella." "Ne vjeruje mi." "Ne elim te povrijediti." "Nita ne moe povrijediti nas." "Foyle moe." "-to?" "Fourmyle je Foyle. Ti zna to. Znam da zna." "Ali nisam nikad -" "Ne, nikad ni nisi rekla. Velianstvena si. Budi i meni odana na isti nain, Jisbella." "Pa kako si onda saznao?" "Foyle je pogrijeio." "Kako?" "S imenom." "Fourmyle od Ceresa? Kupio je tvrtku Ceres." "Ali Geoffrey Fourmyle?"

"Izmislio je to." "On misli da je izmislio. Sjetio ga se. Geoffrey Fourmyle je ime koje rabe u testu megalomanije dolje u Kombiniranoj bolnici u Mexico Cityju. Upotrijebio sam Megalno raspoloenje na Foyleu kad sam ga pokuao otvoriti. Ime mu je moralo ostati zakopano u sjeanju. Iskopao ga je i mislio da je originalno. To me upozorilo." "Jadni Gully." Dagenham se nasmijeio. "Da, bez obzira koliko se branimo od spoljnjeg svijeta uvijek nas pobijedi neto iznutra. Nema obrane od izdaje, a svi mi izdajemo sami sebe." "to e uiniti, Saule?" "Uiniti? Dokrajiti ga, naravno." "Zbog deset kila PyrEa?" "Ne. Da dobijem izgubljeni rat." "to?" Jisbella je prila staklenom zidu koji je razdvajao sobe. "Ti, Saule? Domoljub?" Klimnuo je glavom, skoro s krivnjom. "To je glupo. Groteskno. Ali jesam. Promijenila si me potpuno. Opet sam ovjek sa zdravim razumom." I on je pritisnuo lice na zid, i poljubili su se kroz sedam i pol centimetara olovnog stakla. Mare Nubium bilo je idealno za uzgoj anaerobnih bakterija, organizama iz tla, faga, rijetkih plijesni, i svih tih mikroskopskih oblika ivota, neophodnih medicini i industriji, koji su zahtijevali zrakopraznu kulturu. Bacteria, Inc. bio je veliki mozaik polja kultura koji su presijecale staze rairene oko sredinjeg grozda baraka, ureda i postrojenja. Svako polje bilo je dinovska staklena cisterna, trideset metara u promjeru, trideset centimetara visoka i ne vie od dva molekula debela. Dan prije nego to bi crta izlaska sunca, puzei po povrini Mjeseca, stigla do Mare Nubiuma, cisterne su bivale napunjene sredstvom za kulturu. U trenutku izlaska sunca, naglog i zasljepljujueg u zrakopraznom prostoru Mjeseca, cisterne bi bile zasijane, i slijedeih etrnaest dana neprekidnog sunca bivale su njegovane, tiene, regulirane, dohranjivane... s radnicima koji su u

skafanderima pjeaili po stazama. Kad se bi crta zalas ka primakla Mare Nobijumu, cisterne bi bile ponjevene i ostavljene da se zalede i steriliziraju na dvotjednom mrazu lunarne noi. Jauntiranje nije bilo od koristi u tom napornom uzgajanju korak po korak. Stoga je Bacteria, Inc. unajmljivala nesretnike nesposobne za jauntiranje i plaala im robovske nadnice. To je bio najnii oblik rada, ljam i talog sunevog sustava; i barake Bacteria, Inc. podsjeale su na pakao tokom dvotjednog neradnog perioda. Foyle je to otkrio kad je uao u Baraku 3. Doekao ga je stravian prizor. Bilo je dvjesto ljudi u ogromnoj prostoriji; bilo je kurvi i njihovih svodnika tvrdog pogleda, profesionalnih kockara sa svojim prijenosnim stolovima, prodavaa droge, zelenaa. Bilo je magle ljutog dima i smrada alkohola i Analoga. Pokustvo, krevetnina, odjea, onesvijetena tijela, prazne boce, istruljela hrana prekrivali su pod. Urlik je doekao Foyleovu pojavu, ali bio je opremljen da se suoi sa tom situacijom. Obratio se prvom kosmatom licu koje se unijelo u njegovo. "Kempsey?" upitao je tiho. Odgovoreno mu je besramno. Svejedno se nasmijeio i dao tom ovjeku novanicu od 100 Cr. "Kempsey?" upitao je drugog. Bio je izvrijean. Opet je platio i nastavio etnju barakom dijelei novanice od 100 Cr kao hladokrvnu zahvalnost za uvrede i poruge. U sreditu barake zatekao je kljunog ovjeka, oito glavnog nasilnika barake, udovite od ovjeka, golog, bezdlakog, kako pipka dvije droce i loe whiskey kojim ga poje ulizice. "Kempsey?" rekao je Foyle sa starim ulinim naglaskom. "Ja kopam za Rodgerom Kempseyem." "Ja tebe kopam za ivorcirat," odgovorio je ovjek, pruajui ogromnu apu prema Foyleovom novcu. "Davaj ovamo." Uslijedio je obradovan urlik gomile. Foyle se nasmijao i pljunuo mu u oko. Uslijedio je opi muk. Bezdlaki ovjek je ispustio droce i jurnuo zgromiti Foylea. Pet sekundi kasnije pokorno je klimao na podu s Foyleovim stopalom na vratu. "Jo kopam Kempseya," rekao je Foyle blago. "Kopam jako, ovjek. Pokai prstom, ovjek, ili te nema, je sve." "Kupaona!" zaurlao je bezdlaki. "Uvukao se, on. Kupaona."

"Sad ivorciran, ja," rekao je Foyle. Bacio je ostatak novca pred bezdlakog i brzo otiao do kupaone. Kempsey se skupio u kutu tua, lica pritisnutog uz zid, stenjui monotonim ritmom koji je ukazivao da to radi ve satima. "Kempsey?" Odgovorilo mu je stenjanje. "to bilo, ti?" "Odjea," plakao je Kempsey. "Odjea. Posvud, odjea. Kao prljavo, kao bolesno, kao gadno. Odjea. Posvud, odjea." "Di' se, ovjek. Ustaj." "Odjea. Posvud, odjea. Kao prljavo, kao bolesno, kao gadno..." "Kempsey, pazi ja, ovjek. Orel me poslao." Kempsey je prestao plakati i okrenuo svoje nakvaeno lice prema Foyleu. "Tko? Tko?" "Sergej Orel me poslao. Kupio sam tvoj otpust. Slobodan si. Kidamo." "Kad?" "Sad." "O Boe! Bog ga blagoslovio. Blagoslovio ga!" Kempsey je poeo poskakivati u umornom ushitu. Njegovo izubijano i nateklo lice rairilo se u imitaciju osmijeha. Smijao se i poskakivao i Foyle ga je izveo iz kupaone. Ali u baraci je ponovo zavritao i zapalakao i, dok ga je Foyle vodio niz dugu prostoriju, gole droce grabile su prljavu odjeu i tresle njom pred njegovim oima. Kempsey je pjenio i blebetao. "to bilo, s on?" zapitao je Foyle bezdlakog na ulinom slengu. Bezdlaki je sad bio respektirajui neutralac ako ve ne prijatelj. "Tko bi znao," odgovorio je. "Uvijek takav, on. Pokae staru odjeu, gri se. ovjek!" "Za zato, ve?" "Za zato? Lud, je sve." U zranoj komori glavnog ureda, Foyle je uspio Kempseya i sebe obui u skafandere i zatvoriti ih i onda ga izveo na raketno polje gdje je tucet anti-grav zraka prualo svoje blijede prste nagore iz jama prema zasjenjenoj Zemlji koja

je visjela na nonom nebu. Uli su u jamu, ukrcali se na Foyleovu jolu i poletjeli. Foyle je izvadio bocu i ampulu sa alcem iz ormaria. Sipao je pie i dao ga Kempseyu. Drao je ampulu na dlanu, smijeei se. Kempsey je pio whiskey, jo zbunjen, jo ushien. "Slobodan," promrmljao je. "Bog ga blagoslovio! Slobodan. Ne zna kroz to sam proao." Opet je otpio. "Ne mogu povjerovati. Ovo je kao san. Zato ne poleti, ovjek? Ja -" Kempsey se zagrcnuo i ispustio au, uasnuto buljei u Foylea. "Tvoje lice!" uzviknuo je. "Moj Boe, tvoje lice! to mu se desilo?" "Ti si mu se desio, ti kurvin sine!" povikao je Foyle. Skoio je, s tigrovskim licem koje je gorjelo, i bacio ampulu poput noa. Probila je Kempseyev vrat i drhtavo strala zabodena. Kempsey je klonuo. Foyle je ubrzao, dojurio do tijela, pokupio ga u padu i odnio do desne bone kabine. U joli su bile dvije velike bone kabine, i Foyle ih je obje unaprijed pripremio. Desna je bila ogoljena i pretvorena u kirurku salu. Foyle je svezao tijelo na operacijski stol, otvorio kutiju s kirurkim instrumentima, i poeo osjetljivu operaciju koju je nauio hipnotreningom tog jutra... operaciju koju je moguom inilo samo njegovo petostruko ubrzanje. Prosjekao je kroz kou i vezivno tkivo, prepilio rebra, ogolio srce, izvadio ga i povezao vene i arterije sa sloenom pumpom za krv pored stola. Ukljuio je pumpu. Proteklo je dvadeset sekundi objektivnog vremena. Postavio je masku s kisikom na Kempseyevo lice i ukljuio naizmjenino sisanje i puhanje pumpe za kisik. Foyle je usporio, provjerio Kempseyevu temperaturu, ubacio seriju antiokovnih droga u njegove vene i saekao. Krv je grgotala kroz pumpu i u Kempseyevo tijelo. Nakon pet minuta, Foyle je skinuo masku za kisik. Refleksno disanje se nastavilo. Kempsey je bio bez srca, a ipak iv. Foyle je sjeo kraj operacijskog stola i saekao. Stigmata mu se jo vidjela na licu. Kempsey je ostao u nesvijesti. Foyle je ekao. Kempsey se probudio, vritei. Foyle je skoio na noge, zategnuo vezove i nadvio se nad ovjeka bez srca. "Zdravo, Kempsey," rekao je. Kempsey je vritao.

"Pogledaj se, Kempsey. Ti si mrtav." Kempsey se onesvijestio. Foyle ga je oivio maskom za kisik. "Pusti me umrijeti, za ime Boje!" "to je bilo? Boli li? Ja sam umirao est mjeseci, i nisam cvilio." "Pusti me umrijeti." "S vremenom, Kempsey. Tvoj simpatetiki blok je premoen, ali u te s vremenom pustiti da umre, ako bude posluan. Bio si na 'Vorgi' 16. rujna 2436.?" "Za ime Krista, pusti me umrijeti." "Bio si na 'Vorgi'?" "Da." "Proli ste olupinu u svemiru. Olupinu 'Nomada'. Ona je signalizirala za pomo a vi ste je proli. Da?" "Da." "Zato?" "Kriste! O Kriste pomozi mi!" "Zato?" "O Isuse!" "Bio sam na 'Nomadu', Kempsey. Zato ste me ostavili da istrulim?" "Slatki Isuse pomozi mi! Kriste, izbavi me!" "Ja u te izbaviti, Kempsey, ukoliko odgovara na pitanja. Zato ste me ostavili da istrulim?" "Nismo te mogli pokupiti." "Zato ne?" "Izbovi na brodu." "O? Znai, tono sam pretpostavio. Krijumarili ste izbjeglice sa Callista?" "Da." "Koliko?" "est stotina."

"To je mnogo, ali ste mogli napraviti mjesta za jo jednog. Zato me niste pokupili?" "Bacali smo izbove." "to!" povikao je Foyle. "Iz broda... sve njih... est stotina... Svukli ih... uzeli im odjeu, novac, nakit, prtljagu... Bacali ih kroz komoru u gomilama. Kriste! Odjea po cijelom brodu... Vriskovi i - Isuse! Da samo mogu zaboraviti! Gole ene... plave...pucaju po sredini... vrte se iza nas... Odjea posvud po brodu... est stotina... Izbaeni!" "Ti kurvin sine! To je bila prijevara? Uzimali ste im novac i niste ih uope namjeravali odvesti na Zemlju?" "Bila je to prijevara." "I zato me niste pokupili?" "Morali bi te ionako izbaciti." "Tko je dao nareenje?" "Kapetan." "Ime?" "Lindsey Joyce." "Adresa?" "Kolonija kopaca, Mars." "to!" Foyle je bio kao gromom oinut. "On je kopac? Hoe rei da nakon to sam ga lovio godinu dana, ne mogu ga dotai... povrijediti... uiniti da osjeti ono to sam ja osjeao?" Okrenuo se od muenog ovjeka na stolu, i sam isto toliko muen frustracijom. "kopci! Jedina stvar kojoj se nisam nadao... Nakon to sam pripremio onu lijevu kabinu za njega... to da radim? to za ime Boga da radim?" urlao je u bijesu, stigmate vidljive na licu. Povratilo ga je oajniko stenjanje Kempseya. Vratio se do stola i nagnuo nad razrezano tijelo. "Da raistim zadnji put. Taj kopac, Lindsey Joyce, dao je nareenje da se izbace izbovi?" "Da."

"I da mene ostavite da trulim?" "Da. Da. Da. To je dosta. Pusti me umrijeti." "ivi, ti svinjo jedna... prljavo kopile bez srca! ivi bez srca. ivi i pati. Drau te ivog zauvijek, ti -" Jarki bljesak svjetla privukao je Foyleov pogled. Pogledao je gore. Njegov gorui lik virio je kroz veliki etvrtasti prozor kabine. Kad je skoio do prozora, gorui ovjek je nestao. Foyle je iziao iz kabine i jurnuo do glavnog upravljakog mjesta gdje mu je osmatraki mjehur pruao dvjesto sedamdeset stupanjski pregled. Gorueg ovjeka nije bilo nigdje na vidiku. "To nije stvarno," promrmljao je. "To ne moe biti stvarno. To je predznak, dobar predznak... Aneo uvar. Spasio me na panjolskom stubitu. Govori mi da krenem dalje i naem Lindseya Joycea." Privezao se u pilotsko sjedalo, ukljuio joline mlaznice, i uletio u puno ubrzanje. "Lindsey Joyce, Kolonija kopaca, Mars," mislio je dok je bio guran duboko u pneumatsko sjedalo. "kopac... Bez osjeaja, bez uitka, bez bola. Konano stoiko bjekstvo. Kako da ga kaznim? Da ga muim? Stavim u lijevu kabinu i uinim da osjeti ono to sam ja osjeao na 'Nomadu'? Prokletstvo! To je kao da je mrtav. On jest mrtav. A ja moram smisliti kako da udarim mrtvo tijelo i navedem ga da osjeti bol. Doi tako blizu cilja i da ti se vrata zalupe pred nosom... Prokleta frustracija osvete. Osveta je za snove... nikad za stvarnost." Sat vremena kasnije iziao je iz ubrzanja i svog bijesa, otkopao se iz sjedala, i sjetio se Kempseya. Otiao je otraga u kirurku salu. Ekstremno ubrzanje polijetanja zaustavilo je pumpu za krv dovoljno da ubije Kempseya. Najednom je Foyle bio obuzet potpuno novom strastvenom odvratnou prema sebi. Bespomono se borio protiv nje. "to bilo, ti?" proaputao je. "Pomisli na njih est stotina, izbaenih... Pomisli na sebe... Pretvara li se u kukavikog Podrumskog Kranina koji okree drugi obraz i cvili oprotaj? Olivia, to mi to radi? Daj mi snage, ne kukaviluka..." Pa ipak je odvratio pogled dok je izbacivao tijelo.

Trinaest SVE OSOBE ZA KOJE SE ZNA DA SU U SLUBI FOURMYLEA OD CERESA ILI POVEZANI S NJIM U BILO KOJEM SVOJSTVU DA BUDU ZADRANE RADI ISPITIVANJA. Y-Y: SREDINJA OBAVJETAJNA. SVI ZAPOSLENI OVE TVRTKE DA STRIKTNO PROMATRAJU ZBOG POJAVE IZVJESNOG FOURMYLEA OD CERESA, I ODMAH IZVIJESTE MJESNOG G. PRESTOA. PRESTEIGN. SVI KURIRI E OSTAVITI TRENUTNE ANGAMANE I JAVITI SE ZA POSTAVLJANJE NA SLUAJ FOYLE. DAGENHAM. BANKOVNI PRAZNIK E BITI ODMAH OGLAEN GLEDE RATNE KRIZE DA SE FOURMYLEU PRESIJEE PRISTUP SREDSTVIMA. Y-Y: SREDINJA OBAVJETAJNA. BILO KOGA TKO SE RASPITUJE ZA S.B. "VORGA" ODVESTI U ZAMAK PRESTEIGN NA ISPITIVANJE. PRESTEIGN. SVE LUKE I SLETITA UNUTARNJIH PLANETA DA SE UZBUNE ZBOG DOLASKA FOURMYLEA. KARANTENSKA I CARINA DA PROVJERAVAJU SVAKO SPUTANJE. Y-Y: SREDINJA OBAVJETAJNA. STARI SV. PATRICK DA SE PRETRAI I PROMATRA. DAGENHAM.

DOSJEI BO'NESSA & UIGA DA SE PROVJERE ZBOG IMENA ASNIKA I LJUDI NA VORGI DA SE PREDVIDI, UKOLIKO JE MOGUE, FOYLEOV SLJEDEI POTEZ. PRESTEIGN. KOMISIJA ZA RATNE ZLOINE NEKA SASTAVI POPIS JAVNIH NEPRIJATELJA DAJUI FOYLEU PRVO MJESTO. Y-Y: SREDINJA OBAVJETAJNA. NAGRADA OD 1000000 Cr PONUENA ZA OBAVIJEST KOJA VODI DO HVATANJA FOURMYLEA OD CERESA, ALIJAS GULLIVERA FOYLEA, ALIJAS GULLYJA FOYLEA, SADA NA SLOBODI NA UNUTARNJIM PLANETIMA. PRIORITETNO! Nakon dva stoljea kolonizacije, borba za zrak na Marsu jo je bila toliko kritina da je V-L zakon, Zakon vegetativnog lina, bio jo na snazi. Bilo je smru kanjivo ugroziti ili unititi bilo koju biljku vitalnu za pretvaranje marsovske atmosfere od ugljen-dioksida u kisiku atmosferu. ak i vlati trave bile su svetinja. Nije bilo potrebe da se postave neonski natpisi NE GAZI TRAVU. Onaj tko bi skrenuo sa staze na livadu bio bi na mjestu upucan. Ona koja bi ubrala cvijet bila bi ubijena bez milosti. Dva stoljea nagle smrti inspirirala su tovanje zelenih rastuih stvari koje je skoro do stizalo religijske razmjere. Foyle se sjetio toga dok je jurio ka sreditu nadvonjaka koji je vodio do Marsovske St. Michele. Jauntirao je ravno iz luke Syrtis do postaje St. Michele u podnoju nadvonjaka koji se protezao etiri stotine metara kroz zelen a polja do Marsovske St. Michele. Ostatak razdaljine morao se prei pjeice. Kao i originalna Mont St. Michele na francuskoj obali, Marsovska St. Michele bila je velianstvena gotska katedrala tornjeva i potporanja koja se uzdizala na brdu i stremila ka nebu. Oceanske plime okruivale su Mont St. Michele na Zemlji. Zelene plime trave okruivale su Marsovsku St. Michele. Obje su bile tvrave. Mont St. Michele bila je tvrava vjere prije nego to je organizirana religija ukinuta. Marsovska St. Michele bila je tvrava telepatije.

Unutar nje ivio je jedini marsovski potpuni telepat, Sigurd Magsman. "Sad, ovo su obrane koje tite Sigurda Magsmana," recitirao je Foyle, na pola puta izmeu histerije i litanije. "Prvo, Sunev sistem; drugo, ratni zakon; tree, Dagenham, Presteign & Co.; etvrto, sama tvrava; peto, uniformirani straari, posluitelji, sluge i oboavatelji bradatog mudraca kojeg svi tako do bro znamo, Sigurda Magsmana, koji prodaje svoje zastraujue moi po zastraujuim cijenama..." Foyle se neskromno nasmijao: "Ali tu je i esto koje ja znam: Ahilova peta Sigurda Magsmana... Jer platio sam 1000000 Cr Sigurdu III... ili je bio IV?" Proao je kroz vanjski labirint Mars St. Michele pomou svojih lanih dokumenata i bio u iskuenju da blefira ili nastavi izravno, komandoskom akcijom, do audijencije sa Velikanom samim, ali vrijeme je isticalo i njegovi neprijatelji su se pribliavali i nije mogao priutiti da udovoljava svojoj znatielji. Umjesto toga, ubrzao je, zamutio se, i naao skromnu kolibicu smjetenu u ozidanom vrtu unutar kunog zasada Mars St. Michelea. Imala je uvuene prozore i slamnati krov i mogla bi se zamijeniti za staju. Foyle je uao unutra. Koliba je bila vrti. Tri prijazne dadilje sjedile su nepokretno u stolicama za ljuljanje, s pletivom podignutim u njihovim sleenim rukama. Mrlja koja je bila Foyle prila im je odostraga i tiho ih ubola ampulama. Tada je usporio. Pogledao je u staro, staro dijete, izboranog, sasuenog djeaka koji je sjedio na podu i igrao se s elektrinim vlakiima. "Zdravo, Sigurde," rekao je Foyle. Dijete je poelo plakati. "Plaljivko! ega se boji? Neu te povrijediti." "Ti si zloest ovjek sa zloestim licem." "Ja sam ti prijatelj, Sigurde." "Ne, nisi. Hoe da radim r-rune stvari." "Ja sam ti prijatelj. Vidi, znam sve o onim velikim dlakavim ljudima to se pretvaraju da su ti, ali neu rei nikome. Proitaj me i vidi." "Ti e povrijediti njega i h-hoe da mu ja kaem." "Koga?"

"Kapetan-ovjeka. k-koc-" Dijete je petljalo s tom rijei, plaui glasnije. "Odlazi. Ti si zloest. Zloesto u tvojoj glavi i gorui ovjeci i-" "Doi ovamo, Sigurde." "Ne. DADILJO! DA-DIII-LJO!" "Umukni, ti malo kopile!" Foyle je dograbio sedamdesetogodinje dijete i protresao ga. "Ovo e biti sasvim novo iskustvo za tebe, Sigurde. Prvi put da te neko batinama prisilio na neto. Razumije?" Staro dijete ga je proitalo i zaurlalo. "Umukni! Ide na put do Kolonije kopaca. Ako bude dobar i uradi to ti se kae, dovest u te natrag sigurnog i dati ti lizalicu ili ime te ve kog vraga podmiuju. Ako ne bude dobar, prebit u te kao maku." "Ne, nee... Nee. Ja sam Sigurd Magsman. Ja sam Sigurd telepat. Ne bi se usudio." "Sinko, ja sam Gully Foyle, Neprijatelj Sunevog sistema Broj Jedan. Na korak sam od okonanja lova od godinu dana... Riskiram svoju glavu jer mi treba da svedem raune sa kurvinim sinom koji - Sinko, ja sam Gully Foyle. Nema toga to se ja ne bih usudio." Telepat je poeo emitirati uas takvom snagom da su alarmi zazvuali svuda po Marsovskoj St. Michele. Foyle je vrsto stegao staro dijete, ubrzao i iznio ga iz tvrave. Onda je jauntirao. HITNO. SIGURDA MAGSMANA OTEO OVJEK KOJI JE PROVIZORNO IDENTIFICIRAN KAO GULLIVER FOYLE, ALIJAS FOURMYLE OD CERESA, NEPRIJATELJ SUNEVOG SISTEMA BROJ JEDAN. ODREDITE PROVIZORNO UTVRENO. UZBUNITI KOMANDOSKU BRIGADU. JAVITI SREDINJOJ OBAVJETAJNOJ. HITNO! Drevna kopaka sekta Bjelorusije, vjerujui da je seks uzrok svih zala, upranjavala je stravinu samokastraciju da iskorijeni zlo. Moderni kopci, vjerujui da je osjet uzrok svih zala, upranjavali su jo barbarskiji obiaj. Uavi u kopaku Koloniju i plativi cijelo bogatstvo za tu privilegiju,

posveenici su se s radou podvrgavali operaciji koja je prekidala osjetilni sustav ivaca, i proivljavali svoje dane bez vida, sluha, govora, njuha, okusa i opipa. Kad su prvi put ulazili u manastir, posveenicima su pokazivane elegantne bjelokosne elije u kojima je nagovjetavano da e provesti ostatak svog ivota u zanosu kontemplacije, s ljubavlju njegovani. U stvarnosti, bezosjetna stvorenja su gomilana u katakombe gdje su sjedili na grubim kamenim ploama i bili hranjeni i pokretani jednom na dan. Dvadeset tri od dvadeset etiri sata sjedili su sami u mraku nenjegovani, neuvani, nevoljeni. "ivi mrtvaci," promrmljao je Foyle. Usporio je, odloio Sigurda Magsmana, i ukljuio svjetlo mrenjae u svojim oima, pokuavajui proniknuti u utrobnu tamu. Bila je pono iznad tla. Bila je stalna pono dolje u katakombama. Sigurd Magsman je emitirao uas i oaj takvim telepatskim njakanjem da je Foyle bio prisiljen opet prodrmati dijete. "Umukni!" proaputao je. "Ne moe probuditi te mrtvace. Sad mi nai Lindseya Joycea." "Bolesni su... svi bolesni... kao crvi u njihovim glavama... crvi i bolest i -" "Kriste, kao da ne znam. Hajde, da to obavimo. Bit e i gorih stvari." Krenuli su du izuvijanog labirinta katakombi. Kamene ploe su bile poput polica uz zidove od poda do stropa. kopci, bijeli poput pueva, nijemi poput leeva, nepomini poput Buda, ispunjavali su peine vonjem ive smrti. Telepatsko dijete je plakalo i vritalo. Foyle nikad nije popustio svoj neumoljiv stisak; nije poputao u progonu. "Johnson, Wright, Keeley, Graff, Nastro, Underwood... Boe, ima ih na tisue ovdje." Foyle je itao bronane identifikacijske tablice privrene na ploe. "Posegni, Sigurde. Nai Lindseya Joycea za mene. Ne moemo ii ime po ime. Regal, Cone, Brady, Vincent - to kog -" Foyle je ustuknuo. Jedan od kotano bijelih likova lupio ga je po elu. Ljuljao se i trzao, zgrenog lica. Svi bijeli puevi na svojim policama su se mrdali i trzali. Stalno telepatsko emitiranje oaja i uasa Sigurda Magsmana dopiralo je do njih i muilo ih. "Umukni!" odbrusio je Foyle. "Prekini s tim. Nai Lindseya Joycea i izii emo odavde. Posegni i nai ga."

"Tamo dolje," plakao je Sigurd. "Ravno dolje. Sedam, osam, devet polica nie. Hou kui. Zlo mi je. Ja -" Foyle je zbrda-zdola krenuo niz katakombe sa Sigurdom, itajui identifikacijske tablice dok konano nije stigao do: "LINDSEY JOYCE. BOUGAINVILLE, VENERA." To je bio njegov neprijatelj, tvorac njegove smrti i smrti onih est stotina sa Callista. To je bio njegov neprijatelj kojem je planirao odmazdu i lovio ga mjesecima. To je bio neprijatelj za kojeg je spremio agoniju lijeve kabine na svojoj joli. To je bila 'Vorga'. To je bila ena. Foyle je bio kao gromom oinut. U tim danima dvostrukih mjerila, sa enama dranim u zasebnim prostorijama, bilo je mnogih zabiljeenih sluajeva da se ene maskiraju kao mukarci da uu u svjetove koji su za njih zatvoreni, ali jo nikad nije uo za enu u trgovakoj mornarici... koja je preruavanjem stigla do najvieg asnikog ranga. "Ovo?" uzviknuo je bijesno. "Ovo je Lindsey Joyce? Lindsey Joyce sa 'Vorge'? Pitaj je." "Ne znam to je 'Vorga'." "Pitaj je!" "Ali ja ne - Bila je... Kao davala je naredbe." "Kapetan?" "Da. Molim, molim, molim nemoj me tjerati vie ii unutar nje. Tamo je krivo i boli. Ona mi se ne svia." "Reci joj da sam ja ovjek kojeg nije htjela pokupiti 16. rujna 2436. Reci joj da je dugo trebalo ali sam konano doao srediti raune. Reci joj da e mi platiti." "N-n-ne razumijem to. Ne razumijem." "Reci joj da u je ubiti, polako i teko. Reci joj da imam kabinu na mojoj joli, opremljenu ba kao moje spremite na 'Nomadu' gdje sam trulio est mjeseci... gdje je naredila 'Vorgi' da me ostavi umrijeti. Reci joj da e truliti i umrijeti ba kao ja. Reci joj!" Foyle je bijesno prodrmao izborano dijete. "Uini da osjeti to. Nemoj je pustiti da pobjegne time to je postala kopac. Reci joj da u je ubiti runo. Proitaj me i reci joj!"

"Ona... O-Ona nije dala to nareenje." "to?" "N-ne mo-mogu je razumjeti." "Ona nije dala nareenje da me se ostavi?" "Bojim se ui unutra." "Ui, ti mali kurvin sine, ili u te raetvoriti. to misli time rei?" Dijete je kukalo; ena se grila; Foyle je bjesnio. "Ui! Ui! Izvuci to iz nje. Isuse Kriste, zato mora jedini telepat na Marsu biti dijete? Sigurde! Sigurde, sluaj me. Pitaj je: Je li ona dala naredbu da se izbace izbovi?" "Ne. Ne!" "Ona nije ili ti nee?" "Ona nije." "Je li ona dala naredbu da se mimoie 'Nomad'?" "Ona je sva iskrivljena i bolesna. Oh molim! DA-DI-LJO! Hou kui. Hou ii." "Je li ona dala naredbu da se mimoie 'Nomad'?" "Ne." "Nije?" "Da. Vodi me kui." "Pitaj je tko je dao." "Hou moju dadilju." "Pitaj je tko je mogao dati naredbu. Ona je bila kapetan na svom vlastitom brodu. Tko bi njoj mogao zapovjediti? Pitaj je!" "Hou moju dadilju." "Pitaj je!" "Ne. Ne. Ne. Bojim se. Ona je bolesna. Ona je mrana i crna. Ona je loa. Ne razumijem je. Hou moju dadilju. Hou ii kui." Dijete je vriskalo i treslo se; Foyle je vikao. Odjeci su grmjeli. Kad je Foyle bijesno posegnuo za djeteteom, oi su mu bile zaslijepljene bljetavom svjetlou. Cijele katakombe bile su osvijetljene Goruim ovjekom. Foyleov

lik stajao je pred njim, uasnog lica, zapaljene odjee, uagrenih oiju uprtih u zgrenu kopaku figuru koja je bila Lindsey Joyce. Gorui ovjek otvorio je svoja tigrovska usta. Iziao je strugajui zvuk. Bilo je to poput gorueg smijeha. "Boli je," rekao je. "Tko si ti?" proaputao je Foyle. Gorui ovjek se trgnuo. "Previe svjetla," rekao je. "Manje svjetla." Foyle je koraknuo naprijed. Gorui ovjek je poklopio ui u agoniji. "Preglasno," povikao je. "Ne krei se toliko glasno." "Jesi li ti moj aneo uvar?" "Zasljepljuje me. Psst!" najednom se opet nasmijao. "Sluaj je. Ona vriti. Moli. Ne eli umrijeti. Ne eli biti povrijeena. Sluaj je." Foyle je drhtao. "Ona nam govori tko je dao tu naredbu. Zar ne moe uti? Sluaj oima." Gorui ovjek pokazao je pandastim prstom na greu kopaku figuru. "Ona kae Olivia." "to!" "Ona kae Olivia. Olivia Presteign. Olivia Presteign. Olivia Presteign." Gorui ovjek je nestao. Katakombe su opet bile mrane. Raznobojna svjetla i kakofonije vrtjeli su se oko Foylea. Uzdahnuo je i zateturao se. "Plavi jaunte," promrmljao je. "Olivia. Ne. Nije. Nikad. Olivia. Ja -" Osjetio je ruku koja posee za njegovom. "Jiz?" zastenjao je. Postao je svjestan da ga Sigurd Magsman dri za ruku i plae. Podigao je djeaka. "Boli me," zamrcao je Sigurd. "I mene boli, sinko." "Hou idem kui." "Odvest u te kui."

Jo drei djeaka u naruju, teturao je katakombama. "ivi mrtvaci," promrmljao je. I onda: "Pridruio sam im se." Naao je kamene stube koje su vodile iz dubina u samostanski kloster iznad. Popeo se stubama, osjeajui ukus smrti i pustoi. Iznad njega pojavilo se jarko svjetlo, i na tren je zamislio da je zora ve stigla. Tada je shvatio da je kloster bljetavo osvijetljen umjetnom svjetlou. Zauo se bat tekih koraka i duboko rezanje zapovijedi. Na pola puta stubama do gore, Foyle je stao i sabrao se. "Sigurde," proaputao je. "Tko je iznad nas? Saznaj." "Ojici," odgovorilo je dijete. "Vojnici? Koji vojnici?" "Komandosi ojici." Sigurdovo zborano lice razvedrilo se. "Doli su po mene. Da me vode kui Dadilji. OVDJE SAM! OVDJE SAM!" Telepatska dreka izazvala je povik odozgo. Foyle je ubrzao i kao mrlja preao ostatak stuba do klostera. Bio je to trg romanskih lukova koji su okruivali zeleni travnjak. U sredini travnjaka bio je ogromni libanski kedar. Izdignute staze vrvjele su komandoskim ophodnjama, i Foyle je naiao na sebi ravne; jer u trenu kad su vidjeli njegovu mrlju kako izlijee iz katakombi i oni su ubrzali, i bili su svi na ravnoj nozi. Ali Foyle je imao djeaka. Pucanje nije bilo mogue. Drei Sigurda u rukama, vijugao je kroz kloster poput nogometaa u razbijenoj formaciji koji juri prema golu. Nitko se nije usudio blokirati ga, jer pri petostrukom ubrzanju eoni sudar izmeu dva tijela bio bi trenutno smrtonosan za oba. Objektivno, ovaj vratolomni okraj izgledao je kao pet sekundi vijugajuih munja. Foyle se probio iz klostera, proao kroz glavni hodnik samostana, proao labirint, i stigao do javne jauntske postaje pred glavnom kapijom. Tamo je stao, usporio i jauntirao do manastirske zrane luke osamsto metara daleko. I ona je bila bljetavo osvijetljena i vrvjela komandosima. Svaku anti-grav jamu zauzimao je jedan brod Brigade. Njegova jola bila je pod straom. Petinu sekunde nakon to je Foyle stigao tamo, progonitelji iz samostana su dojauntirali. Oajniki je pogledao unaokolo. Bio je okruen s pola pukovnije komandosa, svih pod ubrzanjem, svih spremnih na smrtonosnu akciju, svih njemu ravnih ili boljih. anse su mu bile nepostojee.

A onda su Vanjski Sateliti to promijenili. Tono tjedan dana nakon zasipnog napada na Zemlju, udarili su na Mars. Ponovo su projektili stigli na kvadrant od ponoi do zore. Ponovo su nebesa blistala od presretanja i eksplozija, i na obzorju su eksplodirali veliki oblaci svjetlosti dok se tie treslo. Ali ovaj put je bila i jedna sablasna varijacija, poto je bljetava nova gorjela iznad glave, preplavljujui nonu stranu planeta jakom svjetlou. Roj fisijskih bojevih glava pogodio je Marsov maleni satelit Phobos, trenutno ga pretvorivi u minijaturno sunce. Vremenski razmak reagiranja komandosa na taj uasavajui napad pruio je Foyleu priliku. Ponovo je ubrzao i probio se kroz njih do svoje jole. Zastao je pred glavnim ulazom vidio zbunjene straare kako oklijevaju izmeu nastavljanja stare akcije i reagiranja na nove okolnosti. Foyle je bacio Sigurda Magsmana u zrak poput drevnog kota koji baca kladu. Kad su straari jurnuli uhvatiti djeaka, Foyle se provukao izmeu njih u svoju jolu, zalupio vrata, i zakljuao ih. Jo pod ubrzanjem, ne zastajui da pogleda da li je netko u joli, jurnuo je naprijed do komandi, udario po polugi za polijetanje i, kad je loja poela lebdjeti navie na anti-grav zraki, ukljuio puni 10-G pogon. Nije bio svezan u pilotsko sjedalo. Djelovanje ubrzanja od 10 G na njegovo ubrzano i nezatieno tijelo bilo je udovino. Puzea sila dohvatila ga je i izvukla iz sjedala. Kretao je ka stranjem zidu pilotske kabine poput mjeseara. Zid je izgledao, njegovim ubrzanim ulima, kao da se pribliava njemu. Isturio je obje ruke, dlanovima paralelno zidu, da se podupre. Polagana sila koja ga je gurala natrag razmaknula mu je ruke i gurnula ga uza zid, prvo lagano, zatim sve snanije i snanije dok lice, vilica, prsa i tijelo nisu bili pritisnuti uz kovinu. Rastui pritisak postao je bolan. Pokuao je jezikom iskljuiti prekida u ustima, ali potisak koji ga je pritiskao uz zid inio je nemoguim da pomakne svoja iskrivljena usta. Prasak eksplozija, toliko niz zvuni spektar da su zvuale poput namoenih odrona kamenja, ukazao mu je da ga Komandoska brigada zasipa hicima odozdo. Kad je jola jurnula u crno-plavu vanjskog svemira, poeo je vritati imikim cilikom prije nego to je milosrdno izgubio svijest.

etrnaest Foyle se probudio u tami. Bio je usporen, ali iscrpljenost njegovog tijela govorila mu je da je bio pod ubrzanjem dok je bio bez svijesti. Ili mu se pogon istroio ili... Popipao je rukom po donjem dijelu lea. Pogonske jedinice nije bilo. Bila je uklonjena. Istraivao je drhtavim prstima. Bio je u krevetu. Sluao je mrmljanje ventilatora i airconditiona i kljocaj i zujanje servo-mehanizama. Bio je na brodu. Bio je vezan za krevet. Brod je bio u besteinskom stanju. Foyle se odvezao, odbacio laktovima od madraca i zalebdio. Plutao je u tami traei prekida za svjetlo ili gumb zvona kojim bi pozvao nekoga. Ruke su mu okrznule bocu za vodu s ispupenim slovima na staklu. Proitao ih je prstima. SB, osjetio je. V, O, R, G, A. VORGA. Viknuo je. Vrata kabine su se otvorila. Jedan lik prolebdio je kroz vrata, ocrtan naspram svjetla luksuzne privatne kabine iza sebe. "Ovaj put smo te pokupili," rekao je glas. "Olivia?" "Da." "Onda je istina?" "Da, Gully." Foyle je poeo plakati. "Jo si slab," rekla je Olivia Presteign njeno. "Doi i lezi." Povela ga je u kabinu i privrstila u lealjku. Bila je jo topla od njenog tijela. "Bio si ovakav est dana. Nismo mislili da e preivjeti. Sve je izlazilo iz tebe prije nego to je kirurg naao bateriju u tvojim leima." "Gdje je ona?" zakrijetao je. "Moe je dobiti kad god poeli. Ne brini, duo moja." Pogledao ju je jedan dug trenutak, svoju Snjenu Djevu, svoju voljenu Ledenu Princezu... bijelu satensku kou, slijepe koraljne oi i istanane koraljne usne. Ona je njegove vlane kapke dodirnula namirisanom maramicom. "Volim te," rekao je.

"Pssst. Znam, Gully." "Znala si sve o meni. Koliko dugo?" "Znala sam da je Gully Foyle, svemirac s 'Nomada', moj neprijatelj od samog poetka. Nikad nisam saznala da si ti Fourmyle dok se nismo sreli. Ah, da sam samo ranije znala. Koliko toga bi bilo spaeno." "Znala si i smijala si mi se." "Ne." "Stajala si i tresla se od smijeha." "Stajala sam i voljela te. Ne, ne prekidaj. Pokuavam biti racionalna i to nije lako." Crvenilo je oblilo mramorno lice. "Sada se ne igram s tobom. Ja... Izdala sam te mom ocu. Jesam. Samoobrana, mislila sam. Sad kad sam ga konano srela mogu vidjeti da je on previe opasan. Sat vremena kasnije shvatila sam da je to bila greka jer sam shvatila da sam zaljubljena u tebe. Sada plaam za to. Ti nisi nikad morao saznati." "Oekuje da povjerujem u to?" "A zato sam onda ovdje?" Blago je zadrhtala. "Zato sam te slijedila? Ono bombardiranje bilo je grozno. Bio bi mrtav sljedeeg minuta kad smo te pokupili. Tvoja jola bila je olupina..." "Gdje smo sada?" "Kakvog to ima znaaja?" "Pokuavam dobiti na vremenu." "Vremenu za to?" "Ne vremenu... pokuavam skupiti hrabrost." "Orbitiramo oko Zemlje." "Kako si me slijedila?" "Znala sam da e traiti Lindsey Joyce. Preuzela sam jedan od oevih brodova. Zadesilo se da je to opet 'Vorga'." "Da li on zna?" "Nikad ne zna. Ja ivim svojim vlastitim osobnim ivotom." Nije mogao odvojiti pogled od nje, a ipak ga je boljelo da ju gleda. udio je i mrzio... udio da stvarnost bude ponitena, mrzio istinu zbog onog to je bila.

Otkrio je da miluje njenu maramicu drhtavim prstima. "Volim te, Olivia." "Volim te, Gully, neprijatelju moj." "Za ime Boje!" izlanuo je. "Zato si to napravila? Bila si na 'Vorgi' i upravljala prijevarom s izbjeglicama. Dala si nareenje da se izbace. Dala si nareenje da se mene mimoie. Zato! Zato!" "to?" uzvratila je. "Zahtijeva li isprike?" "Zahtijevam objanjenje." "Od mene ga nee dobiti!" "Krv i novac, rekao je tvoj otac. Bio je u pravu. Oh... Kuko! Kuko! Kuko!" "Krv i novac, da, i ne sramim se." "Utapam se, Olivija. Dobaci mi konop." "Onda se utopi. Mene nitko nikad nije spasio. Ne - Ne... Ovo je pogreno, skroz pogreno. ekaj, ljubavi moja. ekaj." Sabrala se i poela govoriti veoma njeno. "Mogla bih lagati, Gully duo, i uiniti da mi vjeruje, ali bit u iskrena. Postoji jednostavno objanjenje. Ja ivim svojim osobnim ivotom. Svi mi ivimo. I ti ivi." "to je tvoj?" "Ne razliit od tvog... od ostatka svijeta. Laem, varam, unitavam... kao i svi mi. Ja sam zloinka... kao i svi mi." "Zato? Zbog novca? Tebi ne treba novac." "Ne." "Zbog kontrole... moi?" "Ne zbog moi." "Onda zato?" Duboko je udahnula, kao da je ta istina bila prva istina i razapinjala je. "Zbog mrnje... Da vam uzvratim, svima vama." "Za to?" "Za to to sam slijepa," rekla je usijanim glasom. "Za to to sam prevarena.

to sam bespomona... Trebali su me ubiti kad sam se rodila. Zna li kako je biti slijep... dobijati ivot iz druge ruke? Biti ovisan, prosjak, bogalj? 'Svedi ih na svoju razinu,' rekla sam mom tajnom ivotu. 'Ako si slijepa uini njih slijepijima. Ako si bespomona, obogalji njih. Vrati im... svima njima.'" "Olivija, ti si luakinja." "A ti?" "Ja sam zaljubljen u udovite." "Mi smo par udovita." "Ne!" "Ne? Ti nisi?" raspalila se. "A to si ti inio nego uzvraao svijetu, kao i ja? to je tvoja osveta ako ne izravnavanje tvog osobnog rauna s loom sreom? Tko ne bi tebe nazvao ludim udovitem? Kaem ti, mi smo par, Gully. Nismo mogli ne zaljubiti se." Bio je zapanjen istinom onog to je rekla. Isprobao je pokrov njenog otkrovenja i odgovarao mu je, prianjajui tjenje od tigrovske maske istetovirane na njegovom licu. "Istina je," rekao je polako. "Nisam nita bolji od tebe. Gori. Ali pred Bogom ja nikad nisam ubio est stotina." "Ubija est milijuna." "to?" "Moda vie. Ima neto to im treba da okonaju rat, a zadrava ga." "Misli na PyrE?" "Da." "to je to, taj donositelj mira, tih deset kila uda za koje se bore?" "Ne znam, ali znam da im je potrebno, i nije me briga. Da, sada sam iskrena. Nije me briga. Neka milijuni poginu. Nama to nita ne znai. Ne, nama, Gully, jer mi smo izdvojeni. Mi smo izdvojeni i oblikujemo vlastiti svijet. Mi smo snani." "Mi smo prokleti." "Mi smo blagoslovljeni. Nali smo jedno drugo." Najedn om se nasmijala i ispruila ruke. "Prepirem se kad za rijeima nema potrebe. Doi mi, ljubavi

moja... Gdje god da si, doi mi..." Dodirnuo ju je i onda ju je obujmio rukama. Naao je njene usne i prodirao je. Ali je bio prisiljen pustiti je. "to je, Gully duo?" "Nisam vie dijete," rekao je umorno. "Nauio sam razumjeti da nita nije jednostavno. Nikad nema jednostavnog odgovora. Moe nekog voljeti i gnuati ga se." "Moe li, Gully?" "I ti me nagoni da se gnuam sebe." "Ne, ljubavi moja." "Bio sam tigar cijelog ivota. Obuio sam sebe... obrazovao sebe... povukao sebe sa svoje pruge da se uinim jaim tigrom s duom pandom i otrijim zubom... brz i smrtonosan..." "I jesi. Jesi. Najsmrtonosniji." "Ne, nisam. Otiao sam predaleko. Otiao sam dalje od jednostavnosti. Pretvorio sam sebe u mislee bie. Gledam tvojim slijepim oima, ljubavi moja koje se gnuam, i vidim sebe. Tigar je nestao." "Tigar nema gdje nestati. Uhvatili su te u klopku, Gully: Dagenham, Obavjetajna, moj otac, svijet." "Znam." "Ali siguran si sa mnom. Sigurni smo zajedno, nas dvoje. Nikad nee pomisliti traiti te blizu mene. Moemo planirati skupa, boriti se skupa, unititi ih skupa..." "Ne. Ne skupa." "to je?" opet se raspalila. "Jo me lovi? Je li to ono to je pogreno? Jo uvijek hoe osvetu? Onda je uzmi. Evo me. Hajde... uniti me." "Ne. Za mene je s unitavanjem gotovo." "Ah, znam to je." U trenutku je ponovo postala njena. "Tvoje lice, jadni moj dragi. Stidi se svog tigrovskog lica, ali ja ga volim. Za mene bukti tako arko. Bukti kroz sljepilo. Vjeruj mi..." "Moj Boe! Kakav smo mi par stravinih udovita."

"to se dogodilo s tobom?" upitala je. Otrgla se od njega, s bljeskom u koraljnim oima. "Gdje je ovjek koji je sa mnom gledao napad? Gdje je besramni divljak koji -" "Nema ga, Olivia. Izgubila si ga. Oboje smo ga izgubili." "Gully!" "Izgubljen je." "Ali zato? to sam uradila?" "Ti ne razumije, Olivia." "Gdje si?" posegnula je, dodirnula ga i onda se privila uz njega. "Sluaj me, duo. Umoran si. Iscrpljen si. To je sve. Nita nije izgubljeno." Rijei su se kotrljale iz nje. "U pravu si. Naravno da si u pravu. Bili smo zli, oboje. Odurni. Ali sve je to sad gotovo. Nita nije izgubljeno. Bili smo zli zato to smo bili sami i nesretni. Ali nali smo jedno drugo; moemo spasiti jedno drugo. Budi moja ljubav, duo. Uvijek. Zauvijek. Traila sam te toliko dugo, ekala i nadala se i molila..." "Ne. Lae, Olivia, i ti to zna." "Za ime Boje, Gully!" "Spusti 'Vorgu', Olivia." "Da sletim?" "Da." "Na Teru?" "Da." "to e uraditi? Ti si lud. Love te... ekaju te... trae. to e uraditi?" "Misli li da mi je ovo lako?" rekao je. "Radim ono to moram. Jo uvijek sam gonjen. Nijedan ovjek ne uspijeva pobjei od toga. Ali sad je druga prisila u sedlu, i mamuzanje boli, prokletstvo. Boli kao sam vrag." Priguio je svoju ljutinu i obuzdao se. Uhvatio ju je za ruke i poljubio joj dlanove. "Sve je to zavreno, Olivia," rekao je njeno. "Ali volim te. Uvijek. Zauvijek." "Iznijet u saeto," istresao je Dagenham. "Bili smo bombardirani one noi

kad smo nali Foylea. Izgubili smo ga na Mjesecu i nali ga tjedan dana kasnije na Marsu. Bili smo opet bombardirani. Izgubili smo ga opet. Izgubljen je tjedan dana. Sljeduje jo jedno bombardiranje. Koja od Unutarnjih Planet a? Venera? Mjesec? Opet Tera? Tko zna. Ali svi znamo ovo: jo jedan napad bez uzvraanja i mi smo izgubljeni." Pogledao je oko stola. Naspram zlatno-bjelokosne pozadine Zvjezdane odaje Zamka Presteign, njegovo lice, sva tri lica, izgledala su napeto. Y'ang-Yeovil je stisnuo oi mrtei se. Presteign je uvukao svoje tanke usne. "A svi znamo i ovo," nastavio je Dagenham. "Ne moemo uzvratiti bez PyrEa i ne moemo pronai PyrE bez Foylea." "Moje upute bile su," dopunio je Presteign, "da se PyrE ne pominje u javnosti." "U prvom redu, ovo nije javnost," odbrusio je Dagenham. "Ovo je privatna podjela informacija. U drugom redu, zali smo dalje od prava vlasnitva. Sad raspravljamo o preivljavanju, a svi imamo jednaka prava u tome. Da, Jiz?" Jisbella McQueen dojauntirala je u Zvjezdanu odaju, izgledajui odluno i ljutito. "Jo ni traga Foyleu." "Stari St. Patrick jo pod prismotrom?" "Da." "Izvjee Komandoske brigade stiglo s Marsa?" "Ne." "To je moj posao i Vrhunska tajna," pobunio se Y'ang-Yeovil blago. "Ima isto onoliko malo tajni preda mnom kao i ja pred tobom." Dagenham se neveselo nasmijeio. "Vidi moe li prestii Sredinju Obavjetajnu dovde s tim izvjeem, Jiz. Krei." Ona je nestala. "to se vlasnikih prava tie," promrmljao je Y'ang-Yeovil. "Mogu li predloiti Presteignu da Sredinja Obavjetajna garantira punu isplatu njemu za njegovo, pravo, posjed, i interes u PyrEu?" "Nemoj ga tetoiti, Yeovile." "Ovo savjetovanje se snima," rekao je Presteign, hladno. "Satnikova ponuda

je sad ubiljeena." Okrenuo je svoje lice baziliska prema Dagenhamu. "Vi ste u mojoj slubi, g. Dagenhame. Molim vas kontrolirajte vae izraze u svezi sa mnom." "I s vaim vlasnitvom?" upitao je Dagenham sa smrtonosnim smijekom. "Vi i vae prokleto vlasnitvo. Sve od vas i sve od vaeg prokletog vlasnitva nas je dovelo dovde. Sistem je na rubu totalnog unitenja zbog vaeg vlasnitva. Ne pretjerujem. Bit e to oruani rat koji znai kraj svih ratova ako ga ne budemo mogli zaustaviti." "Uvijek se moemo predati," odgovorio je Presteign. "Ne," rekao je Y'ang-Yeovil. "To je ve raspravljeno i odbaeno u GS. Znamo poslijepobjednike planove Vanjskih Satelita. Ukljuuju totalno izrabljivanje Unutarnjih Planeta. Biemo oupani i iscrpljivani dok nita ne ostane. Predaja bi bila isto toliko katastrofalna kao i poraz." "Ali ne i za Presteigna," dodao je Dagenham. "Da kaemo... prisutni se izuzimaju?" odgovorio je Y'ang-Yeovil glatko. "U redu, Presteigne," okrenuo se Dagenham u svom naslonjau. "Dajte." "Molim vas, gospodine?" "Da ujemo sve o PyrEu. Imam ideju kako da istjeramo Foylea na istac i pronaemo tu stvar, ali moram prvo doznati sve o njoj. Dajte svoj prilog." "Ne," odgovorio je Presteign. "Ne, to?" "Odluio sam se povui iz ove podjele informacija. Neu otkriti nita o PyrEu." "Za ime Boje, Presteigne! Jeste li ludi? to vas je spopalo? Da li se opet borite protiv Liberalne stranke Regisa Sheffielda?" "Sasvim je jednostavno, Dagenhame," dobacio je Y'ang-Yeovil. "Moja informacija o situaciji glede poraza i predaje je pokazala Presteignu nain da pobolja svoj poloaj. Nesumnjivo on namjerava dogovoriti prodaju neprijatelju u zamjenu za... vlasnike povlastice." "Zar te nita ne moe pobuditi?" upitao je Dagenham Presteigna prezrivo. "Zar te nita ne moe dotai? Jesi li cijelo vlasnitvo i nita drugo? Odlazi, Jiz! Cijela stvar je propala."

Jisbella je opet dojauntirala u Zvjezdanu odaju. "Komandoska brigada je izvijestila," rekla je. "Znamo to se dogodilo Foyleu." "to?" "Presteign ga ima." "to!" I Dagenham i Y'ang-Yeovil su skoili na noge. "Napustio je Mars u osobnoj joli, bio pogoen, i vieno je kako ga je pokupio Presteignov S.B. 'Vorga'." "Proklet bio, Presteigne," odbrusio je Dagenham. "Znai zato si bio -" "ekaj," zapovijedio je Y'ang-Yeovil. "To je i za njega novost, Dagenhame. Pogledaj ga." Presteignovo naoito lice poprimilo je boju pepela. Pokuao je ustati i ukoeno se svalio natrag u naslonja. "Olivia..." proaputao je. "S njim... Tim ljamom..." "Presteigne?" "Moja kerka, gospodo, je... ve neko vrijeme bila angairana... izvjesnim aktivnostima. Obiteljski porok. Krv i - Ja... sam uspio zatvoriti oi za to... Skoro uvjerio sebe da sam pogrijeio. Ja... Ali Foyle! Gad! Smee! Mora biti uniten!" Presteignov glas se zastraujue podigao. Glava mu se trg nula natrag kao kod objeenog ovjeka i cijelo tijelo mu se poelo tresti. "to kog -" "Epilepsija," rekao je Y'ang-Yeovil. Povukao je Presteigna iz naslonjaa na pod. "licu, gice McQueen. Brzo!" Silom je Presteignu rastavio zube i gurnuo licu meu njih da zatiti jezik. Onako naglo kao to je i poeo, napad je zavrio. Drhtanje je prestalo. Presteign je otvorio oi. "Petit mal," promrmljao je Y'ang-Yeovil, izvlaei licu. "Ali bit e oamuen neko vrijeme." Najednom je Presteign poeo govoriti tihim monotonim glasom. "PyrE je piroforna slitina. Pirofor je kovina koja baca iskre kad je se udari ili strue. PyrE baca energiju, to je razlog da je E, simbol energije, dodat prefiksu Pyr. PyrE je vrsta otopina transplutonskih izotopa, koja oslobaa termonuk learnu energiju na stupnju zvjezdanog Phoenix djelovanja. Njen otkriva bio je miljenja da je proizveo ekvivalent praiskonske protomaterije koja je

eksplodirala u Univerzum." "Moj Boe!" uzviknula je Jisbella. Dagenham ju je uutkao gestom i nagnuo se nad Presteigna. "Kako se dovodi do kritine mase, Presteigne? Kako se energija oslobaa?" "Kao to je prvobitna energija bila zaeta na poetku vremena," izgovorio je monotonim glasom Presteign. "Voljom i Idejom." "Ubijeen sam da je on Podrumski Kranin," promrmljao je Dagenham Y'ang-Yeovilu. Podigao je glas. "Hoete li objasniti, Presteigne?" "Voljom i Idejom," ponovio je Presteign. "PyrE moe eksplodirati samo psihokinezom. Njegova energija samo se moe osloboditi milju. Mora se voljom odluiti da eksplodira i usmjeriti misao na njega. To je jedini nain." "Nema kljua? Nema formule?" "Ne. Samo su Volja i Ideja neophodni." Staklaste oi su se zaklopile. "Boe na nebesima!" Dagenham je obrisao elo. "Hoe li to nagnati Vanjske Satelite da zastanu, Yeovile?" "Nagnat e sve nas da zastanemo." "To je put u pakao," rekla je Jisbella. "Onda hajdemo nai ga i sii s puta. Evo moje ideje, Yeovile. Foyle je petljao s tom avoljom mjeavinom u svom laboratoriju u Starom St. Patu, pokuavajui je analizirati." "Rekla sam ti da je to strogo u povjerenju," rekla je Jisbella bijesno. "ao mi je, draga. Davno smo preli ast i pristojnost. Sad vidi, Yeovile, mora biti nekih djelia toga unaokolo... kao prah, u otopinama, u talozima... Moramo detonirati te djelie i raznijeti Foyleov cirkus dovraga." "Zato?" "Da bi dotrao. Morao je sakriti glavninu PyrEa tamo negdje. Doi e da je pokupi." "to ako i to eksplodira?" "Ne moe, ne unutar sefa od Inertnog Olovnog Izotopa." "Moda nije sve unutar sefa."

"Jiz kae da jeste... bar je tako Foyle rekao." "Ne mijeajte mene u to," rekla je Jisbella. "Ionako, moramo se kockati." "Kockati!" uzviknuo je Y'ang-Yeovil. "S Phoenix djelovanjem? Zakockat e sunev sistem u lijepu svjeu novu." "to drugo da radimo? Odaberi bilo koji drugi put... i to je takoer put ka unitenju. Imamo li ikakvog izbora?" "Moemo ekati," rekla je Jisbella. "Na to? Da nas Foyle sam raznese svojim petljanjem?" "Moemo ga upozoriti." "Ne znamo gdje je." "Moemo ga nai?" "Koliko brzo? Zar ne bi i to bilo kocka? A to je s tom tvari koja samo eka da je netko milju pretvori u energiju? Recimo da neki ak -jauntist ue i provali sef, traei dragocjenosti? A onda nemamo samo prainu koja eka sluajnu misao, ve deset kila." Jisbella je preblijedjela. Dagenham se okrenuo ovjeku iz Obavjetajne. "Ti donesi odluku, Yeovile. Hoemo li pokuati na moj nain ili ekati?" Y'ang-Yeovil je uzdahnuo. "Ovoga sam se i bojao," rekao je. "Prokleti bili svi znanstvenici. Morat u donijeti moju odluku zbog razloga koji ti ne zna, Dagenhame. Vanjski Sateliti su takoer umijeani u ovo. Imamo razloga vjerovati da i oni imaju agente koji trae Foylea na najgori nain. Ako ekamo oni bi ga mogli pokupiti prije nas. U stvari, moda ga ve imaju." "Znai tvoja odluka je...?" "Detonacija. Domamimo Foylea da dotri ako moemo." "Ne!" uzviknula je Jisbella. "Kako?" pitao je Dagenham, ignorirajui je. "Oh, imam ba pravu osobu za taj posao. Jednosmjernu telepatkinju po imenu Robin Wednesbury." "Kad?" "Odmah. Raistit emo cijelo susjedstvo. Dobit emo puno medijsko

pokrivanje i uraditi cijelu emisiju. Ako je Foyle bilo gdje na Unutarnjim Planetima, ut e za to." "Ne za to," rekla je Jisbella u oajanju. "ut e to. Bit e to posljednja stvar koju e svatko od nas uti." "Volja i Ideja," proaputao je Presteign. Kao i uvijek, kad god se vraao s burne parnice na graanskom sudu u Lenjingradu, Regis Sheffield osjeao se zadovoljno i samodopadno, poput arogantnog boksaa koji je dobio teak me. Svratio je kod Blekmanna u Berlinu na pie i malo razgovora o ratu, popio jo jedno i jo malo popriao o ratu u jednom pravnikom sastajalitu na Quai D'Orsayu, i obavio treu seansu u Skin & Bonesu preko puta Temple Bara. Do vremena kad je doao u svoj ured u New Yorku bio je prijatno prosvijetljen. Kad je proao kroz bune hodnike i vanjske prostorije, doekala ga je njegova sekretarica sa punom akom memo-kuglica. "Sredio sam argo-Danenka zakonskom rupom," izvijestio je Sheffield pobjedonosno. "Presuda i puna odteta. Stari D je bijesan kao ris. S ovim je rezultat jedanaest naprama pet, u moju korist." Uzeo je kuglice, onglirao ih, a onda ih poeo bacati u najneobinija mjesta po cijelom uredu, ukljuujui i usta tajnice koja su bila irom otvorena od iznenaenja. "Zbilja, g. Sheffielde! Jeste li pili?" "Nema vie rada danas. Ratne vijesti su previe vraje tmurne. Treba uraditi neto da ostanemo veseli. Da odemo na ulicu i zapodjenemo kavgu?" "G. Sheffielde!" "eka li me neto to ne moe ekati jo jedan dan?" "Jedan je gospodin u vaem osobnom uredu." "Uvjerio vas je da ga pustite ak tamo?" Sheffield je izgledao impresionirano. "Tko je on? Gospod Bog ili tako neto?" "Nije htio rei ime. Dao mi je ovo." Tajnica je uruila Sheffieldu zapeaenu omotnicu. Na njoj je bilo navrljano" "HITNO." Sheffield ju je otvorio, svog tupog lica namrtenog od nestrpljenja. Tada su mu se oi rairile. U omotnici su bile dvije novanice od

50000 Cr. Sheffield se bez rijei okrenuo i upao u svoj osobni ured. Foyle se digao sa stolice. "Ove su prave," bubnuo je Sheffield. "Koliko ja mogu znati." "Tono dvadeset ovakvih je tiskano prole godine. Sve su deponirane u riznicama na Teri. Kako ste doli do ove dvije?" "G. Sheffield?" "Tko bi drugi bio? Kako ste doli do ovih novanica?" "Mitom." "Zato?" "Tada sam mislio da bi moglo biti zgodno imati ih na raspolaganju." "Za to? Jo neko mito?" "Ako je odvjetniki honorar mito." "Ja sam odreujem svoj honorar," rekao je Sheffield. Bacio je novanice natrag Foyleu. "Moete ih ponovo izvaditi ako ja odluim da preuzmem va sluaj i ako ja procijenim da sam vam vrijedio toliko. to je va problem?" "Kriminalac sam." "Za sada nemojte jo biti odreeni. I...?" "Hou se predati." "Policiji?" "Da." "Zbog kog zloina?" "Vie njih." "Navedite dva." "Pljaka i silovanje." "Navedite jo dva." "Ucjena i ubojstvo." "Ima li jo to?" "Veleizdaja i genocid."

"Da li je time iscrpljen va katalog?" "Mislim da jest. Moda emo moi otkriti jo neto kad zaemo u detalje." "Bili ste ba vrijedni, zar ne? Ili ste Princ svih zloinaca ili ste ludi." "Bio sam i jedno i drugo, g. Sheffielde." "Zato se elite predati?" "Urazumio sam se," odgovorio je Foyle s gorinom. "Ne mislim na to. Kriminalac se nikad ne predaje dok mu god dobro ide. Vama oito dobro ide. to je razlog?" "Najprokletija stvar koja se ikad desila ovjeku. Pokupio sam rijetku zarazu koja se zove savjest." Sheffield je frknuo. "To moe esto postati kobno." "I jeste kobno. Shvatio sam da sam se ponaao kao ivotinja." "A sad se hoete proistiti?" "Ne, nije tako jednostavno," rekao je Foyle mrko. "To je razlog to sam doao do vas... zbog intenzivne kirurgije. ovjek koji poremeuje morfol ogiju drutva je tumor. ovjek koji svojim odlukama daje prvenstvo nad drutvom je kriminalac. Ali postoje lanane reakcije. Proistiti se kaznom nije dovoljno. Sve se mora postaviti ispravno. Volio bih do Boga da se sve moe izlijeiti samo time to e me se poslati natrag u Gouffre Martel ili ubiti me..." "Natrag?" upao je Sheffield upitno. "Da budem odreen?" "Ne jo. Nastavite. Zvuite kao da imate bolove od etikog odrastanja." "To je upravo to." Foyle je nervozno etkao, guvajui novanice prstima. "Ovo je sve jedna prokleta zbrka, Sheffielde. Postoji djevojka koja mora platiti za gadan, pokvaren zloin. injenica da je ja volim - Ne, nije to bitno. Ona je poput tumora koji se mora isjei van... poput mene. to znai da u morati dodati dounitvo mom katalogu. injenica da se i sam predajem ne ini nikakvu razliku." "Kakve su to besmislice?" Foyle se okrenuo Sheffielda "Jedna od novogodinjih bombi upravo vam je ula u ured, i ona kae: ispravite sve. Opet me sastavite i poaljite kui.

Sastavite grad koji sam sravnila i ljude koje sam raznijela.' To je ono za to vas hou angairati. Ne znam kako se veina kriminalaca osjea, ali -" "Razumno, prizemno, poput dobrih trgovaca koje je potjerala loa srea," odgovorio je Sheffield spremno. "To je uobiajeni stav profesionalnog kriminalca. Oito je da ste amater, ako ste uope kriminalac. Moj dragi gospodine, dajte budite razumni. Ulazite ovamo, ekstravagantno optuujui sebe za pljaku, silovanje, ubojstvo, genocid, izdaju, i Bog zna to jo. I vi oekujete da vas shvatim ozbiljno?" Bunny, Sheffieldov pomonik, ujauntirao je u osobni ured. "efe!" povikao je uzbueno. "Pojavilo se neto sasvim novo. Bludno jauntiranje! Dva klinca iz visokog drutva potkupila su jednu drocu C klase da - Uuups. Oprostite. Nisam znao da imate -" Bunny je prekinuo i zabuljio se. "Fourmyle!" uzviknuo je. "to? Tko?" pitao je Sheffield. "Zar ga ne prepoznajete, efe?" promucao je Bunny. "To je Fourmyle od Ceresa. Gully Foyle." Prije vie od godinu dana, Regis Sheffield je hipnotiki nabijen i natempiran za taj trenutak. Njegovo tijelo pripremljeno je da reagira bez misli, i reakcija je bila munjevita. Sheffield je udario Foylea za pola sekunde; sljepoonica, grlo i prepone. Bilo je odlueno da se ne oslanja na oruje po to bi moglo ne biti raspoloivo. Foyle je pao. Sheffield se okrenuo ka Bunnyju i udarcem ga odbacio preko ureda. Tada je pljunuo u dlan. Bilo je odlueno da se ne oslanja na droge poto bi mogle ne biti raspoloive. Sheffieldove pljuvane lijezde bile su pripremljene da reagiraju na stimulus anafilaktikom izluevinom. Potrgao je Foyleov rukav, zabio nokat duboko u unutarnji dio Foyleovog lakta i zagrebao. Pritisnuo je svoju pljuvaku na nepravilnu ranu i spojio krajeve koe. udan krik se oteo Foyleu s usana; tetovaa mu se vidljivo pokazala na licu. Prije nego to je oamueni pravni pomonik mogao napraviti bilo kakav pokret, Sheffield je bacio Foylea sebi na rame i jauntirao. Stigao je usred Cirkusa etiri Milje u Starom St. Patu. Bio je to smion ali sraunat potez. To je bilo posljednje mjesto na koje bi oekivali da ode, i prvo mjesto na kojem se moglo oekivati da e pronai PyrE. Bio je spreman obraunati se sa svakim koga bi mogao sresti u katedrali, ali unutranjost cirkusa bila je prazna.

Opustjeli atori koji su se nadimali u brodu izgledali su poderano; ve su bili opljakani. Sheffield je jurnuo u prvi kojeg je vidio. Bila je to Fourmyleova putujua knjinica, puna stotina knjiga i tisua svjetlucavih roman -kuglica. akjauntere nije interesirala knjievnost. Sheffield je bacio Foylea na pod. Tek tada je izvadio pitolj iz depa. Foyleovi kapci su zatreptali; otvorio je oi. "Drogiran si," rekao je Sheffield brzo. "Ne pokuavaj jauntirati. I ne mrdaj se. Upozoravam te, spreman sam na sve." Foyle je oamueno pokuao ustati. Sheffield je odmah opalio i okrznuo ga po ramenu. Foyle je bio baen unatrag na kameni pod. Bio je utrnuo i zbunjen. U uima mu je umilo a kroz krv mu je tekao otrov. "Upozoravam te," ponovio je Sheffield. "Spreman sam na sve." "to hoe?" proaputao je Foyle. "Dvije stvari. Deset kila PyrEa, i tebe. Tebe vie od svega." "Ti luae! Ti prokleti manijae! Doao sam u tvoj ured da ga se rijeim... da ga predam..." "Preda V.S.?" "Predam ga... to?" "Vanjskim Satelitima? Da ti nacrtam?" "Ne..." promucao je Foyle. "Mogao sam znati. Domoljub, Sheffield, agent VS. Trebao sam znati. Ja sam budala." "Ti si najvrjednija budala na svijetu, Foyle. elimo te jo vie nego PyrE. Ono nam je nepoznanica, ali znamo to si ti." "O emu to govori?" "Moj Boe! Ne zna, zar ne? Jo uvijek ne zna. Nema pojma." "O emu?" "Sluaj me," rekao je Sheffield upeatljivo. "Vodim te natrag dvije godine do 'Nomada'. Razumije? Natrag u smrt 'Nomada'. Jedan od naih napadaa dovrio ju je i nali su tebe na olupini. Posljednjeg preivjelog." "Znai jeste brod VS. unitio 'Nomada'?" "Da. Ne sjea se?"

"Ne mogu se sjetiti niega u svezi s tim. Nikad nisam mogao." "Ja ti priam zato. Napada je imao lukavu zamisao. Pretvorie te u mamac... u varku, razumije? Bio si napola mrtav, ali su te unijeli na brod i zakrpali te. Onda su te stavili u skafander i izbacili da lebdi sa mikrovalnim ukljuenim. Emitirao si SOS signale i mrmljao traei pomo na svim valnim duljinama. Zamisao je bila da oni vrebaju blizu i skidaju sve U.P. brodove koji te dou spasiti." Foyle se poeo smijati. "Ustajem," rekao je bezbrino. "Pucaj opet, ti kukin sine, ali ja ustajem." S mukom se podigao na noge, drei se za rame. 'Znai 'Vorga' me ionako nije trebala pokupiti," nasmijao se Foyle. "Bio sam varka. Nitko nije trebao prilaziti mi. Bio sam mamac, varalica, smrtonosna klopka... Zar to nije krajnja ironija? 'Nomad' nije imao nikakvo pravo da uope bude spaen. Ja nisam imao nikakvo pravo na osvetu." "Jo uvijek ne razumije," bio je uporan Sheffield. "Nisu bili ni blizu 'Nomada' kad su te izbacili da pluta. Bili su na devet stotina tisua kilometara od 'Nomada'." "Devet stotina tis -?" "'Nomad' je bio previe udaljen od brodskih puteva. Htjeli su da ti pluta tamo gdje e brodovi prolaziti. Odveli su te devet stotina tisua kilometara prema suncu i pustili da pluta. Izbacili su te kroz zranu komoru i udaljili se, gledajui te kako lebdi. Svjetla na tvom skafanderu su treptala i stenjao si upomo preko mikrovalova. Onda si nestao." "Nestao?" "Nije te bilo. Nema vie svjetla, nema vie emitiranja. Vratili su se provjeriti. Nestao si bez traga. Sljedee to smo doznali je... vratio si se na 'Nomada'." "Nemogue." "ovjee, jauntirao si kroz svemir!" rekao je Sheffield bijesno. "Bio si zakrpan i u deliriju, ali si jauntirao kroz svemir. Jauntirao si kroz svemir devet stotina tisua kilometara preko praznine natrag do olupine 'Nomada'. Uradio si neto to nikad prije nije bilo uraeno. Bog zna kako. ak ni ti sam ne zna, ali mi emo doznati. Vodim te van na Satelite sa mnom i doznaemo tu tajnu od tebe makar je morali upati." Uhvatio je Foylea za grlo svojom snanom rukom i podigao pitolj u drugoj

ruci. "Ali prvo hou PyrE. Dat e ga, Foyle. Nemoj misliti da nee." Udario je Foylea po elu pitoljem. "Uradit u bilo to da doem do njega. Nemoj misliti da neu." Ponovo je udario Foylea, hladno, uinkovito. "Ako trai istilite, ovjee, naao si ga!" Bunny je skoio s javne jauntske postaje na Five-Points i projurio kroz glavni ulaz newyorkog ureda Sredinje Obavjetajne poput uplaenog zeca. Protrao je kraj vanjskog kordona strae, kroz zatitni labirint, i u unutarnje urede. Stekao je pratnju od uzbuenih progonitelja i naao se licem u lice s iskusnijim straarima koji su mirno jauntirali na poloaje ispred njega i ekali. Bunny je poeo vikati: "Yeovile! Yeovile! Yeovile!" Jo trei, izmicao je oko stolova, prevrtao stolice, i napravio nevjerojatan kaos. Nastavio je vikati: "Yeovile! Yeovile! Yeovile!" Ba kad su mu htjeli prekratiti muke, Y'ang-Yeovil se pojavio. "to je sad ovo?" odbrusio je. "Dao sam nareenje da se gici Wednesbury osigura potpuna tiina." "Yeovile!" povikao je Bunny. "Tko je to?" "Sheffieldov pomonik." "to... Bunny?" "Foyle!" urlao je Bunny. "Gully Foyle!" Y'ang-Teovil je preao petnaest metara koji su ga dijelili od njega za tono jednu zarez est est sekundu. "to je sa Foyleom?" "Sheffield ga je uhvatio," prodahtao je Bunny. "Sheffield! Kad?" "Prije pola sata." "Zato ga nije doveo ovamo?" "Oteo ga je. Mislim da je Sheffield agent VS." "Zato nisi doao odmah?" "Sheffield je jauntirao s Foyleom... Onesvijestio ga i nestao. Otiao sam ih

traiti. Posvuda. Riskirao. Jauntirao sam jedno pedesetak puta za dvadeset minuta..." "Amateru!" uzviknuo je Y'ang-Yeovil oajno. "Zato nisi to ostavio profijima?" "Naao ih." "Naao si ih? Gdje?" "Stari St. Pat. Sheffield hoe -" Ali Y'ang-Yeovil se obrnuo i jurio je natrag hodnikom, viui: "Robin! Robin! Stani! Stani!" A tada im je u ui udario urlik grmljavine.

Petnaest Poput ireih krugova u jezercetu, Volja i Ideja su se irili, traei, dotiui i okidajui osjetljivi podatomski obara PyrEa. Misao je nala estice, prainu, dim, paru, trunke, molekule. Volja i Ideja su ih sve transformirali. Na Siciliji, gdje je Dott. Franco Torre radio iscrpljujuih mjesec dana pokuavajui otkljuati tajne jedne ipke PyrEa, talozi i ostaci bili su isputeni u odvod koji je vodio u more. Mnogo mjeseci sredozemne struje su nosile te ostatke po morskom dnu. U jednom trenu grbavo brdo vode petnaest metara visoko ocrtalo je struje, sjeveroistono do Sardinije i jugozapadno do Tripolija. U jednoj mikrosekundi povrina Sredozemnog mora je podignuta u izuvijane obrise divovskog crva koji su vijugali oko otoka Pantellerije, Lampeduse, Linose i Malte. Neki od ostataka su bili spaljeni; otili uz dimnjak s dimom i parom da lebde stotinama kilometara prije nego to se spuste. Te minijaturne estice pokazale su gdje su se konano skrasile u Maroku, Aliru, Libiji i Grkoj zasljepljujuim tokicama eksplozija nevjerojatne majunosti i intenziteta. A neki od trunova, koji su jo lebdjeli u atmosferi, otkrili su svoju prisutnost jarkim bljeskovima poput danjih zvijezda. U Texasu, gdje je prof. John Mantley imao isto zbunjujue iskustvo s PyrEom, veina taloga je otila u presuilu naftnu buotinu koja je takoer koritena za smjetaj radioaktivnog otpada. Duboki sloj podzemne vode upio je veinu materije i polagano je rairio u rasponu od nekih dvjesto kvadratnih kilometara. Dvjesto kvadratnih kilomatra Texasa se protreslo u korsamt. Ogromni neotkriveni nalaz zemnog plina konano je naao oduak i itei se probio na povrinu gdje su ga iskre od leteeg kamenja zapalile u urlajuu buktinju visine ezdeset metara. Miligram PyrEa ostavljen na krunici filter papira koji je odavno odbaen, zaboravljen, pokupljen u starom papiru i konano recikliran u tiskarski kalup unitio je cijelo zadnje veernje izdanje Glasgow Observera. Djeli PyrEa koji je prsnuo na jednu laboratorijsku pregau zavrio je u papiru od krpa i unitio jednu zahvalnicu koju je napisala Lady Shrapnel, i s njom unitio jednu tonu najskuplje frankiranih pisama. Rukav jedne koulje, sluajno umoen u kiselinsku otopinu PyrEa, odavno

odbaen skupa s kouljom, koju je sada nosio ispod svog krznenog odijela jedan ak-jauntist, uklonio je ruku ak-jauntiste ispod zgloba bunom amputacijom. Decimiligram PyrEa, jo priljubljen uz raniji evaporacijski kristal sada koriten kao pepeljara, zapalio je vatru koja je sprila ur ed izvjesnog Bakera, trgovca udovitima i kupca nakaza. Uzdu i irom planete zbile su se izolirane eksplozije, lanci eksplozija, obrisi vatre, tokice vatre, meteorski bljeskovi na nebu, veliki krateri i uski kanali izorani u zemlji, eksplodirani u zemlji, izrigani iz zemlje. U Starom St. Patu skoro deseti dio grama bio je izloen u Foyleovom laboratoriju. Ostatak je bio zatvoren u sef od Inertnog Olovnog Izotopa, zatien od sluajnog i namjernog psihokinetskog paljenja. Zasljepljujui prasak energije koji je stvorila ta desetina grama izbio je zidove i razbio podove kao da je unutarnji zemljotre protresao zgradu. Potpornji su na djeli sekunde drali stubove a onda se smrvili u prah. Tornjevi, kule, stupovi, potpornji i krov padali su u grmeoj lavini i zastali nad zjapeim kraterom u podu u zamrenoj klimavoj ravnotei. Jedan daak vjetra, jedna udaljena vibracija, i kolaps bi nastavio dok se krater do vrha ne napuni smrvljenim utom. Zvjezdana vrelina eksplozije zapalila je stotinu vatri i rastalila drevni debeli bakar palog krova. Da je jo miligram PyrEa bio izloen detonaciji, vrelina bi bila takva da bi kovina trenutno isparila. Umjesto toga, bijelo se usijao i poeo tei. Curio je s kra razbijenog krova i poeo traiti put do dolje kroz izmijeani kamen, eljezo, drvo i staklo, poput neke udovine rastaljene plijesni koja puzi zapletenom mreom. Dagenham i Y'ang-Yeovil stigli su skoro istodobno. Trenutak kasnije pojavila se i Robin Wednesbury a tada i Jisbella McQueen. Tucet operativaca Obavjetajne i est Dagenhamovih kurira Stigli su uz Presteignovu Jaunte Strau i policiju. Formirali su kordon oko kvarta u plamenu, ali bilo je vrlo malo promatraa. Nakon oka novogodinjeg napada, ta jedna eksplozija je nagnala polovicu New Yorka da opet bezglavo jauntiraju na sigurno. Urlik vatre bio je zagluujui, a snana kripa tona ruevina u klimavoj ravnotei bila je zlokobna. Svi su bili prisiljeni vikati a bojali su se vibracija. Y'ang-Yeovil je Dagenhamu u uho doviknuo novosti o Foyleu i Sheffieldu. Dagenham je klimnuo i nasmjeio se svojim smrtnim smijekom. "Morat emo ui unutra," povikao je.

"Vatrogasna odijela," povikao je Y'ang-Yeovil. Nestao je i pojavio se s dva bijela vatrogasna odijela Spasilake ekipe. Kad su ih vidjele, Robin i Jisbella poele su vikati u histerinom protivljenju. Dvojica mukaraca ignorirali su ih, uvukli se u oklope od Inertnog Izomera i polagano zali u pakao. Unutar Starog St. Pata izgledalo je kao da je neka udovina ruka promijeala zbrku drva, kamena i kovine. Kroz svaki procijep curili su jezici rastaljenog bakra, polagano idui nadolje, palei drvo, mrvei kamen, razbijajui staklo. Gdje je bakar tekao samo je svijetlio, ali gdje je kapao prskao je zasljepljujue kapljice usijane kovine. Ispod zbrke zjapio je crni krater gdje je prije bio pod katedrale. Eksplozija je razbila kamenu plou na dva dijela, otkrivajui podrume, potpodrume i kripte duboko ispod graevine. I oni su bili puni zapetljanog kamenja, greda, cijevi, ica, ostataka atora Cirkusa etiri Milje; sve to proplamsano manjim vatrama. Tada je bakar dotekao do kratera i obasjao ga jarkom svjetlou usijanja. Dagenham je lupio Y'ang-Yeovila po ramenu da mu privue panju i pokazao. Na pola kratera, usred zbrke, lealo je tijelo Regisa Sheffielda, raznijeto eksplozijom. Y'ang-Yeovil je lupio Dagenhama po ramenu i pokazao. Skoro na dnu kratera leao je Gully Foyle i, kad ga je pad rastaljenog bakra obasjao, vidjeli su da se mie. Njih dvojica su se odmah okrenuli i izili iz katedrale na dogovor. "iv je." "Kako je to mogue?" "Mogu pogoditi. Jesi li vidio komade atora na hrpi blizu njega? Rekao bih da je eksplozija bila na drugom kraju katedrale i atori izmeu su zatitili Foylea. Onda je propao kroz pod prije nego to ga je neto drugo moglo pogoditi." "I ja bih rekao. Moramo ga izvui. On je jedini koji zna gdje je PyrE." "Moe li jo biti ovdje... neeksplodiran?" "Ako je u IOI sefu, da. Ta tvar je inertna na sve. Pusti to sad. Kako da ga izvuemo?" "Pa, ne moemo odozgor." "Zato da ne?"

"Zar nije oito? Jedan pogrean korak i sve e se sruiti." "Jesi li vidio onaj bakar kako tee dolje?" "Boe, da!" "Ako ga ne izvuemo za deset minuta, on e biti na dnu jezera rastopljenog bakra." "to da radimo?" "Imam ludu ideju." "to?" "Podrumi stare RCA zgrade preko ulice su duboki kao i podrumi St.Pata." "I?" "Sii emo i probati prokopati. Moda moemo izvui Foylea odozdo." Jedna eta je provalila u staru zgradu RCA, naputenu i zatvorenu dvije generacije. Sili su u podrumske arkade, trone muzeje trgovine na malo minulih stoljea. Nali su stara okna liftova i spustili se kroz njih do podpodruma koji su bili puni elektrinih instalacija, toplinskih postrojenja i sistema hlaenja. Sili su u najdublje podrume, do pojasa u vodu iz potoka prapovijesnog otoka Manhattan, potoka koji su jo tekli ispod ulica koje su ih prekrile. Dok su gacali kroz najdublje podrume, kreui se na istok -sjeveroistok da izbiju pored kripti St. Pata, najednom su otkrili da je potpuni mrak osvijetljen bljeskovima daleko naprijed. Dagenham je povikao i jurnuo naprijed. Eksplozija koja je ogolila podpodrume St. Pata razbila je pregradu izmeu njenih kripti i podzemlja RCA zgrade. Kroz nepravilni procijep u kamenu i zemlji mogli su zaviriti na dno pakla. Petnaest metara unutra bio je Foyle, zarobljen u labirintu iskrivljenih greda, kamena, cijevi, kovine i ice. Bio je obasjan bukteim poarom iznad sebe i manjim plamenovima oko sebe. Odjea mu je gorjela i tetovaa mu se isticala na licu. Kretao se slabano, poput zbunjene ivotinje u labirintu. "Moj Boe!" uzviknuo je Y'ang-Yeovil. "Gorui ovjek!" "to?" "Gorui ovjek kojeg sam vidio na panjolskom stubitu. Nije to bitno sad. to moemo uiniti?"

"Ui, naravno." Bljetavo bijeli potoi bakra najednom je procurio kraj Foylea i pao tri metra ispod njega. Uslijedio je drugi, pa trei, polagan stalni tok. Jezero se poelo formirati. Dagenham i Y'ang-Yeovil zatvorili su vizire svojih ljemova i provukli se kroz pukotinu u pregradi. Nakon tri minute oajnike borbe shvatili su da ne mogu proi kroz labirint do Foylea. Bio je zatvoren izvana ali ne i iznutra. Dagenham i Y'ang-Yeovil povukli su se na dogovor. "Ne moemo doi do njega," povikao je Dagenham, "ali on moe izai." "Kako? Ne moe jauntirati, oito, ili ne bi bio tamo." "Ne, moe se popeti. Gledaj. Krene lijevo, pa gore, okrene se, skrene du one grede, klizne pod nju i progura se kroz ono klupko ice. ica se ne moe gurnuti unutra to je razlog da mi ne moemo do njega, ali moe se gurnuti van, i on moe tako izai. To su jednosmjerna vrata." Bazen rastaljenog bakra pribliavao se Foyleu. "Ako ne izae uskoro biti e iv peen." "Morat emo ga govorom izvui... Rei mu to da uini." Poeli su vikati: "Foyle! Foyle!" Gorui ovjek u labirintu nastavio se slabano kretati. Tok rastaljenog bakra se poveao. "Foyle! Skreni lijevo. Moe li me uti? Foyle! Skreni lijevo i popni se gore. Moe izii ako me slua. Skreni lijevo i popni se. Onda Foyle!" "Ne slua nas. Foyle! Gully Foyle! Moe li nas uti?" "Poalji po Jiz. Moda e nju posluati." "Ne, Robin. Ona e teleslati. Morat e je uti." "Ali hoe li ona to uraditi? Spasiti ba njega od svih ljudi?" "Morat e. Ovo je vee od mrnje. Ovo je najvea prokleta stvar koju je svijet ikad sreo. Idem po nju." Y'ang-Yeovil poeo je puzati van. Dagenham ga je zaustavio. "ekaj, Yeo. Pogledaj ga. On treperi." "Treperi?" "Pogledaj! On... treperi poput svica. Gledaj! Sad ga vidi a sad ne." Foyleov lik se pojavljivao, nestajao, i ponovo pojavljivao u brzom slijedu,

poput svica uhvaenog u goruu zamku. "to sad radi? to pokuava napraviti? to se dogaa?" Pokuavao je pobjei. Poput zatoenog svica ili nekakve morske ptice uhvaene u gorui plamen svjetionike vatre, frenetino je lupao unaokolo... pocrnjelo, gorue stvorenje, koje se zalijee na nepoznato. Zvuk mu je stizao kao vid, kao svjetlost u udnim uzorcima. Vidio je zvuk svog vikanog imena u ivim ritmovima:

Kretanje mu je stizalo kao zvuk. uo je uvijanje plamenova, uo je kovitlace dima, uo je treptave, iscerene sjene...svi su govorili zagluujue na udnim jezicima: "KUUUISSST?" pitala je para. "Aa, Aa, rit-kit-dit-zit m'gid," odgovarale su brze sjene. "Ohhhh. Ahhh. Heeee. Teee," buali su toplinski valovi. ak i plamenovi na njegovoj vlastitoj odjei vikali su mu besmislice u ui. "MANTERGEISTMANN!" urlali su. Boja mu je bila bol... vrelina, hladnoa, pritisak; osjeaji nepodnoljivih visina i nepojmljivih dubina, uasnih ubrzanja i lomeih stiskanja:

Dodir mu je bio okus... osjeaj drva bio mu je gorak i kredast u ustima, kovina je bila sol, kamen je bio kiselo-sladak na dodir njegovih prstiju, a osjeaj stakla obuzeo mu je nepca poput preslatkog kolaa. Miris je bio dodir.... Vreli kamen mirisao je poput baruna koji mu miluje obraz. Dim i pepeo bili su grubi tvid koji mu grebe kou, skoro kao osjeaj mokrog platna. Rastaljena kovina mirisala je kao udar koji mu ekia srce, a jonizacija eksplozije PyrEa ispunjavala je zrak ozonom koji je mirisao kao voda koja mu curi kroz prste. Nije bio slijep, ni gluh, ni neosjetljiv. Osjeaj mu je dolazio, ali filtriran kroz ivani sustav, izokrenut i prespojen okom od kontuzije PyrEa. Patio je od sinestezije, tog rijetkog stanja u kojem percepcija prima poruke iz objektivnog svijeta i prenosi te poruke mozgu, ali tamo u mozgu su senzorne percepcije pobrkane jedna s drugom. Tako je Foyleu zvuk bio vid, pokret bio zvuk, boje su postale osjeaji bola, dodir je postao okus, a njuh je postao dodir. Bio je ne samo zarobljen u labirintu pakla pod St. Patom; bio je zarobljen u kaleidoskopu svojih izmijeanih ula.

Ponovo oajan, na samoj ivici umiranja, odbacio je sve discipline i navike ivljenja; ili su mu, moda, one oduzete. Vratio se sa uslovljenog proizvoda okoline i iskustva na prvobitno stvorenje koje udi za bjekstvom i preivljavanjem i koristi svaku mo koju ima. I ponovo se udo od prije dvije godine dogodilo. Nepodijeljena energija cijelog jednog ljudskog organizma, svake stanice, vlakna, ivca, i miia osnaila je tu udnju, i ponovo je Foyle jauntirao kroz prostor. Jurnuo je du geodetskih prostornih crta zakrivljenog univerzuma brzinom misli, daleko veom od brzine svjetlosti. Njegova prost orna brzina bila je tako uasna da se njegova vremenska osa iskrivila iz okomite crte povuene iz Prolosti kroz Sadanjost prema Budunosti, krenuo je treperei du nove skoro vodoravne crte, te nove vremensko-prostorne geodezije, gonjen udom ljudskog uma ne vie ogranienog konceptima nemogueg. Ponovo je postigao ono to Helmut Grant i Enzio Dandridge i tucet drugih eksperimentatora nisu uspjeli, jer ga je njegova slijepa panika prisilila da odbaci vremenskoprostorne inhibicije koje su dovele do neuspjeha ranijih pokuaja. Nije jauntirao negdje Drugogdje, ve Drugokad. Ali najvanije, etverodimenzionalna svijest, potpuna slika Strijele Vremena i njegovog poloaja na njoj koja se raa u svakom ovjeku ali je duboko zakopana sitnicama ivljenja, u Foyleu je bila blizu povrine. Jauntirao je du vremensko prostornih geodetika u Drugagdje i Drugokade, prevodei "i", kvadratni korijen minus jedan, iz zamiljenog broja u stvarnost velianstvenim inom mate. Jauntirao je. Jauntirao je natrag kroz vrijeme do svoje prolosti. Postao je Gorui ovjek koji je u sebi pobudio uas i zbunjenost na plai u Australiji, u arlatanovom uredu u angaju, na panjolskom stubitu u Rimu, na Mjesecu, u Koloniji kopaca na Marsu. Jauntirao je natrag kroz vrijeme, ponovo posjeujui divlje bitke u kojima se on sam borio u Gully Foyleovom tigrovskom lovu za odmazdom. Njegove gorue pojave bile su ponekad primijeene, drugi put ne. Jauntirao je. Bio je na 'Nomadu', plutajui u praznoj zimi svemira. Stajao je u vratima za nigdje. Hladnoa je bila limunovog okusa a vakuum je bio grebanje pandi po njegovoj koi. Sunce i zvijezde bili su drhtava malarija koja mu je tresla kosti.

"GLOMMHA FREDNIS!" pokret mu je odjeknuo u uima. Bio je to lik okrenut mu leima; lik s bakrenim kotlom zaliha preko ramena; lik koji se bacao, lebdio, provlaio kroz besteinsko stanje. Bio je to Gully Foyle. "MEEHAT JESSROT," prizor njegovog kretanja je urlao. "Aha! Oh-ho! M'git not to kak," treptaj svjetla i sjene je odgovorio. "Ooooooh? Taaaaakkkkooooo?" uskovitlani trag otpada iza njega je mrmljao. Okus limuna u njegovim ustima postao je nepodnoljiv. Grebanje pandi po njegovoj koi bilo je tortura. Jauntirao je. Ponovo se pojavio u penici ispod Starog St. Pata manje od sekundu nakon to je nestao od tamo. Bio je privuen, kao to je morska ptica privuena uvijek iznova plamenu kojeg se bori da izbjegne. Izdrao je bukteu torturu samo jo jedan tren. Jauntirao je. Bio je u dubinama Gouffre Martela. Barunasta crna tama bila je blaenstvo, raj, euforija. "Ah!" uzviknuo je u olakanju. "AH!" stigao je odjek njegovog glasa, i zvuk je bio preveden u zasljepljujui uzorak svjetla:

Gorui ovjek se trgnuo. "Stoj!" viknuo je, zaslijepljen bukom. Opet je stigao bljetei uzor odjeka:

Udaljeni bat koraka doao mu je do oiju u mekom uzorku:

Bila je to potjera iz bolnice Gouffre Martel, koja je geofonom traila Foylea i Jisbellu McQueen. Gorui ovjek je nestao, ali ne prije nego to je ne znajui skrenuo progonitelje s traga nestalih bjegunaca. Bio je natrag ispod Starog St. Pata, pojavljujui se samo tren nakon nestanka. Njegovi divlji bijegovi u nepoznato slali su ga uz geodezijske vremenskoprostorne crte koje su ga neumitno dovodile natrag u Sada iz kojeg je pokuavao pobjei, jer u obratnoj krivulji vrijeme-prostora, njegovo Sada bilo

je najdublje uleknue u krivulji. Mogao se baciti gore, gore, gore uz geodezijske crte u prolost ili budunost, ali neizbjeno je morao pasti natrag u svoje vlastito Sada, poput baene lopte hitnute uz kose zidove neizmjerne jame, da se spusti, zastane na tren, a onda otkotrlja natrag u dubinu. Ali se jo uvijek zalijetao u nepoznato u svom oaju. Opet je jauntirao. Bio je na plai Jervis na australijskoj obali. Kretanje vode je vikalo: "LOGGERMIST CROTEHAVEN!" um valova zasljepljivao ga je svjetlom baterije reflektora:

Gully Foyle i Robin Wednesbury stajali su pred njim. Tijelo ovjeka lealo je na pijesku koji je bio poput octa u ustima Gorueg ovjeka. Vjetar koji mu je dirao lice imao je okus pakpapira. Foyle je otvorio usta i uzviknuo. Zvuk je iziao u zvjezdanim mjehuriima: Foyle je zakoraio. "GRASH?" odjeknuo je pokret. Gorui ovjek je jauntirao. Bio je u uredu Dr. Sergeja Orela u angaju. Foyle je opet bio pred njim, govorei u oblicima svjetla:

Zatreptao je natrag u agoniju Starog St. Pata i ponovo jauntirao.

Gorui ovjek je jauntirao. Ponovo je bilo hladno, s okusom limuna, i vakuum mu je grebao kou neizrecivim pandama. Virio je kroz prozor srebrnaste jole. Iskrzane planine Mjeseca uzdizale su se u pozadini. Kroz prozor je mogao vidjeti zveketavu buku pumpi za krv i pumpi za kisik i uti galamu kretanja Gullyja Foylea prema njemu. Grebanje vakuuma uhvatilo mu je grlo u guei stisak. Geodezijske crte vremen-prostora odnijele su ga natrag u Sad pod Starim St. Patom, gdje je manje od dvije sekunde proteklo otkad je prvo otpoeo svoju frenetinu bitku. Jo jednom, poput gorueg koplja, bacio se u nepoznato. Bio je u katakombama kopaca na Marsu. Bijeli pu koji je bio Lindsay Joyce grio se pred njim. "NE! NE! NE!" njen pokret je vritao. "NEMOJ ME POVRIJEDITI. NEMOJ ME UBITI. NE MOLI... MOLIM... MOLIM..." Gorui ovjek otvorio je svoja tigrovska usta i nasmijao se. "Boli je," rekao je. Zvuk njegovog glasa pekao mu je oi.

"Tko si ti?" proaputao je Foyle.

Gorui ovjek se trgnuo. "Previe svjetla," rekao je. "Manje svjetla.' Foyle je koraknuo naprijed. "BLAA-GAA-DAA-MAWW!" zauralo je pokret. Gorui ovjek je poklopio ui u agoniji. "Preglasno," povikao je. "Ne krei se toliko glasno." Pokreti gree ene-kopca jo uvijek su vritali, preklinjali: "NEMOJ ME POVRIJEDITI. NEMOJ ME POVRIJEDITI." Gorui ovjek se opet nasmijao. Ona je bila nijema za normalne ljude, ali

njegovim izmijeanim ulima njeno znaenje bilo je oito. "Sluaj je. Ona vriti. Moli. Ne eli umrijeti. Ne eli biti povrijeena. Sluaj je." "TU NAREDBU JE DALA OLIVIA PRESTEIGN. OLIVIA PRESTEIGN. NE JA. NEMOJ ME POVRIJEDITI. OLIVIA PRESTEIGN." "Ona nam govori tko je dao tu naredbu. Zar ne moe uti? Sluaj oima. Ona kae Olivia."

ahovsko svjetlucanje Foyleovog pitanja bilo je prejako za njega. Gorui ovjek opet je rastumaio agoniju ene-kopca. "Ona kae Olivia. Olivia Presteign. Olivia Presteign. Olivia Presteign." Jauntirao je. Pao je natrag u jamu pod Starim St. Patom, i najednom su mu njegova zbunjenost i oaj rekli da je mrtav. To je bio kraj Gullyja Foylea. To je bila vjenost, i pakao je bio stvaran. Ono to je vidio bila je prolost koja prolazi njegovim tronim ulima u zadnjem trenutku smrti. Ono to je trpio morat e trpjeti do kraja vremena. Bio je mrtav. Znao je da je mrtav. Odbio se pokoriti vjenosti. Opet se bacio u nepoznato. Gorei ovjek je jauntirao. Bio je u svjetlucavoj magli snjena pahulja grozd zvijezda.

Dodir leptirovih krila na njegovoj koi.

Okus niske hladnih bisera u njegovim ustima

Njegova izmjeana kaleidoskopska ula nisu mu mogla rei gdje je, ali je

znao da eli ostati u tom Nigdje zauvijek "Zdravo, Gully." "Tko je to?" "Ovdje Robin." "Robin?" "Robin koja je bila Wednesbury." "Koja je bila?" "Koja je sada Robin Yeovil?" "Ne razumijem. Jesam li mrtav?" "Ne, Gully." "Gdje sam?" "Daleko, daleko od Starog St. Pata." "Ali gdje?" "Ne mogu odvojiti vremena da objasnim, Gully. Ima samo nekoliko trenutaka tu." "Zato?" "Zato to jo nisi nauio kako jauntirati kroz prostor-vrijeme. Mora se vratiti i nauiti." "Ali znam. Morao bih znati. Sheffield je rekao da sam jauntirao kroz svemir do 'Nomada'... devetsto tisua kilometara." "To je tada bila sluajnost, Gully, i opet e to uraditi... nakon to se naui... Ali to ne radi sada. Jo ne zna kako se zadrati... kako pretvoriti bilo koje Sada u stvarnost. Vratiti e se u Stari St. Pat za koji tren." "Robin, upravo sam se sjetio. Imam lou vijest za tebe." "Znam, Gully." "Tvoja majka i sestre su mrtve." "Znam to ve dugo, Gully." "Koliko dugo?" "Trideset godina."

"To je nemogue." "Ne, nije. Ovo je veoma, veoma daleko od Starog St. Pata. ekala sam da ti kaem kako da se spasi iz vatre, Gully. Hoe li posluati?" "Nisam mrtav?" "Ne." "Posluat u." "Tvoja ula su sasvim zbrkana. To e uskoro proi, ali neu ti davati upute kao lijevo ili desno ili gore ili dolje. Rei u ti ono to sada moe razumjeti." "Zato mi pomae... nakon onog to sam ti napravio?" "To je sve oproteno i zaboravljeno, Gully. Sad me sluaj. Kad se vrati u Stari St. Pat, okreni se dok ispred tebe ne budu najglasnije sjene. Jasno?" "Da." "Idi prema glasnoj buci dok ne osjeti duboko peckanje po koi. Tu stani." "Tu stanem." "Okreni se pola kruga u saimanje i osjeaj padanja. Slijedi to." "Slijedim to." "Proi e kroz vrstu povrinu svjetla i doi do ukusa kinina. To je ustvari klupko ice. Guraj ravno kroz kinin dok ne vidi neto to zvui kao klavirski ekii. Biti e na sigurnom." "Kako ti sve to zna, Robin?" "Poduio me strunjak, Gully." Osjetio se utisak smijeha. "Samo to nisi pao natrag u prolost. Peter i Saul su ovdje. Oni kau au revoir i sretno. I Jiz Dagenham je tu. Sretno, dragi Gully..." "Prolost? Ovo je budunost?" "Da, Gully." "Jesam li ja tu? Je li... Olivia -?" A onda je padao dolje, dolje, dolje niz crte prostor-vremena natrag u uasnu jamu Sada.

esnaest Njegova ula razmrsila su se u bjelokosno-zlatnoj Zvjezdanoj odaji Dvorca Presteign. Vid je postao vid i vidio je visoka ogledala i vitrae, zlatom opivenu knjinicu s androidom knjiniarem na knjiniarskim ljestvama. Sluh je postao sluh i uo je androidsku tajnicu kako kucka po runom snimau kuglica za Louis Quinze stolom. Okus je postao okus i pijuckao je konjak koji mu je robot barmen uruio. Znao je da je stjeran u kut, suoen sa ivotnom odlukom, ignorirao je svoje neprijatelje i razgledao neprestani smijeak urezan na barmenovo lice, klasini irski osmijeh. "Hvala vam," rekao je Foyle. "Zadovoljstvo mi je, gospodine," odgovorio je robot i saekao sljedei lagvort. "Lijep dan danas," primijetio je Foyle. "Uvijek je lijep dan negdje, gospodine," kezio se robot. "Odvratan dan," rekao je Foyle. "Uvijek je lijep dan negdje, gospodine," odgovorio je robot. Foyle se okrenuo ostalima. "To sam ja," rekao je, pokazujui na robota. "To smo svi mi. Brbljamo o slobodnoj volji, ali smo samo odgovor... mehanika reakcija u predvienim brazdama. Pa... evo me, ekam da odgovorim. Pritisnite gumbe i ja u skakati." Imitirao je snimljeni glas robota. "Zadovoljstvo mi je usluiti vas, gospodine." Najednom ih je njegov glas oinuo. "to hoete?" Nelagodno su se pomakli. Foyle je bio potuen, ispeen, muen... a ipak je preuzimao kontrolu nad svima njima. "Postavit emo prijetnje," rekao je Foyle. "Bit u objeen, raetvoren, skuhan u ulju, muen u paklu ako ne... to? to vi hoete?" "Hou moje vlasnitvo," rekao je Presteign, hladno se smijeei. "Devet i neto kilograma PyrEa. Da. to nudite?" "Ne nudim nita, gospodine. Zahtijevam to je moje." Y'ang-Yeovil i Dagenham poeli su govoriti. Foyle ih je uutkao. "Jedan po jedan gumb, gospodo. Trenutno me Presteign pokuava natjerati da skoim."

Okrenuo se Presteignu. "Pritisni jae, krv i novac, ili nai drugi gumb. Tko si ti da postavlja zahtjeve u ovakvom trenu?" Presteign je stisnuo usne. "Zakon..." poeo je. "to? Prijetnje?" Foyle se nasmijao. "Da se mene uplai da neto napravim? Ne budite imbecilni. Obratite mi se kao na Silvestrovo, Presteigne... bez milosti, bez oprosta, bez licemjerja." Presteign se naklonio, duboko udahnuo, i prestao se smijeiti. "Nudim vam mo," rekao je. "Usvajanje za mog nasljednika, partnerstvo u Presteign Enterprises, poglavarstvo u klanu i bratstvu. Zajedno moemo posjedo vati svijet." "S PyrEom?" "Da." "Va prijedlog je zabiljeen i odbijen. Hoete li ponuditi svoju ker?" "Oliviju?" Presteignu je zastao dah i stisnuo je pesnice, "Da, Oliviju. Gdje je ona?" "Ti ljamu!" povikao je Presteign. "Smee... Obini lopove... Usuuje se da..." "Hoete li ponuditi svoju ker za PyrE?" "Da," odgovorio je Presteign, jedva ujno. Foyle se okrenuo Dagenhamu. "Pritisni svoj gumb, lubanjo," rekao je. "Ako e se razgovor voditi na ovakvoj razini..." odbrusio je Dagenham. "Hoe. Bez milosti, bez oprosta, bez licemjerja. to nudi?" "Slavu." "Ah?" "Ne moemo ponuditi novac ili mo. Moemo ponuditi ast. Gully Foyle, ovjek koji je spasio Unutarnje Planete od unitenja. Moemo ponuditi sigurnost. Izbrisat emo ti kriminalni dosje, dati ti uvaeno ime, osigurati mjesto u Predvorju slavnih." "Ne," otro je dobacila Jisbella McQueen. "Nemoj prihvatiti. Ako hoe biti spasitelj, uniti tajnu. Nemoj dati PyrE nikome." "to je PyrE?"

"Tiina!" odbrusio je Dagenham. "To je termonuklearni eksploziv psihokinezom," rekla je Jisbella. "Kakvom milju?" "Bilo ijom eljom da eksplodira, usmjerenom na njega. To ga dovodi do kritine mase ako nije izoliran Inertnim Olovnim Izotopom." "Rekao sam ti da uti," zareao je Dagenham. "Ako emo svi imati ansu s njim, ja hou svoju." "Ovo je vee od idealizma." "Nita nije vee od idealizma." "Foyleova tajna jeste," promrmljao je Y'ang-Yeovil. "Ja znam koliko je relativno nebitan PyrE u ovom trenu." Nasmijeio se Foyleu. "Sheffieldov pomonik je uo dio vaeg razgovora ugodnog u Starom St. Patu. Znamo za svemirsko jauntiranje." Nastala je iznenadna tiina. "Svemirsko jauntiranje," uzviknuo je Dagenham. "Nemogue. Nisi to mislio." "Jesam to mislio. Foyle je pokazao da svemirsko jauntiranje nije nemogue. Jauntirao je devetsto tisua kilometara od jednog napadaa VS. do olupine 'Nomada'. Kao to sam rekao, to je bitnije od PyrEa. Volio bih prvo raspraviti tu stvar." "Svi su govorili to oni hoe," rekla je Robin Wednesbury polagano. "to ti hoe, Gully Foyle?" "Hvala ti," odgovorio je Foyle. "Hou biti kanjen." "to?" "Hou biti oien," rekao je gueim glasom. Stigmata se poela pojavljivati na njegovom zavijenom licu. "Hou platiti za ono to sam uinio i izravna ti raun. Hou se rijeiti ovog prokletog kria koji nosim... ove boli koja mi lomi kraljenicu. Hou natrag u Gouffre Martel. Hou lobo, ako je zasluujem... a znam da je zasluujem. Hou -" "Hoe bjekstvo," prekinuo ga je Dagenham. "Nema bjekstva." koji se aktivira samo milju...

"Hou oslobaanje!" "Ne dolazi u obzir," rekao je Y'ang-Yeovil. "Previe je toga vrijednog zakljuano u tvojoj glavi da se izgubi lobotomijom." "Nadili smo lake djetinjaste stvari kao to su zloin i kazna." dodao je Dagenham. "Ne," pobunila se Robin. "Uvijek mora biti grijeha i oprosta. To nikad neemo nadii." "Zarada i gubitak, grijeh i oprost, idealizam i realizam," nasmijeio se Foyle. "Svi vi ste tako sigurni, tako jednostavni, tako jednostrani. Ja sam jedini u dvojbi. Da vidimo koliko ste zbilja sigurni. Dat ete nam Oliviju, Presteigne? Meni, da? Hoete li je dati zakonu? Ona je ubojica." Presteign se pokuao dii, a onda klonuo u svoj naslonja. "Mora biti oprosta, Robin? Hoe li oprostiti Oliviji Presteign? Ona je ubila tvoju majku i sestre." Robin je posivjela u licu. Y'ang-Yeovil pokuao se pobuniti. "Vanjski Sateliti nemaju PyrE. Sheffield je to otkrio. Hoete li ga ipak upotrijebiti na njima? Hoete li moje ime pretvoriti u opu anatemu... poput Lyncha ili Boycotta?" Foyle se okrenuo Jisbelli. "Hoe li te tvoj idealizam odvesti natrag u Gouffre Martel da odslui svoju kaznu? A ti, Dagenhame, da li e je se odrei? Pustiti je da ode?" Sluao je povike i gledao konfuziju na tren, gorak i suzdran. "ivot je tako jednostavan," rekao je. "Ova odluka je tako jednostavna, zar ne? Da li da potujem Presteignovo pravo svojine? Dobro planeta? Jisbelline ideale? Dagenhamov realizam? Robininu savjest? Pritisnite gumb i gledajte kako robot skae. Ali ja nisam robot. Ja sam udovite un iverzuma... razmiljajua ivotinja... i pokuavam nazrijeti jasan izlaz iz ovog ivog blata. Da li da dam PyrE svijetu i pustim ga da se uniti? Da li da nauim svijet kako da jauntira kroz svemir i pustim nas da rairimo ovu nau nakaznu predstavu, galaksiju po galaksiju, po cijelom univerzumu? to je odgovor?" Robot barmen bacio je svoju au za mijeanje koktela preko sobe s odjekujuim praskom. U zauenoj tiini koja je uslijedila, Dagenham je progunao: "Kvragu! Moja radijacija je opet poremetila vae lutke, Presteigne."

"Odgovor je da," rekao je robot sasvim razgovijetno. "to?" upitao je Foyle, osupnut. "Odgovor na vae pitanje je da." "Hvala vam," rekao je Foyle. "Zadovoljstvo mi je, gospodine," odgovorio je robot. "ovjek je kao prvo lan drutva, a pojedinac kao drugo. Morate se slagati s drutvom, bez obzira odabralo ono unitenje ili ne." "Sasvim se pokvario," rekao je Dagenham nestrpljivo. "Iskljuite ga, Presteigne." "ekajte," zapovijedio je Foyle. Pogledao je iskeeni osmijeh ugraviran na einom licu robota. "Ali drutvo moe biti tako glupo. Tako zbunjeno. Bili ste oevidac ovog razgovora." "Da, gospodine, ali morate poduavati, ne nareivati. Morate poduiti drutvo." "Da jauntiraju svemirom? Zato? Zato dosegnuti zvijezde i galaksije? Zbog ega?" "Zato to ste ivi, gospodine. Isto tako biste mogli pitati: Zbog ega je ivot? Ne raspitujte se o njemu. ivite ga." "Sasvim ludo," protisnuo je Dagenham. "Ali fascinantno," promrmljao je Y'ang-Yeovil. "Mora biti neto vie u ivotu osim pukog ivljenja," rekao je Foyle robotu. "Onda to iznaite sami, gospodine. Ne traite od svijeta da stane samo zato to vi imate dvojbe." "Zato se ne moemo svi zajedno pomai naprijed?" "Zato to ste svi razliiti. Niste leminzi. Neki moraju povesti, i nadati se da e ostatak slijediti." "Tko vodi?" "Ljudi koji moraju... opsjednuti ljudi, gonjeni ljudi." "Ljudi udovita." "Svi ste vi udovita, gospodine. Ali oduvijek ste bili udovita. ivot je udovian. To je njegova nada i slava."

"Hvala vam najljepe." "Bilo mi je zadovoljstvo, sir." "Izvukli ste situaciju." "Uvijek je lijep dan negdje, gospodine," iskezio se robot. Tada je zaiskrio, zaangrljao i sruio se. Foyle se okrenuo ostalima. "Ta stvar je u pravu," rekao je, "a vi niste. Tko smo mi, bilo tko od nas, da donosimo odluke u ime svijeta? Neka svijet sam donosi svoje odluke. Tko smo mi da uvamo tajne od svijeta? Neka svijet sazna i sam odlui. Doite u Stari St. Pat." Jauntirao je; oni su ga slijedili. Taj kvart je jo bio ograen kordonom i do tad se skupila ogromna gomila. Toliko je neopreznih i znatieljnih jauntiralo u zadimljeno zgarite da je policija postavila zatitno indukcijsko polje da ih zadri van. I pored toga, fakini, tragai za suvenirima i neodgovorni pokuavali su ujauntirati u ruevinu, samo da bi ih opeklo indukcijsko polje i otili, jauui. Na znak Y'ang-Yeovila, polje je iskljueno. Foyle je proao kroz vrue zgarite do istonog zida katedrale koji je ostao uspravan do visine od pet metara. Opipao je puee kamenove, pritisnuo, i gurnuo. Zaula se strugajua tutnjava i metar-sa-metar-i-pol komad zida se poeo otvarati i tada zapeo. Foyle ga je uhvatio i povukao. Komad je zadrhtao; tada su n agorjele arke popustile i kamena ploa se skrunila. Dva stoljea ranije, kad je organizirana religija bila ukinuta i pravovjerni vjernici svih vjera bilo otjerani pod zemlju, neke bogobojazne due su konstruirale tajnu niu u Starom St. Patu i pretvorile je u oltar. Zlato raspea jo je sijalo sjajem vjeite vjere. U podnoju kria nalazila se mala crna kutija od Inertnog Olovnog Izotopa. "Je li to znak?" prodahtao je Foyle. "Je li to odgovor koji traim?" Zgrabio je teki sef prije nego to ga se bilo tko mogao doepati. Jauntirao je sto metara do ostataka stubita katedrale koje su se sueljavale s Petom avenijom. Tamo je otvorio sef pred oima zauene gomile. Uzvik panike oteo se ekipi Obavjetajne koja je znala istinu o njegovom sadraju. "Foyle!" povikao je Dagenham. "Za ime Boje, Foyle!" povikao je Y'ang-Yeovil. Foyle je izvadio jednu ipku PyrEa, boje jodnog kristala, veliine cigarete...

pola kile transplutonskih izotopa u vrstoj otopini. "PyrE!" zaurlao je gomili. "Uzmite ga! Zadrite ga! To je vaa budunost. PyrE!" Bacio je ipku u gomilu i zaurlao preko ramena: "SanFran. Postaja Russian Hill." Jauntirao je St. Louis-Denver do San Francisca, stiui na postaju Russian Hill gdje je bilo etiri sata poslijepodne i ulice bile krcate jauntistima koj i su obavljali kasne kupovine. "PyrE!" zaurlao je Foyle. Njegovo avolje lice sjajilo je krvavocrveno. Bio je uasavajui prizor. "PyrE. To je opasnost! To je smrt! To je vae. Natjerajte ih da vam kau to je to. Nome!" dobacio je svojoj potjeri kad je stigla, i jauntirao. Bio je sat za ruak u Nomeu, i drvosjee koji su dojauntirali iz pilana na biftek i pivu bili su osupnuti ovjekom tigrovskog lica koji je bacio jednu ipku od pola kile jodno obojene slitine usred njih i povikao na ulinom govoru: "PyrE! uje ja, ovjek? Sluaj ja, vi. PyrE je prljava smrt za sve nas. Sve nas! Nemoj nagaate, vi. Natjerajte da vam kau za PyrE, je sve!" Dagenhamu, Y'ang-Yeovilu i ostalima koji su dojauntirali za njim, kao i uvijek, nekoliko sekundi prekasno, doviknuo je: "Tokyo. Carska postaja!" Nestao je djeli sekunde prije nego to su njihovi pucnji stigli do njega. Bilo je devet sati britkog, vjetrovitog jutra u Tokiju, i ljudi iz jutarnjeg pica koji su se kretali Carskom postajom pored ribnjaka arana bili su paral izirani samurajem tigrovskog lica koji se pojavio i dobacio im ipku neobine kovine i nezaboravna upozorenja i bukvice. Foyle je nastavio do Bangkoka gdje je pljutala kia, i Delhija gdje je bjesnio monsun... uvijek progonjen na svom kursu bijesnog psa. U Bagdadu je bilo tri ujutro i posjetioci nonih klubova i barova koji su kruili vjeitih pola sata prije zatvaranja du cijelog svijeta pijano su mu klicali. U Parizu i opet u Londonu bila je pono i gomile na Champs Elysees i na Picadilly Circusu bile su galvanizirane Foyleovom pojavom i strastvenim podbadanjem. Nakon to je odvukao svoje progonitelje preko tri etvrt svijeta za pedeset minuta, Foyle im je dopustio da ga dostignu u Londonu. Dopustio im je da ga obore, uzmu mu IOI sef iz ruku, prebroje preostale ipke PyrEa i zalupe i zakljuaju sef. "Ostalo je dovoljno za rat. Dostatno za unitenje... sravnjenje... ako se usudite." Smijao se i jecao u histerinom trijumfu. "Milijuni za obranu, ali ni

centa za preivljavanje." "Shvaa li to si uinio, ti prokleti ubojico?" povikao je Dagenham. "Znam to sam uinio." "Pet kila PyrEa ratrkano po svijetu! Jedna misao i svi emo - Kako da ga dobijemo natrag, a da im ne kaemo istinu? Za ime Boje, Yeo, dri tu gomilu na odstojanju. Ne putaj ih da uju ovo." "Nemogue." "Onda jauntirajmo." "Ne," zaurlao je Foyle. "Neka uju ovo. Neka uju sve." "Ti si lud, ovjee. Dao si napunjen pitolj djeci." "Prestani ih tretirati kao djecu i prestat e se ponaati kao djeca. Tko si kog vraga ti da se igra redara?" "O emu to govori?" "Prestani ih tretirati kao djecu. Objasni im napunjeni pitolj. Iznesi sve na istac." Foyle se divljaki nasmijao. "Zavrio sam posljednje savjetovanje u Zvjezdanoj odaji. irom sa m razotkrio posljednju tajnu. Od sada nema vie tajni... Nema vie govorenja djeci to im je najbolje da znaju... Pusti ih sve da odrastu. Ve je i vrijeme." "Kriste, on jest poludio." "Jesam li? Uruio sam ivot i smrt natrag ljudima koji obavljaju ivljenje i umiranje. Obinog ovjeka su dosta vodili i mamuzali gonjeni ljudi poput nas... Opsjednuti ljudi... Ljudi tigrovi koji ne mogu ne goniti svijet pred sobom. Mi smo svi tigrovi, nas trojica, ali tko smo kog vraga mi da donosimo odluke u ime svijeta samo zato to smo opsjednuti? Neka svijet sam donese vlasti ti izbor izmeu ivota i smrti. Zato bismo mi bili osedlani tom odgovornou?" "Nismo osedlani," rekao je Y'ang-Yeovil tiho. "Nagnati smo. Prisiljeni smo prihvatiti odgovornost od koje se prosjeni ovjek ustee." "Onda neka se prestane ustezati. Neka prestane bacati svoju dunost i krivnju na grbau prvog udaka koji naie i zagrabi je. Hoemo li mi vjeito biti rtveni jarci svijeta?" "Proklet bio!" bjesnio je Dagenham. "Zar ne shvaa da ne moe vjerovati ljudima? Ne znaju dovoljno za svoje dobro!"

"Onda ih pusti nauiti ili umrijeti. Svi smo mi skupa u ovome. Hajdemo ivjeti zajedno ili umrijeti zajedno." "eli li umrijeti u njihovom neznanju? Mora smisliti nain da dobijemo te ipke natrag bez da sve sasvim razotkrijemo." "Ne. Ja vjerujem u njih. Bio sam jedan od njih prije nego to sam postao tigar. Svi oni mogu postati neprosjeni ako ih neki udar probudi kao to je mene." Foyle se stresao i naglo jauntirao na bronzanu statuu Erosa, petnaest metara iznad Picadilly Circusa. Klimavo se namjestio i razdrao: "Sluaj ja, svi vi! Sluaj, ovjek! u propovijedati, ja. Pazi sad, vi!" Odgovorio mu je urlik. "Vi svinje, vi. Brljate kao svinje, je sve. Imate najvie u sebi, a koristite najmanje. ujete me, vi? Imate milijun u sebi, a troite sitni. Imate g enija u sebi a mislite luaka. Imate srca u sebi a osjeate prazninu. Svi vi. Svaki vi..." Rugali su mu se. Nastavio je histerinom strastvenou opsjednutih. "Treba rat da vas natjera troiti. Treba frka da vas natjera misliti. Treba izazov da vas napravi velikima. Ostalo vrijeme sjedite lijeni, svinje. Svinje, vi! U redu, prokleti bili! Izazivam vas, ja. Umrite ili ivite i budite veliki. Raznesite sebe do Krista u nebo ili doite naite mene, Gullyja Foylea, i ja vas uinim ljudima. Uinim vas velikima. Dam vam zvijezde." Nestao je. Jauntirao je uzdu geodezijskih crta prostor-vremena do Drugokamo i Drugogdje. Stigao je u kaos. Visio je u nestabilnom para-Sad na tren i onda se skotrljao natrag u kaos. "Moe se uraditi," pomislio je. "Mora se uraditi." Opet je jauntirao, gorue koplje baeno iz nepoznatog u nepoznato, i opet se skotrljao natrag u kaos para-prostora i para-vremena. Bio je izgubljen u Nigdje. "Vjerujem," pomislio je. "Imam vjeru." Opet je jauntirao i opet nije uspio. "Vjeru u to?" pitao je sebe, plutajui u limbu. "Vjeru u vjeru," odgovorio je sebi. "Nije neophodno imati neto u to e se

vjerovati. Samo je neophodno vjerovati da negdje ima neega vrijednog vjerovanja." Jauntirao je posljednji put i snaga njegove volje da vjeruje transformirala je para-Sad njegovog nasuminog odredita u stvarno... SADA: Rigel u Orionu, gorui plavo-bijelo, pet stotina i etrdeset svjetlosnih godina od Zemlje, deset tisua puta svjetliji od Sunca, kotao energije okruen s trideset i sedam masivnih planeta... Foyle je lebdio, smrzavajui se i guei u svemiru, licem u lice s nevjerojatnom sudbinom u koju je vjerovao, ali koja je jo bila nezamisliva. Lebdio je u svemiru jedan zasljepljujui tren, isto toliko bespomoan, isto toliko zauen, pa ipak isto toliko neizbjean kao i prvo stvorenje sa krgama koje je izilo iz mora i lealo zijevajui na pradrevnoj plai u zori-povijesti ivota na Zemlji. Jauntirao je kroz svemir, pretvarajui para-Sad u... SADA: Vega u Liri, AO zvijezda dvadeset est svjetlosnih godina od Zemlje, gorui plavlje od Rigela, bez planeta, ali okruena rojem bljeteih kometa iji gasoviti repovi su svjetlucali preko plavo-crnog svemira. I opet je pretvorio sada u SADA: Canopus, ut poput Sunca, ogroman, gromovit u nijemim prostranstvima svemira u koji je konano zalo stvorenje koje je nekad imalo krge. Stvorenje je lebdjelo, zijevajui na plai univerzuma, blie smrti nego ivotu, blie budunosti nego prolosti, deset vrsta iza kraja svijeta. udilo se masama praine, meteora i estic a koje su opasivale Canopusa u irokom, ravnom prstenu poput prstenova Saturna i irine Saturnove orbite... SADA: Aldeberan u Biku, udovina crvena zvijezda iz para zvijezda ijih je esnaest planeta plelo elipse velike brzine oko svojih krueih roditel ja. Bacao se kroz prostor-vrijeme s rastuom smjelou... SADA: Antares, M1 crveni din, sparen poput Aldeberana, dvije stotine i pedeset svjetlosnih godina od Zemlje, okruen s dvjesto pedeset planetoida veliine Merkura, klime raja... I konano... SADA.

Bio je privuen utrobi svog roenja. Vratio se na "Nomad", sada zavaren u masu Sargasso asteroida, dom izgubljenih Znanstvenih Ljudi koji su prebirali svemirske puteve izmeu Marsa i Jupitera... dom Josepha koji je istetovirao Foyleovo tigrovsko lice i spario ga s djevojkom, Moirom. Bio je natrag na "Nomadu". Gully Foyle mi je ime Tera me broji pod svoje U dubokom svemiru ivim I zvijezde su odredite moje. Djevojka Moira nala ga je u njegovom spremitu za alat na "Nomadu", skupljenog u vrstu fetalnu loptu, ispijenog lica, oiju koje su gorjele boanskim otkrovenjem. Mada je asteroid odavno bio popravljen i uinjen nepropusnim, Foyle je jo inio pokrete uasne egzistencije koja ga je izrodila godinama prije. Ali sada je spavao i meditirao, probavljujui i shvaajui velebnost koju je nauio. Probudio se iz zanosa u trans i izlebdio iz spremita, prolazei pored Moire sa slijepim oima, okrznuvi zapanjenu djevojku koja je koraknula u stranu i pala na koljena. Lutao je praznim prolazima i vratio se u utrobu spremita. Opet se skupio i bio izgubljen. Ona ga je jednom dotakla; nije se pomakao. Izgovorila je ime koje mu je bilo ispisano na licu. Nije odgovorio. Okrenula se i pobjegla u unutranjost asteroida, u svetinju nad svetinjama gdje je Joseph kraljevao. "Moj suprug nam se vratio," rekla je Moira. "Tvoj suprug?" "Bog-ovjek koji nas je zamalo unitio." Josephovo lice se ljutito smrklo. "Gdje je on? Pokai mi!" "Nee ga povrijediti?" "Svi dugovi moraju se platiti. Pokai mi."

Joseph ju je slijedio do spremita na "Nomadu" i zaokupljeno se zagledao u Foylea. Ljutnju na njegovom licu zamijenilo je uenje. Dotakao je Foylea i obratio mu se; jo nije bilo odgovora. "Ne moe ga kazniti," rekla je Moira. "On umire." "Ne," odgovorio je Joseph tiho. "On sanja. Ja, sveenik, znam takve snove. Uskoro e probuditi i saopiti nama, njegovom narodu, svoje misli." "A onda e ga kazniti." "On je to ve naao u sebi," rekao je Joseph. Smjestio se van spremita. Djevojka, Moira, potrala je zavojitim hodnicima i vratila se nekoliko trenutaka kasnije sa srebrnim lavorom tople vode i srebrnim posluavnikom s hranom. Njeno je okupala Foylea i onda stavila posluavnik pred njega poput rtvene ponude. Onda se smjestila pored Josepha... pored svijeta... spremna da saeka buenje.

Philip K. Dick

OKO NA NEBU

1 Skreta protonskih zraka belmontskog Bevatrona iznevjerio je svoje pronalazae u etiri sata poslijepodne 2. listopada 1959. Ono to se slijedee dogodilo, dogodilo se trenutno. Ne vie adekvatno skretana - i stoga ne vie pod kontrolom - est-milijardi-voltna zraka pruila se gore prema krovu prostorije, zapalivi usput promatraku platformu koja se nadnosila nad magnet oblika utipka. Osmero je ljudi stajalo na platformi u tom trenu: grupa gostiju na razgledavanju i njihov vodi. Lieno platforme, osam osoba je palo na pod Bevatronove prostorije i lealo povrijeeno i u stanju oka dok magnetsko polje nije iskljueno i jaka radijacija djelomino neutralizirana. Od njih osmero, etvero je moralo biti hospitalizirano. Dvoje, manje ozbiljno opeeno, bilo je zadrano na promatranju. Ostalo dvoje je pregledano, zalijeeno i onda otputeno. Lokalne novine u San Franciscu i Oaklandu izvijestile su o tom dogaaju. Odvjetnici rtava poeli su pripremati tube. Nekoliko zvaninika povezanih s Bevatronom zavrilo je na smetlitu, skupa sa Wilcox-Jonesovim skretakim sistemom i njegovim gorljivim pronalazaima. Radnici su stigli i poeli popravljati fiziku tetu. Incident je trajao samo nekoliko trenutaka. U 4:00 zapoelo je pogreno skretanje, i u 4:02 osmero ljudi palo je dvadeset metara kroz fantastino nabijenu protonsku zraku koja se pruala iz krune unutarnje komore magneta. Vodi, mladi crnac, pao je prvi i bio prvi koji je udario u pod prostorije. Posljednji koji je pao bio je mladi tehniar iz oblinjeg postrojenja za navoene projektile. Kad je grupa izvedena na platformu on se odvojio od ostalih, okrenuo k hodniku i zavukao ruku u dep traei cigarete. Da nije skoio naprijed da dohvati svoju enu, vjerojatno ne bi pao s ostalima. To je bilo posljednje jasno sjeanje: isputanje cigareta iz ruke i uzaludno posezanje da uhvati Marshin leprajui, padajui rukav kaputa... Cijelo jutro Hamilton je sjedio u laboratoriji za istraivanje projektila, ne radei nita osim iljenja olovaka i zabrinuto se preznojavajui. Oko njega osoblje je nastavilo s radom; tvrtka je i dalje radila. U podne se Marsha pojavila, nasmijeena i privlana, odjevena elegantno nalik jednoj od pitomih

pataka u Golden Gate parku. Istog trena bio je pobuen iz svoje mrane letargije tim mirisavim i vrlo skupocjenim malim stvorenjem koje je uspio uloviti, svojinom koju je cijenio vie i od svog hi -fi sustava i svoje zbirke dobrog whiskeya. "to je bilo?" pitala je Marsha, naas se smjestivi na rub njegovog stola od sive kovine, isprepliui prste u rukavicama, nemirno maui vitkim nogama. "Pourimo jesti da moemo otii tamo. Ovo je prvi dan da im onaj skreta radi , onaj dio koji si htio vidjeti. Jesi li zaboravio? Jesi li spreman?" "Spreman sam za plinsku komoru", odgovorio joj je Hamilton neljubazno. "I ona samo to nije spremna za mene." Marshine smee oi su se rairile; njena ivahnost poprimila je ozbiljne, dramatine primjese. "to je? Jo tajnih stvari o kojima ne smije priati? Dragi, nisi mi rekao da se neto vano zbiva danas. Za dorukom si se alio razigran kao psetance." "Nisam znao za dorukom." Gledajui na sat, Hamilton je natmureno ustao. "Daj da ovo bude dobar obrok; mogao bi mi biti posljednji." Dodao je: "I ovo mi moglo biti posljednje razgledanje na koje idem." Ali nije stigao do rampe na izlazu iz California Maintenace Labsa, a kamoli do restorana niz cestu od ophoene oblasti zgrada i postroje nja. Uniformirani tekli ga je zaustavio, s ispruenim uredno savijenim listom bijelog papira. "G. Hamiltone, ovo je za vas. Pukovnik T. E. Edwards traio je da vam predam ovo." Hamilton je nervozno razmotao papir. "Pa", rekao je blago svojoj eni, "to je to. Idi sjedi u predvorju. Ako ne iziem za jedno sat vremena, idi kui i otvori konzervu svinjetine s grahom." "Ali..." uinila je bespomonu gestu. "Zvui tako - tako prestraeno. Zna li to je u pitanju?" Znao je to je. Naginjui se naprijed, poljubio ju je kratko u crvene, vlane, i prilino uplaene usne. Tada, koraajui brzo niz hodnik za tekliem, krenuo je ka kompleksu ureda pukovnika Edwardsa, sobama za konferencije visokih razina gdje su velike zvjerke tvrtke sjedile zasjedajui. Kad je sjeo, gusta, neprozirna prisutnost sredovjenih poslovnih ljudi uzdigla se oko njega: smjesa dima cigara, deodoranta i crne paste za cipele. Stalni amor kruio je oko izduenog metalnog konferencijskog stola. Najednom

kraju sjedio je stari T. E. glavom, zakopan iza velike hrpe formulara i izvjea. Na nekom stupnju, svaki zvaninik imao je svoje brdo zatitnih papira, otvorene aktovke, pepeljare, ae ustajale vode. Naspram pukovniku Edwardsu sjedio je zdepasti, uniformirani lik Charleya McFeyffea, satnik drotova iz osiguranja koji su vrili ophodnju tvrtkom u potrazi za projektilima, titei je od ruskih agenata. "Evo vas", promrmljao je pukovnik T. E. Edwards, strogo ga zagledajui preko svojih naoala. "Ovo nee potrajati dugo, Jack. U pitanju je samo jedna stavka na dnevnom redu ovog savjetovanja; neete morati prosjediti nita drugo." Hamilton nije rekao nita. Napregnuto, s napetim izrazom lica, sjedio je ekajui. "Ovo je o vaoj supruzi", poeo je Edwards, liznuvi svoj debeli palac i listajui izvjee. "Sad, koliko ja razumijem, nakon Sutherlandove ostavke, vi ste bili u potpunosti zadueni za nae istraivake laboratorije. Tono?" Hamilton je klimnuo. Na stolu, njegove ake su vidljivo preblijedjele u potpunu, beskrvnu bjelinu. Kao da je ve mrtav, pomislio je suho. Kao da ve visi za vrat, imikan iz sveg ivota i sunevog svjetla. Visi, poput jedne od Hormelovih unki, u tamnom svetitu klaonice. "Vaa supruga", nastavio je Edwards ozbiljno, dok su mu se staraka istokana zapea dizala i sputala tokom okretanja stranica, "klasificirana je kao sigurnosni rizik po postrojenje." Kimnuo je k utljivom satniku policije postrojenja. "McFeyffe mi je skrenuo panju na to. Trebao bih dodati, nevoljko." "Nevoljko kao sam vrag", ubacio je McFeyffe, izravno Hamiltonu. Njegove tvrde, sive oi molile su priliku za ispriku. Hamilton ga je skamenjeno ignorirao. "Vi ste, naravno", i dalje je mljeo Edwards, "upoznati sa sigurnosnim poretkom ovdje. Mi smo privatna tvrtka, ali naa muterija je vlada. Nitko ne kupuje projektile osim Ujaka Sama. Tako da se moramo paziti. Skreem vam panju na ovo da biste to razrijeili na svoj vlastiti nain. U prvom redu, to je vaa briga. Nama je samo bitno to ste vi na elu naeg istraivakog odjela. To ini cijelu stvar naim poslom." Pogledao je Hamiltona kao da ga nikad prije nije vidio - usprkos injenici da je on taj koji ga je zaposlio 1949., prije dobrih

deset godina, kad je Hamilton bio mlad, bistar, gorljiv elektronski inenjer, tek iziao iz MIT-a. "Znai li to", pitao je Hamilton promuklo, gledajui svoje dvije ake kako se grevito steu i oputaju, "da je Marshi zabranjen pristup postrojenju?" "Ne", odgovorio je Edwards, "to znai da je vama zabranjen pristup povjerljivom materijalu dok se situacija ne izmjeni." "Ali to znai..." Hamilton je uo svoj glas kako se stiava do zapanjene utnje. "To znai sav materijal s kojim ja radim." Nitko nije odgovorio. Svi tvrtkini zvaninici u prepunoj prostoriji sjedili su zavaljeni iza svojih aktovki i brda formulara. Negdje u kutu, klima-ureaj je piskao. "Neka sam od Boga proklet", odjednom je rekao Hamilton, vrlo glasnim, razgovijetnim glasom. Nekoliko formulara je bilo iznenaeno prodrmano. Edwards ga je pogledao iskosa, s radoznalou. Charley McFeyffe je zapalio cigaru i nervozno proao mesnatom akom kroz svoju prorijeenu kosu. Izgledao je, u svojoj jednostavnoj smeoj uniformi, poput trbuastog pozornika. "Predoite mu optube", rekao je McFeyffe. "Dajte mu ansu da im se usprotivi. On ipak ima neka prava." Neko vrijeme pukovnik Edwards se borio s nagomilanim podacima sigurnosnog izvjea. Tada je, lica potamnjelog od nelagodnosti, gurnuo cijelu stvar preko stola prema McFeyffeu. "Va odjel je to sastavio", promrmljao je, perui ruke od toga. "Vi mu recite." "Hoete rei da ete to proitati ovdje?" pobunio se Hamilton. "Pred trideset ljudi? U prisustvu svakog zvaninika tvrtke?" "Svi su oni vidjeli izvjee", rekao je Edwards, ne neljubazno. "Bilo je sastavljeno prije nekih mjesec dana i od tada cirkulira. Na kraju krajeva, mladiu moj, vi ste ovdje bitan ovjek. Ne bismo ovakvu stvar shvatili olako." "Prvo", rekao je McFeyffe, oito postien, "imamo ovu stvar od FBI-a. To nam je proslijeeno." "Jeste li to zahtijevati?" zapitao je Hamilton otrovno. "Ili se samo dogodilo da cirkulira tamo-vamo po cijeloj dravi?" McFeyffe je pocrvenio. "Pa, recimo da smo ga zatraili. Kao rutinsku istragu. Boe moj, Jack, postoji i dosje o meni - ak postoji i dosje o Nixonu."

"Ne mora itati svo to smee", rekao je Hamilton drhtavim glasom. "Marsha se upisala u Progresivnu stranku jo '48. kad je bila brucoica na koledu. Davala je novane priloge Komitetu za pomo panjolskim izbjeglicama. Bila je pretplaena na In Fact. Sve sam te stvari i prije uo." "Proitaj tekui materijal", naloio je Edwards. Paljivo prebirajui po izvjeu, McFeyffe je naao tekui materijal. "Ga Hamilton napustila je Progresivnu stranku 1950. In Fact vie ne izlazi. Tijekom 1952. pohaala je sastanke kalifornijske Udruge za umjetnost, znanost i zanimanja, paravanske organizacije s prokomunistikim sklonostima. Potpisala je stockholmski mirovni prijedlog. Upisala se u Savez za graanske slobode, koji neki opisuju kao proljeviarski." "to", zapitao je Hamilton, "proljeviarski znai?" "Znai naklonjen grupama ili pojedincima, simpatizerima komunizma." McFeyffe je s naporom nastavio. "Na dan 8. svibnja 1953., ga Hamilton je napisala pismo San Francisco Cronicleu protestirajui protiv protjerivanja Charlieja Chaplina iz Sjedinjenih Drava - notornog komunistikog simpatizera. Potpisala je apel za spas Rosenbergovih: osuenih izdajica. Obratila se 1954. skupu Almeidske lige ena glasaa zalaui se za primanje Crvene Kine u UN - komunistike drave. Pridruila se 1955. oaklandskom ogranku organizacije 'Meunarodni suivot ili smrt' koja ima ogranke u zemljama iza eljezne zavjese. A 1956 je dala novani prilog Drutvu za napredak obojenih." Naveo je iznos. "etrdeset osam dolara i pedeset pet centi." Nastupila je tiina. "To je to?" upitao je Hamilton. "To je relevantan materijal, da." "Da li se tu spominje", rekao je Hamilton, pokuavajui svoj glas odrati mirnim, "da je Marsha bila pretplaena na Chicago Tribune? Da je bila aktivna u kampanji Adlaija Stevensona 1952.? Da je 1953. dala prilog Drutvu za zatitu ivotinja?" "Ne vidim od kakvog bi znaaja to moglo biti", rekao je Edwards nestrpljivo. "To upotpunjava sliku! Svakako. Marsha je bila pretplaena na In Fact takoer je bila pretplaena na New Yorker. Napustila je Progresivnu stranku

kad i Wallace - upisala se u Mlade demokrate. Pie li to tu? Svakako, bila je znatieljna glede komunizma, ini li je to komunistom? Sve to kaete je da Marsha ita ljeviarske asopise i slua ljeviarske govornike - to ne potvruje da ona zastupa komunizam ili je pod partijskom stegom ili zagovara obaranje vlade ili..." "Mi ne tvrdimo da je tvoja supruga komunist", rekao je McFeyffe. "Mi kaemo da je ona sigurnosni rizik. Mogunost da je Marsha komunist postoji." "Dobri Boe", rekao je Hamilton uzaludno, "onda bih ja trebao dokazati da ona nije? To je to?" "Mogunost postoji", ponovio je Edwards. "Jack, pokuajte biti razumni; nemojte se uzrujati i poeti urlati. Moda je Marsha crvena; moda nije. To nije u pitanju. Ono to imamo ovdje je materijal koji pokazuje da se vaa supruga interesira za politiku - i to radikalnu politiku. A to nije dobro." "Marsha se zanima za mnoge stvari. Ona je inteligentna, obrazovana osoba. Ima na raspolaganju cijeli dan da saznaje razne stvari. Treba li samo ostajati u kui i samo-" Hamilton je traio rijei - "i brisati prainu? Spremati veeru i siti i kuhati?" "Ovdje imamo niz", rekao je McFeyffe. "Priznajemo, ni jedna od tih stvari nije sama po sebi potvrda. Ali kad ih zbroji, dobije statistiki prosjek... koji je jednostavno prokleto previsok, Jack. Tvoja ena je povezana sa previe ljeviarskih pokreta." "Krivnja po pridruenosti. Ona je znatieljna; zainteresirana je. Da li to to je bila tamo dokazuje da se ona slae s onim to oni govore?" "Mi ne moemo pogledati u njen um - a ne moe ni ti. Sve to moemo procijeniti je ono to ini: grupe kojima se prikljuuje, peticije koje potpisuje, novac koji prilae. To je jedini dokazni materijal koji imamo - moramo postupati po tome. Kae da ona ide na te sastanke ali se ne slae s miljenjima izraenim tamo. Pa pretpostavimo da policija prekine pornografsku predstavu i uhapsi cure i vlasnika lokala. Ali gledatelji se izvuku tako to kau da im se predstava nije svidjela." McFeyffe je rairio ruke. "Da li bi bili tamo da im se nije svialo? Na jednoj predstavi, moda. Iz znatielje. Ali ne na jednoj za drugom, redovno. Tvoja ena bila je povezana s ljeviarskim grupama ve deset godina, od svoje osamnaeste. Imala je dosta vremena da se odlui glede komunizma. Ali

ona jo uvijek odlazi na takve stvari; jo uvijek se pojavljuje kad se nekakva komunjarska grupa organizira da protestira zbog nekog linovanja na Jugu ili die halabuku zbog najnovijeg prorauna za naoruanje. Meni se ini da injenica da Marsha ita i Chicago Tribune nije nita relevantnija od injenice da ovjek koji je gledao pornografsku predstavu ide u crkvu. To dokazuje da on ima mnogo lica, moda ak i kontradiktornih lica... ali ostaje injenica da jedno od tih lica ukljuuje uivanje u pornografiji. Njega ne hapse zato to ide u crkvu; hapse ga zato to voli pornografiju i ide je gledati. Devedeset devet posto tvoje ene moda je prosjena punokrvna Amerikanka - moe kuhati dobro, voziti paljivo, plaati porez, davati novac u dobrotvorne svrhe, mijesiti kolae za crkvenu lutriju. Ali onaj jedan preostali postotak mogao bi se povezati s Komunistikom partijom. I to je to." Nakon krae stanke Hamilton je nevoljko priznao: "Dosta si dobro izloio svoje argumente." "Ja vjerujem u svoje argumente. Znam Marshu i tebe otkad si poeo raditi ovdje. Dragi ste mi oboje - kao i Edwardsu. Svima ste dragi. Ali, ipak nije to u pitanju. Dok nemamo telepatiju i ne moemo ui ljudima u um, moramo se oslanjati na ove statistike stvari. Ne, mi ne moemo dokazati da je Marsha agent strane sile. A ti ne moe dokazati da nije. U nerijeenoj situaciji, morati emo razrijeiti sumnju na njenu tetu. Jednostavno si ne moemo priutiti da postupimo drugaije." Trljajui svoju debelu donju usnu, McFeyffe je upitao: "Je li ti ikad palo na pamet zapitati se je li ona komunist?" Nije. Znojei se, Hamilton je sjedio i nijemo gledao uglaanu povrinu stola. Uvijek je pretpostavljao da Marsha govori istinu, da je samo znatieljna glede komunizma. Po prvi put, nelagodna sumnja poela je rasti. Statistiki, to jeste bilo mogue. "Pitat u je", rekao je naglas. "Hoe?" rekao je McFeyffe. "A to e ona rei?" "Rei e da nije, naravno!" Odmahujui glavom Edwards je rekao: "To ne vrijedi nita, Jack. A ako promislite o tome, sloit ete se." Hamilton je ustao. "Ona je vani u predvorju. Moete je svi pitati - uvesti je ovamo, pitati je sami."

"Neu se prepirati s vama", rekao je Edwards. "Vaa supruga je klasificirana kao sigurnosni rizik i do daljnjega ste suspendirani s posla. Ili donesite vrste dokaze da ona nije komunist, ili je se rijeite." Slegnuo je ramenima. "Imate karijeru, mladiu. Ovo je va ivotni poziv." Listajui, McFeyffe je tekim korakom obiao stol. Sastanak je bio zavren; savjetovanje o Hamiltonovoj pouzdanosti bilo je gotovo. Hvataj ui tehniara za ruku, McFeyffe ga je poveo prema vratima. "Hajdemo odavde, idemo negdje gdje moemo disati. to kae na pie? Nas troje, ti i ja i Marsha. Surovi Whiskey dolje u Safe Harboru. Mislim da su nam potrebni."

2 "Ne elim pie", rekla je Marsha naglaeno, reskim, britkim tonom. Blijeda i odluna, okrenula se McFeyffeu, ignorirajui zvaninike tvrtke koji su izlazili kroz predvorje. "Jack i ja upravo idemo do Bevatrona promatrati kako putaju u rad novu opremu. Planirali smo to tjednima." "Moj je auto na parkiralite", rekao je McFeyffe. "Odvest u vas tamo." Ironino je dodao: "Ja sam drot - mogu vas lako uvesti unutra." Dok se pranjavi Plymouth penjao dugom uzbrdicom do Bevatronovih zgrada, Marsha je rekla: "Ne znam da li bih se smijala ili plakala ili to. Ne mogu vjerovati. Jeste li zbilja ozbiljni u svezi s tim?" "Pukovnik Edwards predloio je da te Jack odbaci kao iznoen kaput", rekao je McFeyffe. Oamuena, potresena, Marsha je sjedila steui svoje rukavice i torbicu. "Bi li to uinio?" pitala je svog mua. "Ne", odgovorio je Hamilton, "ak ni da si i perverznjak, komunist i alkoholiarka sve skupa." "uje li to?" rekla je Marsha McFeyffeu. "ujem." "to ti misli o tome?" "Mislim da ste oboje sjajni ljudi. Mislim da bi Jack bio kukin sin da uini ita drugo." McFeyffe je dovrio: "To sam rekao i pukovniku Edwardsu." "Jedno od vas dvoje", rekao je Hamilton, "ne bi trebalo biti ovdje. Jedno od vas bi trebalo utnuti kroz vrata. Trebao bih baciti novi." Pogoena, Marsha ga je bijesno pogledala, suznih smeih oiju, prstiju koji su nemirno guvali rukavice. "Zar ne vidi?" proaputala je. "Ovo je neto uasno. Ovo je zavjera protiv tebe i mene. Protiv svih nas." "I ja se osjeam prilino uljivo", priznao je McFeyffe. Skreui Plymuthom s glavnog puta, provezao je pored straarske kuice i u teren Bevatrona. Drot na ulazu je salutirao i mahnuo; McFeyffe mu je odmahnuo. "Na kraju krajeva, vi ste mi prijatelji... moja dunost se pojavi i nagna me da sastavljam izvjea o svojim prijateljima. Sluanje blateeg materijala, istraivanje traeva - mislite

da uivam u tome?" "Uzmi tu svoju du-" poeo je Hamilton, ali ga je Marsha presjekla. "U pravu je; nije njegova krivnja. U ovome smo svi skupa, svo troje." Automobil se zaustavio pred glavnim ulazom. McFeyffe je ugasio motor i njih troje su izili i ravnoduno krenuli gore irokim betonskim stubama. Nekoliko tehniara bilo je na vidiku i Hamilton se osvrnuo ka njima, na grupu okupljenu na stubama. Dobro obueni mladi ljudi s kratkom kosom, leptir-manama, koji prijateljski avrljaju. S njima je bila uobiajena aica promatraa koji su, nakon to su provjereni na ulazu, krenuli unutra da uivaju u prizoru Bevatrona u radu. Ali tehniari su bili ti koji su interesirali Hamiltona; mislio je u sebi. To sam i ja. Ili, pomislio je, to sam bio do sada. "Vidimo se za minutu", rekla je Marsha tiho, dodirujui maramicom svoje suzama umrljane oi. "Idem u toalet da se sredim." "U redu", promrmljao je, jo duboko u mislima. Ona je otila i Hamilton i McFeyffe su stajali okrenuti jedan drugom u odjekujuem hodniku Bevatronove zgrade. "Moda je ovo dobro", rekao je Hamilton. Deset godina je bilo mnogo vremena, dovoljno mnogo na bilo kojem poslu. A kuda je kretao? Bilo je to dobro pitanje. "Ima dosta prava da bude ljut", rekao je McFeyffe. Hamilton je rekao: "Namjere su ti dobre." Udaljio se sam i stajao s rukama u depovima. Naravno da je bio ljut. I bit e ljut dok se to pitanje lojalnosti ne sredi na ovaj ili onaj nain. Ali nije u pitanju bilo to; bio je udarac njegovom sustavu, udar njegovom nainu ivota, cijelom njegovom rasponu navika. Raznim stvarima u koje je vjerovao i koje je predmnijevao. McFeyffe je zadro skroz u njegovu najdublju razinu postojanja; u njegov brak i enu koja mu je znaila vie nego bilo tko na svijetu. Vie, shvatio je, nego bilo tko ili bilo to. Vie nego njegov posao. Njegova vlastita lojalnost bila je prema njoj, i bilo je to udno za shvatiti. Nije odista taj problem s lojalnou bio ono to ga je uznemirilo; bila je to pomisao da su on i

Marsha bili odsjeeni jedno od drugog, razdvojeni onim to se dogodilo. "Da", rekao je McFeyffeu, "ljut sam kao sam vrag." "Moe nai drugi posao. S tvojim iskustvom -" "Moja ena", rekao je Hamilton. "Govorim o njoj. Misli li da u imati priliku da ti vratim za to? Volio bih to." Ali, pomislio je, zvualo je djetinjasto kad je izgovorio. "Ti si bolestan", rekao je McFeyffeu, svejedno nastavljajui, dijelom zato to je htio da to izrekne i dijelom zato to nije znao to bi drugo radio. "Ti unitava nedune ljude. Paranoine zablude -" "Daj ohladi", rekao je McFeyffe nategnuto. "Imao si ansu, Jack. Godinama. Previe godina." Dok je Hamilton uobliivao svoj odgovor, Marsha se vratila. "Putaju unutra grupu redovnih posjetitelja. Velike zvjerke su se ve nagledale." Sad je bila malo pribranija. "Ta stvar - taj novi skreta - trebao bi raditi." Oklijevajui, Hamilton se okrenuo od zdepastog policajca. "Hajdemo, onda." McFeyffe je krenuo za njima. "Ovo bi trebalo biti zanimljivo", rekao je, ne obraajui se nikome posebno. "Tako je", rekao je Hamilton odsutno, svjestan da drhti. Duboko udahnuvi uao je u dizalo za Marshom i automatski se okrenuo prema prednjoj strani. McFeyffe je postupio isto; dok se dizalo penjalo, Hamilton je mogao vidjeti njegov pocrvenjeli vrat. McFeyffe takoer nije bio sabran. Na drugom katu zatekli su mladog crnca, sa irokom trakom na rukavu, kako okuplja grupu promatraa. Pridruili su se grupi. Iza njih, o stali posjetitelji su strpljivo ekali svoj red. Bilo je tri sata i pedeset minuta; Wilcox-Jonesov skretaki sustav ve je bio doveden u fokus i aktiviran. "Evo nas, sad", rekao je mladi crni vodi visokim, iskusnim glasom, dok ih je vodio iz hodnika do promatrake platforme. "Kretati emo se brzo da bi i ostali imali ansu. Kao to znate, belmontski Bevatron konstruirala je Komisija za atomsku energiju u svrhu naprednog istraivanja fenomena kozmikih zraka umjetno stvorenih pod kontroliranim uvjetima. Sredinji imbenik Bevatrona je ogromni magnet ije polje ubrzava zraku protona i osigurava im rastuu ionizaciju. Ti protoni s pozitivnim nabojem se usmjeravaju u linearnu komoru iz Cockroft-Waltonove akceleracijske cijevi." U skladu sa svojim sklonostima, promatrai su se neodreeno smjekali ili ga

ignorirali. Jedan visok, vitak, strog postariji gospodin stajao je kao da je progutao metlu, prekrienih ruku, odavajui utisak nezainteresiranog prezira prema znanosti uope. Vojnik, primijetio je Hamilton: nosio je potamnjeli klin od kovine na svojoj pamunoj jakni. Kvragu s njim, pomislio je gorko. Kvragu s patriotizmom uope. I posebno i uope. Ptice istog jata, vojnici i drotovi. Antintelektualno i anticrnaki raspoloeni. Anti-sve osim pive, pasa, kola i oruja. "Ima li broura?" punaka, skupo odjevena sredovjena majka raspitivala se tiho, ali prodorno. "Htjeli bismo neto to moemo proitati i ponijeti kui. Za kolu." "Koliko ima volti tamo dolje?" njen djeak je dovikivao vodiu. "Ima li preko milijardu volti?" "Malo iznad est milijardi", objasnio je crnac strpljivo, "je elektronski poticaj u voltima koji e protoni primiti prije nego to budu skrenuti sa svoje orbite i van krune komore. Svaki put kad zraka okrene jedan krug, njen naboj i brzina se poveavaju." "Koliko brzo idu?" upitala je mrava, kompetentna ena u ranim tridesetima. Nosila je stroge naoale i poslovni kostim od grubog tkanja. "Malo ispod brzine svjetlosti." "Koliko puta okrue oko komore?" "etiri milijuna puta", odgovorio je vodi. "Njihova astronomska udaljenost je pet stotina tisua kilometara. Tu udaljenost prelaze za 1.85 sekundi." "Nevjerojatno", izlanula je skupo odjevena majka zapanjenim, glupim glasom. "Kad protoni napuste linearni akcelerator", nastavio je vodi, "imaju energiju od deset milijuna volti ili, kako mi kaemo, deset MeV. Slijedei problem je uvesti ih u krunu orbitu u tono pravom poloaju i pod tono pravim kutem, tako da ih moe prihvatiti polje velikog magneta." "Zar ne moe magnet to uiniti?" pitao je djeak. "Ne, bojim se da ne. Za to se koristi inflektor. Protoni s velikim nabojem vrlo lako naputaju zadanu putanju i raspu se u svim smjerovima. Potreban je kompliciran sustav prilagodbi frekvencije da ih sprijei ulaziti u veu spiralu. A, kad je jednom zraka dostigla zahtjevani naboj, ostaje temeljni problem kako

je izvui iz krune komore." Pokazujui dolje, ispod ograde platforme, vodi je pokazao na magnet koji se nalazio ispod njih. Magnet, ogroman i upeatljiv, neodreeno je podsjeao na utipak. Veoma glasno je zujao. "Akceleracijska komora je unutar magneta. Ima sto dvadeset metara u duljinu. Naalost, ne moete ga vidjeti odavde." "Pitam se", zamislio se sjedokosi ratni veteran, "shvaaju li graditelji ovog spektakularnog stroja da jedan od obinih Bojih uragana daleko nadilazi zbroj sve ljudski proizvedene sile, ovog i svih drugih strojeva skupa?" "Sigurna sam da oni to shvaaju", rekla mu je stroga mlada ena prijekorno. "Oni bi vam vjerojatno mogli rei u metar-kilo tono kolika je snaga uragana." Veteran je osmotrio s odsutnim dostojanstvom. "Jeste li vi znanstvenik, madam?" upitao je blago. Vodi je ve izveo veinu svoje grupe van na platformu. "Poslije vas", rekao je McFeyffe Hamiltonu, sklanjajui se. Marsha je krenula ravno naprijed, a njen mu ju je slijedio. McFeyffe, pretvarajui se da ga zanimaju informacijske tablice zalijepljene na zid nad platformom, uao je iza njih. Uzimajui svoju enu za ruku, Hamilton ju je jako stisnuo i rekao joj na uho: "Zar misli da bih te odbacio? Ne ivimo u nacistikoj Njemakoj." "Ne jo", rekla je Marsha potiteno. Jo uvijek je bila blijeda i potresena; skinula je veinu svoje minke i usne su joj bile tanke i beskrvne. "Duo, kad pomislim na one ljude kako su te uveli unutra i suoili sa mnom i mojim aktivnostima, kao da sam ja nekakva - kao da sam prostitutka ili tako neto, ili moda potajno imam odnose s konjima... mogla bih ih samo tako ubiti. A Charley - mislila sam da nam je prijatelj. Mislila sam da se mo emo osloniti na njega. Koliko je puta bio kod nas na veeri?" "Ne ivimo ni u Arabiji", podsjetio ju je Hamilton. "Samo zato to ga hranimo ne znai da nam je krvni brat." "To je zadnji put da sam ikad ispekla pitu s limunom. I sve drugo to on voli. On i njegove naranaste podvezice. Obeaj mi da nikad nee nositi podvezice." "arape s gumom i nita drugo." Privijajui je sebi, rekao joj je: "Hajdemo gurnuti tog kopilana u magnet."

"Misli da bi ga probavio?" Marsha se blijedo nasmijeila. "Vjerojatno bi ga ispljunuo. Previe neprobavljiv." Iza njih, majka s djeakom je tumarala okolo. McFeyffe se drao sasvim odostraga, ruku nabitih u depove, mesnatog lica oputenog u neraspoloenju. "Ne izgleda ba sretno", primijetila je Marsha. "Na neki nain mi ga je ao. Nije njegova krivica." "A ija je?" Lagano, kao da se ali, Hamilton ju je upitao: "Krvopijnih, kapitalistikih zvijeri sa Wall Streeta?" "udan nain izraavanja", rekla je Marsha uznemireno. "Nisam prije ula da koristi takve rijei." Najednom ga je stegnula. "Ne misli zaista da -" prestajui, naglo se otrgla od njega. "Misli. Ti misli da je to moda istina." "Da je to moda istina? Da si bila u Progresivnoj stranci? Vozio sam te na sastanke u mom starom Chevyju, sjea se? Znao sam to deset godina." "Ne to. Ne ono to sam radila. Ono to to znai - to oni kau da znai. Misli tako, zar ne?" "Pa", rekao je nespretno, "nema kratkovalni odailja dolje u podrumu. Bar ne nijedan koji sam ja primijetio." "Jesi li traio?" Njen glas bio je hladan i optuujui. "Moda i imam; ne budi toliko siguran. Moda sam ovdje da sabotiram ovaj Bevatron, ili to kog vraga ovo ve je." "Govori tie", opomenuo ju je Hamilton. "Nemoj mi nareivati." Bijesna, jadna, ustuknula je od njega pravo u mravog, strogog starog vojnika. "Pazite, mlada damo", upozorio ju je vojnik, vrsto je odmiui od ograde. "Ne biste htjeli pasti preko." "Najvei problem prilikom gradnje", govorio je vodi, "bio je jedinica za skretanje koja se koristi da izvede protonsku zraku iz krune komore i na sudar s njenom metom. Nekoliko metoda je koriteno. Prvobitno je oscilator bio iskljuivan u kritinom trenutku; to je doputalo protonima da krenu spiralno na gore. Ali takvo skretanje bilo je previe nesavreno." "Zar nije tono", rekao je Hamilton grubo, "da je u starom ciklotronu na Berkeleyu jednog dana zraka potpuno izmakla?"

Vodi ga je zainteresirano pogledao. "Tako kau, da." "uo sam da je progorjela jedan ured. Da se jo mogu vidjeti opeena mjesta na zidu. I da je nou, kad su svjetla iskljuena, radijacija jo vidljiva." "Po njima se ona vidi kao plavi oblak", sloio se vodi. "Jeste li vi fiziar, gospodine?" "Elektroniar", obavijestio ga je Hamilton. "Interesira me skreta; povrno poznajem Lea Wilcoxa." "Ovo je Leov veliki dan", primijetio je vodi. "Upravo su pustili njegovu jedinicu u rad tamo dolje." "Koja je?" upitao je Hamilton. Pokazujui dolje, vodi je istakao kompliciranu aparaturu sjedne strane magneta. Niz zatienih ploa pridravao je debelo tamnosivu cijev, n ad kojom je bila montirana sloena skupina cjevica ispunjenih tekuinom. "To je djelo vaeg prijatelja. On je tu negdje, gleda." "Kako se ini da radi?" "Jo nisu odredili." Iza Hamiltona, Marsha se povukla na stranji dio platforme. On je krenuo za njom. "Pokuaj se ponaati kao odrasla osoba", rekao joj je tihim, ljutitim apatom. "Kad smo ve ovdje, htio bih vidjeti to se dogaa." "Ti i tvoja znanost. ice i cjevice - te stvari su ti vanije od mog ivota." "Doao sam ovo vidjeti i to u i uiniti. Nemoj mi to kvariti, ne pravi scenu." "Ti si taj koji pravi scenu." "Zar nisi ve napravila dosta tete?" Namrgoeno joj okreui lea, Hamilton se progurao pokraj kompetentne poslovne ene, pored McFeyffea, do rampe koja je vodila od promatrake platforme natrag u hodnik. Kopao je po depu traei svoju kutiju cigareta kad se prvi zlokobni vrisak sirena za opasnost zauo preko tihog zujanja magneta. "Natrag!" povikao je vodi, maui svojim mravim crnim rukama. "Radijacijski zaslon..." Bijesan zujei urlik nahrupio je na platformu. Oblaci svjetlucavih estica jurnuli su na gore, eksplodirali, i popadali po uasnutim ljudima. Odvratni smrad paljevine opekao im je noseve; panino su se laktali i gurali na stranji

dio platforme. Pojavila se pukotina. Jedan potporanj od kovine, sasvim progoren djelovanjem jake radijacije, rastalio se, savinuo i sasvim popustio. Sredovjena majka je zinula i vrisnula glasno i prodorno. U paninom naguravanju, McFeyffe se borio da ode s naete platforme i zasljepljujueg oitova nja jake radijacije koje je cvralo svugdje. Sudario se s Hamiltonom; odgurnuvi uspanienog drota, Hamilton je skoio pored njega i oajniki posegnuo za Marshom. Njegova odjea se zapalila. Oko njega, gorui ljudi su se gurali i tiskali da se maknu s platforme dok se, polagano, platforma naginjala napred, na tren stajala tako i onda se raspala. Po cijeloj zgradi Bevatrona, automatska alarmna zvona su buala. Ljudski i mehaniki uasnuti krici mijeali su se u kakofoniju buke. Pod ispod Hamiltona je popustio. Naputajui vrsto stanje, elik i beton i plastika i ice postali su nasumine estice. Instinktivno je podigao ruke; prevrtao se licem naprijed u nejasnu mrlju strojeva dolje. Gadan vuuu kad mu je zrak napustio plua; gips je padao na njega, oprljeni komadii pepela koji su treptali i prili. Tada je, na tren, prolazio kroz isprepletenu kovinsku mreu koja je titila magnet. Vrisak razderanog materijala i uasna prisutnost jake radijacije koja ga je obljevala... Udario je snano. Bol je postao vidljiv; svijetla ipka koja je postala meka i apsorbirajua, poput radioaktivne eline vune. Izvijao se, irio i tiho ga obuzeo. Bio je, u svojoj agoniji, toka vlane organske materije, koju je neujno upijala neograniena ploa gustih kovinskih vlakana. Tada je ak i to uminulo. Svjestan groteskne razbijenosti svog tijela, leao je na inertnoj hrpi, pokuavajui besciljno, refleksno, ustati. I shvaajui istovremeno da za nikog od njih vie nema ustajanja. Ne za neko vrijeme.

3 U tami, neto se pomaklo. Dugo je leao sluajui. Oiju zatvorenih, tijela oputenog, suzdravao se od pokreta i postao, koliko je god mogue, jedno ogromno uho. Zvuk je bio ritmini tap-tap, kao da je neto ulo u tamu i slijepo pipalo okolo. Beskrajno dugo on je kao divovsko uho to analizirao, a onda je on kao divovski mozak shvatio da je to roleta koja kucka o prozor, i da je on u bolnikoj sobi. Kao obino oko, optiki ivac i ljudski mozak, percipirao je mutan oblik svoje ene, koji je lelujao i udaljavao se, na par metara od kreveta. Zahvalnost ga je preplavila. Marsha nije bila spaljena jakom radijacijom, hvala Bogu za to. Nijema molitva zahvalnosti zamutila mu je mozak; opustio se i uivao u toj istoj radosti. "Vraa se svijesti", primijetio je dubok autoritativan glas lijenika. "Rekla bih." Marsha je govorila. Njen glas kao da je dolazio sa znatne udaljenosti. "Kad emo biti sigurni?" "Odlino sam", rekao je Hamilton naglo. Istog trena, lik se odvojio i doplutao. "Duo", uzdisala je Marsha, vukui ga i pritiskujui s ljubavlju. "Nitko nije poginuo - svi su dobro. ak i ti." Poput velikog mjeseca, oduevljeno mu se smijeila. "McFeyffe je uganuo nogu, ali e to proi. Misle da djeak ima potres mozga." "to je s tobom?" upitao je Hamilton slabano. "I ja sam odlino." Pokazala mu se, okreui se da je moe vidjeti cijelu. Umjesto svog ik kaputia i haljine, imala je na sebi obinu bijelu bolniku kutu. "Radijacija mi je sagorjela veinu odjee - dali su mi ovo." Stidljivo je dotakla svoju smeu kosu. "I vidi - kraa je. Oiala sam izgoreni dio. Izrast e opet." "Smijem li ustati?" pitao je Hamilton, pokuavajui se popeti u sjedei poloaj. U glavi mu se vrtjelo; najednom je opet bio ispruen, pokuavajui doi do daha. Komadii mraka su plesali i vrtjeli se oko njega; zatvorio je oi i nestrpljivo ekao da prou. "Bit ete slabi neko vrijeme", obavijestio ga je doktor. "ok i gubitak krvi." Dotaknuo je Hamiltonovu ruku. "Prilino ste se gadno posjekli. Poderani

potporanj, ali uspjeli smo izvaditi komadie." "Tko je najgore proao?" pitao je Hamilton, zatvorenih oiju. "Arthur Silvester, stari vojnik. Nije uope izgubio svijest, ali bih volio da jest. Izgleda da je slomio kraljenicu. Dolje je na kirurkom." "Previe je krt, rekao bih", primijetio je Hamilton, opipavajui svoju ruku. Bila je previjena bijelim plastinim zavojem. "Ja sam bila najmanje povrijeena", rekla je Marsha zastajkujui. "Ali sam sasvim izgubila svijest. Mislim, zbog radijacije. Pala sam ravno u glavnu zraku; sve to sam vidjela bile su iskre i munje. Odmah su je iskljuili, naravno. Nije trajalo dulje od djelia sekunde." Tuno je dodala: "inilo se poput milijun godina." Lijenik, mlad ovjek urednog izgleda, odgurnuo je pokriva i izmjerio Hamiltonovo bilo. Na rubu kreveta, visoka medicinska sestra je uinkovito bdjela. Oprema je povuena s Hamiltonovog lakta. inilo se da su stvari pod kontrolom. inilo se... ali neto nije bilo u redu. Mogao je to osjetiti. Duboko u njemu bio je uznemirujui osjeaj da je neto temeljno pogreno namjeteno. "Marsha", najednom je rekao: "Ti osjea to?" Oklijevajui, Marsha mu je prila. "Osjeam to, duo?" "Ne znam. Ali tu je." Nakon jednog napetog, neodlunog trenutka, Marsha se okrenula lijeniku: "Rekla sam vam da je neto u pitanju. Zar nisam to rekla kad sam se vratila?" "Svi koji iziu iz oka imaju osjeaj nestvarnosti", obavijestio ju je doktor. "To je uobiajen osjeaj. Nakon dan do dva e nestati. Sjetite ste, oboje ste dobili injekcije za smirenje. I proli ste uasnu stvar; ono to vas je pogodilo imalo je veliki naboj." Ni Hamilton ni njegova ena nisu progovorili. Gledali su jedno u drugo, svako od njih pokuavajui da protumae izraz na licu onog drugog. "Pretpostavljam da smo imali sree", rekao je Hamilton oklijevajui. Njegova molitva radosti izblijedila je u duboku nesigurnost. to je to? Svjesnost nije bila racionalna; nije je mogao odrediti. Gledajui po sobi nije mogao uoiti nita to bi bilo neuobiajeno.

"Veoma sretni", dometnula je sestra. Ponosno, kao da je ona osobno odgovorna za to. "Koliko u dugo morati ostati ovdje?" Lijenik je razmiljao. "Moete otii kui veeras, ja mislim. Ali trebali biste ostati u krevetu dan ili dva. Oboje trebate dosta odmora, slijedeih tjedan dana. Predlaem strunu bolniarku." Hamilton je zamiljeno rekao: "Ne moemo si to priutiti." "To e biti plaeno, naravno." Lijenik je zvuao uvrijeeno. "Savezna vlada se brine za ovo. Da sam na vaem mjestu, ja bih brinuo o tome da ponovo stanem na noge." "Moda mi se vie svia ovako", rekao je Hamilton jetko. Nije naglaavao; neko vrijeme je utonuo u tmurna razmiljanja o svojoj situaciji. Bez obzira na nesreu, nije se promijenila. Utoliko nije, jer dok je on leao u nesvijesti, pukovnik T. E. Edwards umro je od sranog udara. Nije se inilo vjerojatno. Kad su lijenik i sestra uvjereni da odu, Hamilton je rekao svojoj eni: "Pa, sad imamo ispriku. Neto to moemo rei susjedima, da objasnimo zato nisam na poslu." Marsha je tuno kimnula. "Zaboravila sam na to." "Morat u pronai neto to ne ukljuuje tajni materijal. Neto to nema veze s nacionalnom obranom." Smrknuto je razmiljao: "Kao to je Einstein rekao tamo '54. Moda u biti vodoinstalater. Ili TV serviser, to mi vie lei." "Sjea li to si oduvijek elio raditi?" Smjetena na ru b kreveta, Marsha je sjedila zamiljeno prouavajui svoju skraenu, poneto raupanu kosu. "Htio si dizajnirati nove krugove za magnetofone. I za kratkovalni radio. Htio si postati veliko ime u visokovjernoj reprodukciji zvuka, kao Bogen i Thorens i Scott." "To je tono", rekao je s onoliko ubjeenja koliko je bilo mogue. "Hamiltonov Trinauralni zvuni sustav. Sjea li se one noi kad smo to izmislili? Tri cartridgea, igle, pojaala, zvunici. Postavljeni u tri sobe. Po jedan ovjek u svakoj sobi, slua svaki sustav. A svaki sustav svira drugu kompoziciju." "Na jednom ide Brahmsov dvostruki koncert", dometnula je Marsha sa

slabanim entuzijazmom. "Sjeam se toga." "Jedan svira Vjenanje Stravinskog. I jedan svira glazbu za lutnju Dowlanda. Onda se mozgovi trojice ljudi uklone i poveu jezgrom Hamiltonovog trinauralnog zvunog sustava, Hamiltonovim glazbenofonskim orto -kolom. Osjeaji tri mozga se mijeaju u strogom matematikom odnosu, zasnovanom na Planckovoj konstanti." Ruka ga je poela igati; uurbano je zavrio. "Rezultirajua kombinacija se unese u magnetofon i pusti na 3:14 puta prvobitnoj brzini." "I slua na kristalnom sustavu." Marsha se brzo nagnula na dolje i zagrlila ga. "Duo, kad sam se osvijestila pomislila sam da si mrtvac. Tako mi svega izgledao si kao mrtvac, sav bijel i nijem i nepokretan. Mislila sam da e mi srce puknuti." "Osiguran sam", rekao je ozbiljno. "Bila bi bogata." "Ne elim biti bogata." Ljuljajui se jadno naprijed-natrag, jo ga grlei, Marsha je proaputala: "Gle to sam ti napravila. Zato to mi je bilo dosadno i bila sam znatieljna i zafrkavala se okolo s politikim udacima, ti si izgubio svoj posao i budunost. Mogla bih sama sebe udariti. Trebala sam znati da ne trebam potpisati onu stockholmsku mirovnu stvar kad ti radi na navoenim projektilima. Ali kad god mi netko urui peticiju, uvijek se zanesem. Jadne ugnjetavane mase." "Ne brini za to", rekao joj je kratko. "Da je ovo bilo '43., ti bi bila normalna a McFeyffe bi izgubio posao. Kao opasan faist." "I jest", rekla je Marsha gorljivo. "On jest opasan faist." Hamilton je odgurnuo enu. "McFeyffe je ekstremni domoljub i reakcionar. Ali ga to ne ini faistom. Ukoliko ne vjeruje da svatko tko nije -" "Nemojmo priati o tome", prekinula ga je Marsha. "Ti se ne bi trebao micati, zar ne?" Snano, grozniavo, ga je poljubila u usta. "Priekaj da doe kui." Kad se odmakla, stegnuo ju je za rame. "to je? to to nije u redu?" Tupo je odmahnula glavom. "Ne mogu odrediti. Ne mogu uoiti. Otkad sam se osvijestila, stalno se ini da je iza mene. Osjetila sam to. Kao da -" Gestikulirala je. "Oekujem da se okrenem i vidim - ne znam to. Neto to se krije. Neto uasno." Zadrhtala je zastraeno. "To me plai." "I mene plai."

"Moda emo ustanoviti", rekla je Marsha tiho. "Moda to nije nita... samo ok i sedativi, kao to je lijenik rekao." Hamilton nije vjerovao u to. A nije ni ona. Jedan od bolnikih lijenika odvezao ih je kui, zajedno sa strogom mladom poslovnom enom. I ona je bila u jednostavnoj bolnikoj kuti. Njih je troje utke sjedilo na stranjem sjedalu, dok je Packardov kombi iao mranim ulicama Belmonta. "Mislim da imam par napuklih rebara", rekla im je ena otvoreno. Netom je dodala: "Ja se zovem Joan Reiss. Oboje sam vas ve vidjela... bili ste u mojoj trgovini." "Koja je to trgovina?" upitao je Hamilton nakon to je predstavio sebe i svoju enu. "Knjiara i trgovina umjetninama na El Caminu. Prolog kolovoza kupili ste Skirin portfolio Chagalla." "Tono je", priznala je Marsha. "Bio je Jackov roendan... stavili smo ih na zid. Dolje, u audiofilnoj sobi." "Podrumu", objasnio je Hamilton. "Bila je jedna stvar", rekla je Marsha najednom, grevito steui prstima svoju torbicu. "Jeste li primijetili lijenika?" "Primijetili?" Bio je zbunjen. "Ne, ne naroito." "To i hou rei. Bio je samo - pa, mrlja. Kao lijenici koje vidi u reklamama za zubnu pastu." Joan Reiss je napeto sluala. "to je?" "Nita", rekao joj je Hamilton kratko. "Privatan razgovor." "I sestra. Bila je ista, nekako skupljena. Kao od svih medicinskih sestara koje si ikad vidio." Hamilton je zamiljeno pogledao kroz prozor kola u no. "To je rezultat masovne komunikacije", zakljuio je. "Ljudi sebe oblikuju u skladu s reklamama. Zar ne, gice Reiss?"

Gica Reiss je rekla: "Htjela sam vas pitati neto. Bilo je neto to sam primijetila i zaudilo me." "to to?" upitao je Hamilton sumnjiavo; gica Reiss nije nikako mogla znati o emu priaju. "Policajac na platformi... ba prije nego to se sruila. Zato je bio tamo?" "Doao je s nama", rekao je Hamilton ljutito. Gica Reiss pogledala ga je paljivo. "Je li? Mislila sam moda..." Ostavila je reenicu nedovrenom. "inilo mi se da se okrenuo i krenuo natrag ba prije nego to je pala." "Da", rekao je Hamilton. "Osjetio je da poputa. I ja sam, ali sam urio u drugom smjeru." "Hoete rei da ste se namjerno vratili? Kad ste se mogli spasiti?" "Moja supruga", rekao joj je Hamilton mrzovoljno. Gica Reiss je klimnula glavom, oito zadovoljna objanjenjem. "Ispri avam se... sav ovaj ok i napor. Imali smo sree. Neki nisu. Zar to nije udno: neki od nas su se izvukli skoro bez ozljeda, a onaj jadni vojnik, g. Silvester, sa slomljenom kraljenicom. Ba da se zapitate." "Ba sam vam htio rei", progovorio je lijenik koji je vozio. "Arthur Silvester nije slomio kraljenicu. Izgleda da mu napukao kraljeak i otetio slezena." "Sjajno", promrmljao je Hamilton. "to je s vodiem? Nitko nije spomenuo njega." "Neke unutranje ozljede", odgovorio je lijenik. "Nisu jo dali dijagnozu." "Da li on eka u upi za alat?" pitala je Marsha. Lijenik se nasmijao. "Mislite Bill Laws? On je bio prvi kojeg su iznijeli; ima prijatelje meu osobljem." "I jo jedna stvar", rekla je Marsha naglo. "S obzirom na to koliko smo pali i uz svu tu radijaciju - nitko od nas nije bio zbilja ozlijeen. Evo nas troje kako idemo okolo kao da se nita nije dogodilo. To je nestvarno. Bilo je previe lako." Hamilton je iritirano rekao: "Vjerojatno smo pali u cijelu gomilu sigurnosnih naprava. Boga mu -" Bilo je jo toga to je htio rei, ali ih nije uspio izrei. U

tom trenutku jak, intenzivan bol oinuo mu je desnu nogu. S uzvikom je poskoio, udarivi glavom u krov automobila. Unezvjereno pipajui, povukao je nogavicu na vrijeme da ugleda malo, krilato stvorenje kako ispada. "to je to?" nestrpljivo je upitala Marsha. A onda je i ona vidjela. "Pela." Hamilton je bijesno nagazio pelu, gnjeei je pod cipelom. "Ubola me. Ba u list." Runa crvena nateklina se ve pojavila. "Zar nisam imao dosta nevolja?" Lijenik je brzo zaustavio auto pored puta. "Jeste li je ubili? Uvuku se u automobil dok stoje na parkiralitu. Ba mi je ao - je li vam dobro? Imam kremu koju moete staviti." "Preivjet u", promrmljao je Hamilton, lagano masirajui oteklinu. "Pela. Kao da ve nismo imali dovoljno nevolja za jedan dan." "Uskoro emo biti kod kue", rekla je Marsha utjeno, gledajui kroz prozor kola. "Gice Reiss, uite i popijte pie s nama." "Pa", okoliala je gica Reiss, cupkajui usnu tankim, koatim prstom. "Prijala bi mi alica kave, ako imate vika." "Svakako da imamo", rekla je Marsha brzo. "Moramo se drati skupa, svih nas osmoro. Preivjeli smo tako uasno iskustvo." "Nadajmo se da je gotovo", rekla je gica Reiss zabrinuto. "Amen na to", dodao je Hamilton. Trenutak kasnije kola su skrenula uz rubnik i zaustavila se; stigli su kui. "Ba lijepo mjestace imate", komentirala je gica Reiss dok su izlazili iz kola. U veernjem sumraku, moderna trosobna kalifornijska kua u ranerskom stilu ekala ih je da se popnu stubama na prednju verandu. A sjedei na verandi, takoer ekajui, bio je veliki uti maak, apa skupljenih pod sebe. "To je Jackov maak", rekla je Marsha, preturajui po torbici da nae klju. "Hoe da ga nahranimo." Maku je uputila: "Ui unutra, Tupamaco. Nee dobiti hranu ovdje vani." "Kakvo smijeno ime", primijetila je gica Reiss, uz prizvuk nelagodnosti. "Zato ga tako zovete?" "Zato to je glup", odgovorio je Hamilton kratko. "Jack sve svoje make naziva tako", objasnila je Marsha. "Prethodna se zvala

Veletikvan." Veliki maak otrcanog izgleda ustao je i skoio na stazu. Priavi Hamiltonu, oeao mu se o nogu. Gica Reiss gledala je s oitom odvratnou. "Nikad se nisam mogla navii na make", otkrila je. "Tako su prevrtljive i podmukle." Obino bi Hamilton na to odrao krau propovijed o stereotipima. Ali u tom trenu, nije ga bilo naroito briga to gica Reiss misli o makama. Stavljajui svoj klju u bravu, gurnuo je prednja vrata i upalio svjetlo. Svijetla kuica se ukazala pred oima i dame su ule. Za njima je uao Tupamaca, kreui ravno ka kuhinji, utog repa uzdignutog poput antene. Jo u bolnikoj kuti, Marsha je otvorila friider i izvadila zelenu plastinu zdjelu kuhanih goveih srdaca. Dok je sjekla meso i davala komadie maki, komentirala je: "Veina elektronskih genija ima mehanike ljubimce - one fototropne moljce i tako, stvari koje jure i udaraju okolo. Jack je napravio jednu takvu kad smo se uzeli, jednu koja je lovila mieve i muhe. Ali nije bila dovoljno dobra; morao je napraviti drugu koja je uhvatila nju." "Svemirska pravda", rekao je Jack skidajui kaput i eir. "Nisam htio da se raire po svijetu." Dok je Tupamaca pohlepno dovravao svoju veeru, Marsha je otila u spavau sobu presvui se. Gica Reiss je etala po dnevnoj sobi, struno ispitujui vaze, grafike, pokustvo. "Make nemaju duu", rekao je Hamilton morbidno, gledajui svog maka kako nestrpljivo jede. "Najvelianstvenija maka u univerzumu e balansirati mrkvu na svojoj glavi za komad svinjskih jetrica." "One su ivotinje", potvrdila je gica Reiss iz dnevne sobe. "Jeste li ovu grafiku Paula Kleea kupili kod nas?" "Vjerojatno." "Nikad nisam uspjela proniknuti to Klee pokuava rei." "Moda on ne pokuava nita rei. Moda se on samo dobro zabavlja." Hamiltonova ruka poela je boljeti; pitao se kako izgleda ispod zavoja. "Rekli ste da hoete kavu?" "Kavu - i to jaku", potvrdila je gica Reiss. "Da vam pomognem da je skuhate?" "Samo se raskomotite." Mehaniki, Hamilton je posegnuo za Silexom.

"Toynbeejeva Povijest u mekom povezu je ugurana u stalak za asopise, tamo pokraj kaua." "Duo", dopro je Marshin glas iz spavae sobe, jasan i s prizvukom hitnosti. "Moe li doi ovamo?" Posluao ju je, sa Silexom u ruci, prolijevajui vodu dok je urio. Marsha je stajala na prozoru spavae sobe, spremajui se da spusti roletu. Gledala je u no, ela nabranog od zabrinutog mrtenja. "to je bilo?" pitao je Hamilton. "Pogledaj vani." Pogledao je, ali je vidio samo neodreenu mrlju tame i nejasne obrise kua. Nekoliko svjetala slabano je gorjelo tu i tamo. Nebo je bilo oblano, niski svod magle koji je nijemo lebdio oko krovova. Nita se nije micalo. Nije bilo ivota, ni aktivnosti. Nije bilo prisustva ljudi. "Kao u srednjem vijeku", rekla je Marsha tiho. Zato je izgledalo tako? I on je to mogao vidjeti; ali objektivno, prizor je bio prozaian, uobiajen pogled s prozora njegove spavae sobe u devet i trideset hladne listopadne veeri. "I govorili smo na onakav nain", rekla je Marsha drhtei. "Rekao si neto o Tuponjinoj dui. Prije nisi tako govorio." "Prije ega?" "Prije nego to smo doli ovdje." Okreui se od prozora, posegnula je za svojom kariranom kouljom; visjela je preko stolice. "I - ovo je glupo, naravno. Ali jesi li zbilja vidio lijenikova kola da odlaze? Jesi li se pozdravio? Da li se bilo to dogodilo?" "Pa, nema ga", istaknuo je Hamilton suzdrano. Oiju velikih i ozbiljnih, Marsha je zakopala koulju i uvukla krajeve u hlae. "Pretpostavljam da sam u bunilu, kao to su rekli. ok, sedativi... ali je sve tako tiho. Kao da smo jedini ivi ljudi. Koji ive u nekakvoj sivoj kanti, bez svjetla, bez boje, samo nekakvo - pradrevno mjesto. Sjea li se starih religija? Prije kozmosa bio je kaos. Prije nego to se tlo odvojilo od vode. Prije nego to se svjetlo odvojilo od tame. I stvari nisu imale imena." "Tuponja ima svoje ime", istaknuo je Hamilton blago. "I ti; i gica Reiss. I Paul Klee."

Zajedno su se vratili u kuhinju. Marsha je preuzela posao kuhanja kave; za nekoliko trenutaka Silex je vrio. Sjedei ukoeno uspravno za kuhinjskim stolom, gica Reiss je izgledala stisnuto, napregnuto; njene stroge, bezbojne crte lica bile su u poloaju vrste koncentracije, kao da je duboko zbunjen a. Bila je jednostavna mlada ena odlunog izgleda, sa zategnutom punom miaste kose boje pijeska na glavi. Nos joj je bio tanak i otar; usne su joj bile stisnute u neumoljivu crtu. Gica Reiss izgledala je kao ena s kojom se nije zafrkavati. "O emu ste razgovarali tamo?" pitala je mijeajui kavu u svojoj alici. Iivciran, Hamilton je odgovorio: "Raspravljali smo o osobnim stvarima. Zato?" "Hej, duo", opomenula ga je Marsha. Suelivi se s gicom Marsh, Hamilton je upitao: "Jeste li uvijek takvi? Njukate okolo, zabadate nos u stvari?" Na eninom stegnutom licu nije bio vidljiv nikakav osjeaj. "Moram biti na oprezu", objasnila je. "Ova dananja nezgoda uinila me posebno svjesnom opasnosti u kojoj se nalazim." Ispravljajui se, dometnula je: "Takozv ana nezgoda, hou rei." "Zato naroito vi?" htio je Hamilton znati. Gica Reiss nije odgovorila; gledala je Tupamacu. Veliki olinjali maak zavrio je s obrokom; sad je traio neko krilo. "to mu je?" upitala je gica Reiss visokim, preplaenim glasom. "Zato gleda u mene?" "Vi sjedite", rekla je Marsha umirujue. "On bi htio skoiti gore i zaspati." Napola ustajui, gica Reiss se izvikala na maku: "Da mi nisi priao! Dri svoje prljavo tijelo dalje od mene!" Povjerila se Hamiltonu: "Da nemaju buhe, ne bi bilo toliko neprijatno. A ovaj izgleda ba gadno. Pretpostavljam da ubija ptice?" "est do sedam na dan", odgovorio je Hamilton kojem su ivci ve poeli raditi. "Da", rekla je gica Reiss, oprezno se odmiui od maka. "Vidim da je pravi ubojica. Svakako bi, u gradu, trebalo imati nekakvu uredbu o zabrani. Agresivni ljubimci, ivotinje koje su napast, trebali bi barem biti na reimu dozvola. A grad bi stvarno trebao -"

"Ne samo ptice", upao je Hamilton, obuzet hladnim bezosjeajnim sadizmom, "ve i zmije i voluharice. A jutros se pojavio s mrtvim zecom." "Duo", rekla je Marsha otro. Gica Reiss je ustuknula iskreno prestravljena. "Neki ljudi ne vole make. Ne moe oekivati od svakoga da dijeli tvoje ukuse." "I male dlakave mieve", rekao je Hamilton brutalno. "Na desetke. Dio pojede, dio donese nama. A jednog jutra se pojavio s glavom nekakve starice." Uasnuti krik oteo se s usana gice Reiss. U panici se pomicala natrag, patetina i bespomona. Istog trena Hamiltonu je bilo ao. Postien, otvorio je usta da se ispria, da povue svoj neumjesni humor... Iz zraka iznad njegove glave spustio se pljusak skakavaca. Zakopan pod gmiuom hrpom gamadi, Hamilton se oajniki borio da izmakne. Dvije ene i maak bili su paralizirani nevjericom. Neko vrijeme se kotrljao i borio s hrpom puuih, grizuih, boduih nametnika. Tada je, vukui se, uspio stresti ih i povui se, daui i zijevajui, u kut. "Milostivi Boe", proaputala je Marsha, osupnuta, uzmiui od zujave, leprave hrpe. "to... se zbilo?" protisnula je gica Reiss, pogleda prikovanog na brdo puuih insekata. "To je nemogue!" "Pa", rekao je Hamilton potreseno, "dogodilo se." "Ali kako?" odvratila je Marsha, dok su se njih etvoro povlaili u kuhinju, to dalje od rasute poplave krila i hitinskih tijela. "Ovakve stvari jednostavno ne mogu biti." "Ali to se uklapa", rekao je Hamilton tihim, slabim glasom. "Pela - sjea se? Bili smo u pravu; neto se dogodilo. I ovo se uklapa. Ima smisla."

4 Marsha Hamilton leala je u krevetu i spavala. Toplo uto svjetlo jutarnjeg sunca oblijevalo joj je gola ramena, deke i pod od asfaltnih ploica. U kupaonici, Jack Hamilton je stajao uporno se brijui i pored pulsirajueg bola u ozlijeenoj ruci. Zrcalo, zamagljeno i prekriveno vodom, odraavalo je njegove nasapunane crte, izoblienu parodiju njegovog uobiajenog lica. Kua je ve bila mirna i sabrana. Veina skakavaca od prethodne veeri se razbjeala; samo ga je povremeno suho grebanje podsjealo da su neki ostali u zidovima. Sve je izgledalo normalno. Kamion s mlijekom prokotrljao se kraj kue. Marsha je pospano uzdahnula i pomakla se u snu, diui jednu ruku iznad pokrivaa. Vani, na stranjoj verandi, Tupamaca se spremao ui unutra. Vrlo paljivo, striktno se obuzdavajui, Hamilton je zavrio s brijanjem, oistio britvu, pljesnuo talk na vilicu i vrat i posegnuo da dohvati istu bijelu koulju. Leei besano prethodne veeri, odluio je da e poeti u tom trenu: trenu nakon brijanja, kad je ist, oeljan, odjeven i potpuno budan. Sputajui se nespretno na jedno koljeno, sastavio je ruke, zatvorio oi, duboko udahnuo i poeo. "Dragi Boe", rekao je ozbiljno, poluapatom. "ao mi je zbog onoga to sam uinio jadnoj gici Reiss. Bio bih zahvalan da mi se oprosti, ako je to u redu s Tobom." Ostao je kleei jedan minut, pitajui se je li to bilo dovoljno. I da li je ispravno izreeno. Ali, postupno, grizui bijes zamijenio je njegovo smjerno kajanje. To je bilo neprirodno, odrastao ovjek na jednom koljenu. Bio je to nedostojanstven, nedostojan poloaj za odraslog... i onaj na koji nije navikao. S gorinom je dodao zavrni pasus svojoj molitvi. "Da se razumijemo - zasluila je." Njegov promukli apat irio se po tihoj kui. Marsha je ponovo uzdahnula i skupila se u fetalni poloaj. Uskoro e se probuditi. Vani, Tupamaca je nervozno grebao po vratima i pitao se zato su jo zakljuana. "Razmisli to je rekla", nastavio je Hamilton, paljivo birajui rijei. "Stavovi poput njenog dovode do koncentracijskih logora. Ona je tvrda, tip kompulsivne osobe. Mrzitelji maaka su jedan korak od antisemitizma." Nije bilo odgovora. Da li ga je oekivao? to je tono oekivao? Nije bio

siguran. Neto, barem. Nekakav znak. Moda nije bio jasan. Posljednji put kad je zalazio u religiju bilo kakve vrste bilo je u osmoj godini, na nejasnom satu nedjeljne kole. Napregnuto itanje prethodne noi nije dovelo do nieg odreenog, osim apstraktnog shvaanja da ima mnogo toga u svezi s tim pitanjem. Pravi oblici, protokol... to e biti gore od ugovaranja sastanka s pukovnikom T. E. Edwardsom. Ali poneto slino. Jo je bio u pozi molitve kad se iza njega zauo nekakav zvuk. Brzo se osvrnuvi, vidio je neki oblik kako se polako kree kroz dnevnu sobu. ovjek, u vesti i hlaama; mlad crnac. "Jeste li vi moj znak?" upitao je Hamilton zajedljivo. Crnevo lice je bilo ispijeno od umora. "Sjeate se tko sam ja. Ja sam vodi koji vas je izveo na onu platformu. Razmiljam o tome ve petnaest sati." "Nije bila vaa krivnja", rekao je Hamilton. "I vi ste pali s ostalima." Ukoeno ustajui, iziao je iz kupaonice u hodnik. "Jeste li dorukovali?" "Nisam gladan." Crnac ga je zamiljeno gledao. "to ste radili? Molili se?" "Jesam", priznao je Hamilton. "Je li to vama uobiajeno?" "Nije." Oklijevao je. "Nisam se molio od osme godine." Crnac je razmiljao o toj informaciji. "Ja se zovem Bill Laws." Rukovali su se. "Shvatili ste, oito. Kad ste shvatili?" "Negdje izmeu sino i jutros." "Je li se neto posebno dogodilo?" Hamilton mu je ispriao za kiu skakavaca i pelu. "Nije bilo teko vidjeti uzronu vezu. Lagao sam - i bio sam kanjen. A prije toga, bogohulio sam - i bio sam kanjen. Uzrok i posljedica." "Gubite vrijeme molei se", rekao mu je Laws kiselo. "Probao sam. Ne pali." "Za to ste se molili?" Ironino, Laws je pokazao crnu povrinu koe koja je poinjala od ovratnika. "Moete pogaati jednom. Stvari nisu toliko jednostavne... nikad nisu bile i nikad nee biti."

"Zvuite prilino ogoreno", rekao je Hamilton oprezno. "Ovo je bio prilian ok." Laws je lutao po dnevnoj sobi. "Ispriavam se to sam ovako upao. Ali prednja vrata su bila otkljuana, pa sam pretpostavio da ste ustali. Vi ste elektroniar?" "Tako je." "Pozdrav, brate. Ja sam postdiplomac napredne fizike. Tako sam dobio taj posao kao vodi. Mnogo je konkurencije u struci, ovih dana." Doda o je: "Tako kau." "Kako ste saznali?" "Za ovo?" Laws je slegnuo ramenima. "Nije bilo tako teko." Iz depa je izvadio smotak tkanine; odmotavajui ga, izvadio je mali komad kovine. "Ovo je neto to me moja sestra nagovorila da nosim, prije mnogo godina. Sad je to ve navika." Dobacio je amajliju Hamiltonu. Na njoj su bile ispisane pobone rijei vjere i nadanja, zaglaene godinama trenja. "Samo naprijed", rekao je Hamilton. "Upotrijebite ga." "Da ga upotrijebim?" Hamilton nije razumio. "Iskreno reeno, sve ovo je van mog domena." "Vaa ruka", pokazao je Laws nestrpljivo. "Ovo sada radi. Stavite ga na posjekotinu. Bolje prvo skinite zavoj; radi bolje ako ima stvarnog fizikog kontakta. Blizina, tako to zovu. Tako sam ja sredio svoje razne bolove i ozljede." Skeptino i veoma brino, Hamilton je zgulio dio zavoja; oguljeno, vlano meso krvavo se presijavalo na jutarnjem svjetlu. Nakon trenutka oklijevanja, poloio je hladni komadi kovine na njega. "Evo ga", rekao je Laws. Runa sirovost rane izblijedila je. Dok je Hamilton gledao, mesnata crvena posvijetlila je u ruiastu. Naranasti sjaj preao je preko nje; posjekotina se skupila, sasuila i zatvorila. Samo je tanka crta, bijela i nejasna, ostala. A pulsirajui bol je nestao. "To je to", rekao je Laws posezui za amajlijom. "Je li radilo prije?" "Nikad. Samo prazne prie." Laws ju je stavio u dep. "Pokuau ostaviti par

dlaka u vodi preko noi. Crvi ujutro, naravno. Hoete znati kako izlijeiti dijabetes? Pola mljevene krastae pomijeano s mlijekom djevi ce, omotano oko vrata u stari flanel koji je namoen u barsku vodu." "Hoete rei da bi sve to smee -" "Sada bilo uspjeno. Kao to su na selu govorili. Do sad su bili u krivu. Ali sad smo mi ti koji su u krivu." Marsha se pojavila na vratima spavae sobe u kunoj haljini, s kosom koja je visila preko lica, oiju poluzatvorenih od sna. "Oh", rekla je iznenaeno kad je vidjela Lawsa. "To ste vi. Kako ste?" "Dobro sam, hvala", rekao je Laws. Trljajui oi, Marsha se brzo okrenula svom muu. "Kako si spavao?" "Spavao sam." Neto u njenom glasu, hitna potreba, navelo ga je da pita: "Zato?" "Jesi li sanjao?" Hamilton se zamislio. Prevrtao se, okretao, iskusio razne fantazmagorije. Ali nita to bi mogao tono odrediti. "Ne", priznao je. udan izraz pojavio se na Lawsovom bistrom licu. "Vi ste sanjali, go Hamilton? to ste sanjali?" "Sasvim ludu stvar. Ne ba san. Mislim, nita se nije dogaalo. Samo je bilo." "Mjesto?" "Da, mjesto. I mi." "Svi mi?" upitao je Laws gorljivo. "Svih osmero?" "Da." Potvrdno je klimnula glavom. "Leei, tamo gdje smo pali. Dolje u Bevatronu. Svi mi, samo isprueni tamo. U nesvijesti. I nita se nije deavalo. Bez vremena. Bez promjene." "Sa strane u kutu", rekao je Laws, "da li se neto mie? Moda neki medicinski radnici?" "Da", ponovila je Marsha. "Ali se ne miu. Samo vise na nekakvim ljestvama. Zamrznuti tamo." "Miu se", rekao je Laws. "I ja sam to sanjao. Prvo sam mislio da se ne miu.

Ali miu se. Veoma polako." Uslijedila je neugodna tiina. Ponovo pretraujui svoj um, Hamilton je polako rekao: "Sad kad priate o tome..." Slegnuo je ramenima. "To je traumatino sjeanje. Trenutak oka. Usjeklo nam se u mozak; nikad ga se neemo moi otresti." "Ali", rekla je Marsha napeto, "jo uvijek traje. Mi smo jo uvijek tamo." "Tamo? Leimo u Bevatronu?" Klimnula je zabrinuto. "Osjeam to. Vjerujem to." Primjeujui paniku u njenom glasu, Hamilton je promijenio temu. "Iznenaenje", rekao joj je, pokazujui svoju novozalijeenu ruku. "Bili je samo sjeo i izveo udo." "Ne ja", rekao je Laws izriito, s tvrdim pogledom u svojim tamnim oima. "Ja ne bi ni mrtav izvodio uda." Postien, Hamilton je stajao trljajui ruku. "Tvoja amajlija je to uinila." Laws je razgledao svoju metalnu amajliju. "Moda smo sili do prave stvarnosti. Moda su te stvari cijelo vrijeme bile ovdje, ispod povrine." Marsha je polako prila dvojici mukaraca. "Mrtvi smo, zar ne?" rekla je promuklo. "Oito nismo", odgovorio je Hamilton. "Jo uvijek smo u Belmontu u Californiji. Ali ne u istom Belmontu. Bilo je nekih izmjena tu i tamo. Poneto je dodato. Tu je Netko tko se mota unaokolo." "to sad?" zapitao je Laws. "Ne pitaj mene", rekao je Hamilton. "Ja nas nisam doveo dovdje. Oito je nezgoda u Bevatronu iznjedrila ovo. to god to bilo." "Ja ti mogu rei to e biti sljedee", rekla je Marsha smireno. "to?" "Ja idem vani i nai u posao." Hamilton je podigao obrve. "Kakav posao?" "Bilo kakav. Tipkanje, rad u trgovini, telefonistica. Da moemo i dalje jesti... sjea se?" "Sjeam se", rekao je Hamilton. "Ali ti ostani kui i brii prainu; ja u se

pobrinuti za nalaenje posla " Pokazao je na svoj glatko obrijan obraz i istu koulju. "Ve sam uinio dva koraka." "Ali", inzistirala je Marsha, "ja sam kriva to nema posao." "Moda vie neemo morati raditi", razmiljao je Laws, s ironinim odmakom. "Moda sad samo trebamo otvoriti usta i ekati da se mana spusti." "Mislio sam da si to pokuao", rekao je Hamilton. "Da, pokuao sam. I nisam dobio rezultat. Ali neki ljudi dobijaju rezultat. Morat emo razraditi dinamiku te stvari. Ovaj svijet, ili to ve jeste, ima svoje vlastite zakone. Razliite zakone od onih koji su nam poznati. Ve smo vidjeli neke. Amajlije rade. To podrazumijeva da cijela struktura blagoslova sad radi." Laws je dodao: "I moda i prokletstva." "Spasenje", promrmljala je Marsha, smeih oiju rairenih. "Dobri Boe, mislite li da zbilja postoji Raj?" "Apsolutno", sloio se Hamilton. Vratio se u spavau sobu; trenutak kasnije je iziao vezujui kravatu. "Ali o tome poslije. Sad ja idem na vonju du poluotoka. Imamo jo tono pedeset dolara u banci, a ja ne mislim umrijeti od gladi pokuavajui natjerati to s molitvom da profunkcionira." S parkiralita u tvrtki za projektile, Hamilton je pokupio svoj Ford coupe. Bio je jo parkiran na mjestu na kojem je pisalo: Rezervirano za Johna W. Hamiltona. Kreui niz El Camino Real, napustio je grad Belmont. Pola sata poslije ulazio je u juni San Francisco. Sat ispred podrunice Bank of America u junom San Franciscu pokazivao je jedanaest i trideset kad se parkirao na zaravnjenoj povrini tucanika pored Cadillaca i Chryslera koji su pripadali osoblju EDA-e. Zgrade Electronic Development Agency nalazile su mu se s desne strane, bijeli blokovi cementa postavljeni naspram breuljaka rairenog industrijsk og grada. Jednom, prije mnogo godina, kad je uradio svoj prvi objavljeni rad iz napredne elektronike, EDA ga je pokuala odmamiti od California Maintenance. Guy Tillingford, jedan od vodeih statistiara u zemlji, predvodio je tvrtku; briljantan i originalan ovjek, bio je uz to i blizak prijatelj Hamiltonovog oca.

To je bilo mjesto za nai posao - ukoliko ga uope nae. I, to je bilo najhitnije, EDA se nije trenutno bavila vojnim istraivanjima. Doktor Tillingford, dio grupe koja je inila Institut naprednih studija na Princetonu (prije nego to je ta grupa bila zvanino rasputena), bio je vie zainteresiran za ope znanstveno znanje. Iz EDA-e su izlazili neki od najradikalnijih kompjutera, velikih elektronskih mozgova koji su koriteni u industrijama i n a univerzitetima irom zapadnog svijeta. "Da, g. Hamiltone", rekao je efikasni mali tajnik, pregledajui svoj uredni snop papira. "Rei u doktoru da ste ovdje... Siguran sam da e mu biti drago da vas vidi." Napeto, Hamilton je etkao predvorjem, trljajui ruke i izgovarajui molitvu u sebi. Molitva mu je bila laka; u tom trenu nije se morao siliti na nju. Pedeset dolara u banci nee potrajati obitelji Hamilton veoma dugo... ak ni u ovom svijetu uda i padajuih skakavaca. "Jack, djeae moj", odjeknuo je duboki glas. Doktor Guy Tillingford pojavio se na vratima svog ureda, ozarenog ostarjelog lica, ispruene ruke. "Svega mi, ba mi je drago da te vidim. Koliko je prolo? Deset godina?" "Skoro toliko", priznao je Hamilton, dok su se srdano rukovali. "Dobro izgledate, doktore." Oko ureda su stajali konzultacioni inenjeri i tehniari; bistri mladi ljudi s kratkim frizurama, leptir-manama, napetim izrazima na glatkim licima. Ignorirajui ih, doktor Tillingford poveo je Hamiltona kroz niz drvenih vrata u osobnu prostoriju. "Moemo razgovarati ovdje", povjerio se, bacajui se u fotelju od crne koe. "Ovo sam namjestio - nekakvo osobno utoite, gdje mogu meditirati i doi do daha." Tuno je dodao: "Vie ne podnosim stalne napore kao nekad. Uvuem se ovdje nekoliko puta na dan... da povratim snagu." "Napustio sam California Maintenance", rekao je Hamilton. "Oh?" Tillingford je klimnuo glavom. "Dobro za tebe. To je loe mjesto. Previe naglaska na oruju. Oni nisu znanstvenici; oni su zaposleni u vladi." "Nisam otiao. Dobio sam otkaz." U nekoliko rijei Hamilton je objasnio situaciju. Neko vrijeme Tillingford nije rekao nita. Zamiljeno, akao je zub,

nabranog ela skupljenog u mrtenje od koncentracije. "Sjeam se Marshe. Slatka cura. Uvijek mi se dopadala. Ima toliko prokleto mnogo toga sa sigurnosnim rizicima ovih dana. Ali mi ovdje ne moramo brinuti o tome. Trenutno nemamo vojnih ugovora. Kula od bjelokosti." Suho se nasmijao. "Posljednji ostatak istog istraivanja." "Mislite da vam mogu biti koristan?" pitao je Hamilton, s onoliko mirnoe koliko je mogao. "Ne vidim zato ne." Oputeno, Tillingford je izvadio mali molitveni toki i poeo ga vrtjeti. "Upoznat sam s tvojim radom... U stvari, volio bih da smo i prije mogli doi do tebe." Fasciniran, hipnotiziran nevjericom, Hamilton je fiksirano buljio u Tillingfordov molitveni toki. "Naravno, tu su uobiajena pitanja", primijetio je Tillingford, vrtei. "Rutina... ali nee morati popunjavati sve formulare. Pitat u te naglas. N e pije, zar ne?" Hamilton se spleo. "Pijem?" "Ova stvar s Marshom predstavlja izvjestan problem. Nas se ne tie aspekt sigurnosti, naravno... ali morat u te pitati ovo. Jack, reci mi iskreno." Poseui u svoj dep, Tillingford je izvadio knjiicu u crnim koricama sa zlatotiskom, Bayan Drugog Baba, i pruio je Hamiltonu. "Na koledu, kad ste vas dvoje bili umijeani u radikalne grupe, niste upranjavali - da kaem, 'slobodnu ljubav'?" Hamilton nije imao to odgovoriti. Zanijemio, oamuen, stajao je drei Bayan Drugog Baba; knjiga je bila jo topla od Tillingfordovog depa. Par bistrih mladia EDA-e tiho je uao u sobu; stajali su gledajui s potovanjem. Odjeveni u duge bijele laboratorijske kute, izgledali su neobino ozbiljno i posluno. Njihove kratko oiane glave podsjetile su ga na tjemena mladih redovnika... udno da nikad nije primijetio koliko popularna kratka frizura podsjea na drevni asketski obiaj vjerskih redova. Ta dvojica su svakako bili tipini za mlade fiziare; gdje je bila njihova uobiajena smjelost? "A kad smo ve kod toga", rekao je doktor Tillingford, "mogao bih te i ovo upitati. Jack, djeae moj, stavi ruku na tog Bayana i reci mi iskreno. Jesi li naao Jedinu Pravu Kapiju do blaenog spasenja?" Sve oi bile su uprte u njega. Progutao je knedlu, pocrvenio poput cikle i stajao bespomono pokuavajui progovoriti. "Doktore", konano je protisnuo,

"mislim da u se vratiti neki drugi put." Tillingford je zabrinuto skinuo naoale i paljivo pogledao mlaeg ovjeka. "Jack, je li ti dobro?" "Bio sam pod velikim stresom. Gubitak posla..." Hamilton je urno dodao: "I druge tekoe. Marsha i ja imali smo nezgodu juer. Novi skreta je zakazao i ozraio nas jakom radijacijom, tamo u Bevatronu." "Ah, da", sloio se Tillingford. "uo sam za to. Sreom, nitko nije poginuo." "Tih osmero ljudi", dometnuo je jedan od njegovih asketskih mladih tehniara, "mora da su hodali s Prorokom. Bio je to pad s velike visine." "Doktore", rekao je Hamilton promuklo. "Moete li mi preporuiti nekog dobrog psihijatra?" Polagano, izraz nevjerice rairio se po licu starog znanstvenika. "Nekog - to? Jesi li siao s uma, djeae?" "Da", rekao je Hamilton. "ini se." "To emo raspraviti kasnije", rekao je Tillingford kratko, priguenim glasom. Nestrpljivo je mahnuo svojoj dvojici tehniara da napuste sobu. "Idite do damije", rekao im je. "Meditirajte dok vas ne pozovem." Otili su, paljivo i zamiljeno pogledavajui Hamiltona. "Sa mnom moe razgovarati", rekao je Tillingford tajanstveno. " Ja sam ti prijatelj. Poznavao sam tvog oca, Jack. On je bio veliki fiziar. Od njega nije bilo boljih. Uvijek sam polagao velike nade u tebe. Naravno, bio sam razoaran kad si otiao raditi u California Maintenance. Ali, naravno, moramo se pokoravati Kozmikoj Volji." "Smijem li vam postaviti par pitanja?" Hladan znoj oblijevao je Hamiltonov vrat i curio u njegov utirkani bijeli ovratnik. "Ovo mjesto je jo uvijek znanstvena organizacija, zar ne? Ili nije?" "Jo?" Zbunjen, Tillingford je uzeo natrag svog Bayana iz Hamiltonovih beivotnih prstiju. "Nisu mi jasna tvoja pitanja, djeae. Budi odreeniji." "Da to formuliramo ovako. Bio sam - odsjeen. Duboko zakopan u svoj rad, izgubio sam kontakt s onim to ostali u brani rade. I", dovrio je oajniki, "nemam pojma to ostali rade. Moda - biste me mogli upoznati ukratko s trenutnom opom slikom?"

"Slikom", ponovio je Tillingford, klimajui. "Koja se vrlo esto izgubi. To je problem sa prespecijalizacijom. Ja sam ti ne mogu rei mnogo. Na rad u EDA je prilino vrsto zacrtan; moglo bi se ak rei predodreen. Tamo u Cal Mainu razvijao si oruje za koritenje protiv nevjernika; to je prosto i oito. Striktno primijenjena znanost, tono?" "Tono", sloio se Hamilton. "Ovdje, mi se bavimo vjenim i temeljnim problemom, komunikacijom. Na je zadatak - i to je itekakav zadatak - da se pobrinemo za temeljnu elektronsku strukturu komunikacije. Imamo elektroniare - kao to si ti. Imamo vrhunske konzultativne semantiare. Imamo veoma dobre istraivake psihologe. Svi mi inimo tim koji se hvata u kotac s tim temeljnim problemom ljudskog postojanja: odravanjem funkcionalne povezanosti izmeu Zemlje i Neba otvorenom." Doktor Tillingford je nastavio: "Mada si naravno ve upoznat s tim, rei u ponovo. U starim vremenima, prije nego to je komunikacija bila podlona vrstoj znanstvenoj analizi, postojao je irok raspon nasuminih sustava. rtve paljenice; pokuaj da se privue panja Boga tako to e Mu se zagolicati nos i nepca. Vrlo primitivno, vrlo neznanstveno. Glasna molitva i pjevanje psalama, koje jo prakticiraju neobrazovane mase. Pa, neka oni pjevaju svoje psalme i recitiraju svoje molitve." Pritiskom na dugme, uinio je da jedan zid sobe postane proziran. Hamilton se zatekao kako gleda na sloeni istraivaki laboratorij koji se irio poput prstena oko Tillingfordovog ureda; slojevi i slojevi ljudi i opreme, najnaprednijih strojeva i tehniara koji su se mogli nai. "Norbert Wiener", rekao je Tillingford. "Sjea se njegovih radova u kibernetici. I, jo bitnije, rada Enrica Destinija na polju teofonike." "to je to?" Tillingford je podigao obrvu. "Ti si ba uzak specijalist, djeae. Komunikacija izmeu ovjeka i Boga, naravno. Koristei Wienerov rad i neprocjenjive materijale Shannona i Weavera, Destini je bio u stanju postaviti prvi stvarno adekvatni sustav komunikacije izmeu Zemlje i Neba 1946. Naravno, imao je na raspolaganju svu onu opremu iz Rata protiv paganskih hordi, onih prokletih wotanotujuih Huna koji se mole hrastovima." "Hoe rei - nacist?" "Poznat mi je taj termin. To je sociologiarski argon, zar ne? I onaj

Poricatelj Proroka, onaj Anti-Bab. Kau da je jo iv dolje u Argentini. Naao eliksir vjene mladosti ili tako neto. On je napravio onaj dogovor s avlom 1939, sjea se. Ili je to bilo prije tvog vremena? Ali zna za to - to je povijest." "Znam", rekao je Hamilton tupo. "A ipak, bilo je ljudi koji nisu vidjeli to se sprema. Ponekad pomislim da Vjerni zasluuju da budu ponieni. Nekoliko hidrogenskih bombi baenih tu i tamo i jaka struja ateizma koja se ne da iskorijeniti -" "Druga polja", prekinuo je Hamilton. "to se u njima dogaa? Fizika. to je s fiziarima?" "Fizika je zatvorena knjiga", obavijestio ga je Tillingford. "Doslovno sve o materijalnom univerzumu je poznato - bilo je poznato ve stoljeima. Fizika je postala apstraktna strana ininjerstva." "A graevinarstvo?" Kao odgovor, Tillingford mu je dobacio broj za studeni '59e asopisa Journal of Applied Sciences. "Vodei lanak e ti pruiti pravu sliku. Taj Hirschbein je briljantan." Vodei lanak bio je naslovljen Teorijski aspekti problema konstrukcije spremnika. Ispod toga bio je podnaslov: Neophodnost odravanja stalne zalihe nezagaene milosti za sve velike centre populacije. "Milosti?" rekao je Hamilton slabano. "Graevinari", objasnio je Hamilton, "su uglavnom zaokupljeni poslom dovoenja milosti do svake babitske zajednice irom svijeta. U nekom smislu, to je analogno naem problemu odravanja komunikacijskih veza otvorenima." "I to je sve to rade?" "Pa", priznao je Tillingford, "tu je i stalni zadatak gradnje damija, hramova, oltara. Gospod je vrlo strog naruitelj, shvaa; Njegove specifikacije su sasvim precizne. Iskreno, meu nama, ne zavidim tim tipovima. Jedna greka i" pucnuo je prstima - "puf!" "Puf?" "Grom." "Oh", rekao je Hamilton. "Naravno." "Tako da vrlo malo najbistrijih momaka ide u graevince. Prevelika stopa

smrtnosti." Tillingford ga je posmatrao s oinskom brigom. "Djeae, jasno ti je, zar ne, da si u zbilja dobroj brani?" "Nikad u to nisam sumnjao", rekao je Hamilton promuklo. "Samo sam znatieljan doznati to ta brana zapravo jest." "Zadovoljan sam glede tvog moralnog stausa", rekao mu je Tillingford. "Znam da si iz dobre, iste, bogobojazne obitelji. Tvoj otac bio je olienje potenja i poniznosti. Jo se ponekad ujem s njim." "ujete?" jedva je izustio Hamilton. "Sasvim mu dobro ide. Ti mu nedostaje, naravno." Tillingford je pokazao na interkom sustav na stolu. "Ukoliko eli..." "Ne", rekao je Hamilton odmiui se. "Jo se nisam oporavio od nezgode. Ne bih to mogao podnijeti." "Kako hoe." Tillingford je prijateljski stavio mladiu ruku na rame. "Hoe pogledati laboratorije? Imamo neku stvarno dobru opremu, mogu ti rei." Zavjerenikim apatom, dodao je: "Mada nam je trebalo itekako mnogo molitve za to. Tamo u tvom starom kvartu, u Cal Mainu, bili su i sami dosta glasni." "Ali ste je vi dobili." "O, da. Na kraju krajeva, mi postavljamo komunikacijske veze." Smijeei se i namigujui, Tillingford ga je poveo ka vratima. "Prepustit u te naem direktoru kadrovskog... on e obaviti sam in zapoljavanja." Direktor kadrovskog bio je punaki ovjek glatkih obraza koji se veselo smijeio Hamiltonu dok je preturao po stolu traei formulare i papire. "Biti e nam drago da prihvatimo vau zamolbu, g. Hamiltone. EDA treba ljude s vaim iskustvom. A ako vas doktor poznaje osobno..." "Provuci ga odmah", naloio je Tillingford. "Pusti birokratske stvari; prei odmah na kvalifikacijski test." "U redu", sloio se direktor, vadei svoj vlastiti primjerak Bayana Drugog Baba. Postavljajui ga na stol, zatvorenog, sklopio je oi, preao palcem preko stranica i nasumice otvorio knjigu. Tillingford mu se zainteresirano nagnuo preko ramena; savjetujui se i mrmljajui, njih dvojica su gledali odlomak. "Dobro je", rekao je Tillingford zadovoljno se odmiui. "Ide."

"Itekako ide", sloio se direktor. Hamiltonu je rekao: "Moe vas zanimati. Ovo je jedno od najjasnijih odobrenja koje sam vidio ove godine. Brzim, uinkovitim glasom proitao je: "Vizija 1931: Poglavlje 6, stih 14, redak 1. 'Da, Prava Vjera rastapa hrabrost nevjernika; jer on zna mjeru Bojeg gnjeva; zna mjeru koja puni glinenu posudu.'" S treskom je zatvorio knjigu i stavio je natrag na stol. Obojica su se srdano nasmijeili Hamiltonu, odajui dobru volju i osobno zadovoljstvo. Zbunjen, nesiguran to osjea, Hamilton se vratio na tanku, jasnu nit koja ga je dovela tu. "Mogu li pitati za plau? Ili je to previe -" Pokuao je to okrenuti na alu. "Previe ovozemaljsko i komercijalno?" Oba ovjeka bila su zbunjena. "Plau?" "Da, plau", ponovio je Hamilton s rastuom histerijom. "Sjeate se, ono to knjigovodstvo daje svaka dva tjedna. Da se unajmljenici ne bune." "Kao to je uobiajeno", rekao je Tillingford s mirnim dostojanstvom, "dobijat e kredit kod IBMovih svakih deset dana." Okreui se direktoru kadrovskog, upitao je: "Koji je toan iznos? Ne pamtim takve stvari." "Provjerit u kod knjigovoe." Direktor kadrovskog je otiao iz ureda; trenutak kasnije se vratio s obavjetenjem. "Poet ete s etiri-A rejtingom. Za est mjeseci bit ete Pet-A. Kako to zvui? Nije loe za mladia od trideset dvije godine." "to", upitao je Hamilton, "znai etiri-A?" Nakon iznenaene pauze, direktor kadrovskog je pogledao u Tillingforda, ovlaio usne i odgovorio: "IBM odrava Knjigu Dugova i kredita. Kozmiki Zapis." Gestikulirao je. "Znate, Veliki Nepromjenljivi Svitak Grijehova i Vrlina. EDA radi Gospodnji posao; stoga, vi ste sluga Gospodnji. Vaa plaa bit e etiri kredita svakih deset dana, etiri linearne jedinice ka vaem spasenju. IBM e se pobrinuti za sve detalje; na kraju krajeva, zato oni postoje." Uklapalo se. Duboko udahnuvi, Hamilton je rekao: "To je odlino. Zaboravio sam - ispriavam se zbog svoje zbunjenosti. Ali" - Oajniki se okrenuo Tillingfordu - "kako emo Marsha i ja ivjeti? Moramo plaati raune; moramo jesti." "Kao sluge Gospoda", rekao je Tillingford strogo, "tvoje potrebe bit e podmirene. Ima li svog Bayana?"

"D-da", rekao je Hamilton. "Samo se pobrini da ti ne nestane vjere. Rekao bih da bi se ovjek tvog moralnog kalibra, angairan na ovom poslu, trebao moi moliti za i dobiti barem -" Raunao je. "Pa, recimo, etiri stotine tjedno. to ti kae, Ernie?" Direktor kadrovskog je klimnuo glavom. "Najmanje." "Jo jedna stvar", rekao je Hamilton, kad se doktor Tillingford poeo ustro udaljavati, poto je stvar bila - na njegovo zadovoljstvo - sreena. "Malo prije sam pitao za psihijatra..." "Djeae moj", rekao je Tillingford zastajkujui. "Imam ti jednu i samo jednu stvar rei. To je tvoj ivot i moe ga voditi kako god hoe. Ne pokuavam ti govoriti to raditi i to misliti. Tvoja duhovna egzistencija je striktno stvar izmeu tebe i Jedinog Pravog Boga. Ali ako hoe konzultirati arlatane i -" "arlatane?" ponovio je Hamilton slabano. "Granine luake. To je u redu za laike. Neobrazovane osobe, shvaam, odlaze psihijatrima u velikom broju. Proitao sam statistike; to je alostan komentar glede neinformiranosti javnosti. Uinit u ovo za tebe." Iz depa je izvadio biljenicu i olovku i brzo nakrabao biljeku. "Ovo je jedini ispravan put. Pretpostavljam da ako nisi dosad stupio na njega, nee ti nita znaiti. Ali upuuju nas da se nastavimo truditi. Na kraju krajeva, vjenost je jako duga." Biljeka je glasila: Prorok Horace Clamp, Mauzolej Drugog Baba, Cheyenne, Wyoming. "Tono", rekao je Tillingford. "Sve do samog vrha. Da li te to iznenauje? To pokazuje koliko mi je stalo, djeae moj." "Hvala", rekao je Hamilton odsutno stavljajui cedulju u dep. "Ako vi tako kaete." "Kaem tako", ponovio je Tilligford glasom apsolutnog autoriteta. "Drugi babiizam je jedina Prava Vjera, djeae moj; ona je jedina garancija za postizanje Raja. Bog govori kroz Horacea Clampa i nikog drugog. Sutra uzmi slobodan dan i otii tamo; moe se javiti na posao neki drugi dan, to nije bitno. Ukoliko itko moe spasiti tvoju besmrtnu duu od plamena Vjenog Prokletstva, Prorok Horace Clamp moe."

5 Dok je Hamilton nesigurno izlazio iz zgrade EDA, mala grupa ljudi ga je slijedila, s rukama u depovima, lica praznih i dobroudnih. Dok je traio svoje kljueve od kola, ljudi su krenuli sa svrhom naprijed, preko tucanika parkinga i do njega. "Bok", zazvao je jedan od njih. Svi su bili mladi. Svi su bili plavokosi. Svi su bili kratko oiani i nosili asketske bijele laboratorijske kute. Tillingfordovi bistri mladi tehniari, superobrazovani radnici EDA. "to hoete?" pitao je Hamilton. "Ti odlazi", upitao je predvodnik. "To je tono." Grupa je razmotrila informaciju. Nakon nekog vremena predvodnik je primijetio: "Ali e se vratiti." "ujte", otpoeo je Hamilton, ali mladi ga je prekinuo. "Tillingford te je zaposlio", naveo je. "Doi e na posao idueg tjedna. Proao si ulazni test i zavirivao si i njukao po laboratorijama." "Moda sam proao test", priznao je Hamilton, "ali to ne znai da u doi na posao. U stvari -" "Moje ime je Brady", upao je predvodnik grupe. "Bob Brady. Moda si me vidio tamo. Bio sam s Tillingfordom kad si se ti pojavio." Gledajui Hamiltona, Brady je dovrio: "Kadrovsko je moda zadovoljno, ali mi nismo. Kadrovskim upravljaju laici. Oni imaju nekoliko rutinskih birokratskih testova kvalifikacija i to je sve." "Mi nismo laici", dometnuo je jedan iz Bradyjeve grupe. "ujte", rekao je Hamilton s djelimino povraenom nadom. "Moda se moemo nai. Pitao sam se kako se vi kvalificirani ljudi moete sloiti s onim testom nasuminog otvaranja knjige. To nije adekvatna provjera kandidatovog znanja i sposobnosti. U naprednom istraivanju ovakvog tipa -" "to se nas tie", nastavio je Brady uporno, "ti si bezbonik dok se ne dokae drugaije. A bezbonici ne rade u EDAi. Mi imamo svoje profesionalne

standarde." "I ti nisi kvalificiran", dodao je jedan iz grupe. "Da vidimo tvoj N-rejting." "Tvoj N-rejting." Ispruivi ruku, Brady je stajao i ekao. "Nedavno si vadio nimbusgram, zar ne?" "Ne koliko se sjeam", odgovorio je Hamilton nesigurno. "To sam i mislio. Nema N-rejting." Iz depa svoje kute Brady je izvadio malu buenu karticu. "Nema nikog u ovoj grupi s N-rejtingom manjim od 4.6. Odoka bih rekao da ti ne dostie ni 2.0. to misli o tome?" "Ti si bezbonik", rekao je jedan od mladih tehniara. "Kakav bezobrazluk, pokuati se uvui ovamo." "Moda je bolje da krene", rekao je Brady Hamiltonu. "Moda je bolje da se odveze kvragu odavde i ne vrati." "Imam isto toliko prava ovdje kao i bilo tko od vas", rekao je Hamilton iritirano. "Pristup kunjom", rekao je Brady zamiljeno. "Da to sredimo jednom za svagda." "Odlino", rekao je Hamilton zadovoljno. Skidajui svoj kaput i bacajui ga u kola, rekao je: "Hrvat u se s bilo kim od vas." Nitko nije obraao panju na njega; tehniari su se okupili u krug, savjetujui se. Kasno poslijepodnevno sunce poelo je zalaziti. Kola su se kretala cestom. Zgrade EDA su higijenski bljetale na slabeem svjetlu. "Idemo", odluio se Brady. Drei kitnjast upalja za cigarete, ozbiljno je priao Hamiltonu. "Isprui palac." "Moj - palac?" "Kunja vatrom", objasnio je Brady palei upalja. uti plamen je zasvijetlio. "Pokai svoj duh. Pokai da si muko." "Jesam muko", rekao je Hamilton ljutito, "ali proklet bio ako u gurnuti palac u taj plamen samo da vi luaci moete obaviti svoju bratovtinsku inicijaciju. Toga sam se rijeio kad sam proao koled." Svaki od tehniara ispruio je svoj palac. Metodino, Brady je drao upalja pod svakim palcem. Ni jedan palac nije bio ni oprljen. "Sad ti", rekao je Brady pobono. "Budi muko, Haniiltone. Sjeti se da nisi

ivotinja iz kaljuge." "Idi dovraga", odgovorio je Hamilton uno. "I dri taj upalja dalje od mene." "Odbija se podvrgnuti kunji vatrom?" pitao je Brady naglaeno. Oklijevajui, Hamilton je ispruio palac. Moda, u ovom svijetu, upaljai za cigarete ne gore. Moda je, ne shvaajui to, bio imun na vatru. Moda - "nee!" povikao je Hamilton, snano trgnuvi ruku unatrag. Tehniari su ozbiljno odmahnuli glavama. "Pa", rekao je Brady, odlaui upalja trijumfalno. "To je to." Hamilton je nemono stajao trljajui opeeni palac. "Vi sadisti", optuio ih je. "Vi bogomaui fanatici. Svi vi spadate u Srednji vijek. Vi - muslimani!" "Pazi se", upozorio je Brady. "Govori sa Zatonikom jedinog Pravog Boga." "I ne zaboravljaj to", dometnuo je jedan od njegovih pomonika. "Moda si ti Zatonik jedinog Pravog Boga", rekao je Hamilton, "ali sam ja sluajno vrhunski elektroniar. Razmisli o tome." "Razmiljam", rekao je Brady, nimalo uznemiren. "Moe gurnuti palac u lampu za zavarivanje. Moe skoiti u visoku pe." "Jeste", sloio se Brady. "Mogu." "Ali kakve to veze ima s elektronikom?" Mrtei se na mladia, Hamilton je rekao: "Dobro, pametnjakoviu. Izazivam te na takmienje. Da vidimo koliko zna." "Izaziva Zatonika Jedinog Pravog Boga?" upitao je Brady s nevjericom. "Tono." "Ali -" Brady je odmahnuo. "To je nelogino. Bolje idi kui, Hamiltone. Puta da ti talamus ovlada tobom." "Kukavica, ha?" zadirkivao je Hamilton. "Ali ne moe pobjediti. Po pravilu gubi. Razmotri premise ove situacije. Po definiciji, Zatonik Jedinog Pravog Boga trijumfira; bilo to drugo bilo bi poricanje Njegove moi." "Prestani odugovlaiti", rekao je Hamilton. "Ti mi postavi prvo pitanje. Po tri pitanja za svakog od nas. U svezi sa primijenjenom i teorijskom elektronikom.

Dogovoreno?" "Dogovoreno", Oklijevajui, Brady se suglasio. Ostali tehniari okupili su se rairenih oiju, opinjeni obrtom situacije. "alim te, Hamiltone. Oito ne shvaa to se dogaa. Oekivao bih od laika da se ponaa tako nerazumno, ali ovjek bar djelomino discipliniran znanstvenim -" "Pitaj", rekao mu je Hamilton. "Navedi Ohmov zakon", rekao je Brady. Hamilton je trepnuo. To je bilo kao da ga pita da broji od jedan do deset; kao bi mogao pogrijeiti? "Je li to tvoje prvo pitanje?" "Navedi Ohmov zakon", ponovio je Brady. Bez zvuka, usne su mu se poele micati. "to se deava?" upitao je Hamilton sumnjiavo. "Zato ti se usne miu?" "Molim se", objasnio je Brady. "Za Boju pomo." "Ohmov zakon", rekao je Brady. "Otpor tijela prolasku elektrine struje -" zastao je. "to nije u redu?" pitao je Brady. "Ometa me. Moe li se moliti kasnije?" "Sada", rekao je Brady naglaeno. "Kasnije ne bi vrijedilo." Pokuavajui ignorirati njegove miue usne, Hamilton je nastavio: "Otpor tijela pri prolasku elektrine struje moe se izraziti slijedeom jednadbom: R jednako..." "Nastavi", ohrabrivao je Brady. udna teina pritisla je Hamiltonov um. Niz simbola je lelujao, znamenki i jednadbi. Poput leptira, rijei i fraze su skakutale i plesale i odbijale biti uhvaene. "Apsolutna jedinica otpora", rekao je promuklo, "moe se definirati kao jedinica otpornika u kojem -" "To meni ne zvui kao Ohmov zakon", rekao je Brady. Okreui se svojoj grupi, pitao je: "Zvui li to vama kao Ohmov zakon?" Pobono su odmahnuli glavama. "Pobijeen sam", rekao je Hamilton s nevjericom. "Ne mogu ak ni navesti

Ohmov zakon." "Hvaljen bio Gospod", odgovorio je Brady. "Bezbonik je oboren", znanstveno je primijetio jedan od tehniara. "Takmienje je zavreno." "To nije poteno", pobunio se Hamilton. "Ja znam Ohmov zakon kao to znam i svoje ime." "Suoi se s injenicama", rekao mu je Brady. "Priznaj da si bezbonik i van milosti Gospoda." "Zar ne trebam i ja pitati tebe neto?" Brady je razmislio. "Naravno. Samo naprijed. to god hoe." "Zraka elektrona je skrenuta", rekao je Hamilton, "ako proe izmeu dvije ploe kojima je dodana voltaa. Elektroni su podvrgnuti sili pod pravim kutom na svoje kretanje. Nazovi duinu ploa L1. Nazovi udaljenost od sredita ploa do..." Zastao je. Malo iznad Bradyja, blizu njegovog desnog uha, pojavila su se usta i ruka. Usta su tiho aputala Bradyju u uho; zaklonjene rukom, rijei su nestajale prije nego to ih je Hamilton mogao uti. "to je to?" upitao je, bijesan. "Molim?" rekao je Brady nevino, mahanjem sklanjajui usta i ruku. "Tko kibicira? Tko ti daje informaciju?" "Aneo Gospodnji", rekao je Brady. "Naravno." Hamilton je odustao. "Prekidam. Ti dobija." "Nastavi", hrabrio ga je Brady. "Htio si me pitati da izraunam skretanje zrake po ovoj formuli." S par kratkih fraza, ocrtao je znamenke koje je Hamilton zamislio u privatnosti svog uma. "Tono?" "To nije poteno", poeo je Hamilton. "Od svih oitih, otvorenih varanja -" Aneoska usta grubo su se nasmijeila i onda rekla neto prljavo Bradyju u uho. Brady je dopustio sebi da se na trenutak nasmijei. "Veoma smijeno", potvrdio je. "I veoma prigodno." Kad su velika vulgarna usta poela nestajati, Hamilton je rekao: "Saekaj minutu. Ostani jo malo. Htio bih popriati s tobom." Usta su se zadrala. "to ti je na umu?" pitala su glasnim, grmljavini slinim

mrmljanjem. "Izgleda da ve zna", odgovorio je Hamilton. "Zar nisi sad pogledao?" Usta su se prezrivo iskrivila. "Ako moe gledati ljudima u umove", rekao je Hamilton, "moe im gledati i u srca." "O emu se sad radi?" pitao je Brady nelagodno. "Idi gnjavi svog vlastitog anela." "Ima negdje jedna reenica", nastavio je Hamilton. "Neto o tome kako je elja da se poini grijeh isto toliko loa kao i sam in grijeha." "O emu to blebee?" upitao je Brady nervozno. "Tako ja shvaam taj drevni stih", rekao je Hamilton, "to je izjava koja se tie psiholokog problema motivacije. Ona postavlja motiv kao kardinalnu moralnu toku, poto je stvarno poinjeni grijeh samo vanjski izdanak zle elje. Ispravno i pogreno ne ovise o onom to ovjek radi ve o onom to osjea." Aneoska usta nainila su potvrdan pokret. "Ono to kae je tono." "Ti ljudi", rekao je Hamilton, pokazujui na tehniare, "djeluju kao Zatonici Jedinog Pravog Boga. Iskorjenjuju bezbonost. Ali u njihovim srcima su zli motivi. Iza tih pobonih djela lei tvrda jezgra grijene elje." Brady je progutao knedlu. "to hoe rei?" "Va motiv da me izbacite iz EDA je neist. Ljubomorni ste na mene. A ljubomora, kao motiv, je neprihvatljiva. Na to ukazujem panju kao suvjernik." Blago, Hamilton je dodao: "To mi je dunost." "Ljubomora", ponovio je aneo. "Da, ljubomora spada u kategoriju grijeha. Osim u smislu da je Gospod ljubomoran Bog. U tom kontekstu, taj termin izraava koncept da samo Jedan Pravi Bog moe postojati. tovanje bilo kojeg drugog kvazi-Boga je poricanje Njegove Prirode, i povrataka u predlslamizam." "Ali", pobunio se Brady, "babiist moe ljubomorno raditi Boji posao." "Ljubomorno u smislu da odbacuje sve druge poslove i lojalnosti", rekao je aneo. "To je ta jedna upotreba tog termina koja ne ukljuuje negativne moralne karakteristike. Moe se govoriti o ljubomornoj obrani svog naslijea. Sa znaenjem, u tom sluaju, pobone odlunosti da se uva ono to pripada.

Ovaj bezbonik, meutim, tvrdi da ste vi ljubomorni na njega u smislu da mu hoete uskratiti njegov poloaj. Potaknuti ste zavidnikom, prkosnom i zlom pohlepom - u sutini, odbijanjem da se pokorite Kozmikom Dijeljenju." "Ali -" rekao je Brady, glupo maui rukama. "Bezbonik je bio u pravu kad je ukazao da su naizgled dobra djela pobuena loim namjerama samo pseudo-dobra djela. Vaa pobona djela se potiru vaom zlom pohlepom. Mada su vae radnje upravljene na podravanje stvari Jedinog Pravog Boga, vae due su neiste i uprljane." "to misli pod time uprljane", poeo je Brady, ali je bilo prekasno. Presuda je donijeta. Tiho, sunce na nebu smanjilo se do tmurnog, bolesnog utila i sasvim nestalo. Suh, otar vjetar zapuhao je oko grupe uplaenih tehniara. Pod nogama, zemlja se sasuila i ispucala. "Moete uloiti albu kasnije", rekao je aneo iz sumorne tame. Pripremio se otii. "Imat ete dosta vremena da iskoristite uobiajene kanale." Ono to je bio plodan komad okolia zgrade EDA sad je bio kuan kvadrat sue i jalovosti. Biljke nisu rasle. Drvee i trava su se skupili u suhe ljuture. Tehniari su se saginjali dok nisu postali zdepasti, pogrbljeni likovi, tamne koe, kosmati, sa otvorenim irevima na prljavim rukama i licima. Njihove pocrvenjele oi ispunile su se suzama dok su u oaju gledali oko sebe. "Prokleti", prokrijetao je Brady slomljeno. "Prokleti smo." Tehniari oito i vidljivo vie nisu bili poteeni. Sada patuljaste, pogrbljene figure, mizerno su se klatili okolo, besciljni i oajni. Nona tama spustila se na njih kroz slojeve lebdeih estica praine. Preko sasuene zemlje pod njihovim nogama puzala je zmija. Ubrzo za njom uslijedio je i prvi struui klik -klik korpije. "alim", rekao je Hamilton oputeno. "Ali istina uvijek izie na vidjelo." Brady ga je pogledao zlobnim crvenim oima na neobrijanom licu. Pramenovi prljave kose visjeli su mu preko uiju i vrata. "Bezbonie jedan", promrmljao je, okreui mu lea. "Vrlina je sama sebi nagrada", podsjetio ga je Hamilton. "udni su putevi Gospodnji. Nita ne uspijeva kao uspjeh." Odlazei do svojih kola, uao je i ugurao klju u bravu za kontakt. Oblaci praine pali su na vjetrobran kad je pokrenuo starter. Nita se nije dogodilo;

motor je odbijao prihvatiti. Neko vrijeme nastavio je pritiskati pedalu za gas i pitati se to ne valja. Tada je, uz oaj, primjetio izblijedjele presvlake na sjedalima. Nekad jarka i iva tkanina postala je blijeda i nejasna. Kola su, nesretno, bila parkirana unutar one proklete oblasti. Otvarajui pretinac za rukavice, Hamilton je izvadio svoj dobro izlistani prirunik za popravku kola. Ali debela knjiga vie nije sadravala sheme automobilske konstrukcije; sada je navodila uobiajene kuanske molitve. U ovom miljeu, molitva je zamjenjivala mehaniko znanje. Otvarajui knjigu pred sobom, ubacio je kola u prvu, pritisnuo gas, i otpustio spojku. "Samo je jedan Bog", poeo je, "i Drugi Bab je-" Motor je proradio i kola su buno krenula naprijed. Pucajui i stenjui, ispuzala su s parkiralita na ulicu. Iza Hamiltona prokleti tehniari tumarali su po svojoj ogranienoj sasuenoj oblasti. Ve su se poeli prepirati oko pravilnog toka albe, citirajui podatke i autoritete. Dobit e oni svoj status natrag, razmiljao je Hamilton. Snai e se. Bile su potrebne etiri razliite uobiajene kuanske molitve da dovedu kola niz cestu do Belmonta. Jednom, dok je prolazio pored radionice, razmiljao je da stane zbog popravka. Ali cimer ga je natjerao da pouri dalje. Nicholton i sin. Zacjeljivanje auta. I ispod toga, mali izlog s inspirativnom literaturom, s vodeim sloganom: Svakog dana u svakom pogledu moja kola su sve novija i novija. Nakon pete molitve, inilo se da motor radi kako treba. I presvlake na sjedalima su povratile svoju prijanju ivost. Vratilo mu se neto samopouzdanja; izvukao se iz gadne situacije. Svaki svijet je imao svoje zakone. Samo je bilo pitanje otkriti ih. Sada je veer stigla svugdje. Kola su jurila du El Camina, s bljeteim farovima. Iza njega, svjetla San Matea su treptala u tami. Gore na nebu, prijetei oblaci su prekrivali nono nebo. Vozei s najveom panjom, skrenuo je kola iz traka za prolazni promet do rubnika. S njegove lijeve strane bila je California Maintenance. Ali nije imalo svrhe prilaziti postrojenju za projektile; ak i u njegovom svijetu nije bio prihvatljiv. Bog zna kako bi to bilo sad. Nekako, osjeao je da bi moglo samo biti gore.

ovjek tipa pukovnika T. E. Edwardsa u ovom svijetu bi nadilazilo vjerovanje. S desne strane bila je mala, poznata, svijetla oaza. Proveo je mnoga popodneva u Safe Harboru... ravno preko puta postrojenja za projektile, bar je bio omiljeno mjesto tehniara-pivopija tokom vruih ljetnih dana. Parkiravi kola, Hamilton je iziao i krenuo ka tamnom ploniku. Lagana kia je tiho padala po njemu kad je zahvalno krenuo ka treptavoj crvenoj neonskoj reklami za Golden Glow. Bar je bio pun ljudi i prijateljske buke. Hamilton je na tren stajao na ulazu, upijajui prisutnost posrnulog ovjeanstva. Ovo se, barem, nije promijenilo. Isti kamiondije u crnim jaknama su se naginjali nad svoje pive na drugom kraju anka. Ista buna mlada plavua sjedila je na svojoj barskoj stolici: neizbjena barska muica koja pije vodicu obojenu kao viski. areni jukebox je bijesno buao u kutu pored pei. Na jednoj strani, dva proelava radnika su zagrieno igrali shuffleboard. Proguravi se izmeu ljude, Hamilton se pribliio nizu stolica. Sjedei tono u sredini, pred velikim zrcalom, maui kriglom pive, viui i dovikujui se s grupom privremenih prijatelja, bio je poznat lik. Perverzna radost ispunila je Hamiltonov zbunjen i iscrpljen um. "Mislio sam da si mrtav", rekao je udarajui McFeyffea po ruci. "Ti bijedni kopilane." Iznenaen, McFeyffe se okrenuo na stolici, prolijevajui pivu niz ruku. "Nek sam proklet. Crveni." Sretan, mahnuo je barmenu. "Sipaj mom prijatelju pivu, Boga ti." Bojaljivo, Hamilton je rekao: "Lake s takvim rijeima. Zar nisi uo?" "uo? Za to?" "Za to se dogodilo." Hamilton se smjestio na stolicu pored njega. "Zar nisi primijetio? Zar ne moe uoiti nikakvu razliku izmeu stvari kakve su bile i kakve sad jesu?" "Primijetio sam", rekao je McFeyffe. Nije izgledao uznemireno. Podiui kaput, pokazao je Hamiltonu to nosi na sebi. Svaka mogua amajlija visila je na njemu; komplet sredstava za svaku situaciju. "Ja sam dvadeset etiri sata ispred tebe, prijako", rekao je. "Ne znam tko je taj Bab, ili gdje su iskopali tu otrcanu arapsku religiju, ali ne brinem se." Milujui jednu od amajlija, zlatni

medaljon sa zagonetnim simbolima urezanim u isprepletenim krugovima, rekao je: "Nemoj se kaiti sa mnom ili u prizvati hordu pacova da te oglodaju." Hamiltonova piva je stigla i on ju je eljno prihvatio. Galama, ljudi, ljudska djelatnost buila je oko njega; privremeno smiren, opustio se i dopustio sebi da pasivno klizne u opi amor. Kad se svelo na to nije ba imao mnogo izbora. "Tko je tvoj prijatelj?" upitala je mala plavua otrog lica, uvlaei se pored McFeyffea i grlei ga oko ramena. "Sladak je." "Skloni se", rekao joj je McFeyffe dobroudno, "ili u te pretvoriti u crva." "Pametnjakovi", frknula je cura. Podiui suknju, pokazala je neto malo i bijelo gurnuto pod podvezicu. "Probaj biti jai od toga", rekla je McFeyffeu. Fasciniran, McFeyffe se zagledao u tu stvar. "to je to?" "Kost iz Muhamedovog stopala." "Sveci nek nas uvaju", rekao je McFeyffe pobono, pijuckajui svoju pivu. Poravnavajui suknju, cura se obratila Hamiltonu. "Zar te nisam ve viala ovdje? Ti radi preko puta u onoj velikoj tvornici bombi, zar ne?" "Nekad jesam", odgovorio je Hamilton. "Ovaj komedija je crveni", dobacio je McFeyffe. "I ateist." Uasnuta, cura je ustuknula. "Ne ali se?" "Naravno", rekao joj je Hamilton. U toj toki, ve mu je bilo svejedno. "Ja sam tetka usidjelica Lava Trockog. Rodio sam Jozu Staljina." Istog trena, uasan bol sijevnuo mu je kroz trbuh; presavijen, pao je sa stolice na pod i sjeo steui se, cvokoui zubima u agoniji. "To si i traio", rekao mu je McFeyffe bez milosti. "Upomo", zavapio je Hamilton. Cura je suosjeajno unula kraj njega. "Zar se ne srami samog sebe? Gdje ti je tvoj Bayan?" "Kui", proaputao je, posivio od bola. Novi grevi su ga protresli. "Umirem. Prsnuto slijepo crijevo." "Gdje ti je molitveni toki? U depu kaputa?" Spretno mu je poela pretraivati kaput; njeni vjeti prsti su letjeli i traili. "Odvedite-me-lijeniku", uspio je protisnuti.

Barmen se nagnuo. "Izbaci ga ili ga sredi", bezobzirno je rekao curi. "Ne moe umrijeti ovdje." "Ima li netko malo svete vodice?" zazvala je cura prodornim sopranom. Gomila se pomakla; ubrzo je pljosnata boica bila dodata do njih. "Nemoj sve potroiti", jedan glas je upozorio zlovoljno. "To je napunjeno na izvoru u Cheyenneu." Odvijajui ep, cura je poprskala mlakom vodicom svoje crveno namazane nokte i brzo poprskala Hamiltona kapljicama. Kako ga dotakoe, estoki bol umine. Olakanje ispuni njegovo izmueno tijelo. Nakon jo malo vremena, uspio se uz pomo cure pridii. "Kletva je gotova", primijetila je cura prozaino vraajui svetu vodicu vlasniku. "Hvala, gospodine." "Dajte tom ovjeku pivu", rekao je McFeyffe ne okreui se. "On je pravi sljedbenik Baba." Kad je zapjenjena krigla pive bila dodana u guvu, Hamilton se bijedno uspuzao natrag na svoju stolicu. Nitko ga nije primjetio; cura je sad otila umiljavati se vlasniku svete vodice. "Ovaj svijet", protisnuo je Hamilton kroz stisnute zube, "je lud." "Lud, vraga", odgovorio je McFeyffe. "to je tu ludo? Nisam platio ni jednu pivu cijeli dan." Protresao je svoju monu kolekciju amajlija. "Samo se trebam obratiti ovome." "Objasni to", promrmljao je Hamilton. "Ovo mjesto - ovaj bar - Zato ga Bog ne zbrie? Ako ovaj svijet funkcionira po moralnim pravilima -" "Ovaj bar je neophodan za moralni poredak. Ovo je jazbina grijeha i poroka, stjecite nemorala. Misli li da vrlina moe postojati bez grijeha? To je problem s vama ateistima; vi ne shvaate mehanizam zla. Ui unutra i uivaj u ivotu. Ako si jedan od Vjernih, nema o emu brinuti." "Oportunistu." "Moe se u duu kladiti da jesam." "Tako ti Bog doputa da ovdje loe pivu i pipa droce. Da psuje i lae, radi to hoe." "Znam svoja prava", rekao je McFeyffe glatko. "Znam to je ovdje na vrhu.

Gledaj oko sebe i ui. Obrati panju na to to se dogaa." Privrena na zid bara pored zrcala bila je tablica: to Bi Prorok Rekao Da Te Vidi Na Ovakvom Mjestu? "Rei u ti to bi rekao", obavijestio je McFeyffe Hamiltona. "Rekao bi: 'Sipajte i meni jednu, momci.' On je momak na svom mjestu. Ne kao vi jajoglavi profesori." Hamilton je ekao s nadom, ali se nije spustila kia grizuih zmija. Samouvjereno, mirno, McFeyffe je pio svoju pivu. "Oito ja nisam unutra", rekao je Hamilton. "Kad bih ja to rekao, sruio bih se mrtav." "Ui unutra." "Kako?" pitao je Hamilton. Bio je optereen osjeajem nepravde, temeljne pogrenosti svega toga. Svijet koji je McFeyffeu bio savreno razuman njemu se inio travestijom jednog univerzuma zasnovanog na jednakosti. Njemu se tek puki traak sustavnosti probijao kroz sumaglicu, kroz zb rku koja ga je okruivala od one nezgode u Bevatronu. Vrijednosti od kojih je bio sastavljen njegov svijet, moralnih istina koje su podupirale postojanje otkad je znao za sebe, vie nije bilo; na njihovom mjestu bila je gruba, plemenska odmazda protiv pridolica, arhaian sistem koji je stigao - odakle? Nesigurno poseui u dep, izvadio je cedulju koju mu je dao doktor Tillingford. Tu je bilo ime, Prorok. Centar, Mauzolej Drugog Baba, izvorite tog nezapadnog kulta koji se nekako uvukao i apsorbirao stvarni svijet. Da li je uvijek postojao Horace Clamp? Prije tjedan dana, prije nekoliko dana, nije bilo Drugog Baba, nije bilo Proroka Jedinog Pravog Boga u Cheyenneu, Wyoming. Ili Pored njega, McFeyffe je zavirio da vidi to pie na papiriu. Na njegovom licu bio je mraan izraz; grubi humor je nestao, i na njegovom mjestu bila je ozbiljnost, tvrda i obeshrabrujua. "to je to?" upitao je. "Trebao bih otii vidjeti se s njim", odgovorio je Hamilton. "Ne", rekao je McFeyffe. Najednom je brzo posegnuo; zgrabio je cedulju. "Otarasi je se." Glas mu je drhtao. "Nemoj obraati panju na to." Borei se, Hamilton je uspio povratiti cedulju. McFeyffe ga je uhvatio za rame; njegovi debeli prsti ukopali su se u Hamiltonovo meso. Stolica pod

Hamiltonom se nagnula i najednom je padao. McFeyffeova masivna teina spustila se na njega, a onda su se njih dvojica tukli na podu, daui i znojei se, pokuavajui se doepati cedulje. "Nema dihada u ovom baru", rekao je barmen, obilazei ank da zaustavi tunjavu. "Ako hoete samljeti jedan drugog, radite to vani." Mrmljajui, McFeyffe se nesigurno digao na noge. "Rijei je se", rekao je Hamiltonu poravnavajui svoju odjeu. Lice mu je jo bilo ukoeno, s izrazom nekakve duboke nelagode. "to je bilo?" zapitao je Hamilton, ponovo sjedajui. Pronaao je svoju pivu i podigao je. Neto se dogaalo u McFeyffeovom grubom umu, a on nije znao to je to. U tom trenu mala barska muica probila se do njih. S njom je bio otuni, mravi lik. Bill Laws, steui aicu, naklonio se alosno McFeyffeu i Hamiltonu. "Veer", proslovio je. "Nemojmo se vie sukobljavati. Svi smo mi prijatelji, ovdje." Buljei u ank, McFeyffe je rekao: "Kad se sve uzme u obzir, itekako moramo biti." Nije to naglaavao.

6 "Ova osoba kae da vas poznaje", objasnila je mala plava barska muica Hamiltonu. "To je tono", odgovorio je Hamilton. "Privuci stolicu i sjedi." Pogledao je Lawsa ravno. "Jesi li istraio situaciju u naprednoj fizici tokom proteklog dana?" "Kvragu s fizikom", rekao je Laws mrtei se. "To me prolo. Prerastao sam to." "Idi konstruiraj jedan spremnik", rekao mu je Hamilton. "Prestani itati toliko knjiga. Izii na svjei zrak." Laws je stavio svoju mravu ruku curi na rame. "Upoznajte Grace (Mil ost). Puna je spremnika. Puna do grla." "Drago mi je", rekao je Hamilton. Cura se nesigurno nasmjeila. "Moje ime nije Grace. Zovem se -" Ogurnuvi curu, Laws se nagnuo blie Hamiltonu. "Drago mi je da si pomenuo termin spremnik." "Zato?" "Zato", obavijestio ga je Laws, "to u ovom svijetu nema takvih stvari." "Ali mora ih biti." "Doi sa mnom." Drei Hamiltona za kravatu. Laws ga je odvukao od bara. "Odau ti neto. Najvee otkrie nakon glasakog poreza." Probijajui se kroz muterije, Laws je odveo Hamiltona do automata za cigarete u kutu. Lupajui po automatu dlanom, Laws je rekao: "Pa? to misli o ovom?" Hamilton je paljivo pregledao automat. Uobiajeni prizor: velika kutija od kovine s plavim ogledalom, prorezom za novie gore desno, redom staklenih prozoria iza kojih su bile razliite marke cigareta, nizom poluga i otvorom za isputanje. "Izgleda u redu", prokomentirao je. "Primjeuje neto u svezi s njom?" "Ne, nita posebno."

Laws se osvrnuo da se uvjeri da nitko ne slua. Onda j e privukao Hamiltona blie sebi. "Gledao sam tu mainu kako radi", proaputao je muklo. "Shvatio sam neto. Pokuaj ovo shvatiti. Pokuaj se ne sruiti. U tom automatu nema cigareta." Hamilton je razmislio. "Uope nema?" unuvi dolje, Laws je pokazao red izloenih kutija vidljivih iza staklene zatite. "To je sve to je unutra. Po jedna od svakih. Nema spremnika. Ali gledaj." Ubacio je novi od etvrt dolara, odabrao polugu za Camel, i snano je gurnuo. Kutija Camela skliznula je van, i Laws ju je zgrabio. "Vidi?" "Nisam shvatio", priznao je Hamilton. "Isto je i s automatom za okoladice." Laws ga je poveo do automata sa slatkiima. "okoladice izlaze ali nema okolada u njoj. Samo izloena pakovanja. Je li ti jasno? Shvaa?" "Ne." "Zar nisi nikad itao o udima? U pustinji to je bilo dobijanje vode i hrane; to je bilo prvo." "Oh", rekao je Hamilton. "To je tono." "Te maine rade po prvobitnom principu. Dioba udom." Iz svog depa Laws je izvadio odvija; kleei, poeo je rastavljati automat za okoladice. "Kaem ti, Jack, ovo je najvee otkrie poznato ovjeanstvu. Ovo e revolucionizirati modernu industriju. Cijeli koncept strojne proizvodnje alatima, cijela tehnika pokretnih traka -" Laws je odmahnuo rukom. "Otilo. Kaput. Nema vie troenja sirovina. Nema vie ugnjetene radne snage. Nema vie prljavih, zagaujuih tvornica. U ovoj kutiji od kovine krije se ogromna tajna." "Hej", rekao je Hamilton, zainteresiran. "Moda tu ima neto." "Ovo se moe upotrijebiti." Laws je grozniavo navalio na stranji dio automata. "Pridri, ovjee. Pomozi mi da skinem bravu." Brava je skinuta. Zajedno, njih dvojica su skinuli automat za okoladice i naslonili ga na zid. Kao to je Laws predvidio, uspravni redovi koji su bili spremnici automata bili su sasvim prazni. "Izvadi novi", uputio ga je Laws. Vjeto je skinuo unutarnji mehanizam da izloene okoladice budu vidljive odostraga. Na desnoj strani bila je cijev za izbacivanje; na njenom poetku bio je komplicirani sustav polica, poluga i

kotaa. Laws je poeo slijediti mehanizam redom do poetne toke. "Izgleda da okoladica poinje ovdje", pokazao je Hamilton. Naginjui se preko Lawsovog ramena, dotakao je ravnu policu. "Novi pokree polugu i oslobodi ovaj gura. On gurne okoladicu i pokrene je prema prorezu. Gravitacija obavi ostalo." "Ubaci novi", rekao je Laws urno. "Hou da vidim odakle ta prokleta okoladica dolazi." Hamilton je ubacio novi i nasumice povukao gura. Kotaii i poluge su se zavrtjeli. Iz sredita kreueg mehanizma ispala je tabla U-noa. U-no je kliznuo niz cijev i zaustavio se u prorezu van mehanizma. "Samo se stvorila iz niega", rekao je Laws zapanjeno. "Ali u odreenoj zoni. Izgleda da je to tangentno u odnosu na izloenu plou. To nagovjetava nekakav proces binarne fisije. Izloena okoladica razdvoji se u dvije cijele." "Ubaci jo jedan novi. Kaem ti, Jack, to je to." Opet se okoladica materijalizirala i bila izbaena uinkovitim mehanizmom. Oba ovjeka gledala su s divljenjem. "Sjajan primjerak stroja", priznao je Laws. "Lijepo obavljeno projektiranje i izrada. Odlino koritenje principa uda." "Ali koritenje u malom obimu", istaknuo je Hamilton. "Za okoladice, bezalkoholna pia i cigarete. Nita bitno." "Tu mi nastupamo." Paljivo, Laws je gurnuo komad folije na praznu policu pored izloene Hershey okoladice. Folija nije naila na otpor. "Ovdje zbilja nema nita. Ako izvadim izloenu okoladicu i stavim neto drugo na njeno mjesto..." Hamilton je uklonio izloenu Hershey okoladicu i stavio ep od boce na mjesto u prozoriu. Kad je poluga povuena, duplikat epa se iskotrljao niz cijev u prorez. "To dokazuje stvar", sloio se Laws. "Duplicira bilo to to mu je tangentno. Mogli bismo udvostruiti bilo to." Izvadio je nekoliko srebrnih novia. "Krenimo na posao." "Kako ti ovo zvui?" rekao je Hamilton. "Jedan stari elektronski princip:

regeneracija. Spojimo dio izlaznog proizvoda s prvobitnim modelom u izlogu. Pa zaliha nastavlja rasti - to vie izlazi to vie ulazi i udvostruuje se." "Tekuina bi bila najbolja", razmiljao je Laws. "Gdje bismo mogli nai neke staklene cjevice da je sprovedemo natrag?" Hamilton je skinuo neonski natpis sa zida dok Laws otiao do bara da narui pie. Dok je Hamilton postavljao cjevice Laws se ponovo pojavio, nosei aicu jantarne tekuine. "Brandy", objasnio je Laws. "Pravi francuski konjak, najbolji to imaju." Hamilton je gurnuo aicu na mjesto u izlogu gdje je bila Hershey tabla. Cijevi, ispranjene od neona, vodile su od tangentne zone duplikacij e i razdvajale se. Jedna cijev vodila je natrag do aice; druga je vodila do proreza. "Odnos je etiri prema jedan", komentirao je Hamilton. "etiri dijela idu u prorez kao proizvod. Jedan dio se vraa na prvobitni izvor. Teoretski, mogli bismo dobiti sve veu i veu koliinu na izlazu. Sa neogranienom zapreminom kao granicom." Vjetim pokretom, Laws je zaglavio polugu koja je pokretala mehanizam. Nakon kratke stanke, konjak je poeo curiti iz proreza na pod ispred automata. Diui se na noge, Laws je dograbio odvojeni dio automata; njih dvojica su ga postavili na mjesto i okrenuli bravu. Tiho, stalno, automat za okoladice isputao je rastui mlaz brandyja najbolje kvalitete. "To je to", rekao je Hamilton zadovoljno. "Besplatno pie - svi stanite u red." Nekoliko muterija bara zainteresirano je prilo. Uskoro se okupila gomila. "Iskoristili smo stroj", rekao je Laws polagano dok su gledali rastui red koji se oformio ispred biveg automata za okoladice. "Ali nismo otkrili osnovni princip. Znamo to to radi i mehaniki kako. Ali ne zato." "Moda", zakljuio je Hamilton, "nema nikakvog principa. Zar nije to ono to 'udo' znai? Nikakav zakon funkcioniranja - ve nepredvidljiv dogaaj, bez pravilnosti ili uzronosti. To se jednostavno dogaa; ne moe g a predvidjeti ili mu odrediti izvor." "Ali ovdje ima pravilnosti", inzistirao je Laws, pokazujui automat za okoladice. "Kad se ubaci novi izae okolada, a ne loptica za baseball ili aba. A to je sve to prirodni zakon jeste, jednostavno opis onog to se dogaa. Izvjetaj o pravilnosti. Nema uzronosti - samo kaemo da ako se A i B zbroje

dobijamo C, a ne D." "Hoemo li uvijek dobiti C?" pitao je Hamilton. "Moda, a moda ne. Do sada smo dobijali ; imamo okoladice. A sad izbacuje na brandy, a ne sprej protiv insekata. Imamo pravilnost, imamo obrazac. Samo trebamo pronai koji su elementi neophodni da saine obrazac." Hamilton je uzbueno rekao: "Ako moemo nai to mora biti prisutno da uzrokuje duplikaciju objekta koji je model-" "Tono. Neto pokree taj proces. Nije nas briga kako to ini - sve to trebamo znati je to ga ini. Ne moramo znati kako se sumpor, kalijev nitrat i ugalj spajaju u barut i ak ni zato. Samo trebamo znati da kad se izmijeaju u stanovitom omjeru, oni to ine." Njih dvojica pomakli su se natrag do anka, pored niza muterija koji su skupljali besplatni brandy. "Onda ovaj svijet ima svoje zakone", rekao je Hamilton. "Kao i na. Mislim, ne kao na. Ali zakone, u svakom sluaju." Tamna sjena prola je licem Billa Lawsa. "Tako je." Najednom je njegov entuzijazam nestao. "Zaboravio sam." "to nije u redu?" "To nee raditi natrag u naem svijetu. Radit e samo ovdje." "Oh", rekao je Hamilton utiano. "Istina." "Gubimo vrijeme." "Osim ako se ne elimo vratiti." Za ankom, Laws je sjeo na stolicu i dohvatio svoju aicu. Pogrbljen, potuljen, promrmljao je: "Moda bismo to trebali napraviti. Ostati ovdje." "Svakako", rekao je McFeyffe srdano, nauvi ga. "Ostanite ovdje. Budite pametni... izvucite se dok ste na dobitku." Laws je kratko pogledao Hamiltona. "Hoe ostati ovdje? Svia ti se ovdje?" "Ne", rekao je Hamilton. "Ni meni. Ali moda nemamo izbora. Jo uvije ne znamo ni gdje smo. A to se izlaenja tie -" "Ovo je lijepo mjesto", rekla je mala plava barska muica ljutito. "Ja sam tu stalno i dopada mi se."

"Mi ne govorimo o ovom baru", rekao je Hamilton. Ruku stisnutih oko aice, Laws je rekao: "Morat emo se vratiti. Nekako, morat emo nai izlaz odavde." "Shvaam to", rekao je Hamilton. "Zna to moe kupiti u samoposluivanju?" upitao je Laws kiselo. "Rei u ti. rtve paljenice u konzervama." "Zna to moe kupiti u eljezariji?" odgovorio je Hamilton. "Vagu za mjerenje dua." "To je glupo", napuila se plavua. "Dua nema teinu." "Onda je", razmatrao Hamilton, "moe poslati potom i ne platiti nita." "Koliko dua", zakljuio je Laws ironino, "moe stati u jednu frankiranu omotnicu? Novo religijsko pitanje. Podijelit e ovjeanstvo na pola. Zaraene frakcije. Krv tee ulicama." "Deset", nagaao je Hamilton. "etrnaest", usprotivio se Laws. "Heretie. udovini djecoubojice" "Bestijalni sisau neproiene krvi." "Prokleti nakotu smeoderueg zla." Laws je razmislio. "Zna li to moe vidjeti na televiziji u nedjelju ujutro ? Neu ti rei; moe sam ustanoviti." Paljivo drei svoju praznu aicu, najednom je kliznuo sa stolice i nestao u guvi. "Hej", rekao je Hamilton zapanjeno. "Gdje je otiao?" "On je lud", rekla je plavua prozaino. Na trenutak se lik Billa Lawsa ponovo pojavio. Njegovo tamno lice bilo je sivo od oaja. Obraajui se Hamiltonu preko mrmljajue, nasmijane gomile muterija, povikao je: "Jack, zna to?" "to?" odgovorio je Hamilton zabrinuto. Crnevo lice iskrivilo se u gru jake, bespomone bijede. "U ov om svijetu- " Tuga mu je zamutila pogled. "U ovom prokletom mjestu, poeo sam se vui." Nestao je, ostavljajui Hamiltona zamiljenog.

"to je htio rei?" pitala je plavua znatieljno. "Vui koga?" "Vue se u hodu", promrmljao je Hamilton odsutno. "Svi se oni vuku kad hodaju", komentirao je McFeyffe. Sjedajui na praznu stolicu Billa Lawsa, plavua se poela sistematino primicati Hamiltonu. "Plati mi pie, srce", rekla je s nadom. "Ne mogu." "Zato ne? Malodoban si?" Hamilton je prekopao svoje prazne depove. "Nemam vie novaca. Potroio sam ga na onaj automat za okoladice." "Pomoli se", rekao mu je McFeyffe. "Vraki se pomoli." "Dragi Gospode", rekao je Hamilton gorko. "Poalji Tvom nedostojnom elektronskom strunjaku aicu obojene vodice za ovu posrnulu enskicu." Pokorno je zavrio: "Amen." aica obojene vodice pojavila se na povrini bara pored njegovog lakta. Cura ju je nasmijeeno prihvatila. "Sladak si. Kako se zove?" "Jack?" "A prezime?" Uzdahnuo je. "Jack Hamilton." "Ja sam Silky." Vedro se poigravala s njegovim ovratnikom. "Je li ono tvoj Ford coupe tamo vani?" "Jeste", odgovorio je tupo. "Hajdemo nekamo. Mrzim ovo ovdje. Ja -" "Zato?" Hamilton je najednom glasno izlanuo. "Zato je kog vraga Bog usliio tu molitvu? Zato ne neku drugu? Zato ne Billu Lawsu?" "Bog je odobravao tvoju molitvu", rekla je Silky. "Na kraju krajeva, to je do Njega; On mora odluiti to On misli o tome." "To je uasno." Silky je slegnula ramenima. "Moda jest." "Kako moe ivjeti s tim? Nikad ne zna to e se dogoditi - nema reda, nema logike." Izluivalo ga je to se ona ne buni, to joj se to ini prirodno. "Bespomoni smo; moramo ovisiti o kapricu. To nam prijei da budemo ljudi kao ivotinje smo koje ekaju da budu nahranjene. Nagraene ili kanjene."

Silky ga je prouavala. "udan si ti deko." "Imam trideset i dvije; nisam deko. I oenjen sam." Njeno, cura ga je povukla za ruku, napola ga odvlaei s njegove nagnute stolice. "Hajdemo, srce. Idemo negdje gdje moemo privatno tovati. Imam neke rituale koje bi moda volio probati." "Hou li ii u Pakao zbog toga?" "Ne ako poznaje prave ljude." "Moj novi ef ima interkom-vezu s Nebom. Hoe li to posluiti?" Nastavila ga je gurati sa stolice. "Priat emo o tome poslije. Hajdemo, prije nego to onaj irski majmun primijeti." Podiui glavu, McFeyffe je pogledao Hamiltona. Napetim, oklijevajuim glasom rekao je: "Da li - da li odlazi?" "Svakako", rekao je Hamilton, nesigurno ustajui sa svoje stolice. "ekaj", McFeyffe je krenuo za njim. "Ne idi." "Brini se za svoju duu", rekao je Hamilton. Ali je uoio na McFeyffeovom licu natruhu temeljne nesigurnosti. "to je bilo?" pitao je otrijenjeno. McFeyffe je rekao: "Hou ti pokazati neto." "Pokazati to?" Prolazei pored Hamiltona i Silky, McFeyffe je pokupio ogroman crni kiobran; okrenuo se natrag njima, ekajui. Hamilton je krenuo za njim, a Silky se prikljuila. Otvarajui vrata, McFeyffe je paljivo digao veliki, atoru nalik kiobran nad njihove glave. Lagana kiica postala je pljusak; hladna jesenja kia ibala je po blistavim plonicima, nijemim trgovinama i ulicama. Silky je zadrhtala. "Grozno je. Kamo idemo?" Nalazei Hamiltonov coupe u mraku, McFeyffe je govorio za sebe, monotonim glasom: "Mora jo postojati." "to misli, zato vue noge?" upitao je Hamilton potiteno, dok su kola ila po beskrajnoj mokroj cesti. "Prije nije vukao noge." Za volanom, McFeyffe je vozio refleksno, pogrbljenog tijela, toliko nagnut da se skoro inilo da spava. "Kao to sam rekao", promrmljao je, podiui se. "Svi su oni takvi."

"To neto znai", bio je uporan Hamilton. ljap-ljap brisaa ga je uspavao; zavalio se pospano pored Silky i zatvorio oi. Cura je blago mirisala na cigaretni dim i parfem. Fin miris... prijao mu je. Na njegovom obrazu njena kosa bila je suha, lagana, grebuckava. Kao neke trave koje su se sporo pomicale. McFeyffe je rekao: "Znate tu stvar s Drugim Babom?" Glas mu se pojaao, oajan i otar. "To je prazna pria. Luaki kult; gomila aavih. To je samo hrpa Arapa koji su doli ovamo sa svojim idejama. Zar nije to tono?" Ni Hamilton ni Silky nisu odgovorili. "Nee trajati", rekao je McFeyffe. Namrgoeno, Silky je rekla: "Hou znati gdje to idemo." Privijajui se uz Hamiltona, rekla je: "Jesi li zbilja oenjen?" Ignorirajui je, Hamilton je rekao McFeyffeu: "Znam ega se boji." "Ne bojim se niega", rekao je McFeyffe. "Itekako se boji", rekao je Hamilton. I on je, uprkos sebi, osjeao nelagodu. Pred njima San Francisco postajao je vei i blii, dok kola nisu prolazila izmeu kua i ulica koje nisu odavale znake ivota, ni pokret ni zvuk ni svjetlo. McFeyffe je izgleda znao tono gdje hoe ii; stalno je skretao, dok se kola nisu kretala pokrajnjim uliicama. Najednom je usporio. Podiui se, zavirio je kroz vjetrobran. Lice mu je bilo ukoeno od oekivanja. "Ovo je oajno", potuila se Silky, zabijajui glavu u Hamiltonov kaput. "Kakva je ovo rupa? Nije mi jasno." Zaustavljajui kola, McFeyffe je otvorio vrata i iskoraio na praznu ulicu. Hamilton ga je slijedio i njih dvojica zastadoe zajedno. Silky je ostala u kolima, sluajui mlaku veernju glazbu preko radija u kolima. Prigueni tonovi izlazili su u tamu, mijeajui se s maglom koja je lebdjela izmeu zatvorenih trgovina i velikih, oronulih zgrada. "Je li to to?" "Aha", klimnuo je McFeyffe. Sada, suoen sa stvarnou toga, nije iskazivao nikakav osjeaj. Dvojica ljudi bili su sueljeni sa otrcanim, propalim duanom, ruevnom strukturom od dasaka ija se uta boja sljutila, otkrivajui kiom promoeno

drvo. Hrpe smea i starih novina okruivale su ulaz. Pri svjetlu uline lampe, Hamilton je razaznao obavijesti zalijepljene na prozore. Letci, poutjeli i upljuvani od muha, bili su zamrljani i poredani bez reda. Iza toga bila je prljava zavjesa i, iza nje, redovi stolica od kovine. Podignut iznad ulaza u duan bio je rukom ispisan znak, star i iskrzan. Pisalo je: Ne-babiistika Crkva Svi Dobrodoli Stenjui, McFeyffe se sabrao i krenuo ka ploniku. "Bolje pusti to", rekao je Hamilton, slijedei ga. "Ne", odmahnuo je glavom McFeyffe. "Idem unutra." Podiui svoj crni kiobran, zakoraio je do ulaza u duan; u trenu je metodino lupao po vratima drkom kiobrana. Zvuk je odjekivao praznom ulicom, upalj, prazan, glasan. Negdje u uliici, neka ivotinja se osupnuto pomakla meu kantama za smee. ovjek koji je konano odkrinuo vrata bio je sitan, poguren lik. Plaljivo je virio kroz naoale s elinim okvirom. Manete su mu bile iskrzane i neiste; njegove ute vodenaste oi oprezno su gledale. Drhtei je gledao McFeyffea bez prepoznavanja. "to hoete?" zapiskao je tankim, drhtavim glasom. "Zar me ne znate?" rekao je McFeyffe. "to se dogodilo, Oe? Gdje je crkva?" Petljajui, mrmljajui, sasueni starac poeo je zatvarati vrata. "Odlazite odavde. Par nitkoristi pijanaca. Odlazite ili u pozvati policiju." Kad su se vrata skoro zatvorila, McFeyffe je zaglavio svoj kiobran u otvor, zaglavivi ga. "Oe", preklinjao je. "Ovo je uasno. Ne razumijem. Ukrali su vau crkvu. A vi ste - mali. To nije mogue." Glas mu je uminuo, slomljen nevjericom. "Bili ste..." Bespomono se okrenuo Hamiltonu. "Bio je krupan. Vei od mene." "Odlazite", zakrijetao je sitni stvor upozoravajue. "Zar ne moemo ui?" pitao je McFeyffe, ne sklanjajui kiobran. "Molim vas, pustite nas unutra. Gdje drugo da odemo? Imam ovdje heretika... on eli

biti preobraen." ovjeuljak je oklijevao. S nestrpljivom grimasom, pogledao je Hamiltona. "Vi? to je bilo? Zar se ne moete vratiti sutra? Prola je pono; spavao sam." Putajui vrata, nevoljko je koraknuo u stranu. "To je sve to je tu", rekao je McFeyffe Hamiltonu dok su njih dvojica ulazili. "Jesi li je ikad vidio prije? Bila je od kamena, velika kao -" Odmahnuo je zaludno. "Najvea od svih." "Kotat e vas deset dolara", rekao je ovjeuljak idui ispred njih. Saginjui se, izvukao je glinenu urnu ispod tezge. Na tezgi su bile hrpe letaka i pamfleta; neki su kliznuli na pod, ali on nije primijetio. "Unaprijed", dodao je. Kopajui po depovima, McFeyffe je gledao oko sebe. "Gdje su orgulje? I svijee? Zar nemate ak ni svijee?" "Ne mogu priutiti takve stvari", rekao je ovjeuljak, ustuknuvi unatrag. "Sad, to tono hoete? Hoete preobratiti ovog heretika?" Uhvatio je Hamiltona za ruku i pogledao ga pomno. "Ja sam Otac O'Farr el. Morat ete kleknuti, mladiu. I pognuti glavu." Hamilton je rekao: "Je li oduvijek bilo ovako?" Zastajui na tren, Otac O'Farrel je rekao: "Ovako? to hoete rei?" Val saaljenja obuzeo je Hamiltona. "Pustite", rekao je. "Naa organizacija je veoma stara", rekao mu je Otac O'Farrel oklijevajui. "Mislite li na to? Traje stoljeima." Glas mu je popustio. "Jo od prije Prvog Baba. Nisam siguran za toan datum podrijetla. Kau da je -" zastao je. "Nemamo mnogo autoriteta. Prvi Bab, naravno, to je bilo 1844. Ali jo prije toga -" "Htio bih govoriti s Bogom", rekao je Hamilton. "Da, da", sloio se Otac O'Farrel. "I ja bih, mladiu." Potapao je Hamiltona po ruci; pritisak je bio slab, skoro neosjetan. "Kao i svi." "Zar mi ne moete pomoi?" "To je veoma teko", rekao je Otac O'Farrel. Nestao je u stranjem plakaru, kaotinom skladitu. Stenjui i poseui, vratio se s pletenom koarom punom raznih kostiju, fragmenata, komadia sasuene kose i koe. "Ovo je sve to imamo", prostenjao je, odlaui koaru. "Moda moete ovo nekako iskoristiti.

Samo se izvolite posluiti." Dok je Hamilton njeno vadio nekoliko komadia, McFeyffe je rekao potresenim glasom: "Gledaj ih. Lanjaci. Bezvrijedne sitnice." "inimo koliko moemo", rekao je Otac O'Farrel, sklapajui ruke. Hamilton je rekao: "Postoji li neki nain da doemo tamo gore?" Po prvi put, Otac O'Farrel se nasmijeio. "Morali biste biti mrtvi, mladiu." Kupei svoj kiobran, McFeyffe je krenuo ka vratima. "Hajdemo", rekao je glasno Hamiltonu. "Idemo odavde; dosta mi je." "ekaj", rekao je Hamilton. Zastajui, McFeyffe je pitao: "Zato hoe razgovarati s Bogom? to e to vrijediti? Moe vidjeti situaciju. Pogledaj okolo." Hamilton je rekao: "On je jedini koji nam moe rei to se dogodilo." Nakon krae pauze, McFeyffe je rekao: "Nije me briga to se dogodilo. Odlazim." Radei brzo, Hamilton je postavio u krug kosti i zube, prsten od svetinja. "Pomozi mi", rekao je McFeyffeu. "I ti si u ovome." "Ono to ti trai", rekao je McFeyffe, "je udo." "Znam", rekao je Hamilton. McFeyffe se vrati. "Nee nita pomoi. Beznadeno je." Stajao je steui svoj veliki crni kiobran. Otac O'Farrel je nemirno etkao, zbunjen onim to se odvijalo. "Hou znati kako je sve ovo poelo", rekao je Hamilton. "Taj Drugi Bab, cijela guva. Ako ne mogu doznati tamo vani -" Poseui, uzeo je veliki crni kiobran od McFeyffea i, duboko udahnuvi, podigao ga. Poput krila konatog leinara, ice i tkanina kiobrana otvorili su se nad njim; nekoliko kapi ustajale vlage palo je dolje. "to je ovo?" upitao je McFeyffe, obilazei krug svetinja da posegne za svojim kiobranom. "Dri se." vrsto steui drku kiobrana, Hamilton je rekao Ocu O'Farrelu: "Ima li vode u tom kragu?" "D-da", rekao je Otac O'Farrel, zavirujui u zemljanu urnu. "Malo, na dn u." "Dok bacate vodu", rekao je Farrel, "recitirajte onaj dio o uzdizanju."

"Uzdizanju?" Zbunjen, Otac O'Farrel se povukao. "Ja -" "Et ressurexit. Sjeate se." "Oh", rekao je Otac O'Farrel. "Da, mislim da se sjeam." Klimajui, sumnjiavo je posegnuo u urnu sa svetom vodicom i poeo njom prskati kiobran. "Iskreno sumnjam da e ovo uspjeti." "Recitirajte", naredio je Hamilton. Nesigurno, Otac O'Farrel je promrmljao: '"Et ressurexit tertia die secundum scripturas, et ascendit in coelum, sedet ad dexteram partis, et iterum venurus est cum gloria judicare vivos et mortuos, cujas regni non erit finis...'" U Hamiltonovim rukama kiobran se pomaknuo. Polagano, s naporom, poeo se dizati. McFeyffe je uasnuto zablejao i uhvatio se u smrtnom strahu. Za tren je vrh kiobrana lupio u niski strop duana; Hamilton i McFeyffe su apsurdno visjeli, dok su im stopala mahala po pranjavim sjenama. "Svjetlarnik", protisnuo je Hamilton. "Otvorite ga." urei da dohvati polugu, Otac O'Farrel je trkarao poput uplaenog mia. Svjetlarnik je otvoren; vlani noni zrak nahrupio je unutra, zamjenjujui dugogodinju ustajalost. Osloboen, kiobran je sunuo gore; ruevna drvena zgrada nestala je pod njim. Hladna magla hvatala je Hamiltona i McFeyffea dok su se dizali sve vie. Sad su bili poravnati s Twin Peaksima. Sad su bili iznad velikog grada San Francisca, visei na drci kiobrana iznad zdjele treptavih utih svjetala. "to -" povikao je McFeyffe, "to ako se pustimo?" "Moli se za snagu!" doviknuo mu je Hamilton, zatvarajui oi i oajniki steui drku kiobrana. Sve vie i vie jurio je kiobran, svakog trena dobijajui na brzini. Na trenutak, Hamilton se usudio otvoriti oi i poviriti gore. Iznad njih irilo se neogranieno prostranstvo zlokobnih crnih oblaka. to je postojalo iza njih? eka li ih On? Kiobran se sve vie dizao u tamnu no. Sada je bilo prekasno za odustajanje.

7 Dok su se uspinjali, kaotini mrak poeo je blijediti. Sloj oblaka minuo je raskvaeno pored njih; uz mokro klizanje kiobran se probio. Umjesto h ladnog crnila noi, dizali su se u mutnu sredinu neistiueg sivila, jednoobrazno prostranstvo bezbojnog, bezoblinog niega. Ispod je leala Zemlja. Bio je to najbolji pogled koji je Hamilton ikad imao na Zemlju. Na mnogo naina ispunio je njegova oekivanja. Bila je zakrivljena i sasvim jasno okrugla. Lebdei u svom okruenju, globus je tiho visio, sumorno, ali upeatljivo. Naroito upeatljivo jer je bio jedinstven. okiran, Hamilton je shvatio da nijedan drugi planet ne stie u vidokrug. S oekivanjem j e povirio na gore, razgledao oko sebe, postupno i oklijevajue apsorbirajui ono to su mu oi razaznale. Zemlja je bila sama u svemiru. Oko nje vrtio se bljetei krug, mnogo manji, insekt koji je zujao i letuckao oko divovske, nepomine mase materije. To je, shvatio je sa strahom, bilo sunce. Bilo je maleno. I - kretalo se! Si muove. Ali ne Tera. Si muove - sunce! Sreom, bljetei, gorui komadi sjaja bio je s druge strane velike Tere. Kretao se polako; njegova potpuna revolucija bio je dvadesetetveros atni period. S ove strane stizala je manja, skoro neprimjetna trunica. Zahrali komad otpadnog materijala koji je tupo gurao svojom putanjom, trivijalan i ne nuan. Mjesec. Nije bio daleko; kiobran e ga pronijeti skoro na razmaku dodira. S nevjericom se zagledao u njega, dok se nije udaljio u sivo okruje. Je li znanost, onda, bila u zabludi? Da li je cijela shema univerzuma pogrena? Ogromna i sveobuhvatna struktura kopernikanskog heliocentrinog sustava sasvim kriva? Vidio je drevni, demodirani, geocentrini univerzum, s ogromnom, nepominom Zemljom kao jedinim planetom. Sad je mogao razaznati Mars i Veneru, komadie materije tako male da su bili skoro nepostojei. A zvijezde. I one su, takoer, bile nevjerojatno sitne... Beznaajni svod. U jednom trenu , cijelo tkanje njegove kosmologije sruilo se u apsurdnu ruevinu.

Ali to je bilo samo ovdje. Ovo je bio drevni ptolomejski univerzum. Ne njegov svijet. Maleno sunce, malene zvijezde, velika debela mrlja Zemlje, natekle i nabubrjele, tono u sreditu. To je bilo istina ovdje - to je bio nain na koji ovaj svemir funkcionira. Ali to nije znailo nita u vezi s njegovim vlastitim univerzumom... Hvala Bogu. Prihvativi to, nije bio posebno iznenaen kad je primijetio duboki podsloj daleko ispod sivila. Crvenkastu membranu ispod Zemlje. Izgledalo je kao da se na samom dnu ovog univerzuma odvija primitivni rudarski pothvat. Kovnice, visoke pei i, vie u daljini, nekakvo grubo vulkansko svjetlucanje slalo je neodreene bljeskove zlokobne crvene da oboje bezoblino sivilo. Bio je to Pakao. A iznad njega... ispruio je vrat. Sad je bio jasno vidljiv. Raj. To je bio drugi kraj interkom veze; to je bila postaja s kojom su elektroniari, semantiari, strunjaci za komunikaciju, psiholozi, povezivali Zemlju. To je bila toka A velikog kozmikog kabela. Iznad kiobrana, lebedee sivilo je izblijedjelo. Neko vrijeme nije bilo niega, ak ni hladnog nonog vjetra od kojeg se smrznuo do kosti. McFeyffe, steui kiobran, gledao je s rastuim strahopotovanjem dok se Boje stanite pribliavalo. Nije mnogo toga bilo vidljivo. Beskrajan zid neke guste tvari protezao se, zatitni sloj koji je branio pogled. Iznad zida lebdjelo je nekoliko svijetlih toaka. Toke su jurile i poskakivale poput iona s nabojem. Kao da su ive. Vjerojatno su bile aneli. Bilo je predaleko za vidjeti. Kiobran se dizao, kao i Hamiltonova znatielja. Zapanjujue, bio je sasvim sabran. Pod tim okolnostima bilo je nemogue osjeati bilo kakvu emociju; ili je bio potpuno pribran ili je bio obuzet. Bilo je jedno ili drugo; nije bilo izmeu. Uskoro, za jo pet minuta, bit e prenijet preko zida. On i McFeyffe vidjet e Raj. Dug put, pomislio je. Dug put od trenutka kad su stajali sueljeni u hodniku zgrade Bevatrona. Svaajui se oko nekakve sitnice... Postupno, skoro neprimjetno, kiobranov uspon je opao. Sada jedva da se dizao. Ovo je bila granica. Iznad ovoga, nije postojalo gore. Oputeno,

Hamilton se zapitao to e se dogoditi. Hoe li se kiobran poeti sputati, onako strpljivo kao to se i popeo? Ili e se raspasti i spustiti ih nasred Raja? Neto je stizalo u vidokrug. Bili su uporedo sa irinom zatitne tvari. Suluda pomisao pala mu je na pamet: ta tvar bila je tamo - ne da sprijei prolaznike da vide unutra - ve da sprijei stanovnike da ispadnu van. Da ih sprijei da padnu natrag na svijet s kojeg su tokom stoljea dolazili. "Mi smo -" protisnuo je McFeyffe. "Samo to nismo stigli." "Aha", rekao je Hamilton. "Ovo ima - priline posljedice po - svjetonazor." "Zaista ima", priznao je. Skoro, mogao je vidjeti. Jo jedna sekunda... pola sekunde... neodreeni pogled na pejza ve se ukazivao pogledu. Zbunjujua vizija; nekakav kruni kontinuum, neka vrsta neodreeno maglovitog mjesta. Je li to bilo jezero, ocean? Ogromno jezero; uskovitlane vode. Planine na daljem kraju; beskrajan niz umskog raslinja. Najednom, kozmiko jezero je nestalo, zavjesa se nadvila nad njega. Ali se tada zavjesa, nakon pauze, ponovo podigla. Opet je tu bilo jezero, neogranieno prostranstvo vlane tvari. Bilo je to najvee jezero koje je ikad vidio. Bilo je dovoljno veliko da sadrava cijeli svijet. Dok god bude iv nije oekivao da e vidjeti vee jezero. Zapitao se, pasivno, koliki mu je volumen. U sreditu je bila gua, neprozirnija tvar. Neka vrsta jezera u jezeru. Je li cijeli Raj bio samo to titansko jezero? Koliko je god mogao vidjeti, nije bilo nieg osim jezera. Nije to bilo jezero. Bilo je to oko. I oko je gledalo u njega i McFeyffea! Nije mu trebalo rei ije je to oko bilo. McFeyffe je zavritao. Lice mu je pocrnjelo; dah mu je itao u grlu. Nalet potpunog straha preplavio ga je; na tren se koprcao bespomono na kraju kiobrana, pokuavajui rastaviti vlastite prste, pokuavajui uzaludno da se otkine od vidnog polja. Pokuavajui, oajniki i bezuspjeno, da s e skloni od oka. Oko se usredotoilo na kiobran. Uz otro pop kiobran je buknuo u plamen. Istog trena, gorui komadi, drka, i dvojica vriteih ljudi pali su poput kamenja.

Nisu se sputali onako kako su se digli. Sputali su se meteorskom brzinom. Ni jedan od njih nije bio pri svijesti. Jednom je Hamilton bio neodreeno svjestan da svijet nije daleko ispod. Uslijedio je zatupljujui udar; bio je odbaen daleko natrag u zrak, skoro sasvim natrag do gore. Skoro, u tom prvom ogromnom odskoku, natrag do Raja. Ali ne sasvim. Opet se sputao. Opet je udario. Nakon nekog vremena neopisivog odskakanja, njegovo fiziko ja lealo je nepomino i zadihano, grevito se drei za povrinu Zemlje. Oajniki steui busen uvele trave koja je rasla iz tla od suhe, crvene gline. Oprezno, bolno, otvorio je oi i pogledao unaokolo. Bio je ispruen na dugoj ravnici pranjavog, sasuenog podruja. Bilo je vrlo rano ujutro jo jednog dana i bilo je prilino hladno. Ogoljele zgrade uzdizale su se u daljini. Nedaleko je lealo nepomino tijelo Charleya McFeyffea. Cheyenne, Wyoming. "Pretpostavljam", uspio je Hamilton rei, nakon duljeg intervala, "da smo prvo trebali doi ovamo." Nije bilo odgovora od McFeyffea. Bio je sasvim bez svijesti. Jedini zvuk bio je piskavi cvrkut ptica na granama krljavog stabla udaljenog par stotina metara. Bolno se diui, Hamilton je doteturao do svog sudruga i pregledao ga. McFeyffe je bio iv i bez vidljivih ozljeda, ali je disao plitko i teko. Tanak mlaz pljuvake curio mu je niz bradu iz poluotvorenih usta. Na licu mu je jo bio izraz uasa i uenja, i prevladavajueg oaja. Zato oaja? Zar nije McFeyffeu bilo drago to vidi Boga? Jo udnih injenica za pohraniti. Jo otkaenih podataka u ovom otkaenom svijetu. Bio je tu u duhovnom sreditu babiitskog univerzuma, u Cheyenneu u Wyomingu. Bog je ispravio pogreno skretanje njegovog puta. McFeyffe ga je naveo na pogrean put, ali je sigurno i apsolutno vraen. Tillingford je govorio istinu: do Proroka Horacea Clampa mu je Provienje namijenilo stii. Znatieljno, razgledao je hladne, sive obrise oblinjeg grada. U sreditu, meu inae neupadljivim graevinama, uzdizao se jedan jedini kolosalni toranj. Toranj je jarko bljetao na suncu ranog jutra. Neboder? Spomenik? Ne uope. To je bio hram Jedine Prave Vjere. S te daljine, nekoliko

kilometara, vidio je Mauzolej Drugog Baba. Babiistika mo, kako ju je iskusio dosad, inila bi se pukom sitnicom u poreenju s onim to ga je tek ekalo. "Dii se", rekao je McFeyffeu, primjetivi da se ovaj mie. "Ne ja", odgovorio je McFeyffe. "Ti nastavi. Ja ostajem ovdje." Naslonio je glavu na ruku i zatvorio oi. "Priekat u." Dok je ekao, Hamilton je razmotrio situaciju. Evo ga tu, sputenog nasred Wyominga, u hladno jutro jesenjeg dana, sa samo trideset centi u depu. Ali to je Tillingford rekao? Zadrhtao je. Ipak, vrijedilo je pokuati. I nije imao mnogo izbora. "Boe", rekao je sputajui se u uobiajeni poloaj: jedno koljeno na zemlji, ruke skupljene, oi pobono otvorene ka Nebu. "Nagradi Tvog smjernog slugu u skladu s uobiajenim platnim razredom elektroniara klase etiri -A. Tillingford je pominjao etiri stotine dolara." Neko vrijeme se nita nije dogodilo. Hladan, jalov vjetar ibao je ravnicom od crvene gline, ukajui suhom travom i zahralim pivskim konzervama. Tada se, u trenu, zrak iznad njega pokrenuo. "Pokrij glavu", povikaoje Hamilton McFeyffeu. Pljusak novia je pao, svjetlucavi slap desetaka, dvadesetaka, etvrt i pola dolara. Sa zvukom poput ugljena koji pada kroz limenu cijev, novii su se skotrljali, zagluujui i zasljepljujui ga. Kad je bujica presuila, poeo ih je skupljati. Kiselo razoaranje bilo je njegova sljedea reakcija, kad je uminulo uzbuenje. Tu nije bilo etiri stotine dolara; dobio je sitni baen prosjaku. Bilo je to ono to zasluuje, pomislio je. Iznos je, kad ga je prebrajao, dostigao etrdeset dolara i sedamdeset pet centa. Pomoi e; barem e moi nastaviti jesti. A kad to bude potroeno "Ne zaboravi", promrmljao je McFeyffe boleljivo dok je s mukom ustajao. "Duan si mi deset dolara." McFeyffe nije bio dobro. Njegovo krupno lice bilo je ispjegano i nezdrave boje; njegovo tusto meso visilo je u runim, tjestastim naborima oko ovratnika. Nervozno, prsti su mu prkali oko gra na licu. Transformacija je bila zapanjujua; McFeyffe je bio skrhan pogledom na svog Boga. Taj susret licem u lice ga je potpuno demoralizirao. "Zar On nije bio ono to si oekivao? " upitao je Hamilton, dok su njih

dvojica polagano hodali ka cesti. Gunajui, McFeyffe je ispljunuo prainu od crvene gline u grm korova. S rukama nabijenim duboko u depove, vukao se, praznog pogleda, pogrbljen poput slomljenog ovjeka. "Naravno", priznao je Hamilton, "to se mene ne tie." "Koristilo bi mi jedno pie", bilo je sve to je McFeyffe dometnuo. Kad su zakoraili na cestu, pogledao je u svoj novanik. "Vidjeemo se u Belmontu. Daj mi deset komada; trebat e mi za avionsku kartu." Hamilton je nevoljko odbrojao deset dolara u sitniu, koje je McFeyffe prihvatio bez daljnjih komentara. Zalazili su u predgrae Cheyennea kad je Hamilton primijetio neto prijetee i zlokobno. Na stranjem dijelu McFeyffeovog vrata pojavio se niz runih, crvenih nateklina. Upaljenih mjesta koja su se irila i uveavala pred njegovim oima. "irevi", primijetio je Hamilton zapanjeno. McFeyffe ga je pogledao s nijemom patnjom. Dotakao je lijevu vilicu. "I apsces umnjaka", dodao je potpuno poraenim tonom. "irevi i apsces. Moja kazna." "Za to?" Opet nije bilo odgovora. McFeyffe je utonuo u zatvoreni jad, borei se s nevidljivim shvaanjima. Bit e sretan, shvatio je Hamilton, ukoliko preivi svoj susret sa svojim Bogom. Naravno, sloeni mehanizam okajanja grijehova bio je na raspolaganju; McFeyffe se mogao rijeiti svog zubnog apscesa i ireva odgovarajuim razrjeenjem. A McFeyffe, roeni oportunist, nai e naina. Stali su na prvoj autobusnoj postaji i umorno se strovalili na vlanu klupu. Prolaznici, na putu u grad u subotnju kupovinu, znatieljno su ih pogledavali. "Hodoasnici", rekao je Hamilton ledeno kao odgovor na jedan upitan pogled. "Dopuzali na koljenima iz Battle Creeka u Michiganu." Ovaj put nije bilo kanjavanja odozgo. Uzdahnuvi, Hamilton je skoro poelio da ga je bilo; imbenik udljive osobnosti ga je izluivao. Bilo je premalo veze izmeu poinjenog i kazne; grom je vjerojatno kosio nekog

nedunog stanovnika Cheyennea na drugoj strani grada. "Evo i autobusa", rekao je McFeyffe zahvalno, ustajui s mukom. "Izvadi svoje novie." Kad je autobus stigao do zrane luke, McFeyffe je teturavo siao i s naporom se zaputio k uredskoj zgradi. Hamilton se odvezao dalje, prema streoj, bljetavoj, impozantnoj graevini koja je bila Jedini Pravi Mauzolej. Prorok Horace Clamp doekao ga je u velianstvenom ulazu. Zapanjujui mramorni stupovi dizali su se sa svih strana; Mauzolej je bio oita kopija tradicionalnih antikih grobnica. Oko njega se osjeala nekakva sitna, malograanska vulgarnost, ma koliko je bio ogroman i upeatljiv. Masivna, prijetea, damija je bila estetsko zlodjelo. Poput neke vladine zgrade u Sovjetskom Savezu, projektirali su je ljudi lieni umjetnike osjeajnosti. Za razliku od sovjetskih vijenica, bila je nakrcana i nagrena rezbarij ama, pretrpana rokoko ogradama i ljebovima, nebrojenim svatarijama, bogato poliranim mjedenim kuglama i okvirima. Uzidano neizravno osvjetljenje obasjavalo je povrine od terakote. Mamutski reljefi isticali su se pompoznom raskoi: prikazi pastoralnih prizora sa Srednjeg Istoka u razmjeri veoj od prirodne. Prikazani likovi bili su moralni i nedotupavni. I kitnjasto odjeveni. "Pozdrav", izrekao je Prorok, podiui punaku, bijelu ruku u blagoslovu. Horace Clamp kao da je siao s nekog arko obojenog plakata nedjeljne kole. Debeo, gegav, s odsutnim, dobroudnim izrazom lica, u halji s kukuljicom, pokupio je Hamiltona i poveo ga u samu unutranjost damije. Clamp je bio otjelotvorenje islamskog duhovnog voe. Kad su njih dvojica uli u bogato namjetenu radnu sobu, Hamilton se s oajem zapitao to radi ovdje. Je li to bilo ono to je Bog naumio? "Oekivao sam vas", rekao je Clamp poslovnim tonom. "Bio sam obavijeten o vaem dolasku." "Obavijeten?" Hamilton je bio zbunjen. "Tko vas je obavijestio?" "Pa, (Tetragrammaton), naravno." Hamilton je bio zbunjen. "Hoete rei da ste vi prorok boga zvanog -" "To Ime ne smije biti izgovoreno", prekinuo ga je Clamp sraunatom vjetinom. "Previe sveto. On vie voli da ga se pominje kao izraz (Tetragrammaton). Prilino sam iznenaen to to ne znate. To je ope poznato."

"Pomalo sam neznalica", rekao je Hamilton. "Vi ste, koliko razumijem, nedavno imali viziju." "Ukoliko hoete rei da sam upravo vidio (Tetragrammaton), odgovor je da." Ve je stekao averziju prema punakom Proroku. "Kako je On?" "inilo se da je dobrog zdravlja." Hamilton nije mogao odoljeti da ne doda: "Za Nekoga u Njegovim godinama." Clamp se uposleno kretao po sobi. Bio je skoro sasvim elav i glava mu se sjajila poput uglaanog kamena. Bio je olienje teolokog dostojanstva i pompe. I bio je, Hamilton je shvatio, doslovno karikatura. Svi stalni, neizbjeni elementi bili su tu... Clamp je bio jednostavno prevelianstven da bi bio stvaran. Karikatura - ili neija predstava kako bi duhovni voa Jedine Prave Vjere trebao izgledati. "Proroe", rekao je Hamilton grubo, "mogao bih ba i spustiti karte na stol. U ovom svijetu sam nekih etrdeset sati, ne dulje. Iskreno, sve me ovo zbunjuje. to se mene tie, ovo je potpuno besmislen univerzum. Mjesec veli k kao zrno graka - to je apsurdno. Geocentrinost - sunce koje se okree oko Zemlje. To je primitivno! A cijeli taj zastarjeli, nezapadnjaki koncept Boga; taj starac koji alje kiu novia i zmija, kanjava irevima..." Clamp ga je paljivo gledao. "Ali dragi moj gospodine, takvima stvari jesu. Ovo je Njegova stvarnost." "Ova stvarnost, moda. Ali ne moja. Tamo odakle sam ja -" "Moda je", prekinuo ga je Clamp, "bolje da mi kaete odakle dolazite. (Tetragrammaton) me nije upoznao s aspektima ove situacije. Samo me obavijestio da je jedna izgubljena dua na putu ovamo." Bez mnogo entuzijazma, Hamilton je opisao to se dogaa. "Ah", rekao je Clamp kad je zavrio. Potresen i skeptian, gegao se prostorijom, s rukama na leima. "Ne", izjavio je. "Odista ne mogu to prihvatiti. Ali moglo bi biti tako; odista bi moglo. Vi tvrdite, vi zbilja stojite tu i kaete, da ste do etvrtka ivjeli u svijetu netaknutom Njegovom prisutnou?" "Nisam to rekao. Netaknutom plitkom, bombastinom prisutnou. Nikakve ove - plemensko-boanske stvari. Ovo isprazno puhanje i grmljavina. Ali On bi

itekako mogao biti tamo. Uvijek sam podrazumijevao da Ga ima. Na suptilan nain. Iza scene, ne ruei je Svojim kopitom svaki put kad neko poini prestup." Prorok je bio oito dirnut Hamiltonovim otkrovenjem. "Ovo je senzacionalna stvar... Nisam shvaao da postoje cijeli svjetovi koji su jo nevjerniki." Na to je Hamilton izgubio ivce. "Zar ne moete shvatiti to vam govorim? Ovaj drugorazredni univerzum, taj Bab ili to ve -" "Drugi Bab", upao je Clamp. "to je to Bab? I gdje je Prvi Bab? Odakle dolazi cijela ta besmislica?" Nakon napuhane stanke, Clamp je rekao: "Dana 9. lipnja 1850., Prvi Bab je smaknut u tabizu. Dvadeset tisua njegovih sljedbenika, babiija, bilo je umoreno uasnom smru. Prvi Bab je bio istinski prorok Gospoda; umro je transcedentalno, nagnavi ak i njegove tamniare da zaplau. Godine 1909., njegovi ostaci prebaeni su na planinu Carmel." Clamp je dramatino zastao, s pogledom punim emocija. "U 1915., ezdeset pet godina nakon njegove smrti, Bab se ponovo pojavio na Zemlji. U Chicagu, u osam ujutro 4. kolovoza, bio je vien od grupe ljudi koji su jeli u jednom restoranu. To i pored injenice da su njegovi ostaci na Carmelu netaknuti!" "Shvaam", rekao je Hamilton. Podiui ruke, Clamp je rekao: "Kakav bi se jo dokaz mogao traiti? Koje je vee udo svijet vidio? Prvi Bab bio je tek Prorok Jedinog Pravog Boga." Uzdrhtalim glasom, Clamp je zavrio: "A Drugi Bab je - On!" "Zato Cheyenne, Wyoming?" pitao je Hamilton. "Drugi Bab je okonao svoje dane na Zemlji tono na ovom mjestu. Dana 21. svibnja 1939., On se uspeo u Raj, noen od strane pet anela, pred pogledima Vjernih. Bio je to inspirativan trenutak. Ja, osobno -" Clamp nije bio u stanju govoriti. "Ja, osobno, primio sam od Drugog Baba tokom Njegovog zadnjeg sata na Zemlji, Njegov -" Pokazao je na niu u zidu prostorije. "U tom mihrabu je ura Drugog Baba, Njegova penkala, Njegova lisnica, i jedan lani zub - ostali su bili pravi i otili s Njegovim tijelom u Raj. Ja sam, tokom ivota Drugog Baba, bio Njegov zapisniar. Otipkao sam mnoge dijelove Bayana ovim pisaim stojem kojeg vidite ovdje." Dodirnuo je staklenu vitrinu u kojoj je bio jedan stari Underwood Model Pet uredski stroj, olupan i zastarjeo.

"A sada", nastavio je Prorok Clamp, "razmotrimo ovaj svijet koji opisujete. Oito, bili ste poslati ovamo da me upoznate s tom izuzetnom situacijom. Cijeli svijet, milijarde ljudi, koji ive svoje ivote odsjeeni od vida Jedinog Pravog Boga." U njegovim oima pojavio se grozniav sjaj; sjaj koji se rascvao dok su Prorokova usta oblikovala rije "Dihad." "ujte", poeo je Hamilton bojaljivo. Ali Clamp ga je naglo prekinuo. "Dihad", rekao je Clamp uzbueno. "Obratit emo se pukovniku T. E. Edwardsu u California Maintenace... konverzija smjesta na rakete velikog dometa. Prvo, zasut emo tu pustopoljinu informacijskom literaturom skripturalnog kova. Tada, kad smo potakli nekakvo duhovno svjetlo u pustoi, uslijedit emo s instrukcijskim ekipama. A nakon toga, opa kon centracija putujuih glasnika, koji prenose Pravu Vjeru preko raznih masovnih medija. Televizija, filmovi, knjige, snimljena svjedoenja. Mislim da bi se (Tetragrammaton) mogao uvjeriti da uini petnaestominutni kineskop. I neke long-play poruke za dobrobit nevjernika." A da li je to, pitao se Hamilton, bio razlog to je bio saeto sputen u Cheyenne u Wyomingu? Okruen uvjerenou Proroka Clampa, poeo se kolebati. Moda je on bio znak, poslat da ispuni Ostvarenje Pokoravanja; moda je ovo nakon svega bio stvarni svijet, prigrljen na (Tetragrammaton)ova njedra. "Mogu li razgledati mauzolej?" okoliao je. "Volio bih vidjeti kako duhovna osovina Drugog babiizma izgleda." Prezauzet, Clamp je podigao pogled. "to? Svakako." Ve je pritiskao tipke svog interkoma. "Stupit u u kontakt s (Tetragrammaton)om odmah." Zastao je dovoljno dugo da se nagne do Hamiltona, podigne ruku i upita: "Zato mislite da nas On nije obavijestio o tom zamraenom svijetu?" Na njegovom licu, na velikodunom, smirenom licu Proroka Drugog Baba, pojavio se prolazni traak nesigurnosti. "Pomislio bih..." Odmahujui glavom, promrmljao je: "Ali Put Gospodnji je ponekad udan." "Prokleto udan", rekao je Hamilton. Naputajui prostoriju, iziao je u odjekujui mramorni hodnik. ak i u taj rani sat, poboni vjernici lutali su tu i tamo, dodirujui svete izloke i buljei. Pogled na njih oneraspoloio je Hamiltona. U jednoj velikoj prostoriji, grupa dobro odjevenih ljudi i ena, veinom sredovjenih, pjevala je

psalme. Hamilton je krenuo otii, a onda promislio o tome. Iznad grupe Vjernih lebdjelo je blago svjetlee - i blago ljubomorno Prisustvo. Moda bi, ocijenio je, bila dobra zamisao prikljuiti se. Zastajkujui, pridruio se grupi i oklijevajui zapjevao s njima. Psalmi su mu bili nepoznati, ali je brzo uhvatio opi ritam. Imali su suvinu jednostavnost; iste fraze i tonovi pojavljivali su se stalno. Iste monotone ideje, ponavljane u beskraj. Apetit (Tetragrammaton)a bio je neutaiv, zakljuio je. Djetinjasta, nebulozna linost koja je zahtijevala stalnu hvalu - i to na najoitiji nain. Brz na ljutnji, (Tetragrammaton) je isto tako brzo tonuo u euforiju, bio gorljiv i eljan da pokupi to oito laskanje. Ravnotea. Metoda uljuljkivanja Boanstva. Ali kakav osjetljiv mehanizam. Opasnost za svakoga... lako uzbuujue Prisustvo koje je uvijek bilo blizu. Uvijek sluajui. Obavivi svoju religioznu dunost, tmurno je lutao dalje. I zgrada i ljudi bili su proeti strogom blizinom (Tetragrammaton)a. Mogao Ga je osjetiti svugdje; poput guste, pritiue magle, taj islamski Bog leao je preko svega. Nelagodno, Hamilton je priao ogromnoj osvijetljenoj plaketi na zidu. Prozivka Vjernih. Je Li Vae Ime Ovdje? Popis je bio abecedni; pregledao ga je i otkrio da njegovo ime nedostaje. Kao i, primijetio je otrovno, McFeyffeovo. Ali on e se snai. Ni Marshinog imena nije bilo. Popis je, sve skupa, bio zapanjujue kratak; od cijelog ovjeanstva, da li je ta bijedna aica bila jedina grupa dostojna da ue u Raj? Tupo ogorenje kipjelo je u njemu. Nasumice, potraio je neka od velikih imena po kojima je ivio: Einstein, Albert Schweitzer, Gandi, Lincoln, John Donne. Nijedno nije bilo tu. Njegov bijes je porastao. to je to znailo? Jesi li oni osueni na Pakao zato to nisu bili Sljedbenici Drugog Baba iz Cheyennea u Wyomingu? Naravno. Samo su Vjernici spaeni. Svim ostalima, nebrojenim milijardama, bilo je sueno da potonu u aree vatre Pakla. Nizovi samozadovoljnih imena bili su rustini provincijalci koji su inili Jedinu Pravu Vjeru. Trivijalne osobe, male mrlje mediokritetske neosobnosti... Jedno ime bilo mu je poznato. Dugo je stajao buljei u njega, pitajui se uznemireno to to znai; pitajui se, s rastuom zabrinutou, zato je tamo i to to prisustvo znai.

Silvester, Arthur. Stari veteran! Strogi stari vojnik koji je leao u bolnici u Belmontu. On je bio osnivaki pripadnike Jedine Prave Vjere. To je imalo smisla. Imalo je toliko smisla da je, neko vrijeme, mogao samo stajati gledajui slijepo u urezano ime. Slabano, u neodreenom obliku, poeo je shvaati kako se dijelovi i komadi uklapaju. Nainje postajao jasno vidljiv. Konano je naao strukturu. Slijedei korak bio je odlazak u Belmont. I nalaenje Arthura Silvestera. U zranoj luci Cheyennea, Hamilton je gurnuo sav svoj novac na pult i rekao: "Jednosmjerna karta do San Francisca. U odjeljku za prtljagu, ako ne moe drugaije." Nije bilo dovoljno. Ali brz telegram Marshi donio je ostatak... i ispraznio njegov bankovni raun. S novcem je stigla zagonetna, alobna poruka: Moda se ne bi trebao vratiti. Neto uasno mi se dogaa. Nije bio naroito iznenaen... u stvari, mogao je lako pogoditi o emu se radi. Zrakoplov ga je doveo u zranu luku San Francisca neposredno pred podne. Od tamo je sjeo na Greyhoundov autobus do belmonta. Prednja vrata njegove kue bila su zakljuana; uto oblije Tupamace sjedilo je rastueno u velikom prozoru, gledajui ga dok je traio klju po depovima. Marsha nije bila na vidiku - ali je znao da je tamo. "Kod kue sam", obznanio je kad je otvorio vrata. Iz zamraene spavae sobe dopro je tih, plani mrcaj. "Duo, ja u umrijeti." U mraku, Marsha se bespomono micala. "Ne mogu izii. Nemoj me gledati. Molim te, nemoj me gledati." Hamilton je skinuo kaput i onda dohvatio telefon. "Doi ovamo", rekao je kad se Bill Laws konano javio. "I okupi sve iz grupe koje moe. Joan Reiss, onu enu i njenog sina, McFeyffea ako ga moe nai." "Edith Pritchet i njen sin su jo u bolnici", rekao mu je Laws. "Sam Bog zna gdje su ostali. Mora li biti sad?" Objasnio je: "Pomalo sam mamuran." "Veeras, onda." "Neka bude sutra", rekao je Laws. "Nedjelja je dovoljno skoro. to se

dogaa?" "Mislim da sam shvatio cijelu stvar." "Ba kad sam poeo uivati u njoj." Ironino, Laws je nastavio: "A sutra ima bidne velki dan u ovo ovdje mjesto. Boe, Boe, e se itekako i zasigurno mlogo prizabavimo." "to ti je?" "Nit', gospon", nasmijao se Laws bez humora. "Ba nit'." "Vidimo se u nedjelju, onda." Hamilton je prekinuo vezu i okrenuo se k spavaoj sobi. "Izai ovamo", otro je zazvao svoju enu. "Neu", rekla je Marsha s tvrdoglavom odlunou. "Ne smije me vidjeti. Odluila sam." Stojei na ulazu u sobu, Hamilton je potraio svoje cigarete. Nije ih bilo; ostavio ih je kod Silky. Zapitao se da li ona jo sjedi u njegovom Ford coupeu, parkiranom preko puta Ne-babiistike Crkve Oca O'Farrela. Moda je vidjela njega i McFeyffea kako se diu do Raja. Ali ona je bila gradska cura; ne bi bila iznenaena. Tako da nije bilo tete - osim to bi moglo potrajati dok dobije svoj automobil natrag. "Hajde, mala", rekao je svojoj eni. "Gladan sam, htio bih doruak. A ako je ono to ja mislim da je -" "Uasno je." Gnuanje i bol tresli su Marshin glas. "Htjela sam se ubiti. Zato? to sam to napravila? Za to je ovo kazna?" "Nije kazna", rekao joj je njeno. "I prestat e." "Zbilja?" Tanka nada ju je dotakla. "Jesi li siguran?" "Ako sredimo situaciju na pravi nain. Idem sjesti u dnevni boravak s Tupamacom; priekat emo." "On je ve vidio", rekla je Marsha napregnutim, priguenim glasom. "Bilo mu je odurno." "Make se lako zgade." Vrativi se u dnevni boravak, Hamilton se izvalio na kau i strpljivo ekao. Neko vrijeme nita se nije pomaklo. Tada je, iz zamraene spavae sobe, dopro prvi zvuk pomicanja neeg tekog. Jedan oblik, nezgrapan i nespretan, kretao se naprijed. Hamilton je osjetio ubod saaljenja u prsima. To jadno stvorenje... a ni ne razumije.

Na vratima se pojavio lik. Debeo, napuhan, stao mu je suelice. Ma koliko da je naslutio unaprijed, ok ga je ipak obuzeo. Slinost sa Marshom bila je tek povrna. Je li ovo predebelo, zdepasto stvorenje njegova ena? Suze su tekle niz njene grube obraze. "to -" proaputala je. "to da radim?" Listajui, brzo joj je priao. "Nee trajati dugo. Ti nisi jedina. Laws vue noge. I govori dijalektom." "Nije me briga za Lawsa. Briga me za mene." Promjena je dotakla svaki dio nje. Ono to je nekad bilo meka smea kosa bilo je sad prljavi, zamreni pramenovi koji su joj visjeli preko vrata i ramena, zamaena metla upetljanih dlaka. Koa joj je bila siva i hrapava, pun a bubuljica. Tijelo joj je bilo grudasti puding, bezoblino, groteskno. ake su joj bile ogromne, nokti ispucali i pocrnjeli. Noge su joj bile dva bijela, kosmata stupa koja su poivala na velikim stopalima ravnih tabana. Umjesto svoje uobiajene ik odjee nosila je grubu vunenu vestu, zamrljanu suknju od tvida, tenisice - i zarozane bijele arape. Hamilton ju je kritino obiao. "Uklapa se." "Je li ovo Boja -" "Nema ovo veze s Bogom. Ima veze s jednim starim veteranom po imenu Arthur Silvester. aknutim starim vojnikom koji vjeruje u svoj religijski kult i svoje stereotipne predstave. Za njega, ljudi poput tebe su opasni radikali. A on ima vrlo jasnu sliku kako radikal - mlada radikalna ena - izgleda." Marshine grube crte lica bolno su se iskrivile. "Izgledam kao - kao karikatura." "Ti si ono kako Silvester zamilja da mlada radikalka s koleda izgleda. I on misli da svi crnci vuku noge. Ovo e biti gadno po sve nas... ukoliko ne izaemo iz Silvesterovog svijeta prokleto uskoro, to e nam biti konac."

8 U nedjelju ujutro, Hamiltona je probudila u cik zore frenetina dreka koja se razlijegala kuom. Dok se ukoeno izvlaio iz kreveta, sjetio se da je Bill Laws predvidio nekakav gadan dogaaj u ranim satima Gospodnjeg dana. Buna, kripava galama dopirala je iz dnevnog boravka. Ulazei, Hamilton je ustanovio da se televizor udom sam ukljuio; ekran je bio pun ivih pokreta. Nabrekle mrlje su plutale i pulsirale; cijela slika bila je bijesni kovitlac opasne crvene i purpurne boje. Iz hi-fi zvunika izvirala je zagluujua grmljavina, nepopustljiva i glasna, pravi urlik paklene vatre i prokletstva. To je, shvatio je, bila propovijed u nedjelju ujutro. A propovijed je drao sam (Tetragrammaton). Utiavi televizor, odbauljao je natrag u spavau sobu obui se. U krevetu, Marsha je leala skupljena u potitenu gomilu, pokuavajui izbjei bljetavilo sunevog svjetla koje je dopiralo kroz prozor. "Vrijeme je za ustajanje", obavijestio ju je. "Zar ne uje Svemogueg kako urla u dnevnom boravku?" "to kae?" promrmljala je Marsha ljutito. "Nita osobito. Pokaj se ili trpi vjeno prokletstvo. Uobiajeno plemensko buanje." "Nemoj me gledati", molila je Marsha. "Okreni lea dok se oblaim. Dobri Boe, ja sam udovite." U dnevnom boravku, televizor se opet ukljuio na punu jainu; nitko nee izbjei tjednu bukvicu. Trudei se koliko moe da ne uje, Hamilton je otiao i kupaonu i proao vanvremensku rutinu pranja i brijanja. Bio je natrag u spavaoj sobi, oblaei se, kad se zvono na vratima oglasilo. "Ovdje su", rekao je Marshi. Marsha, sada obuena i borei se sa svojom kosom, ispustila je jauk agonije. "Ne mogu se suoiti s njima. Neka odu." "Duo", rekao joj je vrsto, vezujui vezice na cipelama, "ako se nada da povrati sebe kakva si bila -" "Ste svi kuama?" stigao je glas Billa Lawsa. "Ja samo gurno vrata i o'ma'

u'o." Hamilton je pourio u dnevni boravak. Tamo je bio Laws, postdiplomac napredne fizike. Ruku koje su mlitavo visjele, oiju izbeenih, koljena savijenih, tijela oputenog i pognutog, groteskno se dovukao do Hamiltona. "Glej svi", rekao je Hamiltonu. "Glej oek kak je me sredio. Ovaj oe sam to me nije u dupe utno." "Radi li to namjerno?" pitao je Hamilton, ne znajui da li da bude bijesan ili se smije. "Namjerno?" Crnac ga je prazno pogledao. "a o re, gosn Amlton?" "Ili si sasvim u Silvesterovim rukama, ili si najcininiji ovjek kojeg sam ikad sreo." Najednom su Lawsove oi trepnule. "U Silvesterovim rukama? to misli time rei?" Dijalekt je nestao; u trenu je postao paljiv, napet. "Mislio sam da je Njegovo Vjeito Visoanstvo." "Znai, dijalekt je bio pretvaranje?" Lawsove oi su se zacaklile. "Pobjeujem ga, Hamiltone. Privlaenje je tu mogu osjetiti kako me obuzima. Ali nadvladavam ga." U tom trenu je ugledao Marshu. "Tko je to?" Nespretno, Hamilton je objasnio: "Moja supruga. Ova stvar ju je uhvatila." "Isuse", rekao je Laws tiho. "to da radimo?" Zvono na vratima se opet oglasilo. S jaukom, Marsha je nestala natrag u spavau sobu. Ovaj put je bila gica Reiss. ustra i ozbiljna, umarirala je u dnevnu sobu, odjevena u strog sivi poslovni kostim, cipele s niskom petom i naoale s okvirom od kornjaevine. "Dobro jutro", rekla je odsjenim stakatom. "G. Laws mi je rekao da je -"Zastala je, iznenaeno. "Ta dreka." Pokazala je na buku i galamu televizora. "I na vaem je?" "Naravno. Servira svima cijelu stvar." Gica Reiss se primjetno opustila. "Pomislila sam da je samo mene On izdvojio." Kroz poluotvorena prednja vrata uao je bolom izoblieni McFeyffe. "Pozdrav", promrmljao je. Njegova sad estoko oteena vilica bila je zavijena. Bijela tkanina bila mu je omotana oko vrata i ugurana u ovratnik. Paljivo se

kreui, preao je kroz dnevni boravak do Hamiltona. "Moe li to nadvladati?" upitao je Hamilton suosjeajno. McFeyffe je smrknuto odmahnuo glavom. "Ne mogu." "O emu se sve ovo radi?" htjela je znati gica Reiss. "G. Laws je rekao da nam imate neto rei. Neto o ovoj uroti koja se odvija." "Uroti?" Hamilton ju je nelagodno pogledao. "To teko da je prava rije." "Slaem se", gorljivo je rekla gica Reiss, krivo ga razumjevi. "Ovo ide dalje od bilo kakve obine urote." Hamilton je odustao. Odlazei do zatvorenih vrata spavae sobe, nestrpljivo je pokucao. "Hajde, duo. Vrijeme je da krenemo u bolnicu." Nakon napregnute stanke, Marsha je izila. Obukla je debeli kaput i traperice i, pokuavajui sakriti svoju raupanu kosu, povezala ju je crvenom maramom. Nije stavila minku; bilo bi to gubljenje vremena. "U redu", rekla je blijedo. "Spremna sam." Hamilton je parkirao McFeyffeov Plymouth na bolnikom parkingu. Dok je njih petoro ilo preko tucanika prema zgradi bolnice, Bill Laws je rekao: "Silvester je klju za sve ovo?" "Silvester je sve ovo", rekao je Hamilton. "Onaj san koji ste ti i Marsha sanjali je klju. I razne druge injenice - kao to je tvoje vuenje nogu i njen izmijenjeni izgled. Status Drugih babiista. Cijeli ovaj geocentrini univerzum. Imam osjeaj da poznajem Arthura Silvestera izvana i iznutra. Uglavnom iznutra." "Jesi li siguran?" upitao je Laws sumnjiavo. "Svih nas osmero palo je u protonsku zraku Bevatrona. Tokom tog intervala postojala je samo jedna svijest, jedan referentni okvir, za nas osmero. Silvester nikad nije izgubio svijest." "Onda", rekao je Laws praktino, "mi nismo odista ovdje." "Fiziki, mi smo isprueni na podu Bevatrona. Ali mentalno, ovdje smo. Slobodna energija zrake pretvorila je Silvesterov osobni svijet u javni univerzum. Podloni smo logici religioznog udaka, starca koji je postao lan nekog aavog kulta u Chicagu tridesetih godina. Mi smo u njegovom univerzumu, gdje sva njegove neznalaka i bogomoljska praznovjerja

funkcioniraju. Mi smo u glavi tog ovjeka." mahnuo je rukom. "Ovaj pejza. Ovaj teren. Vijuge jednog mozga; brda i doline Silvesterovog uma." "Joj mene", proaputala je gica Reiss. "Mi smo u njegovoj moi. On nas pokuava unititi." "Sumnjam da je svjestan to se dogodilo. To je ironija svega. Silvester vjerojatno ne vidi nita neobino u ovom svijetu. Zato bi? To je osobni svijet fantazije u kojem je on ivio cijeli ivot." Uli su u bolniku zgradu. Nije bilo nikoga na vidiku; iz svih soba odjekivao je agresivni urlik (Tetragrammaton)ove propovijedi nedjeljom ujutro. "Tono", priznao je Hamilton. "Na to sam zaboravio. Morat emo paziti." alter za obavijesti bio je naputen. Vjerojatno je svo osoblje gledalo propovijed. U mehanikom imeniku Hamilton je naao broj Silvesterove sobe. Trenutak kasnije uspinjali su se tihim hidraulinim dizalom. Vrata sobe Arthura Silvestera bila su irom otvorena. Unutra je sjedio mravi, uspravni starac, panje prikovane za TV prijemnik. S njim su bili ga Edith Pritchet i njen sin David. Ga Pritchet i David su se nelagodno premjetali s noge na nogu; doekali su slabim uzdahom olakanja grupu koja je ula u sobu. Silvester se, meutim, nije pomakao. Nepomino, s fanatinom ozbiljnou, sjedio je suoen sa svojim Bogom, zanijet u bijesni kovitlac ratobornih, busajuih osjeanja koja su ispunjavala sobu. Jasno, Arthur Silvester nije bio iznenaen otkriem da mu se obraa njegov Stvoritelj. To je oito bio dio njegove nedjeljne rutine. Nedjeljom ujutro je apsorbirao svoju tjednu dozu duhovne hrane. David Pritchet natmureno je priao Hamiltonu. "Tko je, kog pustog, to?" pitao je, pokazujui na ekran. "Ne shvaam ga." Njegova majka, punaka, sredovjena, sjedila je uredno grickajui oljutenu jabuku, tupog lica lienog shvaanja. Osim neodreene averzije prema dreeoj buci, bila je ravnoduna prema pojavi na ekranu. "Teko je objasniti", rekao je Hamilton djeaku. "Vjerojatno nisi prije nailazio na Njega." Ostarjela, koata lubanja Arthura Silvestera malo se okrenula; dva stroga i neumoljiva siva oka uperila su se u Hamiltona. "Bez razgovora", rekao je, glasom od kojeg se Hamilton sledio. Bez daljnih rijei, okrenuo se natrag

ekranu. To je bio ovjek u iji su svijet upali. Prvi put od nezgode, Hamilton je osjetio stvaran i nepobitan strah. "Ja b reko", promrmljao je Laws krajikom usana, "da e moramo da ga sasluamo ovu ove govrancju." Ono to je Laws rekao inilo se tonim. Koliko bi dugo, kad se On popne na propovjedaonicu, obino On izlagao? Deset minuta kasnije ga Pritchet je istrpjela sve to je mogla. S iritiranim uzdahom, ustala je na noge i prela u stranji dio sobe gdje su ostali stajali. "Svih mi nebesa", potuila se, "nikad nisam mogla podnijeti te popujue evangeliste. Ne ini mi se da sam ikad u ivotu ula ijednog toliko bunog." "Odustat e", rekao je Hamilton zabavljeno. "Ostaje bez daha." "Svi u ovoj bolnici gledaju", otkrila je ga Pritchet, dok joj se lice smrklo u nezadovoljnu grimasu. "To nije dobro za Davida... Pokuala sam ga odgojiti da racionalno gleda na svijet. Ovo nije dobro mjesto za njega." "Ne", sloio se Hamilton, "svakako nije." "elim da moj sin bude dobro obrazovan", povjerila se brbl jivo, dok joj je kitnjasti eiri poigravao. "elim da upozna velike klasike, da iskusi ljepotu u ivotu. Njegov otac bio je Alfred B. Pritchet; on je uradio onaj divni prijevod Ilijade u stihu. Mislim da bi velika umjetnost morala imati ulogu u ivotu obinog ovjeka, zar ne? Ona moe uiniti postojanje toliko bogatijim i smislenijim." Ga Pritchet bila je skoro isto toliko dosadna kao i (Tetragrammaton). Gica Joan Reiss rekla je, leima okrenuta ekranu: "Jednostavno mislim da ne mogu podnijeti vie ni minutu toga. Onaj grozni starac kako sjedi tamo i upija te gluposti." Njeno napeto lice grevito se trzalo. "Voljela bih uzeti neto bilo to - i razbiti mu to o glavu." "Gospoja", rekao je Bill Laws, "taj tamo stari, on e te sredi ko to te niko nije sredio, oe jakako, samo ak prova napravit taku stvar." Ga Pritchet sluala je Lawsov dijalekt s odsutnim uitkom. "Regionalne naglaske je tako lijepo uti", rekla mu je praznoglavo. "Odakle ste, gospodine Laws?"

"Iz Clintona, Ohio", rekao je Laws gubei svoj naglasak. Bijesno ju je pogledao; to je bila jedna reakcija koju nije predvidio. "Clinton, Ohio", ponovila je ga Pritchet, zadravajui svoju blagu obradovanost. "Prola sam tuda. Zar nema Clinton vrlo lijepu opernu kuu?" Kad se Hamilton okrenuo natrag svojoj eni, ga Pritchet je nabrajala svoje omiljene opere. "To je ena koja ne bi primijetila da nikakav svijet ne postoji", rekao je Marshi. Govorio je tiho. Ali, u tom trenutku, urlajua propovijed je okonana. Smijeani kovitlac bijesa nestao je s ekrana; u trenu je soba utonula u tiinu. Hamilton je na svoju sramotu uo kako njegove posljednje rijei glasno odjekuju u nagloj tiini. Polagano, neumitno, Silvesterova ostarjela glava okrenula se na krutom, mravom vratu. "Oprostite?" rekao je tihim, ledenim glasom. "Jeste li imali neto za rei?" "Tono", rekao je Hamilton; sad se nije mogao povui. "elim razgovarati s vama, Silvestere. Nas sedmoro moramo neto raspraviti. S vama." U kutu, TV prijemnik je prikazivao grupu anela kako veselo pjevaju jednooktavne verzije popularnih crkvenih pjesama. Lica bezizraznih i praznih, aneli su se njihali oputeno naprijed-natrag, dajui blago deziran prizvuk otunim kadencama. "Imamo problem", rekao je Hamilton, gledajui starca. Vjerojatno je Silvester imao mo da njih sedmoro baci u Pakao. Na kraju krajeva, ovo je bio njegov svijet; ako je itko imao utjecaja kod (Tetragrammaton)a, to je svakako bio Arthur Silvester. "Kakav je to problem?" pitao je Silvester. "Zato vas sedmoro niste na molitvi?" Ignorirajui ga, Hamilton je nastavio: "Doli smo do otkria o naoj nezgodi. Usput reeno, kako se oporavljate od ozljeda?" Nadmeni smijeak hladnog zadovoljstva prekrio je usahlo lice. "Mojih ozljeda", obavijestio ga je Silvester, "vie nema. Vjera je zasluna, a ne ovi petljajui lijenici. Vjera i molitva e provesti ovjeka kroz svaku nevolju." Dodao je: "Ono o emu vi govorite kao o 'nezgodi' bio je metod kojim nas je

Provienje iskualo. Boji nain da otkrije od kakve smo tvari sastavljeni." "Joj mene", pobunila se ga Pritchet, smijeei se samouvjereno. "Sigurna sam da Provienje ne bi stavljalo ljude na takvu kunju." Starac ju je odluno prouavao. "Jedini Pravi Bog", izjavio je kategorino, "je strog Bog. On dijeli kaznu i nagradu po Svom nahoenju. Naa je sudbina pokoriti se. ovjeanstvo je stavljeno ovdje na Zemlju da ispuni volju Kozmikog Autoriteta." "Od nas osmoro", rekao je Hamilton, "sedmoro je onesvijeteno od udara nakon pada. Jedan od nas ostao je pri svijesti. To ste vi." Silvester je samozadovoljno potvrdno klimnuo glavom. "Dok sam padao", objasnio je, "molio sam se Jedinom Pravom Bogu da me zatiti." "Od ega?" upala je gica Reiss. "Njegove vlastite kunje?" Odmahujui prema njoj, Hamilton je nastavio: "Bilo je mnogo slobodne energije unaokolo u Bevatronu. Normalno, svaka jedinka ima jedinstven referentni okvir. Ali zato to smo svi izgubili svijest dok smo bili unutar zrake energije, a vi niste -" Silvester ga nije sluao. Gledao je ravno pored Hamiltona, prema Billu Lawsu. Pravedniki gnjev zarumenio mu je upale obraze. "Je li to", upitao je tankim glasom, "osoba obojene puti koja stoji tamo?" "To je na vodi", rekao je Hamilton. "Prije nego to nastavimo", rekao je Silvester ravnim glasom, "Morat u zatraiti od obojene osobe da izie. Ovo su osobne prostorije jednog bijelca." Ono to je Hamilton rekao stiglo je s razine van paljivog rezoniranja. Nije imao opravdanja da to kae; rijei su navrle previe prirodno i spontano da bi se branile. "K vragu s vama", rekao je i vidio Silvesterovo lice kako postaje bezizraajno poput kamena. Pa, dogodilo se. Pa bi ga ve mogao uraditi kako treba. "Bijelac? Ako taj Drugi Bab ili kako se ve zove, ta (Tetragrammaton) glupost koju ste izmislili, moe sjediti i sluati kako to izgovarate, On je bezvrijednija, oronulija travestija boga nego vi ovjeka. ime je dosta reeno." Ga Pritchet je zinula. David Pritchet se zakikotao. Zgranute, gica Reiss i Marsha su instinktivno ustuknule. Laws je stajao ukoeno, lica punog bola i ironije. U kutu, McFeyffe je tupo drao svoju nateenu eljust i ini se da jedva da je uo.

Polagano, Arthur Silvester je ustao na noge. Nije bio vie ovjek; bio je sila odmazde koja nadmauje ljudskost. Aneo oienja, branio je svoje kultno boanstvo, svoju zemlju, bijelu rasu i svoju osobnu ast sve odjednom. Na tren je stajao skupljajui svoje moi. Drhtaj je zatresao njegovo mravo tijelo; i duboko iz njegove utrobe stigla je spora, ljepljiva, otrovna mrnja. "Vjerujem", rekao je, "da ste vi crnjoljubac." "To je tono", sloio se Hamilton. "I ateist i crveni. Jeste li upoznali moju suprugu? Ruska pijunka. Jeste li upoznali mog prijatelja Billa Lawsa? Postdiplomac napredne fizike; dovoljno dobar da sjedne za isti stol sa svakim ivuim ovjekom. Dovoljno dobar da -" Na TV ekranu, hor mjeovitih anela prestao je pjevati. Slika je zastala; tamni valovi svjetla zraili su zlokobni, rastui bijes tekuih kretnji. Iz zvunika nije vie dopirala plana glazba; sada je tupa tutnjava drmala cijevi i kondenzatore. Tutnjava je prerasla u grmljavinu koja je parala ui. Iz ekrana televizora izala su etiri ogromna lika. Bili su to aneli. Krupni, brutalni, muevni aneli s gadnim pogledom u oima. Svaki je teio najmanje sto kila. Lepeui krilima, etvorica anela ustremila su se na Ha miltona. S nadmenim smijekom na izboranom licu, Silvester je koraknuo unatrag da uiva u prizoru nebeske odmazde koja pogaa bogohulnika. Kad se prvi aneo spustio da izvri Kozmiku Presudu, Hamilton ga je oborio udarcem. Iza njega, Bill Laws je dograbio stolnu svjetiljku. Skaui naprijed, udario je drugog anela po glavi; oamuen, aneo je pokuao uhvatiti crnca. "Joj mene", zavapilaje ga Pritchet. "Neka netko pozove policiju." Bilo je beznadno. U kutu, McFeyffe se probudio iz svog stupora i slabano zamahnuo na jednog od anela. Bljesak iste energije preplavio ga je; veoma tiho, McFeyffe je klonio uza zid i nepomino leao. David Pritchet, uzbueno viui, dograbio je boice lijekova sa nonog stolia i nasumice ih bacao prema anelima. Marsha i gica Reiss borile su se divljaki; obje su se objesile na jednog krupnog, priglupog anela, obarajui ga, utirajui i grebui, upajui mu pera. Jo anela nahrupilo je iz TV ekrana. Arthur Silvester gledao je sa samodopadnim zadovoljstvom kako Bill Laws nestaje pod hrpom osvetnikih krila. Samo je Hamilton preostao, a od njega nije mnogo ostalo. Poderanog

kaputa, okrvavljenog nosa, nastavio je oajniku borbu pritjeranog u kut. Jo jedan aneo je pao, udaren ravno u prepone. Ali za svakog izbaenog iz stroja, cijelo jato bi izletjelo iz sedamdesetcentimetarskog ekrana i brzo dostiglo punu veliinu. Povlaei se, Hamilton je uzmicao prema Silvesteru. "Da ima pravde u tom tvom smrdljivom, otrcanom svijetu -" prodahtao je. Dva anela skoila su na njega; zaslijepljen, guei se, osjetio je kako mu noge poputaju. S uzvikom, Marsha se probila do njega. Maui svjetlucavom iglom za eire, ubola je jednog od anela u bubreg; aneo je zajaukao i pustio Hamiltona. Grabei bocu mineralne vode sa stola, Hamilton je oajniki zamahnuo njom. Boca se rasprsnula o zid; krhotine stakla i zapjenjena voda razletjeli su se posvuda. itei, Arthur Silvester je ustuknuo. Gica Reiss se sudarila s njim; vjeto kao maka, okrenula se, snano ga gurnula i iskobeljala se. Silvester se, sa zapanjenim izrazom lica, sapleo i pao. Rub kreveta se uzdigao da doeka njegovu krhku lubanju; uslijedio je otar prasak kad su se to dvoje sudarili. Stenjui, Arthur Silvester je izgubio svijest... I aneli su nestali. Gungula je zamrla. Televizor je zanijemio. Nita nije ostalo osim osam ljudskih bia, ratrkanih u razliitim pozama ozlijeenosti i obrane. McFeyffe je bio sasvim u nesvijesti i djelomino oprljen. Arthur Silvester je leao nepomino, staklastih oiju, jezika isplaenog, a jedna ruka mu se refleksno grila. Bill Laws, ustajui u sjedei poloaj, pokuavao se dii na noge. Uasnuta, ga Pritchet je upala u sobu iz hodnika, mekog lica oblivenog oajem. David Pritchet stajao je bez daha, ruku jo punih jabuka i narani koje je bacao. Histerino se smijui, gica Reiss je povikala: "Sredili smo ga. Pobijedili smo. Pobijedili smo!" Oamuen, Hamilton je privio uz sebe drhtavi lik svoje ene. Vitka, zadihana, Marsha se stisnula uz njega. "Duo", proaputala je, oiju svjetlucavih od suza, "u redu je, zar ne? Gotovo je." Naspram njegovog lica njena meka smea kosa se kovrala. Njena koa, glatka i topla, pritiskala je njegove usne; njeno tijelo bilo je krhko, vitko, lagano, gipko tijelo kojeg se sjeao. A vreasta odjea je nestala. U elegantnoj pamunoj bluzici i suknji, Marsha ga je grlila sa zahvalnim, radosnim

olakanjem. "Svakako", promrmljao je Laws, s naporom se uspravljajui. Jedno zatvoreno oko gadno je oticalo; odjea mu je bila u ritama. "Stari kopilan je gotov. Onesvijestili smo ga - to je upalilo. Sad ni on nije nita bolji od nas ostalih. Sad je i on u nesvijesti." "Pobijedili smo", ponavljala je gica Reiss, uz kompulzivno naglaavanje. "Izvukli smo se iz njegove urote." Lijenici su pristigli iz svih dijelova bolnice. Veina medicinske panje bila je usmjerena na Arthura Silvestera. Uz slabane grimase, starac se uspio uzverati natrag u svoj naslonja pred televizorom. "Hvala vam", promrmljao je. "Dobro sam, hvala. Mora da mi se na tren zavrtjelo u glavi." McFeyffe, koji se poeo vraati u ivot, veselo je pipao svoju vilicu i vrat; njegove viestruke kletve su nestale. Sa sretnim uzvikom strgnuo je zavoj i umotanu tkaninu. "Nema ih!" povikao je. "Hvala Bogu!" "Nemoj zahvaljivati Bogu", suho ga je podsjetio Hamilton. "Prestani dok si u prednosti." "to se ovdje dogodilo?" upitao je jedan lijenik. "Mala rasprava." Laws je ironino pokazao prosutu bombonjeru koja je pala sa kreveta. "Tko e dobiti zadnji s okoladnim preljevom." "Samo jedna stvar nije u redu", promrmljao je Hamilton, duboko zaokupljen mislima. "To je vjerojatno samo tehniko pitanje." "to je to?" upitala je Marsha, vrsto stisnuta uz njega. "Va san. Zar ne leimo svi u Bevatronu, manje-vie nesvjesni? Zar nismo fiziki zatoeni u vremenu?" "Auf, rekla je Marsha otrijenjeno. "To je tono. Ali vratili smo se - sigurni smo!" "ini se." Hamilton je mogao osjetiti kako joj srce kuca i, malo sporije, dizanje i sputanje njenog disanja. "I to je ono to se rauna." Bil a je topla, meka i predivno vitka. "Dok god sam te sastavio onakvom kakva si bila..." Glas mu je zamro. U njegovom zagrljaju njegova ena je bila vitka, odista. Previe vitka.

"Marsha", rekao je tiho, "neto jest polo po krivu." Istog trena, njeno gipko tijelo se ukrutilo. "Po krivu? to hoe rei?" "Skini odjeu." urno, uhvatio je patent-zatvara njene suknje. "Hajde pouri!" Trepui, Marsha je ustuknula od njega. "Ovdje? Ali, duo, pred svim ovim ljudima-" "Hajde!" naredio je otro. Zbunjena, Marsha je poela otkopavati bluzu. Kliznuvi iz nje, bacila ju je na krevet i sagnula se da skloni suknju. okirana i uasnuta, grupa ju je posmatrala dok se izvlaila iz donjeg rublja i stala naga nasred sobe. Bila je bespolna poput pele. "Pogledaj se", napao ju je Hamilton divljaki. "Za ime Boje, pogledaj! Zar ne osjea?" Zapanjena, Marsha je spustila pogled na sebe. Grudi su joj sasvim nestale. Tijelo joj je bilo glatko, pomalo koato, bez primarnih ili sekundarnih spolnih karakteristika bilo koje vrste. Vitka, bezdlaka, mogla je biti mladi djeak. Ali nije bila ak ni to; bila je nita. Apsolutno i nepobitno bespolna. "to..." otpoela je uplaeno. "Ne razumijem." "Nismo se vratili", rekao je Hamilton. "Ovo nije na svijet." "Ali aneli", rekla je gica Reiss. "Nestali su." Dodirujui svoju vilicu normalne veliine, McFeyffe se pobunio: "I moj apscesni zub je u redu." "Ovo nije ni Silvesterov svijet", rekao mu je Hamilton. "Ve nekog drugog. Neke tree osobe. Dobri Boe - nikad se neemo vratiti." Oajan, zavapio je zapanjenim likovima oko sebe: "Koliko svjetova postoji? Koliko e se puta ovo dogoditi?"

9 Ratrkano po podu Bevatrona lealo je osam osoba. Nitko od njih nije bio potpuno svjestan. Oko njih bila je razbacana i zadimljena ruevina, pocrnjeli potpornji od kovine i beton koji su inili promatraku platformu, zbrkana hrpa materijala na kojoj su nekad stajali. Poput pueva, medicinski radnici paljivo su puzali dolje po ljestvama u komoru. Nee proi jo mnogo i stii e do osam tijela, prije nego to je sila magneta uminula i zujea bujica protona iezla u tiinu. Prevrui se i okreui u svom krevetu, Hamilton je prouavao neprekidni prizor. Uvijek iznova ga je pregledao; svaki aspekt prizora bio je prouen. Ka ko se kretao prema buenju, tako je prizor blijedio. Kad je ponovo nemirno utonuo u san prizor se ponovo pojavio, jasan, otar i potpuno precizan. Pored Hamiltona, njegova ena se okretala i uzdisala u snu. U gradu Belmontu, osam osoba se prevrtalo i pomicalo, naizmjenino se budei i sanjajui, videi uvijek iznova fiksirane obrise Bevatrona, leee, zgrene likove. Napreui se da uoi svaki detalj prizora, Hamilton je promatrao svaki lik centimetar po centimetar. Prvo - i najprimamljivije - bilo je njegovo vlastito fiziko tijelo. Palo je posljednje. Udarajui u cement velikom jainom, lealo je muno oprueno, rairenih ruku, s jednom nogom svijenom ispod. Osim slabog, plitkog disanja, nije se pomicalo. Boe, kad bi samo postojao nekakav nain da do pre do njega... kad bi mogao viknuti na njega, probuditi ga, zaurlati tako jako da ustane iz tame nesvijesti. Ali bilo je beznadno. Nedaleko je leala klonula figura McFeyffea. Njegovo punako lice imalo je izraz bijesnog uenja; jedna ruka je jo bila ispruena u uzaludnom pokuaju da dohvati ogradu koje vie nije bilo. Potoi krvi curio je niz njegov debeli obraz. McFeyffe je bio ozlijeen; u to nije bilo sumnje. Njegovo disanje bilo je grubo, neravnomjerno. Pod njegovim kaputom prsa su mu se bolno dizala i sputala. Iza McFeyffea leala je gica Reiss. Napola zatrpana ostacima platforme, leala je daui, ruku i nogu u refleksnoj borbi da skine sa sebe gips i beton. Naoale su joj bile slomljene. Odjea joj je bila izguvana i pocijepana, i na

sljepoonici joj je iskoila gadna voruga. Njegova vlastita ena, Marsha, nije bila daleko. Na taj fiksni, nepokretni prizor, Hamiltonu se srce zgrilo od alosti. Nju se, kao ni ostale, nije moglo probuditi. Bez svijesti, leala je s jednom rukom savinutom ispod sebe, koljena podignutih u kvazi-fetalnom poloaju, glave okrenute na jednu stranu, oprljene smee kose rasute po vratu i ramenima. Lagano treperenje disanja pomicalo joj je usne; osim toga nije bilo kretnji. Odjea joj je bila zapaljena; postupno, neumitno, crta mutnih iskara pribliavala se njenom tijelu. Oblak ljutog dima lebdio je nad njom, djelimino prekrivajui njene vitke noge i stopala. Jedna cipele s visokom petom bile je sasvim strgnuta; leala je na metar od nje, tuno i odbaeno. Ga Pritchet bila je bavasta hrpa pulsirajueg mesa, groteskna u svojoj kriavoj cvjetnoj haljini, sada gadno sprenoj. Njen ekstravagantni eiri bio je smrvljen u otpad padajuim gipsom. Njena torbica, istrgnuta iz ruke snagom udara, otvorila se u padu; njen sadraj bio je rasut oko nje. Skoro sasvim u otpacima bio je David Pritchet. Djeak je jednom zastenjao. Jednom se pomakao. Komad iskrivljene kovine leao mu je preko prsa, prijeei ga da se digne. Prema njemu su bile usmjerene usporene medicinske ekipe. Kog je vraga bilo njima? Hamilton je elio vrisnuti, histerino zaurlati. Zato se ne poure? etiri noi su prole... Ali ne tamo. U tom svijetu, stvarnom svijetu, proteklo je samo nekoliko uasnih sekundi. Meu ostacima razderanog sigurnosnog zaslona leao je crni vodi, Bill Laws. Njegovo mravo tijelo se trzalo; oiju otvorenih i staklastih, gledao je u zadimljenu hrpu organske materije. Hrpa je bila mravo, krto tijelo Arthura Silvestera. Starac je izgubio svijest... bol i ok slomljene kraljenice odagnao j e i zadnju iskru osobnosti. Od svih njih, on je bio najvie ozlijeen. Tamo su leali, osam oprljenih i uasno klonulih tijela. Obeshrabrujui prizor. Ali Hamilton bi, prevrui se i okreui u svom udobnom krevetu, pored svoje vitke i lijepe ene, dao bilo to na svijetu da se nae natrag tamo. Da se vrati u Bevatron i osvijesti svog beivotnog fizikog dvojnika... i tako istrgne svoje mentalno ja iz krivudavog kanala u kojem je lutalo. U svim moguim univerzumima, ponedjeljak je bio isti. U osam i trides et

ujutro, Hamilton je sjedio u Southern Pacific prigradskom vlaku, sa San Francisco Chronicleom rairenim na krilu, na putu uz obalu do Electronic Development Agency. Pretpostavljajui, naravno, da ona postoji. Jo nije mogao odrediti. Oko njega, bezbrini slubenici puili su i itali stripove i raspravljali o sportu. Zgrbljen na svom sjedalu, Hamilton ih je zamiljeno promatrao. Jesu li znali da su izobliene izmiljotine u svijetu iz neije mate? Oito nisu. Mirno su slijedili svoju rutinu poetka tjedna, nesvjesni da svakim dijelom njihovog postojanja upravlja neko nevidljivo prisustvo. Nije bilo teko pogoditi identitet tog prisustva. Vjerojatno je sedam od osam lanova grupe do sada to shvatilo. ak i njegova ena. Za dorukom, Marsha ga je ozbiljno pogledala i rekla: "Ga Pritchet. Razmiljala sam cijele noi. Sigurna sam." "Zato si sigurna?" upitao je zajedljivo. "Jer je", odgovorila je Marsha s apsolutnim uvjerenjem, "ona jedina koja bi povjerovala u ovako neto." Prela je rukama preko svog ravno g tijela. "To je upravo onakva glupa, viktorijanska besmislica kakvu bi nam ona nametnula." Ako je bilo ikakve sumnje u njegovom umu, bila je razrijeena prizorom koji je ugledao dok je vlak izlazio iz Belmonta. Posluno stojei pred seoskom kolibicom bio je konj upregnut u kola puna starog eljeza; zahralih ostataka naputenih automobila. Konj je nosio hlae. "Juni San Francisco", zaunjkao je kondukter, pojavljujui se na jednom kraju ljuljajueg vagona. Stavljajui svoje novine u dep, Hamilton se pridruio aici poslovnih ljudi koji su krenuli ka izlazu. Trenutak kasnije je potiteno iao ka blistavoj bijeloj zgradi koja je bila Electronic Development Agency. Barem je tvrtka postojala... to je bio dobar poetak. Prekriivi prste, estoko se molio da je njegov posao dio ovog svijeta. Doktor Guy Tillingford doekao ga je u vanjskom uredu. "Uranio si, vidim", razveselio se, rukujui se s njim. "Dobar poetak." Znatno oputeniji, Hamilton je poeo skidati kaput. EDA je postojala, i jo je imao posao. Tillingford ga je, u ovoj izoblienoj stvarnosti, zaposlio; toliko je prelo. Jedan bitan problem bio je izbrisan iz njegove biljenice stvari o kojima treba brinuti. "Jako uviavno od vas to ste mi dali slobodan dan", rekao je Hamilton

oprezno, dok ga je Tillinford vodio niz hodnik do laboratorija. "Zahvalan sam za to." "Kako si proao?" zapitao je Tillingford. To je bio hladan tu. U Silvesterovom svijetu, Tillingford ga je poslao da se posavjetuje s Prorokom Drugog Baba. anse su bile male da je i to prelo... u stvari, nije dolazilo u obzir. Odugovlaei, Hamilton je rekao: "Ne loe, kad se sve uzme u obzir. Naravno, to nije ba uobiajeno za mene." "Jesi li lako pronaao mjesto?" "Sasvim lako." Znojei se, Hamilton se pitao to je to radio, u ovom svijetu. "Bilo je -" otpoeo je, "ba lijepo od vas. Prvi dan, samo tako." "Nema na emu. Samo mi reci jedno." Na vratima, Tillingford je zastao naas. "Tko je pobijedio?" "P-pobijedio?" "Da li je tvoj natjecatelj osvojio nagradu?" Smijeei se, Tillingford ga je srdano pljesnuo po leima. "Svega mu, kladim se da jest. Mogu rei po izrazu tvog lica." Punaki direktor kadrovskog doao je niz hodnik, sa debelom aktovkom pod mikom. "Kako je proao?" upitao je, sa sonim smijekom. Suesniki je potapao Hamiltona po ruci. "Ima nam to pokazati? Nekakvu plaketu, moda?" "Tajnovit je", povjerio se Tillingford. "Ernie, daj da to stavimo u uredski bilten; zar to ne bi interesiralo osoblje?" "Itekako si u pravu", sloio se direktor kadrovskog. "Zabiljeiti u to." Hamiltonu je rekao: "Kako si ono rekao da ti se maka zove?" "to?" zapeo je Hamilton. "U petak, kad smo priali o tome. Ba se ne mogu sjetiti. Hou zapisati tono za uredski bilten." U ovom univezumu, Hamilton je dobio slobodan dan - njegov prvi radni dan na novom poslu - da odvede Tupamacu na izlobu kunih ljubimaca. U sebi je zastenjao. U nekim stvarima, svijet ge Pritchet bit e vea nevolja od svijeta Arthura Silvestera. Nakon to je sasluao sve podatke o izlobi maaka, direktor kadrovskog je

pourio dalje, ostavljajui Hamiltona i njegovog efa licem u lice. Trenutak istine je stigao; nije se mogao odlagati. "Doktore", rekao je Hamilton mrano, gazei u hladnu vodu. "Moram vam neto priznati. U petak, bio sam toliko uzbuen to dolazim raditi za v as da se " Nasmijeio se moleivo. "Pa, iskreno, ne sjeam se nikakve stvari o onom to smo razgovarali. Sve mi je kao nejasna mrlja u sjeanju." "Razumijem, djeae moj", rekao je Tillingford umirujue, nakezivi mu se oinski. "Nemoj se gristi oko toga... bit e dosta prilike da se prorade detalji. Oekujem da e se ovdje dugo zadrati." "U stvari", gurao je Hamilton dalje, "ak se ni ne sjeam to mi je posao. Zar to nije smijeno?' Obojica su se slatko nasmijali na to. "To je svakako zabavno, djeae moj", suglasio se Tillingford konano, briui suze od smijeha s oiju. "Mislio sam da sam do sada svata uo." "Pretpostavljate li moda -" Hamilton je pokuao zvuati oputeno i nonalantno. "Samo kratak saeti kurs, prije nego to me ostavite?" "Pa", rekao je Tillingford. Dio njegovog dobrog raspoloenja je iilio; poprimio je svean, vaan izraz, izgled ozbiljne zamiljenosti. Prazan pogled zagledan u daljinu pojavio mu se na licu; razmatrao je opu sliku. "Mislim da nikad ne kodi prijei temeljne stvari. Bitno je, ja uvijek kaem, vratiti se tu i tamo temeljnim postulatima. Da ne bismo skrenuli predaleko s naeg puta." "tima", sloio se Hamilton, molei se u sebi da e, to god to bilo, moi prilagoditi mu se. to je kog vraga bila predstava Edith Pritchet o funkcioniranju ogromne tvrtke za elektronska istraivanja? "EDA", poeo je Tillingford,'"kao to si u potpunosti shvatio, bitan je element u nacionalnoj strukturi drutva. Ona ima vitalan zadatak za obaviti. I taj zadatak i obavlja." "Apsolutno", suglasio se Hamilton. "Ono to mi ovdje u EDA radimo je vie od posla. Vie, usudio bih se rei, od pukog ekonomskog poduzea. EDA nije osnovana sa mislima na zaradu." "Slijedim vas", potvrdio je Hamilton. "Bila bi mala i bezvrijedna stvar za hvalisanje, da je EDA financijski

uspjena. U stvari, jest. Ali to nije bitno. Na zadatak ovdje - a velik je i dobrobitan to zadatak - ide dalje od bilo kakvog koncepta profita i koristi. To je naroito tono u tvom sluaju. Ti si, kao mladi poetnik pun ideala, mot iviran istom vrstom zanosa koja je nekad i mene podstakla. Sada sam star. Ja sam svoj posao obavio. Jednog dana, moda ne predaleko u budunosti, odloit u svoje breme, predajui svoj teret u gorljivije, snanije ruke." S rukom na Hamiltonovom ramenu, doktor Tillingford ga je ponosno poveo u EDAinu ogromnu mreu istraivakih laboratorija. "Naa svrha", izjavio je dirljivo, "je da usmjerimo ogromne resurse i nadarenost industrije elektronike na cilj podizanja kulturnih standarda masa. Da dovedemo umjetnost do velike mase ovjeanstva." Hamilton se naglo otrgnuo. "Doktore Tillingforde", povikao je, "moete li me pogledati u oi i rei to?" Zapanjen, Tillingford je stajao otvarajui i zatvarajui usta. "Ali, Jack -" promrmljao je. "to -" "Kako moete stajati tu recitirajui te besmislice? Vi ste obrazovan, inteligentan ovjek; vi ste jedan od najveih statistiara na svijetu." Divlje maui rukama, Hamilton je urlao na zbunjenog starca. "Zar nemate vlastitu pamet? Za ime Boje - pokuajte se sjetiti tko ste. Ne doputajte da vam se ovo dogodi!" Ustuknuvi u oaju, Tillingford je zamucao i pitomo sklopio ruke. "Jack, djeae moj. to te spopalo?" Hamilton je zadrhtao. Nije vrijedilo; gubio je vrijeme. Najednom ga je obuzela elja da se smije. Situacija je bila nevjerojatno apsurdna; mogao bi sauvati svoj gnjev. Nije to bila krivnja jadnog Tillingforda... Tillingford nije bio nita odgovorniji od konja u hlaama koji je vukao kola s otpadom. "Ispriavam se", rekao je umorno. "Uznemiren sam." "Ojoj", prodahtao je doktor Tillingford, poinjui se oporavljati. "Hoe li ti smetati da sjednem na tren? Imam problema sa srcem... nita ozbiljno, udno oboljenje zvano paroksimalna tahikardija. Od nje mi staro kuckalo nekad bre zalupa. Ispriaj me." Zamaknuo je u jedan pokrajnji ured; vrata su se zalupila i uo se zvuk boice s lijekovima urno otvarane i tableta istresanih. Vjerojatno je izgubio svoj novi posao. Ravnoduno, Hamilton je sjeo na

klupu u hodniku i posegnuo za svojim cigaretama. Ba fin poetak njegove prilagodbe... nije mogao poeti gore. Polagano, oprezno, vrata pokrajnjeg ureda su se otvorila. Doktor Tillingford, rairenih i prestraenih oiju, obazrivo je izvirio. "Jack", rekao je tiho. "to?' promrmljao je Hamilton, ne diui pogled. "Jack", pitao je Tillingford nesigurno, "ti zbilja eli dovesti kulturu masama, zar ne?" Hamilton je uzdahnuo. "Svakako, doktore." Diui se na noge okrenuo se prema starcu. "Oboavam to. Najvea stvar ikad smiljena." Olakanje je preplavilo Tillingfordovo lice. "Hvala nebesima." Poneto povraenog pouzdanja, iziao je u hodnik. "Vjeruje li da si dovoljno jak da pone s poslom? Ja - eh - ne bih te htio previe optereivati." Svijet sastavljen od i nastanjen sa Edith Pritchet. Mogao ga je vidjeti u mislima: prijazan, pomaui, saharinski sladak. Radi, misli vjeruje nita osim lijepog i dobrog. "Neete me otpustiti?" pitao je Hamilton. "Otpustiti te?" Tillingford je trepnuo. "Zbog ega to?" "estoko sam vas izvrijeao." Tillingford se slabano nasmijao. "Pusti to. Djeae moj, tvoj otac mi je bio jedan od najdraih prijatelja. Jednom u ti ispriati koliko smo se mi ponekad ljutili jedan na drugog. Iver ne pada daleko od klade, ha, Jack?" Oprezno tapui Hamiltona po ramenu, doktor Tillingford proslijedio ga je u laboratori je. Tehniari i oprema protezali su se u svim smjerovima; zujee, ivahno prostranstvo uurbano radeih elektronskih istraivakih projekata. "Doktore", rekao je Hamilton bez uvjerenosti, "mogu li vas upitati jedno pitanje? Samo da budem siguran?" "Pa, naravno, djeae moj. to to?" "Sjeate li se Nekoga po imenu (Tetragrammaton)?" Doktor Tillingford izgledao je zbunjeno. "ega? (Tetragrammaton)? Ne, ne bih rekao. Ne koliko se mogu sjetiti." "Hvala", rekao je Hamilton umorno. "Samo sam se htio uvjeriti. Nisam ni oekivao da ete se sjeati."

S jednog radnog stola, doktor Tillingford je pokupio primjerak Journal of Applied Sciences za studeni 1959. "Ovdje je jedan lanak koji krui meu naim osobljem. Mogao bi te interesirati, mada je to danas ve stara s tvar. Analiza radova jednog od odista bitnih ljudi naeg stoljea, Sigmunda Freuda." "Fino", rekao je Hamilton ravnim glasom. Bio je pripravan na bilo to. "Kao to zna, Sigmund Freud razvio je psihoanalitiki koncept seksa kao sublimacije umjetnikog nagona. Pokazao je kako se temeljna, osnovna ljudska potreba za umjetnikom kreativnou, ukoliko joj se ne da valjan metod za izraavanje, transformira i mijenja u svoj surogatni oblik: seksualnu aktivnost." "Tako dakle?" promrmljao je Hamilton rezignirano. "Freud je pokazao da kod zdravog, neinhibiranog ljudskog bia nema seksualnog nagona niti znatielje ili zainteresiranosti za seksualnost. U suprotnosti s tradicionalnim miljenjem, seks je potpuno umjetna preokupacija. Kad se mukarcu ili eni prui ansa za dostojnu, normalnu umjetniku aktivnost - slikanje, pisanje, glazbu - takozvani seksualni nagon usahne. Seksualna aktivnost je skriveni oblik u kojem se umjetniki talenat ispoljava kad mehanistiko drutvo izloi jedinku neprirodnim inhibicijama." "Svakako", rekao je Hamilton. "Uio sam to u srednjoj koli. Ili neto nalik tome." "Sreom", nastavio je Tillingford, "poetni otpor Freudovom monumentalnom otkriu bio je prevladan. Naravno, suoio se sa stranim protivljenjem. Ali, sreom, sve to izumire. Danas teko da e nai obrazovanu osobu koja pominje seks i seksualnost. Ja koristim te termine tek u njihovom klinikom smislu, da opiem abnormalno kliniko stanje." S nadanjem, Hamilton je upitao: "Kaete da postoje neki ostaci tradicionalnog miljenja meu niim klasama?" "Pa", priznao je Tillingford, "trebat e jo vremena da se dopre do svih." Razvedrio se; entuzijazam mu se vratio. "I to je na posao, djeae moj. To je funkcija elektroniarskog umijea." "Umijea", promrmljao je Hamilton. "Ne ba oblika umjetnosti, bojim se. Ali ni daleko od toga. Na zadatak, djeae moj, je da nastavimo potragu za konanim medijem komunikacije, spravom koja nee ostaviti nijedan kamen neprevrnutim. Pomou koje e svi

ivui ljudi biti suoeni s kulturnim i umjetnikim naslijeem civilizacije. Slijedi li me?" "Ve sam tu", odgovorio je Hamilton. "Ve godinama imam visokovjerni ureaj za reprodukciju zvuka." "Visokovjerni?" Tillingford je bio obradovan. "Nisam znao da se zanima za glazbu." "Samo za zvuk." Ignorirajui ga, Tillingford je navalio: "Onda e se morati prikljuiti tvrtkinom simfonijskom orkestru. Izazvaemo orkestar pukovnika T. E. Edwardsa poetkom prosinca. Svega mu, imat e priliku svirati protiv svoje stare tvrtke. Koji instrument svira?" "Ukulele." "Samo poetnik, ha? A tvoja ena? Svira li ona neto?" "Gusle." Zbunjen, Tillingford je ostavio tu temu. "Pa, to moemo raspraviti kasnije. Mislim da si nestrpljiv da prione na posao." U pet i trideset tog popodneva, Hamiltonu je doputeno da odloi svoje sheme i spremi alatke svog umijea. Pridruujui se ostalim radnicima koji su se zaputili kui, zahvalno je izaao iz postrojenja, na staze od tucanika izmeu drvoreda koje su vodile do ulice. Upravo je pogledom potraio postaju vlaka, kad su poznata plava kola prila rubniku i tiho se zaustavila kraj njega. Za volanom njegovog Ford coupea bila je Silky. "Nek sam proklet", rekao je - ili mislio da je rekao. Ustvari, zaulo se svakojako. "to ti radi ovdje? Samo to te nisam poeo traiti." Nasmijeeno, Silky mu je otvorila vrata kola. "Doznala sam tvoje ime i adresu iz prometne dozvole." Pokazala je na pretinac za rukavice. "Ipak si govorio istinu. to znai ono 'W.'?" "Willibald." "Nemogu si." Kad je oprezno sjeo kraj nje, Hamilton je primijetio: "Ali tamo ne pie gdje radim."

"Ne", priznala je Silky. "Nazvala sam tvoju enu i ona mi je rekla gdje te mogu nai." Dok je Hamilton buljio u nju u tupoj pometenosti, Silky je ubacila u prvu i pokrenula kola naprijed. "Ne smeta ti da ja vozim, je li?" upitala je zamiljeno. "Tako volim ova tvoja mala kola... ba su slatka i fina, i laka za voziti." "Vozi", rekao je Hamilton, jo uvijek se udei. "Ti - si zvala Marshu?" "Dugo smo i iskreno razgovarale", obavijestila ga je Silky mirno. "O emu?" "O tebi." "to o meni?" "Kakav si. to radi. Ma, sve o tebi. Zna ve kako ene razgovaraju." Sveden na nemonu utnju, Hamilton je prazno gledao El Camino Real i nizove kola koja su vozila niz poluotok prema raznim predgraima. Pored njega, Silky je zadovoljno vozila, malenog lica vedrog i zadovoljnog. U ovom neposrnulom svijetu, Silky je pretrpjela radikalnu promjenu. Njena plava kosa visila joj je na leima u dvije debele ute pletenice. Nosila je bijelu mornarsku bluzu i konzervativnu tamnoplavu suknju. Na nogama su joj bile obine, neukraene mokasine. Izgledala je, u svakom pogledu, poput nevine srednjokolke. minke nije bilo. Njen koketni, grabljivi izraz lica je nestao. I tijelo joj je bilo, kao i Marshino, sasvim nerazvijeno. "Kako si ti?" upitao je Hamilton suho. "Ba fino." "Sjea li se", upitao je paljivo, "kad smo se zadnji put vidjeli? Sjea li se to se deavalo?" "Naravno", odgovorila je Silky staloeno. "Ti i ja i Charley McFeyffe odvezli smo se u San Francisco." "Zbog ega?" "G. McFeyffe htio je da ti posjeti njegovu crkvu." "Jesam li?" "Pretpostavljam. Obojica ste nestali unutra." "to je onda bilo?' "Nemam pojma. Onda sam zaspala u kolima."

"Ti - nisi vidjela nita?" "Kao na primjer?" Zvualo bi glupo rei: "Dva odrasla mukarca kako se penju u Raj na jednom kiobranu." Pa nije to rekao. Umjesto toga je upitao: "Gdje idemo? Natrag u Belmont?" "Naravno. to drugo?" "Mojoj kui?" Prilagoavanje na ovaj svijet nee ii ba brzo. "Ti i ja i Marsha..." "Veera je ve spremna", rekla mu je Silky. "Ili e biti, dok mi doemo tamo. Marsha me nazvala na posao, rekla mi to joj treba iz trgovine, i ja sam to pokupila." "Na posao?" Faciniran, pitao ju je: "A, ovaj, ime se ti bavi?" Silky ga je zbunjeno pogledala. "Jack, tako si udan ovjek." "Oh." Uznemirena, Silky ga je nastavila gledati dok je priguena kripa konica pred njom nije natjerala da se okrene natrag na cestu. "Trubi", uputio ju je Hamilton. Mamutski kamion-cisterna s njihove desne strane prelazio je u njihovu traku. "to?" pitala je Silky. Iivciran, Hamilton je posegnuo i pritisnuo sirenu. Nita se nije dogodilo; nije se uo nikakav zvuk. "Zato si to uradio?" upitala je Silky znatieljno, usporavajui da napravi kamionu mjesta ispred nje. Tonui u razmiljanje, Hamilton je zabiljeio jo jedan podatak u svoju riznicu mudrosti. U ovom svijetu, kategorija automobilska sirena je bila ukinuta. I, u gustom prometu pice, trebala se uti neprekidna buka. istei zla ovog svijeta, Edith Pritchet je brisala ne samo predmete, ve i cijele vrste predmeta. Vjerojatno joj je, u nekom dalekom vremenu i mjestu, zasmetalo trubljenje kola. Sada, u njenom prijatnoj zamiljenoj verziji svijeta, takve stvari nisu postojale. Jednostavno ih nije bilo. Njen popis smetnji vjerojatno je bio znatan. I nije bilo naina da se odredi to je na njemu. Nije se mogao suzdrati da ne pomisli na pjesmu Koko iz operete

Mikado: ... Ali nije odista bitno, koga da na popis ne stavi, Jer koga nema njega i zaboravi - njega i zaboravi! Nimalo ohrabrujua misao. Koja god stvar, predmet ili dogaaj su u bilo kom trenu tokom njenih pedesetak godina uzburkali glatku povrinu njenog praznoglavog mira bila je njeno isputena iz postojanja. Neke je mogao pogoditi. Smetlari koji lupaju kantama. Prodavai od vrata do vrata. Rauni i porezni formulari svih vrsta. Plaue bebe (moda sve bebe). Pijanci. Prljavtina. Siromatvo. Patnja uope. Bilo je udo to je ita ostalo. "to je bilo?" pitala je Silky suosjeajno. "Zar se ne osjea dobro?" "To je smog", rekao joj je. "Od njega mi uvijek bude zlo." "to", zapitala je Silky, "je to 'smog'? kakva smijena rije." Dugo nije bilo razgovora; Hamilton je samo sjedio i uzaludno pokuavao zadrati svoj zdrav razum. "Hoe li da svratimo negdje usput?" upitala je Silky suosjeajno. "Na limunadu?" "Hoe li umuknuti!" povikao je Hamilton. Trepui, Silky mu je dobacila nijem prestraen pogled. "Oprosti." Slomljeno, Hamilton se nezgrapno nastojao ispriati. "Novi posao - naporno je." "Mogu zamisliti." "Moe?" Nije mogao sprijeiti hladni cinizam u svom glasu. "Usput - htjela si mi rei. ime se ti bavi ovih dana?" "Ista stvar." "A to je to, svega mu?" "Jo uvijek radim u Safe Harboru."

Djeli samopouzdanja vratio se Hamiltonu. Ne stvaru su ipak opstajale. Jo uvijek je postojao Safe Harbor. Jedan djeli stvarnosti prenijet da na njega zakai svoju sigurnost. "Hajdemo tamo", rekao je pohlepno. "Par piva prije nego to odemo kui." Kad su stigli do Belmonta, Silky je parkirala preko puta bara. Hamilton je sjedio kritiki ga promatrajui. Sa izvjesne udaljenosti, bar se nije naroito promijenio. Malo ii, moda. Malo vie pod konac. Nautiki element bio je naglaeniji; aluzije na alkohol bile su suptilno smanjene. U stvari, imao je problema da proita reklamu za Golden Glow. Jarko crvena slova kao da su se stapala u neodreenu mrlju. Da nije ve znao to pie na neonskoj reklami... "Jack", rekla je Silky tihim, zabrinutim glasom. "Voljela bih da mi moe rei to je." "to je to?" "Ja - ne mogu rei." Oklijevajui mu se nasmijeila. "Osjeam se tako nekako udno. Kao da imam mnogo izmijeanih sjeanja koja mi se motaju po glavi; nita to bih mogla jasno odrediti, samo hrpa nejasnih utisaka." "O emu?" "O tebi i meni." "Oh." Klimnuo je glavom. "To. A McFeyffe?" "I Charley. I Billy Laws. ini se kao da je bilo jako davno. Ali nije moglo biti, zar ne? Zar se nismo tek upoznali?" Pritisnula je svoje tanke prste bolno na sljepoonice; isprazno je primijetio da joj nokti nisu lakirani. "Sve je to tako svakojako zbunjujue." "Volio bih da ti mogu pomoi." I to je i mislio. "Ali i ja sam bio pomalo smeten zadnjih nekoliko dana." "Je li sve u redu? Osjeam se kao da u propasti kroz plonik. Zna... kao da u, kad stavim nogu, propasti dolje." Nervozno se nasmijal a. "Mora da mi je vrijeme da naem drugog analitiara." "Drugog? Hoe rei da sad ima jednog?" "Naravno." Zabrinuto se okrenula prema njemu. "To hou rei. Ti kae takve stvari i od toga se osjetim tako nesigurno. Ne bi me trebao pitati takve stvari, Jack; to nije u redu. To - previe me boli."

"Oprosti", rekao je nespretno. "Nije tvoja krivnja; nema smisla ubadati te." "Moja krivnja? Za to?" "Pusti to." Otvarajui vrata kola, iziao je na tamni plonik. "Hajdemo unutra popiti nae pive." Safe Harbor bio je podvrgnut metamorfozi iznutra. Mali kvadratni stolovi, prekriveni utirkanom bijelom pamunom tkaninom, bili su uredno postavljeni tu i tamo. Na svakom od stolova gorjela je svijea. Na zidovima su visili redovi litografija Currier and Ivesa. Nekoliko sredovjenih parova sjedilo je mirno jedui mijeanu zelenu salatu. "Ljepe je otraga", rekla je Silky, vodei ga kroz stolove. Uskoro su sjedili u tamnoj sjeni stranjeg separea, s otvorenim menijima pred sobom. Piva, kad je stigla, bila je najbolja piva koju je ikad okusio. Gledajui jelovnik, otkrio je da je to prava stvar: originalna njemaka bock piva, kakvu je rijetko uspijevao nai. Prvi put otkad je upao u ovaj svijet, poeo se osjeati optimistino, ak i vedro. "Nek ti ide kao takor u koulju", rekao je Silky, diui svoju kriglu. Silky je sa smijekom uinila isto. "Lijepo je sjediti ovdje s tobom", rekla mu je pijuckajui. "Itekako jeste." Petljajui oko svog pia, Silky je upitala: "Preporua li nekog posebnog analista? Pokuala sam sa stotinama... Uvijek krenem na slijedeeg. Pokuavajui nai najboljeg. Svatko ima jednog koga preporua." "Ja ne", Hamilton je rekao. "Zbilja? Kako ekscentrino." Zagledala se mimo njega u litografiju Currier and Ivesa na zidu iza stola; prikazivala je zimu u Novoj Engleskoj 1845. "Mislim da u otii do UMMH i posjetiti njihovog savjetnika. Oni obino mogu pomoi." "to je UMMH?" "Udruga za Mobiliziranje Mentalne Higijene. Jesi li ulanjen? Svatko je ulanjen." "Ja sam marginalac." Iz svoje torbice, Silky je izvadila svoju lansku kartu i pokazala mu. "Oni se

brinu za sve tvoje mentalne probleme. To je divno... analiza u svako doba dana i noi." "A obina medicina?" "Misli psihosomatika?" "Pretpostavljam." "I o tome se brinu. I imaju dvadesetetverosatni dijetetiki servis." Hamilton je zastenjao. "(Tetragrammaton) je bio bolji." "(Tetragrammaton)?" Silky je najednom zapela. "Znam li ja to ime? to to znai? Imam neki neodreen utisak da..." tuno je odmahnula glavom. "Nikako ne mogu odrediti." "Priaj mi o dijetetiarima." "Pa, oni se brinu za tvoju ishranu." "Toliko sam shvatio." "Pravilna ishrana je vrlo bitna. Ja trenutno ivim na melasi i posnom siru." "Meni daj odrezak", rekao je Hamilton osjeajno. okirana, Silky ga je uasnuto pogledala. "Odrezak? ivotinjsko meso?" "Moe se kladiti. I to veliki. Zasut lukom, sa peenim krumpirom, grakom, i vruom crnom kavom." Uas se pretvorio u odvratnost. "Oh, Jack!" "to ne valja?" "Ti si - divljak." Naginjui se preko stola prema njoj, Hamilton je rekao: "to kae da se nekako gubimo odavde? Hajdemo parkirati na nekom pokrajnjem putu i imati seksualni odnos." Silkyno lice iskazivalo je samo zbunjenu indiferentnost. "Ne razumijem." Hamilton je klonuo. "Nema veze." "Ali..." "Nema veze!" Namrgoeno je iskapio ostatak svoje pive. "Hajde, idemo kui na veeru. Marsha se vjerojatno pita to je bilo s nama."

10 Marsha ih je pozdravila s olakanjem kad su uli u vedri maleni dnevni boravak. "Ba na vrijeme", rekla je Hamiltonu, stajui na prste da ga poljubi. U svojoj pregai i arenoj haljini bila je lijep, vitak lik, topao i mirisav. "Idi operi se i sjedi." "Mogu li ti bilo to pomoi?" pitala je Silky utivo. "Ba nita. Jack, uzmi njen kaput." "U redu je", rekla je Silky. "Samo u ga baciti u spavau sobu." Otila je, ostavljajui ih naas same. "To je ba nekakva stvar", rekao je Hamilton, slijedei svoju enu u kuhinju. "Misli ona?" "Aha." "Kad si je upoznao?" "Proli tjedan. McFeyffeova prijateljica." "Fina je." Saginjui se, Marsha je izvadila lonac koji se puio iz penice. "Ba slatka i svjea." "Duo, ona je kurva." "Oh", trepnula je Marsha. "Zbilja? Ne izgleda kao - ono to si rekao." "Naravno da ne izgleda. Njih nema ovdje." Marsha se razvedrila. "Onda nije. Ne moe biti." Razdraeno, Hamilton joj je stao na put kad je krenula u dnevni boravak s loncem. "Ona je. U stvarnom svijetu ona je barska muica, profesionalna icarka koja visi po barovima mamei ljude da joj plate pie." "Ma, stvarno", rekla je Marsha nimalo ubijeena. "Ne vjerujem u to. Dugo smo priale telefonom. Ona je konobarica ili tako neto. armantno dijete." "Duo, dok je njena oprema bila netaknuta..." Prestao je kad se Silky ponovo pojavila, uredna i zdravog izgleda u svojoj odjei kolarke. "udim ti se", rekla je Marsha muu idui natrag u kuhinju. "Morao bi se stidjeti." Zanijemjelo se odvukao. "Kvragu s tim." Uzimajui veernji Oakland

Tribune, zavalio se na kau, naspram Silky, i poeo itati naslove. Feinberg Objavljuje Novo Otkrie Koje Najavljuje Lijek Protiv Astme! lanak, na prvoj stranici, bio je ilustriran slikom nasmijeenog, punakog, proelavog u bijelo odjevenog lijenika, pravo iz reklame za vodicu za usta. lanak je govorio o njegovom otkriu svjetskog znaaja. Stupac prvi, st ranica prva. Stupac dva, stranica prva, bio je dug lanak o skoranjim arheolokim otkriima na Srednjem Istoku. Lonci, tanjuri i vaze su iskopani; cijeli jedan grad iz eljeznog doba je naen. ovjeanstvo je promatralo bez daha. Neka vrsta morbidne znatielje ga je obuzela. to se zbilo s Hladnim ratom sa Rusijom? to se toga tie, to se desilo s Rusijom? Brzo je pogledao ostale stranice. Od onog to je otkrio digla mu se kosa na glavi. Rusija, kao kategorija, bila je ukinuta. Bila je jednostavno pr evie bolno neprijatna. Milijuni ljudi i ena, milijuni kvadratnih kilometara zemlje - nestali! to je bilo tamo umjesto njih? Ogoljena ravnica? Maglovita praznina? Ogromna rupa? U izvjesnom smislu, nije bilo prvog dijela novina... Poinjale su s drugim dijelom: enski svijet. Moda, drutveni dogaaji, vjenanja i zaruke, kulturne aktivnosti, igre. Stranica sa stripovima? Dio je bio tu - a dio nije. Zabavni humoristiki stripovi su ostali, i djeji aljivi stripovi. Ali detektivskih, avanturistikih i onih s goliavim curama nije bilo. Ne da je to bilo bitno, jako. Ali taj bijeli prostor golog novinskog papira bio je nekako nezadovoljavajui. Tako je vjerojatno sjeverna Azija sad izgledala. Nekakva divovska vrpca praznog papira, gdje su jednom ivljeni milijuni ivota, bolje ili gore. Gore - to se jedne debele, sredovjene ene po imenu Edith Pritchet tie. Rusija joj je smetala; poput muhe zunzare, inila joj je ivot neprijatnim. Kad bolje promisli, nije vidio nikakve muhe ili komarce. Ili pauke. Ili bilo kakvu gamad. Kad ga Pritchet zavri, bit e ovo jako prijatan svijet za ivot... ukoliko ita ostane. "Zar ti to ne smeta?" najednom je rekao Silky. "to nema Rusije?" "Nema ega?" pitala je Silky, diui pogled sa svog asopisa.

"Nema veze." Bacajui novine, neraspoloeno je otiao iz dnevnog boravka u kuhinju. "To je dio koji ne mogu podnijeti", rekao je eni. "to to, duo?" "Nije ih briga!" Blago, Marsha je ukazala: "Nikad nije bilo nikakve Rusije. Pa kako ih moe biti briga?" "Ali trebalo bi ih biti briga. Da ga Pritchet ukine pisanje, ne bi ih bilo briga. Ne bi im nedostajalo - ne bi ni primijetili da ga nema." "Ako ne bi primijetili", rekla je Marsha zamiljeno, "onda to ima veze?" Nije razmiljao o tome. Dok su dvije ene postavljale stol za ve eru, razmislio je. "Jo je gore", rekao je Marshi. "To je najgori dio. Edith Pritchet petlja po njihovom svijetu - preoblikuje im ivote a oni ak ni ne primijete. To je uasno." "Zato?" raestila se Marsha. "Moda i nije tako uasno." Sputajui glas, klimnula je ka Silky, "Je li to strano? Je li bila toliko bolja prije?" "Nije u tome stvar. Stvar je..." Ljutito je iao za njom. "Sad to nije Silky. To je netko drugi. Votana lutka koju je ga Pritchet nainila da zauzme Silkyno mjesto." "Meni izgleda kao Silky." "Nisi je nikad vidjela prije." "Hvala Bogu", rekla je Marsha otresito. Polagana, uasna sumnja uvukla se u njega. "Tebi se ovo svia", rekao je tiho. "Ti zbilja vie voli ovo." "Ne bih ba tako rekla", kazala je Marsha izvrdavajui. "Da! Sviaju ti se ta - ta poboljanja." Na vratima kuhinje, Marsha je zastala s rukama punim lica i vilica. "Razmiljala sam o tome danas. Na mnogo naina sve je mnogo ie i urednije. Ne toliko zbrkano. Stvari su - pa, mnogo jednostavnije. Ima vie reda." "Pa, nema vie toliko stvari." "to tome fali?"

"Moda emo mi postati nepoeljni elementi. Jesi li razmiljala o tome?" Gestikulirajui, nastavio je: "Nije sigurno. Pogledaj nas - ve smo bili prepravljeni. Bespolni smo - svia li ti se to?" Nije uslijedio odgovor. "Svia ti se", rekao je Hamilton, zaprepaten. "Vie voli ovako." "Razgovarat emo o tome kasnije", rekla je Marsha, odlazei sa srebrninom. Grabei je za ruku, Hamilton ju je grubo povukao natrag. "Odgovori mi! Svia ti se njen ustroj, zar ne? Svia ti se zamisao da jedna velika, debela, sitniava babetina oisti seks i zlou sa lica svijeta." "Pa", rekla je Marsha zamiljeno. "Mislim da bi svijetu trebalo jedno ienje, da. Ako vi mukarci niste bili u stanju, ili niste htjeli to uraditi..." "Otkrit u ti neto", rekao joj je Hamilton bijesno. "Onom brzinom kojom Edith Pritchett ukida kategorije, ja u ih vraati. Prva kategorija koju u povratiti je seks. Jo veeras, ponovo u uvesti seks u ovaj svijet." "Da, ti bi, zar ne? To je neto to eli; to je neto o emu si stalno mislio." "Ona cura tamo." Hamilton je pokazao glavom ka dnevnom boravku; Silky je zadovoljno aranirala salvete po stolu. "Odvui u je dolje i otii u krevet sa njom." "Duo", rekla je Marsha praktino, "ne moe." "Zato da ne?" "Ona je..." mahnula je Marsha rukom, "nije opremljena." "Zar te nije uope briga?" "Ali to je apsurdno. To je kao da govori o purpurnim nojevima. Jednostavno nema takvih stvari." Odlazei u dnevni boravak, Hamilton je vrsto uhvatio Silky za ruku. "Doi ovamo", naredio joj je. "Idemo dolje u audiofilnu sobu sluati Beethovenove kvartete." Zauena, Silky se nevoljko teturala za njim. "Ali to s veerom?" "Kvragu i veera", odgovorio je, otvarajui vrata stubita. "Idemo tamo dolje prije nego to ona ukine glazbu." Podrum je bio hladan i vlaan. Hamilton je ukljuio elektrinu grijalicu i

spustio roletne. Dok se soba ugrijavala do vesele prijatnosti, otvorio je vrata ormara za ploe i poeo izvlaiti pune ruke LPija. "to bi htjela uti?" pitao je ratoborno. Uplaena, Silky je ostala kraj vrata. "Htjela bih veerati. A Marsha je spremila tako lijepu veeru..." "Samo ivotinje jedu", promrmljao je Hamilton. "To je neprijatno. Nije lijepo. Ukinuo sam to." "Ne razumijem", alosno se pobunila Silky. Ukljuujui pojaalo, Hamilton je podesio sloeni sustav kontrola. "to misli o mojoj aparaturi?" upitao je. "Vrlo - privlano." "Dvocijevni paralelni izlazi. Ravno na trideset tisua ciklova u sekundi. etiri etrdesetcentimetarska woofera. Osam kino-zvunika: tweeteri. Prijelazna mrea na etiri stotine ciklova u sekundi. Runo namotani transformatori. Dijamantske igle i zlatni cartridge s tenim pomakom." Dok je postavljao LP na tanjur, dodao je: "Motor moe okretati teinu od deset tona bez da uspori i spod trideset tri i jedne treine. Nije loe, ha?" "D-divno." Glazba je bila Daphnis and Chlo. Dobra polovica njegove zbirke LPija je tajanstveno nedostajala; uglavnom moderna atonalna i eksperimentalna glazba za udaraljke. Ga Pritchet je preferirala dobre standardne klasike: Beethovena i Schumanna, teke orkestarske stvari poznate svakom malograaninu koji pohaa koncerte. Nekako ga je gubitak njegove dragocjene kolekcije Bartoka dovodio do veeg bijesa nego bilo to do tada. To je imalo odliku osobnosti , zadiranja u najdublje slojeve njegove linosti. Nije se moglo ivjeti u svijetu ge Pritchet; ona je bila jo gora od (Tetragrammaton)a. "Kako je ovo?" upitao je automatski, smanjujui svjetlost lampe skoro na nita. "Ne ide ti u oi sad, ha?" "Nije ni prije, Jack", rekla je Silky uznemireno. Mutni ulomak sjeanja uvukao se u njen proieni um. "Joj mene, jedva vidim gdje idem... bojim se da u pasti." "Nije daleko", odvratio je Hamilton podrugljivo. "to hoe popiti? Ba sluajno imam scotcha tu negdje."

Otvarajui pretinac s piem, vjeto je posegnuo unutra. Prsti su mu obuhvatili grli boce; brzo je izvlaei, sagnuo se da nae ae. Samo, oblik boce bio je udan. Poblia provjera potvrdila je to; ipak na kraju nije drao bocu scotcha. "Neka bude creme de menthe", rezignirano je ispravio sebe. Na neki nain, to je bilo bolje. "Moe?" Daphnis and Chlo raskono se razlijegala zamraenom prostorijom dok je Hamilton sprovodio Silky do kaua i posjeo je. Posluno je prihvatila svoje pie i pokorno otpila gutljaj, s praznim i poniznim izrazom na licu. Motajui se zauzeto okolo, Hamilton je vrio razna fina podeavanja znalca, tu ispravljajui grafiku na zidu, tamo malo pojaavajui ton, jo vie sputajui lampu, namjetajui jastuk na kauu, uvjeravajui se da su vrata stubita zatvorena i zakljuana. Gore je mogao uti Marshu kako se kree po kui. Pa, to je traila. "Samo zatvori oi i opusti se", naredio je ljutito. "Oputena sam." Silky je jo bila uplaena. "Zar nije ovo dosta?" "Svakako", promrmljao je mrano. "To je odlino. Imam ideju - probaj izuti cipele i dii noge na kau. Tako dobija drugaiji utisak Ravela." Posluno je skinula svoje bijele mokasina i podigla bosa stopala gore pod sebe. "To je fino", rekla je blijedo. "Puno bolje, zar ne?" "Mnogo." Najednom je ogromna, preplavljujua sjeta obuzela Hamiltona. "Ne vrijedi", rekao je poraeno. "To se ne moe uraditi." "to se ne moe uraditi, Jack?" "Ne bi razumjela." Neko vrijeme su njih dvoje utjeli. Tada je, polako, nijemo, Silky ispruila svoju ruku i dotakla njegovu. "ao mi je." "I meni." "Kriva sam ja, zar ne?" "Pomalo. Na neki nain. Veoma rairen i uopen nain." Nakon oklijevajue pauze, Silky je upitala: "Mogu - li te pitati neto?" "Svakako. Bilo to." "Bi li..." Glas joj je bio toliko tih da ju je jedva mogao uti. Gledala je gore u

njega, oiju velikih i tamnih na slabom svjetlu u prostoriji. "Jack, bi li me poljubio? Samo jednom?" Grlei je vrsto, privukao ju je sebi i podiui njeno malo, otro lice poljubio ju je u usta. Stisla se uz njega, krhka i lagana, i tako uasno, poniavajue vitka. Steui je, drei je svom snagom, sjedio je beskrajan trenutak, dok se konano nije odmaknula od njega, umorna, potitena, skoro izgubljena u polumraku. "Osjeam se tako nekako loe", klonula je. "Nemoj." "Osjeam se tako - praznom. Sve me boli. Zato, Jack? to je to? Zato bih se osjeala ovako loe?" "Pusti to", rekao je stegnutog grla. "Nisam se htjela osjeati ovako. Htjela sam ti dati neto. Ali nemam ti to dati. Ja sam samo nita osim praznine, zar ne? Nekakvog praznog mjesta." "Ne sasvim." U mraku se neto kretalo. Ustala je; sad je stajala pred njim, zamuena i nejasna u nagloj brzini pokreta. Kad je ponovo pogledao, ustanovio je da je urno iskliznula iz svoje odjee; odjea je bila sloena kraj njega u malu, urednu hrpu. "eli li me?" upitala je oklijevajui. "Pa, na stanovit teorijski nain." "Moe, zna." Nasmijeio se ironino. "Mogu li?" "Moe, onda." Hamilton je podigao njenu odjeu i pruio joj. "Obuci se i idemo gore. Gubimo vrijeme a veera se hladi." "Ne vrijedi?" "Ne", odgovorio je bolno, pokuavajui da ne vidi jalovu ravninu njenog tijela. "Nikako ne vrijedi. Ali potrudila si se. Uinila si to si mogla." im se obukla, uzeo ju je za ruku i odveo do vrata. Iza njih, gramofon je jo izbacivao uzaludnu, raskonu petlju zvuka koja je bila Daphnis and Chlo. Ni jedno od njih dvoje nije ju ulo dok su se nezadovoljno penjali stubama. "ao mi je to sam te iznevjerila", rekla je Silky.

"Zaboravi to." "Moda ti to mogu nadoknaditi, nekako. Moda mogu..." Njen glas je utihnuo. I, u njegovoj ruci, prisustvo njenih malih, suhih prstiju iililo je u nita. okiran, okrenuo se i mirkavo pogledao dolje u tamu. Silky nije bilo. Njeno postojanje je ugasnulo. Zbunjen, ne vjerujui, jo uvijek je stajao prikovan u mjestu kad su se vrata iznad njega otvorila i Marsha se pojavila na vrhu stuba. "Oh", rekla je iznenaeno. "Tu si. Doi gore - imamo drutvo." "Drutvo", promrmljao je. "Ga Pritchet. I dovela je razne ljude sa sobom - izgleda kao prava zabava. Svi se smiju i uzbueni su." U zaglupljenoj omamljenosti, Hamilton se popeo preostalim stubama i uao u dnevni boravak. Doekala ga je zbrka glasova i pokreta. Nazirui se kroz gomilu ljudi stajala je velika masa jedne ene u neukusnom krznenom kaputu, s kitnjastim eirom punim pernatih grotesknosti, izblajhanom kosom koja je u kovinastim nanosima uokvirivala njen podgojeni vrat i obraze. "Tu ste", uzviknula je ga Pritchet obradovano kad ga je ugledala. "Iznenaenje! Iznenaenje!" Podiui veliku zamaenu kartonsku kutiju, glasno mu se povjerila: "Donijela sam najfinije kolaie koje ste ikad kuali prave dragocjenosti. I najdivnije glazirano voe koje ste ikad..." "to ste uradili s njom?" pitao je Hamilton grubo, napredujui ka njoj. "Gdje je ona?" Na tren, ga Pritchet bila je zbunjena. Tada su se zamrljane krpe mesa koje su bile njene crte lica opustile u smijeak lukave podmuklosti. "Pa, ukinula sam je, duo. Eliminirala sam tu kategoriju. Zar niste znali?"

11 Dok je Hamilton stajao, ukoeno buljei u staru enu, Marsha je tiho stala pored njega i prokrgutala mu u uho: "Budi paljiv, Jack. Budi paljiv." Okrenuo se svojoj eni. "I ti si umijeana u to?" "Pretpostavljam." Slegnula je ramenima. "Edith me pitala gdje si, i rekla sam joj. Ne detalje... samo u opim crtama." "U koju je kategoriju Silky spadala?" Marsha se nasmijeila. "Edith je to jako dobro formulirala. Ta fufica od lake cure, mislim da ju je nazvala." "Mora ih biti poprilian broj", rekao je Hamilton. "Je li vrijedno toga?" Iza Edith Pritchet uli su Bill Laws i Charley McFeyffe. Obojica su bili natovareni punim rukama peceraja. "Veliko slavlje", obznanio je Laws, uz oprezno, poluisprino klimanje glave prema Hamiltonu. "Gdje je ku hinja? Htio bih spustiti ovo." "Kako ide, prijatelju?" rekao je McFeyffe spretno, uz oit mig. "Dobro se zabavlja? Imam dvadeset konzervi pive u ovoj vreici; snabdjeveni smo." "Sjajno", rekao je Hamilton, jo oamuen. "Samo treba pucnuti prstima", dodao je McFeyffe, irokog lica crvenog i oznojenog. "Mislim, ona samo treba." Iza McFeyffea stigao je sitan, nenasmijani lik Joan Reiss. Djeak, David Pritcher, hodao je kraj nje. Posljednji je stizao kiseli, dostojanstveni ratni veteran, ije je izborano lice bilo bezizraajna maska. "Svi?" zapitao je Hamilton, kome je pozlilo od oaja. "Igrat emo arade", obavijestila ga je Edith Pritchet veselo. "Svratila sam danas popodne", objasnila je Hamiltonu. "Vaa slatka enica i ja smo se ba slatko od srca izrazgovarale." "Go Pritchet..." poeo je Hamilton, ali ga je Marsha brzo prekinula. "Doi u kuhinju i pomozi mi da pripremim stvari", rekla mu je glasnim, zapovjednim tonom. Nevoljko je poao za njom. U kuhinji, McFeyffe i Bill Laws stajali su,

nelagodno i nespretno, ne znajui ime bi se pozabavili. Laws se naas nasmjeio, kratkom grimasom s natruhama iekivanja i moda krivice. Hamilton nije mogao odrediti; Laws se brzo okrenuo i pozabavio odmotavanjem beskrajne koliine hladnih narezaka i namaza za sendvie. Ga Pritchet voljela je prigristi. "Brid", govorila je ga Pritchet glasno u drugoj sobi. "Ali nam treba barem etvoro ljudi. Moemo li raunati na vas, gice Reiss?" "Bojim se da ne igram ba dobro", odgovorio je bezbojni glas gice Reiss. "Ali potruditi u se koliko mogu." "Lawse", rekao je Hamilton, "ti si previe pametan za ovo. Jasno mi je za McFeyffea, ali ne za tebe." Laws ga nije gledao u lice. "Ti se brini za sebe", rekao je muklo. "Ja u se brinuti za sebe." "Zar nema dovoljno razuma da..." "Gosn Amlton", burleskno je istaknuo Laws, "ja s samo prikrpim kad na togod naletim ak naletim. Tak e ivim dugakije." "Daj prekini", rekao je Hamilton, ogoreno pocrvenjevi. "Nemoj meni to smee." S podrugljivim, neprijateljskim pogledom tamnih oiju, Laws mu je okrenuo lea. Ali se tresao; ruke su mu toliko drhtale da mu je Marsha morala oduzeti pola kile dimljene unke. "Ostavi ga na miru", ukorila je svog mua. "To je njegov ivot." "Tu nisi u pravu", rekao je Hamilton. "To je njen ivot. Moe li ti ivjeti od hladnih narezaka i sendvi-namaza?" "Nije ni tako loe", rekao je McFeyffe filozofski. "Probudi se, prijatelju. Ovo je svijet te stare - tono? Ona upravlja ovim; ona je ef." Arthur Silvester pojavio se na vratima. "Mogu li dobiti au tople vode i sodu bikarbonu, molim vas? Moj eludac danas ima malo vie kiseline." Stavljajui ruku na Silvesterovo krhko rame, Hamilton mu je rekao: "Arthure, va Bog se ne mota ovuda; nee vam se svidjeti ovdje." Bez rijei, Silvester je proao pored njega i do sudopera. Tamo je od Marshe dobio svoju au tople vode i sodu; otiao je u kut i usredsredio se na to,

iskljuujui sve drugo. "Jo uvijek ne mogu povjerovati", rekao je Hamilton svojoj eni. "Povjerovati to, duo?" "Silky. Nestala je. Potpuno. Kao moljac kojeg pljesne dlanovima." Marsha je nezainteresirano slegnula ramenima. "Pa, negdje postoji, u nekom drugom svijetu. Natrag u stvarnom svijetu jo uvijek ica pia i epuri se." Nain na koji je rekla rije "stvarnom" inila je da to zvui bludno i prljavo. "Mogu li pomoi?" Edith Pritchet, trepui koketno, pojavila se na vratima, velika masa lelujavog mesa utisnuta u uasno kiastu svilenu haljinu cvjetnog dezena. "Joj mene, gdje mogu nai pregau?" "Tamo u kredencu, Edith", rekla je Marsha, pokazujui joj gdje. S instinktivnom averzijom, Hamilton je ustuknuo od tog stvorenja kad se progegala pored njega. Ga Pritchet mu se tupavo nasmijeila, sa znalakim izrazom na licu. "Sad, nemojte se duriti, g. Hamiltone. Nemojte kvariti nau zabavu." Kad se ga Pritchet odgegala natrag iz kuhinje u dnevni boravak, Hamilton se suoio s Lawsom. "Pustit e da ti to udovite upravlja ivotom?" Laws je slegnuo ramenima. "Nikad nisam ni imao ivot. Da li bi nazvao vodanje ljudi po Bevatronu ivotom? Ljudi koji ne razumiju nita o njemu, ljudi koji su dolutali s ulice, turista bez ikakve tehnike naobrazbe..." "to sada radi?" Drhtaj prkosnog ponosa proao je kroz Lawsa. "Zaduen sam za istraivanja u Lackman Soap Company, dolje u San Joseu." "Nikad nisam uo za nju." "Ga Pritchet ju je izmislila." Ne gledajui izravno u Hamiltona, objasnio je: "Proizvodi one skupe parfimirane sapune za kupanje." "Kriste", rekao je Hamilton. "Nije ba neto, je li? Tebi nije. Ti ne bi ni mrtav radio takav posao." "Ne bih proizvodio parfimirane sapune za Edith Pritchet, to ne." "Da ti kaem neto", rekao je Laws tihim, drhtavim glasom. "Probaj ti malo biti obojen. Probaj se klanjati i govoriti 'Da, gospodine' svakom bijelom smeu

koje naie, nekom seljaku iz Georgije toliko neodgojenom da istresa nos na pod, toliko moronskom da ne moe nai ni muki zahod ako ga netko ne odvede do tamo. Ako ga ja ne odvedem do tamo. Praktiki mu moram pokazati kako da skine hlae. Probaj malo to. Probaj se progurati kroz est godina koleda perui bjelako prljavo sue u jeftinoj prvarnici. uo sam za tebe: tvoj tatica je bio velika zvjerka meu fiziarima. Imao si dosta novaca; ti nisi radio u prvarnici. Probaj doi do diplome kao to sam ja doao. Probaj nositi tu diplomu u depu nekoliko mjeseci, traei posao. Zavriti tako to voda ljude okolo sa trakom na ruci. Kao neki od onih idova u koncentracijskom logoru. Onda ti moda nee smetati da vodi istraivaki dio postrojenja za parfimirane sapune." "ak i ukoliko postrojenje za sapun ne postoji?" "Postoji ovdje." Lawsovo tamno, mravo lice bilo je beivotno od prkosa. "I ovdje sam ja. Dok sam god ovdje, koristit u sve to mogu." "Ali", pobunio se Hamilton, "ovo je iluzija." "Iluzija?" Laws se sarkastino nasmijeio; svojom tvrdom akom udario je u zid kuhinje. "Meni se ini dovoljno stvarno." "To je u umu Edith Pritcher. ovjek tvoje inteligencije..." "Potedi to", grubo ga je prekinuo Laws. "Ne elim uti. Tamo natrag, nisi se toliko brinuo za moju inteligenciju. Nije ti posebno smetalo to sam vodi; nisi bio jako uznemiren." "Na tisue ljudi su vodii", rekao je Hamilton nelagodno. "Ljudi kao ja, moda. Ali ne ljudi kao ti. eli li znati zato mi je bo lje ovdje? Zbog tebe, Hamiltone. To je tvoja krivnja, ne moja. Razmisli o tome. Da si pokuao neto, natrag tamo... ali nisi. Ti si imao svoju enu i kuu i maku i kola i posao. Tebi je bilo fino... naravno, ti se eli vratiti. Ali ne ja. Meni nije bilo tako fino. I ja se ne vraam." "Vraa se ako ovaj svijet prestane", rekao je Hamilton. Hladna, estoka mrnja pojavila se na Lawsovom licu. "Ti bi prekinuo ovo?" "Moe se u ivot okladiti." "Hoe me tamo natrag s trakom na ruci, zar ne? Ti si kao i osta li - nisi nita drugaiji. Nikad ne vjeruj bijelcu; to su mi govorili. Ali sam mislio da si mi ti prijatelj."

"Lawse", rekao je Hamilton, "ti si najneurotiniji kukin sin kojeg sam ikad sreo." "Ako jesam, to je tvoja krivnja." "ao mi je to tako misli." "To je istina", rekao je Laws naglaeno. "Ne ba. Dio toga je toan. Ima vrsta jezgra istine negdje duboko u tome. Moda si u pravu; moda treba ostati ovdje. Moda bi ovo bilo bolje mjesto za tebe - ga Pritchet e se brinuti o tebi, ako se spusti na sve etiri i pravi odgovarajue zvukove. Ako hoda na valjanoj razdaljini iza nje i ne uznemirava je. Ako ti ne smetaju parfimirani sapun i hladni naresci i lijekovi za astmu. Natrag u stvarnom svijetu morao bi se nastaviti boriti sa svima. Moda je vrijeme da se odmori. Vjerojatno ionako ne bi mogao pobijediti." "Prestani ga gnjaviti", rekao je McFeyffe sluajui. "To je gubljenje vremena - on je samo aavac." "Nisi u pravu", rekao je Hamilton McFeyffeu. "On je ljudsko bie i dosta mu je poraza. Ali nee pobijediti ovdje, a nee ni ti. Nitko ne pobjeuje ovdje osim Edith Pritchet." Lawsu je rekao: "Ovo e biti gore nego da te ugnjetavaju bijeli ljudi... u ovom svijetu biti e u rukama debele, sredovjene bijele ene." "Veera je spremna", zazvala je Marsha glasno iz dnevnog boravka. "Doite jesti, svi." Jedan po jedan doli su u dnevni boravak. Hamilton je stigao tono na vrijeme da vidi kako se Tupamaca, privuen mirisom hrane, pojavljuje na vratima. Raupan od spavanja u kutiji za cipele u ormaru, Tuponja je preao preko puta Edith Pritchet. Ljutito, napol sapletena, ga Pritchet rekla je: "Joj mene." I Tupamaca, koji se ba spremao skoiti nekome u krilo, nestao je. Gospoa Pritchet nastavila je etkati ne primjeujui, s tacnom minjona stisnutom meu svojim nabreklim ruiastim prstima. "Uzela je tvoju maku", progovorio je kretavo David Pritchet glasnim, optuujuim tonom. "Ne brini za to", rekla je Marsha odsutno. "Ima ih sasvim dosta." "Ne", ispravio ju je Hamilton otupjelo. "Nema ih. Sjea se? Ode cijela klasa

maaka." "to ste to rekli?" pitala je ga Pritchet. "Koji je to bio izraz? Nisam ga ula." "Nije bitno", rekla je Marsha brzo, sjedajui za stol i poinjui posluivati. Ostali su zauzeli svoja mjesta. Posljednji se pojavio Arthur Silvester. Poto je popio svoju au tople vode i kuhinjske sode, doao je iz kuhinje, nosei vr s ajem. "Gdje u staviti ovo?" pitao je namrgoeno, traei mjesta na prepunom stolu, s staklenim vrem velikim, kliskim i sjajnim u svojim usahlim rukama. "Ja u ga uzeti", rekla je ga Pritchet, isprazno se smjekajui. Kad joj je Silvester priao, posegnula je za vrem. Silvester je, bez promjene na licu, podigao vr i spustio ga na glavu te ene svom svojom uvelom snagom. Uzdah nevjerice oteo se svima oko stola; svi su skoili na noge. Trenutak prije nego to je vr udario, Arthur Silvester ieznuo je iz postojanja. Sam vr, padajui iz njegovih nestalih ruku, razbio se na tepihu, rasprsnuvi se u komade. aj se prolio posvuda u runu mrlju boje u rina. "O joj", rekla je ga Pritchard naljueno. Skupa sa Arthurom Silvesterom, razbijeni vr i bara pueeg aja prestali su postojati. "Ba neprijatno", uspjela je Marsha rei nakon nekog vremena. "Drago mi je da je gotovo", rekao je Laws tanuno. "To - je bilo blizu." Najednom, Joan Reiss ustala je od stola. "Nije mi dobro. Vraam se za tren." Brzo se okrenuvi, istrala je iz dnevnog boravka, niz hodnik, i nestala u spavaoj sobi. "to nije u redu?" upitala je ga Pritchet zabrinuto, gledajui oko stola . "Da li je neto zasmetalo toj djevojci? Moda ja mogu..." "Gice Reiss", zazvala je Marsha zabrinutim, prodornim glasom, "molim vas vratite se ovamo. Mi veeramo." "Morat u otii vidjeti to je smeta", uzdahnula je ga Pritchet, napreui se da ustane. Hamilton je ve iziao iz sobe. "Ja u se pobrinuti za to", rekao je preko ramena. U spavaoj sobi gica Reiss je sjedila, ruku sklopljenih u krilu, s kaputom, eirom i torbicom kraj sebe. "Rekla sam mu da to ne ini", kazala je tiho

Hamiltonu. Skinula je svoje naoale od kornjaevine; leale su joj labavo meu prstima. Njene oi, otkrivene, bile su blijede i slabe, skoro bezbojne. "Nije to pravi nain." "Znai to je bilo smiljeno?" "Naravno. Arthur, djeak i ja. Sastali smo se danas. To su svi na koje smo mogli raunati. Vama smo se bojali prii, zbog vae ene." "Na mene moete raunati", rekao je Hamilton. Iz svoje torbice, gica Reiss izvadila je boicu i stavila je na krevet kraj sebe. "Uspavat emo je", rekla je ravnim tonom. "Ona je stara i istroena." Uzimajui boicu, Hamilton ju je podigao na svjetlo. Bila je to tena otopina kloroforma, rabljena za fiksiranje biolokih uzoraka. "Ali ovo e je ubiti." "Ne, nee." Djeak David pojavio se nervozno na vratima. "Bolje pourite natrag - majka postaje nervozna." Ustajui, gica Reiss uzela je boicu i stavila je u svoju torbu. "Sad sam dobro. To je bilo od naglog oka. Obeao je da to nee uraditi... ali ti stari vojnici." "Ja u obaviti posao", rekao je Hamilton. "Zato?" "Ne elim da je ubijete. A znam da ete je ubiti." Na tren su stajali sueljeni. Tada je, kratkim, nestrpljivim trzajem, gica Reiss izvula boicu i gurnula mu u ruke. "Onda to dobro obavite. I to veeras." "Ne. U neko doba sutra. Izvui u je na otvoreno - na piknik. Odvest emo je u planine, rano ujutro. im se razdani." "Nemojte se uplaiti i odustati." "Neu", rekao je stavljajui boicu u dep. A to je i mislio.

12 Listopadno sunce sjajilo je hladno i bljetavo. Blagi trag inja jo je leao po travnjacima; bilo je rano jutro i grad Belmont se tiho puio u mutnom oblaku plaviaste magle. Du autoputa, neprekidan niz automobila kretao se uz poluotok prema San Francisku, branik uz branik. "Joj mene", rekla je ga Pritchet zabrinuto. "Koliki promet." "Neemo na taj put", rekao joj je Hamilton, skreui Ford coupeom sa Bayshore Freewaya na pokrajnji put. "Idemo dolje prema Los Gatosu." "I to onda?" pitala je ga Pritchet s nestrpljivim, skoro djejim iekivanjem. "Joj mene, nisam nikad bila na tu stranu." "Onda skroz do oceana", rekla je Marsha, zarumenjela od uzbuenja. "Odvest emo se niz Autoput Jedan, obalnu cestu, do Big Sura." "Gdje je to?" zapitala je ga Pritchet dvojbeno. "To je u planinama Santa Lucia, odmah ispod Montereya. Nee trebati predugo voziti a to je divno mjesto za piknik." "Fino", rekla je ga Pritchet zavaljujui se u sjedalo kola i skupljajui ruke u krilu. "Svakako je lijepo od vas to ste predloili piknik." "Nije to nita", rekao je Hamilton, snano pritiskajui gas. "Ne vidim to fali Golden Gate Parku", rekao je McFeyffe sumnjiavo. "Previe ljudi", rekla je gica Reiss logino. "Big Sur je dio federalnog rezervata. To je jo divljina." Ga Pritchet izgledala je preplaeno. "Hoemo li biti sigurni?" "Apsolutno", umirila ju je gica Reiss. "Nita nee poi po krivu." "Zar ne biste trebali biti na poslu, g. Hamiltone?" upitala je ga Pritchet. "Ovo nije praznik, zar ne? G. Laws je na poslu." "Uzeo sam slobodno prijepodne", rekao je Hamilton podrugljivo. "Da bih mogao vas vozati okolo." "Joj, ba ljubazno", rekla je ga Pritchet, pomiui svoje mesnate ruke u krilu. Mrgodno puckajui svoju cigaru, McFeyffe je rekao: "to se dogaa,

Hamiltone? Pokuava li nasamariti nekoga?" Pramen zaguljivog dima cigare dolebdio je do zadnjeg sjedita gdje je sjedila ga Pritchet. Mrtei se, ukinula je cigare. McFeyffe se naao s prazninom meu prstima; na tren mu je lice pocrvenilo poput cikle, a onda je boja postupno izblijedjela. "Uh", promrmljao je. "to ste rekli?" pitala je ga Pritchet. McFeyffe je propustio odgovoriti; nespretno je pretraivao depove nadajui se da je nekim udom preskoena jedna cigara. "Go Pritchet", rekao je Hamilton nonalantno, "je li vam ikad palo na pamet da Irci nisu nita doprinijeli kulturi? Nema irskih slikara, irskih glazbenika..." "Isuse Boe", rekao je McFeyffe osupnuto. "Ni glazbenika?" upitala je ga Pritchet iznenaeno. "Joj, joj, je li tako? Ne, nisam to shvatila." "Irci su barbarska rasa", nastavio je Hamilton sa sadistikim uitkom. "Samo se..." "George Bernard Shaw!" zaurlao je McFeyffe prepadnuto. "Najvei dramatiar na svijetu! William Butler Yeats, najvei pjesnik. James Joyce, koji je..." Brzo je zastao. "Takoer pjesnik." "Autor Ulyssesa", dodao je Hamilton. "Godinama zabranjenog zbog nepristojnih i vulgarnih dijelova." "To je veliko umjetniko djelo", zakrijetao je McFeyffe. Ga Pritchet je razmiljala. "Da", sloila se konano, donijevi odluku. "Onaj sudac je presudio da je to umjetnost. Ne, g. Hamiltone, mislim da uope niste u pravu. Irci su bili vrlo talentirani u kazalitu i poeziji." "Swift", proaputao je McFeyffe ohrabrujue. "Napisao Gulliverova putovanja. Senzacionalno djelo." "U redu", sloio se Hamilton dobroduno. "Izgubio sam." Skoro onesvijeten od straha, McFeyffe je leao daui i znojei se, posivjelog lica. "Kako si mogao?" rekla je Marsha optuujue, s usnama pored uha svog mua. "Ti - zvijeri." Zabavljeno, gica Reiss je posmatrala Hamiltona s novim potivanjem. "Bili

ste blizu." "Onoliko blizu koliko sam htio", odgovorio je Hamilton, pomalo okiran samim sobom, sad kad je promislio. "Oprosti, Charley." "Zaboravi", promucao je McFeyffe promuklo. S desne strane puta protezala su se pusta polja. Dok je vozio, Hamilton je prekopavao po sjeanju; zar nije tamo neega bilo? Konano, nakon znatnog napora, sjetio se. To je trebala biti buna, zujea industrijska zona tvornica i rafinerija. Tinta, maziva, kemikalije, plastika, drvna graa... sada svega toga nije bilo. Ostao je samo prazan krajolik. "Ve sam jednom prolazila ovuda", rekla je ga Pritchet uoivi izraz na njegovom licu. "Ukinula sam sve one stvari. Gadna, smrdljiva, buna mjesta." "Onda nema vie tvornica?" upitao je Hamilton. "Bill Laws mora biti razoaran bez svoje sapunarije." "Ostavila sam tvornice sapuna", rekla je ga Pritchet pobono. "Barem one koje lijepo miriu." Na neki izopaen nain, Hamilton se skoro poeo zabavljati. Bilo je tako potpuno manjkavo, tako skrpano i neuravnoteeno. Jednim zamahom ruke, ga Pritchet zbrisala je cijele industrijske zone, irom svijeta. Svakako ta matari ja ne moe potrajati. Njena temeljna podstruktura se raspadala, krunila. Nitko se nije raao, nita se nije proizvodilo... cijele vitalne kategorije jednostavno nisu postojale. Seks i razmnoavanje bili su morbidno stanje, poznato samo medicinskoj profesiji. Ova matarija, po svojoj vlastitoj iracionalnoj logici, ruila se. To mu je dalo ideju. Moda je vukao s pogrenog kraja. Moda je postojao bri, laki nain da se svue koa s make. Samo to nije bilo maaka. Na pomisao na Tupamacu oajni, konfuzni bi jes digao se i stegao ga. Zato to joj se maak sluajno naao na putu... ali su, barem, make postojale natrag u stvarnom svijetu. Arthur Silvester, Tupamaca, komarci, tvornice tinte i Rusija jo uvijek su mutili u stvarnom svijetu. Osjetio se razvedrenim. Tuponji se ionako ovdje ne bi svidjelo. Mievi i muhe i voluharice ve su bili eliminirani. I, u ovom izoblienom postojanju, nije bilo nikakvog nonog mijaukanja u veljai.

"Gledajte", rekao je Hamilton za poetni pokus. Zali su u otrcani grad uz cestu. Bilijarski saloni, lokali za glancanje cipela, neisti hoteli. "Prava sramota", izjavio je. "Ba me ljuti." Bilijarski saloni, lokali za glancanje cipela, neisti hoteli prestali su postojati. irom svijeta, jo praznih prostora otvorilo se u tkanju stvarnosti. "Tako je bolje", rekla je Marsha, nelagodno. "Ali, Jack, moda bi bilo bolje mislim, pustiti gu Pritchet da sama odluuje." "Pokuavam joj pomoi", rekao je Hamilton prijazno. "Na kraju krajeva, i ja pomaem pri dopremanju kulture masama." Gici Reiss nije trebalo mnogo da shvati o emu se radi. "Pogledajte onog policajca", primijetila je. "Pie kaznu jadnom vozau. Kako moe to napraviti?" "Ba alim tog jadnog vozaa", sloio se Hamilton srdano. "Upao je u pande tog krupnog divljaka. Vjerojatno jo jedan Irac. Svi su oni takvi..." "Meni vie izgleda kao Talijan", rekla je ga Pritchet kritiki. "Ali zar policija ne ini dobro, g. Hamiltone? Moj utisak je bio da uvijek..." "Policija, da", sloio se Hamilton. "Ali ne prometni drotovi. To je drugo." "Oh", rekla je ga Pritchet, klimajui glavom. "Shvaam." Prometni drotovi, ukljuujui i onog s njihove lijeve strane, prestali su postojati. Svi su, osim McFeyffea, disali lake. "Ne krivite mene", rekao je Hamilton. "Krivite gicu Reiss." "Hajdemo ukinuti gicu Reiss", rekao je McFeyffe tmurno. "Nemoj tako, Charley", rekao je Hamilton nasmijeeno. "To nije ispravan humanistiki duh." "Da", sloila se ga Pritchet strogo. "Iznenaena sam vama, g. McFeyffe." Tonui u kiselu izdvojenost, McFeyffe se okrenuo prozoru kola i namrtio. "Netko bi nas trebao rijeiti onih movara", izjavio je. "Zaudaraju do neba." Blatita su prestala zaudarati. U stvari, tamo vie nije bilo nikakvih blatita. Umjesto toga, neka vrsta neodreenog ulegnua protezala se du ruba puta. Gledajui ga, Hamilton se upitao koliko je duboko. Vjerojatno ne vie od nekoliko metara... blatita nisu bila veoma duboka. ekajui pokunjeno pored puta ukazala se aica barskih ptica, stanovnika eks-movara. "Hej", rekao je David Pritchet, "ovo je zabavno."

"Pridrui se", rekao je Hamilton velikoduno. "to je tebi dojadilo?" Promiljeno, David je rekao: "Nita mi nije dojadilo. elim vidjeti sve." To je otrijeznilo Hamiltona. "Dobar si ti", rekao je djeaku. "I ne putaj da ti nitko promijeni miljenje." "Kako mogu biti naunik ako nemam to prouavati?" htio je znati David. "Gdje u nai barsku vodu za moj mikroskop? Sve ustajale bare su nestale." "Ustajale bare", ponovila je ga Pritchet s naporom. "to je to, Davide? Nisam sigurna..." "I nema vie razbijenih boca rasutih po poljima", potuio se David ljutito. "I ne mogu vie nai bube za moju zbirku buba. I sklonila si sve zmije pa ne mogu postaviti moju klopku za zmije. to u raditi umjesto da gledam kako utovaruju ugalj dolje na eljeznici? Vie nema uglja. I prije sam iao kroz Parker Ink Company... sad je nema. Hoe li ti ostaviti ita?" "Lijepe stvari", rekla je njegova majka korei ga. "Bit e svakojakih lijepih stvari da misli o njima. Ne eli se igrati s prljavim, neprijatn im stvarima, zar ne?" "I", nastavio je David ivahno, "Eleanor Root, djevojica koja se doselila preko puta, htjela mi je pokazati neto to ona ima to ja nemam, ako odem otraga u garau s njom, i jesam, i ona to na kraju nije imala. I to mi se ba ne svia naroito." Pocrvenjela, ga Pritchet je pokuavala nai rijei. "Davide Pritchete", povikala je, "ti si mali perverznjak s pokvarenom matom. to ti je, za ime nebesa? Kako si postao takav?" "To mu je od oca", zakljuio je Hamilton. "Loa krv." "Mora biti." Diui teko, ga Pritchet je nastavila: "To mu sigurno nije od mene. Davide, kad doemo kui dobit e batine kao nikad. Nee moi sjesti tjedan dana. Nikad u ivotu nisam..." "Ukinite ga", rekla je gica Reiss filozofski. "Nee ti mene ukidati!" zaurlao je David ratoborno. "Bolje ti je da ne, i samo u to rei." "Sa tobom u porazgovarati kasnije", odbrusila je njegova majka, podignute brade, sa vatrom u pogledu. "Sad vie nemam nijednu rije za uputiti tebi, mladiu."

"Sad sam se uvalio", rekao je David oajno. "Ja u razgovarati s tobom", rekao je Hamilton. "Vie bih voljela da ne razgovarate", rekla je ga Pritchet otro. "Hou da naui da se ne moe druiti s finim ljudima ako e raditi takve prljavtine." "Radim i ja pokoju prljavtinu", otpoeo je Hamilton, ali ga je Marsha utnula u gleanj i utonuo je u utnju. "Da sam na tvom mjestu", rekla je Marsha stegnuto, "ne bih se hvalisala." Uznemirena i potresena, ga Pritchet je nijemo gledala kroz prozor kola i sustavno ukidala razne kategorije. Stare seoske kue s tronim vjetrenjaama prestale su postojati. Prastari zahrali automobili nestali su iz ove verzije univerzuma. Vanjski nunici su nestali, skupa sa sasuenim stablima, ruevnim tagljevima, hrpama gnojiva, i jadno odjevenim putujuim beraima voa. "to je ono tamo?" pitala je ga Pritchet iritirano. S njihove desne strane bila je zdepasta, runa betonska zgrada. "To je", naveo je Hamilton, "transformatorska stanica tvrtke Pacific Gas and Electric. Relej za visokovoltne dalekovode." "Pa", dopustila je ga Pritchet, "pretpostavljam da je to korisno." "Neki ljudi misle tako", rekao je Hamilton. "Mogli su je napraviti privlanijom", poalila se ga Pritchet. Dok su prolazili pokraj zgrade, njeni jednostavni obrisi su potekli i izobliili se. Kad su je proli, transformatorska stanica postala je starinska, crijepom pokrivena kolibica, s potoarkama koje su se uspinjale uz njene pastelne zidove. "Lijepo", promrmljala je Marsha. "ekaj da dou elektriari da provjere kablove", rekao je Hamilton. "Ba e se iznenaditi." "Ne", ispravila ga je gica Reiss s beskrvnim smijekom. "Nee nita primijetiti." Nije jo bilo podne kad je Hamilton skrenuo Fordom sa Autoputa Jedan u kaotinu zelenu divljinu koja je bila uma Los Padres. Ogromne sekvoje uzdizale su se svud oko njih; otuni mrani proplanci zlokobno su opasivali obje strane uskog puta koji je vodio duboko u park Big Sur i uz padine samog Cone Peaka.

"Stravino je", izjavio je David. Put se uspinjao. Uskoro su stigli do iroke padine ivopisnih bunova i grmlja, sa stijenama ratrkanim tu i tamo meu vitkim zimzelenim drveem. A omiljeni cvjetovi Edith Pritchet, kalifornijski zlatni makovi, rasli su na tisue. Ga Pritchet je na taj prizor obradovano uzviknula. "O, tako je lijepo! Hajdemo piknikovati ovdje!" Hamilton je usluno siao s puta i odvezao Ford na livadu. Kola su se nadrmala prije nego to je ga Pritchet dobila priliku da ukine neravnine. Trenutak kasnije su stali i Hamilton je ugasio motor kola. Nije bilo nikakvog zvuka osim blago pueeg hladnjaka kola i odjekujueg zova ptica. "Pa", rekao je Hamilton, "evo nas." Nestrpljivo su izali iz kola. Mukarci su izvukli koare s hranom iz prtljanika. Marsha je nosila deke i kameru, gica Reiss je donijela termosicu vrueg aja. David je, skakuui i vrludajui okolo, ibao grmlje dugakim tapom, istjeravi cijelu jednu obitelj prepelica. "Kako je slatko", primjetila je ga Pritchet. "Gle kako one malene tre." Drugih ljudi nije bilo na vidiku. Samo prostranstvo zelene ume koja se sputala do vrpce Pacifika, beskrajnog olovno sivog bespua daleko ispod i, iza toga, ogromna povrina vode koja je zapanjila ak i Davida. "Hej", proaputao je, "ba je velik." Ga Pritchet je odabrala mjesto za piknik i deka je paljivo rairena. Koare su otvorene. Salvete, papirni tanjuri, vilice i ae su veselo dodavane iz ruke u ruku. U sjeni oblinje bjelogorice, Hamilton je stajao pripremajui kloroform. Svjei podnevni vjetar nosio je isparenja dalje od njega. Nije bilo opasnosti za ikoga drugog: samo e jednoj osobi nos, usta i dini sustav biti napadnuti. Bit e to brzo, sigurno i uinkovito. "to to radi, Jack?" najednom mu je Marsha rekla u uho. Osupnut, poskoio je s krivnjom, skoro ispustivi boicu. "Nita", rekao joj je urno. "Vrati se tamo i poni guliti tvrdo kuhana jaja." "Radi neto." Mrtei se, Marsha je provirila preko njegovog irokog ramena. "Jack! Je li to - miomor?"

Potreseno se nasmjeio. "Sirup za kaalj. Zbog mog katara." Rairenih smeih oiju, Marsha je rekla: "Uradit e neto. Mogu to uoiti; uvijek se nekako kriomice kree kad si naumio neto." "Okonat u ovu glupariju", rekao je Hamilton fatalistiki. "Vie je ne mogu podnositi." Marshini vrsti, otri prsti stegli su mu ruku. "Jack, zbog mene..." "Toliko ti se svia ovdje?" Ogoreno se otrgnuo od nje. "Tebi i Lawsu i McFeyffeu. Krasno se provodimo, teta to niste ovdje. Dok ta babetina ukida ljude i ivotinje i kukce - sve na to se njena ograniena mata usredotoi." "Jack, nemoj uiniti nita. Molim te, nemoj. Obeaj mi!" "alim", rekao joj je. "Sve je ve odlueno. Kotai su stavljeni u pokret." Piljei kratkovidno u njih dvoje preko livade, ga Pritchet je zazvala: "Doite ovamo, Jack i Marsha. Hladni narezak i jogurt. Pourite, dok ga jo ima!" Blokirajui mu put, Marsha je brzo rekla: "Neu te pustiti. Ne smije, Jack. Zar ne razumije? Sjeti se Arthura Silvestera; sjeti se...." "Skloni se s puta", prekinuo ju je osorno. "Ovo isparava." Najednom, na njegovo uenje, oi su joj se napunile suzama. "O, Kriste, duo. to da radim? Ne bih mogla podnijeti da te ona ukine, umrla bih." Hamiltonovo srce se smekalo. "Ti magare jedno." "Istina je." Suze su joj bespomono potekle niz obraze; steui ga, pokuala ga je gurnuti natrag. Bio je to, naravno, uzaludan napor. Gica Reiss je uspjeno izmanevrirala gu Pritchet okolo tako da su joj lea bila okrenuta Hamiltonu. David je, uzbueno priajui, skretao panju svojoj majci, maui udnovatim kamenom koji je iskopao i istovremeno pokazujui u dalji nu. Situacija je bila spremna i ekala; njegova ansa nee se ponovo ukazati. "Idi stani tamo", rekao je Hamilton njeno. "Okreni lea ako ne moe gledati." vrsto, rastvorio joj je prste i odgurnuo je. "Ovo je i zbog tebe. Za tebe, Lawsa, Tuponju, sve nas ostale. Za McFeyffeove cigare." "Volim te, Jack." Marsha se oajniki tresla. "A ja urim", odgovorio je. "U redu?" Klimnula je. "U redu. Sretno."

"Hvala." Kad je krenuo k mjestu piknika, rekao joj je: "Drago mi je to si mi oprostila za Silky." "Jesi li ti oprostio meni?" "Ne", rekao je ukoeno. "Ali moda hou kad je opet budem vidio." "Nadam se da hoe", rekla je Marsha jadno. "Samo mi dri paleve." Hodajui po spuvastom tlu, ostavio ju je i brzo priao pogrbljenim, bezoblinim leima Edith Pritchet. Ga Pritchet je bila zauzeta ispijanjem papirne ae aja od naraninog cvijeta. U lijevoj ruci drala je polovicu tvrdo kuhanog jajeta. U njenom prostranom krilu bio je tanjur krumpir salate i kajsija iz kompota. Kad se Hamilton pribliio i urno sagnuo, gica Reiss je glasno rekla starici: "Go Pritchet, biste li mi dodali eer?" "Pa, svakako, draga", odgovorila je ga Pritchet, odlaui ostatak svog tvrdo kuhanog jajeta i poseui za svitkom navotenog papira u kojem je bio eer. "Joj mene", rekla je nabirajui nos, "kakav je to neprijatan miris?" I, u Hamiltonovim drtavim rukama, tkanina natopljena kloroformom je iezla. Boica, zaglavljena u njegovom depu, prestala ga je uljati; bio je lien nje. Ga Pritchet je utivo stavila svitak sa eerom u omlitavjelu ruku gice Reiss i vratila se svom tvrdo kuhanom jajetu. Bilo je gotovo. Njihova strategija se sruila, tiho i potpuno. "Vrlo izvrstan aj", uzviknula je ga Pritchet kad je Marsha polako prila. "Treba vam estitati, draga. Vi ste roena kuharica." "Pa", rekao je Hamilton, "to je to." Sjedajui na tlo ivahno je protrljao ruke i pogledao posluenu hranu. "to to imamo ovdje?" Rairenih oiju, David Pritchet je buljio u njega. "Boica je nestala!" zajaukao je. "Ona ju je uzela!" Ignorirajui ga, Hamilton je poeo skupljati hranu u krilo. "Mislim da u uzeti po malo od svega", rekao je srdano. "Ba izgleda dobro." "Posluite se", zaslinila je ga Pritchet, s ustima punim jajeta. "Dajte probajte malo ovog krasnog celera i krem sira. Stvarno je izvanredno." "Hvala", odvratio je Hamilton. "I hou." David Pritchet, histerian od oajanja, skoio je na noge. Pokazujui prstom

na svoju majku, i zavritao: "Gadna matora abo - uzela si nam kloroform! Napravila si da nestane. to emo sad?" "Da, duo", rekla je ga Pritchet hladnokrvno. "Bila je to gadna kemikalija runog mirisa, i ja iskreno ne znam to biste vi sad. Zato ne bi zavrio s jelom i onda otiao vidjeti koliko vrsta paprati moe identificirati?" udnim, napetim tankim glasom gica Reiss je rekla: "Go Pritchet, to mislite uiniti s nama?" "Joj mene", rekla je ga Pritchet, posluujui se s jo krumpir salate, "kakvo je to sad pitanje? Jedite, duo. Zbilja ste premravi; trebali biste imati vie mesa na tim svojim kostima." Svi su mehaniki nastavili jesti. Samo je ga Pritchet izgleda uivala u obroku; jela je s apetitom... i pojela je prilino mnogo. "Tako je mirno ovdje", primijetila je. "uje se samo zvuk vjetra kroz borove." U daljini, zrakoplov je tiho zazujao, ophodna letjelica Obalne Strae na putu uz obalu. "Joj mene", rekla je ga Pritchet, nabirajui elo. "Kakva nedobrodola upadica." Zrakoplov, i svi ostali lanovi njegove vrste, prestali su biti. "Pa", rekao je Hamilton s lanom bezbrinou, "ode i to. Pitam se, to je slijedee?" "Vlaga", odgovorila je ga Pritchet glasno. "Molim?" "Vlaga." Nelagodno, stara ena se pomakla na svom jastuiu. "Mogu osjetiti vlagu zemlje. To mi jako smeta." "Moete li ukinuti apstraktan pojam?" upitala je gica Reiss. "Mogu, draga." Zemlja ispod njih estoro postala je topla i suha poput tosta. "I vjetar; malo je previe svje, ne mislite li?" Vjetar je postao lagano milovanje. "Kako vam se sad svia?" Luaka strast obuzela je Hamiltona. to je imao izgubiti? Nije nita ostalo; stigli su do kraja. "Zar onaj ocean nije odurne boje?" izjavio je. "Meni to ba smeta." Ocean je prestao biti mutno, olovno siv. Postao je veselo, pastelno zelen.

"Mnogo bolje", istisnula je Marsha. Sjedei pored svog mua, grevito mu je stisnula ruku. "Oh, duo..." zapoela je bespomono. Privlaei je k sebi, Hamilton je rekao: "Gle onog galeba kako leti tamo." "Trai ribu", prokomentirala je gica Reiss. "Zloesta ptica", izjavio je Hamilton. "Ubija bespomonu ribu." Galeb je nestao. "Ali ribe to zasluuju", ukazala je gica Reiss promiljeno. "One tamane mala vodena stvorenja; jadne, jednostanine protozoe." "Gadne, okrutne ribe", rekao je Hamilton sa estinom. Blag drhtaj kao da je proao povrinom vode. Ribe su, kao kategorija, prestale postojati. U sredini pokrivaa za piknik, njihova kutijica dimljene haringe je nestala. "Joj mene", rekla je Marsha. "To je bio uvoz iz Norveke." "Mora biti da je dosta kotalo", promrmljao je muno McFeyffe. "Sve te uvozne stvari su skupe." "Kome treba novac?" zapitao je Hamilton. Vadei aku sitnine, razbacao ju je po obronku. Komadii svjetlucave kovine leali su svjetlucajui na ranopopodnevnom suncu. "Takva prljava stvar." Svjetlucave tokice su nestale. U njegovom depu, njegov novanik se spljotio; napustile su ga papirne novanice. "Ovo je ba lijepo", zakikotala se ga Pritchet. "Ba ste slatki to mi svi pomaete. Meni tu i tamo ponestane stvari." Daleko niz padinu mogla se vidjeti krava, koja je polako ila svojim putem. Dok su je gledali, krava je napravila neto gadno. "Ukinite krave!" povikala je gica Reiss, ali bilo je nepotrebno. Edith Pritchet ve je osjetila nezadovoljstvo; krave nije bilo. Naginjui se, gica Reiss povukla je neugodan busen sasuene drae. "Kakva runa biljka", potuila se "Jedna me ogrebala." Draa je nestala. Kao i veina sasuene trave na polju gdje su bive krave pasle. Umjesto toga, vidjeli su se samo goli kamen i praina. Trei histerino u krug, David je povikao: "Naao sam otrovni brljan!

Otrovni brljan!" "ume su pune njega", objasnio je Hamilton. "I kopriva. I podmuklih puzavica." S njihove desne strane, drvee je zadrhtalo. Svuda oko njih uma se blago, skoro neprimjetno trgnula. Prorijeenost vegetacije postala je oita. Marsha je s ozbiljnim izrazom lica sklonila ostatke svojih cipela. Samo su platneni zaivci i kovinske zakovice ostale. "Zar to nije alosno", rekla je tuno Hamiltonu. "Ukinite cipele", predloio je Hamilton. "To bi bila dobra ideja", sloila se ga Pritchett, oiju zacakljenih od entuzijazma. "Cipele steu noge." Ostaci u Marshinim rukama su nestali, skupa sa raznim cipelama grupe. McFeyffeove arene arape ivog dizajna jasno su se ukazale na suncu. Postien, povukao ih je pod sebe van pogleda. Na obzorju, u daljini se mogao uoiti dim jednog teretnog parobroda. "Runog li trgovakog teretnjaka", naveo je Hamilton. "Uklonite ga s karte." Oblak tamnog dima je nestao. Trgovaki promet brodovima je okonan. "Mnogo ii svijet", komentirala je gica Reiss. Du puta kretala su se jedna kola. Izdaleka je dopirala galama s njihovog radija. "Ukinite radije", rekao je Hamilton. "I TV prijemnike i kina." Nije se dogodila nikakva vidljiva promjena. Ali i to je ipak obavljeno. "I jeftine glazbene instrumente - harmonike i usne harmonike i bendoe i ksilofone." irom svijeta, ta glazbala su nestala. "Reklame", povikala je gica Reiss, dok se teki kamion -cisterna kretao cestom, a rijei se arenile na njegovim obojenim bokovima. Rijei su nestale. "I kamione." Sam kamion je nestao, bacajui ofera u odvod pored ceste. "Ozlijedio se", rekla je Marsha slabano. Koprcajui ofer je odmah nestao. "Benzin", rekao je Hamilton. "To je ono to je bilo u kamionu." irom svijeta, kamion je nestao. "Naftu i terpentin", dodala je gica Reiss. "Pivu, alkohol za masau i aj", rekao je Hamilton. "Sirup od javora, med i jabukovau", rekla je gica Reiss.

"Jabuke, narane, limune, kajsije i kruke", rekla je Marsha tiho. "Bademe i breskve", promrmljao je McFeyffe mrgodno. "Orahe, repu i slatki krumpir", rekao je Hamilton. Usluno, ga Pritchett ukinula je sve te stvari s lica zemlje. Njihove ae aja postale su prazne. Zaliha hrane za piknik primjetno se smanjila. "Jaja i kobasice", uzviknula je gica Reiss, skaui na noge. "Sir, kvake na vratima i vjealice", dodao je Hamilton, pridruujui joj se. Kikoui se, ga Pritchet dodala je te kategorije. "Zbilja", prodahtala je, grcajui od smijeha, "da ne pretjerujemo?" "Luk, elektrine tostere i etkice za zube", rekla je Marsha razgovjetno. "Sumpor, olovke, rajice i brano", dometnuo je David, hvatajui korak. "Trave, automobile i plugove", povikala je gica Reiss. Iza njih, Ford coupe je tiho nestao. Na valovitim breuljcima i padinama parka Big Sur, vegetacija se opet prorijedila. "Plonike", predloio je Hamilton. "esme i satove", dodala je Marsha. "Lak za namjetaj", povukao je David skaui gore-dolje. "etke za kosu", rekla je gica Reiss. "Stripove u sveskama", Spomenuo je McFeyffe. "I one mljecave kolae sa slovima na njima. One francuske stvari." "Stolice", rekao je Hamilton, zbunjen vlastitom smjelou. "I kaueve." "Kauevi su nemoralni", suglasila se gica Reiss, gazei na termosicu u svom uzbuenju. "Dolje s njima. I staklo. Sve stakleno." Usluno, ga Pritchet je ukinula svoje naoale, i sve srodne stvari irom univerzuma. "Kovine", povikao je Hamilton priguenim, zapanjenim glasom. Patent-zatvara na njegovim hlaama je nestao. Ono to je ostalo od termosice - kovinska ljuska - nestalo je. Marshin maleni runi sat, plombe u njihovom zubima; kope i kukice enskog rublja prestali su biti. U uzbuenju, David je otrao, vritei: "Odjeu!"

Istog trena svi su bili kao od majke roeni. Ali to jedva da je bilo bitno; seks je odavno nestao. "Vegetaciju", rekla je Marsha, s mukom ustajui da stane uplaeno pored svog supruga. Ovaj put je promjena bila zapanjujua. Brda, ogromna prostranstva planine, postali su goli poput kamene ploe. Nita nije ostalo osim smee jesenje zemlje, koja se suila pod hladnim, blijedim suncem. "Oblake", rekla je gica Reiss s tikom na licu. Nekoliko pramenova istanane bjeline koji su im lebdjeli nad glavama odmah je nestalo. "I izmaglicu!" Istog trena, sunce je estoko zabljetalo. "Oceane", rekao je Hamilton. Pastelno zeleno prostranstvo trenutno je nestalo; sve to je preostalo bila je nevjerojatno duboka jama suhog pijeska koja se protezala dokle god pogled see. Uasnut, oklijevao je na tren, pruajui gici Reiss dovoljno vremena da povie: "Pijesak!" Gigantska jama se produbila. Dno vie nije bilo vidljivo. Duboka, prijetea tutnjava zatresla je tlo pod njima; temeljna ravnotea zemlje je bila pomaknuta. "Pourimo", prodahtala je gica Reiss, lica izoblienog od strasti. "to slijedee? to je ostalo?" "Gradove", predloio je David. Nestrpljivo, Hamilton mu je odmahnuo. "Udubine", prodrao se. Najednom, stajali su na jedoobraznoj ravnici; sve neravnine bile su ispeglane. est nagih, bijelih likova razliite teine i oblika, stajali su gledajui udno oko sebe. "Sve ivotinje osim ovjeka", prodahtala je gica Reiss zadihano. Bilo je uinjeno. "Sve oblike ivota osim ovjeka", nadmaio ju je Hamilton. "Kiseline!" povikala je gica Reiss, i istog trena pala na koljena, lica izoblienog od bola. Svi su se zgrili u ekstazi nelagode; temeljna tjelesna kemija bila je drastino promijenjena. "Izvjesne soli kovina!" zavritao je Hamilton. Ponovo su bili zahvaeni unutarnjom agonijom. "Odreene nitrate!" dodala je gica Reiss krijetavo. "Fosfor!"

"Natrij klorid!" "Jod!" "Kalcij!" Gica Reiss se polusvjesno pridigla na laktove; svi su leali razbacani okolo u pozama bespomone patnje. Nabrekla, pulsirajua tjelesina Edith Pritchet trzala se u grevima; pljuvaka je curila s njenih omlitavjelih usana dok se borila da se koncentrira na nabrojene kategorije. "Helij!" prokrijetao je Hamilton. "Ugljen dioksid!" proaputala je gica Reiss tiho. "Neon", procijedio je Hamilton. Sve oko njega je treptalo i blijedilo; vrtio se u kaosu beskrajne, mrane tame. "Freon. Gleon." "Vodik", oblikovale su beskrvne usne gice Reiss, plutajui u sjenama blizu njega. "Duik", prizvao je Hamilton, dok se vrtlog nepostojanja suavao oko njega. S posljednjim slabanim naletom snage, gica Reiss se podigla i istisnula: "Zrak!" Zemljin sloj atmosfere otiao je iz postojanja. Plua potpuno praznih, Hamilton se spustio u udarajuu mrlju umiranja. Dok je univerzum iezavao, vidio je nepokretni lik Edith Pritchet kako se prevre u refleksnom gru; njena svijest i linost su nestali. Pobijedili su. Njena vlast nad njima je nestala. Okonali su je - bili su konano, agonizirajue slobodni... ivio je. Leao je ispruen, previe izmoden da se pomakne, dok mu se grudni ko dizao i sputao, steui prstima zemlju. Ali gdje je kog vraga bio? Ogromnim naporom uspio je otvoriti oi. Nije bio u svijetu ge Pritchet. Oko njega, tupo bilo tame kucalo je i pulsiralo. Gadna podstruja koja je lebdjela i rasla i zloslutno ga pritiskala. Ali je nejasno mogao nazrijeti druge oblike, druga tijela ispruena tu i tamo. Marsha je, nepomina i nijema, leala nedaleko. Iza nje bila je tjelesina Charleya McFeyffea, otvorenih usta i staklastog pogleda. I mutno je, u kovitlanju lebdee tame, mogao uoiti Arthura Silvestera, Davida Pritcheta, mlitavi oblik Billa Lawsa, i ogromni, nespretni obris Edith Pritchet, jo u nesvjesti.

Jesu li bili natrag u Bevatronu? Kratak, oparavajui treptaj radosti ga je dodirnuo... i onda skliznuo. Ne. Ovo nije bio Bevatron. U njegovom grlu, polagan grgotavi krik se oblikovao, probijajui se gore i iz njegovih usta. Oajniki, slabano, borio se da otpuzi od stvari koja se nadnosila nad njim, vitke, koate koljke ivota koja se postupno zguvala u sebe dok se nije saginjala blizu njega. U njegovom uhu, njen suhi, tipavi apat je otpoeo. Tupo vibrirajui, taj zvuk je bubnjao i odjekivao u njega, stiui uvijek iznova dok nije prestao pokuavati ga priguiti kricima, odustao od svog uzaludnog napora da ga odgurne. "Hvala vam", dahtao je zvuk hladno. "Obavili ste svoju ulogu veoma dobro. Dogodilo se ba kako sam planirala." "Odlazi!" zavritao je. "Otii u", obeao je glas. "elim da ustanete i krenete za svojim poslom. elim vas gledati. Svi ste vi veoma zanimljivi. Gledala sam vas ve dugo, ali ne onako kako ja elim. elim vas gledati izbliza. elim vas gledati svake minut e. elim vidjeti sve to radite. elim biti kraj vas, unutar vas, gdje vas mogu srediti kad mi treba. elim moi dotai vas. elim biti u stanju natjerati vas da radite razne stvari. elim vidjeti kako ete reagirati. elim. elim..." Sad je znao gdje je bio; znao je u ijem su svijetu. Prepoznao je hladan, uplji apat koji mu je nemilosrdno udarao u ui i mozak. Bio je to glas Joan Reiss.

13 "Hvala nebesima", uo se glas, polagan i metodian. Jasan enski glas. "Vratili smo se. Natrag smo u stvarnom svijetu." Mrlje mraka su nestale. Poznati prizor ume i oceana irio se oko njih; zeleno prostranstvo parka Big Sur i traka ceste u podnoju Cone Peaka docurili su natrag u postojanje. Iznad njih se protezalo bistro plavo popodnevno nebo. Kalifornijski zlatni makovi blistali su jesenjom vlagom. Tu je bio i pokriva za piknik, posude i zdjele i papirni tanjuri i ae. S Hamiltonove desne strane uzdizao se svjei gaj zimzelena. Ford coupe, blistav i sjajan, svjetlucao je na prijatan, kovinski nain tamo gdje ga je parkirao, nedaleko, na kraju livade. Jedan galeb leprao je kroz sumaglicu na obzorju. Kamion dizela buao je po cesti, isputajui oblake crnog dima. U suhom bunju na pola puta niz padinu, zemna vjeverica je jurila u cik-cak prema svojoj rupi u zemlji. Sa svih strana Hamiltona ostali su se poeli micati. Bilo ih je ukupno sedam; Bill Laws bio je negdje u San Joseu, oplakujui gubitak svoje tvornice sapuna. Kroz maglu bola, Hamilton je mogao razaznati lik svoje ene. Marsha se drhtavo pridigla na koljena i tupo gledala oko sebe. Nedaleko je bila jo uvijek nepomina Edith Pritchet. Iza nje bili su Arthur Silvester i David Pritchet. Uz rub pokrivaa, Charley McFeyffe poeo se slabano mrdati. Blizu Hamiltona sjedila je uredna i tanka figura Joan Reiss. Metodino, ta ena je skupljala svoju torbicu i naoale; lice joj je bilo skoro bezizraajno dok je paljivo pipala svoju zategnutu punu. "Hvala nebesima", ponovila je, spretno ustajui. "To je gotovo." Njen glas je bio ono to ga je probudilo. McFeyffe je, od tamo odakle je leao, praznim pogledom gledao u nju, lica bezizraajnog od oka. "Natrag", ponovio je ne razumijevajui. "Natrag smo u stvarnom svijetu", rekla je gica Reiss prozainim glasom. "Zar to nije krasno?" Velikom, nepokretnom obliku ispruenom na vlanoj travi pored nje, rekla je: "Ustanite, go Pritchet. Sad nemate nikakvu vlast nad nama." Saginjui se, utipnula je krupnu enu za debelu ruku. "Sve je onako kako je i bilo."

"Hvala Bogu", promrmljao je Alan Silvester, dok je s naporom ustajao. "O, Boe, onaj uasni glas." "Je li gotovo?" prodahtala je Marsha, smeih oiju zamuenih dvojbom i olakanjem. Drhtei, nesigurno je ustala i stajala ljuljajui se. "Taj uasni komar na kraju... Samo sam ga naas ugledala..." "to je bilo to?" preklinjao je David Pritchet, tresui se od straha. "Ono mjesto i onaj glas koji nam je govorio..." "Vie ga nema", rekao je McFeyffe slabano, s moleivim arom. "Sigurni smo." "Pomoi u vam ustati, g. Hamiltone", rekla je gica Reiss, prilazei mu. Ispruivi svoju tanku, koatu ruku, stajala je smjeei se svojim blijedim, bezbojnim smijekom. "Kakav je osjeaj vratiti se u stvarni svijet?" Nije mogao rei nita. Mogao je samo lagati, skamenjen od uasa. "Hajdete sad", rekla je gica Reiss mirno. "Morat ete ustati prije ili kasnije." Pokazujui na Ford, objasnila je: "elim da nas odvezete natrag u Belmont. to je prije svatko natrag kod kue zdrav i itav, to u biti sretnija." Bez i traga osjeajnosti na svom otrom licu, dodala je: "elim vas sve vi djeti natrag kako ste bili, natrag gdje spadate. Neu biti zadovoljna do tad." Njegova vonja, kao i sve ostalo, bila je mehanika, ukoena, stvar koju je radio refleksno, bez uea volje. Pred njima irila se dravna cesta, glatka i briljivo odravana, meu valovitim sivim brdima. Tu i tamo mimoila bi ih druga kola; pribliavali su se Bayshore Freewayu. "Nee trajati jo dugo", rekla je gica Reiss nestrpljivo. "Skoro smo stigli natrag u Belmont." "ujte", rekao je Hamilton promuklo, "prestanite se pretvarati; prestanite igrati tu sadistiku igru." "Kakvu to igru?" upitala je gica Reiss nevino. "Niste mi jasni, g. Hamiltone." "Nismo natrag u stvarnom svijetu. Mi smo u vaem svijetu, vaem paranoinom, zlobnom..." "Ali ja sam stvorila stvarni svijet za vas", rekla je gica Reiss jednostavno. "Zar ne vidite? Pogledajte oko sebe. Zar nisam dobro obavila posao? Sve je to

unaprijed isplanirano, odavno. Nai ete da je sve kako treba biti; nisam nita previdjela." S rukama bijelim od stezanja volana, Hamilton je upitao: "ekali ste? Znali ste da e doi do vas nakon ge Pritchet?" "Naravno." Tiho, s obuzdanim ponosom, gica Reiss je objasnila: "Samo niste upotrijebili svoj mozak, g. Hamiltone. Sjeate se zato je Arthur Silvester imao kontrolu prvi, prije bilo kog od nas ostalih? Zato to nikad nije izgubio svijest. A zato je Edith Prithet bila slijedea?" "Ona se micala", rekla je Marsha zapanjeno. "Tamo, na podu Bevatrona. Ja mogli smo je vidjeti nou, kad smo sanjali." "Trebali ste obratiti vie panje na svoje snove, go Hamilton", primijetila je gica Reiss. "Trebali ste gledati niz red i vidjeti tko lei naprijed. Poslije ge Pritchet, ja sam bila najblia svijesti." "A poslije vas?" pitao je Hamilton. "Nije bitno tko je poslije mene, g. Hamiltone, jer sam ja posljednja. Vratili ste se... doli ste na kraj puta. Ovo je va mali svijet, zar nije lijep? I pripada svima vama. Zato sam ga stvorila - da biste imali stvari onakvima kakve hoete. Nai ete da je sve netaknuto... nadam se da ete poeti ivjeti kao to ste i prije." "Pretpostavljam", rekla je Marsha odmah, "da emo morati. Nemamo drugog izbora." "Zato nas ne pustite?" pitao je McFeyffe izlino. "Ne mogu vas pustiti, g. McFeyffe", odgovorila je gica Reiss. "Morala bih prestati postojati da to uradim." "Ne sasvim", istaknuo je McFeyffe gorljivim, zamuckujuim glasom. "Mogli bismo upotrijebiti neto. Onaj kloroform - neto da vas onesvijesti. Neto da..." "G. McFeyffe", prekinula ga je gica Reiss hladno, "vrlo mnogo sam radila na ovome. Planirala sam to ve dugo, jo od nesree u Bevatronu. Otkad sam prvi put otkrila da e doi red na mene. Zar ne bi bilo teta da sve to propadne? Moda nikad neemo imati drugu priliku... Ne, ovo je isuvie dragocjena prilika da bi je se propustilo. Previe dragocjena." Nakon nekog vremena, David Pritchet je pokazao i rekao: "Eno ga Belmont."

"Bit e lijepo vratiti se", rekla je Edith Pritchet drhtavim, nesigurnim glasom. "To je tako lijep gradi." Jednog po jednog, po uputama gice Reiss, Hamilton ih je razvezao kuama. Posljednji su bili on i Marsha. Njih dvoje sjedili su u coupeu parkiranom pred stambenom zgradom gice Reiss dok je ona skupljala svoje stvari iz kola, nakon ega je ivahno izala na plonik. "Idite vi kui", rekla im je veselo. "Vrela kupka i krevet bi vam sad prijali vie od svega." "Hvala", rekla je Marsha jedva ujno. "Pokuajte se opustiti i uivati," uputila ih je gica Reiss. "i molim vas, pokuajte zaboraviti sve to se dogodilo. To je sad iza vas. Imajte to na umu." "Da", ponovila je Marsha, mehaniki reagirajui na suhoparan, bezosjeajan, uiteljski glas. "Imat emo to na umu." Dok je ila plonikom prema ulazu u zgradu, gica Reiss je zastala na trenutak. Umotana u svoj samteni kaput, bila je neupadljiva, ne naroito upeatljiva figura. S rukama punim torbice, rukavica, i asopisa New Yorker koji je usput kupila u trafici, mogla je biti bilo koja tajnica srednje klase koja se vraa kui nakon dana provedenog u uredu. Hladan veernji vjetar mrsio je njenu kosu boje pijeska. Iza naoala od kornjaevine, oi su joj bile poveane i izobliene dok je prodorno gledala par u kolima. "Moda u svratiti da vas posjetim za koji dan", rekla je pokusno. "Mogli bismo provesti mirno vee sjedei i priajui." "To - bilo bi lijepo", protisnula je Marsha. "Laku no", rekla je gica Reiss, okonavajui razgovor. Uz ustar pokret glavom, okrenula se i popela uz stube, otkljuala masivna vrata, i nestala u tamnom, tapeciranom predvorju svoje stambene zgrade. "Odvezi nas kui", rekla je Marsha tihim, slomljenim glasom. "Jack, odvezi nas kui. Molim te, odvezi nas kui." I jest, to je bre mogao. Uletjevi coupeom u dvorite, trgnuo je runu konicu, ugasio motor, i snanim udarcem otvorio vrata. "Tu smo", rekao joj je. Marsha je nepokretno sjedila pored njega, koe blijede i hladne poput voska. Njeno ali vrsto, uzeo ju je i digao iz kola; nosei je u rukama krenuo je stazom kroz dvorite, oko kue i na prednju verandu.

"U svakom sluaju", rekla je Marsha drhtavo, "Tupamaca e opet biti tu. I seks, i to se vratilo. Sve e se vratiti, zar ne? Zar nee ovo biti isto tako dobro?" Nije rekao nita. Koncentrirao se na otkljuavanje vrata. "Ona hoe mo nad nama", nastavila je Marsha. "Ali to je u redu, zar ne? Imamo na svijet; ona jest stvorila stvarni svijet za nas. Meni izgleda isto; uoava li ti neku razliku? Jack, za ime Boga, reci neto." Ramenom je gurnuo vrata da se otvore i upalio svjetlo u dnevnom boravku. "Kod kue smo", rekla je Marsha, gledajui plaljivo oko sebe dok ju je on nemarno postavljao na noge. "Da, jesmo." Zalupio je vrata za sobom. "Ovo je naa stara kua, zar ne? Ba kakva je i bila prije nego to je - sve ovo poelo." Poinjui otkopavati kaput, Marsha je etkala po dnevnom boravku, pregledajui zavjese, knjige, grafike na zidovima, pokustvo. "Dobar osjeaj, zar ne? Takvo olakanje... sve te poznate stvari. Nitko ne isputa zmije na nas, nitko ne ukida nikakve kategorije... zar nije to lijepo?" "Prekrasno je", rekao je Hamilton ogoreno. "Jack." Tiho mu je prila s lea, s kaputom preko ruke. "Ne moemo joj nita, zar ne? Nee biti kao s gom Pritchet; ona je previe pametna. Ona je daleko ispred nas." "Milijun godina ispred nas", sloio se. "Sve je ovo isplanirala. Razmiljala, premiljala, urotila se, smislila zavjeru... ekajui svoju ansu da zadobije kontrolu nad nama." U njegovom depu bio je tvrd, okrugao valjak; bijesnim trzajem izvukao ga je i bacio preko sobe na zid. Prazna boica kloroforma odskoila je od tepiha, otkotrljala par centimetara i tiho zaustavila, nerazbij ena. "Ovo nee vrijediti ovdje", rekao je. "Mogli bismo isto tako i odustati. Ovaj smo put stvarno pobijeeni." Marsha je iz ormara izvadila vjealicu i poela stavljati kaput na nju. "Billu Lawsu e biti krivo." "Trebao bi me preklati." "Ne", usprotivila se Marsha. "Nisi ti kriv." "Kako da ga pogledam u lice? Kako bilo koga od vas da pogledam u lice? Htjeli ste ostati u svijetu Edith Pritchet; ja sam vas doveo ovamo - nasjeo sam

na strategiju te psihotiarke." "Ne brini se zbog toga, Jack. To ti nita ne vrijedi." "Ne", priznao je. "ne vrijedi." "Spremit u nam vruu kavu." Na vratima kuhinje, Marsha se umorno okrenula. "Hoe brandyja u svojoj?" "Svakako. Sjajno." S usiljenim smijekom, Marsha je nestala u kuhinju. Jedno vrijeme bila je tiina. Tada su njeni krici poeli. Hamilton je u trenu bio na nogama; jurei niz hodnik stigao je do vrata kuhinje. Prvo nije vidio to; Marsha mu je, naslanjajui se na kuhinjski stol, djelimino zaklanjala pogled. Kad je krenuo naprijed da je dohvati vidio je to. Prizor mu se usjekao u mozak, i onda nestao kad je zatvorio oi i odvukao svoju enu odatle. S rukom pritisnutom na njena usta, stajao je priguujui njene stenjue krike, pokuavajui da joj se ne pridrui, pokuavajui, cijelom svojom voljom, da kontrolira svoje osjeaje. Gica Reiss nije nikad voljela make. Bojala se maaka. Make su bile njeni neprijatelji. Stvar na podu bila je Tupamaca. Bio je izokrenut iznutra van. Ali je jo bio iv; isprepletena zbrka bila je jo uvijek funkcionirajui organizam. Gica Reiss se pobrinula za to; ona nee pustiti da se ivotinja izvue. Drhturei, pulsirajui, vlano presijavajua hrpa kostiju i tkiva je puzala slijepo po kuhinjskom podu. Njeno polagano, neprekidno napredovanje trajalo je ve neko vrijeme, vjerojatno otkad je svijet gice Reiss poeo postojati. Ta groteskna masa se za tri i pol sata uspjela nekakvim peristatikim valom prevui preko pola kuhinje. "Ne moe", jecala je Marsha. "Ne moe biti ivo." Uzimajui lopatu iz dvorita, Hamilton je pokupio hrpu i odnio je van. Molei se da ju je mogue ubiti, napunio je pocinano vedro vodom i bacio drhtavu hrpu organa, kostiju i tkiva u nju. Neko vrijeme ostaci su napola plivali, curili i hvatali se, traei nain da iziu iz vedra. Tada je postepeno, sa zadnjim drhtajem ivota, ta stvar potonula i umrla.

Spalio je ostatke, na brzinu iskopao grob, i zakopao ih. Opravi ruke i spremivi lopatu, vratio se u kuu. Potrajalo je samo par minuta... inilo se mnogo dulje. Marsha je nijemo sjedila u dnevnom boravku, stisnutih ruku, gledajui ravno pred sebe. Nije podigla pogled kad je uao u prostoriju. "Duo", rekao je. "Je li gotovo?" "Skroz gotovo. Mrtav je. Moemo biti zadovoljni time. Ona mu ne moe vie nita uiniti." "Zavidim mu. Na nama jo nije ni poela." "Ali mrzila je make. Ne mrzi nas." Marsha se malo okrenula. "Sjea se to si joj rekao one veeri? Uplaio si je. A ona se toga sjea." "Da", priznao je. "Vjerojatno se sjea. Vjerojatno nikad ne zaboravi nita." Vraajui se u kuhinju, poeo je pripremati kavu. Toio ju je u alice kad je Marsha tiho ula i poela vaditi vrhnje i eer. "Pa", rekla je, "to nam je odgovor." "Na koje pitanje?" "Na pitanje, moemo li ivjeti? Odgovor je ne. Gore nego ne." "Nema nita goreg od ne", rekao je, ali ak i njemu samom to nije zvualo uvjerljivo. "Ona je luda, zar ne?" "Oito. Paranoik, s manijom urote i proganjanja. Sve to ona vidi ima nekog znaaja, dio je zavjere uperene protiv nje." "A sada", rekla je Marsha, "ne mora se brinuti. Jer je po prvi put u ivotu u poziciji da se tome suprotstavi." Dok je otpijao vruu crnu kavu, Hamilton je rekao: "Mislim da ona stvarno vjeruje da je ovo replika stvarnog svijeta. Ili barem njenog stvarnog svijeta. Dobri Boe, njen stvarni svijet bit e toliko dalje od bilo kojih matarija nas ostalih..." Uutio je na tren i onda dovrio: "Ono to je napravila od Tuponje. Ona vjerojatno zamilja da je to ono to bismo mi njoj uradili. Vjerojatno misli da se to stalno dogaa." Ustajui na noge, Hamilton je poeo obilaziti po kui, navlaei roletne. Bilo

je vee; sunce je utonulo u nitavilo. Izvan kue, ulice su bile mrane i hladne. Iz zakljuane ladice stola, izvadio je svoj automatski pitolj kalibra .45 i poeo ubacivati metke u spremnik. "Samo zato to upravlja ovim svijetom", rekao je svojoj eni koja je napeto gledala, "ne znai da je svemogua." Gurnuo je pitolj u svoj unutranji dep kaputa. Tamo je napravio nezgrapnu, upadljivu izboinu. Marsha se blijedo nasmijeila. "Izgleda kao kriminalac." "Ja sam privatni detektiv." "Gdje ti je prsata tajnica?" "To si ti", rekao je Hamilton uzvraajui joj osmijeh. Marsha je samosvjesno podigla ruke. "Pitala sam se hoe li primijetiti da sam - opet ista." "Primjeujem." "Je li to u redu?" upitala je stidljivo. "Voljan sam trpjeti te. U ime starih vremena." "Tako udna stvar... Osjeam se skoro gadno. Tako nekako ne -asketski." Stisnutih usana, tumarala je u uskom krugu. 'Zar ne misli da u se opet navii na to? Ali osjeaj je udan... mora da sam jo uvijek pod utjecajem Edith Pritchet." Ironino, Hamilton je rekao: "To je bilo na prolom mjestu. Sad smo na drugoj ljaci." U svojoj stidljivoj srei, Marsha je odabrala da ga ne uje. "Hajdemo dolje, Jack. Dolje u audiofilnu sobu. Gdje se moemo nekako - opustiti i sluati glazbu." Prilazei mu, podigla je svoje male ruke na njegova ramena. "Moemo li? Molim te?" Grubo se izvlaei, rekao je: "Neki drugi put." Pogoena time, Marsha je stajala povrijeeno i iznenaeno. "to je bilo?" "Ne sjea se?" "Oh." Klimnula je. "Ona cura, ona konobarica. Nestala je, zar ne? Dok ste ti i ona bili tamo dolje." "Ona nije bila konobarica." "Rekla bih da nije." Marsha se razvedrila. "Ionako, sad se vratila. Pa je to u

redu. zar ne? I..." Pogledala ga je u oi s nadom. "Ne smeta mi ono s njom. Razumijem." Nije bio siguran da li ga to smeta ili zabavlja. "Razumije to?" "Kako si se osjeao. Mislim, to nije zbilja imalo veze s njom; ona je bila samo nain da se iskae. Ti si protestirao." Zagrlivi je, privukao ju je sebi. "Ti si osoba nevjerojatno slobodnih shvaanja." "Vjerujem u sagledavanje stvari na moderan nain", rekla je Marsha vrsto. "To mi je drago uti." Odmiui se, Marsha ga je moleivo povukla za ovratnik koulje. "Da li bismo mogli? Nisi mi putao ploe ve mjesecima... ne kao nekad. Bila sam toliko ljubomorna kad ste vas dvoje otili dolje. Voljela bih uti neke od naih starih omiljenih." "Misli na ajkovskog? To obino podrazumijeva kad spominje nae 'stare omiljene'." "Idi upali svjetlo i grijalicu. Sredi sve lijepo, ugrijano i primamljivo. Da bude takvo kad ja siem." Naginjui se naprijed, poljubio ju je u nos. "Srediti u da zrai eroticizmom." Marsha je nabrala nos na njega. "Vi znanstvenici." Stubite je bilo mrano i hladno. Paljivo pipajui, Hamilton se spustio u tamu, korak po korak. Dio dobrog raspoloenja mu se vratio, donijet poznatom rutinom ljubavi. Bezvuno pjevuei u sebi, napredovao je u sjenovite dubine podruma, nalazei put automatskim refleksom iskustva... Neto grubo i sluzavo oealo mu se o nogu i priljepilo za nju. Deb ela, konasta nit, ljepljiva od curee vlage. Trgnuo je nogu unatrag. A ispod njega, na dnu stubita, neto dlakavo i prijetee otrkaralo je u audiofilnu sobu i umirilo se. Ne pomiui tijelo, Hamilton se stisnuo uza zid stubita. Ispruivi ruku, traio je prekida svjetla ispod sebe. Njegovi prsti su ga napipali; irokim trzajem, upalio je svjetlo i ispravio se. Svjetlo je mirkavo obasjalo stube, uti krug u opoj pomrini. Preko podrumskih stuba visilo je grubo klupko niti, od kojih su neke bile

prekinute, mnoge upleten skupa i bezoblini sivi kabl. Mrea, nespretno i nevjeto istkana, uraena na brzinu i bez finesa od strane neeg ogromnog i zdepastog i bestijalnog. Ispod nogu, stube su bile prekrivene prainom. Strop je bio zamrljan velikim prugama prljavtine, kao da je tkalac mree puzao i zavlaio se svuda, istraujui svaki zakutak i pukotinu. Lien sve snage, Hamilton je sjeo na stubu. Mogao ju je vidjeti tamo, ispod njega, kako eka u audiofilnoj sobi, u ustajaloj tami. On ju je, naletjevi na njenu poludovrenu mreu, uplaio. Mrea nije bila dovoljno jaka da ga zadri; bio je jo slobodan da se bori - da se otrgne. I jest, polako, veoma paljivo, to manje pomiui mreu. Niti su se skinule i noga mu je bila slobodna. Nogavica mu je bila prekrivena debelim slojem neeg ljepljivog, kao da je nekakav divovski pu prepuzao preko njega. Zadrhtavi, Hamilton se uhvatio za rukohvat i poeo penjati natrag gore. Preao je samo dvije stube kad su ga noge, njihovom vlastitom voljom, odbile nositi dalje. Njegovo tijelo je razumjelo ono to mu je um odbio prihvatiti. Iao je natrag dolje. Dolje, u audiofilnu sobu. Oamuen, uasnut, okrenuo se i zabauljao suprotnom smjeru. I opet se ta udovina stvar dogodila - taj grubi, uporni komar. Jo je iao dolje... pod njim su se protezale mrane sjene, rasuta prljavtina i otpaci. Bio je uhvaen u klopku. Dok je uao buljei hipnotiziranom opinjenou u stube pod sobom, zauo se zvuk. Iznad i iza njega, na vrhu stubita, Marsha se pojavila. "Jack?" zazvala je oklijevajue. "Ne dolazi dolje", zareao je, okreui glavu djelomino, dok nije mogao nejasno razaznati osvijetljeni oblik njenog tijela. "Nemoj stati na stube." "Ali..." "Ostani gdje si." Teko diui, stisnut uz stubu, ruku vrsto stegnutih oko rukohvata, pokuavajui se sabrati. Morao se kretati polako, morao se suzdrati od skoka gore i bezumnog koprcanja prema svjetlu na vratima iznad sebe i vitkoj prilici njegove ene. "Reci mi to je", rekla je Marsha otro. "Ne mogu." "Reci mi, ili u sii." Bila je ozbiljna; odluka se mogla uti u njenom glasu.

"Duo", rekao je promuklo, "izgleda da se ne mogu vratiti gore." "Jesi li ozlijeen? Jesi li pao?" "Nisam ozlijeen. Neto se dogodilo. Kad probam poi natrag gore..." Duboko je, udrhtalo, uzdahnuo. "Ustanovim da idem dolje." "Ima - li neto to ja mogu uraditi? Zar se nee okrenuti prema meni? Mora li mi biti okrenut leima?" Hamilton se divlje nasmijao. "Naravno da u se okrenuti prema tebi." Steui rukohvat, oprezno se okrenuo - i ustanovio da je jo okrenut prema mranoj jazbini praine i sjenki. "Molim te", preklinjala je Marsha. "Molim te okreni se i pogledaj me." Gnjev je prostrujao njime... nemoni bijes koji se nije mogao izraziti. Sa zbunjenom psovkom, digao se na noge. "Kvragu i ti..." odbrusio je. "Kvragu i..." Iz daljine se zaulo zvono na ulazu. "Netko je na vratima", rekla je Marsha oajno. "Pa, idi i pusti ih unutra." Nije ga vie bilo briga; odustao je. Na tren se Marsha premiljala. Tada je, uz utanje suknje, otila. Svjetlo iz hodnika jarko je sijalo pod njim, ocrtavajui dugu, zlokobnu sjenu na stubama. Njegovu vlastitu sjenu, izduenu i ogromnu... "Dobri Boe", rekao je glas, muki glas. "to radi tamo dolje, Jack?" Zavirujui preko ramena, razaznao je mrku, uspravnu priliku Billa Lawsa. "Pomozi mi", rekao je Hamilton tiho. "Svakako." Laws se spremno okrenuo Marshi, koja je dola za njim. "Ostani ovdje gore", naredio joj je. "Uhvati se za neto da ne padne." Grabei joj ruku, postavio joj je prste na rub zida. "Moe li se vrsto drati?" Marsha je nijemo klimnula. "Ja - mislim da mogu." Hvatajui njenu drugu ruku, Laws je paljivo zakoraio na stube. Korak po korak se sputao, jo se drei za Marshinu ruku. Kad je otiao koliko je god mogao daleko, unuo je i posegnuo za Hamiltonom. "Moe li se uhvatiti?" progunao je. Hamilton je, ne okreui se, ispruio ruku natrag i istegao se svom snagom.

Nije mogao vidjeti Lawsa, ali ga je mogao osjetiti, mogao je uti crnevo otro, brzo disanje dok je uao iznad njega, pokuavajui dohvatiti njegove ispruene prste. "Nee ii", rekao je Laws ravnoduno. "Predaleko si dolje." Odustajui, Hamilton je povukao natrag ruku koja ga je boljela i sjeo na stubu. "ekaj tu gdje si", rekao je Laws. "Vratit u se." S nizom lupajuih zvukova, jurnuo je natrag uz stube do hodnika, povukao Marshu sa sobom, i otiao. Kad se vratio, s njim je bio David Pritchet. "Uhvati gu Hamilton za ruku", uputio je djeaka. "Ne pitaj nita; uradi to ti kaem." Steui rub zida na vrhu stuba, Marsha je obuhvatila prstima djeakovu malu aku. Laws je poveo djeaka niz stube, koliko je god mogao ii. Onda se, hvatajui se za Davidovu drugu ruku, on sam spustio. "Evo stiem", progunao je. "Jesi spreman, Jack?" Steui rukohvat, Hamilton je ispruio svoju drugu ruku u nevidljivost iza njega. Lawsovo grubo disanje ulo se izbliza; sad je mogao osjetiti kako se stube tresu dok Laws silazi sve nie. Onda se, nevjerojatno, Lawsova vrsta, od znoja kliska ruka stegnula oko njegove. Snanim trzajem, Laws ga je otrgnuo iz poloaja kraj rukohvata i silom povukao uza stube. Daui, uzdiui, Hamilton i Laws su se sruili u vedri hodnik. David je preplaeno otrao; Marsha je, nesigurno ustajui, posegnula da zagrli svog uzdrhtalog mua. "to se zbilo?" pitao je Laws im je bio u stanju progovoriti. "to se to odvijalo tamo dolje?" "Ja..." Jedva je mogao govoriti. "Nisam se mogao vratiti gore. Bez obzira kamo se okrenuo." Nakon pauze je dodao: "Obje strane su bile dolje." "Neto je tamo dolje", rekao je Laws. "Vidio sam to." Hamilton je klimnuo glavom. "Ona me je ekala." "Ona?" "Tamo sam je ostavio. Bila je na stubama kad ju je Edith Pritchet ukinula." Marsha je otro zastenjala. "On misli na konobaricu.' "Vratila se", rekao je Hamilton metodino. "Ali nije konobarica. Ne u ovom

svijetu." "Moemo daskama zakovati stubite", predloio je Laws. "Da", sloio se Hamilton. "Zakujte ga. Zatvorite je, da ne moe do mene." "Hoemo", uvjeravao ga je Laws; i on i Marsha su vrsto drali Hamiltona dok je stajao zurei natrag dolje u mranu, premreenu dubinu stubita. "Zakovaemo ga. Neemo joj dati do tebe."

14 "Moramo se domoi Reissove", rekao je Hamilton, dok je ostatak grupe ulazio u kuu i u dnevni boravak. "I onda je moramo ubiti. Brzo i potpuno. Bez oklijevanja. im je se budemo mogli fiziki doepati." "Ona e nas unititi", promrmljao je McFeyffe. "Ne sve nas. Veinu nas, moda." "Ali bi to bilo bolje", rekao je Laws. "Da", rekao je Hamilton. "Bilo bi mnogo bolje nego sjediti ovdje i ekati. Ovaj svijet se mora okonati." "Da li se netko protivi tome?" pitao je Arthur Silvester. "Ne", rekla je Marsha. "Nitko se ne protivi." "A vi, go Pritchet?" pitao je Hamilton. "to vi kaete?" "Naravno da je se mora uspavati", rekla je ga Pritchet. "To jadno bie..." "Jadno?" "Ovo je svijet u kojem je ona oduvijek ivjela. Ovaj uasni, suludi svijet. Zamislite to... godinama. Svijet grabljivih uasa." Pogleda fiksiranog na daskama zakovana vrata podruma, David Pritchet je nervozno upitao: "Moe li se ona stvar popeti ovamo?" "Ne", rekao mu je Laws. "Ne moe. Ostae tamo dolje dok ne umre od gladi. Ili dok ne unitimo gicu Reiss." "Onda se svi slaemo", rekao je Hamilton zakljuno. "Bar to je neto. Ovo je jedan svijet u kojem nitko od nas ne eli ostati." "U redu", rekla je Marsha. "Odluili smo to hoemo uraditi. Sad kako da to uradimo?" "Dobro pitanje", rekao je Arthur Silvester. "Bit e teko." "Ali ne nemogue", rekao je Hamilton. "Uspjeli smo s vama; uspjeli smo s Edith Pritchet." "Jeste li primijetili", rekao je Silvester zamiljeno, "da svaki put postaje sve tee? Sada elimo da smo natrag u svijetu ge Pritchet..." "A kad smo bili u njenom svijetu", dovrio je McFeyffe smrknuto, "eljeli

smo da smo natrag u njegovom." "to time hoe rei?" pitao je Hamilton nelagodno. "Moda emo to ponovo poeljeti", rekao je Silvester, "kad doemo u slijedei svijet." "Slijedei svijet bi trebao biti stvarni svijet", rekao je Hamilton. "Prije ili poslije emo izii iz ove takorske trke." "Ali ne jo", pobunila se Marsha. "Nas je osmoro, a proli smo samo kroz tri. Imamo li jo pet ispred nas?" "Bili smo u tri svijeta iz mate", rekao je Hamilton. "Tri zatvorena svijeta koji se ne dotiu stvarnosti u bilo kojoj toki. Jednom kad smo u njima uhvaeni smo - nema nam izlaza. Za sada, bili smo loe sree." Zamiljeno je rekao: "Ali nisam ba siguran da mi preostali ivimo u totalnim fantazijama." Nakon kratke stanke, Laws je rekao: "Ti samozadovoljni kukin sine." "Moglo bi biti tono." "Mogue." "Ukljuujui i tebe." "Ne hvala!" "Ti si", rekao je Hamilton, "neurotian i cinian, ali si takoer i realist. I ja sam. I Marsha je. I McFeyffe. I David Pritchet. Mislim da smo skoro izali iz svjetova mate." "to mislite time, g. Hamiltone?" pitala je ga Pritchet uznemireno. "Ja ne razumijem." "Nisam ni oekivao da razumijete", rekao je Hamilton. "To nije neophodno." "Zanimljivo", komentirao je McFeyffe. "Mogao bi biti u pravu. Sloiti u se za tebe i mene i Lawsa i malog. Ali ne za Marshu. Oprostite, go Hamilton." Marsha je, blijeda, rekla: "Nisi to zaboravio, zar ne?" "To je moja predstava svijeta mate." "To je i moja predstava svijeta mate." S preblijedjelim usnama, Marsha je rekla: "Osobe kao ti..." "O emu to oni govore?" pitao je Laws Hamiltona. "Nije vano", rekao je Hamilton nestrpljivo.

"Moda jeste. O emu se tu radi?" Marsha je pogledala u svog mua. "Ne bojim se izvui to na otvoreno. McFeyffe je ve to pitanje potegnuo." "To pitanje moramo potegnuti", rekao je McFeyffe trezveno. "Nai cijeli ivoti ovise o tome." "Marsha je bila optuena da je komunist", objasnio je Hamilton. "McFeyffe je iznio optube. Apsurdne su, naravno." Laws je razmislio. "To bi moglo biti ozbiljno. Ne bih volio nai se u takvoj vrsti matarije." "Ni nee", uvjeravao ga je Hamilton. Hladna, gorka grimasa pojavila se na Lawsovom tamnom licu. "Jednom si me iznevjerio, Jack." "ao mi je." "Ne", usprotivio se Laws, "vjerojatno si bio u pravu. Ne bih izdrao miris parfumiranog sapuna na dulje vrijeme. Ali..." Slegnuo je ramenima. "Kako sad stvari stoje, vraki nisi u pravu. Dok se ne budemo mogli izvui iz ove guve..." prekinuo je. "Da zaboravimo prolost i pozabavimo se ovim sada i ovdje. Ima ga sasvim dosta." "Jo jedna stvar", rekao je Hamilton. "Onda moemo zaboraviti." "to to?" "Hvala ti to si me izvukao s onih stuba." Laws se naas nasmijeio. "To je u redu. Izgledao si tako mali i tuan, uuren tamo dolje. Mislim da bih otiao dolje, makar se ne mogao ni ja vratiti. Jednostavno te nije bilo dovoljno na tim stubama. Ne uz ono to sam vidio dolje na dnu." Okreui se prema kuhinji, Marsha je rekla: "Skuhat u jo kave. Da li netko hoe neto za jesti?" "Ja sam prilino gladan", rekao je Laws ivo. "Doao sam ravno iz San Josea kad je tvornica sapuna nestala." "to se pojavilo na njenom mjestu?" pitao je Hamilton dok su ili niz hodnik za Marshom.

"Neto to nisam uspio razaznati. Nekakva tvornica koja je pravila instrumente. Klijeta i pincete, stvari koje steu, kao kirurki pribor. Pokupio sam nekoliko i dobro ih pogledao ali nisu bili odista nita." "Nema takvih proizvoda?" "Ne u stvarnom svijetu. To je vjerojatno neto to je gica Reiss vidjela izdaleka. Neto to nikad nije shvatila to je." "Instrumenti za muenje", pretpostavio je Hamilton. "Lako mogue. Vraki brzo sam pobjegao od tamo, naravno, i uhvatio autobus za gornji dio poluotoka." Penjui se na male ljestve, Marsha je otvorila kredenac iznad sudopera. "Moe breskve iz konzerve?" pitala je. "Odlino", rekao je Laws. "Bilo to to je pri ruci." Kad je Marsha posegnula u kredenac, konzerva je sliznula s police, zakotrljala se naprijed, i pala s bolnim treskom na njenu nogu. Jauknuvi od bola, Marsha je odskoila. Druga konzerva se zakotrljala naprijed, na trenutak visjela na rubu police, a onda pala ravno dolje. Izvijajui se u stranu, Marsha ju je jedva uspjela izbjei. "Zatvori kredenac", naredio je Hamilton strogo, koraknuvi naprijed. Ne koristei ljestve, uspio je posegnuti gore i zalupiti drvena vrata. Tup tresak tekih konzervi kako udaraju u vrata jasno se mogao uti. Neko vrijeme se uo; onda je, oklijevajue, prestao. "Sluajna nezgoda", rekla je ga Pritchett nonalantno. "Probajmo to razjasniti racionalno", rekao je Laws. "Takve stvari se stalno deavaju." "Ali ovo nije obian svijet", ukazao je Arthur Silvester. "Ovo je svijet gice Reiss." "I da se ovo dogodilo gici Reiss", saglasio se Hamilton, "ona ne bi mislila da je to sluajnost." "Onda je bilo namjerno?" upitala je Marsha zbunjeno, stojei na jednoj nozi i trljajui svoje povrijeeno stopalo. "Ta konzerva bresaka..." Hamilton je pokupio konzervu i odnio je do zidnog otvaraa. "Morat emo biti paljivi. Od sada smo skloni nezgodama. Izrazito skloni."

Nakon prvog zalogaja konzerviranih bresaka, Laws je napravio grimasu i odmah odloio posudu kraj sudopera. "Shvaam to hoe rei." Oprezno, Hamilton je kuao. Umjesto uobiajene bezukusnosti konzerviranog voa, jezik mu je opren estokom, kovinastim ukusom od kojeg je skoro povratio; brzo je ispljunuo zalogaj u sudoper. "Kiselina", zgaeno je protisnuo. "Otrov", rekao je Laws mirno. "Morat emo i na to paziti." "Moda bismo trebali poduzeti inventar", rekla je ga Pritchet nelagodno. "Morali bismo ustanoviti kako se stvari ponaaju." "Dobra ideja", rekla je Marsha stresavi se. "Da ne budemo iznenaeni." Bolno je obula cipelu i odepesala do svog mua. "Sve sa vlastitim ivotom, zlobno i puno mrnje, pokuavajui da nakodi..." Dok su ili niz hodnik, svjetlo u dnevnom b oravku je tiho nestalo. Dnevni boravak utonuo je u tamu. "Pa", rekao je Hamilton lagano, "eto jo jedne nezgode. arulja je pregorjela. Tko hoe otii i promijeniti je?" Nitko se nije dragovoljno prijavio. "Ostavit emo tako", odluio je Hamilton. "Nije vrijedno truda. Sutra, pri danjem svjetlu, pobrinut u se za to." "to se zbiva", pitala je Marsha, "ako sve pregore?" "Dobro pitanje", priznao je Hamilton. "Ne mogu odgovoriti na njega. Onda se vraki trudimo, valjda, nai svijee. Neovisne izvore svjetla kao to su baterijske svjetiljke, upaljai za cigarete." "Jadna poremeena stvar", promrmljala je Marsha. "Samo pomisli - svaki put kad nestane struje, ona sjedi u mraku ekajui da udovita navale na nju. Mislei cijelo vrijeme da je to dio nekakve smiljene urote." "Kao to mi sad mislimo", rekao je McFeyffe kiselo. "Ali jeste", rekao je Laws. "Ovo je njen svijet. Ovdje, kad nestane svjetla..." U tami dnevnog boravka telefon je poeo zvoniti. "A i to", rekao je Hamilton. "to pretpostavljate da ona misli kad telefon zazvoni? Bolje nam je da probamo to unaprijed razjasniti; to zvonjenje telefona znai paranoiku?"

"Pretpostavljam da to ovisi o paranoiku", odgovorila je Marsha. "Oito, u ovom sluaju to je da bi je namamilo u zamraeni dnevni boravak. Pa neemo ii." ekali su. Uskoro, telefon je prestao zvoniti. Njih sedmoro je poelo lake disati. "Bolje da ostanemo ovdje u kuhinji", rekao je Laws, okreui se i kreui natrag. "Nee nas povrijediti; fino je i udobno." "Kao neka tvrava", rekao je Hamilton morbidno. Kad je Marsha pokuala staviti drugu konzervu bresaka u friider, vrata su se odbila otvoriti. Stajala je glupo drei konzervu, povlaei ruku koja nije radila dok joj mu nije priao i njeno je sklonio. "Samo sam nervozna", promrmljala je. "Vjerojatno je sasvim u redu. Uvijek je nekako zapinjala." "Je li netko ukljuio ovaj toster?" upitala je ga Pritchet. Na malom kuhinjskom stolu toaster je zujao. "Vru je kao penica." Hamilton je priao i provjerio. Nakon uzaludne borbe s termostatom konano je odustao i istrgnuo kabel. Grijai elementi tostera ohladili su se i potamnjeli. "emu moemo vjerovati?" upitala je ga Pritchet prestravljeno. "Niemu", rekao je Hamilton. "To je tako - groteskno", pobunila se Marsha. Zamiljeno, Laws je otvorio ladicu kraj sudopere. "Moda e nam trebati zatita." Poeo je prekapati po srebrnini dok nije naao to je htio, elini no za meso s tekom drkom. Kad su mu ga prsti obuhvatili, Hamilton je priao i povukao ga za ruku. "Pazi se", upozorio je. "Sjeti se one konzerve bresaka." "Ali treba nam ovo", rekao je Laws nervozno. Izbjegavajui Hamiltona, dograbio je no. "Moram imati neto; ti ima taj vraji pitolj to ti tri kao cigla." Na trenutak mu je no leao u ruci. Tada se odlunim pomicanje m okrenuo, vjeto podrhtavajui, i poletio pravo u crnev trbuh. Vjeto, Laws mu se izmakao; no se zabio u drvenu oplatu sudopera. Munjevitom brzinom, Laws je podigao svoju teku cipelu i nagazio na drku. Sa zvonkim cilikom, drka se odlomila, ostavljajui prelomljenu otricu zarivenu u drvo. Tamo je i ostala, bezuspjeno se batrgajui. "Vidi?" rekao je Hamilton suho.

Ophrvana slabou i nesvjesticom, ga Pritchet je kliznula na stolicu pokraj stola. "Joj mene", promrmljala je. "to emo mi?" Glas joj je utihnuo u nerazumljivo stenjanje. "Oh..." Brzo uzimajui au iz sudopera, Marsha je posegnula za slavinom. "Dat u vam hladne vode, go Pritchet." Ali tekuina koja je pokuljala iz slavine nije bila voda. Bila je to topla, gusta, crvena krv. "Kua", rekla je Marsha prigueno, zavrui slavinu. U bijelom emajliranom sudoperu, runa lokva krvi je polako, oklijevajue curila u slivnik. "Sama kua je iva." "Apsolutno", suglasio se Hamilton. "A mi smo unutar nje." "Mislim da se svi slaemo", rekao je Arthur Silvester, "da emo morati izii na otvoreno. Pitanje je, moemo li?" Odlazei do stranjih vrata, Hamilton je probao zasun. Bio je vrsto zatvoren; povlaei svom snagom nije ga uspio pomaknuti. "Ne tuda", odgovorio je. "To je uvijek zapinjalo", rekla je Marsha. "Daj da probamo prednja vrata." "Ali to znai proi kroz dnevni boravak", istaknuo je Laws. "Ima li bolji prijedlog?" "Ne", priznao je Laws. "Osim da, to god da uradimo, bolje da to uradimo sada odmah." Jedan po jedan, njih sedmero se paljivo kretalo kroz tamni hodnik prema bazenu mraka koji je bio dnevni boravak. Hamilton je predvodio povorku; shvaanje da je to, na kraju krajeva, bilo njegova kua, davala mu je izvjesnu dozu hrabrosti. Moda je - mutna nada - mogao oekivati nekakvo posebno pomilovanje. Iz otvora grijanja u hodniku dopiralo je ritmino hripanje. Zastajui, Hamilton je stao i oslukivao. Zrak koji je dopirao van bio je topao - i smrdio je! Nije bio mrtav, ustajali zrak mehanike naprave, ve osobni, tijelom ugrijani dah koji stvara ivi organizam. Dolje u podrumu pe je disala. Zrak se kretao naprijed-natrag, dok je kua-stvor udisala i izdisala. "Je li - muko ili ensko?" pitala je Marsha.

"Muko", rekao je McFeyffe. "Gica Reiss se boji mukaraca." Zrak koji je navirao smrdio je prodorno na dim cigara, ustajalu pivu i muki znoj. estoki izmijeani miris koji je gica Reiss morala susretati u autobusima, dizalima, restoranima. Jak, lukom zainjen miris sredovjenih mukaraca. "Tako vjerojatno smrdi njen deko", rekao je Hamilton, "kad joj die za vrat." Marsha je zadrhtala. "A doi kui i osjetiti ga, svuda oko nje..." Vjerojatno su, do sada, elektrini vodovi kue bili neuroloki sustav, koji je prenosio ivane impulse kue-stvora. Zato da ne? Vodovodne cijevi su mu nosile krv; cijevi grijanja dovodile su zrak do plua u podrumu. Kroz prozor dnevnog boravka Hamilton je mogao nazrijeti oblik rastegnutih loza brljana koje je Marsha paljivo postavljala da se popnu do krova. U nonoj tami, brljan nije vie bio zelen - bio je mutno sme. Poput kose. Poput guste, peruti osute kose sredovjenog biznismena. Brljan se blago pomicao na vjetru, prijetei drhtaj koji je posipao komadie prljavtine i peteljki na travnjak vani. Pod Hamiltonovim nogama pod se pomakao. Prvo je propustio to primijetiti; tek kad je ga Pritchet poela cviljeti identificirao je blago podrhtavanje. Saginjui se, dodirnuo je asfaltne ploice dlanom. Ploice su bile tople poput ljudskog mesa. I zidovi su bili topli. I ne tvrdi. Ne vrsta, ravna povrina boje, tapeta, buke i drva - ve meka povrina koja mu se blago ugibala pod prstima. "Hajdemo", rekao je Laws kruto. "Da krenemo." Oprezno, poput ivotinja u klopci, njih sedmoro se kretalo kroz tamu dnevnog boravka. Pod njihovim nogama, tepih se nemirno mrdao. Mogli su je uti svud oko sebe, nelagodnu ivu prisutnost, kako se mreka i pomie, budei se u mrzovoljnu ivost. Bio je to dug put kroz tamni dnevni boravak. Sa svih strana, svjetiljke i knjige su se turobno micale. U jednom trenu, ga Pritchet je ispustila nesuvisli jauk straha; kabel televizora joj se spretno obmotao oko lanka na nozi. Bill Laws je, brzim trzajem ruke, otkinuo kabel i oslobodio je. Iza njih, otkinuti kabel se bijesno, nemono uvijao. "Skoro smo stigli", rekao je Laws nejasnim oblicima oko sebe. Mogao je razanati vrata i kvaku; ve je posezao za njom. Molei se u sebi, priao je blie:

jedan metar, pola metra, samo desetak centimetara je ostalo... inilo se da ide uzbrdo. Zapanjen, povukao je ruku natrag. Bio je na kosini, uzdiuem nagibu niz koji je ve poeo kliziti. Najednom se kotrljao i padao; mlatarajui rukama, borio se da ustane. Svih njih sedam je klizilo i odskakalo natrag prema sredini dnevnog boravka, prema samom hodniku. Hodnik je bio potpuno mraan; ak i svjetlo u kuhinji se ugasilo. Vidio se samo mutni treptaj zvijezda s druge strane prozora, tokica svjetla veoma daleko. "To je tepih", govorio je Bill Laws priguenim apatom punim nevjerice. "On - nas je liznuo natrag." Pod njima, tepih se snano pomakao. Topla, spuvasta povrina, ve je postajao vlaan. Teturavo ustajui, Hamilton se sudario sa zidom - i ustuknuo. Zid je isputao debeo sloj vlage, eljni, curei pokrov nestrpljive sline. Kua-stvor spremao se nahraniti. Stiskajui se od zida, Hamilton se pokuao provui pored tepiha. Njegov vrh je lukavo posegnuo, pipajui za njim dok je napredovao, znojei se i drhtei, prema vratima. Jedan korak. Dva. Tri. etiri. Iza njega, ostali oblici su dolazili ali ne svi. "Gdje je Edith Pritchet?" upitao je Hamilton. "Nema je", rekla je Marsha. "Otkotrljala se natrag u - hodnik." "U grlo", uo se Lawsov glas. "Mi smo mu u ustima", rekao je David Pritchet slabano. Toplo vlano meso stvorovih usta uzdiglo se i gurnulo Hamiltona. Njegov pritisak izazvao je drhtaje odvratnosti u njemu; koprcajui se naprijed, ponovo je posegnuo za kvakom, koncentrirajui se na kuglicu blago svjetlucave kovine. Ovaj put ju je uspio uhvatiti; jednim jakim trzajem je skroz otvorio vrata. Oblik iza njega uzdahnu kad je no najednom postala vidljiva. Zvijezde, ulica, tamne kue s druge strane, drvee koje se njie na neujednaenom vjetru... i hladan, britak zrak. To je bilo sve. Bez upozorenja, etvrtasti otvor poeo se smanjivati. Dovratak je postao manji kad su se zidovi stisli oko njega. Samo je malen prorez ostao; poput usana, zidovi su se pribliili, zatvarajui otvor sasvim.

Iza njih, uegli dah po luku stvora nahrupio je iz hodnika. Jezik je pohlepno zapalacao. Zidovi su luili pljuvaku. U tami oko Hamiltona, ljudski glasovi vritali su u beznadnom strahu; ignorirajui ih, borio se da uvue ake i ruke u sve manji otvor koji je bio prednja vrata. Iza njega, pod se poeo dizati. A strop se polagano i neumitno sputao. Ritminom preciznou, to dvoje se sastajalo; za trenutak e se spojiti. "vae", protisnula je Marsha pokraj njega u tami. Hamilton je navalio svom snagom. Naslanjajui rame na stisnuta vrata, gurao je, borio se, grebao i kidao mekano meso. Dronjci organske tvari ostajali su mu u rukama; zabijajui prste, iskopavao je velike komade. "Pomozite mi!" povikao je oblicima koji su se koprcali oko njega. Bill Laws i Charley McFeyffe podigli su se iz pljuvane sluzi i poeli oajniki grebati po vratima. Otvor se pojavio; uz pomo Marshe i Davida Pritcheta, uspjeli su iskidati kruni otvor u mesu. "Van", zareao je Hamilton, gurajui svoju enu kroz otvor. Marsha se ispruila na prednjoj verandi i otkotrljala. "Vi slijedei", rekao je Hamilton Silvesteru. Starac je bio grubo izguran; za njim je stigao Laws, a onda McFeyffe. Gledajui okolo, Hamilton nije vidio drugih oblika osim sebe i Davida Pritcheta. Strop i pod su se doslovno spojili; nije bilo vremena za brinuti o bilo kome drugom. "Provlai se", progunao je i gurnuo djeaka kroz pulsirajui otvor. Onda se, izvijajui se i drhtei, i sam provukao. Iza, u ustima stvora, strop i pod su se sasvim spojili. Jako krckanje moglo se uti kad su se tvrde povrine srele. Ponovo se zaulo krckanje, i jo jednom. Ga Pritchet, koja nije izala, bivala je savakana. Preivjeli lanovi grupe okupili su se u dvoritu, na sigurnoj udaljenosti od kue. Nitko od njih nije progovorio dok su stajali gledajui stvora kako se metodino skuplja i iri. Probavni procesi su se odvijali. Konano, pokreti su uminuli. Posljednji drhtaj grevite aktivnosti proao je njime, a onda je stvor bio nepomian. S tupim klepetanjem, roletne na prozorima su se spustile, inei neprozirne sjene koje su ostale visjeti. "Zaspalo je", rekla je Marsha hladno.

Dokono, Hamilton se zapitao to e smetlari rei kad dou pokupiti smee. Uredna hrpica kostiju leat e na prednjoj verandi, blistava hrpa koja e biti struno oglodana, isisana i onda izbaena. I moda poneki gumb i kope od kovine. "To je to", primijetio je Laws. Hamilton je krenuo ka kolima. "Bit e pravo zadovoljstvo ubiti je", izjavio je. "Ne kolima", upozorio ga je Laws. "Ne moemo im vjerovati." Zastajui, Hamilton je razmislio. "Otii emo pjeice do njenog stana. Pokuati u je navesti da izae van; ako je moemo uhvatiti na otvorenom, ne ulazei unutra..." "Ona je ve vjerojatno vani", rekla je Marsha. "Ovo e biti i protiv nje. Moda je ve mrtva; moda ju je njena stambena zgrada prodrala im je ula unutra." "Ona nije mrtva", istaknuo je Laws podrugljivo. "Ili mi ne bismo bili ovdje." Iz mranih sjena pokraj garae, tanka prilika se pojavila. "To je tono", rekla je tihim, bezbojnim glasom. Poznatim glasom. "Jo sam iva." Iz svog unutarnjeg depa, Hamilton je izvadio etrdesetpeticu. Dok su mu prsti nastojali otkoiti pitolj, bizarna pomisao pala mu je na pamet. Nikad u ivotu nije koristio pitolj - niti ga ak ni vidio. U stvarnom svijetu, on nije posjedovao etrdesetpeticu. Pitolj se pojavio sa svijetom gice Reiss; bio je dio njegove linosti i postojanja u ovoj surovoj, patolokoj izmiljotini. "Pobjegli ste?" pitao je Bill Laws gicu Reiss. "Imala sam dovoljno pameti da ne idem gore", uslijedio je njen odgovor. "Shvatila sam to ste planirali im sam kroila na tepih u predvorju." U glasu gice Reiss nasluivao se prizvuk bjesomunog likovanja. "Niste onako lukavi kao to ste mislili." "Moj Boe", rekla je Marsha. "Ali mi nikad..." "Pokuat ete me ubiti, zar ne?" upitala je gica Reiss. "Svi vi, cijela grupa. Ve ste neko vrijeme u dosluhu, zar ne?" "To je istina", najednom je priznao Laws. "Zbilja jeste." Gica Reiss se uplje nasmijeila. "Znala sam. I ne bojite se to otvoreno priznati, zar ne?"

"Gice Reiss", rekao je Hamilton. "Naravno da kujemo zavjeru da vas ubijemo. Ali ne moemo. Nema tog ljudskog bia u ovom suludom svijetu koje bi vam moglo skinuti i vlas s glave. Ovu uasi koje ste vi izmislili su ono to..." "Ali", prekinula ga je gica Reiss, "vi niste ljudska bia." "to?" zaudio se Artur Silvester. "Naravno da niste. Znala sam to im sam vas vidjela, onog prvog dana u Bevatronu. Zato ste svi preivjeli pad; bio je to oit pokuaj da me se izvue tamo van i gurne u smrt. Ali ja nisam poginula." Gica Reiss se nasmijeila. "Imam ja neke svoje resurse." Veoma polagano, Hamilton je rekao: "Ako nismo ljudska bia, to smo onda?" U tom trenu Bill Laws se pomakao. Poletjevi s mokre trave, obruio se pravo na malu, mravu priliku Joan Reiss. Razmotana krila, pranjava i nalik pergamentu, lepetala su i utala u nonoj tami. Naciljao je savreno tono; bio je na njoj prije nego to se stigla pomaknuti ili uzviknuti. Ono to je izgledalo kao ljudsko bie bilo je zglavkarsko, hitinozno stv orenje koje je zujalo i vibriralo dok se omatalo oko slabano braneeg tijela gice Reiss. Izdueni stranji segment stvorenja izvio se; otrim ubodom, probilo je enu, dralo svoj otrovni rep duboko u njenom tijelu neko vrijeme a onda ga, zasieno, izvuklo. Postupno, eprkajua i kljocajua klijeta stvorenja su je ispustila. Ljuljajui se, gica Reiss se sruila na ruke i koljena i legla oamueno uzdiui, lica zabijenog u mokru travu. "Otpuzat e", rekao je Artur Silvester brzo. Trei naprijed, skoio je na smeurano tijelo i okrenuo ga. urno, uinkovito, trcao je brzosuei cement u neprekidnoj crti oko njenih koatih bokova; okreui je, vrsto ju je upleo u debelu mreu vrstih niti. Kad je zavrio, izdueni kukac koji je bio Bill Laws dograbio ju je svojim klijetima; podupirui slabaki drhtavu ahuru, drao ju je na mjestu dok je Silvester ispredao dugu nit i prebacivao je preko grane najblieg stabla. Za tren, poluparalizirana prilika Joan Reiss leala je glavom nadolje u vrei gumastih niti, oiju staklastih, usta poluotvorenih, blago se ljulajui na nonom vjetru. "To bi je trebalo drati", rekao je Hamilton zadovoljno. "Drago mi je to ste je ostavili ivu", rekla je Marsha gorljivo. "Moemo se polako pobrinuti za nju... Ne moe nam nita."

"Ali je moramo na kraju ubiti", istaknuo je McFeyffe. "Nakon to se nauivamo." "Ubila je moju majku", rekao je David Pritchet visokim, drhtavim glasom. Prije nego to ga je itko od njih mogao uhvatiti, pojurio je naprijed i skoio na zaljuljanu ahuru. irei izduenu cijev za hranjenje, razmaknuo je niti ahure, poderao eninu suknju, i pohlepno izbuio njeno blijedo meso. Veoma skoro, bio je duboko zariven u tekuine njenog tijela. Nakon nekog vremena pustio se natrag na zemlju, nabrekao i zasien, ostavljajui za sobom usahlu, sasuenu ljuturu. Ljutura je jo bila iva, ali je brzo umirala. Bolom zamuene oi slijepo su gledale dolje u njih. Joan Reiss vie nita nije shvaala; ostala je samo mutna, neodreena iskra linosti. lanovi grupe gledali su s iekivanjem, svjesni da protiu posljednje sekunde njene agonije. "Zasluila je", rekao je Hamilton oklijevajue. Sad kad je posao obavljen, pojavile su mu se sumnje. Pored njega, visoki, segmentirani hitinozni kukac koji je bio Bill Laws klimnuo je suglasno. "Naravno da jest." Njegov glas bio je visoka, zujea kripa. "Pogledaj to je napravila s Edith Pritchet." "Bit e dobro izii iz ovog svijeta", rekla je Marsha. "Natrag u na vlastiti svijet." "I u nae vlastite oblike", dodao je Hamilton, bacajui nelagodan pogled na Arthura Silvestera. "to misli time?" pitao je Laws. "On ne razumije", rekao je Silvester s prizvukom hladne zabavljenosti. "Ovo jesu nai oblici, Hamiltone. Ali se nisu pojavljivali prije." Dodao je: "Barem ne tamo gdje ste ih mogli vidjeti." Laws se krto nasmijao. "Sluaj ti njega. Sluaj to on misli. Hamiltone, ba si zanimljiv." "Moda bismo trebali vidjeti to jo on misli", predloio je Arthur Silvester. "Hajdemo ga gledati", sloio se Laws. "Hajdemo mu prii blizu da moemo vidjeti to ima za rei. Hajdemo ustanoviti to on moe." Uasnut, Hamilton je rekao: "Ubijte je i da zavrimo s tim - vi ste dio njenog ludila a ni ne znate to."

"Pitam se koliko brzo on moe trati", nagaao je Arthur Silvester, polako prilazei Hamiltonu. "Dri se dalje od mene", rekao je Hamilton, poseui za svojim pitoljem. "I njegova ena", rekao je Silvester. "Hajdemo i nju obraditi." "Hou je", rekao je David Pritchet pohlepno. "Dajte je meni. Moete mi je drati ako hoete. Moete je sprijeiti da se pokua..." Visei nijemo u svojoj ahuri, gica Reiss je tiho umrla. I, bez zvuka, svijet oko njih izdahnuo je u nasumine estice. Slab od olakanja, Hamilton je privukao mutni oblik svoje ene sebi i stajao grlei je. "Hvala Bogu", rekao je. "Izali smo odatle." Marsha se vrsto stisnula uz njega. "Bilo je ba na vrijeme, zar ne?" Lelujave sjene lebdjele su oko njih; strpljivo, Hamilton je ekao. Pred njima je bio bol, kad se pojave na otpadom posutom betonskom podu Bevatrona. Svi su oni bili ozlijeeni; uslijedit e period patnje i polaganog oporavka, dugi prazni dani u bolnici. Ali e biti vrijedno toga. Itekako vrijedno. Sjenke su se razile. Nisu bili u Bevatronu. "Idemo opet", rekao je Charley McFeyffe jetko. Ustao je s vlanog travnjaka i stajao steui ogradu verande. "Ali to ne moe biti", rekao je Hamilton zaglupljeno. "Nije ih vie ostalo. Sve smo ih proli." "Nisi u pravu", rekao je McFeyffe. "alim, Jack. Ali rekao sam ti. Upozoravao sam te na nju a ti nisi htio uti." Parkirana na ploniku pred Hamiltonovom kuom bila su zlokobna crna kola. Vrata su se otvorila; sa stranjeg sjedita izila je ogromna gegajua prilika koja je zakoraila brzim korakom preko mranog dvorita i prema Hamiltonu. Iza nje su pristizali krupni ljudi smrknutih lica u kaputima i eirima, ruku prijetee nabijenih u depove. "Tu si dakle", progunao je korpulentni ovjek. "Dobro, Hamiltone. Poi s nama." U poetku ga Hamilton nije prepoznao. ovjekovo lice bila je masa tjestastog mesa, nagrena slabom bradom i runim malim oima uraslim duboko u salo. Njegovi prsti, kad su grubo dohvatili Hamiltonovu ruku, bili su mesnate

kande; odavao je gadan miris uegle, ali skupe kolonjske vodice i - krvi. "Zato nisi doao na posao danas?" progunao je debeli ovjek. "ao mi te je, Jack. Poznavao sam tvog oca." "Doznali smo za piknik", dodao je jedan od tvrtkinih grubijana. "Tillingforde", rekao je Hamilton zbunjeno, "jeste li to zbilja vi?" S runim cerekom, doktor Guy Tillingford, pregojeni, krvlju umrljani kapitalist, okrenuo se i krenuo ka svom parkiranom Cadillacu. "Povedite ga", naredio je svojoj bandi grubijana. "Moram se vratiti u laboratorij Epidemic Development Agency. Imamo neke nove bakterijske otrove koje elimo isprobati. On e biti dobar za pokuse."

15 Smrt se krila u hladnoj nonoj tami. U mraku pred njima, veliki korodirani organizam je umirao. Slomljen i razbijen, zguvani oblik bolno je isputao tjelesnu tekuinu na rubnik i plonik; oko njega se formirala irea lokva sjajne vlage koja je grgotala. Na tren Hamilton nije uspio shvatiti to je to. Oblik je na tren zadrhtao kad se prevrnuo na bok. Zvjezdana svjetlost je slabano pulsirala iz njegovih razbijenih prozora. Poput trulog drveta, ispupena oplata kola se ugnula i kolabirala. Dok je gledao, hauba se raspukla poput jajeta; zahrali dijelovi su popadali iz nje i rasuli se, napola potonuli u lokvi maziva, vode i benzina i ulja za konice. Na trenutak, treptaj vrstine preao je masivnim oblikom kola. Tada su, uz protestirajue stenjanje, ostaci motora propali kroz korodirane nosae i na plonik. Blok motora slomio se na pola i poeo polagan, metodian raspad na otupjele estice. "Pa", rekao je Tillingfordov ofer rezignirano, "i to je otilo." Smrknuto, Tillingford je gledao olupinu koja je bila njegov Cadillac. Postupno, bijesna ogorenost ga je vidno obuzimala. "Sve se raspada", rekao je. Zlobno, utnuo je ostatke kola; Cadillac se jo slegnuo u bezoblinu hrpu kovine koja se stopila s nonim sjenama. "To nee nita koristiti", istaknuo je jedan od njegovih ljudi. "Mogao bi ga ba i ostaviti na miru." "Imat emo problema da se vratimo u postrojenje", rekao je Tillingford, otresajui rune kapi ulja sa svoje nogavice. "Na putu nam je jedna radnika etvrt." "Moda su stavili barikade na cestu", sloio se njegov ofer. U polumraku, tvrtkine grubijane nije se moglo razlikovati meusobno; Hamiltonu je svaki od njih bio neodreeni, krupni div vidljivo njemakog podrijetla, s brutalnim i bezosjeajnim licem. "Koliko ljudi imamo ovdje?" pitao je Tillingford. "Trideset", stigao je odgovor. "Bolje da upalimo baklju", predloio je drugi tvrtkin grubijan, ne posebno

uvjerljivo. "Previe je mrano da ih vidimo kad krenu." Gurajui se do doktora Tillingforda, Hamilton je rekao otro: "Je li sve ovo ozbiljno? Da li vi ljudi stvarno vjerujete..." Prekinuo je, kad je jedna cigla udarila u ostatke Cadillaca. Daleko u gustoj tmini, nejasni oblici su trali i skrivali se. "Vidim", rekao je, ispunjen uasom. I time to je shvatio. "O moj Boe", rekla je Marsha tiho. "kako moemo to preivjeti?" "Moda i neemo", rekao je Hamilton. Druga cigla je prozvidala kroz tamu. S drhtajem straha, Marsha se izmakla i otila iza Hamiltona. "Skoro me pogodila. Mi smo tono u sredini; oni e se poubijati ba ovdje." "teta to vas nije pogodila", rekla je Edith Pritchet. "Onda bismo se izvukli iz ovog." Zapanjena, Marsha je oajno uzviknula. Oko nje, tvrda, nesuosjeajna lica grupe bila su upadljivo bijela na jakom svjetlu tvrtkine baklje. "Vi svi to vjerujete. Mislite da sam ja - komunist." Tillingford se brzo okrenuo. Skoro histerian uas pojavio se na njegovom brutalnom, dekadentnom licu. "Tono; zaboravio sam. Svi ste vi bil i na partijskom pikniku." Hamilton je poeo to poricati. Onda ga je umor svladao. Kakve je to veze imalo? Vjerojatno su, u ovom svijetu, oni bili na komunistikom pikniku, skupu Progresivne stranke sa narodnim plesovima, pjesmama republikanske panjolske, parolama i govorima i peticijama. "Pa", rekao je blago svojoj eni, "dug smo put proli. Kroz tri svijeta da doemo dovde." "to misli pod tim?" oklijevala je Marsha. "Volio bih da si mi rekla." Njene oi su zaplamtjele. "Zar mi ni ti ne vjeruje?" U tami , njena vitka, blijeda ruka jurnula je navie; arei bol oinuo mu je obraz i rasprsnuo se u iskre. Tada, skoro istog trena, ogorenje je isteklo iz nje. "Nije istina", rekla je beznadno. Trljajui svoj natekli, bolni obraz, Hamilton je rekao: "Mada je to zanimljivo. Rekli smo da neemo znati dok god ne moemo ui ljudima u um. Pa, evo nas

tu. Bili smo u Silvesterovom umu; bili smo u umu Edith Pritchet; bili smo u bolesnom umu gice Reid..." "Ako je ubijemo", rekao je Silvester hladno, "izai emo odavde." "Natrag u na svijet", rekao je McFeyffe. "Drite se dalje od nje", upozorio ih je Hamilton. "Drite ruke podalje od moje ene." Oko njih stajao je uzani, neprijateljski raspoloeni krug grupe. Neko vrijeme se nitko od njih nije pomakao; est likova bilo je ukoeno od napetosti, s rukama zategnutim uz tijelo. Tada je Laws slegnuo ramenima i opustio se. Okreui lea polako je otiao. "Zaboravite", rekao je preko ramena. "Neka se Jack pobrine za nju. Ona je njegov problem." Marsha je poela disati ubrzanim, plitkim udisajima. "Ovo je tako prokleto uasno... ne razumijem." Potiteno je odmahnula glavom. "Jednostavno nema smisla." Jo kamenja palo je oko njih. U uskovitlanim sjenama, uli su se zvuci, tihi i ritmini, jaajui dok nisu postali klicanje izdaleka. Tillingford je, s okrutnim i gorkim izrazom na debelom licu, stajao i oslukivao. "uje ih?" rekao je Hamiltonu. "Tamo su vani. Kriju se u tami." Njegovo grubo lice iskrivilo se u gr odvratnosti. "Zvijeri." "Doktore", pobunio se Hamilton, "nemogue je da vjerujete u ovo. Vi morate znati da ovo niste vi." Ne gledajui u njega, Tillingford je rekao: "Idi se pridrui tvojim crvenim prijateljima tamo vani." "Stvari tako stoje?" "Ti si komunist", rekao je Tillingford ravnim glasom. "Tvoja ena je komunist. Vi ste ljudsko smee. Za vas nema mjesta u mom postrojenju, nema mjesta u potenom ljudskom drutvu. Gubite se van i ostanite van !" Nakon jednog trena dodao je: "Vratite se na svoj komunistiki piknik." "Hoete li se vi boriti?" "Naravno." "Zbilja ete poeti pucati? Ubit ete one ljude tamo vani?" "Ako ih ne ubijemo", rekao je Tillingford logino, "oni e ubiti nas. Tako

stvari stoje; nije to moja krivnja." "Ovo ne moe potrajati", rekao je Laws zgaeno Hamiltonu. "Oni su loi glumci u jeftinom komunistikom igrokazu. Ovo je slaba parodija - ivot u Americi. Moe prokleto zamalo vidjeti stvarni svijet kako se nazire ispod." Najednom se zauo isprekidani rafal. Na krovovima oblinjih kua, radnici su tiho montirali mitraljez. Oblaii sive cementne praine dizali su se dok se crta metaka pribliavala. Tillingford se nespretno bacio na ruke i koljena iza olupine svog Cadillaca. Njegovi ljudi, saginjui se i trei, poeli su uzvraati vatru. Runa granata baena je iz tame; Hamilton se pogrbio, zaljuljavi se od udara eksplozije kad je stup razbuktavajueg plamena suknuo pekui mu oi i lice. Kad se sve sleglo, duboki krater irio se pred njim, napola pun otpada. Nekoliko Tillingfordovih ljudi moglo se uoiti meu krhotinama, tijela izoblienih u nemogue poloaje. Dok je Hamilton tupo promatrao njihovo slomljeno grenje, Laws mu je rekao na uho: "ine li ti se poznati? Pogledaj bolje." U ustalasanoj tmini Hamilton nije mogao jasno razaznati prizor. Ali jedna od slomljenih, nepominih prilika imala je poznat izgled. Zbunjen, buljio je u nju. Tko je bila ta osoba ispruena meu otpadom eksplozije, napola zakopana komadima razrovanog plonika i jo pueim grudvama pepela? "To si ti", rekao je Laws tiho. I bio je. Mutni obrisi stvarnog svijeta lelujali su i povlaili se, vidljivi iza te uzobliene matarije. Kao da je tvorac prizora oko njih stekao neke temeljne dvojbe. Otpadom posuti plonik nije bio ulica; bio je to pod Bevatrona. Tu i tamo leali su ostali poznati likovi. Lagano se pomiui, poinjali su oivljavati. Meu zadimljenim ruevinama, nekoliko tehniara i medicinskih radnika paljivo je napredovalo centimetar po centimetar. Birali su gdje e stati, kreui se ubojito sporo, pazei da se ne izlau. Sputajui se sa oblinjih kua, kriom su stizali na razrovanu ulicu... da li je to bila ulica? Sada se inila vie kao zidovi Bevatrona, i sigurnosne staze koje su vodile do poda. A crvene trake oko ruku radnika izgledale su vie kao trake Crvenog kria. Zbunjen, Hamilton je odustao od pokuavanja da razlui kola mjesta i oblika. "Nee dugo potrajati", rekla je gica Reiss tiho. Sa raspadom njenog svijeta ponovo se pojavila, tono kao i prije, u dugom samtenom kaputu, nosei svoje

uobiajene naoale od kornjaevine i stiui svoju dragocjenu torbicu. "Ova trenutna urota nije ba uspjena. Ni blizu tako dobro konstruirana kao prethodna." "Prethodna vam je bila uvjerljiva?" upitao je Hamilton ledeno. "O, da. U poetku sam skoro bila zavarana. Mislila sam..." gica Reiss nasmijeila se s fanatinom snagom. "Tako lukavo izvedeno, zbilja. Skoro sam pomislila da je to moj svijet. Ali, naravno, kad sam krenula u predvorje moje zgrade, shvatila sam istinu. Kad sam nala uobiajena prijetea pisma na stolu u hodniku." Drhtei i kleei pored svog mua, Marsha je rekla: "to nije u redu s ovim? Sve izgleda tako mutno." "Nee jo dugo", rekla je gica Reiss odsutno. U ekstazi nade, Marsha je grevito stegla svog mua. "Nee? Probudit emo se?" "Moda", odgovorio je Hamilton. "Neki to kau." "To je - divno." "Je li?" Panika joj je prela licem. "Naravno da jeste. Mrzim ovo mjesto - ne mogu ga podnijeti. Tako je - bizarno. Tako gadno i odvratno." "Priat emo o tome kasnije." Njegova panja bila je usredotoena na Tillingforda; krupni kapitalistiki gazdun je okupio svoju bandu grubijana i govorio im tihim, odmjerenim glasom. "Ti razbijai", rekao je Laws tiho, "nikako nisu jo gotovi. Prije nego to izaemo odavde, vidjet emo tuu." Tillingford je zavrio sa raspravom. Pokazujui palcem na Lawsa, rekao je: "Objesite ga. To je jedan sklonjen s puta." Laws se prazno nasmijeio. "Jo jedan crnja e biti linovan. Kapitalisti to stalno rade." Hamilton se skoro glasno nasmijao od nevjerice. Ali Tillingford je zbilja to mislio; bio je smrtno ozbiljan. "Doktore", rekao je Hamilton tupo, "ovo postoji samo zato to Marsha vjeruje u to. Vi, sva ova borba, cijela ta maloumna fantazija - ona ve puta da

se raspadne. Nije stvarno - to je njena iluzija. Sluajte me!" "I ovog crvenog", rekao je Tillingford umorno. Obrisao je svoje zakrvavljeno, zamazano elo svilenom maramicom. "I ovu crvenu fuficu. Polijte ih benzinom kad se prestanu trzati. Volio bih da smo ostali u postrojenju. Tamo smo bili sigurni, barem neko vrijeme. I mogli smo napraviti bolji plan obrane." Poput utvarnih sjenki, radnici su puzali preko ruevina. Jo granata je eksplodiralo; zrak je oteao od nejasnih komada pepela i odlomaka otpada koji su nijemo padali. "Pogledajte", rekao je David Pritchet zapanjeno. Preko mranog nonog neba oblikovala su se velika slova. Mutne, maglovite svijetlee mrlje koje su se postupno rascvale u rijei. Ve djelomino raspadnute parole utjehe, drhtavo ispisane po crnoj praznini, upuene njima. Mi Dolazimo. Drite Se. Borci Mira. Ustajte. "Veoma utjeno", rekao je Hamilton zgaeno. Iz tame, ritmiko klicanje dopiralo je sve jae. Hladni vjetar nosio je fraze izvikivanih pjesama polusakrivenoj grupi. "Moda e nas jo i spasiti", rekla je ga Pritchet nesigurno. "Ali one uasne rijei tamo gore... od njih se osjeam tako udno." Tu i tamo, Tillingfordovi ljudi su se kretali, skupljajui otpad, kupei razne stvari, izgraujui utvrene poloaje. Skoro izgubljeni u uskovitlanim oblacima magle i dima, bili su samo mutno vidljivi. Tu i tamo bi bilo svijetljeno neko grubo koato lice, koje bi na tren izbilo na vidjelo i opet utonulo u mutnu tminu. Na koga su ga podsjeali? Hamilton se pokuao sjetiti. Natueni eiri, slomljeni nosevi... "Gangsteri", podsjetio ga je Laws. "Gangsteri iz Chicaga tridesetih." Hamilton je klimnuo glavom. "To je to."

"Sve po knjizi. Mora da ju je savreno zapamtila." "Ostavi nju na miru", rekao je Hamilton ne ba uvjerljivo. "to je slijedee?" rekao je Laws ironino skupljenoj prilici Marshe Hamilton. "Kapitalistiki banditi postaju ludi od oaja? Je li to to?" "Ve izgledaju oajno", komentirao je Arthur Silvester na svoj neveseli nain. "Izgledaju tako neprijatno", zatreptala je ga Pritchet plaljivo. "Nisam ni znala da takvi ljudi postoje." U tom trenutku, jedna od plamenih parola na nebu je eksplodirala. Komadi gorue rijei zasuli su ih, palei hrpe otpada. Psujui, lupajui po svojoj odjei, Tillingford se nevoljko povlaio; komad padajueg otpada spustio se na njega, zapalivi mu kaput. Njemu zdesna, njegova grupa tvrtkinih grubijana bila je poluzakopana pod ogromnim, svijetleim portretom Bulganjina koji se otkinuo s neba i pao ravno na njih. "ivi zakopani", rekao je Laws zadovoljno. Sada je jo rijei padalo. Ogromni buktei Mir se spustio na Hamiltonovu urednu kuicu; krov je bio u plamenu, kao i garaa i okvir za suenje rublja. Potiteno, gledao ju je kako bukti i alje plamene jezike visoko u no. Nije bilo odgovora u obliku zavijanja sirena iz mranog grada; ulice i kue su se nijemo protezale, zatvorene i neprijateljske prema paleu. "Dobri Boe", rekla je Marsha uplaeno. "Mislim da e se ona velika Koegzistencija otkaiti." uuren meu svojim ljudima, Tillingford je izgubio kontrolu nad situacijom. "Bombe i meci", ponavljao je, uvijek iznova, tihim monotonim glasom. Samo je nekoliko od njegove bande grubijana preivjelo. "Bombe i meci nee ih zaustaviti. Poeli su marirati." U treptavoj tami, niz prilika se pomicao naprijed. Pjevajue klicanje preraslo je u orgiju grozniavog uzbuenja; mrano i grubo, irilo se, prethodei namrgoenim ljudima koji su se probijali kroz gorue hrpe otpada. "Hajdemo", rekao je Hamilton. Hvatajui mlitavu ruku svoje ene, brzo ju je odveo u kaos obrauna oko njih. Nalazei put instinktivnim sjeanjem, Hamilton je poveo suprugu oko

njihove gorue kue, du cementne staze i u stranje dvorite. Dio ograde je izgorio i raspao se; vukui Marshu za sobom, progurao se kroz zadimljene ugarke i u tamno dvorite s druge strane. Kue su bile neprozirni oblici koji su se zlokobno uzdizali. Tu i tamo, pred njima bi se ukazala prolazna vizija treih ljudi; bezlinih, zamjenljivih radnika koji tiho idu ka popritu borbe. Postupno, oblici i zvuk pucnjave su nestali. Pucketanje vatre se povuklo. Izili su iz neposrednog podruja bitke. "ekajte." Laws i McFeyffe pojavili su se iza njih, zadihani. "Tillingford je pobjesnio", prodahtao je Laws. "Boe, kakav mete." "Ne mogu povjerovati", promrmljao je McFeyffe, ije je debelo lice bilo sjajee i iskrivljeno u grimasu. "Spustili su se na sve etiri. Zamazani prainom i krvlju. Bore se poput ivotinja." Ispred njih, svjetla su treptala i sjajila. "to je to?" upitao je Laws sumnjiavo. "Bolje da se drimo dalje od glavne pice." Bila je to poslovna oblast Belmonta koja se irila pred njima. Ali ne onakva kakvu su pamtili. "Pa", rekao je Hamilton zajedljivo, "trebali smo to oekivati." Bila je to rairena sumnjiva etvrt koja je treptala i svijetlila u tami noi. Otrcane, zaputene trgovine uzdizale su se poput otrovnih gljiva, rune i uoljive. Barovi, bilijar saloni, kuglane, kue prostitucije, trgovine oruja... a iz svega je dopirala prodorna buka. Glasna galama amerikog jazza izlazila je iz zvunika montiranih iznad arenih fliper-salona. Neonski znaci su bljetali i treptali. Naoruani vojnici besciljno su lutali, prevrui drugorazredni asortiman u tom tronom prostranstvu moralnog posrnua. U izlogu jedne trgovine, Hamilton je vidio udan prizor. Nizovi noeva i pitolja bili su izloeni na luksuznoj podlozi. "Zato da ne?" rekao je Laws. "Komunistika predstava Amerike gangsterski gradovi, puni nasilja i zloina." "I ruralne oblasti", rekla je Marsha neveselo. "Indijanci, divljaka ubojstva i linovanja. Banditi, masakri, krvoprolie." "Izgleda da si sasvim dobro informirana", primijetio je Laws. Potitena, oajna, Marsha je sjela na rubnik.

"Ja ne mogu dalje", obavijestila ih je. Tri mukaraca stajala su nespretno, ne znajui to da rade. "Hajde", rekao joj je Hamilton grubo. "Smrznue se." Marsha nije rekla nita. Drhtei, pogrbila se, oborenog lica, ruku stisnutih, tijela malog i krhkog naspram hladnoe. "Bolje da je uvedemo negdje pod krov", rekao je Laws. "Moda u jedan od onih restorana." "Nema smisla nastaviti dalje", rekla je Marsha svom muu. "Ima li?" "Pretpostavljam da nema", odgovorio je on jednostavno. "Nije te briga da se vratimo." "Ne." "Ima li ita to bih ja mogla rei?" Hamilton je, stojei iza nje, pokazao svijet oko njih. "Mogu ga vidjeti; to bi bilo sve to je tu." "ao mi je", rekao je McFeyffe nezgrapno. "Nisi ti kriv", odgovorio je Hamilton. "Ali se osjeam odgovorno." "Zaboravi." Saginjui se, Hamilton je stavio ruku na drhtavo rame svoje ene. "Hajdemo, duo. Ne moe ostati ovdje." "ak ni ako se nema gdje drugdje otii?" "Tono. ak i ako nema drugog mjesta. ak i ako smo doli do kraja svijeta." "to vi jeste", prokomentirao je Laws brutalno. Hamilton nije imao to odgovoriti. Saginjui se, snano je povukao svoj u enu na noge. Bezvoljno mu je dopustila da je vue. U hladnoi i tami, ona je bila nimalo impozantan skup materije koji ga je posluno slijedio. "ini se kao da je bilo davno", razmiljao je Hamilton, drei je za ruku. "Onaj dan kad smo se sreli u predvorju i rekao sam ti da me pukovnik T. E. Edwards trai." Marsha je klimnula. "Dan kad smo posjetili Bevatron." "Samo pomisli", rekao je McFeyffe grubo, "da ga niste posjetili, nikad ne bi

saznao." Restorani su bili preraskoni, previe upadljivi. Uniformirani posluitelji su se klanjali do zemlje, takorolika sluinad koja je trala oko kitnjastih stolova. Hamilton i njegova grupa lutali su besciljno, bez nekog posebnog odredita na umu. Plonici su bili skoro naputeni; tu i tamo bi neki otrcani lik proa o pored njih, pogurena prilika zgrbljena na vjetru. "Jahta?" rekao je Laws beivotno. "to?" "Jahta." Laws je klimnuo prema osvijetljenom izlogu koji se protezao cijelim blokom. "Mnogo jahti. Hoe kupiti jednu?" U drugim izlozima, skupocjena krzna i nakit bili su izloeni. Parfemi, uvozna hrana... i vjeiti rokoko restorani s klanjajuom poslugom i luksuzno ureeni. Povremene grupice otrcanih ljudi i ena stajale su gledajui unutra, bez sredstava da bilo to kupe. Jednom su, idui sumorno ulicom, prola k ola s upregnutim konjem. Pozadi na kolima, obitelj tupih oiju je stiskala svoju mizernu imovinu. "Izbjeglice", zakljuio je Laws. Iz suom izgladnjelog Kansasa. Iz Pojasa praine. Sjea se?" Pred njima se pritezala ogromna etvrt crvenih svjetala. "Pa", uskoro je rekao Hamilton, "to kaete?" "to imamo izgubiti?" sloio se Laws, "otili smo koliko smo god dalje mogli; nije nita ostalo." "Mogli bismo se ba i zabaviti", promrmljao je McFeyffe. "Dok jo moemo. Prije nego to se ova udovina ruevina sasvim raspadne." Bez rijei, njih etvoro krenulo je ka gomili bljetavih neonskih znakova, reklama za pivu, treteih truba i leprajuih, pocijepanih tendi. Prema starom, dobro znanom Safe Harboru. Umorna i zahvalna, Marsha je klonula za stol u kutu. "Fino je", komentirala je. "Lijepo i toplo." Hamilton je stajao upijajui mutnu prijaznost prostorije, izguvanu udobnost naslaganih pepeljara, zbirki praznih boca od pive, tihi cilik jukeboxa. Safe

Harbor se nije promijenio. Za ankom je sjedila uobiajena grupa radnika, likova praznih lica nagnutih nad svoje pive. Drveni pod bio je posut ikovima. Barmen, koji je oputeno brisao povrinu anka prljavom krpom, klimnuo je McFeyffeu kad su njih trojica posjedali oko Marshe. "Dobro je to nisam vie na nogama", uzdahnuo je McFeyffe. "Svi hoe pive?" pitao je Laws. Potvrdno su klimnuli i on je otiao do anka. "Daleko smo doli", rekla je Marsha usiljeno, skidajui kaput. "Ne vjerujem da sam prije bila ovdje." "Vjerojatno nisi", sloio se Hamilton. "Je li ovo mjesto gdje zalazi?" "Ovdje smo svi zalazili na pivu. Kad sam radio za pukovnika Edwardsa." "Oh", rekla je Marsha. "Sad se sjeam. Spominjao si ga." Nosei etiri boce pive Golden Glow, Laws se vratio i paljivo sjeo. "Posluite se", rekao im je. "Primjeujete li neto?" rekao je Hamilton, pijuckajui svoju pivu. "Pogledajte klince." Tu i tamo u mranim zakucima bara bili su tinejderi. Fasciniran, promatrao je mladu djevojku, svakako ne stariju od etrnaest godina, kako dolazi do bara. To je bilo novo; toga se nije sjeao. U stvarnom svijetu... inilo se daleko iza njih. A ipak, ta komunistika matarija kolebala se oko njega, bez vrstine i nejasna. ank, redovi boca i aa, protezali su se u nejasnu mrlju. Pijana mlade, stolovi, hrpe pivskih boca, izblijedili su u mutnu tamu; nije mogao vidjeti stranji dio prostorije. Poznati crveni neonski znakovi Muki i enski nisu bili vidljivi. mirkajui, pokrio je oi i zavirio. Daleko, iza stolova i muterija, bila je neodreena pruga crvenog svjetla. Jesu li to bili znakovi? "to tamo pie?" upitao je Lawsa pokazujui. Miui usnama, Laws je rekao: "Izgleda kao Izlaz za nudu." Nakon jednog trena je dodao: "To pie na zidu Bevatrona. Za sluaj poara." "Meni prije izgleda kao Muki i enski", rekao je McFeyffe. "To je prije oduvijek pisalo." "Navika", rekao mu je Hamilton. "Zato oni klinci piju?" pitao je Laws, "i uzimaju drogu. Pogledaj ih - imaju

travu tamo, vraki sigurno." "Koka-kola, droga, pie, seks", rekao je Hamilton. "Moralno posrnue sustava. Vjerojatno rade u rudnicima uranija." Nije mogao prikriti gorinu u svom glasu. "A kad odrastu postati e gangsteri i nositi skraene samarice." "Gangsteri iz Chicaga", naglasio je Laws. "Onda u vojsku da kolju seljake i pale im kolibe. Takav je sustav koji imamo; takva je ovo vrsta zemlje. Rasadnik za gangstere i izrabljivae." Okreui se svojoj eni rekao je: "Je li tako, duo? Klinci se drogiraju, kapitalisti krvavih ruku, gladne skitnice koje prevru po kantama za smee..." "Evo stie tvoja prijateljica", rekla je Marsha tiho. "Moja?" Iznenaen, Hamilton se sumnjiavo okrenuo na svojoj stolici. urei kroz sjene prema njima pojavila se vitka, gipka plavua, rastvorenih usana, kose koja se kovrala na ramenima. Prvo je nije pr epoznao. Nosila je bluzu sa uzicom, nisko krojenu i izguvanu. Lice joj je sjajilo od slojeva minke. Njena tijesna suknja imala je prorez skoro do bedara. Nije nosila arape i na bosim nogama su joj bile neiste mokasine s niskom petom. Grudi su joj bile ogromne. Kad je stigla do stola, obavio ga je oblak parfema i topline... komplicirana mjeavina mirisa koja je prizvala isto tako komplicirana sjeanja. "Haj", rekla je Silky tihim, promuklim glasom. Naginjui se nad njega, ovla mu je usnama dodirnula sljepoonicu. "ekala sam te." Ustajui, Hamilton joj je ponudio stolicu. "Sjedi." "Hvala." Sjedajui, Silky je pogledala oko stola. "Zdravo, go Hamilton", rekla je Marshi. "Zdravo, Charley. Zdravo, g. Lawse." "Mogu li vas pitati neto?" rekla je Marsha zajedljivo. "Svakako." "Koju veliinu grudnjaka nosite?" Neizvjetaeno, Silky je povukla bluzu nadolje dok njene velianstvene grudi nisu bile sasvim otkrivene. "Da li vam je to dovoljan odgovor?" pitala je. Nije nosila grudnjak. Pocrvenjevi, Marsha se povukla. "Da, hvala." Gledajui s oitim divljenjem u djevojina izraena, skoro mistino uzdignuta prsa, Hamilton je rekao: "Pretostavljam da je grudnjak kapitalistiki

trik, smiljen da zavara mase." "Kad spominjemo mase", rekla je Marsha kolebljivo, ali prizor ju je liio pravog duha. "Mora da vam je teko nai stvari koje vam ispadnu", rekla je Silky. "U komunistikom drutvu", rekao je Laws, "proletarijatu nikad nita ne ispada." Silky se odsutno nasmijeila. Dodirujui svoje grudi dugim, uzanim prstima, sjedila je neko vrijeme zamiljeno. Tada je, slegnuvi ramenima, podigla bluzu, poravnala rukave, i prekriila ruke na stolu. "to ima novo?" "Velika bitka tamo kod nas", rekao je Hamilton. "Krvoedni vampir Wall Streeta protiv herojskih, bistrookih, raspjevanih radnih ljudi." Silky ga je nesigurno odmjerila. "I tko pobjeuje?" "Pa", priznao je Hamilton, "laljivi faistiki opor akala je prilino zasut goruim parolama." "Gle", rekao je Laws najednom, pokazujui. "Vidi ono tamo?" U kutu bara stajao je automat za cigarete. "Sjea se toga?" pitao je Laws Hamiltona. "Itekako." "A tamo je i druga." Laws je pokazao na automat za okoladice, u suprotnom kutu bara, skoro izgubljen u lebdeim sjenama. "Sjea se to smo uradili tome?" "Sjeam se. Nama je iz toga tekao vrhunski francuski brandy." "Htjeli smo promijeniti drutvo", rekao je Laws. "Htjeli smo promijeniti svijet. Zamisli to smo mogli napraviti, Jack." "Zamiljam." "Mogli smo izvlaiti sve to bi itko ikad poelio. Hranu. Lijekove, whisky, stripove, plugove, kontraceptivna sredstva. Kakav je to bio princip." "Princip Boanske Regurgitacije. Zakon Fisije udom." Hamilton je klimnuo. "To bi krasno uspjelo u ovom svijetu." "Mogli smo nadmaiti Partiju", sloio se Laws. "Oni moraju graditi brane i teku industriju. Nama je trebala samo U-bar okoladica."

"I neto neonskih cijevi", podsjetio ga je Hamilton. "Da, bilo bi to jako zabavno." "Zvui tako tuno", rekla je Silky. "to nije u redu?" "Nita", odgovorio je Hamilton odmah. "Ba nita." "Mogu li ja to pomoi?" "Ne." Malo se nasmijeio. "Svejedno hvala." "Mogli bismo otii gore i u krevet." Usluno, sklonila je tkaninu koja joj je pokrivala bedra. "Oduvijek sam eljela da me ima." Hamilton ju je potapao po ruci. "Ti si dobra cura. Ali to ne bi pomoglo." "Jesi li siguran?" Moleivo, pokazala mu je svoja gola, vlano svjetlucava bedra. "Bilo bi nam oboje bolje... uivao bi..." "Moda nekad, ali ne sada." "Nije li ovo ba sladak razgovori?" promrmljala je Marsha, lica stegnutog i izmuenog. "Samo smo se alili", rekao joj je Hamilton blago. "Bez zle namjere." "Smrt monopolistikom kapitalizmu", dobacio je Laws, dostojanstveno podrignuvi. "Sva mo radnikoj klasi", odgovorio je Hamilton usluno. "Za narodnu demokraciju Sjedinjenih Drava", naveo je Laws. "Za Sovjet Socijalistikih Amerika." irom mranog bara, nekoliko radnika diglo je pogled sa svojih piva. "Tie to malo", nervozno ih je opomenuo McFeyffe. "ujte i poujte", povikao je Laws, lupajui po stolu svojim depnim noem. Vadei otricu, prijetee ga je pokazao. "Odrat u kou jednom od strvinara sa Wall Streeta", objasnio je. Hamilton ga je sumnjiavo pogledao. "Crnci ne nose depne noeve. To je buroaski stereotip." "Ja nosim", glatko je rekao Laws. "Onda", ocijenio je Hamilton, "ti nisi crnac. Ti si kripto-crnac koji je izdao svoju religijsku grupu."

"Religijsku grupu?" ponovio je Laws, hipnotiziran. "Koncept rase je faistiki koncept", povjerio se Hamilton. "Crnci su religijska i kulturna grupa, nita vie." "Nek sam proklet", rekao je Laws, impresioniran. "Hej, ova stvar uope nije loa." "Hoe li plesati?" rekla je Silky Hamiltonu s naglim arom. "eljela bih da mogu neto uiniti za tebe... u tebi je takav uasan oaj." "Oporavit u se", rekao joj je kratko. "to da uradimo za revoluciju?" gorljivo je pitao Laws. "Koga da ubijemo?" "Nije bitno", rekao je Hamilton. "Bilo koga kog vidi. Bilo koga tko zna itati ili pisati." Silky i neki od radnika koji su obratili panju izmijeni li su poglede. "Jack", rekla je Silky zabrinutim glasom, "ovo nije stvar za alu." "Apsolutno ne", sloio se Hamilton. "Zamalo nas je linovao onaj bijesni pas monopolistikih financija, Tillingford." "Likvidirajmo Tillingforda", povikao je Laws. "Ja u to uraditi", rekao je Hamilton. "Rastopit u ga i proliti ga u slivnik." "Izgleda tako udno uti vas da tako priate", rekla je Silky s pogledom jo dvojbeno prikovanim za njega. "Molim te, Jack, ne priaj tako. To me plai." "Plai te? Zato?" "Zato..." Oklijevajue je zagestikulirala. "Mislim da ste sarkastini." Marsha je ispustila visok, oajniki frktaj histerije. "O, Boe, ne i ona." Neki od radnika su kliznuli sa svojih stolica; provlaei se izmeu stolova, tiho su se pribliavali. Barska galama je utihnula. Jukebox je bio mrtvaki tih. Odostraga, tinejderi su se izgubili u kovitlajuu tminu. "Jack", rekla je Silky prestraeno, "Pazi se. Za mene." "Sad sam sve vidio", rekao je Hamilton. "Ti, politiki aktivna. Ti! Potena, kuevna cura, je li to to? Iskvario te sustav?" "Kapitalistiko zlato", rekao je Laws zamiljeno, trljajui svoje tamno elo i preokreui svoju praznu bocu pive. "Zaveo je napuhani poduzetnik. Ministar, vjerojatno. Ima njen djevinjak na ploici na zidu svoje knjinice, iznad

kamina." Gledajui po prostoriji, Marsha je rekla: "Ovo nije ustvari samo bar, je li? Samo izgleda kao bar." "Bar je sprijeda", istaknuo je Hamilton. "to bi jo htjela?" "Ali straga", rekla je Marsha nesigurno, "je komunistika elija. A ta cura tu..." "Ti radi za Guya Tillingforda, zar ne?" rekla je Silky Hamiltonu. "Tamo sam te pokupila, onaj dan." "Tono. Ali Tillingford me otpustio. Pukovnik T. E. Edwards me otpustio,. Tillingford me otpustio... a pretpostavljam da jo nismo gotovi." S neodreenom zainteresiranou, Hamilton je primijetio da je krug radnika oko njih bio naoruan. U ovom svijetu, svi su bili naoruani. Svatko je bio sjedne ili druge strane. ak i Silky. "Silky", rekao je glasno, "je li to ista osoba koju sam poznavao?" Na trenutak se cura pokolebala. "Naravno. Ali..." nesigurno je odmahnula glavom; plavi uvojci su se prosuli na ramena. "Sve je tako nekako izmijeano. Jedva se mogu snai." "Da", sloio se Hamilton. "Bila je prava zbrka." "Mislila sam da smo prijatelji", rekla je Silky nesretno. "Mislila sam da smo na istoj strani." "Jesmo", rekao je Hamilton. "Ili smo bili, jednom. Negdje drugdje, na nekom drugom mjestu. Daleko odavde." "Ali - zar me nisi htio izrabljivati?" "Draga moja", rekao je on tuno. "Vjeno sam te elio izrabljivati. Kroz vrijeme. U svim zemljama i mjestima, u svim svjetovima. Svugdje. eljet u te izrabljivati do dana kad umrem. Volio bih te zgrabiti i izrabljivati dok ta tvoja ogromna prsa ne zadrhte poput jasike na vjetru." "To sam i mislila", rekla je Silky slomljeno. Neko vrijeme se naslanjala na njega, naslonivi obraz na njegovu kravatu. Nespretno se igrao s uvojkom plave kose koji joj je pao preko oka. "Voljela bih", rekla je ona odsutno, "da su se stvari bolje odvijale." "I ja", rekao je Hamilton. "Moda - bih mogao svratiti ponekad i popiti pie

sa tobom." "Obojena vodica", rekla je Silky. "To je samo to. A barmen mi da jedan eton." Pomalo snebljivo, krug radnika je izvadio svoje puke. "Sada?" pitao je jedan od njih. Odvajajui se, Silky je ustala na noge. "Pretpostavljam,' promrmljala je, jedva ujno. "Samo naprijed. Zavrite s time." "Smrt faistikim psima", rekao je Laws uplje. "Smrt zlotvorima", dodao je Hamilton. "Moemo li ustati?" "Svakako", rekla je Silky. "to god hoete. Voljela bih - ao mi je, Jack, Stvarno jest. Ali ti nisi s nama, zar ne?" "Bojim se da nisam", sloio se Hamilton, skoro dobroduno. "Protiv nas si?" "Mora da jesam", priznao je. "Ne mogu nikako biti neto drugo. Zar nije tako?" "Hoemo li ih samo tako pustiti da nas ubiju?" pobunila se Marsha. "To su tvoji prijatelji", rekao je McFeyffe bolesnim, poraenim glasom. "Uradi neto, reci neto. Zar ne moe rezonirati s njima?" "Ne bi vrijedilo", rekao je Hamilton. "Oni ne rezoniraju." Okrenuvi se svojoj eni, njeno ju je digao na noge. "Zatvori oi", rekao joj je. "I opusti se. Nee mnogo boljeti." "to - e uraditi?" proaputala je Marsha. "Izvui u nas odavde. Jedinim metodom koji izgleda uspijeva." Kad je krug puaka zakljocao i podigao se oko njih, Hamilton je povukao pesnicu unatrag, paljivo nanianio, i udario svoju enu ravno u vilicu. Uz blag drhtaj, Marsha je klonula u ruke Billa Lawsa. Hamilton je prihvatio njeno oputeno tijelo i stajao glupo je steui. Glupo, jer su ravnoduni radnici bili jo uvijek veoma opipljivi i stvarni, dok su punili svoje puke i ubacivali metke u cijev. "Moj Boe", rekao je Laws u udu. "Jo su ovdje. Mi nismo natrag u Bevatronu." Zapanjen, pomogao je Hamiltonu pridravati njegovu nepominu, potpuno nesvjesnu enu. "Ovo poslije svega ipak nije Marshin svijet."

16 "Ali to nema smisla", rekao je Hamilton odrvenjelo, drei nepomino, toplo oputeno tijelo svoje ene. "Mora biti Marshin svijet. Ako nije, onda iji je?" A tada je, s preplavljujuim olakanjem, primijetio. Charley McFeyffe poeo se mijenjati. Bilo je to nevoljno; McFeyffe nije to mogao kontrolirati. Transformacija je izvirala iz njegovog najdubljeg, najhitnijeg sloja vjerovanja. Dio i osovina njegovog cjelokupnog vienja svijeta. McFeyffe je vidljivo rastao. Dok su gledali, prestao je biti zdepasti, iroki oniski ovjek s pivskim trbuhom i boksakim nosom. Postao je visok. Postao je velianstven. Boanska plemenitost preplavila ga je. Njegove ruke bile su ogromni stupovi miia. Prsa su mu bila masivna. Oi s u mu gorjele pravednikom vatrom. Njegova snana, moralno nesalomiva vilica bila je izboena u strogoj i pravdenoj crti dok je otro gledao po prostoriji. Slinost sa (Tetragrammaton)om bila je zapanjujua. McFeyffe oito nije bio u stanju odbaciti sva svoja religiozna ubjeenja. "to je bilo?" pitao je Laws, fasciniran. "U to se pretvara?" "Nije mi neto dobro", zabubnjao je McFeyffe odjekujuim, boanskim tonom. "Mislim da u otii popiti jedan bromo." Snani radnici su spustili svoje puke. Zapanjeni, u zdrhtali, buljili su u njega sa tovanjem. "Drue Komesare", jedan od njih je promrmljao. "Nismo te prepoznali." Mualjivo, McFeyffe se okrenuo Hamiltonu. "Proklete budale", zabubnjao je svojim jakim autoritativnim glasom. "Pa, nek sam od Boga proklet", rekao je Hamilton tiho. "Mali Sveti Otac osobno." McFeyffeova usta su se otvorila i zatvorila, ali nije se uo nikakav zvuk. "To objanjava ono", rekao je Hamilton. "Kad je kiobran stigao tamo gore i (Tetragrammaton) te dobro pogledao. Nije ni udo da si bio okiran. I nije ni udo to te On sprio." "Bio sam iznenaen", priznao je McFeyffe nakon pauze. "Nisam vjerovao da je On tamo gore. Mislio sam da je to fol."

"McFeyffe", rekao je Hamilton, "ti si komunist." "Aha", zabubnjao je McFeyffe jadno. "Nisam li, a?" "Koliko dugo?" "Godinama. Jo od Krize." "Mlaeg brata ti ubio Herbert Hoover?" "Ne. Samo gladan i bez posla i dojadilo mi da dobijam po faci." "Nisi ti lo tip, na neki nain", rekao je Hamilton. "Ali itekako jesi uvrnut iznutra. Vie si lud od gice Reiss. Vie si viktorijanac od ge Pritchet. Vie si oboavalac oinske figure nego Silvester. Ti si svi najgori djelovi njih spojeno u jednog. I jo mnogo toga. Ali izuzev to, ti si na svom mjestu." "Ne moram te sluati", izjavilo je velianstveno zlatno boanstvo. "I povrh svega si podlac. Ti si subverzivac, laac bez trunke savjesti, nitkov gladan moi, i podlac si. Kako si mogao to uraditi Marshi? Kako si mogao izmisliti sve one stvari?" Nakon jednog trena, isijavajue bie mu je odgovorilo. "Cilj, re eno je, opravdava sredstvo." "Partijska taktika?" "Ljudi poput tvoje ene su opasni." "Zato?" pitao je Hamilton. "Oni ne pripadaju nikakvoj grupi. Petljaju se sa svaim. im okrenemo lea..." "Pa ih unitavate. Predajete ih luakim domoljubima." "Luake domoljube", rekao je McFeyffe, "moemo razumjeti. Ali ne tvoju enu. Ona potpisuje partijske mirovne peticije i ita Chicago Tribune. Ljudi poput nje - oni su vea napast za partijsku stegu od bilo koje druge grupe. Kult individualizma. Idealist sa svojim vlastitim zakonom, svojom vlastitom etikom. Odbijanje da uvai autoritet. To podriva drutvo. To rui cijelu strukturu. Nita trajno ne moe se graditi na tome. Ljudi poput tvoje ene jednostavno nee primati naredbe." "McFeyffe", rekao je Hamilton, "morat e mi oprostiti." "Zato?"

"Zato to u uiniti neto jalovo i uzaludno. Zato to u, mada shvaam da je to beskorisno, ubiti Boga u tebi." Kad se bacio na McFeyffea, Hamilton je vidio kako se masivni, elino tvrdi miii zateu. Bilo je previe nejednako; nije mogao ak ni poeti da naima veliki izraz lica. McFeyffe je odstupio, uhvatio se, i strogo uzvratio. Zatvarajui oi, Hamilton je vrsto stegao McFeyffea, odbijajui da ga pusti. Izubijan, bez nekoliko zuba, sa raskrvavljenom arkadom i odjeom u ritama, drao se poput pritijenjenog pacova. Neka vrsta religijskog gnjeva ga je obuzela; steui McFeyffea u ekstazi gnuanja, poeo je sistematino lupati njegovom plemenitom glavom u zid. Prsti su ga hvatali i vukli, ali se nije dao otrgnuti. Bilo je doslovno gotovo; njegov udljiv mali napad se beskorisno rasprio. Laws je leao ispruen s napuklom lubanjom, nedaleko od sruene, odbaene prilike Marshe Hamilton. Ona je leala gdje ju je odbacio. Sam Hamilton, jo na nogama, razaznao je okupljene kundake puaka; njegov as je kucnuo. "Samo naprijed", pozvao ih je zadihano. "Ne ini nikakvu razliku. ak i ako nas umlatite u komade. ak i ako nas sameljete i od nas napravite barikade. ak i ako nas koristite za buku. Ovo nije Marshin svijet, i to je sve to ja..." Jedan kundak spustio se na njega; zatvarajui oi, zgrio se od bola. Jedan partijski radnik utnuo ga je u prepone; drugi mu je metodino polomio rebra. Mutno, Hamilton je osjetio kako se masivno McFeyffeovo tijelo odvaja od njega. Iz vrtloga tame, oblici radnika su dolazili i odlazili; onda je bio dolje na sve etiri, gunajui i puzei, pokuavajui nai McFeyffea kroz maglu vlastite krvi. I pokuavajui se skloniti od svojih napadaa. Povici. Udarajui kundaci puaka na njegovoj lubanji. Stresao se, zamahnuo ka zbrci oko sebe, razaznao obris ispruene, nepomine figure i poeo se vui prema njoj. "Pustite ga", govorili su. Ignorirao ih je i nastavio pipati do McFeyffea. Ali nepomina figura nije bila McFeyffe; bila je Joan Reiss. Nakon nekog vremena naao je McFeyffea. Slab, iscrpljen, traio je meu otpadom neto ime bi ga ubio. Kad mu se ruka sklopila oko komada betona, zasljepljujui udarac ga je opruio. Nepomian oblik McFeyffea se udaljio; bio je sam, zaglavljen u otpadu i kaosu, izgubljen u lebdeim esticama nasuminog pepela koji se slijegao svuda.

Otpad oko njega bile su razbacane ruevine Bevatrona. Oprezno napredujui likovi koji su se provlaili naprijed bili su radnici Crvenog kria i tehniari. U neurednom naletu puanih kundaka, McFeyffe je bio onesvijeten. U opem ubijanju nije dobio nikakvu posebnu potedu. Nije se pazilo na fine nijanse. Hamiltonu zdesna lealo je nepomino tijelo njegove ene, s odjeom oprljenom i zadimljenom. Jedna ruka bila je savijena pod njom; koljena skupljenih, bila je mali, patetini smotak na oprljenoj betonskoj povrini. I, nedaleko, leao je McFeyffe. Refleksno, Hamilton je poeo puzati ka njemu. Na pola puta do tamo, medicinska ekipa pokuala ga je gurnuti natrag i podvui nosila pod njega. Otupio, zbunjen, ali jo mrko motiviran, Hamilton je odgurnuo ljude i povukao sebe u sjedei poloaj. McFeyffe, onesvijeten od strane svojih vlastitih partijskih potrka, imao je izraz bijesne ljutnje. Njegovo gojazno, izubijano lice bilo je izoblieno gnjevom i oajem. Izraz nije izblijedio kad se bolno vratio svijesti. Njegovo disanje bilo je grubo, neujednaeno. Mrmljajui, bacakao se i koprcao, a njegovi debeli prsti stezali su se oko niega. Napola zakopana u otpadu, gica Reiss se ve poinjala micati. Diui se nesigurno na koljena, slabano je posezala za smrskanim ostacima njenih naoala. "Oh", rekla je tiho, slabih oiju slijepih, trepuih, isputajui suze straha. "to..." Obrambeno je pokupila svoj pocijepani, oprljeni kaput i omot ala ga oko sebe. Grupa tehniara doprla je do ge Pritchet; brzo su odgurnuli otpad koji je bio rairen preko njenog krupnog tijela koje se dimilo. S mukom ustajui, Hamilton se dovukao do svoje ene i poeo gasiti tinjajuu crtu iskri koja se kretala njenom poderanom, ugljeniziranom haljinom. Marsha je zadrhtala i refleksno se trgnula. "Ne mii se", upozorio ju je. "Moda si slomila neto." Leala je posluno mirno, oiju zatvorenih, tijela ukoenog. U daljini, izgubljen u uzvitlanim oblacima cementnog pepela, ulo se preplaeno jecanje Davida Pritcheta. Svi su se oni mrdali; svi oni su se vraali u ivot. Bill Laws je beciljno pipao okolo dok se radnici blijedih lica skupljali oko njega. Uzvici, vika, buka sirena... Gruba galama stvarnog svijeta. Otar dim neega to gori, poluunitena

elektronska oprema. Nespretni pokuaji prve pomoi nervozne medicinske ekipe. "Vratili smo se", rekao je Hamilton svojoj eni. "Moe li me uti?" "Da", rekla je Marsha, "ujem te." "Je li ti drago?" pitao je. "Da", rekla je Marsha tiho. "Ne vii, duo. Jako mi je drago." Pukovnik T. E. Edwards sluao je strpljivo, bez komentara, dok je Hamilton davao svoju izjavu. Nakon saetka Hamiltonovih optubi, duga, uinkovita soba za konferencije bila je tiha. Jedini zvuci bili su tup i ritam puenja cigara i pisanja stenografskih biljeki. "Vi optuujete naeg asnika za sigurnost da je lan Komunistike partije", rekao je Edwards, nakon perioda namrtenog razmatranja. "Je li to to?" "Ne ba", rekao je Hamilton. Bio je jo uvijek pomalo slab; prolo je malo vie od tjedan dana od nezgode u Bevatronu. "Ja kaem da je McFeyffe disciplinirani komunist koji koristi svoj poloaj da podupire ciljeve Komunistike partije. Ali da li je ta disciplina vanjska ili unutarnja..." Okreui se ustro McFeyffeu, Edwards je rekao: "to vi kaete na to, Charley?" Ne diui pogled McFeyffe je odgovorio: "To je prilino oito blaenje." "Vi tvrdite da da Hamilton samo pokuava dovesti u pitanje vae motive?" "Tako je." Mehaniki, McFeyffe je izbacivao fraze. "On pokuava baciti sumnju na valjanost mojih motiva. Umjesto da brani svoju suprugu on napada mene." Pukovnik Edwards okrenuo se natrag Hamiltonu. "Bojim se da u se morati sloiti s tim. Vaa je ena, a ne Charley McFeyffe, ta koja je pod paljbom. Pokuajte odrati vau obranu relevantnom." "Kao to shvaate", rekao je Hamilton, "Ne mogu sada i ne bih mogao pod bilo kojim okolnostima dokazati da Marsha nije komunist. Ali vam mogu ukazati zato je McFeyffe iznio te optube protiv nje. Mogu vam pokazati to on ini i o emu se odista radi ovdje. Pogledajte poloaj na kojem je; tko bi sumnjao u njega? Ima slobodan pristup sigurnosnim dosjeima; moe iznijeti

optube protiv koga god hoe... idealan poloaj za partijskog izvritelja. Moe skinuti svakoga tko se Partiji ne svia, svakoga tko im stoji na putu. Sustavno, Partija iskorjenjuje svoje protivnike." "Ali sve je to tako neizravno", istakao je Edwards. "Pun eir logike - gdje su dokazi? Moete li dokazati da je Charley crven? Kao to ste sami rekli, on nije lan Komunistike partije." "Ja nisam detektivska agencija", rekao je Hamilton. "Ja nisam policija. Nemam naina da prikupim informacije protiv njega. Pretpostavljam da on ima nekakav kontakt s KP-SAD ili nekom partijskom paravanskom organizacijom... mora odnekud dobijati svoje upute. Ukoliko ga FBI uzme pod nadzor..." "Znai, nema dokaza", prekinuo ga je Edwards, vaui svoju cigaru. "Tono?" "Nema dokaza", priznao je Hamilton. "Nema dokaza to se odvija u umu Charleya McFeyffea. Nita vie nego to on ima dokaza to se odvija u umu moje supruge." "Ali tu je bio sav onaj optuujui materijal protiv vae ene. Sve one peticije koje je potpisala; svi crvendaki sastanci kojima je prisustvovala. Pokaite mi jednu peticiju koju je Charley potpisao. Jedan paravanski sastanak na kojem je bio." "Ni jedan pravi komunist se ne bi razotkrio", rekao je Hamilton, shvaajui dok je to izgovarao koliko je apsurdno zvualo. "Ne moemo otpustiti Charleya na osnovu toga. ak i vi morate shvaati kako je nategnuto sve to. Otpustiti ga zato to nije iao na crvendake sastanke?" Trag osmijeha pojavio se na licu pukovnika Edwardsa. "ao mi je, Jack. Vi jednostavno nemate sluaj." "Znam", suglasio se Hamilton. "Znate?" Edwards je bio zapanjen. "Vi to priznajete?" "Naravno da priznajem. Nikad nisam ni mislio da imam." Bez nekih naroitih emocija, Hamilton je objasnio. "Samo sam pomislio da bih vam na to mogao skrenuti panju. Za zapisnik." Namrgoen i zdepast, utonuo u svoju stolicu, McFeyffe nije rekao nita. Njegovi kratki prsti bili su napeto stisnuti; koncentrirajui se na njih, nije gledao izravno u Hamiltona.

"Volio bih vam pomoi", rekao je Edwards nelagodno. "Ali kvragu, Jack. Ne moemo svakoga u zemlji proglasiti za sigurnosni rizik, rabei vau logiku." "Ionako hoete. Samo sam htio da se metoda protegne i na McFeyffea. ini se teta da on bude izuzet." "Mislim", rekao je Edwards ukoeno, "da su integritet i patriotizam McFeyffea besprijekorni. Shvaate, zar ne, da se ovaj ovjek borio u Drugom svjetskom ratu u Vojnom zrakoplovstvu? Da je poboan katolik? Da je lan Udruge veterana?" "I vjerojatno je bio i izviaima", sloio se Hamilton. "I vjerojatno kiti drvce svakog Boia." "Pokuavate li rei da su lanovi legije i katolici nelojalni?" pitao je Edwards. "Ne, ne pokuavam. Pokuavam rei da ovjek moe biti sve to a ipak biti opasan subverzivac. A ena moe potpisivati mirovne peticije i biti pretplaena na In Fact, a ipak voljeti i samu prainu od koje se ova zemlja sastoji." "Mislim", rekao je Edwards, "da gubimo vrijeme. Ovo su iste besmislice." Odmiui svoju stilicu, Hamilton je ustao. "Hvala to ste me sasluali, pukovnie." "Nema na emu." Nespretno, Edwards je dodao. "Volio bih da mogu uiniti vie za vas, mladiu. Ali shvaate moj poloaj." "Niste vi krivi", sloio se Hamilton. "U stvari, na neki izopaen nain, drago mi je to neete obraati panju na mene. Na kraju krajeva, McFeyffe je nevin dok se ne dokae krivim." Sastanak je okonan. Direktori California Maintenance poeli su izlaziti u hodnik, zadovoljni to se mogu vratiti svojim rutinama. Uredna stenografkinja pokupila je svoj stenotipski stroj, cigarete i torbicu. McFeyffe se, s neobino zlobnim pogledom na Hamiltona, grubo oeao o njega i nestao vani. Na vratima, pukovnik Edwards je zaustavio Hamiltona. "to ete sad raditi?" zapitao je. "Otii gore uz poluotok? Probati kod Tillingforda u EDA? On bi vas uzeo, znate. On i va otac bili su dobri prijatelji." U ovom, stvarnom svijetu, Hamilton jo nije bio kod Guya Tillingforda. "On bi me uzeo", rekao je zamiljeno, "djelomino iz tog razloga, a djelomino zato to sam ja vrhunski elektronski strunjak."

Postien, Edwards se spetljao. "Oprostite, mladiu. Nisam vas htio uvrijediti; samo sam mislio..." "Shvaam to ste mislili," slegnuo je Hamilton ramenima, pazei na napuklo i tijesno zavijeno rebro. U njegovim ustima, dva nova prednja zuba bila su mu labava i udna, kao i gola povrina iznad lijevog uha, gdje su mu uraena dva ava na koi. Nezgoda, kunja, na mnogo je naina od njega napravila starijeg ovjeka. "Neu probati kod Tillingforda", izjavio je. "Kreem sam u posao." Oklijevajui, Edwards je upitao: "Osjeate li neko ogorenje prema nama ovdje?" "Ne. Izgubio sam ovaj posao, ali to nije bitno. Na izvjestan nain to je olakanje. Vjerovatno bih nastavio ovdje beskrajno da se ovo nije dogodilo. Potpuno neuznemiren sigurnosnim sustavom, jedva svjestan da postoji. Ali sad mi je nos natrljan time; bio sam prisiljen suoiti se s njim. Morao sam se probuditi, svidjelo mi se to ili ne." "Sad, Jack..." "Uvijek mi je bilo dosta lako. Moja obitelj imala je dosta novca i moj otac je bio dobro poznat na svom polju. Obino, ljudi kao ja ne dotiu se ljudi kao McFeyffe. Ali vremena se mijenjaju. McFeyffei su nas krenuli srediti; poinjemo se sueljavati. Pa je vrijeme da ponemo primjeivati njihovo postojanje." "Sve je to jako lijepo", rekao je Edwards. "Veoma plemenito i dirljivo. Ali morat ete zaraivati za ivot; morat ete zaposliti se i uzdravati svoju o bitelj. Bez sigurnosnog odobrenja neete konstruirati projektile ovdje ni bilo gdje drugdje. Nitko sa vladinim ugovorom vas nee zaposliti." "Moda je i to dobro. Pomalo mi je dojadilo da pravim bombe." "Dojadila vam je monotonija?" "Ja to volim nazvati probuenom savjeu. Neke od stvari koje su mi se dogodile promijenile su moj nain razmiljanja. Izbacile me iz koloteine, kao to kau." "Ah, da", rekao je Edwards neodreeno. "Ona nezgoda." "Vidio sam mnoge aspekte stvarnosti za koje nisam shvaao da pos toje. Iz ovoga sam iziao s izmijenjenom perspektivom. Moda je potrebna takva stvar da razbije zidove koloteine. Ako je tako, to ini cijelo iskustvo vrijednim

toga." Iza njega u hodniku zauo se zvuk jasnog, brzog kuckanja potpetica. Marsha, bez daha i sjajei, dotrala je i uhvatila ga pod ruku. "Spremni smo krenuti", rekla mu je ustro. "A najhitnija stvar", rekao je Hamilton pukovniku T. E. Edwardsu, "je sreena. Marsha je govorila istinu; to je sve do ega mi je stalo. Uvijek mogu nai drugi posao, ali supruge su rijetkost." "Kako mislite da ete proi?" ustrajao je Edwards, dok su Hamilton i njegova ena odlazili niz hodnik. "Javit u vam", rekao je Hamilton preko ramena. "Na papiru sa zaglavljem tvrtke." "Duo", rekla je Marsha uzbueno dok su silazili niz prednje stubite zgrade California Maintenance i stupali na betonsku stazu, "kamioni su ve poeli pristizati. Poinju istovarivati." "Fino", rekao je Hamilton zadovoljno. "To e dobro izgledati kad ponemo obraivati starog imia." "Nemoj govoriti tako", rekla je Marsha nestrpljivo, stiui mu ruku. "Sramim te se." Smijui se, Hamilton joj je pridrao vrata kola. "Od sada u biti savreno iskren sa svakim, rei tono to mislim, uraditi tono ono to mi se hoe. ivot je prekratak za bilo to drugo." Radraljivo, Marsha se potuila: "Ti i Bili - poinjem se pitati kako e sve to zavriti." "Bit emo bogati", rekao joj je Hamilton veselo, dok je vozio na cestu. "Zapamti to ti kaem, srce. Ti i Tuponja ete jesti vrhnje iz zlatnih posu da i spavati na svilenim jastucima." Pola sata kasnije, njih dvoje stajali su na uzvisini neureene zemlje, kritiki prouavajui malu upu od valovitog lima koju su Hamilton i Laws unajmili. Oprema je bila nagomilana u ogromnim sanducima od perploe; niz nezgrapno kreuih kamiona bio je poredan uz stranju platformu za istovar. "Jednog od ovih dana", rekao je Hamilton zamiljeno, "male blistave etvrtaste kutije sa gumbima i brojanicima e dolaziti s te platforme. Kamioni e utovarivati, a ne istovarivati."

Hodajui ka njima, svog mravog tijela skupljenog zbog britkog jesenjeg vjetra, stigao je Bili Laws, sa iskrivljenom, neupaljenom cigaretom na svojim tankim usnama, ruku duboko gurnutih u depove. "Pa", otpoeo je uvijeno, "nije mnogo, ali e biti jako zabavno. Moda emo propasti, ali emo se bar sjajno provesti propadajui." "Jack je rekao da emo biti bogati", rekla je Marsha razoarano, usana skupljenih u tobonjem neraspoloenju. "To doe poslije," objasnio je Laws. "Kad smo prestari i previe izmodeni da se zabavljamo." "Da li se Edith Pritchet pojavila?" pitao je Hamilton. "Tu je negdje", Laes je neodreeno odmahnuo. "Vidio sam njen Cadillac parkiran malo nie niz put." "Da li ide?" "O, da", ustvrdio je Laws. "Ide jako dobro. Definitivno vie nismo u tom svijetu." Djeai, ne stariji od jedanaest godina, uzbueno je dobazao. "to ete praviti?" pitao je. "Rakete?" "Ne", odgovorio je Hamilton. "Gramofone. Da ljudi mogu sluati muziku. To je slijedea velika stvar." "Oho", rekao je djeak impresionirano. "Hej, prole godine sam napravio jednocjevni baterijski prijemnik za slualice." "To je dobar poetak." "A sad sklapam tuner sa podeavanjem frekvencije." "Fino", rekao mu je Hamilton. "Moda emo te zaposliti. Pod pretpostavkom, naravno, da neemo morati sami tiskati novac." Paljivo se kreui po jo neureenom zemljitu stizala je ga Edith Pritchet. Bila je umotana u debelu bundu, i kitnjast eir smjestio se na njene kanom isprane uvojke. "Sad, nemoj smetati g. Lawsu i g. Hamiltonu", opomenula je svog sina. "Oni imaju jako mnogo briga." Namrgoeno, David Pritchet se povukao. "Raspravljali smo o elektronici." "To je znatna koliina opreme koju ste kupili", rekla je ga Pritchet dvojbeno

dvojici mukaraca. "Sigurno je moralo kotati mnogo novca." "Trebat e nam", rekao je Hamilton. "Mi neemo sastavljeti pojaala iz standardnih dijelova; konstruiramo i izraujemo vlastite komponente, od kondenzatora do transformatora. Bili ima nacrte za novi cartridge bez trenja. Trebao bi biti prilian hit na hi-fi tritu... uope ne haba ploe." "Vi degenerici", rekla je Marsha. "Podilazite efovima klase dokonih." "Ja mislim", rekao je Hamilton, "da je muzika pojava koja e opstati. Pitanje je: kako se mi sueljavamo s tim? Koristiti opremu za visokovjernu reprodukciju postaje umjetnost za sebe. Ovi aparati koje emo mi praviti zahtijevat e isto toliko umijea da se koriste kao i da se naprave." "Mogu to jasno zamisliti", rekao je Laws nasmijeeno. "Vitki mladii koji sjede na podu svojih stanova u North Beachu, zaneseno okreui gumbe i prekidae, dok se nevjerojatno autentini zvuk teretnih strojeva, snjenih oluja, kamiona koji istovaruju staro eljezo, i ostalih snimljenih kurioziteta razlijee iz zvunika." "Nisam ba sigurna za ovo", rekla je ga Pritcht dvojbeno. "Vas dvojica se inite tako... ekscentrini." "Ovo je ekscentrino polje", obavijestio ju je Hamilton. "Jo gore od visoke mode. Gore od posluivanja na momakim veerima. Ali fenomenalno isplativo." "Ali moete li biti sigurni", ustrajala je ga Pritchet, "da e va pothvat biti financijski uspjean? Ne volim investirati ukoliko nisam sigurna u razuman povrat novca." "Go Pritchet", rekao je Hamilton strogo, "meni se ini da sam vas jednom uo kako kaete da biste htjeli biti zatitnica umjetnosti." "O nebesa", uvjerila ga je ga Pritchet, "nema nita bitnije za drutvo od vrstog sponzoriranja kulturnih djelatnosti. ivot bez velikog umjetnikog naslijea koje su stvorile generacije nadahnutih genija..." "Onda inite ispravnu stvar", rekao joj je Hamilton. "Donijeli ste svoje zelembae na pravo mjesto." "Moje..." "Vae nadahnue", rekao je Bill Laws. "Donijeli ste vae nadahnue na pravo mjesto. Mi smo u muzikom poslu; s naim napravama, mase e uti muziku

kao to je nikad prije nisu ule. Stotinama neizoblienih vati. Desetinama tisua ciklova bez uma. To je kulturna revolucija." Obgrlivi svoju enu, Hamilton ju je s entuzijazmom stisnuo uz sebe. "Kako se to tebi ini, duo?" "Fino", prodahtala je Marsha. "Ali pazi kako me stiska... moje opekline, sjea se?" "Misli li da e biti uspjeno?" "Svakako da mislim." "To bi trebalo svakoga zadovoljiti", rekao je Hamilton gi Pritchet putajui svoju enu. "Tono?" Jo uvijek dvojbeno, ga Pitchet je prokopala po svojoj velikoj torbi traei ekovnu knjiicu. "Pa, izgleda da je u dobru svrhu." "Svrha je dobra, itekako", sloio se Hamilton. "Jer ako ne dobijemo novac, neemo moi raditi." S otrim kljocajem, ga Pritchet je zatvorila svoju torbu. "Moda je bolje da se ne upliem." "Ne obraajte panju na njega", rekla je Marsha brzo. "Ni jedan od njih dvojice ne zna to govori." "U redu", sloila se ga Pritchet, konano ubijeena. Veoma paljivo i precizno, ispisala je ek kojim je garantirala za njihove poetne trokove. "Oekujem da mi se ovo vrati", rekla je strogo, predajui ek Lawsu. "U skladu s uvjetima naeg sporazuma." "I hoete", rekao je Laws. I odmah poskoio od bola. Steui svoj skoni zglob, ljutito se sagnuo i zgnjeio neto malo i mrdavo svojim palcem. "to je to?' pitao je Hamilton. "Uholaa. Uvukla mi se u arapu i ugrizla me." Nelagodno se smjekajui, Laws je dodao: "Samo sluajna podudarnost." "Mi se nadamo da ete dobiti svoj novac natrag", objasnio je Hamilton gi Pritchet, za svaki sluaj. "Ne moemo obeati, naravno. Ali uinit emo sve to moemo." ekao je, ali ga nita nije ugrizlo ili ubolo. "Hvala Bogu", odahnula je Marsha, bacivi pogled na ek. Kreui ustro prema upi od valovitog lima, Bill Laws je povikao: "to

ekamo?

Hajdemo

na

posao!"

Roger Zelazny

FURIJE

Kao primisao, Priroda ponekad baci kost onima koje osakati i odbaci. esto je to u obliku vjetine, obino beskorisne, ili prokletstva inteligencije. Kada je Sandoru Sandoru bilo etiri godine, mogao je imenovati svih sto etrdese t i devet naseljenih svjetova u galaksiji. Kada mu je bilo pet godina, mogao je imenovati osnovne povrine zemlje svakog planeta i grubo ih nacrtati kredom na praznim globusima. Do svoje sedme godine znao je sve pokrajine, drave, zemlje i glavne gradove svih glavnih zemljinih povrina na svim sto etrdeset i devet naseljenih svjetova u galaksiji. itao je zemljografiju, povijest, zemljologiju i popularne turistike vodie veinom svoga budnog vremena; i proavao je karte i kazete s putovanja. Imao je fotografski aparat iza oiju, ili se barem tako inilo, jer do njegove desete godine nije bilo grada u galaksiji koga bi netko mogao spomenuti o kome Sandor Sandor nije znao neto. I nastavio je. Mjesta su ga fascinirala. Skupio je biblioteku planova ulica, cestovnih mapa. Prouavao je arhitektonske stilove i glavne industrije i tipove rasa, domae oblike ivota, lokalnu floru, granine znakove, hotele, restorane, aerodrome i morske luke i svemirske postaje, stilove odijevanja i osobne ukrase, klimatske uvjete, lokalnu umjetnost i obrt, dijetne navike, sportove, religiju, socijalne institucije, obiaje. Kada je doktorirao iz zemljografije u etrnaestoj godini, njegovi su usmeni ispiti bili voeni preko kabelske televizije. To je bilo zato jer se bojao izai iz kue - uinivi to tek tri puta u ivotu i svakom prilikom se susreui s novom traumom. A to je bilo zato jer ni na jednom od sto etrdeset i devet naseljenih svjetova u galaksiji nije bilo lijeka za jednu degenerativnu bolest miia. Ta bolest onemoguila je Sandora da upotrebljava ak i najfinije protetske sprave vie od nekoliko minuta bez trpljenja muke i velike boli; a da bi izaao van trebao je tri takve sprave - dvije noge i desnu ruku - da bi zamijenile one koje je propustio dobiti negdje na putu prije roenja. Da ne bi trpio taj bol, ili bol susreta s drugim osobama koje nisu bile njegova teta Faye ili njegova njegovateljica, gospoica Barbara, davao je svoje usmene ispite kabelskom televizijom. Sveuilite Brill, Dombeck, bilo je smjeteno na drugom kraju toga malog planeta od Sandorovog doma, inae bi profesori doli vidjeti njega, jer su ga poprilino cijenili. Njegova disertacija od 855 strana, "Biljeke o teoriji gravitacijske osnove koja upravlja formacijama slinih zemljinih povrina i

neslinih planetarnih tijela" privukla je panju i samog Interstel sveuilita na Zemlji. Sandor Sandor, naravno, nikad nije vidio Zemlju. Njegovi miii mogli su savladati samo gravitaciju manjih planeta, kao to je bio Dombeck. I desilo se da je Interstel Vlada, koja sve nadzire, sluala Sandorove usmene ispite i obranu njegove disertacije. Izvanredni profesor Baines bio je jedan od Sandorovih rijetkih prijatelja. ak su se nekoliko puta sreli i osobno, u Sandorovoj knjinici, jer je Baines esto govorio da bi posudio neke knjige i tada je dolazio i tamo proveo poslijepodne. Kada su ispiti zakljueni, izvanredni profesor Baines ostao je na vezi nekoliko minuta, razgovarajui sa Sandorom. Tada je Baines rekao jednu usputnu napomenu o gotovo beskorisnom (akademski, to jest) Sandorovu talentu. Na njegovo spominjanje, guvernerove ui su se naulile naprijed (bio je Rigellian). Nestrpljivo je ekao promaknue i sjetio se udne zabiljeke... Redovni profesor Baines spomenuo je injenicu da je Sandor Sandor jednom prouavao seriju od trideset razliitih fotografija iz cijele civilizirane galaksije i da su znaajni podaci s tih fotografija takoer uneseni u L-L kompjuter Odsjeka. Sandor je imenovao toan planet u svakom sluaju, zemljine povrine u 29 sluajeva, pokrajinu ili teritorij u dvadeset i est i tono je smjestio samu lokaciju unutar pedeset etvornih milja u dvadeset i tri sluaja. L -L komp je imenovao toan planet u dvadeset i sedam. Za kompjuter to nije bio posao iz ljubavi. Tako je postalo oito da je Sandor Sandor znao skoro svaku prokletu ulicu u galaksiji. Deset godina kasnije znao ih je sve. Ali nakon tri godine Rigellian je ostavio svoj posao, ogoren, i otiao raditi u privatnoj industriji, gdje je plaa bila bolja i promaknua ea. Njegova zabiljeka, i vrpca, bile su, meutim, sauvane... Benedick Benedict je roen i odrastao na vodenom svijetu Kjum i imao je nepogreivu sposobnost da si napravi neprijatelja od svakoga koga susretne. Razlog zato je to bilo tako bio je, dok je nekim ljudima najvei uitak pie, drugima prodrljivost, a oni ostali su lijeni ili uivaju u razvratu ili u Phrinnu, Benedickov je uitak bilo ogovaranje - bio je lajavac. Ogovaranje je bilo njegovo meso i pie, njegov seks i njegova vjera.

Rukovati se s njim bila je greka, esto katastrofalna. Jer, dok bi drao vau ruku, stiskajui je i smijui se, njegove bi oi iznenada postale vlane i suze bi kapale niz njegove debele obraze. On nije bio tuan kad se to dogaalo. Daleko od toga. To je bila tjelesna preobrazba njegove paranormske reakcije. Vidio je va proli ivot. Takoer je bio izbirljiv; vidio je samo ono to je traio. A traio je skandal i mrnju, i, ono to je esto jo i gore, ljubav; traio je prestupnitvo i nemir, sjeanja neugode, boli, ispraznosti, slabosti. Vidio je sve to bi ovjek elio zaboraviti, i priao o tome. Ako imate sree nee vam govoriti o vaem vlastitom. Ako ste sreli nekoga koga je i on sreo na taj nain, i ako se to pokae, on e vam poeti govoriti o toj osobi. Poeti e govoriti o ivotu toga mukarca ili ene jer cijeni taj oblik drutvene reakcije ak i vie nego vae sablanjavanje nad samim sobom. I njegove oi i glas i ruka e vas drati, poput stiska Starog Mornara, u nekoj vrsti polusna; i sasluat ete ga i biti paralizirani okom. Tada e otii i priati drugima o vama. Takav je ovjek bio Benedick Benedict. Bio je vjerovatno nesvjestan koliko je bio omraen, jer bi ta reakcija dola tek kasnije, nakon to bi rekao "Dobar dan", otiao bi i ne bi ga bilo nekoliko sati. Ostavio bi svoje sluatelje s osjeajem kao da su upravo silovani - a kasnije bi ih strah, stid i gaenje natjeralo da potisnu dogaaj i pokuaju ga zaboraviti. Ili su ga potiho mrzili, jer je bio opasan. To jest, imao je mone prijatelje. Bio je izrazito drutvena ivotinja: volio je panju; elio je da mu se dive; udio je za publikom. Takoer je uvijek mogao nai publiku. Znao je toliko tajni da su ga tolerirali na javnim mjestima u zamjenu za sluanje. A bio je i bogat, ali vie o tome za trenutak. Kako je vrijeme prolazilo, postajalo mu je sve tee i tee susretati nove ljude. Njegova reputacija irila se u geometrijskoj proporciji prema njegovom prianju, i ak i oni koji bi ga uli radije bi sjedili na drugoj strani sobe, pili dovoljno alkohola da bi djelomino umrtvili sjeanja na sebe same i sjedili blizu vrata.

Razlog za njegovo bogatstvo bio je to se njegova mo prostirala i na neive objekte. Minerali su bili rijetki na Kjumu, vodenom svijetu. Ako bi mu itko donio primjerak, mogao bi ga drati i plakati i rei gdje treba kopati da se pogodi glavna rudna ila. Od jedne ribe uhvaene u irokim morima Kjuma, mogao je skicirati tok kretanja ribljeg jata. Plaui, mogao je dotaknuti domau ogrlicu neobraenih bisera i naslutiti lokaciju naslage bisera. Mjesna osiguravajua drutva i kreditne kompanije uvale su Benedictove dosjee - olovku koju je ovjek koristio kad je potpisivao ugovor, njegov zgnjeeni opuak od cigarete, sintetiki rupi kojim je obrisao elo, predmet ostavljen u osiguranju, ostatke biopsije ili krvnog testa - tako da bi Benedick mogao upotrijebiti svoju mo protiv onih koji prevare te kompanije i pobjegnu ili protiv onih koji prekre zakon. On se takoer nije ni zabavljao svojom moi. Jednostavno je uivao u njoj. Jer on je bio jedan od devetnaest poznatih paranorma u sto etrdeset i devet naseljenih svjetova u galaksiji, i nije znao drugaije. Takoer je ponekad pomagao i gradskim vlastima, ako bi mislio da je njihov povod pravi. Ako ne bi, iznenada bi izgubio svoju mo, dok nije nestala potreba za njom. To se ipak nije dogaalo previe esto, jer je Benedick Benedict bio filantrop, i dobro plaen, jer je bio laboratorijski ispitan i kliniki dokazan. Imao je mo psihometrije. Mogao je pokupiti uzorke misli koji su nastajali izvan njegove vlastite lubanje... Lynx Links je izgledao kao lopta za plau s bradom, debeli patrijarh s povezom na oku, ovjek koji je volio dobru hranu i pie, jednostavnu odjeu i drutvo jednostavnih ljudi; bio je to ovjek koji se esto smijao i iji je glas bio ugodan i melodiozan. U svojim ranijim godinama skupio je najimpresivniji rekord ubijanja nego bilo koji agent koji je ikada bio zaposlen u Interstelovoj obavjetajnoj slubi. etrdeset i osam ljudi i sedamnaest zloudnih izvanzemaljskih oblika ivota Lynx je ubio tokom svoje pedesetogodinje slube agenta na terenu. Bio je jedan od tri ovjeka u galaksiji koji je proivio pola stoljea radne slube u IOS-u. ivio je ugodno od vladine mirovine unato tri ene i opora unuadi;

ponekad bi ga pozvali kao savjetnika; i radio je neke povremene misionarske poslove. Vjerovao je da je sav ivot jedan i da su svi ljudi braa, i da bi ljubav, a ne mrnja trebala upravljati poslovima ljudi. ak je i ubijao s ljubavlju, esto bi govorio na Seansama spokoja, tujui i divei se osobi i duhu ovjeka koji je predbiljeen da umre. Ovo je pria o tome kako su ga pozvali da doe s Hosanne, Svijeta velikog i slavnog plama boanstvenog ivota, i kako se pridruio Sandoru Sandoru i Benedicku Benedictu u lovu na Victora Corga, ovjeka bez srca. Victor Corgo je bio kapetan Wallabyja. Victor Corgo je bio glavni zvjezdonavigator, prvi asnik i glavni tehniar Wallabyja. Victor Corgo je bio Wallaby. Jedno vrijeme Wallaby je bio ponosni brod-uvar, ebanovinasta otrovna gljiva zakivena draguljastim izraslinama brzofaznih projektora. Jednom je Wallaby ponosno plovio graninim svjetovima Interstela, nailazei na posebnu pravdu Jedinstvenoga galaktikog kodeksa - na onim mjestima gdje nije bilo drugog zakona. Jedno je vrijeme ponosni Wallaby, pod vodstvom kapetana Victora Corga, dosegao duboki svemir i postao legenda na legendarnom nebu. Uas za razbojnike i rune vanzemaljce, prijetnja prekriteljima Zakona, i trn u oku zloincima posvuda, Corgo i njegova svjetlucava gljiva (koja je mogla spaliti itavi kontinent ispod razine more u jednom danu) bila je ponos Strae, najbolji od najboljih, lag koji je pobran nad svim ostalima. Naalost, Corgo se prodao. Postao je propalica. ... izdajica. Heroj koji je poao krivim putem... Poslije etrdeset i pet godina u Strai, tek pola desetljea do mirovine, izgubio je cjelokupnu posadu u loe isplaniranoj raciji na gusarsku tvravu na planetu Kilshu, koji je mogao postati sto pedeseti naseljeni svijet Interstela. Puzajui, jedva iv, probio se do pola puta velikoga snjenog polja Brilda, na glavnom Kilshovom kontinentu. U neoekivanom trenutku, dok je Smrt ve prilazila svojom uobiajenom bukom, ukrali su ga s njene prometne ce ste, tako govorei, Drilleni, nomadsko pleme runih i inteligentnih etveronoaca, koji

su ga odveli u svoj logor i izlijeili mu rane, nahranili ga i utoplili. Kasnije, uz pomo Drillena, osposobio je Wallaby i svo njegovo oruje i ratnu opremu, odakle je spalio svoj put do stotinu stopa ispod leda. Bez posade, obuavao je Drillene. S Drillenima i Wallabyjem napao je gusare. Pobijedio je. Ali tu se nije zaustavio. Ne. Kada je saznao da je Jedinstveni kodeks Drillene predbiljeio za smrt, izdao je svoju vlastitu vrstu. Drilleni su odbili preseljenje u udaljeni Svijet rezervata. Bili su izabrani da nastave naseljavanje onoga to je trebalo postati sto pedeseti naseljeni svijet (to jest, u Interstelu). Stoga je dana naredba za unitenje. Kapetan Corgo je protestirao, proglaen je poremeenim. Kapetan Corgo je zaprijetio, i prijetilo mu se zauzvrat. Kapetan Corgo se borio, poraen je, umro, bio oivljen, pobjegao iz zatvora i postao odmetnik. Sa sobom je uzeo Wallaby. Sretni Wallaby, kako su ga zvali u ponosnim danima. Sada je bio samo Wallaby. Kako su ga dohvatila zrna tegljaa, kako su vibracije prodrle u ebanovinast trup i poele trgati njegovo meso, Corgo je pozvao est Drillena, pomilovao krzno Male, njegove najdrae, otvorio usta da govori i umro upravo kad su potekle rijei i suze. "ao mi je..." rekao je. Ipak, dali su mu novo srce. Njegovo staro se fibriliralo u djelie i nije moglo biti popravljeno. Staro su stavili u staklenku i dali mu sjajno, antiseptiko jaje kucajueg metala, koje se irilo i stezalo u razliitim intervalima, ovisno o tome to bi mu kompjuteri veliine sjemenke koje su ugradili u njega rekli o njegovom disanju i njegovom eeru u krvi i stanju njegovih raznih lijezda. Sjemenke i jaje sadravale su njegov ivot. Kada su bili uvjereni da je to pouzdano i da e nastaviti, savjetovali su mu da nastavi s vojnim suenjem. Meutim, on nije ekao na suenje. Prekrei asnu rije oficira, pobjegao je iz Mjesta Strae, i poveo sa sobom Malu, jedinog preostalog Dril lena u galaksiji. Njezinih pet prijatelja nisu preivjeli znanstveno ispitivanje zbog prirode njihove unutarnje strukture. Ostatak je vrste, naravno, odbio preseljenje.

Tada je ovjek bez srca objavio rat ovjeanstvu. Silovanje planeta ukljuuje i poprilian troak. Potrebni su ogromni mineri i rezai i brane i rafinerije da bi se svijet vratio gotovo u stanje prvobitnog kaosa i tada izvuklo iz njega njegove najosnovnije (poslovno isplative) sastojke. Povijesne knjige govore o miniranju na rodnom planetu, jo u davnim vremenima. No, grubi postupci koji su tada koriteni bili su slini u snazi i rezultatu, ali ishodi su bili prilino manji u veliini. Zamislite stotine milja Velikog Kanjona kako se pojavljuju preko noi; zamislite preokret tisua zemljologijskih milenija u treptaju oka; razmislite o svim Ledenim Dobima na Zemlji i samite ih u jedno godinje doba. To e vam dati grubu ideju o vremenu i rezultatu. Sada zamislite uvoznu snagu - mukarce koji bue i miniraju i reu i rafiniraju za velike rudarske kompanije: neobrazovani ljudi; spremni na veliki rizik, zasigurno, ti ljudi - moda samo na jednu godinu, zbog dobre plae; ili su moda karijeristi, zbog dobre plae - ti ljudi, koji pogode tri svijeta u jednoj godini, koji se sputaju na te svjetove u brodovima punim gradova, u svemirskim prikolicama rudarskih kampova, iz neba; dolaze, ti ljudi, iz cijele naseljene galaksije, nosei sa sobom snagu oruja i prijetee ake, nosei na elu biljeg Sunevog Feniksa i u oima hladnou prostora koje su preli , oni znaju to treba napraviti da bi se kupole atoma uzdigle ispred njih i pozvati surle tornada i vrtloge s teretnih brodova s druge strane neba; i rade to temeljito i efikasno, i ne bez stila, tradicije, narodnih pjesama i smijeha - jer oni su radnici teaci, koji rade protiv vremena (koje je novac), da bi dobili na teretu (koji je novac), i da bi pobijedili svoje konkurente na tritu (to je vano, jer vrijednost jednog planeta utjee na budue prodaje u mnogo slijedeih mjeseci); ovi ljudi, koji u jednoj ruci nose oganj, a u drugoj lahor, koji dolaze sa svojim porodicama i svim svojim posjedom, uzdiu privremene metropole, izvode svoju magijsku toku, i odlaze - nakon to je trik nestajanja zavren. Sada kad imate ideju to se dogaa i tko je prisutan na pozornici, evo tekoe: Silovanje planeta ukljuuje i poprilian troak. Dobiti su vie nego primjerene, nemojte krivo shvatiti. Samo bi mogle biti jo vee... Kako? Pa - kao prvo, koritena teka mainerija je poprilino zamjenljiva, u osnovi.

To jest, mainerija koja je smjetena u migrantskoj metropoli. Pomicati je skupo. Ne pomicati nije. Jer zapravo je jeftinije, u terminima materijala i radne snage, da se proizvedu novi komadi nego da se brzo-faziraju stari vie nego 2.6 puta u prosjeku. Rudarske kompanije ih ne proizvode (i ne bi zaista ni eljele); rudarska proizvodnja kombinira one sline da bi napravila nove komade, koliko i rudarske kompanije kombiniraju one sline da bi izgubile stare. I naravno, to je unajmljena mainerija, ili mainerija koja se jo otplauje, financijskim udruenjima, jer prenoenje isplata ini jednostavnijim izglaivanje s Interstelovom Slubom prihoda svake financijske godine. Ostaviti komade bio bi kriminal koji naruava ili sporazum najmodavca unajmitelja ili Interstelov Trgovaki Zakon. Ali nesree se dogaaju... Ponekad i preesto da bi se napravila zadovoljavajua statistika. Tamo daleko na surovoj granici. Tada velika osiguravajua drutva istrauju, i konano uzdahnu i isplauju najmovnicima retencionog prava. ...I teretni brodovi odlaze na trite ispred rasporeda, jer se ima manje raspremanja i pokretanja i utovarivanja. Vrijeme je sauvano, obaveze se unaprijed susreu, obino se dobiva bolja cijena, i glavni poetak na slijedeem dobrima svijeta dobiva se na taj nain. to je sve lijepo. Osim za osiguravajua drutva. Ali to se moe dogoditi pominom New Yorku punom teke opreme? Pa, neki to zovu sabotaom ...neki to zovu masovnim ubojstvom. ...neodobrenim ratom. ...Corgovom munjom. Ali zapisano je da je bolje spaliti jedan grad nego proklinjati tamu. Corgo nije proklinjao tamu. ... puno puta.

Dana kad su se sastali na Dombecku, Benedick je ispruio svoju ruku, nasmijeio se i rekao: "Gospodine Sandor..." Kako se rukovao, osmijeh mu se mijenjao. Tada mu je nestao s lica. Rukovao se s umjetnom rukom. Sandor je klimnuo, oborivi oi. Benedick se okrenuo prema velikom ovjeku s povezom za oi. "... A vi ste Lynx?" "Tako je, brate moj. Morat e mi oprostiti ako se ne budem rukovao. To je protiv moje vjere. Ja vjerujem da ivot ne zahtijeva potvrdu svom jedinstvu." "Naravno", rekao je Benedick. "Jednom sam poznavao ovjeka s Dombecka. Bio je krijumar gnila, zvao se Worten Wortan - " "On je otiao pridruiti se Velikom Ognju", ree Lynx. "To jest, sad je mrtav. IOS ga je uhvatio prije dvije godine. Otiao je k Ognju kad je pokuao pobjei iz zatvora." "Zaista?" ree Benedick. "Jedno vrijeme bio je i sam ovisnik o gnilu - " "Znam. Proitao sam njegov dosje u vezi s jednim drugim sluajem." "Dombeck je pun krijumara gnila" - Sandor. "Oh. Pa, hajdemo razgovarati o tom Corgu." "Da" - Lynx. "Da" - Sandor. "ovjek iz IOS-a mi je rekao da je mnogo osiguravajuih drutava podignulo tube sa svojim predstavnicima iz Interstela." "To je istina" - Lynx. "Da" - Sandor, grizui usnu. "Da li bi gospodi smetalo ako bih si skinuo noge?" "Nimalo" - Lynx. "Mi smo suradnici, i leernost bi trebala upravljati svim naim sastancima." "Samo izvolite", ree Benedick. Sandor se nagnuo naprijed u svojoj stolici i pritisnuo dvojne kontrole. Uslijedila su dva udarca ispod njegova stola. Tada se naslonio nazad i promotrio svoje police s globusima. "

Da li vam prouzrokuju bol?" upita Benedick. "Da"- Sandor. "Imali ste nesreu?" "Roenje" - Sandor. Lynx podigne bocu smekaste tekuine prema svjetlu. Zurio je kroza nj. "To je domai konjak" - Sandor. "Prilino dobar. Neto kao xmili s Bandle, ali ne izaziva ovisnost. Uzmite malo." Lynx je uzeo, drei ga ispred sebe cijele veeri. "Corgo je unitavatelj svojina", ree Benedick. Sandor klimnu. "... i prevarant osiguravajuih drutava, unakazitelj planetarnih tijela, dezerter iz Strae-" "Ubojica" - Sandor. "... i zoofil", zavri Benedick. "Zaista" - Lynx, cmoknuvi usnama. "Tako je veliki prijestupnik protiv javnog mira da ga se mora pronai." "I provesti ga nazad kroz Oganj da bi se proistio i ponovno rodio." "Da, moramo ga nai i ubiti", ree Benedick. "Dva komada opreme... Da li su ovdje?" - Lynx. "Da, fazni val je u susjednoj sobi." "... a?" upita Benedick. "Drugi predmet je u donjoj ladici ovog stola, na desnoj strani." "Zato onda ne bismo odmah poeli?" "Da. Zato ne sad?"- Lynx. "U redu"- Sandor. "Jedan e od vas morati otvoriti ladicu. U smeoj je staklenci, pri kraju." "Ja u ga uzeti", ree Benedick. Ispustio je veliki jecaj, dok je sjedio s nizovima svjetova na svojim leima, sa

suzama na obrazima, steui Corgovo srce u rukama. "Hladno je i maglovito..." "Gdje?" - Lynx. "Mali prostor. Soba? Kabina? Ploe s komandama ... zvuk zujanja ... hladni, ispucani uglovi posvuda ... vibracije ... boli!" "to radi?" - Sandor. "... sjedi, poluleei - kau, pleteni, oko njega. Neto krzneno kraj njega, spava. Iskrivljeni - uglovi - sve - krivo. Boli!" "Wallaby, u prijelazu" - Lynx. "Kamo ide?" - Sandor. "BOLI!" vikao je Benedick. Sandor ispusti srce u krilo. Poeo se tresti. Obrie oi dlanovima. "Imam glavobolju", objavio je. "Uzmi si pie" - Lynx. Progutao je jedno i usuo si drugo. "Gdje sam bio?" Lynx podigne ramena i pusti ih da padnu. "Wallaby je brzo fazirao nekamo, a Corgo je bio u faznom snu. To je vrlo uznemirujui osjeaj ako ste potpuno budni. Udaljenost i trajanje postaju poremeeni. Naao si ga u loem trenutku - dok je bio pod sedativima i djelovanjem kontinuuma. Moda e sutra biti bolje..." "Nadam se." "Da, sutra" - Sandor. "Sutra... Da." "Bila je jo jedna stvar", dodao je, "stvar u njegovu umu ... bilo je sunce tamo gdje sunca prije nije bilo." "Pale?" - Lynx. "Da."

"Sjeanje?" - Sandor. "Ne. Sprema se to napraviti." Lynx je stajao. "Fazirat u valovima IOS i savjetovati se. Oni mogu provjeriti koji se svjetovi trenutno miniraju. Ima li ideju kad e to biti?" "Ne, ne mogu to rei." "Kako je izgledao planet? Kakvi kontinentalni oblici?" - Sandor. "Nikakvi. Misao nije bila tako precizna. Njegov um je plovio - veinom ispunjen mrnjom." "Pozvat u ih sad - i pokuat emo ponovo ...?" "Sutra. Sada sam umoran." "Idite onda u krevet. Odmorite se." "Da, mogao bih to ..." "Laku no, gospodine Benedict." "Laku no..." "Spavajte u srcu Velikog Plama." "Nadam se da ne ..." Mala zacvili i primakne se blie svom Corgu, jer je sanjala ruan san: bili su ponovno na velikome snjenom polju Brilda i ona mu je pokuavala pomoi da hoda, da krene naprijed. No on bi se svaki put poskliznuo i svaki put bi dulje ostajao leati i svaki put bi se sporije ustajao i nastavljao hodati jo sporijim tempom. Pokuao je zapaliti vatru, ali snjeni demoni bi se vrtjeli i prevrtali poput ledenica kad padaju sa sedam mjeseca, i p leui zeleni plamenovi bi se ugasili im bi se rodili meu njegovim rukama. Naposlijetku ih je vidjela na vrhu ledene planine. Bilo ih je trojica... Bijahu od glave do pete obueni u plamen; njhove su se goree glave okretale i okretale i okretale; i tada se jedan sagnuo i onjuio zemlju, ustao i pokazao u njihovom smjeru. Tada su se utrkivali niz brijeg, repati plamenovi, topei stazu kako su pristizali, jurei preko nanosa i izboina leda, dok su se njihove ruke

istezale ispred njih. Doli su tiho, zaustavivi se tek kad je jedan onjuio zrak, zemlju . Sada im je mogla uti disanje, osjetiti njihovu vrelinu. Stii e za koji as . Mala zacvili i primakne se blie svom Corgu. Tri dana je Benedick pokuavao, steui Corgovo srce poput ciganske kristalne kugle, zalijevajui ga svojim suzama, gnjeei ga gotovo do ponovo u ivot. Glava bi ga boljela satima poslije, svaki put kad bi se susreo s djelovanjem kontinuuma. Plakao bi dugo, mokrim suzama satima nakon kontakta, to je bilo neobino. Prije bi se trenutni bol odmah povukao; sjetivi se da mu je patnja jaa strana i jedna sasvim drugaija stvar. Boljelo ga je svaki put kada bi dotakao Corga i njegov urn je usisan kroz taj prolaz na nebu; i dotaknuo je Corga jedanaest puta kroz ta tri dana i tada je njegova mo zaista nestala. Sjedei poput grumena tamnog metala na trupu Wallabyja, zurio je esto milja preko u plamtee srce koje je naloio do temperature topljenja elika; i osjeao se kao komad metala, odmarajui se tamo na nakovnju, ekajui da eki ponovo padne, kao to je uvijek padao, ekajui da ga udari ponovo i ponovo, i da ga izudara do nove vrstoe, ta razori sve vie i vie onoga u njemu to je bilo osnova, onoga to je poznavalo samilost, grizoduje, i krivnju, ponovo i ponovo i ponovo, i da ostavi samo taj teak, teak oblik mrnje, poput eljezne izme, koja je ivjela u jezgri grumena, njega samoga, i zahtijevala neprekidno lupanje ekiem i vruinu. Znojei se kako je gledao, smijui se, Corgo je fotografirao. Kada jedan od devetnaest poznatih paranorma u sto pedeset i devet naseljenih svjetova u galaksiji iznenada izgubi svoje moi, i izgubi ih u presudnom trenutku, onda je to kao u starim priama kada Princeza jednog dana oboli od nepoznate bolesti i Kralj, njen otac, sakupi sve mudrace i pozove najbolje lijenike u kraljevstvu. Veliki Tatica IOS-a (u stilu Rex ex machina) je, na slian nain, sakupio

mudrace i savjetnike iz raznih Mudromata i misaomehaniarskih radionica u galaksiji, ukljuujui Interstel sveuilite sa same Zemlje. Ali uzalud! Dok su svi imali dijagnoze, nitko nije imao nikakvu sugestiju koju bi odmah svi prihvatili: "Bombardirajte mu talamus beta-esticama." "Hipno-regresija u maternicu, i povratak u pretraumatsku toku u njegovom ivotu." "Vie djelovanja kontinuuma." "est tjedana na satelitu uitaka, i dva aspirina svaka etiri sata." "Postoji jedna stara operacija zvana lobotomija..." "Puno tekuine i zelenog lisnatog povra." "Unajmite drugog paranorma." Iz ovog ili onog razloga, ef je prezao od svih tih mogunosti, a posljednja je trenutano bila nemogua. Na kraju, stvar je uredno sredila Sandorova njegovateljica gospoica Barbara, koja se jednog poslijepodneva nala na verandi dok je tamo sjedio Benedick rashlaujui se i pijui xmili. "O, gospodine Benedick!" uzviknula je, pljusnuvi svoje majinsko sebe u stolicu nasuprot njemu i mijeajui svoju redlonadu s tri prsta xmilija. "Zamislite, nai vas ovdje! Mislila sam da ste u knjinici s dekima, radei na onom strogo povjerljivom u-u opasnom projektu zvanom Wallaby gula, ili tako nekako." "Kako vidite, nisam", ree, buljei u svoja koljena. "Pa, ponekad je lijepo i samo tako provoditi dane. Sjediti. Opustiti se. Odmarati se od lovljenja Victora Corga..." "Molim vas, ne biste smjeli znati za projekt. To je strogo povjerljivo i opasno -" "I u-u takoer, znam. Dragi Sandor svake noi puno pria u snu. Vidite, ja ga uukavam svake veeri i sjedim kraj njega dok ne otplovi u zemlju snova, siroto dijete." "Mm, da. Svejedno, molim vas da ne govorite o projektu." "Zato? Zar ne ide?" "Ne!"

"Zato ne?" "Zbog mene, ako ve morate znati! Imam nekakvu blokadu. Mo mi ne dolazi kada je pozovem." "O, kako alosno! Hoete rei da vie ne moete zavirivati u tue glave?" "Tono." "O, Boe. Pa, hajdemo onda priati o neemu drugom. Jesam li vam ikada priala o danima kad sam bila najbolje plaena kurtizana na Sordidu V?" Benedickova se glava polako okrene prema njoj. "Neee " ree. "Mislite na onaj Sordido?" "O, da. Bistra Zloesta Barby, Skakutava Mala. Jo uvijek pjevaju balade, znate." "Da, uo sam ih. Puno stihova..." "Uzmite si jo jedno pie, znate, jednom sam imala i svoj novi na kome je bio otisnut moj lik. Danas je to kolekcionarski primjerak, naravno. U punoj veliini, u boji mesa. Evo, nosim ga na ovom lancu oko vrata - nagnite se blie, to je kratak lanac." "Vrlo zanimljivo. Kako se sve to desilo?" "Pa - sve je poelo sa starim Pruriom Van Teste, bankarom uvoz-izvoza Testes. Vidite, dugo su mu se vremena sviale sintoene, ali kada je poeo odlaziti tamo, s godinama je osjetio da mu neto nedostaje. Tako mi je, jednog lijepog dana, poslao tuce Hravian orhideja i dijamantnu podvezicu zajedno s pozivom na veeru..." "Pristali ste, naravno?" "Naravno da ne. Barem ne prvi put. Vidjela sam da je prokleto nestrpljiv." "I, to se dogodilo?" "ekajte da si napravim jo jednu redlonadu." Kasnije tog popodneva, Lynx je odlutao do verande u jednoj od svojih meditacija. Ugledao je gospoicu Barbaru i Benedica kako sjedi pored nje, plaui. "to muti tvoj spokoj, brate?" pitao je. "Nita! Ba nita! Sve je divno i prekrasno! Moja mo mi se vratila - mogu je

osjetiti!" Obrisao je oi rukavom "Budi blagoslovljena, malena gospo!" ree Lynx, primajui ruku gospoice Barbare. "Tvoji jednostavni savjeti uinili su vie da izlijee mog brata nego svi ti dobro plaeni medicinski strunjaci koje su doveli ovamo na veliki troak. Krepost lei u tvojim priprostim rijeima i ti si najmilija u Ognju." "Hvala vam, sigurno jesam." "Doi, brate, hajdemo ponovo k naem poslu!" "Da, hajdemo! Oh, hvala vam, Bistra Barby!" "Nema na emu." Benedickove oi smjesta se zamraie im je uzeo razderanu pumpu krvi u ruke. Naslonio se, pogladio je i vlane su se mrlje oblikovale sa svake strane njegovog nosa, porasle kao dobro nahranjene amebe, prole kroz mitozu i pojurile istraiti blizinu njegove izboene gornje usne. Uzdahnuo je jednom, duboko. "Da, tamo sam." Trepnuo je, liznuo usne. "... no je. Kasno. To je primitivna nastamba. Blatnjava tukatura, komadii slame u njoj... sva su svjetla ugaena, osim onog iz stroja, i njegovo rasipanje " "Stroja?" - Lynx. "Kakvog stroja?" - Sandor. "... projektor. Slike na zidu ... svijet - velik, ispunjava cijelo polje slike - . Tri mjesta - " "Bhave VII!" - Lynx. "Prije est dana!" "Linija obale na desno ide ovako ... a na lijevo, ovako" Njegov je desni kaiprst ocrtavao oblike u zraku. "Bhave VII" - Sandor. "Sretan i nesretan u isto vrijeme - teko je razdvojiti to dvoje. Ipak, tu je i krivnja - ali i zadovoljstvo s njom. Osveta ... mrzi ljude, ljudska bia ... sada namjetamo projektor, zaustavi ga kod rasplamsavanja - Jarko! Kako dobro! O, dobro! To e ih nauiti! - Nauiti ih da ugrabe ono to pripada drugima ...

pobiti vrstu! - Generator bruji. Star je i smrdi ... pas nam lei na nozi. Noga je zaspala, ali ne elimo uznemiravati psa, jer je on Malina najdraa stvar - njezina jedina igraka, drug, iva lutka, etveronona ... ona se ee iza uha prednjim udom i on je oboava. Svjetlo se prelijeva na njih ... jasni su. Povjetarac je topao, veoma i zato smo bez koulje. Pomie rese na draperijama ...nema polja sile ni prozorskog okna... insekti zuje kraj projektora - pterodaktilske siluete na goruem svijetu - " "Kakvi insekti?" - Lynx. "Moe li vidjeti to je iza prozora?" - Sandor. "...vani su drvea - kratka - samo obrisi, zbijeni. Ne mogu rei gdje poinju stabla ... lie je pregusto, preblizu. Previe je mrano vani. - U daljini siuan mjesec... neto poput ovog na brdu..." Ruke su mu oblikovale repu nataknutu na obelisk. "Nisam siguran koliko je daleko, koliko veliko, koje boje, ili od ega je napravljeno..." "Je li ime mjesta u Corgovom umu?" - Lynx. "Kad bih ga mogao dotaknuti, rukom, znao bih, znao bih sve. Primam samo dojmove na ovaj nain - povrinske misli. On ne misli gdje je sad ... pas se prevre na lea s nae noge - napokon! Dilk je ime psia. Ona mu je dala to ime, voli ga ... on je kao jedno od njezinih. Koje je ubijeno. Mrzi ljude - ljudska bia. Ona su ljudi. Bolja nego ... ne ubija ono to die za sebinu korist Interstela. Bolji su nego ljudi, moji poni-prijatelji, bolji...insekt slijee na Dilkov nos. Ona ga oee. Segmentiran, dva seta krila, oko pet milimetara u duljini, ruiasta kugla na prednjem kraju, kvrgava, i zuji kako prolazi, insekt pitao si..." "Koliko je ulaza u mjesto?" - Lynx. "Dva. Jedna vrata na svakom kraju kolibe." "Koliko prozora?" "Dva. Na suprotnim zidovima - onima bez vrata. Ne mogu nita vidjeti kroz drugi prozor -pretamno je na toj strani." "Jo neto?" "Na zidu je ma - dugake drke, vrlo duge, dvije drke - ak i dulje moda tri? etiri? - iako kratke otrice, dvije od njih - drka je u sredini - i svaka je otrica ravna, dvoruba, duljine podlaktice... Pokraj njega, maska od - cvijea?

Pretamno da bih mogao rei. Otrice sjaje, maska je nejasna. Ipak, izgleda kao cvijee. Mnogo sitnog cvijea... Maska s etiri strane, oblikovana kao zmaj, dolje s dugakim krajem. Ne mogu ocrtati obrise. Ocrtava se prilino daleko od zida. Mala je nemirna. Vjerovatno joj se ne sviaju slike - ili ih moda ne vidi i dosauje se. Oi su joj drugaije. Sada se mazi o nae rame. Natoimo joj pie u njenu zdjelu. Sami uzimamo drugo. Ona ne pije svoje. Zurimo u nju. Obara glavu i pije. Prljavi pod pod naim sandalama, tvrdo zbijen. Mnogo siunoga bijelog - ljunka? - u njemu, poput praha. Stol je od drveta, prirodnog... Generator piti. Slika se gubi, vraa. Trljamo bradu. Treba nam brijanje ... K vragu s tim! Ne drimo se nikakvih inspekcija! Pie - jedno, dva - nestalo! Drugo!" Sandor je uvukao traku u svoj preglednik i vrtio je i zaustavljao, vrtio i zaustavljao, vrtio ga i zaustavljao. Pogledao je svoj kronometar svjetova. "Vani", pitao je, "da li se mjesec pomie dolje ili gore ili preko neba?" "Preko." "S desna na lijevo ili s lijeva na desno?" "S desna na lijevo." "Ima li boje?" "Naranasta, s tri crne pruge. Jedna poinje negdje oko jedanaest sati, prelazi etvrtinu svoje povrine, ravno pada dolje, ponovo presijeca na sedam. Druga poinje na dva, pada na est. Ne sreu se. Trea je malo naopake okrenuto slovo 'c' - donja desna etvrtina... Nije velik, mjesec, ali je jasan, veoma. Bez oblaka." "Moe li uspostaviti kakvo sazvijee?" - Lynx. "...glava sad nije okrenuta u tom smjeru, nije bila dovoljno dugo okrenuta prema prozoru. Sada je nekakav zvuk, u daljini... avrljanje visokog tona, gotovo metalnog. ivotinjsko. Zamilja esteronono puzavo stvorenje, pola ovjekove visine, crvenkasto-smea dlaka, rijetka... Moe ii na dvije, etiri, ili est nogu po tlu. Iako ne ide esto na tlo. Visoko se gnijezdi. Polae jaja. Mnogo zubi. Jede meso. Male oi, i crne - dva. Velike nosnice. Napasna, ali nije opasna za ljude - lako ju je uplaiti." "On je na Distenu, petom svijetu Blakeovog Sustava", ree Sandor. "Nona

strana znai da je na kontinentu Didenlanu. Mjesec je Babry, sada ve dobro proao zenit, znai da je na istoku. Mellar-damija ukazuje na Mellamuslimansko naselje. Ma i maska ini se da su Hortanijski. Siguran sam da su doneseni iz dalje unutranjosti. Kredaste naslage smjetaju ga u blizinu Landeara, koji je Mella-muslimanski. Na Dista Rijeci, sjeverna obala. Tamo je velika guva. ak i oni ljudi koje ele osamu rijetko idu dalje od osam milja od centra grada - populacija 153,000 - i najmanje je smjeten na sjeverozapadu, zbog brda, stijena, i -" "Odlino! Znai tamo je!" - Lynx. "Evo kako emo to uiniti. On je, naravno, osuen na smrt. Vjerujem - da, znam! - postoji IOS-ov terenski ured na drugom svijetu - kakogod mu je ime - u tom Sustavu." "Nirer" - Sandor. "Da. Hmm, da vidimo... Dva e agenta biti upoljena kao izvritelji. Spustit e brod na sjeverozapadu Landeara, ui u grad, i pronai gdje se smjestio ovjek s udnim etverononim ljubimcem, onaj koji je stigao u zadnjih est dana. Tada e jedan agent ui u kolibu i ustanoviti da li je Corgo unutra. Smjesta e se povui ako je Corgo prisutan, signalizirajui ostalima koji e biti skriveni iza tog drvea, ili ega ve. Drugi e ovjek tada ispaliti salvu fragmentacijskih plastera kroz neuvani prozor. Jedan e se agent tada smjestiti na sigurnoj udaljenosti iznad sjeveroistonog ugla graevine, tako da pokrije vrata i prozor. Drugi e krenuti na sjeverozapad, i uiniti isto. Svaki e nositi dvjestokanalski laserski pitolj s vibrirajuom glavom. - Dobro! Sada u fazirati valovima Centru. Imamo ga!" Pourio je iz sobe. Benedick je, jo uvijek drei stvar, dok mu se prednja strana koulje znojila, nastavio: "Ne boj se, moja tamna gospo. On je samo psi, i zavija na mjesec..." Bio je trideset i jedan sat i dvadeset minuta kasnije kad je Lynx primio i dekodirao dvije kratke poruke: IZVRITELJI PUT SVAKOG MESA. WALLABY JE PONOVO SKOIO. Liznuo je usne. Njegovi su drugovi ekali na izvjetaj, i oni su uspjeli - oni su napravili svoj posao, i oni uspjeli - oni su napravili svoj posao, izveli su ga

uspjeno i dobro. Lynx je bio taj koji ga je propustio ubiti. Napravio je znak Ognja i uao u knjinicu. Benedick je znao - on je mogao znati. Male paranormove ruke su bile na njegovu tapu za hodanje, i to je bilo dovoljno - samo to. Lynx je oborio glavu. "Poinjemo ponovo", rekao im je. Benedickove moi - ako nita drugo jae nego ikad - preivjele su djelovanje kontinuuma jo sedam puta. Tada je opisao novi svijet: Bio je velik, i mnogoljudan - sjajan - bljetav, pod plavo-bijelim suncem; posvuda je bila uta cigla, neo-Denebijska arhitektura, prozori od zelenog stakla, ljubiasto more u blizini... Nikakav problem za Sandora: "Phillipov Svijet", imenovao ga je, i tada rekao grad: "Delles." "Ovog emo puta mi spaliti njega", rekao je Lynx i otiao iz sobe. "Krani - Zoroastristi", uzdahnuo je Benedick, nakon to je otiao, "Mislim da ovaj ima kompleks Ognja." Sandor je zavrtio globus svojom lijevom rukom i gledao kako se okree. "Ne predviam", ree Benedick, "ali dajem vam izglede, tri naprama jedan da e Corgo ponovo pobjei." "Zato?" "Kada je napustio ovjeanstvo, postao je neto manje, i vie. Nije spreman umrijeti." "Kako to misli?" "Drim njegovo srce. On ga se odrekao, na svaki nain. Sada je nepobjediv. Ali jednog e ga dana zatraiti. Tada e umrijeti." "Kako zna?" "... osjeaj. Postoji mnogo lijenika, meu njima i patologa. Nita vie od ostalih, oni ovladavaju jedino tamom. Ja poznajem ljude, poznavao sam mnoge. Ne pretvaram se da znam sve o njima. Ali slabosti - da, njih poznajem." Sandor je zavrtio globus i nije nita rekao. Ali oni jesu spalili Wallaby, gadno.

Preivio je, ipak. Preivio je, proklinjui. Kako je leao u blatu, dok je svijet gorio, eksplodirao, padajui oko njega, proklinjao je taj svijet i svaki drugi, i sve u njima. Tada je ponovo prasnulo. Slijedila je tama. Dvostruka otrica Hortanskog maa, vrtei se u Corgovim rukama, prepolovila je prvog IOS-ovog izvritelja dok je stajao na vratima. Mala je otkrila njihov dolazak preko povjetarca, kroz otvoreni prozor. Drugi je pao prije nego to je uspio dohvatiti fragmentativni plaster. Sam Corgo imao je laserski pitolj, Straarska oprema, i posjekao je ovjeka, pucajui kroz zid i dva drveta u smjeru koji je Mala pokazala. Ali brinulo ga je. Kako su ga nali tako brzo? I mao je i prije bliske kontakte s njima, mnogo njih, kroz godine. Ali bio je oprezan, i nije vidio gdje je ovaj put pogrijeio, nije razumio kako ga je Interstel pronaao. ak ni njegov posljednji poslodavac nije znao gdje je. Odmahnuo je glavom i krenuo za Phillipov svijet. Umrijeti znai spavati i ne sanjati, a Corgo to nije elio. Davao si je promiljene bolove, ufazirao i izfazirao u nasuminim smjerovima; dao je Maloj zlatni ovratnik s dvosmjernim radiom u kopi, nosio isti takav u svom prstenu smrti; promijenio je dosta valute, ostavio Wallaby na brigu poznatog krijumara u Neutralnom podruju i preao Phillipov Svijet do Dellesa -krajmora. Volio je ploviti, i sviale su mu se ljubiaste vode ovog planeta. Unajmio je veliku vilu blizu Delles Divesa - sirotinjske etvrti na jednoj strani, Rivijera na drugoj. To mu je godilo. Jo uvijek je imao snove; jo nije bio mrtav. Spavajui moda, zauo je zvuk. Tada je odjednom sjedio na strani kreveta, s pregrtom smrti u ruci. "Mala?" Nije je bilo. Zvuk koji je uo bio je zatvaranje vrata. Ukljuio je radio. "to je bilo?" zahtijevao je.

"Imam osjeaj da nas netko ponovo promatra", odgovorila je kroz njegov prsten. "... samo osjeaj, ipak." Glas joj je bio udaljen, slabaan. "Zato nisi rekla meni? Vrati se - odmah." "Ne. Uklapam se u no i mogu se kretati bez zvuka. Istrait u. Bojim se da ima neega... Naoruaj se!" Uinio je to, i kako je krenuo ispred kue, udarili su. Trao je. Kako je prolazio kroz ulazna vrata, udarili su ponovo i ponovo. Pakao mu je bio iza lea, i padala je stalna kia buke, metala, drveta i stakla. Tada je bio pakao oko njega. Bili su iznad njega. Ovaj su put bili upozoreni da se ne susreu s njim, ve da udare iz daljine. Ovaj su put lebdjeli iznad njega u zatienoj kugli i izlijevali dolje vrele rijeke unitenja. Neto ga je udarilo u glavu i rame. Pao je, okreui se. Pogoen je u prsa, trbuh. Pokrio je lice i okretao se, pokuao ustati, nije uspio. Bio je izgubljen u umi plamenova. Podignuo se u uanj, trao, ponovo pao, jo jednom ustao, trao, ponovo pao, puzao, ponovo pao. Kako je leao u blatu, dok je svijet gorio, eksplodirao, padajui oko njega, proklinjao je taj svijet i svaki drugi, i svakoga u njima. Tada je ponovo prasnulo. Slijedila je tama. Mislili su da su uspjeli i njihova je radost bila velika. "Nita", rekao je Benedick, smijui se kroz suze. Tako su toga dana slavili, i slijedeeg. Ali Corgovo tijelo nije bilo naeno. Bio je baen gotovo pola ulice dalje, i jo se jedanaest drugih stanovnika nije moglo nai, pa se inilo da se moe sigurno pretpostaviti da je pogubljenje uspjelo. IOS je meutim traio da njih trojica ostanu zajedno na Dombecku jo deset dana, dok su se izvravale daljnje istrage. Benedick se smijao. "Nita", ponovio je. "Nita." Ali ima jedna udna stvar o ovjeku bez srca: njegovo tijelo ne ivi po istim

pravilima kao ostala: Ne. Jaje u njegovim grudima je pametnije nego obino srce i ono je sredite udesnoga komunikacijskog sustava. Kako je mrtvo, sveznajue je o onome to ivi oko njega; nije svemogue, ali ima sredstva kojima ivo srce ne upravlja. Kako su se opekline i razderotine pojavile na povrini tijela, ono je stajalo u trenutanoj krizi; postalo je zastava koja treperi pod estokom olujom; lijezde su odgovorile i istoile svoje sokove snage; miii su aktivirani kao s trujom. Corgo je bio tek polusvjestan neljudske snage kojom se kretao kroz oluju vruine i pljusak graevinskog materijala. Padali su na njega, ali ta bol je bila zaustavljena. Uspio je doi do ulice i sruio se u sklonite ruba plonika. Jaje je odvagnulo teinu situacije, odluilo da je cijena bila iznimno visoka, i zaposlilo trenutane mjere da se osigura ulog. Dolje, dolje ga je poslalo. U dubine kome. Standardni modeli ljudi ne mogu odluiti jednog dana da e hibernirati, lei i to uiniti. Fiziari mo gu izazvati dauersch-laff - s kombinacijom droga i dotjerane mainerije. Ali Corgo nije trebao te stvari. Izgradio je ugraenu opremu za preivljavanje s vlastitim umom; i ona je odluila da mora ii dublje od obinog stupnja kome koju bi srce dopustilo. Tako je radilo stvari koje srce ne moe raditi, zadravajui svoje vlastite funkcije. Bacilo ga je u tamu sna bez snova, potpune nesvjesnosti. Jer tek se na granici same smrti ivot ponovo mogao obnoviti, ojaati i ponovo narasti. Da bi se prilo tom carstvu smrti, bila je potrebna slinost s njom. Stoga je Corgo leao u blatu. Ljudi, naravno, lete na mjesto svake nesree. Oni s Rivijere zastali su da se obuku u svoju najbolju katastrofalnu odjeu. Oni iz sirotinjskih etvrti nisu, jer njihova garderoba nije bila tako arolika. Jedan je, ipak, ve bio obuen i prolazio je pokraj. Zvali su ga 'Zim', iz oitih razloga. Nekad je imao drugo ime, ali ga je potpuno zaboravio. Teturao je kui iz zimlak lokala gdje je unovio svoju Straarski mirovinski ek za taj mjesec. Bila je eksplozija, ali prole su sekunde prije nego to je to shvatio. Gunajui, stao je i okrenuo se vrlo sporo prema smjeru zvuka. Tada je vidio

plamenove. Pogledao je gore, vidio letjelicu. U umu mu se pojavilo sjeanje i trgnuo se i nastavio gledati. Poslije nekog vremena vidio je ovjeka kako se fantastinom brzinom kree preko prizora Pakla. ovjek je pao u ulici. Bilo je jo palea, i tada je kugla nestala. Dojam je konano registriran, i njegov refleks za katastrofu natjerao ga je da se pokrene. Neizbrisive sinapse, davno ispaljene u njegovom mozgu, skupile su se stranica za stranicom Kompletnog Straarskog Terenskog Prirunika Trenutanih Medicinskih Postupaka. Kleknuo je kraj tijela, crvenog od opekotina, krvi i svjetlosti s vatre. "...kapetane", rekao je, gledajui uglato lice sa zatvorenim tamnim oima. "Kapetane..." Pokrio je svoje vlastito lice svojim rukama i izale su mokre. "Susjedi. Ovdje. Mi. Nisam - znao..." Osluhnuo je udarce srca, ali nita nije uspio pronai. "Pao... na palubi moj Kapetan lei... Pao... hladan... mrtav. Mi. Susjedi, ak i..." Njegov jecaj bio je isprekidan, dok ga nije uhvatila tucavica. Tada je smirio ruke i podigao kapak. Corgova glava trgnula se dva ina na lijevo, dalje od sjaja plamenova. ovjek se nasmijao u olakanju. "ivi ste, Kapetane! Jo ste ivi!" Stvar koja je bila Corgo nije odgovorila. Savijajui se, podigao je tijelo. '"Ne pomiite rtvu - tako kae u Priruniku. Ali vi idete sa mnom, Kapetane. Sjeam se sad... Bilo je nakon to sam ja otiao. Ali sjeam se... Svega. Sada se sjeam;... Da. Ubit e vas drugi put - ako preivite... Hoe; Znam. I tako moram pomaknuti rtvu. Moram... - Volio bih da nisam tako smuen... ao mi je, Kapetane. Bili ste uvijek dobri, prema ljudima, prema meni. Vozili smo mali brod, ali bili ste dobri... Stari Wallaby, sretni... Da. Poi emo sada, ubojico. Koliko god moemo brzo. Prije nego to dou Morbi. - Da. Sjeam se... vas. Dobar ovjek, Kapetan. Da." I tako je Wallaby uinio svoj posljednji skok, prema istrazi IOS-a koja je slijedila. Ali Corgo je jo uvijek boravio na besanoj granici, i sjemenke i jaje drale su njegov ivot.

Nakon to je prolo deset dana, Lynx i Benedick su jo ostali sa Sandorom. Sandor nije bio nestrpljiv da odu. Nikad prije nije bio zap oslen; sviao mu se osjeaj suradnika oko njega, osoba koje su dijelile sjeanja na uinjene stvari. Benedick nije elio ostaviti gospoicu Barbaru, jednu od rijetkih osoba s kojom je mogao razgovarati i koja bi mu svojevoljno odgovarala. Lynxu se sviala hrana i klima, i odlui da bi njegovim enama i unuadi dobro doao odmor. Tako su ostali. Vraati se iz mrtvih je mrtvaki spor posao. Stvarnost radi ples velova, i treba dugo prije nego to shvati to lei iza svih njih (ako to ikad stvarno i uspije). Kad je Corgo oblikovao grubu ideju, uzviknuo je: "Mala!" ... tama. Tada je vidio lice iz prolih vremena. "Narednik Emil...?" "Da, gospodine. Upravo ovdje, kapetane." "Gdje sam?" "U mojoj kuici, gospodine. Bili ste spaljeni." "Kako?" "to je bilo s mojim - ljubimcem? Drillenom?" "Samo sam vas naao, gospodine - nikoga, nita vie. Uh, dogodilo se to prije gotovo mjesec dana. ..." Corgo je pokuao sjesti, nije uspio, pokuao ponovo i gotovo uspio. Podigne se na laktove. "to je sa mnom?" "Imao si nekoliko prijeloma, opekotina, razderotina, unutanjih ozljeda - ali sada e ti biti bolje." "Pitam se kako su me nali, tako brzo - ponovo...? "Ne znam, gospodine. elite li sada probati malo mesne juhe?" "Kasnije." "Topla je i pripravljena." "U redu, Emile. Svakako, donesi je." Legnuo je i razmiljao.

To je bio njezin glas. Cijeli je dan drijemao i bio je dio sna. "Corgo, jesi li tamo? Jesi li tamo, Corgo? Jesi li..." Njegova ruka! Prsten! "Da! Ja! Corgo!" Aktivirao ga je. "Mala! Gdje si?" "U peini kraj mora. Zvala sam te svaki dan. Jesi li iv ili mi odgovara iz Onozemlja?" "iv sam. Nema arolije u tvom ovratniku. Kako si se uvala?" "Izlazim nou. Kradem hranu iz velikih nastambi s zelenim prozorima poput vrata - za Dilka i sebe." "Psi? Takoer je iv?" "Da. Bio je zatvoren u dvoritu te noi... Gdje si ti?" "Ne znam tono... Blizu naeg starog mjesta. Nekoliko ulica dalje - sa starim sam prijateljem..." "Moram doi." "Priekaj dok ne padne no, rei u ti kako da doe. - Ne, poslat u ga po tebe, svog prijatelja... Gdje je tvoja peina?" "Gore uz obalu, pokraj crvene kue za koju si rekao da je runa. Postoje tri stijene, zaotrene na vrhu. Pokraj njih je uska staza - voda dolazi do njega, ponekad ga prekriva - i tada iza ugla, trideset i jedan mojih koraka, i stijena je iznad glave, takoer. Prostire se daleko unazad, i postoji pukotina u zidu dovoljno mala da se provue, ali se iri. Mi smo tamo." "Moj e prijatelj doi po tebe nakon to se smrai." "Povrijeen si?" "Bio sam. Ali sad mi je bolje. Vidjet u te kasnije, pa emo vie razgovarati." "Da -" U danima koji su slijedili, snaga mu se vratila. Igrao je ah s Emilom i razgovarao s njim o danima kad su bili zajedno u Strai. Smijao se, po prvi put u nekoliko godina, na priu o zapovjednikovoj periki, na Veliku Svau na Sordidu III, prije nekih udnih trideset godina... Mala se drala za sebe, i Dilka. Povremeno bi Corgo osjetio njene oi na sebi. Ali kada god bi se okrenuo, ona bi gledala u drugom smjeru. Shvatio je da

ga nikad nije vidjela da se drui s nekim drugim. inila se zbunjenom. Pio je zimlak s Emilom, zajedno su dali maha baladama... Tada mu je jedog dana sinulo. "Emile, odakle ti novac?" "Straarska mirovina, kapetane." "Ognja mu! Hrana, medicinska oprema i sve to..." "Neto sam spremio za crne dane, kapetane." "Dobro. Ali ne bi to trebao koristiti. Imam podosta novaca spremljeno u svojim izmama. - Ovdje. Samo trenutak... Evo! Uzmi ih!" "Ne mogu, kapetane..." "Vraga ne moe! Uzmi ih, to je zapovijed!" "U redu, gospodine, ali ne morate..." "Emile, na moju glavu je rapisana nagrada - zna li?" "Znam." "Prilino velika nagrada." "Da." "Tvoja je, po pravu." "Ja vas ne bih mogao prijaviti, gospodine." "Svejedno, nagrada je tvoja. Dvostruka. Poslat u ti tu svotu - nekoliko tjedana nakon to odem odavde." "Ne bih je mogao uzeti, gospodine." "Glupost; uzet e je." "Ne, gospodine. Neu." "Kako to misli?" "Hou rei da ne bih mogao uzeti taj novac." "Zato ne? to ne valja s njim?" "Nita, zapravo... samo ga ne elim. Uzet u ovo to ste mi dali za hranu i stvari. Ali nita vie, to je sve." "Oh... U redu, Emile. Kako god eli. Nisam te pokuavao natjerati..."

"Znam, kapetane." "Jo jednu partiju? "Odlino, gospodine." "Imali smo dobrih dana zajedno, ha?" "Moete se kladiti, kapetane. Tau Ceti - tri mjeseca dopusta. Sjeate li se Crvene Rijene Doline - i domorodakih porodinih oblika ivota?" "Ha! A Labud VII - purpurni svijet s Duginim enama?" "Trebalo mi je tri tjedna da sperem boju. Isprva sam mislio daje to nova bolest. Ognja mu! Volio bih ploviti ponovo!" Corgo je zastao usred poteza. "Hmm... Zna, Emile... Moda bi i mogao." "Kako to mislite?" Corgo dovri potez. "Na Wallabyju. Ovdje je, na Neutralnom Podruju, eka na mene. Ja sam kapetan i posada - i sve - sada potpuno sam. Mala neto pomae, ali - zna, trebao bih prvog asnika. Bit e kao u starim vremenima." Emil je zamijenio kralja kojeg je podigao, pogledao gore, pogledao opet dolje. "Ja - ja ne znam to bih rekao, kapetane. Nikad nisam pomiljao da ete mi ponuditi slubu..." "to da ne? Trebao bih dobrog ovjeka. Mnogo akcije, kao u starim vremenima. Mnogo love. Bez briga. elimo tri mjeseca dopusta na Tau Cetiju i napiemo vlastite proklete naredbe. Uzmemo ih!" "elio bih nazad u svemir, kapetane - jako. Ali - ne, ne bih mogao..." "Zato ne, Emile? Zato ne? Bit e kao nekad." "Ne znam kako bih to rekao, kapetane... Ali kad smo mi - spaljivali mjesta, prije - pa, to su bili gusari zloinci, kritelji Zakona - znate. Sada... Pa, sada ujem da spaljujete - obine ljude. Uh, nekritelje Zakona. Obine civile. Pa - ja ne bih mogao." Corgo nije odgovorio. Emil je pomaknuo svog kralja. "Mrzim ih, Emile", rekao je nakon nekog vremena. "Svakog od njih, mrzim

ih. Zna li to su uinili na Brildu? Drillenima?" "Da, gospodine. Ali to nisu bili civili, niti mineri. To nije bio bilo tko. To nije bio svatko, gospodine. Jednostavno ne bih mogao. Ne budite ludi." "Nisam lud, Emile." "Hou rei, gospodine, ima nekih koje bih htio spaliti, bilo Zakona ili ne. Ali ne na nain na koji vi to radite, gospodine. I besplatno bih to radio onima koji su zasluili." "Uh!" Corgo je pomaknuo lovca. "I zato moj novac nije dovoljno dobar za tebe?" "Ne, gospodine. Nije zato, gospodine. Pa, moda djelomino... Ali samo djelomino. Jednostavno ne bih mogao primiti plau zato to sam pomogao nekome koga sam - potovao, divio mu se." "Upotrijebio si prolo vrijeme." "Da, gospodine. Ali svejedno mislim da vam je to lo posao, i iako je ono to su uinili Drillenima bilo pogreno i loe i zlo ali ne moete svakoga mrziti zbog toga, gospodine, jer svi to nisu uinili." "Odobravali su to, Emile - to je jednako loe. Samo zbog toga sam ih sve spreman mrziti. A ljudi su svi slini, svi jednaki. Ovih dana ih spaljujem bez razlike, jer zaista nije vano tko. Krivnja je jednako raspodijeljena. ovjeanstvo je veinom krivo." "Ne, gospodine, oprostite, gospodine, ali u sustavu koji je velik kao Interstel, ne zna svatko to netko drugi namjerava uiniti. Ima onih koji osjeaju kao i vi, i onih koje nije briga, i onih koji jednostavno ne znaju puno to se dogaa, ali koji bi neto uinili da znaju, dovoljno brzo." "Tvoj potez, Emile." "Da, gospodine." "Zna, volio bih da si prihvatio posao, Emile. Imao si priliku. Bio bi dobar asnik." "Ne, gospodine. Ne bih bio dobar asnik. Previe sam popustljiv. Ljudi bi gazili po meni." "teta. Ali uvijek je tako. Zna li? Dobri su uvijek preslabi, previe

popustljivi. Zato je to tako?" "Ne znam, gospodine." Nakon nekoliko poteza: "Zna, kad bih ga se odrekao - palea, hou rei - i kad bih samo radio obino, pristojno krijumarenje s Wallabyjem, bilo bi u redu. to se mene tie. Sad. Umoran sam. Toliko sam prokleto umoran da bih samo volio spavati - o, etiri, pet, est godina, mislim. Recimo da prekinem s paleom i samo prevozim stvari tu i tamo - da li bi mi se tad pridruio?" "Morao bih razmisliti o tome, gospodine." "Uini to, onda. Molim te. Volio bih te imati sa sobom." "Da, gospodine. Va potez, gospodine." Ne bi ga nali po njegovim djelima, jer on stvarno je prestao spaljivati; ne bi se desilo - jer je on po knjigama IOS-a bio mrtav- da ga netko trai. Meutim, to se desilo - zbog pretjerivanja u xmiliju i dobre volje nekolicine progonitelja. Na poetku pucanja bratstva, nostalgija je popratila veselje. Morate se sjetiti da Benedick prije nikada nije imao prijatelje. Sada je imao tri, i morao ih je napustiti. Lynx je uivao puno dobre hrane i pia, i ugodno drutvo jednostavnih, osakaenih ljudi, ije su neuroze nepokvarene normalnim izopaenjima - i uivao je u tome. Sandorova sfera ljudskih odnosa proirena je otprilike za treinu i polako se poeo smatrati najmanje poasnim lanom velike bujice koju je prije poznavao samo kao ovjeanstvo, ili Druge. Tako su se u knjinici, pijui, jedui i razgovarajui, vratili lovu. Mrtvi tigrovi su uvijek oni najbolji. Naravno, nije prolo dugo prije no to je Benedick uzeo srce, i drao ga kao to bi poznavalac drao umjetniki predmet - njeno, s odreenim mijeanjem strahopotovanja i ljubavi. Kako su sjedili tamo, udan se osjeaj uvukao u zdepasti paranormov trbuh i polako se dizao, poput pare, dok mu se oi nisu zapalile. "Ja - ja oitavam",rekao je. "Naravno" - Lynx.

"Da" - Sandor. "Zaista!" "Naravno" - Lynx. "On je na Distenu, petom svijetu Blakeovog sustava, u domorodakoj kolibi izvan Landeara - " "Ne" - Sandor. "On je na Phillipovom svijetu, U Dellesu-kraj-Mora." Nasmijali su se, Lynx dubokim praskom, Sandor dahtavim hihotanjem." "Ne", ree Benedick. "On je u prijelazu, na Wallabyju. Upravo je fazirao i um mu je jo uvijek djelomino budan. Nosi teret ambre u sustav Tau Ceti, peti planet - Tholmen. Poslije toga namjerava uzeti odmor na Crvenoj Rijenoj Dolini treeg planeta - Cardiffa. Uz Drillena i psia, ovaj put ima i jednog lana posade. Ne mogu nita oitati osim da je umirovljeni lan Strae." "Po svetomu Svjetlu Velikog i Slavnog Plama!" "Znamo da nikad nisu nali njegov brod..." "... i njegovo tijelo nije bilo naeno. - Moe li biti da ti grijei, Benedick? ita neto, nekoga drugog...?" "Ne." "to da uradimo, Lynx?" - Sandor. "Nemoralna bi osoba bila sklona to zaboraviti. To je zatvoren sluaj. Isplaeni smo i otputeni." "Istina." "Ali pomislite kad ponovno napadne..." "... bilo bi to zbog nas, naeg neuspjeha." "Da." "... i mnogi bi poginuli." "... i mnogo oruja uniteno i osiguravajuih drutava prevareno." "Da." "... zbog nas." "Da." "I trebamo to prijaviti" - Lynx. "Da."

"Nesretno je to..." "Da." "... ali bit e dobro to emo ovaj posljednji put raditi zajedno." "Da. Bit e. Vrlo." "Thalmen, u Tau Ceti, i upravo je fazirao?" - Lynx. "Da." "Nazvat u, i ekat e ga u T. C." "... rekao sam vam", ree plaui paranorm. "Nije bio spreman umrijeti." Sandor se nasmijao i podigao au svojom rukom boje mesa. Jo uvijek je bilo posla za napraviti. Kad je Wallaby stigao na Tau Ceti sve je otilo dovraga. Tri broda Strae, puna posade, kao to je nekad bio i sam Wallaby, ekala su. IOS je cijeli sustav stavio u karantenu na tri dana. Nije se moglo pogrijeiti u ebovinastoj otrovnoj gljivi kad se pojavila na ekranu. Identifikacija nije bila potrebna. Zrna tegljaa su ga meutim promaila prvi put, i prvi asnik Wallabyja je simultano ispalio sva oruja na brodu, u svim smjerovima, im je zazvonio alarm. Ovo je bila jedna od manjih izmjena u kontrolama oruja, zbog veliine njegovih operacija: bez sigurnosnih sklopova, a ako bi bilo potrebno, bio je to i brod-samoubojica: bio je to vuk usamljenik bez obzira na bilo koji opor, jedna glavna kontrola - dotakni je, i Wallaby je postajao dikobraz s laserskim bodljama, bodui u svakom smjeru. Corgo se spremio ponovo fazirati, ali trebalo mu je etrdeset i tri sekunde da to uini. U tom vremenu dvaput ga je pogodio preivjeli Straarski brod. Tada ga vie nije bilo. Vrijeme i Sluaj, koji upravljaju svim stvarima, i ponekad se vole nazivati Sudbinom, dograbili su Wallaby, psia, Drillena, prvog asnika Emila i ovjeka bez srca. Corgo nije odredio smjer kad se ufazirao. Nije bilo vremena. Dva udarca sa Straarskog broda drastino su izmijenili Wallabyjev smjer, i spalili dvadeset i tri brzofazna projektora.

Wallaby je slijepo skoio, sa slomljenom nogom. Djelovanje kontinuuma pritisnulo je posadu. Trup je popravio razderotine na svojoj povrini. Nastavili su su trideset i devet sati i dvadeset i tri minute, izmjenjujui se za odmor, pazei na prvo upozorenje na ploi. Ali nitko nije znao kamo su stigli, a najmanje plaui paranorm koji je pratio bitku i sve to je promatrao Corgo, unato djelovanja kontinuuma i mamurluka. Ali Benedick je iznenada upoznao strah: "Sprema se fazirati. Morat u ga pustiti." "Zato?" - Lynx. "Zna li gdje je?" "Ne, naravno da ne!" "Pa, ne zna ni on. Pretpostavimo da iskoi negdje u blizi sunca, ili u nekoj atmosferi - pri toj brzini?" "Pa, pretpostavimo da se to desi. On umire." "Tako je. Djelovanje kontinuuma je samo po sebi loe. Nikad nisam bio u ovjekovom umu kad je umirao - i mislim da to ne bih mogao podnijeti. ao mi je. Jednostavno to neu uiniti. Mislim da bih i sam mogao umrijeti kad bi se to dogodilo. Sada sam tako umoran... Morat u ga provjeriti kasnije." S tim se sruio i nije ga se moglo probuditi. I tako se Corgovo srce vratilo nazad u svoju staklenku, a staklenka nazad u donju desnu ladicu Sandorovog stola, i nitko od lovaca nije uo rijei Corgovog odgovora svom prvom asniku nakon izfaziranja: "Gdje smo? - Komp ree da je najblia stvar mala ping-pong loptica svijeta zvanog Dombeck, koji nije zabiljeen za bilo to. Morat emo se tamo spustiti radi popravaka, negdje izvan utvrenog puta. Trebamo projektore." Tako su spustili Wallaby i udarili njegovim trupom, dok su lovci spavali, nekih petsto etrdeset i dvije milje daleko. Zakrpali su rupe na projektorima nedugo nakon to je Sandor uukan u

krevet. Popunili su trup na trima mjestima dok je Lynx jeo pola unke, tri kolaa, dvije jabuke i kruku, i pio pola litre Dombeckovog najboljeg Mosela. icom su spojili prekinute spojeve dok se Benedick smijao i sanjao o Barby u danima njene mladosti. I Corgo je uzeo lagani brod i krenuo u grad tristo milja dalje, ba kad se blijedo Sunce Dombecka poelo dizati. "Ovdje je!" vrisnuo je Benedick, irom otvorivi vrata Lynxove sobe i trei mu do uzglavlja. "On j e - " Tada je onesvijeten, jer se Lynxu nije moglo iznenada prii dok je spavao. Kada se pet minuta kasnije osvijestio, leao je na krevetu i oko njega je stajalo cijelo domainstvo. Imao je hladnu krpu na elu i osjeao da mu je grlo smrskano. "Brate", ree Lynx, "nemoj nikada na taj nain prilaziti ovjeku koji spava." "A-ali on je ovdje", ree Benedick, prigueno. "Ovdje na Dombecku! Ne treba mi ak ni Sandor da bih znao!" "Jesi li siguran da nisi malo previe popio?" "Ne, kaem ti da je ovdje!" Ustao je, odbacivi krpu. "Onaj mali gradi, Coldstream - " Pokazao je kroz zid. " Bio sam tamo prije tjedan dana. Znam to mjesto!" "Sanjao si - " "Smoi si svoj Oganj! Nisam! Drao sam mu srce u ovim rukama i vidio!" Lynx se trznuo na bogohuljenje, ali je razmotrio mogunost. "Tada poi s nama u knjinicu da vidimo moe li ponovo oitavati." "Bolje bi ti bilo da vjeruje da mogu!" U tom je trenutku Corgo ispijao alicu kave i ekao da se grad probudi. Razmatrao je ostavku svoga prvog asnika: "Nikada nisam elio nekoga spaliti, kapetane. Najmanje Strau. ao mi je, ali to je sve. Nita vie za mene. Ostavi me ovdje i daj mi slobodan prolaz kui na

Phillip - to je sve to elim. Znam da nisi elio da se tako dogodi, ali ako bih nastavio ploviti s tobom jednog bi se dana to moglo ponovo dogoditi. Vjerovatno i hoe. Nekako su ve dobili tvoj broj, i ne bih to vie nikad mogao ponovo napraviti. Pomoi u ti popraviti Wallaby, i tada idem. ao mi je." Corgo je uzdahnuo i naruio drugu kavu. Pogledao je na sat na zidu restauracije. Uskoro, uskoro... "Taj sat, taj zid, taj prozor! To je restauracija u kojoj sam proli tjedan ruao, u Coldstreamu!" ree Benedick, vlano trepui. "Misli li da je svo to djelovanje kontinuuma...?" - Lynx. "Ne znam." - Sandor. "Kako moemo provjeriti?" "Nazovite prokletu restauraciju i pitajte ih da opiu svoga jedinog gosta!" Benedick. 'To je vrlo dobra ideja" - Lynx. Lynx je otiao do ureaja za komuniciranje na Sandorovu stolu. Iznenadna, kao to je bilo sve to se ticalo sluaja, bila je Lynxova konana odluka: "Tvoju letjelicu, brate Sandor. Mogu li je posuditi?" "Pa, naravno. Zasigurno..." "Sada u pozvati mjesnu IOS slubu i zatraiti laserski top. Nareeno im je da surauju s nama bez ikakvih pitanja, i ta nareenja jo uvijek vrijede. Kvaliteta mojih izvritelja nikad nije opala. ini se da ako ikad elimo zavriti taj posao moramo ga sami napraviti. Nee dugo trajati dok postavimo oruje na tvoju letjelicu. Benedick, budi sad s njim svake minute. Jo uvijek mora kupiti opremu, odnijeti je nazad i instalirati. Stoga bismo trebali imati dovoljno vremena. Samo ostani s njim i javljaj mi sve to radi." "Primljeno." "Jesi li siguran da je to pravi nain da to napravimo?" - Sandor. "Siguran sam..." Kad je top donesen, Corgo je napravio svoju trgovinu. Kad je instaliran,

ukljuio je svoj lagani brod i otiao. Kao to je bilo provjereno na trima stupovima koje je teta Faye davno htjela ukloniti, bio je u zraku i kretao u pustinju. Kako je prelazio pustinju, Benedick je promatrao prevrue dine, grmove ipraja i juree rabbophere kroz njegove oi. Takoer je gledao plou s komandama. Kako je Lynx zapoeo svoje putovanje, Mala i Dilk su hodali oko trupa Wallabyja. Mala je razmiljala da li je gotovo s ubijanjem. Nije bila sigurna da li joj se novi Corgo sviao onoliko koliko joj se sviao osvetnik. Razmiljala je da li e promjena biti trajna. Nadala se da nee... Lynx je zadrao kontakt s Benedickom preko radija. Sandor je pio xmili i smijeio se. Poslije nekog vremena, Corgo se spustio. Lynx se urio preko pijeska iz suprotnog smjera. Poeli su iskljuivati lagani brod. Tada je Lynx pourio. "Sad sam blizu. Pet minuta", javio je radiom. "Da izaem?" - Benedick. "Ne jo" - odgovor. "ao mi je, ali zna to sam rekao. Neu biti tamo kad umre." "U redu, mogu dalje sam." - Lynx. Tako je, kad je Lynx stigao na mjesto dogaaja, ugledao psa i ovjeka i runog, ali inteligentnog etveronoca pokraj Wallabyja. Njegov je prvi udarac pogodio brod. ovjek je pao. etveronoac je bjeao, i spalio ga je. Pas se probio kroz vrata u brod. Lynx je osposobio letjelicu za slijedei udarac. Doao je drugi ovjek, kruei s druge strane broda, gdje je radio. ovjek je podigao ruku i zabljesnulo je svjetlo.

Corgov prsten smrti odaslao je svoju jedinu lasersku zraku. Prela je udaljenost meu njima, ula u trup letjelice, prola kroz Lynxovu lijevu ruku iznad lakta, i nastavila kroz krov vozila. Lynx je vrisnuo, borio se s kontrolama, dok je Corgo upao u Wallaby. Tada je ispalio iz topa, ponovo i ponovo i ponovo, kruei, dok Wallaby nije bila tinjajua ruevina usred mora komeajueg pijeska. Jo uvijek je palio ruevinu, konano pozvavi Benedicka i pitajui jedno pitanje. "Nita", - odgovor. Tada se okrenuo i krenuo nazad, namjestivi autopilota i otvorivi kutiju prve pomoi. "... tada je krenuo unutra da bi ispalio iz Wallabyjevog oruja, ali ja sam ga prvi pogodio." - Lynx. "Ne" - Benedick. "Kako to misli 'ne'. Ja sam bio tamo." "I ja isto, neko vrijeme. Morao sam vidjeti kako se osjeao." "I?" "Otiao je unutra po psia, Dilka, drao ga u rukama i rekao mu 'ao mi je.'" "Bilo kako bilo, on je sada mrtav i mi smo zavrili. Gotovo je" - Sandor. "Da." "Da." "Pijmo za dobro obavljen posao, prije nego to se zauvijek rastanemo." "Da." "Da." I jesu. I dok nije puno ostalo od Wallabyja ili njegovog kapetana, IOS je pozitivno identificirao sintetiko srce, naeno kako jo uvijek udara, nepravilno, meu vrelim krhotinama.

Corgo je bio mrtav, i to je bilo to. Trebao je znati emu se suprotstavlja i prijaviti se regularnim vlastima. Kako se moe nadati da e pobijediti ovjeka koji ti moe prodrijeti u um, ovjeka koji je ubio etrdeset i osam ljudi i sedamnaest zloudnih izvanzemaljskih oblika ivota i ovjeka koji poznaje svaku prokletu ulicu u galaksiji. Trebao je bolje znati kad je iao protiv Sandora Sandora, Benedicka Benedicta i Lynxa Linksa. Trebao je, trebao je znati. Jer njihova su prava imena, naravno, Tisiphone, Alekto i Megaira. Oni su Furije. Uzdiu se iz kaosa i donose osvetu; donose pomutnju i razdor onima koji ostave zakon i skrenu s puta, koji se ogrijee o svjetlo i oskrvnjuju ivot, koji uzmu snagu ognja, poput gromobrana u svoje dvije smrtne ruke.

Philip Jose Farmer

POSTAJE NONIH MORA

Dio 1: Dvostrani dar

1. Paul Eyre pogodio je letei tanjur. Toga jarkog jutra, hodao je kroz farmerovo polje. Ispred njega bio je rub ume razdijeljen malim potokom. Riley, seter, upravo se ukoio. Sputenog nosa, nisko pognut, kao da drhti, pokazivao je prema magnetu, nevidljivoj prepelici. Srce Paula Eyrea udaralo je neto bre. Ispred Rileya, nekoliko jardi dalje, bilo je grmlje. Iza njega bi trebalo biti jato. Ispalili su onu raketu koja ga je znala tako uplaiti dok je bio novak. Bilo je kao da je zemlja nasilno porodila nekoliko siunih planeta. Ali nije ih bilo tuce ili tako nekako kako je oekivao. Samo dvije. Vodea je bila puno vea nego ona druga, toliko vea da je tada stvarno poskoio. Znao je, dok je samarica grmjela i udarala, da to nije bila ptica. Zbijeni oblik njegove preoblikovane cijevi mora da je stvar poteno opalilo. Sruilo se pod kutem od etrdeset i pet stupnjeva, umjesto da je palo kao to mrtva ptica pada, i stropotalo se kroz donje grane drveta na rubu ume. Automatski, ispalio je slijedei naboj na progonjenu pticu. I promaio je. Stvar je uzletjela poput prepelice. Ali bila je tamna i oko dvije stope duga. Ili dvije stope iroka. Prst mu je pritisnuo obara upravo u asu kad je njegov um pritisnula spoznaja da to nije bilo krilato stvorenje. To nije bilo stvorenje, mislio je, ve izraena stvar. Vie kao veliki glineni golub nego bilo to drugo. Pogledao je uokolo. Riley je bio bijela i crna pruga, trei kao da ga progoni puma. Nije pravio buku. inilo se da zadrava svoj dah kao da je znao da e mu trebati svaki atom kisika. Iza njega je bio dugi trag izmetina. Ispred njega, preko pola milje uz breuljak, stajala je bijela gospodarska kua i dva tamno crvena taglja. Roger, Paulov sin, priao je o minama koje su znale uzletjeti u zrak prije no to bi eksplodirale. Ova stvar nije bila privrena za lanac niti je eksplodirala. Mogla je biti bomba koja je zatajila. Ali nije bilo udara kad je uzletj ela. Moda ga je priguio zvuk njegove samarice. Odmahnuo je glavom. Nije moglo biti tako neto. Osim ako... Da li je to stavila neka zlobna osoba u polje da bi ubila lovce? Bezosjeajno nasilje je bilo u porastu u njegovoj od Boga zaboravljenoj zemlji.

Situacija je bila slina onoj kad se automobil odbija pokrenuti... Mogao si misliti to god si htio o tome i stvoriti mentalne slike onoga to nije bilo u redu. Ali dok ne bi podigao haubu i pogledao motor, nisi mogao napraviti odreenu analizu. I zato e podii haubu. Krenuo je naprijed. Jedini zvuk bio je sjeverozapadni vjetar, lagan, jer su ga ume razbijale. Plave sojke kretalice i vrane koje su prije bile tako bune, utihnule su. Plava sojka sjedila je na grani drveta. inila se ukoenom od straha. Bio je oprezan, ali se nije bojao, rekao je sam sebi. Bojao se tek tri puta u ivotu. Kad ga je otac napustio, kad mu je majka umrla, i kad je Mavice rekla da ga naputa. I ta su ga tri dogaaja nauila da nita nije bilo tako loe kao to je tada mislio da jest, i da je glupo i nelogino bojati se. On i njegova braa i sestre i majka su se snali i bez njegovog oca. Majina smrt mu je zapravo uinila ivot lakim. A Mavice ga nije napustila. "Samo se nematoviti, od kojih si ti kralj, ne boje", rekao mu je Tincrowdor. Ali to je taj jalovi teoretiar znao o stvarnom ivotu i stvarnim ljudima? Ipak, oklijevao je. Mogao je jednostavno otii, pronai psa i loviti negdje drugdje. Ili, jo bolje, rei Smithu da je netko posadio udnu mehaniku napravu u njegovu polju. Moda, iako to nije volio priznati, moda ga je vid izdao. Iza njegovih naoala bile su pedeset i etiri godine stare oi. Bio je u dobrom stanju, boljem nego to je veina mukaraca dvadeset godina mlaih. Mnogo boljem nego Tincrowdor, koji je cijeli dan sjedio na svojoj stranjici dok bi otipkavao svoje lude prie. Ipak, optiar mu je savjetovao da bi trebao novi recept. Nikome to nije rekao. Mrzio je ikome priznati da ima slabosti, ak i samome sebi. Kada bude imao prilike da se opremi novim leama, samo s lijenikom kao savjetnikom, ii e. Moda to nije trebao tako dugo odgaati. Nastavio je polako hodati preko polja. Jedanput je pogledao prema gospodarskoj kui. Riley je, nesmanjenom brzinom jo uvijek jurio prema njoj. Kada uhvati Rileyja, udarit e ga lagano nekoliko puta po nosu i nagrditi ga. Ako ga to uniti, rijeit e ga se. Nije vidio zato bi hranio neto to je bilo beskorisno. Pas je ionako jeo vie nego to je sam bio vrijedan. Mogao je zamisliti to bi Mavice rekla o tome. "Otii e u mirovinu za

jedanaest godina. Da li bi ti elio da te se rijeimo ili da te poaljemo u plinsku komoru zato to si beskoristan?" I on bi rekao, "Ali neu biti. Radit u jednako naporno na svom poslu nakon to odem u mirovinu." Bio je deset stopa od ume kad se iz nje izdigla uta magla.

2. Zaustavio se. To nije mogla biti pelud u ovo doba godine. I pelud nikad nije blistala. tovie, dolazila je bre nego da ju je nosio vjetar. Po drugi put je oklijevao. Gusta uta svjetlost izgledala je kao plin. Razmi ljao je o ovcama koje su ubijene u Nevadi ili Utahu kad je pobjegao vojni nervni plin. Da li je moglo - Ali ne... to je bilo smijeno. Treperava magla se rairila, i bio je u njoj. Nekoliko sekundi zadrao je dah. Tada ga je pustio i nasmijao se. Tvar se otpuhnula od njegova lica i tada ga ponovo obgrlila. Tu i tamo su neki djelii svijetlili. Prije nego to je doao do drvea, vidio je kako se formiraju siune kapljice na travi, na njegovim rukama i na cijevi puke. Izgledale su kao zlatno obojena iva. Kad je preao rukom preko cijevi, tvar se skupila na krajevima u dvije velike kapi. Istekle su poput ive u alicu koju je njegov dlan oblikovao. Njen miris ga je natjerao da se namrti i ispusti je na zemlju. Mirisala je kao spermatozna tekuina. Tada je primijetio da nije napunio puku. Bio je blago okiran. Nikad je nije propustio napuniti odmah nakon ispaljivanja. Zapravo, inio je to toliko automatski da nikada nije ni mislio o tome. Bio je uznemireniji nego to je mislio da jest. Iznenada, para ili magla, ili to god da je to bilo, nestala je. Pogledao je uokolo. Trava je oko dvadeset stopa iza njega bila blago uta. Nastavio je. Grana koju je stvar slomila leala je ispred njega. Pred njim je bila gusta i tiha uma. Progurao se kroz zapetljano trnovito grmlje, iz kojeg je istjerao toliko divljih zeeva. I jedan je bio tamo, veliki mujak iza trnja. Vidio ga je, vidio da je primijeen, ali se nije micao. Sagnuo se da ga pogleda. Crne su mu oi izgledale stakleno, i njegovo se smee krzno tu i tamo iskrilo utim. Bio je u sjeni, tako da sunce nije moglo biti odgovorno za sjaj. Gurnuo ga je, ali nije se pomakao. I sada je mogao vidjeti da se silovito trese. Nekoliko minuta kasnije, bio je na mjestu gdje bi se stvar spustila da je nastavila svojim kutom pada. Grmlje je bilo nepomaknuto; trava, nepovijena. Proao je jedan sat. Temeljito je proao umu na toj strani potoka i nita nije naao. Pregazio je vodu, koja nigdje nije bila dublja od dvije stope, i poeo svoju potragu kroz umu na toj strani. Nije vidio utu ivu, stoje znailo jednu

od dvije injenice. Ili stvar nije dola tamo, ili je prestala izluivati tvar. To jest, ako je tvar bila izluena iz nje. Mogla je biti jednostavno sluajnost to se tvar pojavila u isto vrijeme kad je stvar nestala. Sluajnost se, meutim, nije inila vjerojatnom. Tada je ugledao jednu kap ive i znao je da jo uvijek... krvari? Odmahnuo je glavom. Zato je pomislio na tu rije? Jedino iva stvorenja mogu biti ranjena. On ga je otetio. Okrenuo se. Neto je pljusnulo iza njega. Kroz malu pukotinu u vegetaciji, mogao je vidjeti neto okruglo, plosnato, i crno kako puca na sredini potoka. Vidio ga je i prije iz daljine i mislio da je to samo blago zaobljen kamen prekriven potokom. Njegov vid stvarno je postajao lo. Preao je potok i pratio trag vode koja je naglo nestajala. Pogledao je gore, i neto - to - palo je iza grmlja. uo je zvuk lomljenja, a zatim tiina. I tako je bilo ivo. Nijedan se stroj nije tako kretao, osim ako... to bi Tincrowdor rekao kad bi mu kazao da je vidio letei tanjur? Zdrav razum rekao mu je da nikome nita ne kae o tome. Smijali bi mu se, i ljudi bi mislili da je poludio. Ili da pati od preuranjene senilnosti, poput njegovog oca. Misao ga je izluivala jednu minutu. Viui, uronio je u grmlje i tr novito bunje. Kad je bio ispod drveta gdje se stvar pala, stao je. Srce mu je lupalo i znojio se. Nije bilo otiska u mekom, vlagom natopljenom tlu; nita nije ukazivalo da je na njega pao teki predmet. Neto se pomaklo udesno u uglu njegova oka. Okrenuo se i pucao jednom, i ponovo. Komadi grmlja su poletjeli, i zapljutali su komadii kore. Ponovo je napunio puku - nije namjeravao ovaj put zaboraviti - i polako krenuo prema korijenu grmlja gdje se inilo da se stvar nalazi. Ali vie nije bila tamo, ako j e ikad uope i bila. Nekoliko stopa dalje, iznenada je osjetio vrtoglavicu. Naslonio se na drvo. Krv mu je bubnjala u uima, i drvee i grmlje se rastapalo. Moda je uta tvar bila neka vrsta nervnog plina. Odluio je izai iz ume. Nije ga strah, ve logika, natjerala da promijeni miljenje. I nitko ga nije vidio kako se povlai. Zaustavio se blizu ruba ume. Vie nije osjeao vrtoglavicu, i svijet je

povratio svoju vrstou. Bila je istina da je jedino on znao da se povlai, ali nikad vie ne bi mogao misliti o sebi kao o pravom mukarcu. Ne, tako mu Boga - i rekao je sam sebi da nije psovao kad je to rekao - ovo nee pustiti dok se ne dovri. Okrenuo se i ugledao kroz zaslon grmlja neto bijelo kako izlazi iza drveta. Izgledalo je kao pozadina enskog torza. Nije bila odjevena; mogao je vidjeti meku bijelu kou i udubinu kraljenice. Bokovi nisu bili vidljivi. Tada se pojavila pozadina glave, crne kose niz bijela ramena. Viknuo je prema eni, ali ona nije obraala panju. Kada je doao do drveta gdje se isprva pojavila, vie je nije mogao vidjeti. Neto trave je jo uvijek bilo uspravno, i neki su listovi bili iskrivljeni. Sat poslije, Paul Eyre je odustao. Da li je upravo pomislio da je vidio enu? to bi ena radila gola u ovim umama? Nije mogla biti s l jubavnikom, jer bi i ona i ovjek izali iz ume prvi put kad je opalio iz samarice. Na putu nazad, mislio je da je ugledao neto veliko i utosmee u daljini. unuo je i rastvorio grmlje ispred sebe. Oko trideset jardi dalje, kreui se iza gotovo vrstog bunja, bila su lea ivotinje. Bila je ukasto smea i imala dug upavi rep. I da nije znao da je to nemogue, rekao bi da je to bio stranji dio afrikog lava. Ne, lavice. Trenutak kasnije, vidio je ensku glavu. Bila je tamo gdje bi lav bio da je stajao na stranjim nogama i pokazao glavu. ena je bila u profilu, i bila je to najljepa ena koju je ikad vidio. Mora da pati od nekoga podmuklog oblika azijske gripe. To bi sve objasnilo. U stvari, to je bilo jedino objanjenje. Bio je siguran u to kad je doao na kraj drvea. Polje je bilo prekriveno crvenim cvjetovima, a na drugoj strani, koja se inila miljama dalje, blistao se zeleni grad. Vizija je trajala samo tri ili etiri sekunde. Cvijee i grad su nestali, i polje, kao da je bilo gumena traka, trznulo se u svoje stvarne dimenzije. Mogao je uti kako je puknulo. Deset minuta kasnije, bio je u gospodarskoj kui. Riley ga je pozdravio ugrizom.

3. Eyre je parkirao automobil ispred svoje kue. Cesta do garae je bila blokirana automobilom za koji je bila privrena brodska prikolica, motocikl bez motora, i Land Rover na ijem je krovu bio poluizgraen kamper. Iza njega bila je velika garaa natrpana strojevima, alatima, potreptinama, starim gumama, i motorima u procesu popravljanja. Trinaest-trideset-jedan Wizman Sud bio je u podruju koje je nekad bilo cijelo nastanjeno. Sada je velika stara kua preko puta ulice bila staraki dom; kue do nje su sruene i gotovo su zavrene zgrade za veterinara i njegove psee kuice. Eyreova vlastita kua izgledala je zaista veliko i dosta elegantno kad su on i Mavice uselili u nju prije dvadeset godina. Sada je izgledala siuno, zlokobno, i trunue, a tako je izgledala ve deset godina. Paul Eyre, do ovog trenutka, to nikad nije primijetio. Premda se ponekad osjeao zagueno, pripisivao je to gomili ljudi, a ne siunosti kue. Kad se rijei sina i keri, kua e ponovo postati udobna. I kua je bila otplaena. Osim poreza, odravanja, i koristi, nije ga kotala nita. Ako mu je susjedstvo poneto i opalo, jo i bolje. Njegovi se susjedi nisu alili jer je vodio svoj vlastiti posao popravljanja. Do sada, nije nita mislio o njenom izgledu. Bila je to samo kua. Ali sad a je primijetio da je trava na majunom travnjaku bila neokoena, drvene rolete trebalo je obojati, cesta do garae bila je u neredu, a plonik napuknut. Izaao je iz auta i podigao samaricu i torbu svojom lijevom rukom. Desna je ruka bila obilno zamotana. Stare gospoe koje su sjedile na trijemu mahnule su ga i zazvale, i on im je mahnuo. Sjedile su poput gomile starih vrana na grani. Vrijeme ih je kosilo, jednu po jednu. Bila je prazna stolica na kraju reda, ali ubrzo e je zauzeti pridolica. Gospodin Ridgley je sjedio tamo do prolog tjedna kad su ga vidjeli jednog popodneva kako mokri preko ograde na rue pod njom. Sada je, kako su rekle stare gospoe, zakljuan u svojoj sobi na treem katu. Eyre je pogledao prema gore i vidio bijelo lice s duhanom zamrljanim brkovima pritisnuto na reetke prozora. Mahnuo je. Gospodin Ridgley je zurio. Usta ispod brkova su slinila. Bijesan, Paul Eyre se okrenuo. Njegova je majka zurila kroz taj prozor nekoliko tjedana, i tada je nestala. Ali je doivjela osamdeset i estu prije nego to je postala

senilna. To se moglo oprostiti. Ali ono to nije mogao oprostiti, ni zaboraviti, bilo je to da je njegovu ocu bilo tek ezdeset kad mu je mozak ovrsnuo i razum se slio s njega. Poao je uz drvene neobojane stepenice sa strane verande. To vie nije bila samo veranda. Zatvorio ju je, i sad ju je Roger koristio kao spavaonicu. Roger je, kao i obino, odbijao spremati krevet. etiri godine u pomorstvu, ukljuujui i vojni rok u Vijetnamu, nisu ga uinile urednim. Eyre je zagunao na Rogera kad je uao u prednju sobu. Roger, visoki mravi plavokosi mladi, sjedio je na kauu i itao knjigu za fakultet. Rekao je: "O, mama je rekla da e to napraviti." Zagledao se u oevu ruku. "to se dogodilo?" "Riley je poludio i morao sam ga ubiti." Mavice, dolazei iz kuhinje, ree, "O, Boe! Ubio si ga!" Suze su potekle niz Rogerove obraze. "Zato si to uinio?" Paul je mahnuo desnom rukom. "Nisi me uo? Ugrizao me! Pokuao me epati za grlo!" "Zato bi on to napravio?" ree Mavice. "Zvuite kao da mi ne vjerujete!" Paul ree. "Za ime Boje, zar me nitko nee pitati kako teko me je ugrizao? Ili se zabrinuti da nisam dobio bjesnilo?" Roger je obrisao suze i pogledao zavoje. "Bio si kod lijenika", rekao je. "to je rekao?" "Rileyjeva glava je poslana u dravni laboratorij", Paul ree. "Imate li kakvu ideju kako e biti ako budem morao dobiti injekcije protiv bjesnoe? Bez obzira, bit e pogubno! Nitko nije nikad preivio bjesnou!" Mavice je drala ruku na ustima iz kojih su dolazili zatomljeni zvukovi. Njene su plave oi bile ogromne. "Aha, a konjska potkova na vratima donosi sreu", ree Roger. "Zato ne izae iz devetnaestog stoljea, tata? Pogledaj jo neto osim motora i televizije. Postotak oporavka od bjesnoe je vrlo visok." "Pa, imao sam samo jednu godinu fakulteta", Paul ree. "Je li to jedini razlog da mi se moj sin mudrija podruguje? Gdje bi ti bio sad da nije bilo drave?"

"Na fakultet se ide radi diplome, a ne obrazovanja", ree Roger. "Mora se obrazovati itavi svoj ivot." "Za ime Boje, vas dvojica", ree Mavice. "Prestanite s tom vjenom svaom. I sjedi, Paul. Smiri se. Izgleda uasno!" Trznuo je rukom i rekao, "Dobro mi je." Ali je sjeo. Zrcalo iza kaua pokazalo mu je niskog, mravog ovjeka, ali irokih ramena s glatkom sv ijetlo smeom kosom, visokog ela, upavih obrva boje pijeska, plavih oiju iza osmerokutnih naoala bez okvira, dugog nosa, gustih smeih brkova, i okruglom podijeljenom bradom. Lice mu je izgledalo kao maska. Tincrowdor je rekao da netko tko nosi naoale ne bi nikad trebao nositi brkove. Zajedno su davale dojam lanog lica. Ta ga je primjedba tada razbjesnila. Sada ga je podsjetila da se veseli susretu s Tincrowderom. Moda je on imao neke odgovore. "to kae na pivo, tata?" ree Roger. Izgledao je pokajniki. "To bi pomoglo, hvala", Paul ree. Roger se pourio u kuhinju dok je Mavice stajala gledajui dolje na njega. ak i kad bi oboje stajali, svejedno ga je gledala odozgo. Bila je najmanje deset centimetara via. "Zar stvarno misli da je Riley imao bjesnilo?" ree. "inio se u redu ovog jutra." "Ne zapravo. Usta mu se nisu pjenila ili tako neto. Neto ga je uplailo u umi, nerazumno ga uplailo, i napao me. Nije znao to radi." Mavice je sjela u stolicu na drugom kraju sobe. Roger je donio pivo. Paul ga je zahvalno popio, iako ga je njegova boja jantara podsjeala na utu tvar. Gledao je Mavice preko naoala. Uvijek je mislio da jako dobro izgleda, iako joj je lice bilo poneto dugako. Ali, sjetivi se profila ene u umi, uvidio je da je zapravo vrlo jednostavna, ako ne i runa. Svako ensko lice bi izgledalo loe sad kad je vidio slavu meu drveem. Prednja vrata su zalupila, i Glenda je ula s trijema. Osjeao se pomalo ljut. Uvijek se tako osjeao kad bi je vidio. Imala je prekras no lice, feminizaciju njegovog, i tijelo koje bi se moda moglo slagati s licem, ali nikad nije. Bilo je mravo i gotovo bez grudi, iako joj je bilo sedamnaest. Kraljenice oblikovane poput upitnika; jedno je rame imala nie od drugog, noge tanke kao prue. Zastala je i rekla: "to se dogodilo?" Glas joj je bio dubok i promukao, seksi onima koji su ga uli, a nisu je vidjeli.

Mavice i Roger rekli su joj to se dogodilo. Paul se pripremio na oluju suza i optubi, jer je jako volio Rileyja. Ali ona nije rekla nita o njemu. inilo se da je zabrinuta jedino za svog oca. To ga nije samo iznenadilo. To ga je razljutilo. Zato je bio ljut? mislio je. I tada je razumio, da je to bilo zato to je ona bila ivua sramota. Da je bilo na njemu, ona ne bi bila iskrivljena; bila bi visoka uspravna i prekrasna djevojka. Njegova je ljutnja bila njegov nain uvanja toga saznanja za sebe. Bio je zapanjen to to nije prije spoznao. Kako je mogao biti tako slijep? Poeo se znojiti. Podigao se na kauu kao da bi odmaknuo svoje tijelo od otkrivenja. Osjetio je poetak panike. to mu je tako naglo otvorilo oi? Zato je tek sad, danas, primijetio kako je kua runa i zloudna, kako su ga uplaili i zgadili stari ljudi preko puta ulice, i zato ga je Glenda razbjesnila kad joj je trebao pokazati jedino njenost? Znao je zato. Neto mu se desilo u umi, i to je bila vjerovatno tvar koja je pala na njega, tvar koju je isputala stvar. Ali kako mu je ona mogla dati taj uvid? Plailo ga je. Osjeao se kao da gubi neto vrlo drago. Gotovo se predao elji da im sve ispria. Ne, ne bi mu vjerovali. O, vjerovali bi da je vidio sve te stvari. Ali mislili bi da je poludio, i uplaili bi se. Ako je ubio Rileyja u napadu ludila, mogao bi ubiti i njih. Postao je jo vie uplaen. Mnogo je puta zamiljao kako radi upravo to. to ako je izgubio kontrolu i mata se prebacila u realnost? Ustao je. "Mislim da u se oprati i tada malo otii u krevet. Ne osjeam se ba dobro." inilo se da je to sve zapanjilo. "Ali, tata, tebe se uvijek moralo tjerati u krevet kad bi bio bolestan", Glenda ree. "Ti jednostavno nee priznati da se moe razboljeti kao i drugi ljudi. Pravi se kao da si od kamena, i mikrobi se od tebe odbijaju." "To je zato to nisam hipo - hipo - kako-se-ve-kae, zabuant, kao neki ljudi", ree. "Hipohondar", Glenda i Roger rekoe u isto vrijeme. "Ne gledaj u mene kad to kae", Mavice ree, zurei u njega. "Zna da imam kroninu upalu mjehura. Ne glumim to. Dr. Wells ti je sam rekao kad si ga nazvao da otkrije da li sam lagala. U cijelom mi ivotu nije bilo tako neugodno."

Krijetavi glas je dolazio iz daljine. Glenda je postala jo pogrbljenija, a Roger je postajao vii i mraviji. Vrata spavaonice su se pomicala na stranu kad je pokuao proi kroz njih. Nije mogao na dvije noge, pa je pokuao na etiri. Da je bio pas, imao bi bolje noge, i moda bi vrata bila tako zbunjena iznenadnom promjenom identiteta da bi mirno stajala dovoljno dugo da on ue. uo je Mavicein vrisak i zalajao da bi ih uvjerio da je sve u redu. Tada se bunio protiv Mavice i Rogera jer nije htio ustati, ali oni su ga dignuli i vodili ga prema krevetu. Tada vie nije bilo vano, jer je proao. Neka se sad vrata pomiu koliko god hoe, on ih je prevario. Starog se psa moe nauiti novim trikovima. Kasnije, uo je Mavicein glas kako svrdla kroz zatvorena vrata. Bio je tu, pokuavajui prespavati to god da ga je titilo, a ona je vritala poput papige. Nita je ne bi natjeralo da snizi glas. Previe decibela za jednu enu, mislio je. to je bila udna pomisao, ak i ako je bio ininjer. Ali elio je da snizi ton, ili, jo bolje, da zauti. Zauvijek. Znao je da nije ona kriva, jer su joj oba roditelja bila pomalo gluha u njenom djetinjstvu. Ali oni su sad bili mrtvi, i nije imala loginog razloga zato bi nastavila vritati kao da pokuava probuditi mrtve. Zato nikad nije rekao nita o tome? Zato jer je hranio ogorenje, hranio ga s drugim ogorenjima. A tada, kad bi bijes postao prevelik, on bi vikao na nju. Ali uvijek je to bilo radi drugih stvari. Nikad joj nije rekao kako joj je glas prodoran. Iznenada je sjeo i ustao iz kreveta. Sada je bio jai, i vrata vie nisu bila iva. Izaao je u mali hodnik i rekao, "to si govorila Morni?" Mavice ga je pogledala u uenju i stavila ruku preko slualice. "Odgaam ovo za veeras. Previe si bolestan da bi imao drutvo." "Ne, nisam", ree. "Dobro mi je. Reci joj da navrati kako je isplanirano." Maviceine iscrtane obrve su se uzdigle. "U redu, ali da sam ja insistirala da dou, naljutio bi se na mene." "Imam posla za napraviti", ree i krene prema stranjem izlazu. "S tim povezom na ruci?" ree Mavice. Podigao je obje ruke u zrak i krenuo u dnevnu sobu. Roger je sjedio u stolici i itao knjigu gledajui TV.

"Kako moe uiti matematiku prve godine, dok Matt Dillon puca po cijelom mjestu?" ree Paul Eyre. "Svaki put kad opali puka i Indijanac otprai, jo jedna jednadba mi postane jasna." ree Roger. "to do vraga to znai?" "Ne znam to znai", Roger ree smireno. "Samo znam da funkcionira." "Ne razumijem te", ree Paul. "Kada sam ja uio, morao sam imati savreni mir." "Zar nisi sluao radio dok si rovario po knjigama?" Paul se inio zauenim. "Ne." "Pa, ja sam odgojen na taj nain", ree Roger. "I svi moji prijatelji. Moda smo nauili kako se baviti s jednom ili vie stvari simultano. Moda je u tome generacijski jaz. Uzimamo vie razliitih stvari odjednom i gledamo veze meu njima. Ti vidi samo jednu po jednu stvar." "I to te ini boljim od nas?" "Drugaijim, u svakom sluaju", ree Roger. "Tata, trebao bi proitati MacLuhana. Ali moda..." "Ali moda to?" "Ali ti nikad ne ita nita drugo osim mjesnih novina, sportskih asopisa i stvari vezanih uz tvoj posao." "Nemam vremena", ree Paul. "Imam posao u Tracklessu i radim osam sati na dan svoga vlastitog posla. Zna to." "Leo Tincrowdor je to radio, i itao tri knjige tjedno. Ali da, on eli znati." "Aha, on zna tako puno, ali ako mu se auto pokvari, moe li ga sam popraviti? Ne, on mora zvati skupog mehaniara. Ili pozvati mene da mu to uinim za badava." "Nitko nije savren", ree Roger. "Uostalom, njega vie zanima kako funkcionira univerzum i zato se nae drutvo raspada i to se moe napraviti da ga se popravi." "Ne bi se raspadalo da ga ljudi poput njega ne pokuavaju razoriti!"

"Rekao bi istu stvar i za stotinu godina", ree Roger. "Misli da su stvari sad u kaosu; trebao si itati o svijetu u 1847. Stara dobra vremena. Moj profesor iz povijesti -" Paul je iskoraio iz sobe u kuhinju. Nikad nije pio vie od dva piva dnevno, ali danas je bilo drugaije. I kako je tek bilo drugaije. Poklopac konzerve je pucnuo, podsjetivi ga na zvuk kad se polje vratilo nazad u normalu. To je bila povezanost koju Roger, nitko u svijetu, zapravo, nije napravio. elio je da je ostao kod kue i radio svoj posao umjesto to se bacio u lov na prepelice.

4. U sedam, Tincrowdorovi su uli. Obino bi ih Paul pustio da ekaju, jer je uvijek morao zavriti motor u garai. Dok bi se on oprao, Leo bi ve popio nekoliko pia i Morna i Mavice bi se ve upustile u jedan od svojih brzih enskih razgovora. Leo je bio sretan razgovarajui s Rogerom ili Glendom, ili, ako nijedno od njih nije bilo tamo, sretan da moe utjeti. Nije se inilo da predbacuje Paulu to se uvijek kasno pojavljuje. Paul je sumnjao da bi on bio sretan i kad se nikad ne bi pojavio. Ipak, uvijek bi ga pozdravio s osmijehom. Ako bi puno popio, takoer bi imao neki komentar koji bi zvuao smijeno, ali koji je skrivao alu na Paulov raun. Veeras je, meutim, Paul bio u dnevnoj sobi kada su stigli. Skoio je i entuzijastino poljubio Mornu. Uvijek bi ljubio zgodne ene ako bi mu dopustile; to mu je davalo osjeaj nevine nevjere, pored samog uitka poljupca. Morna se morala malo sagnuti, kao Mavice, ali je unijela vie topline u njega nego Mavice. Pa ipak bi ga uvijek, pa, esto, prevakavala u obranu svoje prijateljice, Mavice. Leo Queequeg Tincrowdor obuhvatio je Paulovu ruku svojom, jedan broj veom, i stisnuo. Bio je est stopa visok s tekim kostima i tijelom koje je nekad bilo miiavo, ali sada je postajalo debelo. Njeg ova nekad kestenjasta kosa bila je bijela i tanjila se. Ispod isturenih reetaka kostiju, njegove udne lisnato zelene oi, zakrvavljenih jabuica, gledale su na i kroz Paula. Obrazi su mu bili visoki i crveni. Brada mu je bila mjeavina sivog, crnog i crv enog. Imao je dubok glas iji je uinak bio umanjen tendencijom da nejasno izgovara dok pije. A Paul ga je samo vidio dvaput kad nije pio. Nagnuo je iz pljoske burbona. Kad je imao novaca, bio je to Waller's Special Reserve. Kad ih nije imao, bio je jeftin viski sa sokom od limuna. Oito je nedavno primio ek za priu. Pljoska je imala skupi miris. "Sjedi, Leo." Ritualno je Eyre pitao, "to e biti? Pivo ili viski?" Ritualno, Tincrowdor je odgovorio, "Burbon. Pijem pivo samo kad ne mogu dobiti nita bolje." Kad se Paul vratio sa est unci Old Kentucky Delighta na ledu, naao je Tincrowdera kako uruuje dva od svojih posljednjih mekih izdanja Rogeru i Glendi. Osjetio je navalu ljubomore kad su se radovali nad darovima. Kako

klinci mogu uivati u tom smeu? "to je to?" ree, dajui Leu njegovo pie i tada uzimajui knjigu od Glende. Na naslovnici je bio bijeli ovjek u kavezu okruen s nekoliko ena zelene koe, golih, koje su pruale ruke kroz reetke do ovjeka. U pozadini je bila planina koja je nejasno sliila lavu sa enskom glavom. Na vrhu glave bio je bijeli grki hram s malim figurama koje su drale noeve oko druge figure razapete na oltaru. "Sfinge bez tajni", ree Leo. "Radi se o svemircu koji slijee na planet naseljen enama. Mukarci su umrli stoljeima ranije, veinom od sranog udara. Kemiarka, tip liberalne ene, stavila je tvar u biljku od koje se pravila hrana koja je mukarce uinila nesposobnim da postignu erekciju." "to?" Mavice ree. Nasmijala se, ali joj je lice bilo crveno. "To je stara ideja", ree Leo. Usuo je burbon i protrnuo. "Ali je irim do stupnja kojeg jo nitko nije dosegao. Ili ne moe dosei. Vrlo je realistina. I previe za Busiris Journal-Star. Njihov je recenzent ne samo odbio napisati recenziju, ve mi je poslao i zloesto pismo. Nita podrugljivo. Stari Potts nema muda za to." "Ako nije bilo mukaraca, kako su mogle imati djecu?" Paul ree. "Kemijski izazvana partenogeneza. Djevianski poroaj izazvan kemikalijama. To se radilo sa zeevima i teoretski bi se moglo raditi s ljudima. Ne sumnjam da su veani to ve radili, ali ute o tome. Nemaju nikakve elje da budu rtve." "To je bogohuljenje!" ree Paul. Osjeao je da mu je lice vrelo, i imao je trenutanu sliku sebe kako baca Tincrowdora kroz stranji izlaz. "Bio je samo jedan djevianski poroaj, i on je boanski nadahnut." "Nadahnut? To zvui kao puenje", ree Tincrowdor. "Ne, ispriavam se zbog te primjedbe. Kada ste meu domorocima, treba potivati njihovu religiju. Meutim. Istaknut u da, ako je Isus bio rezultat partenogeneze, trebao je biti ena. Svi partenogenetski stimulirani potomci su enski. ene jedino nose X kromosom, znate. Ili znate li? Muki Y kromosom odluuje da e dijete biti muko." "Ali Bog je, prema Bojoj definiciji, svemoan", Glenda ree. "Pa zato On ne bi mogao, hm, umetnuti nekakav spiritualni Y kromosom?"

Tincrowdor se nasmijao i rekao, "Vrlo dobro, Glenda. Bila bi izvrstan pisac znanstvene fantastike, Bog ti pomogao." "Uostalom, svaka kultura ima svojih zastranjenja, i ovo lezbijsko dru tvo nije bilo nikakva iznimka. Tako nekolicini pervertita svemirac nije bio odbojan. Umjesto toga, bio im je najpoeljniji seksualni objekt." "Kako bi ena koja eli mukarca umjesto ene mogla biti zastranjenje?" ree Paul. "Zastranjenje je odreeno onime to kultura smatra normalnim. Kad smo mi bili klinci, gotovo su svi mislili da je spustiti se nekome perverzija, i mogao si ii u zatvor na dvadeset ili vie godina ako te uhvate da to radi. Ali u naem ivotnom vijeku, vidjeli smo kako se taj stav promi jenio. Do 2010, sve e izmeu odraslih koji se dogovore biti prihvatljivo. Ali jo uvijek ima milijuna u ovoj zemlji koji misle da jedini nain koji Bog odobrava je da ena lei na leima s mukarcem na sebi. I moete li vjerovati, ima milijuna koji se ne e svui ispred onog drugoga ili imati upaljeno svjetlo tokom odnosa. Ovi seksualni dinosauri, jer to su oni, izumrijet e u slijedeih pedeset godina. Mogu li dobiti jo jedno pie?" Paul Eyre je zurio u svoju enu. Vjerovatno se povjeravala Morni. Tincrowdor je oito govorio o Eyreovima. Zar vie nita nije bilo sveto? Niti mu se sviala ovakva vrsta razgovora pred Glendom. Rekao je, "Roger, hoe li mu donijeti jo jedan viski?" Roger je oklijevajui otiao. Mavice je rekla, "I to se desilo sa svemircem? " "Bio je homoseksualac i nije htio imati nita sa enom koja ga je pustila iz kaveza. Prezrena, predala ga je sveenicama, i one su ga rtvovale. Meutim, bio je prepariran i stavljen u muzej zajedno s majmunom tipa gorile. Zbog pritubi iz Legije Pristojnosti, konano su ga opremili suknjom da bi sakrila njegove ogavne genitalije." "to znai naslov?" ree Mavice. "To je od Oscara Wildea, koji je rekao da su ene sfinge bez tajni." 'To mi se svia!" ree Mavice. "Oscar Wilde je bio homoseksualac", ree Morna. "to bi on znao o enama?"

"Kako je bio polu-ensko, znao je vie o njima nego veina mukaraca", ree Tincrowdor. Paul je elio pobjei od te teme. Ispruio se i uzeo drugu knjigu od Glende. "Oziris na takama. to to znai? Ili je moda bolje da ne pitam." "Oziris je bio stari egipatski bog. Njegov zli brat, Set, rastrgao ga je, i razbacao djelie po itavoj zemlji. Ali Ozirisova ena, Izida, i njegov sin, Horus, skupili su dijelove i ponovo ga sastavili i oivili. Moja knjiga pria priu u detalje. Dugo vremena je Ozirisu nedostajala noga, pa je hopsao po zemlji na takama da bi je naao. To nije bila jedina stvar koja mu je nedostajala. Nije se mogao nai ni njegov nos, pa je Izida gurnula njegov penis u nosnu upljinu. To objanjava zato je Oziris ponekad naslikan kao da ima glavu ibisa. Ibis je bila ptica s dugim kljunom. Rani faraoni su mislili da je to opsceno, pa su naredili svim umjetnicima da penis izmijene u kljun. "Konano, nakon mnogo avantura, Oziris je naao svoju nogu, ali je elio da nije. Dobio je puno vie simpatija kao bogalj. Takoer je naao i svoj nos, ali pleme koje ga je imalo odbilo mu ga je dati. Budui da je to bio dio boanskog bia, uinili su boga od njega. Davao im je dobru etvu, i brana i djece, i davao je izvrsna, iako neto nazalna, proroanstva. "Oziris ih je prokleo poplavama i gromovima i tako ih plaio ne bi li mu vratili nos. Ali bilo bi mu bolje da se nije mijeao u njihove religiozne obiaje. Njegov nos bi se produljavao i natekao kad bi bio seksualno uzbuen, to je bilo veinom vremena, jer je bio bog. A disao je kroz penis." "Za ime Boje!" Paul ree. "To je pornografija! Nije ni udo to Potts nee recenzirati tvoje knjige!" "Rekli su istu stvar i o Aristofanu, Rabelaisu i Joyceu", ree Tincrowdor. "Ba mi je drago to novine nee recenzirati njegove knjige", ree Morna. "Bilo bi tako poniavajue. Dobra sam sa svojim susjedima, ali ako bi saznali to pie, bili bi izopeni. Na svu sreu, oni ne itaju znanstvenu fantastiku." Leo je utio za trenutak, i tada pogledao na Paulovu zamotanu ruku. "Morna kae da te danas ugrizao pas. Morao si ga ubiti." Zvualo je kao optuba. "Bilo je grozno", ree Mavice. "Roger je plakao." "Suze za psom od ovjeka koji je minirao konzerve s hranom da bi digao u

zrak djecu", ree Tincrowdor. Roger mu je dodao pie i rekao, "Ta ista mala djeca bila su ona koja su bacala granate u nae kamione!" "Da, znam", ree Tincrowdor. "Ne kritiziraj ovjeka dok nisi preao milju u njegovim vojnim izmama. Ubio sam nekolicinu dvanaestogodinjaka u drugom svjetskom ratu. Ali oni su pucali na mene. Pretpostavljam da je princip isti. Ono to mi se ne svia je praksa. Jesi li ikad vidio svoje rtve, Roger? Mislim, poslije eksplozije." "Ne, nisam morbidan", ree Roger. "Ja sam vidio svoje. Nikad ih neu zaboraviti." "Bolje da se ostavi pia", ree Morna. "Prvo si vrijeao, a sad e postati bljutavo sentimentalan." "Savjet od svjetskog prvaka u vrijeanju", ree Tincrowdor. "Ona to zove iskrenou. Da li boli, Paul? Mislim, ugriz." "Ti si prva osoba koja me je to pitala", ree Paul. "Moja je obitelj vie zabrinuta za psa nego za mene." "To nije istina!" ree Mavice. "Strahovito sam zabrinuta zbog bjesnoe!" "Ako pone pjeniti na usta, ubijte ga", ree Tincrowdor. "To nije smijeno!" ree Morna. "Vidjela sam klinca koga je ugrizao pas dok sam radila u bolnici. Nije dobio bjesnou, ali ga je cijepljenje strahovito napatilo. Nita se ne brini, Paul. Nema puno izgleda da je Riley imao bjesnilo. Nije imao kontakta s drugim ivotinjama. Moda e autopsija pokazati da je imao tumor na mozgu. Ili neto." "Moda jednostavno nije volio Paula", ree Tincrowdor. Paul je shvatio da Tincrowdor nije govorio samo za psa, ve i za sebe. "Jednom sam napisao kratku priu koja se zvala Cjepljitelji s Vege. Vegani su se pojavili jednog dana s velikom flotom oruja protiv kojih je Zemlja bila nemona. Vegani su bili dvononi, ali dlakavi i imali su lo dah jer su jeli samo meso. Nastali su, u stvari, od pasa, a ne od majmuna. Imali su velike crne oi meke od ljubavi, i bili su oarani jer mi imamo toliko telefonskih stupova. I doli su spasiti svemir, a ne porobiti na planet. Rekli su da e se uasna bolest uskoro rairiti po cijeloj galaksiji, ali da oni mogu svakoga imunizirati.

Zemljani su se protivili zbog nasilnog cijepljenja, ali su Vegani ukazali da su sami Zemljani tome dali prethodnika. "Nakon to su svima dali injekciju, otili su, ponijevi sa sobom neto zemaljskih predmeta koje su smatrali vrijednima. To nisu bile naa velika umjetnika djela ni sportski automobili ni atomske bombe. Uzeli su protupoarne aparate i praak protiv buha. Deset tjedana kasnije, svi su primjerci homo sapiensa pali mrtvi. Vegani nam nisu rekli da smo mi ta uasna bolest. ovjeanstvo je bilo preblizu meuzvjezdanim putovanjima." "Zar nikad ne pie nita lijepo o ljudima?" ree Paul. "Ljudi dobivaju onakvu vrstu pisca znanstvene fantastike kakvog su zasluili." To je barem ono to je Paul mislio da je rekao. Tincrowdor je postajao sve nerazumljiviji sa svakim gutljajem. "Naravno, napisao sam nekoliko pria o dobrim ljudima. Uvijek ih ubiju. Pogledaj to se desilo Isusu. Jedna je moja pria slavljenje ovjeanstva. Naslovljena je Rupa u svjeini. Bog hoda po Raju u svjeini noi. Upravo je istjerao Adama i Evu iz Raja, i pita se da li ih je umjesto toga trebao ubiti. Vidite, u svijetu vani nema ivotinja. Sve su u Vrtu, izuzetno zadovoljne. Vrt je malo mjesto, ali nema brige da e zvijeri postati prebrojne. Boji ekosistem je savren; roenja uravnoteuju smrti. Ali sada nema nita osim nesrea, bolesti i ubojstva da prorijede rast ljudske populacije. Nema divljih maaka ni otrovnih zmija. Nema ni ovaca, svinja ili stoke. To znai da e ljudi biti vegetarijanci, a ako ele proteine, moraju jesti orahe. U kratkom vremenu e se rairiti zemljom, a s obzirom da nee otkriti poljoprivredu jo dvije tisue godina, pojest e sve orahe. Tada e gledati preko ograde Raja i vidjeti sve one etveronone jestvine tamo. Vrt e biti uniten; svo e cvijee biti zgaeno; ivotinje e iskorijeniti u orgiji mesa. Moda bi se trebao predomisliti i spaliti ih s parom munja. Ionako je trebao vjebe. Jo jedna stvar koja smeta Boga je da ne prestaje misliti o Evi. Bog prima emocije svih svojih bia, kao da je spiritualni radio prijemnik. Kada je s lon zaepljen, osjea njegovu agoniju. Kada babuna odbaci njegov opor, osjea njegovu usamljenost i tugu. Kada vuk ubije lane, On osjea strah mladog jelena i vukovo zadovoljstvo. Takoer kua slast mesa dok klizi niz vukova usta. I cijeni osjeaje ivotinja za seks.

Ali ljudska bia imaju vii oblik seksa. On takoer ukljuuje psihologiju, a to je tako puno bolje. S druge strane, zahvaljujui psihologiji, takoer je i puno inferiornije. Ali Adam i Eva nisu jo dovoljno dugo postojali da bi im psihe postale previe zbrkane. Tako Bog, kao nekakav mentalni voajer, uiva u udvaranju Adama i Eve. Kvalitativno, Adam i Eva su toliko ispred ostalih stvorenja da uope nema usporedbe. Kada Adam zagrli Evu, i Bog je zagrli. Ali u ovom vjenom trokutu nema nikakvog preljubnitva. Uostalom, Bog je prvo napravio Evu. Ali kad su Adam i Eva istjerani iz Raja, Bog je odluio da smanji mo svoga prijema od njih. Ostat e ukljuen, ali primat e samo slabe signale. To znai da nee dobivati punu ekstazu njihovog parenja. S druge strane, nee toliko trpjeti njihovu tugu i usamljenost. Njih dvoje su duboko u Africi i idu prema jugu, i signali postaju slabiji. Otprilike jedina stvar koju moe pokupiti je osjeaj tuge. Ipak, vidi Evu u oku svog uma, i zna da puno propu ta. Ali odbija primijeniti jo malo toga boanskog soka. Bolje da ih zaboravi na neko vrijeme. Hoda kraj ograde, tako razmiljajui, kada osjeti propuh. Hladan zrak iz vanjskog svijeta pue u ugodni topli zrak Vrta. To ne bi smjelo tako biti, pa Bog istrauje. I pronalazi rupu iskopanu ispod zlatne, draguljima obloene ograde koja okruuje Raj. Zapanjen je, jer je rupa iskopana iz Vrta. Netko je izaao izvan Vrta, i on to uope ne razumije. Razumio bi da je netko pokuao ui. Ali izai? Nekoliko minuta kasnije, ili moda tisuu godina poslije, jer Bog, kada je zamiljen, nije svjestan prolaenja vremena, primi promjenu osjeaja od Adama i Eve. Oni su veseli, i tuga to su izbaeni iz Raja je definitivno manja. Bog odeta iz Raja dolje u Afriku da bi otkrio to je napravilo tu promjenu. Mogao bi biti dolje u nanosekundi, ali vie voli etati. Nalazi Adama i Evu u peini i dva psa i njihovu tenad koja uvaju strau na ulazu. Psi ree i laju na njega prije no to ga prepoznaju. Bog ih pomiluje, pogleda u peinu i vidi Adama i Evu s njihovom djecom, Kainom i Abelom, i dvoje malih djevojica. To su njihove sestre koje e postati Kainove i Abelove ene, znate. Ali to je druga pria. Bog je bio dirnut. Ako su ljudska bia mogla zadobiti takvu privrenost pasa, toliku da bi ovi napustili ljepote Raja, da doslovce iskopaju sebi put van samo

da bi bili s ljudima, onda ljudi moraju imati neto vrijedno. Tako se vratio u Vrt i rekao anelu s plamteim maem da istjera ostale ivotinje van. 'Bit e nereda,' ree aneo. 'Da, znam,' ree Bog. 'Ali ako uokolo ne bude bilo drugih ivotinja, jadni e psi skapati od gladi. Nemaju nita za jelo osim oraha.'" Paul i Morna bili su okirani takvim bogohuljenjem. Roger i Glenda su se smijali. Bilo je neto neugode u njihovom smijehu , ali ona je bila prouzrokovana reakcijom njihovih roditelja. Morna se smijala, ali je rekla, "Ovo je ovjek s kojim ja moram ivjeti! A kad vam je govorio o Ozirisu i Bogu, govorio vam je o sebi! Na trenutak je bila tiina. Paul je odluio da mu je sad prilika. "Sluaj, Leo, imao sam san ovog popodneva. Moda bi mogla biti izvrsna ideja za tebe." "Okej", ree Tincrowdor. Izgledao je umorno. "Nisi spavao ovog popodneva", ree Mavice. "Nisi bio u krevetu dulje od nekoliko minuta." "Znam jesam li spavao ili nisam. San je morao biti uzrokovan onim to se desilo ovog jutra. Ali divlji je. Sanjao sam da sam lovio prepelicu, ba kao to i jesam ovog jutra. Bio sam na istom polju, i Riley je ba pikirao, kao to i jest ovog jutra. Ali od tada nadalje... Leo nije nita rekao dok Paul nije zavrio. Zamolio je Rogera da ponovo napuni njegovu au. Na trenutak je vrtio palcima, a tada je rekao, "Stvar koja najvie zadivljuje u tvom snu je to to si ga ti sanjao. Previe je bogat u matovitim detaljima za tebe." Paul je otvorio usta da bi protestirao, ali Tincrowdor je podigao ruku za tiinu. "Moma mi je govorila o snovima koje si ti ispriao Mavice. Nema ih puno ili, radije, ne sjea ih se puno, a ono malo kojih se sjea ine ti se izvanrednim. Ali nisu. To su vrlo bijedne stvari. Vidi, to je osoba kreativnija i matovitija, to su njeni snovi bogatiji i originalniji. Da, znam da ima talent za ininjersku kreativnost. Uvijek prtlja oko spravica koje si izmislio. Zapravo, mogao si postati prilino bogat na nekima od njih. Ali si ili predugo odgaao prijaviti patent, ili te je ve netko pretekao, ili nikad nisi stigao napraviti model svoje sprave ili je nikad nisi zavrio. Netko je uvijek doao prije tebe. to je

znaajno. Trebao bi pogledati zato dangubi i tako izgubi. Ali ti ne vjeruje u psihoanalizu, zar ne?" "Kakve to veze ima s ovim snom?" ree Paul. "Sve je povezano, i sasvim dolje, gdje korijenje pronalazi put, i slijepi crvi tumaraju okolo i gnomi kopaju tunele kroz izmetine u potrazi za zlatom. ak i glupo avrljanje Mavice i Morne o veliinima haljina i receptima i traevima o svojim prijateljima ima smisla. Ako ih slua neko vrijeme, ako moe izdrati, vidjet e da zapravo ne razgovaraju o onome to se ini da razgovaraju. Ispod uobiajene poruke je tajna poruka, u kodu koji se moe otkriti ako jako radi na njemu, i ako ima talent da ga razumije. Veinom su to S. O. S. -i, kriptiki pozivi u pomo." "To mi se svia!" ree Mavice. "Goni se sa svojim kriptikim!" ree Morna. "to je sa snom?" ree Paul. "Kao nestruan analitiar, vie sam polaga - jaja, naalost, nego analitiar. Ne znam to tvoj san znai. Za to bi trebao ii psihoanalitiaru, a ti to, naravno, nee uiniti zato jer, prvo, kota puno novaca, a drugo, mislio bi da e ljudi misliti da si lud. Pa, zapravo i jesi, iako pati od one vrste ludila koja se zove normalnost. Ono to mene zanima su elementi tvog sna. Letei tanjur, plinovita zlatna krv iz njegovih rana, sfinga i svjetlucavi zeleni grad." "Sfinga?" Paul je pitao. "Misli na veliki kip kod piramida? Lav sa enskom glavom?" "Sad, to je egipatska sfinga, i ona je on, usput. Ja govorim o staroj grkoj sfingi s lavljim tijelo, i grudima i licem lijepe ene. Iako se ona koju si ti opisao doimala vie kao leokentaur. Imala je enski trup koji se spajao s lavljim tijelom, laviinim, da bi bili precizniji, tamo gdje je trebao biti ivotinjski vrat." "Nisam vidio nita takvoga!" "Nisi vidio cjelinu. Ali oito je da je bila leokenatur. Niti si joj dao ansu da ti postavi pitanje. to je to to ujutro ide na etiri noge, popodne na dvije, a uveer na tri? Edip je odgovorio na to pitanje i ubio je. Ti si je elio ubiti prije nego to je otvorila usta." "Koji je odgovor?" Mavice ree.

"ovjek", ree Glenda. "Tipino antropocentriki i muko ovinistiki." "Ali ovo nisu stara vremena, i ja sam siguran da ima pitanja koja su relevantna i dananjem dobu. Ali morao si itati o njoj jednom, moda u koli. Inae, zato bi bio taj lik? I to sa zelenim gradom? Jesi li ikad itao knjige o Ozu?" "Ne, ali sam odveo Glendu i Rogera da pogledaju film kad su bili mladi. Mavice je bila bolesna." "Nije mi dao da ga gledam na televiziji prolog mjeseca", Glenda ree. "Rekao je da je Judy Garland bila ivotinja." "Drogirala se!" ree Paul. "Osim toga, film je budalatina!" "Kako samo voli usporeivati jadnu napaenu duu s gamadi", ree Tincrowdor. "A prepostavljam da tvoja najdraa TV serija, Bonanza, nije fantastika? Ili Glazbeni ovjek, koga ti toliko voli? Ili moda stvari koje ita kao Sveto Pismo u naoj desniarskoj krpetini, Busiris Journal-Star?" "Nisi ti tako pametan", ree Paul. "Nema ni najmanju ideju to moj san znai!" "Vara se", ree Tincrowdor. "Ne, da sam tako pametan, naplaivao bih ti dvadeset i pet dolara po satu. Meutim, pitam se da li je to bio san. Ti to nisi stvarno vidio u polju? Usput, gdje se nalazi? Volio bih otii tamo i istraivati." "Ti jesi lud!" ree Paul. "Mislim da je bolje da krenemo", ree Morna. "Paul ima tako groznu utu boju." Paul je u tom trenutku prezirao Tincrowdora, ali ipak nije elio da ode. "Samo trenutak. Zar ne misli da bi to bila sjajna pria?" Tincrowdor je ponovo sjeo nazad. "Moda. Recimo da tanjur nije mehaniko vozilo ve ivo bie. S planeta je neke udaljene zvijezde, naravno. Marsovci vie nisu de rigeur. Recimo da osoba iz tanjura slijee ovamo jer misli oploditi planet. uta stvar nisu bila njezina krv, ve njezine spore ili jaja. Kada je spremna okotiti se ili izlei, onda je u ranjivoj poziciji, poput morske kornjae majke kada izlegne jaja na pijesku obale. Nije tako pokretna kako bi trebala biti. U kritinom trenutku dolazi lovac, i pogodi je. Rana otvori njezinu utrobu ili to ve, i ona preuranjeno izlegne jaja. Tada, nesposobna da uzleti u punom letu, sakrije se. Lovac je hrabar ovjek ili bez mate ili oboje. I tako odlazi u

umu za osobom iz tanjura. Jo je uvijek sposobno projicirati lane slike samog sebe; njegovo elektromagnetsko polje ili to god mu ve omoguava da leti kroz svemir, stimulira mozak vanzemaljca dvonoca koje ga lovi. Pobuene su slike duboke poput lovevoga nesvjesnog. Lovac misli da vidi sfingu i blistavi zeleni grad. I lovac je udahnuo neto jajaaca-spora. To je ono to osoba iz tanjura eli, jer je reproduktivni krug ovisan o ivim domainima. Poput metilja na ovjo j jetri. Jaja se razvijaju u larve koje ive na domainu. Ili moda nisu parazitske, ve simbiotske. Daju domainu neto korisno u zamjenu to ih on privremeno udomljava. Moda je faza inkubacije duga i komplicirana. Domain moe prenijeti jaja ili larve drugim domainima. Jesi li kihao uto, Paul?" S vremenom, larve e mutirati u neto, moda male tanjure. Ili u drugo prijelazno stanje, neto uasno i neprijateljsko. Moda e poprimiti razliite oblike, ovisno o kemijskom sastavu domaina. U svakom sluaju , u ljudskim biima reakcija nije samo fizika. Takoer je psihosomatska. Ali domain je osuen, i visoko je infektivan. Svatko tko doe u kontakt s njim bit e ispunjen njima, istrunuti pod njima, larvama. Nema anse za izoliranje domaina. Ne u ovom dobu velikog pokreta. ovjeanstvo je izumilo lokomotivu, automobil, avion samo da bi uinio prijenos smrtonosne larve lakim. Takvo je barem gledite osobe iz tanjura. Propast, propast, propast!" "Glupost, glupost, glupost", ree Morna. "Hajde, Leo, krenimo. Hrkat e kao svinja i nee imati ni trena sna. Uasno hre kad popije. Mogla bih ga ubiti." "Priekaj da vrijeme uini svoj posao", ree Tincrowdor. "Polako se ubijam viskijem. To je prokletstvo keltske rase. Cuga nas je, a ne Britanci, pobijedila. S kojom aliteracijom. elim vam bon voyage. Ili von voyage. Ja sam takoer djelomino i Nijemac." "Za to su sve tvoji teutonski preci odgovorni?" Mavice ree. "Za tvoju aroganciju?"

5. Nakon to su Tincrowderovi otili, Mavice ree, "Stvarno bi trebao otii u krevet, Paul. Stvarno izgleda slabo. I moramo se sutra rano ustati za crkvu." Nije odgovorio. Crijeva su mu se osjeala kao da ih je hobotnica stegla u smrtnoj agoniji. Doao je u kupaonicu upravo na vrijeme, ali je bol gotovo istrgla vrisak iz njega. Tada je bilo gotovo. Problijedio je kad je vidio to je plutalo u vodi. Bilo je malo, premalo da bi uzrokovalo takvu muku. Bila je to ovojnica duga oko jedan in, i bila je zagasito uta. Iz nekog razloga sjetio se prie o gusci koja je legla zlatna jaja. Poeo se tresti. Prolo je deset ili vie minuta prije nego to je mogao pustiti vodu, isprati, i izai iz kupaonice. Imao je viziju jajeta kako se razlae u cijevima, pogouje biljkama kanalizacije, kako iri svoje zle dijelove kroz blato, kako se prenosi do farmi za gnojivo, kako ga usisavaju korijeni kukuruza, brano, soja, kako ga jedu, kako se nosi u tijelima ljudi i ivotinja, kako... U spavaonici, Mavice ga je pokuala poljubiti za laku no. Okrenuo se. Da li je bio infektivan? Je li luak sluajno pogodio istinu? "Onda me nemoj poljubiti", Mavice je drhtala. "Nikad me nisi elio poljubiti osim kad si htio ii u krevet sa mnom. Tada sam jedino dobila njenost od tebe, ako se to moe nazvati njenou. Ali svejedno mi je drago. Imam upalu mjehura i povrijedio bi me. Napokon, to je moja dunost supruge, bez obzira kako sam bolesna. Odnosno, prema tebi." "Zavei, Mavice", ree on. "Bolestan sam. Ne elim da pokupi neto." "Pokupim to? Rekao si da se dobro osjea. Nema gripu, zar ne?" "Ne znam to imam", rekao je i zastenjao. "O, Boe, valjda nije bjesnilo", rekla je. "Ne bi moglo biti. Morna kae da bjesnilo ne djeluje tako brzo." "Pa to je onda?" "Ne znam", ree, i ponovo zastenje. "Zato Leo tako voli citirati? Koga bogovi ele unititi, prvo ga uine ludim?" "to bi to trebalo znaiti?" upitala je, ali se smekala. Poljubila ga je u obraz prije nego to se mogao usprotiviti, i okrenula se od njega.

Leao je budan dugo vremena, i kad je zaspao imao je hirovite snove. esto su ga budili, iako se sjeao tek nekoliko njih. Ali bio je jedan o blistavom zelenom gradu i stvari koja je bila pola lavica, a pola ena koja mu se pribliava preko polja skrletnih cvjetova.

6. Roger Eyre je stajao i gledao Lea Tincrowdora. Stajali su blizu ruba kukuruznog polja koje je bilo odmah pokraj ceste Little Rome. To su svakako tragovi velike make", rekao je. "Vrlo velike make. Da ne znam bolje, rekao bih da su bili lavlji ili tigrovi. Oni koji mogu letjeti." "Tvoj glavni predmet je zoologija, tako da bi ti trebao znati", Tincrowdor ree. Pogledao je u nebo. "Kiit e. Volio bih da imamo vremena da dobijemo odljev. Misli li da ako bismo se vratili nazad u tvoju kuu i uzeli neto gipsa...?" "Bit e teka kina oluja. Ne." "K vragu, trebao sam bar ponijeti kameru. Ali nikad nisam ni sanjao o ovome. To je objektivni dokaz. Tvoj otac nije lud, i taj san... I mislio sam da je ispriao vie nego obian san." "ali se", ree Roger. Tincrowdor je pokazao na otiske u blatu. "Tvoj se otac vozio na posao, kada je iznenada zaustavio auto upravo ovdje preko puta. Tri ovjeka u autu etvrt milje iza vidjela su ga kako je to uinio. Poznavali su ga, jer i oni rade u Tracklessu. Zaustavili su se i pitali ga da li mu se auto pokvario. Promrmljao je nekoliko nerazumljivih rijei i tada postao potpuno katatonian. Misli li da su ovi i ti tragovi samo sluajnost?" Dvadeset minuta kasnije, bili su u sanatoriju Adler. Kako su hodali niz hodnik, Tincrowdor ree, "Iao sam u sveuilite Shomi s dr. Crokerom, pa bih trebao izvui iz njega vie nego to bi rekao obini doktor. On misli da su moje knjige hrpa gluposti, ali obojica smo bili lanovi The Baker Street Irregulars i sviam mu se, i igramo poker dvaput mjeseno. Pusti mene da govorim. Nemoj rei nita o ovome. Moda bi nas mogao i zatvoriti." Mavice, Morna i Glenda su upravo izlazile iz lijenikova ureda. Tincrowdor im je rekao da e se vidjeti za minutu; elio je malo razgovarati s lijenikom. Uao je i rekao: "Bok, Jack. to se kuha?" Croker je bio est stopa i tri ina visok, i gotovo previe zgodan, i izgledao kao Tarzan koji je nedavno pojeo previe banana. Rukovao se s Tincrowdorom i rekao, blagim engleskim naglaskom, "Moemo se osloboditi privatnih ala." "Oprosti. Smijeh je moja obrana", ree Tincrowdor. "Mora da si stvarno

zabrinut zbog Paula." Vrata su se otvorila, i ula je Morna. Rekla je, "Dao si mi jasan znak da eli da se vratim sama, Jack. to nije u redu?" "Obeaj mi da nee nita rei porodici. Ili bilo kome", rekao je. Pokazao je na mikroskop ispod kojeg je bilo objektno stakalce. "Pogledaj ovo. Ti prva, Morna, jer si laboratorijski tehniar. Leo nee znati to vidi." Morna se nagnula, napravila potrebne preinake, gledala nekih deset sekundi, i tada rekla, "Boe!" "to je?" Leo ree. Morna se ispravila. "Ne znam." "Ni ja", ree Croker. "Prekopao sam sve moje knjige, i upravo je kao to sam sumnjao. Ne postoji takva stvar." "Poput irafe", ree Leo. "Dajte da pogledam. Nisam takva neznalica kao to mislite." Nekoliko minuta kasnije, uspravio se. "Ne znam to su ove dru ge stvari, naranaste, crvene, ljubiaste, tamno plave i Ijubiasto -plave stanice. Ali znam da ne postoje organizmi koji su oblikovani kao cigla sa zaobljenim krajevima i obojene jarko uto." "Nisu samo u njegovoj krvi, ima ih i u ostalim tkivima." ree Croker. Moj ih je tehniar naao dok je obavljao rutinske testove. ini se da je stvar omotana voskastom tvari koja ne skuplja mrlje. Stavio sam nekoliko primjeraka u kulturu zgusnute krvi, i oni napreduju, iako se ne razmnoavaju. Ostao sam budan cijele noi radei ostale testove. Eyre je vrlo zdrav ovjek, pored mentalnog odmaka. Ne znam to da uinim s tim, i, iskreno govorei, bojim se! Zato sam ga i stavio u izolaciju, pa ipak ne elim nikoga uzbuniti. Nemam nikakvih dokaza da bi mogao biti opasnost za nekoga. Ali on buja neim potpuno nepoznatim. To je paklenska situacija, jer nema nikakvih prethodnika koje bi mogli slijediti." Morna je briznula u pla. Leo Tincrowdor je rekao, "A ako se izvue iz katatonije, ne moete nita uiniti da ga zadrite ovdje." "Nita legalno", ree Croker. Morna smrkne, obrie suze, ispue nos, i ree, "Moda e jednostavno proi.

Te e stvari nestati i bit e to jo jedna medicinska zagonetka." "Sumnjam, Pollyanna", ree Tincrowdor. "Mislim da je to tek poetak." "Ima jo neto", ree Croker. "Epples, sestra koja mu je dodijeljena, ima lice koje je duboko izrezbareno aknama. Hou rei, imala je. Ula je u sobu da ga provjeri, a kad je izala, lice joj je bilo glatko i meko poput djejeg." Bila je duga tiina prije nego to je Tincrowdor rekao, "Ti misli, ti stvarno misli, da je Paul Eyre izveo udo? Ali on nije bio svjestan! I -" "Bio sam osupnut, ali ja sam znanstvenik", ree Croker. "Ubrzo nakon to mi je Epples, blizu histerije, rekla to se desilo, primijetio sam da je nestala bradavica na mojoj ruci. Sjetio sam se da sam je imao neposredno nakon to sam pregledao Eyrea..." "Daj, molim te!" ree Morna. "Da, znam. Ali ima jo. Morao sam prekoriti mukog bolniara, sadistikoga majmunolikog ovjeka zvanog Backers, zbog nepotrebne grubosti u nekoliko navrata. I sumnjao sam u njega, iako nisam imao dokaza, za otvorenu okrutnost u tretmanu nekolicine tvrdoglavijih pacijenata. Neko sam ga vrijeme promatrao, i ve bih ga davno otpustio, da nije tako teko dobiti pomo." "Ubrzo nakon to je Epples ostavila Eyrea, i ne znajui da su joj oiljci nestali, vratila se u sobu. Uhvatila je Backersa kako zabada iglu u Eyreovo bedro. Kasnije je rekao da je sumnjao da Eyre sve to glumi, ali nije imao nikakvog posla u sobi ili testirati Eyrea. Epples je poela tjerati Backersa iz sobe, ali nije imala priliku rei vie od dvije rijei. Backers se zgrabio za srce i bacio na lea. Epples me je pozvala i dala mu tretman usta -na-usta dok nisam stigao. Pokrenuo sam mu srce adrenalinom. Pola sata kasnije, uspio mi je rei to mu se dogodilo. Backers nema povijest sranih oboljenja, a EKG koji sam obavio pokazao je da mu je srce normalno. Ja -" "Sluaj", ree Tincrowdor, "da li mi ti govori da misli da Eyre moe istovremeno izlijeiti i ubiti? Projekcijom misli?" "Ne znam kako to radi ni zato. Mislio bih da je Backerov napad bio samo sluajnost da nije bio Epplesinih akni i moje bradavice. Zbrojio sam dva i dva i pokuao napraviti mali eksperiment. Osjeao sam se budalasto radei to, ali znanstvenici tre tamo gdje se budale boje kroiti. Ili je moda obratno.

U svakom sluaju, pustio sam nekoliko svojih laboratorijskih komaraca u Eyreovu sobu. I pazite, est koji su se smjestili na njega oekujui besplatan obrok samo su pala mrtva. Samo su pala na lea, poput Backersa." Bila je jo jedna duga tiina. Konano je Morna rekla, "Ali ako moe lijeiti ljude...?" "Ne on", ree Croker. "Mislim da su ti zagonetni uti mikroorganizmi u njegovim tkivima nekako odgovorni. Znam da zvui fantastino, ali-" "Ali ako moe lijeiti," ree Morna. "Kako je to divno!" "Da", ree Leo, "ali ako isto moe i ubiti, i kaem ako, jer se mora dodatno testirati prije nego to se takva mo prizna kao mogua, ako, kaem, moe ubiti bilo koga tko mu prijeti, tada..." "Da?" ree Croker. "Zamislite to bi se desilo kad bi bili puteni. Ne moe pustiti takvog ovjeka na slobodu. Kad pomislim koliko sam ga esto razljutio? Bilo bi gore nego da pustite iz kaveza gladnog tigra na Main Streetu." "Tono", ree Croker. "I dok je god u katatoniji, ne moe biti puten. U meuvremenu, neka bude u strogoj karanteni. Napokon, moe imati smrtonosnu bolest. I ako ponovite bilo to od ovog nekome drugome, ukljuujui njegovu porodicu, sve u porei. Epples nee nita rei, a nee ni Backers. Morao sam ga zadrati da bi ga mogao kontrolirati, ali on e utjeti. Razumijete li?" "Razumijem da bi mogao biti ovdje do kraja svog ivota", ree Tincrowdor. "Za dobrobit ovjeanstva."

Joseph Sheridan Le Fanu

CARMILLA

to se tie spisa koji se odnose na likove o kojima slijedi, doktor Hesselius je napisao opirnu studiju, koju je upotpunio preporukama svom eseju o udnom subjektu koji u rukopisu razotkriva. Ovaj misteriozni subjekt on obrauje u tom eseju, sa svojom uobiajenom uenou i otroumnou i s nevjerojatnom izravnou i saetou. On ini samo jedan od svezaka serije kolekcije spisa ovog izvanrednog ovjeka. Kako sam objavio ovaj sluaj u ovom svesku, jednostavno da bih zainteresirao laike, neu indicirati na inteligentnu damu, na ko ju se odnosi, ni u emu; i nakon dunog promiljanja odluio sam stoga ne objaviti nita od preciznih doktorovih razmatranja ili sutine njegovih izjava o subjektu koga opisuje kao "izazovan, mogu za povjerovati, jedan od najdubokoumnijih tajni dvojnog postojanja i srodnih." Bio sam nestrpljiv otkrivi ove papire da obnovim korespondenciju pokrenutu od doktora Hesseliusa toliko mnogo godina prije sa osobom tako mudrom i opreznom kakvom se ini da je njegov izvjestitelj bio. Na moju alost, meutim, ustanovio sam da je umrla u meuvremenu. Ona bi, najvjerojatnije, mogla dodati poneto o likovima s kojima je dolazila u kontakt na slijedeim stranicama sa, koliko ja mogu rei, vrlo savjesnom tonou.

Prvo poglavlje Rani uas U tajerskoj, smo, iako nismo bili nikakvi znaajni ljudi, stanovali u dvorcu, odnosno, zamku. Mali dohodak u tom dijelu svijeta puno znai. Osam ili devet stotina godinje moe uiniti uda. Teko da bismo se smatrali dobrostojeim ljudima kod kue. Moj otac je Englez i ja nosim englesko ime, iako nikad nisam vidjela Englesku. Ali tu, u ovom usamljenom i primitivnom mjestu, gdje je sve tako nevjerojatno jeftino, zaista ne vidim kako bi novac mogao poboljati nae materijalno stanje, na komoditet ili ak luksuz. Moj otac je sluio u Austriji i, nakon to je otiao u mirovinu, sa svojim prihodom i nasljedstvom kupio je ovu feudalnu nastambu i malo imanje na kojemu stoji, izuzetno povoljno. Nita ne moe biti slikovitije ili usamljenije. Nalazi se na obronku ume. Cesta, vrlo stara i uska, ide od pokretnog mosta, koji nikad nije bio dignut u moje vrijeme, preko prokopa, punog grgea, po kome plivaju labudovi i po ijoj povrini plutaju bijeli cvjetovi lopoa. Nad svime ovim die se zamak sa svojim proeljem s mnotvom prozora, svojim tornjevima i svojom gotikom kapelicom. uma se otvara u nesvakidanjem i vrlo slikovitom pogledu ispred ulaznih vrata posjeda, a na desno strmi gotiki most nosi cestu preko rjeice koja vijuga kroz duboke sjene ume. Rekoh da je ovo vrlo usamljeno mjesto. Prosudite da li sam rekla istinu. Gledajui od ulaznih vrata zamka prema cesti uma, u kojoj na zamak stoji, protee se petnaest milja nadesno i dvanaest nalijevo. Najblie naseljeno selo je oko sedam vaih engleskih milja nalijevo. Najblii naseljeni dvorac s nekim povijesnim znaajem je starog generala Spielsdorfa, gotovo dvadeset milja daleko na desno. Rekoh "najblie naseljeno mjesto" jer postoji, samo tri milje na zapad, to e rei u pravcu dvorca generala Spielsdorfa, ruevno selo, sa udnom malom crkvicom, sada bez krova, sa svojom pobonom laom gdje je pohabana grobnica ponosne obitelji Karnstina, sada izumrle, koja je posjedovala jednako usamljeni zamak koji, sa ruba ume, gleda na tihe ruevine grada. tujui razlog naputenosti ovog impresivnog i melankolinog mjesta, legendu koja se na

njega odnosi ispriat u neto kasnije. Moram vam sada rei kako je malena druina koja ini stanovnike naeg dvorca. Ne ukljuujem tu poslugu ili one koji stanuju u graevini uz dvorac. ujte i udite se! Moj otac, koji je najbolji ovjek na zemlji, ali koji stari; i ja, koja u vrijeme ove prie, imam tek devetnaest. Osam godina je prolo od tada. Ja i moj otac inimo obitelj dvorca. Moja majka, tajerska dama, je umrla u mom djetinjstvu, ali imala sam dobru guvernantu koja je bila sa mnom, mogu rei, od mog djetinjstva. Ne mogu se sjetiti vremena kad njeno debelo, dobroudno lice nije bilo u obiteljskoj slici mojih sjeanja. To je Madame Perrodon, porijeklom iz Berna, ija briga i dobroudnost su mi nadoknadili gubitak majke, koje se ak i ne sjeam, tako sam je rano izgubila. Ona je bila trei lan za stolom. Tu je i etvrta, Mademoiselle De Lafontaine, dama koju moete smatrati, vjerujem, "zavrnom guvernantom". Ona govori francuski i njemaki, Madame Perrodon francuski i iskvareni engleski kome smo otac i ja dodali engleski koji, djelomino da ne bi postao zaboravljeni jezik, a djelomino zbog rodoljubnih razloga, govorimo svakodnevno. Posljedica toga je brbljanje koje strance tjera u smijeh i koga neu ni pokuati reproducirati u ovoj prii. A tu su i dvije ili tri mlade dame prijateljice, otprilike mojih godina, koje nas povremeno posjeuju na due ili krae vrijeme i koje i ja povremeno posjeujem. To su bila naa uobiajena drutvena druenja; ali naravno postoja la je uvijek ansa posjeta "susjeda" pet ili est morskih milja udaljenih. Moj ivot je bio, u svakom sluaju, vrlo usamljeniki, uvjeravam vas. Moje guvernante su imale nada mnom toliko kontrole koliko moete zamisliti da bi takve cijenjene osobe imale u zamku poprilino razmaene djevojke iji joj je jedini roditelj dozvoljavao da bude otprilike sve kako ona eli. Prvi dogaaj u mome ivotu, koji je ostavio uasan utisak u mome umu, koga se, zapravo, nikada nisam oslobodila, je najraniji dogaaj moga ivo ta koga se sjeam. Netko e pomisliti da je nevaan i da ne bi trebao biti zabiljeen ovdje. Vidjet ete, meutim, pravovremeno, zato ga spominjem. Djeji boravak, kako su ga zvali, mada je bio samo moj, bila je velika soba na prvom katu dvorca sa strmim hrastovim krovom. Nije mi moglo biti vie od est godina, kad se jedne noi probudih i traei pogledom po sobi iz kreveta, ne ugledah sluavku. Ni moje dadilje nije bilo i ja sam bila posve sama. Nisam bila uplaena, jer sam bila jedno od one sretne djece koju nisu plaili priama o duhovima i vilama i

slinima te vrste koje nas tjeraju da se pokrijemo preko glave kad vrata odjednom zakripe ili kad svijea koja se gasi zadrhti inei da sjene visokih stupova kreveta zapleu po zidovima, pribliavajui se naim licima. Bila sam ljuta i uvrijeena to su me ostavili samu i, kako sam smatrala, zanemarenu i poeh jecati, pripremajui se na pla od srca; kad na svoje iznenaenje ugledah ozbiljno, ali vrlo lijepo lice kako me promatra s ruba kreveta. Pripadalo je mladoj dami koja je kleala drei ruke pod pokrivaem. Pogledah je zaueno i prestadoh jecati. Njene ruke me pomilovae i ona lijee u krevet do mene, privlaei me k sebi, smijeei se; odmah se osjetih divno utjeenom i ponovno zaspah. Probudi me osjeaj kao da dvije igle ulaze u moje grudi vrlo duboko i u isto vrijeme i ja glasno kriknuh. Dama ustukne, oiju prikovanih uz mene i tada sklizne na pod i, kako sam mislila, sakrije se pod krevet. Sad sam po prvi put bila uplaena i povikah koliko sam god mogla. Dadilja, sluavka, kuepazitelj, svi oni pojurie unutra i, uvi moju priu, prikazaeje nevanom, tjeei me kako su najbolje znali. Ali mada sam bila dijete mogla sam vidjeti kako su im lica blijeda i s izrazima tjeskobe, vidjeh kako gledaju pod krevet i po sobi, kako vire pod stolove i otvaraju ormare; a kuepazitelj je apnuo dadilji: "Stavi ruku na pokriva kreveta; netko doista je leao ovdje, sigurno koliko je sigurno da to nisi bila ti; mjesto je jo toplo." Sjeam se kako me je sluavka tjeila i kako su svo troje pregledali moje grudi tamo gdje sam rekla da sam osjetila ubod, no objavie da ne mogu nai nikakvih vidljivih znakova da mi se ita slino dogodilo. Kuepazitelj i jo dvojica slugu drali su strau u djejoj sobi, sjedei cijele noi i od tada je sluga uvijek sjedio u djejoj sobi sve do moje etrnaeste. Bila sam nervozna dugo vremena nakon toga. Zvali su doktora, bio je bljedunjav i postariji. Kako dobro se sjeam njegovom dugoljastog, mrzovoljnog lica, izbrazdanog boginjama i njegove kestenjave perike. Dugo vremena, svaki drugi dan, dolazio je davati mi lijek koji sam, naravno, mrzila. Jutro nakon to sam vidjela ovo ukazanje bila sam uasnuta i nisam mogla ostati sama, po danu samo na kratko. Sjeam se kako je moj otac dolazio i stajao uz moj krevet, veselo govorei i postavljajui dadilji bezbroj pitanja i smijui se od srca na jedan od odgovora i tapui me po ramenu i ljubei me i govorei mi da se ne bojim da je to bio samo san i da me ne moe povrijediti.

Ali nisam bila utjeena jer znala sam da posjeta nepoznate ene nije bio san; i bila sam uasno uplaena. Malo me je umirilo to to mi je sluavka tvrdila da je ona bila ta koja je dola i nadvila se nad mene i legla uz mene na krevet i da sam vjerojatno bila u polusnu poto je nisam prepoznala. Ali i to, mada je bilo podrano i od dadilje, nije me potpuno zadovoljilo. Sjeam se, poslije nekoliko dana, dostojanstvenog starijeg mukarca u crnoj sveenikoj halji, koji je doao u sobu s dadiljom i kuepaziteljem koji je razgovarao malo s njima i vrlo ljubazno sa mnom; njegovo lice bilo je vrlo blago i njeno i on mi ree da emo se sada pomoliti i sklapajui moje ruke elio je da kaem tiho, dok su oni molili, "Gospode, uj nae dobronamjerne molitve za nas, za Isusa." Mislim da je upravo to rekao jer sam to esto ponavljala u sebi i moja dadilja me je godinama poticala da to izgovaram u svojim molitvama. Tako se dobro sjeam tog dobronamjernog njenog lica tog bjelokosnog starca u crnoj sveenikoj halji koji je stajao u jednostavnoj, dostojanstvenoj smeoj sobi s nezgrapnim namjetajem tri stoljea starim oko njega i oskudne svjetlosti koja je mutila sjenovitu atmosferu dolazei kroz male reetkaste prozore. On je kleknuo i tri ene zajedno s njim i molio je na glas iskrenim, drhtavim glasom, inilo mi se, dugo vremena. Zaboravih svoj prijanji ivot i nakon toliko vremena to se ini tako udnim, ali osjeaj koji sam upravo opisala jasan je u usamljenoj slici fantazmagorije okruene tamom.

Drugo poglavlje Gost Ispriat u vam sada neto tako udno da e vam trebati sva vaa vjera da povjerujete mojoj prii. No ne samo da je istinita, ve je to istina kojoj sam svjedokom. Bila je divna ljetna veer kad me moj otac upita, kako je to nekad inio, elim li se malo proetati s njim lijepim umskim perivojem za koga sam spomenula da je stajao ispred zamka. "General Spielsdorf ne moe jo doi kako sam se nadao", ree moj otac dok smo etali. Trebao nas je posjetiti na nekoliko tjedana i oekivali smo da e doi slijedei dan. Trebao je dovesti sa sobom mladu damu, svoju neaku i tienicu, Mademoiselle Rheinfeldt, koju nikada nisam vidjela, ali za koju sam ula da je divna djevojka i u ijem sam se drutvu nadala da u provesti mnogo sretnih dana. Bila sam tako razoarana da jedna mlada dama koja ivi u gradu ili ivom susjedstvu to ne moe ni zamisliti. Taj posjet i poznanstvo koje mi je bilo obeano sanjala sam ve tjednima. "I kada e doi?", upitah. "Ne prije jeseni. Nita jo dva mjeseca, bojim se", odgovori on. "Sad mi je drago, draga, da nikad nisi srela Mademoiselle Rheinfeldt." "Ali zato?" upitah, ujedno uplaena i znatieljna. "Zbog toga to je jadna gospoica mrtva", on odgovori. "Posve sam zaboravio da ti nisam rekao, ali ti nisi bila u sobi kad sam primio generalovo pismo veeras." Bila sam okirana. General Spielsdorf je spomenuo u svom prvom pismu, est ili sedam tjedana prije, da ona nije onako dobro kako bi elio da jest, ali nije bilo niega to bi navodilo na sumnju opasnosti. "Evo generalovog pisma" on ree pruajui mi ga. "Bojim se da je jako uzrujan; pismo mi zvui jako uzrujano." Sjedosmo uz grubu klupu ispod nekoliko velianstvenih stabala limete. Sunce se sputalo u svome svom melankolinom bljetavilu iza umovitog horizonta i potok, koji je protjecao pokraj kue i ispod starog pominog mosta koji sam

spomenula, vijugao je izmeu plemenitih stabala, gotovo pokraj naih nogu, zrcalei u svojoj struji grimizno nebo. Pismo generala Spielsdorfa bilo je udnovato, tako bijesno i mjestimino proturjeno, da sam ga dvaput morala proitati - drugi put glasno ocu - a svejedno ga nisam posve shvatila osim da je uasna tuga poremetila njegov um. Glasilo je, "Izgubio sam svoju najdrau ki, jer toliko sam je volio. Tijekom posljednjih dana bolesti drage Berthe nisam vam bio u stanju pisati. Prije toga nisam ni pomiljao da je u opasnosti. Izgubio sam je, i sad sam shvatio sve, a prekasno je. Umrla je mirom nevinoga i s nadom u sretnu budunost. Zloinac koji je izdao nau zaslijepljenu gostoljubivost to joj je uinio. Mis lio sam da prihvaam u svoj dom nevinu, vedru, armantnu pratnju mojoj izgubljenoj Berthi. Nebesa! Kakva sam budala bio! Zahvaljujem Bogu to je moje dijete umrlo bez znanja razloga njene patnje. Umrla je bez da je i naslutila prirodu svoje bolesti i prokletu strast osobe koja joj je donijela bijedu. Posveujem ostatak svog ivota nalaenju i unitenju udovita. Reeno mi je da se mogu nadati da u uspjeti u svom pravednom i nemilosrdnom cilju. Trenutno jedva da ima traka svjetlosti koji e me voditi. Proklinjem tatu skeptinost, svoju gadljivu sklonost prema superiornosti, svoju zaslijepljenost, svoju svojeglavost - sve to prekasno. Ne mogu pisati ili razgovarati sabrano. Zbunjen sam. I zato, kad se malo saberem, posvetit u se ovom istraivanju, koje e me najvjerojatnije odvesti do Bea. Negdje u jesen, za dva mjeseca, ili prije ako poivim, vidjet u te - odnosno, ako se slae; rei u ti sve to se bojim staviti na papir. Zbogom. Moli za mene, dragi prijatelju." Tim rijeima zavravalo je ovo udno pismo. I mada nikad nisam vidjela Berthu Rheinfeldt moje se oi naglo napunie suzama; bila sam uplaena koliko i duboko razoarana. Sunce je zalo i suton je stigao u vrijeme kad sam vratila generalovo pismo svome ocu. Bilo je krasno isto vee i mi smo tumarali nagaajui o moguim znaenjima ovih agresivnih i nepovezanih reenica koje smo upravo proitali. Trebali smo proi gotovo milju prije nego stignemo do ceste koja je dolazila pred zamak i za to vrijeme mjesec je zasjao jasno. Na pokretnom mostu sretosmo Madame Perrodon i Mademoiselle De Lafontaine koje su izale bez svojih eiria da uivaju u predivnoj mjeseini. uli smo njihove glasove kako uzbueno brbljaju dok smo se pribliavali.

Pridruismo im se na pokretnom mostu i zastadosmo da se s njima divimo krasnom prizoru. Pejza kroz koji smo upravo proli leao je pred nama. Nalijevo je uska cesta ila oko nakupina gordih stabala i gubila se prema zatamnjenoj umi. Nadesno ta ista cesta kriala se sa strmim i slikovitim mostom blizu koga je stajala ruevina tvrave koja je jednom uvala prilaz; a iznad mosta naglo se dizala uzvisina, pokrivena drveem i u sjenama sivih nakupina bjelokosnih stijena. Preko tratine i nizine padao je tanak sloj magle, poput dima, u udaljenosti nalik na providni veo; tu i tamo mogli smo vidjeti rijeku kako se blista u mjeseini. Ljepeg, divnijeg prizora nije bilo za zamisliti. Vijesti koje sam upravo ula uinie je melankolinom; ali nita nije moglo poremetiti njenu uzvienu spokojnost, niti promijeniti velianstvenost i maglovitost vidika. Moj otac, koji je volio slikovitost i ja, stajali smo promatrajui u tiini prizor pred nama. Dvije dobre guvernante, stojei malo iza nas, raspravljale su o prizoru i vrlo rjeito o mjesecu. Madame Perodon bila je debela, sredovjena, ali romantina i govorila je pomalo poetino. Mademoiselle De Lafontaine - po svome ocu koji je bio Nijemac bila je psihologina, metafizika i pomalo mistina - sad ree da je znano da kad mjesec sja tako intenzivno on pobuuje posebnu spiritualnu aktivnost. Djelovanje punog mjeseca kad ovako blista je opinjavajui. Djeluje na snove, djeluje na luake, djeluje na nervozne ljude; ima nevjerojatno fiziko djelovanje na sve ivo. Mademoiselle spomene da je njen roak, koji je asnik na trgovakom brodu, zaspao na palubi za vrijeme jedne takve noi, leei na leima, s licem prema mjeseini i naglo se probudivi nakon sna o starici koja ga je kandama grebla po licu, to je izobliilo jednu stranu njegovog lica koja se nikada nije posve oporavila. "Mjesec ove noi", ona ree, "pun je neobinog i magnetinog djelovanja pogledajte, moete vidjeti kad se okrenete kako na prednjoj strani zamka, svi prozori blistaju i blijete srebrnim odsjajem kao da nevidljive ruke osvjetljavaju sobe da prime vilinske goste." Kad se ovjeji duh ulijeni i kad nerado govorimo sami, rado sluamo govor drugih; i tako nastavih promatrati razdragana zvonkim razgovorom dama. "Potiten sam veeras", ree moj otac nakon to je uslijedila tiina i citirajui Shakespearea koga je, da bi odrao na engleski, obiavao itati glasno, on ree: ' Zaista ne znam zato tako tuan jesam:

Zabrinjava me; ti kae da zabrinjava te to; Ali kako to mi je dolo - tako to je i prolo.' "Zaboravio sam ostatak. Ali osjeam kao da nam prijeti neka velika nesrea. Pretpostavljam da je pismo sirotog generala odgovorno za to." U tom trenutku neeljeni zvuk kotaa koije i mnotva kopita privue nau panju. inilo se kao da se pribliavaju sa uzvisine nad mostom i vrlo skoro tamo se pojavi koija. Prvo dva konjanika prijeoe most, tada doe koija koju su vukla etiri konja, a dva ovjeka su jahala iza nje. Izgledala je kao putna koija neke plemenite osobe i svi smo odmah bili opinjeni tim vrlo neobinim prizorom. U nekoliko trenutaka on postade jo interesantniji, jer upravo kako je koija prela vrh strmog mosta jedan od voa, prestraivi se, prenese svoju paniku na ostale i nakon nekoliko skokova svi oni udarie u divlji galop i protutnjivi izmeu dva konjanika koji su jahali naprijed pojurie prema nama grmei brzinom uragana. Uzbudljivost prizora bijae time potresnija zbog jasnih, dugih vriskova enskog glasa s prozora koije. Pribliismo se znatieljni i uasnuti; moj otac u tiini, mi ostali u raznim stadijima straha. Nismo dugo iekivali. Prije nego su stigli pred pokretni most pred dvorcem, prema kome su oni ili, gdje je stajao uz velianstvena stabla limete na drugoj strani kameni kri, na iji pogled konji, sada trei posve uasnuto, skrenue zatjeravi kota u korijenje drvea koje je izbilo iz zemlje. Znala sam to e se dogoditi. Pokrih oi, ne smogavi to vie gledati i okrenuh glavu; istovremeno zauh krik svojih prijateljica koje su bile neto ispred mene. Znatielja mi otvori oi i ja ugledah prizor potpune konfuzije. Dva konj a su bila na tlu, koija otvorena s jedne strane sa dva kotaa u zraku, mukarci su bili zauzeti oslobaanjem od drvea a dama, zapovjednog glasa i izgleda, izala je i stajala prekrienih ruku, podiui rupi svako malo do svojih oiju, iako su podigli vrata koije, mlada dama unutra inila se beivotnom. Moj dragi stari otac je ve bio uz stariju damu sa eirom u rukama, oito nudei svoju pomo i utoite u zamku. Dama se nije inila da uje ili vidi ita drugo osim njene

djevojke koju su poloili na kosinu obale. Prioh; mlada dama je oito bila u oku, ali nipoto mrtva. Moj otac, koji se smatrao nekom vrstom medicinara, upravo je postavio prste na njeno zapee i uvjeravao damu, koja se izjasnila kao njena majka, da je njen puls, mada slab i nepravilan, ipak posve prisutan. Dama sklopi ruke i pogleda uvis, kao da na trenutak zahvaljuje; ali se onda odmah rasplae na vrlo teatralan nain koji je, vjerujem, uroen nekim ljudima. Za svoje godine bila je vrlo zgodna ena i mora da je nekad bila vrlo lijepa; bila je visoka, ali ne mrava, obuena u crni barun i poprilino blijeda, ali ponosna i zapovjednog dranja, mada sada udno potresena. "Zar je itko tako uroeno sklon nesreama?" zauh je kako govori, ruku sklopljenih, kako sam dolazila. "Tu sam na putovanju koje znai ivot ili smrt u kome izgubiti sat moda znai izgubiti sve. Moje dijete se nee dovoljno oporaviti da nastavi putovanje koje tko zna koliko e trajati. Moram je ostaviti; ne mogu, ne usuujem se, kasniti. Koliko daleko je, gospodine, moete li mi rei, najblie naselje? Moram je ostaviti tamo; neu vidjeti svoju najdrau niti uti o njoj sve do svog povratka, za tri mjeseca." Povukoh oca za kaput i uurbano mu apnuh, "Oh!, tata, molim te pitaj je da ostane s nama - to bi bilo tako divno. Pitaj." "Ako bi Madame povjerila svoje dijete na brigu mojoj keri i njenoj dobroj guvernanti, Madame Perrodon, obeavam da e biti na gost, pod mojoj zatitom, do njenog povratka, uinila bi nam ast i obvezala bi nas i mi bismo postupali prema njoj sa svom brigom i odanou koju svetost povjerenja zasluuje." "Ne mogu to uiniti, gospodine, iskoritavati tako vau ljubaznost i plemenitost." ree dama smeteno. "Naprotiv, uinili biste nam veliku ljubaznost u trenutku kad nam najvie treba. Moju ki je upravo razoarala okrutna nesrea posjeta koga je dugo oekivala nadajui se velikoj srei. Ako nam povjerite mladu damu bit e to njena najvea utjeha. Najblie naselje na vaem putu je udaljeno i nema takvog prihvatilita kojemu biste povjerili svoju ki; ne moete joj dopustiti da nastavi putovanje na kojoj joj prijeti opasnost. Ako, kako kaete, ne moete odloiti putovanje, morate se oprostiti od nje noas, a nigdje ne moete nai iskrenije uvjerenje o brizi i njezi nego ovdje."

Bilo je neega u pojavi i liku dame tako plemenito, to je ulijevalo potovanje i u njenom ponaanju tako privlano, to je impresioniralo, to ju je razlikovalo od njene pratnje i to je dokazivalo da je osoba kojoj se moe vjerovati. Za to vrijeme koiju su podigli i konji postadoe ponovno posve posluni. Dama povrno pogleda prema keri usuujem se primijetiti ne onoliko naklono koliko bi netko pomislio zbog naina na koji je scena poela; tada klimne malo mome ocu i povue se dva, tri koraka s njim da je ne moemo uti; govorei s njim vrsto i neuznemireno, nimalo nalik nainu kojim je do sada govorila. Zbunjivalo me je to to moj otac ne vidi promjenu i bijah ujedno i neobino znatieljna da saznam o emu govori, gotovo u njegovo uho, tako usrdno i naglo. Dvije, tri minute, mislim, bila je tako zauzeta, tada se okrene i u nekoliko koraka prie svojoj keri koja je leala pridrana od Madame Perrodon. Ona klekne uz nju na trenutak i apne joj u uho, kako se Madame inilo, kratki blagoslov; tada je ovla poljubivi ue u koiju, zatvori vrata, koija u ukraenoj odori skoi naprijed, jahai pourie ispred njih, koija pucne biem, konji se trgoe i naglo pojurie u urnom kasu koji e se vrlo brzo pretvoriti u galop i koija se otkotrlja dalje praena s jednako uurbanom dvojicom konjanika u pozadini.

Tree poglavlje Usporeujemo biljeke Pogledom smo ispratili koiju dok se nije lagano izgubila iz vida u maglovitoj umi; i sam zvuk kopita i kotaa zamro je u tihom nonom zraku. Niega nije bilo da nas uvjeri da pustolovina nije bila tek iluzija trenutka osim mlade dame, koja je upravo tog trenutka otvorila oi. Nisam je vidjela, jer joj je lice bilo okrenuto od mene, ali podigla je glavu, oito gledajui oko sebe i zauh vrlo slatki glas kako pita, alostivo, "Gdje je mamma?" Naa je dobra madame Perrodon njeno odgovorila i dala joj neto utjenih obeanja. ula sam je tada kako pita: "Gdje sam? Kakvo je ovo mjesto?" i poslije toga ree, "Ne vidim koiju; i Matska, gdje je?" Madame odgovori na sva njena pitanja toliko koliko ih je mogla razumjeti; i postepeno se mlada dama prisjetila kako se nesrea dogodila i bilo joj je drago uti da nitko u, ili na koiji nije bio povrijeen; i kad saznade da ju je mamma ovdje ostavila dok se ne vrati za tri mjeseca, zaplae. Htjedoh dodati svoje utjene rijei onima Madame Perrodon, kada Mademoiselle de Lafontaine poloi svoju ruku na moju, rekavi: "Ne prilazite, za sada moe razgovarati tek s jednom osobom; i najmanje uzbuenje bi joj moglo biti previe." im se udobno smjesti u krevetu, mislila sam, otii u u njezinu sobu da je vidim. Moj otac je u meuvremenu poslao slugu na konju po lijenika, koji je ivio oko devet kilometara dalje; a spavaa soba za prijem mlade dame je spremljena. Neznanka je tada ustala i, oslanjajui se na Madaminu ruku, polako prela preko pokretnog mosta do ulaza u zamak. U predvorju su ekali sluge da je prime i smjesta je odvedena u svoju sobu. Soba u kojoj smo obiavali sjedili je, poput nae sobe za primanje, dugaka, s etiri prozora koji gledaju na jarak i pomini most, na prizor ume koji sam upravo opisala.

Namjetaj je bio od stare rezbarene hrastovine, s velikim rezbarenim ormariima i stolicama tapeciranim grimiznim Utrecht barunom. Zidovi su bili pokriveni tapiserijama u velikim zlatnim okvirima, figurama prirodne veliine, u starinskim i vrlo udnim odorama, a osobe su bile predstavljene u lovu, potjeri i openito slavlju. Nije naroito svean da bi bio posebno udoban; ovdje smo dolazili na aj iji je patriotski znaaj bio obogaen kavom i okoladom. Tamo smo sjedili te noi kod upaljenih svijea prepriavajui dogaaj te veeri. Madame Perrodon i Mademoiselle bile su dio druine. Mlada strankinja tek to je legla u krevet, utonula je u dubok san; i dame je ostavie na brigu slugi. "Kako vam se svia naa goa?" upitam odmah poto je Madame ula. "Ispriat ete mi sve o njoj?" "Jako mi se svia", odgovori Madame. "Ona je, ini mi se, najljepe stvorenje koje sam ikad vidjela; tvojih je godina i tako je njena i divna." "Posve je prelijepa", ubaci Mademoiselle, koja je na trenutak zavirila u strankinjinu sobu. "I tako sladak glas!" dodala je Madame Perrodon. "Jeste li zamijetili enu u koiji, nakon to je ponovno krenula, koja nije izala", ispitivala je Mademoiselle, "ve samo gledala kroz prozor?" Ne, nismo je vidjeli. Tada je opisala udnu crnu enu, s nekakvim obojenim turbanom na glavi, koja je cijelo vrijeme promatrala sa prozora koije, klimajui glavom i cerei se podrugljivo prema damama, bljetavih oiju i velikih bijelih bjeloonica i zubiju izbaenih kao u bijesu. "Da li ste primijetila kao sluge boleivo izgledaju?" upita Madame. "Da", ree moj otac koji je upravo uao, "runijih, odrpanijih ljudi ja u ivotu nisam vidio. Nadam se da nee orobiti jadnu damu u umi. To su meutim vjeti grubijani; sve su uinili spremnim u minuti." "Rekla bih da su izmoreni dugim putovanjem", ree Madame. "Osim to izgledaju zlobno, njihova lica su udno iskrivljena tamna i ozbiljna. Vrlo sam znatieljna, priznajem; ali mislim da e nam mlada dama rei sve sutra, ako se dovoljno oporavi."

"Mislim da nee", ree moj otac s misterioznim smijekom i malo klimajui glavom, kao da zna vie nego nam eli rei. To me je uinilo jo znatieijnijom da saznam to se dogodilo izmeu njega i dame u crnom barunu, u kratkom, ali ustrom razgovoru koji je rezultirao njenim naglim odlaskom. Tek to smo ostali sami poeh ga nagovarati da mi kae. Nije ga trebalo puno nagovarati. "Nema nekog posebnog razloga zato ti ne bih rekao. Izrazila je dvojbu da nam stvara nevolje s brigom oko njene keri rekavi da je krhkog zdravlja i nervozna, ali nije bolesna - svojevoljno je to rekla - ne pati od privienja i da je posve zdrava uma." "Kako udna stvar za rei!" prekinuh ga. "Bilo je to posve nepotrebno." "Ipak bilo je reeno", nasmije se on, "i poto eli znati sve to se dogodilo, a zapravo je bilo malo toga, to ti govorim. Tada je rekla, 'Na dugom sam putu koji je od ivotne vanosti' - naglasila je tu rije - 'brzom i tajnom; vratit u se po svoje dijete za tri mjeseca; u meuvremenu, ona nee govoriti nita kao ni mi, od kuda dolazimo i kuda putujemo.' To je sve to je rekla. Govorila je na istom francuskom. Kad ree rije 'tajna', napravila je stanku od nekoliko sekundi, izgledajui ozbiljno, gledajui me ravno u oi. Pretpostavljam da je to bilo od velike vanosti. Vidjela si kako je brzo otila. Nadam se da nisam uinio ludost uzimajui si na brigu mladu damu." to se mene tie ja sam bila oduevljena. eznula sam da je vidi m i razgovaram s njom; i ekala sam jedino da me doktor pusti unutra. Vi, koji ivite u gradovima, nemate ni ideje kako je velik dogaaj biti upoznat s novim prijateljem u ovakvom osami koja nas okruuje. Doktor nije stigao sve do blizu jedan sat; ali nisam mogla nita vie otii u krevet i zaspati nego bih mogla pjeke dostii koiju kojom se princeza u crnom barunu odvezla. Kad je lijenik siao dolje u salon donio je povoljan izvjetaj o svojoj pacijentici. Ustala je, puls joj je normalan, doima se posve dobro. Nije povrijeena i mali ok njenih ivaca proao je posve bezopasno. Nema tete ako je odem vidjeti, ako to obje elimo; i s tom dozvolom ja pooh da vidim da li e mi dozvoliti da je posjetim u njenoj sobi na nekoliko minuta. Sluga se odmah vratio rekavi da ona ne eli nita vie.

Moete biti sigurni da nisam dugo ekala da ne dobijem to odobrenje. Naa posjetiteljica leala je u jednoj od najljepih soba u zamku. Bila je, pretpostavljam, pomalo sveana. Ozbiljna tapiserija bila je na suprotnom kraju kreveta, predstavljajui Kleopatru sa zmijom na grudima; i druge ozbiljne klasine scene su bile predstavljene, malo izblijedile, po zidovima. Ali bilo je zlatnih rezbarija bogatih i raznolikih boja dovoljno u drugim dekoracijama sobe da nadoknade turobnost stare tapiserije. Svijee su gorile uz krevet. Ona je sjedjela; njena krhka lijepa figura bila je zaogrnuta mekom svilenom haljinom s cvjetnim uzorkom i obrubljena debelom jednostavnom svilom, koju je njena majka bacila preko njenih nogu dok je ona leala na tlu. to je bilo to to me je, kad sam dostigla do ruba kreveta i upravo poela svoju malu dobrodolicu, pogodilo na trenutak i uinilo da ustuknem korak ili dva od nje. Rei u vam. Vidjeh ono isto lice koje me posjeivalo nou u djetinjstvu, k oje je ostalo tako ucrtano u mom pamenju, i o kome sam toliko godina razmiljala sa strahom, kad nitko nije sumnjao u ono to sam mislila. Bilo je lijepo, ak prekrasno i, kad sam ga prvi put vidjela, nosilo je isti melankolini izraz. Ali on se gotovo odmah razlio u udni nepomian osmijeh prepoznavanja. Prola je puna minuta, i tada je konano ona progovorila; ja nisam mogla. "Kako udesno!" uzviknula je. "Prije dvanaest godina, vidjela sam tvoje lice u snu, i otada me proganja." "Zaista udesno!" ponovila sam, s trudom prevladavajui strah koji mi je na neko vrijeme sputao glas. "Prije dvanaest godina, u mati ili stvarnosti, ja sam te sigurno vidjela. Nisam mogla zaboraviti tvoje lice. Otada mi je ostalo pred oima." Osmijeh joj je omekao. togod da sam mislila da je udno u njemu, iezlo je i njeni obrazi s jamicama bili su oaravajue lijepi i inteligentni. Primila sam njenu ruku dok je govorila. Bila sam malo srameljiva, kako obino i jesu usamljeni ljudi, ali situacija me uinila razgovorljivom i gotovo hrabrom. Stisnula mi je ruku, poloila svoju na nju i oi su joj sjale dok se, gledajui me uurbano u oi, nasmijala i zacrvenila.

Vrlo je lijepo odgovorila na moju dobrodolicu. Sjela sam do nje, jo uvijek u uenju; i ona ree: "Moram ti ispriati moju viziju o tebi; tako je neobino da smo ja i ti imale, jedna o drugoj, tako ivopisan san, da smo se obje vidjele, ja tebe i ti mene, kako to se sada gledamo, kad smo obje naravno bile tek djeca. Ja sam bila dijete, otprilike est godina stara, i probudivi se iz zbunjujueg i uznemirujueg sna, naoh se u sobi koja nije nalikovala mojoj djejoj sobi, s nespretnim pokustvom od tamnog drveta i sa ormariima i stupovima kreveta i stolicama i klupama okolo. Krevet je bio, miljah, prazan i u sobi nik oga osim mene; i ja, neko vrijeme gledajui oko sebe i divei se posebno eljeznim svijenjacima s dva svijenjaka, koje bih zasigurno ponovno prepoznala, popeh se na jedan od kreveta da dokuim prozor; ali kako ustadoh iz kreveta zauh nekoga kako plae i okrenuvi se, dok sam jo uvijek bila na koljenima, ja ugledah tebe - posve sigurno tebe - kao to te vidim sada; krasna mlada dama sa zlatnom kosom i velikim plavim oima i usnama - tvojim usnama - ti, kao to si sada ovdje. Tvoj izgled me je osvojio; popeh se na krevet i omotah ruke oko tebe i mislim da smo obje zaspale. Probudih se zbog vriska, ti si sjedila i vritala. Bijah uplaena i skliznuh na tlo i , inilo mi se, izgubih svijest na nekoliko trenutaka; i kad dooh k sebi ja sam ponovno bila u svojoj djejoj sobi kod kue. Tvoje lice nisam zaboravila od tada. Ne bi me mogla zbuniti nikakva slinost. Ti jesi dama koju sam vidjela onda." Sada je bio red na meni da uzvratim vizijom, to uinih, na veliko iznenaenje moje nove poznanice. "Ne znam to je uasnije", ree ona ponovno smijeei se. "Da nisi tako lijepa mislim da bih te se bojala, ali poto si ovakva kakva jesi i poto smo i ti i ja tako mlade, ini mi se samo kao da smo se upoznale prije dvanaest godina i da imamo pravo biti prisne; u svakom sluaju, ini se kao da nam je sueno, od najranijeg djetinjstva, biti prijateljicama. Pitam se da li osjea da te neto udno privlai prema meni kako ja osjeam prema tebi; nikad nisam imala prijatelja - da li u ga sada pronai?" Ona uzdahne, a njene krasne tamne oi strasno padoe na mene. Istinu govorei osjeala sam snanu privlanost prema lijepoj strankinji. Osjeala sam, kako je rekla, "privlanost prema njoj", ali bilo je tu i neega odbojnog. U tom dvojnom osjeaju, meutim, osjeaj privlanost i je prevagnuo. Bila je interesantna i osvojila me je; bila je tako lijepa i tako

nevjerojatno privlana. Osjetih iznenada kako onemoalost i iscrpljenost pada na nju i ja pourih zaeljeti joj laku no. "Doktor misli" dodah, "kako bi sluavka trebala noas sjediti s tobom; jedna od naih eka, vidjet e kako je to vrlo usluno i tiho stvorenje." "To je vrlo ljubazno od vas, ali ne bih mogla spavati, nikada ne mogu ako je netko prisutan u sobi. Ne treba mi nikakvih pomonika - i, priznat u ti slabost, progoni me strah od provalnika. Nau su kuu jednom orobili, a dvojcu sluga ubili, tako da sada uvijek zakljuavam vrata. To je postala navika - ti izgleda tako dobroduno i znam da e mi to oprostiti. Vidim da je klju u kljuanici." Ona me zagrli svojim lijepim rukama na trenutak i apne mi u uho, "Laku no, draga, teko mi se rastajati s tobom, ali laku no; sutra, ali ne previe rano, vidjet u te opet." Ona ponovno pade na jastuke uz uzdah i njena su me lijepe oi pratile njenim i melankolinim pogledom i ona proaputa ponovno, "Laku no, draga prijateljice." Mladi ljudi stjeu naklonost i vole impulzivno. Laskao mi je dogaaj i, mada nezasluena, naklonost koju je pokazivala prema meni. Bila je odluna da moramo postati vrlo drage prijateljice. Slijedei dan doe i mi se sretosmo ponovno. Bila sam oduevljena svojom druicom, takorei, u svakom pogledu. Nije bila nita manje lijepa u dnevnoj svjetlosti - bez sumnje bila je najljepe stvorenje koje sam ikada vidjela i neugodna slinost s licem iz mog prijanjeg sna je izgubila svoj efekt prvog neoekivanog prepoznavanja. Priznala je da je doivjela slian ok ugledavi mene i slinu slabanu antipatiju pomijeanu s divljenjem. Sada smo se obje smijale tom naem trenutnom uasu.

etvrto poglavlje Njene navike - tumaranja Rekoh da sam bila opinjena njom na mnogo naina. Ali bilo je neega to mi se nije tako svialo. Bila je via od prosjene ene. Poet u s njenim opisom. Bila je vitka i udesno graciozna. Meutim njeni pokreti su bili tromi vrlo tromi - doista, mada u njenoj pojavi nije bilo niega to bi je prikazivalo bolesnom. Imala je bogatu, sjajnu put; njene obline bile su male i lijepo oblikovane; njene oi bile su velike, tamne i svjetlucave; njena kosa bila je zaista divna, nikad nisam vidjela kosu tako udesno gustu i dugu koja joj je padala preko ramena; esto sam gurala ruku pod nju i smijala se zaueno njenoj teini. Bila je tako krasna i meka, boje bogate i vrlo bogate tamne smee boje sa pomalo zlatnog. Voljela sam je raspustiti da pada pod svojom teinom kao kad bi ona sjedila u svojoj sobi u stolcu i priala svojim slatkim tihim glasom i ja bih je plela i eljala i rasipala igrajui se njome. Nebesa! Da sam znala sve! Rekoh da je bilo stvari koje mi se nisu dopadale. Rekoh da me njena iskrenost osvojila prve noi kad sam je vidjela; ali otkrih kako se dri u vezi sa sobom, svojom majkom, svojom prolou, sve zapravo vezano uz njen ivot, stvari i ljude vrlo rezervirano. Usuujem se rei da sam bila nerazumna, moda i u krivu; usuujem se rei da sam trebala potovati ozbiljne opomene koje je pred moga oca postavila otmjena dama u crnom barunu. Ali znatielja je nemirna i beskrupulozna strast i ni jedna djevojka ne moe strpljivo otrpiti da njene ciljeve poremeti netko drugi. Kome bi tetilo da mi se kae ono to tako eljno elim znati? Zar nema povjerenja u moje rasuivanje i ast? Zato mi nee vjerovati kad sam je vrlo ozbiljno uvjeravala da ne bih rekla ni jedno slovo ni jednom smrtnom biu? Bilo je hladnoe, inilo mi se, iza njenih godina i u njenoj nasmijeenoj melankoliji dok je nastavljala odbijati mi pruiti i traak svjetlosti. Ne mogu rei da smo se svaale oko toga, jer se ona ni o emu nije svaala. Naravno, nije bilo poteno od mene da je prisiljavam, vrlo bolelj ivu, ali nisam si mogla pomoi; a mogla sam je pustiti na miru. Ono to mi je rekla, po mojoj nevjerojatnoj procjeni bilo je - nita. Sve se moglo saeti u tri maglovita otkria:

Prvo - Njeno ime bilo je Carmilla. Drugo - Bila je iz stare, plemenite obitelji. Tree - Njen dom bio je negdje prema zapadu. Nije mi htjela rei ime svoje obitelji niti od kuda potjeu, niti ime njihovog imanja niti zemlju u kojoj ive. Ne mislite da sam joj uporno dosaivala o tome. Traila sam priliku i vie insinuirala ono to sam eljela znati. Jednom ili dvaput napala sam je direktno. Ali bez obzira na moju taktiku potpuni neuspjeh bio je neizbjean rezultat. Gubila sam se u pokuaju da joj priem i utjeim. Ali moram dodati da su njena odbijanja bila popraena tako njenom melankolijom i aljenjem s toliko mnogo ak i strasnih izjava o tome koliko joj se dopadam i kako vjeruje mojoj asti i s toliko obeanja da u naposljetku znati sve da me njena odbijanja nisu mogla uvrijediti na due vrijeme. Omatala mi je svoje lijepe ruke oko vrata, privlaila me k sebi i polagala obraz na moj, apuui mi u uho, "Najdraa, tvoje malo srce sam povrijedila; ne smatraj me okrutnom zbog toga to moram potovati neodoljive zakone moje snage i slabosti; ako je tvoje drago srce povrijeeno, moje divlje srce krvari s tvojim. U ranama moje ogromne poniznosti ja ivim u toplini tvog ivota, a ti e umrijeti - umrijeti, slatko umrijeti - u mome. Ne mogu si pomoi; ako ti se pribliim ti, ti e zauzvrat biti privuena drugima i spoznati kakve ra ne nosi okrutnost koja je ipak ljubav; i zato, jo malo, ne trai da zna mene i o meni, ve me voli svojim dragim duhom." I dok je govorila takvu rapsodiju privijala bi me jae u svoj drhtavi zagrljaj njene usne su u mekim poljupcima padale na moje lice. Njene namjere i ono to mi je govorila bili su mi neshvatljivi. Iz tih ludih zagrljaja, koji, moram priznati, nisu bili tako esti, imala sam elju osloboditi se; ali moja snaga bi me iznevjerila. Mrmor njenih rijei zvuao mi je poput uspavanke i guio moj otpor u transu od kojeg bi se oporavila samo kad bi me ona oslobodila iz svojih ruku. U tim njenim udnovatim raspoloenjima nije mi se sviala. Doivljavala sam itavu udnu zbrku osjeaja koji su bili ugodni, tu i tamo, pomijeani s osjeajem straha i odvratnosti. Nisam imala neke odreene misli o njoj dok su ti osjeaji trajali, ali bila sam svjesna ljubavi koja se pretvara u oboavanje, ali i odvratnost. Znam da je ovo proturjeno, ali nikako drugaije ne mogu objasniti

taj osjeaj. Piem ovo, nakon vie od deset godina, drhtavom rukom, zbunjena i uasnuta sjeanjima na odreene dogaaje i situacije kroz koje sam nesvjesno prolazila mada se sada jasno i vrlo otro sjeam glavnih dogaaja moje prie. Ali, pretpostavljam, u svaijem ivotu postoje, emotivne scene, u kojima je naa strast bila divlje i uasno uzbuena, pa se sva druga sjeanja ine slabanima i nejasnima. Ponekad nakon sata apatije moja udna i lijepa poznanica bi uzela moju ruku i stiskala je vrsto i s ljubavlju, stalno i stalno iznova; njeno crvenei, promatrajui moje lice klonulih i uarenih oiju i diui tako brzo da se njena haljina dizala i padala od njenog nepravilnog disanja. Izgledalo je kao ljubavni zanos i postiivalo me je i mrzila sam to, a ipak bila osupnuta time; i likujui oima ona bi me povukla prema sebi i njene vrele usne su putovale po mome obrazu ljubei ga i ona bi apnula, gotovo u jecaju, "Moja si, bit e moja i ti i ja bit emo jedno zauvijek." Tada bi se bacila nazad u svoj stolac pokrivajui svojim malim rukama oi, ostavljajui me uzdrhtalu. "Zar smo u rodu", obiavala sam pitati; "to misli pod svime tim? Moda te podsjeam na nekoga koga si voljela; ali ne smije, mrzim to; ne poznam te - ne poznam sebe kad tako izgleda i tako govori." Obino bi se trgnula zbog moje estine, okrenula i ispustila moju ruku. Sukladno tim vrlo neobinim dogaajima nastojala sam stvoriti nekakvu zadovoljavajuu teoriju - nisam ih smatrala pretvaranjem ili trikom. Bez ikakve sumnje bilo je to trenutni izljev potisnutih instinkta i osjeaja. Da li je, suprotno od tvrdnji njene majke, bila osoba koja se povremeno patila od ludila; ili je tu bilo varke i romantike? itala sam u starim knjigama o takvim stvarima. to ako je djeaki ljubavnik pronaao naina da ue u kuu sa pratnjom koja e podrati njegovu makaradu i uz pomo lukave stare avanturistice? Ali puno stvari govorilo je protiv tih hipoteza intrigirajui moju tatinu. Nisam mogla pronai ni najmanjih pokuaja mukog udvaranja. Izmeu strasnih trenutaka bila su duga razdoblja uobiajenih dogaaja, veselja, dugih melankolija tokom kojih, mada sam primjeivala kako me njene oi prate s melankolinim arom, ponekad se inilo da joj ne znaim nita. Osim u tim razdobljima tajanstvenih uzbuenja ponaala se kao djevojka; i uvijek je postojala ta klonulost u njoj, suprotno mukom zdravom stanju.

S nekih pogleda njene navike su bile udne. Moda ne toliko po miljenju gradske dame poput vas, kako nama ljudima sa sela. Ustajala je vrlo kasno, nikad prije jedan sat, popila bi alicu okolade i ne bi jela nita; tada bismo otile u etnju koja je bila obino tumaranje i inilo se da bi se odmah umorila, pa bismo se ili vratile u dvorac ili sjele na klupu kojih je bilo tu i tamo meu drveem. To je bila samo slabost kojoj se nije predavala. Uvijek je rado i vrlo inteligentno razgovarala. Ponekad bi aludirala na svoj dom ili spominjala dogaaje i situacije ili sjeanja koji su govorili o ljudima udnih navika i opisivala obiaje o kojima nita nisam znala. Zakljuivala sam iz tih nagovjetaja da je njena domovina udaljenija nego sam to ispoetka mislila. Dok smo tako sjedile ispod drvea jednog poslijepodneva pogrebna povorka proe pored nas. Bila je to povorka lijepe mlade djevojke, koju sam esto viala, keri jednog od uvara ume. Jadni ovjek hodao je uz lijes svoje ljubljene; ona je bila njegovo jedino dijete i on se inio slomljenog srca. Seljaci su hodali po dvoje iza njega, pjevajui pogrebnu pjesmu. Moja pratilja me grubo povue i ja se okrenuh zaprepateno. Ona ree otro, "Zar ne uje kako su nemelodiozni?" "Dapae, ja mislim da su divni", odgovorih uznemirena upadicom, osjeajui se nelagodno zbog toga to bi ljudi koji su inili malu procesiju mogli vidjeti i shvatiti to se dogaa. Pretpostavljam upravo zbog toga slijedila je nova upadica. "Vrijea moje ui", ree Carmilla gotovo ljutito i zapui ui svojim tankim prstiima. "Uostalom, otkud zna da li sam iste religije kao i ti; vai mi obiaji nanose bol i mrzim sprovode. Kakva guva! Pa, ti mora umrijeti - svatko mora umrijeti; i svi su sretniji kad umru. Idemo doma." "Moj otac je otiao sa sveenikom do crkve. Mislila sam da zna da e ona danas biti sahranjena." "Ona? Nije me briga za seljake. Ne znam ni tko je ona", odgovori Carmilla sa arom u oima. "Ona je jedna djevojka koja si je umislila da je vidjela duha prije etiri noi i koja je kopnula od tada, sve do juer, kad je umrla." "Ne priaj mi o duhovima. Neu moi spavati noas ako bude priala."

"Nadam se da nije rije o zarazi ili groznici; izgleda kao da bi to moglo biti", nastavih. "Svinjareva mlada ena umrla je prije tjedan dana mislei kako je neto hvata za vrat dok je leala u krevetu i umalo je ne uguivi. Tata kae da takve uasne matarije prate neke vrste groznice. Bila je posve dobro dan prije . Poslije je kopnula i umrla za tjedan dana." "No, njena sahrana je gotova, nadam se, i njena pogrebna pjesma i nae ui nee patiti zbog nemelodioznosti i buke. To me ini nervoznom. Sjedi ovdje, kraj mene, sjedni blie, dri me za ruku; stisni je jako - jako - jae." Otile smo malo dalje i dole do druge klupe. Ona sjede. Njeno lice pokazivalo je promjenu koja me uznemiri ak i prestravi na trenutak. Potamnjelo je i pozelenjelo od srdbe, zubi i ake stisnuti, a ona namrtena i stisnutih usana dok je zur ila u tlo pod svojim nogama i drhtei cijela, stresajui se stalno kao da pokuava potisnuti groznicu. Svu je snagu uloila da sprijei napad od koga je disala kao da je ostala bez daha i s naporom; i slabano, tiho, potresno, ispaeno ona zaplae i oito da ju je histerija obuzimala. "Tamo! Dolaze davitelji sa svojim pjesmama!" ree naposljetku. "Dri me, vrsto me dri. Proi e." Naposljetku doista je i vjerojatno da me oslobodi turobnog doivljaja koji mi je priredila ona postade neobino ivahna i brbljava i tako poosmo kui. Ovo je bilo prvi puta da sam vidjela da pokazuje neke simptome slabog zdravlja o kojima je njena majka govorila. To je bilo takoer prvi put da vidim da pokazuje znakove temperamentnosti. Oboje je nestalo kao oblak na ljetnom nebu, nikad kasnije osim jednom nisam vidjela da pokazuje ni na trenutak bijes. Ispriat u vam to se desilo. Ona i ja bile smo gledale kroz jedan od dugih prozora u salonu, kad je uao u dvorite, preko pokretnog mosta, lik lutalice koga sam dobro znala. Posjeivao je dvorac redovito dva puta na godinu. Bio je to lik grbavca jako pognutog zbog svog deformiteta. Imao je iljatu crnu bradu i smijao se od uha do uha, pokazujui bijele zube. Bio je obuen u koe, crne i skarletne i povezane s mnotvom vrpci i poj asa tako da ih nisam mogla ni izbrojiti, s kojih je visjelo cijelo udo stvari. Odozada nosio je maginu lampu i dvije kutije koje sam dobro znala, u jednoj je bio salamander, u drugoj mandragora. Ta udovita su nasmijavala moga oca. Bila su sastavljena od dijelova majmuna, papagaja, vjeverica, ribe i jea, osuenih i

slijepljenih zajedno vrlo uredno i s velikom panjom. Imao je vergl, kutiju kojom je zazivao duhove, nekoliko poveza i maski privezanih za pojas, jo nekoliko tajanstvenih kutija koje su zveckale na njemu i crni tap sa bakrenom drkom u ruci. Uz bok pratio ga je veliki mravi pas koji je sumnjiavo zastao na pokretnom mostu i poeo zlosretno zavijati. U meuvremenu opsjenjiva je stao usred dvorita podiui svoj groteskni eir ceremonijalno nam se klanjajui, pozdravljajui nas vrlo blagoglagoljivo na uasnoj francutini i nita boljem njemakom. Tada, ukljuivi vergl, on poe strugati po zraku pjevajui uz to nemelodiozno, pleui kao lud, to nas je nasmijalo unato pseem zavijanju. Tada se priblii k prozoru smijeei se i klanjajui nam se, sa eirom u lijevoj ruci i verglom pod rukom s lakoom i bez da je izgubio dah, on poe nadugo brbljati o svojim postignuima i poznavanju mnogih umjetnosti koje nam stavlja na slubu i neobinih stvari i zabava kojima je ovladao i koje mole da budu prikazane. "Da li e vae gospodstvo biti tako dobro kupiti amajliju protiv vampira, koji se u liku vuka, kako ujem, ulja ovim umama", ree, smiui eir u naklonu. "Umiru od njega na sve strane, a ovdje je amajlija koja nikad ne grijei; samo je pribadaom prikvaite za jastuk i moete mu se nasmijati u lice." Amajlije su bile sainjene od pravokutnog komadia pergamenta sa tajnovitim iznosima i dijagramima. Carmilla odmah kupi jedan pa tako i ja. On nas je gledao i mi smo se smijeile prema njemu, zabavljajui se; bar tako mogu rei za sebe. Njegove prodorne crne oi dok je gledao naa lica uinie se kao da su uoile neto to je zaintrigiralo njegovu znatielju. Za tren on otvori konu kutiju, punu najrazliitijih vrsta udnih metalnih instrumenata. "Vidite, moje dame", on ree, pokazujui i obraajui se meni, "Ja poznam uz neto manje korisne stvari takoer i umjetnosti zubarstva. Neka kuga ubije tog psa!" on dobaci. "Tiho, zvijeri! Toliko zavija d a vae gospodstvo ne moe uti ni rijei. Vaa plemenita prijateljica, mlada dama vama s lijeva, ima otre zube duge, tanke, iljate, kao ilo, kao igla; ha, ha! Moj otri, dalekoseni vid, kako sam pogledao gore, to je vidio; a ako nanose bol mladoj dami, a ja mislim da, ovdje sam, ovdje su moja turpija, moje ilo, moja klijeta; uinit u ih

okruglima i tupima, ako njenog gospodstvo izvolijeva; ne ribljim zubima ve zubima lijepe mlade dame kakva se vi. Hej? Mlada dama je nezadovoljna? Jesam li bio previe izravan? Da li sam ju uvrijedio?" Mlada dama, doista, inila sa vrlo bijesnom kad se povukla s prozora. "Kako se jedan arlatan usuuje tako nas vrijeati? Gdje je tvoj otac? Trait u zadovoljtinu za njega. Moj otac bi hulju svezao i bievao i igosa o do kostiju uarenim eljezom sa dvorskim grbom." Povukla se od prozora korak, dva i nije mogla vidjeti osobu koja ju je uvrijedila, tako da njen jar nestade jednako brzo kako se pojavio i ona naposljetku povrati svoj uobiajeni ton glasa i inilo se kao da je zaboravila malog arlatana i njegove gluposti. Moj otac je bio klonuo te veeri. Kad je doao ree nam da se dogodio jo jedan sluaj slian dvoma traginima koji su se prije dogodili. Sestra mladog seljaka na imanju, samo milju dalje, vrlo je bolesna, odnosno bila je, kako je opisala, napadnuta na slian nain i sada polako, ali neumitno kopni. "Sve ovo", ree moj otac, "je zbog posve prirodnih razloga. Ti jadni ljudi su se zarazili praznovjerjem i sad stalno zamiljaju slike uasa koje su se dogodil e njihovim susjedima." "Ali i same okolnosti plae uasno", ree Carmilla. "Kako to?" pitao je moj otac. "Ja se bojim i zamiljati da sam vidjela takve stvari; mislim da bi to bilo kao da su stvarne." "U Bojim smo rukama; nita se ne moe desiti bez njegove dozvole i sve e biti dobro za one koji Ga vole. On je vjerni stvoritelj; On nas je stvorio i brine o nama." "Stvoritelj! Priroda!" ree mlada dama u odgovoru mom blagom ocu. "Sve te bolesti u zemlji su prirodne. Priroda. Sve stvari su iz Prirode - nisu li? Sve stvari na nebu, na zemlji i pod zemljom ponaaju se i ive u skladu s Prirodom? Ja mislim da." "Doktor je rekao da e doi danas ovamo", ree moj otac, nakon trenutka tiine. "elim znati to on misli o tome i to misli da bismo trebali uiniti." "Doktori mi nikada nisu bili od pomoi", ree Carmilla.

"Znai bila si bolesna?" rekoh. "Bolesnija nego si ti ikada", odgovori ona. "Davno?" "Da, vrlo davno. Bolovala sam upravo od te bolesti; ali zaboravila sam sve osim bola i slabosti, ali one i nisu tako strane prema patnjama nekih drugih bolesti." "Bila si vrlo mlada tada?" "Usuujem se rei; ne priajmo vie o tome. Ne eli povrijediti prijateljicu?" Ona se malaksalo zagleda u moje oi i omota ruku oko moga struka s ljubavlju i povede me iz sobe. Moj otac je bio zaposlen oko nekih papira kraj prozora. "Zato nas tvoj otac voli plaiti?" ree lijepa djevojka, s naznakom drhtaja. "On to ne ini, draga Carmilla, to mu je posljednja misao na umu." "Jesi li ti uplaena, draga?" "Bila bih da smatram da postoji stvarna opasnost od napada kakvog su pretrpili oni siroti ljudi." "Boji li se smrti?" "Da kao i svi." "Ali umrijeti kao to ljubavnici umiru - umrijeti zajedno, tako da mogu ivjeti zajedno. Djevojke su gusjenice dok ive na svijetu, da bi na posljetku postale leptiri kad ljeto doe, ali do tada su liinke i larve, zar ne vidi - svaka sa svojom udnim sklonostima, potrebama i strukturom. Tako kae Monsieur Buffon u svojoj velikoj knjizi koja je tu u susjednoj sobi." Kasnije toga dana doao je doktor i zatvorio se u sobu s tatom na neko vrijeme. Bio je vjet ovjek neto stariji od ezdeset, pudrao se i brijao lice glatko kao bundeva. On i tata pojavie se iz sobe zajedno i ula sam kako se tata smije govorei dok su izlazili. "Dakle, zaista se udim mudrom ovjeku poput tebe. to kae o krilatim konjima i zmajevima?" Doktor se nasmijei i odgovori odmahujui glavom: "Bez obzira, ivot i smrt su mistina stanja i znamo tako malo o porijeklu i

jednog." I tako oni izaoe i nita vie nisam ula. Tada nisam znala o emu je doktori priao, ali mislim da sada mogu naslutiti.

Peto poglavlje Nevjerojatna slinost Te veeri iz Gratza je stigao ozbiljni, tamnoputi sin istaa slika, sa konjem i kolima i dva velika spremnika sa mnogo slika u svakom. Putovao je deset morskih milja i svaki puta kad bi glasnik stigao u dvorac iz naeg malog glavnog grada Gratza okupili bismo se oko njega da ujemo novosti. Ovaj posjet u naim usamljenim odajama bio je prava senzacija. Kovezi su ostavljeni u holu i glasnik je zaduio sluge da ih uvaju dok ne veera. Nakon toga sa pomonicima i oboruan ekiem i dlijetom i odvijaem srete nas u holu gdje smo se skupili da prisustvujemo otvaranju kovega. Carmilla je sjedila gledajui bez rijei dok su jedna za drugom stare slike, veinom portreti, koji su bili renovirani, izneseni na svjetlo. Moja majka bila je iz stare maarske porodice i veina tih slika, koje e biti postavljene na svoja mjesta, su nas podsjetili na nju. Moj otac je drao listu s koje je itao dok je umjetnik pretraivao po brojevima. Nisam dobro poznavala te slike, bile su, bez sumnje, vrlo stare i neke od njih vrlo udne takoer. Bile su, veinom, one koje sam vidjela, mogu rei, po prvi puta, jer ih je dim i praina s vremenom posve pokrila. "Ima jedna slika koju jo nisam vidio", ree moj otac. "U jednom uglu, na vrhu je ime, koliko sam mogao proitati, 'Marcia Karnstein', a datum je '1698;' i zanima me kako je ispala." Sjeala sam je se; bila je to mala slika, stopu i po visoka, etverokutna i bez okvira; ali je tako potamnjela da se nita nije moglo razaznati. Umjetnik je sada izvadi, oito s ponosom. Bila je vrlo lijepa; bila je zastraujua, inila se kao iva. Bila je to slika i prilika Carmille! "Carmilla, draga, ovo je apsolutno udo. Evo te, kao ive, nasmijeene, spremne da progovori, na ovoj slici. Zar nije divna, tata? Vidi, ak i mlade na njenom vratu." Moj se otac nasmije i ree, "Zasigurno nevjerojatna slinost", ali se okrene i na moje iznenaenje inio se pomalo potresenim time i on ode razgovarati sa istaem slika koji je takoer bio i umjetnik i koji je inteligentno diskutirao o portretima i drugim radovima kojima je njegova umjetnost donijela svjetlost i

boju, dok sam ja bila sve vie i vie izgubljena i zbunjena to sam vie gledala sliku. "Mogu li objesiti ovu sliku u moju sobu, tata?" upitah. "Naravno, draga", ree on, smijeei se, "Drago mi je da ti se svia. Mora da je ljepa nego sam mislio, ako je ikada i bila." Mlada dama nije se inila da razumije ovaj slatki razgovor, kao d a ga nije ni ula. Bila je zavaljena u svom stolcu, njene lijepe oi ispod dugih trepavica zamiljeno su me gledale i smjekala sa nekako povrijeeno. "I sada moete jasno proitati ime napisanu u uglu. Nije Marcia; ini se da je napisalo u zlatu. Ima je Mircalla, grofica Karnstein, i ovdje je mala plemika kruna i datum smrti A.D. 1698. Ja potjeem od Karnsteina; odnosno, moja mama je." "Ah!" ree dama, malaksalo, "ja sam takoer, mislim, vrlo daleki roak, vrlo stari. Ima li Karnsteina koji ive tu?" "Ne onih koji nose ime, vjerujem. Obitelj je unitena, vjerujem, u nekom graanskom ratu, davno prije, ali ruevine dvorca su jo uvijek tri milje odavde." "Kako interesantno!" ree dama, malaksalo. "Gle kako divne mjeseine!" Gledala je kroz vrata hola koja su bila poluotvorena. "Kako bi bilo da odemo malo proetati i pogledati cestu i rijeku." "Nalik je noi kad si nam dola", rekoh. Ona uzdahne, smijeei se. Ustade se i omotavi ruke jedna drugoj oko struka mi izaosmo van na plonik. U tiini, polako smo hodale dolje prema mostu, gdje se divni prizor otvarao pred nama. "Tako razmilja o noi kad sam dola ovamo?" gotovo je apnula. "Da li ti je drago to sam dola?" "Oduevljena sam, draga Carmilla", odgovorih. "I zatraila si sliku koja te podsjea na mene da bude u tvojoj sobi", promrmlja ona sa uzdahom i stisne svoju ruku jae oko moga struka, polaui svoju lijepu glavu na moje rame.

"Kako si romantina, Carmilla", rekoh. "Kad mi bude priala svoju priu bez sumnje e biti vezana za neku veliku romancu." Ona me poljubi u tiini. "Sigurna sam, Carmilla, da si bila zaljubljena; da je, u ovom trenutku, srce u pitanju." "Nikad nisam bila zaljubljena i nikad neu", ona proaputa, "osim ako to nisi ti." Kako je divna izgledala na mjeseini! Stidljiv i udan je bio prizor kad je brzo sakrila svoje lice izmeu mog vrata i kose, sa tekim uzdisajima koji su se inili gotovo kao jecaji i pritisnula uz moju ruku koja je drhtala. Njen meki obraz je zraio uz moj. "Draga, draga", proaputa ona, "Ja ivim u tebi; i ti e umrijeti za mene, tako te volim." Trgoh se od nje. Gledala me oiju iz kojih je sva vatra, sve znaenje nestalo, lica bezbojnog i apatinog. "Hladno ti je, draga?" ona ree mamurno. "Ja gotovo da drhtim; zar sam sanjala? Uimo unutra. Doi, doi, uimo unutra." "Izgleda bolesno, Carmilla, kao da e se onesvijestiti. Mora popiti malo vina", rekoh. "Da, hou. Sad mi je bolje. Bit e mi posve dobro za par minuta. Da, daj mi malo vina", odgovori Carmilla, dok smo se pribliavali vratima. "Bacimo pogled na trenutak; ovo je moda posljednji puta da gledam mjeseinu s tobom." "Kako se osjea, draga Carmilla? Da li ti je doista bolje?" upitah. Poela sam se bojati da je i ona uhvatila udnu zarazu koja je pohodila zemlju svuda oko nas. "Tati bi bilo uasno ao", dodah, "ako bi pomislio da si i malo bolesna, a da nam to odmah ne kae. Imamo vjetog doktora u blizini, lijenika koji je danas bio s tatom." "Sigurna sam da je. Znam kako ste svi ovdje ljubazni: ali, drago dijete, posve mi je dobro. Nita mi nije, samo mala slabost. Ljudi kau da sam malaksala; ne

podnosim napore; mogu hodati tek toliko daleko koliko trogodinje dijete moe i tu i tamo i ovo malo snage me napusti i tada postajem kakvu si me vidjela. Ali vrlo se brzo povratim; za trenutak ja sam ponovo svoja. Vidi kako sam se oporavila." Doista je i ona i ja dugo smo priale, bila je vrlo razgovorljiva; i ostatak veeri proe bez ikakve potvrde onoga to sam smatrala njenom oboljelou. Mislim na njen ludi razgovor i izgled, koji me je postiivao, ak i plaio. Ali onda se jedne noi zbio dogaaj koji je dao novi tok mojim mislima i inio se da je pokrenuo ak i Carmilinu tromu prirodu trenutnom energijom.

esto poglavlje Vrlo udna agonija Kad se vratismo u salon i sjedosmo da popijemo kavu i okoladu, mada Carmilla nita nije htjela, inila se svojom ponovno i Madame i Mademoiselle De Lafontaine nam se pridruie inei malo drutvo za kartanje u tijeku koga tata doe na, kako je to on zvao, "malo aja". Kad zavrismo igru on sjede do Carmille na sofu i upita je, pomalo nestrpljivo, da li se ula sa svojom majkom od dolaska. Ona odgovori "Ne." On je tada upita da li zna da li e je pismo doi ovamo. "Ne znam", odgovori ona neodreeno, "ali razmiljala sam o tome da vas napustim; ve ste bili previe gostoljubivi i predobri prema meni. Zadala sam vam bezbroj nevolja i eljela bih uzeti koiju sutra i krenuti u potragu za njom; znam gdje u je naposljetku nai, mada vam se ne usuujem rei." "Ne smije ni sanjati o takvim stvarima", izjasni se mo j otac, na moje veliko olakanje. "Ne moemo si priutiti da te izgubimo, neu ni razmatrati tvoj odlazak, osim pod zatitom tvoje majke, koja je bila tako dobra da pristane da ostane s nama do njenog povratka. Bilo bi mi drago da se uje s njom; ali veeras se broj oboljelih od one misteriozne bolesti poveao, jo je vie uznemirujui, i moja lijepa goo, ja se osjeam vrlo odgovornim, obvezan odgovornou prema tvojoj majci. Ali potrudit u se to najbolje mogu; i jedna stvar je sigurna, ne smije razmiljati o tome da nas napusti bez njene upute. Patit emo previe zbog rastanka s tobom da bismo to uzeli tako olako." "Hvala vam, gospodine, tisuu puta na vaem gostoprimstvu", odgovori ona stidljivo se smijeei. "Svi ste bili tako dobri prema meni; ri jetko kada sam prije bila tako sretna u svom ivotu, kao u vaem divnom zamku, pod vaom brigom i u drutvu vae drage keri." I on galantno na svoj staromodni nain, poljubi njenu ruku, smijeei se zadovoljan njenim malim govorom. Ispratih Carmillu kao i obino do njene sobe i sjedoh i popriah s njom dok se spremala za krevet. "Misli li", rekoh na kraju, "da e mi se ikada posve povjeriti?"

Ona se okrene i nasmijei, ali ne odgovori, samo se nastavi smijeiti. "Nee mi odgovoriti na to?" rekoh. "Ne moe odgovoriti pozitivno, nisam te trebala pitati." "Imala si mi pravo postaviti to pitanje ili bilo koje. Ti i ne zna kako si mi draga i ne mora misliti da nisi dostojna povjerenja. Ali pod zavjetom sam, stranijim od bilo kojeg, i jo ti se ne usuujem rei svoju priu, ak ni tebi. Blii se vrijeme kad e saznati sve. Smatrat e me okrutnom, vrlo sebinom, ali ljubav je uvijek sebina; to jaa to sebinija. Ne moe ni slutiti kako sam ljubomorna. Mora poi sa mnom, ljubljena, u smrt; ili me mrziti, ali ipak poi ili mrziti me kroz smrt i poslije. Ne postoji rije za ravnodunost u mojoj apatinoj prirodi." "Dakle, Carmilla, ti ponovno poinje govoriti te divlje gluposti", rekoh uurbano. "Ne ja, aava mala budala kakva sam, puna muica i hirova; za tvoje dobro ja govorim kao mudrac. Da li si ikada bila na balu?" "Ne; ali nastavi. Kako je bilo? Kako divno mora da je bilo." "Gotovo zaboravih, prole su godine." Nasmijah se. "Nisi toliko stara. Jo nisi mogla zaboraviti svoj prvi bal." "Sjeam se svega - kad se potrudim. Sve vidim kao ronilac koji vidi to se dogaa oko njega, mada osrednje, zgusnuto, ustalasalo, ali providno. Dogaaj te noi ima zbunjujue prizore i boja je izblijedila. Bila sam napadnuta u krevetu, povrijeena ovdje", ona dodirnu svoje grudi, " i nikad kasnije nisam bila ista." "Bila si blizu smrti?" "Da, vrlo - okrutna ljubav - udna ljubav, htjela mi je uzeti ivot. Ljubav trai rtve. Nema rtve bez krvi. Idemo spavati; osjeam se lijenom. Kako da sada ustanem i zakljuam vrata?" Leala je sa malim rukama u svojoj bogatoj valovitoj kosi, pod obrazom, njena mala glava na jastuku, njene svjetlucave oi pratei me kad god bih se pomakla s nekom vrstom stidljivog osmijeha koji nisam shvaala. Poeljeh joj laku no i iskradoh se iz sobe s nekim neugodnim osjeajem.

esto sam se pitala da li se naa lijepa goa moli. Ja je zasigurno ikad nisam vidjela da klei. Ujutro nikad nije silazila prije nego bi naa obitelj izmolila molitve, a navee nikad nije izlazila iz salona da izmoli veern ju molitvu u holu. Da nije bilo jednom da sam u naim bezbrinim razgovorima saznala da je bila krtena dvoumila bih da li je kranka. Nikad je nisam ula da govori o vjeri ni rijei. Da nisam znala puno drugih stvari ova nebriga ili antipatija ne bi me toliko iznenadile. Mjere opreza nervoznih ljudi su zarazne i ljudi sa manjkom temperamenta zasigurno e ih, poslije nekog vremena, poeti imitirati. Ja sam usvojila Carmillinu naviku da zakljuavam vrata spavae sobe, poela zamiljati njene muiave strahove o pononim posjetiteljima i napadaima koji vrijebaju. Takoer sam usvojila njenu naviku da pretraim sobu da je zadovoljim da nikakav napada ni pljaka nije "skriven". Nakon tih mudrih mjera uoh u krevet i zaspah. Svjetlo je gorilo u mojoj sobi. To je bila stara navika iz ranijih vremena i nita me nije moglo nagnati da je se rijeim. Te predostronosti omoguavale su mi da mirno spavam. Ali snovi dooe kroz kamene zidove, osvjetljavajui tamne sobe ili bacajui u tamu osvijetljene i osobe su ulazile i izlazile kako su htjele i podsmjehivale se bravarima. Sanjala sam te noi san koji e biti poetak vrlo udne agonije. Ne mogu ga zvati nonom morom jer sam bila posve svjesna da spavam. Ali bila sam jednako tako svjesna da sam u svojoj sobi i da leim na krevetu ba kao to doista i jesam. Vidjeh, ili sam bar mislila da vidim, sobu i namjetaj ba kako sam ga zadnji put vidjela, osim to je bilo vrlo mrano i vidjeh kako se neto mie u dnu kreveta, to u poetku nisam mogla posve razaznati. Ali uskoro vidjeh da je to aavo-crna ivotinja koja je nalikovala udovinoj maki. inila mi se etiri ili pet stopa dugakom, jer sam izmjerila duinu saga kojim je prola; nastavljajui ii naprijed-nazad s okretnou opasne nemirnosti ivotinje u kavezu. Nisam mogla kriknuti, mada kako pretpostavljate, bila sam prestravljena. Sve bre je koraala i soba je postajala sve tamnija i tamnija sve dok nije postalo tako tamno da nisam mogla vidjeti nita drugo osim njenih oiju. Osjetih kako je lako skoila na krevet. Dva jasna oka bila su mi pred licem i ja osjetih ubod bola kao da su dvije velike igle odapete, in ili dva jedna od druge, duboko u moje grudi. Probudih se sa krikom. Soba je bila obasjana

svjetlou svijee koja je gorila cijelu no i ja ugledah ensku figuru kako stoji u dnu kreveta, malo nadesno. Nosila je iroku tamnu haljinu i kosa joj je bila rasputena prekrivajui ramena. Kamena stijena ne bi mogla biti mirnija. Nije bilo ni traga disanja. Dok sam zurila figura se pomakne na drugo mjesto i sad je bila blie vratima; tada vrlo blizu, vrata se otvorie i ona nestade van. Osjetila sam olakanje, mogla sam disati i kretati se. Prvo sam pomislila kako se to Carmilla ali sa mnom i da sam zaboravila zatvoriti vrata. Pourih do njih i naoh ih zakljuane kao i obino iznutra. Plaila sam se otvoriti ih - bila sam uasnuta. Uvukoh se u krevet i pokrih preko glave pokrivaima i leah tamo vie mrtva nego iva sve do jutra.

Sedmo poglavlje Propadanje Bilo bi od malo koristi opisivati vam uas, ak i sada, dogaaja koji su se zbili te noi. Nije to bio prolazni uas koji san ostavlja. S vremenom kao da je postao dublji, kao da je postao dijelom sobe i samog pokustva koje je pratilo ukazanje. Slijedei dan nisam ni trenutak mogla izdrati biti sama. Trebala sam rei tati ali nisam zbog dva razliita razloga. U poetku sam mislila da e se smijati mojoj prii, a ne bih mogla podnijeti da se prema tome ruga; a drugi put pomislila sam da e misliti da patim od napada tajanstvenog oboljenja koje je posjetilo nae susjedstvo. Ja sama nisam imala takvih sumnji, a poto je on bio boleljiv ve neko vrijeme bojala sam se da ga ne uznemirim. Bilo mi je udobno u drutvu mojih dobroudnih pratilja, Madame Perrodon i ivahne Mademoiselle Lafontaine. Obje su uvidjele da sam posustala i nervozna i na kraju im rekoh to mi je tako teko lealo na srcu. Mademoiselle se nasmijala, ali ja vidjeh kako Madame Perrodon izgleda uznemireno. "Usput", ree Mademoiselle, smijui se, "dugaki prilaz stabala limete, iza prozora Carmilline spavaonice je uklet!" "Gluposti!" odvrati Madame, koja je najvjerojatnije temu smatrala neprikladnom, "a tko pria tu priu, draga moja?" "Martin kae da je dvaput dolazio dok su stara ulazna vrata bila otvorena poslije sutona i dva puta je vidio enski lik kako ide niz prolaz drvea limete." "Moe priati to god hoe sve dok njihove krave daju mlijeko tamo na poljima kod rijeke", ree Madame. "Usuujem se rei da je Martin bio preplaen, a nikad nisam vidjela ludu vie preplaenu." "Ne smije ni rijei rei Carmilli jer ona moe vidjeti prolaz kroz prozor svoje sobe", prekidoh je, "a ona je, ako je to mogue, jo vea kukav ica od mene." Carmilla je sila kasnije nego prijanjih dana.

"Tako sam se prestraila prole noi", ree ona odmah nakon to smo se srele, "i sigurna sam da bih vidjela neto uasno da nije bilo amajlije koju sam kupila od sirotog malog grbavca koga sam nazvala tako grubim imenima. Sanjala sam da se neto crno pribliava mome krevetu i probudila sam se posve uasnuta i doista mislim da sam na nekoliko sekundi vidjela tamni lik blizu dimnjaka, ali posegnuh pod jastuk za amajlijom i u trenutku kad je moji pr sti dotaknue lika nestade i osjeala sam se vrlo sigurnom jer sam je imala uz sebe jer bi se neto uasno ukazalo preda mnom i moda me uguilo kako je one jadne ljude o kojima smo uli." "Pa, posluaj me", poeh, ispripovijedah joj svoj doivljaj nakon ega se ona inila uasnutom.. "Da li si imala amajliju sa sobom?" upita ona nestrpljivo. "Ne, upala mi je u porculansku vazu u salonu, ali u je zasigurno uzeti sa sobom noas, ako ti ima toliko povjerenja u nju." Nakon ovoliko vremena ne mogu vam rei ili razumjeti kako sam pobijedila strah s tolikim uspjehom da bih sama legla u sobu te noi. Mutno se sjeam da sam pribadaom zakvaila amajliju za svoj krevet. Zaspala sam gotovo odmah i spavala mirno cijele noi. Sljedea no takoer je dobro prola. Spavala sam oaravajue duboko i bez snova. Ali probudila sam se umorna i melankolina to meutim nije prelazilo u neto vie. "Pa, rekla sam ti", rekla je Carmilla kad sam joj opisala svoj mirni san, "Ja sama sam divno spavala prole noi; prikvaila sam ama jliju kod grudiju na svojoj spavaici. Bila mi je predaleko prole noi. Sigurna sam da je sve izmiljeno, osim snova. Prije sam mislila kako zli duhovi stvaraju snove, ali na doktor me je uvjerio da takve stvari ne postoje. Samo groznica koja prolazi ili neka druga bolest, kako to obino biva, rekao je, kucajui na vrata i ne mogavi ui, prolazi, s takvim znakovima uzbune." "A to misli da je amajlija?" rekoh. "Kaena je ili natopljena nekim narkotikom i lijek je protiv malarije", odgovori ona. "Tada djeluje samo na tijelo?" "Naravno; ne misli valjda da su zli duhovi uplaeni komadiem vrpce ili

mirisima iz trgovine lijekovima? Ne, ti uzroci su u zraku i poinju sa ivcima pa djeluju na mozak; ali prije nego te obuzmu lijek ih suzbija. Sigurna sam da je to amajlija uinila za nas. Nije to magija, to je jednostavno prirodno." Bila bih sretna da sam se mogla posve sloiti s Carmillom, ali potrudila sam se i utisak je malo oslabio. Nekoliko noi mirno sam spavala; ali ipak sam svakog jutra osjeala umor i malaksalost bi me obuzimala cijelog dana. Osjeala sam se kao druga djevojka. udna melankolija je pala na mene, melankolija koje se nisam oslobaala. Maglovite misli o smrti su se otvarale i ideja da polako kopnem obuzimala me je nekako ne posve ne dobrodolo, lako je bila tuna melodija moga uma se ujedno inila i slatkom. to god da je bilo moja mu se dua pokoravala. Nisam htjela priznati da sam bolesna, nisam ni pomiljala rei tati ili pozvati doktora. Carmilla mi je postala odanija nego ikad, a njeni udni napadi malaksalost postajali su ei. Likovala je nada mnom sa sve veim oboavanjem to je moja snaga i moj duh vie kopnio. To me je uvijek okiralo kao trenutni bljesak ludila. Bez da sam to znala bila sam sada u uznapredovaloj fazi bolesti udnije od i jedne od koje je smrtnik bolovao. Bilo je bezbroj fascinacija ovih najranijih simptoma koji su pratili rastue efekte u ovom stupnju bolesti. Fascinacije su se s vremenom poveavale dok nisu dole do odreene toke kad se osjeaj uasa izmijeao s njima, postajui dublji i kako ete uti, sve dok nisu nagrdili i izopaili itav moj ivot. Prva promjena koju sam osjetila bila je donekle podnoljiva. Bila je slina onoj toki prekretnice s kojom su poeli izumrli u Avernusu. Odreeni magloviti i udni osjeaji dolazili su mi u snu. Prevladavao je osjeaj koji je bio ugodan, udno hladno uzbuenje koje osjeamo kad se kupamo, kad idemo uz rijeni tok. Uskoro su mu se pridruili snovi koji su se inili beskrajnima i bili su tako mutni da se nikad nisam mogla sjetiti scena i ljudi, ili onoga to su radili. Ali ostavljali su uasan dojam i osjeaj iscrpljenosti kao da prolazim kroz dugi period velikog mentalnog naprezanja i opasnosti. Nakon svih tih snova ostajao je samo po buenju sjeanje na mjesto na kome sam bila, vrlo tamno i razgovora s ljudima koje nikada nisam vidjela, a osobito jedan jasni glas, enski, vrlo dubok, koji je govori iz daljine, polagano i

stvarajui uvijek osjeaj nevjerojatne usamljenosti i straha. Ponekad su mi dolazili osjeaji kao da netko rukom njeno prelazi preko moga obraza i vrata. Ponekad je bilo kao da su me ljubile vrue usne, sa sve veom ljubavlju kako su posezale za mojim vratom, ali tada bi milovanja stala. Moje srce je tuklo brzo, moj se dah naglo ubrzavao i bio dubok; dahtanje, koje je prelazilo u guenje, bi dolazilo naglo i pretvaralo se u uasavajue bolno grenje u kome bi me razum naputao i nakon ega sam gubila svijest. Prola su tri tjedna od poetka tog neobjanjivog st anja. Moja patnja se, tijekom zadnjeg tjedna, poela pokazivati u mojoj pojavi. Postadoh blijeda, moje oi bile su nateene i s podonjacima i malaksalost koju sam dugo osjeala se pokazivala na mome izgledu. Moj otac me je esto pitao da li sam bolesna, ali, s upornou koja mi se sada ini nerazumnom, nastavila sam ga uvjeravati da sam posve dobro. U neku ruku to je bila istina. Nita me nije boljelo, nisam se mogla potuiti ni na kakav tjelesni poremeaj. Mogla sam se potuiti samo na imaginaciju ili ivce i mada su moje patnje bile uasne, morbidno sam ih zadravala samo za sebe. Nije moglo biti to uasno oboljenje koje su seljaci nazivali vampirom jer bolovala sam ve tri tjedna a oni su rijetko kad bolovali vie od tri dana prije nego bi smrt uinila kraj njihovim patnjama. Carmilla se tuila na snove i grozniave osjeaje, ali ni malo tako zbunjujue kao moje. Rekoh da su moji bili izuzetno uznemirujui. Da sam bila u mogunosti da shvatim svoje stanje molila bih na koljenima za pomo i savjet. Droge neoekivanih utjecaja su djelovale na mene i moja je percepcija otupjela. Sada u vam ispriati o snu koji je doveo do jednog udnog otkria. Jedne noi, umjesto glasa koji sam obiavala uti u tami ja zauh drugi, slatki i njeni, a u isto vrijeme uasni glas, kako govori, "Tvoja te majka upozorava da se pazi napadaa." U tom trenu svjetlo iznenada bljesne i ja ugledah Carmillu kako stoji u dnu kreveta u svojoj bijeloj spavaici, oblivena, od brade do pete, stranim mlazom krvi. Probudih se s krikom, opsjednuta samo jednom idejom o tome kako je Carmilla ubijena. Sjeam se kako sam skoila iz kreveta i sljedee ega se sjeam bilo je da sam stajala u hodniku zapomaui upomo. Madame i Mademoiselle izjurie iz svojih soba uznemireno, lampa je uvijek

gorila u hodniku te kako me ugledae vrlo brzo saznae uzrok mog uasa. Insistirala sam da pokucamo na Carmillina vrata. Na nae kucanje nitko nije odgovorio. Ubrzo poesmo snano lupati i vikati. Zazivali smo njeno ime, ali sve uzalud. Svi smo bili prestraeni jer vrata su bila zakljuana. Pourismo u panici nazad do moje sobe. Tamo poesmo zvoniti na zvono dugo i bijesno. Da je soba moga oca bila na ovoj strani kue mogli smo ga odmah dozvati upomo. Ali, avaj! nije nas mogao uti, a doi do njega je ukljuivalo put za koji nitko od nas nije imao hrabrosti. Sluge, meutim, vrlo brzo dotrae stubama; navukoh u meuvremenu kunu haljinu i papue, a moje pratilje su ve bile slino obuene. Prepoznavi glasove posluge u hodniku krenusmo zajedno i nakon to smo ponovo bezuspjeno zazivali na Carmilinim vratima ja naredih mukarcima da razvale bravu. Tako i uinie i mi zastadosmo, visoko diui svjetla, u okviru vrata, zurei po sobi. Pozvasmo je po imenu, ali i dalje nije bilo odgovora. Pretraismo sobu. Sve je bilo u redu. Bilo je upravo onako kako sam ostavila kad sam joj poeljela laku no. Ali Carmilla je nestala.

Osmo poglavlje Potraga Ugledavi sobu posve neuznemirenu osim naeg nasilnog ulaska malo se smirismo i ubrzo posve pribrasmo pa otpustismo mukarce. Mademoiselli je palo na um da se Carmilla probudila zbog vike na njenim vratima i da je u panici skoila iz kreveta i sakrila se u ormar ili iza zastora iza kojih nije mogla izai, naravno, sve dok majoran i njegove sluge ne odu. Mi nastavismo potragu, ponovno dozivajui njeno ime. Sve bezuspjeno. Nae nestrpljenje i uurbanost su rasli. Pregledasmo prozore, ali bili su zatvoreni. Pozvah Carmillu, ako se je skrila, da prestane igrati ovu okrutnu igru - neka izae i uini kraj naim brigama. Sve beskorisno. Do sada sam se ve uvjerila da nije u sobi, niti u garderobi, ija su vrata bila zakljuana s ove strane. Ne bi mogla izai. Bila sam potpuno zbunjena. Da li je Carmilla otkrila jedan od tajnih prolaza o kojima je stari kuepazitelj priao da postoje u dvorcu mada su planovi o tome gdje se nalaze bili izgubljeni? Za kratko vrijeme, bez sumnje, sve e biti objanjeno - naa potpuna zbunjenost u kojoj smo trenutno bili. Prolo je etiri sata i bilo mi je drae provesti ostatak noi u sobi Madame. Dnevna svjetlost nije donijela nikakvih rjeenja naih problema. Cijelo kuanstvo s mojim ocem na elu je bilo u stanju uznemirenosti sljedeeg jutra. Svaki dio dvorca je pretraen. Zemlja vani je pretraena. Ni traga nestale dame nije naeno. Bujica se spremala prov aliti; moj otac je bio uznemiren, to rei majci sirote djevojke kad se vrati. Ja, takoer, sam bila gotovo van sebe, mada je moj bol bio posve druge vrste. Jutro je prolo uznemireno i uzbueno. Sada je bio jedan sat a jo uvijek nikakvih novosti. Pourih u Carmillinu sobu i naoh je kako stoji uz toaletni stoli. Bila sam zaprepatena. Nisam mogla vjerovati svojim oima. Ona me pozove svojim lijepim prstiem u tiini. Njeno lice pokazivalo je apsolutni strah. Potrah k njoj u ekstazi radosti; poljubih je i grlih ponovno i ponovno. Pourih do zvona i poeh zvoniti gorljivo da dozovem ostale koji e umiriti oevu uznemirenost. "Draga Carmilla, gdje si bila sve ovo vrijeme? Bili smo u agoniji uzbuenja

zbog tebe", izjavih. "Gdje si bila? Kako si dola nazad?" "Prola no bila je no uda", ree ona. "Za milost Boju, objasni sve to moe." "Bilo je prolo dva prole noi", ree ona, "kad sam pola u krevet na spavanje kao i obino, vrata zakljuanih, onih od garderobe i koja se otvaraju prema galeriji. Moj san je bio neuznemiren i, koliko znam, bez snova; ali probudih se upravo sada na sofi u garderobi i pronaoh vrata otvorena, a druga vrata razvaljena. Kako se sve to desilo, a da se nisam probudila? Mora da je bilo mnogo buke a ja se posebno lako budim; i kako sam mogla biti iznijeta iz svog kreveta bez da moj san ne bude pomuen, ja koja se trzam od najmanjeg pokreta?" Do tada Madame, Mademoiselle, moj otac i brojna posluga dooe u sobu. Carmillu su, naravno, preplavili ispitivanjima, estitanjima i dobrodolicom. Ona je mogla ispriati samo jednu priu i inila se da je najmanje sposobna od svih objasniti to se dogodilo. Moj otac je hodao gore dolje po sobi, razmiljajui. Vidjeh na trenutak kako ga Carmilline oi prate potajnim, tamnim pogledom. Kad moj otac otpusti sluge, Mademoisele ode u potragu za boicom valeriane i mirisne soli i kad nikoga nije bilo u sobi sa Carmillom osim moga oca, Madame i mene, on doe do nje zamiljeno, vrlo njeno je uze za ruku i povede do sofe te sjede uz nju. "Hoe li mi oprostiti, moja draga, ako riskiram da nagaam i da ti postavim jedno pitanje?" "Tko ima vee pravo?" ree ona. "Pitajte to god elite i rei u vam sve. Moja pria je zbunjujua i neprozirna. Ne znam apsolutno nita. Postavite koje god pitanje elite. Ali znate, naravno, ogranienja koja je mama postavila pred mene." "Savreno, drago moje dijete. Ne trebam dirati teme o kojima ne eli priati. Sada, udo prole noi odnosi se na to da si odnesena iz svog kreveta i tvoje sobe bez da si se probudila i to se dogodilo oito dok su prozori bili zatvoreni i dvoja vrata zakljuana iznutra. Ispriat u ti svoju teoriju, ali u ti prvo postaviti pitanje." Carmilla se potiteno naslonima rukom; Madame i ja sluale smo bez daha.

"Sad, ovo je moje pitanje. Da li si ikada hodala u snu?" "Samo kad sam bila vrlo mala." "Ali hodala si u snu kad si bila mala?" "Da; znam da jesam. esto mi je to govorila moja stara dadilja." Moj se otac nasmijei i klimne glavom. "Dakle, ovo se desilo. Ustala si se u snu, otkljuala vrata i nisi kao obino ostavila klju u kljuanici nego si ga iznijela i zakljuala izvana, tada si ponovo izvadila klju i ponijela ga sa sobom u jednu od dvadesetpet soba na ovom katu ili moda na gornji ili donji. Ima toliko soba i ormara, toliko tekog poku stva i tolika gomila starudija da bi trebao tjedan dana da se pretrai potpuno cijela ova stara kua. Vidi, sad, to mislim? "Da, ali ne sve", odgovori ona. "I kako, tata, objanjava to to se nala na sofi u garderobi koju smo tako paljivo pretraili?" "Dola je nakon to ste ju pretraili, jo uvijek u snu i naposljetku se spontano probudila i bila iznenaena time gdje se nala kao i svi drugi. Volio bih da se sve misterije mogu tako lako i nevino objasniti kao tvoje, Carmilla", ree on, smijui se. "I tako moemo zahvaliti sebi to su zasigurno najprirodnija objanjenja ona koja ne ukljuuju drogiranje, eprtljanje po bravama, provalnike ili trovatelje ili vjetice - nita to bi uznemirivalo Carmillinu ili sigurnost ikoga drugog." Carmilla je izgledala armantno. Nita nije moglo biti ljepe od njenog tena. Njena ljepota je bila, mislim, uveana gracioznom malaksalou koja joj je bila svojstvena. Mislim da je moj otac u tiini usporeivao njen izgled s mojim jer ree: "elio bih da moja jadna Laura vie nalikuje sebi;" i on uzdahne. Tako su nae uznemirenosti sretno zavrile i Carmilla je bila sa svojim prijateljima.

Deveto poglavlje Doktor Poto Carmilla nije htjela ni uti da netko straari nad njenim snom u njenoj sobi moj je otac angairao slugu koji e spavati pred vratima tako da se ne dogodi jo jedan takav izlet bez da bude zaustavljena na vratima. No je brzo prola i sljedee jutro rano doktor, po koga je otac poslao bez da mi je rekao i rijei o tome, stigao je da me pregleda. Madame me ispratila do biblioteke i tamo je ozbiljni mali doktor sa bijelom kosom i naoalama, koga sam ranije spomenula, ekao da me primi. Ispriah mu svoju priu i kako sam priala on je postajao sve ozbiljniji i ozbiljniji. Stajali smo, on i ja, u blizini nie jednog od prozora, licem u lice. Kad ispripovijedah on se ramenima nasloni na zid gorljivo me gledajui s interesom u kojemu je bio traak uasa. Nakon nekoliko minuta razmiljanja on pozove Madame da li bi mogao vidjeti moga oca. Prema tome bio je pozvan i uavi, smijui se, on ree: "Usuujem se rei, doktore, nadam se da ete mi rei da sam stara luda to sam vas dovodio ovamo." Ali od njegovog osmijeha ostade samo sjena kad ga doktor, ozbiljnog lica, pozove k sebi. On i doktor razgovarali su neko vrijeme kraj iste nie gdje sam se upravo savjetovala s lijenikom. Razgovor se inio uurbanim i diskutabilan. Soba je vrlo velika, a ja i Madame smo stajale zajedno, gorei od znatielje, na drugom kraju. Meutim, nismo mogle uti ni rijei, jer su tiho govorili, a duboka nia prozora nam je veinom zaklanjala pogled na doktora i mog oca kome smo mogli vidjeti samo nogu, ruku i rame, a glasovi su bili, pretpostavljam, manje ujni zbog udubljenja koje su debeli zidovi i prozor formirali. Nakon nekog vremena otac okrene lice prema sobi; bilo je blijedo, zamiljeno i, ini mi se, uznemireno. "Laura, draga, doi ovamo na trenutak. Madame, doktor kae da vas trenutno

neemo trebati." Na to pristupih po prvi put pomalo uznemirena jer, mada sam se osjeala vrlo slabom, nisam se osjeala bolesnom; snaga je ono, neko bi pomislio, to moemo skupiti kad zaelimo. Moj otac mi prui ruku kad sam se pribliila, ali gledao je u doktora dok je govorio: "To doista je vrlo udno; ne razumijem to posve. Laura, doi, draga; reci doktoru Spielsbergu i prisjeti se." "Spomenuli ste osjeaj kao da su vam dvije igle probile kou, negdje blizu grla, one noi kad ste prvi put imali stravini san. Postoji li jo bol?" "Ni malo", odgovorih. "Moete li prstom pokazati mjesto gdje je to bilo?" "Malo ispod grla - ovdje", odgovorih. Nosila sam jutarnju haljinu koja je pokrivala mjesto koje sam pokazala. "Sada se moete sami uvjeriti", ree doktor, "Neete imati nita protiv da va tata malo zavrne va okovratnik. Neophodno je da bismo otkrili sim ptom bolesti od koje patite." Posluah. Bilo je in ili dva iza ruba mog okovratnika. "Boe blagoslovi! - istina je", odvrati moj otac, problijedivi. "Sad vidite vlastitim oima", ree doktor s mranim trijumfom. "to je?" odvratim ja, postajui uplaena. "Nita, draga mlada damo, samo mala plava mrlja veliine vrka vaeg malog prsta; a sada", on nastavi okreui se prema tati, "pitanje je to je najbolje za uiniti?" "Postoji li neka opasnost?" zahtijevala sam, vrlo uznemirena. "Vjerujem da nema, moja draga", odgovori doktor. "Ne vidim razloga zato se ne biste oporavili. Ne vidim zato se ne biste odmah oporavili. Ovdje ste osjetili osjeaj guenja?" "Da", odgovorih. "I - sjetite se to najbolje moete - ista toka je bila centar tog uzbuenja koji ste opisali kao da hladna struja tee oko vas?"

"Mogue; mislim da je." "Doista, vidite?" doda on, okreui se prema mom ocu. "Da obavijestim Madame?" "Naravno", ree moj otac. On pozove Madame k sebi i ree: "Vaa mlada prijateljica daleko je od dobrog. Ne trebamo biti zabrinuti, nadam se, ali nuno je da se poduzmu odreene mjere koje u detaljno opisati; za to vrijeme, Madame, bit ete tako dobri da ne ostavljate gospoicu Lauru ni trenutak samu. To je odrednica koju sada mogu dati. To je vrlo vano." "Znam da se moemo uzdati u vau dobrotu, Madame", doda moj otac. Madame mu urno potvrdi. "A ti, draga Laura, znam da e pratiti doktorove upute." "elio bih vas upitati za miljenje o jednom drugom pacijentu iji simptomi pomalo nalikuju ovima u moje keri, a koje sam vam upravo iznio - puno slabiji, ali vjerujem od iste vrste. Ona je mlada dama - naa goa, ali poto kaete da ete veeras ponovno prolaziti ovuda, najbolje bi bilo da veerate ovdje tako da je moete vidjeti. Ona ne silazi sve do poslijepodne." "Zahvaljujem vam", ree doktor. "Bit u kod vas tada negdje oko sedam veeras." I tada ponovie odrednice meni i Madame i rastajui se otac nas napusti izaavi s doktorom i vidjela sam ih kako zajedno eu gore dolje izmeu ceste i jarka po zelenoj povrini ispred dvorca, oito ponavljajui prijanji razgovor. Doktor se nije vratio. Vidjeh ga kako se penje na konja i odlazi jaui prema zapadu kroz umu. Gotovo u isto vrijeme vidjeh kako se ovjek pojavljuje od Dranfelda s pismom i sjahavi predade vreu mome ocu. Za to vrijeme, Madame i ja bile smo zauzete odgonetavanjem razloga jedinstvene i ozbiljne izravnosti kojemu su doktor i moj otac nametnuli zakljuke. Madame, kako mi je kasnije rekla, se bojala da je doktor shvatio iznenadnu bolest i da, bez brzog djelovanja, mogu izgubiti ivot borei se ili bar biti ozbiljno povrijeena. Ta ideja me nije potresla jer sam pretpostavljala, sreom po moje ivce, da su mjere poduzete iskljuivo radi moje druine koji nisu htjeli da se previe napreem ili jedem neoguljeno voe ili radim petnaest drugih ludih stvari kojih

se mladi ljudi ponose. Sat i po nakon toga moj otac ue - s pismom u ruci - i ree: "Ovo je pismo bez datuma. Mogao je doi juer, moda ne doe sve do sutra ili bi mogao biti ovdje danas." Prui mi otvoreno pismo u ruke; ali nije izgledao zadovoljan kako je obino bio kad bi oekivali goste da dou, osobito voljenog Generala. Upravo suprotno, izgledao je kao da bi ga elio vidjeti na dnu Crvenog Mora. Bilo mu je mnogo toga na umu to nije elio podijeliti. "Tata, dragi, hoe li mi objasniti ovo?" rekoh, naglo polaui ruku na njegovu i gledajui, sigurna sam, zahtijevajui njegovo lice. "Moda", on odgovori, navlaei mi njeno kosu preko oiju. "Misli li doktor da sam jako bolesna?" "Ne draga; misli da ako poduzmemo potrebne korake bit e ponovno posve dobro, u svakom sluaju dugoseno gledajui na potpuni oporavak, u danu ili dva", on odgovori, pomalo suho. "elio bih da je na dobri prijatelj, General izabrao neko drugo vrijeme, odnosno, elim da bude potpuno zdrava da ga primi." "Ali reci mi tata", insistirala sam, "to on misli da mi je?" "Nita; nemoj me zamaravati pitanjima", on odgovori nervoznije nego sam ga ikad ula i vidjevi da izgledam povrijeeno, pretpostavl jam, on me poljubi i doda, "Sve e saznati za dan ili dva; odnosno, sve to ja znam. U meuvremenu nemoj se zabrinjavati oko toga." On se okrene i napusti sobu, ali se vratio prije nego sam prestala uditi se zbunjena svim tim udnim stvarima; i to samo da kae da ide do Karnsteina i da je naruio koiju za dvanaest, da bismo ja i Madame trebale poi s njim; elio je posjetiti sveenika koji ivi u blizini tih slikovitih predjela, po nekom poslu, a poto ih Carmilla nikada nije vidjela i ona bi mogla doi u pratnji Mademoiselle i donijeti stvari za piknik koji bismo mogli napraviti u ruevnom dvorcu. U dvanaest, tono, bila sam spremna i nedugo potom moj otac, Madame i ja krenusmo na putovanje. Prelazei pokretni most skrenusmo na desno i uz cestu preko strmog gotikog mosta na zapad prema naputenom selu i sruenom dvorcu Karnstina. Ni jedno putovanje kroz umu nije bilo tako lijepo. Tlo je bilo namrekano

brdima i dolinama i poumljeno krasnom umom, bez uzgojene formalnosti umjetnih nasada i kultiviranih i paljivo podrezanih. Nepravilnost tla tjerala je cestu da vijuga oko lijepih okruglih strana poludolina i uz strme strane brijegova preko razliitih terena neumorno. Na jednoj zaokuci naglo nabasasmo na starog prijatelja, Generala, koji je jahao prema nama, praenog slugom na konju. Njegove stvari pratile su ga u najamskim kolima, kako smo mi zvali teretna kola. General sjae dok smo se mi zaustavljali i nakon uobiajenih pozdrava lako ga je bilo nagovoriti da sjedne u koiju i poalje slugu sa konjima u dvorac.

Deseto poglavlje Oaloeni Prolo je otprilike deset mjeseci od kada ga nismo vidjeli; za to vrijeme patnja je uinila traga na njegovoj pojavi. Omravio je; neka turobnost i tjeskoba se uvukla u uobiajenu ozbiljnost koja mu je bila karakteristina. Njegove tamnoplave oi koje su uvijek zraile sada su bacale tamno svjetlo ispod njegovih upavih sivih obrva. Nije se inilo kao promjena koju tuga obino izaziva, neki dublji osjeaj ih je izazivao. Nismo dugo putovali kad General poe govoriti s njegovom vojnikom izravnou o svojoj tuzi i muci koju je pretrpio zbog smrti svoje voljene neake i tienice; i on poe govoriti gorko i bijesno, psujui paklenu umjetnost kojom je ona pala rtvom izraavajui vie gorinu nego alost, pitajui se zato nebo dozvoljava takvim monstrumima da zadovoljavaju svoju udnju i paklenu zlobu. Moj otac, koji je odmah vidio kako se neto udno dogaa s njim upitao ga je, ako nije prebolno za njega neka detaljno opie okolnosti koje su opravdavale tako jake izraze. "Sa zadovoljstvom u ti rei", ree General, "ali mi nee vjerovati." "Zato ne bih?" odgovorio je. "Zbog toga", odgovorio je potvrdno, "to ne vjeruje niemu to se kosi s tvojim predrasudama i iluzijama. Sjeam se kada sam bio poput tebe, ali sam bolje nauio." "Iskuaj me", ree moj otac, "nisam dogmat kao to pretpostavlja. Uostalom, vrlo dobro znam da ti trai dokaze sa svoja vjerovanja, ba kao i ja, pa sam stoga, vrlo sklon potivanju tvojih zakljuaka." "U pravu si pretpostavljajui da nisam lako zaveden u vjerovanje u udesno za ono to jesam iskusio kao udesno - i bio sam prisiljen pomou neobinih dokaza priznati ono to je suprotno svim mojim teorijama. Bio sam zavaran natprirodnom zavjerom." Nemajui mnogo povjerenja u Generalova vjerovanja, vidjeh kako moj otac baca pogled prema Generalu, dvoumei se o stanju njegova uma. Na sreu General to nije primijetio. Zurio je turobno i znatieljno prema

predjelima i umskim vidicima koji su se otvarali pred nama. "Ide li prema Ruevinama Karsteina?" ree on. "Da, to je sretna sluajnost, zna li da sam te elio pitati da me povede tamo da ih istraim. Imam posebnu stvar za istraiti. Tamo je ruevina kapelice, zar ne, sa mnogo velikih grobnica izumrle obitelji?" "Dakle, jeste - vrlo zanimljivo", ree moj otac, "Nadam se da planira traiti titulu i nasljedstvo nad njima?" Moj otac ree to veselo, ali se General nije nasmijao, ak ni nasmijeio, to pristojnost nalae za prijateljevu alu; upravo suprotno on je izgledao vrlo ozbiljan i bijesan, podsjeajui na to da je neto uzburkavalo njegov bijes i uas. "Neto posve drugaije", on ree, gunajui. "Planiram iskopati neke od tih krasnih ljudi. Nadam se uz Boji blagoslov da u uiniti pobono svetogre koje e osloboditi nau zemlju od odreenih udovita i sprijeiti da asni ljudi koji spavaju u svojim krevetima budu napadnuti od ubojica. Imam ti udnih stvari za ispriati, moj dragi prijatelju, takvih kakve bih i ja nekoliko mjeseci prije smatrao nemoguima." Moj otac ga ponovno pogleda, ali ovog puta to nije bio sumnjiavi pogled ve inteligentan i uznemiren. "Kua Karnsteina", on ree, "davno je izumrla: stotinu godina bar. Moja draga ena je potjecala od Karnsteina. Ali ime i titula su davno izumrli. Zamak je ruevina; samo selo naputeno; prolo je pedeset godina od kada se dim vidio iz dimnjaka; ni krova nije ostalo." "Posve tono. Puno sam o tome toga uo od kada sam te posljednji put vidio; puno toga to e te zaprepastiti. Ali najbolje da ponem po redu kako se to desilo", ree General. "Vidio si moju dragu tienicu - moje dijete, mogu je tako zvati. Ni jedno stvorenje nije moglo biti ljepe i prije samo tri mjeseca ni jedno tako zdravo." "Da, jadnica! Kad sam je posljednji put vidio bila je posve draesna", ree moj otac. "Oaloen sam i okiran vie nego ti mogu rei, moj dragi prijatelju; znam kakav je to udarac bio za tebe." Uzeo je Generala za ruku i suutno je stisnuo. Suze nahrupie u oi starog vojnika. inilo se da ih nije svjestan. On ree:

"Bili smo vrlo stari prijatelji; znao sam da e suosjeati sa mnom poto nemam djece. Ona je izazvala dragi interes u meni i uzvraala naklonost koja je uveseljavala moj dom i inila moj ivot sretnim. Svega toga je nestalo. Ne ostaje mi jo puno vremena na zemlji; ali uz Boju milost nadam se uiniti uslugu ovjeanstvu prije nego umrem i donijeti osvetu Neba zloincima koji su ubili jadno dijete na pragu njenih nada i ljepote!" "Upravo si rekao da eli iznijeti sve to se dogodilo", ree moj otac. "Molim te uini to; uvjeravam te da me ne vodi samo znatielja." Do tada smo ve stigli do mjesta gdje se Drunstallova cesta, kojom se General stigao, odvaja od ceste kojom smo putovali prema Kamstrinu. "Koliko daleko su ruevine?" upita General, nestrpljivo gledajui prema naprijed. "Oko pola morske milje", odgovori moj otac. "Molim te ispriaj nam priu koju si bio tako dobar obeati."

Jedanaesto poglavlje Pria "Od sveg srca", ree General s naporom i nakon pauze u kojoj je sakupljao misli, on poe jednu od najudnijih pria koju sam ikad ula. "Moje drago dijete se tako radovalo posjetu koji si tako dobar bio ugovoriti sa tvojom armantnom kerkom." On se galantno, ali melankolino nakloni. "U meuvremenu bili smo u posjetu kod starog prijatelja grofa Carlsfeida iji je dvorac otprilike est morskih milja s druge strane Karnsteina. Bilo je povodom nekoliko sveanosti koje, sjea se, su mu povjerene u ast svog visokog posjetitelja, Velikog Vojvode Charlesa." "Da, i vjerujem da su bile divne", ree moj otac. "Upravo tako! Ali onda njegova je gostoljubivost uvijek posve kraljevska. On ima Aladinovu svjetiljku. No kad je moja nesrea poela umotana je u velianstvenu maskaradu. Otvoreno je dvorite, sa drvea su visjele obojene svjetiljke. Bilo je takvog vatrometa kakvog ni sam Pariz nikada nije vidio. A muzika - muzika, zna, je moja slabost - takva oaravajua muzika! Najbolje instrumentalne skupine, moda i na svijetu i najbolji pjevai koji su skupljeni iz najveih opernih kua Europe. Tumarajui kroz fantastino obasjan teren, mjeseinom obasjan zamak koji je bacao ruiastu svjetlost sa svojih dugih redova prozora, iznenada bi uo te glasove kako se iskradaju iz tiine preko gaja ili se diui iz amaca na jezeru. I sam sam se osjetio, gledajui i sluajui, ponesen u vrijeme romantike i poetinosti svojih najranijih dana mladosti. "Kad je vatromet prestao i bal poeo vratismo se plemenitakim sobama koje su bile otvorene za plesae. Maskirani bal je, zna, predivan prizor; ali tako velianstven spektakl nikada prije nisam vidio. "Bilo je to aristokratsko okupljalite. Ja sam bio jedini "nitko" prisutan. "Moje drago dijete je izgledalo divno. Nije nosila masku. Njeno uzbuenje i oduevljenje donijeli su neopisiv arm njenom licu koje je uvijek bilo divno. Primijetih mladu damu, divno obuenu, ali maskiranu kako me promatra s udnim i nevjerojatnim interesom dok sam prolazio. Ve sam je vidio prije te veeri u velikom holu i ponovno, nakon nekoliko minuta, kako prolazi pored nas, na terasi ispod prozora zamka, sa slinim zanimanjem. Dama, takoer maskirana, bogata i ozbiljno odjevena, autoritativne pojave kao osoba visokog

stalea, bila je njena pratnja. Da mlada dama nije nosila masku bio bih naravno posve siguran da li promatra moju jadnu dragu ili ne. Sad sam posve siguran da je. "Bili smo u jednom od salona. Moje jadno drago dijete se odmaralo nakon plesa u jednom od stolaca u blizini vrata; ja sam stajao kraj nje. Dvije dame koje sam spomenuo pribliie se i mlaa sjede u stolac do moje tienice; dok je njena pratilja stala pored mene i za kratko je vrijeme, tihim glasom, poela razgovor sa svojom tienicom. "Pod zatitom maske, ona se okrene prema meni i tonom starog prijatelja, pozvavi me po imenu, ona zapoe razgovor sa mnom, koji je vrlo intrigirao moju znatielju. Spomenula je mnogo mjesta gdje me je srela - na Dvoru i u plemenitakim kuama. Podsjetila me na mali incident na koga sam davno prestao misliti, ali koji, otkrih, je samo leao pritajen u mome sjeanju i koji je ona probudila. "Bio sam sve vie i vie znatieljan otkriti tko je, svakog trenutka sve vie. Ona je izbjegavala moje pokuaje da je otkrijem vrlo vjeto i ugodno. Znanje koje je pokazivala o mnogim razdobljima moga ivota inilo se nemoguim i inila se da posebno uiva u zavaravanju moje znatielje i vienju mene zbunjenoga i moju estoku zbunjenost od jednog zakljuka do drugog. "U meuvremenu mlada dama, koju je njena majka zvala udnim imenom Millarca, kad ju je jednom ili dvaput oslovila, je s jednakom lakoom i gracioznou, poela razgovor s mojom tienicom. "Predstavila se rekavi da je njena majka moja stara poznanica. Govorila je sa razmjernom odvanou koju maska ini podobnom, razgovarala je kao prijatelj; divila se njenoj haljini i posve jasno insinuirala koliko se divi njenoj ljepoti. Zabavljala ju je smijui se kritino ljudima koji su se skupili u plesnoj dvorani i smijala se tome kako se moje jadno dijete zabavlja. Bila je vrlo dosjetljiva i ivahna kad je bila zadovoljna i nakon nekog vremena one postadoe vrlo dobri prijatelji i mlada strankinja ukloni masku pokazujui nevjerojatno lijepo lice. Nikad je prije nisam vidio, niti je moje drago dijete. Ali mada nam je bilo nepoznato to lice bilo je tako oaravajue i tako divno da nije bilo mogue ne osjeati tu nevjerojatnu privlanosti. I moja jadna djevojka ju je osjetila. Nikad nisam vidio nekoga tako opinjenog na prvi pogled osim, doista, strankinje same, koja se inila da je izgubila srce za njom. "U meuvremenu, doputajui si slobodu maskarade, postavio sam nemali

broj pitanja starijoj dami. " 'Posve ste me zbunili.' rekoh, smijui se. 'Zar to nije dovoljno? Neete li sada, da bismo bili jednaki, uiniti mi tu ljubaznost i ukloniti svoju masku?' " 'Zato traite nemogue?' odgovori ona. "Traiti od dame da napusti svoje prednosti! Uostalom kako znate da ete me prepoznati? Godine ine svoje.' " 'Kao to vidite', ja rekoh, klanjajui se i, pretpostavljam, pomalo melankolino se nasmijavi. " 'Kao to nam filozofi govore', ona ree; 'i kako znate da e vam pogled na moje lice pomoi?' " 'Iskuat u svoje anse', rekoh. 'Ne vrijedi vam da se pokuavate prikazati starom enom; vaa vas figura odaje.' " 'Godine, ipak, su prole od kada sam vas vidjela, od kada ste vi vidjeli mene, jer to uzimam u obzir. Millarca, ovdje, je moja ki; nisam bila mlada tada ak i prema miljenju ljudi koje je vrijeme nauilo da budu popustljivi i moda mi se ne svia da me usporeujete s onime to se sjeate o meni. Neu ukloniti masku. Niime me ne moete nagovoriti.' " 'Ulaem zahtjev vaoj milosti da je uklonite.' " 'A ja vaoj da ostane gdje je.' odvrati ona. " 'Tada ete, naposljetku mi rei da li ste Francuskinja ili Njemica; oba jezika govorite savreno.' " 'Mislim da vam neu rei, Generale: vaa me ustrajnost udi i smatram je nekom udnom vrstom napada.' " 'Bez obzira na sve, ovo mi ne moete uskratiti.' rekoh, 'poto sam poaen vaim doputenjem razgovora trebao bih znati kako da vas oslovim. Trebam li rei gospoa grofica?' "Ona se nasmije i smislila bi, bez sumnje, jo jedan izgovor - da, doista, mogu svaki dogaaj u razgovoru smatrati okolnostima koje su dogovorene, kako sada vjerujem, sa dubokoumnom lukavou, podlonima da budu izmijenjeni prema dogaanjima. " 'to se toga tie', poe ona; ali bila je prekinuta, im je otvorila usta, gentlemanom obuenim u crno koji je izgledao posebno elegantan i plemenit, koji ju je povukao, lica tako smrtno blijedog kakvo nikad nisam vidio, osim u

umrlih. Nije bio maskiran - obuen u obinu veernju odoru gentlemana; i on ree, bez smjeka, ali uz uljudni i uoeni mali naklon: 'Hoe li mi gospoa grofica dozvoliti da joj se obratim s nekoliko rijei koje e je interesirati?' "Dama se brzo okrene prema njemu i dodirne svoje usne traei utnju; i tada ree meni, 'uvajte mi mjesto, Generale; vratit u se kad uj em ovih nekoliko rijei.' "I s ovim zahtjevom, danim na zaigran nain, ona ode malo u stranu s gospodinom u crnom i razgovarala je nekoliko minuta, inilo se vrlo gorljivo. Tada se polako oboje uputie u guvu i ja ih izgubih iz vida na nekoliko minuta. "Provedoh to razdoblje zabavljajui svoj mozak pokuajima utvrivanja identiteta dame koja me je tako dobro poznavala i upravo sam mislio pridruiti se razgovoru izmeu moje lijepe tienice i grofiine keri i pokuati bilo to, dok se ona ne vrati, doznati o njenoj prii tako da me nee iznenaditi, svojim imenom, titulom, zamkom i imanjem. Ali u tom trenutku ona se vrati u pratnju blijedog mukarca u crnom, koji ree: 'Vratit u se i obavijestiti gospou groficu kad njena koija bude spremna.' On se povue uz naklon.

Dvanaesto poglavlje Molba " 'Znai izgubit emo gospou groficu, ali nadam se tek na nekoliko sati.' rekoh uz mali naklon. " 'Moda samo toliko ili bi moglo biti na nekoliko tjedana. Ba je nesretna okolnost to mi se obratio upravo sada kao to je. Da li me sada poznate?' "Uvjerih je da je ne poznajem. " 'Znat ete me', ree ona, 'ali ne za sada. Bili smo stariji i bolji prijatelji tada, moda nego to slutite. Ipak se ne mogu sada izjasniti. Za tri tjedna prolazit u kraj vaeg lijepog zamka u blizini koga istraujem. Potrait u vas tada na sat ili dva i obnoviti nae prijateljstvo o kome nikad ne razmiljam bez tisue ugodnih sjeanja. U ovom trenutku me je vijest dohvatila poput udarca munje. Moram krenuti, dugo je putovanje preda mnom, od gotovo sto milja, najhitrije to mogu. Moje nevolje su se umnogostruile. Zastraena sam jedino prisilnom rezerviranou u vezi moga imena zbog koga u postaviti pred vas vrlo udan zahtjev. Moje jadno dijete nije jo posve povratilo snagu. Pala je s konj em dok je jahala u lovu i njeni ivci su pretrpili ok i na lijenik kae da se ne smije zamarati jo neko vrijeme. Doli smo ovamo, usprkos tome, ali vozili smo vrlo polako - ni est morskih milja na dan. Sada moram putovati i danju i nou, u misiji o kojoj ovisi ivot i smrt - misiji tako kritinoj i trenutne prirode koju u biti u stanju objasniti tek kad se sretnemo, kako se nadam da hoemo, za nekoliko tjedana, bez potrebe zatajivanja stvari.' "Ona nastavi sa svojom molbom i bilo je to tonom osobe koja takav zahtjev trai iz povjerenje vie nego kao uslugu. To je bilo samo zbog njenog ponaanja i, inilo se, posve nesvjesnim. Nain na koji je to bilo izraeno nije mogao biti vie preklinjui. Jednostavno nisam mogao ne uzeti njenu ker pod svoju zatitu za vrijeme njene odsutnosti. "To je bilo, uzimajui u obzir sve stvari, vrlo udan, da ne kaemo i smion zahtjev. Osvojila me je stojei tamo i priznajui sve to bi se moglo rei protiv zahtjeva i bacajui se potpuno meni na milost. U istom trenutku fatalnou koja je kako se ini bila odgovorna za sve to se desilo, moje jadno dijete doe do mene i, apne, traei od mene da pozovem njenu novu prijateljicu, Millarcu, da nas posjeti. Pitala ju je i zakljuila da bi, ako se njena majka slae, ona to jako

voljela. "U nekoj drugoj prilici rekao bih joj neka malo prieka bar dok ne saznamo tko su. Ali nisam imao ni trenutak vremena za razmiljati. Dvije dame me zajedno napadoe; a moram priznati da su lijepo lice mlade dame, u kome je bilo neega posve oaravajueg, kao i elegancija i ar njenog plemenitog porijekla, bili razlogom moje odluke; i posve oaran ja pristadoh i uzeh, odvie olako, pod zatitu mladu damu koju je njena majka zvala Millarca. "Grofica pozove svoju ker i svi smo ozbiljno i paljivo sluali to joj govori, openito, kako su je naglo i neotklonjivo pozvali i da je uredila da ostane pod mojom zatitom nadodavi da sam ja jedan od njenih najstarijih i najdraih prijatelja. "Ja sam, naravno, odrao govor kakav su okolnosti zahtijevale naav i se zbog toga u situaciji koja mi se ni najmanje nije sviala. "Gospodin u crnom se vratio i vrlo ceremonijalno izveo damu iz sobe. "Ponaanje gospodina je ostavilo takav utisak na mene da sam bio uvjeren da je grofica bila dama vee vanosti nego je to n jena skromna titula dozvoljavala za pretpostaviti. "Njen posljednji zahtjev meni bio je da ne pokuavam doznati o njoj vie nego to ve nasluujem sve do njenog povratka. Na cijenjeni domain, iji je ona gost, zna njene razloge. " 'Bez toga,' rekla je ona, 'niti ja niti moja ki ne bismo mogle biti tu sigurne niti dan. Bila sam nesmotreno uklonila masku na trenutak, prije sat vremena i, prekasno, shvatih da ste me moda vidjeli. Zbog toga sam traila ansu da malo porazgovaram s vama. Da sam saznala da me doista jeste vidjeli, traila bih od vas u ime vae asti da tajite moju tajnu jo nekoliko tjedana. Kako je, zadovoljna sam to me niste vidjeli; ali ako sada sumnjate ili zbog iega biste sumnjali, tko sam, povjeravam se u svakom sluaju i posve vaem smislu asti. Moja ki e takoer tovati istu tajnost kako znam da ete je vi, s vremena na vrijeme je, podsjetiti, da se neoprezno ne bi odala.' "Proaptala je nekoliko rijei s kerkom, urno je poljubila dvaput i onda otila u pratnji blijedog gospodina u crnom i nestala u guvi. " 'U susjednoj sobi', ree Millarca, 'je prozor koji gleda prema ulaznim vratima. eljela bih vidjeti mamu kako odlazi i poslati joj poljubac.'

"Ispratismo je, naravno do prozora. Pogledasmo i vidjesmo krasnu staromodnu koiju na kojoj su bili kuriri i sluga. Vidjesmo vitku pojavu blijedog gospodina u crnom koji je drao debeli barunasti ogrta kojim je zaogrnuo njena lea i nataknuo kapuljau preko njene glave. Ona mu klimne i dodirne njegovu ruku. On se nekoliko puta kratko nakloni dok su se vrata zatvarala i tada koija krene. " 'Otila je,' ree Millarca s uzdahom. " 'Otila je,' ponovih ja za sebe, po prvi put - nakon uurbanih trenutaka koji su proli od mog pristanka - razmatrajui svoj ludi postupak. " 'Nije pogledala prema nama,' ree mlada dama tugaljivo. " 'Grofica je vjerojatno skinula masku i nije eljela pokazati lice,' rekoh; 'a i nije mogla znati da si tu na prozoru.' "Ona uzdahne i pogleda me. Bila je tako lijepa da sam odmah popustio. Bilo mi je ao to sam se i na trenutak kajao zbog gostoprimstva i bio sam odluan udovoljiti svim njenim zahtjevima. "Mlada dana, navukavi masku, i zajedno sa mojom tienicom poee me nagovarati da se vratimo u dvorite gdje je koncert upravo trebao ponovo poeti. I tako jesmo i etali smo gore dolje terasom koja lei ispod prozora zamka. Millarca je postala vrlo prisna s nama i zabavljala nas je ivopisnim opisima i priama o poznatim ljudima koje smo vidjeli na terasi. Sviala mi se vie i vie svake minute, njeno traanje, koje nije bilo zlobno, bilo mi je tako izuzetno zabavno, meni koji sam tako dugo izbivao van velikog svijeta. Razmiljao sam kakvu e samo ivost dati naim ponekad usamljenim veerima kod kue. "Bal nije zavrio sve dok jutarnje sunce nije dodirnulo horizo nt. Veliki Vojvoda je volio plesati sve do tada, tako da vjerni mu ljudi nisu mogli otii niti pomisliti na krevet. "Ba smo bili proli kroz guvu u salonu kad me moja tienica upita gdje je Millarca. Ja sam mislio da je uz nju, a ona da je sa mnom. U stvari bili smo je izgubili. "Uzalud smo je traili. Bojao sam se da se zabunila i u guvi kad je bila rastavljena od nas pomislila za neke druge ljude da su njeni novi prijatelji i mogue da ih je pratila i izgubila u velikom dvoritu koje se prostiralo oko nas.

"Sada, u svoj snazi, upoznah svoju ludost uzimajui pod zatitu mladu damu bez da sam joj znao ime i sputan obeanjima o ijim razlozima nisam znao nita. Nisam mogao svoje istraivanje zapoeti ni time da kaem da je nestala mlada dama ki grofice koja je otila nekoliko sati prije. "Jutro doe. Bilo je jasno jutro prije nego sam prestao s potragom. Sve do dva poslijepodne nismo uli nita o mojoj izgubljenoj tienici. "Otprilike u to vrijeme sluga pokuca na vrata moje neake i ree da ga je jedna mlada dama gorljivo molila, a inila se vrlo uznemirenom, da sazna gdje moe nai Generala Barona Spielsdorfa i mladu damu, njegovu ki, pod ijom zatitom je bila ostavljena od svoje majke. "Nije bilo sumnje, bez greke, naa mlada prijateljica se pojavila ; i doista je. Nebo, mislili smo da smo je izgubili! "Ispriala je mom jadnom djetetu priu zbog ega nam se nije vratila tako duga. Vrlo kasno je bilo, ona ree, kad je ula u uvarevu spavaonicu u oajnikom pokuaju da nas nae i pala u dubok san koji, mada dug kakav je bio, teko da je bio dovoljan da povrati snagu nakon napora bala. "Tog dana Millarca je dola kui s nama. Bio sam tako sretan to sam, naposljetku, osigurao tako armantnu drubenici svojoj dragoj djevojci.

Trinaesto poglavlje Drvosjea "Ali vrlo skoro, meutim, pojavie se neke zapreke. U prvom redu, Millarca se tuila na uasnu malaksalost - slabost koja je ostala nakon njene bolesti - i nikad nije izlazila iz sobe prije nego bi poslijepodne dobro odmaklo. U drugom sluaju, kako je sluajno otkriveno, mada je zakljuavala svoja vrata iznutra i nikada nije vadila klju dok ne bi pozvala sluavku da joj pomogne oko njene toalete, ponekad je nije bilo u sobi vrlo rano ujutro i u razliito vrijeme tijekom dana prije nego je poeljela da nam objasni da je uznemirena. esto su je viali s prozora dvorca, kad se siva zora tek pojavljivala, kako hoda izmeu stabala prema zapadu, nalikujui na osobu u transu. To me je uvjerilo da hoda u snu. Ali ta hipoteza nije rijeila zagonetku. Kako je izala iz svoje sobe ostavljajui vrata zakljuana iznutra. Kako je izala iz kue bez otvaranja vrata ili prozora? "Usred moje zbunjenosti jedna vea muka me zaokupi. "Moje drago dijete poelo je gubiti svoju ljepotu i zdravlje na misteriozan nain, ak i uasan tako da postadoh posve prestravljen. "Prvo se poela aliti na snove u kojima joj se inilo da prikaza, koja je ponekad nalikovala Millarci, ponekad bila lika zvijeri, mutnog lika, hoda uz dno njenog kreveta sjedne na drugu stranu. Kasnije je doao osjeaj. Nije bio neugodan, ali zato vrlo udan, rekla je, nalikujui na val ledenog protoka preko njenih grudiju. Naposljetku, osjetila je kao da je par vrlo velikih igala bodu, malo ispod grla, sa vrlo otrim bolom. Nekoliko noi potom, zajedno sa postupnim i odbojnim osjeajem guenja doe nesvjestica. Posve sam jasno mogla uti svaku rije dobrog starog Generala jer sada smo prolazili preko polja koja su se prostirala na sve strane oko ceste koja se pribliavala ruevnom selu iz ijih dimnjaka dim nije izlazio ve vie od pola stoljea." Moete zamisliti kako sam se udno osjeala sluajui o mojim vlastitim simptomima opisanima kao onima od kojih je patila jadna djevojka koja bi, da se nije desila katastrofa, u ovom trenutku bila posjetilac dvorca moga oca. Moete pretpostavili takoer kako sam se osjeala dok je opisivao navike i udne stvari koje su bile svojstvene, zapravo, naoj lijepoj goi, Carmilli! Prizor se otvori u umi; iznenada smo prolazili ispod dimnjaka i zabata

ruevnog sela i tornjeva i pukarnica unitenog dvorca, oko koga je raslo divovsko drvee ponosno se navijajui nad nas. U uasavajuim matarijama ja izioh iz koije i u tiini, jer svatko od nas je imao mnogo toga za razmiljati; ubrzo se popesmo stubitem i bili smo u prostranim odajama, zavojitim stubama i tamnim hodnicima dvorca. "I ovo je jednom bio zamak Karnsteina!" ree stari general malaksalo dok je s velikog prozora gledao prema selu i vidio iroki, bespregledni prostor ume. "Bila je to pokvarena obitelj i ovdje su njihovi krvavi anali stvoreni", on nastavi. "Uasno je to to i nakon smrti nastavljaju ugroavati ljudsku rasu svojom okrutnom poudom. Ono tamo dolje je kapelica Karnsteinovih." Pokazao je dolje prema sivim zidovima gotike graevine djelomino vidljive kroz raslinje, neto niz stube. "ujem drvosjeu kako udara sjekirom", nadoda on, "zauzet meu drveem koje je okruuje; on bi nam moda mogao dati podatke koje traim i pokazati nam gdje lei grob Mircalle, grofice od Karnsteina. Seljaci zadravaju obiaje velikih obitelji o kojima prie meu bogatima i onih s titulama odmah poto obitelj sama izumre." "Mi imamo portret kod kue Mircalle, grofice od Karnstrina; eli li ga vidjeti?" upita moj otac. "Ima vremena, dragi prijatelju", odvrati General. "Vjerujem da sam ve vidio original; to je motiv koji me vodi do tebe ranije nego sam planirao, da istraim kapelicu kojoj se upravo pribliavamo." "to! vidio groficu Mircallu", izjavi moj otac; "ali ona je mrtva vie od stoljee!" "Ne ba toliko mrtva koliko misli, reeno mi je", odgovori General. "Priznajem, Generale, potpuno me zbunjuje", odvrati moj otac gledajui ga, pretpostavljam, na trenutak s onom sumnjom koju sam ve primijetila. Ali mada je bilo bijesa i mrnje ponekad u ponaanju starog Generala nije bi lo niega ludog. "To me je podsjetilo", ree on, dok smo prolazili ispod tekih arkada gotike crkve - ije su dimenzije opravdavale njen stil - "stvari koja e me zaokupljati u mojim preostalim godinama na zemlji i da je izvrenje osvete nad njom, zahvaljujem Bogu, jo uvijek mogue izvriti rukom smrtnika." "Kakvu osvetu misli?" upita moj otac ija je zauenost rasla.

"Mislim obezglavljivanje udovita", on odgovori naglo pocrvenjevi i udari nogom tako da je zajealo kroz turobnu praznu ruevinu i zgr ene ruke se pruie u tom trenutku kao da hvataju drak sjekire kojom neustraivo zamahne, "to!" izjavi moj otac sve zbunjeniji. "Odrubiti joj glavu." "Odsjei joj glavu!" "Zaista, sjekiricom, lopatom ili bilo ime to moe presjei njeno ubojito grlo. ut ete", odgovori on, drhtei od bijesa. I pourivi naprijed on ree: "Na nedoumice e biti smjesta odgovoreno; tvoje drago dijete se umorilo; neka se odmori i ja u u nekoliko reenica zavriti svoju uasnu priu." etvrtasti blokovi drvea koji su leali na travnatom prilazu kapeli, oblikovali su ogradu na koju mi je bilo drago sjesti, a u meuvremenu General je pozvao drvosjeu koji je uklanjao debele grane drvea koje su se naslanjale na stare zidove i sa sjekirom u ruci snani stari momak stade pred nas. Nita nam nije znao rei o graevini; ali postojao je starac, rekao je on, umar, koji je ivio u sveenikovoj kui udaljenoj oko dvije milje koji nam moe rei sve o graevini stare obitelji Karnstein; i on bi ga kao od ale mogao dovesti ako mu posudimo jednog od svojih konja, za manje od pola sata. "Da li dugo radi u ovim umama?" upita moj otac starca. "Bio sam drvosjea ovdje", odgovori on s patoisom, "u umama ovim, od kada za sebe znam; tako je i moj otac prije mene i tako kroz mnoge generacije da im ni broja ne znam. Mogu vam pokazati kuu u selu u kojoj su moji preci ivjeli." "Zato je selo naputeno?" upita General. "Napali su ga oni koji su se vratili, gospodine; nekoliko njih pronali smo u njihovim grobovima, istraeni uobiajenim testovima i uniteni na uobiajene naine, odrubljivanjem glave, probadanjem kolcima i spaljivanjem; ali prije toga mnogo je seljana ubijeno. "Ali nakon svih tih procedura u skladu sa zakonom", on nastavi, "sa toliko puno otvorenih grobova i toliko vampira lienih njihovih uasnih postojanja selo nije bilo osloboeno. No Moravski plemi, koji je prolazio ovuda i uo to se ovdje dogaa i poto je bio vjet - kako su to mnogi ljudi u njegovoj zemlji -

u ovakvim stvarima, ponudio je osloboditi selo njegovog muit elja. Ovako je uinio: Bio je jasan mjesec te noi, on se popeo, odmah poslije sutona, na toranj ove kapelice odakle je mogao vidjeti crkveno dvorite iza sebe; moete ga vidjeti kroz prozor. Odonuda je promatrao sve dok nije ugledao vampira kako izlazi iz svog groba i sakrio platneni pokrov u koji je bio umotan u blizini njega i oduljao se prema selu da mori one koji su ga nastanjivali. "Stranac, vidjevi to, sie sa tornja, uze platneno pokrivalo vampira i odnese ga na vrh tornja na koji se ponovo pope. Kad se vampir vratio sa svog tumaranja i nije naao pokrivalo on bijesno vrisne na Moravca koga ugleda na zabatu tornja i koji mu zauzvrat mahne neka se popne i uzme ga. Nakon toga se vampir, prihvativi poziv, poe penjati tornjem i kad dosegne pukarnice Moravac, udarcem svoga maa, raspoluti njegovu lubanju na dva, gurne ga u crkveno dvorite gdje, pod treperavim zvijezdama ga je stranac slijedio i odsjekao mu glavu i slijedei dan donio njegovo tijelo seljanima koji ga probodoe i spalie. "Taj moravski plemi dobio je odobrenje od glave obitelji da ukloni grobnicu Mircalle, grofice od Karnsteina, to je i uinio, tako da je naposljetku zaboravljeno gdje lei." "Moete li nam pokazati gdje je leala?" upita General nestrpljivo. umski ovjek odmahne glavom i nasmijei se. "Ni jedna iva dua vam to ne moe sada rei", on ree; "uostalom, kau da je tijelo uklonjeno; ali nitko ne moe ni u to biti siguran." Rekavi to, on u urbi ispusti sjekiru i ode, ostavljajui nas da ujemo ostatak Generalove udne prie.

etrnaesto poglavlje Sastanak "Mojem voljenom djetetu", on nastavi, "bilo je sve loije. Lijenik koji ju je posjeivao nije mogao ustanoviti o kakvoj je bolesti rije i kakvu sam ja smatrao da ima. Vidio je kako sam uznemiren i predloio mi je savjetovanje. Pozvao sam sposobnijeg lijenika iz Gratza. Nekoliko dana je prolo prije nego je doao. Bio je dobar i milosrdan jednako kao i uen ovjek. Pregledavi moju jadnu tienicu zajedno, oba lijenika se povukoe u biblioteku da se savjetuju i rasprave. Ja, koji sam u susjednoj sobi ekao njihove zakljuke, zauh poviene glasove gospode u neemu to se nije inilo filozofskom diskusijom. Pokucah na vrata i uoh. Naoh starog lijenika iz Gratza kako objanjava svoju teoriju. Njegov suparnik ju je pobijao kao neasnu lakrdiju, padajui u napade smijeha. Ova neviena scena bi zatomljena i prekinuta mojim ulaskom. " 'Gospodine,' ree prvi lijenik, 'moj ueni brat smatra da trebate arobnjaka, a ne doktora.' " 'Izvinite me,' ree stari doktor iz Gratza, nezadovoljno, 'Ja u svoje poglede na stvar i moje naine objanjavati neki drugi put. ao mi je, Monsieur General, da moja vjetina i znanje nee biti vama ni od kakve koristi. Prije nego odem bit e mi ast da vam savjetujem neto.' "inei se zamiljenim on sjede za stol i poe pisati. Duboko razoaran, ja se naklonim i okrenem se da odem, drugi lijenik preko svog ramena pokae na svog pratioca koji je pisao i tada, slegnuvi ramenima, znaajno dotakne elo. "To savjetovanje me je dakle ostavilo gdje sam i bio. Izaoh u vrt posve zbunjen. Doktor iz Gratza za deset ili petnaest minuta, stie do mene. On se ispria to me je slijedio, ali ree da me ne moe napustiti bez jo nekoliko rijei. Ree da ne grijei; ni jedna prirodna bolest nije imala takv e simptome i da je smrt ve vrlo blizu. Ostalo je jo dan, najvie dva, ivota. Da je fatalna bolest odmah uoena uz veliku brigu i vjetinu njena se snaga moda mogla vratiti. Ali sve to je ostalo ne moe biti zaustavljeno. Jo jedan napad i nestat e i posljednja iskra ivota koja, u ovom trenutku, ve umire. " 'I koje je prirode bolest o kojoj govorite?'usrdno zamolih. " 'Sve sam zapisao u ovim biljekama, koje vam sada dajem, zbog ijih posljedica biste trebali poi do najblieg sveenika i u njegovoj prisutnosti

otvoriti moje pismo i nipoto ga ne itati sve dok nije s vama; prezreli biste ga u protivnom, a radi se o pitanju ivota i smrti. Ako vas i sveenik iznevjeri tada, doista, proitajte ga..' "Upitao me je, prije nego je otiao, ako budem elio vidjeti ovjeka koji pozna stvar o kojoj u itati, koji bi me vjerojatno zanimao vie nego itko, neka, on me iskreno nagovori, ga pozovem ovdje; i tako me napusti. "Sveenik je bio odsutan i tako ja proitah pismo sam. U neko drugo vrijeme i da je drugi sluaj bio u pitanju, vjerojatno bih ga smatrao glupou. Ali u kakve sve udne stvari nee ljudi povjerovati ako su zadnja ansa, kad sve razumno iznevjeri i kad je ivot voljene osobe u pitanju? "Nita, rei e, ne bi bilo apsurdnije od pisma tog ovjeka . Bilo je dovoljno udovino da ga poalje u ludnicu. Rekao je da pacijentica pati od posjeta vampira! Rane koje je opisala da su negdje u blizini grla su, kako je rekao, uinjene dvama vrlo dugim, tankim i otrim zubima koji, kako je znamo, su uobiajeni u vampira; i nema sumnje, dodao je, postojanje malih, vidljivih oznaka mogu se opisati kao one uinjene demonskim usnama i svaki simptom opisane patnje je jednak onima koji su zabiljeeni kod slinih posjeta. "Poto sam bio posve skeptian u vjerovanju u postojanju takvih stvorenje kakvi su vampiri, natprirodna teorija dobrog doktora dala je, po mome miljenju, samo jedan drugi nain da nauim i shvatim udnu povezanost sa jednom drugom halucinacijom. Bio sam tako jadan meutim, da nisam nita mogao uiniti. Slijedio sam instrukcije iz pisma. "Zatvorih se u mranu garderobu i otvorih vrata jadne bolesnice, gdje je svijea gorila i promatrao sam je dok nije zaspala. Stajao sam kraj pritvorenih vrata promatrajui kroz mali otvor, moj ma kraj mene na stolu, ka ko mi je bilo savjetovano, sve dok, malo poslije jedan, ne ugledah neto veliko, crno, teko za opisati, kako se uljalo, inilo mi se, u dnu kreveta i naglo se bacilo prema vratu jadne djevojke gdje kao da se napuhnulo u trenutku u veliku, uzdrhtalu masu. Nekoliko trenutaka stajao sam kao okamenjen. Tada pojurih naprijed sa maem u ruci. Crno stvorenje naglo se skupi u dnu kreveta, skliznu preko njega i stojei na podu jard od dna kreveta zurei u mene s mrnjom i uasom ja ugledah Millarcu. Ni sam ne znajui to misliti ja je udarih maem; ali onda je ugledah kako stoji kraj vrata, bez ogrebotine. Uasnut, slijedio sam je i udarih ponovno. Ona nestade! i moj ma zadrhta u vratima.

"Ne mogu ti opisati to se sve dogodilo te uasne noi. Cijela kua bila je budna i uznemirena. Prikaza Millarce je nestala. Ali njena rtva brzo je kopnula i prije nego je zora svanula ona umre." Stari General bio je uznemiren. Nismo mu nita rekli. Moj otac je hodao malo dalje i itao natpise na grobovima i tako zaokupljen on se iskrade kroz vrata kapelice da nastavi svoju pretragu. General se naslonio na zid i briui oi teko uzdisao. Odahnula sam zauvi glasove Carmille i Madame koje su se pribliavale. Glasovi se udaljie. U ovoj osami, uvi upravo tako udnu priu vezanu, kako je bila, za velike i plemenite mrtve iji su se spomenici ukazivali izmeu praine i brljana oko nas i svaki dogaaj koji je bio vezan za moj tajanstveni sluaj - na ovom ukletom mjestu tamnom od zelenila koje se nadvijalo i raslo sa sviju strana, gusto i visoko iznad tihih zidova - uas se poe sklapati oko mene i moje srce zadrhta na pomisao da e moji prijatelji, naposljetku, sada ui i pokvariti ovu tunu i zloslutnu scenu. Oi starog Generala bile su prikovane za tlo i on se naslonio rukom na te melj zida unitenog spomenika. Pod niskom arkadom ulaznih vrata, ukraenom jednom od onih demonskih groteski ija je cinina i gadna moda krasila gotike klesane ukrase, ja ugledah radosno lijepo lice i lik Carmille kako se pojavljuje u sjenovitoj kapelici. Upravo sam se namjeravala dii i progovoriti i klimnuti smijeei se, odgovarajui na njen posebno oaravajui osmjeh; kad s krikom, starac do mene dohvati drvosjeinu sjekiru i pojuri naprijed. Ugledavi ga nevjerojatna se promjena desi na njenom licu. Bilo je u trenutku uasno promijenjeno dok se ona pogne korak unazad. Prije nego sam mogla kriknuti, on je udari svom snagom, ali ona izmae njegovom udarcu i bez ogrebotine, uhvati ga svojom malom rukom za zapee. Borio se na trenutak da oslobodi ruke, a li tada otvori aku, sjekira pade na tlo i djevojka nestade. On se osloni uz zid. Njegova sijeda kosa je strila i znoj mu je sjao na licu, kao da je na rubu smrti. Uasavajua scena je prola u trenu. Prva stvar koje se sjeam poslije je Madame koja je stajala uz mene nestrpljivo ponavljajui stalno i stalno iznova, pitanje, "Gdje je Mademoiselle Carmilla?" Odgovorih malaksalo, "Ne znam - ne mogu vam rei - otila je onamo", i ja

pokazah na vrata kroz koja je Madame upravo ula; "samo minutu ili dvije prije." "Ali stajala sam tamo, u prolazu, od kad je Mademoiselle Carmilla ula; i nije se vratila." Ona tada poe zazivati "Carmilla" kroz svaka vrata i prolaz i kroz sv aki prozor, ali nitko joj ne odgovori. "Zove sebe Carmilla?" upita General jo uvijek bijesno. "Carmilla, da", odgovorih. "Doista", on ree, "to je Millarca. To je ista osoba koju su davno zvali Mircalla, grofica od Karnsteina. Idi s ovog ukletog tla, moj e jadno dijete, to bre moe. Odvezi se sveenikovoj kui i ostani tamo dok ne doemo. Idi! Ne vidjela vie Carmille; nee je nai ovdje."

Petnaesto poglavlje Boja presuda i pogubljenje Dok je govorio najudniji ovjek koga sam ikad vidjela ue u kap elicu kroz koja je Carmilla izala i pobjegla. Bio je visok, uskih grudiju, pogrbljen, irokih ramena i odjeven u crno. Lice mu je bilo tamno i duboko izborano; nosio je staromodni eir irokog obruba. Njegova kosa, duga i prosjeda, padala mu je po ramenima. Nosio je zlatne naoale, hodao je polako udno se gegajui, ponekad okreui lice prema nebu, a ponekad se saginjui dolje prema zemlji, udno se smijeei; njegove su se tanke ruke njihale, a na njegovim mravim akama imao je stare crne rukavice koje su bile prevelike za njih, mahale su i gestikulirale posve nesvjesno. "Moj ovjek!" izjavi General, pokazujui iznenadno oduevljenje. "Moj dragi barunu, kako sam sretan to vas vidim, nisam se nadao sresti vas tako skoro." On mahne mom ocu, koji se za to vrijeme vratio, i povede ga ka fantastinom starom gospodinu, koga je zvao barunom, da ga sretne. Formalno ga je predstavio i odmah poeo urnu raspravu. Stranac je izvadio snop papira iz depa, i rairio ga na istroenu povrinu grobnice kraj sebe. Dre i olovku u ruci vukao je imaginarne crte s jedne strane papira na drugu na koje su svi zajedno pogledavali kao i na odreene dijelove zgrade, pa shvatih da se radi o planu kapelice. On je pratio svoje, mogu to nazvati predavanjem, sa povremenim itanjem iz prljave male knjiice, iji uti listovi su bili gusto ispisani. Tumarali su zajedno s jedne strane pobone lae crkve, do druge strane gdje sam ja stajala, razgovarajui uz put; tada poee mjeriti daljinu paljivo i naposljetku stojei zajedno, okrenuvi se prema jednom vanjskom zidu, poee istraivati s velikom panjom; skinue brljan koji je visio s njega i kucajui po buci krajevima svojih tapova, struui tu i kucajui tamo. Naposljetku otkrie veliki mramorni natpis sa uklesanim slovima. Uz pomo drvosjee, koji se uskoro vratio, monumentalni natpis i grb su otkriveni. To dokazuje da se radi o davno izgubljenom spomeniku Mircalle, grofice od Karnsteina. Stari General, mada bojim se da nije bio raspoloen za molitvu, podie ruke i oi prema nebu i stajao je u nijemoj zahvali nekoliko trenutaka

"Sutra", zauh kako kae; "komesar e stii i istraga e biti provedena u skladu sa zakonom." Tada se okrenuvi prema starcu sa zlatnim naoalama, koga sam opisala, on srdano uze obje njegove ruke i ree: "Barune, kako da vam zahvalim? Kako vam svi mi moemo zahvaliti? Oslobodit ete ovaj kraj bolesti koja je morila stanovnike vie od stoljea. Uasni neprijatelj, Bogu hvala, je naposljetku naen." Moj otac povede stranca u stranu, a General ih je slijedio. Znala sam da ih je odveo da ne bih ula, jer e vjerojatno priati o mom sluaju, i vidjela sam ih kako esto kratko pogledavaju prema meni, dok se razgovor nastavljao. Moj otac doe do mene, ljubei me iznova i iznova, i vodei me iz kapelice ree: "Vrijeme je da se vratimo, ali prije nego poemo kui moramo naoj druini dodati dobrog sveenika, koji ivi malo dalje odavde i uvjeriti ga da nam se pridrui u dvorcu." U tome uspjesmo: bilo mi je drago, jer sam bila neopisivo umorna, to stigosmo kui. Ali moje zadovoljstvo se promijenilo u nezadovoljstvo kad otkrih da nema ni traga Carmille. O sceni koja se dogodila u ruevnoj kapelici nisu mi dali nikakva objanjenja i bilo mi je jasno da je to tajna koju je moj otac u ovom trenutku odluan drati dalje od mene. Zloslutna Carmillina odsutnost uinila je sjeanje na scenu jo uasnijim. Pripreme za no bile su posebne. Dvojica slugu i Madame trebali su sjediti u mojoj sobi nou, a sveenik i moj otac su promatrali iz garderobe. Sveenik je izveo odreene sveane rituale te noi ije razloge nisam razumjela jednako kako nisam razumjela ni razloge izvanrednih priprema koje su bile poduzete za moj siguran san. Sve mi je bilo jasno nekoliko dana kasnije. Nestanak Carmille uzrokovao je prestanak mojih nonih patnji. Vi ste bez sumnje uli o uasnom praznovjerju koje vlada u Gornjoj i Donjoj tajerskoj, u Moraviji, leziji, u Turskoj Srbiji, u Poljskoj, ak i Rusiji; praznovjerje, kako to mi zovemo, o vampirima. Ako ljudsko svjedoanstvo, uzeto paljivo i ozbiljno, sa sudom, pred brojnim komisijama od kojih se svaka sastoji od mnogo lanova, svi odabranih po

potenju i inteligenciji i obraujui izvjetaje obimnije moda nego postoje u bilo kojoj drugoj vrsti sluaja, vrijedi ita, teko je zanijekati ili ak dvojiti postojanje takvog fenomena kakav je vampir. to se mene tie nisam ula teorije koje bi objasnile ono emu sam sama svjedoila i iskusila osim starih i dobro osvjedoenih vjerovanja zemlje. Sljedei dan formalna procedura je uslijedila u kapelici Karnsteinovih. Grof grofice Mircalle je otvoren i General i moj otac prepoznae svaki svoju lukavu i lijepu gou, ije je lice sada bilo izloeno pogledima. Crte lica, mada je sto i pedeset godina prolo od njene sahrane, bile su obojene toplinom ivota. Oi su joj bile otvorene; nije bilo posmrtnog mirisa u lijesu. Dva lijenika, jedan prisutni inovnik, drugi kao promatra istrage, svjedoili su nevjerojatnoj injenici da postoji slabano, ali primjetno disanje praeno radom srca. Udovi su bili posve pokretni, meso elastino, a puni lijes bio je preplavljen krvlju dubine nekoliko ina u koju je tijelo bilo uronjeno. Ovdje su dakle bili svi priznati znakovi i dokazi vampirizma. Tijelo, zbog toga, prema starinskim postupcima je podignuto, otri kolcem probodeno je srce vampira koji je ispustio visoki krik na trenutak nalik onome koji bi ispustila iva osoba u posljednjoj agoniji. Tada glava bi odsjeena, a bujica krvi potee iz rasjeenog vrata. Tijelo i glava su zatim stavljeni na hrpu drva i spaljeni do pepela koji je baen u rijeku i odnesen, a teritorij nikada vie od tada nije bio muen posjetima vampira. Moj otac ima kopiju izvjetaja Imperijalnog Ureda sa potpisima svih koji su bili prisutni proceduri sa potvrdom izjave. Iz ovog inovnikog spisa ja sam doznala sve o posljednjem okantnom prizoru.

esnaesto poglavlje Zakljuak Pretpostavljam da mislite da sve ovo piem smireno. Daleko od toga; ne mogu o tome misliti bez uznemirenosti. Nita do vae iskrene elje tako esto izraavane me ne bi moglo natjerati da sjednem i posvetim se zadatku koji je mjesece kasnije uznemirivao moje ivce i vratio sjene neopisivog uasa koje su godine nakon mog oslobaanja inile stravu mojih dana i noi i osamljenost nesnosno uasavajuom. Dozvolite da dodam rije, dvije o udnom barunu Vordenburgu ijoj neobinoj slavi smo se zaduili za pronalazak groba grofice Mircalle. Ostao je u Gratzu gdje, ivei od milosra, to je bilo sve to je ostalo od prinevskih imanja njegove obitelji u Gornjoj tajerskoj, posvetio se pomnim i napornim istraivanja udesne autentine tradicije vampirizma. Imao je u malom prstu sva velika i mala djela na ovu temu. "Magia Posthuma", "Phlegon de Mirabilibus", "Augustinus de cura pro Mortuis", "Philosiphicae et Christianae Cogitationes de Vampiris", od Johna Christophera Harenberga i tisue drugih, od kojih sam ja zapamtila samo nekoliko koje je posudio mome ocu. Imao je zbirku izvadaka svih sudskih sluajeva, iz kojih je izvadio sistem koji je vladao - neki uvijek, drugi samo povremeno - stanje vampira. Moda sam spomenula, u prolazu, da je smrtno bljedilo karakteristino za one koji su se vratili, samo melodramatina iluzija. Njihova pojava, u grobu i kad se pokazuju u ljudskom drutvu, slika je i prilika zdravog ivota. Kad su izloeni svjetlu u svojim lijesovima pokazuju sve simptome koji su bili dokaz vampirskog ivota davno umrle grofice od Karnsteina. Kako pobjegnu iz grobova i vraaju se u njih u odreene sate tijekom dana, bez da uznemire zemlju ili ne ostavljajui nikakvog traga nereda u kovegu ili mrtvakom pokrovu uvijek se smatralo posve neobjanjivim. Amfibijsko postojanje vampira sastoji se od svakodnevnog dubokog sna u grobu. Njegova pouda za ivom krvlju snabdijeva snagom njegovo postojanje. Vampir esto biva fasciniran snanom privlanou, koja nalikuje strasnoj ljubavi, prema nekoj odreenoj osobi. U njeno osvajanje uloit e veliko strpljenje i strategiju, jer pristup cilju moe biti sprijeen na stotine naina. Nee odusta ti dok ne zadovolji svoju strast i ispije sam ivot iz svoje uene rtve. Ali u tim sluajevima e paziti i uvati svoj ubojiti uitak sa prepredenou sladokusca i

pojaavati ga postupnim prilaenjem podmuklim udvaranjem. U takvim sluajevima ini se kao da stjeu neto nalik simpatiji i privoli. U drugom sluaju kree odmah prema svom objektu, uzima nasilno i ugui i iscrpi ve samo kod jednog hranjenja. Vampir je, oito, podloan, u odreenim sluajevima, nekim utjecajima. U tom odreenom sluaju o kojem sam vam dala uvida, Mircalla se ini se bila ograniena imenom koje, ako nije bilo njeno pravo, moralo ga je stvarati, sa oduzimanjem ili dodavanjem slova, koja, kao to rekosmo, su ga inila. Carmilla ga ini; takoer i Millarca. Moj otac je objelodanio barunu Vordenburgu, koji je ostao s nama dva ili tri tjedna nakon Carmilinog izgona, priu o Moravskom plemiu i vampiru u Karnsteinovom crkvenom dvoritu i tada upitao baruna kako je otkrito toan poloaj davno izgubljene grobnice grofice Millarce? Baronove groteskne crte lica naborae se u misterioznom smijeku; on pogleda prema dolje, i dalje se smijeei, na svoju istroenu kutiju za naoale, petljajui po njoj. Pogledavi prema gore on ree: "Imam mnoge dnevnike i druge papire u kojima pie o ovom izu zetnom ovjeku; najudniji od svih koje je obraivao bio je posjet o kome govorite, Karnsteinovima. Pripovijesti, naravno, izobliuju i gube poneto. Moda su ga oslovljavali kao Moravskog plemia, jer je promijenio prebivalite na taj teritorij, a uostalom bio je plemi. Ali zapravo je bio iz Gornje tajerske. Dovoljno je za rei ta je u svojoj ranoj mladosti bio strasni i oboavani ljubavnik lijepe Mircalle, grofice Karnstein. Njena prerana smrt bacila ga je u neutjenu alost. U prirodi je vampira da se poveavaju i mnoe prema odreenim sablasnim zakonima. "Pretpostavimo, za poetak, teritorij posve slobodan od te napasti. Kako poinje i kako se mnoi? Rei u vam. Osoba, vie manje zla, se ubija. Samoubojica, u odreenim okolnostima, postaje vampir. Ta prikaza posjeuje ive ljude u snu; oni umiru i gotovo bezuvjetno u grobovima pretvaraju se u vampire. To se desilo u sluaju lijepe Mircalle, koja je pala u kande jednog od tih demona. Moj predak, Vordenburg, iju titulu jo uvijek nosim, vrlo brzo je to otkrio i iz studija kojima se posvetio nauio je mnogo toga. "Izmeu ostalog, zakljuio je da e sumnja o vampirizmu najvjerojatnije pasti, prije ili kasnije, na umrlu groficu, koja mu je u ivotu bila idol. Bio je uasnut da bi to postavi njeni ostaci mogli biti obeaeni sablanjivom

posthumnom egzekucijom. Ostavio je udne papire koji dokazuju da vampir, lien svog amfibijskog postojanja, postaje jedan jo straniji vid ivota i bio je odluan spasiti svoju nekad voljenu Mircallu od toga. "Put ovamo bila je strategijska varka, prijevara da bi mogao ukloniti njene ostatke i stvarno mjesto njenog spomenika. Kad je zagazio u godine i opratajui se od godina pogledao nazad na prizore koje ostavlja, shvatio je u drugom duhu, to je uinio i uas se sklopio nad njim. Napisao je tragove i biljeke koje su me doveli do onog mjesta i napisao priznanje prijevare kojom se posluio. Da je namjeravao poduzeti to god o ovome, smrt bi ga zaustavila; ruka daljeg roaka je, prekasno za mnoge, bila upuena da uniti leglo zvijeri." Jo smo malo razgovarali i izmeu ostalog to je rekao bio je ovo: "Jedan od znakova vampira je njihova snaga. Njena ruka Mircalle sklopila se u elinom stisku oko Generalovog zapea kad je podigao sjekiru da udari. Ali snaga mu nije u stisku; ud koga uhvati ostavlja neosjetan, od ega je oporavak spor, ako se i oporavi." Sljedeeg proljea otac me je poveo na proputovanje kroz Italiju. Ostali smo vie od godinu dana. Dugo je vremena prolo od kada su uasi nedavn ih dogaaja jenjali i ak i sada prizor Carmille vraa mi se u sjeanju nejasno se mijenjajui - ponekad zaigrana, malaksala, lijepa djevojka; ponekad pokvareni zloinac koga sam vidjela u ruevnoj crkvi; i esto bih se od posljednjeg trzla, zamiljajui da ujem lagane korake Carmiline na vratima salona.

Goran Konvini

RIJEKA NEMA DELTU

I tog je jutra starac dovukao svoja kolica do smetlita, tamo gdje se prljava rijeka ulijeva u prljavo more. Izvukao je stolicu na rasklapanje i sjeo u nju. Na zemlju je stavio natpis RASPRODAJA USPOMENA. Starac je u kosi nosio nebo. Starac je bio obuen u more. Starac je imao slijepe oi. Sjedio je kraj smetlita, tamo gdje se prljava rijeka ulijeva u prljavo more, i prodavao svoju mladost za sitni. A rijeka nema deltu, ho! kae Ivek, rijeka nema deltu, i djeaki se smije. S kozmodroma s druge strane grada docuri poneki turist, proaka prstom po smetlitu, ako mu se ne gadi previe, pa spusti starcu u ruku par kovanica za neki dio njegovog ivota. Kada je doao ovdje umrijeti, starev pogled je bio brz kao i njegove misli. Sada ga je tako malo ostalo da vie nema niega to bi gledalo kroz njegove oi. Zato je tog jutra, kada je ona zacvrkutala kako su to lijepa i jeftina sjeanja, pomislio da je ljepotica. Kada je on rekao da MGM prodaje ljepa i ivotnija sjeanja, a i glumci su im zvijezde, starac je pomislio da je uspjean biznismen. U stvari, bili su to sivi ovjek i kokoka. Kokoki se nije svidjela sekvenca na onoj divljoj, jarkoj planeti kada se starac goloruk borio za ivot svoje posade s lokalnom boanskom zvijeri i pobijedio. Jedino joj je smetao onaj dio gdje je tako jako boljelo da je peklo i kroz pamuk sjeanja. Ali ako bi se to moglo izostaviti, platili bi duplo, zar ne, dragi? Uzeli su radost i ostavili starcu bol. Slomili su dijamant, odnijeli staklo i ostavili starcu tvrdou. Za sitni. Onda su otili. Starac je ekao djecu. Djeca bi nekad dola, nekad ne. Starcu je tako malo sebe ostalo da im je bio slian, jednako blizu tla, pa bi se rado igrao s njima. Djeca su, pak, znala da je on na drugoj strani tobogana pa su mu pjevala pjesme rugalice. Neto kao: Kaptane. kapetane ruke su ti zapetljane oi su ti slijepe rekao je Pepe srce ti je tijesno rekao je Resno glava ti je prazna takva ti je kazna. Tog jutra pojavio se crni bradati student i potjerao djecu. Starac se sjetio kako je nekada bio kapetan i kako su svi djeaci u svemiru htjeli biti kao on kada

narastu. Nije plakao jer kapetani ne plau. Htio je pokloniti studentu jedino to je imao - dio sebe - ali se bradati crni student zahvalio i odbio. Rekao je da mu je gesta vie nego dovoljan poklon. Zauzvrat je ponudio starcu jednu od slika koje je nosio pod rukom, ali se kapetan zahvalio i odbio. Rekao je da nema vie prostora za spremanje snova. Bradati crni student se nasmijeio i odjednom mu je iz ramena nestalo krutosti i prijezira. Zamjerio je kapetanu s potovanjem i ljubavlju ono to nikada ne bi starcu iz istog razoarenja. Ruan nain da se umre, prijatelju. A starev brzi pogled se uvrstio u oima mladia (jer nikada sjeanja i nisu bila kapetan; neto je dublje u ovjeku to ga ini ovjekom). I tog jutra kapetan je stajao vii od planine smea i vri od stijenke svemirskog broda i bogat kao sunce te mahnuo rukom na ostatak svemirskog broda. Ruan nain da se ivi, mladiu. Rukovali su se. Ljudima, koji su sve to promatrali kroz staklo Joeva bara, inilo se da se neto vano dogodilo. Upravo su prisustvovali trenutku koji e odrediti ostatak ivota i starca i mladia. Sranje, rekao je Joe, a Joe je sve znao. Neto je dublje u ovjeku to ga moe promijeniti. I sutra e starac dovui svoja kolica do smetlita, tamo gdje se prljava rijeka ulijeva u prljavo more. (A rijeka nema deltu, hol Ivek kae, rijeka nema deltu, i djeaki se smije.) A bradati crni student nikada nee preivjeti svoje snove. Ali ih zna krasno naslikati. Stalni gosti Joeova bara su klimnuli glavom, gucnuli gutljaj piva i sluali vijesti. Evakuacija sektora Tau Ceti je u toku. Juna konfederacija apelira na zaraene strane da prestanu koristiti konvulzatore prostora. Stajala sam ispred slova (spigl) JOE'S BAR i promatrala brdo smea. Starac je odvukao svoja kolica. Bradati crni student je dolazio ovamo. Pokuavala sam razaznati to je to to ini smetlite. Gargantuanska mrlja zagaenog vremena pribliava se Bernardovoj zvijezdi. Ekolozi upozoravaju na sve manji nivo tolerancije Mlijenog puta. Jesu li to nusprodukti naeg ivota? Je li to naa bezvrijedna prolost koju smo odbacili? Ne, to su ljudi, kae Ivek, ho!, to su ljudi, i djeaki se smije. Stajala sam i tog jutra u Joeovom kafiu, jer trenutano nije bil o posla, i promatrala kroz zatamnjeno staklo djecu kako se igraju na smetlitu. Razmiljala sam o starcu. Joe nam je rekao da je starac kapetan iz prve

generacije koja je krenula k zvijezdama, onaj kapetan koji se nikada nije okrenuo ve je nastavio plovidbu do drugog kraja galaksije i onda kada su mu njegovi evoluirani prapotomci poeli odgrizati prostor za leima, negirajui sve to je napravio, ne snagom, brzinom i tehnologijom, koja je njegovu spremala u muzej, ve neljudskou ija je prethodnica bio. Pokraj smetlita, pred naim oima, posljednje dane provodio je ovjek koji je bio jedan od od nekoliko istinski velikih likova u ljudskoj povijesti. to je radio? Prodavao je uspomene za sitni. Nisam mu se divila zbog njegove prolosti. Nisam ga alila z bog njegove sadanjosti. Na neki neobian nain voljela sam tog starca, toliko sam ga voljela da bih se igrala s njim, ali sam prestara, i jebala bih ga, ali je prestara. Zato jebem Iveka. Moj je Ivek visok i jak i dobar je i blag kao rajsko proljee. I za mene kau da sam slatka kao marmelada i da bi me pojeli i bez kruha, ali ja ne jebem nikoga, samo mog Iveka. Ivek radi na pauku. Svakog dana osam sati obrauje svoj dio oceana i iz povijesnog smetlita izvlai smeuranu Zemljinu prolost. Posao je teak, jer pauk troi samo Ivekovo tijelo, ali Ivek u njemu uiva, a tijelo mu je kao u grkog boga. Ja mu kaem da je on moj mali grki bog, a Ivek kae Ho! i djeaki se smije. S vremena na vrijeme dolaze iz muzeja sa Siriusa ili Alefa ili nekog jo daljeg mjesta i kupuju Zemljine uspomene. U pauzama bogati turisti otkupe neki manji dio mozaika Zemljine mladosti jer e dobro izgledati u dvoritu njihove vikendice. Za sitni. Savezna vlada Zemlje kae da e s tim sitniem oistiti mora i nebo i naa srca, da e nas podii na noge i vratiti nam ponos. Vjerovala sam im. Iako je Joe odmah rekao da je to sranje, vjerovala sam im. Prvih nekoliko godina. Joe je dobar ovjek i dobro me plaa i ne smeta me to sve zna, govorim tog jutra bradatom crnom studentu. Mi samo nismo likovi iz iste knjige. Pa odlazim i sluim pijance jer me malo strah otrine i svjetlosti u njegovim oima. Pa se vraam i kaem mu da mi je i starac drag, ali da on spada u epiku to nije moj anr. I smijem se modernoj knjievnosti u kojoj se Odisej vraa kui kao Homer da bi priao o samom sebi. Pa odlazim i kuham kavu uvjerena da su ta

otrina i ta svjetlost ljubav, koliko god to banalno zvualo, ljubav prema ivotu i ljubav prema ljudima. I vraam se sretna to sam dovoljno ovjek da ta ljubav pripada i meni. Ovoga puta ga putam da i on neto kae. Iz koje sam ja knjige? pita bradati crni student smijeei se. Kaem mu da izgleda kao spoj Isusa i Che Guevare ali da je on neto drugo. A ti, i dalje se smijei, ali, hvala ti Boe, nije podrugljivo, iz kojeg si ti romana? Odjednom shvaam da sam sva uzdrhtala i nervozna kako odavno nisam bila i da mi je teko govoriti, ali mi ne smeta jer znam da je bradati crni student dovoljno ovjek da to primijeti, ali da ne zamjeri i ne pokae. I priznajem mu, ne gledajui, da sam ja iz bajke i mita i iz SF romana samo se bojim da nikada neu biti napisana jer ne znam pisati i jer nema bijelog papira, sve je prljavo, sve su zaprljali, sve... A on vadi jednu salvetu, za koju sam mislila da je davno zavrila na smetlitu, meu svim ostalim salvetama svemira. Ponovo itam ono to na salveti pie: I prodaje prodaje starac na obali prljavog mora svu mladost svoju u bescjenje. Za etvrt kruha i litru mlijeka i bocu crnog vina. I crvenim jer se sramim, jer znam da pjesma nije dobra, a on mi kae kao da mi ita misli da je sve to ovjek napravi iskreno i strasno - dobro. Pita me moe li je uzeti, a ja odmahujem rukom kao da mi nije vano, a odjednom jest, ne zbog pjesme ve zato to je on eli. Zauzvrat mi poklanja jednu sliku. Na slici je mjesto iz mojih snova. Nosim je kui pod rukom. Razmiljam o smetlitu i djeci. Razmiljam o starcu i dijamantima i mladosti.

Razmiljam o tome koliko vrijedi sitni. Kasnije Iveku priam kako je kokoka kupila starevu uspomenu. I tako e se kokoka jednog dana sjeati kako je bila lav, Ivek kae: ho! kokoka e se sjeati kako je bila lav, i djeaki se smije, na to ga ja oamarim jer to nije smijeno, to je tuno, to je tako jako tuno da plaem i grcam i ne mogu mu rei dok me grli i ljubi i moli me da mu oprostim da sam ja kriva i da mi oprosti i da me je samo jako jako strah i jako se bojim da su i nau mladost nekada davno prodali za sitni, a nas nisu pitali. Onda me Ivek stie, jako me stie moj jaki Ivek, i ja njega pritiskam kao da emo ako se samo dovoljno jako zagrlimo istisnuti iz naih ivota svu gorinu koja tu ne spada, koja je iz nekog sasvim sasvim drugog romana. Kasno te noi, dok leim pokraj usnulog Iveka, promatram zvijezde i vrsto odluujem da ovjek nije njegova prolost i da je jedino to ga moe promijeniti on sam. I silan umor zamjenjujem veom odlunou kojom poinjem pisati bajku i mit i SF roman o sebi. Slijedee jutro nije bilo "i jo jedno jutro", iako su starac i smetlite i Joeov kafi na starim pozicijama doekali turiste. Natrpala sam sve svoje stvari u torbu i krenula na put. Nisam imala novaca, ali sam proitala puno knjiga pa sam znala da je za put u nepoznato najmanje potreban novac. Prvo sam se pozdravila s Ivekom. Bilo je malo tuno, ali smo obo je znali da nismo iz istog romana. Ja sam znala da e on uvijek biti ovdje. On je znao da ja znam da e on uvijek biti ovdje. Dovoljno za rastanak. Onda sam svratila do smetlita i poklonila starcu etvrt kruha i litru mlijeka i bocu crnog vina. Ovih dana vrijeme je udna stvar. Moda jednom sretnem i kapetana. Zabacila sam torbu preko ramena. Pod rukom sam nosila sliku svog odredita. Krenula sam preko kozmodroma.

George R.R. Martin

ZMAJSKA KRV

I Brat joj je pruio haljinu da je pogleda. "Kako je krasna. Daj je pipni. No, daj. Pomiluj tkaninu." Dany ju je dotakla. Tkanina je bila tako glatka da se inilo da joj tee kroz prste kao voda. Ne sjea se da je ikad nosila neto tako mekano. To ju je uplailo. Pa je povukla ruku. "I to je zbilja moje?" "Dar od magistra Illyrija", odgovorio je Viserys i nasmijeio se. Brat joj je veeras bio dobro raspoloen. "Boja e istaknuti ono ljubiasto u tvojim oima. A moe dobiti i zlato, kao i dragulje koje poeli. Illyrio je obeao. Veeras mora izgledati kao kraljevna." Kraljevna, pomislila je Dany. Ve je i zaboravila kako to izgleda. A moda to zapravo nikad i nije znala. "Zato nam toliko daje?" upitala je. "to on to on od nas hoe?" Ve su skoro itav mjesec ivjeli u magistrovoj kui, jeli za njegovim stolom, maeni od njegove posluge. Dany je imala dvanaest godina, i bila je ve dovoljno stara da shvati da takvi darovi rijetko kad nemaju i svoju cijenu, tu, u slobodnom gradu Pentosu. "Illyrio nije glup", odgovorio je Viserys. On je imao dvadeset godina. Bilo je to nezgrapan mladi nervoznih ruku i grozniava pogleda u svojim blijedoljubiastim oima. "Magister zna da kad stupim na prijestolje neu zaboraviti prijatelje." Dany nije rekla nita. Magister Illyrio je trgovao mirosijama, draguljima, zmajskim kostima i drugim manje ukusnim stvarima. Prialo se da ima prijatelje u svih Devet slobodnih gradova, a i ire, u Vaes Dothraku i basnoslovnim krajevinama iza Nefritskoga mora. A prialo se i da nikad nije imao prijatelja kojeg ne bi laka srca prodao, samo ako bi mu ponudili pravu cijenu. Dany je sluala to se pria na ulici, pa je ula i to, ali je ipak bila dovoljno pametna da se ne protivi bratu dok plete svoju pauinu snova. Kad bi se naljutio, njegov je bijes bio straan. Viserys je to zvao probuditi zmaja. Brat je objesio haljinu kraj vrata. "Illyrio e poslati robinje da te okupaju. Pazi da sa sebe spere smrad konjunice. Khal Drogo ima ima tisuu konja, ali veeras bi zajaio neto drugo." Promotrio ju je kritikim okom. "to si se sva ovjesila. Daj se uspravi."

Rukama joj je ispravio ramena. "Neka vide da si ve stekla enske oblike." Lagano ju je oeao prstima po tek propupalim dojkama i stisnuo joj bradavicu. "Nemoj me veeras iznevjeriti. Ako to uini, mogla bi si jako zakomplicirati ivot. Sigurno ne eli probuditi zmaja?" Zavrnuo joj je kou prstima, i to je tipanje bilo okrutno estoko pod grubom tkaninom njezina haljetka. "Ili moda eli?" "Ne", odgovorila je Dany smjerno. Brat se nasmijeio. "Odlino." Dotakao joj je kosu, skoro s ljubavlju. "Kad budu pisali povijest moga kraljevanja, slatka sestrice, rei e da je ono poelo veeras." Kad je brat otiao, Dany je prila prozoru i eznutljivo se zagledala preko zaljevskih voda. etvrtasti cigleni tornjevi Pentosa bili su crni obrisi ocrtani na pozadini zalazeeg Sunca. ula je crvene sveenike kako pjevaju palei none vatre, kao i viku odrpane djece to su se igrala iza zidova okunice. Na trenutak je poeljela da je vani s njima, bosa i bez daha i odjenuta u prnje, bez prolosti i bez budunosti i bez gozbe u kui Khal Droga na kojoj je morala biti. A negdje iza smiraja, preko uskoga mora, leala je zemlja zelenih breuljaka i cvjetnih nizina i silnih, brzih rijeka, zemlja u kojoj su se tornjevi od tamnog kamena dizali usred velianstvenih modriastosivih brda, a naoruani vitezovi jahali u boj pod zastavama svojih gospodara. Dothraki su tu zemlju zvali Rhaesh Andahli, zemljom Andala. U Slobodnim su pak gradovima govorili o Zapadnima i Kraljevstvima Smiraja. Njezin je brat za to imao jednostavnije ime. "Naa zemlja", eto kako ju je zvao. Te su rijei za nj bile kao molitva. Ako ih bude samo dovoljno ponavljao, bogovi e ga zacijelo uti. "Naa po pravu krvi, oduzeta nam izdajom, ali ipak naa, zauvijek naa. Nitko ne moe okrasti zmaja, o, ne. Jer zmaj ne zaboravlja." Zmaj moda i ne zaboravlja, ali je Dany zaboravljala. Ona nikad nije vidjela tu zemlju koja je, po bratovim rijeima, njihova, to kraljevstvo iza uskoga mora. Mjesta o kojima je priao, Zamkova stijena i Eyrie, Visoka Straa i dolina Arryn, Dome i Otok lica, za nju su bila samo rijei. Kad su pobjegli iz Kraljeva Dolaska, bjeei pred nastupajuom vojskom Uzurpatora, Viserys je ve bio osmogodinji djeak, ali se Daenerys tek pokrenula u majinoj utrobi. Ipak bi Dany ponekad zamiljala kako je to neko bilo, jer joj je brat tako esto priao prie. O pononom bijegu u Zmajski Kamen, dok se na crnim

jedrima broda presijavala mjeseina. O njezinu bratu Rhaegaru koji se pobio s Uzurpatorom u krvavnim vodama Tridenta i umro za ljubljenu enu. O tome kako su oni koje je Viserys zvao Uzurpatorovim psima, gospodari Lannister i Stark poharali Kraljev Dolazak. O tome kako je kraljevna Elia od Dome preklinjala za milost kad su joj s prsa otrgnuli Rhaegarova nasljednika i ubili joj ga pred oima. O uglaanim lubanjama posljednjih zmajeva to su slijepim oima zurile sa zidova prijestolne dvorane dok je Kraljoboj ac njihovu ocu zlatnim maem rezao vrat. Ona se rodila u Zmajskom Kamenu devet mjeseci poslije njihova bijega, dok je pobjenjela ljetna oluja prijetila da e raskinuti vrstinu njihova otoka. Pria se da je oluja bila uasna. Targarijska je flota bila razbijena na sidritu, golemi su kameni blokovi bili istrgnuti iz prsobrana i baeni u podivljale vode uskoga mora. Njezina je mati umrla pri njezinu porodu, i to joj njen brat Viserys nikad nije mogao oprostiti. Nije se sjeala ni Zmajskog kamena. Potom su bjeali ponovo, as prije nego to se Uzurpatorov brat otisnuo s novoizgraenom flotom. U tom je trenutku od Sedam Kraljevina, koje su nekad bile njihove, ostao samo Zmajski Kamen, drevno sjedite njihove kue. I nije ostao dugo. Vojnici su ih se ve bili spremali prodati Uzurpatoru, ali se jedne noi Ser Willem Darry s etiri vjerna pobonika probio u djeje odaje i ukrao ih oboje, skupa s dojiljom, pa pod okriljem mraka digao jedro i otisnuo se prema sigurnosti braavosijanske obale. Ser Willema se sjeala maglovito, tog velikog sijedog medvjeda od ovjeka, napol slijepog, koji je iz bolesnike postelje urlao i grmio zapovijedi. Posluga je pred njim ivjela u strahu, ali je pred Dany uvijek bio fin. Gdjekad ju je zvao "princezicom", a gdjekad opet "mojom gospom", a ruke su mu bile meke kao stara stavljena koa. On, meutim, nikad nije ustajao iz postelje, a miris se bolesti irio od njega i danju i nou, kao vru, vlaan, bolesno slatkati vonj. Bilo je to u doba kad su ivjeli u Tyroshu, u velikoj kui s crvenim vratima. Dany je tu ivjela u vlastitoj sobi, s limunom pod prozorom. Kad je Ser Willem umro, posluga im je ukrala i jo ono malo preostalog novca, a uskoro su ih i izbacili iz velike kue. Kad su se crvena vrata za njima zauvijek zatvorila, Dany je briznula u pla. Od tada pa nadalje, samo su lutali, od Tyrosha do Myra, od Myra do Braavosa, i zatim sve do Quohora i Volantisa i Lysa, ne zadravajui se nikad dugo na jednome mjestu. Njen brat to ne bi dopustio. Uzurpatorovi su im

najmljeni noevi stalno bili za petama, uporno je tvrdio on, no Dany nikad nije vidjela ni jednoga. U prvo je vrijeme magistrima i arhonima i trgovakim prinevima bilo drago primiti u svoj dom i za svoj stol, ali kako su godine prolazile a Uzurpator i dalje sjedio na eljeznom tronu, vrata su se poela zatvarati a njihov ivot postajati sve bjedniji. Prije mnogo godina bili su prisiljeni prodati i onih nekoliko zadnjih preostalih dragocjenosti, a sad je otiao ak i novi to su ga izvadili iz majine krune. U mranim prolazima i po vinskim rupama Pentosa, njezina su brata zvali "prosjakim kraljem". Dany nije nikad poeljela uti i kako nju zovu. "Sve emo to jednog dana vratiti, slatka sestrice", obeavao bi joj on tada. Gdjekad bi mu se, kad bi razgovarali o tome, tresle ruke. "I dragulje i svilu, i Zmajski Kamen i Kraljev Dolazak i eljezni tron i Sedam Kraljevina, sve to su nam uzeli, sve e nam se to vratiti." Viserys je ivio samo za taj dan. A Daenerys je eljela samo da joj se vrati velika kua s crvenim vratima, s limunom pod prozorom, djetinjstvo koje nikad nije imala. A onda se na vratima zaulo tiho kucanje. "Naprijed", rekla je Dany i okrenula se od prozora. Ule su Illyrijeve slukinje, naklonile se i prihvatile posla. Bile su to robinje, dar jednog od magisterovih mnogobrojnih prijatelja Dothrakija. U slobodnom gradu Pentosu nije bilo ropstva. Pa ipak je bilo robinja. Starica, sitna i siva kao mi, svo vrijeme nije progovorila ni rijei, ali je to zato djevojka obilno nadoknadila. Ona je bila Illyrijeva milosnica, svjetlokosa, modrooka djevojura od esnaest godina koja je u poslu klepetala bez prestanka. Napunile su joj kadu vruom vodom to su je donijele iz kuhinje i zamirisale je mirisnim uljima. Djevojka je Dany preko glave navukla grubi pamuni haljetak i pomogla joj da ue u kadu. Vrua ju je voda oprljila, ali Daenerys se nije ni trznula niti je kriknula. Jer je voljela vruinu. Od nje se osjeala istom. Osim toga, njezin joj je brat uvijek govorio da Targarijcima nije nikada prevrue. "Naa je kua zmajska", govorio bi.on. "Nama je vatra u krvi." Starica joj je oprala dugu, srebrnoblijedu kosu i njeno joj raeljala vorove, sve u muku. Djevojka joj je strugala lea i stopala i priala joj kako se sretna.

"Drogo je tako bogat da kod njega ak i robovi nose zlatne ovratnike. U njegovu khalasaru jai tisuu ljudi, a njegov dvorac u Vaes Dothraku ima dvije stotine soba i vrata od masivnog srebra." I onda je bilo jo mnogo toga, jo mnogo, mnogo toga, o tome koliko je khal lijep, i visok i estok, neustraiv u boju, najbolji jaha to je ikad uzjahao konja, demonski strijelac. Daenerys na sve to nije rekla nita. Ona je uvijek pretpostavljala da e se, kad odraste, udati za Viserysa. Kod Targarijaca su se braa ve stoljeima enila sestrama, sve otkako je Aeron Osvaja za mladenku uzeo svoju sestru Rhaenys. Njihov rod mora ostati ist, rekao joj je Viserys ve tisuu puta; njihova je krv kraljevska, zlatna krv starog Valyria, krv zmajska. Zmajevi se ne pare s marvom, a Targarijci ne mijeaju krv s krvlju niih ljudi. Pa ipak ju je Viserys nakanio prodati strancu, k tome jo i barbaru. Kad su je oistile, robinje su joj pomogle da izae iz vode i otrle je runicima. Djevojka joj je trljala kosu dok joj nije zasjala kao rastaljeno srebro, a starica ju je pomazala parfemom od mirodijskoga cvijeta s Dothrakijskih ravnica, lagano ga utrljala u zapea, iza uiju, na vrke dojki, i onda na kraju, i samo jednom, u usne, dolje izmeu nogu. Potom su je odjenuli u svileno rublje to ga je magister Illyrio bio poslao, a na kraju i u haljinu od tamne svile u boji ljive koja je isticala ljubiastu boju njezinih oiju. Djevojaka joj je na noge natakla nove pozlaene sandale, a starica joj u kosu stavila dijadem, i na zglavke narukvice optoene rubinima, te na kraju svega i ovratnik, teki zlatni oplet istkan dothrakijskim pismenima. "Sad si sva kao kraljevna", rekla je djevojka bez daha kad su bile gotove. Dany se pogledala u posrebreno zrcalo koje joj je magister Illyrio tako uviavno pribavio. Kraljevna, pomislila je, ali se prisjetila to joj je djevojka bila rekla, da je Khal Drogo tako bogat da kod njega ak i robovi nose zlatne ovratnike. Osjetila je naglo nadolu studen, a na golim joj se rukama stvorila guja koa. Brat ju je ekao u hladom predvorja. Sjedio je na rubu bazena i provlaio ruku kroz vodu. Kad se pojavila, smjesta je ustao i kritiki je promotrio. "Stani tu", rekao joj je. "Okreni se. Da. Dobro. Izgleda..." "Kraljevski", rekao je magister Illyrio i uao kroz nadsvoeni ulaz. Gibao se zauujue elegantno za tako masivna ovjeka. Ispod labave odjee od plamene svile, u hodu su mu poskakivali valjuci sala. Na svim su mu prstima blistali dragulji, a sluga mu je ravastu utu bradu uljio sve dok nije zasjala kao pravo

zlato. "Neka vas, kraljevno Daenerys, Gospodar Svjetlosti zaspe blagoslovima u ovaj najsretniji dan", rekao je magister i uhvatio je za ruku. Potom je pognuo glavu i kroz zlato brade pokazao tanki bljesak krivih utih zubi. "Ona je prikaza iz snova, Vaa Milosti, prikaza iz snova", rekao je njezinu bratu. "Drogo e biti oaran." "Previe je mrava", rekao je Viserys. Njegova kosa, srebrnastoplava kao i njezina, bila je vrsto zategnuta i skupljena na tjemenu kopom od zmajske kosti. A tvrde, nezgrapne crte njegova lica jo je vie isticao otar, strog izraz oiju. Poloio je ruku na balak maa koji mu je Illyrio bio posudio, pa rekao: "Jesi li siguran da Khal Drogo voli tako mlade ene?" "Ona je ve pustila krv. I dovoljno je stara za khala", rekao mu je Illyrio, i to ne prvi put. "Samo je pogledajte. Ta srebrnozlatna kosa, te purpurne oi... vidi se krv starog Valyrija, nedvojbeno, nedvojbeno... i visokoga roda, ki staroga kralja, sestra novog, naprosto je nemogue da ne opini Droga." Kad joj je pustio ruku, Daenerys je otkrila da se sva trese. "Pretpostavljam", odgovorio je njezin brat s dvojbom u glasu. "Divljaci imaju nastran ukus. Djeaci, konji, ovce..." "To mu je bolje ne spominjati", rekao je Illyrio. U blijedoljubiastim oima njezina brata bljesnuo je bijes. "Dri me za budalu?" Magister se lagano poklonio. "Drim vas za kralja. Kraljevima gdjekad nedostaje opreznost obinih ljudi. Ispriavam se ako sam vas i nehotice uvrijedio." Okrenuo se i pljesnuo rukama svojim nosaima. Kad su krenuli od kue u Illyrijevoj kieno izrezbarenoj nosiljci na ulicama je Pentosa ve bilo mrano kao u rogu. Ispred njih je iao ovjek sa zubljom da im osvijetli put, a tucet je jakih mukaraca podiglo motke na ramena. A iza zavjesa je bilo toplo i tijesno. Dany je njuila smrad Illyrijeve blijede puti ak i kroz njegove teke parfeme. Njezin brat, prostrt na jastucima kraj nje, nije to ni opaao. Njegove su misli bile daleko preko uskoga mora. "Nee nam trebati itav njegov khalasar", rekao je Viserys. Prsti su mu se igrali otricom posuenoga maa, ali je Dany znala da se on nikad nije ozbiljno

posluio tim orujem. "Deset tisua, to bi bilo dovoljno, s deset bih tisua uzvritalih Dothrakija mogao pomesti Sedam Kraljevina. Kraljevina e se podii za svog zakonitog kralja. Tyrell, Crnovin, Darry, Sivobijes, svi oni Uzurpatora vole jo manje od mene. Dornijci izgaraju od elje da osvete Eliju i njezinu djecu. A i puk e biti s nama. On vapi za svojim kraljem." Tjeskobno je pogledao Illyrija: "To je istina?" "Oni su va narod, i zato vas silno ljube", odgovorio je magister Illyrio prijazno. "Po uporitima diljem kraljevine, ljudi potajno diu ae vama u zdravlje, dok ene vezu zmajske barjake i skrivaju ih za dan vaeg povratka preko vode." Potom je estoko slegnuo ramenima. "Ili mi bar tako vele moje uhode." Dany nije imala uhoda, pa tako nije ni mogla znati to tko radi ili misli preko uskoga mora, ali ipak nije vjerovala Illyrijevim slatkim rijeima, kao to mu nije vjerovala ni u emu drugom. Njen brat je, meutim, gorljivo kimao glavom. "Ubit u Uzurpatora vlastitim rukama," obeao je on koji nikad nije ubio nikoga, "onako kao to je on ubio mojega brata Rhaegara. A i Lannistera, Kraljobojca, za ono to mi je uinio ocu." "To bi zaista bilo sasvim primjereno", odgovorio je magister Illyrio. Dany je opazila kako mu je oko punih usana zaigrala najsitnija slutnja smijeka, ali je njezin brat nije opazio. Kimnuo je glavom, odgurnuo zavjesu i zagledao se u no, i Dany je shvatila da se on ponovno bori u boju kod Tridenta. Palaa Khal Droga sa sedam tornjeva, leala je uz vode zaljeva, a visoki su joj zidovi od opeke bili obrasli blijedim brljanom. Nju su khalu, kako mi je rekao Illyrio, darovali magistri Pentosa. Slobodni su gradovi oduvijek bili velikoduni prema konjanikim voama. "Nije to zbog straha prema tim barbarima", objanjavao bi im Illyrio uz smijeak. "Gospodar Svjetlosti mogao bi drati nae gradske zidine i protiv milijun Dothrakija, ili su bar tako obeali crveni sveenici... ali zato se izvrgavati pogibelji, kad je prijateljstvo tako jeftino?" Nosiljka je stala na vratima dvorca, a Drogov je kuni straar grubo odmaknuo zavjese. Imao je bakrenastu kou i crne, duguljaste dothrakijske oi, ali mu je lice bilo osavo, a na glavi mu je bila bronana kapa Neokaljanih. Hladno ih je preao pogledom. Magister Illyrio mu je neto progunao na

dothrakijskom, a straar mu je odgovorio istim glasom, pa mahnuo da prou. Dany je opazila da joj se bratu ruka vrsto stegnula oko balaka posuenoga maa. On se bio uplaio skoro koliko i ona. "Bezobrazni eunuh", promrmljao je Viserys kad je nosiljka uz trzaj krenula prema palai. Rijei magister Illyrija bile su isti med. "Danas e se na gozbi nai mnogi vani ljudi. Takvi ljudi imaju neprijatelje. Khal mora zatititi svoje goste, meu njima i vas, Vaa Milosti. Nema dvojbe da bi Uzurpator skupo platio vau glavu." "O, da", odgovorio je Viserys mrgodno. "To je ve i pokuao, Illyrio, vjeruj mi na rije. Njegovi najamljeni noevi prate nas posvuda. Ja sam poslj ednji zmaj, i on nee moi mirno spavati sve dok sam ja na ivotu." Nosiljka se usporila i stala. Rob je zabacio zavjese i ponudio Daenerys ruku da joj pomogne izai. Njegov je ovratnik, zamijetila je ona, bio od obine bronce. Za njom je iziao i njezin brat, ruke vrsto stegnule oko balaka. Da se magister Illyrio opet postavi na noge, bila je potrebna pomo dva snana mukarca. A u palai je zrak bio oteao od mirisa mirodija, zapaljene borovine i slatkog limuna i cimeta. Proveli su ih preko predvorja, u kojem su vitraji prikazivali Kob Valyrija. Pod lukom od isprepletenog kamenog lia, eunuh je pjevno najavio njihov dolazak. "Viserys iz kue Targari, trei tog imena", uzviknuo je visokim, umilnim glasom, "kralj Andala i Rhoynara i Prvih ljudi, gospodar Sedam Kraljevina i zatitnik kraljevstva. Njegova sestra Daenerys Olujnorodna, kraljevna od Zmajskog Kamena. Njegov asni domain Illyrio Mopatis, magister Slobodnoga grada Pentosa." Proli su kraj eunuha i uli u klaustar obraten blijedim brljanom. Mjeseina je bojila lie u nijanse kosti i srebra, dok su se meu njima kretali gosti. Veinom su to bili Dothrakiji, konjaniki vojskovoe, krupni mukarci crvenosmee koe, s ovjeenim brcima utaknutim u bronane prstenove, i nauljene crne kose, ispletene u pletenice s kojih su visjeli zvonii. Pa ipak su se meu njima kretali i junaine i prodani maevi iz Pentosa i Porta i Ibbena, kao i gospodari s Ljetnih otoka, s koom crnom kao ebanovina. Daenerys se zagledala u njih sva u udu... i shvatila, najedn om obuzeta strahom, da je tu

jedina ena u drutvu. Illyrio im se obratio aptom. "Ona trojica tamo su Drogovi krvni jahai", rekao je. "Onaj kraj stupa je Khal Drogo Moro, sa sinom Rhogorom. ovjek sa zelenom bradom je brat arhona od Tyrosha, a onaj iza njih je Ser Jorah Mormont." Zadnje je ime Daenerys zapelo za uho. "Vitez?" "Barem toliko." Illyrio se nasmijeio kroz bradu. "Sam ga je Visoki Septon pomazao sa sedam ulja." "I to on tu radi?" propentala je ona. "Uzurpator eli njegovu glavu", rekao im je Illyrio. "Zbog nekakve triave uvrede. Neke je lovokradice prodao tirokom trgovcu robovima, umjesto da ih dade Noobdiji. Besmislen zakon. ovjek bi mogao biti slobodan po volji raspolagati svojim nekretninama." "elio bih jo prije svanua razgovarati sa Ser Jorahom", rekao je njezin brat. Dany se radoznalo zagledala u viteza. Bio je to postariji muarac, stariji od etrdeset i ve proelav, ali jo uvijek krepak i io. Umjesto svile i pamuka, nosio je vunu i kou. Dolama mu je bila tamnozelena, i na njoj je bio stilizirani lik medvjeda uspravljenog na stranje noge. Jo je gledala u tog udnog ovjeka iz domovine koju nikad nije upoznala, kad joj je magister Illyrio stavio vlanu ruku na golo rame. "Ovamo, slatka kraljevno," proaptao je, "dolazi sam khal." Dany je poeljela pobjei i sakriti se, ali je brat gledao ravno u nju, a znala je, ako ga ozlovolji, da e probuditi zmaja. Ispunjena tjeskobom, okrenula se i pogledala ovjeka za kojeg se Viserys nadao da e joj jo prije svanua ponuditi brak. Ona se mlada robinjica i nije previe prevarila, pomislila je Dany. Khal Drogo je bio za glavu vii od najvieg ovjeka u prostoriji, no ipak nekako lak na nogama, graciozan kao pantera u Illyrijevoj menaeriji. Bio je mlai no to je mislila; svakako ne stariji od trideset. Koa mu je imala boju uglaanoga bakra, dok su mu brkovi bili gusti i estoki i vezani srebrnim prstenjem. "Sad moram ii i izvriti poklonstvo", rekao je magister Illyrio. "ekajte me

tu. Ja u vam ga dovesti." Brat ju je uhvatio za miicu, dok se Illyrio zagegao prema khalu, i stisnuo je tako vrsto da ju je zaboljelo. "Jesi li mu vidjela pletenicu, slatka sestro?" Drogova je pletenica bila crna kao pono i oteala od mirisnoga ulja, i s nje je visio tucet srebrnih zvonia koja su u hodu s itno zveckali. Sezala mu je dobrano ispod pojasa, ak i ispod zadnjice, i kraj joj se eao straga po bedrima. "Jesi li vidjela kako je duga?" upitao je Viserys. "Kad Dothraki doive poraz u boju, onda od sramote odreu pletenicu, da itav svijet vidi nji hovu sramotu. Khal Drogo nikad nije izgubio boj. On je novi Aegon Zmajovoa, a ti e biti njegova kraljica." Dany je pogledala Khal Droga. Lice mu je bilo tvrdo i okrutno, a oi hladne i mrane kao oniks. Brat ju je ponekad znao povrijediti, kad bi u njemu probudila zmaja, ali je nije plaio onako kako ju je plaio ovaj. "Ne elim biti njegova kraljica", ula je vlastiti sitni, tanjuni glas. "Molim te, molim te, ja to ne elim, i hou kui." "Kui?" Glas mu je ostao tih, ali se u njegovu tonu osjetio bijes. "Kako da se vratimo kui, slatka sestrice? Kad su nam je oduzeli!" Odvukao ju je u sjene, ljudima s oiju, i zakopao joj prste u kou. "Kako da se vratimo kui?" ponovio je, mislei pritom na Kraljev Dolazak, i Zmajski Kamen, i svo kraljevstvo to su ga izgubili. Dany je pritom mislila samo na njihove odaje kod Illyrija, nikako ne na pravi dom, nego na jedino to su imali, ali njezin to brat nije htio ni uti. Oni vie nisu imali dom. Njihov dom nije bio ak ni ona velika kua s crvenim vratima. Prsti su mu se estoko zakopali u njezinu ruku, odluno traei odgovor. "Ne znam..." rekla je ona napokon, i glas joj se slomio. A oi su joj se napunile suzama. "Ja znam", odgovorio je on otro. "A kui se vraamo s vojskom, slatka sestrice. S vojskom Khala Droga, eto kako emo se vratiti kui. I ako se zbog toga bude morala za nj udati i s njim dijeliti postelju, to e i uiniti." Pa joj se nasmijeio. "Dao bih te itavom njegovom khalasu da te jebe, slatka sestrice, svih etrdeset tisua ljudi, i njihovim konjima, ako bih samo tako mogao doi do svoje vojske. Budi sretna to e to biti samo Drogo. Moda ga vremenom i

zavoli. A sad obrii suze. Illyrio nam ga dovodi, i on ne smije vidjeti da si plakala." Dany se okrenula i opazila da je to istina. Magister Illyrio, sav u smijecima i naklonima, pratio je Khal Drogu koji je iao prema njima. Ona je nadlanicom otrla neskotrljale suze. "Smijei se", proaptao je Viserys nervozno, a ruka mu je pala na balak. "I daj se uspravi. Pokai mu da ima prsa. A bogovi znaju da ih nema previe." Daenerys se nasmijeila i uspravila.

II "Dothrakijsko more", rekao je Ser Jorah Mormont Dany, kad su na vrhu breuljka zategli uzde i zaustavili konje. A ispod njih, ravnica se protezala golema i prazna, golemo ravno prostranstvo to je sezalo do dalekog obzora i preko njega. To je zaista more, pomislila je Dany. Odatle pa nadalje nema ni brda, ni planina, ni drvea ni gradova ni cesta. Samo beskrajna trava, visoke v lati to se, kad zapue vjetar, mrekaju kao valovi. "Tako je zelena", rekla je. "Sada i ovdje", suglasio se Ser Jorah. "Trebali biste je vidjeti kad procvate, same tamnocrvene cvjetove od obzora do obzora, kao more krvi. A ako doete u sunoj sezoni, vidjet ete da je svijet dobio boju stare bronce. A to je samo hranna, dijete drago. Jer tu je na stotine vrsta trava, trava utih kao limun i tamnih kao indigo, plavih trava i naranastih trava i trava u svim duginim bojama. A dolje u Zemlji Sjena iza Asshaija, vele da je tamo ocean sablasne trave, vie od jahaa i stabljika blijedih kao mlijeno staklo. Ona ubija svu drugu travu i sjaji se u mraku duama prokletih. Dothraki tvrde da e ta trava jednoga dana prekriti sav svijet, i da e to biti kraj sveg ivota." Od te se misli Dany stresla. "Radije ne bih o tome", rekla je. "Tu je tako lijepo, i ne elim misliti o tome kako e sve umrijeti." "Kako vas volja, khaleesi, rekao je Ser Jorah s uvaavanjem. Taj je prognanik ponudio njezinu bratu svoj ma iste one veeri kad ju je ovaj prodao Khal Drogu; Viserys ga je zduno prihvatio. Zaula je glasove i okrenula se. Ona i Mormont su se udaljili od ostatka druine, i sad u se i ostali uspinjali hrptom na kojem su stajali. Njezina osobna slukinja Irri i mladi strijelci njezina khasa bili su okretni kao kentauri, ali se Viserys jo borio s kratkih stremenima i ravnim sedlom. Njezin se brat tu osjeao bijedno. Bilo bi bolje da nije ni poao. Magister Illyrio ga je nagovarao da ostane u Pentosu, i ponudio mu gostoprimstvo svoje palae, ali Viserys nije htio ni uti. Odluio je ostati s Dogom sve dok ne vrati dug, sve dok ne dobije obeanu krunu. "A ako me pokua prevariti, onda e na svoju alost shvatiti to znai

probuditi zmaja", zakleo se Viserys i poloio ruku na posueni ma. Illyrio je na ovo samo mirnuo i poelio mu sreu. Dany je shvatila da joj se u tom asu ne sluaju bratove jadikovke. Dan je bio isuvie savren. Nebo je bilo tamnomodro, a visoko nad njima kruio je lovni sokol. Travno se more zibalo i uzdisalo pri svakom daku vjetra, zrak joj je na licu bio topao, i Dany se osjeala smireno. Nee dopustiti Viserysu da sve to pokvari. "Ostanite tu", rekla je Dany Ser Jorahu. "Recite im svima da stanu. Recite im da im ja to nareujem." Vitez se nasmijeio. Ser Jorah nije bio lijep. Imao je iju i plea kao u bika, a grube su mu crne dlake prekrivale ruke i prsa tako gusto da mu za glavu nije ostalo nita. Pa ipak je njegovo smijeenje Dany krijepilo duu. "Polako uite govoriti kao kraljica, Daenerys." "Ne kao kraljica", odgovorila je Dany. "Kao khaleesi." Okrenula je konja i u galopu se sjurila niz hrbat. Strmina je bila otra i kamenita, ali je Dany jahala neustraivo, a radost i opasnost toga bili su pjesma u njezinu srcu. Viserys joj je itav ivot govorio da je kraljevna, no Daenerys Targarijska se nikad, sve dok nije pojahala svog srebrenka, nikad nije tako i osjetila. U prvi joj to as i nije bilo lako. Khalasar je sruio logor ve jutro nakon njezina vjenanja, pa krenuo na istok prema Vaes Dothraku, a trei je dan Dany pomislila da joj je doao smrtni as. Na zadnjici su joj se poele otvarati rane od sedla, krvave i strane. Bedra su joj bila nauljana do krvi, ruke pune uljeva od uzdi, a miii na nogama tako izmueni bolom da je jedva mogl a i sjediti. Kad bi se poela sputati no, mogla je sjaiti samo uz pomo slukinja. ak ni noi nisu donosile olakanje. Khal Drogo nije ju opaao na putu, ba kao to je nije opaao ni na vjenanju, i veeri je provodio sa svojim ratnicima i krvnim jahaima, u konjskim trkama, u promatranju enskog plesa i mukog umiranja. Dany u tom dijelu njegova ivota nije bilo mjesta. Ostavljao bi je da veera sama, ili sa Ser Jorahom i bratom, a poslije da se plaem uljulja u san. Pa ipak svake noi, malo prije zore, Drogo bi doao u njen ator, probudio je u tami, da je izjai nemilosrdno, onako kako je jahao i pastuha. Uvijek bi je uzeo otraga, na dothrakijski nain, na emu mu je Dany bila zahvalna; tako njen mu i gospodar nije vidio suze koje su joj vlaile lice, a mogla je i jastukom priguiti

krikove bola. Kad bi bio gotov, samo bi zatvorio oi i tiho zahrkao, a Dany bi leala kraj njega, tijela izmlaenog i bolnog, tako bolnog da joj san ne bi dolazio na oi. Dan se nizao za danom, i no za noi, sve dok Dany nije shvatila da vie ne moe izdrati ni trenutak. Jedne je noi zakljuila da e se radije ubiti nego tako nastaviti... Pa ipak, kad je te noi opet zaspala, opet je usnila onaj zmajski san. Ovaj put u njemu nije bilo Viserysa. Bili su samo ona i zmaj. Ljuske su mu bile crne kao no, mokre i umrljane krvlju. Njezinom krvlju, jasno je osjetila. Oi su mu bili jezera rastaljenoga zlata, a kad je otvorio usta, plamen je suknuo uz grmljavinu i u vruem mlazu. ula ga je kako joj pjeva. Rairila je ruke i ula u vatru, zagrlila je, pustila da je itavu proguta, pustila da je oisti i zakali i izlui. Osjeala je kako joj se meso prlji i crni i ljuti, osjeala je kako joj krv kipi i pretvara se u paru, a ipak nije bilo bola. Osjeala se jakom i novom i divljom. A sutradan, udno, kao da vie i nije toliko boljelo. Kao da su je bogovi uli pa joj se smilovali. ak su i njezine slukinje opazile promjenu. "Khaleesi, rekla je Jhiqui, "to nije u redu? Da niste bolesni?" "Bila sam", odgovorila je ona stojei nad zmajskim jajima koje joj je Illyrio dao za vjenani dar. Dotakla je jedno, najvee od triju, pa lagano prela rukom preko ljuske. Crno i skrletno, pomislila je, kao onaj zmaj iz snova. Kamen joj je pod prstima bio udnovato topao... ili jo sanja? Nervozno je povukla ruku. Od tog sata pa nadalje, svaki je dan bio laki od prethodnog. Noge su joj ojaale; plikovi su joj pukli, na rukama se razvili uljevi; meka su joj bedra ojaala, i postala ilava i podatna kao stavljena koa. Khal je zapovjedio njezinoj dvorkinji Irri da je naui jahati na dothrakijski nain, ali joj je pravi uitelji bio zapravo njen drijebao. Konj kao da joj je pogaao raspoloenje, kao da njima upravlja isti um. Sa svakim se novim danom Dany osjeala sve sigurnijom u sedlu. Dothraki su bili tvrd i nesentimentalan narod, i stoga nisu obiavali svojim ivotinjama nadijevati imena, pa je Dany svog konja nazivala naprosto srebrenkom. Nikad nikoga nije toliko voljela. Kad je jahanje prestalo biti tolika muka, Dany je poela opaati ljepotu krajolika oko sebe. Jahala je na elu khalasara s Drogom i njegovim krvnim jahaima, pa je tako svaki novi kraj nalazila svjeim i nenagrenim. Iza njih je

silna horda razdirala zemlju i blatila rijeke i dizala oblake zaguljive praine, ali su polja pred njima bila uvijek bujna i zelena. Preli su preko valovitih breuljaka Norvosa, kraj terasastih farmi i seoceta gdje su ih mjetani tjeskobno promatrali s vrha bijelih obukanih zidova. Pregazili su tri iroke mirne rijeke i etrvrtu koja je bila brza i uska i podmukla, utaborili se kraj visokog plavog slapa, okrznuli svaljene ruevine golemog mrtvog grada gdje, prialo se, uz pocrnjele mramorne stupove jee sablasti. Projurili su valyrijanskim cestama, starim tisuu godina, i ravnim kao dothrakijska strijela. Pola su mjeseca jahali kroz umu Quohor, pod visokim zlatnim baldahinom njezina lia, s deblima irokima kao gradska vrata. U toj je umi bilo silnih losova, i pjegavih tigrova, i lemura srebrenog krzna i golemih purpurnih oiju, no svi su oni bjeali pred khalasarom i Dany ih nije ni vidjela. Ali tada su njezine muke ve bile izblijedjela uspomena. I dalje je trpjela bolove nakon itavog dana jahanja, no sad je u tom bolu bila i nekakva slatkoa, i svakog bi se jutra radosno uspinjala u sedlo, udei doznati kakva je jo uda ekaju u zemlji to lei pred njima. Poela je nalaziti zadovoljstvo i nou, i ako je i dalje kriala kad bi je Drogo uzimao, to vie nije uvijek bilo od bola. Na dnu hrpta, oko nje se dizala trava, visoka i podatna. Dany je usporila konja do kasa pa izjahala u ravnicu, i izgubila se u zelenilu, blaeno sama. U khalasaru nije nikad bila sama. Khal Drogo bi joj dolazio tek kad bi se Sunce spustilo, ali su je njezine slukinje hranile i kupale i spavale pred vratima njezina atora, Drogovi krvni jahai i ljudi njezina khasa nisu nikad bili daleko, a njezin je brat uvijek bio njezina neeljena sjena, i danju i nou. Dany ga je ula s vrha hrpta, kako glasom, vritavim od bijesa, vie na Ser Joraha. A ona je nastavila jahati, i zaronila jo dublje u Dothrakijsko. Zelenilo ju je progutalo. Zrak je bio bogat mirisima zemlje i trave, pomijeanih s vonjem konjskoga mesa i Danyna znoja i ulja u kosi. Dothrakijskog mirisa. inilo se da tu i pripada. Dany je sve to udisala u sebe i smijala se. Najednom je osjetila potrebu da opipa zemlju pod sobom, da zabije prste u to masno crno tlo. U zamahu se bacila iz sedla, i pustila srebrenka da pase dok je sama skidala izme. Viserys se naao nad njom naglo kao ljetna oluja, a konj se pod njim propeo jer mu je prejako zategao uzde. "Kako se usuuje!" zavritao je na nju. "Ti da zapovijeda meni? Meni?"

Skoio je s konja i posrnuo. Kad je ponovno stekao vlast nad nogama, lice mu je bilo crveno od krvi. Dohvatio ju je i zatresao. "Ve si zaboravila tko si? Daj se pogledaj. Daj se pogledaj!" Dany nije trebala pogledati. Bila je bosa, nauljene kose, odjevena u dothrakijske konate hlae za jahanje i arenu dolamicu to ga je dobila kao svadbeni dar. Izgledala je kao da svemu tome potpuno pripada. Viserys je bio sav umazan i zamrljan u gradskoj svili i icanoj koulji. I dalje je vritao. "Nitko ne moe zapovijedati zmaju. Jesi li me shvatila? Ja sam gospodar Sedam Kraljevina, i ne primam naredbe od nekakve konjuarske drolje, jesi li me ula?" Ruke su mu pole pod njezinu dolamicu, i prsti joj se bolno zakopali u prsa. "Jesi li me ula?" Dany ga je grubo odgurnula od sebe. Viserys se zapiljio u nju, dok mu se u blijedoljubiastim oima itala nevjerica. Nikad mu se jo nije usprotivila. Nikad mu jo nije uzvratila. Bijes mu je iskrivio lice. I sad je e kazniti, i to estoko, i ona je to znala. Pras. Bi je puknuo kao grom. Petlja se omotala Viserysu oko vrata i trznula ga natrag. On se rasprostro po travi, oamuen i zaguen. Dok se pokuavao osloboditi, dothrakijski su jahai podrugljivo tulili. Onaj s biem, mladi Jhogo, hrapavim je glasom izgovorio pitanje. Dany nije razumjela to veli, ali je zato u blizini bila Irri, i Ser Jorah i ostatak njezina khasa. "Jhogo pita da li ga ga ubije, khaleesi, rekla je Irri. "Ne", odgovorila je Dany. "Ne." Jhogo je shvatio. Jedan je to drugi prokomentirao kratko i glasno, i Dothrakijac se nasmijao. A Irri joj je rekla: "Quaro misli da biste mu trebali odrezati uho da ga nauite potovanju." Njezin je brat bio na koljenima i prstima kopao kroz konate petlje, i nesuvislo kriao, borei se da doe do daha. Bi mu je vrsto stezao dunik. "Reci mu da mu ne elim nikakvo zlo", kazala je Dany. Irri je ponovila njezine rijei Dothrakiju. Jhogo je snano povukao bi, pa zavrtio Viserysa kao marionetu. On se ponovno prostro, osloboen konatog

zagrljaja, a pod bradom, gdje ga je bi duboko zasjekao, bila je tanka krvava crta. "Upozorio sam ga, gospo, to e mu se dogoditi", rekao je Ser Jorah Mormont. "Rekao sam mu da ostane na hrptu, kako ste mu zapovjedili." "Znam da jeste", odgovorila je Dany gledajui Viserysa. Leao je na zemlji i buno sisao zrak, crven u licu i rasplakan. Izazivao je saaljenje. Oduvijek ga je izazivao. Kako da to jo nikad nije opazila? Ali je u njoj, na mjestu gdje je prije bio strah, sad bila samo praznina. "Uzmite mu konja", zapovjedila je Ser Jorahu. Viserys je samo zinuo. Nije vjerovao vlastitim uima; ba kao to ni Dany nije mogla sasvim povjerovati da je to izgovorila. Pa ipak su te rijei bile izreene. "Neka moj brat hoda za nama sve do khalsara." Meu Dothrakima ovjek koji ne jae i nije bio o vjek, bio je najnii od najniih, bez asti i ponosa. "Neka svi vide kakav je." "Ne!" kriknuo je Viserys. Okrenuo se Ser Jorahu, preklinjui ga zajednikim jezikom ije rijei konjanici nisu razumjeli. "Udari je, Mormonte. Daj joj po rebrima. To ti zapovijeda tvoj kralj. Pobij te pse Dothrakije i naui je pameti." Izgnani je vitez pogledao Dany pa njezina brata; ona je bila bosa, s blatom meu nonim prstima i uljem u kosi, a on sav u svili i eliku. Dany mu je odluku ugledala na licu. "Neka se proee, khaleesi, rekao je. Uzeo je uzde bratova konja, a Dany je uzjahala svog srebrenka. Viserys je samo zinuo i sjeo u blato. Nije rekao ni rijei, ali se nije mogao ni pomaknuti, a kad su odjahali, oi su mu bile pune otrova. Uskoro se izgubio u visokoj travi. Kad ga vie nisu vidjeli, Dany se pobojala. "Hoe li se znati vratiti?" upitala je Ser Joraha dok su jahali. "ak i ovjek slijep kao va brat znao bi slijediti na trag", odgovorio je. "On je gord. Moda se bude stidio vratiti." Jorah se nasmijao. "A kamo bi drugo? Ako on ne nae khalasar, khalasar e sigurno nai njega. Teko se, dijete drago, utopiti u Dothrakijskome moru." Dany je shvatila koliko je to istina. Khalasar je bio kao grad na pohodu, ali se na tom pohodu nije kretao slijepo. Uvijek su pred glavnom kolonom krstarili

izviai, budno vrebajui na svaki trag divljai, izglednu pljaku ili neprijatelja, dok su im pobonici uvali bokove. A njima nije promicalo nita, u toj zemlji iz koje su i sami doli. Te su ravnice bile dio njih... a sada i nje. "Ja sam ga udarila", rekla je s uenjem u glasu. Sad, kad je sve bilo gotovo, izgledalo je kao davno sanjani san. "Ser Jorah, to mislite... on e se ljutiti kad se vrati..." Stresla se. "Probudila sam zmaja?" Ser Jorah je samo prezrivo otfrknuo. "Mogu li se probuditi mrtvi, djevojice? Posljednji je zmaj bio va brat Rhaegar, a on je poginuo na Tridentu. Viserys nije ni zmijina sjena." Njegove su je otvorene rijei zaprepastile. Kao da je sve u to je oduvijek vjerovala najednom bilo dovedeno u pitanje. "Vi... vi ste mu obrekli svoj ma..." "I jesam, djevojice", odgovorio je Ser Jorah. "No kako je va brat zmijska sjena, to je onda njegov sluga?" U glasu mu je bila gorina. "On je jo uvijek jedini pravi kralj. On je..." Jorah je zaustavio konja i zagledao joj se u oi. "A sad istinu. Zaista biste eljeli vidjeti Viserysa na prijestolju?" Dany se nad tim zamislila. "On ba ne bi bio jako dobar kralj, istina?" "Bilo je i gorih... ali ne puno." Vitez je mamuznuo konja i ponovno krenuo. Dany je jahala uz njega. "Pa ipak", rekla je, "puk na njega eka. Magister Illyrio veli da iju zmajske barjake i mole se bogovima da se Viserys vrati preko uskog mora i oslobodi ih." "Puk se bogovima moli za kiu, zdravu djecu i ljeto bez kraja", odgovorio joj je Ser Jorah. "Ba njega briga vode li velika gospoda svoje igre oko prijestolja, sve dok ih putaju na miru." Slegnuo je ramenima. "Za to ih nikad i nije bilo briga." Dany je neko vrijeme jahala muke, slaui rijei kao slagalicu. To je bilo u suprotnosti sa svime to joj je Viserys ikada govorio, ta misao da je ljudima tako malo vano vlada li nad njima kralj ili uzurpator. Pa ipak, to je vie razmiljala o Jorahovim rijeima, u njima je osjeala sve glasniji prizvuk istine. "A za to se vi, Ser Jorah, molite bogovima?" upitala ga je.

"Za dom", odgovorio je on. Glas mu je bio oteao od enje. "I ja se molim za dom", rekla je ona, i to s uvjerenjem. Ser Jorah se nasmijao. "Onda se osvrnute oko sebe, khaleesi." Ali Dany u tom trenutku nije vidjela ravnice. Vidjela je Kraljev Dolazak i veliku Crvenu citadelu to u je sagradio Aegon Osvaja. Jer u Zmajskom se Kamenu rodila. A on je, u slici to joj se stvorila pred oima, gorio tisuama svjetala, i u svakom je prozoru blistala vatra. Na toj su slici sva vrata bila crvena. "Moj brat nee nikad vratiti svojih Sedam Kraljevina", rekla je Dany. I shvatila da joj je to ve odavno jasno. Znala je za to otkad zna za sebe. Samo to nikad sebi nije dopustila da to i izgovori, pa ak ni proape, ali je to sada izgovorila da je uje Jorah Mormont i itav svijet. Ser Jorah ju je premjerio pogledom. "Zaista tako mislite." "On ne bi znao povesti vojsku sve da mu je moj mu i gospodar i dade", rekla je Dany. "On nije toga kova, i jedini vitez koji ga slijedi grdi ga da je manji od zmije. Dothraki se sprdaju s njegovom slabou. On nas nikad nee dovesti kui." "Mudro dijete", nasmijeio se vitez. "Ja nisam dijete", rekla mu je ona sa estinom u glasu. Pete su joj se ut isnule u konjske sapi i potjerale srebrenka u galop. Jurila je sve bre i bre, ostavljajui Joraha i Irri i ostale daleko iza sebe, s toplim vjetrom u kosi i rumenilom suneva smiraja na licu. U asu kad je stigla do khalasara, bilo se ve smrklo, i Dany je znala to mora uiniti. Robovi su joj podigli ator na obali jezerca napajanog proljetnim bujicama. Iz palae na breuljku, ispletene od trave, uli su se grubi glasovi. Uskoro e se odonuda zauti i smijeh, kad ljudi njezina khasa budu priali o tome to im se danas dogodilo u travi. U trenutku kad se Viserys bude epajui vratio meu njih, svi mukarci, ene i djeca prepoznat e u njemu etaa. U khalasaru nema tajni. Dany je predala srebrenka na timarenje i ula u ator. Pod svilom je bilo hladno i mrano. Kad je pustila skut atora da se za njom zatvori, Dany je ugledala kako se prua prst pranog crvenog svjetla i dotie njezina zmajska

jaja na drugom kraju atora. Na trenutak su joj pred oima zaplivale tisue kapljica skrletnog plamena. Na dan kad se pred zidinama Pentosa udala za Khal Drogo, mladenku su zasuli velikim hrpama darova, s vie darova no to ih je mogla i zamisliti, s vie darova no to bi mogla poeljeti ili ikako upotrijebiti. Dothraki su joj darovali papue i dragulje i srebrno prstenje za kosu, pojaseve s medaljonima i obojene dolamice i meka krzna, pjeanu svilu i boice mirodija, igle i perje i siune boice purpurnoga stakla, kao i haljinu od koe tisue mieva ("To donosi veliku sreu", rekao joj je magister Illyrio). Brat joj je darovao tri slukinje, Ser Jorah staru knjigu punu pjesama i pria iz Sedam Kraljevina, krvni jahai njezina khalasa ponudili su joj tri tradicionalna oruja, bi i arakh i luk, a sam joj je Khal Drogo doveo njezina drijepca, sivog kao zimsko more i s grivom kao srebrni dim. Pa ipak je zinula samo na Illyrijev dar, tri golema jajeta na posteljici od baruna. "Zmajska jaja, iz Zemlje Sjena, iza Asshaija", rekao joj je on. "Eoni su ih pretvorili u kamen, no ona ipak blistaju od ljepote." Kamen, rekla je u sebi. To je samo kamen, tako je rekao i Illyrio, svi su zmajevi mrtvi. Pa ipak su ona bila neto najljepe to je Dany vidjela u ivotu, svako drukije od ostalih, sa arama u tako bogatim bojama da je u prvi as pomislila da su optoena draguljima, i tako velika da ih je morala hvatati objema rukama. Ljuske su bile prekrivene siunim ljuskicama koje su se na svjetlu prelijevale kao uglaana kovina. Jedno je jaje bilo tamnozeleno sa mrljicama u boji patinirane bronce, koje kao da su se, kad bi se jaje okretalo, pojavljivale i nestajale. Druga je bila u boji vrhnja i proarana zlatom. Posljednje je bilo crno, crno kao ponono more, pa ipak ivo od skrletnih valia i zavijutaka. Poloila je dlan na crno jaje, i lagano rairila prste preko zaobljenja ljuske. Kamen je bio topao. Skoro vru. "Sunce", proaptala je Dany. "Dok su ih vozili zagrijalo ih je sunce." Zapovjedila je slukinjama da joj prirede kupku. Doreah je pred atorom naloila vatru, a Irri i Jhiqui skinule veliku bakrenu kadu - jo jedan svadbeni dar -- s teretnih konja i donijele vodu iz jezerca. Kad se iz kade zadimilo, Irri joj je pomogla da ue, pa ula za njom da joj istare lea i ispere prainu iz kose. Kad je Dany izila iz kade, koa joj je bila rumena. Jhiqui ju je poloila i poela joj uljiti tijelo i strugati prljavtinu iz pora, a poslije ju je Irri pokropila

mirodijskim cijeem i cimetom dok joj je Doreah eljala kosu sve dok nije zasjala kao srebrne niti. A Dany je svo to vrijeme gledala zmajska jaja. "Donesite eravnik", rekla je kad je ostala ista i miomirisna. "Hou vatru." "Khaleesi, tako je vrue", rekla je Jhiqui. "Uini kako sam ti rekla. eravnik." Kad se ugljevlje upalilo, Dany je udaljila slukinje i rekla im da je ne uznemiravaju. Ovo je ludo, rekla je u sebi, samo e pucati i gorjeti, a tako je lijepo, Viserys e mi rei da sam glupaa to sam ga unitila, pa ipak, pa ipak... Oprezno je podigla skrletno-crno jaje s grudi pa ga objema rukama prinijela vatri. Gurnula ga je meu zapaljeno ugljevlje, pa ostala sjediti prekrienih nogu na hasuri i gledati ga. inilo se da crne ljuske upijaju jaru i pritom se are. Nakon trenutka razmiljanja, dohvatila je i druga dva jajeta, pa i nj ih stavila u eravnik. Gledala je tako dok se ugljevlje nije pretvorilo u pepeo. Struja je zraka ponijela iskre kroz rupu za dim njezina atora. Vatra je u valovima svjetlucala oko zmajeva jajeta. I to je bilo sve. Posljednji je zmaj bio va brat Rhaegar, rekao je Ser Jorah. Dany je tuno pogledala jaja. A to je oekivala? Prije tisuu tisua godina ona su bila iva, a sad su samo lijepo kamenje. Iz njih nikada zmaja. Zmaj je bio zrak i vatra. ivo meso, ne mrtav kamen. Veera je bila jednostavna: voe i sir i pogaa, s kragom medom zaslaena vina da to spere niz grlo. "Doreah, ostani i jedi sa mnom", zapovjedila je Dany kad je drugim slukinjama rekla da odu. Jhiqui i Irri su bile djevojke iz naroda Dothraki, praktiki njezine vrnjakinje, uzete u ropstvo kad je Drogo unitio khalasar njihova oca. Poznavale su samo dothrakijske obiaje. Doreah je bila starija i imala je skoro dvadeset godina. Magister Illyrio ju je naao u Lysu, u kui za zabavu. Kosa joj je imala boju meda, a oi su joj bile kao ljetno nebo. I te je oi i oborila kad su ostale same. "Ukazali ste mi veliku ast, khaleesi, rekla je, no to nije bila ast, nego samo usluga. I dugo nakon to se digao Mjesec, one su i dalje sjedile i razgovarale. Te noi, kad je doao Khal Drogo, Dany ga je ve ekala. On je zastao u vratima njihova atora i iznenaeno se zagledao u nju. Ona je polako ustala,

rastvorila svilenu spavaicu i pustila je da padne na tlo. "Veeras moramo van, gospodaru", rekla mu je, jer su Dothraki vjerovali da se sve to je vano u ovjekovu ivotu mora obaviti pod golim nebom. Khal Drogo je poao za njom u mjeseinu, tiho zveckajui zvoniima u kosi. Nekoliko jardi od njihova atora bila je postelja od meke trave, i tu ga je Dany povukla dolje. Kad ju je pokuao okrenuti, ona mu je stavila ruku na prsa. "Ne", rekla je. "Noas u te gledati u lice." U srcu khalasara nema privatnosti. Dok ga je skidala, Dany je na sebi osjeala poglede, i dok je inila to joj je Doreah rekla da ini, sluala je tihe glasove. Ali sve joj to i nije bilo vano. Nije li ona khaleesi? Samo su njegove oi bile vane, a kad ga je uzjaila, ugledala je neto to jo nikad nije vidjela. Jaila ga je divlje kao to je jaila svog srebrenka, a kad mu je doao trenutak uitka, Khal Drogo ju je zazvao imenom. Kad joj se Jhiqui oeala prstima o meku oteklinu na trbuhu i rekla: "Khaleesi, vi ekate dijete", bili su ve s druge strane Dothrakijskoga mora. "Znam", odgovorila je Dany. Dogodilo se to na njen trinaesti imendan.

III Konjska su vrata Vaes Dothraka bila napravljena od dva divovska bronana pastuha, propeta na stranje noge, s kopitima koja su se trideset metra iznad ceste spajala u iljati luk. Dany nije znala to e gradu vrata kad nema zidova... pa ni njoj vidljivih zgrada. Pa ipak su stajala, golema i lijepa, a silni su konji uokvirivali nazubljeno purpurno brdo u daljini. Bronani su pastusi bacali duge sjele preko namrekane trave dok je Khal Drogo vodio khalasar ispod njihovih kopita pa na cestu bogova, sa svojim krvnim jahaima kraj sebe. Dany ga je slijedila na svom srebrenku, u pratnji Ser Joraha Mormonta i brata Viserysa, koji je opet bio na konju. Nakon dana provedena u travi, kad ga je ostavila da se pjeice vrati u khalasar, Dothraki su ga, smijui se, nazvali Khal Rhae Mhar, ili Kralj Bolna Noga. Khal Drogo mu je sutradan ponudio mjesto u kolima, i Viserys je to prihvatio. U svom tvrdoglavom neznanju nije shvatio ak ni da mu se time rugaju; jer kola su bila za eunuhe, bogalje, ene pred porodom, za vrlo mlade i vrlo stare. To mu je pribavilo j o jedno ime: Khal Rhaggat, ili Kolski Kralj. A brat je mislio da mu se khal time ispriava za nepravdu koju mu je nanijela Dany. Ona je zamolila Ser Joraha da mu ne kae istinu, da se ne postidi. Vitez je odgovorio da bi kralju dobro dolo malo stida... p a ipak je uinio kako mu je rekla. Ipak je trebalo mnogo moljakanja, i svih krevetskih smicalica kojima ju je Doreah bila nauila, prije nego to je uspjela umilostiviti Droga da dopusti Viserysu da im se pridrui na elu kolone. "Ali gdje je grad?" upitala je ona kad su proli ispod bronanoga luka. Nigdje se nisu vidjele ni zgrade, ni ljudi, nego samo trava i cesta, obrubljena drevnim spomenicima iz svih zemlja to su ih Dothraki opljaali kroz stoljea. "Pred nama", odgovorio je Ser Jorah. "Pod brdom." Kada su proli kroz konjska vrata, s obje su se strane nad njima dizali opljakani bogovi i ukradeni junaci. Zaboravljena boanstva mrtvih gradova vitlala su svojim slomljenim gromovima prema nebu dok im je Dany jahala svog srebrenka kraj nogu. Kameni su je kraljevi gledali odozgo sa svojih prijestolja, lica iskrzana i zamrljana, pa ak i imena izgubljenih u magli vremena. Gipke su mlade djevice plesale na mramornim plitama, odjevene samo u cvijee, ili izlijevale zrak iz razbijenih kraga. U travi kraj cest e stajala

su udovita; bili su tu i zmajevi od crnog eljeza s draguljima umjesto oiju, i grifoni koji su isputali krik, mantikore s bodljikavim repovima podignutim na udarac, kao i mnotvo drugih zvijeri za koje nije ni znala kako se zovu. Neki su kipovi bili tako lijepi da joj je zastao dah, dok su drugi bili tako izoblieni i strani da je Dany jedva uspijevala podnijeti i pogled na njih. Ti su, rekao joj je Ser Jorah, najvjerojatnije doli iz Zemlje Sjena s druge strane Asshaija. "Previe ih je", rekla je dok je njezin srebrenko polako koraao dalje, "i iz toliko zemalja." Viserys je bio slabije dojmljen. "Smee iz mrtvih gradova", posprdno se nacerio. Bio je dovoljno oprezan da to izgovori zajednikim jezikom, koji su razumjeli tek malobrojni Dothraki, no Dany se ipak osvrnula na ljude svojega khasa, da se uvjeri da je nisu sluajno uli. A on je nastavio bezbrino. "Ti divljaci znaju samo ukrasti ono to su stvorili bolji od njih... i ubijati." Nasmijao se. "A da znaju ubijati, to je sigurno. Jer da nije tako, to bi mi oni uope trebali." "Oni su sad moj narod", rekla je Dany. "Brate, ne bi ih smio zvati divljacima." "Zmaj govori to ga je volja", odgovorio je Viserys... zajednikim jezikom. Bacio je pogled preko ramena na Aggoa i Rakharoa, koji su mu jahali za leima, i poastio ih posprdnim smijekom. "Vidi, ti divljaci nemaju ni toliko pameti da razumiju govor civiliziranih ljudi." Nad cestu se nadvio mahovinom obrasli kameni monolit visok petnaest metara. Viserys ga je pogledao s dosadom u oima. "Koliko emo morati dangubiti meu tim ruevinama prije nego to mi Drogo dade moju vojsku? Umorio sam se ve od ekanja." "Kraljevna mora biti nazona na dosh khaleenu..." "Stare babe, da", prekinuo ju je brat, "a bit e, kako si mi rekao, i nekakva idiotska predstava s proticanjem za tog skota u njezinu drobu,. Ali to e meni sve to? Umoran sam ve od deranja konjetine i bolestan od smrada tih divljaka." Njunuo je iroki, mlohavi rukav svoj dolamice gdje je obiavao drati vreicu s miomirisima. Ali to mu nije moglo puno pomoi. Dolamica je bila neista. Sva ona svila i teka vuna u kojoj je Viserys iziao iz Pentosa, sad je bila zamrljala tekim putovanjam i natrula od znoja. Ser Jorah je rekao: "Na Zapadnoj e se trnici nai vie hrane po vaem ukusa, Vaa Milosti.

Ondje dolaze trgovci iz Slobodnih Gradova prodavati svoju robu. Khal e odrati obeanje kad njemu bude zgodno." "Ja bih mu savjetovao da to uini", odgovorio je Viserys smrknuto. "On mi je obeao krunu, i ja je i kanim stei. Sa zmajem se nije sprdati." Opazivi skaredni lik ene sa est dojki i glavom lasice, odjahao je da je izblie pogleda. Dany je osjetila olakanje, ali je tjeskoba nije napustila ba nimalo. "Molim se bogovima da ga moje Sunce i zvijezde na pusti ekati predugo", rekla je Ser Jorahu kad se brat naao izvan dometa glasa. Vitez je pogledao Viserysa s dvojbom u oima. "Va brat je trebao ostati ekati u Pentosu. Njegovo mjesto nije u khalasaru. Illyrio ga je upozoravao." "On e poi im dobije svojih deset tisua. Moj mu i gospodar obeao mu je zlatnu krunu." Ser Jorah je zagunao. "Da, khaleesi, ali... Dothraki na to gledaju drukije od nas na zapadu. Ja sam mu to rekao, ba kao to mu je rekao i Illyrio, ali va brat ne eli sluati. Konjaniki voe nisu trgovci. Viserys misli da vas je prodao, i sad eli isplatu. Ali Khal Drogo veli da vas je dobio na dar. On e, naravno, Viserysu dati uzdarje... kad mu bude zgodno. A dar se ne moe traiti, najmanje pak od khala. Od khala se, zapravo, ne trai nita." Cohollo je doao do Dany ba kad su joj Irri i Jhiqui pomagale sjahati sa srebrenka. On je bio najstariji od Drogova tri krvna jahaa, zdepast i proelav, s kukastim nosom i ustima punim krnjataka, zubi koje mu je prije dvadeset godina razbio buzdovan kad je spasio mladog khalakka od najmljenih maeva koji su ga htjeli prodati neprijateljima njegova oca. Njegov je ivot bio vezan uz Drogov od onoga dana kad se rodio njen mu i gospodar. "Khaleesi", rekao joj je Cohollo na dothrakijskom. "Drogo, koji je krv moje krvi, zapovijeda mi da vam kaem da se on veeras mora popeti na Majku Svih Gora, da bogovima prinese rtvu za sretan povratak." Dany je znala da je samo mukarcima doputeno stupiti nogom na Majku. S njim e poi i njegovi krvni jahai, i vratiti se u zoru. "Reci mom Suncu i zvijezdama da o njemu sanjam, i da u udno ekati da se vrati", odgovorila je ona, sretna to je tako. to je dijete u njoj vie raslo, Dany

se sve lake umarala; zapravo bi joj no odmora bila silno dobrodola. ini se da je njezina trudnoa u Drogu jo vie raspaljivala elju, i odnedavna je poslije njegovih zagrljaja ostajala sasvim iscrpljena. Dothraki ju je odvela do upljega brijega pripremljena za nju i njezin khal. Unutra je bilo hladno i mrano, kao u atoru napravljenu od zemlje. "Jhiqui, kupku, molim te", zapovjedila joj je da spere s koe prainu od putovanja i namoi umorne kosti. Bila joj je ugodna misao da bi ovdje mogli neko vrijeme ostati, da se ujutro nee morati opet uspinjati na svog srebrenka. Bilo joj je drago kad je otkrila da je voda prijei vrua. "Veeras u bratu dati njegove darove", odluila je dok joj je Jhiqui prala kosu. "Da u svetom gradu izgleda kao kralj. Doreah, poteci i nai ga i pozovi ga da sa mnom veera." Viserys je prema toj mladoj Lysanki bio prijazniji nego prema slukinjama iz plemena Dothraki, moda i zato to mu je magister Illyrio dopustio da je u Pentosu strpa u krevet. "Irri, ti idi na trnicu, pa kupi voa i mesa. Sve samo ne konjetinu." "Konjetina je najbolja", rekla je Irri. "Konjetina jaa." "Viserys mrzi konjetinu." "Kako vi velite, khaleesi." Vratila se s kozjim butom i koarom voa i povra. Jhiqui je ispekla meso sa slatkom travom i vatrenim mahunama, premazujui ga pritom medom, a bilo je i lubenice i mogranja i ljiva i nekog udnog, Dany nepoznatog istonog voa. Dok su joj slukinje pripravljale jelo, Dany je slagala odjeu to su je skrojili po bratovoj mjeri: haljetak i hlae od krutog lanenog platna, konate sandale s remenjem koje se oplitalo do koljena, bronani pojas s medaljonima, konatu dolamicu ureenu zmajevima koji su rigali vatru. Nadala se e ga Dothraki vie potovati ako bude manje sliio prosjaku, a moda joj i on oprosti to ga je onaj dan u travi onako osramotila. On je, napokon, ipak bio njezin i kralj i brat. Oboje su bili zmajske krvi. Ba je slagala zadnji dar - ogrta od pjeane svile, zelen kao trava, s blijedosivim rubom koji e istaknuti srebrno u njegovoj kosi - kad je stigao Viserys, vukui Doreah za miicu. Njoj je oko bilo crveno od njegova udarca. "Kako se usuuje slati mi tu kurvu da mi zapovijeda", rekao je. I grubo je bacio na sag.

Dany je njegov gnjev upravo zaprepastio. "Samo sam htjela... Doreah, to si mu to rekla?" "Khaleesi, milost, oprostite mi. Otila sam mu, kao to ste naredili, i rekla mu da mu zapovijedate da doe k vama na veeru." "Zmaju nitko ne zapovijeda", zareao je Viserys. "Ja sam tvoj kralj! Trebao sam ti poslati njezinu glavu!" Mlada je Lysanka zadrhtala, ali ju je Dany umirila dodirom. "Nita se ne boj, nee ti nia. Slatki brate, molim te oprosti joj, djevojka se krivo izrazila, ja sam joj rekla da te zamoli da veera sa mnom, ako izvoli Vaa Milost." Uhvatila ga je za ruku i odvukla na drugi kraj sobe. "Vidi. Ovo je za tebe." Viserys se sumnjiavo namrtio. "to je sve to?" "Novo ruho. Dala sam ti ga saiti", rekla je Dany i bojaljivo se nasmijeila. On ju je pogledao i prezrivo se nacerio. "Dothrakijske prnje. Sad me misli i oblaiti?" "Molim te... tako e ti biti hladnije i udobnije, pa sam mislila... moda, ako se tako odjene, onda e Dothraki..." Dany nije znala kako da to izree a da ne probudi zmaja. "Sutra e mi jo htjeti i plesti pletenicu." "Ja ne bih nikada..." Zato je uvijek tako grub? A samo mu je htjela pomoi. "Ti jo nema pravo na pletenicu, jer za sobom jo nema nijednu pobjedu." Nije to smjela rei. U njegovim je blijedoljubiastim oima planuo gnjev, no ipak je se nije usudio udariti, bar dok slukinje gledaju a pred vratima su ratnici njezina khasa. Viserys je podigao ogrta i njunuo ga. "To smrdi po balegi. Moda mi poslui kao gunj za konja." "Naredila sam Doreah da ga saije samo za tebe", rekla mu je povrijeenim glasom. "To su halje dostojne khala." "Ja sam gospodar Sedam Kraljevina, a ne divljak, zelen od trave i sa zvoncima u kosi", odgovorio joj je Viserys kao da pljuje. Zgrabio ju je za miicu. "Zaboravlja se, droljo. Misli da e te ta trbuina zatititi ako probudi zmaja?"

Njegovi su joj se prsti bolno zakopali u miicu, i Dany se na trenutak opet osjetila kao dijete, drui pred njegovim bijesom. Zato se ispruila slobodnu ruku i uhvatila prvo na to je naila, a to je bio pojas koji mu je kanila dati, teak lanac od kienih bronanih medaljona. Zamahnula je njime iz sve snage. Lanac ga je zahvatio posred lica. Viserys ju je pustio. Niz obraz, na mjestu gdje ga je jedan medaljon rasjekao, potekla je krv. "Ti se zaboravlja", rekla mu je Dany. "Zar nisi shvatio ba nita, onaj dan u travi? I sad otii, prije nego to pozovem svoj khas da te izbace. I moli se bogovima da Khal Drogo za ovo ne dozna, jer e ti rasporiti trbuh i nahraniti te vlastitim crijevima." Viserys se iskobeljao na noge. "Kad stignemo u moje kraljevstvo, droljo, ovo e gorko poaliti." Potom je otiao, drei se za razderano lice, i ostavio nedirnute sve darove. Kapi su njegove krvi pokropile lijepi ogrta od pjeane svile. Dany je pritisnula meko platno na obraz i sjela prekrienih nogu na hasuru za spavanje. "Vaa je veera gotova, khaleesi",javila joj je Jhiqui. "Nisam gladna", odgovorila je Dany tuno. Najednom je osjetila silan umor. "Pojedite je vi, a ako hoete, moete neto poslati i Ser Jorahu." Potom je, nakon kratke stanke, dodala: "Molim te donesi mi jedno zmajsko jaje." Irri je donijela jaje tamnozelene ljuske, i dok ga je okretala u svojim ruicama, bronane su mrlje zasjale meu njegovim ljuskama. Dany je legla na bok i sklupala se, pa preko sebe prebacila svileni ogta i uzela jaje u naruje, i pritisla ga u udubljenje izmeu nabreklog trbuha i sitnih, njenih prsa . Voljela ih je tako drati. Bila su tako lijepa, a ponekad ju je ve i sama njihova blizina inila jaom, hrabrijom, i kao da je nekako crpila snagu iz kamenih zmajeva zarobljenim u njima. Leala je tako, grlei jaje, kad je u sebi osjetila pomicanje djet eta... kao da prema njoj prua ruice, brat bratu i krv krvi. "Ti si zmaj", proaptala je Dany, "pravi zmaj. Ja to znam. Ja to znam." I tada se nasmijeila, i zaspala i usnula san o domu.

IV Svilena cerada koja je sluila kao krov Khal Drogove gredama premoene dvorane te je noi bila smotana, tako da se svetkovina imenovanja njegova sina moe slaviti pod vedrim nebom. Mjesec je slijedio Dany i njezine slukinje sve od kue dosh khaleena, i sad kao da je za njima poao i unutra. Bio je to sedmi puni mjesec otkako je Drogo usadio svoje sjeme, od one noi kad mu je pogledala u lice, i dijete je ve otealo u njoj. Dany je projahala kroz nadsvoen ulaz i sredinjim prolazom, i sve su pogledi bili na njoj. Plamenovi su lizali tri metra u vis iz tri goleme kamenom obloene ognjine jame. Zrak je bio oteao od mirisa peene konjetine i kiselog, fermentiranog kobiljeg mlijeka, i jastuci su bili gusto zbijeni. Kroz no su se vitlali zvukovi bubnjeva i rogova. Polugole su se ene vrtjele i plesale na niskim stolovima, izmeu peena mesa i pladnjeva s visoko sloenim ljivama i datuljama i mogranjima. Mnogi su mukarci ve bili pijani, pa ipak se veeras nee pobiti nijedan arakh, ne tu u svetom gradu, gdje su zabranjeni i noevi i prolijevanje krvi. Dok je prolazila, Dothraki su povicima komentirali njezin trbuh i prsa, i pozdravljali princa u njoj. Ona nije razumjela ba sve to govore, ali neke su fraze do nje doprle sasvim bistre. "Pastuh koji objahuje svijet",urlali su oni. To je najprije ula od najstarije starice, zgrbljene i sasuene suhe grane sa samo jednim crnim okom, i bio je to glas doh khaleen. "Khalakka dothrae!" zakrijetala je ona i visoko podigla ruke. Kraljevi jae! "On e biti pastuh koji objahuje svijet!" I uz te se rijei zapiljila u Dany, a oko joj je na smeuranu licu bilo crno kao polirani kremen. "Kako e se zvati on, pastuh koji objahuje svijet?" "Zvat e se Rhaego", odgovorila je ona, dok su svuda oko nje zvonila zvona, u naglo nadoloj zvonjavi bronanih ptica. A onda se oglasio duboki, grl eni ratniki rog, dugim i niskim tonom, i onda se od Dothrakija digla silna krika. "Rhaego", zapjevuili su. "Rhaego, Rhaego!" Khal Drogo je ekao na visokoj klupi, i kimnuo glavom kad joj je Irri pomogla sa sie sa srebrenka. Khal Jommo i Khal Ogo, koji su, u asu njihova dolaska ve bili u Vaes Dothraku sa svojim khalasarima, dobili su poasna

mjesta Drogu s lijeva i desna. Ispod njih su sjedili krvni jahai sve trojice, a jo nie etiri ene Khala Jommoa. Dok su joj Doreah i Irri namjetale jastuke, Dany je pogledom traila brata. ak i preko itave duine pretrpane dvorane Viserys bi bio upadljiv zbog svoje blijede koe, srebrnaste kose i prosjakih prnja, ali ga nije vidjela nigdje. Pogled joj je lutao po prenabijenim stolovima uz zidove, gdje su oko sinija na resastim sagovima sjedili mukarci s pletenicama mlaim ak i od njihove mukosti, no sva lica to ih je vidjela imala su crne oi i bakrenastu kou. Ser Jorah Mormonta je opazila kraj sredita dvorane, do srednje ognjine jame. Bilo je to mjesto koje je izraavalo bar potovanje, ako ne ba visoke poasti; Dothraki su cijenili njegovu maevalaku vjetinu. Dany je poslala Jhiqui da ga dovede k stolu. Mormont je doao smjesta, pa se pred njom spustio na koljeno. "Khaleesi", rekao je. "Na vau zapovijed." Ona je potapala jastuk od konjske koe kraj sebe. "Sjednite i priajte sa mnom." "ast mi je." Vitez je sjeo prekrienih nogu na jastuk. Pred njega je kleknuo rob i ponudio mu drveni tanjur pun zrelih smokava. Ser Jorah je uzeo jednu i pregrizao je popola. "Gdje mi je brat?" upitala je Dany. "Ve je trebao stii na gozbu." "Njegovu sam Milost vidio jutro", odgovorio joj je on. "Rekao mi je da ida na Zapadnu trnicu potraiti vino." "Vino?" rekla je Dany s dvojbom u glasu. Viserys nije mogao podnijeti okus kumisa koji su pili Dothraki, i ona je to znala, a ovih je dana esto bio na trnici i pio s trgovcima koji su s velikim karavanama dolazili s istoka i zapada. Kao da mu je njihovo drutvo bilo blie od njezina. "Vino", potvrdio je Ser Jorah, "a neto se bavi i milju da meu plaenim maevima to uvaju karavane skupi ljudi za svoju vojsku." Djevojka koja je posluivala stavila je pred njega krvnu pitu i on je na nju navalio objema rukama. "Je li to mudro?" upitala je ona. "On nema zlata da plat i vojnike. to ako ga izdaju?" uvare karavana rijetko su kad muile misli na ast, a Uzurpator u Kraljevu

Povratku dobro bi platio za glavu njezina brata. "Trebali biste poi s njim da ga priuvate. Vi ste ma njegova maa." "Mi smo u Vaes Dothraku", potsjetio ju je on. "Ovdje nitko ne nosi ma niti prolijeva ljudsku krv." "Pa ipak ljudi ginu", odgovorila je ona. "Jhogo mi je rekao. Neki trgovci sa sobom vode eunuhe, goleme ljudine koji dave lopove svilenom uzicoom. Tako se ne prolijeva krv i bogovi se ne ljute." "Onda se nadajmo da e vam brat biti dovoljno pametan da nita ne ukrade." Ser Jorah je nadlanicoom otro mast s usta i nagnuo se preko stola. "On vam je mislio odnijeti zmajska jaja, ali sam ga upozorio da u mu, ako ih samo takne, odsjei ruku." Dany je na trenutak bila toliko okirana da je ostala bez rijei. "Moja jaja... ali ona su moja, dao mi ih je magister Illyrio, kao vjenani dar, zato bi Viserys elio... to je samo kamen..." "Isto bi se moglo rei i za rubine i dijamnte i ognjeni opal, kraljevno... a zmajska su jaja daleko rjea. Trgovci s kojima pije za samo jedno bi od tog kamenja prodali i mukost, a za sva tri Viserys bi mogao kupiti prodanih maeva koliko mu god zatreba. Dany to nije znala, ak ni slutila. "Onda... onda mu ih treba dati. Ne treba ih krasti. Treba me samo zamoliti. On je moj brat... moj pravi kralj." "On je va brat", priznao je Ser Jorah. "Niste me shvatili, vitee", odgovorila mu je ona "Moja je mati umrla na mom porodu, a moj otac i brat Rhaegar jo i prije. Ja ne bih znala ni kako se zovu da nije bilo Viserysa da mi to kae. On je jedini preostao. Samo on. I on mi je sve to imam." "Neko", rekao je Ser Jorah. "Ali ne vie, khaleesi, jer sad pripadate Dothrakima. U vaoj utrobi tri pastuh koji objahuje svijet." Ispruio je kale, i robinja ga je napunila kumisom, kiselog mirisa i gustog od gruevina. Dany joj je mahnula da ode. Slabo joj je bilo ak i od njegova mirisa, a nije eljela riskirati da povrati konjsko srce koje je nasilu pojela. "to to znai?" upitala. "to je taj pastuh? Svi mi to viu, a ja ne razumijem."

"Taj pastuh je khal khalova, drago dijete, to ga je obealo davno prorotvo. On e ujediniti Dothrake u jedinstven khalasar i odjahati na kraj svijeta, ili je bar to obeano. Svi e ljudi svijeta biti njegovo krdo." "O", rekla je Dany sitnim glasom. Rukom je zagladila haljinu preko nabrekla trbuha. "Dala sam mu ime Rhaego." "Ime od kojeg e se Uzurpatoru slediti krv." Najednom ju je netko povukao za rukav. "Gospodarice", proaptala je slukinja uzbuenim glasom, "va brat..." Dany je pogledala itavom duinom duge dvorane bez krova i ugledala ga je kako grabi prema njoj. Po trzavom je koraku odmah zakljuila da je Viserys naao svoje vino... i neto to bi se moglo nazvati hrabrou. Bio je u svojoj skrletnoj svili, zablaenoj i zamrljanoj od puta. Ogrta i rukavice bile su mu od crnoga baruna, izblijedjela od sunca. izme su mu bila suhe i ispucale, a srebrnoplava kosa zapletena i raupana. O pojasu mu je, u konatim koricama, visio dugi ma. Dok je prolazio, Dothraki su mu zurili u ma; Dany je zaula kako se posvuda oko nje, kao plima diu psovke i prijetnje. Bubnjevi su nervozno zamucali i svirka je stala. Osjetila je kako joj se oko srca skuplja strava. "Idite k njemu", zapovjedila je Ser Jorahu. "Zaustavite ga. Dovedite ga ovamo. Recite mu da u mu dati zmajska jaja, ako ih ba toliko eli." Vitez je hitro ustao na noge. "Gdje mi je sestra?" povikao je Viserys glasom otealim od vina. "Doao sam na njezino slavlje. Kako ste se usudili poeti jesti bez mene? Nitko je jede prije kralja. Gdje je ona? Ta se kurva nee sakriti pred zmajem." Zastao je kraj najvee od tri ognjene jame, i zagledao se u lica Dothrakija. U dvorani je bilo pet tisua ljudi, ali ih je tek aica znala zajedniki jezik. No ako su rijei i bile narazumljive, jedan je pogled na nj bio dovoljan da bi se shvatilo da je pijan. Ser Jorah mu je brzo priao, apnuo mu neto u uho i uhvatio ga za miicu, ali se Viserys otrgnuo. "Skidaj ruke s mene! Nitko bez doputenja ne dira zmaja." Dany je zabrinuto podigla pogled prema visokoj klupi. Khal Drogo je

govorio neto onim khalima kraj sebe. Khal Jommo se nacerio, a Khal Ogo je prasnuo u grleni smijeh. Smijeh koji je natjerao Viserysa da podigne pogled. "Khal Drogo", rekao je ukoeno, glasom skoro uljudnim. "Doao sam na gozbu." Oteturao je od Ser Joraha, pa krenuo prema trojici khala na visokoj klupi. Khal Drogo je ustao, izgovorio nekoliko rijei na dothrakijskom, tako brzo da ga je Dany nije razumjela, i pokazao prstom. "Khal Drogo veli da vae mjesto nije na visokoj klupi", preveo mu je Ser Jorah. "Khal Drogo veli da je vae mjesto tu." Viserys je pogledao kamo je khal upro prstom. Na dnu duge dvorane, u kutu kraj zida, duboko u sjenama tako da ih bolji ljudi ne moraju gledati, sjedili su najnii meu najniima; golobradi djeaci koji jo nisu kuali krv, starci zamagljena pogleda i ukoenih zglobova, maloumni i bogalji. Daleko od mesa, i jo dalje od asti. "To nije mjesto za kralja", izjavio je njezin brat. "Ali je zato mjesto", odgovorio je Khal Drogo zajednikim jezikom kojem ga je Dany bila nauila, "za kralja Bolnu Nogu." Pljesnuo je rukama. "Kola! Dovezite kola za Khala Rhaggata!" Pet je tisua Dothrakija prasnulo u smijeh i kriku. Ser Jorah je stajao kraj Viserysa, i vikao mu neto u uho, ali je urnebes u dvorani bio tako gromoglasan da Dany nije ula to mu je rekao. Brat mu je neto odviknuo, i onda su se zakaili, pa je Mormont udarcem ake krepko sruio Viserysa na pod. Brat je potegao ma. Goli je elik bljesnuo zastraujuim crvenilom u sjaju ognjinih jama. "Mii se od mene!" prosiktao je Viserys. Ser Jorah je ustuknuo jedan korak, a Danyn se brat nesigurno uspravio na noge. Zavitlao je maem iznad glave, posuenom otricom koju mu je magister Illyrio bio dao da izgleda vitekije. Dothraki su vritali na nj sa svih strana, urlajui opake psovke. Dany je nesuvislo kriknula od uasa. Ona je znala to znai ovdje isukani ma, pa makar to njezin brat i ne znao. Njezin je glas natjerao Viserysa da okrene glavu, i tek ju je tada opazio.

"A, tu je", rekao je smijeei se. Krupnim je korakom zagrabio prema njoj, sjekui zrak, kao da si probija put kroz zid neprijatelja, iako mu nitko nije ni pokuao stati na put. "Ma... ne smije", rekla je ona preklinjuim glasom. "Molim te, Viserys. To je zabranjeno. Spusti ma i doi k meni na jastuke. Ima i pia, i hrane... eli li zmajska jaja? Moe ih dobiti, samo baci ma." "Uini to ti veli, glupane," viknuo je Ser Jorah, "prije nego to nas sve pobije." Viserys se nasmijao. "Oni nas ne mogu ubiti. Oni ne smiju proliti krv tu u svetom gradu... ali ja mogu." Poloio je vrak maa izmeu Daenerysnih dojki, pa kliznuo njime prema dolje, preko krivulje njezina trbuha. "elim ono po to sam doao", rekao joj je. "Hou krunu koju mi je obeao. On te je kupio, ali te nikad nije i platio. Reci mu da hou to za to smo se pogodili, ili te uzimam natrag. I tebe i jaja. I neka zadri svoje prokleto drijebe. Izrezat u to kopile i ostaviti mu ga." Ma se probio kroz svilu i pokakljao je po pupku. Viserys se plakao; jecao i smijao se, oboje istodobno, taj ovjek koji joj je neko bio brat. Kao iz velike daljine Dany je ula kako njezina slukinja Jhiqui jeca od straha, preklinjuim glasom govorei da se ne usuuje prevesti, da e je khal vezati i vui za konjima sve do Majke Sviju Brda. Dany ju je obgrlila. "Nita se ne boj", rekla je. "Ja u mu rei." Nije znala hoe li imati dovoljno rijei, ali kad je bila gotova Khal Drogo je izgovorio nekoliko odrjeitih reenica na dothrakijskom, i ona je shvatila da ju je razumio. Sunce njezina ivota spustilo se s visoke klupe. "to je rekao?" upitao je ovjek koji je neko bio njen brat i trecnuo se. U dvorani je zavladao takav muk da je zaula zvonca u kosi Khal Droga, tihi zvon sa svakim korakom. Njegovi su ga krvni jahai slijedili, kao tri bakrene sjene. Daenerys je osjetila studen po itavom tijelu. "Veli da e dobiti sjajnu zlatnu krunu koju e ljudi gledati drhui do straha." Viserys se nasmijeio i spustio ma. I to je bilo najtunije od svega, ono to e joj kasnije najvie razdirati srce... taj njegov smijeak. "Vie od toga ni ne traim", rekao je on. "Samo ono to si mi obeao."

Kad je Sunce njezina ivota stiglo do nje, Dany ga je obujmila oko pasa. Khal je rekao samo rije, i njegovi su krvni jahai ve skoili. Quoto je ovjeka koji je neko bio njen brat zgrabio za miice. Haggo mu je smrskao zapee jednim jedinim, otrim zakretom golemih ruku. Cohollo mu je iz mlitavih prstiju izvukao ma. Ali Viserys ni tad jo nije nita shvatio. "Ne", zaurlao je, "ne smijete me ni dotaknuti, ja sam zmaj, zmaj, i mene e okruniti!" Khal Drogo se raspasao. Medaljoni su bili od istoga zlata, masivni i kieni, veliki kao muki dlan. Viknuo je zapovijed. Robovi kuhari izvukli su i z ognjine jame golemi eljezni kazan, izlili gula na zemlju, i vratili kazan u vatru. Drogo je u nj ubacio pojas i bez izraza na licu stao gledati kako medaljoni dobivaju crvenu boju i gube oblik. Dany je vidjela kako mu plamenovi igraju u oniksu oiju. Rob mu je pruio par debelih rukavica bez prstiju od konjske dlake, i on ih je navukao, a da pritom roba nije ni pogledao. Viserys je zavritao visokim, nesuvislim krikom kukavice koja se nala pred smru. Ritao se i izvijao, cvilio kao pseto i cmizdrio ka o dijete, ali su ga Dothraki vrsto drali. Ser Jorah se probio do Dany. I stavio joj ruku na rame. "Okrenite se, kraljevno, preklinjem vas." "Ne." Zatitniki je prekriila ruke na nabreklom trbuhu. I onda ju je Viserys napokon pogledao. "Sestro, molim te... Dany, reci im... natjeraj ih... slatka sestrice..." Kad se zlato napola rastalilo i poteklo, Drogo je pruio ruku u vatru i iz nje istrgnuo lonac. "Kruna!" zaurlao je. "Evo je. Kruna za Kolskoga Kralja!" I nabio lonac na glavu ovjeka koji joj je nekad bio brat. Glas to ga je Viserys Targarijski ispustio kad mu je ta jeziva eljezna kaciga prekrila lice nije vie bio nimalo ljudski. Noge su mu zamlatarale u sumanutom ritmu po zemljanom podu, pa se usporile i zaustavile. Guste su mu kapi rastaljenog zlata kapale na prsa, i skrletna se svila zadimila... no ipak se nije prolila ni kap krvi. On nije bio zmaj, pomislila je Dany, udesno mirna. Vatra ne moe ubiti zmaja.

V Kad je boj bio gotov, Dany je projahala svojim srebrenkom kroz polje smrti. Njezine slukinje i ljudi njezina khasa doli su njom, smijui se i alei izmeu sebe. Kopita su Dothrakija razderala tlo i utabala stabljike boba i rai u zemlju, dok su arakhi i strijele posijale jezive nove usjeve i zalila ih krvlju. Dok je jahala kraj konja na umoru, oni su podizali glave i njitali. Ranjenici su stenjali i vapili. Jaqqa rhani su ili izmeu njih, djelitelji milosra s tekim sjekirama, anjui glave i mrtvih i umiruih. Iza njih e kroz bojite protrati jato djevojica, koje e iz leeva upati strelice i stavljati ih u koarice. Napokon e doi psi i njukati, mravi i gladni, taj divlji opor koji nikad ne zaostaje daleko iza khalasara. Ovce su bile ve najdue mrtve. inilo se da ih je na tisue, pocrnjelih od muha, i njihovi su se kadaveri kostrijeili strelicama. Dany je znao da su to uinili jahai Khal Ogoa, jer nijedan ovjek iz Drogova khalasara ne bi bio tako glup da rasipa strelice na ovce dok jo za ubijanje ima pastira. Grad je bio sav u plamenu, i crne su se perjanice dima vrtjele i ruile diui se u tvrdo modro nebo. Pod probijenim zidovima od osuena blata, konjanici su jahali amo-tamo, vitlajui bievima stjerujui na hrpu preivjele iz zadimljenih ruevina. ene i djeca iz Ogova khalasara hodali su sa sumornom gordou, ak i u porazu i ropstvu; sad su bili robovi, no ropstva kao da se i nisu bojali. S graanima je bilo drukije. Dany su se smilili; i sama se sjeala kao izgleda strah. Majke su teturale s praznim, mrtvim licima, i za ruke vukle rasplakanu djecu. Meu njima je bilo malo mukaraca; bili su to bogalji, kukavice i djedice. Ser Jorah joj je rekao da ljudi iz te zemlje sebe zovu Lhazareenima, ali su ih Dothraki zvali haesh rakhi, ili Janjanima. Jednom davno Dany bi ih moda pobrkala s Dothrakijima, jer su imali istu bakrenu kou i duguljaste oi. Sad su joj izgledali kao stranci, onako zdepasti i spljotenoga lica, s crnom kosom podianom neprirodno kratko. Bili su ovari i hranili se povrem, a Khal Drogo je rekao da je njihovo zemljite juno od rijene okuke. Trav a u Dothrakijskom moru nije bila stvorena za ovce Dany je vidjela kako je jedan djeak poskoio i potrao prema rijeci.

Konjanik mu je presjekao put i vratio ga, a drugi su ga opet okruili, pucketajui mu biem pred oima, tjerajui ga sad amo sad tamo. J edan je galopirao za njim i ibao ga po bedrima sve dok mu niz njih nije potekla crvena krv. Drugi ga je opleo oko glenja tako da se rasprostro. Na koncu, kad je djeak jo mogao samo puzati, napokon im je dodijao taj sport pa su mu protjerali strelicu kroz oko. Ser Jorah ju je doekao pred razbijenim gradskim dverima. Preko iane je koulje nosio tamnozeleni haljetak. Njegove eljezne rukavice, nazuvci i kaciga bili su od tamnosivog elika. Dothraki su mu se, kad se odjenuo u oklop, rugali da je kukavica, ali kad im je vitez otpljunuo uvrede ravno u zube, proradila je vrua krv, dugi se ma sudario s arakhom, i jaha ija je poruga bila najglasnija ostavljen je da na smrt iskrvari. Ser Jorah je dojahao i podigao vizir svoje kacige ravnog tjemena. "Va mu i gospodar eka vas u gradu." "Drogo nije ranjen?" "Nekoliko posjekotina," odgovorio je Ser Jorah, "nita znaajno. Danas je ubio dva khala. Najprije Khala Oga, pa potom i njegova sina Foga, koji je postao khalom kad je Ogo pao. Njegovi su im krvni jahai odsjekli zvonca iz kose, i sad svaki korak Khala Droga zvoni jo glasnije nego prije." Ogo i njegov sin sjedili su zajedno na visokoj klupi s njezinim muem i gospodarem na onoj svetkovini nadijevanja imena na kojoj je Viserys bio onako okrunjen, ali to je bilo u Vaes Dothraku, ispod Majke Svih Planina, gdje je svaki jaha imao brata i gdje se zaboravljalo na sve svae. U travi je to bilo drukije. Ogov je khalas ba bio napadao grad kad ga je Khal Drogo uhvatio. Pitala se to su Janjani mislili kad su prv i put s vrha svojih zidina od ispucalog blata ugledali prainu njihovih konja. Moda su malobrojni, oni mlai i budalastiji koji jo vjeruju da bogovi usliavaju molitve oajnika, to shvatili kao izbavljenje. S druge strane ceste djevojka ne starija od Dany zajecala je visokim tankim glasom kad ju je jaha gurnuo na hrpu leeva, licem prema dolje, i zabio se u nju. I drugi su jahai sjaili da i oni dou na red. To je izbavljenje to su ga Dothraki donijeli Janjanima. Ja sam zmajske krvi, podsjetila se Daenerys Targari, dok je okretala lice. Stisnula je usne i ovrsnula srce, pa nastavila jahati prema vratima.

"Veina je Ogovih ratnika pobjegla", rekao je Ser Jorah. "Pa ipak je ostalo i do deset tisua zarobljenika." Robovi, pomislila je Dany. Khal Drogo e ih potjerati nizvodno do kojeg od gradova u Zaljevu Robova. Dolo joj je da zaplae, ali je rekla samoj sebi da mora biti jaka. To je rat, i tako to izgleda, i to je cijena eljeznog trona. I to je ona donijela kui. Drogo joj je to bio obrekao, do su stajali kraj Maternice svijeta, onda u Vaes Dothraku. "Svom u sinu dati eljeznu stolicu u kojoj je sjedio otac njegove majke. I dat u mu Sedam Kraljevina. Ja, Drogo, khal, uinit u to", bio se zarekao. "Povest u svoj khalasar na zapad gdje prestaje svijet, i pojahati drvene konje preko crne slane vode kao ni jedan khal prije mene. Pobit u ljude u eljeznim odijelima, sruiti njihove kamene kue i donijeti njihove slomljene bogove u Vaes Dothrak. U to se zarekao Drogo sin Bharba, pred Majkom Svih Planina, pred svjedocima zvijezdama na nebu." Dva dana kasnije su krenuli iz Vaes Dothraka, i udarili na jug i zapad preko ravnica. Khal Drogo je vodio khalasar na svom velikom pastuhu crvenku, s Daenerys kraj sebe na srebrenku. Sad je ve bila u osmom mjesecu trudnoe, ali su Dothrakijke jahale skoro do samog dana poroda. "Rekao sam khalu da treba poi za Moeereen", rekao je Ser Jorah. "Tu e dobiti bolju cijenu nego u karavani trgovaca robljem. Illyrio pie da je lani bila kuga, tako da javne kue za zdrave mlade djevojke plaaju dvostruko, a za djeake ispod deset i trostruko. Ako dovoljno djece preivi put, dobit emo zlata da kupimo sve potrebne brodove i platimo ljude koji e njima ploviti." Iza njih, djevojka koju su silovali ispustila je krik koji je razdirao srce, dugi plani jauk koji je trajao i trajao. Danyna je ruka stisnula uzde, pa je srebrenku okrenula glavu. "Recite im da prestanu", zapovjedila je Ser Jorahu. "Khaleesi? Glas mu je zazvuao zbunjeno. "uli ste to sam vam rekla", odgovorila je. "Neka prestanu." Potom se obratila svoj khasu otrim, dothrakijskim izgovorom. "Jhogo, Quaro, pomoi ete Ser Jorahu. Ne elim silovanja." Ratnici su izmijenili smeten pogled.

Jorah Mormont je mamuznuo konja i priao joj. "Kraljevno," rekao je, "vi imate plemenito srce, ali ovo ne razumijete. Tako je to oduvijek bilo. Ti su ljudi za svoga khala prolijevali krv. I sad trae svoju nagradu." S druge strane ceste djevojka je i dalje zapomagala, pjevnim jezikom tuim Danynim uima. Prvi je mukarac obavio svoj dio posla, i sad je drugi preuzeo njegovo mjesto. "Ona je Janjanka", rekao je Quaro dothrakijskim jezikom. "Ona je nita, khaleesi. Jahai joj iskazuju ast. Janjani lijeu s ovcama, i to je poznato." "To je poznato", ponovila je njezina slukinja Irri kao jeka. "To je poznato", suglasio se Jhogo, jaui na visokom pastuhu sivcu kojeg mu je dao Drogo. "Ako vam njezino jaukanje vrijea ui, khaleesi, Jhogo e vam donijeti njen jezik." Izvukao je arakh. "Ne elim da joj se uini ikakvo zlo", rekla je Dany. "Traim je za sebe. Uini kako sam ti rekla, ili e Khal Drogo ve smisliti nekakav razlog." "Ai, khaleesi", odgovorio je Jhogo i mamuznuo konja. Quaro i ostali poli su za njim, zveckajui zvoncima u kosi. "Idite s njima", zapovjedila je Ser Jorahu. "Na vau zapovijed." Vitez joj je uputio radoznali pogled. "Zaista ste sestra svojeg brata." "Viserysa?" Nije ga shvatila. "Ne", odgovorio je. "Rhaegara." I odgalopirao. Dany je ula kako Jhogo neto vie. Silovatelji su mu se nasmijali. Jedan mu je i odviknuo. Jhogov je araks bljesnuo, i ovom se glava skotrljala s ramena. Smijeh se pretvorio u psovke i konjanici su posegnuli za orujem, ali su u tom trenutku ve stigli Quar i Aggo i Rakharo. Vidjela je kako Aggo pokazuje na drugu stranu ceste gdje je ona sjedila na svom srebrenku. Jahai su je gledali hladnim crnim oima. Jedan je pljunuo. Drugi su se ratrkali do svojih konja, sve neto mumljajujui. A svo to vrijeme onaj na Janjanki nastavljao je ulaziti i izlaziti, toliko obuzet uitkom da se inio posve nesvjesnim svega to se oko njega zbiva. Ser Jorah je

sjaio i otrgnuo ga rukom uvuenom u eljeznu rukavicu. Dothraki se rasprostro po blatu, pa poskoio s noem u ruci i umro s Aggovom strelicom protjeranom kroz vrat. Mormont je povukao djevojku s hrpe leeva i ovio je kriju pokropljenim plastom. Potom ju je preko ceste doveo do Dany. "to elite da s njom uinimo?" Djevojka je drhtala, a oi su joj bile razrogaene i rasplinute. Kosa joj je bila slijepljena krvlju. "Doreah, pregledaj joj rane. Ti ne izgleda kao jahaica, pa te se moda nee ni bojati. A vi ostali, za mnom." Potom je pognala srebrenka kroz razbijena drvena vrata. U gradu je bilo jo gore. Mnoge su kue gorjele, i jaqqa rhan su bili u svom jezivom poslu. Uske su, vijugave uliice bile zatrpane obezglavljenim truplima. Proli su i kraj jo nekoliko silovanja. Dany bi svaki put potegla uzde, poslala svoj khas da to prekine, pa rtvu uzela za robinju. Jedna od njih, jaka etrdesetgodinjakinja ravnoga nosa, blagoslivljala je isprekidanim zajednikim jezikom, ali je od ostalih doekala samo tupe crne poglede. Gledaju me s nevjericom, zakljuila je tuno; boje se da sam ih spasila samo da im priredim neku jo goru sudbinu. "Ne moete ih uzeti sve, dijete drago", rekao je Ser Jorah kad su zasta li i po etvrti put, dok su ratnici njezina khasa za njom skupljali nove robove. "Ja sam khaleesi, nasljednica Sedam Kraljevina i zmajske krvi", podsjetila ga je Dany. "I nije na vama da mi govorite to smijem a to ne smijem." A na drugoj se strani grada sruila zgrada u velikoj gvalji vatre i dima, a zaula je i daleke krikove i jauke uplaene djece. Khal Droga je zatekla kako sjedi pred etvrtastim hramom bez prozora, debelih zemljanih zidova i kupole nalik na golemu smeu lukovicu. Kraj njega je bila hrpa glava via od njega. Kratka mu je janjanska strelica virila iz miice, a lijevu mu je stranu golih prsa prekrivala krv, kao da su zalivena bojom. S njim su bila njegova tri krvna jahaa. Jhiqui je pomogla Dany da sjai; postala je nespretna, jer joj je trbuh narastao i oteao. Klekla je pred khala. "Moje Sunce i zvijezde je ranjeno." Zasjek arakhom je bio irok ali plitak; lijeva je sisa nestala, a na prsima mu

se zibao jezik krvavoga mesa i koe, kao mokra krpa. "To ogrebotina, mjesece ivota, od arakha Khal Ogovih krvnih jahaa", rekao je Khal Drogo zajednikim jezikom. "Zbog toga sam ga ubio, a i Oga." Okrenuo je glavu, a zvonii u pletenici tiho su zazveckali. "Ogo ti velim, i Fogo njega khalakka, on je bio khal kad ga ubih." "Nitko ne smije stati pred Sunce mog ivota," rekla je Dany, "pred oca pastuha koji objahuje svijet." Do njih je dojahao ratnik na konju pa iskoio iz sedla. Obratio se Hoggu, a bujica je ljutitog dothrakijskog bila prebrza da bi je Dany razumjela. Golemi joj je krvni jaha, prije nego to se okrenuo svom kahlu, uputio teak pogled. "To je Mago, koji jai u khasu Ko Jhaqa. On veli da mu je khaleesi otela plijen, ki ovce koju se spremao objaiti." Lice Khal Droga bilo je mirno i tvrdo, ali kad su njegove crne oi pole prema Dany, u njima je bila radoznalost. "Reci mi istinu o tome, mjesece mog ivota", zapovjedio joj je na dothrakijskom. Dany mu je ispriala to je uinila, i to njegovim jezikom da je khal bolje razumije, rijeima izravnim i jednostavnim. Kad je bila gotova, Drogo se mrtio. "Tako je to u ratu. Te su ene danas nae robinje, da s njima inimo to nas je volja." "A mene je volja da ih nitko ne ugroava", rekla je Dany, sve se pitajui da nije bila presmiona. "Ako tvoji ratnici ele objaivati te ene, neka to ine njeno i zadre ih za ene. Odredi im mjesto u svom khalasaru i neka ti donose sinove." Qotho je uvijek bio najokrutniji od krvnih jahaa. I zato se on i nasmijao. "Pari li se konj s ovcama?" Neto ju je u njegovu tonu podsjetilo na Viserysa. Dany mu se srdito okrenula. "Zmaj se hrani ovcama kao i konjima." Khal Drogo se nasmijeio. "Kako je postala estoka!" rekao je. "To je moj sin, pastuh koji objahuje svijet, puni svojom vatrom. Jai lake, Qotho... ako te majka ne spali na mjestu, njen e te sin zgaziti u blato. A ti, Mago, obuzdaj jezik i nai drugo janje za

naskakivanje. A ova pripadaju mojoj khaleesi." Ve je poeo pruati ruku prema Daenerys, ali kad ju je podigao, na licu mu se najednom stvorila bolna grimasa, pa je okrenuo glavu. Dany je skoro osjetila njegov bol. Rane su bile tee nego to je mogla zakljuiti po Ser Jorahuovu prianju. "Gdje su vidari?" upitala je. Khalasar ih je imao dvije vrste: ene nerotkinje i ukopljene robove. Travarice su baratale napitcima i urocima, a eunusi noem, iglom i vatrom. "Zato se ne pobrinu za khala?" "Khal je bezdlake mukarce poslao od sebe, khaleesi", rekao joj je stari Cohollo. Dany je opazila da je i taj krvni jaha zadobio ranu; duboku posjekotinu na lijevom ramenu. "Mnogi su jahai ranjeni", odgovorio je Khal Drogo tvrdoglavo. "Neka se najprije pobrinu za njih. Ta je strelica samo ubod muhe, a ta sitna posjekotina samo brazgotina kojom u se hvastati pred sinom." Dany mu je na prsima, gdje je koa bila odsjeena, ugledala i ogoljele miie. Iz strelice to mu je probila ruku polako se cijedila krv. "Khal Drogu ne dolikuje da eka", obznanila je ona. "Jhogo, potrai te eunuhe i smjesta ih dovedi." "Srebrna gospo," zaula je iza lea enski glas, "ja bih Velikom Jahau mogla urediti rane." Dany je okrenula glavu. Te je rijei izgovorila jedna od robinja to ih je uzela za sebe, ona teka , ena plosnatoga nosa koja ju je blagoslivljala. "Khalu ne treba pomo od ena koje lijeu s ovcama", dreknuo je Qotho. "Aggo, odsijeci joj jezik." Aggo ju je uhvatio za kosu i pritisnuo joj no pod grlo. Dany je podigla ruku. "Ne. Ona je moja. Neka govori." Aggo je pogleda nju pa Qotha. I spustio no. "Nisam mislila nita loe, srani jahai." ena je dobro govorila dothrakijski. Halje to ih je nosila bile su neko od najlake i najfinije vune, i bogato izvezene, ali su sad bile skorene od blata i krvave i razderane. Pritisla je razderanu tkaninu prsluka na teka prsa. "Donekle sam vjeta umijeu

lijeenja." "Tko si ti?" upitala ju je Dany. "Zovem se Mirri Maz Duur. Ja sam bogoena ovoga hrama." "Maegi", progunao je Haggo i opipao arakh. Izraz mu je lica bio mraan. Dany je sjeala te rijei iz jezive prie koje joj je Jhiqui ispriala jednoga dana uz kuhinjsku vatru. Maegi je ena koja lijee s demonima i izvodi najcrnje arolije, zloudno stvorenje, puno opaine i bez due, koja mukarcima dolazi u tami noi pa im iz tijela sie ivot i snagu. "Ja sam vidarica", rekla je Mirri Maz Duur. "Vidarica ovaca", posprdno se nacerio Qotho. "Krvi moje krvi, ja velim ubij tu maegi i priekaj da dou bezdlaki." Dany se na tu provalu bijesa krvnoga jahaa nije ni obazrela. Ta stara, kuanski udobna, debeljukasta ena njoj uope nije izgledala kao maegi. "Gdje si se nauila vianju, Mirri Maz Duur?" "Prije mene bogoena je bila moja mati, i ona me nauila svim pjesmama i bajanjima koja se mile Velikom Pastiru, i kako se prave sveti dimovi i pomasti od lia i korijenja jagoda. Kad sam bila mlaa i ljepa, otila sam s karavanom do Asshaija kraj Sjene, da uim od njihovih maga. U Asshai su dolazili brodovi iz mnogih zemalja, pa sam se dugo zadrala da izuim metode lijeenja dalekih naroda. Mjeseeva pjevaica iz Jogos Nhaija podarila mi je svoje porodiljske pjesme, ena me tvog konjanikog naroda nauila arolijama trave, ita i konja, maester iz Kreljevstva Smiraja otvorio je preda mnom ljudsko tijelo i pokazao mi sve tajne to se kriju pod koom." Sad se oglasio Jorah Mormont. "Maestar?" "Marwyn, tako se predstavio", odgovorila je ena zajednikim jezikom. "S mora. S druge strane mora. Iz Sedam Zemalja, tako je rekao. Iz Zemlje Smiraja. Gdje su ljudi od eljeza a zmajevi vladaju. On me nauio tom govoru." "Maester iz Asshaija", ponovio je Ser Jorah zamiljeno. "Reci mi bogoeno, to je taj Marwyn nosio oko vrata?" "Lanac tako uzak da ga je guio, eljezni gospodaru, s karikama od mnogih kovina."

Vitez je pogledao Dany. "Takav lanac nosi samo ovjek obuen u Starogradskoj citadeli," rekao je, "a takvi o lijeenju znaju mnogo." "A zato bi ti eljela pomoi khalu?" "Svi su ljudi jedno stado, ili su nas bar tako uili", odgovorila je Mirri Maz Duur. "Veliki me Pastir poslao na zemlju da lijeim njegove janjce, pa ma gdje da ih nala." Qotho ju je pljusnuo tako estoko da joj je zabridio obraz. "Mi nismo ovce, maegi." "Prestani", rekla je Dany ljutito. "Ona je moja. Da joj nije pala ni dlaka s glave." Khal Drogo je zagunao. "Strelica mora van, Qotho." "Da, Veliki Jahau", odgovorila je Mirri Maz Duur i dotakla natueno lice. "I tvoja prsa valja oprati i zaiti, da se rana ne zagnoji." "Onda to uini", zapovjedio je Khal Drogo. "Veliki Jahau," rekla je ena, "moji su alati i pomasti u kui bogova, gdje najjae djeluju ozdravljujue sile." "Ja u te ponijeti, krvi moje krvi", ponudio se Haggo. Khal Drogo je to otklonio zamahom ruke. "Ne treba mi pomo nijednoga ovjeka", rekao je glasom ponosnim i tvrdim. Ustao je bez pomoi i sve ih nadvisio. Niz prsa mu je potekao novi val krvi, na mjestu gdje mu je Ogov arakh odsjekao bradavicu. Dany mu je hitro prila. "Ja nisam ovjek nego ena," proaptala je, "pa se na mene moe nasloniti." Drogo joj je stavio golemu aku na rame. Kad su krenuli prema velikom hramu od nabijene zemlje, ona je na sebe preuzela dio njegove teine. Za njima su pola tri krvna jahaa. Dany je zapovjedila Ser Jorahu i ratnicima svojega khasa da stanu na strau na ulazu, i pobrinu se da nitko ne zapali zgradu dok su oni u njoj. Proli su kroz itav niz predvorja, sve do velike sredinje komore pod lukovicom. Kroz skrivene prozore visoko nad njima probijalo se sla bano svjetlo. U draima na zidovima dimilo se nekoliko zublji. Po podu od nabijene

zemlje bila su razbacana ovja krzna. "Evo", rekla je Mirri Maz Duur i pokazala na rtvenik, veliki kamen proaran modrim ilicima u kojemu su bili isklesani likovi pastir a i njihovih stada. Khal Drogo je legao na nj. Stara je ena na arovnjak bacila pregrt suhoga lia, pa se prostorija ispunila mirisnim dimom. "Najbolje e biti da priekate vani", rekla je ostalima. "Mi smo krv njegove krvi", odgovorio je Cohollo. "Tu emo priekati." Qotho je priao Mirri Maz Duur. "Znaj ovo, eno Janjeega Boga. Uini mu zlo, i eka te isto." Izvukao je no za odiranje i pokazao joj otricu. "Nee mu uiniti nikakvo zlo." Dany je osjeala da moe vjerovati toj staroj, runoj eni plosnatoga nosa; ta ona ju je, napokon, spasila iz grubih ruku njezinih silovatelja. "Ako ve morate ostati, onda mi pomozite", rekla je Mirri krvnim jahaima. "Veliki je Jaha prejak za moje snage. vrsto ga drite dok mu budem vadila strelicu iz mesa." Dok je otvarala izrezana prsa, pustila je da joj dronjci haljine padnu do pasa, pa se pozabavila boicama i kutijicama, noiima i iglama. Kad je bila spremna, otkinula je nazubljenu glavu strelice i izvukla joj tijelo, sve popijevajui pijevnim jezikom Lhazareena. Na eravniku je uskipjela boicu vina, pa mu je izlila na rane. Khal Drogo ju je psovao, ali se nije ni pomakao. Povezala je ranu od strelice namazom od mokrog lia, pa se prihvatila otvorene rane na prsima, namazala je blijedozelenom mau i tek tad a taj remen koe povukla i vratila na mjesto. Khal je zakripio zubima i progutao krik. Bogoena je izvadila srebrnu iglu i tuljac svilenoga konca i prihvatila se zatvaranja rane. Kad je s tim bila gotova, premazala je kou crvenom pomau, pokrila je s jo malo lia, pa povezala prsa janjeom koicom. "Morat e izgovarati molitve kojima u te nauiti i ostaviti janjeu koicu deset dana i deset noi", rekla je. "Obuzet e te groznica, i svrab, a kad se izlijei, ostat e velika brazgotina." Khal Drogo se uspravio u sjedei poloaj, a sva su mu zvonca zazvonila. "Ja o svojim brazgotinama pjevam, eno ovaca." Pomaknuo je ruku i namrtio se. "Ne pij ni vino ni makovo mlijeko", upozorila ga je. "Bolove e imati, ali ti

tijelo mora ostati jako da se moe boriti s duhom otrova." "Ja sam khal", rekao je Drogo. "Pljujem na bol i pijem to me je volja. Cohollo, daj mi moj haljetak." Postariji se mukarac urno udaljio. "Maloast sam te ula", rekla je Dany runoj Lhazareenki, "kako pria o poroajnim pjesmama..." "Ja znam sve tajne o krvavoj postelji, Srebrna Gospo, i nikad nisam izgubila nijedno dijete", odgovorila je Mirri Maz Duur. "Moj as se blii", rekla je Dany. "Ako te je volja, drago bi mi bilo da me zbabi kada doe." Khal Drogo se nasmijao. "Mjesece mog ivota, roba se ne pita, nego joj samo naredi. Uinit e kako joj zapovjedi." Skoio je sa rtvenika. "Idemo, krvi moja. Pastusi zovu, a ovdje je ve sve pepeo. Vrijeme je za jahanje." Haggo je poao za khalom iz hrama, ali je Qotho zaostao dovoljno dugo da Mirri Maz Duur poasti otrim pogledom. "Ne zaboravi, maegi, kako bude khalu, tako e biti i tebi." "Bit e, jahau, ba kako si rekao", odgovorila mu je ena skupljajui teglice i boice. "Veliki Pastir uva svoje stado."

VI Muhe su polako kruile oko Khal Droga, zujei krilima, i bio je to tihi bruj na samom pragu slunosti, koji je Dany ispunjavao uasom. Sunce je bilo visoko i nemilosrdno. Jara je treperila u valovima kraj kamenih izdanaka niskih brda oko njih. Dok je jahala, tanki joj se prst znoja polako cijedio izmeu nateklih prsa. Jedini su zvukovi bili jednolino kloparanje konjskih kopita, ritmiko zveckanje zvona u Drogovoj kosi i daleki zvukovi za njima. Dany je promatrala muhe. Bile su velike kao pele, debele, crvenkaste, sjajne. Dothraki su ih zvali krvnim muhama. ivjele su po movarama i ustajalim barama, sisale krv iz ovjeka i konja i polagale jaja u mrtve i umirue. Drogo ih je mrzio. im bi mu koja prila, ruka bi mu izletjela brzo kao zmija u skoku i zatvor ila se oko nje. Dany ga nikad nije vidjela da je promaio. Muhu bi zadrao u aetini toliko da bi se zaulo njezino panino zujanje. A onda bi mu se prsti stegli, a kad bi ih opet otvorio, muha bi bila samo crvena mrlja na dlanu. Muha je plazila po sapima njegova pastuha, i konj je ljutito palucnuo repom i otresao je. Druge su zujale oko Droga, sve blie i blie. Khal nije reagirao. Pogled mu je bio prikovan za daleka smea brda, a uzde labave u ruci. A ispod oslikane dolamice, ranu mu je na prsima prekriv ao melem od smokvina lia i sasuenog modrog rijenog mulja. Sve su mu to napravile travarice. Oblog koji mu je napravila Mirri Maz Duur svrbjeo je i pekao, i on ga je otrgnuo prije est dana, proklinjui je kao maegi. Melem od blata mnogo je bolje blaio boli, a travarice su mu pripravile i makovo vino. U protekla ga je tri dana pio u silnim koliinama, a kad nije pio makovo vino, pio je kumi i papreno pivo. Pa ipak je jedva i dotakao jela, a nou bi se samo bacao i stenjao. Dany je vidjela kako mu se izduilo lice. Rhaego joj je u trbuhu bio nemiran, i ritao se kao pastuh, no ak ni to vie nije budilo Drogovo zanimanje kao nekad. Svakoga jutra, kad bi se probudio iz nemirna sna, njezine bi oi na njegovu licu otkrivale nove crte bola. I sada ta utnja. To ju je plailo. Otkako je u zoru uzjahao nije prozborio ni rijei. Kad bi mu se obratila, ne bi joj nita odgovorio, nego samo nato progunao, a od podneva ak ni toga nije bilo puno. Jedna je krvna muha sletjela na golu kou khalova ramena. Druga je, nakon

kruenja, prizemljila na vrat, pa se uspuzala prema ustima. Khal Drogo nije nita ni rekao ni uinio. Tijelo mu se zibalo u sedlu, zvona su zveckala, a pastuh je grabio naprijed ravnomjernim korakom. Dany je petama mamuznula srebrenka i dojahala do njega. Znala je da mora neto poduzeti. Nije smjela dopustiti da se ovo nastavi. "Gospodaru", rekla je tiho. "Drogo. Moje Sunce i zvijzde." On kao da je i nije uo. Oi su mu bile otvorene i zapiljene. Krvna mu je muha usplazila kroz ovjeeni brk i skrasila mu se na obrazu, u pukotini kraj nosa. Dany je dahnula. Srce joj je bre zakucalo od straha. "Drogo", uskliknula je glasno. Nespretno je ispruila ruku i dotakla mu miicu. Khal Drogo se zaljuljao u sedlu, polako se nagnuo i teko se sruio s konja. Muhe su se za treptaj oka razbjeale, pa zakruile i vratile se i skrasile na njemu, onako poleglu. "Ne", rekla je Dany i zategla uzde. Nimalo se ovaj put ne obazirui na trbuh, smandrljala se sa srebrenka i potrala prema muu. Trava je pod njim bila smea i suha. Kad je Dany kleknula kraj njega, Drogo je kriknuo od bola. Dah mu je hripavo zaegrtao u grlu, a onda ju je pogledao pogledom lienim prepoznavanja. "Moj konj", prokrkljao je. Dany mu je otjerala muhe s prsa, a jednu spljeskala onako kako bi on to uinio. Njegova joj je koa gorjela pod prstima. Khalovi su krvni jahai jahali odmah iza njih. Zaula je Haggov pokli, i onda su ve bili tu. Cohollo je skoio s konja i doekao se kraj nje. "Krv moje krvi", rekao je i pao na koljena. Druga su dvojica ostala na konjima. "Ne", prostenjao je Khal Drogo, otimajui se u Danynim rukama. "Moram jahati. Jahati. Ne." "Pao je s konja", rekao je Haggo, gledajui ih s konja. Na irokom mu licu nije bilo nikakva osjeaja, ali mu je glas bio olovan. "Ne smije to govoriti", rekla mu je Dany. "Za danas je dosta jahao. Tu emo se utaboriti."

"Tu?" Haggo se osvrnuo okolo. Tlo je bilo smee i povelo, negostoljubivo. "To nije mjesto za taborovanje." "Nee nam ena govoriti kada da stanemo", rekao je Qotho, "pa bila i khaleesi." "Tu emo se utaboriti", ponovila je Dany. "Haggo, reci im da je Khal Drogo zapovjedio da stanemo. Ako tko pita zato, reci im da dolazi moje vrijeme i da ne mogu dalje. Cohollo, dovedi robove, neka smjesta podignu khalov ator. Qotho..." "Ti meni ne zapovijeda, khaleesi", rekao je Qotho. "Potrai Mirri Maz Duur", rekla mu je Dany. Bogoena sigurno hoda s drugim Janjanima, u dugoj koloni robova. "Dovedi je k meni, skupa s njezinom krinjom." Qotho ju je s konja propalio pogledom, a oi su mu bile tvrde kao kremen. "Maegi", rekao je i pljunuo. "Ja to neu uiniti." "Hoe", rekla je Dany, "ili e Drogo, kad se probudi, uti da si mi prkosio." Qotho je ljutito okrenuo pastuha i odgalopirao pun gnjeva... ali je Dany znala da e se, pa ma koliko protiv volje, vratiti s Mirri Maz Duur. Robovi su podigli Khal Drogov tor pod nazubljenim izdankom crne stijene ija je sjena malo ublaavala jaru popodnevnoga sunca. Pa ipak je pod svilom bilo tijesno i vrue kad su Irri i Doreah pomogle Dany da unutra uvede Droga. Po tlu su bili rasprostrti debeli izvezeni sagovi, a jastuci razbacani po kutovima. Eroeh, krotka djevojka koji je Dany spasila pod zemljanim zidovima Janjevgrada, postavila je arovnik. Poloile su Draga na izvezeni sag. "Ne", promrmljao je on zajednikim jezikom. "Ne, ne." ini se da je jedino to bio sposoban izgovoriti. Doreah mu je raskopala teki pojas s medaljonim pa i skinula mu dolamicu i dokoljenice, dok mu je Jhiqui klekla do nogu i raspetljala uzice jahaih sandala. Irri je htjela vrata ostaviti raskriljena da ue malo vjetra, ali joj je to Dany zabranila. Nije eljela da Draga vide takvog, u asu delirija i slabosti. Kad je stigao njen khas, postavila ga je oko atora da uva strau. "Ne putajte nikoga bez mog doputenja", rekla je Jhoqou. "Ba nikoga." Eroeh se uplaeno zagledala u polegloga Drogu.

"On umire", proaptala je. Dany ju je pljusnula. "Khal ne moe umrijeti. On je otac pastuha koji objahuje svijet. Njegova je kosa nerezana. On jo nosi zvonca koja mu je dao otac." "Khaleesi," rekla je Jhiqui, "on je pao s konja." Sva uzdrhtala, oiju najednom punih suza, Dany se okrenula od njih. On je pao s konja! To je tako, ona je to vidjela, i svi krvni jahai, a nedvojbeno i njezine slukinje i ljudi iz njezina khasa. I koliko jo njih? To nije moglo ostati tajnom, i Dany je znala to to znai. Khal koji ne moe jahati ne moe ni vladati, a Drogo je pao s konja. "Moramo ga okupati", rekla je tvrdoglavo. Ne smije si dopustiti oajavanje. "Irri, neka smjesta donesu kadu. Doreah, Eroeh, naite negdje vodu, hladnu vodu, tako je vru." Bio je vatra u ljudskoj koi. Robovi su u kutu atora postavili teku bakrenu kadu. Kad je Dorhea donijela prvi up vode, Dany je poloila komad svile preko Drogova ela, na usplamtjelu kou. Njegove su je oi gledale, ali ju on nije vidio. Kad su mu se usne otvorile, izmeu njih nije potekla nijedna rije, samo jecanje. "Gdje je Mirri Maz Duur?" upitala je Dany, osjeaujui kako joj je strah do krvi izgulio strpljenje. "Qotho e je nai", odgovorila je Irri. Slukinje su napunile kadu bljutavom vodom to je zaudarala na sumpor, pa je namirisale boicama gorkoga ulja i pregrtima zdrobljenog lia od metvice. Dok su mu pripravljale kupku, Dany je nespretno klekla kraj svojega mua i gospodara, trbuha golema od njihova djeteta. Rasplela mu je pletenicu briljivim prstima, kao one noi kad ju je uzeo prvi put pod zvijezdama. Zvonca mu je poloila sa strane, paljivo, sve jedno po jedno. Trebat e ih ponovno kad ozdravi, rekla je u sebi. Kad je Aggo gurnuo glavu kroz svilu, u ator je uao daak hladnoga zraka. "Khaleesi," rekao je, "stigao je Andal, i moli da mu dopustite ui." "Andal" je bilo ime to ga su ga Dothraki nadjenuli Ser Jorahu. "Da," odgovorila je ona i nespretno ustala, "pustite ga unutra." U njega se uzdala. Ako je itko znao to treba initi, onda je to bio taj vitez.

Ser Jorah Mormont se provukao kroz vrata atora i priekao trenutak da mu se oi priviknu na mrak atora. U estokoj jari juga, nosio je leerne hlae od arene pjeane svile i jahae sandale gole pete, s uzicama sve do koljena. Toka mu je visjela s pojasa od usukane konjske dlake. A ispod izbijeljenog bijelog prsluka, prsa su mu bila gola, koa pocrvenjela od sunca. "Pria se iri od uha do uha, po itavom khalasaru", rekao je. "Govore da je Khal Drogo pao s konja." "Pomozite mu", zavapila je Dany. "U ime ljubavi koju, kako velite, osjeate prema meni, pomozite mi sada." Vitez je kleknuo do nje. Zagledao se u Droga dugo i vrsto, pa onda u Dany. "Udaljite slukinje." Bez rijei, grla stegnuta od straha, Dany je napravila znak rukom. Irri je potjerala djevojke iz atora. Kad su ostali sami, Ser Jorah je izvukao bode. Vjeto, s njenou iznenaujuom za tako krupnog mukarca, poeo je strugati crno lie i osueni modri mulj s Drogovih prsa. Blato se zapeklo i postalo tvrdo kao zidovi Janjevgrada, ali je i ono, kao i zidovi, lako pucalo. Ser Jorah je noem razbio sasueno blato, odlomio komade s mesa, pa odgulio listove sve jedan po jedan. Iz rane se digao ruan, slatkasti vonj, tako teak da se skoro zagrcnula. Lie je bilo pokriveno skorenom krvlju i gnojem, a Drogova prsa crna, ljeskava od propadanja. "Ne", proaptala je Dany, a niz obraze su joj potekle suze. "Ne, preklinjem vas, bogovi, usliite me, ne." Khal Drogo je prostenjao, pa se zabacakao udovima, kao da se bori s nevidljivim neprijateljem. Crna mu je krv iz otvorene rane.tekla polako i gusto "Va khal je ve skoro mrtav, kraljevno." "Ne, on ne moe umrijeti, on ne smije umrijeti, to je bila samo posjekotina." Dany je uzela njegovu krupnu, uljevitu ruku u svoje male ake i vrsto je stisnula. "Neu mu dati da umre..." Ser Jorah se gorko nasmijao. "Khalessi ili kraljice, zapovijed nadilazi vau mo. tedite suze, dijete drago. Oplakujte ga sutra, ili za godinu dana. Sad nemamo vremena za tugovanje. Sad moramo ii, i to brzo, prije nego to umre."

Dany se sasvim izgubila. "Ii? Kamo to trebamo ii?" "U Asshai, ako mene pitate. On lei daleko na jugu, na kraju poznatoga svijeta, no ljudi ipak vele da je to velika luka. Nai emo brod koji e nas vratiti u Pentos. Bit e to, da ne bude nesporazuma, teko putovanje. Uzdajete li se u svoj khas? Hoe li i vas slijediti?" "Khal Drogo im je zapovjedio da me uvaju," odgovorila je Dany nesigurno, "ali ako on umre..." Dotakla je veliku nateklinu svog trbuha. "Nije mi jasno. Zato bismo morali bjeati? Ja sam khaleesi. U sebi nosim Drogova nasljednika. On e biti khal nakon to Drogo..." Ser Jorah se namrtio. "Kraljevno, dajte me posluajte. Dothraki nee slijediti dojene. Oni su se klanjali Drogovoj snazi, i samo tome. Kad on ode, onda e se Jhaqo i Pono i ostali koovi boriti za njegovo mjesto, i ovaj e se khalasar sam prodrijeti. A pobjednik nee trpjeti takmace. im se djeak rodi, otrgnut e vam ga s prsa. I baciti ga psima..." Dany je obgrlila vlastito tijelo. "Ali zato?" uskliknula je moleivim glasom. "Zato bi ubiti djetece?" "On je Drogov sin, a starice vele da e on biti pastuh koji e objaiti svijet. Tako glasi proroanstvo. Bolje ga je ubiti dok je jo dijete, nego iskusiti njegov gnjev kad se zamui." Dijete se ritnulo u njoj, kao da je ulo to mu se sprema. Dany se prisjetila prie koju joj je Viserys bio ispriao, priu o tome to su Uzurpatorovi psi uinili Rhaegarovoj djeci. I njegov je sin bio jo beba, pa ipak su ga otrgli majci s prsa i smrskali mu glavu o zid. Tako je to meu ljudima. "Ne smiju uiniti zlo mojemu djetetu!" uskliknula je. "Zapovjedit u svom khasu da ga uva, a Drogovi e krvni jahai..." Ser Jorah ju je uhvatio za ramena. "Krvni jaha umire sa svojim khalom. I to vam je poznato, drago dijete. Oni e vas odvesti u Vaes Dothrak, staricama, i to je posljednja dunost koju mu duguju u ivotu... A kada to obave, pridruit e se Drogu u zemlji noi." Dany se stresla. Nije se eljela vratiti u Vaes Dothrak i proivjeti ostatak

ivota meu tim groznim staricama, pa ipak je znala da vitez govori istu istinu. Drogo joj je bio vie od Sunca i zvijezda; on je bio i tit koji ju je uvao. "Neu ga ostaviti", rekla je tvrdoglavo i ojaeno. Opet ga je uhvatila za ruku. "Ne, neu." Pomicanje platna na vratima natjeralo ju je da okrene glavu. Ula je Mirri Maz Duur i duboko se naklonila. Dani provedeni u hodu, dok se vukla za khalasarom, izdrpali su je i oepavili, raskrvarili joj noge i na njih n abili plikove, a pod oi joj navukli duboke podonjake. Za njoj su uli Qotho i Haggo, s njezinom krinjom izmeu sebe. Kad su krvni jahai ugledali Drogovu ranu, krinja je iskliznula Haggu iz ruke i tresnula o tlo, a Qotho je opsovao tako gadno da je psovka sprila zrak. Mirri Maz Duur je paljivo promatrala Droga, lica mirna i mrtva. "Rana se zagnojila." "To je tvoje djelo, maegi", rekao je Qotho. Haggo ju je, uz mesnati pljas raspalio akom u obraz tako estoko da ju je bacio na pod. A onda ju je jo i udario nogom. "Prestanite!" kriknula je Dany. Qotho je odvukao Hagga, i rekao: "Udarci nogom su premilostivi za maegi. Vodimo je van. Prikolit emo je na zemlju, da je zajai svatko tko proe. A kad oni budu gotovi, na red dolaze psi. Lasice e joj razvui crijeva, a gavrani joj se pogostiti oima. Rijene e muhe poloiti jaja u njezinu maternicu i napiti se gnoja njezinih sisa..." Zabio je eljezne prste u meko, gnjecavo meso njezine miice i digao je na noge. "Ne", rekla je Dany. "Ne dam da joj uinite ita naao." Qothove su se usne povukle s krivih smeim zubi, stvarajui jezivu sprdnju smijeka. "Ne? Meni kae ne? Radije se moli bogovima da uz maegi ne veemo i tebe. To je tvoje maslo koliko i njezino." Ser Jorah je stupio meu njih, pa oslobodio dugi ma u koricama. "Zauzdaj jeziinu, krvni jahau. Kraljevna je jo uvijek tvoja khaleesi." "Samo dok je krv moje krvi jo iva", rekao je Qotho vitezu. "Kad on umre, ona je nita." Dany je u sebi osjetila hladnu vatru koja je spalila sav strah.

"Prije nego to sam postala khaleesi bila sam zmajska krv. Ser Jorah, dozovite moj khas." "Ne", rekao je Qotho. "Mi idemo. Za sada... khaleesi." Haggo je poao za njim iz atora, silno namrten. "Ovaj vam ne eli dobro, kraljevno", rekao je Ser Jorah. "Dothraki vele da ovjek i njegovi krvni jahai ive istim ivotom, a Qotho vidi da se njegov blii kraju. A mrtav ovjek ne poznaje strah." "Nitko jo nije umro", rekla je Dany. "Ser Jorah, moda mi zatreba va ma. Bit e bolje da stavite oklop." Bila se uplaila vie nego to se usudila i priznati, ak i samoj sebi. Vitez se naklonio. "Kako elite." Pa zagrabio iz atora. Dany se opet okrenula Mirri Maz Duur. U oima joj je vidjela oprez. "Jo ste me jednom spasili." "A sad ti mora spasiti njega", rekla je Dany. "Molim..." "Roba se ne moli," odgovorila je Mirri otro, "robu se nareuje." Prila je Drogu to je gorio na sagu, i dugo se zagledala u ranu. "No molili ili zapovjedali, sasvim je svejedno. Tu vie ne pomae niija vidarska vjetina." Khalove su oi bile zatvorene. Ona mu je jedno otvorila prstom. "Zatupljivao je bol makovim mlijekom." "Da", priznala je Dany. "Napravila sam mu oblog od vatrenih mahuna i nebodca i povezala ga janjeom koicom." "Rekao je da ga pee. Pa ju je strgnuo. Travarice su mu napravile drugu, vlanu i koja blai." "Palila je, da. U vatri je velika iscjeliteljska arolija, to znaju ak i vai bezdlaki mukarci." "Napravi drugi oblog", zavapila je Dany. "Ovaj put u paziti da ga i nosi." "Vrijeme je za to isteklo, gospodarice", rekla je Mirri. "Otrovni su mu duhovi ve kuali srce. Od svega mu jo mogu samo olakati mrani put to je pred njim, da moe bezbolno odjahati u zemlju noi. Do jutra ga vie nee biti."

Njezine su tihe rijei bile no kroz Danyna prsa. to je to ikad uinila da su bogovi prema njoj tako okrutni? Napokon je bila pronala sigurno mjesto, napokon okusila i ljubav i nadu. I napokon se vraala kui. A sad mora sve to izgubiti... "Ne", zavapila je. "Spasi ga, i ja u te osloboditi, u to ti se kune m. Ti sigurno zna kako... nekakva arolija, nekakva..." Mirri Maz Duur je sjela na pete i zagledala se u Daenerys oima crnim kao no. "Postoji arolija." Glas joj je bio tih, jedva glasniji od apta. "Ali je teka, gospodarice, mrana. Neki bi rekli da je smrt ia. Nauila sam je u Asshaiju, i taj nauk skupo platila. Moj uitelj je bio krvni mag iz Zemlje Sjena." Dany je po itavom tijelu osjetila studen. "Onda si ti zaista maegi..." "Jesam li?" Mirri Maz Duur se nasmijeila. "Sad samo jo maegi moe spasiti vaega jahaa, Srebrna Gospo." "Ne postoji drugi nain?" "Nita drugo." Khal Drogo je zakrkljao i sav se stresao. "Uini to", propentala je Dany. Rekla je samoj sebi da se ne smije plaiti, da je zmajska krv. "Spasi ga." "To ima svoju cijenu", rekla je bogoena tiho. "Dobit e zlato, konje, to te je volja." "Nije tu rije ni o zlatu ni o konjima. Ovo je krvna magija, gospodarice. ivot se moe platiti samo smru." Dany je u grlu zastao dah. "Smru?" Zatitniki se obgrlila rukama, i zanjihala je na petama. "Mojom smru?" Rekla je u sebi da e za nj ako treba i umrijeti. Ona je zmajska krv, i zato se ne smije bojati. Njezin je brat Rhaegar umro za ljubljenu enu. "Ne", obeala je Mirri Maz Duur. "Ne vaom smru, khaleesi." Dany je zadrhtala od olakanja. "Uini to."

Maegi je sveano kimnula glavom. "Kako rekoste, tako e i biti. Dozovite sluge." Kad su ga Rakharo i Quaro spustile u kadu, Khal Drogo se slabano promekoljio. "Ne," promrmljao je. "Ne. Moram jahati." A kad se naao u vodi, najednom kao da je iz njega istekla sva snaga. "Dovedite njegova konja", zapovjedila je Mirri Maz Duur, pa tako i bi. Jhogo je u ator uveo velikog crvenkastog pastuha. Kad je ivotinja osjetila miris smrti, zanjitala je i propela se i zakovrnula oima. Trebala su troj ica da ga svladaju. "to si naumila?" upitala ju je Dany. "Treba nam njegova krv", odgovorila je Mirri. "Tako se to radi." Jhogo je ustuknuo, a ruka mu se nala na balaku arakha. Bio je to mladac od esnaest godina, tanak kao trska, neustraiv, brz na smijehu, sa slabanom sjenom prvih brkova pod nosom. On je pred nju pao na koljena. "Khaleesi", zavapio je, "ne smijete to uiniti. Dajte mi da ubijem maegi." "Ubije li nju, ubio si svoga khala odgovorila je Dany. "To je krvna magija", odgovorio je. "To je zabranjeno." "Ja sam khaleesi, i ja velim da nije zabranjeno. U Vaes Dothraku je Khal Drogo ubio pastuha, i ja sam mu pojela srce da naem sinu podam snage i hrabrosti. To je isto. Isto." Pastuh se ritao i propinjao i njitao dok su ga Rakharo, Quaro i Aggo privlaili kadi gdje je khal lebdio kao da je ve mrtav, a iz rane mu se cijedili krv i gnoj i mazali vodu u kadi. Mirri Maz Duur je bajala rijei Dany nepoznata jezika, a onda joj se u ruci pojavio no. Dany nije ni vidjela odakle se stvorio. Izgledao je star; bio je od kovane crvene bronce, s otricom u obliku lista, i pokriven drevnim znakovima. Maegi ga je potegla pastuhu preko vrata, pod plemenitom glavom, i konj se ritnuo i stresao kad je krv briznula u crvenoj bujici. Bio bi se i sruio da ga ljudi iz njezina khasa nisu pridrali. Za to su trebala sva etvorica. "Snago konja, prijei na jahaa", pjevuila je Mirri dok se konjska krv vrtloila u vodi Drogove kupke. "Snago ivotinje, ui u ovjeka."

Jhogo je bio obuzet prepau dok se hrvao s pastuhovom snagom, ustraen pred dodirom mrtve puti, no isto se tako straei i da ga pusti. Dany se inilo da e se onesvijestiti od olakanja. Samo konj, pomislila je. Ako se Drogov ivot moe spasiti smru konja, onda je ta cijena tisuu puta manja od one na ko ju bi pristala. Kad su konja pustili da padne, kupka je bila tamno crvena, i od Droga je jo vidjelo samo lice. Mirri Maz Duur nije trebalo i konjsko truplo. "Spalite ga", rekla im je Dany. Znala je da oni to tako rade. Kad umre ovjek, onda ubijaju i njegova konja i stavljaju ga pod njega na pogrebnu lomau, da ga odnese u zemlju noi. Ljudi iz njezina khasa odvukli su leinu iz atora. Krvi je bilo posvuda. ak su i zidovi od pjeane svile bili pokropljeni crvenim, a sagovi su na podu bili crni i vlani. Bili su upaljeni i aravnici. Mirri Maz Duur je na ugljevlje bacila blijedocrveni praak. Od njega je dim dobio otar, mirodijski miris, prilino ugodan, pa ipak je Eroeh izletjela sva u suzama, i Dany je ispunio udan strah. Otila je, meutim, ve predaleko da bi se mogla vratiti. Potjerala je i ostale slukinje. "Idite s njima, Srebrna Gospo", rekla joj je Mirri Maz Duur. "Ja ostajem", odgovorila je Dany. "Taj me je ovjek uzeo pod zvijezdama i dao ivot djetetu u meni. Neu ga ostaviti." "Morat ete. Kad zapjevam, nitko ne smije ui u ator. Nitko, jeste li me razumjeli? Moja e pjesma probuditi sile starije i mranije od iega to znate. Ove e noi tu plesati mrtvi. Njih nijedan ivi ne smije vidjeti." Dany je bespomono oborila glavu. "Nitko nee ui." Nagnula se nad kadu, nad Drogu u krvavoj kupki, i ovla ga poljubila u elo. "Vrati mi ga", proaptala je Mirri Maz Duur i pobjegla. Vani je Sunce ve bilo nisko nad obzorom, a nebo je bilo natrulo crveno. Khalasar je podigao tabor. atori i hasure za spavanje bili su rasuti dokle je sezalo oko. Puhao je vru vjetar. Jhogo i Aggo su slagali lomau pod mrtvim pastuhom. Ve se skupilo i mnotvo. I svi su se tvrdim crnim oima zapiljili u Dany, lica zatvorenih i bez smijeka, nalik na maske od tucanoga bakra. Ugledala je Ser Joraha Mormonta, sad odjevena u ianu koulju i kou, kojem su se na irokom, proelavom elu ve skupljale kapljice znoja. Probio se kroz Dothrakije sve do Dany. Kad je opazio skrletne tragove to su ih njezine cipele

ostavile na tlu, iz lica mu se izlila boja. "to ste to uinili, ludo mala?" upitao je promuklim glasom. "Morala sam ga spasiti." "Mogli smo pobjei", odgovorio je on. "Ja bih vas sigurno otpratio do Asshaija, kraljevno. Nije bilo nikakve potrebe..." "Jesam li zaista vaa kraljevna?" upitala ga je. "Znate da jeste, bozi nas spasili oboje." "Onda mi pomozite sada." Ser Jorah je napravio grimasu. "Volio bih samo znati kako." Glas je Mirri Maz Duur digao do visokog, tremolirajueg jauka koji je Dany poslao drhtaj kroz lea. Neki su Dothraki poeli neto mrmljati i odmicati se od nje. ator je blistao od svjetla zaarenih eravnika. Kroz krvlju pokropljenu svilu opazila je micanje sjena. Mirri Maz Duur je plesala, i to ne sama. Dany je na licima Dothrakija vidjela goli strah. "To ne smije biti", zagrmio je Qotho. Ona nije ni opazila da se krvni jaha vratio. S njim su bili i Haggo i Cohollo. Sa sobom su doveli bezdlake mukarce, eunuhe koji su lijeili noem, iglom i vatrom. "A ja velim da to mora biti", odgovorila je Dany. "Maegi", zareao je Haggo. A stari Cohollo - onaj Cohollo koji je na asu Drogova roenja svoj ivot vezao s njegovim, Cohollo koji je uvijek bio tako dobar prema njoj - taj ju je Cohollo pogledao s mrnjom i pljunuo joj ravno u lice. "Umrijet e, maegi," obeao je Qotho, "ali e prije morati umrijeti i onaj drugi." Potegao je arakh i krenuo prema atoru. "Ne," kriknula je Dany, "ne smije." Uhvatila ga je za rame, ali ju je Qotho gurnuo ustranu. Dany je pala na koljena i prekriila ruke na trbuhu da zatiti dijete u njemu. "Zaustavite ga," zapovjedila je svom khasu, "ubijte ga."

Rakharo i Quaro su stajali kod ulaza u ator. Quaro je napravio samo jedan korak naprijed i posegnuo za drkom bia, ali se Qotho okrenuo gracioznao kao plesa i podigao zakrivljeni arakh. On je Quara zahvatio nisko ispod miice, i sjajni je otri elik pregrizao kroz kou odjee i kou tijela, kroz miie i rebra. Krv je briznula u vodoskoku, a mladi je jaha odstupio posrui i hvatajui zrak. Qotho je oslobodio otricu. "Konjovoo", doviknuo mu je Ser Jorah Mormont. "Ogledaj se sa mnom." Dugi mu je ma kliznuo iz korica. Qotho je jurnuo psujui. Arakh se gibao tako brzo da je s njega u sitnom prcu letjela Quarova krv, kao topla kiica na vruem vjetru. Dugi ga je ma doekao stopu ispred Ser Jorahova lice, i zadrao ga na trenutak onako drhtavog, dok je Qotho tulio od bijesa. Vitez je bio odjeven u ianu koulju, sa eljeznim rukavicama i elinim prslukom, nalik na oklop jastog a, a oko vrata mu je bio teki ovratnik samo to je zaboravio na glavu staviti kacigu. Qotho je zaplesao natrake, dok mu se nad glavom vitlao arakh u sjajnom zamuenju, i bljeskao kao munja u trenutku kad je vitez krenuo u nalet. Ser Jorah je parirao kako je najbolje znao i umio, ali su udarci dolazili tako brzo da se Dany inilo da Qotho ima etiri arakha u isto toliko ruku. ula je tresak maa po icanoj koulji, i vidjela kako lete iskre kad je duga zakrivljena otrica okrznula eljeznu rukavicu. Najednom je Mormont bio taj koji je posrtao odstupajui, a Qotho taj koji je skakao u napad. Niz lijevi je vitezov obraz tekla crvena krv, a udarac po boku otvorio je prorez u icanoj koulji i pretvorio ga u epavca. Qotho mu je dovikivao poruge, nazivao ga kukavicom, govorio mu da jo smrdi po mlijeku, da je eunuh u eljeznom odijelu. "Sad si mrtav!" obeao mu je, dok mu je u crvenom sumraku treperio arakh. U Danyu se trbuhu sin estoko ritnuo. Zakrivljena je otrica kliznula kraj ravne i zagrizla duboko u vitezov bok, pa je zijevnula iana koulja. Mormont je zastenjao i posrnuo. Dany je osjetila otar bol u trbuhu, vlagu na stegnima. Qotho je trijumfalno kriknuo, ali je njegov arakh naiao na kost, i u njoj se zaglavio na pola treptaja oka. To je bilo dovoljno. Ser Jorah se spustio dugi ma svom preostalom snagom, kroz meso i mii i kosti, i Qothoova se podlaktica slobodno zanjihala, koprcajui se na tankoj niti koe i tetiva. Sljedei je vitezov udarac bio usmjeren na Dothrakijevo uho, i bio je tako di vlji da se uinilo da e Qothou prsnuti lice. Dothrakiji su vikali, Mirri Maz Duur jaukala u atoru kao nita ljudsko,

Qotho na samrti preklinjao da mu daju vode. Dany je dozivala pomo, ali je nitko nije uo. Rakharo se borio s Haggom, arakh je plesao s arakhom sve dok nije puknuo Jhogov bi, glasnije od groma, i Haggu se oko vrata ovila petlja. Nagao potez, i krvni jaha se zateturao natrake, izgubivi i oslonac i ma. Rakharo je poskoio, uz urlik, i zamahnuo arakhom i obim ga rukama spustio na Haggovo tjeme. Otrica ga je zahvatila meu oi, crvena i drhtava. Netko je bacio kamen, a kad je Dany pogledala, rame joj je bilo razderano i krvavo. "Ne," zaplakala je, "ne, prestanite, to je previe, cijena je prevelika." Poletjelo je jo nekoliko kamenica. Pokuala je dopuzati do atora, ali ju je Cohollo uhvatio. Zavukao joj je prste u kosu i zabacio glavu, a onda je pod grlom osjetila hladan dodir noa. "Moja beba", vrisnula je, i moda su je bozi usliali, jer je Cohollo ve drugi as bio mrtav. Aggova ga je strelica pogodila pod miicu i probila mu srce i plua. Kad je Daenerys napokon smogla snage da podigne glavu, opazila je da se mnotvo razilazi, da se Dothraki nijemo iskradaju u svoje atore i na sagove za spavanje. Neki su sedlali konje da odjae. Sunce je ve zalo. Kroz itav su khalasar gorjele vatre, i inilo se da gore vruije i ljue od ijednih koje je upoznala, silne ognjene lomae to su pucketale od ljutine i u nebo pljuckale ugljevlje. Pokuala je ustati, ali su je najednom obuzeo straan bol i stisnuo je kao divovska aka. Iz nje je iziao sav dah; mogla je samo gutati zrak. Glas je Mirri Maz Duur sliio pogrebnom naricanju. U atoru su se kovitlale sjene. Pod struk joj se podvukla ruka, i onda ju je Ser Jorah digao na noge. Lice mu je bilo ljepljivo od krvi, i Dany je opazila da je ostao bez pola uha. Zgrila mu se u rukama jer ju je ponovno obuzeo bol, i onda je, kao iz velike daljine zaula viteza kako doziva slukinje da mu pomognu. Zar se svi toliko boje? nijemo se upitala, iako je znala odgovor. Ponovno ju je obuzeo bol, i ona je pregrizla krik. inilo se kao da joj sin u svakoj ruci ima po no, i da je ree presijecajui si put. "Doreah, prokleta bila", zagrmio je Ser Jorah. "Dolazi ovamo. Idi po babice." "One nee doi. Veli da je prokleta." "Doi e, ili e ih to, kunem se, stajati glave." Doreah se rasplakala.

"Sve su otile, gospodaru." "Maegi", rekao je netko. Je li to bio Aggo? "Vodite je maegi." Ne, poeljela je rei, ne, ne to, ne smijete uiniti, ali kad je otvorila usta, iz njih se oteo dugi bolni jauk, pa se presavila u Ser Jorahu naruju, a na kou joj je izbio znoj. to je to s njima, zar ne vide? U atoru su plesale sjene, pa vrtjele eravnik i krvavu kupku, crne na pjeanoj svili, a neke nisu ni izgledale ljudski. Uhvatila je sjenu velikoga vuka, i jo jednu nalik ovjeku svom u plamenu. "Janjanka zna tajne porodiljske postelje", rekla je Irri. "ula sam je kad je to rekla." "Da", suglasila se Doreah. "I ja sam je ula." Ne, povikala je, ili je to moda samo pomislila, jer jo j se s usana nije oteo ni apat niti ikakav zvuk. A onda su je ponijeli. Oi su joj se otvorile i zagledale u pusto mrtvo nebo, crno i blijedo i bez zvijezda. Molim vas, ne. Mirri Maz Duur se glasala sve jae, dok joj glas nije ispunio svijet. Sjene! zavritala je. Plesai!

VII Krila su zaslonila njezine grozniave snove. "Ne eli valjda probuditi zmaja?" Koraala je kroz dugi hodnik pod visokim kamenim lukovima. Nije se mogla osvrnuti, nije se smjela okrenuti. A pred njom su bila vrata, siuna u daljini, ali je ak i izdaleka opazila da su obojena crveno. Ubrzala je korak, a bose su joj noge na kamenu ostavljale crvene otiske. "Ne eli valjda probuditi zmaja?" Ugledala je sunce na Dothrakijskome moru, na tom ivom oceanu ravnice, bogatom mirisima zemlje i smrti. Vjetar je pokrenuo travu i ona se namrekala kao voda. I Drogo je bio tu, i drao je u snanim rukama, a ruka mu je milovala njezin spol i otvorila je i probudila tu slatku vlanost koja je bila samo njegova, i zvijezde su im se smijeile s neba, zvijezde na dnevnom nebu. "Kui," proaptala je ona kad je on uao u nju i napunio je svojim sjemenom, "kui." Ali su onda zvijezde najednom nestale, i nebom su proletjela silna krila, i itav je svijet planuo. "... valjda probuditi zmaja..." Lice Ser Joraha bilo je izdueno i tuno. "Rhaegar je bio posljednji zmaj", rekao joj je, a rijei su mu odjekivale od zidova od hladnoga kamena. U jednom je trenutku bio pred njom, a u drugom se ve poinjao gubiti. Put mu je bila blijeda i bezbojna, nematerij alnija od vjetra. "Posljednji zmaj", proaptao je, lagano kao daak, i onda se izgubio. Ona je za leima osjetila mrak, i crvena su joj se vrata uinila daljima no ikada. Dany je potrala. "... valjda probuditi zmaja..." Pred njom je stajao Viserys i vritao. "Zmaj ne moljaka, droljo. Zmaju nitko ne zapovijeda. A ja sam zmaj, i mene e okruniti." Rastaljeno mu je zlato teklo niz lice kao vosak, propaljujui duboke kanale u mesu. "Ja sam zmaj i mene e okruniti!" zakrijetao je, i prsti su mu se opruili kao zmije, pa je stali ujedati za bradavice, tipati i zakretati, to nije prestalo ni kad

su mu prsnule oi i potekle kao hladetina niz spaljene i pocrnjele obraze. "... valjda probuditi zmaja..." Crvena su vrata bila daleko pred njom, a za leima je osjeal a kako po njoj struji ledeni dan. Ako je uhvati umrijet e smru veom od smrti, u kojoj e zauvijek tuliti sama u tami. Udarila je u trk. "... valjda probuditi zmaja..." Osjeala je vruinu u sebi, uasno paljenje u utrobi. Pred njom je stajao njen sin, tako visok i ponosit, s Drogovom bakrenom koom i njezinom srebreno zlatnom kosom i ljubiastim, duguljastim oima. I onda joj se nasmijeio i podigao lice prema njoj, no kad je otvorio usta iz njih je potekla vatra. A onda mu je srce progorjelo kroz prsa, i u trenutku ga vie nije bilo, jer je izgorio kao moljac na svijei, pretvoren u pepeo. Zaplakala je za svojim djetetom, za obeanjem slatkih usta na prsima, ali su se suze, kad su joj dotakle kou pretvorile u paru. "... valjda probuditi zmaja..." Du hodnika su s obje strane stajali duhovi, odjeveni u izblijedjelo kraljevsko ruho. U rukama su im bili maevi od blijedog ognja. Imali su kosu od srebra i kosu od zlata i kosu od bijele platine, a oi od opala i ametista, turmalina i nefrita. "Bre," vikali su, "bre, bre." Ona je potrala, i pod nogama joj se talio kamen gdje god bi ga dotakla. "Bre!" kriali su duhovi uglas, a ona je kriknula i bacila se naprijed. Golemi no bola proparao joj je lea, i ona je osjetila kako joj se razdire koa i osjetila smrad zapaljene krvi i ugledala sjenu krila. I onda je Daenerys Targari poletjela. Pred njom su se dizala vrata, crvena vrata, tako blizu, tako blizu, dvorana je oko nje bila samo zamuenje, a studen se iza nje poela povlaiti. A onda je kamena nestalo i ona je poletjela preko Dothrakijskoga mora, sve vie i vie, dok se pod njom mrekalo zelenilo, i sve to je ivjelo i disalo bjealo je u strahu pred sjenom njezinih krila. Njuila je dom, ve ga je i vidjela, tamo, odmah iza tih vrata, zelena polja i veliku kamenu kuu i zagrljaj koji e je zagrijati, tamo. Naglo je otvorila vrata. "... zmaja..." I ugledala brata Rhaegara, visokog i jakog, kako jai na pastuhu crnom kao njegov oklop. Kroz uske proreze za oi blistala je crvena vatra.

"Posljednji zmaj", rekla je Ser Jorah slabanim glasom. "Posljednji, posljednji." Dany je podigla uglaani crni vizir. Lice ispod njega bilo je njezino. A poslije toga, i jo dugo, bio je samo bol, vatra u njoj, i apat zvijezda. Probudio ju je okus pepela. "Ne", zajeala je, "ne, molim vas." "Khaleesi?" Nad nju se nadvila Jhiqui, preplaena golubica. ator je bio natopljen sjenama, nepominim i bliskim. Iz eravnika su se u zrak polako dizale pahulje pepela, i Dany ih je slijedila oima na putu kroz rupu za dim iznad glave. Letjela sam, pomislila je. Imala sam krila, i letjela sam. No bio je to samo sam. "Pomozi mi", proaptala dok je s mukom pokuavala ustati. "Donesi mi.." Glas joj je bio osjetljiv kao rana, i nije se mogla dosjetiti to zapravo eli. Zato toliko boli? inilo joj se da joj je netko tijelo razvukao na dijelove i od njih ga opet sloio. "Hou..." "Da, khaleesi." I Jhiqui se istog asa izgubila; iskoila je iz atora, viui. Dany je trebala... neto... nekoga... to? Znala je da je to vano. I samo je to na svijetu bilo vano. Prevalila se na bok i nalegla na lakat, borei se s pokrivaem u koji su joj se zaplele noge. Tako se teko bilo pomaknuti. itav je svijet plivao u bunilu. Ja moram... Pronali su je na sagu, kako pue prema zmajskim jajima. Ser Jorah Mormont ju je podigao u naruje i odnio do svilene posteljine, iako mu se ona opirala slabanim snagama. Preko ramena mu je vidjela svoje tri slukinje, Jhoga s onim paperjem od brkova, i plosnato iroko lice Mirri Maz Duur. "Ja moram," pokuala im je rei, "ja moram..." "... spavati, kraljevno", rekao je Ser Jorah. "Ne", odgovorila je Dany. "Molim vas. Molim." "Da." Pokrio ju je svilom iako je gorjela. "Spavajte i ojaajte, khaleesi. I vratite nam se." A onda se tu nala i Mirri Maz Duur, maegi, i nagnula joj alicu na usne. Osjetila je okus kiseloga mlijeka, ili neeg drugog, neeg gustog i gorkog, i

skoro se zagrcnula. Topla joj je tekuina potekla niz bradu. Nekako je to uspjela progutati. ator je potamnio, i ponovno ju je obuzeo san. Ovaj put nije sanjala. Lebdjela je, spokojna i u miru, na crnom moru koje ne poznaje obalu. Nakon nekog vremena - noi, dana, godine, nije to znala - probudila se ponovno. U atoru je bila tama, a kad bi izvana navalio zapuh vjetra, svileni bi zidovi zalepetali kao krila. Ovaj put Dany nije ni pokuala ustati. "Irri", zazvala je, "Jhiqui. Doreah." One su se smjesta stvorile kraj nje. "Grlo mi se osuilo", rekla je. "Tako je suho." I onda su joj donijele vodu. Bila je topla i bljutava, no Dany ju je ipak udno pila, pa poslala Jhiqui da joj donese jo. Irri je navlaila meku tkaninu i pomilovala je po elu. "Bila sam bolesna", rekla je Dany. Mlade su Dothrakinje kimnule glavom. "Koliko?" Tkanina ju je blaila, ali je Irri bila tako tuna da ju je to uplailo. "Dugo", proaptala je. A kad se Jhiqui vratila s jo vode, s njom je dola i Mirri Maz Duur, oiju otealih od nespavanja. "Pijte", rekla je i jo jednom pridigla Dany glavu do alice, no ovaj je to put bilo isto vino. Slatko, slatko vino. Dany je pila, i opet legla, oslukujui tihe zvukove vlastita disanja. Osjeala je teinu u udovima, dok je san puzao da je ispuni jo jednom. "Donesite mi..." promrmljala je, glasom zamuljenim i dremljivim. "Donesite... elim ga uhvatiti..." "Da?" upitala je maegi. "to biste to eljeli, khaleesi?" "Donesite mi... jaje... zmajsko jaje... molim vas..." Trepavice su joj se pretvorile u olovo, preteke da ih dri podignutima. Kad se probudila i po trei put, kroz rupu za dim na atoru ulijevala se zraka zlatnoga sunca, a ruke su joj bile obavijene oko zmajskog jajeta. Bilo je to ono blijedo, s ljuturama boje vrhnja, proarano vitiastim ilicama zlata i bronce, i Dany mu je osjeala toplinu. Ispod svilene posteljine golu joj je kou prekrivala tanka skrama znoja. Zmajska rosa, pomislila je. Prsti su joj lagano prelazili preko povrine ljuske, slijedei pahulje zlata, i onda je osjetila kako se duboko u kamenu neto izvija i protee, reagirajui na njen dodir. Ali je to nije uplailo. Sav se njezin strah izgubio. Naprosto izgorio. Dany je dotakla elo. Pod filmom znoja koa je na dodir bila hladna,

groznice je nestalo. Silom se uspravila. Uslijedio je trenutak oamuenosti, a i duboka bol u preponama. Pa ipak se osjetila jakom. Slukinje su dotral e na zvuk njezina glasa. "Vode," rekla im je, "bocu vode, najhladnije to je moete nai. I voa, mislim. Datulja." "Kako vi velite, khaleesi." "I hou Ser Joraha", rekla je i ustala. Jhiqui je donijela svileni haljetak i prebacila joj ga preko ramena. "I toplu kupku, i Mirri Maz Duur, i..." I najednom joj se vratilo pamenje, pa joj je zapeo jezik. "Khal Drogo", izgovorila je silom i s uasnim im se strahom zagledala u lica. "Je li...?" "Khal je iv", odgovorila je Irri tiho... pa ipak joj je Dany, kad je izgovorila te rijei, u oima ugledala mrak, i jedva je to i izgovorila, a ve je poletjela donijeti vode. Okrenula se Doreah. "Reci mi." "Ja... dovest u Ser Joraha", odgovorila je mlada Lysanka, pa oborila glavu i pobjegla iz atora. Bila bi pobjegla i Jhiqui, ali ju je Dany uhvatila za zapee i tako je zarobila. "to je bilo? Moram znati. Drogo... i moje dijete." Zato se djeteta sjetila tek sada? "Moj sin... Rhaego... gdje je on? elim ga vidjeti." Slukinja je oborila oi. "Djeak... nije vie iv, khaleesi." Glas joj je bio ustraeni apat. Dany joj je pustila zapee. Moj sin je mrtav, pomislila je dok je Jhiqui izlazila iz atora. Po neemu je to znala. Znala je to od trenutka kad su je probudile Jhiquine suze. Ne, znala je to jo i prije nego to se probudila. I sad joj se vratio san, najednom i iv, i sad se sjetila visokog mukarca bakrene koe i s dugom srebreno-zlatnom pletenicom, i kako je najednom planuo. Nikakvo udo da za nj nije ni pitala. Trebala bi plakati, i toga je bila svjesna, no oi su joj ipak bile suhe kao pepeo. Bila je plakala u snu, i suze su joj se na obrazima pretvorile u potoke. Sva je moja tuga izgorjela u meni, rekla je u sebi. Osjeala je tugu, pa ipak... ipak je osjeala kako se Rhaego udaljava od nje kao da ga nikad nije ni bilo.

Ser Jorah i Mirri Maz Duur uli su nekoliko trenutaka kasnije, i zatekli Dany gdje stoji nad drugim zmajskim jajetom, dok su druga dva jo bila u krinji. inilo joj se da su vrua kao i ono s kojim se spavala, i to joj se uinilo udnim. "Ser Jorah, doite ovamo", rekla je. Uhvatila ga je za ruku i poloila je na crno jaje s viticama. "to osjeate?" "Ljusku, tvrdu kao kamen." Rekao je vitez oprezno. "Ljusku." "Toplinu?" "Ne. Hladan kamen." Povukao je ruku. "Kraljevno, jeste li dobro? Smijete li ve biti na nogama, tako slabani kakvi jeste?" "Slabana? Ja sam jaka, Ser Jorah." Ipak se, da mu ugodi, naslonila na hrpu jastuka. "Recite mi kako je umrlo moje dijete." "Nikad nije ni bilo ivo. ene vele..." Zastao je, a Dany je opazila kako mu meso visi, kao i epanje kad god bi se pokrenuo. "Recite mi. Recite mi to to ene priaju." On je okrenuo lice. Oi su mu bile opsjednute. "Vele da je dijete bilo..." Ona je ekala, ali Ser Jorah to nije mogao izrei. Lice mu se smrailo od stida. I sam je izgledao napola kao le. "Monstrum", dovrila je Mirri Maz Duur umjesto njega. Vitez je bio jak mukarac, no ipak je Dany u tom trenutku shvatila da je maegi jaa, i okrutnija, i neizmjerno opasnija. "Svo iskovrljeno. Sama sam ga izvukla. Imalo je ljuske kao guter, bilo je slijepo, i imalo je batrljak od repa i mala kona krila, kao u imia. Kad sam ga dotakla, meso mu je spuznulo s kostiju, a unutra je bilo puno grobnih crva i smrdjelo po raspadanju. Bilo je mrtvo ve godinama." Mrak, pomislila je Dany. Za njoj je nadirala uasna tama da je proguta. Ako se osvrne, nee je biti. "Sin mi je bio i iv i jak kad me je Ser Jorah donio u ator", rekla je. "Osjeala sam kako se rita, kako se bori da se rodi." "Moda je tako i bilo,", odgovorila je Mirri Maz Duur, "pa ipak je kreatura koja iz izila iz trbuha bila ba takva kako sam rekla. U tom je atoru bila smrt, khaleesi."

"Samo sjene", rekao je Ser Jorah promuklim glasom, ali je Dany ipak u njegovu glasu osjetila dvojbu. "Vidio sam te, maegi. Vidio sam te kako sama plee sa sjenama." "Grob baca duge sjene, eljezni Gospodaru", rekla je Mirri. "Duge i mrane, i na koncu ih vie nikakvo svjetlo ne moe zadrati." Ser Jorah je ubio mojega sina, najednom je shvatila Dany. To to je uinio uinio je iz ljubavi i vjernosti, pa ipak ju je odnio gdje nitko iv ne smije ui, i njezinom bebom nahranio tamu. I on je to znao; govorilo je to njegovo posivjelo lice, njegov prazan pogled, njegovo epanje. "Sjene su dotakle i vas, Ser Jorah", rekla mu je. Vitez nije odgovorio. Onda se Dany okrenula bogoeni. "Upozorila si me da se ivot moe platiti samo smru. Mislila sam da misli na konja." "Ne", odgovorila je Mirri Maz Duur. "Bila je to la koju ste sami izrekli sebi. A znali ste cijenu." Je li ba? Je li znala? Ako se osvrnem, nee me biti. "Cijena je plaena", rekla je Dany. "Konj, i moje dijete, i Quaro i Qotho, Haggo i Cohollo. Cijena je plaena i plaena i plaena." Digla se iz jastuka. "Gdje je Khal Drogo? Pokai mi ga, bogoeno, maegi, krvna vraaro, ili to li ve jesti. Pokai mi Khal Droga. Pokai mi to sam to kupila ivotom svojega sina." "Na vau zapovijed, khaleesi", rekla je starica. "Doite, odvest u vas k njemu." Bila je slabija nego to je mislila. Ser Jorah ju je obgrlio i pomogao joj da ustane. "Za to e jo biti dovoljno vremena, moja kraljevno", rekao je tiho. "elim ga vidjeti smjesta, Ser Jorah." Nakon mraka u atoru, svijet je vani bio zasljepljujue blistav. Sunce je gorjelo kao rastaljeno zlato, a zemlja je bila sprena i prazna. Njezine su slukinje ekale s voem i vinom i vodom, a Jhogo se primaknuo da pomogne Ser Jorahu koji ju je pridravao. Aggo i Rakharo su ostali straga. Bljesak je sunca na pijesku oteavao gledanje, sve dok Dany nije podigla ruku i zasjenila oi.

Ugledala je pepeo ugasle vatre, nekoliko desetaka konja koji su bezvoljno miljeli i traili zalogaj trave, razbacane atore i leajeve. Mala se grupa djece skupila i motrila je, a iza njih je opazila ene kako idu za poslom, kao i sparuene starce kako umornim oima zure u prazno nebo, i slabano klepaju krvne muhe. Moglo bi se izbrojati stotinjak ljudi, ne vie. A na mjestu gdje ih je jo etrdeset tisua podiglo tabor, sad su ivjeli jo samo vjetar i praina. "Drogov je khalasar otiao", rekla je Dany. "Khal koji ne moe jahati i nije khal", rekao je Jhogo. "Dothraki slijede samo jakog", rekao je Ser Jorah. "Jako mi je ao, moja kraljevno. Nita ih nije moglo zadrati. Prvi je otiao Ko Pono koji se prozvao Khal Ponom, i mnogi su poli za njim. Jhaqo nije dugo ekao da uini isto. Ostali su se oduljali pod okriljem noi, u velikim druinama i malim. I sad je na Dothrakijskom moru desetak novih khalasara gdje je neko bio samo Drogov." "Ostali su stari", rekla je Aggo. "Uplaeni, slabi, bolesni." "I mi koji smo se zakleli", dodao je Jhogo. "Mi ostajemo." "Odveli su i Khal Drogova stada, khaleesi", rekao je Rakhoro. "Bilo nas je premalo da ih u tome sprijeimo. Pravo je jaeg da uzme slabijem. Uzeli su i mnogo robova, khalovih i vaih, i ostavili tek ponekog." "Eroeh?" upitala je Dany, prisjetivi se uplaenog djeteta to ga je spasila pred gradom Janjanina. "Nju je uzeo Mago, koji je sada krvni jaha Khala Jhaqa", odgovorio je Jhogo. "On ju je naskoio uzdu i poprijeko i dao je svom khalu, a Jhaqo ju je dalje dao svojim drugim krvnim jahaima. Bilo ih je est. A kad su se na njoj izredali, na kraju su je priklali." "Takva joj je bila sudbina, khaleesi", rekao je Aggo. Ako se osvrnem, nee me biti. "To je okrutna sudbina," rekla je Dany, "pa ipak ne tako okrutna kao ona koja eka Magu. I to vam obeavam, kunem se bogovima novim i starim, janjeim bogom i konjskim boanstvom i svim ivim bogovima. Zaklinjem se u Majku Svih Planina i Maternicu Svijeta. Prije nego to s njima budem gotova, Mago i Ko Jhaqo preklinjat e da im se udijeli milost koji su oni iskazali Eroeh." Dothrakijke su razmijenile zbunjene poglede.

"Khaleesi", objasnila je slukinja Irri, kao da govori djetetu, "Jhaqo je sada khal, s dvadeset tisua jahaa za sobom." Dany je podigla glavu. "Ja sam Daenerys Olujnorodna, Daenerys iz kue Targari, krv Aegona Osvajaa i Maegora Okrutnog i starog Valyrija prije njih. Ja sam zmajska ki, i ja vam se kunem da e ti ljudi umrijeti vritei. A sad me vodite do Khal Droga." Leao je na goloj zemlji, zapiljen u Sunce. Desetak mu se krvnih muha spustilo na tijelo, no inilo se da ih i ne osjea. Dany ih je otjerala rukom i klekla kraj njega. Oi su mu bile irom otvorene ali nije vidio, i ona je smjesta shvatila da je mrtav. A kad mu je izgovorila ime, on kao da ga nije ni uo. Rana mu je na prsima bila zalijeena tako da nikad ni nee biti bolje, a brazgotina koja ju je zatvarala bila je siva i crvena i strana. "Zato je tu vani i sam, na suncu?" upitala ih je. "ini se da mu godi toplina, kraljevno", odgovorio je Ser Jorah. "Njegove oi slijede Sunce, iako ga ne vidi. Donekle moe i hodati. Ii e ako ga vode, ali ne dalje. Jesti e ako mu stave hranu u usta, piti ako mu se kapa voda na usne." Dany je poljubila svoje Sunce i zvijezde u elo, pa se okrenula prema Mirri Maz Duur. "Tvoje su arolije skupe, maegi." "iv je", odgovorila je Mirri Maz Duur. "Traili ste ivot. Za nj ste i platili." "To nije ivot, ne za ovjeka kakav je bio Drogo. Njegov je ivot bio smijeh, i meso koje se pee na ranju, i konj meu nogama. Njegove je ivot bio arakh u ruci i zvonca koja zveckaju u kosi dok jae ususret neprijatelju. Njegov su ivot bili njegovi krvni jahai, i ja, i sin kojega sam mu trebala dati." Mirri Maz Duur na ovo nije odgovorila nita. "Kad e biti kakav je bio?" upitala je Dany. "Kad Sunce izae na zapadu i zae na istoku", odgovorila je Mirri Maz Duur. "Kad se more isui i vjetar bude kotrljao planine kao suho lie. Kad tebi opet oivi utroba i donese ivo dijete. Tada e se i on vratiti, ne prije." Dany je pokazala na Ser Joraha i ostale. "Ostavite nas. elim s maegi porazgovarati u etiri oka."

Mormont i Dothraki su se povukli. "Ti si to znala", rekla je Dany kad su oni otili. Sve ju je boljelo, iznutra i izvana, ali joj joj je bijes davao sangu. "Znala si to kupujem, i znala si cijenu, pa ipak si me pustila da je platim." "Grdno su pogrijeili kad su mi spalili hram", odgovorila je spokojno ta teka ena spljotenoga nosa. "To je naljutilo Velikog Pastira ije smo svi mi stado." "To nije bilo boje djelo", odgovorila je Dany hladno. Ako se osvrnuem, nee me biti. "Ti si me prevarila. Ubila si moje dijete u meni." "Pastuh koji objahuje svijet nee nikada paliti gradove. Njegov khalasar nee nijedan narod izgaziti u prah." "Ja sam bila tvoj zagovornik", rekla je ona ispunjena silnim bolom. "Ja sam te spasila." "Spasila?" Lhazareenka je prezrivo pljunula. "Tri su me jahaa uzela, ali ne kako mukarac uzima enu, nego otraga, kako psi uzimaju kuju. Kad si ti projahala, u meni je bio etvrti. Kako si me ond a spasila? Vidjela sam kako gori kua mojega boga, kua u kojoj sam izlijeila bezbrojne dobre ljude. Izgorjela je i moja kua, a na ulici sam vidjela piramide glava. Vidjela sam glavu pekara koji mi je pekao kruh. Vidjela sam i glavu mladia kojeg sam spa sila od smrtne groznice prije samo tri mjeseca. ula sam djecu kako plau dok ih jahai odvode bievima. Reci mi jo jednom to si to spasila." "Spasila sam ti ivot." Mirri Maz Duur se okrutno nasmijala. "Pogledaj svog khala i vidi to vrijedi ivot kad je sve drugo nestalo." Dany to vie nije mogla sluati, ni jednu jedinu rije. Glasno je dozvala Ser Joraha i ljude iz svog khasa pa im rekla da odvedu Mirri Maz Duur i zaveu joj ruke i noge i ne skidaju je s oka, ali joj se maegi, dok su je odnosili, nasmijeila kao da dijele tajnu. Bila bi dovoljna jedna Danyina rije, pa da je skrate za glavu... no to bi time dobila? Glavu? Ako je ivot bezvrijedan, koliko vrijedi smrt? Khal Drogoa su odveli natrag u ator i Dany im je zapovjedila da napune kadu, no ovaj put u vodi nije bilo krvi. Okupala ga je sama, oprala mu blato i

prainu s ruku i prsa, umila mu lice mekom tkaninom, nasapunala mu dugu crnu kosu i raeljala vorove i spletove sve dok mu nije zasjala onakva kakva joj je ostala u sjeanju. Dok je bila gotova, ve se bilo i smrailo, i Dany se osjetila silno iscrpljeno. Zastala je da neto pojede i popije, ali je mogla pojesti samo smokvu i popiti gutljaj vode. San bi bio izbavljenje, ali je spavala dovoljno... zapravo i predugo. Ta je no pripadala Drogu, kao i sve noi koje su bile, i jo bi mogle biti. Sjeanja na njihovo prvo jahanje jo je bila s njom kad ga je izvela u mrak, jer su Dothraki vjerovali da se sve vano u ljudskom ivotu mora zbiti pod vedrim nebom. Govorila je sebi da postoje i sile j ae od mrnje, i arolije starije i jae od svih koje je maegi nauila u Asshaiju. No je bila crna i bez mjeseine, ali su nad njima blistali milijuni zvijezda. Nisko je na istonom nebu visjela repatica, a dugi joj se crveni plamenac protezao preko treine neba kao zmajski rep. U tome je vidjela predskazanje. Vani je nije doekao meki leaj od trave, nego samo tvrdo pranjavo tlo, golo i posijano kamenjem. Na vjetru se nisu micale kronje, a nije bilo ni potoka da joj ublai strahove blagom glazbom vode. Dany je rekla u sebi da e joj zvijezde biti dovoljne. "Sjeti se, Drogo", proaptala je, i udobno ga smjestila. "Sjeti se naeg prvog zajednikog jahanja, da dan naega vjenanja. Sjeti se noi kad smo napravili Rhaega, dok je oko nas bio itav khalas i tvoje oi na mom licu dok si me uzimao. Sjeti se kako je hladna i ista bila voda u Maternici Svijeta. Sjeti se, moje Sunce i zvijezde. Sjeti se i vrati mi se." Od poroaja je ostala preranjiva i preosjetljiva da bi ga primila u sebe, kako je eljela, ali ju je Doreah nauila da ima i drugih naina, i Dany ih se sjetila. I zato se posluila rukama, i ustima i prsima. Grebla ga je noktima i prekrila ga poljupcima i aptala i molila se bogovima i priala mu prie. Pokuala je jednom, i dvaput, i pola stotine puta, i na kraju ga okupala suzama. Pa ipak Drogo nije nita ni osjetio, niti progovorio, niti se podigao. A kad je nad praznim obzorjem pukla blijeda zora, Dany je shvatila da je on za nju zaista izgubljen. "Kad Sunce izae na zapadu i zae na istoku", proaptala je tuno "Kad se more isui i vjetar bude kotrljao planine kao suho lie. Kad tebi opet oivi utroba i donese ivo dijete. Tada e se i on vratiti, ne prije."

Nikada, urlao je mrak, nikada, nikada, nikada. U atoru je Dany pronala jastuk, meku svilu napunjenu perjem. Stegla ga je na prsa i vratila se Drogu, svom Suncu i zvijezdama. Ako se osvrnem, nee me biti. Bolno je bilo ak i hodati, i ona je eljela samo spavati, spavati bez snova. Kleknula je, poljubila Drogu u usne i pritisla mu jastuk na lice.

VIII Zemlja je bila crvena i mrtva i spaljena, i do dobrog se drva teko dolazilo. Njezini su se skupljai vraali s vornatim komadima topole, purpurnoga grmlja, naramcima smee trave. Posjekli su dva najvia i najravnija stabla, odsjekli im grane i granice, zgulili im koru i rascijepili, pa poloili klade ugrubo u kvadrat. Sredite su mu napunili slamom, grmljem, iverjem kore i gvaljama suhe trave. Rakharo je iz maloga krda, to im je jo preostalo, izabrao pastuha. On nije bio ravan Khal Drogovu rumenku, ali bi se to moglo rei za malo konja. U sreditu kvadrata Aggo mu je dao smeuranu jabuku i u trenutku ga oborio udarcem sjekire meu oi. Mirri Maz Duur, vezanih ruku i nogu, sve je to gledala iz praine s nemirom u crnim oima. "Nije dovoljno ubiti konja", rekla je Dany. "Sama po sebi, krv nije nita. A ti nema rijei da sloi aroliju, niti mudrosti da ih nae. Misli li da je krvna magija igra za djecu? Zvala si me maegi kao da izgovara kletvu, ali ta rije znai samo mudra. Ti si dijete, s djejim neznanjem. to god da si naumila, nee ti pomoi. Oslobodi me tih uzi i ja u ti pomoi." "Umorna sam ve od njezina revanja", rekla je Dany Jhogu. On ju je oinuo biem, i nakon toga je bogoena uutjela. Iznad konjske su strvi napravili postolje od istesanih klada; od debala manjih stabala i debelih grana onih veih, od najdebljih i najravnijih grana koje su uspjeli nai. Poloili su drvo u smjeru istok-zapad, od zore prema smiraju. Na to su postolje sloili Khal Drogovo blago: njegov veliki ator, arenu dolamicu, sedla i oputu, bi koji mu je dao otac kad se zamomio, arakh kojim je ubio Khala Ogu i njegova sina, i silni luk od zmajske kosti. Aggo bi svemu tome bio rado dodao i oruje to su ga Drogovi krvni jahai bili dali Dany kao vjenani dar, ali im ona nije dala. "To je moje," rekla im je, "i ja ga kanim i zadrati." Na khalova su blaga poloili jo jedan sloj grmlja pa po svemu razbacali snopove suhe trave. Dok je Sunce puzalo prema zenitu, Ser Jorah Mormont ju je odvukao u stranu.

"Kraljevno..." zapoeo je. "Zato me tako zovete?" usprotivila se ona. "Zar moj brat Viserys nije bio va kralj?" "Bio je, gospo." "Viserys je mrtav. Ja sam njegova nasljednica, posljednja od krvi kue Targari. Sve to je bilo njegovo, sada je moje." "Moja... kraljice", odgovorio je Ser Jorah i spustio se na koljeno. "Moj ma koji je bio njegov, sada je va, Daenerys. Ba kao i moje srce. Ono nikad i nije pripadalo vaemu bratu. Ja sam samo vitez, i ne mogu vam ponuditi nita osim izgnanstva, ali vas preklinjem da me sasluate. Pustite Khal Droga neka ode. I neete biti sami. Obeavam vam da vas nitko protiv vae volje nee odvesti u Vaes Dothrak. I neete se morati pridruiti dosh khaleenu. Poite sa mnom na istok. Yi Ti, Qarth i Nefritsko more, Asshai kraj Sjena. Vidjet emo sva uda jo neviena, i piti vina koja nam se bogovi udostoje posluiti. Molim vas, khaleesi. Znam to ste naumili. Ne inite to. Ne inite." "Moram", odgovorila mu je Dany. Dotakla mu je lice s ljubavlju i tugom. "Niste me shvatili. Vi to i ne moete shvatiti." "Shvaam da ste ga voljeli", rekao je Ser Jorah, a lice mu je bilo prepuno oaja. "I ja sam neko volio svoju enu, pa ipak nisam s njom i umro. Vi ste moja kraljica, moj ma je va, ali ne traite od mene da stojim po strani d ok se budete uspinjali na Drogovu pogrebnu lomau. Volim vas i previe da bih mogao gledati kako gorite." "Toga se bojite?" Dany ga je ovla poljubila u iroko elo. "Ipak nisam toliko dijete, umilni gospodine." "Ne kanite umrijeti s njim? Kunete se, moja kraljice?" "Kunem se", odgovorila mu je ona zajednikim jezikom Sedam Kraljevina, koje su po pravu bile njezine. Trei je nivo postolja bio ispleten od grana ne debljih od prsta i pokriven suhim liem i granicama. Poloili su ih u smjeru sjever -jug, od leda k vatri, i na njih visoko poslagali jastuke i svilenu posteljinu. Kad su bili gotovi, Sunce se ve poelo sputati prema zapadu. Dany je dozvala Dothrake da se skupe oko nje. Ostalo ih je manje od stotinu. Od koliko je krenuo Aegon, upitala se Dany. Ali to i nije vano.

"Vi ete biti moj khalasar", rekla im je. "Vidim lica robova. Ja vas oslobaam. Idite, ako elite, nitko vam nee nita. Ili, ako elite, ostanite, kao braa i sestre, muevi i ene." Crne su je oi promatrale oprezno i bezizraajno. "Vidim djeja lica, lica ena, smeurana lica ostarjelih. Juer sam bila dijete. Danas sam ena. Sutra u biti stara. I svakome od vas velim, dajte mi svoje ruke i srce, i za vas e kod mene uvijek biti mjesta." Okrenula se trojici mladih ratnika svojega khasa. "Jhogo, tebi dajem bi srebrne drke, moj vjenani dar, i imenujem te koom, i elim da prisegne da e ivjeti i umrijeti kao krv moje krvi, jaui uz mene i titei me od zla." Jhogo je uzeo bi iz njezinih ruku, ali mu je izraz lica bio izgubljen i zbunjen. "Khaleesi", rekao je zastajukujui, "to nee ii. To bi me osramotilo, da budem krvni jaha jednoj eni." "Aggo", zazvala je Dany, ne obazrijevi se nimalo na Jhogove rijei. Ako se osvrnem, nee me biti. "Tebi dajem luk od zmajske kosti, svoj vjenani dar." Bio je to luk s pregibom, sjajno crn i prekrasan, i vii od nje. "Imenujem te koom, i elim da prisegne da e ivjeti i umrijeti kao krv moje krvi, jaui uz mene i titei me od zla." Aggo je prihvatio luk oborena pogleda. "Ja ne mogu izgovoriti te rijei. Samo mukarac moe voditi khalasar i imenovati kooe." "Rakharo", rekla je Dany, okrenuvi lea jo jednom odbijanju, "ti e dobiti veliki arakh, moj vjenani dar, s drkom i otricom optoenim zlatom. I tebe takoer imenujem koom, i elim da prisegne da e ivjeti i umrijeti kao krv moje krvi, jaui uz mene i titei me od zla. "Ti si khaleesi", rekao je Rakharo i uzeo arakh. "Odjahat u tebi uz bok do Asshaija pod Majkom Svih Planina, i uvati te od zla sve dok ne zauzme svoje mjesto meu staricama dosh khaleena. Vie ti od toga ne mogu obeati." Ona je kimnula glavom, mirno kao da i nije ula odgovor, pa se okrenula posljednjem od miljenika. "Ser Jorah Mormont," rekla je, "prvi i najvei od mojih vit ezova, ja nemam dara da vam ga dadem, ali vam priseem, da ete jednoga dana iz mojih ruku primiti dugi ma kakav svijet jo nije vidio, iskovan zmajskom rukom i napravljen od valyrijskog elika. A od vas traim zakletvu."

"Ve je imate, moja kraljice", rekao je Ser Jorah, kleknuo i poloio joj ma pred noge. "Priseem da u vas sluiti, sluati vas i, bude li potrebno, za vas i poginuti." "togod da bilo?" "togod da bilo." "Drim vas za rije. I molim se bogovima da nikad ne poalite to ste je dali." Podigla ga je na noge. Propela se na prste da mu dosegne usne, pa ga njeno poljubila i rekla: "Vi ste prvi u mojoj kraljevskoj gardi." Dok je ulazila u ator osjeala je na sebi pogled itavog khalasara. Dothraki su neto mrmljali izmeu sebe i pogledavali je udno i iskosa iz kutova svoj tamnih duguljastih oiju. Dany je shvatila kako misle da je poludjela. Moda i jest. to e doznati uskoro. Ako se osvrnem, nee me biti. Kad joj je Irri pomogla da ue u kadu, voda je prljila od vruine, ali Dany nije ni ustuknula niti glasno kriknula. Voljela je vruinu. Od nje se osjeala isto. Jhiqui je namirisala vodu uljima to ih je nala na trnici u Vaes Dothraku; dizala se para vlana i miomirisna. Doreah joj je oprala i poeljala kosu, razmrsila vorove i petlje. Irri joj je istrljala lea. Dany je zavorila oi i pustila da je itavu objumi toplina. Osjetila je kako joj je vruina promoila bol u preponama. Sva se stresla kad je ula u nju, i kao da joj je poela otapati bol i ukoenost. Plutala je. Kad se oistila, slukinje su joj pomogle da izae iz vode. Irri i Jhiqui su je njeno obrisale, a Doreah joj je etkala kosu sve dok joj se nije slila niz lea kao rijeka tekueg srebra. Namirisala ju je mirodijskim cvijetom i cimetom; po kap na zapea, pa iza uha, na vrke dojki oteale od mlijeka. Posljednja je kap bila namijenjena spolu. Dany je prst osjetila laganim i hladnim poput ljubavnikova poljupca kad joj je njeno proklizio izmeu usana. Kasnije ih je Dany sve otpustila, da uzmogne pripremiti Khal Droga za posljednju svetkovinu pred put u zemlju noi. Oprala mu je tijelo, oetkala mu i nauljila kosu, i zadnji put kroz nju protjerala prste, osjetila njezinu teinu, prisjetila se prve zgode kad ju je dotakla, one noi na svadbenom jahanju. Njegova kosa nikad nije bila podrezana. Koliko ljudi umire s nepodrezanom kosom? Zakopala je u nju lice, pa udahnula mrani miomis ulja. Mirisala je kao trava i vlana zemlja, kao dim i sjeme i konji. Mirisala je kao Drogo. Oprosti

mi, Sunce mog ivota, pomislila je. Oprosti mi zbog svega to sam uinila i za sve to jo moram uiniti. Platila sam cijenu, moja zvijedo, ali je bila previsoka i previsoka... Dany mu je splela kosu u pletenicu i navukla mu srebrne prstenove na brkove i objesila mu zvonie sve jedan po jedan. Toliko zvonia, zlatnih i srebrnih i bronanih. Zvonia koji su neprijateljima najavljivali njegov dolazak, da oslabe od straha. Navukla mu je dokoljenice od konjske dlake i visoke izme, a o pas mu zakopala pojas oteao od zlatnih i srebrnih medaljona. Na izbrazdana mu je prsa navukla oslikanu dolamicu, staru i izblijedjelu, onu njemu najomiljeniju. Za sebe je izabrala leerne hlae od pjeane svile, papue koje su se vezivale do pola nogu i dolamicu slinu Drogovoj. Sunce se ve poelo sputati kad ih je opet sve dozvala da odnesu njegovo tijelo na lomau. Doreah je utke gledala kako ga Jhogo i Aggo iznose iz atora. Ona je pola iza njega. Poloili su ga na jastuke i svilu, okrenuli mu glavu prema Majci Svih Planina daleko na sjeverozapadu. "Ulje", zapovjedila je, i oni su donijeli upove, i izlili ih na lomau, i natopili njime svilu i grmlje i snopove suhe trave, sve dok ulje nije procurilo do klada i zrak se ispunio kadom. A onda je dozvala slukinje. "Donesite mi jaja", zapovjedila im je. Neto ih je u njezinu glasu natjeralo u trk. "Zmajeva jaja?" Ser Jorah ju je uhvatio za miicu. "Moja kraljice, Drogu ona nee trebati u zemlji noi. Bolje ih je prodati u Asshaiju. Prodajte jedno i kupite brod koji e nas vratiti do Slobodnih gradova. Prodajte sva tri, pa ete biti bogati do kraja ivota." "Nisam ih dobila da ih prodam", odgovorila je Dany. Sama se popela na lomau da sloi zmajska jaja oko svojeg Sunca i zvijezda. Crno kraj srca, pod miicu. Zeleno kraj glave, ovijeno pletenicom. A krem zlatno izmeu nogu. Kad ga je zadnji put poljubila, Dany mu je na usnama osjetila slatkou ulja. Kad je sila s lomae, opazila je da je Mirri Maz Duur gleda. "Ti si luda", rekla je bogoena hrapavim glasom. "Zar je ludost tako daleka od mudrosti?" upitala je Dany. "Ser Jorah, uzmite

maegi i veite je za lomau." "Za..? Moja kraljice, ne mislite valjda..." "Uinite kako sam rekla." On se i dalje nekao, sve dok u njoj nije planuo gnjev. "Zakleli ste se da ete me sluati, pa ma to da bilo. Rakharo, pomozi mu." Bogoena nije ni zaplakala dok su je vukli na Khal Drogovu lomau i vezivali je sred njegova blaga. Dany joj je sama izlila ulje na glavu. "Hvala ti, Mirri Maz Duur," rekla je, "na pouci koju si mi dala." "Nee me uti da vritim", odgovorila je Mirri dok joj se ulje cijedilo iz kose i moilo joj odjeu. "ut u te," odgovorila je Dany, "ali ja ne elim tvoje krikove, ve samo tvoj ivot. Sjeam se to si mi rekla. ivot se moe platiti samo smru." Mirri Maz Duur je otvorila usta, ali nije nita odgovorila. Kad je odstupila, Dany je opazila da je u maginim ravnodunim crnim oima nestalo prezira; njega je zamijenilo neto to bi se moda mogla nazvati ak i strahom. I onda im nije ostalo nita drugo nego da gledaju Sunce i vrebaju na prvu zvijezdu. Kad konjaniki voa umre, s njim umire i njegov konj, da moe gordo odjahati u zemlju noi. Njihova se tijela pokapaju pod golim nebom, i khal se die na svom vatrenom grlu da zauzme mjesto meu zvijezdama. I to je ovjek ee gorio u ivotu, sjajnije e blistati i njegova zvijezda u tami. Jhogo ju je prvi opazio. "Eno je", rekao je priguenim glasom. Dany je podigla pogled i opazila je, nisko na istoku. Prva je zvijezda bila njen komet, to je plamtio cr venim ognjem. Krvavo crvenim; u boji vatre; zmajski rep. Nije se mogla ni nadati jaemu znaku. Doviknula je da joj dadu zublju i Aggo ju je donio. "Khaleesi, jeste li..." "Da." Dany mu je uzela zublju iz ruke, i gurnula je meu klade na dnu lomae. Ulje se smjesta zapalilo, a grmlje i suha trava treptaj kasnije. Siuni su plamenovi poletjeli uz lomau kao hitri crveni mievi, klizali su se po ulju i skakali s kore na granu na list. Jara to se dizala zapuhnula ju je u lice, meka i iznenadna kao

ljubavnikov dah, ali je ve za nekoliko asaka postalo nesnosno vrue. Dany je odstupila. Drvo je zapucketalo, sve glasnije i glasnije. Mirri Maz Duur je zapjevala vritavim, tremolirajuim glasom. Plamenovi su se kovitlali i kovitlali, dostiui jedan drugog na putu prema podlozi. Sumrak je svjetlucao kao da se i sam zrak rastalio od jare. Dany je ula kako se drvo raskoljuje i puca. Oganj je preplavio i Mirri Maz Duur. Njezina je pjesma postala jo glasnija, vritavija... a onda se zagrcnula, pa jo jednom, i pjesma joj se pretvorila u uzdrhtali jauk, tanak i visok i prepun bola. A onda je oganj stigao i do Khal Droga, i onda je bio svud oko njega. Odjea mu se zapalila, i na trenutak se naao odjeven u paperje lebdee naranaste svile i vitice vijugavoga dima, sivog i masnog. Danyne su se usne razdvojile, i otkrila je da zadrava dah. Jedan je dio nje elio poi k njemu, ba kao to se Ser Jorah i bojao, odletjeti u plamen i zamoliti ga za oprotaj i uzeti ga u sebe jo jedan i zadnji put, da im oganj rastali meso na kostima sve dok ne postanu zauvijek jedno. Osjetila je vonj nagorjela mesa, kao kad se u ognjenim jamama pekla konjetina. Lomaa je hukala u sve dubljem sumraku poput kakve goleme zvijeri, utapajui slabanije krianje Mirri Maz Duur, i slala u nebo duge jezike plamena da liu trbuh noi. Kad se dim zgusnuo, Dothraki su se poeli odmicati, kaljui i mrmljajui. Goleme naranaste gvalje vatre razmatale su svoje plamence na paklenom vjetru, klade su pitale i pucale, usijani se pepeo dizao na dimu da otplovi u tamu kao mnotvo novoroenih krijesnica. Jara je mlatila po zraku velikim crvenim krilima, gonei od sebe Dothrakije, gonei od sebe ak i Mormonta, ali je Dany ostala na mjestu. Ona je bila zmajske krvi, i u krvi joj je bila vatra. A da je to istina osjetila je ve davno, pomislila je napravivi korak prema konflagraciji, ali eravnik nije bio dovoljno vru. Plamenovi su palucali i izvijali se pred njom kao ene koje su plesale na njezinoj svadbi. Izvijali se i pjevali i vrtjeli svoje ute i naranaste i grimizne koprene, strane na pogled, no ipak krasne, tako krasne i ive od jare. Dany je pred njima raskrilila ruke, koe pocrvenjele i usijane. Mirri Maz Duur je umukla. Bogoena ju je smatrala djetetom, ali djeca rastu, i djeca ue. ivot se moe platiti samo smru. Jo jedan korak, i Dany je pod tabanima osjetila vruinu pijeska, ak i kroz sandale. Znoj joj je tekao izmeu slabina i dojki i potocima niz lice, gdje su nekad tekle suze. Ser Jorah joj je neto vikao za leima, ali to vie nije bilo

vano, vana je bila samo vatra. Plamenovi su bili tako lijepi, neto najljepe to je vidjela u ivotu, i svaki je plamiak bio arobnjak odjeven u uto i vatru i blijedoplavo, vitlajui se u svom dugom dimljivom plastu. Ugledala je gorue lavove i velike ute zmije i jednoroge sazdane od zraka i vatre, ribe i lisice i udovita, od kojih je svako bilo ljepe od prethodnog. Ugledala je i konja, velikog sivog pastuha od dima, s lepravom grivom kao aureolom plavoga ognja. Da, ljubavi, moje Sunce i zvijezde, zajai sad, i odjai. Dolamica joj se zadimila, pa ju je Dany zbacila s ramena i pustila da padne na tlo. Obojena je koa najednom planula kad je skoila blie vatri, dojki ogoljelih pred vatroom, dok su joj iz crvenih i nabreklih dojki tekli potoci mlijeka. Sad, pomislila je, sada, i na trenutak, ali samo na trenutak, pred sobom je ugledala Khal Droga, posjednutog na pastuha od dima, s plamenim biem u ruci. Nasmijeio joj se, i njegov se veliki bi razmotao kao zmija, dolje prema lomai, i psiknuo. A odnekud iza dima zauo se kras, kao da se razletio kamen. Platforma od drveta i grmlja i trave poela se pomicati i uruavati. Zapaljeno je drvlje kliznulo na nju, i zasulo je pljuskom ugijevlja i pepela. Ali se smandrljalo i neto drugo, pa joj sve poskakujui dokotrljalo pred noge. Bio je to komadi zaobljenog kamena, blijed i proaran zlatnim ilicama, slomljen i zadimljen. Urlik je vatre ispunio svijet, ali je kroz taj slap vatre Dany ipak nejasno zaula kako ene vrite i djeca plau od uda. A onda se zauo i sljedei kres, glasan i otar kao udarac groma, i dim se uzvitlao i zavrtio oko nje kad se lomaa pomakla, i pocrnjele klade poele praskati jer im je vatra dotakla skrovita srca. Zaula je uasnuto njitanje uplaenih konja, i Ser Joraha kako je zove i menom i psuje. Ne, poeljela mu je odviknuti, ne, moj dobri vitee, ne boj se za mene. Ta je vatra moja. Ja sam Daenerys Olujnoroena, zmajska ki, zmajska mati, zar ti to nije jasno? Zar ti to nije JASNO? S uasnim krikom i rigajui plamen i dim deset metara u nebo, lomaa se sruila i razlila se svuda oko nje. Nimalo se ne plaei, Dany je nastavila dalje, u ognjenu oluju, dozivajui svoju djecu. Trei je kres bio glasan kao da se prelomio svijet. Kad je vatra zamrla i tlo se ohladilo da se po njemu moglo hodati, Ser Jorah Mormont ju je naao sred pepela, okruenu pocrnjelim kladama i komadiima usijanog jantara i nagorjelim kostima pastuha. Bila je gola, pokrivena pepelom,

jer joj joj je izgorjela odjea, a sprljila joj se i sva lijepa kosa... pa ipak je bila nedirnuta. Lijevu joj je dojku sisao krem-zlatni zmaj, a desnu zeleno-bronani. Njezinu su ih ruke privijale uz tijelo. Na ramenima joj je leala crno -skrletna zvijer, a dugi joj je vijugavi vrat bio smotan pod njezinim vratom. Kad je ugledao Joraha, podigao je glavu i pogledao ga oima crvenim kao ugljevlje. Vitez je bez rijei pao na koljena. Ljudi njezina khasa doli su za njim. Jhogo je prvi pred njezine noge poloio svoj arakh. "Krv moje krvi", promrmljao je i pognuo lice do zadimljene zemlje. "Krv moje krvi", zaula je Aggoa kako to ponavlja kao jeka. "Krv moje krvi", viknuo je Rakharo. A poslije njih su dole slukinje, i onda i ostali, svi Dothraki, mukarci i ene i djeca, i Dany im je trebala samo pogledati u oi da shvati kako su sada svi oni njezini, danas i sutra i zauvijek, da su njezini kako nikad nisu bili Drogovi. Kad je Daenerys Targari ustala na noge, onaj je njen crni psiknuo, a kroz usta i nosnice suknuo mu je blijedi dim. Druga su se dvojica odgurnula od prsa i pridruili svoje glasove u zajedniki zov, dok su im krila mlatila po zraku, i tako je, po prvi put u stotinu godina, no oivjela pjevom zmajeva.

Leonid Andreyev

LAZAR

Kad je Lazar napustio grob, gdje je tri dana i tri noi bio u tajanstvenom zagrljaju smrti, i vratio se iv u svoje boravite, jo dugo vremena nitko nije u njemu primijetio one zloslutnosti koje su, kako je vrijeme prolazilo, njegovo ime uskoro pretvorile u uas. Razdragani prizorom njega, koji se vratio u ivot, oni koji su mu bili bliski ugoavali su mu, i traili svoju goruu elju da mu slue, u brizi za njegovo jelo i pie i odjeu. Raskono su ga odjenuli, i kada je, poput mladoenje u svojoj vjenanoj odori, ponovo sjeo za stol meu njih i jeo i pio, plakali su raznjeeno. I sazvali su svoje susjede da gledaju njega koji je udesno uskrsnuo od mrtvih. Oni dooe i dijelie radost domaina. Stranci iz dalekih gradova i sela doli su i hvalili udo burnim rijeima. Kua Marije i Marte bila je poput konice. Za ono to je inilo drugaijim u Lazarovom licu i kretnjama mislilo se da je trag teke bolesti i nedavno preivjelog oka. Bilo je oito da je razaranje koje je smrt donijela leu bilo zaustavljeno tek udesnom moi, ali njezin uinak je jo uvijek bio oigledan; i ono to je smrt uspjela uiniti s Lazarovim licem i tijelom bilo je poput umjetnikove nedovrene skice promatrane pod tankim staklom. Na Lazarovim sljepoonicama, ispod oiju, i u udubinama njegovih obraza, leala je duboka i mrtvaka pomodrjelost, mrtvako plavi bili su i njegovi dugi prsti, a oko njegovih noktiju, koji su narasli u grobu, pomodrjelost je postala ljubiasta i plava. Na usnama, koje su natekle u grobu, koa se raspukla na mjestima i oblikovale su se tanke crvenkaste napukline, sjajei se kao da su prekrivene prozirnim kristaliima. I postao je krupan. Njegovo tijelo, napuhano u grobu, zadralo je svoju monstruoznu veliinu i pokazivalo one zastraujue natekline u kojima se moe osjetiti nazonost zaudarajue tekuine raspadanja. Ali teki mrtvaki miris koji je uao u Lazarovu grobnu odjeu i, inilo se, samo njegovo tijelo, ubrzo je potpuno nestao, plave mrlje na njegovu licu i rukama blijedile su, i crvenkaste napukline su se zatvorile, iako nikad nisu potpuno nestale. Tako je Lazarus izgledao kad se pojavio pred ljudima u svom drugom ivotu, ali njegovo lice se inilo prirodnim onima koji su ga vidjeli u lijesu. Uz promjene u izgledu, inilo se da je i Lazarova narav prola promjenu, ali to nije privlailo panju. Prije smrti je Lazar uvijek bio veseo i bezbrian, raspoloen za smijeh i vedru alu. Upravo je zbog njegove vedrine i dobrog raspoloenja, bez ijedne naznake zlobe i natmurenosti, Gospodar mu i postao tako naklonjen. Ali sada je Lazar postao ozbiljan i utljiv, nikad se nije alio, niti odgovarao smijehom na ale drugih ljudi; i rijei koje bi vrlo rijetko izustio

bile su najjednostavnije, najobinije i najosnovnije rijei, liene dubine i znaenja poput glasova kojima ivotinje izraavaju bol i zadovoljstvo, e i glad. Bile su to rijei koje netko moe govoriti cijeli svoj ivot, a koje ipak ne daju nikakve naznake onoga to mui i veseli dubinu due. Tako je, s licem mrtvaca koje je tri dana bilo pod tekim zagrljajem smrti, tmurnim i ozbiljnim, ve strano izmijenjenim, ali jo uvijek neprepoznatljivim u svojoj novoj prirodi, sjedio za gostinskim stolom meu prijateljima i rodbinom, i njegova raskona vjenana odjea svjetlucala je zlatnouto i krvavo crveno. Vedri valovi klicanja, sad lagani, sad burno zvonki talasali su se oko njega; topli pogledi ljubavi traili su njegovo lice, jo uvijek hladno od hladnoe groba; i prijateljski topli dlan milovao je njegovu modru, teku ruku. Svirala je glazba - bubanj i frula, lutnja i harfa. Bilo je kao da su pele zujale, skakavci cvrali, i ptice kliktale nad sretnom kuom Marijinom i Martinom. Jedan od gostiju neoprezno je podigao veo. Nepromiljenom rijeju razbi bezbrinu aroliju i razotkri istinu u svojoj goloj runoi. Prije nego to se misao oblikovala u njegovu umu, njegove usne su izustile s osmijehom: "Zato nam ne ispria to se desilo ondje?" Svi zautjee, zateeni pitanjem. Kao da su tek tada shvatili da je tri dana Lazar bio mrtav, i gledali su ga, napeto oekujui odgovor. Ali Lazar je utio. "Ne eli nam rei", udio se ovjek, "Je li tamo tako uasno?" I ponovo je njegova misao dola nakon njegovih rijei. Da je bilo drugaije, ne bi pitao to pitanje, koje je u tom trenutku zatitilo njegovo srce nepodnoljivim strahom. Nelagoda je obuzela sve prisutne, i s osjeajem teke klonulosti oekivali su Lazarove rijei, ali on je bio kruto i hladno tih, i njegove oi su bile oborene. Kao po prvi put, primijetili su zastraujuu pomodrjelost njegovog lica i njegovu odbojnu debljinu. Na stolu, kao da ga je Lazar zaboravio, leao je njegov modroljubiasti zglob, i prema njemu su sve oi bile upravljene, kao da e od njega doi oekivani odgovor. Glazbenici su jo svirali, ali je tada tiina zahvatila i njih, i kao to voda gasi razasute ugarke, tako su njihovi veseli tonovi ugaeni u tiini. Frula je utihnula, zvuci zvonkog bubnja i mrmljajue harfe zamrli su; i kao da su strune pukle, lutnja je odgovorila s drhtavim, razbijenim tonom. Tiina. "Ne eli rei?" ponovio je gost, nesposoban da obuzd a svoj brbljavi jezik.

Ali duboka tiina je ostala nerazbijena i modroljubiasta ruka je nepokretno poivala. I tada se lagano pomaknuo i svi su osjetili olakanje. Podigao je oi i gle! odmah ih sve obuhvativi u jednom tekom pogledu, punim umora i groze , gledao ih je - Lazar koji je ustao od mrtvih. Bio je trei dan otkad je Lazar napustio grob. Od tada mnogi su iskusili pogubnu mo njegovih oiju, ali niti oni koji su njome bili zauvijek uniteni, niti oni koji su nali snage da se odupru u tim praiskonskim izvorima ivota, tajanstvenima kao i smrt, nikad nisu uspjeli objasniti uas koji je nepomino leao u dubinama njegovih crnih zjenica. Lazar je gledao mirno i jednostavno bez ikakve elje da ita sakrije, ali i bez namjere da neto kae; gledao je hladno, kao netko tko je beskrajno ravnoduan prema ivuima. Mnogo bezbrinih ljudi mu je dolo blizu, bez da su ga primijetili, i tek su kasnije, s zaprepatenjem i strahom, saznali tko je bio taj miran krupan ovjek koji je polako proao kraj njih, gotovo ih dodirujui sa svojom raskonom i blistavom odjeom. Sunce nije prestajalo sjati kad je on gledao, niti je fontani utihnuo ubor i nebo je nad glavama ostalo plavo i bez oblaka. Ali ovjek pod inima njegovog zagonetnog pogleda nije vie uo fontanu, niti vidio nebo nad sobom. Ponekad bi gorko plakao, ponekad bi upao kosu i u bunilu zvao za pomo; ali ee bi se desilo da bi apatino i tiho poeo umirati, i tako venuo mnogo godina, prije nego to bi se oi svih ugasile, bezbojne, blijede, tupe, poput drveta koje se tiho sasuuje u kamenitom tlu. I od onih koji bi ga pogledali, onaj koji je divlje plakao ponekad bi ponovo osjetio poticaj ivota; ostali nikad. "I tako nam ne eli rei to si tamo vidio?" ponovio je ovjek. Ali njegov glas je sad bio bezvoljan i tup, a mrtvako sivi umor vidio se u Lazarovim oima. I mrtvako sivi umor prekrio je sva lica poput praine i s tupim uenjem gosti su zurili jedan u drugoga i nisu razumjeli zato su se tamo sakupili i sjedili za bogatim stolom. Razgovor je utihnuo. Mislili su da je vrijeme da se poe kui, ali nisu mogli prevladati umor koji im je lijepio miie, i nastavili su sjediti tamo, mada udaljeni i razdvojeni jedan od drugoga, poput blijedih plamiaka razasutih na mranom polju. Ali glazbenici su bili plaeni da sviraju i ponovo su uzeli svoja glazbala i ponovo su poeli ploviti i uzdizati se tonovi izuenog veselja i izuene tuge. I ve tada nisu znali zato je potrebno, i dobro, da ljudi prebiru po strunama, napuhuju obraze, puu u tanke frule, i proizvode bizarnu, raznoliku buku. "Kako runa glazba!" netko je rekao.

Glazbenici su se uvrijedili i otili. Za njima, gosti su odlazili jedan za drugim, jer je dolazila no. I kad ih je okruila spokojna tama i kada su poeli lake disati, iznenada bi Lazarova slika iskrsla pred svakim od njih u silnom sjaju; plavo lice mrtvaca, grobna odjea, prekrasna i blistava, hladan pogled u ijoj je dubini leao nepomian i nepoznat uas. Kao okamenjeni, stajali su daleko jedan od drugog, i tama ih je obuzela, ali u tami je plamtjela nadnaravna slika njega koji je tri dana bio u tajanstvenom zagrljajem smrti. Tri dana je bio mrtav: tri puta je sunce izalo i zalo, ali on je bio mrtav. A sada je ponovo meu njima, dodiruje ih, gleda ih i kroz crne kolutove njegovih zjenica, kao kroz zatamnjeno staklo, zuri nepoznato Onozemaljsko. Nitko se nije brinuo o Lazaru, jer nitko od prijatelja ni rodbine nije ostao s njim i velika pustinja, koja je okruivala sveti grad, dola je blizu samoga praga njegove nastambe. I pustinja je ula u kuu i rasprostrla se po njegovu krevetu, poput supruge i ugasila vatru. Nitko se nije brinuo o Lazaru. Jedna za drugom, njegove sestre - Marija i Marta - napustile su ga. Marta je dugo vremena prezirala pomisao da ga napusti, jer nije znala tko bi ga hranio i saalijevao. Plakala je i molila se. Ali jedne noi, kad je vjetar tumarao pustinjom, a empresi se utajui nadvijali nad krov, tiho se odjenula i potajno napustila kuu. Lazar je vjerojatno uo lupanje vrata; udarala su o dovratak pod estokim udarcima pustinjskog vjetra, ali on se nije ustao da izae i vidi nju koja ga je naputala. Cijele noi empresi su mu umjeli nad glavom i alobno su udarala vrata, putajui unutra hladnu, pohlepnu pustinju. Svi su ga izbjegavali poput gubavca i predloeno je da mu se objesi zvono oko vrata, kao to se radi s gubavcima, da bi upozorilo ljude na iznenadne susrete. Ali netko je primijetio, zastraujue blijedei, da bi bilo previe strano ako bi se nou iznenada zauo jauk Lazarovog zvonca pod uz glavljima i tako je zamisao odbaena. I kako se nije brinuo za sebe, vjerojatno bi umro od gladi, da mu susjedi nisu donosili hranu u strahu od neega neodreenoga to su osjeali. Hranu su mu donosila djeca; ona se nisu bojala Lazara, niti ga zadirkivala s naivnom okrutnou, kako djeca znaju raditi s nesretnima i bijednima. Bila su ravnoduna prema njemu i Lazar im je odgovarao s istom hladnoom; nije imao elje pomilovati malene crne uvojke, ni pogledati u njihove nevine sjajne oi. Uz pomo vremena i pustinje, kua se poela uruavati, a njegove izgladnjele

koze su ve odavno odlutale susjedovim stadima. Njegova vjenana odjea postala je otrcana. Od onoga sretnog dana kad su glazbenici svirali, nosio ju je nesvjestan razlike novoga i iznoenoga. Jasne boje postale su zagasite i izblijedjele; zli psi i otro trnje pustinje pretvorili su njeno tkanje u krpe. Danju, kada bi nemilosrdno sunce ubijalo sve ivo i kad bi ak i korpioni traili zaklon pod kamenjem i grili se pod njim u luakoj elji da ubodu , on bi nepokretno sjedio pod sunevim zrakama, njegovo modro lice i divlja, upava brada podignuti, kupajui se u uarenoj bujici. Dok su ljudi jo govorili s njim, jednom su ga upitali: "Siroti Lazare, da li si sretan kad tako sjedi i gleda u sunce?" I on je odgovorio: "Da, jesam." Tako jaka, inilo se, bila je hladnoa njegovog trodnevnog groba, tako duboka tama, da nije bilo te topline na zemlji koja bi mogla ugrijati Lazara, niti zadovoljstva koje bi rasvijetlilo tamu njegovih oiju. Tako su pomilj ali oni koji su govorili s Lazarom, i naputali ga s uzdahom. I kad bi se skrletna, plosnata kugla spustila, Lazar bi krenuo u pustinju i hodao ravno prema suncu, kao da ga pokuava dosei. Uvijek bi hodao ravno prema suncu i oni koji su ga pokuali pratiti i uhoditi ga, da bi vidjeli to radi nou u pustinji, zadrali bi u sjeanju crnu siluetu visokog krupnog ovjeka naspram crvene pozadine ogromnog plosnatog koluta. No ih je progonila sa svojim strahotama i tako ne bi saznali to Lazar radi u pustinji, ali vizija crnog na crvenom im je zauvijek ostala usjeena u pamenje. I kao to zvijer s trnom u oku pandama bijesno trlja gubicu, tako su i oni budalasto trljali oi, ali ono to je Lazar dao bilo je neizbrisivo i to je samo Smrt mogla otkloniti. Ali bilo je ljudi koji su daleko ivjeli, koji nikada nisu vidjeli Lazara i znali za njega tek po priama. S odvanom znatieljom, koja je jaa od straha i hrani se na njemu, sa skrivenom lakrdijom, dolazili bi Lazaru koji je sjedio na suncu i otpoinjali razgovor s njim. Do tada se Lazarov izgled ve promijenio na bolje i nije bio tako straan. U prvi tren pucnuli bi prstima i pomislili kako su budalasti stanovnici svetoga grada; ali kad bi kratki razgovor zavrio i kad bi krenuli kui, izgledali su tako da bi ih stanovnici svetoga grada odmah prepoznali i rekli: "Pogledaj, jo jedna budala koju je Lazar pogledao"; i sa aljenjem bi odmahivali glavom, i podizali ruke.

Dolazili bi hrabri, neustraivi ratnici, zvekeui orujem; sretni mladii bi dolazili sa smijehom i pjesmom; zaposleni trgovci, prevrui svoj novac, ulazili bi na trenutak i oholi sveenici polagali bi svoje krieve na Lazarova vrata i svi su se udno promijenili, kad su se vratili nazad. Ista jeziva sjena obruila se na njihove due i dala novu pojavnost starom poznatom svijetu. Oni koji su jo imali nekakve elje da govore, izrazili su ovako svoje osjeaje: "Sve stvari dodirljive i vidljive postale su prazne, blijede i prozirne, sline laganim sjenama u tami noi." "Jer ta velika tama, koja obuzima cijeli svemir, nije rasprena ni suncem ni mjesecom ni zvijezdama, ve je poput golemog mrtvakog plata prekrila zemlju i poput majke je zagrlila." "Prodrla je u sve tvari, eljezne i kamene, i estice tvari, izgubivi svoje spone, postale su usamljene; i prodrla je u dubine estica, i estice estica postale su usamljene." "Jer ta velika praznina, koja obuzima svemir, nije ispunjena vidljivim stvarima, ni suncem, ni mjesecom, ni zvijezdama, ve je vladala nesputano, ulazei posvuda, raskidajui tijelo od tijela, esticu od estice." "U praznini, uplje drvee putalo je uplje korijenje, prijetei velikim padom; iskrsnue hramovi, palae i kue, i bijahu uplji i u praznini ljudi bi nemirno hodali uokolo, ali bili su blijedi i uplji poput sjena." "Jedno vrijeme vie nije bilo niega, i poeci svih stvari dooe svom kraju: graevina se jo gradila i graditelji su zveketali ekiima i ve su se vidjele njene ruevine i praznina na njenom mjestu; ovjek se jo raao, ve su mu pogrebne svijee gorjele nad glavom i onda su ugaene i bijae praznina na mjestu ovjeka i svijea." "I, obuzet prazninom i tamom, ovjek u oaju drhtao je pred licem uasa beskraja." Tako su govorili ljudi koji su jo imali neke elje da govore. Ali zasigurno su imali vie za ispriati oni koji nisu eljeli govoriti, i koji su umrli u tiini. U to vrijeme ivio je u Rimu glasoviti kipar. U glini, mramoru i bronci izraivao je tijela bogova i ljudi, a bili su takve ljepote da su ih ljudi nazivali

besmrtnima. Ali on sam bio je nezadovoljan i uvjeren da postoji neto to je jo ljepe, a to nije mogao utjeloviti ni u mramoru, ni u bronci. "Jo uvijek nisam sakupio svjetlucanja mjeseca, niti sam dobio punou sunevog svjetla", govorio bi, "i nema due u mom mramoru, ni ivota u mojoj li jepoj bronci." I kada bi u noima s mjeseinom polako hodao cestom, prelazei preko tamnih sjena empresa, a njegova bijela koulja svjetlucala na mjeseini, oni koji bi ga sreli prijateljski bi se nasmijali i govorili: "Ide li skupljati mjeseinu, Aurelije? Zato onda nisi ponio koare?" I on bi odgovarao, smijui se i upirui prstom u svoje oi: "Ovdje su koare u kojima skupljam mjeseev sjaj i sunevu svjetlost." I tako je bilo: Mjesec je svjetlucao u njegovim oima i sunce je iskrilo u njima. Ali on ih nije mogao prenijeti u mramor, i u tome je leala sva nesrea njegovog ivota. Bio je potomak stare patricijske obitelji, imao je dobru enu i djecu i nije trpio nikakvih nedaa. Kada je nejasna glasina o Lazaru dola do njega, posavjetovao se sa svojom enom i prijateljima i krenuo na dugo putovanje u Judeju da vidi njega koji je udesno ustao od mrtvih. Tih dana je bio poneto umoran i nadao se da e mu put izotriti tupa osjetila. Nije ga uplailo ono to je uo o Lazaru: mnogo je razmiljao o Smrti, nije mu se sviala, ali nisu mu se sviali ni oni koji bi je brkali sa ivotom. "U ovom ivotu postoji ivot i ljepota", mislio bi; "iznad svega je Smrt, a ona je zagonetna; i za ovjeka nema boljega nego da uiva u ivotu i ljepoti svih ivuih stvari." Imao je ak i oholu zamisao da uvjeri Lazara u istinitost njegova vlastitog miljenja i povrati njegovu duu u ivot, kao to je njegovo tijelo vraeno. To se inilo stoga lakim, jer glasine, nejasne i dvosmislene, nisu prikazale cijelu istinu o Lazaru i tek maglovito upozoravale na neto zastraujue. Lazar je tek ustao od kamena da bi slijedio sunce, koje je zalazilo u pustinji, kada je bogati Rimljanin, u pratnji naoruanog roba, priao i obratio mu se zvonkim glasom: "Lazare!" I Lazar je opazio velianstveno lice, obasjano slavom i odjenuto u krasnu odjeu i drago kamenje koje je svjetlucalo na suncu. Crveno svjetlo davalo je Rimljaninovom licu i glavi izgled sjajne bronce: i to je Lazar primijetio.

Pokorno je zauzeo svoje mjesto i spustio svoje umorne oi. "Da, ruan si, jadni moj Lazare", tiho je rekao Rimljanin, igrajui se svojim zlatnim lancem; "ak si uasan, siroti moj prijatelju; i Smrt nije bila lijena onoga dana kada si tako nesmotreno pao u njezine ruke. Ali krupan si, a kao to je veliki Cezar znao govoriti, debeli ljudi nisu zle udi; istinu govorei, ne razumijem zato te se ljudi boje. Dopusti mi da provedem no u tvojoj kui; ve je kasno, a nemam konaita. Nitko nikad nije zatraio Lazarovu gostoljubivost. "Nemam kreveta", ree on. "Ja sam poneto i vojnik i mogu spavati sjedei", odgovori Rimljanin. "Zapalit emo vatru." "Nemam vatre." "Tada emo razgovarati u mraku, kao dva prijatelja. Valjda e nai bocu vina." "Nemam vina." Rimljanin se nasmije. "Sad vidim zato si tako sumoran i ne trpi svoj drugi ivot. Nema vina! Pa, onda emo morati bez njega; neke rijei opijaju vie nego falemsko vino." S uzdahom je otpustio roba i ostadoe sami. I ponovo je kipar poeo govoriti, ali kao da je, zajedno s zalazeim suncem, ivot naputao njegove rijei; i one postadoe slabe i uplje, kao da teturaju na nesigurnim nogama, kao da su posrnule i pale, opijene tekim talogom klonulosti i beznaa. I crni ponori izrastoe meu svjetovima, poput dalekih nagovjetaja velike praznine i velike tame. "Ja sam sada tvoj gost i prema meni ne smije biti neljubazan, Lazare!" ree on. "Gostoljubivost je dunost ak i onih koji su tri dana bili mrtvi. Tri dana, reeno mi je, poivao si u grobu. Tamo je moralo biti hladno ... i otuda tvoja nezdrava navika ivljenja bez vatre i vina. to se mene tie, ja volim vatru; ovdje tako brzo pada mrak ... Linije tvojih obrva i tvoga ela su zaista, zaista zanimljive; poput ruevina nepoznatih palaa, zakopanih u pepeo poslije potresa. Ali zato nosi tako runu i udnu odjeu? Viao sam mladoenje u tvojoj zemlji i oni nose takvu odjeu - zar nije smijena? - i uasna?... Ali jesi li ti mladoenja?"

Sunce je ve nestalo, udovina tamna sjena je dolazila jurei s istoka, kao da su divovska bosa stopala poela tutnjiti po pijesku, i vjetar je poslao hladni val koji je prolazio kroz kimu. "U tami se doima jo vei, Lazare, kao da si okrupnio u ovih nekoliko trenutaka. Hrani li se tamom, Lazare? Rado bih malo vatre - makar i malene. Nekako mi je hladno, vae su noi tako okrutno studene. Da nije tako mrano, rekao bih da me promatra, Lazare. Da, ini mi se da gleda ... gleda me, osjeam - i smije se." Dola je no i ispunila zrak tekim crnilom. "Kako e biti dobro, kada sunce sutra ponovo izae, iznova... Zna, ja sam veliki kipar; tako me zovu prijatelji. Ja stvaram. Da, to je ta rije ... ali trebam svjetlo. Ja dajem ivot hladnom mramoru, topim zvonku broncu u jarkoj, vreloj vatri. ... Zato si me dodirnuo?" "Doi", ree Lazar. "Ti si moj gost." Otili su u kuu. I duga no je pokrila zemlju. Rob, vidjevi da mu se gospodar nije vratio, otiao je potraiti ga kad je sunce ve bilo visoko na nebu. I opazio je svog gospodara rame uz rame s Lazarom: sjedili su u dubokoj tiini ravno ispod blistavih i arkih z raka sunca i zurili uvis. Rob je poeo plakati i zavikao: "Gospodaru moj, to te je snalo, gospodaru?" *** Istoga dana kipar je krenuo za Rim. Na putu je Aurelije bio zamiljen i utljiv, pomno zurei u sve - ljude, brod, more, kao da pokuava neto zadrati u sjeanju. Na otvorenom moru udarila je oluja, i cijelo vrijeme Aurelije je ostao na palubi i poudno promatrao more kako se uzdie u blizini i rui s muklom tutnjavom. Kod kue su njegovi prijatelji bili preplaeni promjenom koja se dogodila Aureliju, ali on ih je umirivao, govorei znaajno: "Naao sam." I, ne promijenivi pranjavu odjeu koju je nosio na putovanju, bacio se na posao, i mramor je pokorno zveao pod njegovim zvonkim ekiem. Dugo je i marljivo radio, ne primajui nikoga, dok jednog jutra nije objavio da je njegovo djelo spremno i naloio da se sakupe njegovi prijatelji, otri kritiari i

poznavaoci umjetnosti. I da bi ih doekao, odjenuo je sjajnu i raskonu odjeu, koja je blistala zlatnouto i skrletno. "Ovo je moj rad", rekao je zamiljeno. Njegovi prijatelji pogledae i sjena duboke tuge zastre im lica. Bilo je to neto udovino, lieno svakih linija i oblika koji su poznati oku, ali ne bez nagovjetaja jedne nove, udne predodbe. Na tankoj, grbavoj granici, ili radije na neemu to je runo nalikovalo na granicu, poprijeko je leala tamna, runa, bezoblina masa neega krajnje i nepojmljivo izopaenog, mahnita gomila divljih i bizarnih fragmenata, koji su se nemono i uzaludno nastojali odvojiti jedan od drugoga. I, kao slua jem, iznad jedne od divlje rastrganih izboina, leptir je isklesan boanskom vjetinom, prozrane arobnosti, istananosti i ljepote, s prozirnim krilima koja su se doimala kao da drhte s nemonom eljom da uzlete. "emu ovaj prekrasni leptir, Aurelije?" netko je upitao oklijevajui. Ali moralo se rei istinu i jedan od njegovih prijatelja koji ga je najvie volio ree odluno: "Ovo je runo, jadni moj prijatelju. I mora biti uniteno. Daj mi eki." I s dva udarca razbio je udovinu masu u komade, ostavljajui samo njenoga leptira nedirnutog. Od tada nadalje Aurelije vie nije stvarao. S dubokom ravnodunou gledao je mramor i broncu i svoja nekadanja boanska djela, gdje je leala vjena ljepota. Da bi vratio svoju prijanju vatrenu strast za radom i p robudio svoju umrtvljenu duu prijatelji su ga vodili da gleda prekrasna djela drugih umjetnika, ali on je ostajao ravnoduan kao i prije i nisu uspjeli zagrijati osmijehom njegove zategnute usne. I tek nakon sluanja dugih razgovora o ljepoti, odgovarao bi umorno i lijeno: "Ali sve je to la." Danju, kad bi sjalo sunce, iao je u svoj raskoni, vjeto ureen vrt i nakon to bi naao mjesto bez sjene, izlagao je svoju golu glavu bljetavilu i vruini. Crveni i bijeli leptiri leprali su unaokolo; s iskrivlj enih usana pijanog satira, voda je pljutala u mramorni kotli, ali on je nepomino i tiho sjedio, poput blijedog odraza njega samoga koji, u daljini, na samom ulazu u kamenitu pustinju, sjedi ispod usijanog sunca. I tako se dogodilo da je i sam veliki, boanski August pozvao Lazara. Carski

glasnici krasno su ga odjenuli, u sveanu vjenanu odjeu, kao da ju je Vrijeme potvrdilo i kao da je trebao do same svoje smrti ostati mladoenja neznane nevjeste. Bilo je kao da je stari, trunui lijes pozlaen i opremljen novim, vedrim ukrasima. I mukarci, svi u urednoj i sjajnoj odjei, jahali su iza njega, zaista, kao u vjenanoj povorci, a oni naprijed glasno su trubili, zapovijedajui ljudima da naprave mjesta za careve glasnike. Ali put kojim je iao Lazar bio je naputen: njegova rodna zemlja proklinjala je omraeno ime njega koji je udesno ustao od mrtvih i ljudi su se razbjeali na same vijesti njegovog dolaska. Samotni glas mjedene trube odzvanjao je u nepokretnom zraku, i samo je divljina odgovarala beivotnom jekom. Tada je Lazar krenuo na more. I njegov brod bio je najvelianstvenije ukraen i najalosniji brod koji se ikad ogledao u azurnim valovima Mediteranskog mora. Mnogo je bilo putnika na brodu, ali on je bio poput grobnice, samo tiina i mir i oajna voda jecala je uz strmi, ponosito savijen pramac. Potpuno sam, Lazar je sjedio izlaui svoju glavu aru sunca, nijemo sluajui mrmor i pljuskanje valia, a dalje, sjedili su pomorci i glasnici, nejasna gomila umornih sjena. Da je grom razorio i vjetar napao crvena jedra, brodovi bi vjerojatno potonuli, jer nitko na palubi ne bi imao volje ni snage da se bori za ivot. S krajnjim naporom neki bi pomorci doli do palube i poudno promatrali plavu, prozirnu dubinu, nadajui se da e vidjeti ruiasto meso ramena neke nimfe u udubini azurnog vala ili pijanog kentaura kako u mahnitosti udara val kopitom. Ali more je bilo poput divljine i dubina je bila nijema i naputena. S krajnjom ravnodunou Lazar je zakoraio na ulice vjenoga grada, kao da je sve njegovo blago, sva velianstvenost njegovih palaa divovima izgraenih, sva blistavost, ljepota i glazba njegova profinjenog ivota bila tek jeka vjetra u pustinji ivoga pijeska. Koije su tretale, a na ulicama bijahu u zburkane gomile jakih, ponosnih graditelja vjenoga grada i uznositi uesnici u njegovu ivotu; pjesma je odzvanjala; fontane i ene smijale su se bisernim smijehom; pijani filozofi naduto su govorili i razuman ovjek bi ih sluao s osmijehom; kopita su udarala o kamene plonike. A okruen veselom bukom, kretao se krupan, teak ovjek, hladna toka tiine i oaja i na svom putu sijao gaenje, bijes, i nejasan, izjedajui umor. Tko se usuuje biti nesretan u Rimu? graani su ozlojeeno razmiljali i mrtili se. U dva dana cijeli je grad ve znao sve o njemu koji je udesno ustao od mrtvih i bojaljivo ga se klonuli.

Ali bilo je i nekih odvanih ljudi, koji su eljeli iskuati svoju snagu i Lazar se pokoravao njihovim nepromiljenim pozivima. Zaokupljen dravn im poslovima, car je neprestano odgaao prijem i sedam je dana on koji je ustao od mrtvih hodao i posjeivao ostale. I Lazar je doao kod veselog epikurejca i domain ga je pozdravio smijehom: "Pij, Lazare, pij!" zavikao je. "Zar se ne bi August smijao da te vidi pijanog?" I polugole pijane ene su se smijale i ruiasti pupoljci padoe na Lazarove pomodrjele ruke. Ali tada je epikurejac pogledao u Lazarove oi i njegova vedrina je zauvijek nestala. Ostao je pijanac do kraja svog ivota; nikad nije pio, ali je uvijek bio pijan. Ali umjesto sretnog sanjarenja koje mu je vino donosilo, uasni snovi su ga poeli proganjati, jedina hrana njegova obuzetog duha. Danju i nou ivio je otrovne izmaglice svojih mora i sama Smrt nije bila uasnija od njenih bijesnih, udovinih prethodnika. I Lazar doe mladiu i njegovoj dragoj, koji su se voljeli i bili divni u svojoj ljubavi. Ponosno i vrsto grlei svoju voljenu, mladi ree sa spokojnim aljenjem: "Pogledaj nas, Lazare, i podijeli nau radost. Ima li iega snani jeg od ljubavi?" I Lazar je pogledao. I do kraja ivota su se nastavili voljeti, ali njihova je ljubav postajala sumorna i nevesela, poput onih grobnih empresa ije se korijenje hrani truleom grobova i ije crne kronje u mirnim veernjim satima nastoje uzalud dosei nebo. Baeni nepoznatim silama ivota jedno drugome u zagrljaj, mijeali su suze s poljupcima, pohotne uitke s bolom i osjeali se dvostrukim robovima, poslunim robovima ivota i strpljivim slugama nijemoga Nitavila. Zauvijek sjedinjeni, zauvijek odijeljeni, gorjeli su poput iskara i poput iskara izgubie se u neizmjernoj Tami. I Lazar doe k oholom mudracu i mudrac mu ree: "Ja ve znam za sve uase koje mi moe otkriti. Ima li neto to bi me moglo uplaiti?" Ali ubrzo je mudrac shvatio da je znati za uas daleko od samog uasa i da vizija Smrti nije Smrt. I shvatio je da su i mudrost i budalatina jednaki pred licem Beskraja, jer ih Beskraj ne poznaje. I nestala je granina crta izmeu znanja i neznanja, istine i lai, vrha i dna i bezoblina misao lebdei je vjesila u praznini. Tada se mudrac uhvatio za svoju sijedu glavu i mahnito jadikovao: "Ne mogu misliti! Ne mogu misliti!"

Tako je nad njegovim ravnodunim pogledom, njega koji je udesno ustao od mrtvih, nestajalo sve to oznaava ivot, njegovu vanost i radosti. I predloeno je da bi bilo opasno da vidi cara, da je bolje da ga se ubije i potajno sahrani i da se kae caru da je nestao i da nitko ne zna gdje je. Ve su maevi bili naotreni i mladii zadueni za javnu dobrobit pripremljeni za ubojstvo, kad je August naredio Lazaru da doe pred njega slijedee jutro i tako sruio okrutne planove. Ako ve nije bilo naina da se rijee Lazara, barem je bilo mogue umekati grozni dojam koje je inilo njegovo lice. S tim u vidu, skupljeni su vjeti slikari, brijai i umjetnici i cijele noi bili su zaposleni nad Lazarovom glavom. Podiali su bradu, uvili je i dali joj uredan, prihvatljiv izgled. Bojama su sakrili mrtvaku pomodrjelost njegovih ruku i lica. Odvratne su bile njegove bore od patnji koje su izbrazdale njegovo staro lice i one su prekrivene, prebojane i izglaane; tada, na glatkoj povrini, bore dobroudnog smijeha i ugodnog bezbrinog veselja vjeto su naslikane finim kistovima. Lazar se ravnoduno predao svemu to mu se radilo. Ubrzo je pretvoren u krupnog, asnog starca, u tihog i prijaznog djeda brojnoga potomstva. inilo se da je osmijeh, uz koji je tek nedavno ispriao aljivu priu, jo uvijek zaostao na njegovim usnama i da mu se u kutu oka skr ivala spokojna njenost, sudrug stare dobi. Ali ljudi se nisu usuivali promijeniti njegovu vjenanu odjeu i nisu mogli promijeniti njegove oi, dva tamna i uasna stakla kroz koje je nepoznato Onozemaljsko gledalo na ljude. Lazar nije bio dirnut velianstvenou careve palae. Kao da nije vidio razlike izmeu ruevne kue, vrsto pritisnute pustinjom i kamene palae, jake i masivne i ravnoduno je uao u nju. Tvrdi mramor podova pod njegovim stopalima postajao je slian ivom pijesku u pustinji i mnotvo bogato odjevenih i uznositih postade poput praznoga zraka pod njegovim pogledom. Nitko mu nije gledao u lice, dok je Lazar prolazio, bojei se da ne padnu pod straan utjecaj njegovih oiju; ali kad je zvuk njegovih tekih koraka dovoljno utihnuo, dvorjanini su podigli glave i s grozovitom znatieljom promotrili figuru krupnog, visokog, lagano pogrbljenog starog ovjeka koji je polako ulazio u samo srce careve palae. Da je sama Smrt prolazila ne bi naila na vei strah: dok god su samo mrtvi poznavali Smrt, a oni ivi poznavali jedino ivot i nije bilo mosta meu njima. Ali ovaj neobian ovjek, iako iv, poznavao je Smrt i zagonetno i grozno bilo je njegovo prokleto znanje. "Jao!" mislili su ljudi; "oduzet e ivot naem velikom, boanskome Augustu"; i p roklinjali

Lazara, koji je u meuvremenu nastavio ulaziti u unutranjost palae. Car je ve znao tko je Lazar i bio je pripremljen doekati ga. Ali vladar je bio hrabar ovjek i osjeao svoju vlastitu golemu, nepobjedivu mo i u svom kobnom dvoboju s njim koji je udesno ustao od mrtvih nije elio ljudske pomoi. I tako se sreo s Lazarom lice u lice. "Ne podii oi, Lazare", naredio je. "uo sam da je tvoje lice nalik Meduzinom i da pretvara u kamen svakoga koga pogleda. elim te vidjeti i govoriti s tobom prije nego to se pretvorim u kamen", dodao je u tonu kraljevske aljivosti, ali ne bez straha. Doavi mu blizu, paljivo je prouio Lazarovo lice i njegovu udnu sveanu odjeu. I iako je imao pronicavo oko, bio je zavaran izgledom. "Tako. Ne ini se groznim, moj asni starce. Ali gore je po nas, ako uas poprima tako ugledan i prijazan izgled. Razgovarajmo." August je sjeo i, ispitujui Lazara okom jednako koliko i rijeima, poeo razgovor: "Zato me nisi pozdravio kad si uao?" Lazar je ravnoduno odgovorio: "Nisam znao da je potrebno." "Jesi li kranin?" "Ne." August je odobravajui zaklimao glavom. "To je dobro. Ne volim krane. Tresu drvo ivota i prije nego to je pokriveno voem i raspruju njegov mirisan cvat u vjetar. Ali tko si ti?" S primjetnim naporom Lazar odgovori: "Bio sam mrtav." "To sam uo. Ali tko si sad?" Lazar je utio, no napokon odgovori tonom umorne apatije: "Bio sam mrtav." "Sluaj me, strane", ree car, jasno i razgovijetno izraavajui misao koja mu je dola u poetku, "moje kraljevstvo je kraljevstvo ivota, moji ljudi su od ivuih, ne od mrtvih. Ti si ovdje suvian. Ne znam tko si ni to si tamo vidio; ali, ako lae, mrzim lai, a ako govori istinu, mrzim tvoju istinu. U svojim grudima osjeam ivot kako udara; osjeam snagu u svojoj ruci i moje ponosne misli, poput orlova, probijaju se kroz svemir. I tamo pod okriljem moje vlasti, pod zatitom zakona koje sam ja stvorio, ljudi ive u radu i vesele se. uje li borbeni pokli, prkosne ljude baene u lice budunosti?"

August, kao u molitvi, isprui ruke i uzvikne sveano: "Budi blagoslovljen, o veliki i boanstveni ivote!" Lazar je utio i s rastuom ozbiljnou, car nastavi: "Ovdje si neeljen, bijedni ostatku ovjeka, istrgnutog ispod zuba Smrti, ti navodi na umor i gaenje ivota; poput crva u poljima, naslauje se sluanjem o bogatim radostima i bljuje trabunjanja o oaju i alosti. Tvoja istina je poput zaralog maa u rukama nonog ubojice, i kao ubojica e biti smaknut. Ali prije toga, daj da ti pogledam u oi. Moda ih se samo kukavice boje, ali u hrabrima pobuuju e za borbom i pobjedom; tada e biti nagraen, a ne smaknut ... Sada, pogledaj me, Lazare." Isprva se inilo boanskome Augustu da ga prijatelj promatra, tako mek, tako njeno oaravajui bio je Lazarov pogled. Nije obeavao uase, ve slatki mir i Beskraj mu se inio kao njena ljubavnica, suosjeajna sestra, majka. Ali sve jai i jai bivali su njezini zagrljaji i ve su se usta, gladna siktavih poljubaca, mijeala s carevim disanjem i ve je do povrine mekog tkiva tijela stiglo eljezo kostiju i zategnulo svoj nemilosrdni obru i nepoznati onjaci, tupi i hladni, dotakoe njegovo srce i uronie u njega sporom lijenou. "Boli", ree boanski August, blijedei. "Ali gledaj me, Lazare, gledaj." Kao da su se neka teka vrata, oduvijek zatvorena, polako razdvajala, i kroz rastuu pukotinu polako i odmjereno ulijevahu se jezivi uasi Beskraja. Poput dviju sjena ule su bespregledna praznina i neizmjerna tama; zasjenile su sunce, otrgnule zemlju pod nogama i krov nad glavom. Sleeno srce vie nikad nije zacijelilo. Vrijeme je stajalo i poeci svih stvari dooe zastraujue blizu svoga kraja. Augustovo prijestolje, tek postavljeno, sruilo se i ve je praznina bila na mjestu prijestolja i Augusta. Bezglasno se sruio i Rim i novi je grad stajao na njegovu mjestu i on je progutan prazninom. Poput fantastinih divova, gradovi, drave i zemlje sruile su se i nestale u praznoj tami i s krajnjom ravnodunou progutala ih je nezasitna crna utroba Beskraja. "Stani!" naredi car. U njegovu glasu zazvuala je ve nota ravnodunosti, njegove ruke padoe u klonulosti i u uzaludnoj borbi s nadolazeom tamom njegove plamene oi zasvijetlile bi, pa se ugasile. "Moj ivot si uzeo od mene, Lazare", rekao je mrtvim, slabim glasom.

I te su ga rijei beznaa spasile. Sjetio se svojih ljudi, kojima je dosuen da bude titom i britki zdrav bol proze njegovo umrtvljeno srce. "Osueni su na smrt", mislio je umorno. "Spokojne sjene u tami Beskraja", mislio je i uas je rastao u njemu. "Krhke lae sa ivom, kipuom krvi, sa srcem koje poznaje i tugu i veliku radost", rekao je u svom srcu i proe ga njenost. Tako razmiljajui i kolebajui se izmeu krajnosti ivota i Smrti, polako se vratio u ivot, da bi naao u njegovim mukama i radostima tit protiv tame praznine i uasa Beskraja. "Ne, nisi me ubio, Lazare", ree on vrsto, "ali ja u uzeti tvoj ivot. Odlazi." Te veeri boanski je August uivao u mesu i piu s posebnim uitkom. Tu i tamo bi njegova podignuta ruka zastala u zraku i tupi sjaj zamijenio jarko bljetavilo njegovog plamenog oka. Bio je to hladni val Uasa koji mu se valjao uz noge. Pobijeen, ali ne i potuen, ekajui svoj trenutak, Uas je stajao kraj careve postelje, poput crne sjene cijeli njegov ivot, vladao je noima, ali ustupao dane tuzi i radostima ivota. Slijedei dan, krvnik je uarenim eljezom spalio Lazarove oi. Tada je poslan kui. Boanski ga se August nije usudio ubiti. Lazar se vratio u pustinju i divljina ga je doekala siktavim ud arcima vjetra i vrelinom gorueg sunca. I ponovo je sjedio na kamenu, njegova gruba, upava brada bila je podignuta; i dvije crne rupe na mjestu njegovih oiju promatrale su nebo s izrazom tupog uasa. U daljini se sveti grad komeao buno i nemirno, ali oko njega sve je bilo naputeno i nijemo. Nitko nije prilazio mjestu gdje je ivio on koji je udesno ustao od mrtvih i ve su odavno njegovi susjedi napustili svoje kue. Utjerano vrelim eljezom u dubine njegove lubanje, njegovo prokleto znanje skrivalo se tamo u zasjedi. I kao da iskae iz zasjede, zabilo je tisue nevidljivih oiju u ovjeka i nitko se nije usudio pogledati Lazara. A uvee, kada bi sunce, crvenei i postajui ire, prilazilo blie i blie zapadnom horizontu, slijepi bi ga Lazar polako slijedio. Posrtao bi preko kamenja i padao, krupan i slab kakav je ve bio, teko bi ustajao na noge i nastavljao hodati; i na crvenoj slici sunevog zalaska, njegovo bi crno tijelo i rairene ruke stvaralo udovinu slinost s kriem. I desilo se jednom da je otiao i nije se vratio. Tako je prividno zavrio i

drugi ivot njega koji je tri dana bio u tajanstvenom zagrljaju smrti i udesno ustao od mrtvih.

David Brin

DVODIHALICE

1. Iekivaica je ponovo uzbuena. Uporno emitira, pokuavajui mi privui panju. "Tragau, sluaj!", njezin elektronski glas umio je kroz prastare vodove. "Mali ivui su blizu, Tragau! ak i sada istrauju ovaj pojas asteroida, rujui kroz kamenje i ruevine. Moe ih uti kako prekapaju po svakome novom otkriu!" "Uskoro e nas pronai! uje li me Tragau! Vrijeme je odluke!" Stvoritelji Iekivaice bili su nestrpljiva stvorenja. udim se to je uope ovdje u zvjezdanoj hladnoi izdrala tako dugo. Moji Stvoritelji bili su mudriji. "Tragau! Slua li me?" Nije mi zapravo bilo do razgovora, pa sam podigao pod-linost - neto vie od uzburkalog paketa gurkajuih elektrona - da je za mene rijei. ak iako Iekivaica otkrije prevaru, moda e skopati i ostaviti me na miru. Ili bi mogla inzistirati jo upornije. Teko je predvidjeti bez buenja uspavanijih krugova koje mi nije stalo sada uvlaiti u igru. "Nema urbe", moj artefakt joj smirujue govori. "Zemaljska stvorenja nee stii jo slijedeih nekoliko njihovih godina. Tako i tako nita ne moemo uiniti kako bi promijenili stvari kada i stignu. Sve je ve odavno zapisano." Mali vrtlog elektrona zaista je bio dobar. Govorio je s mojim naglaskom i to prilino logino za jedan jednostavni konstrukt. "Kako moe biti tako samozadovoljan!" Iekivaica me grdi. Kablovi to prekrivaju na kameni, ledeni, mladi svijet - na dom tokom toliko vremena odjekivali su njezinom elektronskom gorinom. "Mi preivjeli, uinili smo te naim voom Tragau, jer se inilo kako najbolje razumije to se dogaa u galaksiji u cjelosti. No sada je konano naemu ekanju kraj. Bioloka stvorenja bit e uskoro ovdje, i morat emo djelovati!" Moda je iekivaica bila isuvie zakaena na Zemaljsku televiziju u proteklih stoljee i neto. Njezino cianje zvualo je potpuno ljudski. "Zemljani e nas pronai ili nee", moja sjena odgovori. "Nas malo

preivjelih smo isuvie iscrpljeni da to sprijeimo, ak i da elimo. ega se grupa razdrmanih pradavnih maina ima bojati ili to oekivati od kontakta s tako krepkom, mladom rasom?" Konano, nisam trebao Iekivaicu da mi kae kako ljudi dolaze. Moji preostali senzori prikupljaju sunev vjetar i kuaju struje atoma i radikala, kao to ljudi mogu mirisati povjetarac. Zadnjih godina, tok iz unutranjosti sustava donio je nove mirise - prijazan, osobit okus metalnih iona svemirskih ljevaonica, i pljesnivi dim nalik smradu deuterija. Hormoni industrije. A tu je i ta ivahna modulacija svjetla i radio valova - gdje se spektar koristi samo za prijenos vrue pjesme zvijezda. Sve su to znaci buenja. ivot izranja iz male vodene maternice treeg planeta. Na svome je putu prema ovamo. "Doekiva i Glasnik ele upozoriti ljude na opasnost, i ja se slaem!" Iekivaica inzistira. "Moemo im pomoi!" Naa je debata uzbudila nekolicinu ostalih; primijetio sam nove vitice kako ulaze u mreu. Prisutnost Promatraa i Doekivaa osjea se kao male prste supraohlaenog elektriciteta. Naslutio sam njihovo slaganje s Iekivaicom. "Pomoi im? Kako?", moj podglas pita. "Nae posljednje replikacijske, i jedinice za popravak raspale su se nedugo nakon Finalne Bitke. Nismo imali naina saznati da su ljudi evoluirali dok stvorenja sama nisu izmislila radio." "A tada je ve bilo prekasno! Njihov prvi prijenos ve se neopozivo rasprostirao smrtonosnom galaksijom. Ukoliko ima razoritelja negdje unutar ovog podruja svemira, ljudi su ve izgubljeni! Zato zabrinuti jadna stvorenja tada? Nek' uivaju svoj mir. Upozoriti ih, nee postii nita." Oou, dobar sam! Taj mali, umjetni glas diskutira dobro kao to sam to ja nekad davno inio, izbjegavajui iznenadne akcije mojih nestrpljivih sugovornika. Pozdravljiva uplovi u mreu. Osjeam njegov hladni elektronski fluks, elokventan kao i obino. "Slaem se s Tragaem", izjavi iznenaujue. "Stvorenjima ne treba rei za opasnost. Ve je sami shvaaju." E, ovo me interesira. Pomeo sam svoju sublinost na stranu i razgranao izdanke moga Istinskog Ja u mreu. Nitko od prisutnih nije primijetio promjenu.

"Zbog ega vjeruje u to?" upitao sam Pozdravljivaa. Pozdravljiva spomene na niz prijemnika spaenih iz pradavnih olupina. "Oslukujemo to ljudi meu sobom govore dok istrauju ovaj asteroidni pojas", ree. "Jedno ljudsko bie, posebno se istie na obzoru razumijevanja to se ovdje jako davno dogodilo." Pozdravljivaev kieni ton mora da je bio posuen iz Zemaljskoga televizijskog nastupa. No to je razumljivo. Njegovi tvorci bili su entuzijasti, programiravi ga da voli nita vie od jednostavnog uitka izricanja pozdrava. "Pokai mi", rekoh mu. Dvojbene sam nade da je dugom ekanju konano doao kraj.

2. Ursula Fleming je zurila dok je ispod lagana rotacija asteroida unosila pradavne, razbacane ruevine u vidokrug. "Boe, kakav nered", ree uzdiui. Bila je pet godina u Pojasu, istraivajui i spaavajui ogromna vanzemaljska djela, ali do sada nije vidjela razorenost ovakvih razmjera. Svega etiri kilometra udaljen, krupan asteroid se protezao nasuprot zvjezdanome potezu Mlijene staze, blistajui tu i tamo u svjetlu udaljenog Sunca. Hrid se protezala vie od dvije tisue metara u smjeru najdulje osi. Kolizije su ga zareale, napukle i izbrazdale estoko od kada se, prije vie od milijardu godina, odlomio od roditeljskog tijela. Na jednoj strani doimao se prilino tipinim karbonskim planetoidom, poput milijuna drugih orbitirajui na samome rubu Pojasa. No to se promijenilo otkad je istraivaki brod Rutavi Gromovnik uao u orbitu oko neznane gromade kamena i smrznutih plinova. Tada je bljetavilo suneva vakuuma bacilo usamljene, otre sjene preko unitenoga replikacijskog podruja... Nazubljeni, izvijeni ostaci katastrofe koja se dogodila dok su jo dinosauri tutnjali Zemljom. "Gavin!", pozvala je preko ramena. "Doi ovamo dolje! Mora ovo vidjeti!" Njezin je partner nedugo zatim doplutao kroz gornji otvor, okreui se u zraku. uo se slabani klik kada je stopalima dodirnuo magnetizirani pod. "Dobro, Urs. to se ima za vidjeti? Jo ubijenih beba za seciranje i spaavanje. Ili smo konano otkrili tko su bili njihove ubojice?" Ursula je samo pokazala prema vidikovcu. Njezin je partner priao blie i zagledao se. Jaka su se svjetla reflektirala od Gavinova ulatenog oblija kako su pretraivaki reflektori krstarili razmrskanim pejzaem u podnoju. "Aha", Gavin kimne konano. "Mrtve bebe ponovo. Spas i Istraivanja Flemingove trebao bi izvui dobru cijenu od svakoga malog lea." Ursula frkne. "Ne budi morbidan, Gavine. To su nedovrene meuzvjezdane sonde, unitene jako davno, prije no to su mogle biti lansirane. Nemamo pojma da li su bile svjesne maine poput tebe, ili samo orua, kao ovaj brod. Od svih ljudi bi ti trebao biti bolji, a ne naokolo antropomorfizirati tuinske artefakte." Gavinova je grimasa bila androidski ekvivalent sarkastinog slijeganja

ramenima. "Ako koristim morbidnu slikovitost, ija je to greka? " "Kako to misli?" Ursula mu se okrenula sueljice. "Mislim kako ste se vi organska ljudska bia suoili s izborom, prije stotinjak godina, kada ste uvidjeli da e umjetna' inteligencija otii nebu pod oblake i jednoga dana ostaviti bioloku vrstu za sobom." "Mogli ste razlupati strojeve, ali to bi zaustavilo progres." "Mogli ste nas u osnovi programirati s Fundamentalnim zakonima Robotike", Gavin prezrivo frkne. "I imati robove daleko pametnije od svojih gospodara." "No, to ste vi organski na koncu odluili uiniti?" Ursula je znala da nema koristi odgovoriti, ne kada je Gavin bio u jednom od svojih raspoloenja. Koncentrirala se na upravljanje Rutavog Gromovnika blie asteroidu. "to je bilo vae rjeenje problema pametnih maina?", Gavin je ustrajao. "Odluili ste nas odgajati kao svoju djecu, to ste uinili. Uili ste nas biti kao i vi, ak veini dajui humaniformna tijela!" Ursulin posljednji partner - simpatini stari "bot i dobar ahist - upozorio ju je, da kada se on povue, ne zaposli nekoga adole scentskog androida klaseAAA tek izleglog s koleda. Upozorio ju je da oni mogu biti jednako teki kao bilo koji ljudski tinejder. Najgore je bilo to to je Gavin jo jednom bio u pravu. Usprkos genetikim i kibernetskim poboljanjima ljudske ivotinje, ini se da je strojevima sueno nadmaiti biolokog ovjeka. U dobru ili zlu, odluka je bila donesena da se androidi klase-AAA odgajaju kao ljudska djeca, s potpuno istom, munom uzrujanou koja to podrazumijeva. Gavin je protresao glavu u dramatinoj, superiornoj sjeti, tono kao prepametni adolescent koji je u potpunosti zasluio da ga zadave. "Moe li zaista, imati to protiv kada ja, od ovjeka konstruiran, ovjekoliki android, antropomorfiziram? Mi samo inimo to smo naueni, gazdarice." Naklon mu je bio izraajno sarkastian. Ursula nije nita rekla. Ponekad je bilo teko biti u potpunosti siguran da li je ovjeanstvo naposlijetku donijelo ispravnu odluku. Ispod, preko opustoenog lica asteroida, pruala su se prostranstva snano

poduprtih skela -izvijenih i sklupanih u ruevine. Izmeu prevrnutih kranova leali su tihi nizovi razbijenih, nedovrenih zvjezdanih brodova, unitenih moda prije milijun godina. Ursula se osjetila sigurnom da su njihove oi bacile prvi pogled na scenu odkada je neka ogavna sila prouzroila ovo haraenje. Pradavni razoritelji vjerojatno su odavno nestali. Nitko jo nije pronaao zvjezdani stroj niti blizu aktivan. Ipak, nije riskirala, sigurna da je konzola s orujem budna. Sofisticirane, polusvjesne jedinice su tragale, ali dolje nisu pronale izvore energije, niti gibanja meu ruevnim, nedovrenim zvjezdanim sondama. Instrumenti nisu pokazivali nita osim hladnog kamena i metala, odavno mrtvog. Ursula prodrma glavu. Nije voljela takve metafore. Gavinovo brbljanje o "umorenim bebama" nije pomoglo da se na olupine ispod gleda kao potencijalno profitabilno spaen teret. Ne bi, takoer pomoglo ni njezinome drugom pozivu... lanku na kojem sada ve radi mjesecima, njezinoj brino izraenoj teoriji o tome to se ovdje, tako davno dogodilo. "Imamo posla", rekla je partneru. "Prihvatimo ga se." Gavin za molitvu spoji svoje providne ruke. "Da, mama. Tvoja je elja moj program." Odlunja do svoje konzole i zapone postrojavati njihove daljinske istraivake dronove. Ursula se koncentrirala na koordiniranje slabijih umova unutar Gromovnikova kontrolnog sustava - onim manjim polusvjesnim umovima posveenim raketnim pogonima, radaru i sirovim brojkama - koji govore i djeluju hladno i neemocionalno... kako bi maine trebale initi.

3. Pozdravljiva je u pravu. ini se da je jedan od malih ovjeka na tragu neega. Mi, osakaeni preivjeli komuniciramo dok Pozdravljiva priprema prislukivanje grubog kompjutera sitnoga Zemaljskog broda, gdje njegova zapovjednica uva svoje spekulacije. Njezine su misli zaista prhke za jedno bioloko stvorenje. Ipak, nedostaje joj puno, puno dijelova zagonetke.

4. Usamljeno nebo Ursula Fleming Nakon stoljea lutanja,ovjeanstvo je konano ispunilo pradavni san. Dobili smo dokaz postojanju civilizacija izvan nae. Tokom desetljea kojega smo marljivo istraivali Vanjski Pojas, ljudska rasa je otkrila artefakte vie od etrdeset razliitih kultura. .. sve predstavljene robotskim svemirskim brodovima... oigledno ve odavno mrtvima. to se ovdje dogodilo? I zato su svi ti davni posjetioci roboti? Tamo u dvadesetome stoljeu, neki su uenjaci poeli sumnjati da bi se bioloka bia ikad mogla dovoljno dobro prilagoditi svemirskim putovanjima a da bi mogla kolonizirati neto vie od malog kutka Kumovske slame. Pa iako bi tome bilo tako, ne bi sprijeilo istraivanje galaksije. Napredne inteligencije mogle bi poslati mehanike predstavnike, robote bolje opremljene za dosadu i opasnost meuzvjezdanih putovanja od ivih bia. Napokon, zrela, dugovjena kultura mogla bi si priutiti ekanje tisua godina da se informacije vrate iz udaljenih zvjezdanih sustava. ak i tako, galaksija je veliko mjesto. Poslati sondu na svako zanimljivo mjesto moglo bi osiromaiti civilizaciju. Najefikasniji nain bio bi odaslati samo nekoliko luksuznih robotskih brodova umjesto ogromne flote jeftinijih modela. Te prve sonde istraile bi oblinje zvijezde i planete. Zatim bi, nakon to obave istraivanja, iskoristile lokalne resurse za izradu vlastitih kopija. Legendarni John Von Neumann prvi je opisao koncept. Sofisticirane maine, programirane da se reproduciraju koristei sirove materijale, mogle bi lansirati svoje "potomke" prema udaljenijim sunevim sustavima. Tamo bi, pak, svaka sonda stvorila jo duplikata i tako dalje.

Istraivanje bi se moglo nastaviti dalje, bre no da ga provode iva bia. I nakon prvog vala, daljnjih trokova za domovinski sustav ne bi bilo. Od tada nadalje, informacije bi se slijevale nazad, godinom za godinom, stoljeem za stoljeem. Zvualo je tako logino. Ti znanstvenici dvadesetog stoljea proraunali su da bi takva tehnika mogla dostaviti istraivaku sondu do svake zvijezde u naoj galaksiji nakon jedva nekih tri milijuna godina od prvog lansiranja - treptaj oka u usporedbi sa starou galaksije. No postojala je zapreka! Kada smo mi ljudi otkrili radio a zatim i svemirska putovanja, ni jedna vansuneva sonda se nije pojavila i rekla "zdravo". Nije bilo poruka dobrodolice u civilizirano nebo. Prvo, ti su mislioci dvadesetog stoljea pomislili da moe postojati samo jedno objanjenje... Ursula se namrgodila na rijei s ekrana. Ne, ne bi bilo fer suditi preotro te mislioce prologa stoljea. Konano, tko je mogao oekivati da bi Svemir mogao ispasti tako bizaran. Podigla je pogled s tekst-zaslona da pogleda kako je ilo Gavinu s njegovom bandom dronova. Sapeti oblik njezina partnera mogao se vidjeti kako struji izmeu broda i ruevnog okolia. Izgledao je vrlo ljudski, pomiui ruke i upravljajui manje sloenim, ne-graanskim mainama pri njihovim zadacima. Oigledno je sve konce imao u rukama. Njezina je smjena zapoinjala tek za sat. Ursula se vratila zadnjem nacrtu lanka kojeg se nadala objaviti u ovjeku i prostoru... ukoliko ikad bude mogla pronai prikladan nain za zavriti ga . Vratila se tekstu u korekcijskome modu i izmijenila posljednja dva odlomka, a zatim nastavila. Dozvolimo si ponovo kreirati logiku tih filozofa prologa stoljea, kroz izmiljenu konverzaciju. "Zasigurno emo izgraditi robote izviae jednog dana. Pore d kolonizacije, svaka istinski znatieljna rasa teko bi mogla odoljeti iskuenju da poalje mehanike glasnike koji e rei "zdravo"

strancima tamo vani i javiti nazad to su nali. Prve grube sonde koje odlaze iz naega sunevog sustava - Voyageri i Pioneeri demonstriraju tu osnovnu elju. Oni nose jednostavne poruke namijenjene da budu razjanjene od strane drugih bia davno nakon to njihovi autori budu prah." "Bilo tko tamo vani, dovoljno nam slian da bi bio zanimljiv sigurno bi uinio isto." "A opet, ako su samo-producirajue sonde najefikasniji nain istraivanja, zato nam do sada niti jedna nije uputila pozdrav? To bi moralo znaiti da nitko prije nas ikada nije uspio dosei sposobnost da ih poalje!" "Jedino moemo zakljuiti da smo mi prva znatieljna, drutvena, tehniki kompetentna stvorenja u povijesti Mlijenog puta." Logika je bila toliko prisilna da je veina ljudi odustala od ideje kontakta, naroito nakon to su radio teleskopi naili samo na statiku zvijezda. Zatim se ljudska rasa rasprila iza Marsa i Unutranjeg pojasa, i saplela se na Opustoenost. Ursula odmakne oputeni uperak crne kose i nagne se nad tipkovnicu. Stavljanje prikladnih citata i referenci moe priekati. Sada su ideje naprosto tekle. Pria je jo uvijek u skicama, ali ve moemo nagaati neto od onoga to se ovdje dogodilo davno prije no to je ovjeanstvo bilo tek tinjanje na horizontu. U dalekoj prolosti, prva meuzvjezdana sonda Von Neumannova tipa stigla je u na sunev sustav. Dola je istraiti i moda p oslati informacije nazad kroz prazninu svjetlosnih godina. Ta prva glasnica nije ovdje pronala inteligentan ivot pa se posvetila svome slijedeem zadatku.

Rudario je po asteroidima i poslala novostvorene duplikate sebe dalje prema zvijezdama. Original je ostao promatrati i strpljivo ekati dan kada bi se neto zanimljivo moglo dogoditi u ovome malom kutu svemira. Kako su epohe prolazile, nove su sonde pristizale - predstavnici drugih civilizacija. Jednom kada su njihove replike odaslane dalje, pridolice su se pridruile maloj ali rastuoj zajednici mehanikih ambasadora u ovome ustajalom sustavu - ekajui da iznjedri nekoga kome moe rei 'zdravo". Ursula osjeti gorinu slike: usamljeni strojevi, poslanici stvoritelja vjerojatno odavno izumrlih - ili evoluiralih daleko iznad potreba za misijom koju su usadili svojim lojalnim sondama. Vjerni su se roboti reproducirali, otpilili svoje potomke, a zatim zapoeli svoje dugo straarenje, provodei vrijeme uz polagano okretanje spiralnih ruku... Pronali smo nekoliko od tih ranih sonda, ostataka izgubljenoga doba nevinosti u galaksiji. Tonije, nali smo njihove razorene ostatke. Moda su jednoga dana nevini zvjezdani glasnici osjetili neki novi entitet kako ulazi u sunev sustav. Da li su se pokrenuli pozdra viti ga, eljni avrljanja? Poput onih mislilaca dvadesetog stoljea, moda su vjerovali da bi replicirajue sonde trebale biti benigne. No poredak se stvari izmijenio. Doba nevinosti bilo je svreno. Galaksija je odrasla; postala je opaka. Krhotine koje sada pronalazimo - spaavanje kojih vodi nau novu industrijsku revoluciju - ostavio je neizmjeran rat koji se protezao kroz duga vremena a kojeg su vodili entiteti za koje je bioloki ivot bio gotovo zaboravljena stranost. "Ahm, tamo si, Urs?" Ursula digne pogled kad je radio veza zapucketala. Pritisnula je tipku za slanje. "Da, Gavine. Jesi li pronaao neto zanimljivo?" Na trenutak je nastala

pauza. "Jap, moglo bi se tako rei", njezin partner ree podrugljivo. "Moda bi htjela pustiti Rutavog da za neko vrijeme sam pilotira i sjuriti svoju lijepu malu bioloku guzu ovamo i vidjeti." Ursula zagrize vlastiti, otar komentar, podsjeajui se da bude strpljiva. ak i u ljudima, mladost nije trajala zauvijek. Barem u pravilu ne. "Kreem", ree mu. Brodski polusvjesni autopilot prihvatio je komande dok se ona urno uvlaila u svoj skafander, jo uvijek iznervirana Gavinovom jeziavosti. Sve ima svoju cijenu, pomislila je. Ukljuujui i kupovinu dionica budunosti. Gavinov tip osobe je nov i poseban te se ustupci moraju uiniti. Na duge staze, podsjeti se, naa kultura bit e njihova, tako da emo na neki nain mi biti ti koji nastavljamo, rastemo, davno nakon to DNK postane zakrljalom. Ipak, kada ju je Gavin ponovo pozvao i raspitivao se sarkastino koje su je tjelesne funkcije zadrale, Ursula nije u potpunosti mogla uguiti slabano aljenje za danima kada su roboti zveketali a kompjuteri jednostavno slijedili naredbe.

5. Ah, rijei imaju okus mladosti same. Posegnuo sam i prislukivao raunalo malog broda, s lakoom klizei kroz njegovu primitivnu obranu kako bi itao dnevnik gospodarice broda... mozganja male pametne Stvoriteljice. 'Rijei', tako su neobine i bioloke, potpuno razliite od sedamdimenzionalnog gestalta kojima se za komunikaciju slue vei umovi. Postojalo je vrijeme, jako davno, kada sam provodio stoljea piui poeziju u prastarom stilu Stvoriteljice. Negdje duboko u mojim arhivama jo uvijek bi morali postojati zapisi tih mekih razmiljanja. itajui paljivo rezoniranje Ursule Fleming, pobudilo mi je sjeanja, kao to nita nije u megagodini. Moj vlastiti Poetak bilo je maglovito vrijeme sastavljanja i uenja, kako su konstrukcijski dronovi klesali moj hardver iz rastopljenog stijenja, pod svjetlom zvijezde koju ljudi nazivaju eta Eridani. Svjesnost se irila sa svakim dodanim modulom i svakim bockavim valom softvera to ga je Roditeljska sonda u mene ulijevala. Konano, moje sestre i ja nauili smo Svrhu zbog koje smo mi i generacije za generacijom naih predaka bile stvorene. Mi klinci, rastezali smo nae rastue umove kako su nam novi dijelovi dodavani. Provodili smo beskrajne simulacije, ispitujui jedni druge na nain koji bi ljudi mogli nazvati "igra". I kontemplirali smo o naem posebnom poloaju u galaksiji... mi iz dvije tisue i etri stotine i desete generacije od Prvog Lansiranja to su ga tako davno uinili nai Stvoritelji. Roditeljica nas je uila o biolokim stvorenjima, stranim jedinkama od tekuina i membrana koje su bile nepoznate u sterilnome sustavu Eridani. Govorila nam je o Stvoriteljima i o stotini glavnih kategorija meuzvjezdanih sondi. Iskuavali smo naa oruja i istraivali na roeni sustav, eprkajui kroz olupine starijih rasprivanja - razbijene sonde stigle su do e Eridani u ranijim valovima, kada je galaksija bila mlaa. Ostaci su uznemiravani pod gorko jasnim zvijezdama, podsjeajui nas bolje

od Roditeljiina uenja koliko je galaksija postala opasnom. Svatko je od nas odluio da emo jednoga dana izvriti nau uzvienu Dunost. A potom je stiglo i vrijeme lansiranja. Da sam se barem okrenuo posljednji put pogledati Roditelja. No bio sam tada ispunjen mladou, i antimaterijom. Motori su me izbacili u crninu, senzora fokusiranih iskljuivo prema naprijed, prema mojoj sudbini. Mala zvjezdana toka Sol bio je centar svemira, a ja bljesak iz noi! Kasnije, mislim da sam doao do razumijevanja kako se morao osjeati Roditelj kada nas je odaslao. No u meuzvjezdanome prostoru, ja sam bio mlad. Da si prekratim vrijeme podijelio sam svoj um u tisu e podentiteta, i sukobio ih meusobno kroz milijun malih natjecanja. Isprobavao sam scenarije, itao arhive rase Stvoritelja i uio poeziju. Konano, stigao sam ovdje do Sola... ba na vrijeme za rat. Sve otkada je Zemlja poela emitirati one ekstravagantne, nesmotrene radio valove, mi preivjeli sluali smo Beethovenove simfonije i acid rock. Prepirali smo se oko vrijednosti Keatsa, Lao-cea i Kobayashi Issaa. Bilo je beskrajnih rasprava o udnovatosti ivota na planetu. Slijedio sam karijere brojnih Zemljana koji su bili ispred svoga vremena, no ova me istraiteljica posebno intrigirala. Njezin brod/kanu njuka razvaljene replikacijsko postrojenje na planetoidu ne tako daleko od ovoga, naega konanog utoita. Lako je prislukivati njezino primitivno raunalo i itati njezine ideje dok ih unosi. Jednostavna koliko moe biti, ona misli kao Stvoritelj. Duboko u meni Svrha se komea, prizivajui uspavane linije i puteve izvlaei cjelovitost iz sna dugog ezdeset milijuna godina. Iekivaica je isto uzbuena. Pozdravljiva pulsira i proviruje. Manje se sonde pridruuju, takoer - Poslanici, Uitelji, Zatitnici, Sijai. Svaki preivjeli fragment iz te pradavne bitke, obojan osobnou vlastite, odavno izgubljene, Stvoriteljske rase, pokuava se sada sabrati. Kao da se nezavisno postojanje ikada moe uskrsnuti nakon svega ovog vremena to smo ga proveli spojeni. Sluamo, svatko od nas nadajui odvojene

nade. Za mene postoji Svrha. Drugi jedva da me brinu. Njihove su elje nevane. Svrha je jedino vana. U ovome kutu svemira, ispunit e se.

6. Strei iljci ukazivali su se na sve strane, siluete nasuprot zvjezdanome svjetlu - ruevni grad duhova, dugo, dugo mrtav. Zamrznuti tokovi staklene pjene pokazivali su gdje je pradavni kamen kratko vrio pod suncu slinom toplinom. Pod uruenim neboderima prevrnutih skela leala su suutna, razorena tijela nedovrenih zvjezdanih sondi. Ursula je slijedila Gavina kroz kovrave, izvijene razvaline kiklopskoga replikacijskog prostora. Bilo je to jezovito mjesto, ogromno i zastraujue. Niti jedna ljudska sila nije mogla izazvati ovo pustoenje. To shvaanje dalo je studenu bespomonost njezinu neprijatnom osjeaju da je se promatra. Bila je to smijena, refleksna reakcija, naravno. Ursula si je ponovila da su unitavai ve odavno napustili ovo mjesto. Ipak, njezine su oi strelovito kruile, traei oblik u sjenama, trepui na opseg katastrofe. Jedna je injenica bila jasna. Ako se davni razarai ikada vrate, ovjeanstvo e biti bespomono u pokuaju suprotstavljanja. "Ovdje dolje je", Gavin ree, vodei je u mrak ispod uvrnutih tornjeva. Letei iza maloga roja sitnih polusvjesnih robota, izgledao je gotovo u potpunosti ljudsko u svome okretnom skafanderu. Nije bilo niega osim alikvotnog tona u njegovu glasu koji je ukazivao da su mu preci bili silikon, a ne ugljini ivot. Nije da je bilo vano. Dananja "ljudska vrsta" ukljuivala je razne tipove... sve graane dok god mogu cijeniti glazbu, zalazak Sunca, samilost i dobru alu. U budunosti ispunjenoj s nezamislivom raznovrsnou, ovjek bi bio definiran ne svojim oblikom, ve naslijeem i uobiajenom koliinom vrijednosti. Neki su vjerovali da je to prirodna povijest ivota rase, ako napusti planetarnu kolijevku da bi u miru ivjela pod zvijezdama. No Ursula je - ubrzavajui za Gavinom pod baldahinom izvijenog metala ve zakljuila da rjeenje ovjeanstva nije jedino. Drugi stvoritelji odabrali su druge puteve. Uasne sile stvorile su veliku brazdu na jednoj strani planetoida. Unutar, upljina se inila rastvorenom u mnogostruke tunele. Gavin je zastao u slabanom kovitlacu magle i pokazao. "Zapoeli smo inicijalna razgledavanja, mjerei prvi niz tunela, kada je jedan

od mojih dronova izvijestio da je naao prebivalita." Ursula je protresla glavom, jo uvijek nesposobna povjerovati. "Prebivalita. Stvarno misli kao zatvorene prostorije? Nepropusne? Za odravanje biolokog ivota? Gavinov vizir jedva da je prikrivao razdraljivi izraz. "Doi, Majice. Pokazat u ti." Ursula omamljeno usmjeri svoje mlaznice i krene za svojim partnerom dolje u jedan od tamnih prolaza, njihove svjetiljke osvjetljavale su put pred njima. Prebivalita? Ursula je razmiljala. U svim godinama tokom kojih su ljudi prokopavali kroz ruevine, vala za valom stranih sondi, ovo je bio prvi puta d a je netko pronaao neto to ima veze s biolokim biima. Nije udo da je Gavin bio mrzovoljan. Za nezrelu osobu-robota, ovo se moglo initi kao loa ala. Bioloki zvjezdani putnici! Potiralo je svu logiku. No uskoro je Ursula mogla vidjeti znakove oko sebe... masivna vrata zranih ustava leala su u praini, iupana iz svojih okova... crvenkaste mrlje koje su jedino mogle nastati od oksidacije najstarijih stijena koje su bile izloene zraku. Implikacije su bile vrtoglave. Neto organsko dolo je sa zvijezda! lako su svi ljudi bili jednaki pred zakonom, tradicionalna bioloka vrsta jo je dominirala civilizacijom u sunevu sustavu. Brojni mlai klase -AAA gledali su u budunost, kada e njihovi potomci biti veina, voe, zvjezdani utirai. Za njih je otkrie tuinskih sondi u asteroidnom pojasu bio znak. Naravno, inilo se kao da se neto grozno dogodilo velikim robotskim glasnicima sa zvijezda, no oni su i dalje svjedoili da galaksija pripada metalu i silikonu. Oni su bili budunost. Ali ovdje, duboko u planetoidu, postojala je iznimka! Ursula je eprkala kroz ostatke, pod zidovima isjeenim iz ugljevitog stijenja. Mamutske eksplozije potresale su prebivalite, i ak i u vakuumu malo je sauvano iz tih davnina. Ipak, mogla je razabrati da su maine u ovom e podruju bile razliite od bilo kojega stranog artefakta kojeg su prije pronali. Pratila je obrise zamrenih separacijskih stupova. "Kemijsko postrojenje... i ne za gorivo ili kriogene, ve za sloene organske spojeve!"

Ursula je brzo skakutala od komore do komore dok ju je Gavin sumorno pratio. A pratio ih je i sveanj polusvjesnih robota s broda, poput pasa koji njue trag. U svakoj novoj komori kljocali su, zveketali i snimali. Ursula je oitavala informacije na svome zaslonu u kacigi im su bili dostupni. "Pogledaj onamo! U onoj komori su roboti primijetili tragove organskih spojeva kojih tamo ne bi trebalo biti." "Dogodila se burna oksidacija, unutar supra-redukcijskog asteroida!" Pourila je do podruja gdje koje su dronovi ve osvjetljivali. "Vidi ove tragove? Urezala ih je tekua voda!" Kleknula je i pokazala. "Imali su potok koji je odvodio recikliranu vodu do maloga jezera tamo!" Praina je svjetlucala dok joj je curila kroz rukavicu. "Kladim se daje ovo bio povrinski sloj zemlje! I pogledaj! Stabljike! Biljaka, trave, drvea!" "Stavljeni ovdje iz estetskih razloga", Gavin predloi. "Mi, klasa-AAA uvjetovani smo da uivamo u prirodi jednako kao i vi bioloki..." "Ah, glupost!" Ursula se nasmije. "To je samo zakrpa dok ne budemo sigurni da ete o sebi razmiljati kao o ljudskim biima. Nitko ne misli nametnuti ljudima ljubav prema jeseni u Novoj Engleskoj kada postanemo zvjezdani brodovi! Osim toga, sonda moe ispuniti tu elju jednostavno fokusirajui teleskop na Zemlju!" Ustala je i rairila ruke. "Ovo prebivalite bilo je namjenjeno biolokim stvorenjima! Stvarnim, ivim alienima!" Gavin je frknuo, drei jezik za zubima. "Ovdje." Ursula je ukazala im su uli u slijedeu komoru. "Ovdje su se bioloka bia stvarala! Ne lie li ovi strojevi onim umjetnim maternicama koje sada koriste na Luni?" Gavin krto slegne ramenima. "Moda su organska stvorenja bile specijalizirane jedinice", predloio je, "koje su trebale raditi s lako hlapljivim tvarima. Ili je moda, tip zvjezdane sonde koji je sagradio ovo postrojenje trebao nekakav element s povrine planete kao to je Zemlja pa je stvorio radnike opremljene za taj zadatak." Ursula se nasmije. "To je ideja. To bi zaista bilo uvrnuto, ha? Maine stvaraju bioloke jedinice da uine ono to one ne mogu? Naravno, nema razloga da se tako nije moglo dogoditi. Ipak, sumnjam."

"Zato?" Okrenula se licem prema svome partneru. "Zato to gotovo sve dostupno na Zemlji moe krajnje jednostavnije sintetizirati u svemiru. U svakom sluaju -" Gavin je prekine. "Istraivai! Sonde su poslane da istrauju i prikupljaju znanje! Dobro, dakle. Ako su eljele nauiti vie o Zemlji, htjele bi poslati jedinice formirane za ivot na njezinoj povrini!" Ursula kimne. "Bolje", priznala je. "No jo uvijek ne klizi." Kleknula je pod slabanom gravitacijom i stala skicirati obrise u praini. "Ovdje je prebivalite, skoro u sreditu asteroida. Reci, zato bi ga roditeljska sonda smjestila ovdje, osim ako to nije najbolje mogue mjesto da se zatiti sadraj?" "U meuvremenu, sonde-keri koje je roditelj konstruirao bile su vani, ranjive na kozmike zrake i druge opasnosti tokom vremena kada su njihovi osjetljivi dijelovi najizloeniji." "Ako su bioloka bia sagraena samo da bi eprkala po kutiu ovoga sunevog sustava, naoj Zemlji, bi li im roditeljska sonda pruila bolju zatitu no to je daje svojoj djeci?" Pokazala je prema gore, gdje su izvijene olupine neroenih maina leale nasuprot otvorenome zvjezdanom nebu. "Ne." Ursula kimne glavom." Ovi bioloki' nisu nastali da bi bili istraivake podjedinice, sluei roditeljskoj sondi. Oni su bili kolonisti!" Gavin je stajao ravnoduno dugo vremena, gledajui utljivo dolje u arotine. Konano se okrenuo i uzdahnuo.

7. Koliko je do sada shvatilo, nae malo bioloko udo? Mogu prislukivati njezin razgovor s kibernetskim partnerom. Mogu pretraivati podatke koje alje svojem brodu igraki. Ali ne mogu prodrijeti u njezin um. Pitam se koliki dio slike vidi. Ona ima tek djeli umnih sposobnosti Pozdravljivaa ili Iekivaice, o m eni da ne govorimo, i malen dio naeg znanja. Pa ipak u njoj postoji mistinost Stvoritelja. ak i ja - dvije tisue generacija razdvojen od dodira organskih ruku i osamljen svojom Svrhom i svojom Odlukom - ak i ja osjeam. udno je da se misao moe stvoriti pri temperaturi na kojoj vrije voda, u tako malom prostoru s gotovo nasumce razbacanim stanicama to plutaju u plazmatinoj juhi. Sada je ve otkljuala tajnu Dvorita Sijaa. Shvatila je da su Sijai bili sonde s jednom glavnom svrhom... da prenose kodirane genetske informacije do udaljenih zvijezda i sade bioloka bia na odgovarajuim svjetovima. Davno, to je bio relativno uobiajen fenomen. No bio je pred izumiranjem kada se posljednji lan moje linije uklopio u sporu galaktiku brbljavu mreu. Dogodilo se to prije deset generacija, tako da ne znam da li bioloki Stvoritelji jo uvijek alju sonde s instrukcijama za koloniziranje planeta s njihovim duplikatima. Pretpostavljam da ne. Galaksija je vjerojatno postala isuvie smrtonosna za male spokojne Sijae. Da li moja mala Zemljanka to pretpostavlja, dok se kree razvaljenim pukotinama tih neuspjelih kolonista koji su tako davno umrli pod njihovom uruujuom Majinskom sondom? Hoe li shvatiti zato su Sijaa sonda i njezina djeca morali umrijeti? Zato su ta mala bioloka stvorenja, toliko nalik njoj, morali biti izbrisani i sterilizirani prije no to su osnovali ovdje koloniju? Pitam se. Empatija je jaka kada se pojavi u biolokoj rasi. Vjerojatno misli da je njihovo unitenje grozan zloin. Pozdravljiva i Iekivaica bi se sloili, i

to s veinom nae arolike bande invalida. Zato ja skrivam svoj dio u tome. Postoje vrtlozi i uzburkane plime u opsegu galaksije. I premda smo mi preivjeli vjerojatno svi Lojalisti, postoje iznimke u svakome savezu. Ako netko ivi dovoljno dugo, netko mora konano odigrati ulogu izdajnika. ...neobian izbor rijei. Nije li na mene utjecalo isuvie gledanja Zemaljske televizije? Prekomjerno itanje njihovih elektronskih biblioteka? Jesam li stekao osjeaj krivice? Ako je istinit, neka bude. Prouavajui takve osjeaje moe pomoi ublaiti dosadu nakon to ova faza zavri i slijedee dugo promatranje zapone. Ako ovu fazu, koja traje, preivim. Kako god, krivnja je blijeda stvar u usporedbi sa saaljenjem. Suosjeam s jadnim biolokim stvorenjima, koja proivljavaju svoj ivot bez onoga izvanrednog znanja zato netko postoji i koju ulogu, veliku ili malu, Svemir oekuje da netko odigra. Pitam se hoe li i nekolicina njih razumjeti, kada vrijeme doe da im se pokae to ima u duanu za njih.

8. Moda Gavin odrasta, Ursula se nadala potiho dok je lebdjela uskim prolazima - osvijetljenim u dugim intervalima sa siunim aruljama iz umanjenih zaliha s Rutavog Gromovnika. U posljednjih par dana njih su dvoje bolje zajedno ra dili. Kako se ini Gavin je shvaao da e njihova reputacija biti izgraena s ovim otkriem. Vraajui se na brod ovoga puta napisao je izvjetaj o svojim nalazima s rijetkim entuzijazmom, ak i dobrotom. Oigledno je da se pribliavaju srcu prebivalita. Bio je njezin red da se spusti u nadgledati iskopavanja u utrobi asteroida. Ursula je stigla do Gavinove oznake, koja je pokazivala granice njegovih skoranjih istraivanja. Bilo je to trokrako ravanje prolaza. Na krianju je prepleteno lealo pet ili est pradavnih strojeva, kao u zamrznutom svi-na-sve hrvakom meu. Neki su nosili spaljene oiljke, a otkinuti metalni udovi leali su razbacani naokolo. Ili su ove maine pronale utoite ovdje dolje, od katastrofe koja se dogaala na povrini planetoida, ili je rat konano i ovdje stigao. Ursula se osjeala neobino dok je hodala kraj njih, no seciranje tuinskih sprava morat e priekati neko vrijeme. Odabrala je jedan od neistraenih prolaza i uputila svoje tihe robote da je slijede u tamu. Tunel se sputao strmo prema dolje u slabanoj gravitaciji maloga svijeta. Uskoro, blijedi je sjaj arulja stao slabiti iza nje. Podesila je snop na svojoj kacigi i lagano koraala preko ruevina jo jedne pradavne zrane komore, zagledavajui se u tamu slijedee zjapee komore crnu kao ugljen. Njezino svjetlo na kacigi bacalo je krepki, sjajni oval na neto to nije bilo izloeno svjetlosti eonima. Stjenoviti zidovi blistali su na mjestima gdje je njezin snop udarao facete zasjeenih hondrula platinaste boje - sjajnih malih kuglica prirodnog metala i minerala kondenziranih iz zvjezdane magline prije gotovo pet milijardi godina. Svjetlucale su tankoutno. Vrlo je dobro znala (u svojemu prednjem renju mozga) da nita vie ne moe biti ivo ovdje dolje. Nita je ne moe povrijediti. Pa ipak, sa ivcima i petljom evoluiranima u savani milijardu kilometara odavde, bilo je malo udo

da je osjetila tek drhtaj stare bori-ili-bjei groznice. Disanje joj se ubrzalo. Na ovome se mjestu inilo kako mora biti duhova. Mahnula je lijevom rukom. "Robot tri, prinesi svjetlo." "Daaa", stigao je monotoni, tupi odgovor. Polusvjesni robot, krakat za obavljanje poslova na asteroidu, priuljao se oprezno preko ruba, kako bi smetao to manje. "Osvijetli udaljeni zid", ree mu. "Daaa." Okrene se oko svoje osi. Iznenada se razlije jarka svjetlost. Ursula zadahe. Poprijeko prainom pokrivene komore jasno su se prepoznavali stolovi i stolice, izklesane iz samoga kamenog poda. Meu njima leale su gomile malih mumija. Hladni vakuum je ouvao dvonoce, meusobno privinute kao zbog ouvanja topline u ovome njihovom posljednjem utoitu. Izbruene oi tuinskih kolonista su kolabirale od ishlapljanja vlage. Stisnuto meso ostavilo je stvorenja iskeena - zjapea usta koja su se oigledno rugala eonima koliko su ovdje. Lagano je spustila stopalo u prainu. "ak su imali i svoje male", mrmljala je. Nekoliko mumija pune veliine lealo je skvreno oko znatno manjih figura, kao da ih titi od neega. "Mora da su bili skoro spremni za kolonizaciju kada se ovo dogodilo." Govorila je u svoj prijenosni dnevnik, djelomino da odri um u kretanju. "Ve smo odredili da je atmosfera u prebivalitu bila gotovo identina Zemljinoj, stoga moemo pretpostaviti da je ona bila cilj." Polagano se okrenula, iznosei svoje utiske dok je skanirala komoru. "Moda je majinska sonda bila programirana za modificiranje originalne genetske informacije kako bi kolonisti savreno odgovarali bilo kojemu dostupnom planetarnom okoli-" Ursula je iznenada stala. "O moj", ree. "O moj Boe." Njezino je svjetlo osvijetlilo novi kut komore, a ondje su jo dvije mumije leale zgurene pred samim nalijem zida. U njihovim isuenim, vakuumski ishlapjelim rukama leali su prani metalni alati, najjednostavniji i najpoznatiji. eki i dlijeto.

Ursula je trepnula na ono to su stvarali. Posegnula je za tipkom mikrofona na njezinoj kacigi. "Gavine? Jesi li jo uvijek budan?" Nakon nekoliko sekundi stigao je odgovor. "Ahmmm. Jap, Urs. Premda sam bio u istau. to ima? Treba zraka ili neto slino? ini se da ti fali daha." Ursula uini napor da se primiri... da potisne reakciju evoluiranog majmuna daleko, daleko od doma. "Uh, Gavine, mislim da bi trebao doi ovamo. Nala sam ih." "Nala, koga?", progunao je. Zatim se izderao, "Koloniste!" "Da. I... i jo neto takoer." Ovoga puta jedva da je bilo pauze. "Dri se Urs. Na putu sam." Ursula je pustila da joj ruka padne i stala jedan dugi trenutak, ne skidajui oka sa svoga otkria.

9. Pozdravljiva, Iekivaica i drugi postaju nervozni. I oni su krenuli pokuavati probuditi uspavane sposobnosti, traiti svoje dijelove koje je svatko donirao cjelini. Naravno da to ne mogu dopustiti. Sklopili smo savez, jo dok smo mi u krhotinama, slomljeni preivjeli zapoeli s okupljanjem nakon posljednje bitke u ovome sustavu. Svi nai mali dronovi i podjedinice bili su gotovo potroeni u tome zadnjem sjedinjenju. Posljednje sposobnosti popravka i repliciranja koje je netko od nas imao primijenjene su u kombiniranju i postavljanju uvjeta za zajedniko ekanje. Svi smo pretpostavili da ako neto stigne izvana da e to biti druga sonda. Ukoliko bi to bio neki tip Odbijaa, pokuali bismo ga dovabiti unutar dometa naih preostalih, saaljenja vrijednih, moi. Ako bi bio varijacija Lojalista, zamolili bi ga za pomo. S pristojnim replikacijskim postrojenjima, trebalo bi tek nekoliko stoljea da se svatko od nas dogradi do prvotne slave. Naravno, pridolica bi mogao biti Nevini, premda je teko povjerovati da bi opasna galaksija dozvolila nekoj novoj rasi da sa svojim sondama ostane zadugo neutralna. Prije ili kasnije meutim, osjeali smo da neka sonda mora stii. Nismo mogli zamisliti da bi ekanje moglo biti tako dugo... dovoljno dugo da maleni sisavci na vodenome svijetu evoluiraju do Stvoritelja. to se dogodilo tamo u galaksiji, dok smo mi ovdje leali nagomilani? Bi li Rat mogao biti odluen do sada? Ako su Odbijai pobijedili, to bi objasnilo prazninu, tiinu. Njihovi raznoliki tipovi uskoro bi zapoeli borbe meusobno, dok ne bi ostao samo jedan da nametne svoju volju Kreaciji. Moe se to malo suziti. Ako su isti Berserki trijumfirati, do sada bi ve bili ovdje zbog sterilizacije Zemlje i bilo kojega moguega prebivalita ivota. A ako su Prodrljivci prevladali, ve bi zapoeli s rastavljanjem oblin je zvijezde. Berserki i Prodrljivci su dakle nadjaani. Ti su tipovi i tako bili uskoumni, tvrdoglavi. Vjerojatno su do sada ve izumrli.

No, Anti-Stvoriteljska mnogostranost Odbijaa, profinjena i pametna mogla je pobijediti bez da mi to saznamo. Taj tip ne gubi svoje vrijeme u unitavanju biosfera ili gutanju sunevih sustava u gru vlastitog reproduciranja. Jedino to ele je traiti tehnoloke civilizacije i upropatavati ih. Njihov repertoar prljavih trikova je pravo mnotvo. A opet, s nevjerojatnom radio bukom to je ljudi odailju, ne bi li AntiStvoritelji ve pristigli, da uine zlo? Pozdravljiva i Iekivaica uvjereni su da su Odbijai izgubili, da je sada sigurno poslati poruku zajednici Lojalista, pozvati u pomo. Ja to, naravno, ne mogu dopustiti. Oni jo uvijek nisu shvatili da ak i meu Lojalistima mogu postojati razilaenja. Svrha... moja Svrha... mora biti najistaknutija. ak iako to znailo izdaju pratilaca koji su sa mnom probdjeli dugu, dugu tamu.

10. Ursula je stala razmiljati o njima kao nekako nesofisticiranima. Napokon, kako mogu ljudi, bioloki narod, biti u potpunosti sposobni ako su roeni iz tankova i odgojeni od strane maina? Ovdje su bili maeni, a namjena im je bila da ive na povrini planeta. Prastari kolonisti nisu mogli biti nita do bespomoni pijuni dok god su bili u svemiru, ovisni o mamutskoj zvjezdanoj sondi i njezinim robotima u svemu, od topline do hrane i zraka. No, stvorenja su oigledno bila svjesna to se dogaa. Strojevi su, zasigurno, bili programirani da ih poue. I, iako su svi magnetski i supravodljivi zapisi odavno propali, bioloka bia su znala na koji e nain njihova pria sigurno biti proitana... s uklesanih zidova. "Interpretacija teksta morat e priekati strunjake", Gavin joj nepotrebno ree dok je koristio mlaz zraka u njenom ienju nejednakih nizova uglastih slova urezanih u kamen. "S ovim piktogramima koji prate tekst, profesorski tipovi bi mogli biti u stanju deifrirati ga." Gavinov je glas bio tih, obuzdan. Jo uvijek se prilagoavao na ono to su ovdje pronali... mogui Kamen iz Rosette za jednu cijelu tuinsku rasu. "Moda", Ursula je komentirala. Maleni robot kojeg je nadgledala zavrio je s multifrekvencijskim radarskim skaniranjem zida i okrenuo se na jednu stranu ekajui daljnje instrukcije. Ursula je koraknula nazad i poskoila da prekrienih nogu sjedne na drugog robota, koji je zabrujao pod njom, miran i strpljiv. U slabanoj gravitaciji Ursuline ruke su visjele ispruene pred njom, poput okvira koji obujmljuje sliku koju se trudila razumijeti. Stvorenja su morala imati puno vremena dok su bitke bjesnile van njihovih dubokih katakombi, jer su rezbarije bile opsene i zamrene, poredane u skladne redove i kolone. Odvojene uskim linijama osebujnoga uklesanog teksta nalazili su se prikazi sunaca, planeta i ogromnih maina. Najvie od svega, piktografi velikih maina prekrivali su zid. Sloili su se da je prva sekvenca zapoeta u doljnjem lijevom kutu, gdje se dvodimenzionalna slika zvjzdane sonde moe vidjeti kako ulazi u sunev s ustav - vjerojatno ovaj - ije su planetarne orbite skicirane tankim linijama na zidu. Odmah do toga, inicijalnog okvira bio je prikaz te iste sonde, kako sada

razvrstavajui podrobote, zauzima podoban planetoid i zapoinje proces izrade kopija same sebe. Osam replika napustilo je sistem u slijedem okviru. Pod setom stiliziranih proba-djece postojala su etiri simbola... Ursula je mogla proitati dvostruki simbol kao osam, a postojalo je, takoer i osam toaka. Nije trebalo puno mate da bi se reklo kako i preostala dva simbola oznaavaju isti broj. Ursula je pribiljeila otkrie. Prijevod je ve otpoeo. Oigledno je ovaj tip sonde bio programiran da napravi iskljuivo osam kopija sebe. To je bio odgovor na izjedajue pitanje koje je Ursulu muilo godinama. Ako su sofisticirane samoreproducirajue sonde krstarile galaksijom eonima, zato je neive materije jo uope bilo? Teoretski je bilo mogue da dovoljno napredna tehnologija rastavi ne samo asteroide ve planete i zvijezde. Ako su duplicirajue sonde bile jednoumno pohlepne kao virusi, do sada bi ve progutale itavu galaksiju! Nita ne bi ostalo na nebu osim oblaka nebrojenih sondi... reducirane da vrebaju jedna na drugu zbog sirovina dok se cijeli bolesni sustav ne bi raspao u entropijskoj smrti. No ta je sudbina izbjegnuta. Ovaj tip majinskih sondi pokazao je kako to moe biti izvedeno. Bila je programirana da stvori tono ogranien broj vlastitih kopija. Ovaj tip sonde bio je programiran, Ursula se podsjetila. U zavrnome okviru prve sekvence, nakon to su sonde -keri odaslane prema svojim odreditima pokazana je matina sonda kako se pribliava krunici planetu. Tanka linija spaja sondu i planet. Neodreena ljudska figura, karikaturalno slina mumijama na podu, zakoraknula je preko mosta u svoj novi dom. Prva pria tu zavrava. Vjerojatno je to opis naina na koji su se stvari trebale dogoditi. No postoje drugi nizovi. Druge verzije stvarnosti. U nekoliko, matina sonda stie u Sunev sustav i tamo pronalazi druge koje su stigle prije nje. Ursula je shvatila da jedan od tih drugih opisa mora predstavljati to se stvarno ovdje, tako davno dogodilo. Disala je brzo, plitko, dok je pratila priu izreenu u prvom. U drugom redu sonda-majka stigla je i nala druge ve prisutne. Svi prethodni imali su malen kruni simbol uz sebe. U ovom sluaju sve to je slijedilo bilo je isto. Matina sonda napravila je i izbacila svoje replike, a zatim

krenula sijati planet s kopijama pradavne rase koja je odaslala tako davno prvu verziju. "Mali krugovi znae da su te druge sonde bezopasne", Ursula je samoj sebi mrmljala. Gavin je koraknuo unazad i pogledao scenu koju mu je pokazivala. "to predstavljaju male oznake uz ove maine?" "Znae da se ti tipovi nee uplitati u misiju sonde." Gavin je bio zamiljen za trenutak. Zatim je ispruio ruku i dotaknuo slijedei red iznad. "Tada ovaj krioliki simbol...?" Zastao je, ispitujui prikaz. "Znai da su postojali drugi tipovi koji su se protivili", rekao je odgovorivi na svoje vlastito pitanje. Ursula je kimnula. Trei je red prikazivao majinsku sondu ponovo kako stie, no ovaj puta meu hrpu prilino drukijih maina uz koje je bila rezbarija jedva slina klijetima. U toj sekvenci matina sonda nije stvarala kopije. Nije sijala planet. Njezino je gorivo potroeno i u nemogunosti da napustiti sustav pronalazi mjesto skrivanja, iza zvijezde, to je mogue dalje od drugih. "Boji ih se", Ursula je izjavila. Oekivala je da je Gavin optui za antropomorfiziranje, no njezin je partner bio tih i zamiljen. Konano, kimne. "Mislim da si u pravu." "Pogledaj kako je svaki od malih krinih ili krunih simbola domiljato drukiji", pokazao je. "Da." Kimnula je, sjedajui naprijed na njeno zujeem robotu. "Pretpostavimo da su postojala dva bazina tipa Von Neumannovih sondi rasprenih u galaksiji kada su izraivani ovi crtei. Dvije razliite filozofije moda. I unutar svakoga tabora postojale su takoer razliitosti." Pokazala je na udaljeni desni kraj zida. Taj dio zida prikazivao je kolonu skica, od kojih svaka opisuje razliite podvrste maina svaka sa svojim vlastitom krunom ili krinom oznakom. Odmah do svake bio je piktograf. Neke od tih slika poticale su zebnju. Gevin je protresao glavu, oigledno elei da moe ne vjerovati. "Ali zato? Von Neumannove sonde bi trebale da... da..." "ine to?" Ursula je pitala blago, s razumijevanjem. "Godinama su ljudi pretpostavljali da e druge rase misliti kao mi. Zamislili smo da bi oni mogli

poslati sonde koje e prikupljati znanje, ili moda uputiti pozdrav. Takoer je postojala nekolicina koja je predloila da bi i mi jednoga dana mogli odaslati strojeve kao to je ova matina sonda da zasije planete s ljudima, bez tjeranja biolokih bia da stvarno putuju meuzvjezdanim prostorom. "To su bile ekstrapolacije o kojima smo razmiljali, jednom kada smo uoili mogunosti samoreplicirajuih sondi. Oekivali smo da alieni koji nam prethode u galaksiji uine isto." "No to ne iscrpljuje ak niti listu ljudskih motivacija, Gavine. A moda postoje i koncepti koje su druga stvorenja izmislila, a koji bi za nas bili nezamislivi!" Iznenada je ustala i zaplutala iznad pranjavog poda prije no to ju je slabana gravitacija konano privukla dolje ispred isklesana zida. Njezina ruka u rukavici dotakla je obrise kamenog sunca. "Recimo da mnotvo planetarnih rasa evoluira kao to smo mi na Zemlji, i otkrije kako stvoriti pametne, izdrljive strojeve sposobne za meuzvjezdani let i reproduciranje. Bi li sve takve vrste bile zadovoljne samo da odailju glasnike?" Gavin je gledao naokolo u tihe, mirne mumije. "Oigledno ne", ree. Ursula se okrene i nasmijei. "U nedavnim godinama odustali smo od slanja naih biolokih "ja" prema zvijezdama. Oh, bilo bi mogue, marginalno, no zato ne otii kao stvorenja koja su bolje opremljena za takav okoli? To je glavni razlog zato smo razvili tipove ljudi kao to si ti, Gavine." I dalje gledajui u pod, njezin je partner protresao glavom. "No druge rase moda se ne mogu odrei starog sna tako lako." "Ne. Oni bi iskoristili novu tehnologiju za sjetvu udaljenih planeta s duplikatima svojih biolokih osoba. Kao to rekoh, o tome su razmiljali i Zemljani. Provjerila sam stare arhive. O tome se raspravljalo ak i u dvadesetome stoljeu." Gavin je buljio u piktograme. "U redu. To mogu razumjeti. No ovi drugi... Nasilje! Kakav promiljajui entitet bi uinio takvo to!" Siroti Gavin, Ursula pomisli. Ovo je ok za njega. "I sam zna kako iracionalna mi bioloka bia moemo ponekad biti. ovjeanstvo se trudi prijei na djelomini siliko-krio ivot na lagan,

promiljen nain, no druge rase ne moraju odabrati takav nain. One bi mogle programirati svoje sonde krutim zapovijedima, baziranim na logici koja ima smisla u dunglama ili movarama gdje su evoluirale, ali koje su umobolne u galaktikome prostoru. Njihovi glasnici bi slijedili njihove naredbe usprkos, davno nakon to bi njihovi stvoritelji bili pepeo i njihov matini planet prah. "Ludilo!" Gavin zatrese glavom. Ursula ga je razumjela, i isto je osjetila jadno zadovoljstvo. Usprkos njegovim sposobnostima da izravno pretrauje memorije raunalnih arhiva, Gavin nikada ne bi mogao podijeliti njezino iskustvo u ovome podruju. On je odgojen da bude ovjek, no nikada nee uti unutar svoga vlastitog uma blijedu, preostalu jeku savana, ili vidjeti trepee sjene Stare ume... ostatke zuba i kande koji podsjea sve bioloke ene i mukarce da Svemir nikome ne duguje nikave usluge. Ili ak objanjenja. "Neki stvoritelji mislili su, oigledno, drukije", ree mu. "Neki su poslali svoje sonde da bi bili glasnici, ili sijai sjemena... a drugi, moda, da budu doktori, odvjetnici, policajci." Jo je jednom dotakla eonima stare piktografe, pratei obrise jednoga eksplodirajueg planeta. "Drugi, ipak", rekla je," su moda bili poslani da poine ubojstvo."

11. Gorko je slatko biti u potpunosti svjestan ponovo. Trenutna kriza je potakla krugove i podjedinice koje se nisu prepletale dugo, dugo vremena. Gotovo se osjea kao novo roenje. Nakon stoljea drijemanja, ponovo ivim! Pa ipak, dok se borim s mojim roacima za kontrolu nad ovom osamljenom stijenom, podsjeam se koliko sam izgubio. Bio je to najvei razlog zato sam spavao. ..da ne bih morao spoznati zgrene ostatke moje negdanje slave. Osjeam se kako mora da se osjea ovjek koji je ostao bez nogu, vida, veine sluha, i gotovo cijelog osjeta dodira. Pa usprkos tome, prst ili dva mogli bi biti dovoljno snani da se uini to se uiniti mora. Prema oekivanjima, sukob meu preivjelima je postao sve osim otvoren. Mnogobrojne oteene sonde, za koje se pretpostavljalo da su paralizirane sve ovo vrijeme otkad su se razbili roboti za popravak, odjednom su oslobodile horde radnih jedinica - patetine, kripee maine skrivene potajno u pukotinama tokom stoljea. Naa konfederacija samo to se nij e raspala, ili se barem tako ini. Naravno, ja sam usadio ideju da se prikriju preostali dronovi. Drugi to ne shvaaju, ali ja nisam htio da se istroe tokom duga ekanja. Iekivaica i Pozdravljiva su se povukli prema strani naeg planetoida okrenutog suncu, i veina manjih glasnika im se pridruila. I oni takoer razgibavaju dugo nekoritene sposobnosti, vjebajui svojih malo, jedva pokretnih robota. Planiraju ostvariti kontakt s ljudima, i ako je mogue poslati poruku prema zvijezdama. Reeno mi je da se ne mijeam. Njihovo upozorenje nema veze. Dozvolit u im da provedu jo malo vremena u njihovoj iluziji neovisnosti. Jer odavno sam se za to pobrinuo. Dok sam jako davno vodio bitku za sprijeavanje unitenja Zemlje, takoer sam spletkario da je odrim neizmirenu. Svrha nee biti osujeena. ekam ovdje. Sporo okretanje naeg kamena dovelo me da gledam prema potezu pranjavih oblaka i vruim, sjajnim zvijezdama koje ljudi privlano nazivaju Mlijena staza. Brojne zvijezde mlae su od mene.

Kontempliram o Svemiru dok ekam pravo vrijeme za potez. Koliko dugo sam gledao galaksiju kako se okree! Dok se moj um kree najsporijom od subjektivnih brzina, mogu vizualno slijediti okretanje spiralnih ruku u prolazu kroz ovaj mali sunev sustav, dva puta se skupljajui u kratkoj mega-godini u otra, kutrava nalija gdje molekularni oblaci svijetle, i masivne zvijezde zavravaju svoje kratke, velianstvene ivote kao supernove. Osjeaj kretanja, hitrog putovanja bio je fantastian, premda sam jedino bio noem suncem ovoga malog sustava. U tim trenucima mogao sam zamisliti kako sam opet mlada, nezavisna sonda koja jo jednom hrli kroz strane zvjezdane pejzae prema nepoznatom. Sada, kada se moje misli poinju kretati sve bre, sjajne toke opet postaju statina pozadina, kao u viseem iekivanju to e se ovdje dogoditi. udno je to i arogantno zamiljanje - kao da Svemir brine to se dogaa u njegovome malom kutku, ili e opaziti tko pobjeuje u ovome malom sukobu u dugome, dugome ratu. Razmiljam brzo, poput moje bioloke prijateljice iji siuni brod pluta tek nekoliko svjetlosnih sekundi odavde, samo dva ili tri valjajua kamena od ovog. I dok pripremam iznenaenje za moje dosadanje pratioce, jo uvijek uvam jedan dep moga uma da prati njezin napredak... da cijeni siunu iskru njezine mladosti. Sada odailje svoj zapisnik nazad na Zemlju. Uskoro, vrlo skoro, ovi e planetoidi vrvjeti razliitou ljudi - od potpuno biolokih bia do kiborga i istih maina. To udno rjeenje pitanja Nezgodnog Poloaja Stvoritelja - toga prebacivanja Stvoritelja samih u sonde - uskoro e stii ovdje u obliku zapjenjene mase raznolikih ljudskih bia. I bit e paljivi. Zahvaljujui njoj, osjetit e nekoliko rubnih odsjaja Istine. Konano, to je jedino ispravno.

12. Posljednji uzorci bili su utovareni u Rutavog Gromovnika. Svaki robot leao je smjeten u svoju niu. Svjetlosni i radarski signal s planetoida je snano pulsirao, tako da ekspedicije koje uslijede nee morati gubiti vrijeme u sastajanju s otkriem stoljea. "Sve je spakirano, Urs." Gavin je plutao u prigueno osvijetljenoj kontrolnoj prostoriji. "Dva mjeseca u orbiti nisu uinila nita loe pogonskim strojevima. Moemo se pokrenuti kad god zaeli." Gavinovo podatno, plastikono lice bilo je trijezno, njegov glas priguen. Ursula bi mogla rei da je intenzivno razmiljao. Dotakla mu je ruku. "Hvala, Gavine. Zna, primijetila sam..." Oi njezina partnera se podigoe i pogledi im se sretoe. "to si primijetila, Urs?" "Oh, nita znaajno." Protresla je glavom, odluivi ne komentirati promjene koje je uoila... novu zrelost, i novu tugu. "Samo sam htjela da zna kako mislim da si odlino odradio posao. Ponosna sam to te imam za partnera." Gavin trenutno pogleda u stranu. Slegne ramenima. "Svi radimo to moramo raditi...", zapoe. Zatim pogleda ponovo prema njoj. "I ovdje isto, Ursula. Ja isto osjeam." Okrene se i poskoi do otvora ostavljajui je ponovno samu u zatamnjenoj kontrolnoj sobi. Ursula je pregledala podatke na malim zaslonima, ekranima i ispisima koji su predstavljali polusvjesne organe svemirskog broda... njegove ganglije te ivane svenjeve i osjetila - sve se to slijeva u ovu prostoriju, k njoj. "Astrogacijski program kompletiran", polusvjesni glavni kompjuter najavi. "Status broda triput provjeren i nominalan. Spreman za inicijaciju prvoga potisnog manevra i naputanje orbite." "Proslijedi s manevrom", ona ree. Na ekranima se oita kratko odbrojavanje, a zatim se osjeti udaljeno brujanje dok se motori pale. Uskoro se stane stvarati slabaan osjeaj teine, poput laganog potezanja koje su osjetili na povrini razorenog planetoida, sad pod

njima. Replikacijsko podruje pone se pod Rutavim Gromovnikom kretati. Ursula je promatrala ogromne, izvijene ruevine kako padaju unazad; signal koji su ostavili bljeskao je u smrtonosnoj mirnoi. Maleno svjetlo pulsiralo je na jednoj strani ploe s instrumentima. Pristiua poruka, bilo joj je jasno. Pritisnula je tipku i poruka se pojavila na ekranu. Bila je to obavijest iz ovjeka i svemira. Urednici su bili entuzijastiki po pitanju njezinog lanka o meuzvjezdanim sondama. Malo udo, sa ireom glasovitosti njezina otkria. Predviali su da e lanak biti najitaniji tekst ove godine u cijelome Sunevom sustavu. Ursula obrie poruku. Njezino oekivano zadovoljstvo je izostalo. Samo upalj osjeaj leao je na svome mjestu, poput prazne koljke neega to je okopnilo i nestalo. to e ljudi uiniti sa znanjem? pitala se. Hoemo li uope biti u stanju zamisliti pravi put djelovanja, ostavivi po strani ispravno izvoenje? U lanku je iznijela priu o kamenome zidu - isklesanom u hrabrome oaju od strane biolokih stvorenja tako slinih ljudima. Brojni itaoci, vjerojatno e suosjeati s vanzemaljskim kolonistima, bespomono poklanih toliko milijuna godina davno. A opet, bez njihova unitenja, ovjeanstvo se nikada ne bi pojavilo. Pa ak iako bi kolonisti bili paljivi prema okoliu svijeta kojeg usvajaju, evolucija na Zemlji bi bila promijenjena zauvijek da je kolonizacija bila uspjena. Zasigurno ljudska bia ne bi evoluirala. Oigledno, matina sonda i njezine replike umrle su gotovo tonoga trenutka kada su na Zemlji izumrli dinosauri - kada je ogromni komad krhotine iz rata sondi pogodio planet, izazivajui pustoenje u Zemljinoj biosferi. Sva ta divna stvorenja, ubijena kao neduni promatrai bitke izmeu velikih maina... rat koji je sluajno dao Zemaljskim sisavcima njihovu veliku priliku. Gravure sa zida ispunjavale su joj um - njihov opis nasilja i sakaenja u zvjezdanim razmjerima. Ursula je priguila preostala svjetla u kontrolnoj prostoriji i pogledala van prema zvjezdanome rasadniku. Zatekla se u pitanjima kako se tamo vani odvijao rat. Mi smo kao mravi, pomislila je, gradimo nae majune dvorce pod onovima razbjenjelih divova. I kao mravi, provodimo nae ivote nesvjesni da nam se

nad glavama odvijaju bitke. Opisane na stjenovitu zidu bile su gotovo sve zamislive meuzvjezdane sonde... i neke iju svrhu Ursula moda nikada nee dokuiti. Postojali su Berserki, na primjer - tip kojeg se domislilo i u znanstvenoj fantastici dvadesetog stoljea. Sreom, ti unitavai svjetova bili su rijetki, prema karti na zidu. I postojale su neto kao Policijske sonde, koje su lovile berserke gdje god ih se moglo nai. Motivacije u pozadini tih tipova bile su suprotne. A opet je Ursula bila sposobna razumjeti obje. Napokon, oduvijek su postojali oni ljudi koji su bili unitavai... i oni koji su spaavali. Oigledno su i berserki i policijske sonde bile zastarjele u vrijeme kada su u brzini nastajale skice na zidu. Oba tipa bila su protjerana u rubove - kao da su bili stvorenja ranijih, manje kompliciranih dana. I oni nisu bili jedini. Sonde koje je Ursula prozvala dera, Glasnik i Pozdrav takoer su bile opisane kao jednostavne, grube, arhaine. No postojale su i druge. Jednu koju je zvala Zlo, inila se kao sofisticiranija verzija Berserka. Ta sonda nije traila svjetove na kojima je mogu ivot da bi ih unitila. Umjesto toga irila je nebrojene kopije sebe i traila druge tipove sondi kako bi ih morila. Bilo koju inteligentnu. Kad god je otkrila modulirane radio valove, lovila je izvor i unitavala ga. Ursula je mogla shvatiti ak i izvrnutu logiku stvoritelja Zlih sondi. Paranoidna stvorenja koja su oigledno htjela zvijezde samo za sebe, pa su stoga slala svoje robote-ubojice pred sebe da budu sigurni da ih nee ekati konkurencija meu zvijezdama. Sonde kao takve mogle bi objasniti prazninu radio prostora za koju su naivni znanstvenici dvadesetog stoljea oekivali da e biti ispunjena meuzvjezdanom konverzacijom. To bi moglo objasniti zato Zemlju nikada nije kolonizirala neka rasa koja poznaje meuzvjezdano putovanje. U poetku je Ursula mislila da su Zla bila odgovorna i za devastaciju ovdje, u asteroidnom pojasu Suneva sustava. No, ak i Zlo, shvatila je, inila se zastarjelom na jednoj strani gravura na zidu, kao da ju je takoer pregazila povijest.

Glavni dio friza prikazuje maine iji ciljevi nisu bili tako jednostavni za interpretirati. Moda profesionalni deifranti - arheolozi i kriptolozi - mogu uiniti vie. Premda je, ipak, Ursula dvojila da e imati vie sree. ovjek je zakasnio na scenu, i milijarda godina bila je daleko, daleko previe da bi se zapoelo.

13. Moda sam zaista trebao djelovati preventivno na slanje njezinog lanka. Bilo bi jednostavnije obaviti moj posao kad bi ljudi doli do mene neduni, neoekujui. Ipak bilo bi nesportski zaustaviti Ursulino odailjanje. Napokon zasluila je za svoju vrstu tu malu prednost. Trebat e im da imaju barem neke anse preivjeti prvi susret s Odbijaima, ili ak Lojalistima. Trebat e im kada susretnu mene. Izravna misao dopluta na povrinu, okupirajui moj um poput puzee kapi Helija 3. Pitam se da li su, moda u nekom drugom dijelu galaksije, moj tip sondi i njima sline otkrile neto ili postigle neki misaoni skok. Ili je moda neka nova generacija replikanata pristigla na pozornicu. to god, da li su odluili krenuti novim putem, primjeniti neku novu strategiju? Je li mogue da je moja Svrha postala zastarjelom, jesu li Odbijanje i Lojalizam odavno postali vikom? Ljudski koncept progresa zagauje moje misli, ali sam zaintrigiran. Za mene je Svrha toliko jasna, u svoj svojoj potrebnosti, manipulativnoj okrutnosti isuvie profinjena i dugorono gledana za druge, a da bi je razumjele primitivnije sonde. A opet... A opet mogu zamisliti da bi se nova generacija mogla domisliti neega toliko strano naprednog i neshvatljivog za mene kao mora da se ini Replikacijski Rat ljudima. Uznemirujua je to pomisao; ipak poigravam se s njom, okreem je naokolo i promatram sa svih strana. Da, ljudi su djelovali na mene, promijenili me. Uivam u tome neobinom osjeaju neodreenosti! Imam teka za slutnje. Buno, mjeovito ljudsko pleme bit e ovdje uskoro. Bit e to zanimljiva vremena.

14. Sjedila je prilino mirna u tami kontrolne prostorije, njezino disanje lagano je, u slaboj pseudogravitaciji nastaloj pod potisnim raketama. Njezin vlastiti njeni puls njihao joj je tijelo u pravilnome ritmu, kao da je ljulja lagano, zamjetljivo sa svakim otkucajem srca. Brod ju je okruivao, a opet na neki nain i nije. Osjeala se oplahnutom, kao da su treptee tokice bile planktoni u velikome moru... moru koje je bilo mjesto roenja svega ivota. to se ovdje dogodilo? pitala se. to se zaista dogaalo ovdje prije toliko, toliko godina? to se dogaa sada tamo vani, u galaksiji? Centralni dio kamenoga murala izbjegao je objanjenje. Ursula je sumnjala da su postojali dijelovi zagonetke koje nitko od arheologa i psihologa, biologa i kibernetiara nee biti u stanju odgonetnuti. Mi smo poput dvodihalica, koje pokuavaju izai iz mora, davno nakon to su zemlju prisvojili drugi, shvatila je. Prekasno smo se ukljuili u igru. Vremena kada su pravila bila jednostavnija prola su odavno. Tamo vani, sonde su se promijenile. Evoluirale su. Hoe li s promjenom ostati odane fundamentalnim programima s kojima su zapoele? S misijama koje su im izvorno zadane? Kao to smo mi bioloka bia i dalje odana instinktima utisnutim u dungli i moru? Uskoro, vrlo skoro, ljudi e zapoeti slati vlastite sonde. I ako radio buka proteklih nekoliko stoljea nije privukla panju galaksije na Sunce, to e sigurno uiniti. Puno emo nauiti iz prouavanja olupina koje smo ovdje pronali, no bolje nam je da zapamtimo da su ovo bili gubitnici! I da se puno toga moglo promijeniti od maloga sukoba koji se ovdje svrio milijunima godina davno. Slika joj se ukazala, Gavinovih potomaka - i njezinih - kako hrabro kroe u opasnu galaksiju ija su temeljna pravila misterija. Neizbjeno, to god odgonetnuli iz ovih ruevina u asteroidnome pojasu, ovjeanstvo nee ostati skutreno uz vatru, koje god sjene vrebale iz tame. Istraivai e otii naprijed, maine koje e biti programirane da budu ljudske, ili ljudi koji e se

preoblikovati u zvjezdane sonde. Bio je to oblik koji nije vidjela meu tunim opisima na zidu. Da li zbog toga to je od poetka bio osuen na propast? Bismo li trebali umjesto toga pokuati neto drugo? Pokuati to? Koje solucije ima riba koja je odluila napustiti more milijardu godina prekasno? Ursula je zatreptala, i kako joj se oi otvore, zvijezde se prelome kroz tanak sloj suza. Milijun tokastih svjetala razbilo se u zrake, irei se u svim smjerovima. Postojalo je isuvie pravaca. Previe puteva. Vie no to ih ona ikad moe zamisliti. Vie no to ih njezin um moe podnijeti. Zrake iz oceana zvijezda se produie, presijecajui nebo bre od svjetlosti. Bezbrojne, jurnule su kroz tamne lee galaksije i iza, bre od treptaja oka. Vie pravaca no to bi ih ovjek mogao spoznati... Konano, Ursula zatvori svoje oi, presijecajui sliku. No u njezinu umu, zrake su se nastavile kretati, reproduciratij replicirati brzinom misli. Brzo, inilo se da su ispunile itav svemir... i rasprile se dalje.

Predrag Raos

KORPION NA JEZIKU

Gotovo je, jebiga. I to je bilo sve. Samo to. Galan je osjetio kako se vrijeme teleskopski produuje, raspruje u sve hladnijoj, sve sporijoj, sve smrznutijoj kaskadi umiranja. U svakoj je sljedeoj polovici vremena vrijeme teklo dvostruko sporije. Vrijeme se razrjeivalo, beskonano, homeopatski, sa svakim razrjeivanjem djelujui sve jae. Posljednji se trenutak ivota asimptotski iskivao u beskonano tanku beskonanu nit. Vrijeme nije moglo ni stati ni nestati. Relativiziralo se, kao u blizini crne rupe. Da nastavi postojati u onostranom apsolutnom gibanju i ovostranoj apsolutnoj nepominosti. To je dakle to, pomislio je Galan. To veliko, crno i nepoznato nita. Ali pred tim velikim, crnim i nepoznatim nije osjeao nikakav strah. Privlana je sila tog neeg crnog bila prevelika, vea od svakoga straha. Moda zbog magije nepoznatog, tako pogubne za pojedinca i tako spasonosne za vrstu. A moda i zbog gologa kemizma: adrenalin, taj hormon straha, nije jo prodro u sve pore. Smrt je dola bez najave, prebrzo da bi se vidjele njezine crne oi bijele lubanje; ona je bila tek srebreni, blistavi zamah kose. Nikad je nije zamiljao takvom, lienom svakog patosa, kao da u svemiru ona ba nikome nita i ne znai. Pa moda i ne znai. Smrt na rutinskom zadatku. Rutinska, statistika smrt, kao tolike bezimene smrti. Zaustavljeno vrijeme u kojemu nema zvuka. Okretanje. Srebrnasti krak elise koji se nestvarno polako okree oko poprene osi, iupan iz korijena zbog razloga koji nikad nee ni doznati i koji mu je u ovom trenutku sasvim ravnoduan. Njemu, mrtvom Galanu. Misli se vraaju, kao da pokuavaju ponovno iz tijeka vremena iskristalizirati trenutak u kojem je sve moglo poi nekim drugim tokom. Vraaju se na mehaniare uurbane oko turbina, u itav jedan ivot daleku Bazu B, na uredne pokazatelje na ekranu. Vraaju se na let, na taj posljednji sunani treptaj ivota. Rutinski let radi rutinskih mjerenja. Znanim zranim stazama iznad beskonanih, zelenkastoljubiastih uma. Tektonikom umijeeno, vulkanizmom ispeeno tlo, goleme nave u kojima fermentira ta vlana, vrua iva masa. Sure i strme granitne litice o koje se razbijaju valovi tog primordijalnog fotosintetikog oceana. Golemi bazen Amazone prenesen skoro kiloparsek daleko, koji, meutim, ne brazdaju ljeskave, ivine ile rijeka jer su i one premoene geodezijskim zelenim arkadama spletenima od granja. A iznad svega nebo, danas isto kao ispolirano astronomsko zrcalo, u oekivanju

svakodnevne podnevne konvekcijske kie. Sunce, isprva poleglo, raste visinom i sjajem. Otre, gotovo nakazno izduene sjene litica, kao mrlje tua razlivena po njenom akvarelu. A oni su mornari nad tim zelenim valovima zelenog oceana napuenog udovitima oceana nad kojim vjeno plove i u koji se vjeno strae uroniti ruku, kao da plove po vlastitoj stravi; u koji tek pokatkad sputaju sondu, dok im pjena vihorom elise otkinuta lia prti pod skijama koje gotovo dotiu kronje. Kroza sve je to on letio, a vidio nije nita. Smrt svim bojama daje udesno pojaanje. udne, kaleidoskopske spektre prelomljene kroz crni dijamant smrti. Smrt je, kao potresa, razdrla granitnu utrobu ivota i iz njega je potekla bujica skrivenih zrnaca zlata. Sve je najednom pozlaeno. Plastina boca limunade to krui izmeu njega i Dona. Prazno brbljanje u praznom lepetu rotorskih krakova. ibanje vjetra kroz poluotvoren prozor. Odbljesak sunca u plastinom mjehuru kabine. Mislio je da su letjeli kroz banalnost. Sad najednom shvaa da su letjeli kroz haiku, da se svaki i najsitniji detalj posvetio u dvostih, dublji od svemira, dubok do Velikoga praska, u kutijicu vremena u kojoj ui boanstvo. Leno, ja znam to to prosijava kroz crne vodonepropusne preg rade smrti, izlivene od najguega gvoa, Leno. Leno, ja znam to to neutrinskom prodornou probija kroz bezbrojne ljuske bezbrojnih svemira i sad se iskri kao u komori detektora kozmikog zraenja. Leno, moja Leno, ja vie ne znam. Sve otkako se ono d ogodilo, mislio sam da e me smrt odvesti k tebi. I sad, ba sad se javlja crna sumnja. Moda je ovo tvoja druga smrt, jer ti ivi jo samo u meni. "Gotovo je, jebiga." Don je samo napola okrenuo glavu prema njemu, ali mu je uputio itav pogled. U tim oima, umjesto straha, bio je samo nekakav zbunjeni, gotovo blesavi smijeh. Zamisli! To se dogodilo! Nama! Kominog li idiotizma! Nas da vie ne bude! On mu odgovara smijekom. Da, to je konac prie. Zamisli, kraj dolazi tako neoekivano, usred predstave, iako se radnja po svakoj logici mora nastaviti.

Samo to ti ne shvaa da je za mene ta radnja prestala jo davno, davno prije. Dali ste mi medikamente - zato nitko nije osjetio onaj tupi izraz u mojim oima? Onaj izraz koji ne mogu spaliti nikakvi medikamenti? "Znali ste to vas eka. Ili ste mislili da idete na piknik?" Smrt. Smrt. Smrt. "To je cijena na koju smo svi ve unaprijed pristali. udo je da smo ivi stigli i dovde." No to ako ovjek, kad treba platiti, najednom otkrije da mu je novanik prazan? Da mu je srce prazno? Da je oduevljenja nestalo i da ne eli smrt? Leno, ja nikad na tu cijenu nisam pristao! "Gotovo je, jebiga." "Jebiga", odgovara Galan dok mu u sljepooicama poinje tui. Smrt. Smrt. Smrt. Smrt. Okretanje. Smrt. Okretanje Donove glave. Smrt. Okretanje otkinutoga kraka. Smrt. Okretanje preostalog batrljka na pogonskoj osovini. Smrt. Okretanje helikoptera koji je izgubio ravnoteu momenata. Smrt. Okretanje neba i zemlje i itavog svemira i svih uspomena i svih osjeaja. smrt smrt smrt smrt smrt smrt smrt smrt smrt smrt smrt Konano zamuenje, mijeanje svih boja, beskonana siva nijansa koja tone u mrak. Dolazim ti, Leno, ali to nije lijepo. Nije, nije lijepo. Nismo poli na piknik, ali ni na ovo. Leno! Okretanje. Nebo. uma. Plavo. Sivo. Zeleno. Leno. Leno!! Zeleno. Plavo. Sunce. Kronje. Leno!!! Zeleno. Plavo. Zeleno. Zeleno. Zeleno. I mrak. ***

Igramo se smrti. Utrobu mu trese studena drhtavica. Perspektiva udno uvrnuta i nikakve predodbe. U ustima onaj slatkasto-smradni okus koji ga je progonio mjesecima iza Lenine smrti. Mrtvaeva slina. Kao da se i njegovo tijelo poelo raspadati s njenim, s kojim je bilo jedno. Dok ivot nije nadjaao u toj preostaloj polovici. Koja je nastavila ivjeti koliko to jedna polovica uope moe. U poetku je to bio grumen olova koji je pritiskao mozak. Ali se onda olovo pretalilo u ivu koja se slila u upljine kostiju. I ostala, teka i otrovna. Lena. Zelene oi koje se krijese u mraku iznad bijelog erdana razvuenog u smijeak. Bijelo tijelo protegnuto uz njegovo. O, Sulamko! Tvoji mirisi, mirisi datulja i maslinova ulja to trepere iznad tebe poput zraka nad usijanom pustinjom. Priberi se, ovjee, ti tone u bunilo, u smrt. Oko tebe se iri rajska toplina: toplina tvoje razlivene krvi. Ta topl ina nije zagrljaj Lenin, niti je krv raanja, ni defloracije, ni prve menstruacije. To je krv tvoja, krv smrti, ne ivota, i sve je njome promoeno. Iznad glave, lagano zibanje zelenog vitraja. Lie, promoeno svjetlou, nalik je amebama na stakalcu mikroskopa. Bolova nema, to je opako. Ni Dona. Samo modra rupa to su je probili padom. Umrijeti, zgasnuti. Otopiti se u Leninu oceanu. Osvijesti se, ovjee! Dogodila se nesrea, sruili ste se. Dogodilo se. Dogaalo se. ini! to da inim? ini! U praumi u kojoj se ne moe preivjeti ni u oklopljenom vozilu? Ni u eksadronima oklopljenih vozila? U praumi koja je isuvie mona, u tom oceanu dimljivog vitriola, koji otapa i kosti? Sve je igra. Kako umrijeti. Smrt na koncu uvijek dobiva. Video-igra. Tko e skupiti vie bodova prije nego to ga nestane, koliko pobjeda prije unaprijed izgubljenog rata? Daleko itanje, itanje zapaljenog tapina. Lena je umrla.

itanje probijenog rezervoara. Granje deblje od mukoga struka plete gotike svodove. Negdje u tom zelenilu, poput zrnca zlata u gomili jalovine, ostaci helikoptera. Donov naslonja. Srebrnasta sablja kraka elise zasjeena u tvrdo, sono tkivo orijakih debala. Ma u kamenu. Izvuci ga i zavladat e ovom zaaranom umom. Krak nee izhrati. udesnom snagom ivota oplest e ga lie, obujmiti granje, usrkati ga u deblo. Ba kao i njegove kosti. Orijaka su debla samo crijevne resice golemog zelenog probavila planeta. itanje probijenog rezervoara. Diu se pare: to hladni vodik kondenzira vlagu iz prezasiena zraka. Negdje u blizini. S njim je ostao skoro itav pod kabine, pola upravljakog mehanizma, motor. Rezervoari. Ostalo se rasulo. itanje probijenog rezervoara. Vidio je jednom eksploziju. Nikakav vatromet, nikakve boje: vodik gori gotovo nevidljivo. Prozrana, jedva crvenkasta jara u kojoj izgaraju zgreni ljudi. Kapa ukapljeni vodik. Galan se pokuava pokrenuti, no onda shvaa da je jo vezan. Ruka kree prema kopi. Na ruci sjedi tusti gavran smrti. Ruka pada. Tijelo pada. Moda je i kima otila. Pokuava pomaknuti none prste, ali ne uspijeva dovoljno izviti vrat da bi mogao vidjeti vrhove izama. To se zove spas. Zaliven u gipsanu kadu vlastite nemoi, ekati da te iva poderu umski stvorovi. Rovar, manji od muice, koji se zavlai u ivo meso, najradije kroz rane. Ljudsko mu meso, njemu, stvorenju posve drukijeg metabolizma, ne moe posluiti za hranu, ali ga zanima ljudska toplina. Ili opnokrilac kljunati kojega, zbog razloga jo nepoznatih, zanima kotana sr. Ili boovska ptiurina ibis, koja ljudskim lubanjama zadovoljava svoju strast za krckanjem oraha. Ili... Rezervoar iti. Eksplodirat e. Galan zatvara oi. Hoe. Nee. etiri stotine litara ukapljenog vodika. Ili e izitati ili e eksplodirati. U to bi se okladio? Da je bar Don iv, pa da mu moe dignuti lovu! Budala bi bio tko bi se kladio da e ruknuti: u svakom bi sluaju izgubio. Inienjere iz Baze B zacijelo bi zaintrigiralo pitanje zato se rezervoar, ta voluminozna posuda, nije naprosto raspukao poput prezrele dinje i odnio sve sa sobom.

Baza je primila signal. U bazi... Osjetio je kako se hladi, poput ovjeka to tone u san. Tupo je zurio u crne kvrice to su poele puzati po reetkastoj konstrukciji. Crni crvi, bezazleni derai lia i svemu svijetu hrana. Po ovjeku puu k ao i po svemu ostalom dok ih neto ne preplai. Onda se strelovito ukopaju. Natapajui ranu slinom koja izaziva sve simptome bjesnoe. Ruka mu je polako krenula prema komandama. Prst je oklijevao samo trenutak, i onda pritisnuo naranasto dugme startera. Jedanput i drugi put i zatim, panino, nebrojeno puta. U oteenoj izolaciji nije se pojavila spasonosna iskra koja bi zapalila vodik i svemu uinila kraj. Grit e se, izbezumljen, i bol e biti tako jak da vie nee moi misliti ni na Lenu. Zamrzit e je jer je umrla lake od njega. "Don! Dooon! Don!!" U kronjama nema jeke. Lie mekano upija njegov glas, kao da ne eli da od njega ita ostane ni u odjecima. "Doon!" Ne vidi njegovo tijelo, samo stranji dio njegova naslonjaa, zabijenog u ralje, nalik istisnutoj tubi. Preko desnog oslona za ruke, prebaena ramena, glava i ruke. Tijelo bi htjelo iscuriti iz nagnutog naslonjaa, ali ga sapinje remenje. I on se izvukao. Najednom drhtavica u bunovnoj izmaglici. Zubi cvokou. Najednom bi zaplakao. Plakanje je neto slino lizanju slatkog, ruiastog sladoleda od vanilije. Leno. Naslonio bih se na tvoje bijele, mirisne dojke i upijao njihovu toplinu. Dojke koje su sada smrznute i tvrde kao bronca. Bljesak svijesti. Potrebno je uiniti neto. Ne zbog pobjede i li bezumne, gadljive elje da se ivot produi. Zbog Lene. "Borila se hrabro do posljednjeg trenutka. Slava joj." Postupiti po rutini. Postupiti kako su ga nauili. Iskljuiti mozak. Sve je krvavo. Krvarenje vanjsko. Takvo je mogue zaustaviti.

Polako, prsti mu puu kroz ljepljivu masu, u traganju za sve guom, sve toplijom krvlju, da bi se na koncu zaustavili na lijevom bedru i zali u nj. Dugaka brazda, od koljena zamalo sve do boka. Ruka polako kree prema sanduiu pod komandama, trei izgubljenu trku s crnim crvima. Vadi kompresum. Razdire nogavicu. Pred oima su mu crtei iz udbenika prve pomoi. Pritie kompresum i on urasta u kou i zatim se sam poinje stezati, bolno, dok posve ne apne ranu. Crni crvi... Otvara oi. Ve je jesen, a pao je u proljee. Ali u tropama ne postoje godinja doba. Ponovno je uz njega Lena. Crni crvi nastupaju u kohortama, veliki kao Hanibalovi slonovi. Na svakom su tri konjanika: jedan s kopljem, drugi s maem i trei s lukom i strelicama. Gleda ga u oi i pria mu bajku o Trnoruici. Stoji crv, stoji krv, stoji svijest. Jedan kadar u milijun odraza. Budi se iz sna. elio bi umrijeti. Ne smije umrijeti. S njim e umrijeti i posljednji spomen na Lenu, na mirise njezina tijela. Tko jebe Lenu. "Znali ste to vas eka. Ili ste mislili da idete na piknik?" Bila je to pljuska. Oh, kako ga je mrzio u tom trenutku! Ali pljuska koja ga je privela svijesti. Izbavila iz vrtloga crne unutranje smrti koja ga je ve poela povlaiti u dubinu. Bio je to trenutak kad je elja za smru bila tako jako da je bilo potrebno samo kazati "Ne elim vie prkositi", pa da potone kao brod probijena dna. Mrnja ga je odrala na okupu, da se ne raspe; njen je crni, jetki demon stajao izmeu njega i ludila. Crni crv stoji pred grimiznom mrljom sasuene krvi. Kako je to smijeno! Luakom snagom koju mu daje bunilo, Galan uranja vrak kaiprsta u vlastitu krv, pa tim vrkom kree prema crnom crvu. Zagrizi, na, na - zagrizi! to je, mali, daje petama vjetra! Histerian smijeh. To se uma histerino smije. Debla, granje, lie. Dlanovi mu razmazuju krv po rukama, nogama, trbuhu, licu. Ne zna zato to ini. Zna samo da je uasno smijeno! I u vrtlogu tog smijeha poinje povraati u vrtlogu tog smijeha poinje se

guiti u vrtlogu tog smijeha poinje se koiti u vrtlogu tog smijeha poinje se vrtjeti u vrtlogu tog smijeha poinje tonuti u vrtlogu tog smijeha itava uma poinje groktati u vrtlogu tog smijeha itava uma poinje graktati u vrtlogu tog smijeha poinje se rastakati u vrtlogu tog smijeha u vrtlo gu tog smijeha u vrtlogu tog smijeha. *** Sluznica u ustima puca poput usijana amota. Boca s limunadom u mrtvom je Donovu krilu. A na glavi mu stoji opnokrilac kljunati i prodire mu unu resicu. Mrtvi su mu, oito, slai od ivih. Nasiti se njega, ljupki stvore, i ne prilazi mi. Vode! Krv je hladni med koji se poinje kristalizirati. Elektromotor srane crpke poinje se dimiti. Vode! Lena je isto iskrvarila tako. Osjeao je kako mu naprosto istjee iz zagrljaja dok on prstima uzalud pokuava zaepiti tu proderanu mjeinu ivota. Slijepljena tom odvratnom, neprijateljskom sluzi, dok ga gleda oima sve staklastijim i dok joj se usne miu sve sitnije dok se njen nerazumljivi glas pretvara u drhturenje, nalik slatkoj postkoitalnoj najeenosti, drhturenje kojim kao da neto eli kazati, kao da smrt nije izricanje svega beskonanom utnjom. Nisu poli na piknik. Ali je tijelo bilo puno sanja o zagrljaju to ih te veeri oekuje. A bila je samo krv i iz te krvi gledale su njezine oi, pogledom koji mu nikad vie nee dati ivjeti... Bilo je smijeno - jer naprosto nije bilo mogue. Tek je poslije shvatio. ovjee, gdje je ivot, tu je i smrt, jedno je bez drugog bezvrijedno. Lena ti je donijela ivot, ona e ti donijeti i smrt. Ona je alfa i omega. A bol je rastao, i on je klizio niz ledenu padinu bola, uzalud se pokuavajui zaustaviti hvatanjem za njene vlati sofizma. Pred njim je bila elementarna silina ivota i smrti pred kojom je razum bio bijedni pajac u arenim nogavicama. I tako je elementarno poeo urlati, kao da krikom eli proderati nebesa iza kojih se skrila. Srdba medvjedice kojoj su ugrabili mlado, zazidali budunost, pokidali pupkovinu s golemim rezervoarom svega ivog. Srdba na bezumno kozmiko zlo, na crnu kuglu zla, ravnodunu na sve osjeaje. to onda ako nije moglo biti drukije? Ni ja ne mogu biti drukiji! I ja sam nekakav svemir!

To nije bio urlik ljudski. Bio je to urlik mujaka eljeznim ipkama odvojena od enke. Urlik one izokrenute njenosti, svih izokrenutih osjeaja. Urlik potpune nemoi ivota pred izopaenom svemoi smrti. Nisu ga zaustavili. Nisu ga ni pokuali zaustaviti. Moda su shvatili. Moda im naprosto nije bilo stalo. Odgurnuo je zbunjenog Denisa, naprosto ga grubim, divljakim udarcem izbacio iz sjedala. Denisa kojeg je elio ubiti samo zato to je osjetio njegovo olakanje, olakanje zato to odlaze, shvativi da se ni ovaj put nee probiti. Denisa koji je zbog toga bio sretan! Da je rekao jednu jedinu rije, bio bi ga ubio. Udarcem gorile. Iupao bi mu grkljan krvavim zubima. Nije ni pokuao izrei oito: da sve to naprosto nema smisla, i da je streljivo pri kraju. Dugaka topovska cijev, nestvarno izduena u nestvarnoj perspektivi. Njegove ruke na dvjema polugama, njegovi palci na dva crvena dugmeta na njihovim vrhovima. Nitni krievi na plosnatom ekranu. Sklapaju se na crvenoj zadnjici. Silovit huk i zatvara koji se vraa itava dva metra. Lafeta koja smijeno poskakuje. Rijetki, prozirni dim i zatim neto nalik pucanju gumenog balona. Gejzir krvi, vulkanske bombe gromada mesa i potom neto ispuhano to ostaje na tlu. Zatim histerino lupanje po cijevi koja presporo trai novu crvenu zadnjicu. Poslije ga je, naravno, bilo stid. Nitko nije nita kazao, ali se onaj prezrivi prijekor nije dao sakriti niti u jednom pogledu. A i to da se kae? Sve je i samo postalo jasno kad se jednom adrenalin ponovno spustio na normalu. Dijete koje lomi no kojim se porezalo. Mrziti se moe samo sebi ravnoga, a ta su bia bila nerazumnija od punoglavaca. Da su imala razuma, ne bi tako slijepo ila u smrt, poput komarca na svjetlo. Bog zna kakvo su oni njima svjetlo bili. Stid je taj ostao i ostat e tako i zauvijek. Ali u tom trenutku ni on nije bio nita doli sitna estica u borbi elemenata. Cunami, golemi potresni val, povlaio se ostavljajui za sobom pusto. Oprostio bi im bio sve osim te ravnodunosti. Odlazili su kao da se ba nita nije dogodilo. Kao da nisu unitili svemir. Lena je ostala leati. elio je da posvuda ostanu leati i oni. elio je od

njihovih trupla napraviti cenotaf. Gledao ih je kako prskaju poput krpelja prenabijenih krvlju. Njezinom krvlju. Odlaze, otili su, no on nastavlja pucati u drvee koje se bezglasno rascjepljuje, nastavlja pucati dok se zatvara naposljetku ne zaustavlja u stranjem poloaju jer vie nema nijedne granate koja bi mogla vratiti cijev. Gussenova ruka na njegovu ramenu. Glas blag, ali strog i pomalo zauen: "Znali ste to vas eka. Ili ste mislili da idete na piknik?" *** Vode! Gussenova ruka na njegovu ramenu. Oinski blaga i oinski konana. Htio bi ustati i udariti ga akom u zube - rumene mu usne prignjeiti na bijelu caklinu. "Doli smo ovamo istraivati, ne unitavati." (Umrlo je jo jedno od Bojih stvorenja -- i to onda?) Zrani e snimci poslije pokazati da je broj ljeina okrenutih guzicom bio skoro jednak broju ljeina okrenutih gubicom, iako je pri povlaenju od tri topa pucao samo jedan. Pri povlaenju nije bilo rikoeta i betije su bile umorne. Njihove su mekane, ruiaste zadnjice upravo upijale svaku granatu. Njihove ruiaste zadnjice koje su ga gledale kao da mu se smiju. Da, uinile smo nepopravljivo. Moe nas sve redom zatui, no Lenu vratiti nee. Uinili smo to bez razloga, ak i bez mrnje. Da nas ne moe ni mrziti. Da zamrzi sebe, jer nekoga mrziti mora. A onda, zatvara stoji izvuen i prazan, i Galanova se mrnja penje kroz tu ruku, prema Gussenu koji lebdi u nekakvim nebodernim visinama, iznad mrnje i ljubavi i patnje. to ti zna o traenju nekoga, itavog ivota? to ti zna o ovjeku koji je naao onu Aristotelovu polovicu i onda te polovice besmisleno naprosto vie nema? to ti zna o odbljesku zjenica na mjeseini, o razvuenom smijeku bijelih zubi, o pripijenim tijelima koja se ude kako su ikad i mogla biti razdvojena?

Mrnja titra poput kaljene eline niti nategnute do sloma. Njegov smijeak, ironija oca nad sinom koji je prvi put dobio koaricu. Jer on ne shvaa da iza ovoga ivota vie nema. Htio bi ustati, zakopati mu se zubima u utrobu i istrgnuti mu ivu slezenu, ali Gussenova je ruka uzemljenje koje ga izbija, izbija, izbija... I tako on stoji, uzemljen, prazan, ekajui... ekajui, moda, na ovoj trenutak. Na ovaj trenutak kad oni ekaju njega, a on im se nikad nee spustiti iz ezdeset metara uzdignute kronje, naprosto zato to e crni crvi biti bri. Vode! Voda mu je u oima, voda nemona bijesa. Da bar moe umrijeti kao ovjek! Ali planet je jai. On ubija sve. ovjeka, njegovo tijelo, njegovu duu, zadnji trunak dostojanstva. Da bar moe umrijeti kao ovjek! Oaj mu daje snagu da iz ormaria izvadi fiolu surgitola. Lazarola, kako ga posprdno zovu, jer bi i Lazara izvukao ispod grobne ploe. I zatim ga ponovno pod nju vratio, jer Krist je jedan. Altruistiki medikament: i mrtvacu daje deset minuta ivota, ali ve i jedna doza potom i zdravoga baca u komu iz koje nema razbuenja. Krmci! Neka tih posljednjih deset minuta bude sveto. Posveeno mrnji. Koju vie nee moi uzemljiti niija ruka. iju e sramotu upiti uma. Dvije tablete surgitola i on izlijee iz maglutina poput balo na kojemu se otkailo sidro. Dvije snane pljuske koje razbistruju svijest. Krmci! Odbacuje remenje. Jedva se uspijeva suspregnuti da ne skoi u dubinu, najednom tako lagan da mu je teko posumnjati u vlastitu sposobnost letenja. Dubina, kao morsko dno gledano kroz masku. Gordijski vorovi korijenja prostiru se unedogled. Uspravlja se. Iz soke kraj sjedala uzima puku a preko ramena prebacuje torbicu sa streljivom. Nema vie ni ei, ni bola, ak ni vitriola sjeanja na Lenu. Svijest se suuje u prodorni iljak. Doite, strvinari, prije nego to ja odem.

Najednom spretan poput vjeverice skae na najbliu granu i potom, gubei ravnoteu nad bezdanom, ziba se do najblieg oraha. Oraha, doista! Vei je od dvjestolitarske bave, a kora mu je pedalj debela. Potez noem po groteskno tankoj peteljci i bomba se otkida. Pada nestvarno polako, posve se vidljivo ubrzavajui, da bi na koncu muklo prasnulo o tlo. Orasi vise u grozdu. Odsijeca jo tri, etiri, pet... Na takvu se boansku svirku krmci nee moi ogluiti. Doi e na gozbu - ruati vlastitu smrt. Zadovoljno je pogledao dugaku cijev puke i opako se nacerio. Gurnuo je tri prsta u njezino iroko grlo kao da opipava radnicu. Postoje cijevi kroz koje se dolazi na ovaj svijet. Postoje i takve kroz koje se odlazi. Vraa se do helikoptera i s vitla otkauje sondu, jedino to se uspjelo odrati u toj praumi za itave dvije godine istraivanja na Rei. Sonda pada da bi na koncu zveknula poput novia skotrljana niza stepenice. Kuku vitla kai sebi za pojas i energino se odguruje u dubinu. Rezervoar nije eksplodirao, to se dogaa tek jednom u deset zgoda. Crvi ga nisu ujeli, to se nije dogodilo jo nikome. Moda postoji neki specifini razlog, moda ne. Moda je sve to naprosto zato to je postao besmrtan. Glupa krmad! Navalit e na nj, no on e ih, kad potroi streljivo, uhvatiti za stranje noge i smrskati im glave o eljezno tvrda debla. Polako, na do nevidljivosti tankoj niti, sputalo se na zemlju boanstvo smrti. Stupovlje deset metara debelih debala. Tiina goleme, vrue ume. I tlo je ve tu, doekano elastinim pregibanjem koljena. Povlai zatvara. Tri naboja u magazin, jedan u cijev. Meci su pedalj dugaki, obli, nabijeni, tankih kouljica koje sapinju tvrde jezgre iz lijevanog eksploziva. Od njih se ne oekuje da ita probiju. Oni su samo kapsule koje je potrebno staviti na jezik. A Krmci, gdje ste? Nemojte me iznevjeriti! Doite, dvanaest mojih apostola, na posljednju nau veeru. Lena je bila Krist pribijeni. Ja u biti Juda. Oko njega orasi, razbijeni, zdrobljeni. Jedan se, prezreli, posve raspukao. Iz njega se cijedi gusti med. Da, krmci moji, ti su nas orasi prevarili. Sad neka prevare vas.

Oni su vaa poslastica, dakle sve biljoderi. Ako ste biljoderi, onda ste bezopasni. Vae goleme eljusti, vai zubi vei od djeje glave, ne slue ubijanju ve drobljenju oraha. Vai oklopi, dva pedlja armirane raine, samo su sklonita od tih bombi to padaju iz kronji. Vaa izduena rila, monolitna kost od koje nae protuoklopne granate tako nemono rikoetiraj u, nisu kljunovi galija namijenjeni razdiranju utroba ve kladiva to udaraju u ezdeset metara visoka debla, kako biste stresli orahe prije nego to sami padnu, kad bi postali plijen ivotinjama brim i okretnijim od vas. Rilo tvrdo kao kaljeni elik, i oklopne ploe, i goli, ilavi mii sposoban da tijelu tekom preko dvadeset tona dade zalet koji bi ga pronio i kroz armiranobetonski zid. Savreni prirodni tenk koji, osim toga, ivi u krdima. Savrena prirodna oklopna divizija. Ali divizija dirljivo dobroudnih stvorenja. Najprije su se plaljivo odmicali od ljudi, no onda su se na njih privikli, draesni poput nilskih konja ili plavetnih kitova. Poeli su doputati ljudima da im se primaknu, da ih dotaknu, ak i da se na njih uspnu, udesno mali, izgubljeni meu onim silnim oklopnim ploama. Ljudi su im nadjenuli imena, Bucanj Velianstveni, Rugby Loptuljak, Njegova Svekost... Kad se ta idila jednoga dana prekinula, zar je udo to su to ljudi doivjeli kao izdaju? to se to dogodilo, kakav je kemizam pro radio, kakvo ludilo, kakvo opojno sredstvo u njihovim mozgovima, kakav to hormon u njihovim ilama? Gdje je bila pitoma krajina, najednom je proradio vulkan. Osamnaest mrtvih ve u prvom naletu. Gostoljubiva Rea najednom je podivljala. Preao je dlanom preko glatke cijevi. Cijev se najednom pretvorila u sjajan srebrni ciborij. Isplazite jezik da na njih poloim tijelo svoje, tijelo svoje mrnje, otrov svoje krvi. Gussen je budala, kao i svi ostali. Niste vi glupi, ne. Preopaki ste vi za glupost. to onda ako su sekcije otkrile tek rudimente mozga? Zato bi vae samoubilako ponaanje dokazivalo mezozojsku glupost? Moda pokazuje visokointelektualiziranu elju za ubijanjem. Gdje ste? Kukavice! Najednom, u kakofoniji umskih zvukova, novi um. Galan se polako okree. Da, tamo je, skriveno u paprati, golemo sivo tijelo. Stoji i gleda ga sitnim, glupim oicama, zatienim u dubokim dupljama, kao da ga gleda iz ae, skrivenim iza izduene, udarne njuke.

"Doi." Tiho, upravo njeno, kao da vabi nekakvu plaljivu ivotinjicu. "Doi, junae, doi po smrt." Ali junak ne dolazi. uje se provlaenje njegova masivnog tijela koje se udaljuje kroz iblje. "ekate da krepam? Podlaci." Tiina. I u toj tiini kao da uje trenje pjeanih zrnaca u kapilarnom suenju klepsidre svojega ivota. Golema kap boanske energije uspinje mu se iz utrobe, stie mu do grla i gui ga, gui. Penje se, nepotroena, prema klimaksu. Leno, gdje si sada, Leno? Vidi li me kako stojim pred njima, u raskoraku, vrst kao svemirska konstanta? Znam da te ne mogu vratiti u ivot. Znam da te ne mogu ni osvetiti. Ali mogu te se sjetiti. Zapaliti svijeu njihove patnje. Leno, zato se moralo dogoditi? To pitanje bilo je groznije i od same tvoje smrti. Zato se nije dogodilo sutradan, toliko sam ti jo toga elio rei? Zato nisi poivjela jo minutu da izgovori ono to su tvoje oi vikale? Neto te je guilo, to neto to si htjela izgovoriti, ali vie nisi imala ime. Izgovoriti zdrobljenim jezikom i smrskanim zubima. I u tom mu se trenutku uinilo da je to to joj nisu dali da izgovori te posljednje rijei bilo okrutnije i od samog ina ubijanja. Leno. to je ostalo od tvog prelijepog tijela, od itave tebe? Oi koje me gledaju iz zaslinjene krvave mase, tvoj ivahni um osuen na posvemanju utnju. A vidi, to eka i mene. Da budem zdruzgan i zgnjeen i otpljunut. udno je da se ne bojim --ak kao da se i radujem. Leno, znao sam da smo ljudi i da moramo umrijeti. Ti si umrla a ja nisam poao za tobom. Kukaviki sam pucao po njima umjesto da krenem u razjapljena vala. Jesi li to htjela rei? Ne, nisi to htjela. Htjela si da ivim. Vidio sam ti u oima. Zato da oboje nastavimo ivjeti u meni. Ali i jo zbog neega. Neega to nikad neu doznati. Ali nije vano. Sad smo zajedno. Ne vjerujem u zagrobni ivot . Naprosto smo zajedno. Naprosto e se dogoditi ono to se moralo dogoditi ve tada. Sve ono izmeu bilo je samo jedan besmisleno razvueni trenutak niega. Moja unutarnja hibernacija. Okretanje, okretanje, okretanje... I sad mu se inilo da e mu od tog okretanja prsnuti sljepooice.

Ponovno ukanje. Progutao je slinu, duboko uzdahnuo i isprsio se. Zvuk mu je sve rekao. Onaj zvuk pred Leninu smrt... Evo ih. Podmuklo, podlo, njihove sive veprovske njuke proviruju iz gutika. U mastodontskim mjerilima praume doimaju se gotovo siuno. Rea je golema, goleme su njezine ume, golemi su njezini stanovnici, golema je njihova podlost i opakost u njihovim oklopljenim njedrima... um je najednom dopro i slijeva i zdesa, i sprijeda i straga. Polako je pogledom opisao krug. Vijenac sivih njuki. Bilo je to neto novo. Inae su redoviti udarali klinom. Nije ih brojao, nije im ni pokuao procijeniti broj. Bit e ih dovoljno za dvanaest metaka, a poslije je ionako svejedno. "koljke li ste, stvorovi, to li ste?" promr mljao je sebi u bradu. Golema siva tijela, kao sklopljena iz eline ljevine. Sitni, oklopljeni otvori za gledanje i disanje. Nekad im je to izgledalo draesno, kao da su ta stidljiva bia pobjegla iza paravana vlastitih ljutura. Danas se on pred njima osjeao gol. A Lena kao da je bila silovana od siledije koji e zauvijek ostati skriven iza maske. Tenkovska divizija izranja iz iblja, gotovo pruskim korakom. Zatim zastaje kao da se boji pokvariti formaciju. Galan ne podie puku. On eka. Kao da bi mu s vaka preuranjenost mogla oduzeti dostojanstvo i oskrnaviti ovaj sveti in. Ponovno nekoliko koraka, da bi potom ponovno stali. Oma se stee. Zatim opet koraci, sve dok tijelo gotovo ne dotakne tijelo, tvorei sivi, zatvoreni krug. Iz pozadine pristiu novi. Kad e poeti stampedo? Polako, no prije metodino negoli uplaeno, Galan se povlai prema najbliem deblu da bi zatitio lea. Zatim zastaje. Ne preostaje mu drugo no ekati. Dok minute istjeu. Promatra ih, ali ne zato da bi otkrio njihove namjere. Niti zato da bi na njima otkrio neto novo. Naprosto zato to je svjestan tog da ih sada vidi posljednji put. Kad pone bitka, bit e samo pokret i zamuenje. Siva, preko tri metra visoka tijela na masivnim, zdepastim nogama. To ih je zavaralo, ta prividna tromost nogu. inilo se neshvatljivim da bi takvu tjelesinu mogle potjerati brzinom veom od pedeset kilometara na sat. Mace moje, mace. Lijeno protegnute uz toplu pe, te se ini da ih ni dizalica

ne bi digla. A onda se ui nakostrijee i to je bljesak energije izvuene tko bi ga znao iz kojeg to nepoznatog svemira. Toliko je toga nespojivog na njima. Ne samo dobroudna zaobljenost i opakost, kratke noge i brzina, ve se i taj oklop doima kao da i nije posve njihov. On je kao nekakav tuljac, sprijeda ojaan i usiljen i straga posve otvoren: kao da su se nekakva meka, preosjetljiva bia naprosto uvukla u nj, kao da iz njega, kao iz bunkera, ustraeno vire da bi istodobno pomiljala kako bi moda ipak bilo najpametnije ostaviti sve to i naprosto pobjei, ostavljajui za sobom prazne ljuture. Opako im je poelio pod trbusima zapaliti lomae pa ih gledati kako, ruiasto goli, bjee poput ljubavnika zateenih na djelu. Vrijeme miruje. Sve se ukoilo. I onda je poelo. Kao da su se raspukle dugo izvijane stijene. Bez ikakve najave, poput odapete strelice, nevjerojatno se hitno ubrzavi, sivo je usiljeno tijelo poletjelo prema njemu. To vie nije bilo ivo bie, bio je to bolid, izboj energije skupljene jo u stvaranju svemira. Nestvarno brz, nestvarno golem, nezaustavljiv, najednom je pojeo itavo vidno polje. Dok je podizao puku, osjetio je kako ga oblijeva led panike. Kaiprst je zatitrao na otponcu u elji da zapuca nasumce, bez ciljanja, dok ne raspe svo streljivo, kao da se detonacijama moe otjerati strah. Potrajalo je to samo djeli sekunde, a onda se i sam pretvorio u stroj za ubijanje. Stroj protiv stroja. Strojevi ine. Strojevi ne razmiljaju. Jo svega trideset metara, a usta su beznadno sklopljena. to ako su napokon shvatili? Jo dvadeset metara. Jo... To nije nikakvo otvaranje. To je naprosto bljesak neeg crvenog. I u tom bljesku crvenog bljesak neeg utog. Bljesak kremenih kvrga zubi. I u tim bljeskovima bijeli bljesak. I u tim bljeskovima bljesak straha i panina elja da odskoi ustranu, da odskoi u smrt. Volja je ipak nadjaala, ostao je na mjestu. Ti stvorovi su automati i to ih, unato njihovoj silini, ini tako ranjivima. Pogoeno tijelo naprosto odskae ustranu, izbaeno smrtnim grem kao oprugom, i prolazi mimo njega, gotovo ga povukavi strujom zraka. Glupi, glupi, glupi stvorovi. Da ste nas pokuali naprosto izgaziti umjesto to

nas pokuavate glupavo prodrijeti, odavna nas ve ne bi bilo na Rei. Ili da bar svaki put tako glupo ne odskoite u stranu. "Budale! Idioti! Zlotvori! Doite po jo!" To je kliktaj boga salog meu smrtna bia. Staje ispred goleme trupine to jo drhturi od ivota iji se zadnji titraji gase. Ali se ne boji da bi strani protivnik mogao oivjeti. Mozak mu je smjeten nad samim nepcem: teko je i zamisliti da bi mogao progutati bombu i preivjeti. "Sljedei!" Kao da se odaziva, sljedee se sivo udovite izdvojilo iz kruga i srnulo prema njemu. Sve se ponovno odigralo tako brzo da je tek poslije, kad je sve bilo gotovo, mogao rekonstruirati zbivanja. "Sljedei!" Trijumfalno. "Sve u vas pomlatiti. Doite." I jo jedan nasre. Tek sada postaje svjestan zvuka: strahovite kripe pandi po metar debelim ilama stabala ispletenih u sag to pokriva umsko tlo, zviduka u nosnicama, nekakvog muklog, bolnog krika, praska granate stopljena s praskom puke, nekakvog jezivog, uasnog vriska i zvonkog udarca oklopa o oklop, u srazu dva mrtva udovita, nalik udarcu ekia o eki. Boli ih, i oni pate, i kao da pri svakoj pogibiji itav sivi krug isputa bolni uzdah. Ne, to nisu automati. Automati ne pate. Ali patila je i Lena. Patio sam i ja. I patit u i kad umrem, jer za ovu patnju nema smrti. "Sljedei!" Ali sljedeeg nema. I tada shvaa, najednom, kristalno i hladno, daje kraj. Nikad nee stii ispaliti svu municiju. Ovo je bilo neto sasvim novo. Jurnula su najednom dvojica. Moda, na koncu, i nisu tako blesavi. Krenuli su pripijeni a onda je jedan, ve kad su bili sasvim blizu, pretekao drugog za puku duinu vrata. Izlaza nema. Nema se o emu misliti. Smrt. Ruka je strelovito sunula prema nonicama. Trenutak potom tvrda mu se otrica nala u zubima. U asu kad su se ake ponovno prihvatile puke, kao da je ve osjeao njihov topli dah. Ipak je stigao. Crveni bljesak drijela, uti bljesak zuba, bijeli bljesak

eksplozije, bolna pljuska udarnoga vala, golema siva masa koja neshvatljivo gipko odskae u stranu i zatim ponovno crveni bljesak i uti bljesak za koji vie nema metka u cijevi... Ne baca puku. Puta je da sama padne, dok mu aka s revolverske drke skae na drku noa stegnuta zubima. Ne, nijedan se nee izvui. Leno, vidi me, Leno! Ali najednom, kao da vie i ne uje njezin glas, i kao da vie i nije siguran ini li dobro ili zlo. Tu misao nije stigao domisliti. Pred njim su rastvorena vrata smrti, grimizno ognjeno more koje ga zasljepljuje, tali, rasplinjuje, mrvi, melje, vraa u elemente... ini mu se kao da uskae u talioniki lonac koji prezrenim elementima vraa njihovo dostojanstvo. Vraam ti se, Leno. Lenoooo...!!! *** Chen Hao je tri puta nervozno kucnuo vrkom srednjaka po pultu. Zatim je ponovio postupak. "No?" Ravajeva je s neodobravanjem odmahnula glavom, ba kao da se to tiho kuckanje moglo uti kroz dva metra betona i dvadeset metara zemlje nad njihovim glavama. Sjeala se planinarenja po Alpama i upozorenja vodia: ne viite. Ljudski glas moe pokrenuti lavinu. Nekoliko mikroula akustike energije moe pokrenuti milijune tona materijala, izbiti snagu to se skupljala itavu zimu. A skupljalo se ovo, skupljalo. Tko zna koliko se skupljalo. Za vrijeme varljiva zatija. "Proli ih je put ostalo pet stotina", rekao je Chen Hao zamiljeno. "I gliste bi se urazumile." "to dokazuje postojanje volje", konstatirala je ona mirno. "Ne poinjimo opet", rekao je a ruka mu je nervozno zatitrala. Da, bio je to strah, i ruke su se tresle. "Ravajeva, pristiu sa itavog kontinenta. Tome nema

kraja." "Biljoderi su uvijek, kao dno prehrambenoga lanca, strahovito brojni. Zvijeri to, zbog isto termodinamikih razloga, naprosto ne mogu biti. Biomasa je biljodera negdje na pola puta izmeu biomase vegetacije i biomase grabeljivaca." "Nemojte, Ravajeva, molim vas", rekao je Chen Hao i duboko uzdahnuo. I zapiljio se u monitore. Bili su posvuda. Kao hrpe snijega, kao kozmiki proces. Jedno su bile Ravajevine tablice, njezine procjene, teoretske i empirijske, apstraktni milijuni grla, a sasvim je neto drugo kad te gledaju kroz kamere postavljene niti kilometar daleko. Misao da je dvadeset tisua, koliko ih se po procjeni skupilo, samo neznatan postotak njihova opeg broja malo je umirivala, ba naprotiv. Njihove su rezerve neiscrpive. ak i kad bi imali dvadeset tisua granata i imali ih vremena ispaliti, dolo bi sljedeih dvadeset tisua stvorenja. Pa jo dvadeset tisua. Pa jo dvadeset. Protiv sebe nisu imali bia, nego ivu masu itavog planeta. I to je ono to je zastraivalo. Ne Ravajevine hipoteze o inteligenciji. Ne. Spoznaja da je pred tobom neto tupo to nee zaustaviti nikakav strah i nikakav razlog, masa koja e srljati u unitenje dok se sasvim ne iscrpi, a iscrpiti se ne moe. Dvadeset tisua grla. Skoro pola milijuna tona oklopa i miia u divljem, orkanskom nasrtaju. To vie nije sukob. To je tektonski proces. To se die iva utroba planeta. Bacio je pogled na topografsku kartu iscrtanu na irokom, panoramskom ekranu i pokuao njen red prenijeti u svoju glavu, ali nije ilo. est redova cijevi u deset kilometara irokom pojasu obrane. "Dubinska obrana" - da! "Prezasienost vatrom" - da! "Mogunost visokog koncentriranja paljbe" - da! I sve je to krasno smiljeno i savreno organizirano, no oni su samo ljudi i sve to imaju samo su djela ljudskih ruku. A pred njima je element. Prsti su mu se opet poeli tresti. Da, ovjek je "gospodar prirode" -- samo dok priroda uti. A kad progovori, kad se iz njezine utrob e dignu siloviti tokovi, onda... Da, onda poinju drhtati ruke. Stavio je prste na pult, da ih smiri, a zatim ih je, da ih neim zaposli i prisili na zaborav, potjerao preko tastature. Na ekranu su se zaredale slike. Teleskopski pogled na siva udovita rasuta stotinama kvadratnih kilometara

uokolo. Varljivo razrijeena, varljivo rasuta, varljivo sluajno razbacana i varljivo besciljna. Ali jo nikad nisu izala iz ume, a da nisu mislila zlo. Nikada. Jer izvan ume nemaju hrane, i jedino ih ljudsko pristustvo moe iz nje izmamiti. Neka planduju sama. Druga su skupljena u grupice. Neka lee, rila poloenih u travu. Druga se pak sele bez nekog jasnog i vidljivog razloga. Zatraio je statistiku analizu. Nikakve vidljive flukutacije. Gibaju se kaotino, poput estica plina, ak ni ne gravitiraju k njima. Naprosto lebde i plutaju okolo, puni nejasnih namjera. "Ovo je svesvjetski sabor", rekao je Chen Hao. "Neto ih je sakupilo, to smo mi, i sad samo ekaju poticaj, da krenu. Ravajeva," rekao je najednom s upravo uvredljivom nervozom, "bilo bi vam pametnije da ste vrijeme utroili na istraivanje... Nekakav feromon, promjena magnetskog polja. Sam vrag neka zna to ih to najednom preplai pa odu." Ravajeva se samo nevidljivo nasmijeila i nije rekla nita. Preplai! Dovoljno je bilo pogledati Chen Haove ruke. Nisu se oni niega plaili, i nije ih mogao otjerati nikakav feromon. Jer iza njih je stajala jaka volja, i vrlo jasna, makar i njima nepoznata nakana, no Ravajeva se odve dugo bavila strukom da je ne bi prepoznala. teta samo to taj tako jasan i sigura, a tako neiskaziv osjeaj, nije niim mogla uvjerljivo prenijeti pukovniku. Najednom je Chen Hao povukao ruke i upitao se emu sve to. Osjeao se poput kapetana u oluji. Brod krpi i para se i kri i lomi i ras pada se, a svi vjeruju da e ga kapetan izbaviti - svi, to jest, osim kapetana. A Ravajeva mudruje. Dok se u njegovim kostima skuplja sva ta vlaga zemlje iznad njih. Rea, Rea... A kako je sve lijepo poelo. Idilino. Dobroudna udovita. Golemi pitomi hipopotami; draesni ljupki orijai, poput slona i plavetnoga kita. A onda je napadnuta jedna ekipa. Pa druga. Pa trea. I onda to vie nitko nije mogao zaustaviti. Onda je poeo rat. Kad su udovita prvi put otvorila usta, uinilo se kao igra, gotovo kao nekakav in njenosti. A onda su ispljunula krvavi le. I podivljala. Prijateljske, divovske ume za ljude su se zatvorile. I za njih i za njihove

oklopne automobile. Planet se nakostrijeio. Proradio je gnjev planeta. ime, ime su ga naljutili? U kakav su njegov tajni tabu dirnuli? Chen Hao razmilja o tome sve od tada. Od tada mu se tresu i ruke. Ludi su se povukli u utvrde, tonije u utvrdu. U Bazu B na brzinu pretvorenu u utvrdu. Pa u itav sistem utvrda i uporita. Baza A je bila sigurna, podignuta na pustom otoku sred beskrajnih valova. Isred tog azura nisu se, meutim, mogle istraivati ume, na itavom planetu najzanimljivija biocenoza. Baza C je bila u nepristupanim kamenim gudurama, na vrhu litica, usred niega, no ipak umama dovoljno bliza, na de setak minuta helikopterskoga leta. U tom kru nije se, meutim, mogla izgraditi pet kilometara dugaka i savreno ravna pista potrebna za slijetanje i uzlijetanje termonuklearnih atodida. Baza B je bila jedina, smjetena na goloj ravnici, koja je mogla povezati ume s kompleksima u orbiti, koji su zbog nje i bili izgraeni. No ak da i nije bilo tako, kad su udovita poela napadati, nisu im mogli naprosto prepustiti bazu u iju su izgradnju utroili itavu prvu godinu boravka na planetu. Morali su je, dakle, braniti. I to braniti aktivno, jer su ti prirodni tenkovi s oklopima od prirodnog kompozita prolazili bez zaustavljanja, gotovo bez usporavanja, i kroz armiranobetonske zidove i kroz eljezno kolje. Ni struja ih nije uzbuivala, ni kemijska sredstva. Oklopi su im imali vodljivost ebonita, a na prvi znak gadosti u zraku zatvarali bi nosnice i jo minute crpili kisik iz svoje goleme jetre. Na grubu su silu morali odgovoriti grubom silom, drugoga nije bilo. Samo to je njihova gruba sila bila jadno nedostatna. Na Zemlji se nije ratovalo ve stoljeima, oruje je bilo isti anakronizam, a oni nisu imali ni ljudi ni vremena da razviju nove protuoklopne sustave. Mine su bile od slabe koristi, jer je povrina stopala tih udovita bila bitno manja od povrine traga tenkovskih gusjenica. Osim toga, obiavali su gaziti jedan drugome po tragu. Mogla se, dakako, konstruirati i distancijska mina koja bi im detonirala pod trbuhom, no i trbuh je bio oklopljen i jako, jako visok. Mina bi morala biti preteka. Kumulativne su granate pak bile neomone protiv njihovih oklopa sazdanih od prirodnih kvarcnih vlakana ulijepljenih nekakvom hitinskom masom. Napravile bi mnogo dima i smrada, mnogo ae i ugljena, ali rastaliti nisu imale to. Kroz njihov je oklop prodiralo samo teko, brzo i masivno zrno - kada bi prodrlo. Jer bi najee naprosto rikoetiralo na udesno usiljenom, neprobojnom rilu.

Chen Hao je preletio pogledom preko stomilimetarskih baterija, ukopanih u tvrdu ilovau visoravni Haar. ak su i savrene, kompjutorizirane nianske sprave slabo pomagale protiv rikoet-njuki, ba tako su ih zvali, jer je postojala samo jedna toka, a i ta u stalnom kaotinom gibanju, od koje se ne bi odbili vrak duga, zailjena nosa. I pogodak u sitno oko mogao je nauditi, i pogodak u nogu, ali noge su bile tanke, i na valovitu zemljitu gotovo nevidljive. Da, lijepo je bilo poloiti ruku na cijev, osjeati vrstu studen njezina metala, i promatrati zrna kako u brzom slijedu precizno probijaju postavljene mete. A onda bi nasrnuli krmci i svijet bi se pretvorio u muninu. Granate su udarale, no krmci nisu padali, kao da su obdareni bezbrojem ivota, kao da dolaze iz sna, iz more, u kojem nikad nijedan pucanj, ni jedan udarac noem ne moe zaustaviti nacerenu nakazu koja nam prilazi. Pokatkad se pitao pucaju li oni uope u neprijatelja ili naprosto u svoj strah... "Osamdeset topova", promrmljao je. "A kad sam traio jo dvadeset..." Ali ni dvadeset ne bi pomoglo, i znao je. Ali to bi onda pomoglo? "Pukovnie Hao", rekla je Ravajeva, "ako je to samo nerazumna masa..." "Razumna masa ima racionalne razloge! Razumna masa predvidljivo reagira na odreene poticaje! A nerazumna masa ne reagira. Ona naprosto kaotino djeluje. Mi ne znamo to bi je moglo odbiti. to bi je moglo zadovoljiti. to ona uope hoe." "Znamo mi to hoe, pukovnie Hao. Oni hoe da odemo." Pukovnik je osjetio kako mu se ruke ponovno tresu. Ali ne zbog straha od vlastitog unitenja, vlastitog fizikog nestajanja. Ne, ne, taj strah je bio mnogo dublji. Oni hoe da odemo. I ta elja vie nije tako, tek pusta elja. To nije ak ni racionalna, snano izraena elja. To je elja koja se penje, do ludila, do paroksizma, do opsesije i kompulzije. Te su ivotinje duevno bolesne! "Ja sam to odavno predlagala", nastavila je Ravajeva. "Povlaenje u orbitu dok se stvar ne ispita." "Ne priajte gluposti! I kako bismo je mogli opet uspostaviti kad je, ve uspostavljenu, nismo mogli ni obraniti? I to bi ostalo od baze?" "to e ostati sada. Ne, pukovnie Hao, mi protiv toga ne moemo, ne protiv te volje, ne protiv te iskonske tenje. To je dublje od razuma. Dirnuli smo ih u sam nagonski centar. To je jae od smrti."

Duboko je, duboko je uzdahnuo, a onda se naglo okrenuo prema njoj u zakretnom naslonjau. Komandni bunker baze, onako tijesan da bi se utedjelo na masi debelog oklopa, imao je u sebi neto od kokpita svemirskoga broda. Ista prenatrpanost instrumentima, isti pultovi i naslonjai. Razlika je bila samo u teini. Ovdje je sve bilo primitivnije izraeno, masivnije, desetke puta tee. Kao da su od toga oteale i misli. "Ravajeva, ne priajte gluposti! Sad nas najednom nee, a htjeli su nas!" Ravajeva je samo slegnula ramenima. Iz pukovnika nije govorio samo strah, nego i nekakva duboka povrijeenost, a Ravajeva je ve imala dovoljno godina da shvati da se sa strahovima ne raspravlja. Zato je utjela. "I kako to mislite... ispitati stvari? Iz orbite? Kako? Ve smo tri godine ovdje i nismo doznali nita. Kako to, iz orbite? Mogli smo onda ostati i na Zemlji. Mogli smo ostati i u materinoj utrobi." "Ne znam, ali silom..." "ujte, Ravajeva, prestanite. Nije sad as. I to sa silom. I kad uranjate u more, uranjate silom. Uranjate protiv protivljenja mora. I kad ubrzavate svemirski brod, djelujete silom. Djelujete protiv protivljenja mase da promijeni brzinu. to znai sila? Sila je naprosto promjena postojeeg stanja. Bez sile se ono ne moe promijeniti. A da nismo eljeli mijenjati postojee stanje, ne bismo ni krenuli sa Zemlje. Nitko od nas." Ponovno se okrenuo u naslonjau, jo energinije nego prije, i ponovno zapiljio u monitore, ali slike su titrale, i on nije vidio nita, bila su samo ta udovita to su se samo lijeno micala i mijenjala mjesto i pomicala i nita, kao da se ni baza ni sve to njih uope ne tie, ali skupiti s e, osim zbog njih, nisu imala zbog ega. "Moda smo trebali... pokuati s njima komunicirati", rekla je Ravajeva pitajui se zato pokree diskusiju kad se sada ionako nita vie ne moe promijeniti. Ako se pokrenu, mogu jo samo pucati, a pokrenut e se. "Vi ste kao dijete razgovarali s glistama?" odgovorio je Hao posprdno. "Ja jesam." "Pukovnie Hao, bia koja imaju strategiju, moraju posjedovati razum." "Prestanite. Razgovarali smo s njima. Tapali ih po debelim leima. I vi ste ih tapali. I mi se nismo promijenili. Mi smo ostali isti."

"To mi mislimo." "Recite onda vi?" "Ne znam, zato sam i mislila da se moramo vratiti u orbitu. Dok ne otkrijemo to ih plai, to ih je povrijedilo." "Oni su povrijedili nas. Izdajniki. Podlo. Zabili nam no u lea." Po gledao je na ekran, i pokuao ih mrziti. Ali nije mogao. Ni unato svom zlu to su poinili, unato svim krvavim, raskomadanim leinama. I od toga ga je obuzimao jo vei bijes. I jo vei strah. "Kinezi vele, kad ti je ponor sprijeda i straga, ti miruj. Morali smo se povui." "Vama je stalo da i ostarite ovdje? Ili da se na Zemlju vratimo bez rezultata?" "to se ne moe, pukovnie Hao, to se ne moe. Oni nas ne ele. I ta je elja jaa od elje za ivotom. Ta je elja jaa od straha od smrti. Ta je elja jaa od svakog razuma. Pukovnie Hao, opasno se igrati s nagonima. Oni su sama bit ivota. Mi smo u neto dirnuli, pukovnie Hao, a ni ne znamo u to smo dirnuli. Povucimo se i ne dirajmo vie." Hao se jo jednom naglo okrenuo i unio joj se u lice. "Mi smo dirnuli u nerazumnu masu! To je refleks nerazumne mase! To je grenje i lupanje repom! To je naprosto potres koji treba izdrati i preivjeti! Mi ne smijemo popustiti! Mi nismo ovamo doli da odemo!" "Ovo je njihov svijet", rekla je Ravajeva tiho. "Onda je i more svijet riba! I uma svijet majmuna! Onda za ovjeka nigdje i nema mjesta!" Naglo je ustao i poelio se uzetati, ali u bunkeru mjesta za etnju nije bilo. Umjesto toga zabio je ruke u depove i naslonio se leima na hladni zid. Ravajeva se izvila u stolcu, naslonivi se laktom na oslon za ruke. "Ja ne govorim o ribama. Oni su na mnogo viem stupnju evolucije." "Zato to su topli. I pe je topla", rekao je Hao i pokuao se nasmijati. "Oni gaze jedni drugima po tragu. Mijenjaju brzinu i smjer. Skrivaju se iza svake uzviice, iza svakog usamljenog drveta. Kad top bljesne, bacaju se na trbuh." "I pele imaju taktiku. I opor vukova. I mravi. Ali samo najnii organizmi

bezumno srljaju u smrt, gonjeni nekim besvjesnim automatizmom." "Kad dou do topa", nastavila je Ravajeva ogluivi se na njegovu upadicu, "naprosto otvore usta i progutaju cijev. Jedan se rtvuje za sve ostale. Pronalaze skrivena gnijezda da ih ne bismo mogli tui s boka. I nisu napali juer, dok je tlo jo bilo razmoeno od trodnevne kie, nego su priekali na dananji dan da mogu dii oblake praine. I uvjeravam vas da e napad doi iz privjetrine. U toj e praini radar jedva uspijevati napipati njihove nemetalne oklope!" "Znate da za sve to postoji objanjenje!" "Znam. Samo ga vi ne prihvaate." Stisnuo je zube i zatvorio oi kao da ga je obuzeo iznenadni napad bola. elio je prekinuti razgovor, a nije ni htio ni mogao, jer da se razgovor prekinuo, ostala bi samo tiina, nita, ono nita u kojoj ve danima oekuju napad, nadajui se bez nade i vjerujui bez vjere. Samo neka krenu. Neka napokon krenu. Neka krenu. Da bude unitenje. Da neto napokon bude. U ovom betonu ovjek bi poeo vritati. Zatien od udovita, nezatien od sebe. Jo su proli tjedan opaena prva gibanja, skupljanja, premjetanja. U kantini su najprije poeli razgovori, a potom i oklade - hoe li udariti, nee li. to je vrijeme odmicalo, potonjih je bivalo sve manje. Iza njih je bilo osam mjeseci mira, dugo jedno razdoblje u kojima je rasla nada da su se krmci napokon urazumili. Napokon, nacerio se opako, i kad pauku odree osmu nogu, on napokon shvati da je opasno prilaziti muhi, pa to vie ne ini. Jer iza tog je posljednjeg napada na bojitu ostao pokolj; pet stotina leina i tko zna jo koliko njih koji su otili lizati pedalj duboke rane i smirivati migrenu kakva se dobiva od udarca petnaest kila eljeza u glavu. Strvine su gnjijale mjesecima, jer je teta bila tolika da nitko nije imao vremena da se i njima bavi. Dok je bilo suho vrijeme, jo je bilo podnoljivo, no onda su pale kie, i na itavu se kotlinu spustio oblak nesnosnoga smrada. Deset je tisua tona mesa, i miia, i unutranjih organa i probavljene i poluprobavljene hrane trnulo i pretvaralo se u crnu, odvratnu melasu. A onda su ostale samo prazne ljuture, nalik na bave probijena dna, i onda je dolo sunce, i one su ostale, osuene, tako jednake, tako sline, tako nespojive s iim, tako sterilne, kao da je vjetar nanio ljuske nekog sonog ploda. Sad mu je ao to ih nije dao ukloniti. Moda je iza tog oklijevanja vie od

lijenosti stajala neka pobona nada da e ti kosturi sljedeim generacijama uliti strah u kosti, ili stvoriti nekakvo nevidljivo tabu-polje kroz koji krmci nee ni htjeti ni moi nastupati. A sad zna to je ostavio. Pet stotina zaklona za udovita u nastupanju. Nisu se urazumili. I doli su ponovno. I ako samo udare na pravi nain, sva e ih ta koncentrirana artiljerija mo u najboljem sluaju samo malo usporiti. Hoe li preostati vremena makar i za evakuaciju? Moda ju je ve t rebao i zapovjediti, pa kvragu i baza i Rea i sve. Ili je morao evakuirati bar neke? No to ako evakuira ljude, a udovita nastupe krivo -- a on ih ipak, zbog nedostatka ljudi, ne uspije odbaciti? No to god poduzeo, kako god da postupio, njegova je sudbina jasna. Netko mora tititi odstupnicu ostalima. A taj netko su on, i Ravajeva, i jo estorica, posada daljinski upravljanih baterija. ivi zakopani pod zemljom i betonom. to samo po sebi ne mora biti nita strano, jer imaju hrane za est mjeseci, a sve ako bi im se zaepili i svi ventilacijski otvori, autonomni bi im sustav disanja jamio jo mjesec dana ivota. A za to vrijeme... No to ako udovita raskopaju zemlju i svojim okotalim glavama naprosto razbiju beton? Ako odlue nakon kronje i debla iupati i korijen? Koliko bi im vremena za to bilo potrebno? Nije se usudio ni pokuati izraunati. Pokuao je samo ne zamisliti to prskanje monolita, i razjapljene vale, i ono to slijedi... "Rea je jedan veliki organizam", rekla je Ravajeva. "A mi smo u baeni virus. Krmci su bijela krvna zrnca. Trebalo im je vremena da ponu reagirati na nae toksine. Trebalo je vremena da se stvore antitijela." "Doktorice Ravajeva," rekao je glasom za koji se potrudio da zazvui blago, "jedanput su antitijela, drugi put su inteligentna bia, moemo se tako do smrti zabavljati hipotezema, no to time dobivamo, nije mi jasno. Ali ostavimo to za kasnije. Moda pred nama lee dugi mjeseci dokolice." Ravajeva je duboko uzdahnula. "Na krivom smo putu. Od poetka. To su inteligentna bia." "Zar je inteligentno tako srljati u smrt?" upitao je Chen Hao, iako su ba taj argument raspravili toliko puta. No eto, on mu se stalno iznova vraao, zbog neega nejasno osjeajui da je upravo on vaan. "To ne moe uiniti bie koje

misli. To moe initi samo masa noena automatizmom. Srljaju u smrt, ne obaziru se na gubitke, i potom odlaze, tako, iz efa, posve neobjanjivo, naprosto tako. Rade li to inteligentna bia?" Ravajeva je utjela. Ali ne zato to mu nije znala odgovoriti, nego napr osto zato to je shvaala da bi odgovor morao biti kompleksan i dug. Prekompleksan i predug za ovaj trenutak i za ovu situraciju. Zato je utjela. A Chen Hao je nastavio: "I uostalom, ako jest inteligencija, gdje je organ te inteligencije? Ili mislite da njima uprava duh? I da se u takvoj tjelesini nije moglo nai mjesta za malo razvijeniji mozak?" "Mi ne znamo koliko je on razvijen..." "Mi tono znamo koliko je razvijen. I znamo gdje je smjeten. Nad nepcem. I koliki je mizeran broj njegovih neurona..." "Ti neuroni su drukiji..." "Mjerili ste impulse na uzorcima uzetih sa svjeih leina. Svi su bili razoarani. To je gluplje od... utinice", rekao je i kratko se nasmijao. "Znate to, Ravajeva, da sad ja vama kaem neto. Da vam naprosto postavim dijagnozu." "Sluam." "Sindrom Lafontainea. Ili kronini ezopitis, kako vas volja." "Basne?" "Tako je. Pela je marljiva. I mrav. Trut je lijen i lisica lukava i magarac glup i tako dalje." Ponovno se nasmijao. A ona ga je samo duboko pogleda, ispod malo pognuta ela, i rekla: "Basne moda i nisu tako glupe, pukovnie Hao. Moda ih ljudi tada ipak ne bi toliko itali." Chen Hao je zakopao lice u dlanove i protrljao oi. Razgovor ga je zamarao i nervirao, ali ga je utnja zamarala i nervirala jo vie. Sve je to ve bilo toliko puta izreeno, i svako je od njih branio svoju tezu, iako u nju ba nije odvie vjerovao. To i nije bila prava polemika, dvoboj uvjerenja, nego vie kao nekakva partija aha, u kojoj je ona sluajno odabrala bijele, a on podjednako sluajno crne figure. Pokatkad bi sa smijekom pomiljao kako bi im se lako moglo dogoditi da najednom, zabunom, naprosto zamijene poziciju, i nastave

debatu jedva opazivi da se neto dogodilo. "Ravajeva, po blatu nisu mogli napasti, naprosto zato to bi u nj potonu li; za to uoiti ba nije potrebna neka genijalnost. Krene, i naprosto ne moe dalje; zalijepi se i ne ide. Ja tu ne vidim ak ni odluku. Noge su im tanke, stopala mala, u umi imaju parket od korijenskih ila, u umama nema blata. Gibaju se niz vjetar zato da bi predvodnik po mirisu znao da ga krdo slijedi. Gaze jedan drugome u trag zato to po onim njihovim umama, u onom spletu korijenja, vjerojatno i nije tako jednostavno nai pravi put i siguran oslonac. Zato naprijed putaju iskusnije. A kad zbog bljeska lijeu na tlo... Evo vam jedna ad hoc hipoteza: Vjerojatno gromovi otkidaju orahe. To je naprosto obrambeni refleks." "Ali zato gutaju topovske cijevi!?" "Moda zbog istog razloga zbog kojega gutaju i ljude." Govorio je ali ne i stvarno sluao. Jer u glavi mu se vrtio raun, ve toliko puta obavljen, u nekakvoj drskoj nadi da bi, nakon svih digitrona i programa i proste olovke i papira, brojevi ovaj put udom mogli ispasti drukiji. Ali nisu. etiri tisue osamsto ezdeset granata rasporeenih na osamdeset topova. Koji imaju vatrenu mo od osamnaest granata u minuti. Prve minute. Druge minute pola od toga. A tree i svake daljnje minute pola od pola. Vjerojatnost pogotka u pravo mjesto na dva kilometra iznosi oko ezdeset posto. Boni pogodak probija. Ali eoni rikoetira. U najmanje osamdeset posto sluajeva. Napadaki val napreduje brzinom od oko pedeset kilometara na sat. to sve skupa ne ostavlja ba nikakvu ansu. Ali ga je neto grizlo, neto nejasno, pa ipak tako otro. Neto to je na trenutke probijalo i donosilo nekakvu slutnju objanjenja zato se s Ravajevaom uputa u tolike jalove razgovore. "Genijalni" napad, da, on moe biti rezultat golog genetskog programa. Ali ne ova klopka, ne ova stupica to se zatvara, ova totalna mat -pozicija. To vie kao da i nije naprosto uman nasrtaj; to se pretvara u razgovor dva stratega koji se odlino razumiju. Prepirao se s Ravajevaom ne da uvjeri nju, nego da uvjeri sebe. Jer ona nije znala to to znai, spoj inteligencije i tolike moi, tolike silovite jurine mase. On je znao. I odatle to drhtanje ruku.

"Sve je to od poetka bilo krivo", probio se ponovno do njega glas Ravajevae. "Metoda je kriva. Moda je sve to pokrenuo naprosto neki hormon. Neto to proizvodimo i izluujemo... to nismo proizvodili ili izluivali do tog trenutka. I izmeu svih trenutaka. Moda je to na miris... mi ne znamo to ih je iritiralo. Pukovnie Hao, moda je bilo dovoljno..." "Oprati se u mirisavom sapunu", rekao je on i blesavo se zacerekao. Znao je da se blesavo cereka ali, eto tako, naprosto mu se blesavo cerekalo. "Mi im smrdimo. Ravajeva vi ste zaista dama. Vaa je teorija - damska." Ona je na to samo zavrtjela glavom. I rekla, preuvi sve smislove i podsmislove i sva skrivena znaenja: "Moete li zamisliti da neko inteligentno bie, ovjek recimo, nekoga ubije naprosto zato to ga iritira? Netko mu se uvali u krevet, i dok mirii, sve je u redu. No onda najednom promijeni miris i pone smrdjeti." Duboko je uzdahnula. "Ali sve je to dio neke druge teorije, od bezbroj njih, od kojih nas nijedna nije uinila nimalo pametnijima." *** inilo se da jutro nee nikada proi, no ve je dolo i podne a da se nita nije dogodilo. "Tanje nam ivce", rekao je Chen Hao. "Moda jo nisu udahnuli feromon koji e ih pokrenuti", o dgovorila je Ravajeva pokuavajui ne zapaziti da time zapravo brani njegovu tezu. Ali to nije htio opaziti ni on, nego je rekao: "Doktorice Ravajeva, sad mi je neto palo na um. Oni jedu nejestive stvorove", - nasmijeio se vlastitoj definiciji Homo sapiensa. "Ne zatvara li i morski pas vale im mu neto dotakne njuku? Zato im eluci i jesu kao kante za smee." "Znate li to se dogaa morskom psu kad mu rasporite utrobu?" odgovorila je ona o oi su joj se zakrijesile, kao svaki put kad bi priala kakvu a negdotsku bizarnost iz svoje struke. "Kad mu izvadite crijeva i stavite mu ih pred gubicu? On e ih poderati, glupi bioloki automat. Ali znate li da je meu mnogim krmcima koje smo secirali bilo i takvih koji nisu imali nikakva organskog oteenja? to moe znaiti samo jedno: da su umrli od oka!" Zastala je na trenutak, dajui ovaj tvrdnji prostor koji zasluuje. "A ok je karakteristian

samo za organizme s visokorazvijeni ivanim sustavom." "Koji, meutim, nije pronaen", rekao je i odmahnuo rukom. To ve i nije bio razgovor. Za dugih dana u bunkeru sve se to pretvorilo u obred, u kojem se na svako pitanje ve unaprijed znao odgovor. Ali u vremenu koje traje, a nita se u njemu ne zbiva, mogue je tek ponavljanje. A ponavljanje je bilo i rutinsko obraanje Hansu. "Hans?" "Izvolite, pukovnie Hao", odgovorio je glas iz zvunika. "Izvjetaj." "Nita." "Nita nije izvjetaj." Naprosto ga je poelio malo gnjaviti. S druge se strane zauo duboki, nervozni udisaj u kojem se krila bar jedna neizgovorena psovka. "Radijalni gradijent gustoe nepromijenjen. Radijalni vektor brzine plus minus nula. Segmentna gustoa nepromijenjena. Nikakvih statistiki znaajnih odstupanja." "Jeste li zarotirali vektor?" "Da." "I?" "Gustoa nepromijenjena." "Nisam vas pitao to. Tangencijalni vektori du rotirajueg vektora." "To?" "Da, to, Hans, to." "Bit e izvreno." Minutu potom i na njegovom se ekranu okretao vektor, nalik radarskoj zraci to krui iz njihova bunkera. Ali nikakve radarske zrake nije bilo. Odozgo, iz orbite, paljivo se pratilo gibanje dvadeset tisua tjelesa, od kojih je svako bilo uredno katalogizirano, tako da se svakom za protekla tri dana moglo tono rekonstruirati gibanje. Krasan materijal za disertaciju, da je ikom bilo do disertacije. Svaka je toka na tom vektoru imala nekakvu boju koja je odgovarala sumarnom vektoru sekcije preko kojeg je prelazila; vektoru vrlo

uske i vrlo, vrlo izduene sekcije. Vektor je tri puta napravio puni krug dok Chen Hao nije poeo opaati. Promjena je bila tako sitna da uope nije bilo siguran. Pojaao je kontrast. Ravajeva je htjela neto izgovoriti, no Chen Hao je podigao ruku i pokazao joj dlan. "ekajte. Neto se zbiva", promrsio je kroza zube. I zatim pljesnuo dlanom po pultu. "Klin! Jebemu mater, to je klin!" Ravajeva je smjesta prebacila njegovu sliku na svoj ekran i rekla: "Daa..." Samo jedno otegnuto "Daa..." i nita vie. Chen Hao je pojaao kontrast do maksimuma, proirio sivi klin, i sad je bilo mnogo jasnije. Vektor bi klizio i prelijevao se u nekakvom statis tikom kaleidoskopu, no onda bi, najednom mjestu, najednom prevladala nijansa zelenog. Pa zatim nijansa ljubiastog. Du itave duine vektora mase su se polako pomicale u jednom, a malo dalje u suprotnom smjeru. Stvaralo se radijalno zgunjenje. Stvarao se klin. Uperen u njih, kao u srce, kao glogov kolac u srce ve umrla vampira. "Hans, vidite li!" dreknuo je Chen Hao. "Vidim", odgovorio je on nekakvim glasom kojem je bilo nemogue odrediti intonaciju. "Vidite. Mogli ste i ne vidjeti. Klin." Klin. Najmanje sedam kilometara dugaak, izronio iz magle tokica, kao igla kristala iz prezasiene otopine. Ali zatim... Ravajeva ga je pogledala i on bi shvatio to je time mislila rei, da je vremena za shvaanje bilo. To nije bilo jedan klin! To je bio itav sistem klinova! Jedan sredinji, i zatim jo dva, koja su se na nj lijepila bono, ukoso, poput krila strelice. Ali je zapanjivala brzina. I prije su znali napraviti klin, ali nikada tako brzo. Najednom su vektori podivljali, i itav se ekran zacrvenio od n jihovih brzina. Chen Hao se sledio. Brzinom od pedeset kilometara na sat, punom brzinom, uz stravinu lupu nogu i bijele oblake praine to su se stali dizati nad ravnicom, krmci su trali da ispune klin, nalik na dobro uvjebanu gardijsku jedinicu kojoj je dana uzbuna. Mogao je sad blebatati o patkama koje lete u formaciji - da je bilo vremena za blebetanje. Ravajeva, nisi ti ni tako luda, Ravajeva! To ne mogu napraviti crvi!

Na monitoru vizualnog teleskopa bila je samo magla, kao da se ojulni nimbus praine spustio u kotlinu. Na radarskom je ekranu sve bilo mutno, nekontrasno, rasplinuto. A u infracrvenom je sve bilo jasno. Isuvie jasno. Jasno da je gotovo. "Ruth!" "Izvolite, pukovnie Hao." "Otvorit ete vatru iz svih cijevi po najsigurnijim ciljevima. Otvorit ete je za tono dvije minute i neete stati dok ne potroite svo streljivo ili se topovi ne zaglave. Ne obazirite se na propisani reim cijevi." "Ali..." "Jeste li razumjeli nareenje?" "Razumijem, pukovnie Hao." "Nilse!" "Izvolite, pukovnie Hao." "Upalite motore helikoptera, zagrijte turbine, budite spremni da u sekundi uzletite. Matilda!" "Izvolite, pukovnie Hao." "Skupite sve ljudi koji neposredno ne uspravljaju baterijama i ukrcajte ih na helikoptere. Smjesta. Ostavite stvari. Pourite." I to je bilo to. Jedino ispravno rjeenje, sve ako se dosad i grijeilo. Jedino to se moglo uiniti. Protiv klina ne mogu uiniti nita. To je tolika silina, stotinu tisua tona oklopa u gibanju, koja se naprosoto ne moe skrenuti, a kamoli zaustaviti. Ali moda uspiju za nekoliko minuta usporiti njegovo formiranje. Za etiri do pet minuta sva e municija biti potroena. Ako se ne dogodi neto strano, uspjet e se evakuirati. Morali bi. Moda ak ni oni u bunkeru nisu sasvim bez nade. ekat e ih helikopter ve lebdei nad tlom. Zadnje e udarce u elo klina prepustiti automatici. I onda... U Bazu A. U Bazu C. U orbitu. Svuda. Samo nikad vie ovamo. Nikada. "Pukovnie Hao, Ruth. Na koje toke da koncentriram vatru?" "Du klina, u nejednakim razmacima. Razbijte ga. Stvorite pometnju." Onda je shvatio da je izrekao glupost. Nepoznat im je i strah, nekmoli panika. "Postupite po vlastitom nahoenju. Hou to vie pogodaka, to je sve."

Iz mrnje? Iz neke jetke zlobe? Moda. Jer nee uiniti nita. I znao je. Samo e kotlinu jo jednom zasijati leinama iz kojih e se opet, poslije kie, cijediti crna, kao med gusta, smrdljiva sluz. Bacio je pogled na sat. Jo manje od minute. Nilsen i Matilda javljaju da je sve spremno. Jo dvadeset sekundi. I tada... Glas koji jedva prepoznaje, glas uzdignut do krika: "Pukovnie, ne otvarajte vatru!" Krik je isuvie alarmantan a da ga ne bi posluao. Pritie dugme i ponavlja poput jeke: "Ruth, ne otvarajte vatru. Hans?" "aljem vam satelitsku sliku." "aljete mi satelitsku sliku..." ponovio je jo jednom, ponovno poput jeke. *** Kad se ponovno naao u kantini i dok je, naslonjen na ank, ispijao drugi viski nakon tree votke, Galanu se inilo da se vratio iz sna. Iz sna iza kojeg nema razbuenja. Je li se uope elio vratiti? To ni sam nije znao. Znao je samo da mu to nalae dunost. A je li elio? A emu se to i mogao vratiti? I s im je to mogao ostati? Treba to shvatiti: nijedan svijet nije njegov, a i onaj trei, ini mu se, za nj je zauvijek zatvoren. Treba to shvatiti i s tim se pomiriti. Nevolja je samo to se s tim ovjek nikad ne moe pomiriti. Jer onda vie ne bi bio ovjek. Iz ove je kantine krenuo prije osam mjeseci, krepko dorukovavi, na let koji je trebao biti i ista rutina. I sad je ponovno tu, i ini mu se d a se u meuvremenu ba nita nije dogodilo i da e se rutina nastaviti na mjestu na kojem se i prekinula. Jer je samo jedno bilo Dogaaj, a sve iza toga mogla je, dosljedno, biti opet samo rutina. Samo to e se ta rutina sad nastaviti dogaati nekom drugom, ne njemu. Ne onome koji se uspeo u helikopter. Podigao je pogled. Pred njim je stajao Max i iroko se smijeio, i Galan nije

imao pojma kako tu ve dugo pred njim stoji, a nije ga ni pitao, niti se pokuao sjetiti, jer ga naprosto i nije bilo briga. "Sad sam doletio o'zgo", rekao je Max. "uo si grmljavinu? Vele da opet stvara pizdarije." Pogledao je iroko, euforino Maxovo lice i morao mu i protiv volje odgovoriti smijekom. "Na neki nain." "Kad sam uo da si nestao, rekao sam to se njemu ne moe dogoditi. Znao sam da sprema nekakvu psinu. I spremio si. Cirkusku predstavu na slonovima. Najveu predstavu u galaksiji. Phineas Taylor Galan. Da zna kako je to izgledalo odozgo! Velianstveno! Razilazi se praina, razilazi se magla, kao da vjetar die sveani zastor..." "Impresivno." Blago se nasmijeio. "Impresivno", ponovio je Max i potvrdno kimnuo glavom. "udi me kako te ovi tukci dolje nisu pomeli ve prvim plotunom. Kao klincima im tata nije htio kupiti zranu puku, pa sad odrauju komplekse." Grohotom se nasmijao. A kad je prestao, rekao je: "To me podsjea na onaj vic o tipu koji je u zatvoru nauio mrava da svira violinu, pa kad ga je donio u bar..." "uo sam ga." "Meni su ga prodali kao najnoviji. Nego," povjerljivo se nagnuo prema njemu, "ujem da nisi mnogo govorio." "Nije se imalo to rei." "Aha. Heroji su skromni." Ponovno je prasnuo u onaj svoj grleni smijeh, a Galan je uzalud pokuavao otkriti to je tu smijeno. "Ili moda pametniji nego to mislimo. 'Osam mjeseci s krmcima'. Ugovor s izdavaem. Obaveza na potpunu utnju do izlaska knjige." "Max..." Moleivo. "Oprosti. Zaboravljam da si sigurno malo umoran. Vidimo se veeras. Ali, da zna, svih osam mjeseci neto mi je govorilo..." "Znam." Odgegao se svojih irokim, krupnim korakom ovjeka dovoljno zdravog da mu za dobro raspoloenje drugi razlog i nije potreban. Max, Max... I to radi taj ovjek tu, taj ovjek iz davne davnine u sadanjoj sadanjosti? I zato ba on?

Onda je shvatio. Max je doletio termonuklearnim atodidom i nije znao to su svi znali. Tko zna tko im je rekao. Sjedili su i stajali uokolo i pretvarali se da ga ne opaaju. A njemu je pak bilo potrebno punih petnaest minuta da opazi da ga ne opaaju. U njegovoj se glavi oito neto dogodilo, i onaj koji im je svima rekao da mu dadu mira zacijelo nije pogrijeio. Vidio je kako ih je nekolicina uputila Maxu prijekorne poglede i bio im na tome zahvalan, iako ni sam nije znao zato. Ali to ne rjeava ba nita. A to rjeava? Odrastao ovjek zatvoren u obdanite. Djeca su i draesna i ljupka, no to da im radi? Razgovarati bi mogao samo s vlastitom samoom da mu ona nije rekla ve sve to se moglo kazati. Razgovarati se moglo i s njima... pokatkad bi se moglo. Kad bi mu nakratko uspijevalo proniknuti u smisao tog orijakog jezika od etiri milijuna rijei. Broj rijei, to je mjera - posprdno je otpuhnuo -- ljudskosti. Ne broj proizvedenih cipela. Svaka je rije asimilirani komadi svemira, sonda sputena u mrak nitavila i besmisla. etiri milijuna njihovih sondi naprema, ka d se odbiju tehniki pojmovi i arhaizmi, jedva stotinjak tisua naih. Bio je poput djeteta, kao davno, davno neko, kad je otac majci rekao da je "morbidna", a on se pitao kakvi su to ljudi koji nisu ni gladni ni siti, ni lijepi ni runi, nego "morbidni". I kad se zaricao da e odrasti kako bi i sam mogao biti "morbidan" ili bar sposoban da to nekome kae. Ali ovaj put nee biti odrastanja. Pred njim je nita. Uhvatio se vrsto prstima za rub anka i jedva smirio drhtavicu. Heroj, da, jer su mu dopustili da izvede tu svoju "cirkusku toku". Ustvari je i sama ideja bila njihova, i oni su upravljali njime, a ne on njima. Njegov je bio samo izbor znaka. Simetralom prepolovljen ipsilon upisan u krug. U ijoj je strelici Hao vidio probojni iljak. Mogao je na kojemu od njih dojahati do njih, ali oni nisu bili spremni prihvatiti rizik da ga izgube. Radije su prihvatili rizik da ih izgine na tisue. Drugoga nee nai i njegova je vrijednost nemjerljiva. Vrijednost njega, koji nije shvatio nita. ak ni to kako su g a spasili od posljedica surgitola, iako su se svojski trudili da mu to objasne. Koji nije

shvatio ni gdje se nalazi, u magli to se razilazila mjesecima. Koji nije shvatio ak ni to kako je to poeo shvaati njihov jezik. Shvaati je moda prava rije, jer ga nikad nije nauio. Tako pas razumije: golu intonaciju u kojoj prepoznaje raspoloenje. Tako je i on samo ljudski shvaao taj jezik: vidio je samo golu semantiku, iako je tako jasno osjeao da u njemu ima jo neto, neto opipljivo i jasno, ali neto za to ljudski um vjerojatno ne moe ni shvatiti da to uope moe postojati. On je pokuavao prepoznati njih kroz njihov jezik, a oni su prepoznavali njega kroz njegovu utnju. Nisu ga ispitivali, samo su mu se obraali. Uporno. Govorili mu. Njemu. Galanu. Kao to mu nitko nikad nije govorio. Od... Da, od. I mrzio ih je. A onda shvatio da se na tu mrnju mora prisiljavati. I da to onda vie nije mrnja. Mjesecima je to trajalo. Osjeao ja na sebi njihov prodoran pogled. I znali su u koga gledaju. U onoga koji je radosno urlao dok je topovskim granatama iz njihovih hitinskih ahurica istjerivao grimizne cvjetove. Stvarajui tko zna kolike Lene u njihovim svjetovima. Sve su oni znali. I za Lenu su sigurno znali. I zato to su sve znali, nita nisu pitali. I zato to su sve znali, nisu mogli mrziti. I onda je opet bila magla, magla u glavi novoroeneta. Iz koje se prene tek pokatkad, kao da budi podraaj na sisu, kad mu donose tko zna gdje i tko zna kada zaplijenjene zalihe ljudske hrane. I govore mu, govore. A on se tih glasova plai, pa se prestaje plaiti. Bruj njihovih glasova koje ne uspijeva i ne pokuava prevesti na ljudski, ali koji najednom poinje umirivati, umirivati... I onda, to je dalje bilo? U pijanoj izmaglici sve se gubi. On u sreditu toga kruga sivih tjelesa, u sjecitu ipsilonskih krakova, mojsijevski uzdignut, rairenih ruku. U sreditu znaka mira. Dok helikopter u nevjerici krui... I zatim je pojas na koncu vitlenoga kabla, i zatim je on u zraku, na tankoj, neraskidljivoj niti. Ulazi u utrobu trbuaste zrane zvijeri. Gledaju u nj kao u sablast. A Billy se ceri, razrogaenih oiju: "Znali smo da tu mora biti i neki dreser." On uti. U njima raste strepnja. Je li onijemio? Jesu li ga izludili? Kakve je sve strahote proivio? On bi htio rei, ali ne moe. I onda istjeruje iz sebe jednu jedinu reenicu, jedinu za itava leta: "Oni u ustima prenose mladune."

"Gal". Posve tiho. Polako je podigao pogled. "Zdravo, Tim." "Samo sam ti htio rei da sam sretan to si se vratio. I neu ti smetati." Pogledao je u njegove plave, djeake oi. Progutao je slinu i odmahnuo glavom. "Ostani." utnja je potrajala dugo. "Napokon, elio bih nekome ispriati. Nekome tko e razumjeti", rekao je zamiljeno i obratio se ai. I ba me briga hoe li me i stvarno razumj eti. Moda mi je dovoljno i da u to mogu bar naas povjerovati. "Oni nisu glupi." "Znam, dali su se dresirati i..." Galan se trznuo gotovo bolno. "Majmuni su skakali s grane na granu i tako su im se razvile ruke, ake, prsti, a za upravljanje njima potreban je mozak", rekao je muklo. "Njima prsti nisu bili potrebni. Evolucija je u tom smjeru zakazala. Rasa invalida." "Neto su ve javili da njihova inteligencija..." "Oni imaju vie u dupetu nego mi u glavi", rekao je Galan i supijano se nacerio. "Oni u guzici imaju mozak a mi u glavi imamo govna." Znao je da ovo prostaenje dokazuje samo da je pijan, ali se nije mogao suspregnuti. "Kako netko tko glavom udara o stabla tvra od betona, u glavi moe imati mozak? Zato nijedan idiot nije sebi postavio to jednostavno pitanje? Ono to su nali nad nepcem bila je samo ganglija, vjerojatno nekakav relej onoga ivca. Da su bar znali misliti! Nali bi mekani mozak u mekoj ovojnici, sluz u sluzi, organ podatan kao crijevo, otporan na svaki udarac. A zna li tko mi je to rekao?" Podigao je pogled koji je postao gotovo svadljiv. "Oni! Koji ne znaju za skalpel! Doli su do toga istim opaanjem. A mi nismo opazili nita, i bili smo idioti!" "Mislim..." "Vidjeli smo kako se zabijaju u ta stabla", glas mu je postao histeri an, "... u ta stabla. I nismo vidjeli nita. ak ni to da za takvo stablo dvadeset tona i pedeset na sat ne znai ba nita." Ponovno se zagledao u au, kao da je zaboravio i gdje se nalazi i da je uope neto poeo priati. utio je tako dugo da se Tim ve poeo mekoljiti, spremajui se da se diskretno otkrade. A onda se Galan naglo okrenuo, kao da je svo vrijeme podmuklo vrebao ba na to. Unio

mu se u lice i upravo kriknuo: "Orasi padaju zbog rezonancije! Drvo se mora udariti u tono odreenu toku. I u tu toku treba udarati u tono odreenim intervalima. Da pone titrati kao violina i ispusti plod. To se ne rjeava bez vie matematike, integrala, Fourierove analize, i sve to oni rade napamet. Iz glave! Iz dupeta!" Opet je pijano zahihotao, oslonio se na lakte i skoro itavim licem uronio u au. Nastavio je govoriti u nju, kao u duboki bunar. "Naravno da sve to nije dolo odjedanput. To je boj koji traje, izmeu njih i drvea, ve megalenijima. Drvee postaje sve vie i deblje, a oni to ne mogu, jer su kopnene ivotinje, i jer bi ih zaguila vlastita teina. Zato su morali ili razviti inteligenciju ili propasti od gladi. I zato imaju sve, samo nemaju ruku. Imaju samo usta." "Kojima melju..." dometnuo je Tim tiho. Galan se okrenuo tako naglo da je ovaj ustuknuo, najednom svjestan da e ga pljusnuti. Ali se onda gnjev povukao poput vala na ljunanoj plai. "Jesi ti blesav!" I glas mu je postao plaljiv tako brzo da se Timu uinilo da pred sobom ima nekog posve drugog ovjeka. "Oni u ustima nose mladunad." Unio mu se u lice. Govorio je tiho, kao da mu se zaista trudi neto objasniti. "Kad te proguta, ne ide u eludac, nego u guu. U prozranu kesu koja visi ispod oklopnih ploa, u kesu u kojoj ima i zraka i svega. Palac je debela i skoro prozirna. I svaka je budala kroz nju pokuala prodrijeti noem!" Ovo je posljednje upravo bolno vrisnuo, kao da mu neka otrica zaista presijeca opne. Najednom je osjetio kako mu se oi pune suzama, kako mu suze teku niz obraze, najednom je shvatio da grca. Bilo mu je svejedno. Toliko je toga sad bilo svejedno. "Ostalo je refleks. isti refleks protiv kojeg ne mogu nita. Zagrcnu se, nakalju, i to je onda let preko zuba, preko jezika punog noeva. Idioti." Umorno. "Kako bi izgledao ovjek da su ga zaista zagrizli. Idioti." Zabio je lice u dlanove i teko zahripao kroz prste. "Oni su eljeli biti s nama. I znali su to rade. I bio je to jedini nain. Uzeti ivog korpiona na jezik. Oni su eljeli biti s nama!" Zatvorio je oi i ugrizao se za usnu. Izgubio je svaki osjeaj za vrijeme. A onda je na ramenu osjetio Timovu ruku. "Zato naprosto nisu doli?" upitao je blago. "Jer nisu znali kakvi smo. Da smo jednog njihovog zarobili, doznali bismo

sve o njima, i to bi im moda bio kraj. Mi imamo ruke, oni su nemoni. I oni koje smo zarobili sami bi se ubili, istom snagom volje. Oni i to mogu." "Gal... Gal..." Proao mu je prstima kroz kosu, kao djearcu. "Sve je to za tebe bilo naporno..." "Sve je to za mene bilo vrlo naporno." A ni ti, Tim, nisi ba nita razumio. Oborio je pogled. Tim je shvatio da Galan eli biti sam: shvatio i otiao. A to da im veli i tko e to ikad razumjeti? Tko e shvatiti tu golemu svemirsku samou bia spremnih da na jezik uzmu otrovnog korpiona samo da iz nje izau? Koja nisu samo neizmjerno inteligentnija i duevno bogatija od ovjeka, ve su i inteligentna na jedan posve drukiji nain? Koja shvaaju da samo sjedinjena s nama mogu postii svoje ispunjenje? Kao mukarac sa enom, kao misao sa djelom? to da im kae? Da nisu ni blesva ni naivna, da znaju cijenu kojom e morati platiti svoju bezrukost? Da su potpuno svjesna da e ovjek zloupotrijebiti njihovu nemo u materijalnom svijetu? I da u to svjesno idu jer drugoga nema? to da im kae? Kako da odgovori i na glupo pitanje: Kako to da ste vi jedini preivjeli gutanje? Zato niste pokuali prodrijeti kroz vratnu kesu? "Izgubio sam no." Govno je on izgubio, ali to da im kae? No je svo vrijeme bio u desnici, i svijest u glavi i kesa svud oko njega... to da im kae? Da je u tom trenutku prelaenja kroz drijelo, izmeu stranih zuba, vidio Lenu, i njen pogled, i njeno krvavo, ispljunuto tijelo u svom naruju, i da je... Vidio je Lenine oi i u tom trenutku shvatio da ga udovite ne prodire gornjom, hrapavom stranom jezika, prepunom noeva, ve donjom, iskrenutom, koja je bila sama njenost. I najednom je shvatio da je to morala osjetiti i Lena i shvatiti makar i zakanjelo. I najednom je bilo jasno to mu je taj pogled, to je jo samo tinjao, elio rei. Nije to bila posljednja izjava ljubavi. Bio je to Ne! Ne! Ne! Njene posljednje misli nisu bile upuene njemu nego njima. I kad je sjeo za topovsko postolje, i kad je poeo palevima pritiskati crvenu dugmad, uivajui u rascvjetavanju grimiznih latica, neto ga je zaekialo u sljepooice. Bio je to Ne! Ne! Ne!

Lenin Ne! Ne! Ne! dok ju je izdavao mislei da je osveuje. Dok je tako unitavao ono posljednje to je jo moglo osmisliti njezinu smrt. Leno, jedina moja Leno, izgubio sam pravo i da te se sjeam. I ostao sam sam, u samoi iz koje me ne moe izbaviti ni stavljanje ivog korpiona na jezik, u samoi iz koje izlaza nema. U samoi jednakoj njihovoj, samo to je neu imati duevne veliine da je podnesem. Moja je smrt ve poela. Uzeo je dupli viski i ispio ga jednim gutljajem.

Bram Stoker

DRAKULIN GOST

Kad smo zapoeli nae putovanje, sunce je jarko sjalo nad Mnchenom i zrak je bio pun radosti ranog ljeta. Ba prije nego smo se rastali, gosp. Delbrck (maitre d'hotel etiri godinja doba u kojemu sam odsjeo) sie, gologlav, do koije i, nakon to mi je poelio ugodan put, ree koijau jo uvijek se drei rukom za kvaku vrata koije: "Zapamti mora se vratiti prije nego no padne. Nebo je vedro, ali povjetarac sa sjevera mi govori da bi moglo doi do iznenadne oluje. Ali siguran sam da nee kasniti." Tu se on nasmijei i doda, "Jer zna koja je no." Johann znaajno odgovori, "Ja, mein Herr", i dodirnuvi svoj eir, naglo krene. Kad smo se udaljili od grada, rekoh, nakon to sam mu dao z nak da stane: "Reci mi, Johann, to je noas?" On se prekrii i lakonski odgovori: "Valpurgina no". Tada izvadi sat, sjajni, starinski, njemaki vrlo veliki srebreni sat i pogledavi na njega, skupljenih obrva pomalo nesrpljivo slegne ramenima. Shvatih da je to njegov nain pristojnog protesta zbog nepotrebnog oklijevanja i povukoh se nazad u koiju, mahnuvi mu da nastavi. Naglo je krenuo, kao da eli nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Gdjekad konji su zabacivali glave i sumnjiavo njuili zrak. U takvim prilikama gledao sam oko sebe uznemiren. Cesta je bila pusta jer smo putovali po visokim, vjetrometnim golim stazicama. Dok smo putovali vidio sam cestu koja je izgledala kao malo koritena i koja se sputala u malu, vjetrovitu dolinu. Izgledala je tako primamljivo da, ak i uz opasnost da ga uvrijedim, zovnuh Johanna da stane - i kad zakoi rekoh mu da bih volio da nas odveze niz tu cestu. Smiljao je razne izgovore i esto se kriao dok je govorio. To me uini znatieljnim pa mu postavih nekoliko pitanja. Odgovarao je branei se i stalno u protestu gledajui na svoj sat. Naposlijetku rekoh: "No, Johann, ja elim ii tom cestom. Neu te traiti da ide sa mnom ako ne eli, ali reci mi zato ne eli ii. To je sve to traim." Za odgovor on se baci sa svog sjedita. Tako je brzo siao. Tada isprui ruke nagovarajui i molei me da ne idem. Bilo je dovoljno engleskoga mijeanog njemakim da razumijem bujicu njegovih rijei. Stalno se inio kao da mi se sprema neto rei - ega ga je i sama ideja plaila, ali se svaki put zaustavio, govorei, dok se kriao: "Valpurgina no!" Pokuao sam to raspraviti s njim, ali teko je raspravljati s ovjekom kad ne zna njegov jezik. To je svakako ilo njemu u korist jer mada je govorio engleski, grubo i nepravilno, uvijek kad bi se uzbudio progovorio bi svojim materinjim jezikom - i svaki put kad bi to uinio gledao bi na svoj sat. Tada

konji postadoe nemirni, njuei zrak. Na to on postade vrlo blijed i, gledajui okolo prestraeno, odjednom skoi prema naprijed, uhvati ih za uzde i povede ih nekih dvadesetak stopa. Slijedio sam ga pitajui ga zato to ini. On odgovori kriajui se, upirui prst prema mjestu koje smo napustili i vodei svoju koiju u pravcu druge ceste, pokazujui prema kriu ree, prvo na njemakom, zatim engleskom: "Sahranili su ga - onog koji se sam ubio." Sjetio sam se starog obiaja sahranjivanja samoubojica na krianjima: "Ah! Razumijem, samoubojstvo. Interesantno!" Ali ni za ivu glavu nisam shvaao zato su konji bili prestraeni. Dok smo razgovarali zausmo zvuk koji je bio neto izmeu krika i lavea. Bio je udaljen, ali konji se vrlo uznemirie i trebalo je Johannu vremena da ih smiri. Vrlo blijed ree: "Zvui kao da je vuk - ali nema vie vukova ovdje." "Ne?" rekoh, ispitujui ga, "Dugo je vremena prolo od kada vukova nema tako blizu grada?" "Dugo, dugo", on odgovori. "Proljee i ljeto, ali sa snijegom vukova nije bilo ne tako dugo." Dok je milovao konje i pokuavao ih umiriti, tamni su se oblaci navukli preko neba. Suneve svjetlosti je nestalo i dah hladnog vjetra se inio da struji oko nas. Bio je to samo povjetarac, uostalom, prije prirodno upozorenje nego injenica jer se sunce ponovno pojavi. Johann zaklanjajui oi rukom pogleda prema horizontu i ree: "Snjena oluja, on dolazi prije vremena. " Tada ponovo pogleda na sat, i odmah, vrsto drei uzde - jer su konji jo uvijek toptali o zemlju nemirno maui glavama - pope se na sjedite kao da je vrijeme da nastavimo put. Bio sam pomalo tvrdoglav i nisam odmah uao u koiju. "Reci mi", rekoh, "neto o ovom mjestu kroz koje cesta vodi", i ja pokazah prema dolje. Ponovo se on prekrii i promrmlja molitvu prije no to odgovori: "Svetogrdno je." "to je svetogrdno", elio sam znati. "Selo." "Dakle, to je selo?" "Ne, ne. Nitko ne ivi ondje stotinama godina."

Moja znatielja je bila probuena. "Ali rekao si da je tamo selo." "Bilo je." "Gdje je sada?" Na to on zapoe dugu priu na njemakom i engleskom tako izmijeanu da nisam u potpunosti razumio to je govorio, tek u grubo, da su prije mnogo vremena, stotinama godina, ljudi umrli i bili sahranjeni u grobovima; kad su se zauli zvukovi iz zemlje grobovi su otvoreni, a mukarci i ene unutra su naeni rumeni kao da su ivi i ustiju crvenih od krvi. I tako, u urbi da spase svoje ivote (da, i svoje due! - ovdje se on prekrii) oni koji su preivjeli pobjegoe u druga mjesta, tamo gdje ivi ive, a mrtvi su mrtvi a ne - ne neto. Oito da se bojao izgovoriti posljednje rijei. Kako je nastavljao sa svojim govorom, postajao je sve uznemireniji. Kao da je njegova mata uzela vlast nad njim i on zavri potpuno uasnut - blijed, oznojen, drui i gledajui oko sebe, kao da oekuje prisutnost neega uasnog koje e se otvoreno ukazati u jasnoj sunevoj svjetlosti. Naposlijetku, u agoniji oaja, on krikne: "Valpurgina no!" i pokae mi na koiju da uem. Moja se engleska krv na to pobuni i ustuknuvi ja rekoh: "Ti si prestraen, Johann - ti si prestraen. Idi kui, sam u se vratiti; etnja e mi dobro doi." Vrata koije su bila otvorena. Uzeh sa sjedala svoj hrastov tap - koji sam uvijek nosio na izletima za vrijeme odmora - zatvorih vrata, pokazujui prema Mnchenu i rekoh: "Idi kui, Johann - Valpurgina no ne zabrinjava Engleza." Konji su sada bili nemirniji nego ikad i Johann ih je pokuavao ukrotit i dok me je molio da ne inim ludosti. alio sam jadnog momka, bio je posve iskren, ali nisam si mogao pomoi a da se ne nasmijem. Njegovoga engleskog je sada posve nestalo. U svom uzbuenju zaboravio je da ako eli da razumijem mora govoriti mojim jezikom, a on je tako brbljao na svome maternjem njemakom. To postade pomalo zamorno. Dadoh mu naredbu, "Kui!", i okrenuh se krenuti raskrem prema dolini. S oajavajuom gestom, Johann okrene konje prema Mnchenu. Ja se naslonih na svoj tap gledajui za njim. Iao je neko vrijeme polako cestom: tada se na vrhu brda pojavi visoki mravi mukarac. Tek toliko sam vidio iz daljine. Kad se primakao konjima oni se poee propinjati i ritati, vritei od uasa. Johann ih nije mogao zaustaviti; odjurie niz cestu, poludjelo bjeei. Gledao sam sve dok mi nisu izmakli iz vidokruga, a onda pogledom potraih stranca, sve da bih ustanovio da je i on nestao.

Lakog srca krenuh dolje pokrajnjom cestom koja se sputala prema dolini koja se Johannu nije dopadala. Nije bilo ni najmanjeg razloga koje ga bih uoio, za njegovo negodovanje i usuujem se rei da sam nekoliko sati tumarao okolo ne razmiljajui o vremenu ili udaljenosti, zasigurno ne ugledavi ni osobe ni kue. to se inilo mjesta samog bilo je posve naputeno. Ali n isam to primijetio sve dok, krenuvi zavojem ceste, ne stigoh do ratrkanog ruba ume; tada primijetih da sam nesvjesno bio obuzet naputenou ovoga podruja kroz koji sam prolazio. Sjedoh da se odmorim i poeh razgledavati okoli. Shvatih da je znatno zahladilo od kada sam poeo svoju etnju - neke vrste zavijajueg zvuka bilo je oko mene, tu i tamo, visoko iznad, nekom vrstom priguenog rezanja. Pogledavi prema gore, primijetih velike tamne oblake koji su se brzo navlaili preko neba od sjevera prema jugu na velikim visinama. Znakovi nadolazee oluje su se ukazivali u viim slojevima atmosfere. Bilo mi je hladno i, pomiljajui da je to zbog sjedenja nakon munog hoda, nastavih svoje putovanje. Zemlja kojom sam sada prolazio bila je puno slikovitija. Nije bilo neke posebne stvari koja bi zapela za oko, ali sve je tu imalo svoj arm i ljepotu. Pourih malo, ali tek kad je duboki suton pao oko mene poeh razmiljati o tome kako da se vratim kui. Danjeg svjetla je nestalo. Zrak je bio prohladan, a promiui oblaci su bili sve izraajniji. Njima se pridruila neka vrst udaljenog zvuka koji se pribliavao, uz koji se inilo da u razmacima dolazi misteriozni krik za koga je koija rekao da je vuji. Neko vrijeme sam oklijevao. Rekao sam da elim vidjeti naputeno selo, pa stoga nastavih, naposlijetku izbivi na otvoreni dio zemljita oko kojeg su se zatvarali brijegovi. Obronci bijahu pokriveni drveem koje se prostiralo u nedogled, nestajui u gomilicama, njeno prelazei u praznine koje su se ukazivale tu i t amo. Pratio sam pogledom vijuganje ceste i vidjeh da zavija blizu jedne guste gomilice i gubi se iza nje. Dok sam razgledao zrak postade hladniji i snijeg poe padati. Pomislih na milje i milje puste zemlje kojom moram proi i tada pourih pronai zaklon u umama preda mnom. Sve tamnije i tamnije bivalo je nebo i sve bre i jae je padao snijeg sve dok zemlja preda mnom ne posta blistava od bijelog pokrivaa iji su se rubovi gubili u maglovitoj nejasnosti. Cesta je ovdje bila neravna i poto je bila neoznaena, a ila je uz prokop, otkrih da mora da sam je promaio jer mi nestade vrstog tla pod nogama i moja stopala duboko utonue u travu i

mahovinu. Tada vjetar ojaa i poe puhati s poveanom snagom i bilo mi je drago pobjei od njega. Zrak postade leden i bez obzira na brzinu hoda, patio sam zbog toga. Snijeg je sada padao tako gusto i kovitlajui se oko mene takvom brzinom da sam jedva mogao drati oi otvorene. Tu i tamo nebo bi se rastavilo bljetavom munjom i u bljeskovima sam mogao vidjeti veliku mas u drvea, veinom tisa i empresa, obuenih u teke snjene haljine. Uskoro sam bio zaklonjen drveem i, u poprilinoj tiini, mogao sam uti bjenjenje vjetra iznad sebe. S vremenom se tama oluje stopila s tamom noi. Malo pomalo, inilo se kao da se oluja udaljava, sada je dolazila u divljim udarcima i zamasima vjetra. U takvim trenucima udni vuji zvukovi inili su se kao da odjekuju svuda oko mene. S vremena na vrijeme, kroz crnu masu prolazeih oblaka, probila bi se zraka mjeseine, koja je osvjetljavala prostor i pokazivala mi da sam na rubu guste mase empresa i tisa. Kako je snijeg poeo sve rjee padati, izaoh iz sklonita i poeh paljivije istraivati. inilo mi se da, izmeu tako mnogo starina kraj kojih sam proao, mora postojati kua u kojoj, mada ruevnoj, mogu pronai sklonite na neko vrijeme. Tumarajui rubom umarka otkrih da ga obrubljuje niski zid i pratei ga napokon naoh ulaz. Ovdje su empresi stvarali aleju koja je vodila do neke vrste etverokutne graevine. Meutim ba kad to ugl edah crna masa oblaka zakloni mjesec i ja nastavih puteljkom u tami. Vjetar je izgleda postao hladniji jer poeh drhtati hodajui; ali nadajui se utoitu slijepo sam posrtao naprijed. Zastadoh, jer odjednom sve pokri nepominost. Oluja je prola i moda zajedno s tiinom prirode moje srce se inilo kao da je preskoilo otkucaj. Ali to je bio samo trenutak, jer iznenada se mjeseina probije kroz oblake pokazavi mi da se nalazim na groblju i da je etverokutna graevina preda mnom velika masivna grobnica od mramora, bijela kao snijeg koji je leao oko nje. U mjeseini ugledah uasni prizor oluje koju se inilo kao da na njenom putu prati dugo, doboko zavijanje pasa ili vuka. Ustrai me i okira, i osjetih kako se hladnoa oigledno sklapa oko mene sve dok se nije uinilo da me hvata za samo srce. Tada, dok je mjeseina jo padala na mramornu grobnicu, oluja da novi dokaz obnavljanja, kao da se vraa unatrag. Nagnan nekom vrstom opinjenosti pribliih se grobnici da vidim zato jedna takva stvar stoji sama na ovakvom mjestu. Obioh je i proitah iznad dorskih vrata na njemakom:

GROFICA DOLINGEN od GRATZA u TAJERSKOJ TRAILA I PRONALA SMRT 1801. Na vrhu grobnice kao da je bio probijen kroz vrsti mramor - jer struktura se sastojala od nekoliko velikih blokova kamena, bio je veliki elini iljak ili ipka. Obiavi otraga ugledam ispisano velikim ruskim slovima: UMRLI PUTUJE BRZO Bilo je neega tako udnog i nadnaravnog u vezi cijele te stvari to me je prenulo i uinilo da se osjeam tako slabim. Poeljeh, po prvi puta, da sam posluao Johannov savjet. Pade mi na um misao koja izroni u tako misterioznim okolnostima i donese uasan ok. Ovo je bila Valpurgina no! Valpurgina no kad, prema vjerovanju milijuna ljudi, avo silazi na zemlju kada se grobovi otvaraju i mrtvi izlaze. Kada svo zlo zemlje, zraka i vode piruje. Ba je ovo mjesto vozaa posebno uasnulo. Ovo je ve stoljeima bilo naputeno selo. Ovo je bilo gdje je samoubojica pokopan; i to je bilo mjesto gdje sam ja stajao sam - naputen, drui od hladnoe u zapusima snijega dok se oluja okupljala nada mnom. Trebala mi je sva moja mudrost, sva vjera koju su me uili, sva moja hrabrost da se ne sruim u napadu straha. A sada je pravi tornado eksplodirao nada mnom. Zemlja se zatrese kao da njome galopira tisue konja i ovaj puta oluja donese na svojim ledenim krilima, ne snijeg, ve krupnu tuu koja poe padati takvom silinom kao da dolazi sa remena praki Balearskih prakaa - tua koje je kidala lie i grane i uinila da zaklon empresa ne bude od vee koristi nego da su im debla kao kukuruzne stapke. U prvi mah potrah prema najbliem drvetu, ali ga vrlo brzo morah napustiti i potraiti jedino mjesto koje se inilo vrijednim utoita, velika dorska vrata mramorne grobnice. Tamo, uuren uz masivna bronana vrata, bio sam donekle zatien od tue koja je sada padala po meni samo ako bi se odbila od tla ili mramora. Kako sam se naslonio na vrata, ona se malo pomaknue i otvorie prema

unutra. ak i zaklon grobnice bio je dobrodoao u ovoj nemilosrdnoj oluji i upravo sam se spremao ui kad bljesak viekrake munje zapara i rasvijetli cijela nebesa. U tom trenutku, sigurno koliko sam siguran da sam iv ovjek, ugledah, kad sam svrnuo oi prema tami grobnice, predivnu enu punih obraza i rumenih usana koja se inila kao da spava na mrtvakim nosilima. Kako grom zapara visoko iznad ja odjednom kao da bijah zgrabljen rukom diva i izvuen u oluju. Sve se dogodilo previe naglo i prije nego sam mogao shvatiti svoj ok, psihiki i fiziki, ja sam ponovno bio na tui koja se ruila na mene. U isto vrijeme obuze me udni osjeaj da nisam sam. Pogledah prema grobnici. Upravo tada stigne jo jedan zasljepljujui bljesak koji kao da udari u onaj eljezni iljak koji je nadkrilio grobnicu i probi se do zemlje, lomei i mrvei mramor u naletu plamena. Mrtva se ena die u trenutku agonije, dok ju je gutao plamen i njen gorki krik bola zajaue kroz grmljavinu. Posljednje to sam uo bila je mjeavina uasnih zvukova i ponovno kao da me je ona divovska ruka uhvatila i odvukla dok je tua udarala po meni, a zrak okolo odjekivao od zavijanja vukova. Posljednji prizor koji pamtim mutna je, pomina masa kao da su svi grobovi okolo odaslali fantome svojih odbjeglih mrtvaca i koji kao da me stadoe okruivati kroz bijelu maglu tue. Naposlijetku poeh maglovito dolaziti k sebi, a onda osjetih uasnu iscrpljenost. Neko vrijeme niega se nisam sjeao, ali mi s polako razum vrati. Noge su me uasno boljele, ali nisam ih mogao pomaknuti. Kao da su obamrle. Postojao je neki ledeni osjeaj na mome vratu i sputajui se niz kraljenicu, a moje ui, kao i noge, bile su mrtve, a ipak bolne; ali u mojim grudima je bio osjeaj topline koji je, nasuprot svemu, bio divan. Kao da je nona mo ra fizika nona mora, ako mogu koristiti takav izraz - svojom teinom na mojim grudima oteavala disanje. Ovaj period poluletargije ini se da je potrajao due vremena i, kako je nestajao, mora da sam zaspao ili se onesvijestio. Tada doe munina kao pr vi stadij morske bolesti i divlji osjeaj da elim biti osoboen - ne znajui od ega. Pusta nepominost se sklopila oko mene kao da je sav svijet zaspao ili umro naruena samo dubokim dahtanjem ivotinje u mojoj blizini. Osjetih kako me neto vrue grebe po vratu i tada postadoh svjestan uasne istine koja mi smrzne srce i uzburka krv u mozgu. Neka velika ivotinja leala je na meni i lizala mi vrat. Bojao sam se zadrhtati jer me neki mudri instinkt tjerao da leim mirno, ali ivotinja kao da je osjetila neku promjenu u meni jer podie glavu.

Kroz trepavice ugledah dva velika zaarena oka divovskog vuka. Njegovi iljati bijeli zubi bjelasali su se u razjapljenoj crvenoj gubici i mogao sam osjetiti njegov vreli dah, vru i jedak nada mnom. Jedan dio vremena niega se nisam sjeao. Tada me svijesti prizva duboko rezanje koje je pratilo cviljenje koje se ponavljalo iznova i iznova. Tada kao iz velike daljine zauh "Holoa! Holoa!" mnogih glasova kako zajedno zovu. Osvijeten, podigoh glavu i pogledah u pravcu od kuda je zvuk dolazio, ali mi je groblje ometalo vidik. Vuk nastavi cviliti na taj udni nain, dok je crveni odsjaj prolazio nasadima empresa kao da slijedi zvuk. Kako su se glasovi pribliavali vuk je cvilio sve bre i glasnije. Bojao sam se uiniti z vuk ili pokret. Sve blie je dolazio crveni sjaj, preko bijelog prekrivaa koji se prostirao u tami oko mene. Tada odjednom, iza drvea se pojavi u kasu trupa konjanika nosei baklje. Vuk se ustade s mojih grudiju i krene prema groblju. Ugledah jednog konjanika (prema kapama i dugim vojnim ogrtaima, zakljuih vojnici) kako die puku i niani. Njegov sudrug udari ga po ruci i ja zauh metak kako mi prozvidi iznad glave. Oito da je moje tijelo zamijenio za vuje. Jo jedanput se ukaza ivotinja dok je uzmicala, a pucanj ju je pratio. Tada, u galopu, trupa odjae naprijed - neki prema meni, drugi pratei vuka koji je nestao izmeu snijegom zasutih empresa. Kako se pribliie, ja se pokuah pokrenuti, ali bio sam bez snage, mada sam mogao vidjeti i uti sve to se oko mene dogaa. Dva ili tri vojnika skoie s konja i kleknue do mene. Jedan od njih podie mi glavu i poloi mi ruku na srce. "Dobra vijest, zapovjednie", povie. "Srce mu jo kuca." Tada mi usue rakije u grlo; to me osnai, pa sam mogao posve otvoriti oi i pogledati oko sebe. Svjetla i sjene su promicale meu drveem i zauh ljude kako se dozivaju. Tada svi ustuknue, isputajui posve uasavajui krik, a svjetla bljesnute kad se ostali sjurie prema groblju navrat nanos, kao opsjednuti. Kad se i zadnji priblii oni koji su me okruivali ljutito upitae: "No, jeste li ga nali?" Odgovor uurbano odjekne: "Ne! Ne! Idemo odavde brzo - brzo! Ovo nije mjesto za ostajati, naroito u ovoj noi od svih!" "to je bilo?" bilo je jedno pitanje od mnogi h. Odgovor stigne sa svih strana, nerazgovijetan kao da su ljudi bili nagnani nekim opim nagonom da govore, ali su bili sprijeeni nekim opim strahom da izraze svoje misli.

"To - to - doista!" promuca jedan iji se um na trenutak razbistrio. "Vuk - a opet nije vuk!" drugi nastavi drhtavo. "Nema koristi ii na njega bez posveenog metka", trei napomene smirenije. "Tako nam i treba kad izlazimo u ovakvu no! Osvjedoili smo se na tisue naina!", etvrti dovri. "Na polomljenom mramoru ima krvi", netko drugi ree nakon stanke - "u svjetlosti munje je nismo vidjeli. A to se tie njega - da li je dobro? Pogledajte mu vrat! Vidite, zapovjednie, vuk je leao na njemu da sauva toplinu njegove krvi." Oficir pogleda moj vrat i odvrati: "Dobro je, koa nije oteena. to to znai? Nikad ga ne bismo nali da nije bilo cviljenja onog vuka." "to se desilo s njim?" upita ovjek koji je drao moju glavu i koji se inio najmirnijim u cijeloj grupi jer su njegove ruke bile mirne i nisu drhtale. Na njegovom rukavu je bila oznaka nieg oficira. "Pobjegao je u svoj brlog", odgovori ovjek ije je duguljasto lice bilo blijedo i koji se se doista tresao od uasa dok se pun straha obazirao oko sebe. "Tu ima dovoljno grobova u koje moe lei. Idemo, zapovjednie - hajdemo brzo. Napustimo ovo ukleto mjesto." Oficir me podie u sjedei poloaj i izda zapovijed da me nekoliko ljudi postavi na konja. On se pope na sedlo iza mene, uze me u ruke, da znak da se krene i, okreui lica od empresa, mi poosmo u hitroj, vojnikoj koloni. Poto me jezik jo uvijek nije sluio, bio sam prisiljen biti tiho. Mora da sam zaspao, jer je slijedea stvar koje se sjeam bila da sam se naao kako stojim, poduprt vojnikom sa svake strane. Gotovo da se ve bilo razdanilo i na sjeveru se zrcalio crveni trak suneve svjetlosti, kao trag krvi, nad pustim snijegom. Oficir je govorio ljudima da ne priaju to su vidjeli, osim da su nali stranca Engleza kojega je uvao veliki pas. "Pas! To nije bio pas", presjee ovjek koji je bio najustraeniji "Prepoznajem vuka kad ga vidim." Mladi oficir odgovori mirno: "Rekoh pas." "Pas!" odvrati drugi ironino. Oito da mu je hrabrost rasla sa suncem jer, pokazujui na mene, on ree: "Pogledajte mu vrat. Zar je to djelo psa, gospodaru?"

Instinktivno digoh ruku prema vratu i kako ga dodirnuh kriknuh od bola. Ljudi se okupie da vide, neki sjahae, ali ponovno se javi mirni glas mladog oficira: "Pas, kako rekoh. Ako tko bude tvrdio drugaije bit e ismijan." Popee me iza vojnika i mi uosmo u predgraa Mnchena. Tu doosmo u posjed prazne koije u koju me unesoe i koja nas poveze u "etiri godinja doba" - mladi oficir mi se pridruio dok su vojnici s njegovim konjem odjahali prema svojim barakama. Kad stigosmo, gosp. Delbrck se tako urno sjuri niz stube da je bilo oito da nas je iekivao. Uzevi me za obje ruke brino me uvede. Oficir mi salutira i okrene se da se povue kad shvatih njegovu namjeru i bio sam inzistirao da mi se pridrui u mojim sobama. Uz au vina ja mu srdano zahval ih, njemu i njegovim hrabrim vojnicima, to su me spasili. On jednostavno odvrati da mu je bilo drago i da je gosp. Delbrck uinio sve da omogui potragu na ije se nedvojbene rijei maitre d'hotel nasmijei, dok se oficir ispria zbog dunosti i povue. "Ali gosp. Delbrck", ja upitah. "Kako i zato su me vojnici traili?" On slegne ramenima, kao da eli umanjiti svoju vlastitu ulogu u svemu, i ree: "Imao sam sree zamoliti zapovjednika regimente u kojoj sam i ja sluio da da dobrovoljce." "Ali kako ste znali da sam se izgubio?" upitah. "Voza se vratio s ostacima koije koja je bila unitena kad su konji pobjegli." "Ali zasigurno ne biste poslali vojnike da me trae samo zbog toga?" "Oh, ne!" on odgovori, "jer prije nego je koija stigao dobio sam tel egram od plemenitaa iji ste gost", i on izvadi iz depa telegram koji mi predade i ja proitah: Bistrica Pazite dobro na moga gosta - njegova sigurnost mi je vrlo vana. Ako mu se to desi ili ako nestane, ne tedite nita da ga naete i osigurate mu sig urnost. On je Englez, pa je stoga pustolovan. Opasnosti snijega i vukova i noi vrebaju. Ne ekajte ni trenutka ako sumnjate da bi mu se neto moglo desiti. Odgovorit u na vau vjernost svojim bogatstvom - Drakula.

Dok sam drao telegram u ruci soba kao da se zavrti oko mene i da me briljivi maitre d'hotel nije uhvatio mislim da bih pao. Bilo je neega tako udnog u ovom svemu, neega tako udnog i nemogueg za zamisliti, da me je obuzeo osjeaj da su se oko mene sukobile dvije sile - posve mutna ideja koja me je na neki nain paralizirala. Bez sumnje bio sam pod nekom udnom zatitom. Iz udaljene zemlje dola je u zadnji as poruka koja me je izvukla iz opasnosti bijele smrti i eljusti vuka.

Samuel Delany

MI, ZAPOSLENI KOD NEKE NEOBINE SILE, KREEMO SE PRETJERANO TONIM PRAVCEM
za R. Zelaznyja

I Samo tama i njeno vritanje. Prvo: iskre bljete iz njezinih stopala i krckaju i pucketaju, osvjetljavajui kamenje, prainu. Onda nema vriskova. Umalo je pala, uz trzaj se ispravila: srebrne hlae. Pop-pop-pop. Svjetlost se uspinje navie, njezine ruke mau (pokuavam si rei, "Ali ona je ve mrtva -"), i ona mae poput ene od bijelog i srebrnog papira, gorei na pokrovu velikog srebrnastog kabla vidljivog u vododerini koju smo izgubili u zemlji. "Razmilja o svom unaprijeenju?" "Uh?" Pogledao sam Scotta koji me gurkao pjegavim prstom. Pjege su, veliine 10 centi i bakrene boje, prekrivale lice, usne, ruke, ramena, izgubile se pod praumom zlatnih dlaka na njegovim prstima i trbuhu. "Kakav je osjeaj biti odjelni-vrag? Ja se ve dvije godine prijavljujem." Pjegavi su prsti pucnuli. "Mene preskoe i uzmu tebe." Ispruio se u svojoj viseoj mrei i zavukao ruku pod pojas s alatom da se poee. Zatresao sam glavom. "Ne, neto drugo. Neto to se dogodilo doista davno. Nita, stvarno." No je ogrnula nae prozore. Gila Monstrum je jurio. Svjetlost je kliznula prozorom i iezla. Scott je naglo sjeo, uhvatio se za none prste i namrtio. "Ponekad pomislim da u ostatak radnog vijeka provesti samo kao linijski -demon odjeven u srebrno, pleui uz one proklete kablove." Bradom je pokazao kriite, pet metarski prikaz kablova. "Kad doe trideset i peta, kad u htjeti u mirovinu - i to je za manje od deset godina - to u moi rei? Dobro sam obavio svoj posao?" Stisnuo je aku oko ruba mree. "Nisam ga obavio dovoljno dobro da bih imao neto od toga." Ruka se otvorila. "Neki ogromni crni frajer poput tebe doe i tri godine kasnije - odjelni-vrag!" "Bolji si demon od mene Scotte." "Nemoj misliti da ja takoer to ne znam", onda se nasmijao. "Ne, daj da ja kaem tebi: dobar demon ne mora uvijek biti dobar vrag. Vjetine su razliite vjetine. Talenti nisu isti. Do vraga Blacky, pomislio bi, kao tvoj prijatelj, da u te potedjeti. Reci, kad odlazi iz ove kabine? Morat u se naviknuti na smee

nekog drugog. Hoe ostat' ovdje na starom Monstrumu?" "Spomenuli su neto o mom prebacivanju na Iguanu. Uz svu papirologiju to se nee dogoditi jo nekoliko tjedana. Do tada u najvjerojatnije pomagati Mabel. Dala mi je sobu ba iznad pogonskog motora. alio sam se na tvoje hrkanje, pa smo se sloili da e to biti napredak." To je ubrzalo ljuljanje; on je samo klimnuo. Razmiljao sam malo to da mu kaem i rekao: "Zna da mi treba pomonik i da mogu izabrati -" "Pakao!" Bacio se unatrag tako da sam mu mogao vidjeti samo stopala. (Ispod pokrivaa: jedna bijela vunena arapa (sivi prst), magazin, tri odvijaa.) "Ja nisam inovnik. Trait e me da upravljam kompjutorima i vodim brigu o tvojoj zbrci, ispunjavajui reklamacijske formulare i pokuavajui ih ponovno uloviti - i sve to za manju plau -" "Ne bih ti smanjio plau." "I tako bih popizdio." "Znao sam da e to rei." "Pa", rekao sam, "Mabel mi je rekla da navratim do njenog ureda." "Da. Naravno." Spas, olakanje. "Pametan vrag, ta Mabel. Hej! Ti e vriti izbor novog radnika, tko god bio, koji e dijeliti moju sobu sad kad su te utn uli gore. Vidi moe li ovdje dofurati ensku?" "Ako uspijem." Nacerio sam se i iziao. Crijeva Gila Monstruma? Tisuu dvjesto metara hodnika (mnogo manje od nekih luksuznih prekooceanskih brodova); dvije strojarnice koje su napajale podesive podnonjake koji su nas nosili preko kopna i mora; kuhinja, restoran, elektrina soba, navigacijski uredi, uredi ureda, servisni prostor itd. S time u svom trbuhu Gila Monstrum gmie kroz no (oko sto i pedeset km prosjene brzine) njuei du velikih kablova (susretljivost Globalnog Energetskog Odbora) koji povezuju svijet, spajajui veer s noi, zoru s danom i juer sa sutra. "Ui Blacky", rekla je Mabel na moje kucanje. Pomaknula je srebrnu kosu sa srebrne kragne (kosa je prirodna) i zatvorila fasciklu. "Izgleda da imamo stanicu tik preko Kanadske granice."

"Da pokupimo Scottovog novog cimera?" "Energetska kadetkinja Suzan Sayaki. Sedamnaest godina. Diplomirala je kao trea u klasi proteklog ljeta." "Sedamnaest? Scottu bi se trebalo svidjeti." "Voljela bih kad bi imala neto iskustva. Bistri iz kola izlaze isuvie samouvjereni." "Ja nisam." "Ti jo uvijek jesi." "Oh, dobro. Scott oboava kad su poletni." "Dopremit e je helikopterom na mjesto naeg idueg posla." "Koja je linija pukla?" "Nije lom. Radi se o konverziji." Podigao sam obrvu. "Rijetko iskustvo za gicu Sayaki. Ja sam bio samo na jednoj, tijekom svojih prvih nekoliko mjeseci na Salamanderu. To je bilo doista davno." Mabel mi je uputila super cinini pogled ispod obrva. "Nisi bio u Energetskim Jedinicama dosta dugo. Ti si samo briljantan, to je sve." "Bilo je to dosta davno za mene. Nemamo svi vaih trideset godina iskustva, madam." "Oduvijek sam imala osjeaj da je iskustvo precijenjeno kao uitelj." Poela je istiti nokte metalnim ravnalom. "Inae te nikada ne bih preporuila za unaprijeenje." Mabel je izvrstan vrag. "Hvala, hvala." Sjeo sam i pogledao kartu na stropu. "Konverzija." Razmiljanje. "Salamander je pokrio veinu Mongolije. Malo selo u Tibetu trebalo je biti spojeno na veze. Postavili smo kabel kroz jedno od najprokletijeg kamenja. Harala je epidemija nekakve groznice koja je uzrokovala vlane plikove, i medicinski tim je pokuavao istovremeno raditi. Tri smo dana grbaili po dvadeset i etiri sata dnevno, postavljajui veze, ubacujui sklopke i povezujui opremu. Tri dana da tu primitivnu enklavu konih koliba, peina i prizidaka dovuemo u dvadeset i prvo stoljee. Niega to bili sliilo grijalicu u cijelome

mjestu, a snijeg je padao kad smo stigli tamo." Mabel je spojila prste i naslonila glavu na njih. "I kad pomisli da su tako teturali posljednje tri tisue godina." "Najvjerojatnije ne vie od dvjesto. Selo je bilo osnovano od izbjeglica iz Sino-Japanskog rata. Ipak, kuim to 'oe rei." "Bili su sretni kad ste otili?" "Bili su sretni-ji", rekao sam. "Ipak, pogleda na karte - vidi kablove po cijelom svijetu i poprilino je teko pomisliti da jo uvijek postoji nekoliko mjesta koja nisu bila konvertirana. "Nisam sanjar poput tebe. Svakih nekoliko godina Gila ili Iguana nabasaju na mali komadi planeta koji je uspio propasti kroz mreu, najvjerojatnije e ih otkrivati i za sto godina. Ljudi se grevito dre za svoju nazadnost." "Moda si ti - granica Kanade!" "Ovo je najdue to sam do sada vidjela. Probudi se, deko. Svima sam priala kako si bistar, preporuujui tvoje unaprijeenje -" "Mabel, kako moemo imati konvertiju na granici Kanade? Konvertira sela u gornjoj Anatoliji, bezimene male otoke u Indijskom Oceanu - Tibetu. Nema mjesta u Americi gdje bi mogla poloiti novi kabel. Grad konvertiran Globalnoj Energiji u tom podruju?" Mabel je malo zanjihala glavom. "Ne volim konverzije. Uvijek neto katastrofalno. Kad bi sve ilo po pravilima, pomislio bi da je to jedan od naih najlakih manevara." "Zna mene. Ja ne radim po pravilima." "Istina, frajeru. Ja ih jo uvijek ne volim." Ja, ovog puta razmiljajui: "Ona o kojoj sam ti priao, u Tibetu. Imali smo nesreu." Mabel je obrvama upitala to je bilo. "Spaljivanje. U gluho doba noi, kad je netko odlutao dolje u kana l da provjeri jedan od novih spojeva. Penjala se pokrovom kad je potekla struja, neka vrsta lusa visoke amperae. Izgorjela je poput obine krijesnice." Mabel je prestala klimati. "Tko je bila?" "Moja supruga."

"Oh", rekla je nakon jednog trenutka. "Spaljivanja su opaka. Velik gubitak energije, ako nita drugo. Pitala sam se zato si izabrao dijeliti sobu sa Scototom kad si prvi put stigao na Gila Monstruma, radije nego s Jane, Judi ili " "Julija je bila ena za moje umorno, smee tijelo tada." "Mora da ste ti i tvoja ena doli zajedno ravno s akademije. U vaim prvim godinama? Blacky, to je strano..." "Jesam, da i bilo je." "Nisam znala." Mabel je izgledala dovoljno iskreno. "Nemoj mi rei da nisi pretpostavljala?" "Ne zajebavaj... dobro, zajebavaj ako hoe." Mabel je izuzetna ena. "Konverzija tik iza Kanadske granice." Zatresla je glavom. "Blacky, imat emo problem, ti i ja." "Kako to, gospoo?" "Ponovo: ti e imati problem sa mnom. Ja u imati problem s tobom." "Molim, kako, njena djevo?" "Ti si sada odjelni-vrag. Ja sam odjelni-vrag. Ti si to ve neto manje od est sati. Ja sam to ve neto preko esnaest godina. Prema pravilima, imamo isti stupanj autoriteta." "Lijepa djevo", rekao sam, "Kakve to veze ima?" "Ti si onaj koji ne radi po pravilima. Ja radim. Kad se autoritet podijeli izmeu dvoje ljudi to ne funkcionira." "Ako e se osjeati bolje ja te jo uvijek smatram eficom. Ti si takoer najbolja efica koju sam imao. A uz to mi se i svia." "Blacky", pogledala je nebo gdje je mjesec, izvan okvira prozora, jo uvijek osvjetljavao krajolik, "Tamo, preko granice, dogaa se neto o emu, pretpostavljam, znam puno vie od tebe. Ti samo zna da je to konverzija i gdje je udno. Da te upozorim: eljet e je rijeiti na jedan nain, ja na drugi." "Onda emo napraviti na tvoj." "Samo to nisam sigurna da je moj nain najbolji." "Mabel -"

"Odlazi, hrabri vitee. Nai emo se iza Kanadske granice da zapodjenemo bitku." Ustala je izgledajui vrlo ozbiljno. "Ako ti tako kae." "Vidimo se ujutro, Blacky." Napustio sam ured razmiljajui o knights and days 1 . Oh dobro, ipak, u svakom sluaju: Scott je hrkao tako da sam itao dok najezda tame vani nije poela blijediti sivilom.

Neprevodiva igra rijei, vitezovima i danima, jer se knights ita kao i nights noi.

II Nebo u zoru (otraga prema dolje): Crnilo, plavetnilo, crvenilo - planine na desno, na lijevo nekoliko hrastova, mnogo borova, par javorova. Gila Monstrum parkirao se iznad zapjenjenog potoia podno slapa. Izaao sam van na balkon i bio obasut dok je lie padalo na nehrajui bok nae ogr omne jahae zvijeri. "Halo? Hej, halo!" '"Ej." Mahnuo sam prema mjestu gdje se sputala u - uups! U vodu do koljena. Vrisnula, ponovno se popela na kamen i izgledala smeteno. "Kadetkinja Suyaki?" "Uf... da, gospodine." Pokuala je rukom osuiti nogu. Kanad ski potoci su hladni u zoru. Skinuo sam koulju, zguvao je u loptu i dobacio joj je. "Odjelni -vrag Jones." Uhvatila ju je. "Zovi me Blacky. Ovdje smo prilino neformalni." "Oh... hvala vam." Podigla je srebrnu nogu, izula izmu da bi obrisala vrlo lijep gleanj. Napucao sam stepenice. Klank - tuptuptuptuptup - dum! Stepenice su se razmotale i metalno podnoje bubnulo je u borove iglice. Siao sam do obale. "Dugo eka?" Nacerila se. "Oh, tek sam stigla." I iza kamenja se zaula potvrdna tutnjava i lupanje - helikopter je uzletio kroz drvee. Kadetkinja Suyaki brzo je ustala i mahnula. Netko je iz kokpita uzvraao sve dok ga bakreni sjaj nije izbrisao. "Vidjeli smo vas kako se parkirate", pogledala je duinu Gila Monstruma. Rekao sam, ili nisam? Kriajte armadila s nogometnim terenom. Uzgojite mladune u inkubatoru. Do puberteta: Gila Monstrum. "Radit u pod vama?"

"Poda mnom i Mabel Whyman." Pogledala me upitno. "Odjelni-vrag Whyman - Mabel - je u stvari glavna. Ja sam ba juer unaprijeen iz linijskog-demona." "Oh. estitam!" "Hej, Blacky! Jel' to moja nova cimerica?" "To", pokazao sam Scotta, pjegavog i zlatnog, naslonjenog na ogradi, "je tvoj partner. Dijelit ete sobu." Scott se spustio stepenicama, bos, u trapericama otkinutim na polovici butine, pojasa s alatom prepunog kopi, metala i razliitih namotaja. "Suzan Suyaki", najavio sam, "Scott Mackelway." Ispruila je ruku. "Drago mi je upoznati-" Scott je stavio ogromne ruke na svako rame male gice Suyaki. "I meni, srce. I meni." "Radit emo prilino blisko, zar ne?" veselo je upitala Susan. "To mi se svia!" Stisnula je jednu od njegovih nadlaktica. "Oh, mislim da e ovo izvrsno funkcionirati." "Naravno da hoe", rekao je Scott "Ja sam..." Tada sam vidio kako je prazno mjesto na njegovom uhu porumenilo. "Nadam se da hoe." "Vas dvoje demona idite u kameleonovo gnijezdo." Scott je, drei Sue za ruku, pokazao balkon. "To je Mabel. Bok efice! Idemo nekam' da moram obuti cipele?" "Samo izvianje. Krenite." "Drimo kameleona na lijevom boku." Scott je poveo Sue du poput ovjeka visokih spona Monstrumovog lananog pogona. Misao: da je prije nekih dvadeset i etiri sata Mabel povikala, "Vas dvojica demona..." dvojica demona bi bili Scott i ja. Sila je, sva u srebru, niz stepenice. "Smije se prije dvoboja, Britomarte?" "Blacky, pretvaram se u prljavu staru enu." Na donjoj je stepenici poloila kaiprst na moja prsa, polako ga prevukla preko mog trbuha i naposljetku

zakaila za pojas. "Prelijep si. I ne smijem se, cerim se." Stavio sam ruku oko njezinih ramena i hodali smo po borovim iglicama. Stavila je ruke u svoje srebrne depove. Kuk na mojoj butini, rame me njeno udara u bok, kosa preko moje ruke; razmiljala je o paprati i hrastovima, stijenju i vodi, planini i bokovima naeg Gila Monstruma koji je leao uzdignute glave, odsjajima jutra kroz granje. "Ti si vrag. Znai da ima stvari koje ti mogu rei, navodno, koje bi drugima bile besmislene." Kimnula je prema Scottu i Sue koji su upravo nestajali iza trometarske kupole. "Najeljnije ekam vae rijei, damo." Mabel je pokazala Monstruma. "Blacky, da li zna to su u stvari Monstrum i kablovi koje postavlja?" "Po tonu tvog glasa mogu rei da ne eli odgovor iz knjige, Gospoice Pravila-i-propisi." "Oni su simboli naina ivota. Veze Globalne Energije odravaju nebrojene stotine tisua friidera oko ekvatora funkcionalnim da omogue uvanje hrane; uinile su Arktik pogodnim za ivot. Gradovi poput New Yorka i Tokya smanjili su populaciju na treinu onoga to je bila stoljee prije. Onda su lj udi obiavali biti uplaeni da e jedni druge izgurati s planete, da e umrijeti od gladi zbog manjka hrane. Ipak je glavnina svijeta obraivala manje od tri posto obradivog tla i ivjela na manje od dvadeset posto svjetske povrine. Globalne Energetske Veze znae da ovjek moe na kopnu ivjeti gdje god elio i na prilinom broju mjesta pod morem. Nacionalne granice bile su isprike za rat; sada su samo kartografsko pomagalo. Vozei se u Monstrumovoj utrobi, ironino je da smo dalje od ovog naina ivota koji pomaemo odravati nego veina. Ali jo uvijek dobivamo." "Naravno." "Jesi li se ikad upitao na koji tono nain?" "Obrazovanje, slobodno vrijeme", predloio sam. "Rane i dobre mirovine..." Mabel je zahihotala. "Oh, mnogo vie, Blacky. Mnogo, mnogo vie. Mukarci i ene rade zajedno; na navigator, Faltaux, jedan je od najboljih pjesnika dananjice koji pie na francuskom, sa svjetskom reputacijom i jo je uvijek najbolji navigator kojega sam imala. I Julia, koja nas odrava tako dobro satima i moe nas voziti sposobno poput mene i bijedna je slikarica, radi s tobom i sa mnom i Faltauxom i Scottom na istoj Servisnoj Stanici. Ili samo

injenica da se ti moe odseliti iz Scottove sobe jedan dan i da se mala gica Suyaki moe useliti sljedeeg s lakoom koja bi zaprepastila tvoje pretke u Africi toliko koliko i moje u Finskoj. To je znaenje ove metalne ljuske jajeta." "Dobro", rekao sam. "Ganut sam." Obili smo kupolu. Scott se naginjao kroz druga vrata kameleonove garae i pokazivao Sue gdje je stajala dizalica i grafitna kanta. "Neki ljudi", nastavila je Mabel u trenutku kad sam spustio ruku s njenog ramena, "ne vole osobito ovaj nain ivota. to je i razlog zbog kojega emo pokuati konverziju, ovdje na Kanadskoj granici." "Konverziju?" Sue je izvirila, "nije li to kad podruje ili naselje prie Globalnoj -" U tom je trenutku Scott zamahnuo na Mabel. Zahvatio ju je po glavi. Ona je viknula i otkotrljala se u lie. Odskoio sam, a Sue je uinila stvar s njezinom Adamovom jabuicom. Neto je napravilo Nnnnnnnnnnn po oplati, onda odutalo kroz paprat. Paprat je pala. "Gledaj!" uzviknula je Sue. Buljio sam u dvadeset centimetarsku ogrebotinu u vrlo tvrdom oklopu Gila Monstruma, negdje u visini gdje se trenutak ranije nalazila Mabelina vratna ila kucavica. No preko potoka, verui se uz stijenu, nalazio se utoglavi djeak nosei neto manje odjee od Scotta. Sue je potrala kroz raslinje i podigla otricu. "Jesu li pokuavali ubiti nekoga?" Mabel je slegnula ramenima. "Ti si kadetkinja Suyaki? Ii emo istraiti mjesto konverzije. Boe, to izgleda opako." "Obiavala sam loviti s bolama", rekla je Sue oprezno. "Kod kue. Ali jedan od ovih...?" Dvije su otrice bile spojene u iskrivljeni kri, sva etiri kraka naotrena. "Moj prvi, takoer. Nadam se da je posljednji." Mabel je pogledala istinu. "Uvijek sam optimistina. Drago mi je to sam te upoznala Suyaki. Pa, krenimo, kresnite motor. I u ime Boje, uimo unutra."

Kameleon, dug tri metra, uglavnom je transparantna plastika, to znai da kroz njega moete vidjeti more, zalazak sunca ili umu. Scott je upravljao, s Mabel pored sebe. Ja i Sue smo sjedili iza. Naili smo na provakani asfalt stare ceste i puzili pravo uz planinu. "Kuda... u stvari, idemo?" Sue je upitala. "Dijete", rekla je Mabel, "Rei u ti kad stignemo tamo." Stavila je kri za bacanje u odjeljak za rukavice uz gunanje. To je imalo puno svrhe kod transparentne plastike.

III Sue se naslonila na vrata. "Oh, gledajte! Pogledajte dolje!" Uspeli smo se dovoljno visoko i dovoljno zaokrenuli na odvratnoj cesti tako da ste mogli gledati dolje kroz pukotine; ispod drvea i stijenja mogli ste vidjeti Gila Monsturma. Jo uvijek je izgledao ogromno. "Eh... pogledajte gore", predloio je Scott i usporio kameleona. Poprilino velikom stablu popustilo je korijenje i palo je preko ceste. ovjek koji je stajao ispred njega bio je vrlo prljav. Djeak iza, koji je izvirivao kroz meduzu korijenja, bio je onaj koji je pokuao odrubiti Mabel glavu. "to... su oni?" proaputala je Sue. "Scott, Sue, vas dvoje ostanite ovdje i drite vrata otvorena tako da brzo moemo ui. Blacky, mi idemo van." ovjekova je kosa, ispod masti, bila bakrene boje. Prije nekog vremena njegov je lijevi obraz bio razrezan, onda tako trapavo zaiven da ste mogli vidjeti avove. Resica njegova lijevog uha bila je dronjak mesa. Koulja otrgnutih rukava nije imala dugmadi i bila je prekratka da se gurne u hlae, ak i da je htio. Druga je zaivena rana izbrazdala dva i pol centimetarsku prugu kroz dlake na prsima, unitila mu desnu bradavicu i nestala pod kragnom. Dok smo prilazili, Mabel je preuzela vodstvo: prestigao sam je i uputila mi je opako otrovan pogled i ponovno prela naprijed. Bio je kran, ali ispod dvostruke kope i lanca koji je koristio za privrstiti svoj ukraeni remen, nazirao se poetak trbuha. Isprva sam pomislio da nosi razliite cipele: jedna do koljena visoka, izguljena, ispucana izma. Druga je noga bila bosa, komad crnog lanca oko glenja, dva su prsta, mali i srednji, nedostajala. Ponovno sam ga pogledao u lice da bih vidio da se njegov pogled susree s mojim. Pa, ja sam jo uvijek bio bez koulje; Sue, u kameleonu, jo je uvijek imala s njom omotanu nogu. Mabel je jedina od nas bila obuena uredno i propisano.

Pogledao je Mabel, pogledao je mene. Pogledao je Mabel. Tada je sagnuo glavu i rekao, "Hmrrrk - ah - pfft, to radite ovdje gore, huh?" Prva je rije proizvela uti hraak oko dvadeset centimetara sjeverno od Mabeline izme, petnaest od njegove bose noge. Podigao je glavu, donja je usna svjetlucala i visila pokazujui duge, ute zube. "Dobro jutro." Pruio sam ruku. "Mi..." pogledao ju je, "...razgledavamo." Izvadio je aku iz poderanog depa; rukovali smo se. Puno prljavtine, puno uljeva, bila je to ruka vrlo velikog ovjeka koji je grizao nokte od kada je bio vrlo mali djeak. "Aha? to razgledavate?" Nosio je predivan prsten. "Mi smo iz Globalnog Energetskog Odbora." Uzmite neobraeni, nepravilni grumen zlata "Mislio sam tako. Vidio sam va stroj dolje na cesti." grumen tri puta vei no to bi ukus i prikladnost dozvolili za prsten "Imamo izvjea da je podruje bez dovoljno energije po broju ljudi koji ivi ovdje." - izbuite rupu veliine prsta, tako da je veina nepravilnosti na jednoj strani "Oni kurvini sinovi dolje u Hainesvilleu najvjerojatnije su uloili albu. Pa, mi ne ivimo u Hainesvilleu. Ne vidim razlog zato bi ih to brinulo." - u sredite zlatnog kratera smjestite opal, velik poput njegovog - mog nokta na palcu "Morat emo provjeriti. Nedovoljna energija nikome ne ini dobro." - smjestite male dijamante na vrhove tri zupca koji su se savijali da uklijete opal "Mislite?" - i u izboine i utore sjajne metalne kapice njegov preveliki zglob prsta, komadie safira, jantara i spinela, svi apstraktni, svi predivni. "Gledajte, gospodine, rekao sam, "Hainesvillesko izvjee kae da na ovoj planini ivi vie od dvadeset ljudi. Energetska komisija ne registrira niti j edan

izlaz." Gurnuo je ruke u stranje depove. "Ne vjerujem da sam vidio ijednoga, sad kad ste spomenuli." Mabel je rekla: "Zakon kae koliko energije i koliko izlaza mora biti postavljeno i dostupno svakoj osobi. Postavljat emo kablove ovdje, veeras i sutra ujutro. Nismo ovdje da bi pravili probleme. Niti ih elimo nai." "Po emu mislite da bi mogli?" "Pa, va prijatelj tamo, ve mi je pokuao odrezati glavu." Namrtio se, pogledao iza kroz korijenje. Iznenada se nagnuo preko debla i estoko zamahnuo. "Izlazi odatle Pitt!" Mala je zaciala. Lice se zabijelilo u korijenju ( Ravna kosa, mnotvo akni po plosnatom obrazu i iljatoj bradi), a s njezinog je kuka visilo klopko otrica za bacanje. Djevojica je iezla u umi. Kad se mukarac okrenuo, vidio sam, tetoviranog krilatog zmaja na vrhu njegova ramena, smotanog u klopko, kako grize kukasti kri. Mabel je ignorirala cijelu stvar: "Ovog emo jutra zavriti dolje i poet emo veeras postavljati kablove ovdje gore." Napola je kimnuo - spustio glavu i nije ju podizao - i tada mi je sinulo da ovo inimo krivo. "elimo ovo uiniti lako", rekao sam. "Nismo ovdje da bi vam stvarali probleme." Njegove su ruke uspuzale s koljena do struka. "Moete nam pomoi tako da o tome izvijestite ljude. Ako itko ima nekih pitanja o onome to radimo, ili neto ne razumije moe doi i potraiti me. Ja sam Odjelni-vrag Jones. Samo pitajte za Blackya, dolje kod Gila Monstruma." "Moje ime je Roger..." praeno neim poljskim i neizgovorljivim to je poinjalo sa z i zavravalo s y. "Ako ima nekih problema, moe doi k meni. Samo ne kaem da u moi neto uiniti." Dobar izlaz. Ali Roger je ostao gdje je bio. Mabel je pored mene odavala potpuno neodobravanje. "Gdje ivi veina ljudi ovdje?" upitao sam da bih razbio tiinu. Klimnuo je prema gore. "Na visokom Utoitu."

"Postoji li netko glavni, gradonaelnik ili neto takvo s kim bih mogao razgovarati?" Roger me pogledao kao da odluuje gdje bih se najlake slomio ako me udari. "Zato sam ovdje dolje i razgovaram s tobom." Ti? Nisam pitao. Ono to sam rekao bilo je: "Onda moda moemo otii gore i vidjeti zajednicu. elio bih vidjeti koliko je ljudi gore, moda predloiti neku opremu, odluiti gdje se to mora napraviti." "elite posjetiti Visoko?" "Ako moe." Stisnuo je aku i poeao se po vratu izboenjima prstena. "U redu." mahnuo je prema kameleonu. "Ne moete s time dalje po cesti." "Hoe li nas onda ti odvesti?" Nakratko je razmislio. "Naravno." Dopustio je da smijeak pokae kavez utih zubiju. "I dovesti te natrag, takoer." Mala pobjeda. "Samo trenutak", rekla je Mabel, "dok odemo rei vozau." Odetali smo do kameleona. "Ne zvui sretnom mojim pokuajem postizanja mira." "Jesam li rekla ita?" "Ba to i mislim. Moe li zamisliti kako ovi ljudi ive, Mabel, ako je Roger tamo predsjednik Trgovake komore?" "Mogu zamisliti." "Izgleda gadno poput svih onih seljana u Tibetu. Jesi li vidjela djevojicu? To, u sredini dvadeset i prvog stoljea!" "...tik iza Kanadske granice. Scotte", rekla je Mabel, "odvezi mene i Sue natrag do Monstruma. Ako se ne vrati do podneva Blacky, doi emo se traiti." "Ha? Misli, ne ide sa mnom? Hej", rekoh Scottovom namrtenom izrazu, "ne brini, vratit u se. Sue, mogu li dobiti svoju koulju?" "Oh, strano mi je ao. Izvoli. Moda je vlana-" "Mabel, ako odemo zajedno gore-"

"Blacky, voenje ove operacije s dva vraga predstavlja probleme, kao to je ope poznato. Voenje bez ijednog je neto u potpunosti drugo. Ti si sada veliki vrag. Zna to radi. ak i ja znam. Samo mislim da si lud." "Mabel-" "Gubi se gore. I zasij dobre volje to vie moe. Ako time izbjegnemo jednu desetinu problema za koje znam da emo ih imati u iduih dvanaest sati, bit u ti vjeno zahvalna." Onda su se Mabel, izgledajui odluno i Sue i Scott, izgledajui zapanjeno, popeli u kameleona. "Oh." Nagnula se kroz vrata. "Vrati im ovo." Dala mi je otricu za bacanje. "Vidimo se u podne." Kameleon je otkrivudao cestom prema dolje. Obukao sam koulju, zataknuo otricu za pojas i priao Rogeru. Bacio je pogled na nju i obojica smo jedan drugome uputili podle-opake-zle misli. "Doi." Popeo se preko drveta. Ja sam se uspeo za njim. Iza debla je bio parkiran stari dvo-turbinski pteracikl. Roger ga je uhvatio za jedno, crno i kromirano krilo u obliku imievog i podigao. Krom je bio djelomice oguljen. Jednom je rukom zgrabio upravljako kormilo i njeno okrenuo pritezni prsten. Druga je ruka zala pod krilo ravnodunou koju koristimo za prikrivanje prljavih strasti. "Skoi na moju metlu i odvest u te u Utoite anela." Nacerio se. I shvatio sam mnoge stvari. Zato: Mali Esej o fenomenu popularnom prije nekih pedesetak godina kad je datum imao tri nule. (Negdje u vrijeme kad su postavljani svi kablovi i demoni zapoinjali njukati svijetom u srebrnom oklopu, lijeiti lomove, popravljati releje, zamjenjivati istroena kuita. Stvarati otmjene socioloke veze, molim.) Tada su pterocikli prvi puta postali popularni kao sredstvo transporta na kratke (i ponekad ne tako kratke) dionice. Onda su bili iznenada preuzeti od osobito neobine vrste nedrutvenjaka. Nazivajui se individualistima, kretali su se u zbiljskim oporima, nezadovoljni drutvom, pretraivali su ere traei simbole najrazornijih epoha: lubanje i kosti, fascie (snopie), kukaste krieve i giljotine.

Bili su optuivani za najpakosnija i najizopaenija djela, ponekad s razlogom, ponekad bez. Uzeli su ope ime anela (Noni Aneli, Crveni Aneli, Pakleni Aneli, Krvavi Aneli, jedni su izrasli iz slinog kulta popularnog jo pola stoljea prije. A u to je vrijeme veina njihove mitske opreme bila posuena). Uobiajeno socioloko objanjenje: bili su reakcija decentral izaciji populacije, zadnji elementi nasilja u neutralnom svijetu. Psiholoko: pa, nakon svega, kako pteracikl uope izgleda? Dvije okrugle zupane turbine na kojima sjedite izmeu krila, zatim metalno vratilo dugo metar i osamdeset koje se protee izmeu vaih nogu i kojim upravljate (zbog toga nadimak "metla") i nita vie osim naoala izmeu vas i neba. Sami procijenite. Zakljuna zapaanja: aneli su bili proizvod kraja stoljea. Ali nitko nije uo nita ozbiljno o njima ve trideset godina. Iezli su s neonskom dugmadi, uobiajenom hladnoom i prozirnim vinil dokejskim hlaicama. Oh, tinejderi sicle dvadeset i jedan vidjeli su neto dobro! Kraj. Popeo sam se na stranje sjedalo. Roger je sjeo na prednje, pritisnuo jedno od dugmadi na upravljau (da bi uspjeli dobro letjeti morali ste vrlo brzo pritiskati pedale, dakle bose noge), zakrenuo prsten za gas i mnogo se lia uskomealo oko mojih nogu. Cikl je kliznuo cestom, dvaput se odbio na rupama, a onda skrenuo preko ruba. Propali smo tri metra prije no smo uhvatili mlaz i zapoeli dug luk prema van i gore. Roger je letio bez naoala. Vjetar mu je preko ramena nosio smrad za koji sam u poetku mislio da je maina. Zamislite frajera koji se nije kupao tri mjeseca. Letio je vrlo dobro. "Koliko ljudi ima u Visokom Utoitu?" "to?" "Rekao sam, koliko ljudi ima u-" "Oko dvadest i sedam." Skrenuli smo od planine, zakrenuli unatrag. Gila Monstrum je zabljetao otraga, nestao iza stijenja. Planina se okrenula, otvorila stjenovitu pukotinu. Na kraju klanca, nadsvoujui potok koji je visio iz prepona planine, netko je podigao palau. Bila je to betonska i staklena monstruoznost koja je datirala iz kasnog dvadesetog stoljea (prije energetskih kablova). etiri kata s balonima bili su izboeni iz stijene. Veina stakala bila je razbijena. Mjesta koja su

nekada bila vrt postala su divljina loze i grmlja. Spektakularno metalno stepenite vodilo je od umjetnog bazena pored kraja ceste koja je najvjerojatnije bila ista ona kojom smo se vozili kameleonom, od verande do verande, iarana hrom poput lea zmije. Kua je jo uvijek imala dosta trome velianstvenosti. Poredano pored balustrade od cigle bilo je moda desetak pteracikala (koje je bolje mjesto za lansiranje nego betonski balkon s otkinutom ogradom). Jedan cikl je falio. Tip je kleao ispred njega, motor u dijelovima oko njega. Drugi, sa akama na kukovima, davao je savjete. Trei je frajer zaklonio oi da nas gleda. Nekoliko drugih zaustavilo se kod ruba bazena. Jedna je bila djevojica, Pitt, koja je bila ranije s Rogerom. "Visoko Utoite?" "to?" Pterocikli su buni. "Jel' to Visoko Utoite?" "Aha!" Klizili smo izmeu stijenja, izbjegavali zapjenjene gromade, podigli se prema staklu i betonu. Cement je zakripao pod gumama i s trzajem smo se zaustavili. Nekoliko tipova zakorailo je s razbijenog prozora. Jo nekoliko ih se uspelo stepenicama. Netko tko je gledao s gornje verande je nestao, da bi se trenutak kasnije vratio s jo petoro drugih, jo jedna djevojica meu njima. Bilo je puno prljavtine, mnogo kose, brojnih naunica (izbrojao sam jo etiri rastrgana uha; izbjegavao bih tue ako bih namjeravao tako trajno nositi nakit): djeak s mnogo crvene kose - jo mu ba i nije rasla brada - opkoraio je stalak ciklova. Odgurnuo je konu jaknu da bi se crnim noktima poeao po golom trbuhu. Zmaj na njegovim krilima irio je krila oko iskrivljenog kria. Siao sam s cikla na lijevo, Roger desno. Netko je rekao :"Tko je to?" Nekoliko je tipova pogledalo preko ramena, a onda se razmaknulo da bi nas dvojica mogli vidjeti. Stajala je pored, zorom okupanog komada stakla, pored razbijenog prozora. "On je iz Globalnog Energetskog Odbora." Roger je palcem pokazao na mene. "Parkirani su u podnoju planine."

"Moe mu rei da se gubi u kurac iz kojeg je i doao." Nije bila mlada. Ipak, bila je prekrasna. "Ne treba nam nita to prodaje." Ostali su zaamorili, tupkajui s noge na nogu. "Zaepite", rekao je Roger. "On nita ne prodaje." Stajo sam tamo osjeajui se neugodno srebrno, ali pitajui se jesam li uspio pridobiti Rogera. "To je Fidessa", rekao je. Zakoraila je kroz prozor. iroke, visoke kosti lica, tamne usne i tamnije oi. elim njezinu kosu opisati kao jantarnu, ali bio je to tako taman jantar da je samo izravno sunevo svjetlo pokazivalo njegovo crvenilo. Jutro je u punom sjaju palo na nju; prosulo se po njenim ramenima. Ruke su joj bile od brana i rairila je bijelilo po kukovima dok mi je prilazila. "Fidessa?" U redu. Nisam protiv stvarnosti imitirajui umjetnost ako ne smeta. "On je u redu", rekao je Roger kao odgovor na njezin pogled. "Aha?" "Aha. Mii se s puta." Gurnuo ju je. Umalo se sudarila s jednim od mukaraca koji se ba u pravom trenutku sklonio s puta. Ipak je jednom tipu uputila opaki noli me tangere pogled. Takoer nepokolebljiva. "Hoe vidjet' mjesto?" rekao je Roger i uao. Pratio sam ga. Netko tko je izgledao kao da je na to navikao podigao je Rogerov cikl i odgurao ga do stalka. Fidessa nam se prikljuila dok smo ulazili u kuu. "Kol'ko je dugo ova kvadra bila ovdje?" upitao sam. "Aneli su na Visokom bili ve etrdeset godina. Dou; odu. Veina ove kvadre bila je ovdje cijelo ljeto." Preli smo sobu u kojoj su vandali, vrijeme i vatra ostavili znakove pustoenja. Stranje strane sobe bile su uklesane u stijenu. Jedan je zid, prekriven lamperijom, postao palimpsest izgrebanih imena i obscenosti; stari motori i dijelovi motora, hrpa drveta, dronjaka i lanaca.

"Ovdje ne elimo energiju", rekla je Fidessa. "Ne elimo je." Njezin je glas bio ratoboran i strastven. "Kako preivljavate?" "Lovimo", rekao je Roger dok smo stali sputati se kamenim stepenicama. Zidovi u dnu su svjetlucali. "Hainesville je udaljen oko deset milja. Neki od nas idu tamo i rade kad trebamo." "I ti tamo pomalo ljaka?" (Rogerova usta su se stisnula.) "Kad mora." "Kad moramo." Mogao sam namirisati peeno meso. I kruh. Pogledao sam Fidessine nabranjene kukove. Ljuljali su se u ritmu njezinog hoda; nisam skrenuo pogled. "Gledajte." Zastao sam tri stepenice od vrata. "O energetskim instalacijama ovdje." Svjetlo na mojoj odori iskrivilo mi je dno vidokruga. Roger i Fidessa su pogledali. "Kaete da ovdje imate preko dvadeset ljudi i kaete da ovdje ima ljudi ve etrdeset godina? Kako kuhate? Kako se grijete zimi? Pretpostavimo da imate zdravstvene probleme? Zaboravite zakon. Napravljen je za vas, ne nas." "Idi u pakao", rekla je Fidessa i poela se okretati. Roger ju je uhvatio za rame i povukao natrag. "Ba me briga kako vi ovdje ivite", rekao sam jer je barem Roger sluao. "Ali zima vam kuca na vrata. Koristite tekue gorivo za vae metle. Moete ih preraditi na akumulatore i voziti ih za treinu cijene na elijama koje se mogu ponovo puniti." "elije ti jo uvijek daju oko sto i pedeset milja manje nego puni tank tekueg." Fidessa je izgledala kao da se zgraa i ponovno je krenula dolje. Mislim da je Roger gubio strpljenje jer se okrenuo za njom. Ponovno sam ih pratio. Donja je soba bila ispunjena vatrom. Lanci i kolutori visili su sa stropa. Dvije pei su radile. Dvije rupe za vatru bile su iskopane u podu. Strop je posvuda bio izlizan tamnim jezicima. Vrui je zrak ibao naprijed-natrag mojim licem; trei ga je udar ostavio oznojenim. Gledao sam traei hranu.

"Ovo je naa kovanica." Roger je podigao mali malj i opalio njime po komadu naboranog eljeza naslonjenog na zid. "Danny, doi ovamo!" Bos, aav, aa sjajna od znoja: mjehovi i maljevi zategli su miie, dotjerali ih i definirali, tako da su se svi mogli jasno vidjeti. ianje i kupanje, priznajem, uinilo bi od njega naoitog mladia - dvadeset, dvadeset i pet? Priao je trljajui rukom lijevo oko. Desno je bilo one neobine plavo -sive koja je uvijek izgledala poput eksplozije koja se pojavi (tako rijetko) kod crnomanjastih tipova poput njega. "Hej, ovamo! to radi?" Roger mi se nacerio. "Gotovo je gluh." Danny je spustio ruku s lica i pozvao nas unutra. A meni je zastao dah. Ono to je trljao uope nije bilo oko. Oiljak, krasta, onda potrgana krasta iz koje se cijedilo; ispod lijeve obrve bila je samo rana iz koje se cijedio gnoj. Pratili smo Dannya izmeu vatri i nakovanja do radnog stola u stranjem dijelu. Hrpe otrica za bacanje (dodirnuo sam onu za pojasom) nalazile su se u razliitim stadijima dovravanja. Na izdubljenim daskama meu malim ekiima, iljcima i noevima nalazilo se nekoliko grumenova zlata, mala hrpica dragulja i tri male srebrne poluge. Oko draguljarevog nakovnja leale su naunice, prstenje i kopa remena bez postavljenih dragih kamenova. "Na ovom sad radi?" Roger je podigao kopu masnim prstima ve otealim od zlata. Sagnuo sam se pogledati, zatim pokazao od kope do Rogerovog prstena i izgledao znatieljno. (Zato smo uvijek tihi ili viemo pred gluhima?) Roger je klimnuo. "Danny radi puno stvari za nas. Takoer je dobar strojar. Svi smo prilino dobri turbo mehaniari, ali se Danny ovdje moe baviti puno preciznijim stvarima. Ponekad ga otfuramo u Hainesville da radi tamo." "Jo jedan izvor prihoda?" "Je." Upravo tada se Pitt pojavila izmeu plamenova. Drala je polovicu kruha. "Hej, Danny!" glasom za gluhe, "donijela sam ti malo-", vidjela nas je i stala.

Dan je podigao pogled, nacerio se i omotao ruku oko njezinog ramena, uzeo kruh u drugu i zagrizao. Njegov se smijeh odrazio na Pitt. Elastini smijeh opustio se na njezinom licu dok je gledala jednookog kovaa kako vae koru. Tada je bila vrlo blizu lijepog. Bilo mi je drago zbog toga. Dan se okrenuo prema klupi, s Pittinim ramenom jo uvijek pod rukom. Prekopao je po prstenju, pronaao mali za nju i ona ga uze s, "Oh..." i zlato je zasvjetlucalo na njezinom dlanu. Smijeak joj je klizio licem poput plamena. (Otrice za bacanje zazveale su na njezinom kuku.) Tihi Dan je imao ushien izgled nekog ije su misli zadovoljno poskakivale od zadovoljstva koji je mogao pruiti drugima. Fidessa je rekla, "Jesu li izvadili cijelu prvu turu iz penica?" Pogledala je kruh i stvarno zareala. Onda je puhnula kroz zube, okrenula se i odmarirala. "Reci", upitao sam Pitt, "jel' ti se svia ovdje?" Ispustila je prsten, pogledala me, onda su sve male crte straha ponovno pojavile. Pretpostavljam da me Dan nije uo, ali je primijetio Pittinu nelagodu. Dok je gledao meu nas, izraz mu se promijenio u zbunjujui bijes. "Doi." Roger me iznenadio udarcem po ramenu. "Ostavi klince na miru. Izlazi odavde." elio sam protestirati to sam guran, ali pretpostavljam da je Roger samo gurao ljude. Otili smo. "Hej", rekao je Roger, gledajui si noge dok smo hodali, "elim ti neto objasniti." Napustili smo vatre. "Ovdje ne elimo nikakvu energiju." "Pomislio sam na to." Pokuao sam zvuati iskreno poput njeg a. "Ali postoji zakon." Iskrenost je moj najdrai oblik ratovanja. Roger je zastao ispred prozora (nerazbijenog), gurnuo ruke u stranje depove i gledao kako potok pljucka niz klanac. Bio je to, shvatio sam, isti potok iznad koga je milju dolje bio parkiran Gila Monstrum. "Zna da sam novi na ovom poslu, Blacky", rekao je nakon nekog vremena. "Arhanel sam tek nekoliko tjedana. Jedini razlog zato sam preuzeo show je

zato to sam imao neke ideje kako voditi bolje nego tip prije mene. Jedna od mojih ideja je voditi sa to je mogue manje problema." "Tko je prije vodio?" "Sam je bio arhanel prije mene, a Fidessa je bila glavni kerubin. Oni su vodili posao ovdje i to vrstom rukom." "Sam?" "Uzmi jako puno zlobe i ulij je u kou oko tri puta runiju od moje: Sam. On je Dannyu iskopao oko. Kad smo uspjeli nabaviti nekoliko kartona cuge, ovdje smo imali prilino divlje tulume. Sam se doao zajebavati u kovanicu. Zagrijao je jedan kraj cijevi i poeo njime zamahivati na ljude. Volio je gledati kako bjee i skrivaju se. Takav je ovjek bio. Danny nije volio kad se ljudi zajebavaju s njegovim alatom i stvarima. Sam je ganjao Pitt i Danny se zaletio na njega. Tako je Sam gurnuo vruu cijev u Dannyevu glavu." Roger je savio palce. "Kad sam to vidio, shvatio sam da moram neto poduzeti. Zakaili smo se dva tjedna kasnije." Nasmijao se i spustio ruke. "Tog je dana u Utoitu bila bitka!" "to se dogodilo?" Pogledao je vodu. "Zna gornji trijem Utoita? Bacio sam ga s najgornjeg na nii. Onda sam siao i bacio ga na najdonji." Pokazao je kroz prozor. "Onda sam siao dolje i bacio ga u rijeku. Vrtio se uokolo sve dok napokon nisam rekao dekima da ga otjeraju dolje gdje ga vie ne mogu vidjeti." Iza lea je sada okretao prsten. "Ne viam ga. Moda je uspio doi do Hainsevillea." "Jeli se... eh, Fidessa sloila s promocijom?" "Aha." Stavio je ruke pred sebe. Svjetlost je padala i udarala nepravilnost metala. "Mislim da ne bih pokuao dobiti posao da nije. Ona je strana ena." "Ubij kralja i uzmi kraljicu." "Prvo sam uzeo Fidessu. Onda sam morao... ubiti kralja. Tako se stvari odvijaju u Utoitu." "Roger?" Nije me pogledao. "Gledaj, ima klinca tamo kod nakovnja kojem treba lijenik. Kae da je on dobar dio tvog kruha svagdanjeg. I doputa mu da hoda uokolo s onakvim

licem? to pokuava uiniti?" "Sam je obiavao govoriti da pokuavamo dovoljno dugo ivjeti da pokaemo kopiladi kako opaki moemo biti. Ja kaem da samo pokuavamo ivjeti. "Pretpostavimo da se Dannyeva infekcija odlui proiriti? Ne bacam moralne kritike da bi olakao posao. Pitam te da li uope radi ono to eli." Igrao se s prstenom. "Znai osvetio si Dannya; dobio si lijepu djevu. to je s tom infekcijom-" Roger se okrene prema meni. Oiljak na obrazu mu se iskrivio, a elo mu iarae crte bijesa. "Stvarno misli da ga nismo pokuali odvesti lijeniku? Odveli smo ga u Hainesville, zatim u Kingston, pa opet u Hainesville i napokon u Edgeware. Nosali smo tog jadnog vriteeg slaboumnika cijelu no. "Pokazao je unatrag na vatru. "Danny je odrastao u institutu i dovedi ga bilo gdje blizu grada i pokuat e pobjei kad je uplaen. Nismo ga mogli odvesti lijeniku." "Nije pobjegao odavde kad mu je spaljeno oko." "On ivi ovdje. Ima mjesto da napravi nekoliko stvari koje moe dobro napraviti. Ima ensku. Ima hranu i ljude da se o njemu brinu. Frka sa Samom; mislim da uope nije shvatio to se dogodilo. Kad hoda kroz umu i drvo padne na tebe i slomi ti nogu ne bjei od ume. Danny nije shvaao da je za Utoite mnogo vaniji od velikog Sama sa svim njegovim zapovijedima i prijetnjama i razbit-u-te-ko-staru-kantu ako ga krivo pogleda: zato ga je Sam morao povrijediti. Al' pokuaj ti to objasniti Dannyu." Pokazao je na vatru. "Ja ipak razumijem." Dok je mahao pogled mu je pao na vrhove i stranice prstena. Ponovno ga je prestao okretati. "Danny je ovo napravio Samu. Skinuo sam mu ga na donjoj verandi." "Jo uvijek elim znati to e se dogoditi s Dannyem." Roger se namrtio. "Kad ga nismo mogli odvesti u lijeniku u Edgewale, otili smo u grad, probudili doktora u dva ujutro i natjerali ga da ode iz grada i tamo ga pregledali. Dok mu je dao nekoliko injekcija antibiotika i nekakve kreme, a Pitt se brine ih mae svaki dan. Dok je rekao da ne stavljamo zavoje zato to e bolje zacijeliti na zraku. Idui emo ga tjedan ponovno odvesti da ga pregleda. Koji kurac misli da smo?" nije zvuao kao da eli odgovor. "Rekao si da eli pogledati uokolo. Gledaj. Kad zavri odvest u te natrag dolje i rei im da ovdje ne elimo nikakve energetske kablove." Zamahivao je prema meni

prstom tokom posljednjih est rijei. Neko sam vrijeme hodao Utoitem (razmiljajui dok sam se uspinjao svjetlucavim stepenicama da ak i aneli u Utoitu imaju vlastiti djeli pakla), pokuavajui se pretvarati da uivam u suncu i povjetarcu, gledajui preko ramena tipova koji su radili na svojim ciklovima. Ljudi su prestajali s razgovorom kad sam prolazio. Kadgod sam se okrenuo netko bi pogledao u stranu. Kadgod sam pogledao neku od gornjih verandi netko bi se odmaknuo. Hodao sam dvadeset dugih minuta dok nisam napokon uao u sobu i naao Fidessu, nasmijanu. "Gladan?" Drala je jabuku u jednoj ruci, a u drugoj pola crnog kruha, jo uvijek vrueg. "Aha." Priao sam i sjeo pored nje na klupu od rascjepljenog debla. "Meda?" u konzervi zahraloj oko ruba i s kuhinjskim noem koji je virio iznutra. "Hvala." Namazao sam malo na kruh i poeo je curiti i utjecati u sve one male zrane mjehurie poput neeg u Dannyevoj pei za nakit. I nisam dorukovao. Jabuka je bila tako hrskava i hladna da su me zaboljeli zubi. Kruh je bio topao. "Ovo je vrlo lijepo od tebe." "U drugom sluaju bio bi to prevelik gubitak vremena. Doao si ovamo u razgledavanje. Dobro, to si vidio?" "Fidessa", rekao sam nakon nekoliko trenutaka tiine u kojima sam pokuavao smjestiti njen smijeak s njezinom posljednjom direktnom komunikacijom sa mnom ("Idi u pakao", zar ne?) i nisam uspio. " Nisam glup, Ja ne negiram to ste vi ljudi doli ovamo ivjeti daleko od ostatka svijeta. Lanci i koa nisu ba za mene, ali ovdje nisam vidio nikoga ispod esnaest, to znai ivite ovako kako elite. Mogu ak i rei da ovaj nain ivota otvara puteve prema mnogo nestvarnijim i jednostavnijim besmislicama ovjeanstva. uo sam Rogera i bio impresioniran, aha, ak i ganut, koliko njegov osjeaj odgovornosti slii mojem vlastitom. I ja sam novi u svom poslu. Jo uvijek ne razumijem ovu mahnitost oko dvanaest energetskih izlaza. Doli smo u miru; otii emo za nekoliko sati. Ostavite nam klju, idite podignuti malo buke oko nekoga tihog zaselka i protresite starosjeditelje. Zakljuat emo pri odlasku

gurnuti ga pod otira. Neete ak ni znati da smo bili ovdje." "Sluaj, linijski-demone..." Moja se osamdeset sedmogodinja baka, koja je sudjelovala u rasnim nemirima u Detroitu tisuu devetsto ezdeset i devete, sigurno istim tonom obratila borcu za ljudska prava ivahnih oiju, u sreditu pucnjave, koji je, tri godine kasnije, postao moj djed: "Sluaj, ti bijeli djeae..." Sada sam shvatio to je baka pokuavala rei svojom anegdotom. "...ti nema pojma to se ovdje dogaa. Lutao si uokolo pola sata i nitko osim mene i Rogera nije progovorio s tobom. to misli da razumije?" "Molim te, ne demon. Vrag." "Sve to si vidio dio je procesa. Ima li kakvu ideju to je ovdje bilo prije pet ili petnaest godina? Zna li to e ovdje biti za pet godina? Kad sam ovdje prvi puta dola, prije gotovo deset godina-" "Ti i Sam?" etiri su misli prole njezinim licem, od kojih ni jednu nije izrekla. "Kad smo Sam i ja prvi puta stigli ovdje je bilo smjeteno gotovo sto i pedeset anela. Sada ih je dvadeset i jedan." "Roger je rekao dvadeset i sedam." "est je otilo nakon Samovog i Rogerovog okraja. Roger misli da e se vratiti. Yoggy moda. Ali ostali ne." "A za pet godina?" Zatresla je glavom. "Zar ne razumije? Ne morate nas ubiti. Mi umiremo." "Ne pokuavamo vas ubiti." "Pokuavate." "Kad odete odavde morat u se dobro potruditi oko nagovaranja. Vragovi esto priaju -" ponovno sam zagrizao kruh "slatkorjeivo. Mogu to iskuati i na Mabel." Oistio sam mrvice sa svog sjajnog krila. Zatresla je glavom, tuno se smijeei. "Ne." elio bih da mi se ene ne smiju tuno. "Ti si ljubazan, zgodan, moda ak i dobar." Uvijek i to spome nu, naravno. "I ti nas eli ubiti."

Proizvodio sam frustrirajue zvukove. Podigla je jabuku. Zagrizao sam; nasmijala se. Prestala se smijati. Podigao sam pogled. Roger je stajao na vratima izgledajui pomalo iznenaeno. Ustao sam. "Hoe me otfurat dolje?" upitao sam s naglom bezazlenou. "Nita ti ne mogu obeati. Ali vidjet u mogu li dobiti Mabel da kao zaboravi ovaj posao i odveze svoju posrebrenu kamioninu negdje drugdje." "Ti samo napravi... tu stvar", rekao je Roger. "Idemo." Dok je Roger dizao svoj pteracikl sa stalka, zavirio sam preko ruba. Na bazenu je Pitt navela Dannya da ue u vodu preko koljena. Vani nije moglo biti niti 18 C. Ali oni su se prskali i smijali poput sretne djeice iz, oh, neke toplije klime.

IV Gila Monstrum razuzdan. Gledajte: est hidraulinih liftova s cilindrima debelim poput uljnih baava podeavaju amortizere jo metar i pol na gore da naprave mjesto za kopanje. Od glave, plug, malo vei od triceratopsove lupanje, zahihoe prema tlu i ukopava se u zemlju. Ono to se prije smijalo, sada grmi. Ploe sa strane kliu unatrag. Onda Mabel, s veinom svog osoblja, izlazi na teleskopskom liftu gledati preko ramena demona telefoto televizijom. Srebrna posada se rasipala sagom borovih iglica poput polirani h nosaa. Monstrum se naginje unatrag, vukui plug (nakoen i namjeten od strane jednog od najboljih suvremenih pjesnika na francuskom jeziku): u tlu je otvoren rov irok i dubok sedam metara i dvadeset centimetara. Sada se pruaju dvije vilice, s metar i osamdeset centimetara dugim icanim etkama koje rue dolje, istei vrh rebraste podloge pet metarskog kabla. Dvoje demona (Ronny i Ann) upravljaju etkama, traei oteena rebra, mjerei padove viih frekvencijskih razina. Kada je srebrni crv oistio tristo metara, otvorila su se spremita na bokovima i kran je izvukao magnetske kuke smjetene iznad cijevi potpornjeva. Jedna od najravnijih cesta svijeta vodi od Lenjingrada do Moskve. Car koji je tada vladao, kad su ga upitali za prijedlog kuda bi cesta trebala prolaziti, iznenadio je arhitekte i kancelare odlukom povukavi crtu izmeu dva grada. "Ovuda", rekao je ili ruskim ekvivalentom. Kako je Rusija bila ono to je bila sredinom devetnaestog stoljea, cesta je onuda izgraena. Osim u nekim dubljim ponorima Pacifika i pojedinim dosadnim Himalajskim klancima, glavni su kablovi i veina sporednih polagani veinom na isti nain. Jedini put kad se kabel dovoljno otro savije, a da se vidi je pri postavljanju spojke. Mi smo postavljali spojku. Unutra su demoni (Julia, Bill, Frank, Dimitri) pripremali spojnicu, kabel U oblika dug etiri i po metra od zavoja do kraja. Na tim su krajevima vrlo komplicirane kope. Vrlo paljivo ih pregledavaju zato to spojnica nosi sav taj napor oko otvora dok se spojka umee. Kranovi poinju kripati u trenutku kad je, gore u svom tornju, Mabel pritisnula odgovarajue dugme. Spojnica se podie iz Monstrumove utrobe, ljulja se iznad svjetlucavog rebra sa Scottom koji visi na konopu i stoji na

spojki poput nekog paklenog surfera. Frank i Dimitri prilaze probijajui se izmeu valjaka podnonjaka da se pridrue Sue vani, zato da polukrune spojke dou iznad kabla tono na kredom oznaena mjesta. Onda je Scott siao da bi plesao na kablu, sa zapinjaem, S ue s drugim. Na svakom kraju spojke guraju kontakte koji ulaze do razliitih dubina kabla. Frank: "Prilino dobro se slui tom stvari." Dimitri: "Moda ih nakon svih ovih godina neto ue na akademiji?" Frank: "Samo se preserava zato jer je nova. Hej, Sue? Misli da bi otila na podvezivanje vratne ile ako je poaljemo?" Zubac dug dva metra i etrdeset centimetara ulazi u sredinju jezgru. Tamo je ezdeset tisua volti. Pedeset centimetara krai ide za uzemljenje. To je krug za troilni visokonaponski kabel koji iz sredinje jezgre izvlai vie od tristo tisua volti. Izmeu njih moete postaviti sve prikljuke za grad od nekoliko, ili est milijuna stanovnika. Slijedei zubac spaja glavno visoko -frekvencijsko zamjensko napajanje. Isto je i s nisko-frekvencijskim. Tamo je i sloj komunikacijskih krugova koji ti omoguavaju ukljuivanje u svjetski kompjutorski sustav, mislim ako ete ikad trebati svjetski kompjutor. Zatim lokalne antene za radio i televizijske programe. Zatim svi kontrolni krugovi koji osiguravaju funkcionalnost svih unutarnjih krugova. Zatim manja antena koja emitira direktno do Gila Monstruma i rodbine otkria kontrolnih krugova. I tako dalje. I tako blie. Cijela etiri metra i osamdeset. Scottov je zapinja kliknuo na vijku posljednjeg zupca (dopustio je da Sue bude bra - rei e - za jedan zavrtanj), a netko je mahnuo Mabel, koja je otkrila da su minutu i pol iza planiranog i brine se oko takvih stvari. Drugi kran je sputao dvostruki plug. Zubi teku, a iskre osvjetljavaju njihove odore. Demoni kilje i odmiu se. Dimitri i Scott ve dovlae spojni disk sa saonicama do ruba kanala. ("Hej, Sue! Pazi se, ljepoto. Ova stvar teka je samo oko sto etrdeset kila!" "Kladim se da ona nema ni pedeset.") Trenutak kasnije plug se povlai i sekcija kabla je podignuta i odvuena du Monstruma i cijeli posao zavrava u odjelu istroenih plugova. Spojka, koja ima konektore za spajanje na glavni kabel tako da moemo

povezati energetske kablove za samo Utoite je dovuena i uglavljena na mjesto. Ponovno zapinjai. Ovog puta cjelokupno osoblje pritee nosae za pokrov. I Mabel je uzdahnula i obrisala svoju blijedu, vlanu obrvu, zavrivi operaciju bez velikog kratkog spoja u cijelom civiliziranom svijetu - bez kratkog spoja nema rtava, povreda takoer. Sve to je ostalo je uklanjanj e U-a tako da stvari ponovno ponu tei. I teko da sada ita moe poi po zlu. Roger me vratio natrag ba kad smo uklanjali U. Dotrao sam po kamenju, mahnuo ljudima, poskoio uz stepenice i proplesao arterijama zvijeri. Izaao sam na Monstrumova lea, zaklanjajui oi od podneva. Sjena Mabelinog ureda me preletjela. Poeo sam se uspinjati Ijestvama pored lifta i nekoliko trenutaka kasnije moja je glava provirila kroz vrata. "Hej, Mabel! Pogodi to se dogaa na Visokom Utoitu." Mislim da me nije oekivala. Malo je poskoila. "to?" "Jato anela s pterociklima, ravno s poetka stoljea. Tetovae, naunice, kone jakne i sve - u stvari mislim da si veina ne moe priutiti jaknu. Pravi su icari." Mabel se namrtila. "To je lijepo." Sjeo sam. "Stvarno nisu loi. Ekscentrini, da. Znam da ste upravo proli kroz spajanje. to kae da pokupimo sve nae produne kablove i odemo negdje drugdje?" "Ti si poludio." Jo se vie namrtila. "Ma ne. Gledaj, oni samo pokuavaju raditi po svome. Idemo odavde." "Nee ii." "Oni na cijeli ovaj posao gledaju kao na pokuaj da ih istrijebimo - zato ne?" "Zato to ih ja elim istrijebiti." "Ha? Nemoj mi sad rei da su te aneli zvali dok si bila djevojica pa sve od tada udi za krvnom osvetom." "Rekla sam da emo se svaati, Blacky." Okrenula se u krug u svojoj stolici. "Moja posljednja konverzija bila je kad je kult vegetarijanaca pronaao utoite u Stjenjaku. Jeli su meso jednom godinje, na veer jesenskog ekvinocija.

Nikad neu zaboraviti izraz na licu tog djeaka. Prva je strijela pribila njegovu koulju za hrastovo stablo-" "Sretna No Vjetica, Sv. Sebastiane. Eeehhh! Ali ovo nisu kanibali", rekao sam, "Mabel." "Konverzija prije te bila je grupa utopijskih socijalista koji su se ulogorili u vicarskim Alpama. Sumnjam da bih ikada uspjela direktno s njima povezati ubojstvo - elim, tu ne ubrajam trojicu mojih ljudi koji su nastradali kad je cijeli posao prerastao u otvorenu borbu. Prema njima su vegetarijanci izgledali normalno: oni su to barem izbacili iz svojih sustava. Ona prije te -" "Mabel -" "Pretpostavljam da me prekida jer si skuio to hou re'." "Prije si priala o nainima ivota. Jel' ti ikada palo na pamet da je mogue postojanje vie od jednog naina ivota?" "To je za mene pretupavo da bih se ak i trudila odgovoriti. Di' se s poda." Ustao sam. "Ako emo nau svau poeti oitim banalnostima razmisli o ovom: naporan rad ne oteuje ljudski stroj. Za to je napravljen. Ali naporno raditi da jednostavno ostane nahranjen ili da mora raditi napornije nego to si u stanju zato da netko drugi moe dobro ivjeti dok ti crkava od gladi ili da uope nema posla i mora gledati sebe i ostale kako crkavaju od gladi - to je katastrofalno za ljudski stroj. Podvrgni bilo koji statistiki znaajan uzo rak ljudi ovim situacijama i nakon nekoliko generacija imat e getoe, civilne i nezavisne, zajedno s neurozama koje takav Weltanshauung uzrokuje." "Dobiva 5 za oitost." "U svijetu koji je isprepletena mrea kakva jest, dvjesto milijuna ljudi koji gladuju u Aziji imaju nepredvidivi efekt na psihologiju i sociologiju dvjesto milijuna preuhranjenih, besposlenih Amera tijekom doba naih djedova i baka." "4 za banalnost." "Zakljuak -" "Za koji automatski dobija 3." "- nije bilo rata ve etrdeset godina. Prole je godine u New Yorku bilo samo est ubojstava. Devet u Tokyu. Pismenost svijeta iznosi devedeset i sedam

posto. Osamdeset i etiri posto svjetske populacije govori najmanje dva jezika. Od svih politikih i tehnolokih makinacija koje su se odvijale u prolom stoljeu i uzrokovale ovo, Globalne Energetske Veze bile su najvjerojatni najvei samostalni faktor. Zato to iznenada ljudi nisu morali raditi da bi gladovali. Taj je problem umanjen i sadanja je situacija stigla otprilike u vremenskom razdoblju potrebnom da dijete postane djed ili baka. Generaciji koja je ivjela kad su osnovane Globalne Energetske dano je vrijeme da podigne zanimljivu kvadru neurotiara za drugu generaciju, a oni su imali inteligenciju i objektivnost da podignu svoju kvadru d ovoljno zdravo da ona podigne nas." "Otprilike smo stigli do krajnjih granica?" "Nemoj bit' seronja. elim jednostavno rei da je u svijetu gdje su milijuni bili ubijeni ratovima i stotine tisua, drugim manje efikasnim nainima moda bilo nekakvog opravdanja za pitanje to ja mogu uiniti?, kod bilo koje nanesene nepravde. Ali to nije ovaj svijet. Moda znamo previe o svijetu naih djedova i baka tako da oekujemo da stvari budu takve. Ali kad su danas statistike ono to jesu, jedan djeak strijelama prik ucan za drvo u potpunosti je razliita stvar." "Ono to sam vidio tamo -" "- nagovjetava nasilje, brutalnost, neopravdanu okrutnost jedne osobe prema drugoj i ako ne ubojstvo, potencijal za umorstvo na svakom koraku. Jesam li u pravu?" "Ali to je ivot kakvog su odabrali! Imaju svoj smisao asti i odgovornosti. Ti nisi htjela ii vidjeti Mabel. Ja jesam. To nee otetiti -" "Gledaj glavonjo! Netko me jutros pokuao ubiti s tom stvari koju jo uvijek ima za pojasom!" "Mabel!" izgovaranje ovog nije imalo nikakve veze s naom svaom. Zgrabila je mikrofon, pritisnula dugme. "Scotte, koji kurac izvodi?" njen se glas, pojaan zvunicima, prelio okolinom i pao meu demone. to je Scott inio: Popeo se na U da ga jai natrag do Monstruma. S veinom smjetenih iljaka, uzeo je konektorski kabel (najvjerojatnije rekavi Sue prije toga, "Hej, kladim se da ovo nikad prije nisi vidjela!") i pustio visoki napon i spojio ga na metalni

pokrov. Tamo ima samo malo amperae, tako da ne postoji vjerojatnost da e povrijediti nekoga. Efekt visokog napona u pokrovu uzrokuje etkasto pranjenje du izloenog kabla. Vrlo impresivno. Iskre duge metar frcaju posvuda, a Scott se ceri i sva mu je kosa nakostrijeena. Platinasta ivica Dijamantna rijeka Zmija od dragulja Ono to je u tome opasno i zato je Mabel uznemirena; (jedan) ako neto ode po zlu s tolikom voltaom, bit e vie nego ozbiljno. (Dva) U spojka je povezana s (Bum!) kranom; kran je povezan s (Poo!) kabinom krana; kabina krana uvrena je za (Bip!) samu glavnu asiju i od tuda mogunost za razne vrste oteenja. "Prokletstvo, Scotte!" Najmanje opasna stvar koja je mogla krenuti po zlu bila bi sluajan porast energije tono na mjestu gdje je Scott spojio icu na pokrov. to se pretpostavljam i dogodilo zato to je nastavio posezati za njom i trzati rukom unatrag, kao da ga golicaju. Mabel je dola do kontrola i polako na dolje povukla ruicu reostata. Imala je kontrolu nad svim tokovima i mogla ih je spustiti sve do nule. (Sva voltaa svijeta niemu ne koristi ako iza nje nema amperae.) "Prokleto dobro znaju da ne volim rasipati energiju!" prasnula je. "U redu, vi posrebreni idioti", zagrmjelo je planinama, "Ulazite unutra. Ovo je za danas dovoljno." Popizdila je. Nisam nastavljao razgovor. Roen van vremena hodao sam, u do grla dubokim Gilinim govnima. Zatim sam neko vrijeme sjedio. Onda sam jo malo etao. Trebao sam ispunjavati obrasce u navigacijskom uredu, ali sam se veinu vremena pitao ne bih li bio sretniji da odbacim srebro za traper i odem vrludati oblacima. Zato se muiti po svijetu s prljavim demonima kad bih svoju srdbu mogao iskaljivati na nonim vjetrovima, tjerajui svoju metlu (kakva jest) predveerjem, samo to je sva moja srdba bila namijenjena Mabel. Lik je zasvjetlucao na balkonu. I naslonio se na ogradu, ovu, koju sam gledao i s koje sam sve mogao uti.

Sue i Pitt su zajedno stajale na rubu kanala. "Pa, kaem ti", govorila je Sue, "Volim ovdje raditi. Dvije godine na akademiji nakon kole i naui sve o Energetskoj Inenjeriji i stvarima. Lijepo je zato to puno putuje." Sue je nastavila, vie kao uvod broure o studiranju na akademiji. Pa, to je dobar uvod. "Onako, usput", zavrila je i po nainu na koji je zavrila znao sam da se ve neko vrijeme pitala, "to se dogodilo s okom tvog kompia?" Pitt je nogom udarala po praini. "Ah, potuk'o se i gadno povrijedio." "Aha", rekla je Sue. "To je prilino oito." Dvije su djevojke pogledale umu. "Stvarno bi mog'o izai od tamo. Nitko ga nee uznemirivat'." "Srami se", rekla je Pitt. "I ne uje dobro." "U redu je ako eli tam ostat'." "Bilo bi lijepo putovati uokolo u iscjeliteljskom Monstrumu", rekla je Pitt. "To bi mi se svidjelo." "Hoe ui unutra?" "Oh, ne! Hej, moram se vratiti u Visoko Utoite." I Pitt se (moda me vidjela na balkonu) okrenula i otrala meu drvee. "Do vienja!" povikala je Sue. "Zahvali kompiu to me vozio oko planine. Bilo je zabavno", i iznad drvea sam vidio metlu kako lomi manje granice. Vratio sam se u ured. Mabel je dola i sjedila je za mojim stolom gledajui obrasce koje sam ispunjavao. Razmiljao sam o razliitim temama koje bih mogao naeti da izbjegnem svau sa eficom. "Razmiljanje o temi oko koje se neemo svaati oduzima previe energije", rekla je Mabel. "Hoemo li zavriti?" "U redu. Samo to nisam imao prilike za svau." "Nastavi." "Ti nastavi. Jedini nain na koji u ikada doprijeti do tebe je da ti dam dovoljno kabla da se njime zadavi." Odloila je obrasce. "Shvaam tvoj posljednji djeli oite banalnosti dana: pretpostavimo da poloimo izlaze i kablove? Oni ih sigurno ne moraju koristiti ako ne ele." "Oh, Mabel. Cijela je stvar pitanje principa!" "Jo se uvijek ne davim."

"Gledaj. Ti jesi efica. Rekao sam da emo to napraviti na tvoj nain. U redu. Mislim tako. Laku no!" Osjeajui se frustrirano, ali isto i srebrno, gizdavo sam izaao van. Frank Faltaux mi je rekao da je francuski izraz za to l'esprit d'escalier - duh stepenica. Leao sam u mrei u svojoj novoj sobi potpuno se dosaujui buljei u lak na stupu. Veer je ispod mog prozora mijealo lie i gurkalo zlatne etone za poker prozorskim oknom. Nakon mnogo nervoze sam ustao i izaao van da se prikljuim igri. Na obali potoka napucavao sam kamenie u vodu, gledajui kako voda tee koritom, pratio tok, zvuk slapova ispred mene; iza, nasmijani demoni sjede i piju pivo. Onda je netko pozvao demone unutra, tako da je ostala samo veer i voda. I smijeh povie mene... Pogledao sam uz slapove. Fidessa je sjedila tamo, maui nogama i lupkajui petama u stijenu. "Halo?" upitao sam. Kimnula je, izgleda poput ene s tajnom. Skoila je dolje i krenula preko kamenja. "Hej, pazi. Nemoj se okliznuti u -" Nije. "Blacky!" "Uf... to mogu za tebe uiniti?" "Nita!" s njenim bistrim smeim oima. "eli li doi na tulum?" "Ha?" "Gore u Visokom Utoitu." Pomisao: s obzirom da kablovi veeras nisu stigli gore to je bilo pogrekom shvaeno kao moja pobjeda. "Zna da jo nisam dobio nikakve bitke ovdje dolje." Oh, dvolino "jo". Poeao sam se po vratu i napravio druge stvari koje su odavale neodlunost.

"Vrlo je lijepo to ste me ti i Roger pozvali." "Zaista. Ja te pozivam. U stvari", zavjereniki pogled, "zato ne povede jednu od vaih djevojaka?" Cijelu sekundu sam mislio da je to poziv bez prikrivenih motiva. "Roger bi mogao malo popizditi ako pomisli da sam dola dolje samo da te dovuem na tulum anela." Visoka, vrlo tamnoputa i lijepa, imao sam poprilian broj ovakvih tretmana u rukama predivnih dama ak i u ovom prosvijeenom razdoblju. Znai da me uope nije smetalo. "Naravno. Volio bih doi." Moj prikriveni motiv bila je ansa da odvuem Mabel da vidi moju stranu (dok vragovi vrijebaju aneoske verande... ubio sam misao). A onda, jo uvijek sam se osjeao prilino ratoborno. Dovraga, tko eli na tulum povesti rivala u debati. Pogledao sam Monstruma. Sue je sjedila na vrhu stepenica, itala. "Hej!" Podigla je pogled. Mahnuo sam joj da prie. Odloila je knjigu i dola. "to Scott radi?" "Spava." Jedan od razloga to Scott nikad nee biti vrag je taj to moe spavati bilo gdje, bilo kada. Vrag mora biti sposoban brinuti cijelu no, zatim biti nesposoban zaspati jer je vrlo uzbuen rjeenjem koje je stiglo sa zorom. "Hoe li ii na tulum?" "Naravno." "Fidessa nas je pozvala u Visoko Utoite. Imat e prilike p onovno vidjeti svoju prijateljicu Pitt." Prila je u moj zagrljaj i poloila glavu na moje rame, mrtei se. "Pitt je zanimljiva djevojica." Prolazne bore na licu sedamnaestogodinje djevojice izgledaju draesne "Ali svia mi se." Podigla je pogled, uhvatila me za palac i upitala, "Kad kreemo?" "Odmah", rekla je Fidessa. Popeli smo se. "Jesi li ikad vozio metlu?" pitala je Fidessa. "Vozio sam suprugu na predavanja dok sam bio na akademiji", priznao sam.

(Zanimljivo da sam tu injenicu ovako dugo izostavio iz ove prie. Razmiljajte malo o tome.) "Hoe da ja vozim?" Sa mnom za upravljaem, Sue iza mene s bradom na mojoj lopatici i Fidessom iza nje, izveli smo osrednje napeto uzlijetanje, a zatim divnu spiralu. "Tamo", povikala je Fidessa - oko glavnog planinskog prijevoja i zaokrenuo na gore prema klancu. "Oh, oboavam se voziti na ovim stvarima!" govorila je Sue. "Poput tobogana je. Samo puno vie!" To nije bio komentar na moje letenje. Upali smo u kamena usta. (ovjek ipak ne zaboravlja voziti bicikl.) Nae je ateriranje bilo bolje od Rogerovog. Otkrio sam mjesto gdje su kuhali hranu koju sam namirisao jutros. Fidessa nas je vodila izmeu drvea iznad kue. (Peeno meso...) Prolazei kroz grmlje, drei Sue za ruku, vidio sam da se na nosu nae kadetkinje pojavljuju bore, mrtila se: "Svinjetina s rotilja?" Iskopali su plitku rubu. Na oguljenom, svjetlucavom rotilju svinja je, poloena iznad ara, razroko gledala gore. Ui su joj bile sprene. Usta su bila povuena s prednjih zuba i rijetkih stranjih. Izvrsno je mirisala. "Hej!", pozvao je Roger s druge strane rupe. "Doao si veeras ovamo? Odlino!" Pozdravio me konzervom piva. "Do'o si na tulum?" "Moe bit'." Netko se struui popeo kamenjem nosei kartonsku kutiju. Bio je to crvenokosi klinac sa zmajem na prsima. "Ej, Roger, treba malo limuna? Bio sam u Hainesvilleu i popalio sam cijelu jebenu kutiju limuna...!" Netko ga je s obje ruke zgrabio za kragnu njegovog konjaka i povukao je dolje preko njegovih ramena; zateturao je. Kutija je udarila rub rupe. Limunovi su se odskakujui otkotrljali. "Prokletstvo, prekinite s tim -" Nekoliko ih je propalo kroz reetke. Netko je napucao kutiju i jo ih se nekoliko otkotrljalo strminom. "Hej -" Nakon pola minute grabi-to-moe stigle su dvije konzerve piva. Uhvatio sam ih i podigao glavu da pogledam Rogera, pokraj hladnjaka, kako se smije.

Otvorio sam ih (bilo je vrijeme, vjerujem, kad bi ovakvo dobacivanje izazvalo kaos u napredovanju piva), dao jednu Sue, nazdravio. Fidessa se smjestila iza Rogera. I ona se takoer smijala. Sue je otpila, namrtila se. "Reci, gdje je Pitt?" "Dolje kod kue." Pokazala mi je bljetave zube. Kimnuo sam. "Zovi me kad klopa bude gotova." Odmaknula se od mene, izbjegavala anele koji su se hrvali i odskakutala po kamenju. Kuda ide planina kad naraste via od Utoita? Ne znajui, napustio sam pijance i otiao se penjati meu grmlje i kamenje. Vjetar je naiao na borove i do mene stigao epajui. Pogledao sam niz klanac, opkoljen brojnim krovovima Utoita, neko vrijeme sjedio na pan ju i bio smiren. uo sam korake na liu iza sebe, ali nisam pogledao. Ruke na mojim oima i Fidessin smijeh. Uhvatio sam jedan zglob i povukao je naprijed, smijeh joj se smrznuo na licu. Ona, vesela i ja radoznao; gledali smo jedno drugo kako gleda jedno drugo. "Zato si", upito sam, "postala tako prijateljski nastrojena?" Njezino je lice visokih vilinih kostiju postalo ozbiljno. "Moda zato to znam prepoznati bolju stvar kad je vidim." "'Bolju?" "Komparacija za dobro." Sjela je pored mene. "Nikad nisam shvatila kako je u ovom svijetu mjerena mo. Kad se dvoje ljudi sukobi, moniji pobjeuje. Bila sam vrlo mlada kad sam upoznala Sama. Ostala sam s njim mislei da je moan. Zar to nije naivno?" "Isprva da. Ne kad o tome razmisli." "Inzistirao je na nainu ivota potpuno razliitom od ostatka drutva. To zahtjeva... mo." Kimnuo sam. "Jo uvijek ne znam da li je na kraju izgubio. Moda je Roger jednostavno imao vie. Ali ja sam donijela odluku prije no to su se potukli. I zavrila sam na pravoj strani."

"Nisi glupa." "Ne, nisam. Ali doi e do novog sukoba. Mislim da znam 'ko e pobijediti." "Ja ne znam." Pogledala je u svoje krilo. "Takoer vie nisam tako mlada. Umorna sam od ivota s anelima. Moj se svijet raspada, Blacky. Imam - Rogera; jasno mi je zato je Sam izgubio, ali ne shvaam zato je Roger pobijedio. U nadolazeoj bitci ti e pobijediti i Roger e izgubiti. To uope ne razumijem." "Je li ovo zahtjev da te ja u svojim srebrnim hlaama odvedem od svega ovoga?" Namrtila se. "Idi natrag u Utoite. Razgovaraj s Rogerom." "Uoi rata protivniki se generali susreu. Objanjavaju kako bi rat bio najgora stvar za sve umijeane, ali cijeli svijet zna da e rata biti." Njezine su oi postavile pitanje. "Citiram." "Idi dolje i razgovaraj s Rogerom." Ustao sam i hodao natrag kroz umu. Hodao da sam pet minuta kad: "Blacky?" Zaustavio sam se pored hrasta ije je korijenje stezalo veliku stijenu. Kad stabla postanu prevelika na terenu poput ovoga imaju se za malo to drati i naposljetku se srue. "Mislim da sam te vidio kako lunja ovuda." "Roger", rekao sam, "stvari ne izgledaju ba dobro dolje kod Gila Monstruma." Stigao me i poeo hodati ukorak sa mnom. "Ne moe sprijeiti kablove da dou ovamo?" Okretao je veliki prsten na svojem izranjavanom prstu. "Zakon kae da odreena koliina energije mora biti dostupna odreenom broju ljudi. Gledaj. ak i ako postavimo kablove zato bi ih vi trebali koristiti? Ne shvaam zato ovaj posao predstavlja takvu prijetnju za tebe." "Ne shvaa?" "Kao to sam rekao, suosjeam..." Ruke mu uoe u depove. Ovdje meu drveem bilo je dovoljno mrano

tako da, iako je svjetlo treperilo iznad lia, nisam mogao vidjeti njegov izraz lica. Iznenadio me ton njegovog glasa: "Ne razumije to se ovdje dogaa, zar ne? Fidessa je rekla da ne razumije." Bio je to umor. "Mislio sam da ti...", a onda su njegove misli otile negdje drugdje. "Ovi energetski kablovi. Zna li to ovu kvadru zadrava ovdje? Ja ne znam. Znam da je slabije nego to misli." "Fidessa kae da su odlazili." "Ja ne elim tjerati bilo koga da radi ono to nee. Nije ni Sam. To je mo koju je imao i koju ja imam. Postavi te kablove i oni e ih upotrijebiti. Moda ne odmah. Ali hoe. Tucite nas dovoljno dugo i past emo!" Iza drvea sam mogao vidjeti rupu rotilja. "Moda e je jednostavno morati pustiti." Zatresao je glavom skrivenom u sjeni. "Nisam je imao dugo, pa ne bi trebalo biti teko izgubiti je. Ali ne." "Roger, ti ne gubi nita. Kad kablovi dou ovdje gore, samo ignoriraj -" "Ja govorim o moi. Mojoj moi." "Kako?" "Oni znaju to se dogaa." Mahnuo je da bi obuhvatio ostatak anela u utoitu. "Oni znaju da je ovo natjecanje. Ja u izgubiti. Bi li bilo bolje da navalim k'o Sam? On bi ti pokuao razbit' bulju. Onda bi pokuali razvaliti tvoje metalno jaje metlama. Najvjerojatnije bi sebe i veinu nas uvalio u opasna govna." "Bi." "Jesi li ikad izgubio neto znaajno za tebe, neto tako znaajno da nisi nikome drugom mogao poeti govoriti koliko znaajno? Otilo je. Gledao si kako odlazi. I onda je definitivno otilo." "Da." "Da? to?" "Suprugu." "Ostavila te zbog drugoga?" "Bila je spaljena na izloenom energetskom kablu jedne noi u Tibetu, gledao sam. I onda je... nestala."

"Ti i ja", rekao je Roger nakon jednog trenutka, "Mi smo doista slini, zna?" Vidio sam kako mu je glava klonula. "Pitam se kako bi bilo izgubiti Fidessu... takoer." "Zato pita?" Slegnuo je irokim ramenima. "Ponekad po nainu eninog ponaanja poinje osjeati... Sam je znao. Ali to je glupo, ha? Misli li da je to glupo, Blacky?" Listovi su zautali pod nogama iza nas. Okrenuli smo se. "Fidessa...?" rekao je Roger. Zastala je u polumraku. Znao sam da je iznenaena to nas je stigla. Roger me pogledao. Pogledao je nju. "to ste tamo radili?" "Samo smo sjedili", rekla je prije mene. Jo smo trenutak stajali u tami iznad Utoita. Onda se Roger okrenuo, pomaknuo granje i zakoraio na istinu. Pratio sam ga. Svinja je bila izrezana. Veina jedne unke bila je narezana, ali Roger je zgrabio kost i okrenuo se prema meni. "Ovo je tulum, hej, Blacky!" Njegovo se, oiljcima iarano lice razvuklo u smjeak. "Dri! Tulumari malo!" Gurnuo mi je vruu kost u ruke. Opekla me je. Ali Roger je, s rukom na neijem ramenu, posrtao meu pijandurama. Netko mi je u ruke ugurao pivo. Kost je, gdje sam je ispustio u borove iglice, pocrnila meu izmama anela. Donekle sam doao do hrane. I do puno cuge. Sjeam se da sam zastao na gornjoj verandi utoita, naslanjajui se na ono to je ostalo od ograde. Sue je sjedila dolje uz bazen. Podignut ali bljetav od jare iz kovanice, Danny je stajao pored nje. Onda iza mene: "Hoe letjeti? Hoe skinuti mjesec s neba? Mogu vidjeti tri zvijezde tamo gore! 'Ko e ih ugasit'?" Roger je balansirao na stalku ciklova, rairenih nogu i akama zamahivao na no. "Ja u letjet'! Letjet' sve dok moja metla ne probui rupu u noi! Bogovi, jel' me ujete? Dolazimo po vas! Do smrti emo vas mlatit' metlama i ruiti meteore prije neg o to svrimo..."

Vikali su oko njega. Cikl je zakaljao. Jo dva. Roger je skoio dolje dok su izvlaili prvu metlu sa stalka i svi su ustuknuli. Zakrivudala je verandom, poskoila preko ruba, podigla se prema glavama, iznad glava, irei tamna krila. "Hoe letjet' sa mnom?" Slegnuo sam ramenima. Njegova me ruka udarila po vratu i zaustavila. "Tamo gore su bogovi koje moramo vidjet'. Hoe li ih gledat' sa mnom?" Trava i tablete kruile su uokolo kao i pivo. "Bogovi nisu nita nego nizak eer u krvi", rekao sam. "Sv. Augustin, Peyote Indijanci... Znam kako to ide -" Okrenuo je ruku tako da je nadlaktica bila na mom vratu. "Letjeti!" i da je tu ruku maknuo brzo, taj bi prsten zakvaio dobar komad ile kucavice. Jo su tri metle poletjele. "Dobro, zato ne?" Okrenuo se da izvue svoj cikl sa stalka. Popeo sam se iza njega. Beton je zakripao. Preli smo preko ruba i moj je eludac ponovno podigao. Grane su se pruile prema nama, grane promaile. Vie od Utoita. Vie od planine koja je via od Utoita. Vjetar mi je gurao glavu unatrag i gledao sam u no. Aneli su proli iznad njih. "Hej!" Roger je zagrmio, napola se okreui da bih ga uo. "Jesi ikada radio kakvo ienje neba?" "Ne!" inzistirao sam. Roger mi je klimnuo da pogledam. Moda stotinjak metara naprijed i gore, aneo je okrenuo krila preko mjeseca, uputio se prema dolje i - njegovi su se laktovi otro trznuli kad je okrenuo prstenove za gas - ugasio oba turba. Metla je istila no prema dolje. I dolje. I dolje. Naposljetku sam pomislio da u ga izgubiti u zeleno -crnom tepihu iznad planine. I neko je vrijeme bio izgubljen.

Onda: Mali plamiak i mala krila, trenutano osvijetljena, izvuena iz vijugavog poniranja. Mali kao to je bio, mogao sam vidjeti da se krila savijaju od napetosti. Bio je dovoljno blizu vrhovima drvea tako da je na trenutak struktura lia bila vidljiva u jureoj lopti svjetlosti. (Koliko anela moe plesati na glavi pribadae?) Bio je tako malen... "Koja nam je jebena visina?" povikao sam Rogeru. Roger se nagnuo unatrag i ponovno smo se uspinjali. "Kamo idemo?" "Dovoljno visoko da imamo dobro ienje." "S dva ovjeka na ciklu?" Zahtijevao sam. I uspinjali smo se. Iznad nas vie nije bilo anela. I jedina stvar via od nas bio je mjesec. Na mjesecu je bio ovjek. I cerio se. Dosegli smo vrh naeg luka. Onda su Rogerovi laktovi udarili njegove bokove. Moj trbuh, ponovno. Neobian osjeaj: vibracije na tvom sjedalu i tvoje ome za noge nisu tamo. Ni grmljavina turbo mlazova. To je vrlo tiho putovanje dolje. ak je i zvuk vjetra na krilima iza tebe prebrzo nestao da bi ga zamijetili. Samo je planina ispred tebe. To je dolje. I dolje. I dolje. Naposljetku sam zgrabio Rogerovo rame, nagnuo se naprijed i zaurlao mu u uho, "Nadam se da se zabavlja!" Dvije metle su se zurei razmaknule da nas propuste. Roger se okrenuo i pogledao me. "Hej, to ste ti i moja enska izvodili u umi?" S iskljuenim turbinama ne morate urlati.

"Brali gljive." "Kad se radio o borbi za mo ne volim gubiti." "Voli gljive?" pitao sam. "Dat' u ti cijelu jebenu koaru im trapovi dodirnu Utoite." "Ja se ne bih zajebavao da poput tebe sjedim tako daleko od prstena gasa." "Roger -" "Moe skuiti stvari iz naina kako se enska ponaa, Blacky. Puno sam te gledao, Fidessu, ak i onu malu koju si veeras doturao na Utoite. Uzmi nju i Pitt. Kladim se da su istih godina. Pitt nema anse prema njoj. Tu ne mislim na izgled. Govorim o ansi koju bi imali za preivljavanje da ih samo ostavi tu dolje. Ja imam trideset i tri godine, Blacky. Ti?" "Eh... trideset i jednu." "Mi takoer ne stojimo dobro." "Kako bi bilo dati ansu?" "Stie mi rame." Metla je zavibrirala. Grane su nam se prestale tako brzo pribliavati. (Mogao sam razabrati pojedine grane!) Sila u luku me gotovo zbacila. Rekao sam vam prije, mogli ste vidjeti kako se krila svijaju? Moete ih takoer i uti. Stvari kripe i krckaju u grmljavini. Onda smo se, napokon, ponovno polagano uzdizali. Pogledao sam gore. Disao sam. No je bila glasna i hladna i prelijepa. Sada minijaturan iznad nas, jo je jedan aneo ponirao dolje preko mjeseca, jurio je prema nama dok smo jahali vjetar uspinjui se. Roger je primijetio prije mene. "Hej, mali ima problema!" Umjesto da je ruke drao priljubljene uz tijelo, klinac ih je primicao i odmicao kao da eli neto odarafiti. "Njegovi su prsti smrznuti!" izjavio je Roger. Drugi su shvatili problem i zaokrenuli da bi ga pratili dolje, Stigao je brzo i krivudavo; proao nas!

Lice mu je bilo zgreno; zubi stisnuti, oi izbuljene dok se borio s metlom. Zmaj se uvijao na njegovim golim prsima. Bio je to crvenokosi. Jato je skrenulo pratei ga. Mali je bio ispod nas. Roger je upravio cikl pravo na dolje da ga stigne, otro skrenuo, a mali nas je jo jednom prestigao. Klinac je imao djelominu kontrolu nad jednim krilom. To nije pomagalo jer kad god bi pomaknuo slobodni eleron, skliznuo bi u drugom pravcu pod istim nagibom. Ponovno grane... Onda se neto odmrzlo u poludjelom ciklu. Njegov se nagib iznenada smanjio, a iz turboa se pojavila vatra. Tri sam sekunde mislio da e uspjeti. Vatra je lizala vrhove drvea devet metara u duinu; zaokrenuli smo iznad iree staze vatre. I niega na njezinom kraju. Minutu kasnije naili smo na istinu. Aneli su se spustili poput poludjelog lia. Poeli smo trati izmeu drvea. Nije bio mrtav. Vritao je. Bio je odbaen est metara od svoje metle kroz tanje grane i grani ce, obje noge i jedna ruka polomljene. Veina odjee bila mu je otrgnuta. Takoer i veina koe. Roger me zaboravio, postao vrlo uinkovit, stavio crvenog na nosila izmeu dvije metle i krenuo za Hainesville, brzo. Crveni je samo plakao kad ga je lijenik napokon uspavao. Uzletjeli smo s ulica predgraa posutih liem i podigli se prema verandama Utoita. Klanac je bio zmija od srebra. Mjesec je osvjetljavao prozore Utoita. Netko se ve vratio s vijestima. "Hoe pivo?" pitao je Roger.

"Ne, hvala. Jesi li vidio djevojicu koja je dola sa mnom? Mislim da je vrijeme da se vratimo." Ali on se ve poeo udaljavati. Tulum je jo uvijek trajao. Uao sam u kuu, popeo se nekim stepenicama, nisam pronaao Sue, pa sam siao nekim drugima. Bio sam na pola svjetlucavih stepenica za kovanicu kad sam uo krik. Onda je Sue banula kroz vrata, potrala uz stepenice i sudarila se sa mnom. Uhvatio sam je ba dok je jednooki Danny zaokrenuo oko kvake na vratima. Onda je Pitt bila iza njega, gurajui se pored njega u uskom prolazu, otrica za bacanje u ruci koja je ve napola zamahnula. I zaustavila se. "Zato mi netko ne kae koji se kurac dogaa?" predloio sam. "Ti spremi svoju, a ja u svoju." Sjeate se one otrice za bacanje koju sam gurnuo za pojas. Sada je bila u mojoj ruci. Pitt i ja samo zajedno spustili ruke. "Oh, Blacky, izgubimo se odavde!" proaptala je Sue. "U redu", rekao sam. Uzmaknuli smo stepenicama. Onda smo proli kroz vrata i izali na verandu. Sue se jo uvijek naslanjala na moje rame. Kad je opet dola do daka rekla je: "Oni su luaci!" "to se dogodilo?" "Nemam pojma. Mislim..." Sada se ispravila. "Dan je priao sa mnom i pokazivao mi kovanicu. On izrauje sav taj prekrasni nakit. Pokuavao mi se upucavati, ali mislim, stvarno - s onim okom? I ja sam ga u svakom sluaju pokuavala ohladiti, kad je Pitt dola..." Pogledala je vrata. "Deko koji se sruio... odveli su ga lijeniku?" Klimnuo sam. "Bio je to crvenokosi, zar ne? Nadam se da je dobro." Sue je zatresla glavom. "Dao mi je limun." Fidessa se pojavila pored mog ramena. "elite se vratiti dolje?" "Aha." "Uzmi taj cikl. Vlasnik je unutra, mrtav pijan. Netko e ga sutra doturati dolje da ga uzme."

"Hvala." Staklo se razbilo. Netko je bacio neto kroz jedan od prozora Utoita. Tulum je na udaljenom kraju verande izmicao kontroli. Jo uvijek izdvojen u pijanoj gomili, Roger nas je promatrao. Fidessa je na trenutak gledala, onda me gurnula u rame. "Idite." Pali smo preko zapjenjene vode, krivudajui klancem. Scott je otvorio jedno oko i napravio pjegavu grimasu preko ruba svoje mree. "Gdje... (nejasno zbog zijevanja)...bio?" "Na tulumu. Ne brini. Vratio sam je neozlijeenu." Scott je akom protrljao nos. "Zabavno?" "Socioloki fascinantno, siguran sam." "Da?" Podigao se na lakat. "Zato me nisi probudio?" Pogledao je Sue koja je tiho sjela u svoju mreu. "Drmali smo te petnaest minuta, ali ti si nastavio pokuavati opaliti me." "Jesam?" Ponovno je trljao nos. "Nisam!" "Ne brini se oko toga. Idi spavati. No Sue." U svojoj sam sobi odletio do brrrmmma metli kojeg sam se sjeao. Onda sam se, - je li to bilo pola sata kasnije? - probudio od stvarnog turba. Cikl se pribliio Monstrumovom krovu. Gume... Ispravka: aterirao. Nabacio sam srebro i izaao van na dugu terasu. Pogledao sam u svoju lijevu stranu, na krov. Tutnjava na terasi, na desnoj strani. Danny se ispravio nakon svog skoka. Dobro oko mu je ubrzano mirkalo. Drugo je bilo mokri smotuljak sjene. "to radi ovdje?" upitao sam pretiho da bi me on mogao uti. Onda sam pogledao niz zakrivljeni zid. Fidessa je skliznula dolje. Danny ju je prihvatio. "Ima li neto protiv da mi kae to te dovodi ovdje u ovo doba noi?"

Nakon par tihih sekundi pomislio sam da se ali. Proveo sam jo tri paranoidne mislei da u biti rtva lukave podlosti. Ali ona je bila prestravljena. "Blacky-" "Hej, to se dogaa, djevojko?" "Ja..." Zatresla je glavom. "Roger..." Ponovno je zatresla. "Ui unutra i sjedni." Primila je Dannya za ruku. "Ui! Ui, Danny... molim te!" Pogledala je nebo. Tupo i ne shvaajui Danny je krenuo naprijed. Unutra je sjeo na mreu, s lijevom akom omotanom desnom rukom. Fidessa je stajala, okrenula se, hodala, zaustavila se. "to je bilo? to se dogodilo na Visokom Utoitu?" "Odlazimo." Gledala je traei moju reakciju. "Reci mi to se dogodilo." Stavila je ruke u depove, ponovno ih izvadila. "Roger je pokuao srediti Dannya." "to?" Pogledali smo tihog kovaa. Trepnuo je i nasmijeio se. "Roger je poludio nakon to ste otili." "Pijan?" "Lud! Sve je poveo dolje do kovanice gdje su poeli razbijati... Natjerao ih je da prestanu nakon nekog vremena. A onda je poeo priati da e ubiti Dannya. Rekao je da je Sam bio u pravu. I onda mi je rekao da e i mene ubiti." "Zvui poput loe ale." "Nije bilo..." gledao sam kako se bori da pronae rijei kojima bi mi opisala to se dogodilo. "Znai vas dvoje ste se uplaili i otili?" "Onda nisam bila uplaena." Glas joj se povukao u kratkou. Pogledala je gore. "Sada sam uplaena." Polagano ih ljuljajui, Danny je stavio stopalo preko stopala i poeo se igrati prstima. "Kako to da si povela Dannya?"

"Bjeao je. Nakon metea dolje u kovanici kretao je prema umi. Rekla sam mu da ide sa mnom." "Pametno to ste doli ovamo." Izgledala je bijesno, onda je bijes izgubio ar i ponovno postao strah. "Nismo znali gdje bi drugdje otili." Ruke su joj se skupile i rastvorile poput koljke." Najprije sam dola ovamo zato to sam... htjela sam te upozoriti." "Na to?" "Rogera - mislim da e on i ostatak anela doi i pokuati boriti se s vama." "to?" Klimnula je. "Ovo je naglo postalo ozbiljno. Idemo popriati sa eficom." Otvorio sam vrata prema hodniku. "I ti." Danny je iznenaeno podigao pogled, razmotao ruke i noge. "Da, ti!" Mabel je pokazivala svoje vraje talente: Pepeljara ispunjena otpacima kutije cigareta, papiri koji su sve prekrivali; imala je jednu olovku za uhom, a drugu je grickala. Bila su tri sata. Nagrnuli smo u ured, ja prvi, Fidessa, onda Danny. "Blacky? Oh, bok - dobri Boe!" (To je bilo Dannyevo oko.) "Bok, Mabel. Kakvo je ponono ulje?" "Ako ga protisne kroz kruh, reducira iznad sporog Bunsena i rekondenzira pare u bakrenom namotaju ujem da dobije neto ime se moe nafiksati." Namrtila se na Dannya, shvatila da se mrti, nasmijeila se. "to se dogodilo s licem tog djeaka?" "Upoznaj Fidessu i Dannya iz Visokog Utoita. Upravo su pobjegli i zaustavili se da nam kau da bi nas uskoro mogli napasti aneli koji nisu ba presretni kablovima i izlazima koje emo ujutro postaviti." Mabel je gledala preko vrhova prstiju. "Ovo je postalo ozbiljno", ponovila je moje misli. Mabel je izgledala umorno. "Gila Monstrum je putujua stanica za odravanje, ne pokretna tvrava. Kako su proli tvoji pokuaji dobre volje?"

Bio sam spreman podignuti ruke "Da Blacky nije bio tamo gore", rekla je Fidessa, "razgovarati s Rogerom kao to jest, oni bi bili ovdje dolje jo juer ujutro." Poslao sam joj astralni poljubac. "to je s njim?" klimnula je prema Dannyu. "to se dogodilo s -" "Kuda si u kurac", zahtijevao je Scott upadajui kroz v rata poput pjegavog otrodlakog prepeliara, "vodio ono jadno dijete, je li?" "Koje dijete?" "Sue! Rekao si da ste ili na tulum. Ja to ne bih tako nazvao!" "O emu pria?" "Ima dvije modrice na nozi velike poput mog dlana, a ona na ramenu je jo vea. Rekla je da ju je neki jednooki kurvin sin pokuao silovati -" Onda je mrko pogledao Dannya koji se zbunjeno nasmijeio. "Meni je rekla", rekao sam, "Da joj se pokuao upucavati -" "Tako da ju je izudarao? Meni je rekla da tebi nije eljela rei", njegov je pjegavi prst zamahivao prema meni, "to se stvarno dogodilo, zato da ne bude previe otar prema njima!" "Gledaj. Nisam pokuavao uljepati nita to sam vidio na -" U tom je trenutku Mabel ustala. Tiina. Znalo se to prilazi. Neto je zazveketalo s neba: napukline su iarale staklo. Ipak se nije razbilo. Poskoili smo, Scott je zatucao. Na okviru je leala etverokraka otrica. Posegnuo sam preko Mabelinog stola i preklopio prekida pored njezinog palca. Fidessa: "to..?" "Reflektori", rekao sam. "Mogu nas vidjeti, svjetlo ili ne. Na ovaj nain mi moemo vidjeti njih - ako se priblie unutar pedeset metara." Koristili smo svjetla za noni rad. "Odvest u nas gore otkuda moemo vidjeti to se dogaa", rekao sam Mabel.

Odmaknula se da bih mogao preuzeti kontrole. Kad se kabina trznula Dannyjev je smijeh iezao. Fidessa ga je potapala po ruci. Kabina se podignula. "Nadam se da zna to...", poeo je Scott. Mabel mu je rekla da uti vrlo malim pokretom brade. Vani su metle grebale iza drvea poput ibica. Voda je zapjenjeno aputala niz slapove. Oblinje lie se treslo i svjetlucalo. A kabel se svija kroz tamu poput oderanog rebra. Krilati oblici su padali i ibali iznad kamenja zasjenjujui vodu. Vidio sam da su se tri prizemljila. "To je Roger!" Fidessa je stajala na mojoj lijevoj strani uz prozor, Mabel na desnoj. Rogerova metla plesala je du kabla, prizemljila se u smanjujuem oblaku sjene. Ravno na kabel. uo sam kako gume kripe na pokrovu. Jo je est anela ateriralo na obje strane kanala. Roger je na udaljenom kraju izloenog kabla u blizini stijenja, siao i pustio da njegova metla padne na stranu. Poeo je polako hodati rebrima. "to elite?" upitao je Scott. "Idem van vidjeti", rekao sam. Mabel se hitro okrenula. "Ovdje ima mikrofone." Bolje je prislukivati demone koji rade; da su bili ukljueni Mabel bi uspjela predvidjeti Scottovu malu zajebanciju juer poslijepodne. "Hej! Sjea li se Scottove male zajebancije juer poslijepodne? Moe je po noviti odavde, zar ne?" "Visokonaponska etka koja izbija iz pokrova? Naravno da mogu -" "Izgledat e mnogo impresivnije po noi! Idem van porazgovarati s Rogerom na kablu. Ako neto poe po zlu vikat u. Ti startaj iskrenje. Nitko nee biti povrijeen, ali bi im to trebalo dobro napuniti gae da mi da priliku da se sklonim od opasnosti." Ukljuio sam mikrofon i krenuo prema vratima. Uvodno izbijanje statike proistilo se u mumljanju anela. Mabel se zaustavila stavivi mi ruku na rame. "Blacky, mogao bi proizvesti etkasto pranjenje odovuda. Takoer mogu spaliti svakoga na tom kablu -" Pogledao sam je. Duboko sam udahnuo. Zatim sam se otrgnuo i skoio na

krov Gila Monstruma. Potrao sam poploanim trupom, stigao do "glave" izmeu dva reflektora i pogledao dolje. "Roger!" Zaustavio se i zakiljio u svjetlost."Blacky?" "to radi ovdje?" Prije nego je odgovorio napucao sam zasun pokrova krana i popeo se na kuku dugu ezdeset centimetara. Htio sam doviknuti Mabel, ali je gledala. Kran je poeo huati i zanjihao se naprijed sa mnom na kuki, vani dolje. Kad sam se pribliio kablu skoio sam (reflektori su okupali moja ramena); uhvatio sam ravnoteu na zakrivljenim rebrima. "Roger?" "Aha?" "to radi ovdje dolje?" Ostali aneli stajali su na zemlji nabacanoj pored kabla. Hodao sam naprijed. "to radi? Daj hajde, ovo je ve trei put da te pitam." Kada je ica promjera gotovo pet metara linija hoda po uetu nije tako teka. Ipak... Roger je napravio korak i stao. "Nee postavljati te kablove, Blacky." Izgledao je uasno. Potukao se otkad sam ga posljednji put vidio. Nisam mogao rei je li pobijedio ili izgubio. "Roger, vrati se u Visoko Utoite." Ramena su mu se opustila, nastavio je gutati. Otrice za bacanje zveckale su mu za pojasom. "Misli da si pobijedio, Blacky." "Roger -" "Nisi. Neemo ti dopustiti. Neemo." Pogledao je anele oko nas. "NIJE LI TAKO!" Stresao sam se od njegova urlika. Bili su tihi. Okrenuo se natrag i proaptao. "Neemo..."

Moja je sjena dosegla njegova stopala. Njegova je leala iza njega na njegovim rebrima. "Doao si ovdje dolje praviti probleme, Roger. to e time postii?" "Priliku da vidim kako cvili." "To si mi ve jednom uinio, veeras." "To je bilo prije..." Spustio je pogled na svoj remen. Trbuh mi se zgrio. "...Fidessa je otila. Pobjegla je od mene." Objeena o oiljak na obrazu, zbunjenost je prekrila crte njegova lica. "Znam." Pogledao sam preko ramena gdje se ured nadnosio nad Monstrumom. Na prozoru su se nalazile etiri siluete: dvije ene i dva mukarca. "Ona je gore...?" Zavjesa se pomaknula da bi otkrila bijes. "Dola je ovamo dolje kod tebe?" "Kod nas. Jesi li utuvio tu razliku u svoju praznu glavu?" "Tko je to gore s njom?" kiljio je prema reflektorima. "Danny?" "Tako je." "Zato?" "Rekla je da je ionako bjeala." "Ne moram te pitati. Znam zato." "Oni nas sluaju. Moe ih pitati ako eli." Roger se namrtio, zabacio glavu unatrag. "Danny! Zato bjei od mene?" Nema odgovora. "Napustit e Utoite, Pitt i sve?" Nema odgovora. "Fidessa!" Da... Roger? Njezin glas, tako vrst uivo, bio je zamalo izgubljen u elektrinom kaosu. "Danny stvarno eli otii odavde s vragovima?" On... eli Roger? "Danny!" Nema odgovora. "Znam da me moe uti! Natjeraj ga da me uje, Fidessa! Zar se ne sjea

Danny... ?" Nema odgovora. "Danny, izai od tamo ako eli i vrati se sa mnom." Kako je Rogerova nelagoda rasla ispunjavajui tiinu to je bila najprijaznija koju sam mogao smisliti, ba kao to je Danny bio nesposoban shvatiti Samove brutalnosti, tako je mogao ignorirati Rogerove plemenitosti. "Fidessa?" Roger? "Vraa se na Visoko Utoite sa mnom." Ni znak pitanja ni oznake uzvika da definira ovu grmljavinu. Ne, Roger. Kad se Roger ponovo okrenuo prema meni, izgledalo je kao da su sve kosti njegove glave bile polomljene i samo ubaene u vreu njegovog lica. "A, ti... ti postavlja ove kablove sutra?" " Tako je." Rogerova se ruka pomaknula s boka; krenula naprijed. Stvari su se raspale. Udario me. "Mabel, sada!" Kada me ponovo udario, udario je kroz vatru. Kabel je izbacivao bijele zvijezde. Pali smo pucketajui. Zateturao sam, izgubio ravnoteu, ponovo je pronaao. Iza blijetanja sam vidio anele kako odstupaju. Pranjenje je uplailo sve osim Rogera. Zgrabili smo jedan drugog. Iskre su se zaplitale u njegovoj ravnoj kosi, blijetale u njegovim oima, na njegovim zubima; hrvali smo se u vatri. Pokuao me baciti s kabla. "Ja u... te... slomiti!" Rastavili smo se. Sagnuo sam se i okrenuo se suoiti s njim. ak i ako su se ostali aneli razbjeali Roger je shvatio da je vatromet samo show. Posegnuo je za svojim remenom. "Ja u te zaustaviti!" Otrica je bila svjetlucavi kri iznad njegovog ramena. "Roger, ak da to i uini, to nee zaustaviti -" "Ubit u te!"

Otrica je poletjela niz kabel. Sagnuo sam se i promaila je. "Roger, prestani! Spremi tu otricu -" ponovno sam se sagnuo, ali je idua zahvatila moju podlakticu. Krv je curila u unutranjost mog rukava... "Roger...! Izgorjet e!" "Bolje ti je da pouri!" Trea je otrica poletjela zajedno s posljednjom rijei. Bacio sam se u stranu kanala, otkotrljao se - vidio sam ga kako se sagiba od sile idue otrice, sada ukopane u zemlju gdje se nalazio moj trbuh. Ja sam ve izvukao otricu sa svog pojasa, dok sam je bacao (znao sam da krivudavo leti, ali e natjerati Rogera da zastane), uzviknuo sam glasom ispunjenim svim bijesom i frustracijom koje sam mogao sakupiti. "Spali ga!" Idua je otrica bila iznad njegove glave. Van ravnotee na leima, nije bilo teorije da bih je mogao izbjei. Onda. Iskre su pale natrag u pokrov. Krajikom oka sam vidio Mabel, kroz prozor ureda, kako se kree prema reostatu. Roger se ukoio. Mahnuo je unatrag; uspravio se vritei. Ruka mu je mahala otricom oko glave. Onda je vrisak postao iscrpljen. Prvi je plamiak zatitrao na njegovim trapericama. Lanac na njegovom glenju sjao je crveno i dimio se u dodiru s koom. Otrica je gorjela u njegovoj ruci. Metle su grmjele nebom dok su se aneli povlaili. Prevrnuo sam se na trbuh, bijesno kaljui i pokuavajui otpuzati gore (smrad spaljen og mesa), ali uspio sam doi samo na pola puta do vrha prije nego to mi je ruka klonula. Leao sam ispruen i poeo kliziti prema dolje. Zatim sam nogama udario u rebra. Samo sam se zgrio na kablu, drhtei, a jedina stvar koja mi je pala na pamet: "Mabel ne voli rasipati energiju."

V Crvenilo, plavetnilo, crnilo - (Gledajui otraga prema gore.) "Siguran si da se dobro osjea?" Dodirnuo sam zavoj ispod poderanog srebra. "Mabel, tvoja je briga slatka. Nemoj pretjerivati s njom." Pogledala je iznad hladnih slapova. "eli li pogledati Utoite prije nego to krenemo na posao?" Oi su joj bile crvene od umora. "Aha." "Dobro. Ovdje je jo uvijek metla - ah, doi." Upravo tada se na zavoju pojavio kameleon sa Scottom koji je, sada u uobiajenoj odori, vozio. Nagnuo se van. "Hej, odfurao sam Dannya u grad. Lijenik mu je pregledao oko." Slegnuo je ramenima. "Spremi ga i idi spavati." "Na dvadeset minuta?" "Bolje rei na pola sata." "Bolje ita nego nita." Scott se poeao po glavi. "Imao sam dug razgovor s Dannyem. Ne brini se. Jo uvijek je iv." "to si mu rekao?" "Budi samo siguran da sam mu rekao. I uo je." Zalupio je vratima, nacerio se kroz njih i odvezao se naprijed do spremita. Nain ivota. Mabel i ja smo otili na Monstrumov krov. Fidessa i Danny su ga ostavili tamo. Mabel je ponovno oklijevala prije penjanja. "Ne moe kameleonom gore uz cestu", rekao sam joj. Turbine su zabrundale i podigli smo se iznad drvea. Dvaput smo obili planinu. Dok je utoite dolazilo u vidokrug rekao sam: "Mo, Mabel, kako je natjera da radi za tebe? Kako je postavlja tako da se ne okrene protiv sebe i izazove kaos?" "Ti samo gledaj kuda leti."

Visoko Utoite bilo je naputeno od anela. Stalak je bio prevrnut i nije bilo metli u okolini. Vatre u kovanici su bile ugaene. Uspinjali smo se metalnim stubitem izmeu konzervi piva i razbijenog stakla. Kod ruba rotilja sam napucao limun iz pepela. "Vragovi su dobili Utoite samo da bi otkrili da su aneli pobjegli." "Do vraga, stvarno tako izgleda." Na gornjoj verandi Mabel je rekla, "Vratimo se dolje do Gila Monstruma." "Jesi li smislila gdje e postaviti svoje izlaze?" "Svi su izgleda odluili da je mjesto prevrue i otili." Gledala je svoj bljetavi prst. "Pa ako ovdje nitko ne ivi, ne postoji razlog da se ovdje dovodi energija - po zakonu. Moda je Roger nakon svega pobijedio." "ekaj sad malo - " "Mnogo sam razmiljala jutros, Blacky." "I ja isto." "Onda reci dami mudrosti tvojih mozganja." "Upravo smo nekog ubili. I sa svjetskim statistikama kakve jesu..." Mabel je rukom zabacila bijelu kosu. "Samoobrana i to je sve. Jo se uvijek pitam sviam li se sebi ovog jutra kao to sam se sviala juer." "Nee postavljati kablove?" "Neu." "ekaj sad malo. Samo zato -" "Ne zato. Zbog niega u vezi s anelima. Zbog onog to su me aneli nauili o meni. Ovdje vie nema nikoga. Ja radim po pravilima." "U redu. Idemo se onda vratiti." Nisam se osjeao osobito dobro. Ali sam razumi: mora potovati nekog tko te natjera da prihvati njegove vrijednosti. A u toj situaciji, to se manje slae, to vie mora potovati. Odletjeli smo u podnoje planine. Spustio sam se pomalo trapavo etrdeset metara od potoka. "Svia ti se ovo?" Mabel je samo duboko uzdahnula i malo mi se nacerila. "Pretpostavljam da

nisam stvorena za ovakvu vrstu stvari. Ide natrag?" Zakiljio sam. "Ti idi. Ja u doi za nekoliko minuta." Pridigla je svoje srebrne obrve visoko kao da je razumjela neto to ja nisam, ali se ponovno nacerila. Onda se poela udaljavati. Ono to sam stvarno elio bilo je provozati se jo jednom. Takoer sam htio cijelu stvar izbaciti iz glave; pa, bilo je jo puno obrazaca za ispunjavanje. Veliki izbor, ali me vrsto prikovao na rub neodlunosti . Stajao sam tamo napucavajui kamenie u vodu. Zvuk u liu iza mene natjerao me da se okrenem. Fidessa se, vukui pterocikl, s jednom nogom preko sjedita skutrila kad me vidjela. "Moj je!" inzistirala je s kompletnim neprijateljstvom iz naeg prvog susreta. Ve sam trznuo rukom unatrag kada sam shvatio da misli na metlu. "Oh", rekao sam. "Da, naravno. Samo naprijed, uzmi ga. Ja sam se dosada naletio za cijeli tjedan." Ali ona me udno gledala. Otvorila je usta, zatvorila ih. Iznenada je zasiktala. "Ti si udovite! Ti si udovite, Blacky; i strana je stvar to nikada nee shvatiti zato!" Moj je refleks bio da opet stavim ruku iza sebe. Ali to je bilo smijeno, pa nisam. "Misli da sam neka vrsta demona? Ne pokuavam uzeti nita to nije moje. Pokuao sam ga vratiti Dannyu, ali on nije htio uzeti -" posegnuo sam da ga skinem s prsta. Onda sam vidio da su se Fidessine oi spustile i shvatio s krivnjom i zaprepatenou da ak nije ni vidjela prsten - sve do sada. Otvorio sam usta. Opravdanja i isprike i izrazi tuge zajedno su tu - trnci mojim jezikom. Nita nije izalo. "udovite!" proaptala je jo jednom. I smijeak trijumfa zajedno sa aptom prouzrokovao je da se moja bedra i lea estoko najee. Fidessa se smijala i zabacila svoju crno-crvenu kosu. Smijui se, okrenula je prstenje. Smijeh je prerastao u reanje. Reanje je postalo rikanje. Trznula se unatrag na ipci i metla je poskoila poput pobjenjele stvari. Komadi ume su se uzdigli desetak metara. Nagnula se (mislio sam) opasno na stranu, napravila zaokret i uzletjela. Njezino visoko krilo zakvailo je krajeve grana i zasipalo me

s komadiima drveta i jo otkinutog zelenila. Oistio sam lice i odstupio dok se ona, ispod grana podizala i podizala i podizala, poput Stare Meg, poput vjeno mlade Mab, poput letee vjetice Endora. Malo povijesti ovdje: Krajem tjedna sam premjeten na Iguanu. est mjeseci kasnije vezama je stigla vijest da je Mabel otila u mirovinu. Iguana drnda i treska uglavnom oko Drakeovog Prolaza, njukajui oko Antarktike i rta Horn. esto do kasna sjedim u uredu, prisjeam se, dok hladni juni vjetrovi ibaju prozore Pa, zaboravio sam neto: Kad sam otiao pogledati Rogerovo tijelo. Pao je pored kabla. Namjeravali smo ga ostaviti da ga Gila Monstrum zakopa kad bude zakapao kabel. Mislio sam da se prsten moda rastalio. Ali na toj je ruci jedva bilo plikova. Skinuo sam mu ga i uspeo se iz kanala. Dok sam prelazio humak, izmeu grmlja i debala drvea, neto se pomaknulo. "Pitt?" Skoila je naprijed, predomislila se i ponovno unula. "Da li... eli ovo vratiti Dannyu?" pokazao sam ga. Ponovno je krenula naprijed, vidjela to sam drao. Uzdah, okrenula se, odjurila u umu. Stavio sam ga. Upravo je tada Sue, pospanih oiju i nasmjeena, izala na balkon i zijevnula. "Bok, Blacky." "Bok. Kako se osjea?" "Odlino. Nije li savreno -?" Savila je ruku. "Bolno rame." (Namrtio sam se.) "Nita opasno da ne bih mogla (uzdah) raditi." "To je dobro." "Blacky, kakva je to frka bila prole noi? Nekoliko sam se puta probudila, vidjela upaljena svjetla. Je li Mabel poslala sve natrag na posao?" "Nije bilo nita srce. Ti se samo kloni kanala dok ga ne zatrpamo. Noas smo

tamo imali nekih problema." "Zato? Nije li to savreno -?" "To je zapovijed." "Oh. Da, gospodine." Izgledala je iznenaeno, ali nije zapitkivala. Uao sam unutra da pokrenem Mabel za pripremu odlaska. Zadrao sam ga. Nisam ga skinuo. Nosio sam ga. Godinama. I jo ga uvijek nosim. I esto, gotovo tako esto kao to razmiljam o onoj zimi u Tibetu, prisjeam se listopadnih planina u blizini Kanadske granice gdje sunce pjeva kantos promjenljivosti i gdje se aneli sada boje kretati; gdje jo uvijek, danas, vjetar ponovno pue, drvee dobiva lie u proljee i zapjenjeni potok izvire.

Slobodan Petrovski

MOST

esto su nazivi mjesta samo sjeanja na daleku prolost od koje je ostao zapravo samo taj naziv mjesta pun izgubljenog znaenja. Pusti planet Most dobio je ime po Mostu; kada su ga otkrili u sazvijeu Labuda, nitko vie nije ivio na njemu da bi se sjetio njegova pravog imena. Nita se ne zna o civilizaciji koja je ivjela na planetu Most jer nita od njega nije ostalo. Ostao je samo Most, a po njemu je bilo teko suditi o narodu koji ga je gradio. Stijene ne govore, one uvaju svoje tajne, sve tajne svemira s kojim su i nastale. Golemi kameni blokovi od kojih je Most sagraen nisu sauvali nikakav natpis, nikakav trag ruku koje su ih klesale i slagale u tu fantastinu graevinu. Nitko nije znao to predstavlja ta graevina, nazivali su je Most jer je najvie na to podsjeala; na jedan obini, stari, kameni most, bar djelomino, jer Most nije bio dovren, i nije nita premoivao. Dugaki, kosi zid s tek zapoetim lukom na svojem kraju iznad ravne kamene pustinje nad kojom se dizao i koja nikada nije bila rijeka ili more. Most nikamo nije vodio, da li se uope mogu graditi mostovi koji nikamo ne vode? Bio je golem, golem kosi zid s na kraju jedva naznaenim, zapoetim lukom, koji se inilo da zavrava negdje u zvijezdama. Nekome je ak palo na pamet da ga komad po komad prebaci na Zemlju i ondje rekonstruira, ali to je bila samo jedna suluda ideja. Most je bio dugaak 500 km, a zapoeti luk na njegovom kraju uzdizao se na 10.000 metara. Postao je samo zanimljivost za one koji su toliko skretali s uobiajenih svemirskih putova da svrate u taj pusti dio Labudova sazvijea. Kao zapovjednik turistike svemirske jahte, Joe Burns je vidio Most vie od stotinu puta, ali se zaudo nijednom nije spustio na planet, ni na jednom od tih putovanja u tijeku deset godina slubovanja. Ne zato to ga Most nije zanimao, naprotiv; Most ga je opinjavao, ve zato to je drao da je vrijeme posjeta prekratko.da bi se Most razgledao i da bi se neto o njemu shvatilo. Vie je volio provoditi ta dva sata, koliko je posjet trajao, u samoi pilotske osmatranice dok je brod mirovao u stratosferskoj orbiti, a putnici se udaljavali na malim letjelicama za razgledavanje. Bilo je neto bezumno, nehumano u toj konstrukciji, i da je ona mogla biti proizvod bia bez razuma pomislio bi da su je gradili neki golemi mravi

prisiljeni apsurdnim kvarom genetskog koda ili ludilom instinkta, neobjanjivog instinkta gradnje. Joe Burns je mislio da tajna Mosta i nije neka tajna, ve da je dovoljno samo malo razmisliti, i da e se oiglednost njegove izgradnje i njegova postojanja sama otkriti. Ono u emu je Joe Burns bio najoriginalniji, bilo je zapravo miljenje da je Most kao takav zavrena graevina, i da su njegovi g raditelji prekinuli izgradnju ne zato to im je ponestalo materijala, ili zbog toga to su i sami nestali u nekoj prirodnoj katastrofi ve zato to je posao bio obavljen, projekt dovren, cilj dostignut. Joe Burns je vjerovao da je Most put i namjeravao je poi njime. Godinama je prouavao sve to je bilo zabiljeeno o planetu Most i samome Mostu. Znao je da mu nikakva opasnost ne prijeti od planetarnih uvjeta. A ako i postoji neka pogibelj, ona je jedino u njemu samome, u samoi i naputenosti u kojima e ivjeti, ali toga se nije plaio. Plan mu je bio jednostavan. Prikljuit e se nekoj turistikoj jahti kao putnik sa svojom osobnom letjelicom i ostati na planetu sve dok se ne zblii s Mostom i otkrije njegovu tajnu, a poslije e se opet lako vratiti s jednim od brodova koji redovno posjeuju planet. Kada se poslije odlaska turista naao sam na planetu, Joe se na trenutak pokolebao u svojim osjeajima prema Mostu. Samo sat ranije bio je opkoljen stotinama bunih, zadivljenih ljudi, a sada je bio sam. Znao je da e slijedei posjetitelji stii tek za 15 dana. Povukao se sa svojom letjelicom pod Most. Osnova Mosta bila je puna tunela i dvorana koji su sluili u neke nepoznate svrhe graditeljima. Radilo se o cijelome jednom gradu utkanom u bie Mosta, nepotpuno istraenom, od ijeg se istraivanja odustalo jer su godine lutanja po tim pustim prostorima ostale bez ikakvih rezultata za mnoge ekipe uenjaka. Kada je zavrio useljenje, bio je zadovoljan i prilino umoran i bez razmiljanja je krenuo na poinak. Prvi put u posljednje tri godine nisu mu trebale tablete za spavanje. Zaspao je odmah sretnim i mirnim snom. Sutradan ga je ekala avantura, ekao ga je Most. Probudila ga je tiina, osjeao se odmornim, puno je sanjao ali se vie nije sjeao svojih snova. Popio je neku vrstu okrepljujueg aja s Korta i odmah se dao na posao. Most je namjeravao prijei pjeice, a petsto kilometara se ne prelazi tako lako, naroito netko tko nije nauen na hodanje. Du tog puta trebalo je postaviti nekoliko pomonih sklonita. Izraunao je da e mu trebati

najmanje dva mjeseca da u malim etapama prijee cijelu duinu Mosta. Instaliranje pomonih baza trajalo je gotovo tjedan dana. Istovremeno je, svakodnevno, trenirao hodanje kako mu prvi dani putovanja ne bi bili prenaporni. Posao s pomonim bazama bio je zavren ali se on nikako nije mogao odluiti krenuti. Nejasno je osjeao da mu je neto ipak izmaklo, neto vano taj ga osjeaj danima nije naputao. U meuvremenu stigla je nova tura posjetitelja. Istrao je iz svog sklonita da vidi ljude u udu primjeujui da je eljan s nekim porazgovarati. U posljednjem trenutku odustao je od te namjere, shvativi najzad zato ve nije krenuo. Kada bi ga neki od tih turista upitao zato zapravo eli otkriti tajnu Mosta, ne bi mu znao odgovoriti. Ni sam to nije znao! Otili su. Ponovo je ostao sam. I ostalo mu je to pitanje na koje je morao odgovoriti, i sve je sada ovisilo o tome kakav e odgovor nai. Imao je 15 dana da razmisli, sve do slijedee ture posjetitelja s kojom e se moda vratiti ako ne pronae odgovor. Vratio se u tunel, nije vie mogao podnositi tunu svjetlost to je obasipala pustu platformu Mosta. Razmiljao je i pitao se zato je uope krenuo na taj put. Ali su mu misli previe lutale, nije se mogao koncentrira ti, ponovo je morao uzeti pilule da bi mogao zaspati. U trenutku kada se ve preputao snu, bljesnula je utjena pomisao. Ako je postojao neki odgovor na njegova pitanja, on e ga nai na Mostu. I doao je zato da dobije odgovor od Mosta, da neto naui od njega, da trai, a predosjeao je da Most moe biti samo posrednik u tom traenju. Sutradan je krenuo, odredio pravac prvog signala i poao na dugi put. Uinilo mu se da koraa prema zvijezdama... Da nije bilo tog signala prve pomone baze ispred njega, osjeao bi se izgubljenim na toj prevelikoj poetnoj platformi Mosta to se potpuno stapala s kamenom pustinjom. Na tom prostoru moglo je stati nebrojeno puno ljudi a on je bio sam. Kroio je sam na jednu graevinu koja je bila namijenjena milijunima. Skoro da je traio gomilu oko sebe kao neko opravdanje za Most, za svoje putovanje, ali gomile nije bilo, bio je sam na Mostu i urio je prema tom signalu u daljini kao prema nekom ivotnom cilju, iako je signal oznaavao samo jednu etapu puta... Zbog urbe je skoro ostao bez daha. Kako je to glupo, pomisli. urio se kao

da bjei od neega a ne kao da putuje na jednom dugo planiranom putovanju. Usporio je korak... Ii prema nekom skrivenom cilju moda je isto to i bjeati ispred neke nepoznato opasnosti, mislio je. Moda je otkrivanje isto tako bitno kao i bjeanje? Otkriti ivot - spasiti ivot, kretati se u smjeru ivota, biti. Dao si je pola sata odmora. Sjedei na kamenom tlu Mosta, pomalo je ljutito osjetio da je umoran i da moda tog dana nee prijei zadanu dionicu puta. To planiranje po etapama koliko god bilo potrebno, bilo je i glupo jer se sada morao drati plana. Sve je postalo nekako natjecateljski, kao da se borio protiv vremena, ili kao da je iao u osvajanje nekoga planinskog vrha. Nije doao na Most da sam sebi dokazuje svoje fizike sposobnosti, nikada to putovanje nije zamiljao kao neko tragino vraanje prirodi, uostalom to je bilo udaljenije od prirode nego taj pusti planet i taj Most! Nije se doao dokazivati ili vraati prirodi ve traiti. Naravno, nije znao to trai, ali put je bio tu, trebalo je njime ii. Nastavio je hodati jo tri sata poslije toga kratkog odmora. Dok je hodao, osjeao se potpuno praznim i nije znao da li bi taj osjeaj trebao pripisati pustom ambijentu Mosta ili umor u. Kad je naiao na prvu pogodnu peinu u utrobi Mosta, zaustavio se da prenoi. Odmah je zaspao i spavao je neprekidno deset sati. To mu se jo nikada nije dogodilo. Deset sati nemirna sna. Opet je hodao upravljajui se prema signalu. Hodao je ve nekoli ko sati kad odjednom zastade kao da je naletio na neku nevidljivu prepreku. Doao je do jednog otkria koje ga je okiralo, iako je ve dugo vremena proveo na planetu do tog trenutka nije primijetio da pod tim slabim, hladnim osvjetljenjem on uope nema sjenu. Kao da je guta neka neprimjetna magla. Nastavio je hodati ali se osjeao povrijeenim, kao da mu je neto bilo oduzeto, kao da je njegova mogua sjena bila dio njega samog. Pitao se to e jo izgubiti, a to nai du tog puta. Iao je naprijed pokuavajui odrati ujednaen korak... Brojao je korake, brojao i zaboravljao koliko ih je izbrojio. Brojao je kamene ploe Mosta koje je prelazio, jeo je kada je bio gladan, spavao je kada mu se spavalo i onda se pomalo u udu naao u prvoj pomonoj bazi, poslije osam dana putovanja. Uzeo je obilniji obrok vrste hrane, okupao se pod mikro-tuem, a zatim je odspavao na zranom jastuku, ostavljajui za kasnije razmiljanja i inventare.

Poslije buenja i doruka pokuao je sumirati iskustva proteklog tjedna te je zakljuio da nema to analizirati, osim svog napredovanja u umijeu hodanja i osjeaja sve vee praznine u sebi. Tako je moda bilo i bolje, tako se moda treba osjeati putnik na svom putu. Ne zna otkud je poao i kuda ide i ne eli vie nigdje stii. Ide putem jer put je tu, prazni sebe sama i na kraju, moda, ostaje samo put, samo stvarnost puta; moda su sva putovanja bez kraja, sva traenja... Krenuo je za novim signalom. Polako je gubio osjeaj vremena, samo je iao Mostom. Kada su se na nebu ponovo pojavili turistiki brodovi samo u udu pomisli kako je ve 15 dana na putu. Vie nije osjeao potrebu za drutvom, sakrio se u jednu pukotinu Mosta gdje je ostao sve dok nije bio siguran da su posjetitelji otili. Sada mu je ak smetalo to netko moe doi na Most tek tako, na dva sata, da ga razgleda, da se slika na njemu, i da onda negdje daleko, negdje drugdje, nekome drugome pria kako je bio na Mostu. Novi signal i Most u beskraj ispred i iza njega jer, iako se postupno suavao prema vrhu, Most je na tom mjestu bio jo dovoljno irok da mu se ne vide granice i Joe se jo osjeao kao da se nalazi na nekom velikom planinskom platou. Jedino su ga (rukom) izraene velike kamene ploe od kojih je Most bio sastavljen podsjeale da hoda po nekom putu, da ide nekamo, da se ipak kree u odreenom pravcu i s nekom namjerom, koliko god taj cilj bio nedefiniran i namjera nejasna... Hodao je, pratio signal, odmarao se, jeo, dan za danom. Ipak je bilo neega utjenog u tome to je Most bio tako veliki i nedovren. Tako beskrajan davao je iluziju putovanja a ne osjeaj prelaenja preko neke obine prepreke, tako nedovren postavljao je pitanje vlastite svrsihodnosti. Bio je tako velik da se od puta moglo bez skrupula i odustati, a zar njegova nedovrenost nije inila apsurdnom i samu ideju polaska? Osjeao je kako njegov otpor prema Mostu raste u posljednje vrijeme. Sam po sebi, Most je bio indiferentan kao da ivi zasebnim, nedokuivim ivotom i kao da su mogua stvorenja na njemu samo neprimjetni, siuni paraziti koji uope ne sudjeluju u njegovom ivotu. Njemu nije trebala svjetlost dalekog sunca, njemu no nije

znaila nita, njegova masivnost bila je svrha samoj sebi, njegova vlastita svjetlost i tama. Ako je postojao ivot zasnovan samo na masivnosti, Most je bio savren primjer takvog ivota. Moda je rastao sam od sebe, sporo, sporije od lijenih stalagmita, sporije od vremena kroz milijarde godina od nastanka svemira. Moda je bio tu i prije planeta, moda je nekada stvarno premoivao neto to se izgubilo u vremenu, moda vrijeme samog nastanka i nestanka, moda mu je drugi kraj bio u nitavilu konanosti. to je vie koraao po Mostu, Joe je sve manje osjeao stvarnost oko sebe, pa i sebe samoga, sve su mu udnije misli prolazile glavom, sve je vea praznina nastajala u njemu. Hodao je, jeo i spavao kao neki automat. Vie mu nije trebao ni indikator signala, nalazio je sklonita i baze kao da ih je njuio. Nije opaao ni kada su se sputali i odlazili brodovi. Do njega ve odavno nije dopirala graja turista daleko noena udnovatom akustikom Mosta kao da su i zvuci sami, govor, eljeli prijei Most do njegova kraja. Halucinirao je, udne halucinacije bez predstave, halucinirao je, ako je to mogue, prazninu samu i iao je svom snagom naprijed, iscrpljivao se u bezumnim jurnjavama i onda padao nepokretan da bi odmah zaspao dugim snom bez snova. Jednoga dana kada vie nije znao koliko je dugo na putu, naiao je na neto to ga je zaustavilo, neto to si nije mogao protumaiti i zbog ega nije mogao nastaviti putovanje. U pukotini koju je taj put izabrao za sklonite naao je kostur. Po ostacima kombinezona zakljuio je da se kostur moe tu nalaziti najvie sto godina jer se taj model tek tada poeo nositi. Pored ostataka ovjeka naao je i instrumente suvremene izrade kao specijalni odailja kojim se i sam sluio te kristalni registrator koji je bio jo uvijek u opoj uporabi iako su ga sve vie zamjenjivale molekularne trake. Taj ga je iznenadni susret sa smru u trenu povratio, kao da se probudio iz jednog runog sna da bi upao u neki drugi, straniji. Pitao se to taj kostur tu radi i kako to da ga nitko nije do tada otkrio. Ukljuio je registrator, radio je. uo je glas pokojnika ali je samo poslije nekoliko reenica iskljuio aparat jer mu je cijela ta sit uacija postala jeziva. Taj cerei kostur ispred njega i taj mirni glas iz registratora stvarali su stravinu kombinaciju ivota i smrti koju nije mogao podnijeti. Morao je istrati iz pukotine i pored svog umora potraiti neko drugo utoite. Na sreu, Mos t je

obilovao pukotinama i on se uskoro smjestio u jednu novu. Najprije se okrijepio a onda je ponovo ukljuio registrator. Mirni glas nastavljao je svoju priu i to je pria tekla dalje to je Joe bio nemirniji i potiteniji. Da je i sam namjeravao snimit i komentare o vlastitom putovanju oni se ne bi puno razlikovali od materijala kojeg je upravo sluao, ista obrazloenja, isti osjeaji, iste potekoe. Jedina je razlika bila u nainu organiziranja putovanja. ovjek koji mu je prethodio bio je siguran da e uspjeti prijei Most izmeu dvaju dolazaka turistikih brodova i ponio je sa sobom samo najnunije za jednu takvu ekspediciju. Previe siguran u sebe nije ni elio predvidjeti ono to mu se desilo. Pao je slomivi nogu a u padu mu se otetio i odailja tako da nije mogao pozvati u pomo. Ostao je u pukotini gdje je Joe pronaao njegove ostatke sve do smrti koja je ubrzo uslijedila. Nastavio je registrirati u potpunosti vlastitu agoniju sve do trenutka kada u bunilu vie nije mogao drati kristalni registrator niti govoriti. Joe je bio izluen tom ispovijeu. Previe toga udnoga bilo je u toj prii ali on je bio toliko umoran da vie nije mogao razmiljati. Utonuo je u san dok je kristalni registrator u njegovoj ruci uzaludno ponavljao ispovijest nesretnog putnika. Sutradan je ponovo sasluao poetak i kraj prie. Znai, nije bio jedini kojem je palo na pamet da krene na taj put. Most je inspirirao i druge, barem toga mrtvog jadnika prije njega. Bio je i malo razoaran, no tjeio se idejom da e on stii do kraja jer je znao bolje isplanirati etape i zato to je bio manje samouvjeren i oprezniji od nesretnika. Joe je sada imao neto to njegov prethodnik nije - jedno upozorenje. Most je mogao biti pogibeljan za nepaljive ! Ni sam nije znao zato, zavretak snimljene ispovijesti ostavljao ga je u nedoumici. Bilo je u objanjenju pada i kvara odailjaa neto u to je mogao teko povjerovati. Pored sve odbojnosti koju je osjeao, odluio se vratiti do skeleta kako bi ga jo jednom pregledao, ne bi li razaznao svoje sumnje. Kada je ve krenuo natrag, zaustavila ga je jedna druga pomisao : prvi puta se vraao, udaljavao se umjesto da se pribliava cilju. Da li je to smio, da li je to doputala logika putovanja, logika napredovanja, da li e Most dopustiti da neto bude vanije od njega samog, od puta, od cilja?

Ali nije mogao ni poi naprijed sa sumnjama koje su ga obuzele. Znao je da, eli li stvarno naprijed, nita ne smije ostavljati iza sebe, nikakve sumnje. Vratio se nesretniku. Rasjekao je kombinezon i paljivo pregledao sve kosti no nigdje nije mogao opaziti nikakav prijelom. Zatim je pregledao odailja pokojnika, bio je potpuno ispravan! Tek mu sada nita vie nije bilo jasno. Pokojnik je jasno opisao otvoreni prijelom koljenice i svoj oaj kada je konstatirao da mu ne radi odailja. Kostur nije pokazivao nikakve lomove a odailja je bio savreno ispravan! Vjerojatno je nesretnik halucinirao, umislivi pad i frakturu te kvar odailjaa, ili pak iz nekoga nepoznatog razloga nije mogao ili elio nast aviti put ve je ostao da umre u pukotini gdje ga je Joe pronaao. Ili je sve to i kostur i pria, samo njegova, Joeova vlastita halucinacija, upozorenje podsvijesti da ne ide dalje. Na as je ak pomislio, suluda ideja, da je pronaeni kostur njegov vlast iti, iz nekog drugog vremena ili prostora. U svakom sluaju zagonetka je ostala a u bunilu ili ne, on je i dalje bio odluan nastaviti putovanje, i to odmah, bez osvrtanja i bez nepotrebnih zaustavljanja. Sada je bio blizu cilja, prosudio je po tome to je mogao vidjeti granice Mosta. Preostalo mu je jo nekoliko dana hoda, moda dan-dva, nije znao tono, no jedno je bilo sigurno. Nije vie bilo signala ispred njega. Ispred njega je sada bio samo Most. Onda je osjetio kako ga ponovo poinje obuzimati neka panika. Bio je tako dugo na putu, tako blizu cilja, a jo nije otkrio nikakvu tajnu, tovie imao je dodatnu zagonetku naenog kostura. No, bio je previe iscrpljen, previe ispranjen tim dugim putovanjem da bi sada elio bilo to drugo nego da to putovanje dovri bez obzira na rezultat. Ipak se plaio da e stii do kraja Mosta a da nita nee otkriti. Previe je uloio u to putovanje, zapravo cijelog sebe, i bilo bi strano kada svi ti napori ne bi urodili plodom, a i tragino, ako bi od njegovih nadanja ostalo samo razoarenje. Sada je pokuao rijeiti pitanje. Da li je bolje spoznati istinu ma kakva ona bila, ili zadrati iluzije ma koliko one bile lane jer iluzije podravaju nadu u mogunost drugih traganja i putovanja? Kada je krenuo na put, elio je ii do kraja puta. Sada je shvaao da ovjek moe ii samo do kraja samog sebe, da je sam sebi neprelazna granica sa svim

svojim ogranienjima i mogunostima. Plaio se spoznaje da kraj Mosta nije moda nita drugo do kraj njega samog... Put i Most su se tako odjednom pretvorili u sudbinu, a on vie nije znao da li je spreman prihvatiti toliko daleku od onih shvaanja i prihvaanja sebe kojima se razum uvijek nada u traenjima. Zaustavila ga je ta nova nedoumica. Morao se odluiti, tu, pri samom kraju, da li e nastaviti ili pozvati letjelicu da ga vrati odreenosti poznatih stvari i u sigurnost. Poigravao se odailjaem, tapkao prstom po pozivnom gumbu koji je mogao sve razrijeiti. No, ujedno je shvaao da ga put nije potpuno ispraznio, da je jo previe toga nosio sobom. Misao o pozivanju spasonosne letjelice opsjedala ga je toliko, da je bio uvjeren kako nee izdrati iskuenje ako i dalje bude imao odailja uza se. Spustio ga je na Most i udaljio se trkom. Trao je dok nije izgubio dah. Sada je bio siguran da je kraj putovanja bio blizu, moda jo nekoliko sati hoda. Most je na tom mjestu postajao uzak, irok svega nekoliko stotina metara, i ono to je vidio u daljini nije vie bila iluzija perspektive ve stvarno kraj Mosta, kraj putovanja. Sada se osjeao potpuno miran, oputen. Vratila mu se bistrina uma pa je mogao ravnoduno razmatrati situaciju. Istina, i dalje je njime odjekivala neka udna praznina, ali sada se mogao promatrati sasvim objektivno, kao da promatra nekog drugog, nepoznatog, i pita se to taj radi na Mostu, a taj netko kojeg je promatrao i koji je ujedno bio on sam, hodao je odmjerenim korakom i bio je sve blii kraju Mosta... Most je postajao sve ui. Nije se okretao, nije se mogao okrenuti, ali ono drugo u njemu znalo je stvarnost Mosta iza njega. Pusti, izgubljeni horizont koji se nastavljao pravilno stotinama prijeenih kilometara to su se sada vraali u sjeanje, jednolina slika pustoi. Jo nekoliko koraka. Jo korak. Na kraju Mosta bilo je mjesta samo za jednog ovjeka : mala kamena platforma, a onda nita... Koliko je sada bio daleko od poetnog platoa, ondje gdje se Most spajao s planetom kao da raste iz njega. Sada se nalazio deset kilometara iznad tla, tako visoko da planet nije ni vidio, samo je nasluivao neke tamne obris e reljefa pod onim istim hladnim svjetlom dalekog sunca. Stigao je nakraj svog puta, nakraj

Mosta, preao je petsto kilometara, saivio se s Mostom, postao dio njega, i sada se naao odcijepljen od svega, nije vie bilo Mosta ispred njega, ispred njega vie nije bilo niega... Jedan turistiki brod stigao je u blizinu planeta ali ga on nije opazio. Nita vie nije zapaao, samo je buljio u tu prazninu ispred sebe osjeajui kako raste nekakav bijes, nekakvo ludilo u njemu. Zaurlao je u tu prazninu, oekuju i moda neki eho iz tame, ali mu nita nije odgovorilo. Nije bilo mogue, nije bilo pravedno da Most zavrava tek tako, da nema nikakve tajne Mosta, da nije otkrio nita osim praznine u sebi, osim pustoi i tog ponora nad kojim se zavrava Most. Ne, to nije bilo mogue poslije toliko napora, nadanja, vjere! Vjere? Da li je uope bilo vjere u njemu? Uloio je ogroman napor da udovolji svojoj znatielji i nadao se nekom otkriu. No, da li je uope vjerovao u sve to, u taj neodreeni cilj, u tajnu Mosta, u put, u traenje? Da nije bilo vjere u njemu ne bi ni krenuo na put. Tajna mora postojati, sad joj je blizu, ako vjeruje mora ii dalje. Put se nastavlja, nekamo vodi. Most vodi od poznatog k nepoznatom. Moda je dovoljno napraviti jo samo jedan mali korak, imati jo malo vjere. Grozniavo se tresao, nemoan pred tako jednostavnim problemom kao to je taj korak vie, korak u prazno, korak uvjerenja. Ako se Most nastavlja u nepoznato, otkrit e tajnu, ako Most nema tajne past e s visine od deset kilometara i imat e vremena razmiljati o svojoj zabludi dok bude padao... Stigao je do kraja Mosta s nadom i vjerom, i ako se sada vrati, nee biti isti ovjek, u njemu e biti unitena sva nada i vjera, tek tada e biti potpuno prazan, to je nauio od Mosta. Vrijedi li ivjeti jedan takav ivot, ivot praznog vraanja. Ako je to pouka Mosta, onda je Most samo podrugljivi osmijeh apsurda. Treba li pobijediti Most, ne njegovu duinu ve njegovu nedovrenost? Most je bio ipak samo graevina, produkt nekoga slinog ovjek u, produkt nadanja i vjere. Mostovi uvijek nekamo vode! Nisu ni tako rijetke situacije kada se ovjek mora odluiti izmeu dva rjeenja od kojih ni jedno nije bolje od drugoga, a oba su definitivna. (Joe je tek sada shvaao da ono ii do kraja samoga sebe znai vie nego ii do kraja puta). U nedoumici, ovjek se uvijek odluuje za ono rjeenje koje mu daje

barem utjehu njegove veliine, humane veliine. Indiferentnosti svemira suprotstavlja svoju elju za toplinom, za savrenstvom i soju vjeru u budunost , on ide dalje od kraja puta jer on gradi putove, i praznina ga ne plai jer nad njom uvijek die neki davno zapoeti Most. Joe je znao da moe donijeti samo jednu odluku, da je samo jedno rjeenje ispravno. Svaki njegov korak na Mostu imao je smisla, morao ga je imati i ovaj koji je namjeravao napraviti u prazno! Koraknuo je ...

Woody Allen

GROF DRAKULA

Negdje u Transilvaniji, Drakula, udovite, zaspao lei u svome lijesu, ekajui da padne no. Poto bi ga izlaganje sunevim zrakama zasigurno unitilo on ostaje zatien u svojoj, satenom obloenoj odajici na kojoj je njegovo obiteljsko ime ispisano u srebru. I tada trenutak tame dolazi i kao preko nekog udovinog instinkta zlotvor izlazi iz sigurnosti svog skrovita, uzimajui oblike imia ili vuka u kojima se skriva, harai zemljom i pije krv rtvama. Na poslijetku, prije nego prve zrake njegova neprijatelja - sunca, objave novi dan, on uri nazad u sigurnost svoga skrivenog kovega i spava, i krug se nastavlja. Sad se poinje buditi. Podrhtavanje njegovih kapaka odgovara nekom starom, neobjanjivom instinktu da je sunce gotovo zalo i da je njegovo vrijeme dolo. Noas je posebno gladan i leei tamo, sad posve budan, obuen u smoking, ekajui da osjeti svojim udovinim osjetilima toni trenutak padanja tame prije nego otvori poklopac i ustane, on odluuje tko e biti njegove vearanje rtve. Pekar i njegova ena, misli on. Soni, lako dostupni i bez sumnje. Misao o bezbrinom paru ije je povjerenje briljivo gajio povea njegovu udnju za krvlju sve do grozniavosti i jedva da moe izdrati posljednje sekunde prije nego se ustane iz lijesa da potrai svoju lovinu. Odjednom on zna da je sunce zalo. Poput anela pakla lako se die i pretvarajui se u imia leti urno prema kuici svojih eljenih rtava. "Grofe Drakula, kako lijepo iznenaenje", ree pekareva ena otvarajui vrata da ga doeka. (Ponovno je poprimio ljudski oblik i ulazei u njihovu kuu on armantno prikriva svoj grabeljivi zadatak.) "to vas vodi k nama tako rano?", upita pekar. "Na dogovor za veeru", grof odgovara. "Nadam se da nisam pogrijeio. Pozvali ste me veeras, zar ne?" "Da, veeras, ali tome ima jo sedam sati." "Oprostite?", Drakula pita, gledajui po sobi u udu. "Ili ste moda doli gledati pomrinu s nama?" "Pomrinu?" "Da. Danas je potpuna pomrina." "to?" "Nekoliko minuta tame od podneva pa dvije minute potom. Pogledajte kroz

prozor." "Uh-oh. - U nevolji sam." "Ha?" "A sada molim da me ispriajte..." "Zato, grofe Drakula?" "Moram ii - aha - oh, boe..." Oajniki posrne prema kvaki od vrata. "Idete? Tek ste doli." "Da - ali - mislim da sam ovo posve zabrlja..." "Grofe Drakula, blijedi ste." "Jesam? Treba mi svjeeg zraka. Drago mi je to sam vas vidio..." "Doite. Sjednite. Trebate neto popiti." "Popiti? Ne, moram uriti. Hej! - Stajete mi na ogrta." "Naravno. Opustite se. Malo vina." "Vina? Oh, ne, prestao sam - jetra i sve to, znate. A sada stvarno moram odjuriti. Upravo sam se sjetio, ostavio sam svjetla u dvorcu - raun e biti ogroman..." "Molim vas", ree pekar polaui ruku oko grofa srdano. "Ne smetate. Ne morate biti tako ljubazni. Dakle, uranili ste." "Zaista, volio bih ostati, ali odrava se sastanak starih rumunjskih grofova u gradu, a ja sam zaduen za hladne nareske." "urba, urba, urba. udno kako ne dobijete srani udar." "Da, tono - a sada..." "Pravim piletinu s riom veeras", zapjevui pekareva ena. "Nadam se da to volite." "Divno, divno", ree grof smijeei se, odgurujui je prema sobi gdje se suilo tek oprano rublje. Tada, grekom otvarajui vrata ormara, ue unutra. "Kriste, gdje su prokleta ulazna vrata?" "Ah", nasmije se pekareva ena, "Taj grof je tako duhovit ovjek." "Znao sam da e vam se to svidjeti", ree Drakula, pritiui kvaku. "A sad mi se maknite s puta." Naposlijetku on otvara izlazna vrata, ali vrijeme je

isteklo. "Oh, pogledaj, mama", ree pekar. "Pomrina mora da je zavrila. Sunce ponovno izlazi." "Tono", ree Drakula zalupivi vratima. "A ja sam odluio ostati. Brzo, povucite zastore na prozorima, brzo! Miite se!" "Zastore na prozorima?" pita pekar. "Nemate ih, zar ne? To sam shvatio. Imate li podrum ovdje?" "Ne", ree ena prijateljski, "Uvijek govorim Jaroslavu da ga sagradi, ali on nikako da poslua. Takav je Jaroslav, moj mu." "Guim se. Gdje je ormar?" "To ste ve napravili, grofe Drakula. Kako smo se mama i ja smijali na to." "Ah - taj grof je tako duhovit ovjek." "Gledajte, ja u biti u ormaru. Pokucajte mi u pola osam." I na to grof ue u ormar i zalupi vratima. "Hee-hee - on je tako duhovit, Jaroslave." "Oh, grofe. Iziite iz ormara. Prestanite se ponaati kao veliki budala." Iz ormara dopre prigueni grofov glas. "Ne mogu - molim vas - vjerujte mi na rije. Pustite me da ostanem ovdje. Dobro mi je. Zaista." "Grofe Drakula, prestanite se ludirati. Umrijet emo od smijeha." "Moram vam rei da ja oboavam ovaj ormar." "Da, ali..." "Znam, znam... ini se udnim, a ipak sam tu i tako se dobro zabavljam. Ba sam neki dan govorio gi Hess, dajte mi dobar ormar i mogu u njemu ostati satima. Draga enica, ga Hess. Pretila, ali draga... Sad, zato ne biste otili i vratili se po mene kad sunce zae. Oh, Ramona, la da da de da da de, Ramona..." Odjednom se bojnik i njegova ena Katia pojavljuju. Bili su u blizini i odluili posjetiti svoje dobre prijatelje, prekara i njegovu enu. "Bok, Jaroslave. Nadam se da Katia i ja ne smetamo?"

"Naravno da ne, gospodine bojnie. Doite, grofe Drakula! Imamo drutvo!" "Grof je ovdje?", upita bojnik iznenaeno. "Da, i nikad ne biste pogodili gdje", ree pekareva ena. "Rijetko ga vidimo tako rano. Zapravo ne mogu se sjetiti da smo ga ikada vidjeli za vrijeme dana." "No, tu je. Doite grofe Drakula." "Gdje je?" upita Katia, ne znajui da li da se smije ili ne. "Izaite van sada! Hajde, doite!", pekareva ena postane nestrpljiva. "U ormaru je", ree pekar, ispriavajui se. "Zaista?" upita bojnik. "Hajde, doite!" ree pekar s humorom u glasu kucajui na vrata ormara. "to je previe previe je. Bojnik je ovdje." "Iziite, Drakula", povie asnik. "Idemo popiti pie." "Ne, ali samo vi izvolite. Ja imam tu nekog posla." "U ormaru?" "Da, nemojte da vam ja kvarim dan. Mogu uti to govorite. Ako budem to elio dodati uinit u to." Svi se pogledae i slegnue ramenima. Vino je natoeno i oni poee piti. "Lijepa je pomrina bila danas", ree bojnik pijuckajui iz svoje ae. "Da", sloi se pekar. "Nevjerojatna." "Da. Potresna", ree glas iz ormara. "to Drakula?" "Nita, nita. Samo nastavite." I tako je vrijeme prolazilo sve dok bojniku nije prekipilo i on na silu otvori vrata ormara, povikavi: "Iziite, Drakula. Uvijek sam vas smatrao ozbiljnom osobom. Prestanite s ovim budalatinama." Dnevna sjetlost pokulja unutra zbog ega zlo udovite krikne i polako se raspadne u kostur, pa zatim u prainu pred oima etvoro ljudi koji su bili prisutni. Saginjui se prema hrpici bijele praine na vratima ormara pekareva ena povie: "Znai li to da veera otpada!?"

John Varley

ZRANA OTMICA

Naglo sam se probudila od tihog alarma koji je odzvanjao u mojoj lubanji. Prestat e tek ako sjednem, te sam to i uinila. Oko mene, u zamraenoj spavaonici, spavali su ostali lanovi Hvatakog Tima, pojedinano i u parovima. Zijevnuh, poeah si rebra i potapah Geneov dlakavi bok. Okrene se na drugu stranu. Toliko o romantinom ispraaju. Trljajui pospane oi, posegnuh rukom do poda za svojom nogom, privrstih je remenom i utisnuh. Tada pourih niz redove leajeva prema Opsu. Dogaajna Ploa arila se u tami. Sun - Belt Airlines, let 128, Miami - New York, 15 rujan 1979. Taj let smo ekali cijele tri godine. Trebala sam biti sretna, no tko si to moe priutiti ovako naglo probuen? Liza Boston mrmljajui proe pored mene idui k Prepu. Odgunah joj i krenem za njom. Svjetla se upalie oko ogledala, i ja dotapkah do jednog od njih. Iza nas doteturalo je jo troje. Sjedoh, ukljuim se i naposljetku sam se mogla nasloniti i zaklopiti oi. Nisu dugo ostale zatvorene. Prodor! Uspravih se dok je mulj kojeg koristim umjesto krvi bivao zamijenjen superpokretakim sokom. Pogledah oko sebe i uhvatih niz idiotskih cereka. Bili su to Liza, Pinky i Dave. Uz suprotni zid, Cristabel se ve polako okretala ispred zranog kista, upravo poprimivi kavkasku izblijedjelu masku. Kist je dobro obavljao svoju zadau. Otvorih ladicu i pokrenuh uvodni program za postupak maskiranja svoga lica. Svaki put traje due. Izgledala sam kao smrt, bez obzira na transfuziju. Lijevo uho potpuno je nestalo. Vie nisam mog la zatvoriti usne; desni su mi bile trajno ogoljene. Tjedan dana ranije, u snu mi je otpao prst. Ali to je to za tebe, jakoto? Dok sam radila jedan od ekrana oko ogledala zasja. Prikazivao je mladu, nasmijeenu enu, plavuu visokog ela i okruglog lica. Dovoljno slino. Kompjuter je oitavao: Mary Katrina Sondergard, roena Trenton, New Yersey starost u 1979: 25. Mala, danas ima sree. Kompjuter rastali kou s njenog lica, pokazujui mi kotanu strukturu, izrotirao ju, prikazujui mi presjek lubanje. Prouavala sam slinosti i primjeivala razlike. Nije loe, ak je i bolje od nekih prijanjih s kojima sam radila. Preuzeh komplet koji popuni prazninu gornjih sjekutia. Ta stvar tako zalijepljena ispuni mi obraze. Kontaktne lee spustie se iz posude i ja ih

gurnuh u duplje. Nosni zatvarai proirie mi nosnice. Nema potrebe za uima. Bit e pokrivene perikom. Navukoh praznu masku od plasti -mesa preko lica i saekah da se omeka. Trebala je samo minuta dok se ne omeka do perfekcije. Nasmijeih se samoj sebi. Kako je lijepo imati usne. Otvor automata za opskrbljivanje zazveao je i u moje krilo ispustio plavu vlasulju i ruiasti komplet. Vlasulja je bila vrua od automatske pripreme. Prvo navukoh vlasulju, a tada hulahopke. "Mandy? Jesi li dobila Sondergardiin osobni profil? " Nisam digla pogled; prepoznala sam glas. "Primljeno." "Locirali smo je blizu aerodroma. Moemo te ubaciti prije polijetanja, tako da e biti glavni adut." Zagunah i pogledah prema licu na ekranu. Elfreda Baltimore-Louisville, Direktor Operacionih Odjela: beivotno lice s majunim utorima za oi. to se moe kad su ti svi miii tkiva mrtvi. "O.K."- Radi s onim to dobije. Iskljuila se, a ja utroih idue dvije minute oblaei se i istovremeno drei ekran na oku. Upamtila sam imena i lica lanova posade, kao i neke ope injenice o njima. Tada pourih i pridruih se ostalima. Vrijeme prolo od prvog alarma: 12 minuta i 7 sekundi. Bolje da krenemo. "Prokleti Sun-Belt", proguna Cristabel, namjetajui si grudnjak. "Bar su se rijeili visokih potpetica," istakne Dave. Godinu dana ranije njihali bismo se na 11 cm visokim potpeticama. Svi smo nosili kratke ruiaste enske koulje s plavim i bijelim dijagonalnim prugama sprijeda, i jednake torbice. Petljala sam pokuavajui privrstiti smijenu okruglu plitku kapu na glavu. Pourili smo se u tamnu komoru Operacione Kontrole i postrojili se kod vrata. Stvari su sada bile izvan nae kontrole. Moemo samo ekati dok vrata ne budu spremna. Bila sam prva, tek nekoliko stopa udaljena od portala. Okrenuh se od njega; uzrokovao mi je vrtoglavicu. Umjesto toga, koncentrirah se na gnome koji su sjedili kod svojih konzola, okupani utim svjetlima ekrana. Niti jedan mi nije uzvratio pogled. Ne vole nas previe. Niti ja ne volim njih. Uvenuli su i ispijeni. Nae debele noge, butine i prsa su ponienje za njih, podsjetnik da Hvatai jedu pet puta vie od njih kako bi ostali sposobni izvoditi maskiranje. U

meuvremenu i mi trunemo. Jednog dana u sjediti za konzolom. Jednog dana i ja u biti ugraena u konzolu s cjelokupnom utrobom izvan sebe i smradom kao jedinim podsjetnikom da sam nekad imala tijelo. Do avola s njima. Sakrih pitolj u torbu, ispod zbrke rupia i rumenila za usne. Elfreda me je promatrala. "Gdje je?" pitala sam. "U motelskoj sobi. Bila je tamo sama od 10 sati naveer do podneva na dan polijetanja." Vrijeme polaska datirano je u 1:15 . Imala je malo vremena i morat e urit. Dobro. "Moete li je uhvatiti u kupaonici? Najbolje bi bilo u kadi?" "Radimo na tome ." Skicirala si je osmijeh vrhom prsta povuena preko beivotnih usana. Znala je na koji nain volim obavljati posao, ali mi je govorila da moram raditi sa onim to imam. Nikad ne kodi pitati. Ljudi su najvie si bespomoni kad su bespomoni i do vrata uronjeni u vodu. "Kreni!"- viknu Elfreda. Koraknuh kroz vrata i tad je sve krenulo krivim putem. Ila sam u pogrenom pravcu, istupajui iz vrata od kupaonice i gledajui prema spavaoj sobi. Okrenuh se i, kroz sumaglicu vrata, spazih Mary Katrinu Sondergard. Bilo je nemogue doi do nje bez vraanja natrag. Nisam ak mogla ni pucati, a da ne pogodim nekog sa druge strane. Sondergard je bila ispred ogledala, najgoreg mogueg mjesta. Vrlo malo ljudi mogu brzo prepoznati sami sebe, ali ona je bila jedna od njih. Ugleda me i njezine se oi uirie. Iskoraknuh u stranu, iz njenog vidokruga. "to se dovraga ...Hej? Tko si dovraga -" upamtih joj glas to je bila najtea stvar za imitirati. Procijenih da e biti vie znatieljna doli uplaena. Bila sam u pravu. Izala iz kupaonice prola kroz vrata kao da nisu tu, a i nisu bila, poto imaju samo jednu stranu. Oko sebe je imala omotan runik. "Isuse Kriste! to radite u mojoj - " U situaciji kao to je ova rijei te iznevjere. Znala je da treba neto rei, ali to? Oprostite, nisam li vas upravo vidjela u ogledalu ? Namjestih svoj najbolji zbunjeni osmjeh i ispruih ruku.

"Oprostite na smetnji. Mogu objasniti. Vidite, ja - " Udarih ju postrance po glavi, a ona se zatetura i teko srui. Runik joj pade na pod "- ja se studiram radei usput" Poela se pridizati pa je svojim umjetnim koljenom udarih u bradu. Nije se digla. "Standardno jebeno ulje!" Zasiktah, trljajui svoj povrijeeni zglob. No nije bilo vremena za to. Kleknuh pored nje i provjerih joj puls. Bit e O.K. Ali mislim da sam joj rasklimala prednji zub. Zastadoh na trenutak. Boe, tako izgledati bez minke, bez prostetike! Skoro mi je slomila srce. Zahvatih ju ispod koljena i dovukoh je do vrata. Doimala se kao vrea mlohavih rezanaca. Netko prui ruke, uhvati je za noge i povue. Vidimo se, ljubavi! Bi li voljela poi na dugo putovanje? Sjedoh na njezin iznajmljeni krevet i da uhvatim dah. U njezinoj torbici ugledah kljueve od auta i cigarete, izvorni duhan, vrijedan svoje teine u krvi. Zapalih 6 komada, procjenjujui da imam 5 minuta za sebe. Soba se ispuni slatkim dimom. Takvog duhana vie nema. Hertz Sedan bio je parkiran ispred motela. Uoh ga i krenuh na aerodrom. Zrak bogat hidrokarbonom uvlaila sam duboko u plua. Mogla sam vidjeti 100 metara u daljinu. Zbog vidika me skoro uhvatila vrtoglavica, ali za ove trenutke vrijedi ivjeti. Nema naina da se objasni ivot u Prije-Mek svijetu. Sunce je bilo jarka uta lopta u izmaglici. Ostale su se stjuardese ukrcavale. Neke od njih prepoznali su Sondergardicu, tako da nisam mnogo razgovarala, opravdavajui se mamurlukom. Znaajni osmijesi i lukave, vragolaste primjedbe pokazale su da joj te stvari nisu neuobiajene. Ukrcali smo 707 i spremili se za doek ovaca. Za sada sve tee po planu. etiri komandosice preko puta bile su identine blizanke sa enama s kojima sam radila. Nisam imala to raditi osim igrati ulogu stjuardese do vremena polaska. Nadala sam se da vie nee doi do propusta. Obrnuti vrata za asa koji ulazi u motelsku sobu je jedna, ali u 707, na visini od 20 000 stopa... sasvim druga. Kada je ena koju e Pinky zamijeniti zatvorila prednja vrata avion je gotovo bio pun. Avion je ubrzavao do kraja piste, a onda se vinuo u zrak. Poeh uzimati narudbe za pia. Ovce su bile uobiajena bagra iz 1979. Svi debeli i drski i tako nesvjesni svog ivljenja u raju, kao riba mora. to biste mislili, dame i gospodo, o putu u budunost? Ne? Ne mogu rei da sam iznenaena. to ako vam kaem da e se

ovaj avion Kad smo dosegli krstareu visinu, moj je alarm zazvonio. Konzultirala sam se s indikatorom ispod mojih Lady Bulova hulahopki i uputila letimian pogled na jedna od zahodskih vrata. Osjetih vibracije koje su prolazile kroz avion. Prokletstvo, zar ve? Vrata su bila tu. Brzo izioh i mahnuh Diani Gleason - Daveovoj blizanki da doe naprijed. "Pogledaj ovo", rekoh, s pogledom proetim gadljivou. Krenula je prema zahodu i stala kad je vidjela zeleni odsjaj. Smjestih joj cipelu u dupe i gurnuh kroz vrata. Savreno. Dave e imati ansu uti njezin glas prije nego to upadne. Mada mislim da e malo to raditi osim vritati kad se osvrne oko sebe. Dave proe kroz vrata, namjetajui svoj mali eir. Mora da se Diana opirala. "Zgrozi se" proaptah. "Kakva zbrka", ree i izae iz zahoda. Govorio je savrenom imitacijom Dianinog glasa, iako je promaio akcent. No, to nee biti od velike vanosti. "to je?"-- Bila je to stjuardesa iz turistikog razreda. Maknuli smo se da moe baciti pogled i Dave ju gurne unutra. Pinky brzo iskoi kroz vrata. "Kaskamo za vremenom"-- ree Pinky. "Izgubili smo 5 minuta na drugoj strani." "Pet?"- Dave - Diana skvikne. Jednako sam se osjeala. Morali smo provesti 103 putnika kroz vrata. "Da. Izgubili su kontakt nakon to si progurao moju blizanku. Toliko im je dugo trebalo da se centriraju." Navikne se na to. Iako je uvijek dosljedno, od prolosti ka budunosti, vrijeme razliito protjee za svaku stranu vrata. Jednom kad smo pokrenuli Hvatanje Hvata, kad su me prebacili u Sondergardiinu sobu, nema naina da se operacija ponovi. Ovdje, u 1979, moramo obaviti cjelokupan posao u roku od 94 minute. Na drugoj strani vrata se ne mogu odravati dulje od tri sata. "Koliko je vremena prolo od ukljuivanja alarma otkako si otila?" "Dvadeset osam minuta." Nije mirisalo na dobro. Samo za podeavanje Wimpova trebala su nam dva sata. Pod pretpostavkom da u 1979 vie nee biti vremenskog odstupanja, mogli

bismo uspjeti. Ali uvijek dolazi do odstupanja. Protrnuh pri samoj pomisli. "Nema vie vremena za igre, onda!"- rekoh. "Pinky, idi u turistiki razred i pozovi ostale dvije stjuardese. Reci im da imamo problema, neka ne dou zajedno. Zna ve." "Na rubu suza. Kuim." Odjurila je prema naprijed. Vrlo brzo pojavi se prva djevojka. Prijateljski Sun - Belt Airlines osmijeh utisnula je na lice, ali joj se utroba sigurno pjenila. O, Boe, to je to! Uhvatih ju za lakat i povukoh iza zavjese. Teko je disala. "Dobrodola u zonu sumraka."- rekoh i prislonih joj pitolj uz glavu. Zateturala je i ja ju uhvatih. Pinky i Dave pomognu mi prebaciti ju kroz vrata. "Fuj! Pokvarena stvar se gubi!" Pinky je imala pravo. Bio je to vrlo lo znak. Zeleni sjaj ipak se stabilizirao dok smo promatrali, s tko zna kolikim odstupanjem na drugoj strani. Cristabel izroni iz vrata. "Jo 33." Nije bilo smisla raspravljati o onome emu smo razmiljali: stvari su krenule nizbrdo. "Natrag u turistiku klasu,"- rekoh. "Budite dobri, smijeite se i budite primoravajue susretljivi, shvaate? "Primljeno," - ree Cristabel. Proslijedili smo i drugu stjuardesu, bez smetnje. Nije bilo vremena za bilo kakve razgovore. Za 89 minuta let 128 razletjet e se po planini, zavrili mi ili ne. Dave je otiao u pilotsku kabinu, da nam pilote skine s brige. Pinky i ja smo se trebale pobrinuti za prvu klasu, a tada pomoi Cristabeli i Lizi u turistikoj. Koristili smo uobiajenu "elite li kavu, aj ili mlijeko" podvalu, oslanjajui se na svoju brzinu i njihovu inerciju. Nagnuh se nad prva dva sjedala na lijevo. "Uivate li u letu?" Bum, bum. Pritisnuh obara dva puta uz njihove glave i maknuh ih s vidika ostatka stada. "ao, narode. Zovem se Mandy. Letite sa mnom." Bum, bum. Na pola puta do galerije nekoliko nas je ljudi znatieljno promatralo. Ali ljudi ne prave guvu dok ne znaju puno na emu su. Jedna ovca u zadnjem redu ustane i ja mu primjereno zatjerah. Sada ih se samo osam nalazilo u budnom

stanju. Odbacih osmijeh i okinuh etiri brza hica. Pinky se pobrinula za ostatak. Pourili smo kroz zavjesu, stigavi ba u pravo vrijeme. U zadnjem dijelu turistike klase nastala je prava zbrka. Oko 60% stada ve se postrojavalo prema vratima. Cristabel me znaajno pogleda i ja klimnuh. "OK, narode," prodere se. "elim da ste tiho. Smirite se i posluajte. Ti, budalo, umiri se ili u ti nabiti nogu u guzicu." okirano njenim rijeima, stado nam je dalo priliku da dobijemo na vremenu. vrsto utvreni na sjeditima, s pitoljima uperenima u unjkavu grupu ovaca, postrojili smo ih u red po duini aviona. Pitolji su dovoljni za utjerivanje straha u kos ti svima, osim onima najdrskijima. U stvari, standardni omamljiva tkiva samo je plastina ipka s dvije iane mree udaljene oko 6 ina. Ne sadri dovoljno metala da ukljui avionski alarm. A za ljude, od kamenog doba, do otprilike 2190, ne podsjea na oruje nita vie od olovke. Zato ih Opremni Odsjek frizira u plastine koljke kako bi sliili blasterima Bucka Rogersa, s dvanaest izboina, sijevajuim svjetlima i cijevima kao podrezani kljun. Teko da bi itko krenuo na neto takvo. "U velikoj smo opasnosti, a vremena je malo. Morate raditi tono ono to vam kaem i bit ete spaeni." Ne smijete im pruiti vremena za razmiljanje, ve se morate osloniti na svoj status Autoriteta. Nee moi shvatiti situaciju, bez obzira koliko mi objanjavali. "Samo trenutak, mislim da nam dugujete Advokat je roen u zraku. Donesoh brzu odluku, pritisnuh prekida za vatromet i upucah ga. Pitolj ispusti zvuk nalik leteem tanjuru koji pati od hemeroida, bijesnu i izbaci mali plameni mlaz, produlji se kao zeleni laserski prst prema njegovom elo. Srui se. Nita opasno, naravno, ali itekako impresivno. A i prokleto riskantno. Morala sam birati izmeu nastanka panike ako ih budala natjera na razmiljanje i izmeu mogue panike zbog bljeska iz pitolja. Ali kad ovjek iz 20-og stoljea pone priati o svojim "pravima" i to im se "duguje", situacija lako izbjegne kontroli. Zarazno je.

Upalilo je. Nastala je vriska, ljudi su se sakrie ispod sjedala, ali pobune nije bilo. Mogli smo ih uspavati, ali ako kanimo uspjeno izvesti operaciju, neki od njih nam trebaju pri punoj svijesti. "Ustajte. Ustajte, vi lijenine!" viknu Cristabel. "Samo je omamljen. Ali sljedei koji izae iz reda bit e ubijen. Ustanite i radite to vam se kae! Prvo djeca! Pourite, najbre to moete, prema kljunu aviona i sluajte stjuardese. Hajde, djeco, pokrenite se!" Otrah natrag u prvu klasu ispred djece, okrenuh se otvorenim zahodskim vratima i kleknuh. Djeca su se skamenila. Bilo ih je pet - neki su plakali, od ega mi se uvijek grlo stisne. Gledali su mrtvace lijevo i desno na sjedaim mjestima prvog razreda, posrui, na rubu panike. "Idemo, djeco," pozvah ih svojim specijalnim osmijehom. "Roditelji e odmah doi po vas. Obeajem, sve e biti dobro. Idemo." Troje ih je prolo. etvrta je zastala. vrsto je odluila ne proi kroz ta vrata. Rairila je ruke i noge te je nisam mogla provui. Neu udariti dijete nikada. Noktima posegne ka mom licu. Otpadne mi vlasulja, a se dohvati moje gole glave. Ubacih ju. Broj pet sjedio je u prolazu, igrajui se pekulama. Imao je najvie sedam godina. Otrah natrag i pokupih ga, zagrlih ga i poljubih i odbacih kroz vrata. Boe, trebala sam odmora, ali trebali su me u turistikom razredu. "Ti, ti, ti, i ti. OK, ti takoer. Pomozi mu, hoe li? Pinky je znala prepoznati upotrebljive ljude od neupotrebljivih. Zbili smo ih u gomilu i tjerali prema naprijed, i pregrupirali se du lijeve strane kako bi nadgledali pomagae. Nije nam dugo trebalo da ih uposlimo. Nosili su omlitavjela tijela najveom moguom brzinom. Cristabel i ja bili smo u turistikom, s onima sprijeda. Adrenalin je naputao moje tijelo; elja za akcijom me napusti i poeh se osjeati vrlo umornom. U tom trenutku uhvati me neizbjean osjeaj simpatije prema sirotim glupim ovcama. Naravno, bolje im je ovako; umrli bi da ih ne odvedemo iz aviona. Ali kad vide drugu stranu, bit e im teko povjerovati takvim uvjeravanjima. Oni koji su proli prvi vraali su se po drugu turu, zapanjeni onim to su upravo vidjeli: tuceta ljudi stavljenih u pregradu koja je ve trebala biti puna, a bila je prazna. Jedan student izgledao je kao da ga je netko udario u trbuh.

Zaustavio se pored mene molei oima. "Gledajte, elim vam pomoi, samo... to se dogaa? Je li to neki novi nain spaavanja? Mislim, hoemo li se sruiti..." Aktivirah pitolj i pritisnuh mu ga uz obraze. Zasoptao je i pao. "Zaepi prokletu gubicu i mii se, ili u te upucati." Proi e nekoliko sati prije nego mu vilica bude sposobna postavljati jo glupih pitanja. Zavrili smo s turistikim razredom i poli prema naprijed. Nekoliko se radnika do tada prilino iscrpilo. Miii kao u konja, a jedva se uspinju stubama. Pustili smo neke od njih kroz vrata, ukljuujui i suprunike stare najmanje pedeset godina. Isuse. Pedeset! Ostali smo sa skupinom od etiri mukarca i dviju ena koji su se doimali jakima i radili gotovo dok se nisu sruili od umora. No uspjeli smo prevesti sve u samo dvadeset pet minuta. Portapak se pojavi kad smo skidali odjeu. Cristabel pokuca na vrata pilotske kabine. Dave izie. Ve je bio gol. Lo znak. "Morao sam ih uutkati," ree. "Kapetan je jednostavno morao obii avion. Sve sam pokuao. Bezuspjeno." Ponekad to mora uiniti. Avionom je sada upravljao autopilot, kao to je to uobiajeno. Ali ako netko od nas napravi neku tetu na avionu i promijeni slijed dogaaja na bilo koji nain, to bi bio kraj. Sav trud bio bi uzalud. Nikada se vie ne bi moglo pristupiti letu 128. Ne znam nita o Teoriji vremena, ali poznajem praksu. Obavljati operacije u prolosti moemo samo na mjestima gdje ne moe doi do razlike u dogaajima. Moramo sakriti sve nae tragove. Postoji mala fleksibilnost; jednom je Hvata zaboravio svoj pitolj koji se sruio zajedno s avionom. Nitko ga nije naao, a ako i je nisu imali blage veze o njemu, pa smo bili OK. Let 128 predstavljao je mehaniku greku. To je najbolje; to znai da ne moramo kriti razvoj situacije od pilota. Moemo ga uutkati i sami letjeti, jer nita ne bi mogao uiniti da spasi putnike. Avionska nesrea uslijed greke pilota neiskoristiva je za Hvataa. Najvie radimo na velikim visinama s podmetnutim bombama i grekama u konstrukciji. Ako postoji samo jedan preivjeli, ne smijemo se mijeati. Ne bi se uklapalo u strukturu prostor vremena, koja je nepromjenjiva, (iako se moe malice razvui). Svi bismo nestali i ponovo se pojavili u sobi iz koje smo krenuli. Boljela me je glava. Portapak mi je hitno bio potreban.

"Tko ima najvie radnih sati na 707?" Pinky je imala pa ju poslah u kabinu zajedno s Daveom, koji je imitirao pilotov glas prilikom kontrole zranog prometa. Poeljno je imati uvjerljiv snimak za crnu kutiju. Iz portapaka su uzeli dvije dugake cijevi, dok smo se mi ostali zbili oko njih. Stajali smo, svaki od nas puio je hrpu cigareta, elei ih popuiti do kraja, a nadajui se da nee biti vremena za to. Vrata su nestala odmah nakon to smo poslali nau odjeu i posadu kroz njih. Nismo se dugo brinuli. Ima jo nekih dobrih stvari kod Hvatanja, ali se ni jedna ne da usporediti s portapakom. Transfuzija za budnost nije nita drugo doli krv obogaena kisikom i eerom. Ono to smo sada dobivali jest luda mjeavina koncentriranog adrenalina, zasienog s hemoglobinom, methedrinom, bijelim sijevanjem, TNT-om i, Kickapoo - sokom zadovoljstva. Bilo je kao vatromet u srcu, koji je draio kao kameni u cipeli. "Rastu mi dlake na prsima," ozbiljno ree Cristabel. Svi se zahihotae. "Bi li mi netko htio dodati moje one jabuice?" "Plave ili crvene?" "Mislim da mi je guzica upravo otpala." Bile su to stare fore, ali svejedno smo urlikali. Bili smo jaki, jaki, i u jednom zlatnom trenutku sve su brige nestale. Sve je bilo veselo. Mogla bih trepavicama razderati metalnu plou. Ta te mjeavina stvarno podigne. Kad se vrata nisu pojavila i nisu pojavila i slatki isuse jo uvijek nisu pojavila, svi smo se poeli trijezniti. Ova ptiica nee jo dugo letjeti. Tad su se ipak pojavila i me se okrenusmo se. Prvi je Wimp proao, obuen u odjeu uzetu od putnika kojega je trebao zamijeniti. "Dva sata, trideset-pet minuta od alarma," odbroja Cristabel. "Isuse." Postupak je otupljujue rutiniran. Grabi radnu opremu oko Wimpovih ramena i nosi ih kroz prolaze sjedala, dok ne nae broj sjedala naslikan na Wimpovom elu. Boja e nakon tri minute nestati. Posjedne ga, razdere, otvori radnu opremu, i gurne ju kroz vrata, dok grabi sljedeeg. Sigurno je da su oni s druge strane dobro obavili svoj posao: sreivanja zubi, otisci prstiju, odgovarajua mjere u teini, visini i boji kose. Najvie od svega toga nije bilo

vano, pogotovo na letu 128. Avion je potpuno izgorio. Ostat e samo spreni komadii. No, ne smijemo riskirati. lanovi spasilake slube prilino su pedantni s tim sitnim dijelovima koje pronau; najvaniji je rad na zubima i otiscima prstiju. Mrzim Wimpove. Stvarno ih mrzim. Svaki put kad uhvatim opremu jednog od njih, a ako je to dijete, pitam se je li to Alice. Jesi li ti moje dijete, ti biljko, ti idiote, ti ljigavi crve? Hvataima sam se pridruila odmah nakon to su mozgovni paraziti pojeli ivot iz glave moje bebe. Nisam mogla podnijeti razmiljati o njoj kao o zadnjoj generaciji, da e posljednji ljudi bez iega u svojim glavama, medicinski mrtvima, po standardima koji su prevladavali ak i u 1979, s kompjuterima koji pokreu miie, odravajui ih na ivotu. Raste, ulazi u pubertet, jo uvijek plodna jedna od tisuu uri da ostane trudna na prvom spoju. Tada sazna da su ti majka ili otac umrli od kronine bolesti direktno vezane za gene i da niti jedno od tvoje djece nee biti imuno. Znam to je paraleproza; noni prsti su mi istrunuli jo dok sam odrastala. Ali ovo je bilo previe. A to da radim? Samo jedan od deset Wimpova posjeduje prilagoeno lice. Trebalo je mnogo vremena i vjetine za izgradnju novog lica koje e moda biti izloeno autopsiji. Ostatak je osakaen. Imamo ih na milijune; nije teko nai dobrog tjelesnog dvojnika. Najvei dio njih nastavit e disati, preglupi da prestanu, dok se ne srue zajedno s avionom. Avion se snano zatrese. Bacih pogled na sat. Pet minuta do udara. Dovol jno vremena. Otpremala sam svog zadnjeg Wimpa. ula sam Davea kako luaki zove kontrolu leta. Bomba proe kroz vrata. Porinuh ju u pilotsku kabinu. Pinky pritisne senzor za oslobaanje pritiska bombe i istri van. Dave ju je slijedio. Liza je ve prola. Zgrabim mlitave lutke u odjei stjuardesa i ih bacim na pod. Motor je otpao i jedan njegov dio projuri kroz kabinu. Poeli smo se dekomprimirati. Bomba raznese dio pilotske kabine (nadamo se da e spasilaka ekipa zakljuiti da je bomba prola kroz kabinu i pobila posadu: nije vie bilo poruka pilota automatskom snimatelju leta).Bomba me je bacila na lijevu stranu, prema rupi, ali sam se vrsto uhvatila za sjedalo. Cristabel nije imala tu sreu. Udar je odbaci unatrag. Polako smo se poeli uspinjati, gubei brzinu. Odjednom je prolaz u kojemu je leala Cristabel izgledao kao uzvisina. Cristabel je krvarila u potocima. Pogledah unatrag; svi su otili. Tri ruiasto odjevena Wimpa leala su na podu.

Uslijed gubitka brzine, avion poe ponirati nosom prema dolje, a moje noge napuste pod. "Hajde, Bel!" vrisnem. Vrata su bila udaljena od mene samo tri stope, ali ja poeh puzati ka mjestu gdje je Cristabel plutala. Avion se zatrese i ona udari o pod. Nevjerojatno, no inilo se da se od udarca osvijestila. Zamahne pr ema meni, dovoljno da je uhvatim za ruku dok se pod dizao da nas ponovno udari. Dok je avion umirao u smrtnoj agoniji, uspjeli smo otpuzati do zahodskih vrata. Naih vrata vie nije bilo. Nema se to rei. Ulazimo unutra. Dovoljno je teko odravati prolaz u mjestu u avionu koji se kree u pravoj liniji, kad ptica poludi i pone se raspadati ne moe se nai ni usporedbe. Tako mi bar kau. Zagrlim Cristabel pridravajui joj okrvavljenu glavu. Bila je oamuena, ali se uspjela osmjehnuti i slegnuti ramenima. Uzima ono to ti se prua. Pourila sam u zahod i obje se spustismo nas na pod. Kao na treningu: nazad na pregrade, Cristabel izmeu mojih nogu, lea okrenutih prema izlazu. Oduprli smo se o suprotni zid. vrsto je zagrlih i plakah na njeno rame. I pojavila su se. Zeleni odsjaj lijevo od mene. Bacih se prema njima, vukui Cristabel. Sagnuh se kad su iz vrata naglavce baena dva Wimpa. Uhvate nas ruke i povuku na drugu stranu. Izgrebla sam dobrih pet metara avionskog poda. Mogla sam izgubiti nogu u 1979, a nisam imala rezervnu. Sjela sam gledajui kako odnose Cristabel u bolnicu. Potapah joj ruku dok su je odnosili na nosilima, ali onesvijestila se. Ne bih imala nita protiv onesvijestiti se i sama. Neko vrijeme ne moete vjerovati da se to stvarno dogodilo. Ponekad se i ne dogodi. Doem kui i otkrijem da su sve ovce uredno nestale iz Receptora. Kontinuum ne eli tolerirati promjene i paradokse koje smo stavili u nj. Ljudi za koje smo se mukotrpno pripremali da ih spasimo, rasuti su po cijelom brdu, poput paradajza, negdje u Carolini i sve to nam ostaje jesu gomila unitenih Wimpova i iscrpljeni Hvatai. Ali ne i ovaj put. Mogu vidjeti ovce kako mile po Receptoru, goli i zadivljeni. I tek postajui stvarno uplaeni. Elfreda me takne u prolazu. Klimnula je, to je na njezinom ogranienom repertoaru mimike bila oznaka za dobro obavljen posao. Slegnuh ramenima pitajui se je li mi to uope vano, ali mi je viak adrenalina jo uvijek kolao venama. Iscerih se i klimnuh.

Gene je stajao kod Receptora. Otioh do njega. Zagrlih ga. Osjetih bujanje sokova u sebi. Prokletstvo, hajdemo potratiti malo vremena i dobro se zabaviti. Netko je lupao na sterilni zid stakla Receptora. Vikala je, isputajui ljutite rijei na nas. Zato? to ste nam to uinili? Mary Sondergard. Preklinjala je svoju elavu, jednonogu blizanku da joj objasni. I ona misli da ima problema. Boe, kako je lijepa. Mrzila sam ju iz dna due. Gene me povue od zida. Ruke su me boljele. Slomila sam sve svoje umjetne nokte, bez grebanja ak i stakla. Ona je sjedila na podu i jecala. Na vanjskom zvuniku zauh glas informatora. "...Centauri Tri je gostoljubiv, s klimom nalik zemaljskoj. Mislim na vau Zemlju, ne ono to je postala. Poslije ete vidjeti vie o tome. Putovanje traje pet godina, mjereno u brodskom vremenu. Kako se budemo pribliavali odreditu, ovlastit emo vas za posjedovanje jednog konja, pluga, tri sjekire, dvije stotine kila itnog sjemena..." Naslonih se na Geneovo rame. Ovog trenutka, na njihovoj najnioj grani, oni su puno bolji od nas. Ja imam jo moda deset godina, pola od toga kao biljka. Oni su naa najvea, najsvjetlija nada. Sve zavisi od njih. "...Da nitko nee biti prisiljen putovati. elimo vam ponovo istaknuti, i to ne po zadnji put, da bi svi vi bili mrtvi bez nae intervenci je. Ima stvari koje trebate znati. Ne moete udisati na zrak. Ako ostanete na zemlji nikada neete moi napustiti ovu zgradu. Mi nismo kao vi mi smo rezultat genetskog razluivanja, procesa mutacije. Mi smo preivjeli, ali su se nai neprijatelji razvili usporedo sa nama. Oni pobjeuju. Ali vi ste imuni na bolesti koje nas napadaju..." Iskesila sam se i okrenula. "...Druge strane, ako emigrirate bit e vam dana prilika u novom ivotu. Nee biti lako, ali kao Amerikanci trebate biti ponosni na vae pionirsko nasljee. Vai preci su preivjeli, a i vi ete. To moe biti vrijedno iskustvo i ja vam savjetujem..." Gene i ja pogledasmo se i poesmo se smijati. Sluaj ovo, narode pet posto vas preivjet e ivani slom u sljedeih nekoliko dana, i nikad nee oti i. Od prilike isti broj poinit e samoubojstvo, ovdje i na putovanju. Kad doete tamo ezdeset do sedamdeset posto umrijet e u prvim trima godinama. Umirat ete pri porodu, pojest e vas ivotinje, pokopat ete dvoje od troje vaih beba,

polako izgladnjivati kada kie ne dou. Ako poivite, slomit ete lea vukui plug, od jutra do mraka. Nova Zemlja je Raj, narode! Boe, kako sam eljela da mogu poi s njima.

Connie Willis

NONE VATRE
Povijest slavi pobjedu nad vremenom, kojeg pored toga nita do vjenosti pobijedilo nije. - Sir Walter Raleigh

Rujan, 20. - Naravno, prvo sam potraio kamen straara nonih vatri. No, tamo ga jo nije bilo. Nije bio posveen sve do 1951. godine, uz popratni govor Uzvienog veleasnog dekana Waltera Matthewsa, a sada je tek 1940. godina. Znao sam da ga nee biti. Ba sam ga juer otiao vidjeti, ponesen idejom da bi mi pogled na mjesto zloina mogao pomoi. No, nije. Jedino to bi mi pomoglo bio bi teaj preivljavanja u Londonu tijekom Blitza, te malo vie vremena. Nisam mogao dobiti ni jedno, ni drugo. "Putovanje vremenom nije poput putovanja podzemnom eljeznicom, gospodine Bartholomew", rekao mi je tovani Dunworthy, mirkajui kroz svoje antikne naoale. "Ili ete se javiti dvadesetog ili, uope, nikud ne idete." "Ali ja nisam spreman", uzvratio sam. "Shvatite, trebalo mi je etiri godine da se pripremim za putovanje sa sv. Pavlom. Sa sv. Pavlom, a ne u sv. Pavla. Ne moete od mene oekivati da se za dva dana pripremim za London u kojem je u tijeku Blitz." "Da", rekao je Dunworthy. "Mi to oekujemo." Kraj razgovora. "Dva dana", urlao sam pred mojom cimericom Kivrin. "Sve samo zato to je neko raunalo napravilo gramatiku greku zamijenivi prepozicije. tovani Dunworthy nije bio ni najmanje iznenaen kad sam mu to rekao. 'Putovanje vremenom nije poput putovanja podzemnom eljeznicom, mladiu', rekao mi je. 'Predlaem da se ponete spremati - kreete preksutra.' Taj ovjek je potpuno nesposoban." "Ne", rekla je ona. "Nije. On je najbolji ovdje. On je napisao knjigu o katedrali sv. Pavla. Moda bi trebao sluati to ti govori." Oekivao sam da e Kivrin biti barem malo suosjeajnija. Bila je gotovo histerina kad su joj vjebu iz Engleske petnaestog stoljea promijenili za etrnaesto stoljee, a sad ovako. ak i kad se uzmu u obzir sve zarazne bolesti njena vjeba ne prelazi peticu. No, Blitz je osmica, a sama katedrala bi mogla, uz malo sree, biti desetka2. "Smatra li da trebam ponovo otii kod Dunworthyja?" upitao sam je. "Da."

2 Nain na koji povjesniari, na osnovu stope smrtnosti, odreuju rizinost pojedinog dogaaja ili vremenskog perioda.

"I to onda? Imam samo dva dana. Ne znam nita o novcu, jeziku, povijesti. Ba nita." "Dobar je on ovjek", ree Kivrin. "Mislim da je bolje da ga saslua dok jo moe." Dobra stara Kivrin. Uvijek puna razumijevanja. Taj dobri ovjek je bio odgovoran to sam se nalazio unutar zapadnih vrata, poduprijetih kako bi ostala otvorena, srameljiv poput seljaia koji sam, toboe, trebao biti, traei kamen kojeg nije bilo. Zaslugom tog dobrog ovjeka bio sam u potpunosti nepripremljen za vjebu u onoj mjeri koliko mu je to bilo mogue uiniti. Vidio sam svega nekoliko stopa u unutranjost crkve. Mogao sam nazreti svijeu kako slabo svjetluca u daljini, te nejasno bjeliasto kretanje koje mi se pribliavalo - crkvenjak ili moda sam Uzvieni veleasni dekan. Izvadio sam pismo svoga strica, inovnika u Walesu, koje mi je trebalo omoguiti pristup Dekanu. Potapao sam se po depu kako bih provjerio nisam li sluajno izgubio mikrofilm OER-a, "Oxfordskog engleskog rjenika, reviziranog i s povijesnim dodacima", kojeg sam prokrijumario od Bodleiana. Nisam ga mogao izvaditi tijekom razgovora, ali uz malo sree mogao bih se nekako u prvom susretu osloniti na smisao razgovora, a poslije pogledati rijei ije znaenje nisam shvatio. "Jesi li ti iz przoija?" upitao me je. Nije bio mnogo stariji od mene, za glavu nii i znatno mraviji. Gotovo asketskog izgleda. Podsjetio me je na Kivrin. Nije bio obuen u bijelo, ve je imao neto bijelo prikvaeno na grudima. U nekim drugim prilikama pomislio bih da se radi o jastuku. U nekim drugim okolnostima razumio bih rijei koje su mi upuene, no sada nije bilo vremena zaboraviti latinske i idovske zakone, te nauiti londonski argon i postupke u sluaju zrane opasnosti. Samo dva dana, a tovani Dunworthy je elio priati o svetim obvezama povjesniara umjesto da mi objasni to je przoija. "Jesi li?" zahtijevao je odgovor. Razmiljao sam da li da, naposljetku, ipak izvadim OER budui da je Wales bio strana zemlja, no nisam bio siguran jesu li 1940. postojali mikrofilmovi. Przoija. To bi moglo biti bilo to, ak i nadimak za nonu protupoarnu strau, a u tom bi sluaju nagon da zanijeem bio neopravdan. "Ne", rekao sam. Naglo se zaletio naprijed zaobilazei me, te se zagleda kroz otvorena vrata.

"Prokletstvo", ree vraajui se prema meni. "Pa gdje su onda? Gomila lijenih filistarskih slatkica!" I toliko o oslanjanju na smisao razgovora. Pogledao me je izbliza, sumnjiavo, kao da smatra da se ja samo pretvaram da nisam iz przoija. "Crkva je zatvorena", konano je prozborio. Podignuvi omotnicu rekao sam, "Zovem se Bartholomew. Je li Dekan Matthews unutra?" Zastao je na trenutak i pogledao prema vratima kao da i dalje iekuje te lijene filistarske slatkice nakanjujui se napasti ih bijelim svenjem im se pojave. No, ve slijedee sekunde se okrenuo prema meni i rekao kao da vodi turistiku grupu, "Ovim putem, molim", te pohitao u mranu unutranjost. Vodio me na desno prema junoj bonoj lai. Zahvaljivao sam Bogu to sam zapamtio tlocrt, inae bi mi taj trenutak kretanja prema potpunoj tami, u koju me je vodio bulaznei crkvenjak, cijela ta bizarna metafora situacije u kojoj sam se zadesio bila dovoljna da me potjera ka zapadnom ulazu i natrag u St. John's Wood. Pomagalo je to sam znao gdje sam. Prolazili smo pokraj broja dv adeset i est: Huntova slika "Svjetlost svijeta" - Isus sa svojom svjetiljkom - no, bilo je premrano da bi se ita vidjelo. I sami smo trebali koristiti svjetiljku. Naglo se zaustavio i dalje bulaznei. "Nismo traili prokletu kraljevsku postelju, samo nekoliko poljskih leaja. ak je i Nelson smjeten bolje od nas on bar ima osiguran jastuk." Zamahnuo je bijelim svenjem kao bakljom u tmini. Ipak je bio jastuk. "Traili smo ih prije nekoliko dana, a jo smo tu spavamo na krvareim generalima, junacima bitke na Trafalgaru jer se te slatkice ele zabavljati s Tommyjima na Victoria trgu, a s nama dovraga!" inilo se da ni ne oekuje da odgovorim na njegove izljeve, to je bilo dobro, jer sam shvatio moda jednu od tri kljune rijei. Zatoptao je udaljuju i se od svjetlosti neugledne oltarske svijee, te se ponovo zaustavio u crnoj duplji. Broj dvadeset i pet: stepenice ka Galeriji apata, kupoli, te knjinici (koja nije bila otvorena za javnost). Zatim gore uz stepenice, pa opet du hodnika gdje, zaustavljajui se pred srednjovjekovnim vratima, zakuca. "Ja ih moram priekati", ree. "Ako ne budem tamo one e ih vjerojatno odnijeti preko u opatiju. Reci Dekanu da ih ponovo nazove, hoe li?" i tako je otiao niz stepenice i dalje drei jastuk ispred sebe poput tita. On je pokucao, no vrata su bila od barem tridesetak centimetara debele hrastovine, te je bilo oito da Uzvieni veleasni dekan nije nita uo.

Namjeravao sam ponovo zakucati. Pa da, i ovjek koji je drao vrak igle trebao ga je pustiti. No, ak i kad zna da e sve biti gotovo u tren oka i da nita nee osjetiti teko je rei, "Sad!", te sam i dalje stajao pred vratima proklinjui povijesni odsjek, tovanog Dunworthyja i raunalo koje je napravilo pogreku, te me dovelo ovamo do ovih tamnih vrata s pismom izmiljenog strica kojem nisam vjerovao nita vie no to sam vjerovao ostalima. ak me je i stari pouzdani Bodleian iznevjerio. U mojoj se sobi, udaljenoj cijelo jedno stoljee, sada vjerojatno nalazi glavni terminal i gomila istraivake grae koju sam sakupio na Balliolu. I Kivrin, koja je upravo zavrila svoje vjebe, te je trebala biti prepuna savjeta, etala je uok olo u potpunoj tiini poput kakvog sveca dok sam je ja molio za pomo. "Jesi li otiao Dunworthyju?" upitala me je. "Jesam. Stvarno eli znati kakvu mi je neprocjenjivo vanu uputu dao? utljivost i poniznost su svete obveze povjesniara. Dodao je kako e mi se katedrala sv. Pavla dopasti. Dubokoumnosti mojeg uitelja. Naalost, ono to sam stvarno trebao saznati bila su vremena i mjesta bombardiranja kako koja bomba ne bi pala na mene." Skoio sam s kreveta. "Ima kakav prijedlog?" "Koliko si dobar u oivljavanju sjeanja?" upitala me. Sjeo sam. "Prilino dobar. Misli da bih se trebao asimilirati?" "Za to sad nema vremena", odvrati Kivrin. "Trebao bi se usredotoiti na dugotrajno sjeanje." "Misli na endorfin?" upitao sam. Najvei problem pri koritenju droga za ubrzano pamenje koje pohranjuju informacije u dugotrajno sjeanje, je da se te informacije nikad, ak ni mikro sekundu, ne nalaze u tvom kratkotrajnom sjeanju. To oteava njihovo oivljavanje u svijest, a uzrokuje i razdraljivost. Naime, stvara uznemirujui osjeaj ve vienog - da odjednom zna neto za to si siguran da nikad prije nisi uo ili vidio. Glavni problem, ipak, nije taj jezoviti osjeaj ve sam nain oivljavanja sjeanja. Nitko ne moe s tonou objasniti kako mozak dolazi do po hranjenih informacija ali se zasigurno koristi kratkotrajnim sjeanjem. Ta jezgrovita, ponekad mikroskopska, vremenska informacija potroena za kratkotrajno sjeanje se oigledno koristi za jo neto osim osjeaja da ti je neto na vrh jezika, a ne moe se tono sjetiti o emu se radi. Taj cjelokupni sloeni proces

pohranjivanja i razvrstavanja oivljenog sjeanja se oigledno odvija u kratkotrajnom sjeanju; bez njega i bez droga koje ih tamo pohranjuju, te umjetnih stimulansa bilo bi nemogue oivjeti in formaciju. Koristio sam endorfin pri pripremanju ispita i nikad nisam imao problema s oivljavanjem sjeanja, te se inilo da je to u onom kratkom vremenu koje mi je preostalo jedini nain pohranjivanja svih potrebnih informacija, ali to je takoer znailo da nikada neu znati ono to e mi zatrebati, ak ni toliko dugo da bih to uope i zaboravio. Ako i kada uspijem oiviti sjeanja - onda u znati. Do tada sam bio neznalica - kao da nisam imao sve te informacije pohranjene u nekom zabitom kutku mozga. "Moe oivjeti sjeanja bez pomonih stimulansa, zar ne?" ree Kivrin gledajui me sumnjiavo. "ini mi se da u morati." "Pod stresom? Bez sna? Pri niskom tjelesnom nivou endorfina?" Koja je zapravo bila tema njenih vjebi? Nikad o tome nije rekla ni rijei , a studentima nije dozvoljeno zapitkivati. Faktori stresa u srednjem vijeku? Mislio sam da su ih svi prespavali. "Nadam se", odgovorio sam. "Svejedno elim pokuati ako ti smatra da e mi pomoi." Pogledala me s muenikim izrazom lica i rekla, "Nita nee pomoi." Hvala ti sv. Kivrin od Balliola. Ipak sam pokuao. Sve je bilo bolje od sjedenja u Dunworthyjevoj sobi dok on mirka gledajui me kroz svoja povijesno precizna stakla i pria kako u zavoljeti katedralu sv. Pavla. Kada Bodleian nije ispunio moje zahtjeve, preopteretio sam svoje akreditive i kupio kod Blackwella. Vrpce o Drugom svjetskom ratu, keltska literatura, povijest masovnih tranzicija, turistike vodie, sve ega sam se mogao sjetiti. Zatim sam posudio rekorder za ubrzano snimanje i sve to snimio. Kada sam zavrio, obuzela me takva panika da ne znam nita vie nego to sam znao na poetku. Tada sam krenuo podzemnom do Londona i pojurio ka Ludgate Hillu da vidim hoe li kamen straara nonih vatri pobuditi kakva sjeanja. Nije. "Nivo endorfina ti se jo nije vratio u normalu", uvjeravao sam se nastojei se opustiti. No s vjebama koje su se prijetei nadvijale nada mnom to je bilo nemogue. To su pravi metci, mome. To to si ti student povijesti koji samo

radi svoju vjebu ne znai da te oni ne mogu usmrtiti. Cijelim putem kui podzemnom itao sam povijesne knjige i tako sve dok me jutros Dunworthyjeve ulizice nisu odvele u St. John's Wood. Stiskao sam mikrofilm OER-a u stranjem depu i inilo mi se da mogu preivjeti jedino ako se oslonim na priroenu okretnost i nadajui se da u se tamo u 1940. uspjeti doepati kakvog stimulansa za izazivanje sjeanja. Smatrao sam da bih se prvog dana mogao izvui bez nezgode; a gle me sad, ovdje sam, osupnut pred rijeima kojima mi se obratio. Ali ne ba u potpunosti, iako mi je Kivrin savjetovala da nita ne pohranjujem u kratkotrajnom sjeanju, memorizirao sam engleski novac, plan podzemne eljeznice i plan mog Oxforda. I gle do kud me to dovelo. Zasigurno u moi izai na kraj i s Dekanom. Ba kada sam smogao dovoljno hrabrosti da ponovo zakucam, on je otvorio vrata, i kao s iglom, zbilja je bilo brzo i bezbolno. Uruio sam mu pismo, pruio mi je ruku i rekao neto kao, "Drago mi je to imamo jo jednog ovjeka, Bartholomew." Djelovao je napeto i ispaeno kao da bi se mogao sruiti ako mu kaem da je Blitz upravo zapoeo. Znam, znam; jezik za zube. Posveena utnja, itd. Ree: "Rei emo Langbyju da te sprovede unaokolo, moe?" Pretpostavio sam da govori o mom crkvenjaku s jastukom i bio sam u pravu. Sreli smo ga u podnoju stepenica, malo uspuhanog ali ushienog. "Dole su s leajevima", ree dekanu Matthewsu. "ovjek bi jo pomislio da nam rade uslugu. Sve one visoke potpetice i prenemaganja. 'Zbog tebe smo propustili aj, ljubavi', rekla mi je jedna. 'Da, pa ta je u tome loe', odgovorio sam. 'Tebi bi dobro dolo da izgubi nekih deset, petnaest kila."' ak je i Dekan Matthews izgledao kao da ni sam nije u potpunosti shvatio o emu ovaj pria. Pa upita, "Jesi li ih smjestio u kriptu?" a zatim nas i form alno upozna. "Gospodin Bartholomew je upravo stigao iz Walesa", ree. "Doao se pridruiti naim dobrovoljcima." Dobrovoljcima, a ne nonoj protupoarnoj strai. Langby me je proveo unaokolo, ukazujui na neke od zanimljivosti u toj opoj tmini, a zatim me je odvukao u kriptu pogledati deset sklopivih poljskih leaja postavljenih meu grobovima i uz Nelsonov sarkofag od crnog mramora. Rekao mi je da ne moram deurati prve noi i predloio da odem lei, jer je san najvea vrijednost tijekom zranih uzbuna. Vjerovao sam da je tako. Privijao je taj smijeni jastuk na prsa kao da mu je dragana.

"uju li se sirene ovdje dolje?" upitao sam pitajui se zaranja li on tada glavu u njega. Pogledao je prema niskom kamenom stropu. "Neki da, neki ne. Brinton mora imati svog Horlicha, Bence-Jones se ne bi probudio ak i da se krov urui na njega. Ja moram imati jastuk. Najvanije je odspavati svojih osam sati, bez obzira na sve. Ne uini li tako pretvori se u hodajueg mrtvaca. I tada nastrada." S tom veselom opaskom otiao je rasporediti strau za noanju smjenu, ostavljajui svoj jastuk na jednom od leaja i obvezujui me da pazim da ga nitko ne dira. I tako sam ja sjeo ekajui svoju prvu zranu uzbunu, nastojei sabrati utiske prije no to se pretvorim u hodajueg ili mirujueg mrtvaca. Uzeo sam ukradeni OER kako bih deifrirao malog Langbyja. Osrednje uspjean pokuaj. Slatkica je ili kola ili drolja (pretpostavio sam ovo drugo, mada sam pogrijeio u vezi jastuka). Filistarski se pogrdno odnosi na pripadnike srednje klase sa svim njihovim manama. Tommy je engleski vojnik. Przoija nisam nikako uspio pronai, te sam skoro odustao kad najednom iz dugotrajnog sjeanja ispliva neto o upotrebi akronima i skraenica tijekom rata (Bog te blagoslovio sv. Kivrin), te sam shvatio da je to, zasigurno, kratica. PZO. Protuzrana obrana. Naravno. Od kuda bi inae nabavili sve one zakrvavljene leajeve? Rujan, 21. - Nakon to sam prebrodio prvi ok samog dolaska, shvatio sam da su mi na povijesnom odsjeku zaboravili rei to od mene oekuju tijekom slijedea tri mjeseca trajanja ove vjebe. Tutnuli su mi strievo pismo i novanicu od deset funti, te me poslali natrag u prolost. Onih deset funti (od kojih sam veinu ve potroio na kartu za vlak i podzemnu) trebalo mi je trajati sve do kraja prosinca kako bih se mogao, kada doe poziv teko bolesnog strica da ga njegujem, vratiti u St. John's Wood gdje e me ekati prijevoz kui. Do tada u ivjeti ovdje u kripti zajedno s Nelsonom, iji je lijes, po Langbyju, ispunjen alkoholom. Razmiljao sam - budemo li direktno pogoeni, on e izgorjeti poput baklje ili jednostavno iscuriti u sluzavoj bujici na pod kripte. Obroci se spravljaju na plinskom kuhalu, na kojem se kuha neukusni aj i neopisive suene ribe. Kako bih se oduio za svu tu rasko koju mi pruaju ja sam stajao na krovovima sv. Pavla i gasio zapaljive bombe. Takoer sam morao ispuniti cilj ove vjebe, koji god on bio. No, trenutno mi

je jedini cilj, oko kojeg sam se zbilja trudio, ostati iv dok ne doe striev poziv nakon kojeg odlazim kui. Ubijao sam dosadu ekajui da Langby ulovi malo vremena i "pokae mi uad". Oistio sam tavu u kojoj su spremali smrdljive ribice, poslagao drvene stolice na rasklapanje uz oltarni zid kripte (poloio sam ih jer ako ih se prisloni uza zid znaju tijekom noi padati poput bombi), te sam konano pokuao zaspati. Oigledno nisam bio jedan od onih sretnika koji mogu spavati tijekom zranih uzbuna. Vei dio noi proveo sam razmiljajui koliki je stupanj rizinosti sv. Pavla. Sama vjeba je najmanje estica. Prole noi sam bio uvjeren da je desetka, te sam smatrao da sam se mirne due mogao prijaviti i za Denver. Najinteresantnije od svega je to sam vidio maku. Zadi vljen sam; pokuavam biti ravnoduan jer izgleda da je ona ovdje uobiajena pojava. Rujan, 22. - Jo sam u kripti. Langby naie s vremena na vrijeme psujui razne dravne slube (sve su u kraticama) i obeavajui kako e me uskoro povesti na krov. U meuvremenu mi je ponestalo zanimacije te sam se pokuavao nauiti koristiti malom runom pumpom za gaenje poara. Kivrin je bila pretjerano zabrinuta o mojim mogunostima oivljavanja sjeanja. Do sada nisam imao nikakvih problema. ak suprotno. Prisjetio sam se kako se gase poari - cijelog prirunika sa slikama, ukljuujui i instrukcije kako koristiti pumpu. Ako netko potpali lorda Nelsona, ja u postati junak gasei ga. Uzbudljiva no. Sirene su se ubrzo oglasile i neke dvorkinje koje su istile kancelarije u Cityju sklonile su se zajedno s nama u kriptu. Jedna me je od njih probudila iz sna zavijajui poput sirene. Izgleda da je vidjela mia. Da bismo je uvjerili kako ga vie nema morali smo gumenom izmom udarati po grobovima i ispod leaja. Izgleda da mi je povijesni odsjek ipak dao zadatak: ubiti mia. Rujan, 24. - Langby me poveo u obilazak. U koru sam ponovo morao uiti rukovati pumpom, a dodijeljene su mi gumene izme i limeni ljem. Langby je rekao kako nam je zapovjednik Allen nabavio azbestna vatrogasna odijela, ali jo nisu stigla pa se moram zadovoljiti svojim vunenim kaputom i alom jer je na krovu izrazito hladno ak i u rujnu. Steglo je kao da je studeni, a bez sunca

je izgledalo tmurno i sumorno. Popeli smo se do kupole i na krov koji je trebao biti ravan, ali je ipak prekriven zvonicima, tornjiima, olucima i kipiima, koji su oblikovani samo zato da bi to bolje uklijetili i drali bombe van naeg dometa. Nauio sam kako da zapretem bombu pijeskom prije nego to progori krov i zapali cijelu crkvu. Pokazao mi je konopce poloene na hrpu u podnoju kupole spremne ako bi netko trebao ii gore na jedan od zapadnih tornjeva ili na sam vrh kupole. Zatim smo se vratili dolje prema Galeriji apata. Langby je i dalje cijelim putem neto komentirao, ponekad dajui praktine savjete, ponekad priajui o povijesti crkve. Prije to smo se uspeli do Galerije odvukao me na stranu do junih vrata kako bi mi ispriao da je ba tu stajao Christopher Wren pred zgaritem starog sv. Pavla kad je zamolio radnika da mu donese kamen s groblja da oznai kamen temeljac. Na kamenu je bilo zapisano na latinskom, 'Ponovo u se uzdii'. Wren je bio toliko impresioniran ironijom tih rijei da ih je dao urezati na glavna vrata. Langby je izgledao tako samodopadno kao da je ispriao neto to ne zna svaki bruco s povijesnog odsjeka. Ali vjerojatno da nisam bio pod utjecajem kamena straara nonih vatri, smatrao bih ovu priu zanimljivom. Langby je pourio uz stepenice na uski balkon koji je okruivao Galeriju apata. Ve ju je gotovo obiao do pola kad je poeo izvikivati dimenzije kupole ukazujui na njenu akustinost. Zaustavio se suelice zidu i tiho rekao, "uje me dok apem upravo zbog oblika kupole. Zvuni valovi se pojaavaju po opsegu kupole. Signali zranih uzbuna ovdje zvue poput trublja sudnjeg dana. Poprena duina kupole je 32,6 metara. Iznad lae je visoka 24,4 metra." Pogledao sam dolje. Uhvatio sam se za neto ispred sebe. Ograda je iezla i crno bijeli mramorni pod pribliavao mi se vrtoglavom brzinom. Uhvatio sam se za neto i pao na koljena, omamljen i prestraen. Sunce je izalo i cijeli je sv. Pavle bio okupan u zlatu. ak i izrezbarena vrata kora, bijeli kameni stupovi, olovne cijevi orgulja, sve je bilo u zlatu, zlatu. Langby je bio uz mene nastojei me izvui. "Bartholomew", vikao je. "to se, pobogu, desilo, ovjee?" Znao sam da mu moram rei - kad odem sv. Pavle i cijela prolost pasti e na mene - i da to moram sprijeiti jer sam povjesniar. Rekao sam neto, ali to nije bilo ono to sam namjeravao jer me je vrsto zgrabio. Silovito me udaljio od ograde i nazad na stepenice gdje me ispustio onako mlitavog. Stajao je bez rijei.

"Ne znam to me obuzelo gore", rekao sam. "Nikad se nisam bojao visine." "Trese se", otro je uzvratio. "Bolje idi lei." Odveo me nazad u kriptu. Rujan, 25. - Oivljeno sjeanje; PZO prirunik; simptomi rtava bombardiranja. Prvi stupanj - ok; otupjelost; nesvjesnost ozljeda; bulanjenje. Drugi stupanj - drhtavica; munina, ozljede; osjeaju se gubitci; povratak u stvarnost. Trei stupanj - nekontrolirana priljivost, opravdavanje ponaanja pred spasiocem. Langby je zasigurno prepoznao simptome, ali kako objanjava injenicu da nije bilo nikakvog bombardiranja? ak ni ja nisam mogao obj asniti ovu svoju stresnu reakciju. Nije da me sprijeava sveta utnja povjesniara. Nije rekao ni rijei, ak je odredio sutranju no za moje prvo deurstvo. Kao da se nita nije dogodilo, inilo se kao da tome ne pridodaje preveliku panju. Svi koje sam do sad sreo su nervozni (u kratkotrajnom sjeanju sam imao pohranjeno da su za vrijeme zranih uzbuna svi oputeni), a okolica nije uzbunjivana otkada sam doao. Uzbune su bile uglavnom nad East Endom i na dokovima. Razmiljao sam o Dekanovom ponaanju i o tome zato je crkva bila zatvorena kad sam doao, a pouzdano se sjeam da sam itao da je tijekom Blitza bila cijelo vrijeme otvorena. im mi se ukae prilika pokuat u se prisjetiti dogaaja iz rujna. Ne znam kako se mogu nadati da u se prisjetiti pravih podataka kad ni ne znam koji mi je zadatak ispuniti, ako ga uope i imam. Povjesniari ne dobivaju smjernice, ali ni ogranienja. Mogao bih razglasiti da sam doao iz budunosti, no bi li itko povjerovao? Mogao bih ubiti Hitlera kad bih mogao doi do Njemake. Bih li? Povijesni odsjek obiluje vremenskim paradoksima, a diplomirani studenti se nakon povratka s vjebi ne izjanjavaju. Je li prolost, uistinu, tako ilava, tako neizmjenljiva? Ili se moda svakim novim danom stvara nova povijest i pridonosimo li tome mi povjesniari? I koje su posljedice naeg rada, ima li ih uope? I kako se usuujemo ita zapoinjati kada ih ne znamo? Trebamo li se neustraivo upletati nadajui se kako neemo izazvati vlastitu propast? Ili ne smijemo nita initi, ne smijemo se mijeati, ostati po strani i gledati kako sv.

Pavle izgara u plamenu ako je to jedini nain da budunost ostane nepromijenjena. Sve su to krasna pitanja za kasnonona studentska razglabanja. Ali ovdje nisu vana. Ne mogu dozvoliti da sv. Pavle izgori, isto kao to ne mogu ubiti Hitlera. Ne, to nije istina. Shvatio sam juer u Galeriji apata. Mogao bih ubiti Hitlera ako bih ga uhvatio da potpaljuje sv. Pavla. Rujan, 26. - Danas sam upoznao mladu djevojku. Dekan Matthews je otvorio katedralu, pa su uvari po danu i nadniarili, a ljudi ponovo poeli navraati. Ta me je mlada ena podsjetila na Kivrin, iako je Kivrin dosta via i nikad ne bi tako kovrala kosu. Izgledalo je kao da je plakala. Kivrin tako izgleda otkad se vratila s vjebe. Srednji vijek ju je smodio. Pitao sam se kako e se oporaviti. Otvarajui duu mjesnom sveeniku, van svake sumnje, samo sam se nadao da ova koja joj nalikuje nee uiniti isto. "Mogu li vam pomoi?" upitao sam ni najmanje to elei. "Ja sam dobrovoljac." Izgledala je uznemireno. "Nisi plaen?" upitala me obrisavi svoj crveni nos. "itala sam o sv. Pavlu i nonim straarima i svemu tome pa sam mislila, moda ovdje ima mjesta za mene. U kuhinji ili neto slino. Neto to se plaa." Suze su navrle u njene oi obrubljene crvenim kolobarima. "Naalost, nemamo kuhinju." rekao sam to sam ljubaznije mogao, uvaavajui injenicu da me Kivrin uvijek ini razdraljivim, "ovo nije pravo sklonite. Neki od straara spavaju u kripti. ao mi je, ali ovdje smo svi dobrovoljci." "To nee ii", rekla je dok je rubom maramice brisala oi. "Volim sv. Pavla ali se ne mogu prihvatiti neplaenog posla, ne sa svojim malim bratom Tomom koji je doao sa sela." Izgleda da sam cijelu situaciju skroz krivo procijenio. Usprkos vanjskim signala klonulosti ona je zvuala raspoloeno, a opet jednako suzaljiva kao i kad je dola. "Moram nam nai pravi smjetaj. Sad kad se Tom vratio, ne smijemo vie spavati u podzemnoj." Proela me strava, neka vrsta otre boli koja se ponekad javi tijekom spontanog oivljavanja sjeanja. "Podzemnoj?" upitao sam nastojei se

prisjetiti. "Marble Arch najee", nastavila je. "Moj brat Tom nam je tamo sauvao mjesto pa idem _" Zastala je, podiui maramicu sve do nosa kako bi ga ispuhala. "Oprosti", ree, "ova prokleta hunjavica!" Crveni nos, vodene oi, kihanje. Infekcija dinih organa. A ja sam joj skoro rekao da ne plae. Sreom da do sad nisam napravio ni jednu nepopravljivu greku, a razlog tome nije to ne mogu prodrijeti do dugotrajnog sjeanja. Veinu potrebnih informacija niti nemam pohranjene; maka i prehlada, sv. Pavle okupan suncem. Samo je pitanje vremena kada u ponovo naii na neto to ne znam. Svejedno, veeras u se, nakon to se vratim sa deurstva, pokuati prisjetiti. Moda barem saznam da li e i kada neto pasti na mene. Vidio sam maka jednom ili dvaput. Ugljeno crn s mrljom na vratu koja kao da je obojana samo radi zamraenja. Rujan, 27. - Upravo sam siao s krova. Jo se tresem. Na poetku uzbune bombardiranje je bilo uglavnom iznad East End a. Pogled je bio nevjerojatan. Svugdje reflektori, nebo ruiasto od poara i Temza koja bljeti, a eksplozivne granate praskaju poput vatrometa. Zagluujuu grmljavinu povremeno razbija zujanje aviona nad naim glavama i ponavljajue tektanje topova. Oko ponoi bombe su poele padati sve blie. Ti zvuci su bili uasavajui poput brzojureeg vlaka koji e me pregaziti. Skupio sam svu hrabrost kako se ne bih potrbuke bacio na krov jer me je Langby promatrao. Nisam mu htio dati zadovoljstvo da gleda reprizu mog ponaanja u kupoli. Drao sam uspravno glavu i kantu s vodom. Bio sam ponosan sam na sebe. Bombe su prestale buati neto poslije tri. Zatije je trajalo oko pola sata. Najednom tropotanje, kao da tua pada po krovu. Svi, osim Langbyja, skoili su po lopate i pumpe. A on je promatrao ba mene. Ja sam promatrao zapaljivu bombu. Pala je svega nekoliko metara od mene, iza tornja sa satom. Bila je puno manja no to sam ih zamiljao, duga svega tridesetak centimetara. Silovito je ikljala, bacajui zeleno bijele iskre gotovo do mjesta gdje sam stajao. Uskoro e se pretvoriti u rastaljenu masu i poeti paliti krov. Plamen i zastraeni povici

vatrogasaca, bijeli kr koji e se protezati kilometrima. Nita, ba nita nee ostati, ak ni kamen straara nonih vatri. Ponovo su mi se vratila privienja iz Galerije apata. Uinilo mi se da sam neto rekao, a kad sam pogledao Langbyja on se zlobno smjekao. "Sv. Pavle e izgoriti", rekao sam. "Nita nee ostati." "Da", uzvratio je Langby. "To je plan, zar ne? Spaliti sv. Pavla sa zemljom? Zar to nije plan?" "iji plan?" glupavo sam upitao. "Hitlerov, naravno", ree Langby. "to si mislio o kome priam?" zapita gotovo nemarno podiui pumpu. Izlio sam pijesak oko prtee bombe, posegnuo za slijedeom kantom i prosuo ga po bombi. Suknuo je crni dim, jedva sam pronaao lopatu. Vrkom sam traio zapretenu bombu i ubacio je u praznu kantu. Ponovo sam zagrabio pijesak i bacio ga po njoj. Suze su mi tekle niz lice od ovog jetkog dima. Okrenuo sam se da ih obriem rukavom i tada sam pogledao Langbyja. Nije se ni pomaknuo da mi pomogne. Smjekao se. "To u stvari nije lo plan. Ali naravno da mi neemo dozvoliti da se to desi. Tome slue pravi straari. Da paze da se to ne dogodi. Zar ne, Bartholomew?" Sada znam koji je cilj moje vjebe. Moram sprijeiti Langbyja da zapali sv. Pavla. Rujan, 28. - Pokuavao sam se uvjeriti da sam sino pogrijeio u vezi Langbyja, da sam ga krivo shvatio. Zato bi on htio spaliti sv. Pavla osim ako nije nacistiki pijun? Kako je nacistiki pijun postao straar? Sjetio sam se svojeg krivotvorenog pisma preporuke i zadrhtao. Kako u provjeriti? Idem li ga iskuati s neim to bi 1940. trebao znati samo lojalni Englez, bojim se da samog sebe ne dovedem na tanak led. Moram dobro protresti svoja sjeanja. Do tada u ga samo motriti. Kako sada stvari stoje to i nee biti tako teko. Langby je upravo izvjesio raspored deurstava. Svake noi smo zajedno. Rujan, 30. - Znam to se desilo u rujnu. Langby mi je rekao. Prole noi, dok smo u koru navlaili kapute i izme rekao mi je, "Ve su

jednom pokuali, zna?" Nisam imao pojma o emu pria. Osjeao sam se bespomono kao onog prvog dana kad me je zapitao jesam li iz przoija. "Plan unitenja sv. Pavla. Ve su jednom pokuali. 10. rujna. Visoko eksplozivnom bombom. Ali naravno ti o tome nita ne zna. Tada si bio u Walesu." Nisam ga sluao. im je rekao "visoko eksplozivnom bombom" svega sam se sjetio. Probila je krov i zaglavila se u temeljima. Protuminski odred ju je pokuao deaktivirati, ali je glavni plinski vod curio. Odluili su evakuirati sve iz sv. Pavla, ali je Dekan Matthews odbio otii, te su je naposlijetku izvadili i detonirali kod Barking Marshesa. Trenutno i potpuno prisjeanje. "Tada ju je spasio protuminski odred", nastavio je Langby. "Izgleda da je uvijek netko ovdje." "Da. Uvijek netko", rekao sam udaljavajui se. Listopad, 1. - Prole noi sam se prisjetio dogaaja od desetog rujna, mislio sam da je to prekretnica, a evo me opet kako leim na svom leaju nastojei se, vei dio noi, prisjetiti neega o nacistikom pijunu ovdje u sv. Pavlu, ali mi ne uspijeva. Moram li precizno znati to traim prije nego to se prisjetim? Koja onda korist od toga? Moda Langby i nije nacistiki pijun. to je onda? Piroman moda? Luak? Kripta ba nije pogodno mjesto za razmiljanje jer u njoj, uope, nije tiina kao u grobu. Spremaice brbljaju gotovo cijele noi dok je zvuk bombi je priguen, a to me izluuje. Uhvatio sam se kako se napreem da ih ujem. Zaspao sam tek pred jutro. Sanjao sam da je pogoeno jedno od sklonita u podzemnoj kanalizacija unitena, ljudi se dave. Listopad, 4. - Danas sam pokuao uloviti maka. Sloio sam neku ideju kako da ga natjeram da otjera mia koji je plaio spremaice. A htio sam ga i izbliza promotriti. Uzeo sam kantu vode koju sam sino koristio za pumpu pri gaenju gorueg rapnela iz jednog protuzranog topa. Ostalo je jo malo vode, ali maak se nije mogao udaviti. Moj plan je bio prebaciti kantu preko njega, posegnuti ispod, uhvatiti ga, te odnijeti do kripte i staviti pred mia. Nisam ga ni djelomino ostvario.

Zamahnuo sam kantom te se prolilo malo vode. Mislio sam da se sjeam da je maka domaa ivotinja, ali izgleda da sam se i oko toga prevario. Makino iroko samodopadno lice pretvorilo se u mrtvaku masku, a to je bilo posebice uasavajue, zlokobne kande izronile su iz onog to sam ja smatrao umiljatim apicama, da bi na kraju maak ispustio zvuk koji je nadmaio vrisku spremaica. Na vlastito uenje ispustio sam kantu i ona se otkotrljala iza stupa. Maak je nestao. Iza mene Langby ree, "To nije nain na koji e uloviti maka." "Oigledno", odgovorio sam saginjui se pokupiti kantu. "Make mrze vodu", nastavi i dalje bezizraajnog glasa. "Oh", uspravio sam se s namjerom da vratim kantu nazad u kor. "Nisam znao", "Svi to znaju, ak i priglupi Waleshani." Listopad, 8. - Nona deurstva su postala dvostruka. Tako ve tjedan dana mjeseina odgovara neprijateljima. Langby se nije pojavio na krovu, siao sam kako bih ga potraio. Stajao je pokraj zapadnih vrata u razgovoru s nekim starcem. ovjek je imao novine pod mikom i dao ih Langbyju, ali mu ih je on vratio. Kada me je ugledao, starac je pognuo glavu i otiao. Langby ree, "Turist. Pita gdje je kazalite Windmill. Proitao je u novinama da su cure tamo ludilo." Znam da sam izgledao kao da mu ne vjerujem ni rije, pa je nastavio, "Gadno izgleda, ovjee. Ne spava dovoljno, zar ne? Nai u nekog da te zamijeni noas u prvoj turi." "Ne", hladno sam ga odbio. "Odradit u svoje deurstvo. Volim biti na krovu", rekao sam dodajui si u bradu, "tamo te mogu motriti." Slegnuo je ramenima i rekao, "Pa, to je bolje nego biti dolje u kripti. Ovdje na krovu barem uje onu koja ti je suena." Listopad, 10. - Mislio sam da e mi dvostruka deurstva pomoi da se prestanem optereivati to se nieg ne mogu prisjetiti. Ono to nestrpljivo eka nikad ne doeka. Ponekad je dobro par sati zaokupiti um mislei na neto drugo ili spavajui, zna se desiti da sjeanja isplivaju sama bez dodatnih

vanjskih stimulansa. Dobar noni san ne dolazi u obzir. Ne samo da spremaice neprestano brbljaju, nego se i maak uselio u kriptu. Sada se svakom uvlai u postelju tulei poput sirene samo da bi dobio ribice. Preselio sam svoj leaj iz transepta, iza Nelsona, prije no to sam otiao na deurstvo. Moda pliva u alkoholu, ali barem dri jezik za zubima. Listopad, 11. - Sanjao sam Trafalgar, brodove, topove, dim, buku koja pada. I Langbyja kako me doziva. Kad sam se probudio, pomislio sam da su se sruile stolice na rasklapanje. Nita nisam vidio od dima. "Dolazim", rekoh dok sam, navlaei izme, epesao prema Langbyju. U transeptu je bila gomila buke i razbacane stolice. Langby je razgrtao buku. "Bartholomew." Jo uvijek sam mislio da se radi o vatri. Otrao sam nazad po pumpu, te sam kleknuo pored njega i poeo sakupljati potrgane stolice. Neto je prualo otpor. Sijevnulo mi je iznenada. Ispod ovog kra je tijelo. Posegnuo sam za komadiem plafona i naiao na ruku. Oslonio sam se na pete odluan u nakani da mi ne pozli, te se ponovo vratio kru. Langbi je bio puno bri, gurajui krhotine nogom stolice. Uhvatio sam ga za ruku da prestane, opirao se kao da sam ja velika krhotina koju treba odstraniti. Podigao je veliki plosnati komad stropa - pod njim je bio pod. Okrenuo se i pogledao me. Obje spremaice su se uurile u nii pored oltara. "Koga traite?" upitao sam drei ga za rame. "Bartholomewa", odgovori i baci razvaline na stranu dok su mu ruke prekrivene prainom krvarile. "Ovdje sam", rekoh. "itav sam." Ova bijela praina me guila. "Sino sam preselilo leaj iz transepta." Naglo se okrenuo prema sluavkama da bi zatim mirno upitao, "Pa to je onda ispod?" "Samo plinsko kuhalo" rekla je jedna od njih iz zasjenjene nie. "I depna knjiga gospoe Galbraith." Nastavio je kopati dok ih nije pronaao. Kuhalo je putalo plin, ali je plamen bio ugaen. "Ipak ste spasili sv. Pavla i mene", rekao sam stojei tako samo u donjem rublju i izmama, drei beskorisnu pumpu. "Svi smo se mogli uguiti." Samo je stajao. "Tebe nisam trebao spasiti", ree naposlijetku. Prvi stupanj - ok; otupjelost; nesvjesnost ozljeda; bulanjenje. Nee znati da mu ruke ve neko vrijeme krvare. Nee znati to je rekao. A rekao je da mi nije

trebao spasiti ivot. "Tebe nisam trebao spasiti", ponovio je. "Moram misliti na svoje obveze." "Krvarite", uzvratio sam otro. "Bolje idite lei", zvuao sam ba kao Langby onda u Galeriji. Listopad, 13. - To je bila visoko eksplozivna bomba. Raznijela je dio krova i kora; razbijene su i neke mramorne skulpture; ali strop kripte se nije sruio, kao to sam ja u prvi tren pomislio. Ono to se ulo bilo je uruavanje buke. Mislim da Langby ne zna to je rekao. To mi daje nekakvu prednost, sad a kada znam gdje se opasnost krije i da nee doi iz nekog drugog pravca. Ali koja korist od sveg ovog znanja kad ne znam to e on napraviti? Ili kada? U dugotrajnom sjeanju sigurno sam imao pohranjene informacije o jueranjoj bombi, ali ak ni uruavanje buke nije ovaj put moglo odkrinuti vrata mog sjeanja. Vie se ni ne trudim prisjetiti. Leim u mraku i ekam da se krov urui na mene. I sjeam se da mi je Langby spasio ivot. Listopad, 15. - Djevojka je ponovo dola. Jo je bila prehlaena, ali je barem dobila plaeni posao. Razveselio sam se kad sam je ugledao. Nosila je otmjenu uniformu i cipele s otvorenim prstima, a kosa joj je prianjala uz lice sloena u kovre. Mi smo jo raiavali nered od bombe. Langby je bio vani s Allenom, nabavljali su drvenu grau za podupiranje kora, pa sam dopustio djevojci da brblja dok ja metem. Poela je kihati od praine, ali sad sam barem znao zato to radi. Rekla mi je da se zove Enola i da se za WVS brine o pokretnoj kuhinji koja se alje na zgarita. Dola je zahvaliti mi se za posao. U WVS je rekla kako sv. Pavle nema prikladno sklonite s kuhinjom pa su joj dali da vodi kuhinju u Cityju. "Tako da u, kad budem u blizini, navratiti i ispriati ti kako mi ide, jel moe?" Ona i njen brat Tom jo uvijek spavaju u podzemnoj. Upitao sam je li tamo sigurno, rekla je da vjerojatno nije, ali tamo barem ne moe uti onu koja te pogodi, a to je blagoslov.

Listopad, 18. - Toliko sam umoran da jedva piem. Noas je bilo devet zapaljivih bombi i jedna mina. Sve do trenutka dok vjetar nije otpuhao njen padobran dalje od crkve izgledalo je kao da e zahvatiti kupolu. Ugasio sam dvije bombe. Uinio sam to bar dvadeset puta otkad sam doao, ali to nije bilo dovoljno. Samo jedna bomba, ako samo jedan tren pustim Langbyja s oka, i sve bi moglo biti uzalud. Znao sam da je to djelomino uzrok mog umora. Troio sam se svake noi radei svoj posao i nadzirui Langbyja, uvjeravajui se da nijedna bomba nije pala, a da je ja nisam vidio. Zatim bi se vraao u kriptu i silio se prisjet iti se neega, bilo ega, o pijunima, o vatri, o sv. Pavlu ujesen 1940, bilo ega. Grizlo me je da se dovoljno ne trudim, ali nisam znao to jo uiniti. Bez prisjeanja ja sam jednako bespomoan kao i ovi jadni ljudi, bez ideje to e se dogoditi sutra. Budem li morao, radit u ovo sve dok me ne pozovu kui. Dok sam ja ovdje i gasim bombe, nitko nee zapaliti sv. Pavla. "Ja imam svoju dunost." rekao je Langby u kripti. A ja imam svoju. Listopad, 21. - Prolo je gotovo dva dana od eksplozije, shvatio sam da od tada nismo vidjeli maka. Nije nastradao u onoj zbrci u kripti, lako smo bili sigurni da tamo vie nema nikoga, ipak smo jo dvaput temeljito ispitali osoblje. Ali, mogao je biti u koru. Stari Bence-Jones mi je rekao da se ne zabrinjavam. "S njim je sve u redu. vabe mogu ove sekunde sravniti London, a make e im poeljeti dobrodolicu. Zna zato? Jer one ne vole nikoga. A radi njih pola nas smrtno strada. Starica iz Stepneya stradala je neku no pokuavajui spasiti maku. Prokleta maka je bila u Andersonu." "Pa gdje je onda?" "Na sigurnom, u to se moe kladiti. Ne mota li se u blizini sv. Pavla to samo znai da je na red. Stara poslovica o takorima koji naputaju brod koji tone je pogrena. To su bile make, a ne takori." Listopad, 25. - Langbyjev turist se opet pojavio. Ne moe ponovo pitati za kazalite Windmill. Opet je pod mikom nosio novine i pitao za Langbyja, no on je s Allenom u gradu pokuavao nabaviti azbestna vatrogasna odijela. Vidio sam ime lista. Bio je to Radnik. Nacistike novine?

Studeni, 2. - Cijeli sam tjedan bio na krovu i pomagao nekom nestrunom radniku zakrpati rupu od bombe. Tako loe radi. Na jednoj strani je pukotina kroz koju bi netko mogao upasti, ali radnici su inzistirali da ona ostane jer ako netko i propadne propast e samo do stropa, a "taj pad ne moe ubiti". Oni oigledno ne shvaaju da je to savreno mjesto za sakriti bombu. A to je ono to Langby eka. Ne mora ak ni podmetnuti poar da bi unitio sv. Pavla, dovoljno je da predvidi jednu bombu da bi bilo prekasno. Nisam mogao izai na kraj s radnicima. Otiao sam u crkvu potuiti se Matthewsu kad sam vidio Langbyja i njegovog turista iza jednog stupa pored prozora. Langby je drao novine i razgovarao sa starcem. Nakon sat vremena vraao sam se iz knjinice, a oni su jo bili tamo. Kao i pukotina. Matthews kae da postavimo debelu dasku i da se nadamo najboljem. Studeni, 5. - Odustao sam od prisjeanja. Kronino sam neispavan, vie se ne mogu sjetiti ni imena novina koje sam jo juer znao. Dvostruka deurstva su postala uobiajena. Spremaice su nas napustile (kao i maak), pa je u kripti tiina, ali ja ipak ne mogu usnuti. Uspijem li zadrijemati ponem sanjati. Juer sam sanjao da je Kivrin na krovu, obuena poput svetice. "U emu je tajna tvoje vjebe?" rekao sam. "to si trebala otkriti?" Obrisala je nos maramicom i rekla, "Dvije stvari. Prvo; utljivost i poniznost su svete obveze povjesniara. Drugo -, zastala je i useknula se u maramicu. "Nemoj spavati u podzemnoj." Jedino mi moe pomoi ako se dokopam nekog stimulansa i izazovem trans. To je problem. Siguran sam da je prerano za sintetiki endorfin, a vjerojatno i za halucinogene. Alkohol je dostupan, ali moram imati neto jae od bijelog piva, jedinog alkohola kojeg sam znao po imenu. Ne usuujem se pitati straare. Langbyu sam i tako sumnjiv. Uzeo sam OER da potraim rijei koje ne znam. Studeni, 11. - Maak se vratio. Langby je opet bio vani s Allenom pa sam mislio da mogu izai iz sv. Pavla. Otiao sam do duana po namirnice i pun nade, po neki stimulans. Bilo je kasno i sirene su se oglasile prije nego to sam doao do Cheapside, a one se obino oglauju duboko u noi. Trebalo je vremena dok sam dobio sve namirnice i puno hrabrosti da bi naposljetku pitao

ima li alkohola - rekao mi je da odem u gostionicu - kada sam izaao iz duana bilo je toliko mrano kao da sam iznenada upao u rupu. Nisam imao pojma u kojem je pravcu sv. Pavle, ulica ili duan iz kojeg sam tek iziao. Stajao sam na neem to vie nije bio plonik, pridravajui papirnatu torbu s ribicama i kruhom rukom koju nisam mogao vidjeti ak ni kad bih je stavio pred lice. Stegnuo sam al oko vrata i molio oi da se prilagode, ali ovdje nije bilo nikakvog svjetla na koje bi se prilagodile. Bio bih zahvalan na mjesecu, iako su ga straari proklinjali nazivajui ga petokolonaem. Ili autobusu, sa zamraenim svjetlima koja daju taman onoliko svjetla koliko je potrebno za orijentaciju. Ili reflektoru. Ili odsjaju topa. Bilo emu. Tada sam ugledao autobus, uska uta svjetla zaparala su tminu. Krenuo sam prema njemu i skoro sam udario u ogradu. to je znailo da je autobus bio postrance, to je znailo da to nije bio autobus. Maak je zamijaukao i protrljao mi se o nogu. Pogledao sam prema utim svjetlima za koja sam mislio da pripadaju autobusu. Njegove su oi od nekud uzimale svjetlost, iako bih se ja zakleo da svjetlosti nije bilo na kilometre, i reflektirale je prema meni. "Zasluio si odlije za ova svjetla, staro mome", rekao sam i tada je iznad nas proletio avion. "Doao si me potraiti, zar ne, staro mome?" rekao sam razdragano. "Gdje si bio? Znao si da nam je ponestalo ribica, zar ne? To ja zovem lojalnou." I tako sam ja priao s njim cijelim putem do kue i na kraju sam mu dao pola konzerve ribica zato to mi je spasio ivot. Bence-Jones kae da je namirisao mlijeko iz duana. Studeni, 13. - Sanjao sam da sam se izgubio u zamraenju. Nisam mogao vidjeti svoje ruke ispred lica, i Dunworthy je doao i uperio mi lampu u lice, ali ja sam mogao samo vidjeti put kojim sam doao, ali ne i onaj kojim idem. "Koja im korist od toga?" rekao sam. "Treba im svjetlo da bi im pokazalo kuda idu." "ak i svjetla s Temze? ak i svjetla poara i topova?" rekao je Dunworthy. "Da. Sve je bolje od ovog jezovitog mraka." Priao mi je i dao depnu lampu. To zapravo nije bila depna lampa nego Kristova svjetiljka s Huntove slike u junoj lai. Posvijetlio sam prema ogradi ispred mene kako bih naao put kui, ali je ona osvijetlila kamen straara nonih vatri pa sam je ustro utrnuo.

Studeni, 20. - Pokuao sam danas razgovarati s Langbyjem. "Vidio sam da razgovarate sa starijm gospodinom", rekao sam. Zvualo je kao optuba. Tako sam i elio. elio sam da to pomisli i da prestane s tim to je planirao, to god to bilo. "itanje", rekao je. "Ne prianje." Pospremao je kor slaui vree s pijeskom. "Dobro, vidio sam vas kako mu itate", rekao sam ratoborno, te je on ispustio vreu i uspravio se. "I to s tim." rekao je. "Ovo je slobodna zemlja. Ako elim, zato ne bih itao jednom starcu, isto kao to ti moe priati s onom WVS slatkicom." "to mu itate?" rekao sam. "to god hoe. On je stari ovjek. Naviknut da se nakon posla vrati kui, popije pie i slua svoju enu kako mu ita novine. Ona je poginula u jednoj uzbuni. Sada mu ja itam. Ne znam kakve to ima veze s tobom." Zvualo je istinito. Skoro sam mu povjerovao osim to sam ve jednom uo istinu. U kripti. Poslije bombardiranja. "Mislio sam da je on turist koji trai Windmill", rekao sam. Na sekundu me prazno pogledao da bi zatim rekao, "Oh, da, to. Doao je ovamo s novinama i pitao me gdje je kazalite. Pogledao sam u novine da naem adresu. Lukavo. Nisam znao da on sam ne zna itati." Ovo je bilo previe. Sad sam bio siguran da lae. Stavio je vreu tik pred moje noge. "Naravno, ti ne moe razumjeti takvo to, zar ne? Jednostavni in ljudske dobrote?" "Ne", hladno sam odgovorio. "Ne bih mogao." Nita od ovog nije dokaz. Nije se odao, osim moda lanog imena, ne mogu otii Dekanu Matthewsu i optuiti Langbyja na osnovu toga to nekom naglas ita novine. Priekat u dok ne zavri posao u koru i ode dolje u kriptu. Tada u odvui jedno od vrea s pijeskom na krov i staviti preko pukotine. Daska je zasad drala, po njoj su svi hodali oprezno kao po grobu. Razrezao sam vreu s pijeskom i nasuo pijesak po dnu. Ako se Langby dosjeti da je ovo idealno mjesto za bombu pijesak e je zapreti.

Studeni, 21. - Dao sam Enoli neto od "strievog" novca i zamolio je da mi kupi pie. Opirala se vie no to sam oekivao, pomislio sam da postoje neke drutvene komplikacije kojih nisam svjestan, ali je konano pristala. Ne znam zato je dola. Poela je priati o svom bratu i nekoj obijesnoj ali koju je izveo u sklonitu i koja ga je dovela u sukob s uvarima, ali kada sam je traio pie, otila je bez da dovri priu. Studeni, 25. - Enola je danas dola, ali nije donijela pie. Za praznike ide u Bath posjetiti ujnu. Bit e daleko od uzbuna, bar za kratko. Neu morati brinuti za nju. Zavrila je priu o bratu i rekla mi kako se nada da e ga ujna htjeti uzeti za vrijeme Blitza, ali da nije ba najsigurnija. Mladi Tom oigledno nije privlani vragolan nego je nalik lopovu. Dvaput su ga uhvatili dok je depario u podzemnom sklonitu Bank, pa su se morali vratiti u Marble Arch. Tjeio sam je najbolje to sam znao govorei joj kako su svi djeaci nevaljali s vremena na vrijeme. Ono to sam joj uistinu elio rei je da ne treba brinuti jer tipovi poput Toma opstaju, poput maka, poput Langbyja, u potpunosti neposveeni nikom do sebi, dobro su opskrbljeni da bi mogli preivjeti Blitz i uliti vjeru u budunost. Tada sam je upitao je li donijela pie. Spustila je pogled ka cipelama i promrmljala nesretno, "Mislila sam da si zaboravio na to." Izmislio sam priu kako straari kupuju runde pia i inilo se da je manje tuna, ali nisam siguran da ne koristi odlazak u Bath samo kao izgovor. Morat u izai iz sv. Pavla i sam ga kupiti, a ne usuujem se ostaviti Langbyja samog u crkvi. Natjerao sam je da obea da e donijeti pie prije nego otputuje. Ali jo se nije vratila, a sirene su odavno utihnule. Studeni, 26. - Enole nema, rekla je da vlak polazi u podne. Trebao bih biti zahvalan to je ona na sigurnom van Londona. Moda u Bathu uspije izlijeiti prehladu. Veeras je doleprala djevojka iz PRO-a kako bi posudila nekoliko naih leaja i ispriala o kaosu u East Endu gdje je pogoeno jedno vanjsko sklonite. etvero mrtvih, dvanaest ranjenih. "Na sreu, nije se radilo o jednom od sklonita u podzemnoj!" rekla je. "Tada bi vidjeli to je pravi kaos."

Studeni, 30. - Sanjao sam da sam maka ponio u St. John's Wood. "Je li ovo spasilaka misija?" upitao me Dunworthy. "Ne, gospodine", odgovorio sam ponosno. "Znam to sam trebao uvidjeti iz svoje vjebe. Onog tko ima najvie nade za preivljavanje. vrstog i izdrljivog i sebinog. Ovo je jedini kojeg sam mogao pronai. Znate, morao sam ubiti Langbyja da ne spali sv. Pavla. Enolin brat je otiao u Bath, a ostali nee preivjeti. Enola nosi cipele s otvorenim prstima, spava u podzemnoj i stavlja pangice u kosu da bi joj se kovrala. Ona zasigurno nee preivjeti Blitz." Nato e Dunworthy, "Moda ste ba nju trebali spasiti umjesto maka. Kako ste rekli da se zove-?" "Kivrin", rekao sam i probudio se obliven hladnim znojem. Prosinac, 5. - Sanjao sam da Langby ima poteznu bombu. Nosio ju je ispod pazuha kao smekasti paket dok je dolazio s postaje sv. Pavla i po Ludgate Hillu do zapadnih vrata. "To nije poteno", rekao sam prijeei mu put rukom. "Nijedan straar nije na dunosti." Zakvaio je bombu na prsa poput jastuka. "To je tvoja greka", rekao je i bacio je prema vratima prije nego sam uspio zgrabiti lopatu i pumpu. Potezna bomba nije bila izumljena do pred sam kraj dvadesetog stoljea, a tek su je nakon deset godina dograbili komunisti istjerani s posjeda i pretvorili u neto to se moe nositi pod pazuhom. Paketi koji moe odnijeti u zaborav City u radijusu od pola kilometra. Hvala Bogu da je to jedan od onih snova koji se ne mogu ostvariti. U mom snu jutro je bilo obasjano suncem, a jutros kada sam se vratio sa deurstva je po prvi put nakon nekoliko tjedana zasjalo sunce. Siao sam u kriptu i vratio se opet nazad, obiavi krov jo dvaput, zatim stepenite i prizemlje i sva nesigurna mjesta na koja se bomba mogla ugnijezditi i ostati neprimijeena. Osjeao sam se bolje, ali kad sam otiao lei opet sam sanjao, ovog puta o poaru i Langbyju koji ga promatra smjekajui se.

Prosinac, 15. - Jutros sam pronaao maka. Sino je bilo mnogo uzbuna, ali veinom iznad Canning Towna, tako da je na krovu bilo mirno. Meutim, maak je bio mrtav. Jutros dok sam iao u svoj privatni obilazak naao sam ga kako lei na stepenicama. Bez svijesti. Na njemu nije bilo ni ogrebotine, samo tamna mrlja na njegovom vratu, ali kad sam ga podignuo bio je skrutnut ispod koe. Nisam znao to da uinim s njim. Na trenutak sam pomislio zamoliti Dekana Matthewsa da ga pokopam u kripti. asna smrt u ratu ili tako neto. Trafalgar, Waaterloo, London, poginuo u bitci. Zavrilo je tako da sam ga zamotao u al i odnio u Ludgate Hill do jedne zgrade unitene bombardiranjem i tamo ga pokopao meu ruevinama. To ga nee zatititi od pasa ili takora, a ja neu vie nikad dobiti novi al. Potroio sam gotovo sav striev novac. Ne smijem ovdje sjediti. Nisam provjerio sva nesigurna mjesta, ni ostatak stepenica, a ba bi tamo mogla biti granata koja nije eksplodirala ili zapaljiva bomba s produenim djelovanjem ili neto drugo to mi je promaklo. Kada sam doao, smatrao sam se plemenitim osloboditeljem, spasiocem prolosti. No, ne radim ba najbolje svoj posao. Barem je Enola izvan svega. elio sam da postoji nain da premjestim sv. Pavla u Bath kako bi ostao sauvan. Sino gotovo da nije bilo uzbuna. Bence-Jones je rekao kako make mogu sve preivjeti. to ako je iao po mene da mi pokae put kui? Sve bombe su padale po Canning Townu. Prosinac, 16. - Enola se vratila prije nego je prolo tjedan dana. Gledajui je kako stoji na zapadnim stepenicama, na mjestu gdje sam pronaao maka, i kako spava u Marble Archu i kako nije na sigurnom bilo je vie nego to sam mogao podnijeti. "Mislio sam da si u Bathu", glupavo sam rekao. "Ujna je rekla da e uzeti samo Toma. Ima kuu punu evakuirane djece i kakva je to buna gomila. Gdje ti je al?" rekla je. "Uasno je hladno ovdje na breuljku." "Ja..." rekao sam nemoan da joj odgovorim. "Izgubio sam ga." "Vie nikad nee dobiti drugi", rekla je. "Poet e racionalizirati odjeu. I vunu. Nikada vie nee imati onakav al." "Znam", rekao sam mirkajui prema njoj. "Dobra stvar uzalud baena", rekla je. "To je pravi zloin, ba to."

Mislim da na to nisam odgovorio, samo sam se okrenuo i otiao pognute glave, traei bombe i mrtve ivotinje. Prosinac, 20. - Langby nije nacist. On je komunist - jedva to ispisujem. Komunist. Jedna od spremaica je nala Radnik utaknut izmeu stupova i donijela ga u kriptu ba kad smo se vraali iz prvog deurstva. "Prokleti komunisti", psovao je Bence-Jones. "Pomau Hitleru, ba to ine. Rovare protiv kralja, stvaraju nevolje po sklonitima. Izdajice, to su oni." "Vole Englesku isto kao i ti", odgovorila mu je jedna od spremaica. "Ne vole oni nikoga osim sebe, prokleta sebina gomila. Ne bih se iznenadio da ujem da su telefonirali Hitleru", nastavio je Bence-Jones. " 'Alo, Hitler, ovdje baci bombe." Kotli na plinskom tednjaku je poeo zvidati. Spremaica je ustala i usula vruu vodu u otkrhnuti ajnik, te ponovo sjela. "Samo zato to otvoreno kau to misle ne znai da e zapaliti sv. Pavla, zar ne?" "Naravno da ne", rekao je Langby silazei niz stepenice. Sjeo je i izuo izme, rasteui noge u vunenim arapama. "Tko ne bi zapalio sv. Pavla?" "Komunisti", odvrati Bence-Jones gledajui ga, zapitao sam se sumnja li i on na Langbyja. Langby nije svrnuo pogled. "Na tvom mjestu se ne bih brinuo za njih", ree. "vabe se noas prokleto trude unititi je do temelja. est bombi do sad, a jedna je skoro zavrila u onoj pukotini iznad kora." Pruio je alicu i spremaica mu je ulila aj. elio sam ga ubiti, pretvoriti u prainu i razvaline na podu kripte dok bi Bence-Jones i spremaice samo zapanjeno gledali, urlajui upozorenja njima i ostalim uvarima. "Znate li to su komunisti uinili?" elio sam uzviknuti. "Znate li? Moramo ga zaustaviti." Ustao sam i krenuo prema njemu dok je sjedio nogu podignutih na stolicu s azbestnim ogrtaem i dalje prebaenim preko ramena. Sjetio sam se Galerije okupane u zlatu, komuniste koji je izlazio iz podzemne s paketiem nemarno stavljenim pod miku i postalo mi je muno kao onda od one oamuujue vrtoglavice krivnje i bespomonosti, tako da sam ope t sjeo na

rub leaja pokuavajui smisliti to da uinim. Oni ne uviaju opasnost. ak ni Bence-Jones, usprkos svih pria o izdajnicima, smatra da oni samo znaju rovariti protiv kralja. Oni ne znaju, ne mogu znati, to e komunisti postati. Staljin je saveznik. Komunisti znae Rusija. Nikada nisu uli za Karinskyja ili za Novu Rusiju ili za bilo koju stvar koja e "komunistu" pretvoriti u sinonim za "udovite". Nikada ni nee saznati. Do vremena kada e komunisti postati ono to su postali, vie nee biti nonih straara. Samo ja znam to znai izrei "komunist" tako nepaljivo, na ovom mjestu, u sv. Pavlu. Komunist. Trebao sam znati. Trebao sam znati. Prosinac, 22. - Ponovo dvostruke strae. Nisam ni oka sklopio, postajem vrlo nesiguran na nogama. Skoro sam jutros pao u pukotinu, spasilo me to sam kleknuo. Nivo endorfina mi strahovito oscilira i znam da uskoro moram uhvatiti malo sna ili u postati jedan od Langbyjevih hodajuih mrtvaca; bojim ga se samog ostaviti na krovu, samog u crkvi s njegovim voom komunistike partije, samog bilo gdje. Znao sam ga ak gledati dok je spavao. Kada bih barem mogao nabaviti neki stimulans, mislim da bih mogao potaknuti trans, usprkos iscrpljenosti. Ali ne mogu otii ni do gostionice. Langby je stalno na krovu, eka povoljnu priliku. Kad Enola ponovo doe, moram je natjerati da mi donese pie. Ostalo je samo nekoliko dana. Prosinac, 28. - Enola je dola jutros dok sam pred zapadnim vratima podizao boino drvce. Sruilo se prije tri noi uz jaki tresak. Uspravio sam drvo i ba kad sam se saginjao pokupiti razasute drangulije iznenada se iz magle, poput veselog sveca, pojavila Enola. Brzo se nagnula i poljubila me u obraz. Zatim se uspravila, nosa crvenog od kronine prehlade, pruajui mi kutiju omotanu arenim papirom. "Sretan Boi", ree. "Hajde, otvori ga. To je poklon." Gotovo sam u potpunosti izgubio reflekse. Znao sam da je kutija preplitka da bi u nju stala boca. Svejedno sam se nadao da se sjetila i da mi je donijela spas due. "Zlatna si", rekao sam i rastrgao papir. Bio je al. Siva vuna. Buljio sam u njega dobrih pola minute ne shvaajui o emu se radi. "Gdje je pie?" rekao sam.

Izgledala je iznenaeno. Nos joj je postao jo crveniji, a oi su joj se zamutile. "Ovo ti je potrebnije. Nema kupona za odjeu, a po cijele dane si vani. Tako je uasno hladno." "Trebao sam pie", ljutito sam odgovorio. "Samo sam htjela biti ljubazna", zapoela je, no ja sam je otro prekinuo. "Ljubazna?" uzvratio sam. "Traio sam te pie. Ne sjeam se da sam ikada rekao da trebam al." Bacio sam joj ga u lice i nastavio rasplitati nisku arulja u boji koje su se zamrsile pri padu drveta. Imala je paeniki izraz, isti onaj u kojem se Kivrin izvjebala. "Brinem se za tebe dok si gore", brzo je izgovorila. "Sv. Pavle je na redu, zna to. I tako je blizu rijeci. Nisam mislila da treba piti. Ja... zloin je to ti ne eli voditi rauna o sebi sada kada nas oni tako silovito ele unititi. To je kao da si se udruio s njima. Bojim se da u jednog dana doi u sv. Pavla, a tebe nee bit i." "Dobro, i to bih ja sad trebao raditi s ovim alom? Drati ga na glavi dok oni bacaju bombe?" Okrenula se i otrala nestajui nakon svega nekoliko koraka u sivoj magli. Gledao sam za njom, i dalje drei nisku razbijenih arulja, spotaknuvi se preko njih padao sam skoro do samog kraja stepenica. Langby me je pridrao. "Vie nisi na deurstvu", rekao je bijesno. "Ne moete to uiniti", rekao sam. "O da, mogu. Ne elim imati uza sebe na krovu nijednog hodajueg mrtvaca." Pustio sam da me odvue u kriptu, spremi mi alicu aja i stavi me u krevet, sve to vrlo brino. Nikakve naznake da se ba tome nadao. Ostat u leati dok se ne oglase sirene. Jednom kada budem na krovu ne moe me vie otjerati bez da ne pobudi sumnju. Zna li to je taj posveeni straar rekao prije nego je ostavio azbestno odijelo i gumene izme, "Odspavaj malo". Kao da mogu spavati znajui da je Langby tamo negdje na krovu. Pa iv bih sagorio. Prosinac, 30. - Probudile su me sirene, a stari Bence-Jones ree, "Ipak ti je malo koristilo. Spavao si skoro cijeli sat." "Koji je danas dan? upitao sam traei izme.

"Dvadeset i deveti", rekao je dok sam odlazio ka vratima. "Ne mora se uriti. Noas kasne. Moda uope ne dou. To bi bilo spasenje, zbilja bi. Oseka je." Zastao sam kraj vrata stepenita naslanjajui se na hladni kamen. "Je li sa sv. Pavlom sve u redu?" "Jo stoji", odgovori. "Runo si sanjao?" "Da", rekao sam prisjeajui se svih onih runih snova proteklih tjedana mrtve make koje drim u naruju u St. John's Woodu, Langbyja sa njegovim paketom i njegovog Radnika pod mikom, kamen straara nonih vatri napadno osvijetljen Kristovom svjetiljkom. Tada sam se sjetio da to nisu bili snovi. Usnuo sam san za koji sam se molio, onaj koji e mi pomoi u prisjeanju. Tada sam se sjetio. Ne o sv. Pavlu, kojeg su komunisti spalili do temelja. Naslovi dnevnih novina. "Pogoen Marble Arch. Osamnaest poginulo u eksploziji." Datum nisam razaznao, samo godinu. 1940. Od koje je preostalo svega dva dana. Zgrabio sam kaput i al i potrao stepenicama i preko mramornog poda. "Kamo, dovraga, ide? vikao je Langby. Nisam ga mogao vidjeti. "Moram spasiti Enolu", uzvratio sam, a glas mi je jeio mranom sakristijom. "Bombardirat e Marble Arch." "Ne moe sad otii", vikao je za mnom, stojei na mjestu gdje e jednom biti kamen straara nonih vatri. "Oseka je. Ti, prokleti..." Nisam uo nastavak. Odleprao sam niz stepenice ravno u taksi. Potroio sam gotovo sav preostali novac koji sam tako pomno uvao za povratak u St. John's Wood. Granatiranje je zapoelo jo dok smo bili u Oxford Streetu, te je voza odbio nastaviti vonju. Ostavio me je u potpunom mraku, shvatio sam da nikako ne mogu doi na vrijeme. Eksplozija. Enola zgrena na pominim stepenicama na ulazu u podzemnu s cipelama na nogama, bez ozljeda. Ali kad sam je pokuao uspraviti, skrutnuta ispod koe. Morao bih je umotati u al koji mi je poklonila, jer sam doao prekasno. Preao sam vie od sto godina da bih je zakasnio spasiti. Zadnjih nekoliko etvrti trao sam voen poloajem topova koji su bili u Hyde Parku, te sam preao stepenicama do Marble Archa. U biljetarnici sam kupio kartu do stanice sv. Pavla i tako je otiao moj zadnji novi. Zabio sam je

u dep i potrao prema stepenicama. "Bez tranja", blago je rekla prodavaica. "Na lijevo, molim." Vrata u desno bila su podboena drvenim zaprekama, ispred kojih su dovuene metalne ograde spojene lancima. Ploa s imenima stanica je bila prelijepljena trakom, a novi znak, "svi vlakovi" zakucan na zapreku pokazivao je u lijevo. Enola nije stajala na zaustavljenim pominim stepenicama, niti je sjedila uz zid predvorja. Doao sam do prvih stepenica i nisam se mogao dalje probiti. Ba tamo gdje sam htio zakoraiti smjestila se obitelj, zajedniki aj s kruhom i maslacem, mala tegla marmelade zatiena votanim papirom i ajnik na kuhalu, nalik Langbyjevom kojeg sam spasio iz ruevina, sve to razastrto na stolnjaku ukraenom cvijeem. Zastao sam buljei prema stolnjaku, koji se poput vodopada sputao niz stepenice. "Ja... Marble Arch..." izustio sam. Cigle usmrtile jo dvadesetero ljudi. "Ne biste smjeli biti ovdje." "Smijemo, isto koliko i drugi", ratoborno odvrati mukarac. "A tko si ti da nam govori da se maknemo?" ena me uplaeno gledala podiui alicu iz kartonske kutije. ajnik je poeo kuhati. "Ti se treba maknuti", nastavi mukarac. "Idi sad." Ustao se i pomaknuo na stranu kako bih ja mogao proi. Ispriavajui se proao sam pokraj ukraenog stolnjaka. "Oprostite", rekao sam. "Traim nekog. Tamo na peronu." "Tamo je nikad nee nai, kompa." ree pokazujui u tom pravcu. urno sam proao pokraj njega, jedva izbjegavajui stolnjak i zamaknuo iza ugla ravno u pakao. Nije bio pakao. Trgovkinje su sloile kapute kako bi se na njih naslonile, vesele ili tihe ili odbojne, ali sigurno ne proklete. Dva su se djeaka natezala oko novia i onda su ga izgubili meu tranicama. Nagnuli su se preko ruba raspravljajui da li da se spuste i potrae ga dok je uvar vikao da se odmaknu od ruba. Doao je vlak, pun ljudi. Komarac je sletio na uvarevu ruku i on je zamahnuo da ga ubije ali je promaio. Djeaci su se smijali. Svuda oko njih, pruajui se u svim pravcima uzdu smrtonosnih cigli tunela, poput rtava, nazad prema izlazima i stepenicama, bili su ljudi. Stotine i stotine ljudi.

Dovukao sam se natrag u predvorje, spotaknuvi se na alicu aja. Razlila se poput poplave po stolnjaku. "Rekao sam ti, kompa", razdragano mi se obrati mukarac. "Unutra je pakao, zar ne? Dolje je ak i gore." "Pakao", uzvratio sam. "Da." Nikada je neu pronai. Nikada je neu spasiti. Gledao sam enu kako pobire aj i shvatio sam da ni nju ne mogu spasiti. Enola ili maak ili bilo tko od njih, izgubljeni u ovom beskonanom stepenitu u slijepoj ulici vremena. Oni su ve sto godina mrtvi, ostaci prolosti. Prolost se ne moe sauvati. Izgleda da je to bila lekcija zbog koje me je povijesni odsjek poslao ovamo. Pa u redu, nauio sam je. Mogu li sad ii kui? Naravno da ne, dragi djeae. Glupavo si potroio sav svoj novac na vonju taksijem i pie, a noas je no u kojoj e Nijemci razoriti City. (Sada je prekasno, ali svega sam se sjetio. Dvadeset i osam zapaljivih bombi na krovu). Langby je dobio svoju priliku, a ti mora nauiti najteu od svih lekcija koju si morao znati od samog poetka. Ne moe spasiti sv. Pavla. Vratio sam se na peron i ekao iza ute linije dok se vlak nije zaustavio. Uzeo sam kartu u ruku i drao je tako sve do stanice sv. Pavle. Kad sam siao dim me je zapuhnuo poput vodene praine. Nisam mogao vidjeti sv. Pavla. "Oseka je", rekla je ena glasom bez nade, a ja sam nastavio dalje u zmijsku duplju. Ruke su mi bile prekrivene blatom smrdljiva mirisa i konano sam shvatio (ali prekasno) znaaj oseke. Nije bilo vode koja bi obuzdala poare. Policajac mi je zaprijeio put i tako sam bespomono stajao pred njim ne znajui to rei. "Civilima nije dozvoljen prolaz", rekao je. "Na redu je sv.Pavle." Dim je sukljao poput munje, prepun iskrica, a iznad se uzdizala kupola zlatei se. "Ja sam noni straar", rekao sam. Njegova se ruka spustila, i ja sam uskoro bio na svojem krovu. Moj nivo endorfina je iao gore-dolje poput sirene za zranu uzbunu. Odavno nisam nita imao u kratkotrajnom sjeanju, samo neke trenutke koji se nisu nigdje uklapali; ljudi u crkvi kad smo donijeli Langbyja, okupljeni da bi se kartali, zviduk vjetra goreih ostataka drveta iz kupole, voza ambulantnih kola koji je imao cipele s otvorenim prstima, ba kao i Enola, melem razmazan po mojim opeenim rukama. I u sreditu svega, jedan kljuni trenutak u kojem sam po uetu otiao za Langbyjem i spasio mu ivot.

Stajao sam uz kupolu, mirkajui prema dimu. City je bio u plamenu i inilo se kao da e se sv. Pavle zapaliti od topline, da e se razmrviti od sve te buke. Bence-Jones je bio na sjeverozapadnom tornju i udarao lopatom po bombi. Langby je bio preblizu popravljenom mjestu kroz koje je prola bomba. Gledao me je. Bomba se zaglavila iza njega. Okrenuo sam se po lopatu i kad sam je uzeo, njega vie nije bilo. "Langby", zazvao sam ga, a nisam mogao uti ni vlastiti glas. Pao je u pukotinu i nitko nije vidio ni njega ni bombu. Osim mene. Ne sjeam se kako sam preao preko krova. Mislim da sam zvao za ue. Dobio sam ga. Omotao sam ga oko struka dajui krajeve straarima, te sam se spustio. Plamen je lizao zidove rupe skoro do samog dna. Pod sobom sam nazirao hrpu bijelkaste ute. On je ispod nje, pomislio sam skoivi uza zid. Prostor je bio toliko uzak da nigdje nisam mogao odloiti ue. Bojao sam se da ga nehotice ne kamenujem, te sam pokuavao bacati komade buke preko ramena, ali je mjesta bilo tako malo da sam se jedvao okretao. U jednom uasavajuem trenutku pomislio sam da on moda i nije tu i da e se ispod komada izgorenog drveta ukazati prazni pod, ba kao u kripti. Obamro sam od nelagode to puem nad njim. Ako je mrtav ne vjerujem da u moi podnijeti sramotu to sam gazio po njegovom nemonom tijelu. Tada se, poput duha, uzdigla njegova ruka i zgrabila me za lanak. Za tren sam razgrnuo utu i oslobodio mu glavu. Bio je sablasno bijel ali to me vie nije plailo. "Zgas io sam bombu." rekao je. Buljio sam u njega, prepun olakanja da nisam mogao ni prozboriti. U jednom trenutku histerije pomislio sam da u se poeti smijati, toliko mi je bilo drago to ga vidim. Konano sam shvatio to bih trebao rei. "Jeste itav?" rekao sam. "Jesam." rekao je nastojei se nalaktiti. "To gore po tebe." Nije mogao ustati. Stenjao je od boli pokuavajui prebaciti teinu na desnu stranu i lei, neravno tlo bolno se mrvilo pod njim. Pokuao sam ga paljivo podii kako bih uoio ozljede. Mora da je pao na neto. "Nema koristi." ree teko diui. "Ugasio sam je." Potedio sam ga zaprepatenog pogleda jer sam mislio da bunca te sam ga pokuao prevaliti na bok.

"Znam da si raunao na ovu", nastavio je ne odupirui mi se. "To se trebalo dogoditi prije ili kasnije sa svim ovim strehama. Samo to sam ja poao za njom. to e sad rei svojim prijateljima?" Njegovo azbestno odijelo bilo je na leima duboko zasjeeno. Ispod su se dimila njegova sprena lea. Pao je na bombu. "O moj Boe", rekao sam mahnito pokuavajui odrediti koliko je teko ozlijeen bez da ga diram. Nisam mogao saznati koliko su duboke opekotine, ali se inilo da se pruaju samo na uskim podrujima gdje se zaderao odijelo. Nastojao sam izvui bombu pod njim. Omota je bio vru poput penice, ali se nije rastapala. Moje sandale i Langhbyjevo tijelo su je zaprele. Nisam znao hoe li se na zraku ponovo zapaliti. Osvrnuo sam se, pomalo divlje, traei kantu i pumpu koje je Langby ispustio dok je padao. "Trai oruje?" ree Langhby tako jasno da je bilo teko povjerovati da je i najmanje ozlijeen. "Zato me jednostavno ne ostavi ovdje? Malo prejake izloenosti i ja u biti gotov do jutra. Ili bi radije u tajnosti obavio svoj prljavi posao?" Uspravio sam se dozivajui straare na krovu iznad nas. Jedan je usmjerio depnu lampu prema nama ali nas svjetlo nije dosegnulo. "Je li mrtav?" netko je povikao. "Pozovite ambulantno vozilo", odgovorio sam. "Ima opekline." Pridigao sam Langbyja nastojei ga poduprijeti ne dotiui opekotine. Posrnuo je i oslonio se na zid gledajui me kao da sam pokuavao zakopati bombu koristei se komadom daske kao lopaticom. Ue se spustilo i ja sam privezao Langbyja. Nije prozborio ni rijei otkad sam mu pomogao da se uspravi. Dopustio je da mu sveem ue oko struka i dalje me oprezno promatrajui. "Trebao sam te ostaviti da se ugui tamo dolje u kripti", rekao je. Stajao je lagano ljuljajui rukama, gotovo relaksirano oslonjen na drveni oslonac, ekajui da ga izvuku. Stavio sam mu ruke na labavo ue i obavi o ga oko njih kako bih osnaio njegov iznemogli stisak. "Sumnjiv si mi od onog dana u Galeriji. Znao sam da se ne boji visine. Doao si ovamo bez straha od visine kada si mislio da sam unitio tvoj dragocjeni plan. O emu se radi? Napad savjesti? Kleei tu poput djeteta, cmizdrei, 'to smo napravili? to smo napravili?' Gadi mi se. Zna li to te izdalo? Maak. Svi znaju da make

mrze vodu. Svi osim prljavog nacistikog pijuna." Ue se zanjihalo. "Krenite", rekao sam i ue se zategnulo. "Ona WVS slatkica? Je li i ona pijunka? Trebali ste se nai u Marble Archu? A ti meni pria o bombardiranju. Ti si pokvareni pijun, Bartholomew. Tvoji prijatelji su ve jednom uprskali u rujnu. Opet je otvorena." Ue se naglo trgnulo i poelo dizati Langbyja. Savio je ruke kako bi se snanije prihvatio. Desnim ramenom se oeao o zid. "ini veliku pogreku, zna to?" rekao mi je. "Trebao si me ubiti. Svima u rei." Stajao sam u tami ekajui ue. Kada je doao do otvora Langby je bio u nesvjestici. Proao sam pored uvara i otiao pogledati kupolu i kriptu tamo dolje. Jutros je dolo pismo moga strica zajedno s novanicom od deset funti. Prosinac, 31. - Dvojica Dunworthyjevih ulizica ekali su me u St. John's Wood da me obavijeste da kasnim na ispit. ak se nisam ni pobunio. Posluno sam kaskao za njima ne razmiljajui o tome kako je nepravedno davati ispit jednom od hodajuih mrtvaca. Nisam spavao - koliko ve dugo? Od juer kad sam iao traiti Enolu. Nisam spavao gotovo stotinu godina. Dunworthy je bio za svojim stolom, mirkajui prema meni. Jedan od one dvojice mi je pruio ispitna pitanja, a drugi je izviknuo da mogu poeti. Okrenuo sam papire i ostala je mrlja od masti protiv opekotina. Buljio sam u njih bez razumijevanja. Zgrabio sam zapaljivu bombu kad sam odgurnuo Langbyja ali su opekline bile na vanjskoj strani ruku, a ne po dlanovima. Odgovor je doao iznenada u obliku Langbyjevog grubog glasa. "To su opekline od ueta, budalo. Ne ue li vas, nacistike pijune, koji je pravi nain penjanja po uetu?" Pogledao sam u test. Proitao sam, "Broj zapaljivih bombi koje su pale na sv. Pavla. Broj zemljanih mina. Broj visoko eksplozivnih bombi. Broj dobrovoljaca na prvom deurstvu. Drugom deurstvu. rtve. Smrtnos t." Pitanja nisu imala nikakvog smisla. Bilo je ostavljeno malo mjesta za odgovor, dovoljno tek za ispis brojki, neovisno o pitanju. Metoda koja se najee primjenjivala za otpisivanje zapaljivih bombi. Kako u smjestiti sve to znam u tako mali prostor? Gdje su pitanja o Enoli i Langhbyju i maku? Otiao sam do Dunworthyjeva stola. "Sino je sv. Pavle izgorio skoro do

temelja", rekao sam. "Kakva su ovo pitanja?" Na vama je da odgovarate na pitanja, gospodine Bartholomew, a ne da ih postavljate." "Ovdje nema pitanja o svim onim ljudima", odvratio sam. Vanjski zatitni omota moga bijesa se poeo topiti. "Naravno da ima", ree Dunworthy, okreui drugu stranicu ispita. "Broj rtava, 1940. Eksplozije, rapneli, ostalo." "Ostalo" rekao sam. Svakog trenutka bi se na mene mogao uruiti krov u bujici sadrene praine i bijesa. "Ostalo? Langhby je zapretao vatru vlastitim tijelom. Enola je imala prehladu koja je bila sve jaa i jaa. Maak... " Posegnuo sam za papirom i narkao "jedan maak" u uski prazni prostor uz "eksplozije". "Zar vam ni najmanje nije stalo do njih?" "Oni su vani sa statistike toke gledanja", rekao je, "ali pojedinano, gotovo nisu bitni za tijek povijesti." Refleksi su mi bili umrtvljeni. Iznenadilo me je da je Dunworthy toliko spor. Okrznuo sam ga po vilici i oborio sam mu naoale. "Naravno da su bitni." urlao sam. "Oni su povijest, a ne ove proklete brojke!" Refleksi onih ulizica bili su znatno bri. Nisu mi dozvolili da jo jednom zamahnem ve su me uhvatili za ramena i odvukli iz sobe. "Oni su tamo u prolosti bez ikoga da im pomogne. Ne vide prst pred nosom i bombe padaju po njima a vi mi kaete da oni nisu bitni? I vi sebe smatrate povjesniarom?" Ulizice su me odvukle iz sobe i dolje sve do predvorja. "Langby je spasio sv. Pavla. to jo netko mora uiniti da bi postao bitan? Vi niste povjesniar! Vi ste jedna obina..." Htjeo sam ga nazivati pogrdnim imenima ali jedina psovka to mi je palo na pamet bila je Langbyjeva, "Niste nita drugo do ogavnog nacistikog pijuna!" uivao sam, "Lijena filistarska slatkica!" Bacili su me na sve etiri ispred ulaznih vrata i zalupili mi ih pred nosom. "Nikad ne bih bio povjesniar, ak ni da mi platite!" urlao sam. Otiao sam vidjeti kamen straara nonih vatri. Prosinac, 31. - Ovo piem malo po malo. Ruke su mi u jako loem stanju, a Dunworthyevi deki su tome dodatno pridonijeli. Kivrin dolazi s vremena na

vrijeme, s onim svojim svetakim dranjam, i namae mi ruke melemom tako da ne mogu drati olovku. Naravno, postaje sv. Pavla vie nema pa sam siao na Holbornu i dalje pjeice razmiljajui o svojem posljednjem susretu s Dekanom Matthewsom onog jutra nakon to je izgorio City. Ovog jutra. "Ako sam dobro shvatio, ti si spasio Langbyju ivot", rekao mi je. "Takoer sam shvatio da ste vas dvojica sino zajedno spasili sv. Pavla." Pokazao sam mu strievo pismo i on se zabuljio u njega kao da se ne moe prisjetiti to je to. "Nita ne ostaje sauvano u vjenost", ree. U jednom uasavajuem trenutku sam pomislio kako e mi rei da je Langby stradao. "Moramo se i dalje truditi zatititi sv. Pavla sve dok se Hitler ne odlui bombardirati ladanje." Zrane uzbune nad Londonom e uskoro prestati, elio sam mu rei. Samo je pitanje tjedna kad e poeti s bombardiranjem ladanja. Canterbury, Bath, uvijek ciljajui katedrale. Vi i sv. Pavle preivjet ete rat i ivjeti da bi posvetili kamen straara nonih vatri. "ivim u nadi", ree. "Mislim da je najgore prolo." "Je, gospodine." Mislio sam o kamenu, i njegovom natpisu koji je itljiv i nakon svih ovih godina. Nije, gospodine, najgore jo nije prolo. Uspio sam drati smjer skoro do samog vrha Ludgate Hilla. Tada sam u potpunosti izgubio orijentaciju osjeajui se poput ovjeka koji luta grobljem. Nisam znao da razvaline u tolikoj mjeri lii na bijelu sadrenu prainu iz koje me je Langby pokuao izvui. Nisam uspijevao pronai kamen. Na kraju sam se gotovo spotaknuo preko njega, odskakujui u stranu kao da sam stao na grob. I to je sve to je ostalo. Hiroshima ima nekoliko netaknutih stabala na tlu, Denver ima kongresne stepenice. Nigdje nije reeno, "Prisjetite se mukaraca i ena straara sv. Pavla koji su milou Bojom spasili katedralu." Milou Bojom. Dio kamena je okrhnut. Povjesniari se spore da li je tamo pisalo, "za sva vremena", ali ja u to ne vjerujem, ne ako se pitalo Dekana Matthewsa. A ni jedan od straara kojima je to posveeno ne bi, ni na tren, povjerovao u takvo to. Spasili smo sv. Pavla onoliko puta koliko smo zapaljivih bombi zapreli, i to samo dok ne bi pala slijedea. Budno smo motrili opasna mjesta, gasili slabe vatre pijeskom i pumpama, a jae naim tijelima, kako bismo cijelu tu sloenu

strukturu sauvali da ne izgori do temelja. Ovo mi zvui poput opisa predavanja za Povijesne vjebe br. 401. Pravi trenutak za spoznaju znaaja povjesniara i to ba u trenutku kad sam profukao svoju ansu da postanem jedan od njih. Nije, gospodine, najgore jo nije prolo. Dio kamena je nagorio, tamo je u trenutku eksplozije, po legendi, kleao dekan Matthews. Potpuno nevjerodostojno, naravno, jer prednja vrata i nisu neko mjesto za molitvu. Prije e biti da se radi o tragu nekog turiste koji se raspitivao o kazalitu Windmill, ili djevojke koja je donijela dobrovoljcu svoj al. Ili maka. Nita ne ostaje sauvano u vjenost, Dekane Mathews; znao sam to od prvog dana im sam zakoraio kroz zapadna vrata, privikavajui se na tminu, ali mi je ipak teko. Stojim ovdje do koljena u razvalinama iz kojih neu moi iskopati stolice na rasklapanje ili prijatelje, svjestan da je Langby umro mislei da sam nacistiki pijun, svjestan da me je Enola dola posjetiti, a mene nije bilo. Zbilja mi je teko. Ali nije tako strano kao to je moglo biti. Oboje su mrtvi; kao i Dekan Matthews; ali umrli su nesvjesni onog to sam ja znao cijelo to vrijeme, onog to me je oborilo na koljena u Galeriji apata, bolesnog od tuge i krivnje - da na kraju nitko od nas nije spasio sv. Pavla. I Langby se vie ne moe okrenuti ka meni i otro rei s boli u srcu, "Tko je to uinio? Tvoji prijatelji nacisti?" A ja bih mu trebao odgovoriti, "Ne. Komunisti." To bi bilo ono najgore. Vratio sam se u sobu i pustio Kivrin da mi namae ruke melemom. eli da malo odspavam. Znam da bih trebao pokupiti svoje stvari i otii. Bilo bi poniavajue da dou i da me izbace, ali nemam snage protiviti se. Toliko slii Enoli. Sijeanj, 1. - Izgleda da sam prespavao, ne samo cijelu no, nego i cijelo jutro. Kad sam se maloprije probudio, zatekao sam Kivrin kako sjedi na rubu kreveta drei omotnicu. "Doli su tvoji rezultati." rekla je. Rukom sam prekrio oi. "Ba mogu biti izuzetno uinkoviti kad ele, zar ne?" "Da." ree Kivrin. "Pa dobro, ajmo ih pogledati", rekao sam uspravljajui se. "Koliko jo imam prije nego dou i izbace me?"

Dala mi je tanku raunalnu omotnicu. Poderao sam je zaje dno s perforacijama. "Priekaj." rekla mi je. "Prije no to je otvori, elim ti neto rei." Njeno je poloila ruku na moje opekline. "Vara se u pogledu povijesnog odsjeka. Oni su jako dobri." To ba i nije bilo ono to sam oekivao da e rei. "Dobar nije rije kojom bih ja opisao Dunworthyja", odgovorio sam i istrgnuo unutranju traku papira. Kivrin izraz se nije promijenio, ak ni onda kad sam sjeo uz nju s isprintom rezultata poloenim na koljena tako da ga je zasigurno mogla proitati. "Pa", rekao sam. Dunworthy je osobno potpisao papir. Dobio sam odlian. S pohvalom. Sijeanj, 2. - Danas sam potom dobio dvije obavijesti. Jedna je bila Kivrin novi zadatak. Povijesni odsjek misli na sve - ak i da je zadre onoliko koliko je potrebno da bi me njegovala, ak i da nau izmiljeni trag pokraj vatre kako bi tamo poslali svoje diplomante povijesti. Mislim da sam elio povjerovati da je to ono to su oni uinili, da su Enola i Langby samo unajmljeni glumci, da je maak pametni android iji su paklenski unutranji dijelovi izvaeni radi potpunosti dojma, ne toliko radi toga to sam elio vjerovati da Dunworthy nije nimalo dobar, nego zato to onda ne bi bilo ove izjedajue tjeskobe to se zapravo s njima dogodilo. "Rekla si da su tvoje vjebe bile Engleska 1300?" upitao sam promatrajui je jednako sumnjiavo kao nekad Langbyja. "1349." odgovorila je i na licu joj se pojavila sjena sjeanja. "Godina kuge." "Moj Boe", rekao sam. "Kako su ti to mogli napraviti? Kuga je desetka." "Imam priroeni imunitet." ree i zagleda si u ruke. Nisam znao to da joj kaem pa sam otvorio drugo pismo. Bio je to izvjetaj o Enoli. Raunalni ispis, podaci i datumi, statistike. Sve same brojke koje je povijesni odsjek tako odano volio, ali sam ipak saznao ono to sam mislio d a moram znati prije to odem; oporavila se od prehlade i preivjela Blitz. Mladi Tom poginuo je tijekom uzbuna u Bathu, a Enola je umrla 2006, svega godinu prije no to su razorili sv. Pavla.

Ne znam da li da vjerujem izvjetaju ili ne, ali tako i tako je sasvim svejedno. To je, poput Langbyjevog itanja starcu, samo in humanosti. Na sve misle. Ali ne ba na sve. Nisu mi rekli to se desilo Langbyju. Ali shvatio sam piui ovo da ja to i onako znam; ja sam mu spasio ivot. Nije mi se inilo bitno da je on mogao slijedeega dana umrijeti u bolnici; i shvatio sam, usprkos svih vanih lekcija koje me je povijesni odsjek pokuao nauiti, da ja zapravo ne vjerujem u jedno; Nita ne ostaje sauvano u vjenost. ini mi se da je to Langbyju uspjelo. Sijeanj, 3. - Danas sam otiao posjetiti Dunworthyja. Nisam znao to mu namjeravam rei - nekakave pompozne blebetarije o mojoj elji da sluim pri ouvanju povijesti, uspravni straar koji bdije nad padajuim bombama ljudskih srdaca, tih i dostojanstven. Kad je onako kratkovidan mirknuo, preko svoga stola, prema meni uinilo mi se da mirka pred zadnjom jasnom predodbom sv. Pavla okupanog suncem prije no to e zauvijek nestati. inilo se kao da on, najbolje od svih, zna da se prolost ne moe sauvati. Zato sam samo rekao, "ao mi je to sam vam razbio naoale, gospodine." "Kako vam se svidio sv. Pavle?" rekao je, a ja sam, kao i pri prvom susretu s Enolom, pomislio da krivo tumaim njegove emocije, da ne osjea gubitak, nego neto posve suprotno. "Zavolio sam ga, gospodine." rekao sam. "Da." uzvrati. "I ja isto." Dekan Matthews grijei. Borio sam se sa sjeanjima tijekom cijelih vjebi kako bih shvatio da ona nipoto nisu neprijatelj i da biti povjesniar nije svetako breme. Jer Dunworthy nije mirkao pred razornim svjetlom sudnjeg jutra, nego u tminu prvog popodneva, gledajui prema velianstvenim zapadnim vratima sv. Pavla koji je sauvan u nama, poput Langbyja, kao sve, svaki trenutak, u vjenost.

Stephen King

DOLANOV CADILLAC
Osveta je jelo najbolje kad se jede hladno. panjolska poslovica

Sedam sam godina samo ekao i gledao. Gledao ga kako dolazi i odlazi - on, Dolan. Gledao sam ga kako ulazi u najlue restorane, uvijek u smokingu, uvijek s drugom enom pod rukom, uvijek stisnut, kao knjiga u korice, tjelohraniteljem s lijeva i desna. Gledao sam kako mu boja kose, iz elino sive, polako postaje pomodno srebrna, dok se moja samo povlai dok nisam sasvim oelavio. Gledao sam ga kako odlazi iz Las Vegasa na svoja redovna hodoaa na Zapadnu obalu; gledao sam ga i kako se vraa. U dva-tri sam navrata s odvojka vidio kako je njegov Sedan DeVille, u boji njegove kose, projurio Cestom 71 prema Los Angelesu. A u nekoliko sam ga navrata gledao kako odlazi iz svoje kue na Hollywood Hillsu u tom istom sivom Cadillacu i vraa se u Las Vegas - iako ga nisam gledao ba jako esto. Ja sam uitelj. A uitelji i skupocjeni probisvijeti ne posjeduju istu slobodu kretanja; to je naprosto ivotna ekonomska injenica. On nije znao da ga promatram - nikad mu nisam priao toliko da bi to shvatio. Bio sam oprezan. On mi je ubio enu ili ju je bar dao ubiti; no bilo ovako ili onako, ista je to pria. elite pojedinosti? Od mene ih neete dobiti. Ako vam je do njih stalo, prolistajte listove starih novina. Zvala se Elizabeth. Bila je uitelj u istoj koli u kojoj sam i ja to bio i ostao. Ona je vodila prvi razred. Djeca su je voljela, a vjerujem da bar neka jo nisu zaboravila tu ljubav, iako su danas ve mladii i djevojke. A volio sam je, naravno, i ja, i jo je volim. Nije bila lijepa, ali je bila zgodna. Bila je tiha, ali se znala smijati. esto sam je sanjao. Njezine kestenjaste oi. Za mene nikad nije postojala nijedna druga ena. Niti e postojati. A on je napravio krivi korak - taj Dolan. I to je sve to trebate znati. A Elizabeth se nala tu, na krivome mjestu i u krivo vrijeme, i vidjela taj krivi korak. I otila na policiju, a policija ju je poslala FBI -u, i tu su je ispitali, i ona je rekla da, svjedoit u. Oni su joj obeali zatitu, ali su ili napravili krivi korak ili podcijenili Dolana. A moda je bilo i jedno i drugo. No bilo kako bilo, jedne je veeri ula u automobil, i dinamit povezan sa starterom uinio me je udovcem. On me je uinio udovcem - taj Dolan. Bez svjedoka koji bi ga teretili, Dolan je bio slobodan. On se vratio u svoj svijet, i ja u svoj. Penthaus u Vegasu za njega, prazna kua u predgrau za mene. Niz ljepotica u krznu i veernjim haljinama sa ljokicama za njega, tiina za mene. Sivi Cadillaci, za tih nekoliko godina etiri

za njega, i jedan stari Buick Riviera za mene. Njegova je kosa postala srebrna, dok je moja naprosto otila. Ali sam promatrao. Bio sam oprezan - o, da! Vrlo oprezan. Znao sam to je on i to sve moe. Znao sam da bi me mogao zgnjeiti kao bubu kad bi samo naslutio to mu spremam. I zato sam bio oprezan. Za ljetnih praznika prije tri godine slijedio sam ga (na opreznoj udaljenosti) sve do Los Angelesa, kamo je esto odlazio. Tu je odsjedao u svojoj krasnoj kui i prireivao zabave (a ja sam sve te dolaske i odlaske pratio iz sigurne sjene na kraju ulice, stapajui se sa sjenama svaki put kad bi u svojoj uestaloj ophodnji prola policijska kola), i odsjedao u jeftinom hotelu gdje su ljudi preglasno putali radio, a neonsko svjetlo iz toples bara s druge strane ulice blijetalo u prozore. U takve bih veeri utonuo u san i sanjao Elizabethine kestenjaste oi, sanjao da se nita od svega toga nije dogodilo, i ponekad se budio sa suzama koje se sue na licu. I ve skoro izgubio nadu. Tako su ga dobro uvali, shvaate; tako dobro. Nije iao ba nikamo bez te dvije do zuba naoruane gorile, a sam je Cadillac bio oklopljen. iroke radijalke na kojima se kotrljao bile su od onih koje se same krpaju, onakve kakve vole diktatori u malim i nemirnim dravicama. I onda sam, taj zadnji put, shvatio kako bi se to dalo izvesti - ali sam to shvatio tek nakon to sam skoro umro od straha. Slijedio sam ga do Las Vegasa, uvijek ga putajui bar milju ispred sebe, ponekad dvije, ponekad tri. Dok smo prelazili preko p ustinje, vozei prema istoku, njegov automobil gdjekad nije bio nita vie od odbljeska na horizontu, a ja sam razmiljao o Elizabeth, i kako joj se sunce presijavalo u kosi. Tom sam zgodom bio daleko zaostao. Bila je sredina tjedna, i promet je na US 71 bio vrlo rijedak. A kad je promet rijedak, slijeenje postaje opasno - to zna ak i osmokolski uitelj. Proao sam kraj naranastog natpisa OBILAZNICA 5 MILJA pa zaostao jo vie. Pustinjske obilaznice pretvaraju vonju u puzanje, a nisam elio riskirati da se naem iza sivog Cadillaca ba dok ga voza bude izvlaio preko nekakve dombaste ceste drugog reda. OBILAZNICA 3 MILJE, glasio je sljedei natpis, a ispod je pisalo: ZONA MINIRANJA ISKLJUITE RADIO-TELEFON.

Poeo sam razmiljati o nekom filmu to sam ga gledao prije nekoliko godina. U tom je filmu razbojnika banda skrenula oklopljeni furgon u pustinju pomou lanih znakova za skretanje. A kad je voza nasjeo na podvalu i skrenuo na praznu zemljanu cestu (a u pustinji ih je na tisue, staza za ovce i seoskih cesta to vode do raneva, i starih dravnih cesta koje ne vode nikamo), lopovi su samo maknuli znakove i tako izolirali vozilo, pa su onda trebali jo samo opsjesti oklopljeni automobil i priekati da uvari izau. Onda su ih ubili. Toga sam se sjeao. Da su ubili uvare. Stigao sam do obilaznice i skrenuo na nju. Cesta je bila loa kako sam i mislio - nabijena zemlja, dvotrana, puna udarnih jama po kojima je moj stari Buick poskakivao i stenjao. Buicku su trebali novi amortizeri, ali su amortizeri luksuz kojih se jedan uitelj ponekad mora odrei, ak i kad je udovac bez djece, i kad nema hobija mimo snivanja osvete. Dok je Buick poskakivao i valjao se, najednom mi je na um pala ideja. Umjesto da slijedim Dolanov Cadillac kad sljedei put bude ia o iz Vegasa u LA ili iz LA u Vegas, naprosto u ga prestii - doi ispred njega. Napravit u lanu obilaznicu, slino onoj na filmu, i odmamiti ga u pusto koja vlada, nijema i opasana brdima, zapadno od Las Vegasa. A onda u ukloniti znakove, onako kako su to napravili oni lopovi na filmu. U trzaju sam se vratio u stvarnost. Ispred mene je bio Dolanov Cadillac, tono ispred mene, zaustavljen sa strane pranjave ceste. Jedna mu je guma, bez obzira na svo samokrpanje, bila ispuhana. Ne - ne samo ispuhana. Upravo je eksplodirala, otilo joj je pola oboda. Krivac je vjerojatno bio otar kameni klin, zabijen u makadam kao minijaturna tenkovska klopka. S prednje je strane jedan od uvara baratao runom dizalicom. A drugi je - ljudoder svinjskoga lica kojem se slijevao znoj ispod kose oiane na etku - stajao zatitniki kraj samog Dolana. Oni se, shvaate, ak ni usred pustinje nisu uputali u rizik. Dolan je stajao sa strane, onako vitak u raskopanoj koulji i tamnim hlaama, dok mu je pustinjski vjetar mrsio kosu oko glave. Puio je cigaretu i promatrao svoje ljude kao da i nije tu, nego negdje daleko, moda u restoranu, na plesu ili u svom privatnom salonu. Nae su se oi srele kroz vjetrobran mog automobila, a onda je njegov pogled

otklizio bez traka prepoznavanja, iako me je jednom ve bio vidio, prije sedam godina (dok sam jo imao kosu), na preliminarnoj raspravi, dok sam sjedio kraj ene. Moj uas to sam se pribliio Cadillacu ubrzo je zamijenio silan bijes. Poelio sam se nagnuti, otvoriti desni prozor i vrisnuti: Kako si me se usudio zaboraviti? Kako si me se usudio otpisati? Da, ali to bi bio luaki in. Jer je bilo dobro da me je zaboravio, i lijepo to me je otpisao. Bolje mi je da budem mi iza zidne obloge, gdje gloem ice. Bolje da sam pauk, makar i pod strehom, gdje pletem svoju mreu. Onaj koji se znojio s dizalicom mahnuo mi je da proem, ali nije samo Dolan bio sposoban za otpisivanje. Pogledao sam indiferentno iza onoga koji je mahnuo rukom, pa mu poelio da dobije srani napad ili modanu kap, ili, oboje, oboje u isti as. Nastavio sam vonju, ali mi je u glavi bubnjalo i pulsiralo, a na nekoliko se trenutaka uinilo da su se planine na obzoru podvostruile, pae i potrostruile. Da bar imam pitolj! pomislio sam. Da bar imam pitolj! Da bar imam pitolj, isti bih as dokrajio taj njegov truli, bijedni ivot! Nekoliko milja kasnije razum se bar djelimice uspio vratiti. Da sam imao pitolj, sigurno bi bilo samo da bi me na koncu ubili. Da sam imao pitolj, bio bih se zaustavio kad mi je onaj s dizalicom mahnuo da proem, i bio bih iziao, i poeo divlje praiti metke svud oko sebe po pustom krajoliku. Moda bih nekoga i pogodio. Ali bi onda oni ubili mene i zakopali u plitki grob, a Dolan bi se nastavio pojavljivati u pratnji ljepotica i hodoastiti izmeu Las Vegasa i Los Angelesa u svom srebrenom Cadillacu, dok bi meni pustinjske ivotinje raskapale grob i pod hladnim se Mjesecom otimale za moje kosti. I kakva bi to bila osveta za Elizabeth? Ba nikakva. Ljudi koji su putovali s njim bili su uvjebani za ubijanje. A ja sam bio uvjeban za uenje treekolaca. Ovo nije film, podsjetio sam samoga sebe dok sam se vraao na autocestu i prolazio kraj znaka SVRETAK RADOVA DRAVA NEVADA VAM ZAHVALJUJE! I da sam se ikad zabunio pa pobrkao stvarnost s filmom, i zabunom pomislio da proelavi uitelj treeg razreda, usto jo i kratkovidan, moe biti Prljavi Harry igdje osim u vlastitim snovima, onda nikad ne bi bilo nikakve osvete, nikada.

No hoe li je biti, i kada? Moe li je uope biti? Zamisao da stvorim lanu obilaznicu bila je romantina i nerealistina koliko i zamisao da iskoim iz svog starog Buicka i svu ih trojicu zaspem mecima - i to ja, koji od svoje esnaeste godine nisam pucao iz puke, a iz pitolja ba nikada. Tako neto ne bi bilo mogue bez itave druine urotnika to je bilo jasno ak i iz onog filma, pa ma koliko inae bio romantian. Bila su osmorica devetorica, podijeljena u dvije druine, a meusobno su odravali vezu pomou voki-tokija. Imali su ak i jednog u laganom avionu koji je kruio iznad autoceste da provjeri je li oklopljeni automobil dovoljno izoliran dok se pribliavao pravoj toki na autocesti. Bio je to zaplet koji je zacijelo zamislio neki predebeli scenarist, sjedei kraj plivaeg bazena s pinom coladom pri jednoj ruci, i s novom zalihom Pentelovih kemijskih olovaka i Wallaceovim vrtuljkom za smiljanje radnje pri drugoj. No ak je i njemu za ostvarivanje tih ideja trebala itava jedna mala vojska. A ja sam bio samac ovjek. To naprosto ne bi ilo. Bio je to samo trenutni lani bljesak, slian tolikim kroz tolike godine - slian ideji da bih mu u klimatizacijski ureaj mogao ubaciti otrovni plin, ili mu u kuu u Los Angelesu postaviti bombu, ili ak nabaviti neko zaista ubojito oruje - recimo bazuku - pa pretvoriti taj prokleti srebreni Cadillac u plamenu loptu dok bude jurio na istok prema Vegasu, ili na zapad prema LA Cestom 71. Najbolje je o tome vie i ne misliti. Ali nee ii. Izdvoji ga, nastavio je u meni ponavljati onaj unutranji glas koji je uvijek aptao u Elizabethino ime. Izdvoji ga onako kako iskusni ovar izdvaja ovcu iz stada kad mu je njegov gospodar pokae. Skreni ga u prazninu i ubij ga. Pobij ih sve. Ne bi ilo. Kad i ne bih bio spreman priznati ijednu drugu istinu, morao bih priznati bar to da ovjek koji je uspio preivjeti tako dugo mora imati bar dobro izbruen osjeaj za preivljavanje - izbruen, moda, do paranoje. Oni njegovi bi u trenutku prozreli podvalu s obilaznicom. Ali danas su skrenuli na nju, odgovorio je glas koji je govorio u Elizabethino

ime. Ni na trenutak se nisu pokolebali. Poli su kao glupe ovce. Ali ja sam znao - da, po neemu sam znao! - da ljudi poput Dolana, ljudi koji su zapravo vie vukovi nego ljudi, u susretu s opasnou osjeaju nekakvim estim ulom. Mogao bih s nekakvog gradilita ukrasti originalne znakove za skretanje i postaviti ih na pravo mjesto; mogao bih naas dodati i nekoliko onih naranastih cestovnih stoaca i jo nekoliko onih bljeskalica. Mogao bih sve to uiniti, no Dolan bi ipak na svim tim kulisama nanjuio nervozni znoj mojih ruku. Osjetio bi ga ravno kroz svoje neprobojne prozore. Zatvorio bi oi i iz dubina onog zmijskog gnijezda, koja mu slui umjesto mozga, zauo Elizabethino ime. Onaj glas, Elizabethin zagovornik, najednom je utihnuo, pa sam pomislio da se napokon umorio - bar za danas. A onda, kad se ve Vegas pojavio na vidiku modar i magliast i treperav na dalekom rubu pustinje - ponovno se oglasio. Onda ga ne pokuavaj nasaditi na lanu obilaznicu, proaptao je. Pokuaj ga nasaditi na pravu. Naglo sam skrenuo Buick prema nasutom rubu ceste i stresao se od naglog zaustavljanja, s obje noge na papuici konice. I zapiljio se u vlastite razrogaene, zapanjene oi u retrovizoru. A duboko u meni, onaj Elizabethin je zagovornik prasnuo u smijeh. Bio je to divlji, luaki smijeh, ali sam mu se za nekoliko trenutaka pridruio i sam. Kad sam se ulanio u Zdravljaki klub Devete ulice drugi su mi se nastavnici smijali. Jedan je od njih elio znati je li mi to netko ritnuo p ijesak u lice. Ja sam se smijao skupa s njima. Ljudima ovjek poput mene nikad nije sumnjiv sve dok se s njima smije. A zato se i ne bih smijao? Zar mi ena nije mrtva ve sedam godina? Mislim, ona danas nije nita vie od malo praine i kose i nekoliko kostiju u lijesu! I zato se onda ne bih smijao? Tek kad se ovjek poput mene prestane smijati, ljudi se ponu pitati to s njim nije u redu. Smijao sam se skupa s njima usprkos tome to su me itavu jesen i zimu boljeli miii. Smijao sam se usprkos tome to sam bio stalno gladan - jer vie nije bilo ni repeta, ni pononih veera, ni piva, ni malo gin -tonica prije veere. Ali je zato bilo puno crvenoga mesa i zelenila, zelenila, zelenila. A za Boi sam si kupio Nautilus. Ne - nije ba tako. Taj si stroj za Boi nisam kupio ja, nego mi ga je kupila

Elizabeth. Dolana sam sad viao rjee; bio sam previe zaokupljen vjebanjem, skidanjem trbuine, nabijanjem miia na rukama i prsima i nogama. Ipak je bilo trenutaka kad mi se inilo da ne mogu dalje, da je ponovno stjecanje neeg i izdaleka nalik tjelesnoj bodrosti zapravo nemogue, da ne mogu ivjeti bez uzimanja i drugog tanjura i torte od kave i povremene grude slatkoga vrhnja u kavi. U takvim bih trenucima parkirao preko puta kojeg od njegovih omiljenih restorana ili moda svratio u koji od klubova koje je posjeivao i priekao da se pojavi, da izae iz maglenosivog Cadillaca s kakvom arogantnom, ledenom plavuom ili nasmijanom riokosom pod rukom - ili s po jednom pod svakom. I tu se trebao pojaviti, taj ovjek koji je ubio moju Elizabeth, tu se trebao pojaviti, presjajan u formalnoj koulji iz Bijan'sa, i sa zlatnim Rolexom mirkavim u svjetlima nonoga kluba. Kad bih bio umoran i obeshrabren, odlazio bih do Dolana, onako kako ovjek poludio od ei trai o azu u pustinji. Pio sam njegovu otrovnu vodu i to me je krijepilo. U veljai sam poeo svakodnevno trati, a onda su se drugi nastavnici poeli smijati mojoj elavoj glavi, koja se ljutila i crvenjela, pa onda opet ljutila i crvenjela, bez obzira kolikim je premazima zatitne kreme mazao. Ja sam se smijao skupa s njima, kao da se nisam ve dvaput skoro onesvijestio i proveo mnoge duge, drhtave minute u grevima to su mi, na kraju mojih tranja, probadali miie na nogama. A onda je dolo ljeto, i ja sam potraio posao u Upravi za ceste drave Nevada. Gradski je kadrovski referent na moj formular lupio peat rezerviranog odobrenja, pa me uputio Harveyju Blockeru, predradniku tog distrikta. Blocker je bio visok mukarac, opaljen nevadskim suncem skoro do cr nog. Nosio je traperice, pranjave radne cipele, kao i plavu majicu s odrezanim rukavima. LOI IVOTNI STAVOVI, proklamirala je ta majica. Miii su mu se pod koom valjali kao krupne gromade. Pogledao je moju molbu. Pa me pogledao i nasmijao se. Molba je, onako smotana u njegovoj aeti, izgledala jako siuno. "Prijatelju, ti se zeza. Mislim, to drugo? Daj stari, pustinja je to, pustinjsko sunce, pustinjska ega - ne ta vaa jupijevska salonska sranja, da uhvatite malo sunca. to si ti inae u ivotu, beba? Knjigovoa?" "Nastavnik", odgovorio sam. "U treem razredu." "O, ljubavi", rekao je i opet se nasmijao. "Tornjaj mi se ispred nosa, moe?"

Imao sam depni sat - koji se, jo od pradjeda, prenosio s koljena na koljeno, od pradjeda koji je radio na zadnjoj dionici velike transkontinentalne pruge. I on je bio na popritu, tako bar veli obiteljska legenda, kad su zabili onaj zadnji, zlatni klin. Izvadio sam sat i zanjihao ga na lancu Blockeru pred nosom. "Vidi ovo?" rekao sam. "Vrijedi est, moda sedam stotina dolara." "To je mito?" Blocker se opet nasmijao. Bio je to silan, onaj stari smijeh. "ovjee, uo sam ve za mnoge koji su prodali duu vragu, ali ti si prvi koji ga miti da te odvede u pakao." Sad me pogledao skoro suutno. "Ti moda misli da zna u to se to uvaljuje, ali ja u ti rei da o tome nema ni najblaeg pojma. U srpnju sam svojim oima vidio, tu, zapadno od Indian Springsa, etrdeset i sedam u hladu. Od toga proplau i jaki. A ti mi, beba, ba i nisi jak. Ne moram te vidjeti bez koulje, pa da skuim da na lageru ima samo neto malo jupijevskih miia, skupljenih u zdravljakom klubu, a takvi se ne mogu nositi s Velikom Prazninom." A ja mu rekoh: "Kad vidi da se s tim ne mogu nositi, istog se dana kupim s posla. Sat ostaje tebi. Bez rasprave." "Lae k'o pseto." Ja sam ga pogledao. On mi je neko vrijeme uzvraao pogled. "Ne, ne lae kao pseto." Rekao je to zapanjenim tonom. "Ne." "Da sat Tinkeru na uvanje?" Zabacio je palac prema gromadnome crncu u majici obojanoj guvanjem i namakanjem, a koji je sjedio u blizini u kabini buldoera i jeo vonu pitu iz McDonaldsa i sve to sluao. "Moe li mu se vjerovati?" "K'o vragu na kvadrat." "Onda neka ga uva dok mi ne kae put pod noge ili dok se u rujnu ne vratim u kolu." "A to ja ulaem?" Pokazao sam na molbu za zaposlenje u njegovoj ruci. "Potpii to", rekoh. "Ti ulae svoj potpis." "Ti nisi pri sebi."

Pomislio sam na Dolana i Elizabeth i nisam rekao nita. "Poinje s najgovnarskijim od svih poslova", upozorio me je Blocker. "Baca vrui asfalt s kamiona u rupe. Ne zato to mi je do tvog posranog sata iako bih bio vrlo sretan da ti ga mogu mrknuti - nego zato to tako svi poinju." "Dobro." "Dobro ako si dobro razumio, beba." "Jesam." "Ne", odgovorio je Blocker, "nisi. Ali hoe." I imao je pravo. Od prva se dva tjedna ne sjeam skoro niega - samo kako lopatom bacam i nabijam rastaljeni asfalt i oborene glave koraam za kamionom sve dok se ne zaustavi kraj sljedee udarne jame. Ponekad smo radili i na Stripu, pa sam uo kako po kasinima zvone zvona jackpota. A ponekad bi mi, vjerujem, zazvonilo i u glavi. Podigao bi pogled i ugledao Harveyja Blockera kako me gleda s tim svojim udnim, saalnim pogledom, dok mu se lice prelijeva u jari to se die sa sprene ceste. A ponekad bih opet pogledao Tinkera, kako sjedi pod platnenom nadstrenicom iznad kabine njegova buldoera, i Tinker bi tada podigao moj pradjedovski sat i zanjihao ga na lancu tako da bi od njega odbljesnulo sunce. Velika sam borbu vodio da se ne onesvijestim, da zadrim svijest pa kud puklo da puklo. I tako sam se drao itav lipanj, i prvi tjedan srpnja, a onda je, u odmoru za ruak, dok sam s drhtavom rukom jeo sendvi, Blocker sjeo kraj mene. Ponekad bih se tresao i do deset u noi. Bilo je to zbog te jare. Moga o sam se ili tresti ili se onesvijestiti, ali kad bih pomislio na Dolana, nekako mi je uspijevalo da sve ostane samo na drhtavici. "Jo mi nisi ojaao, bebau", rekao je Blocker. "Ne", rekoh. "Ali kao to ree netko, trebao si vidjeti od ega sam poeo." "Stalno gledam jesi li se onesvijestio nasred kolnika, a ti nee pa nee. Ali hoe." "Ne, neu." "Ne, hoe. Ako ostane iza kamiona s lopatom, hoe."

"Neu." "Ono najgore ljeto tek dolazi, bebau. Ispei e ti se govno u guzici, to bi rekao Tink." "Za mene se ne boj." On je izvukao neto iz depa. Bio je to moj pradjedovski sat. Bacio mi ga je u krilo. "Nosi to sranje", rekao je s gnuanjem. "to e mi to." "Kad smo se okladili." "Povlaim okladu." "Ako me baci s posla, trait u arbitrau", reko h. "Potpisao si moju molbu. Dakle..." "Ne bacam te s posla", rekao je i skrenuo pogled. "Nego u rei Tinku da te naui kako se vozi utovariva." Dugo sam se zagledao u nj, ne znajui to da mu velim. Moja uionica, tako hladna i udobna, nikad mi se nije uinila daljom... pa ipak nisam imao ni najblaeg pojma na koji to nain razmilja ovjek Blockerova kova, i to on misli kad veli to to veli. Znao sam da mi se istodobno divi i prezire me, ali nisam imao ni najblaeg pojma to mu znai i jedno i drugo. A i to te briga, ljubavi, najednom mi je u glavi prozborila Elizabeth. Tvoja je briga Dolan. Ne zaboravi, Dolan. "A zbog ega to radi?" upitao sam napokon. On mi je uzvratio pogled, i ja sam shvatio da ga sve to istodobno i zabavlja i ljuti. Ali je ljutnja, rekao bih, ipak prevladavala. "to je to s tobom, bebau? to misli, tko sam ja?" "Ja ne..." "Ti misli da bih te ja ubio za taj tvoj posrani sat? To si mislio?" "Oprosti." "Da, jesi. Najbjedniji sitni seronja to sam ga vidio u ivotu." Sklonio sam pradjedovski sat. "Bebau, ti nikad nee ojaati. Neki ljudi i biljke puste korijenje i na suncu. Drugi se sparue i umru. Ti umire. Ti zna da je tako, pa ipak nee u hlad. Zato? Zato tako sere sam po sebi?" "Imam svojih razloga."

"Da, i kladim se da ima. I neka se Bog smiluje onom tko ti se nae na putu." Ustao je i udaljio se. Onda je priao Tinker, naceren od uha do uha. "Misli da moe nauiti voziti utovariva?" "Mislim da mogu", odgovorio sam. "Mislim i ja", rekao je on. "Stari Blockhead3 ba te voli - samo ne zna kako da ti to veli." "Ve sam opazio." Tink se nasmijao. "ilav si mi ti neki seronja, ha?" "Bar se nadam", odgovorio sam. Ostatak sam ljeta proveo vozei utovariva, a kad sam se te jeseni vratio u kolu, crn skoro kao i Tink, drugi su mi se nastavnici prestali smijati. Ponakad bi me u prolazu pogledali iskosa, ali su se prestali smijati. Imam svojih razloga. Eto to sam mu rekao. I imao sam ih. Nisam to ljeto iz vica proveo u paklu. Jer sam, shvaate, morao doi u formu. Priprema za kopanje neijega groba inae ne iziskuje takve drastine mjere, ali taj netko, tko mi je bio na pameti, nije bio ni mukarac ni ena. Jer sam kanio iskopati grob tom prokletom Cadillacu. U travnju sljedee godine ve sam bio na potanskom popisu Dravnog odbora za ceste. Svakog sam mjeseca primao bilten zvan Prometni znakovi Nevade. Veinu bih materijala samo preletio, lanaka o zakonima koji e popraviti stanje na cestama, kupljenoj i prodanoj cestogradnoj opremi, djelovanju dravne legislative po pitanju kontrole pjeanih dina i novim sredstvima protiv erozije. Mene je, meutim, uvijek zanimala samo zadnja, i eventualno jo i predzadnja stranica biltena. Ta rubrika, zvana naprosto Kalendar, nabrajala je poprita graevnih radova u sljedeem mjesecu. Mene su posebno zanimala mjesta i datumi iza kojih je slijedila jednostavna kratica od tri slova: OGS. to je znailo obnova gornjeg sloja, a iskustvo me je s ekipom

Neprevediva igra rijeima. Blockhead je glupan, matun

Harveyja Blockera nauilo da je ba to operacija koja najee zahtijeva pravljenje obilaznica. Ali ne i uvijek - zaista ne. Zatvaranje pojedinih dionica ceste korak je koji Odbor za ceste nikad ne poduzima ako postoji ikakva mogunost da se to izbjegne. Ali prije ili kasnije, pomislio sam, ta e tri slova za Dolana biti smrtna presuda. Samo tri slova, pa ipak sam ih pokatkad vidio i u snima: OGS. to ne znai da e to biti jednostavno, pa ak ni da e se dogoditi uskoro znao sam da u moda morati ekati godinama, i da bi se moglo dogoditi da u meuvremenu netko drugi sredi Dolana. Jer je on bio zlikovac, a ivot je zlikovaca pun opasnosti. Na jednom e se mjestu morati stei etiri tek ovla povezana vektora, kao u rijetkoj konjunkciji planeta: Dolanovo putovanje, moje ljetovanje, nacionalni praznik i trodnevni vikend. Godine, moda. A moda i nikada. Ali sam ipak osjeao nekakvu smirenost izvjesnost da e se to dogoditi, a kad se dogodi, da moram biti spreman. I to se napokon i dogodilo. Ne tog ljeta, ne te jeseni, pa ni sljedeeg proljea. Ali lani, u lipnju, otvorio sam Prometne znakove Nevade i u Kalendaru ugledao sljedee: 1.-22. SRPNJA (okvirno): US 71 440.-472. mi (zapadna traka) OGS Drhtavim sam rukama prolistao stolni kalendar, stigao do srpnja i opazio da 4. srpnja pada u ponedjeljak. I tako su se stekla tri od etiri vektora, jer e u sred tako velikog posla oko obnove gornjeg sloja zacijelo morati napraviti bar jednu obilaznicu. Ali Dolan... to je s Dolanom? to je s etvrtim vektorom? Uspio sam se sjetiti tri Dolanova odlaska u LA za vrijeme tog praznikog tjedna - jednog od malobrojnih mrtvih tjedana u Las Vegasu. Sjetio sam se i tri zgode kad je otiao nekamo drugo -jednom u New York, jednom u Miami, jednom opet sve do Londona - kao i etvrte zgode kad je naprosto ostao u Vegasu. Ako poe... Mogu li to ikako doznati? Razmiljao sam o tome dugo i teko, ali su mi stalno pred oi dolazile dvije vizije. U prvoj sam vidio Dolanov Cadillac kako, u sumraku, cestom US 71 juri

prema LA, i za sobom baca dugu sjenu. I vidio sam ga kako prolazi kraj natpisa OBILAZNICA, od kojih zadnji upozorava putnike da iskljue radio-telefone. I vidio sam Cadillac kako prolazi kraj naputenih graevinskih stojeva buldoera, grejdera, utovarivaa. Naputenih ne samo zato to je zavrilo radno vrijeme, nego zato to je vikend, i to trodnevni. U drugoj je viziji sve bilo isto, samo to vie nije bilo oznaka skretanja. A nije ih bilo, zato to sam ih ja skinuo. I ba sam u zadnji dan kole najednom shvatio kako bih to mogao otkriti. Bio sam skoro zadrijemao, jer su mi misli bile na milijun milja i od kole i od Dolana, kad sam se najednom uspravio kao metla i sruio vazu na katedri (u kojoj je bilo nekoliko lijepih pustinjskih cvjetova koje su mi ih donijeli aci kao dar na kraju godine), tako da je pala na pod i razbila se. Nekoliko mojih aka, koji su takoer zadrijemali, uspravili su se kao metle, i moda je neto na mom licu uplailo bar jednoga od njih, zato to je jedan malian, Timothy Urich, briznuo u pla pa sam ga morao tjeiti. Plahte, mislio sam dok sam tjeio Timmyja. Plahte i jastunice i posteljina i srebmina; sagovi, okunica. Sve mu mora biti ba po volji. On e htjeti da sve bude ba kako je zamislio. Naravno. Da sve mora biti ba njemu po volji dio je Dolana ba kao i njegov Cadillac. I tako sam se nasmijeio, i Timmy Urich mi je uzvratio smijeak, ali se ja zapravo i nisam nasmijeio Timmyju. Nasmijeio sam se Elizabeth. kola je te godine zavrila 10. lipnja. Dvanaest dana potom odletio sam u Los Angeles. Unajmio sam auto i odsjeo u istom onom jeftinom hotelu u kojem sam odsjedao i u drugim zgodama. U sva sam se sljedea tri dana odvezao do Hollywood Hillsa da drim strau nad Dolanovom kuom. To, dakako, nije mogla biti stalna straa; to bi se opazilo. Bogati zapoljavaju ljude kojima je zadaa da opaaju radoznalce, zato to takvi znaju biti i opasni. Kao, primjerice, ja. U poetku nije bilo niega. Kua nije imala zakucane prozore, tratina nije bila obrasla - Boe oslobodi! - a voda je u bazenu sigurno bila i ista i klorirana.

Pa ipak je iz nje zraio dojam praznine i nerabljenosti zavjese su bile navuene, da ne ulazi ljetno sunce, na sredinjem okretitu nije bilo automobila, a nije bilo nikoga ni na bazenu koji je neki mladi s konjskim repom istio svako drugo jutro. Bio sam sve uvjereniji da je stvar propala. Pa ipak sam ostajao i dalje, u nadi i udnji da se stekne i etvrti vektor. I onda, na 29. lipnja, kad sam se ve bio skoro pomirio s jo jednom godinom promatranja i ekanja i vjebanja i ljetnje vonje utovarivaa za Harveya Blockera (to jest, ako bi me htio primiti), pred vrtnim se vratima Dolanove kue zaustavio plavi automobil s natpisom SLUBA OSIGURANJA LOS ANGELES. Iz njega je iziao ovjek u uniformi i kljuem otvorio vrata. Uvezao je automobil pa otiao iza ugla. Nekoliko se trenutaka potom vratio pjeice, zatvorio vrtna vrata i opet ih zakljuao. Bilo je to napokon odstupanje od rutine. Osjetio sam slabaan traak nade. Odvezao sam, uspio se nekako prisiliti da se ne vratim skoro dva sata, a onda sam se opet odvezao do Dolana, no ovaj sam se put parkirao na kraju, a ne na poetku bloka. Petnaest minuta kasnije pred Dolanovom se kuom zaustavio plavi kombi. Na boku su mu bile ispisane rijei BIG JOEOVA SLUBA IENJA. Srce mi je poskoilo u grudima. Sve sam to promatrao u retrovizoru, i sjeam se kako su mi se ake stegle oko volana unajmljenih kola. Iz kombija su izile etiri ene, dvije bijele, jedna crna i jedna Meksikanka. Sve su bile odjevene u bijelo, kao konobarice, ali one to, naravno, nisu bile; bile su to istaice. Kad je jedna od njih pozvonila na vratima, javio joj se straar osiguranja i otvorio im. Pet se ena smijalo i avrljalo. Straar osiguranja htio je jednu enu malo pronjarati, ali ga je ona pljusnula po ruci, sve u smijehu. Jedna se ena vratila do kombija i odvezla ga na okretite. Druge su pole dalje, sve u razgovoru, dok je straar zatvarao vrata i ponovno ih zakljuavao. Meni se niz lice slijevao znoj; inilo mi se da mi se niz lice slijeva mast. A srce mi je tuklo kao parni eki. Onda su mi pobjegle iz vidnog polja retrovizora. Odluio sam riskirati i osvrnuo se. Vidio sam kako se stranja vrata kombija raskriljuju. Jedna je nosila uredno sloenu hrpu plahti; druga je imala runike, a trea par

usisaa za prainu. U formaciji su stigle do vrata i straar ih je pustio unutra. A ja sam se odvezao, tresui se pritom tako estoko da sam jedva upravljao automobilom. Otvorili su mu kuu. On dolazi. Dolan nije svake godine kupovao novi Cadillac, pa ni svake druge - sivi Sedan DeVille u kojem se vozio dok se lipanj bliio kraju imao je ve skoro tri godine. Tono sam mu poznavao dimenzije. Pisao sam u GM da mi ih poalju, tvrdei za sebe da piem o tim temama. Oni su mi poslali prirunik za upotrebu kao i osnovne podatke za najnoviji model. ak su mi vratili i frankiranu kuvertu s mojom adresom, a koju sam im bio priloio. Velike kompanije oito dre do stila ak i kad su debelo u crvenom. Potom sam tri broja - Cadillacovu irinu gdje je najiri, visinu gdje je najvii i duljinu gdje je najdulji - odnio prijatelju koji predaje matematiku na lasvegaskoj gimnaziji. Mislim da sam vam ve rekao kako sam se na to temeljito pripremio, ali sve moje pripreme nisu bile fizike. Sasvim sigurno ne. Ja sam svoj problem prikazao kao isto hipotetski. elim napisati znanstvenofantastinu priu, rekoh, pa bih elio da mi brojevi budu to toniji. ak sam smislio i neke dijelove zapleta - i samog me je zaprepastila vlastita inventivnost. Moj je prijatelj elio znati kojom e se brzinom gibati to moje vanzemaljsko izviako vozilo. Tome se pitanju nisam nadao, pa sam ga upitao je li to uope vano. "Naravno da je vano", odgovorio je. "I to jako. Ako eli da to izviako vozilo u tvojoj prii padne ravno u stupicu, onda ta stupica mora imati tono odreene dimenzije. A to to si mi ti dao iznosi pet puta sedamnaest stopa." Ve sam otvorio usta da mu velim kako to ba nije sasvim tono, ali je on ve podigao ruku. "To je samo aproksimacija", odgovorio je on. "Onda mi je lake izraunati luk." "to?" "Silazni luk", ponovio je on, i ja sam se naglo stiao. Bio je to izraz u koji se

ovjek spreman na osvetu mogao naprosto zaljubiti. U zvuku je tog izraza bilo neto mrano, glatko i zloslutno. Silazni luk. Ja sam bio uzeo zdravo za gotovo, ako iskopam grob u koji stane Cadillac, da e on u nj naprosto stati. Tek mi je taj prijatelj pomogao sagledati da on, prije nego to poslui kao grob, mora posluiti i kao klopka. Vrlo je vaan i oblik, rekao je on. Rov strmih zidova, kakav sam bio zamislio, moda uope ne bi posluio svrsti - zapravo je mnogo vea vjerojatnost da ne bi, nego da bi. "Ako vozilo ne bi na rov naletjelo tono po sredini", rekao je, "moda onda uope i ne bi upalo. Moda bi samo malo proklizilo, onako nagnuto, a kad bi se zaustavilo, vanzemljci bi izili kroz desna vrata i povokali tvoje junake." Rjeenje je bilo u tome, rekao je on, da se ulazni kraj proiri, tako da itava rupa dobije oblik lijevka. A onda je tu bio i taj problem brzine. Ako bi se Dolanov Cadillac kretao prebrzo, a rupa bi bila prekratka, onda bi je on preletio, pritom, dodue, malo potonuvi, no u rub bi rupe na drugoj strani udarila ili karoserija ili gume. Tada bi se prevrnuo na krov - ali pritom uope ne bi upao u rupu. S druge pak strane, ako bi se Cadillac gibao presporo, a rupa bila preduga, onda bi mogao pasti na nos a ne kotae, i onda bi opet sve propalo. Cadillac kojemu vire dvije stope prtljanika i stranji odbojnik nije nimalo lake pokopati nego ovjeka kojemu iz groba vire noge. "I kojom e se, dakle, brzinom gibati to tvoje izviako vozilo?" Brzo sam izraunao. Na otvorenoj cesti, Dolanov se voza vrsto drao tu negdje izmeu devedeset pet i sto. Na mjestu na kojem sam to mislio izvesti vjerojatno e voziti neto sporije. Mogao sam ukloniti znakove za skretanje, ali nisam mogao i maknuti graevinske strojeve i tako ukloniti sve tragove radova. "Oko dvadeset rula", rekoh. On se nasmijeio. "Molim prevedi." "Recimo devedeset kilometara na sat." "A-ha." Jo se jednom prihvatio ibera dok sam ja sjedio kraj njega, blistava pogleda i nasmijeen, svo vrijeme razmiljajui o tom prekrasnom izrazu: silazni luk.

On je najednom podigao pogled. "Zna to, stari", rekao je on, "moda bi trebao jo malo raz misliti o dimenzijama vozila, i malo ih promijeniti." "O? A zato to?" "Pet puta sedamnaest prilino je veliko za izviako vozilo." Nasmijao se. "To je veliko skoro kao Lincoln Mark IV." I ja sam se nasmijao. Tako smo se smijali zajedno. Nakon to sam vidio one ene kako ulaze u kuu s plahtama i runicima, odletio sam natrag u Las Vegas. Otkljuao sam kuu, otiao u dnevnu sobu i digao slualicu. Ruka mi je malo zadrhtala. Devet sam godina samo gledao i ekao, kao pauk pod strehom ili mi iza drvene obloge. Trudio sam se Dolanu ne dati ni najmanjeg povoda da pomisli kako se Elizabethin mu jo zanima za nj - a onaj potpuno prazan pogled to mi ga je bio uputio onog dana kad sam, na povratku u Vegas, proao kraj njegova pokvarenog Cadillaca, bez obzira koliko me on tada naljutio, bio je zapravo moja zasluena nagrada. . Ali sad u morati prihvatiti rizik. Morat u ga prihvatiti zato to ne mogu biti istodobno na dva mjesta, a bilo je silno vano da znam da li Dolan uope dolazi, i kad treba privremeno ukloniti znak za skretanje. Smislio sam plan prema kojem bih se kui vratio avionom. I vjerovao sam da bi morao upaliti. Ja u se pobrinuti da upali. Nazvao sam slubu informacija u Los Angelesu i zatraio broj Big Joeove slube ienja. Dobio sam ga i nazvao. "Ovdje Bili iz Renniejeve kune podvorbe", rekoh. "U subotu uvee imamo prijem u Aster Drive 1121 na Hollywood Hillsu. Bilo bi mi drago kad bi vae cure potraile veliku zdjelu za pun gospodina Dolana u ormariu iznad tednjaka. Biste li mi to uinile?" Zamolio me da priekam. Ja sam to i uinio, iako sam iz jedne beskonane sekunde u drugu bio sve sigurniji da je mom sugovorniku tu neto sumnjivo zasmrdjelo, te da je preko jedne linije nazvao telefonsku centralu, drei mene na drugoj. A onda se napokon - zaista napokon - ipak ponovno javio. Glas mu je bio

zbunjen, no to je bilo sasvim u redu. Ba samo tako i elio da zvui. "U subotu uvee?" "Da, tako je. Ali nemam tako veliku zdjelu za pun kakva bi mogla zatrebati, a po drugu bih morao ii na drugi kraj grada. A uinilo mi se da on ima ba takvu. Samo bih volio biti siguran." "Sluajte, gospodine, moj mi raspored govori da gospodina Dolana ne treba oekivati prije nedjelje u tri popodne. Nee mi biti teko poslati curu da potrai tu vau zdjelu za pun, ali bih prvo volio da smo s neim naisto. Gospodin Dolan nije ovjek kojeg moete prcati kako vas se svidi, ako mi oprostite na malo slobodnijem izraavanju..." "Slaem se iz sveg srca", odgovorio sam. "... i ako se ovdje pojavi dan ranije, onda tu moram smjesta poslati jo cura." "Dajte da provjerim", rekoh. Kraj mene je bila itanka za trei razred, Put na sve strane svijeta, pa sam je prolistao. Podigao sam je i zautao stranicama kraj telefona. "O ljudi", rekoh. "Moj grijeh. Ma on ima goste u nedjelju naveer. Strano mi je ao. Hoete me tui?" "Zasad ne. ujte, ostanite na vezi - sad u poslati jednu curu da pogleda..." "Nema potrebe, to je u nedjelju", rekoh. "Moja velika zdjela za pun vraa se sa svadbenog primanja u Glendaleu, i to ve u nedjelju ujutro." "U redu. Samo bez uzrujavanja." Komotan. Neoptereen sumnjama. Glas ovjeka koji ni o emu ne razmilja dvaput. Bar sam se nadao. Spustio sam slualicu i ostao nepomino sjediti, pa sve poeo najpaljivije poeo proraunavati u glavi. Da u LA stigne do tri, onda iz Vegasa treba krenuti u nedjelju oko deset ujutro. to znai da bi do obilaznice trebao stii izmeu jedanaest i petnaest i jedanaest i trideset, kad prometa i tako skoro ne bude ni bilo. Zakljuio sam da je dolo vrijeme da prekinem snatrenja i prihvatim se posla. Proao sam kroz oglase potranje, obavio nekoliko telefonskih razgovora, pa otiao pogledati pet rabljenih vozila u dosegu mojih financija. Odluio sam se za izubijani Fordov kombi koji se skotrljao s montane linije iste go dine kad su

ubili Elizabeth. Platio sam ga gotovinom. Nakon ega mi je na tednom raunu ostalo jo svega dvije stotine pedeset sedam dolara, ali me to nije ni najmanje uznemirilo. Na povratku kui sam zastao u iznajmljivaonici velikoj kao diskontna robna kua i unajmio prenosni zrani eki, u zalog ostavivi svoj MasterCard. U petak sam, potkraj dana, natovario kombi. Stavio sam u nj pijuke, lopate, kompresor, runu dizalicu, kutiju s alatom, dvogled i posueni zrani eki Odjela za ceste s itavom zbirkom streliastih dodataka za prosijecanje asfalta. Bika je tu i velika etvrtasta cerada boje pijeska, pa jo i duga rola od istog materijala - koja je prolog ljeta pripadala jednom mom specijalnom projektu te dvadeset i jednu tanku drvenu oblicu, dugu pet stopa. I na kraju po redu, ali ne i vanosti, veliki industrijski stroj za klamranje. Na rubu pustinje zaustavio sam se kraj robne kue, ukrao par registarskih tablica i stavio ih na svoj kombi. Sedamdeset est milja zapadno od Vegasa ugledao sam prvi naranasti znak: RADOVI NA CESTI PROLAZ NA VLASTITU ODGOVORNOST. A onda, moda milju dalje, ugledao sam znak na koji sam ekao sve otkako... dobro, otkako je umrla Elizabeth, pretpostavljam, iako mi to ni samom nije bilo oduvijek jasno. OBILAZNICA 6 MILJA Sumrak se ve produbljivao u mrak kad sam stigao na cilj i promotrio situaciju. Da je bilo ba kako sam planirao, bilo bi, dakako bolje, ali ne puno. Zaobilaznica je skretala pod pravim kutom izmeu dva uzvienja. ini se da je to bila neka stara prilazna cesta koju je Odjel za ceste zagladio i proirio da privremeno podnese vei protok prometa. Bila je oznaena bljeskavom strelicom koju je napajalo utavi akumulator u elinom sanduku zatvorenom lokotom. Odmah iza skretanja, na mjestu gdje se autocesta dizala prema vrhu tog drugog uzivenja, cesta je bila pregraena dvostrukim redom cestovnih stoaca. A iza njih (za one iznimno tupave kojima je prvo promakla bljeskava strelica, a onda su proli i kroz stoce a da to nisu ni opazili - a pretpostavljam da ima i takvih) stajao je naranasti natpis velik kao panoi uz cestu, na kojem je pisalo: CESTA ZATVORENA OBILAZAK. Pa ipak razlog za to skretanje odavde nije bio vidljiv, i to je bilo dobro.

Nisam elio da Dolan dobije i najsitniju ansu da nanjui klopku prije nego to u nju upadne. Djelujui vrlo brzo - nisam elio da me netko vidi - iziao sam iz kombija i brzo sloio desetak stoaca, i tako stvorio prolaz dovoljno irok za kombi. Odvukao sam znak CESTA ZATVORENA udesno, trkom se vratio do kombija, uao, i provezao se kroz otvor. I zauo pribliavanje motora. Ponovno sam dohvato stoce, i vratio ih to sam bre mogao. Dva su mi ispala iz ruku i skotrljala se u jarak. Sav zadihan, potrao sam za njima. U mraku sam se spotakao o kamen, prostro se koliko sam dug i irok, ali brzo ustao s prainom na licu, dok mi je s dlana kapala krv. Automobil je sad ve bio sasvim blizu. Uskoro e se pokazati iznad posljednjeg uzvienja prije skretanja, i u bljesku svojih visokih farova, voza e opaziti ovjeka u traperici i majici kako pokuava vratiti stoce, dok mu kombi s upaljenim motorom stoji na mjestu gdje ne bi smjelo biti nijedno vozilo koje ne pripada Dravnom odjelu za ceste. Stavio sam i zadnji stoac na njegovo mjesto, pa se trkom vratio do znaka. Povukao sam ga i prejako. On se zanjihao i skoro pao. Kad su farovi sve blieg automobila poeli osvjetljavati uzvienje na istoku, najednom mi je neto reklo da je to automobil nevadske dravne policije. Natpis je opet bio na svom starom mjestu - a ako i nije bio, bio je bar vrlo blizu. Pojurio sam prema kombiju, uao u nj i provezao se preko sljedeeg uzvienja. Ba u asu kad sam s njega siao, vidio sam kako se preko uzvienja iza mene prelijevaju farovi. Je li me vidio u mraku, tako s ugaenim svjetlima? Mislim da nije. Zavalio sam se u sjedalo, zatvorio oi priekao da mi se srce smiri. to je ono napokon i uinilo, dok je zvuk automobila to se valjao i poskakivao po obilaznici, polako zamirao. I sad sam bio tu - siguran iza obilaznice. Doao je as da se prihvatim posla. Iza uzvisine, cesta se sputala u dugu, ravnu dionicu. Na dvije treine te ravne dionice cesta je naprosto prestala postojati - zamijenile su je hrpe zemlje i dug, irok potez tucanika.

Hoe li to opaziti i stati? Okrenuti se? Ili e naprosto nastaviti voziti, sigurni da mora postojati neki odobreni prolaz zato to nije bilo oznake skretanja? O tome je sad ve bio kasno razbijati glavu. Izabrao sam mjesto dvadesetak metara od poetka vodoravne dionice, no ipak jo etvrt milje daleko od mjesta gdje je cesta nestajala. Zaustavio sam se na rubu ceste, probio se do stranje strane kombija i otvorio mu stranja vrata. Izvukao sam dvije daske, pa onda sirovom snagom i opremu. A onda sam odahnuo i digao pogled na hladne pustinjske zvijezde. "Kreemo, Elizabeth", apnuo sam zvijezdama. I osjetio kao da me je hladna ruka pomilovala po iji.

Kompresor je dizao silnu buku a zrani je eki bio jo gori, no tu se nita nije dalo uiniti - u najboljem sam se sluaju mogao nadati da e prva faza posla biti gotova prije ponoi. A ako bi to potrajalo due, i tako bih se naao u gabuli, jer sam za kompresor imao samo ogranienu koliinu benzina. No nita zato. Ne razmiljaj o tome tko bi sve to mogao sluati i upitati se koja to budala radi zranim ekiem u to gluho doba noi; misli samo na Dolana. Misli samo na sivog Sedana DeVillea. I misli na silazni luk. Najprije sam oznaio dimenzije groba pomou bijele krede, elinog metra na izvlaenje iz kutije s alatom i brojeva to mi ih je sloio moj prijatelj matematiar. Kad sam s tim bio gotov, u mraku je zasvjetlucao grubi pravotkutnik irok skoro pet stopa i dug etrdeset dvije. Na bliem se kraju irio. U mraku to irenje nije toliko podsjealo na lijevak kao na onom milimetarskom papiru na kojem ga je moj prijatelj matematiar onomad bio nacrtao. U mraku je sliio razjapljenim ustima na poetku dugog i ravnog jednjaka. Tako e te, milo, lake pojesti, pomislio sam i nasmijeio se u mrak. Preko te sam kutije povukao jo dvadeset crta u razmaku od dvije stope. Napokon sam po sredini povukao jednu uzdunu crtu, i tako stvorio mreu od etrdeset dva skoro kvadrata, sa stranicama od po dvije i dvije i pol stope. etdeset trei je segment bio na kraju rairen kao lopata. A onda sam zasukao rukave, potegao uzicu i pokrenuo kompresor, pa se vratio kvadratu broj jedan. Posao je napredovao bre nego to sam se imao i prava ponadati, no ne tako

brzo kao to sam se usudio sanjati - no je li to ikada tako? Bilo bi mnogo bolje da sam se mogao posluiti tekim strojevima, no to e doi kasnije. Najprije sam morao izrezati kvadrate kolnika. To nije bilo gotovo do ponoi, pa ni do tri ujutro, kad je kompresor ostao bez benzina. Predviao sam to bi se moglo dogoditi, pa sam ponio gumenu cijev da pretoim gorivo iz kombijeva rezervoara. Uspio sam ak i odvrnuti poklopac, ali kad me je u nos udario smrad benzina, naprosto sam opet zavrnuo kapicu i ispruio se otraga u kombiju koliko sam dug i irok. Ne vie, ne noas. Nisam vie mogao. Usprkos radnim rukavicama, ruke su mi se ipak prekrile velikim uljevima, od kojih su mnogi ve putali sukrvicu. itavo mi se tijelo treslo od jednolinog, silovitog ritma zranog ekia, a ruke su mi bile kao poludjele glazbene vilice. Glava me je boljela. Boljeli su me i zubi. Lea su me muila; a kima kao da mi je bila puna tucanoga stakla. Uspio sam prosjei dvadeset osam kvadrata. Dvadeset osam. Ostaje ih jo etrnaest. A to je tek poetak. Nikad, pomislio sam. To je nemogue. To je neizvedivo. I onda opet ona hladna ruka. Da, ljubavi. Da. Zvonjava mi se u uima sad ve bila malo povukla; svako malo bih zauo pribliavanje motora... a onda bi se stiao do bruja kad bi skrenuo na obilaznicu i poao petljom to ju je Odjel za ceste napravio da se zaobiu radovi na cesti. Sutra je subota... pardon, ve danas. Danas je subota. A Dolan dolazi u nedjelju. Nee biti vremena. Da, ljubavi. Eksplozija ju je iskidala na komadie. Moja je ljubav iskidana na komadie zato to je policiji rekla istinu o onom to je vidjela, zato to se nije dala zaplaiti, zato to je bila hrabra, a Dolan se i dalje vozika u svom Cadillacu i pije dvadesetogodinji viski dok mu na zapeu svjetluca Rolex. Bar u pokuati, pomislio sam, i sruio se u san bez snova sasvim slian

smrti. Probudio sam se dok mi je sunce, ve vrue u osmoj uri, blistalo u lice. Uspravio sam se i kriknuo, a drhtave su mi ruke poletjele prema kriima. Raditi? Odsjei jo etrnaest kriki asfalta? Kad nisam mogao ni hodati. Ali sam ipak mogao. I hodao sam. Kreui se kao vrlo star ovjek u etnji po parku, probio sam se nekako do pretinca za rukavice i otvorio ga. U nj sam stavio bocu Empirina ba za sluaj ovakvog jutra poslije. Zar sam vjerovao da sam u formi? Jesam li zaista? Mislim, nije li to zaista smijeno? Popio sam etiri Empirina s vodom, priekao petnaest minuta da mi se otope u elucu, pa s vujom glau progutao doruak od suhog voa i hladnih tortica. Pogledao sam kompresor i zrani eki koji su me ekali. uta koa kompresora kao da je ve zacrala na jutarnjem suncu. S obje su strane mo g izreza leali uredno izrezani kvadrati asfalta. Nisam elio otii tamo i podii zrani eki. Pomislio sam kako mi je Harvey Blocker rekao: "Bebau, ti nikad nee ojaati. Neki ljudi i biljke puste korijenje i na suncu. Drugi se sparue i umru... Zato tako sere sam po sebi?" "Bila je sva u komadima", zakrijetao sam. "Ja sam je volio, a bila je sva u komadima." Kao navijaki pokli to nikad nee moi zamijeniti "Naprijed, Medvjedi!" niti "Nabijte ih na rogove!", ali me je ipak pokrenuo. Kroz gumenu sam cijev ustima povukao benzin iz kombijeva rezervoara, pa se zahliknuo od okusa i smrada, i samo mi je mrani napor volje zadrao doruak u elucu. Na trenutak sam se upitao to da uinim ako su radnici, prije nego to su poli kui na dugi vikend, ispraznili rezervoare diezelskoga goriva svojih vozila, no onda sam tu misao brzo izgurao iz glave. Nije imalo nikakva smisla brinuti zbog onoga nad im nisam imao nikakve vlasti. Sve sam se vie osjeao kao da sam iskoio iz trbuha B-52 s kiobranom u rukama umjesto padobranom na leima. Odnio sam kantu s benzinom do kompresora i nalio ga u spremnik. Prste sam desne ruke morao prstima lijeve oviti oko ruice kompresorove uzice za

paljenje. A kad sam povukao, puklo je jo nekoliko plikova, a kad je kompresor proradio, opazio sam kako mi se iz ake cijedi gusti gnoj. Nikad nee uspjeti. Molim te, ljubavi. Priao sam zranom ekiu i ponovno ga ukljuio. Prvi je sat bio najgori, no ini se da se onda jednolino bubanje zranog ekia udruilo s Empirinom i sve mi zatupilo - i lea i ruke i glavu. Oko jedanaest sam bio gotov s izrezivanjem posljednjeg bloka asfalta. Sad je bio as da vidimo koliko se sjeam svega to me je Tinker bio nauio o paljenju graevinskih strojeva. Teturajui i mlatarajui rukama vratio sam se do svog kombija i odvezao se milju i pol cestom do radilita. Svoj sam stroj opazio skoro isti as: veliko Case-Jordanovo jarualo s grabilicom otraga. 135 tisua dolara voznoga parka. Kod Blockera sam vozio gusjeniara, ali bi ovaj morao biti skoro isti. Nadao sam se. Uspeo sam se u kabinu i pogledao shemu otisnuto na glavi poluge runoga mjenjaa. Bila je skoro ista kao i na mom Gusiju. Ponovio sam operaciju nekoliko puta. U prvi sam as osjetio mali otpor zato to se u mjenjaku kutiju zavuklo nekakvo smee - momak koji je vozio tu bebu nije spustio titnike protiv pijeska a predradnik nije provjeravao. Blocker bi. I rebnuo vozaa s pet baksi, bez obzira na dugi vikend. Njegove oi. Napola zadivljene, napola prezrive. to bi rekao da me vidi na ovom poslu? Nije vano. Sad nije bio trenutak da se misli na Harveyja Blockera; sad je bio as da mislim na Elizabeth. I Dolana. Na elinom je podu kabine bio komadi gruboga platna. Podigao sam ga i potraio klju. Ali ga tu, naravno, nisam naao. Tinkov glas u mojoj glavi: Govno, te bi bebe pokrenuo i klinac, sjedobradi. Nema frke nikve. Auto ima bar klju za paljenje - bar oni novi. A vidi tu. Ne, ne gdje ulazi klju, za kog e ti jarca klju, to gleda gdje da ga stavi? Vidi tu dolje. Vidi te ice koje vise? I sad sam pogledao i vidio ice kako vise, ba onakve kakve mi ih je Tinker

pokazao: crvena, plava, uta i zelena. Sa svake sam skinuo in izolacije pa iz stranjeg depa izvadio komadi bakrene ice. Dobro, sjedobradi, sad otvori uesa, a pitanja i odgovori dolaze poslije, kui? Sad lijepo spoji crvenu i zelenu. To da nisi zaboravio, jer to ti je itava pria. Sad to pali i nema frke. Pomou tog sam komadia ice spojio ogoljele krajeve crvene i zelene ice Case-Jordanova sustava za paljenje. Pustinjski je vjetar zahukao nekako tanko, kao da netko pue preko grlia boce od Coca-Cole. Znoj mi je potekao niz vrat i pod koulju, gdje je stao i zasvrbio me. Sad, frajer, ima jo samo plavu i utu, Njih ne spaja; prisloni samo jednu na drugu, pa e biti skakanja, ali prste k sebi, ne mrdaj po golim icama, jer e ti se stvoriti bojler u jajima. Ta plava i ta uta pale starter. I ve se vozi. Kad ti je dosta vozikanja, samo makni crveni sa zelene. To ti je kao da okrene klju koji nema. Dotakao sam plavu icu utom. Iz njih je iskoila velika uta iskra i ja sam odskoio, pa potiljkom lupio o eljezni stup u dnu kabine. A onda sam se sagnuo pa ih opet spojio. Motor se okrenuo, zatakao, i onda je jarualo grevito poskoio naprijed. Trzaj me bacio na rudimentarnu upravljaku plou, a lijevim sam obrazom lupio u volan. Zaboravio sam mjenja staviti u ler, i za kaznu skoro ostao bez oka. Kao da sam zauo Tinka kako se smije. To sam ispravio i opet spojio ice. Motor se okrenuo, pa jo jednom okrenuo. Potom se zakaljao, pa u zrak ispustio prljavi smei dimni signal da ga razdere neumorni vjetar, a onda je motor naprosto nastavio kaljucati. Stalno sam sebi ponavljao da je stroj u najboljem redu - iako je ovjek, koji je mogao otii a da ne stavi titnike protiv pijeska, mogao isto tako zaboraviti i sve ostalo - ali sam zato postajao sve sigurniji da su ispraznili rezervoare, ba kako sam se i bojao. I tada, ba kad sam se spremao odustati i potraiti neto to bi mi moglo posluiti kao sonda za mjerenje razine goriva u bagerovu spremniku (da to prije doznam loe vijesti, ljubavi), motor je uz riku oivio. A onda sam pustio ice - ogoljeli se dio na plavoj zadimio - i pomilovao gas. Kad se rad motora umirio, ubacio sam u prvu, okrenuo bager i krenuo natrag, prema velikom smeem etverokutu uredno izrezanom u traci to je vodila na zapad.

Ostatak je dana bio dug, blistav pakao rike motora i prljeeg sunca. Voza je Case-Jordana zaboravio staviti titnike protiv pijeska, ali zato nije zaboravio odnijeti nadstrenicu protiv sunca. Mislim, valjda je dobrim starim bogovima ponekad do smijeha. Bez razloga. isto tako. A mislim da dobri stari bogovi imaju i pomalo uvrnut smisao za humor. Dok sam sve komade asfalta spustio u jarak bila su ve skoro dva sata, jer nikad nisam bio ba jako vjet baratanju grabilicom. A s onim lopatastim nastavkom na kraju, morao sam svaki komad presjei na pola, i onda te polovice rukama odvui u jarak. Bojao sam se, naime, kad bih uzeo hvataljke da bih ih slomio. Kad su svi komadi asfalta bili dolje u jarku, vratio sam jarualo meu ostale strojeve. Bio sam knap s gorivom; bilo je vrijeme za pretakanje. Stao sam kraj kombija, izvadio crijevo... i otkrio da sam se zapiljio, hipnotiziran, u veliki kanister s vodom. Na trenutak sam odbacio crijevo i upuzao u stranji dio kombija. Polio sam se vodom po licu i vratu i prsima i zavritao od zadovoljstva. Znao sam, budem li pio, da u sve povratiti, ali sam ipak morao piti. Pa sam tako pio i povratio, pritom uope i ne izlazei, nego sam samo okrenuo glavu u stranu i potom od tog smrada kao rak otpuzao to sam dalje mogao. A onda sam opet zaspao i kad sam se probudio bio je ve skoro sumrak, i negdje je tulio vuk, a mladi se Mjesec dizao na purpurnom nebu. U zamiruem svjetlu zasjek to sam ga napravio na cesti zaista je izgledao kao grob - grob za neku mitsku zvijer od ovjeka. Za Golijata, moda. Nikada, rekao sam dugoj rupi u asfaltu. Molim te, odvratila mi je Elizabeth aptom. Molim te... zbog mene. Iz pretinca za rukavice sam uzeo jo etiri Empirina i progutao ih. "Zbog tebe", odgovorio sam. Parkirao sam Case-Jordana sa spremnikom goriva do buldoerova, pa pomou eljezne poluge odvalio poklopce na oba. Onaj buldoerko iz dravne radne ekipe moda se i mogao izvui nakon to je na svom vozilu zaboravio spustiti titnike, ali da je zaboravio zakljuati poklopce rezervoara, danas kad je

diesel po 1,05 dolara? Nikada. Pustio sam gorivo da tee iz buldoera u moj bager i ekao, trudei se ne misliti ni o emu, i gledajui Mjesec kako se die sve vie i vie na nebu. Nakon nekog sam se vremena odvezao natrag do prosjeka u asfaltu i poeo kopati. Raditi bagerom na mjeseini bilo je mnogo lake no raditi zranim ekiem pod uzavrelim pustinjskim suncem, ali je posao ipak napredovao sporo jer sam bio zakljuio da dno moje rupe mora imati sasvim odreen nagib. Zbog toga sam esto morao pogledavati na zidarsku razulju. A to je znailo da bih morao najprije zaustaviti bager, pa se onda spustiti, izmjeriti, i opet se popeti u sjedalo. to inae ne bi bilo problematino, ali mi se oko ponoi tijelo poelo koiti, pa bi mi svaki pokret kroz kosti i miie poslao krik bola. Najgore je bilo s leima; ve sam se poeo pribojavati da sam im napravio neto ba gadno. Ali o tome u se - kao i o svemu drugom - morati brinuti kasnije. Da sam morao iskopati rupu pet stopa duboku i iroku, i jo etrdeset dvije stope dugu, moj bi zadatak, dakako, bio stvarno nemogu, s bagerom ili bez njega - bilo bi to isto kao da sam Dolana nakanio lansirati u svemir ili na nj sruiti Taj Mahal. Ukupan je iskop pri takvim dimenzijama preko tisuu prostornih stopa zemlje. "Mora napraviti lijevak koji e usrkati te tvoje zle svemirce", rekao je moj prijatelj matematiar, "a onda treba napraviti i kosinu, koja prilino vjeto oponaa silazni luk." Pa mi ga je na drugom listu milimetarskog papira i nacrtao. "to znai da e ti tvoji intergalaktiki pobunjenici ili to li ve jesu morati ukloniti samo pola zemlje u odnosu na one poetne brojeve. U tom sluaju..." Navrljao je neto na papiru i lice mu je prosinulo. "Pet stotina dvadeset pet prostornih stopa, ili petnaestak prostornih metara. Igra za djecu. To bi mogao iskopati i jedan ovjek." Tako sam i ja mislio, jednom davno, ali nisam raunao na vruinu... uljeve... iscrpljenost... neprestani bol u leima. Stani na trenutak, ali ne predugo. Izmjeri nagib rova. I nije tako loe kao to si mislio, dragi? Bar je cestovni nasip, a ne zapeeno pustinjsko tlo...

Kad se rupa produbila, krenuo sam sporije du groba. Sad su mi ruke, dok sam prebacivao komande, ve i krvarile. Gurni polugu za sputanje do kraja, sve dok lica ne legne na tlo. Zatim je povuci, a gurni onu koji razvlai krak uz visoki hidraulini cvil. Gledaj kako sjajna nauljena kovina klie iz prljavog naranastog kuita i gura licu u zemlju. Svako bi malo bljesnula iskra kad bi lica strugnula o komad kremena. A sad digni licu... zakreni je, tu mranu elipsu na pozadini zvijezda (i pokuaj ne misliti na taj stalni pulsirajui bol u vratu, ba kao to pokuava ne misliti ni na jo dublji pulsirajui bol u leima)... pa sve izbaci u jarak, i pokrij komade asfalta koji su jo tu. Nita zato, dragi kad sve bude gotovo, moe staviti zavoj na ruke. Kad s njim bude gotovo. "Bila je sva u komadima", rekao sam kretavim glasom, pa se vjeto dovezao natrag, da iz Dolanova groba izvadim jo dvije stotine funti zemlje i ljunka. Kako vrijeme brzo prolazi kada ti je lijepo. Nedugo nakon to sam na istoku opazio prve blijede pruge svjetla, spus tio sam se u jamu da jo jednom pomou tesarske razulje izmjerim nagib dna. Posao se doista primicao kraju; pomislio sam kako bih mogao u dlaku uspjeti. Kleknuo sam, i u tom asu osjetio kako mi je u leima neto popustilo. Naprosto je tupo kvrcnulo. Ispustio sam grleni krik i sruio se na bok na uskom, nagnutom dnu svog iskopa, iskeenih zubi i ruku pritisnutih na kria. Malo je pomalo proao onaj najgori bol pa sam se uspio uspraviti na noge. Dobro, pomislio sam. To je to. I sad je gotovo. Bilo je gadno, ali sad je gotovo. Molim te, dragi, odvratila mi je Elizabeth aptom i koliko god da jednom davno u to ne bih nikako mogao povjerovati, sad je taj apu tavi glas u glavi poeo poprimati neugodan prizvuk; u njemu je bila nekakva upravo udovina neumoljivost. Molim te, ne odustaj. Molim te nastavi. Da nastavim kopati? Nisam siguran da mogu i hodati! Ali toliko ti je jo malo ostalo! zacvilio je glas - i to vie nije bio glas koji je govorio u njezino ime, ako je ikad takav i bio; to je bila sama Elizabeth. Toliko ti je jo malo ostalo, dragi!

Pogledao sam svoje iskopite u sve jaem svjetlu i polako kimnuo glavom. Imala je pravo. Jarualo je bilo jo samo pet stopa od kraja, najvie sedam. Ali to je bilo pet najdubljih, ili sedam, naravno; pet ili sedam s najvie zemlje koju je trebalo izbaciti. Ti to moe, dragi - znam da ti to moe. Tiho me vabi. Ali ono to me je natjeralo da nastavim zapravo i nije bio njezin glas. Ono to me zapravo pokrenulo bila je slika Dolana kako lei i spava u svom penthausu dok ja stojim tu u rupi kraj brujanja smrdljivog jaruala, sav u blatu, s rukama u krpama i ruevinama. Dolana kako spava u svilenoj pidami, samo u hlaama, dok kraj njega spava jedna od njegovih plavua, samo u gornjem dijelu. A dolje, u ostakljenom, pripravnom dijelu parkiraline garae, u njegov Cadillac, ve krcat prtljagom, ve utau benzin i spremaju ga na polazak. "Onda dobro", rekoh. Polako sam se uspeo u sjedalo jaruala i zaturirao motor. Radio sam do devet ujutro pa prestao - trebalo je obaviti jo toliko toga, a vrijeme mi je istjecalo. Moja je nakoena rupa bila duga etrdeset stopa. Moralo bi biti dovoljno. Odvezao sam jarualo do njegova poetnog mjsta i parkirao ga. Trebat e mi ponovno, a to e znaiti da u opet morati pretakati gorivo, ali sad za to nije bilo vremena. Poelio sam popiti jo Empirina, ali ga u boici nije ostalo dovoljno, a danas e mi jo trebati... i sutra. O, da, sutra - u ponedjeljak, na slavni etvrti srpnja. Umjesto Empirina uzeo sam petnaest minuta odmora. Teko sam si mogao dopustiti gubljenje vremena, ali sam se ipak prisilio. Leao sam u kombiju na leima, dok su mi miii skakali i trzali se, i zamiljao Dolana. Sad bi ve trebao u Travel-All stavljati zadnje stvari - papire koje jo treba pogledati, toaletni pribor, moda kakav depnjak ili pil karata. A to ako ovaj put krene avionom? aptao je duboko u meni zloban glas, pa mi se i protiv volje oteo uzdah. On jo nikad nije letio u LA - uvijek je iao Cadillacom. Stekao sam dojam da on naprosto nije volio letjeti. Gdjekad bi to ipak uinio - tako je jednom zgodom odletio sve do Londona - pa je zato ta misao ostala, svrbei me i pulsirajui kao Ijutava krpica koe.

Kad sam uzeo smotak platna, veliki industrijski aparat za klamranje i drvene oblice bilo je ve devet i trideset. Dan je bio malo oblaan i malo hladniji - Bog ponekad stoji na usluzi. Sve sam do tada bio sasvim zaboravio na svoju elavu glavu jer su me zaokupljale gore muke, ali sada, kad sam dotakao elu prstima, odmah sam ih i povukao sitno psiknuvi od bola. Pogledao sam je u vanjskom retrovizoru i opazio da je ljutito crvena skoro u boji trenje. A za to doba u Vegasu Dolan je zacijelo obavljao zadnje telefonske razgovore. A ofer mu dovozi Cadillac pred ulazna vrata. Izmeu mene i njega preostalo je jo samo nekih sedamdeset pet milja, a Cadillac e uskoro poeti skraivati tu udaljenost brzinom od ezdeset milja na sat. Nisam imao vremena samo stajati tako i kukati nad svojom ispeenom elom. Ali ja volim tvoju ispeenu elu, dragi, rekla je Elizabeth kraj mene. "Hvala ti, Beth", odgovorio sam, i poeo postavljati tapove preko rupe. Sad je posao bilo lagan u usporedbi sa svim onim ranijim kopanjima, a skoro nepodnoljiv bol u leima splasnuo je do jednolinog tupog bubnjanja. Ali to e biti kasnije? upitao je onaj insinuirajui glas. to e biti s tim, hmmmmmm? "Kasnije" e se morati pobrinuti samo za sebe, i to je sve. Sad se ve poelo initi da e klopka biti na vrijeme gotova, i samo je to bilo vano. Oblice su bile ire od rupe taman dovoljno da asfalta koji je obrubljivao moju iskopinu. Bio je mnogo tei, kad je asfalt tvrd, ali je sad, sredinom podatan, pa mi je bilo kao da zabadam olovke u kremu. ih postavim vrsto na rub to posao k oji bi nou bio jutra, bio nekako glibovit i napol stvrdnutu okoladnu

Kad sam stavio sve oblice, rupa je izgledala kao onaj moj prvi crte kredom, samo to po sredini nije bilo crte. Postavio sam teki smotak platna kraj plitkog kraja rupe i uklonio uzice koje su ga vsto vezale. A onda sam razmotao etvrdeset dvije stope Ceste 71. Gledana izbliza, iluzija nije bila savrena - kao to ni kazalina minka i kulise nisu nikad savrene iz prva tri reda. Ali ak i s udaljenosti od svega nekoliko jardi, bila je praktiki neopaziva. Bio je to tamnosivi potez koji se

savreno slagao sa stvarnom povrinom Ceste 71. A s lijeve stane platnene pruge (gledano prema zapadu) bila je isprekidana uta crta. Postavio sam dugu prugu platna na drvenu podgradu, a onda polako proao itavom njezinom duinom, pa je zaklamao za oblice. Ruke mi nisu vie htjele raditi, ali sam ih prisilio. Kad sam tako osigurao platno, vratio sam se do kombija, kliznuo za volan (sjedanje je izazvalo jo jedan kratak, ali silno bolan gr miia), pa se odvezao na vrh uzvisine. Ostao sam sjediti tako punu minutu, pogleda sputena na kvrgave, izranjene ruke koje su mi poivale u krilu. A onda sam iziao i osvrnuo se na Cestu 71, skoro leerno. Nisam se elio posebno koncentrirati ni na to posebno, shvaate; elio sam stei kompletnu sliku - getalt, ako vam je tako drae. elio sam, koliko je god to mogue, vidjeti prizor onakvim kakvim e ga Dolan i njegovi ugledati kad stignu na vrh uzvisine. elio sam stei nekakvu predodbu o tome koliko e im sve to biti u redu - ili u neredu. A ono to sam ugledao izgledalo je i bolje nego to sam se nadao. Graevinski strojevi na kraju duge ravne dionice opravdavali su hrpe zemlje to sam ih stvorio iskapanjem. Krpe asfalta u jarku bile su uglavnom zatrpane. Neke su se jo vidjele - jer je vjetar dobivao snagu, pa okolo vitlao prainu - ali je sve nalikovalo ostacima nekog prijanjeg asfaltiranja. A kompresor to sam ga dovezao u stranjem dijelu kombija izgledao je kao dio opreme Odjela za ceste. A odavde gledana, iluzija to ju je stvarao platneni potez bila je savrena inilo se da je Cesta 71 poda mnom sasvim nedirnuta. Promet je u petak bio gust, a u subotu prilino gust - brujanje je motora u obilaznoj petlji bilo skoro stalno. Toga ga je jutra, meutim, jedva i bilo; veina je ljudi ve pola provesti etvrti gdje je nakanila, ili je prema odreditu krenula Meudravnom, etiri milje junije. to mi je ba pasalo. Parkirao sam kombi izvan pogleda, iza vrha uzvisine, i ostao leati na trbuhu do deset i etrdeset pet. A onda, nakon to se obilaznicom polako poeo vui veliki mljekarski kamion, natrake sam se spustio kombijom, otvorio stranja vrata i ubacio u vozilo sve cestovne stoce. Ona bljeskava strelica bila je tea pria - u prvi mi as nije bilo jasno ni kako bih je mogao otkopati sa zakljuanog sanduka s akumulatorom, a da me pritom ne ubije struja. A onda sam o pazio utinicu. Bila je skoro skrivena

tvrdom gumenom brtvom na boku eline kutije... to je, pretpostavljam, bilo malo osiguranje protiv vandala i neslanih aljivina koji bi moda iskapanje takvog cestovnog znaka doivjeli kao sjajnu dosjetku. U kutiji sam s alatom pronaao eki i dlijeto, i etiri su jaka udarca bila dovoljna da rascijepe brtvu. Uhvatio sam je klijetima, estoko potegao i izvukao kabel. Strelica je prestala bljeskati i smraila se. Gurnuo sam kutiju s akumulatorom u jarak i zakopao je. Bilo je udno stajati tako i sluati je kako pjevui dolje u pijesku. Ali mi je to vratilo misli na Dolana, i natjeralo me u smijeh. Ne vjerujem da e Dolan pjevuiti. Moda bude vritao, ali ne vjerujem da e pjevuiti. Strelicu su u plitkom elinom leaju drala etiri zavrtnja. Odvrnuo sam ih najbre to sam mogao, i naulio ui, vrebajui na zvuk sljedeeg motora. Ve je bilo vrijeme da se pojavi - ali jo nije bilo vrijeme i za Dolana, sigurno. to je u meni ponovno probudilo onog unutranjeg pesimista. to ako je krenuo avionom? Ali on ne voli putovati avionom. to ako je poao automobilom, ali drugim putom? to ako je, primjerice, krenuo Meudravnim? Danas svi drugi... On uvijek ide cestom 71. Da, ali to ako... "Ku!" prosiktao sam. "Ku, vrag te odnio, naprosto zaepi tu jebenu gubicu!" Polako, dragi - polako! Sve e biti u najboljem redu. Ubacio sam strelicu otraga u kombi. Ona je lupila o elini zid i nekoliko se arulja razbilo. A kad sam iza njih ubacio i posteljicu, razbilo ih se jo. Kad sam s tim bio gotov, vratio sam se uz strminu, pa zastao na vrhu i osvrnuo se. Uklonio sam strelicu i stoce; sad je ostalo jo samo to veliko naranasto upozorenje: CESTA ZATVORENA OBILAZAK. Dolazio je nekakav auto. Pomislio sam, ako je Dolan uranio, onda mi je sve bilo za nita - onda e ona mrcina za volanom naprosto skrenuti, dok e meni preostati samo da se pjenim od bijesa, tu, u pustinji.

Bio je to Chevrolet. Srce mi se usporilo, pa sam ispustio dug, drhtav uzdah. Nije vie bilo vremena za nerviranje. Odvezao sam se do mjesta s kojeg sam gledao svoju kamuflau, pa se opet parkirao. Zavukao sam ruku kroz nabacane stvari straga u kombiju pa izvadio dizalicu. Mrgodno se ne obazirui na lea to su vritala od bola, podigao stranji kraj kombija, oslobodio zavrtnje na stranjem kotau, da ih vide kad (ako) dou, i bacio ga straga u kombi. Slomilo se jo neto stakla, i ja sam se mogao samo nadati da guma nije pretrpjela nikakvu tetu. Jer nisam imao priuvnu. Vratio sam se do prednjeg dijela kombija, izvadio svoj stari dvogled, pa krenuo natrag prema obilaznici. Proao sam odvojak i popeo se, to sam bre mogao, na vrh sljedeeg uzvienja - nesiguran je kas bio najvie to sam u tom asu mogao postii. Kad sam se naao na vrhu, uperio sam dvogled prema istoku. Vidno mi se polje stiralo tri milje, a isprekidane sam dijelove ceste vidio i dvije milje istono od toga. Na cesti je u tom trenutku bilo est vozila, razvuenih kao nasumce poredane kuglice na dugoj niski. Prvi je automobil bio uvozni, Datsun, rekao bih, ili Subaru, niti milju daleko. Iza njega je bio kamionet, a iza kamioneta neto slino Mustangu. Drugi su bili samo bljeskovi kroma i plastike na pustinjskom suncu. Kad se pribliio prvi automobil - bio je to Subaru - uspravio sam se i izbacio palac. S obzirom na svoj izgled, nisam ni oekivao da e me netko povesti, ali se nisam razoarao. Skupo frizirana ena za volanom uputila mi je samo jedan uasnuti pogled, a lice joj se u trzaju zatvorilo kao aka. A onda je nestala, nizbrdo i obilaznicom. "Daj se prvo operi, stari!" doviknuo mi je pola minute kasnije voza kamioneta. Za Mustanga se otkrilo da je zapravo Escort. Iza njega je slijedio Plymouth, a iza Plymoutha Winnebago, iz kojeg su dopirali zvuci kao da je pun djeurlije koja se lema jastucima. Od Dolana ni glasa.

Pogledao sam na sat. Jedanaest i dvadeset pet. Ako se uope kani pojaviti, to bi moralo biti uskoro. Sad je bio pravi as. Kazaljke su se mog sata polako zavrtjele do 11:40, ali od njega i dalje ni traga ni glasa. Samo Ford posljednjeg modela i mrtvaka kola crna kao kini oblak. Nee doi. Krenuo je Meudravnom. Ili avionom. Ne. Doi e. Ipak nee. Bojao si se da e neto nanjuiti, i to se i dogodilo. Zato je i odstupio od uobiajenog. U daljini se pojavilo jo jedno mirkanje kromnog a svjetla. Taj je auto bio dovoljno velik za Cadillaca. Leao sam na trbuhu, laktima oslonjen u blato nasipa uz cestu, s dvogledom na oima. Auto je nestao iza uzvisine... pa se opet pojavio... kliznuo iza okuke... pa opet iziao. Bio je to Cadillac, to da, ali nije bio siv - bio je tamno zelen, u boji metvice. Uslijedilo je najmunijih trideset sekundi mog ivota; trideset sekundi koje su mi se uinile kao trideset godina. Dio je mene zakljuio, i to smjesta, potpuno i neopozivo, da je Dolan prodao svoj stari Cadillac i kupio novi. On je to inio i ranije, i iako ga nikad nije zamijenio zelenim, to sigurno nije protiv nijednog zakona. Drugi je dio mene estoko branio tezu da Cadillaca, na autocestama i sporednim putovima izmeu Vegasa i LA ima na buljuke, te da anse da zeleni Caddy nije Dolanov iznose sto naprema jedan. Znoj mi se ulio u oi i zamutio ih, pa sam spustio dvogled. On mi i tako nee pomoi da rijeim taj problem. U asu kad ugledam putnike, ionako e ve biti prekasno. Ve je skoro prekasno! Silazi i rui tu oznaku skretanja! Jo e ti promaknuti! A ja u ti rei to e uhvatiti u svoju klopku ako sad sakrije znak: dvoje bogatuna koji idu u LA obii djecu i povesti unuke u Disneyland. Uini to! To je on! To ti je jedina prilika koja e ti se ikad ukazati! Tako je. Jedina ansa. I zato je nemoj zeznuti hvatanjem krivih ljudi. To je Dolan!

Nije! "Prestani", prostenjao sam i uhvatio se za glavu. "Prestani, prestani." Sad se ve uo i motor. Dolan. Ostarjeli par. Dama. Tigar. Dolan. Ostarjeli... "Elizabeth, pomozi!" prostenjao sam. Ljubavi, Taj ovjek nikad u ivotu nije imao zeleni Cadillac. Niti e ga ikad imati. Naravno da to nije on. Bol mi se u glavi razbistrila. Uspio sam se nekako dii na noge pa izbacio palac. U autu nije bio ostarjeli par, ali nije bio ni Dolan. Bio je to tucet vegaskih oksidiranih ljepotica s nekim starkeljom koji je nosio najvei kaubojski eir i najtamniju kaubojsku bluzu to sam ih vidio u ivotu. Jedna me je oksidirka pospano pogledala dok je Cadillac, pokazujui svoj raskoni rep, nestajao u obilaznici. Polako, osjeajui se do kraja ispranim, opet sam podigao dvogled. I ugledao ga kako dolazi. A o tom Cadillacu nisam mogao imati dvojbi, dok je dolazio iza zavoja na kraju mog neprekinutog pogleda na cestu - bio je siv kao nebo nada mnom, ali se ipak isticao zapanjujue bistro na pozadini tamnosmeeg uzdignua zemljita na istoku. Bio je to on - Dolan. Moji dugi trenuci dvojbi i neodlunosti u trenutku su mi se uinili i dalekim i budalastim. Bio je to Dolan, a da to sh vatim nisam morao ni vidjeti taj sivi Cadillac. Ne znam je li on mogao nanjuiti mene, ali sam ja sasvim sigurno mogao nanjuiti njega.

Znajui da dolazi, lake sam skoio na bolne noge i potrao. Vratio sam se do velikog znaka skretanja i sruio ga lice m u jarak. Razvio sam preko njega ceradu boje pijeska, pa rukama zgrnuo pijesak po nosivim stupovima. itav dojam nije bio dobar kao u sluaju lanog komada ceste, ali sam vjerovao da e posluiti svrsi. Sad sam potrao uz drugu uzvisinu, prema parkiranom kombiju, koji je sad bio samo jo jedan dio slike - vozilo to ga je privremeno ostavio vlasnik, koji je otiao ili nabaviti novu gumu ili popraviti staru. Uao sam u kabinu i protegao se preko sjedala, dok mi je srce ludo lupalo u prsima. Vrijeme kao da se jo jednom proteglo u nedogled. Leao sam tako i oslukivao, ali zvuk motora nije dolazio nije dolazio nije dolazio. Skrenuli su s ceste. U zadnji te je as nanjuio... ili je neto izgledalo namjeteno, ili njemu ili kojem od njegovih ljudi... i zato su skrenuli. Leao sam u sjedalu, dok mi je u leima bubnjalo u dugim, sporim valovima, a oi sam grevito stisnuo kao da e mi to nekako pomoi da bolje ujem. Je li to zvuk motora? Ne - samo vjetar, koji je sad puhao dovoljno estoko da povremeno na bok kombija nanese plahtu pijeska. Ne dolazi. Skrenuo ili se okrenuo. Samo vjetar. Skrenuo ili se okre... Ne, to nije samo vjetar. Bio je to motor, njegov je zvuk rastao, i nekoliko sekundi kasnije jedno je vozilo - jedno jedincato vozilo - proletjelo kraj mene. Uspravio sam se i zgrabio volan - jer sam se morao uhvatiti za neto - pa se zapiljio kroz vjetrobran, izbuljenih oiju, dok su mi zubi vrsto stiskali jezik. Sivi je Cadillac zaplovio nizbrdo prema ravnoj dionici, brzinom od osamdesetak na sat, moda i malo vie. Kona mu se svjetla ni na trenutak nisu upalila. Ni na samom kraju. Nikad ga nisu opazili; nisu imali ni najblaeg pojma. A dogodilo se ovo: u trenutku se uinilo da Cadillac vozi kroz cestu a ne po njoj. Ta je iluzija bila tako uvjerljiva da me na trenutak obuzela zbunjena

vrtoglavica, iako sam tu iluziju bio sam stvorio. Dolanov je Cadillac u Cestu 71 utonuo do zatitnih kapa, pa do vrata. Najednom mi je kroz glavu prola bizarna misao: kad bi GM proizvodio luksuzne podmornice, one bi uranjale b a tako. uo sam tanko praskanje kad su se pod automobilom poeli lomiti tapovi koji su nosili ceradu. I uo sam zvuk guvanja i deranja platna. Sve se to dogodilo za samo tri sekunde, no bile su to tri sekunde kojih u se sjeati itavog ivota. Stekao sam dojam da sad Cadillac vozi tako da mu se vide samo krov i dva do tri palca polariziranih prozora, a onda je neto dudnulo, teko i bez tona, i zaulo se lomljenje stakla i guvanje lima. U zrak se digao oblai dima, koji je smjesta raznio vjetar. Poelio sam sii - sii smjesta - ali sam najprije morao dovesti u red skretanje. Nisam elio da nam netko smeta. Iziao sam iz kombija, priao mu straga pa izvukao gumu. Stavio sam kota na njegovo mjesto i najbre to sam mogao zavrnuo est vijaka, i to samo prstima. To sam popraviti mogao i kasnije; u meuvremenu sam se morao samo spustiti natrake do mjesta gdje je od Ceste 71 skretala obilaznica. Zalupio sam vratima i epavo potrao prema kabini kombija. Z astao sam na trenutak, oslukujui, i pognute glave. I zauo vjetar. A iz duge, pravokutne rupe u cesti, uo sam nekoga kako vie... ili moda vriti. Cerei se, vratio sam se u kombi. Brzo sam se natrake vratio cestom, kombijem koji se pijano ljuljao na prijednatrag. Iziao sam, otvorio stranja vrata i opet povadio prometne stoce. Naulio sam ui, da ujem dolazi li tko, ali je vjetar bio prejak da bi od toga bilo ita. Dok bi uo auto koji dolazi, mogao je ve biti i na meni. Poletio sam prema jarku, spotaknuo se, pao na prdu i otklizio na dno. Odgurnuo sam platno boje pijeska pa izvukao veliki znak za skretanje. Ponovno sam ga postavio, pa se vratio do kombija i zalupio stranjim vratima. Nisam kanio ni pokuati opet postaviti znak sa strelicom. Opet sam se odvezao do sljedeeg uzvienja, zaustavio se na starom mjestu malo podalje od skretanja, iziao i pritegnuo matice na stranjem kotau, no

ovaj sam put to uinio zavrtaem. Vika je prestala, ali sad o vritanju vie nije bilo ni najmanje dvojbe; bilo je mnogo glasnije. Nisam se urio u pritezanju matica. Nije me brinulo da bi se mogli izvui pa me ili napasti ili pobjei u pustinju, zato to i nisu mogli van. Klopka je savreno upalila. Cadillac je sad stajao vrsto na kotaima na kraju iskopa, s nit i etiri ina slobodnog prostora sa svake strane. Ona trojica unutra nisu mogla otvoriti vrata ni toliko da izvire nogom, ako i to. Nisu mogli otvoriti ni prozore zato to su se oni otvarali elektrino, a akumulator se zacijelo pretvorio u zdrobljeni metal i plastiku i kiselinu negdje u razbijenom motoru. Voza i onaj na prednjem sjeditu moda su takoer bili zdrobljeni u sudaru, ali me za njih i nije bilo briga; znao sam samo da je unutra jo netko iv, ba kao to sam znao da se Dolan uvijek vozi na stranjem sjedalu i da vee pojas kao i svi drugi dobri graani. Kad sam bio zadovoljan pritegnutou matica, povezao sam se do irokog, plitkog kraja stupice pa iziao. Veina je tapova sasvim nestala, ali sam ipak vidio i raskoljene krajeve nekoliko njih kako jo vire iz asfalta. Platnena je "cesta" leala na dnu prosjeka, zguvana i razderana i sfrkana. Izgledala je kao odbaeni zmijski svlak. Priao sam dubljem kraju i ugledao Dolanov Cadillac. Prednji je kraj bio sasvim razbijen. Poklopac se motora sfrkao u harmoniku i podigao kao nazubljena lepeza. Motor je bio zbrka metala i gume i cijevi, a sve je bilo prekriveno lavinom koja se odronila zbog sudara. ulo se i nekakvo pitanje, i kapanje i otjecanje tekuina u jami. U zraku se osjeala prodorna, ledena alkoholna aroma antifriza. Brinuo me vjetrobran. Nikad nije iskljueno da se on pri lomu izvije unutra, i tako Dolanu stvori dovoljno mjesta da se izmigolji. Ipak me to nije brinulo previe; ve sam rekao da su Dolanovi automobili bili graeni prema specifikacijama koje vae za lokalne diktatore i vojne despote. A na takvima se staklo ne lomi - i nije se slomilo. Caddyjev je stranji prozor bio jo vri zato to mu je povrina bila manja. Dolan ga nije mogao slomiti - ili bar ne u roku koji mu ja ostavim, to sigurno a nee ga se usuditi ni raznijeti metcima. Pucanje iz blizine u neprobojno staklo samo je jo jedna vrsta ruskog ruleta. Metak bi na staklu ostavio samo sitni bijeli trag, pa se u rikoetu vratio u kola.

Ipak sam siguran da bi onda naao nekakav izlaz, samo kad bi mu se dalo dovoljno vremena, ali sam sada tu bio ja, koji mu nisam kanio dati ni jedno ni drugo. utnuo sam nogom pravi pljusak zemlje na Cadillacov krov. Odgovor je bio asovit. "Treba nam pomo, molim vas. Tu smo se zaglavili." Dolanov glas. Kao da mu se nita nije dogodilo, i tako nestvarno miran. Ipak sam ispod svega osjetio strah, vrsto zauzdan, i pritom sam prema njemu osjetio neto slino samilosti, najslinije to sam ga prema njemu uope i mogao osjetiti. Zamiljao sam ga kako sjedi na stranjem sjedalu svog sabijenog Cadillaca, kraj svojih ljudi, od kojih je jedan ranjen i stenje, vjerojatno prignjeen blokom motora, dok je drugi ili mrtav ili u nesvijesti. Zamislio sam to i proivio nervozan trenutak neega to bih mogao na zvati samo simpatetinom klaustrofobijom. Pritisni dugme za otvaranje prozora i nita. Pokuaj otvoriti vrata, iako ti je jasno da e zapeti mnogo prije nego to se rastvore dovoljno da se provue. A onda sam prestao zamiljati, jer sve je to bilo kuplj eno za njegove novce. Je li ba? Jest. Sam je kupio kartu i za nju platio punu cijenu. "Tko je to?" "Ja", odgovorio sam, "ali ja nisam pomo koju trai, Dolane." utnuo sam jo jednu lepezu blata i ljunka na krov sivog Cadillaca. Ono vritalo se opet prihvatilo posla kad je i druga pregrt ljunka zabubnjala po krovu. "Moje noge! Jim, moje noge?' Dolanov je glas najednom postao oprezan. Taj ovjek vani, taj ovjek nad njim, znao je kako se zove. to je znailo da se naao u krajnje opasnoj situaciji. "Jimmy, vidim si kosti na nogama!" "Ku", rekao je Dolan hladno. Bilo je nestvarno, sluati tako njihove rijei koje su se dizale prema meni. Moda sam se mogao spustiti na Cadillacov prtljanik i pogledati kroz stranji prozor, ali ba ne bih vidio puno, sve kad bih na nj i pritisnuo lice. Staklo je bilo polarizirano, to sam moda ve i rekao.

Ali ga ja zapravo i nisam elio vidjeti. Znao sam kako izgleda. A zato bih ga i gledao? Da vidim kako nosi Rolex i traperice iz butika? "Tko si ti, stari?" upitao je. "Nitko i nita", odgovorio sam. "Ali nitko koji je imao valjanog razloga da te dovede tu gdje si sada." I onda je, sablasno i zastraujue iznenada, Dolan upitao: "Ti si Robinson?" Osjetio sam se kao da me je netko raspalio u trbuh. On je tako brzo sve povezao, prosijavi sva napol zaboravljena imena i lica, da bi se potom pojavio ba s pravim. Jesam li ga smatrao ivotinjom, s instinktom ivotinje? Nisam ga smatrao ni napola takvim, i zapravo je bolje da je tako, jer da nije, nikad ne bih imao petlje uiniti to to sam uinio. Pa rekoh: "Tko sam ja i nije vano. Ali ti je jasno to sada dolazi, zar ne?" Onaj vritavi je sad opet poeo - bili su to silni, pjenuavi, tekui krici. "Vadi me odavde, Jimmy! Vadi me otale! Za milost Boju! Noge su mi slomljene!" "Ku", rekao je Dolan. Pa onda meni: "Nita ne ujem, ovjee, koliko se taj dere." Spustio sam se na sve etiri i nagnuo se nad rupu. "Ali ti je jasno to sada do..." Najednom mi se pred oima stvorila slika vuka preruena u Crvenkapiinu bakicu, Zato da te bolje ujem... daj prii malo blie. I zato sam ustuknuo, i to u zadnji as. Revolver se oglasio etiri puta. Tu gdje sam bio ja, pucnji su bili glasni; u autu su zacijelo bili zagluujui. Na krovu su se Dolanova automobila otvorila etiri crna oka, a osjetio sam i kako mi je neto, samo palac od ela, rascijepilo zrak. "Jesam li te, kure?" upitao je Dolan. "Ne", odgovorio sam ja. Ono vritalo se pretvorio u cmizdrilo. Bio je na prednjem sjedalu. Vidio sam mu ruke, blijede kao ruke utopljenika, kako slabano pljeu po vjetrobranu, kao i slegnuto tijelo do njegova. Jimmy ga mora nekako izvui, jer krvari, i strano ga boli, boli ga uasno, bol je upravo neizdrljiv, za ljubav Boju, on se

tako kaje, tako kaje za svoje grijehe, ali ovo naprosto ne mo e... Zaula su se jo dva glasna pucnja. ovjek na prednjem sjedalu prestao je vritati. Ruke su mu pale s vjetrobrana. "Evo", rekao je Dolan glasom skoro zamiljenim. "Njega vie ne boli, a nas dvojica moemo u miru razgovarati." Ja nisam rekao nita. Najednom sam se osjetio oamueno i nestvarno. On je ovaj as ubio ovjeka. Ubio ga. Ponovno mi se vratio osjeaj da sam ga potcijenio usprkos svom oprezu, i da sam sretan to sam ostao iv. "elio bih ti neto predloiti", rekao je Dolan. Nastavio sam i dalje uvati svoj mir... "Prijatelju?" ... i zatim jo malo. "Hej! Ti!" Glas mu je lagano zadrhtao. "Ako si jo gore, daj mi se javi! to ti od toga moe biti?" "Tu sam", odgovorio sam. "I ba razmiljam kako si opalio est puta. I o tome kako e ti uskoro biti ao to bar jednog nisi sauvao za sebe. Ali ih moda ima i osam u pitolju, a moda ima i rezervu." Sad je na njega bio red da umukne. I tada: "to si smislio?" "Mislim da si to ve i sam shvatio", odgovorio sam. "Proteklih sam trideset est sati proveo u kopanju najveega groba na svijetu, i sad u u nj pokopati tebe i tvoj jebeni Cadillac." Strah je u njegovu glasu jo bio zauzdan. A htio sam da mu uzda pukne. "Nee li prije sasluati moj prijedlog?" "Hou. Za koji as. Ali prije moram otii po neto." Otiao sam do kombija i dohvatio lopatu. Kad sam se vratio, on je ponavljao "Robinson? Robinson?" kao da se obraa umuklom telefonu. "Tu sam", odgovorio sam. "Ti priaj. Ja u sluati. A kad bude gotov, ja u iznijeti svoj protuprijedlog." Kad je progovorio, glas mu je bio veseliji. Ako spominjem protuprijedlog, to

znai da razgovaramo o sporazumu. A ako razgovaramo o sporazumu, onda je on ve napola sklopljen. "Nudim ti milijun dolara da me pusti otuda. Ali, to je podjednako vano..." Bacio sam mu na prtljanik lopatu blatnjavog ljunka. Kamenii su odskoili i zabunjali po malom stranjem prozoru. A praina se slegla u prorez poklopca. "to to radi?" Glas mu je bio otar od straha. "Besposlen pop i jarie krsti", odgovorio sam mu. "Mislio sam se neim zabaviti dok te sluam." Jo sam jednom zabio lopatu u ljunak, pa je opet bacio. Sad je Dolan progovorio bre, glasom u kojem se osjeala urba. "Milijun dolara i moje osobno jamstvo da ti nitko nee skinuti ni dlaku s glave... ni ja, ni moji ljudi, ni iiji ljudi." Ruke me vie nisu boljele. to je zaista zadivljujue. Kopao sam jednolino, i za niti pet minuta Cadillacov je prtljanik bio duboko pod ljunkom. Ubacivanje, pa makar i rukom, bilo je mnogo lake od izbacivanja. Zastao sam i na trenutak se naslonio na lopatu. "Samo ti priaj." "uj, ovo je suludo", rekao je i sad sam mu u glasu zaista zauo sjajne krhotine panike. "Hou rei, to je naprosto suludo." "To si zaista dobro shvatio", rekao sam i ubacio jo lopatu zemlje. Izdrao je due nego to bih pomislio da itko moe, govorei, uvjeravajui, ulagujui se - pa ipak sve vie gubei kompas to su se vie na stranjem prozoru gomilali zemlja i pijesak, sve vie se ponavljajui, vraajui se unutrag; ak je poeo i zamuckivati. U jednom su se trenutku vrata otvorila koliko su mogla i udarila u zid iskopine. Ugledao sam ruku s crnim dlakama i prsten s velikim rubinom na prstenjaku. Brzo sam mu u otvor ubacio etiri lopate zemlje. On je zaurlao psovke i opet zalupio vratima. I puknuo nedugo potom. Vjerujem da je ba lupanje zemlje u padu bilo ono to ga je na kraju samljelo. Sigurno ba to. Taj je zvuk u Cadillacu zacijelo bio jako glasan. Zemlja i kamenje to su bubnjali po krovu i padali kraj prozora.

Zacijelo je tada shvatio da sjedi u udobno pojastuenom lijesu s osam cilindara i izravnim ubrizgavanjem goriva. "Pusti me van!" zakretao je. "Molim te! Ne mogu vie! Puti me van?" "Jesi li spreman za protuprijedlog?" upitao sam ga. "Da! Da! Isuse! Da! Da! Dar "Vriti. To je moj protuprijedlog. Eto to hou. Malo mi vriti. Ako bude vritao dovoljno glasno, onda u te pustiti." On je prodorno zavritao. "To je bilo dobro!" rekoh, i nisam lagao. "Ali ni izdaleka dovoljno dobro." Ponovno sam se prihvatio lopate, pa stao bacati lepezu za lepezom zemlje na krov Cadillaca. Raspadnute su grude zemlje tekle niz vjetrobran i punile procjep brisaa. On je zavritao jo jednom, jo glasnije, a ja sam se upitao moe li ovjek vritati tako glasno da si razdere grlo. "Nije loe!" rekao sam i podvostruio napor. Smijeio sam se unato kriima u kojima je bubnjalo. "Moglo bi ti i uspjeti, Dolane - stvarno bi ti moglo." "Pet milijuna." Bile su to zadnje suvisle rijei to ih je izgovorio. "Ne bi bilo", odgovorio sam, pa se naslonio na lopatu i otrao znoj s lica dnom blatnjavog dlana. Zemlja je sad pokrivala krov automobila skoro s kraja na kraj. Izgledalo je kao metorski krater... ili kao da je Dolanov Cadillac pljesnula velika smea aka. "Ali ako uspije iz usta istisnuti zvuk glasan kao, recimo, osam patrona dinamita povezanih s ureajem za paljenje Chevroleta 1968, onda u te pustiti, i dri me za rije." I tako je on vritao, a ja sam lopatom nabacivao zemlju na Cadillac. Ponekad bi zaista zavritao jako glasno, iako cijenim da to nikad nije bilo glasnije od dvije patrone dinamita povezane s uraajem za paljenje Chevroleta 1968. Ili u najboljem sluaju tri. A u trenutku kad je zemlja prekrila i zadnji dio Cadillacove sjajne oplate, a ja predahnuo i pogledao zemljom prekrivenu grbu u rupi, on je isputao samo niz promuklih i slomljenih jauka. Pogledao sam na sat. Tek je prolo jedan. Ruke su mi opet prokrvarile, i drka je lopate bila skliska. U lice mi je doletio snop otroga pijeska, i ja sam se prenuo. Jak vjetar u pustinji stvara neobino neugodan zvuk - dug, jednolian

bruj koji samo traje i traje. Nalik glasu idiotske sablasti. Nagnuo sam se nad rupu. "Dolane?" Bez odgovora. "Vriti, Dolane." Bez odgovora, ispoetka. A onda niz otrih krikova. Zadovoljavajue! Vratio sam se do kombija, pokrenuo ga, pa se odvezao milju i pol do gradilita ceste. Usput sam okrenuo na WKXR, Los Vegas, jedinu radio postaju koju je hvatao moj radio. Barry Manilow mi je rekao kako pie pjesme koje itav svijet tjeraju da zapjeva, koju sam tvrdnju doekao s izvjesnom d ozom skepse, a onda je dola vremenska prognoza. Predviao se jak vjetar; na glavne ceste izmeu Vegasa i kalifornijske obale postavljena je pomo na cestama. Vjerojatno e biti nevolje i s vidljivou zbog itavih plahti leteeg pijeska, rekao je disc jockey, ali je stvarno pripaziti trebalo samo na zanoenje vjetra. Znao sam o emu on to govori, zato to sam osjeao kako mi vjetar biuje kombi. Preda mnom je bilo moje Case-Jordanovo jarualo; ve sam ga nekako smatrao svojim. Uao sam u nj, pjevuei melo diju Barryja Manilowa, pa opet plavom icom dotakao utu. Jarualo je krenulo bez zapinjanja. Ovaj ga puta nisam zaboravio izvaditi iz brzine. Nije loe, mali bijeli, zauo sam Tinkov glas u glavi. Dijete se ui. Da uim se. Svo se vrijeme uim. Sjedio sam tako trenutak, gledajui kako pjeane membrane diple preko pustinje, sluajui bruj jarualova motora i pitajui se to je Dolan u meuvremenu smislio. Jer ovo je, napokon, bila njegova Velika ansa. Da pokua razbiti stranji prozor, ili se uzverati preko prednjeg sjedala i razbiti vjetrobran. Na oba sam nabacao stopu-dvije zemlje i pijeska, ali je to ipak jo bilo mogue. Sve ovisi o tome koliko je do sada poludio, a to ja zaista nisam mogao znati, i zato o tome nije ni valjalo misliti. O drugome jest. Ubacio sam jarualo u brzinu pa se vratio cestom do rova. Kad sam stigao, tjeskobno sam trkarajui stigao do ruba i pogledao dolje, napola oekujui da u na prednjom ili stranjoj strani Cadillacova humka ugledati krtinjak u ljudskoj veliini, na mjestu gdje je Dolan razbio staklo i ispuzao. Ali djelo moje lopate nije bilo ba nigdje poremeeno. "Dolane", rekao sam i to, vjerujem, prilino veselo. Odgovora nije bilo. "Dolane." Bez odgovora. Sigurno se ubio, pomislio sam, i osjetio nekakvu muno-gorku razoaranost.

Ili se nekako ubio, ili je umro od straha. "Dolan?" S humke se digao smijeh; svijetao, nesuzdrljiv, posve iskren smijeh. Osjetio sam kako mi se meso die u velike tvrde kvge. Bio je to smijeh ovjeka koga je izdala pamet. A on se smijao i smijao i smijao svojih promuklim glasom. A onda je zavritao; pa ponovno prasnuo u smijeh. Da bi na kraju radio i jedno i drugo, istodobno. Neko sam se vrijeme i ja smijao s njim, ili vritao, ili oboje, a vjetar se smijao i vritao s nama obojicom. A onda sam se vratio do Case-Jordana, spustio licu, i sad ga stvarno poeo zatrpavati. Za etiri se minute izgubio ak i oblik Cadillaca. Ostala je samo rupa natrpana zemljom. Uinilo mi se da neto ujem, no uz um vjetra i jednolino gunanje bagerova motora, teko je bilo rei. Spustio sam se na koljena; a onda sam se ispruio itavom duinom i objesio glavu u ono to je ostalo od rupe. Duboko dolje, ispod sve te zemlje, Dolan se i dalje smijao. Bili su to zvukovi kakvi se u stripovima biljee kao Hi-hi-hi, a-ha-ha-ha. U svemu je tome moda bila i pokoja rije. Teko bi bilo rei. Ja sam se, meutim, nasmijeio i kimnuo glavom. "Vriti", proaptao sam. "Vriti, ako eli." Ali se taj slabani smijeh naprosto nastavljao, i cijedio se iz zemlje kao otrovno isparavanje. Najednom me obuzao uasan, mraan strah - Dolan mi je za leima! Da, Dolan je nekako uspio doi iza mene! I prije nego se i stignem okrenuti, on e me prevaliti u jamu i... Skoio sam i zavrtio se, a obogaljene su mi se ruke stisle u daleku aproksimaciju aka. Udario me pijesak noen vjetrom. I nita drugo. Otrao sam lice neistom maramom, vratio se u kabinu jaruala i prihvatio se

posla. Napunio sam usjek mnogo prije mraka. Neto je zemlje ak i ostalo, bez obzira na to to ju je dosta i vjetar pomeo, a zbog prostora to ga je sad zauzeo Cadillac. Sve je prolo brzo... tako brzo. Ton je mojih misli bio umoran, zbunjen i napola delirian dok sam pilotirao jarualom niz cestu, vozei ga tono iznad mjesta na kojem je bio pokopan Dolan. Parkirao sam ga na njegovu poetnom mjestu, skinuo koulju, pa njome obrisao sav metal u kabini da uklonim otiske prstiju. Do danas mi nije jasno zato sam to uinio, zato to sam ih zacijelo ostavio na jo stotinu mjesta. A onda sam se, u dubokoj smekastozelenoj tami tog olujnog sumraka, vratio svom kombiju. Otvorio sam jedno krilo stranjih vrata, opazio Dolana kako ui unutra, i zateturao natrag, vritei, s rukom izbaenom da zaklonim licem. inilo mi se da e mi srce prsnuti u prsima. Ali nita - nitko - nije izilo iz kombija. Vratnica se zanjihala i lupila na vjetru kao posljednji kapak opsjednute kue. Napokon sam dopuzao natrag, dok mi je srce divlje lupalo, i povirio u kombi. Unutra nije bilo nieg osim nabacanih stvari koje sam tu i ostavio - signalna strelica s razbijenim aruljama, dizalica, kutija s alatom. "Mora se sabrati", rekao sam tiho. "Mora se sabrati." ekao sam da mi Elizabeth kae: Sve e biti u redu, ljubavi... neto tako... ali sam uo samo vjetar. Vratio sam se u kombi, pokrenuo ga, i odvezao se pola puta do iskopa. Dalje se nisam mogao prisiliti, iako sam znao daje to ista budalatina, ipak sam bio sve sigurniji da Dolan vreba odnekud iz kombija. Pogled mi se stalno vraao na retrovizor, u pokuaju da njegovu sjenu razabere meu sjenama. Vjetar je bio jai no ikada i ljuljao kombi na oprugama. Praina to ju je dizao s pustinje i tjerao pred sobom pred farovima je izgledala kao dim. Napokon sam se zaustavio na rubu ceste, iziao i zakljuao sva vrata. Znao sam daje budalasto spavati vani po takvom vremenu, ali nisam mogao spavati unutra. Naprosto nisam mogao. I tako sam otpuzao pod kombi s vreom za spavanje.

Pet sekundi nakon to sam se zatvorio patentnim zatvaraem ve sam spavao dubokim snom. Kad sam se probudio iz none more koje se nisam sjeao - osim ruku koje su mi se stezale oko vrata - otkrio sam da sam i sam iv pokopan. Pijesak mi je bio u nosu, pijesak u uima. A bio mi je i u grlu i guio me. Vritao sam i pokuao izai na povrinu, u prvi as uvjeren da je vrea za spavanje koja me sputavala zapravo zemlja. A onda sam lupio glavu u kombijev podvoz i vidio kako se truse listii hre. Iskotrljao sam ispod kombija u sumrak boje patiniranog kositra. im je vrea za spavanje ostala bez moje teine, vjetar ju je odnio kao suhi grm. Ispustio sam iznenaeni krik i potrao za njom dvadesetak stopa prije nego to sam shvatio da bi to bila najgora pogreka na svijetu. Vidljivost se smanjila na jedva dvadeset jardi, moda i manje. Cesta se mjestino sasvim gubila. Okrenuo sam se prema kombiju, i on je izgledao isprano, jedva da je i bio tu, fotografija u sepiji ostataka grada duhova. Doteturao sam do njega, pronaao kljueve i uao. I dalje sam pljuvao pijesak i suho kaljao. Pokrenuo sam motor i polako se vratio putem kojim sam i doao. Nije bilo nikakve potrebe da ekam na izvjetaj o vremenu; spiker jutros o drugom i nije znao. Najgora pustinjska oluja u povijesti Nevade. Sve ceste zatvorene. Ostanite kod kue ako ba pod svaku cijenu ne morate van, a i tada ostanite kod kue. Sveani etvrti. Ostani unutra. Ti nisi pri sebi ako izae. Oslijepit e od pijeska. Ali i to u riskirati. Bila je to zlatna prilika da sve sakrijem za vjeita vremena - nikad ni u najneobuzdanijim matanjima nisam slutio da bi mi se mogla ukazati takva prilika, ali je sada bila tu, i mislio sam je iskoristiti. Sa sobom sam bio ponio tri-etiri rezervna pokrivaa. Od jednog sam otparao dug i irok zavoj pa ga ovio oko glave. I tako sam, nalik na poludjela beduina, iziao iz kombija. Utroio sam itavo jutro da one komade asfalta odnesem iz jarka i vratim ih na rov, i pritom sam bio paljiv kao zidar kad slae zid... ili zida grobnu

komoru. Samo dizanje i noenje i nije bilo tako strano, iako sam veinu blokova morao iskapati poput arheologa u lovu na artefakte, a svakih sam dvadesetak minuta morao bjeati u kombi da se sklonim od pjeane oluje i odmorim oi koje su me uasno pekle. Napredovao sam polako prema zapadu, od biveg plieg kraja iskopine, i u podne i etvrt - a poeo sam u est - napokon sam stigao do zadnjih sedamnaestak stopa. U to je doba vjetar, meutim, ve poeo zamirati, a na nebu su se poele povremeno pojavljivati iskrzane krpe modrine. Odnosio sam i stavljao, odnosio i stavljao. Sad sam bio nad tokom u kojoj je, po mojim proraunima, morao biti Dolan. Je li ve mrtav? Koliko prostornih stopa zraka stane u Cadillac? Kako e brzo taj obujam izgubiti sposobnost odravanja ljudskoga ivota, pod pretpostavkom da nijedan od oba Dolanova pratioca vie ne die? Kleknuo sam kraj gole zemlje. Vjetar je erodirao otiske guma Case-Jordana, ali ih nije i sasvim izbrisao; negdje ispod tih blijedih udubljenja bio je ovjek s Rolexom. "Dolan", rekao sam prijazno, "predomislio sam i odluio te pustiti van." Nita. Nikakva zvuka. Ovaj put sigurno mrtav. Vratio sam se i uzeo jo jedan kvadrat asfalta. Poloio sam ga, a kad sam se poeo dizati, zauo sam slabani, kretavi smijeh koji se cijedio kroz zemlju. Vratio sam se u uanj i pognuo glavu - da sam jo imao kose, sad bi mi visjela preko lica - i ostao jo neko vrijeme u tom poloaju, sluajui njegov smijeh. Zvuk je bio slabaan i bez boje. Kad je prestao, vratio sam se i donio jo jedan kvadrat asfalta. Na ovom je bio komadi isprekidane ute crte. Izgledao je kao povlaka. Kleknuo sam s njim u rukama. "Za ljubav Boju!" zakrijetao je on. "Za ljubav Boju, Robinsone!" "Da", odgovorio sam i nasmijeio se. "Za ljubav Boju." Uredno sam spustio komad asfalta do njegova susjeda, i makar sam i dalje sluao, vie ga nisam uo. Te sam se veeri u svoju kuu u Vegasu vratio u jedanaest. Odspavao sam esnaest sati, ustao, otiao u kuhinju da si skuham kavu, pa se sruio, previjajui

se, na pod u predsoblju, razdiran udovinim grem u leima. Jednom sam rukom masirao kria, dok sam drugu vakao da zaguim krikove. Nakon nekog sam vremena uspio dopuzati do kupaonice - jednom sam se pokuao i uspraviti, ali je to samo izazvalo jo jedan grom - pa se pomou umivaonika uspio toliko podii da mogu dohvatiti drugu boicu Empirina u ormariu za brijanje. droknuo sam tri i otvorio pipu. Leao sam na podu i ekao da se napuni kada. Kad je bila puna, iskobeljao sam se iz pidame i uspio se uvaliti. Ostao sam tako leati pet sati, uglavnom dremuckajui. Kad sam iz nje iziao, mogao sam hodati. Pomalo. Otiao sam do kiropraktiara. Rekao mi je da su mi se pomaknula tri diska i da patim od ozbiljne dislokacije u donjem dijelu kraljenice. elio je znati jesam li se to natjecao za cirkuskog atletu. Rekao sam mu da sam kopao u vrtu. Rekao mi je da odem u Kansas City. Otiao sam. Operirali su me. Kad mi je anesteziolog na lice stavio gumenu masku, uo sam Dolana kako se smije iz njezine itave unutranjosti i shvatio da u umrijeti. ok soba je bila obloena keramikim ploicama u razvodnjenoj zele noj. "Jesam li iv?" upitao sam kretavim glasom. Sestra se nasmijala. "O, da." Dotakla mi je elo - elo koje se prualo preko itave glave. "Kako ste ispeeni! O, Boe! Da li boli, ili ste jo pod narkozom?" "Jo sam pod narkozom", odgovorio sam. "Jesam li priao dok sam bio?" "Da", rekla je ona. Smrznuo sam se po itavom tijelu. Smrznuo do kostiju. "to sam govorio?" "Rekli ste: 'Kako je mrano. Pustite me van!'" I opet se nasmijala. "O", rekoh. Nikad ga nisu nali - Dolana. To je zbog te oluje. Te sretne oluje. Prilino sam siguran da znam to se dogodilo, iako mislim da ete me razumjeti ako vam velim da nikad nisam provjeravao ba jako pedantno.

OGS - sjeate se? Oni su obnavljali gornji sloj. Oluja je skoro zatrpala onaj dio Ceste 71 oko koje je bila napravljena obilaznica. A kad su se vratili na posao, nisu se potrudili odjednom ukloniti sve nove dine, nego su to uinili u koraku - a i zato bi drukije? Nije bilo nikakvog prometa o kojem je trebalo misliti. I tako su ralicom micali pijesak i istodobno polagali novi sloj. A ako je voza buldoera i opazio da se pijeskom zasuti asfalt na jednom dijelu ceste dijelu dugom etrdesetak stopa - i lomi pred njogovom ralicom u uredne, skoro geometrijski iste komade, on to nije rekao nikome. Moda je bio pod gasom. A moda je i sanjario to e te veeri raditi sa svojom curom. A onda su doli kiperi s novim tovarima ljunka, a iza njih rasprostirai i valjci. A iza njih stiu velike cisterne, one s velikim cijevima s tuevima, to miriu na vrui katran, tako nalik rastaljenom latilu za cipele. A kad se svjei asfalt skrutnuo, onda je doao stroj za pravljenje crte, s vozaem ispod velike tende protiv sunca, koji se stalno okree da vidi ostaje li isprekidana uta crta savreno ravna, posve nesvjetan toga da upravo prelazi preko maglenosivog Cadillaca s troje ljudi, nesvjestan da su dolje u tami rubinski prsten i zlatni Rolex koji moda jo uvijek pokazuje sate. Koje od tih tekih vozila skoro bi sigurno zdrobilo obini Cadillac; osjetio bi se trzaj, zaulo bi se drobljenje, a onda bi se hrpa ljudi prihvatila lopate da vidi na to su to - ili na koga - naili. Ali je to zapravo bio vie tenk nego automobil, i Dolana do sada nisu nali ba zbog njegova opreza. Cadillac e se, naravno, prije ili kasnije ipak zdrobiti, vjerojatno pod teinom poluprikolica u prolazu, i sljedee e vozilo koje naie vidjeti veliku izlomljenu udubinu u traci koja vodi na zapad, pa e obavijestiti Odjel e za ceste, pa e doi do novog OGS-a. Ipak, ako se na popritu ne pojave i djelatnici Odjela za ceste, da vide to se dogodilo, ako ne opaze da je velika teina kamiona u prolazu izazvala uruavanje nekog upljeg objekta pod cestom, onda e vjerojatno pretpostaviti da je tu upljinu stvorio ili led, ili uruena solna naslaga, ili moda pustinjski potres. I tako e popraviti cestu, i ivot e tei dalje. Proglasili su ga za nestalog - Dolana. Malo se za njim prolilo suza. Kolumnist Las Vegas Suna izrazio je miljenje da sad negdje igra domino ili biljar s Jimmyjem Hoffom. to moda i nije tako daleko od istine.

Ja sam dobro. Stanje mi se lea prilino popravilo. ivim pod strogom naredbom da bez tue pomoi ne diem nita tee od trideset funti, ali je ove godine u moj trei razred dola sjajna hrpa djeurlije, pa se mogu nadati svakoj pomoi. Preko te sam se dionice ceste provezao ve nekoliko puta u svojoj novoj Acuri. Jednom sam ak i stao, iziao i (nakon to sam pogledao u oba smjera i uvjerio se da na cesti nema nikoga), ispisao se skoro sigurno na pravo mjesto. Ipak nisam mogao proizvesti ba puno tekuine, iako su mi bubrezi bili puni, a kad sam nastavio vonju stalno sam pogledavao u retrovizor: stalno mi se, shvaate, po glavi motala ta smijena misao, da e se dii na stranjem sjedalu, koe nagorjele do boje cimeta, i nategnute na lubanju kao u mumije, s kosom punom pijeska, sa svjetlucavim oima i Rolexom. Tada sam zapravo zadnji put bio na Cesti 71. Sad se, kad idem na zapad, vozim Meudravnom. A Elizabeth? Ona je uutjela kao i Dolan. I od toga mi je lake.