IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama

Page 1 of 16

Stoarska kretanja na Dinarskim planinama

Mirko Markovi Zagreb (Antropogeografska promatranja)

1. Uzroci zajednike osobine zonalnost.

U sklopu ire problematike naeg dinarskog stoarstva, posebno mjesto pripada izuavanju stoarskih kretanja. Zajednika osobina tih kretanja je sezonsko naputanje matinih seoskih gazdinstava i odlazak stoke na odreene sezonske panjake. U veini sluajeva stoka se kree u smjeru planina, tj. na vie, ali ima sluajeva da stoka silazi na panjake, koji se nalaze nie od matinih gospodarstava. Stoarska kretanja na Dinarskim planinama mogu se, dakle, oznaiti kao pokreti stoke na relaciji izmeu matinih gospodarstava i sezonskih panjaka. Stoarska kretanja na Dinarskim planinama imaju svoj ui i iri areal rasprostiranja. U ui areal spadaju ona kretanja, koja se odvijaju unutar geografskih granica Dinarskih planina. To su prava dinarsko-stoarska kretanja. U iri areal spadaju kretanja, koja se dijelom odvijaju izvan granica Dinarskih planina. Zadatak je ovog rada da prui uvid u geografski raspored dinarskih stoarskih kretanja ueg i ireg areala i to u stadiju, kako su se mogla pratiti kroz postojeu literaturu i na terenskim promatranjima kroz posljednjih dvadesetak godina. Obzirom da stoarska kretanja u zadanom prostoru u naem vremenu upravo odumiru kao forma starog naina planinskog privreivanja, smatram da e sinteza poznatijih injenica uz jednu preglednu kartu biti koristan prilog utvrivanju prolosti i poticaj u iznalaenju novih rjeenja u suvremenim uslovima. Stoarska kretanja na podruju Dinarskih planina uvjetovana su prirodnim i drutvenim osobinama ovog planinskog kraja. Poloaj Dinarskih planina na razmeu Sredozemlja i kontinentalne Evrope ima odluujui utjecaj na pojavu i razvoj tih kretanja. Daljnje uzroke treba traiti u proizvodno-privrednim odnosima u prolosti, kada su stoarska kretanja bila ekonomian nain planinskog privreivanja. Vano je istaknuti, da stoarska kretanja nisu obiaj ili tradicija ove sredine, ve odraz nude i najpovoljniji nain privreivanja u odreenoj pri rodnoj i drutvenoj sredini. Dananje njihovo odumiranje dokaz je velike drutvene prekretnice vremena u kojem ivimo. Za razumijevanje stoarskih kretanja iz primorja k unutranjosti vano je uoiti postojee fenoloke razlike izmeu pojedinih visinskih zona Dinarskih planina. Poznato je, da sredozemna klima primorskog pojasa ne pogoduje rastu panjake vegetacije. Du itavog naeg primorja kie padaju uglavnom u hladno doba godine, dok su ljeta vrua i suna. Krevito tlo poveava i onako siromatvo na vlazi i travi. Meutim, klimatske i fenoloke osobine primorja brzo se mijenjaju sa kretanjem prema planinskoj unutranjosti. Ve na visini od oko 1000 m dinarski pejsai nemaju izgled i osobine primorskog pojasa. Tu preteu ume, koje istina nisu kontinuirane, ali se na mnogim planinama proteu zonalno sve do prirodne gornje granice ume. Ova se granica kree na aps. visinama izmeu 1600 i 1800 m. Iznad gornje granice ume otvara se zona planinskih panjaka. Vegetacijska sezona ovih panjaka pokazuje svoj maksimum u mjesecima srpnju i kolovozu, dakle u vremenu, kada u primorju vlada najvea sua. Ovakav vremenski i prostorni raspored fenolokih prilika izmeu primorja i planinskog zalea bitan je za razumijevanje zato primorski stoari izdiu ljeti svoja stada na visoke planinske panjake. To je u stvari kretanje za travom. Drukiji su razlozi stoarskim kretanjima onih stoara, koji imaju svoja stalna naselja po rijenim dolinama unutar planinske zone. Klimatski i fenoloki razlozi potisnuti su ovdje ekonomskim mjerama ouvanja poljoprivrednih kultura u sezoni njihovog dozrijevanja. Posebni razlozi utjeu na kretanja stoara bosanske Vrhovine. Tu se ekonomski momenti isprepliu sa zimskim deficitom stone hrane. Vrhovska stoka mora zimi da se kree u nie krajeve, gdje ima uslova da nae bar nekakvu pau. Uzroci dinarskim stoarskim kretanjima nisu, dakle, svuda identini. Svaka zona dinarskog stoarstva ima svoje uzroke. Zajedniko je svima kretanjima potraga za travom u vremenu, kada je u uem zaviaju nema, ili nema u dovoljnim koliinama. Kretanja stoke u sve tri spomenute dinarsko-stoarske zone odvijaju se iz godine u godinu po izvjesnom redu. Dinarski stoari nikada ne pokreu svoja stada tko kada ili kuda eli, ve svako selo unaprijed zajedniki odlui, kada e se stoka pokrenuti na odreene sezonske panjake. Na podruju jugoistonog dijela Dinarskih planina ovakva utanaenja se obdravaju i potuju stroje nego na sjeverozapadu. Kod odreivanja dana za pokret, stoari se rukovode svojim nainima raunanja vremena. Termine izdiga povezuju obino sa poznatijim proljetnim svecima. Organizacija i nain kretanja zavise od kuda i kamo stoka kree, zatim od opsega uestvovanja matinog domainstva u planinskom privreivanju. Gotovo u svim dinarskim podrujima u vrijeme priprema za pokret, stoari koji organiziraju izdig (pojavci, kolibari ili katunari), brinu se za inventar koji e im trebati za ivot i rad na planini. Taj inventar se sastoji od raznih alatljika, posuda za zahvaanje i preradu mlijeka, hrane, posuda za jelo, odjee, pribora za prenos tereta i sl. Sav spomenuti inventar slae se u sepete ili sanduke, zavije u gunjeve i tako tovari na konje ili magarce. U isto vrijeme vre se i ugovaranja izmeu vlasnika planinskih stanova i stoara koji nemaju pravo na korienje planinske pae. Stoari bez prava na planinsku pau pomau se na taj nain, da svoju stoku daju u podnajam vlasnicima planinskih koliba tj. kolibarima. Takva praksa sauvala se sve do u najnovije vrijeme napose u Hercegovini i Crnoj Gori. Prilikom stupanja u podnajam ima razliitih pogodbi. Po java sumjesa i pobravice u poslijeratnim godinama sasvim je nestala. Ranije su to bili najei oblici podnajma. Takav podnajam obavezivao je svakog kolibara da svome pobraviaru dade od svake mlijene ovce po oku sira i pola litre masla, dok su pobraviari bili http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.

IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama

Page 2 of 16

obavezni dati svome kolibaru po ovci jednu oku soli i kroz sezonu jedne opanke i vreu brana. Pogodbe u poslijeratnom periodu obino se kreu tako, da stoar koji daje stoku u podnajam daje kolibaru po ovci jedan kilogram soli, a dobiva od kolibara na sedam do osam mlijenih ovaca po jedan kilogram sira i jedan kilogram masla. U najnovije vrijeme susreu se novane pogodbe, bez ikakve robne razmjene. Polazak stoke iz sela odvija se sa unaprijed utvrenog mjesta, obino rano izjutra. Kao polazita biraju se od starine poznata mjesta. Tu se stoka prikuplja, prebrojava, grupira u stada i oznauje red kojim e se kretati na planinu. U nekim podrujima se redu kretanja pridaje naroita vanost. Obino se na put prvo pokreu ovce praene obanicama, zatim slijede goveda sa mladim obanima, a posljednji polaze glavari katuna u pratnji starijih obana. U posljednjoj grupi idu konji ili magarci sa tovarima, te ene i djeca. Ovakav raspored izdiga prakticira se u sluajevima, kada se relacija izmeu sela i planine prelazi bez predanaka. Ako se, meutim, izdig obavlja u etapama tj. sa predancima, onda se stoka izdie postepeno od "najdonjih" do "najviih" trava. Trajanje direktnih izdiga stoke najdue je kod junohercegovakih stoara, koji polaze na visoke hercegovake planine. Ima primjera da takvi izdizi traju i po sedam dana. Kretanja Vrhovaca na relaciji Vlai Posavina traju jo due, ali ona nemaju znaajke tipinih izdiga. Znaajno je, da veina dinarskih stoarskih kretanja ne slijede ceste ili prometnije javne putove. Stoari se koriste od davnine poznatim stazama. esto se ne radi o pravim utrtim stazama, ve o smjerovima kojima se najkrae i bez Veih ugibanja moe prolaziti. Stoarski putovi u pravilu izbjegavaju blizinu veih naselja, obilaze polja i ume, a dre se blizine slobodnih panjakih povrina, izvora i potoka. I dolazak na planinu tee po izvjesnom redu. Obino kao prvi pristiu konji sa tovarima, iako su poli kao posljednji. Iza konja stiu goveda, a posljednje dolaze ovce. Ovakav red dolaska karakteristian je za primorske stoare, koji za izdig trebaju vie od dva dana. Kod izdiga iz podplaninskih sela stoka pristie jednovremeno. Boravak stoke na planinskoj pai vremenski je dosta raznolik. Ima planina na kojima stoka pase kontinuirano i preko stotinu dana, a ima i takvih na kojima paa traje manje od trideset dana. To zavisi od lokalnih, klimatskih i fenolokih prilika. Ako je pojava sue na ponekim planinama ea pojava, onda stoari prakticiraju dvostruki izdig, jedan u rano ljeto, a drugi u ranu jesen. Suni period provode na niim "ljetitima", gdje u to vrijeme nalaze dovoljno trave. Drugi izdig na planinu zovu onda povratcima. Zdig ili sputanje stoke sa planina odvija se analogno izdigu. Tom prilikom nosi se sa planine, uz ostalo, i zaliha prikupljenih mlijenih proizvoda. Taj teret iznosi esto i po vie stotina kilograma. Transport vre konji, mazge ili magarci. Obino se zdig obavlja u vremenski kraem roku nego izdig. Najee se stoka zdie zajedniki po selima, a rjee po pojedinanim domainstvima. U jugoistonim dinarskim podrujima zdig se esto obavlja u etapama. U tom sluaju se mlijeni proizvodi direktno snaaju sa planine u matina domainstva, dok se stoka zadrava iznad sela na tzv. jesenitima. Na jesenitima boravi stoka do prve jae studeni ili snijega, a zatim silazi na zimovnik u sela. Veina dinarske stoke provodi zimske mjesece u stajama, a samo manji dio boravi van staja u torovima, naslonima ili otvorenim koarama. Neznatan broj stoke izlazi na zimovnik u planine, a jo manji broj luta oko sela u potrazi za paom. Jedino vrhovska stoka provodi zimovnik u pokretu i to najee na posavskim panjacima. Dinamika i godinji ritam dinarskih stoarskih kretanja dosta su me usobno raznoliki. Meutim, neke zakonitosti postoje. Oito je, da ve ranije spomenute tri dinarsko-stoarske zone, primorska, centralno-planinska i vrhovska, imaju svoja stoarska kretanja. Sva se ta kretanja odvijaju u raznim pravcima, zbog razliitih uzroka i u razliitim prirodnim i drutvenim sredinama. Zajedniko im je potraga za travom u vrijeme, kada je u uem zaviaju nema.

2. Primorska zona.
Primorska zona dinarskog stoarstva protee se u unutranjost, dokle dopiru kretanja primorskih stoara. Ova granica prolazi grebenom Velebita, zatim preko Plavna hvata ator, odakle se naglo vraa na greben Dinare i Kamenice. Dalje ide preko Livanjskog i Duvanjskog polja te izbija na Ljubuu, vrsnicu, Bjelanicu, Treskavicu, Leliju, Zelengoru i Magli. Dalje prema jugoistoku ova se granica sputa na jug do Orjena, zatim preko Cetinjskog polja zahvaa zavalu stare Zete. Ova granica odgovara stanju u prvoj polovici naeg stoljea. Jo krajem prolog stoljea ona je u svom jugoistonom sektoru tekla drukije. Ila je od Maglia na Durmitor, Sinjajevinu i Bjelasicu. itav sklop Prokletija spadao je takoer u sferu primorske stoarske zone. Stoarska kretanja u primorskoj zoni nisu svuda razvijena jednakomjerno. Postoje podruja gdje su ta kretanja dobro razvijena, ali i takova gdje ih uope nema. Predodba o rasporedu glavnih ishodinih podruja najbolje se vidi iz priloene karte. Najvee ishodino podruje po svom opsegu i privrednom znaenju je huminsko podruje. Zatim slijedi rudinsko podruje. Oba ova podruja zauzimaju krajeve june Hercegovine. Daljnje znaajnije ishodino podruje je zagorsko, koje zauzima krajeve oko rijeke Krke, ikole i gornjeg toka Cetine. Prema duini kretanja slijedi podruje juno-crnogorskog primorja. Znatno su kraa kretanja stoke iz biokovskog primorja, odnosno Zagore na Biokovo, te iz velebitskog primorja i Bukovice na Juni Velebit. U svemu, primorska zona ima est znaajnijih ishodinih podruja stoarskih kretanja.

http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.

IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama

Page 3 of 16

Huminsko podruje prua se od Imotskog polja na jugoistok do Stolca i Ljubinja u junoj Hercegovini. To je blago brdovit, izrazito kraki kraj u kojem stoarstvo ima bogatu tradiciju. Humnjaka stoarska kretanja odlikuju se velikom pokretljivou sa izdizima, koji traju i do pet dana hoda. Pokretljivost humnjakog stoarstva oituje se zapravo kroz itavu godinu. Zimske mjesece provode humnjaka stada (hajvani) na niskim panjacima uz Trebiat i Bregavu na tzv. najdonjim travama. Zbog neznatne aps. visine zime su tu redovito bez snijenog pokrivaa. Trajanje pae na najdonjim travama zavisi o vremenu. Ako je godina toplija, ve krajem sijenja poinje postepeno izdizanje stoke prema viim zaravnima istono i zapadno od Neretve. Ovu etapu ispae zovu Humnjaci "donje trave". Zovu ih tako zbog njezinog relativno nieg poloaja u odnosu na njihova stalna naselja. Na donjim travama pase stoka do Blagovijesti tj. 25. oujka, kada se priputa na "srednje trave". Pojas srednjih trava odgovara visini stalnih humnjakih naselja. Tu se stoka zadrava do ureva (23. travnja), kada zapoinje pokret na "gornje trave". Ova etapa odgovara humnjakim zaravnima ispod donje granice ume. Tu stoka pase prave proljetne trave. Zato Humnjaci ovu etapu nazivaju proljetitem. U pojasu proljetita nema stoarskih nastamba, ve se stoka svako jutro izgoni, a pod vee vraa u matina gazdinstva. Ljetni izdig na visoke hercegovake planine zapoinje obino trideseti dan po urevu. Prilikom izdiga stoke, ne odlaze svi lanovi domainstva na planinu, ve samo jedan dio. Na planinu idu uglavnom mlae obanice i obani u pratnji starijeg glavara ili maje. Ostali ostaju u kui i obrauju zemlju. Ne izdiu ni sva domainstva, ve samo ona koja posjeduju pravo na planinsku pau. Porodice bez toga prava daju stoku u podnajam kolibarima. Humnjake planine dijele se u dvije prostrane planinske oblasti, koje dijeli kanjon Neretve. Zapadni dio Humine, tzv. Bekija, orjentirana je na planinske masive zapadno od Neretve. To su abulja, vrsnica, Vran i Ljubua planina. Istoni dio Humine izdie stoku na Bjelanicu, Visoicu, Treskavicu, Leliju, Zelengoru, Prenj i Vele. Na planine abulju, vrsnicu i Vran izlaze stoari iz okolice Mostara, napose iz Bogodola i Goranaca, zatim iz okolice apljine i Ljubukog. Poneto stoke pristie i iz sela istonog dijela Imotskog polja. Prilikom izdiga, svi kreu u smjeru Klanca na zapadnoj strani abulje. Odavle se putovi razilaze, ve prema tome tko kuda kree. Na stanove na abulji stie se za jedan dan, a do Ljubue i Vrana za tri dana. Na abulji ima masivno zidanih pojata, pa poneki Humnjaci provode ovdje zimovnik. Stoku hrane sijenom i napajaju vodom iz cisterne. Zimovnik naputaju rano u proljee, da se ovce u Humini ojagnje. Na Dugom polju, izmeu vrsnice i Vrana ima takoer nekoliko masivno zidanih pojata za zimovnike. Ova zavala lei na aps. visinu na kojoj jo uspijevaju otpornije poljoprivredne kulture, pa se tu u vremenu izmeu dva rata poelo razvijati stalno naselje. U poslijeratnom periodu na Dugom polju nema ranije ivosti. Na Ljubuu izdiu Humnjaci iz Dobrog Sela, Meugorja i Gradnia junije od Mostara. Prilikom izdiga kreu istim putom kao i stanari abulje. Od Klanca skreu za Bare, Omrenicu i Podi, te odavle poinju uspon na Ljubuu. Putuju tri dana. Na ovoj planini Humnjaci imaju ograniena prava na pau, jer sjeverniji dijelovi Ljubue su vlasnitvo stoara iz susjedne Bosne. Bjelanica je najvea i travom najbogatija humnjaka planina. Na nju izdiu stoku privrednici iz Podveleja. Prilikom izdiga stoka se kree zapadnim podnojem Velea, zatim kroz Donje i Gornje Zijemlje na klanac Lipetu. Tu se putovi dijele. Stoari, koji posjeduju stanove na zapadnoj strani Bjelanice, idu dalje za Borke i Konjic, dok ostali polaze za Glavatievo i odavle izlaze na planinu. Trajanje izdiga iznosi ovdje tri do etiri dana. Bjelanica je takoer granina planina izmeu humnjakih i bosanskih stoara. Obje strane se pridravaju od davnine utvrenih panjakih granica. Na Visoicu izdiu stoku privrednici iz Krunja i Kokorine. Prilikom izdiga obilaze Vele sa istone strane, te kreu preko Nevesinjskog polja za Glavatievo. Od Glavatieva se putovi granaju zavisno od poloaja stanova na planini. Put do Visoice traje tri do pet dana. Zanimljivo je, da sva stoka na Visoici ne provodi itavo ljeto na planinskoj pai, ve jedan dio silazi kroz krae vrijeme na oblinje nie panjake. Silaenje stoke je uzrokovano estom ljetnom suom i deficitom pae na Visoici. Tako npr. Mrnii sa Poljica silaze o Ilijinu dne (2. kolovoza) na 20 dana u Trbotinu (aps. vis. 1250 m) i tu stoka pase po okolnim strnitima. Iza toga se ponovo izdie na Visoicu, gdje ostaje do Gospojine tj. 8. rujna. Druge porodice ne silaze preko ljeta sa Visoice, ali se zato ranije sputaju sa planine. Takvi raniji silasci doputeni su samo porodicama koje imaju "demat" tj. pravo na koritenje strnita iza kako se sa zemlje uzmu zirati (urod). Kada se demati iskoriste, vraa se stoka u matinu Huminu. Na Treskavicu izlazi stoka iz ire okolice Ljubinja i Berkovia iz Dabarskog polja. Prilikom izdiga, kree se preko Nevesinjskog polja za Ulog i Kalinovik, odakle otpoinje pravi uzlaz na planinu. Treskavica je, isto kao Bjelanica i Visoica, planina preko koje prolazi granica izmeu bosanskih i hercegovakih stoara. Granica ide preko Vratla i abenskih Stijena. Izdig na Treskavicu traje etiri do pet dana. Na Prenj izlaze stoari iz okolice Mostara i Nevesinja. Za izdig koriste stoarski put, koji izlazi na Porim, ili od Zijemlja na Lipetu. Manji dio humnjakih stoara izlazi na Prenj iz doline Neretve preko Glogova. Izdig traje svima dva dana. Izgleda, da je na Prenju jo krajem prolog stoljea bilo mnogo vie stoke nego u novije vrijeme. Veina ranijih nastambi danas se u terenu jedva raspoznaje. Na ovoj planini, http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.

IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama

Page 4 of 16

po svoj prilici zbog pretjerano intenzivne pae, dolo je do tekih degradacija panjakih povrina, to je pospjeilo karstifikaciju tla i bezvodnost. Slina je situacija i na Veleu. Na njemu ima malo vrijednih panjaka i malo stoke. Posjeuju ga neredovito privrednici iz Baevia, Hodbine, Malog Polja i Rotimlja svi iz okolica Stca. Privrednici iz podvelekih sela zaziru Vele kao stoarsku planinu. Svi oni posjeduju svoja prava na udaljenoj, ali travom daleko bogatijoj Bjelanici. Rudinsko podruje nalazi se jugoistono od Humine. ine ga nizovi niih vapnenakih grebena i analognih zaravni. itav se kraj odlikuje izrazito krakim zemljitem i oskudicom tekuih voda. Zbog relativno vee aps. visine, klima je tu neto svjeija prema onoj u Humini. U hladnijim godinama najnii dijelovi Rudine pokriveni su oko mjesec dana sa snijegom. Zato ovdje nije razvijeno zimsko paarenje u etapama, ve stoka provodi zimu u stajama. U proljee, prije izdiga, puta se stoka na krae vrijeme "na torine". Pravi izdig zapoinje o Vidovu tj. 28 lipnja. Planine rudinskih stoara su Tovarnica, emerno, Volunjak i Magli. Put do ovih planina ide preko Korita za Gatako polje, odakle svi izlaze na visoravan emerno. Tu se putovi razilaze. Put za Tovarnicu vodi u Sutjesku do Sastavaka. Odavle jedni kreu na planinu direktno preko Koljena, dok drugi neto produuju kanjonom Sutjeska do Suhe, odakle skreu u lijevo na planinu. Put za Volujak i Magli vodi sa emerna na zapad ispod sjeverne stijene Lebrnika i Kuka, te se strmo u zavojima izdie na Volujak. Taj put prevale rudinski stoari za etiri do pet dana. Na planinama se zadravaju do Gospojine (15. kolovoza), kada se istim putovima vraaju u matina gazdinstva. Jedan dio rudinske stoke ne zdie se direktno u stalna selita, ve se usputno zadrava na etapnim jesenitima. Ovaj obiaj etapnog izlaska na planine i etapnog silaska sa planina bio je u Rudinama tokom ranijih stoljea naroito rairen. O tome postoje i historijski dokumenti, a i sauvana tradicija to potvruje. U razdobljima punog procvata ovdanjeg stoarstva najbogatije rudinske planine bile su Dobri Do i Pivska planina ispod Durmitora. Put do tih panjaka sa etapnim zastancima trajao je po mjesec i vie dana. Zagorsko podruje ine krake zaravni i polja oko gornje Krke, ikole i Cetine. Planinski panjaci ovog podruja nalaze se na Dinari, Troglavu i Kamenici. Glavna ishodita izdiga su okolica Knina, Promine, ibenika i Drnia, zatim naselja oko gornje Cetine i uz junu stranu Kamenice. Iz navedenih mjesta izdig zapoinje o Antunovu (13. lipnja), a zdig o Gospojini (8. rujna). Stoari iz okolice Knina, iz Vrbnika, Biskupije i Vrpolja kreu na Dinaru. Njihovi se panjaci nalaze na Suhom polju, Loevcu, Rai dolu i Risovcu. Neki Vrpoljani, kada na Risovcu ponestane trave, tjeraju stoku na udaljeni Gnjat i tamo je napasaju. Panjake na Brezovcu koriste Polaani, zatim privrednici iz Golubia i Kovaia. Polaani imaju pravo na tri najvea dinarska panjaka. To su Duler, Sjedinovac i Samar. Na ovim panjacima ne boravi iskljuivo polaanska stoka, ve i ona iz udaljenih primorskih sela. Polaani su ranijih godina rado primali u podnajam stoku iz primorja, jer su od takvog zanimanja imali vie koristi nego od vlastite stoke. Slinim su se poslom bavili i privrednici iz poddinarskog sela Unita. Njihov najvei panjak nalazi se na jugoistonoj strani Gnjata prema Troglavu. Kada su Unitani iscrpli gnjatske panjake, polazili su daleko na sjever, u susjednu Bosnu, gdje su imali svoja prava na ator planinu. Na atoru su prije posljednjeg rata pasla stada ovaca iz okolice ibenika, a u poslijeratnim godinama na atoru se moglo nai svega dva do tri stada sela Grkovaca iz Livanjskog polja. Izmeu Gnjata i Bata nalazi se panjak Razvala. Ovamo izlazi stoka iz Tepljuha kod Drnia, zatim iz tikova. Od Razvale prema jugoistoku prua se kontinuirani niz panjaka sve do Troglava. Veinu tih panjaka koriste privrednici iz sela Gornje Cetine. Samo na panjak zvan Janak dolazi stoka iz okolice ibenika. Ovo kretanje ide preko Drnia i Vrlike, a obavljaju ga kolibari iz sela Koljani. Na Troglavu boravi preko ljeta manje stoke nego na Dinari. Razlog je tome, to je na viim dijelovima Troglava paa zabranjena. Privrednici zato koriste nie dijelove planine, osobito na potezu od Koljana do Prologa. Tu se uglavnom susreu stada iz Koljana, Braevog Doca, Laktaca, Vuipolja, Zasioka, Bitelia i Obrovca. Dalje od Prologa prema jugoistoku, na planinu Kamenicu, izdiu stoku podplaninska sela Gljev, Otok, Udovi, Rudo i Votane. U periodu izmeu dva rata i ranije, kada je na Dinari i Troglavu ljetovalo i do 200.000 grla stoke, postojao je obiaj zadravanja krupnijeg blaga na zimovniku u niim dijelovima planine. Zimovnik se provodio u posebno graenim kolibama tzv. bunjaama. U to vrijeme zagorski su stoari poznavali i etapne izdige. Na jesenskim stanitima boravila im je stoka iza silaska sa planine, a na proljetnim kuitima zadravala se prije izdiga. Podruje junog crnogorskog primorja poznato je zbog stoarskih kretanja, koja su po svom opsegu spadala meu najdua. Meutim, njih je posljednjih nekoliko godina posve nestalo. U tim kretanjima uestvovali su privrednici iz Crmnice, zatim iz okolice Bara i Ulcinja. Stoku su gonili na udaljene Kuke planine. Trajanje izdiga iznosilo je sedam do osam dana. Stoka je ila preko Sutomora za Vir-pazar, prelazila je Skadarsko jezero na velikim maunama, i uz Morau i Malu Rijeku ila do Tare. Dolinom Tare izlazila je na Kuke planine, gdje se zadravala na panjacima oko Surdupa i Kukog Maglia. Tu je stoka boravila od Vidova do Gospojine. Znatno skromniji opseg i znaaj imaju stoarska kretanja oko Biokova i Velebita. Na Biokovo izlazi stoka iz oblinjih podplaninskih sela. Od primorske strane izdiu stoku sela Podgora, Tuepi, Kotiina, Makar, Veliko Brdo, Bast i Brela. Iz Biokovske Zagore izdiu sela eevica, Grabovac, Zagvozd, Krstatice, upa i Raane. Izlazak stoke na planinu odvija se redovito najkraim pristupnim stazama. Izuzetak ine samo sela iz primorja, odakle se zbog velike strmine odabiru zaobilazniji putovi. Biokovska paa se koristi u dvije visinske i vremenske etape. Nia etapa kree se u pojasu izmeu 600 i 1200 m. Izdig na ovu etapu obavlja se sredinom travnja. Via etapa zahvaa biokovsko nadgorje. Na ovu etapu izdie samo jedan dio primorskih stoara, dok se ostali zadravaju u nioj etapi. Stoari iz Biokovske Zagore ne poznaju etapni izdig ve iz svojih sela direktno odlaze u nadgorje. Na planinu kreu o Vidovu, a silaze o Gospojini (8. rujna). Zagorci zdiu direktno u svoja sela, a primorci zadravaju stoku "na stajama" u zoni nie etape. Tu im stoka pase do poetka zime i potom se, ili sputa u primorska sela, ili ostaje zimovati na stajama. Na Velebit izdiu stoku primorci i to najvie iz sela juno od Karlobaga. Selo Lukovo ima npr. panjak u Bukovoj drazi, iz Lisarice stoka kree na Sjauevac i Stap, iz Tribnja na Malo Rujno, iz okolice Starigrada na Veliko Rujno, a iz Selina na Libinje. U nadgorju Junog Velebita pravo na pau imaju privrednici iz Bukovice. Posljednjih nekoliko godina samo jo poneka domainstva iz Posedarja i Krueva mogla su se zatei na stanovima oko Dolaca izmeu Vierujna i Babinog Vrha. Velebit je u prolosti bio na glasu kao bogata stoarska planina, ali je kroz posljednjih nekoliko decenija znatno opustio. Samo tragovi zaostalih i naputenih koliba podsjeaju na negdanju ivost http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.

IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama ovdanjeg stoarstva.

Page 5 of 16

3. Centralno-planinska zona.
Ova zona poinje od like strane Velebita i prua se kontinuirano prema jugoistoku sve do Prokletija i peterske visoravni. Njezina sjeverna i juna granica dotie se ili preklapa sa primorskom, odnosno vrhovsko-peripanonskom zonom. Obje spomenute granice nisu nikada bile stalne. Osobito je nejasna granica prema vrhovsko-peripanonskoj zoni. Izduena i uska centralno-planinska zona, obzirom na stoarska kretanja, nije jedinstvena oblast. Od sjeverozapada prema jugoistoku pokazuju se, analogno kao kod primorske zone, podruja u kojima su stoarska kretanja vie ili manje slina, odnosno razvijena. U tom pogledu, osim tradicionalne sklonosti dinarskih gortaka katunskom nainu ivota, vanu ulogu imaju i reljefne prilike zemljita. Reljefni odnosi krajnjih dijelova ove zone napose se razlikuju. Dok sjeverozapadna podruja karakteriziraju izdueni i uski gorski grebeni i vea ili manja kraka polja, za jugoistona podruja karakteristine su visoke zaravni sa istaknutim vrhovima i duboko usjeenim dolinama. Uski i izdueni gorski grebeni na sjeverozapadu, nisu toliko povoljni za planinsku pau kao prostrane i visoke zaravni na jugoistoku. S tim u vezi su i stoarska kretanja najrairenija upravo na teritoriju crnogorsko-sandakih planina. Najznaajnija sredita ovdanjih stoarskih kretanja su prokletijsko, petersko, kuko-komovsko i durmitorsko-sinjajevinsko podruje. Na teritoriju Bosne izdvajaju se tri karakteristina podruja i to: istono-bosansko, srednjo-bosansko i zapadno-bosansko. Neko znaajno liko podruje u Hrvatskoj, nema danas nikakvih kretanja. Prokletijsko podruje zahvaa dijelove istoimenog planinskog masiva, koji iz susjedne Albanije prelazi u nau zemlju. Na prokletijske panjake izdiu stoku privrednici iz gornjeg Polimlja, iz Metohije, Rugove i okolice Roaja. Stoari iz sela gornjeg Polimlja koriste predjele od plavsko-gusinjske doline na istok, sve do najviih vrhova Bogievice. Stoka iz okolice Plava izlazi na planinu dolinama Babinopoljke, Treskavice i Trokusita. Iz okolice Gusinja stoka se izdie na Bor, irovnicu, Popadiju i Trojan. Planinski panjaci istono od Bogievice pripadaju stoarima iz Metohije. Padine Prokletija okrenute metohijskoj zavali nemaju tako bogate panjake kao strane okrenute dolini Lima, ali iznad 1600 m aps. visine gotovo svi tereni su pokriveni panjakom vegetacijom. Najudaljeniji metohijski panjaci nalaze se na istonim stranama Bogievice, naokolo erovice, na Junikoj i Deanskoj planini te Marijau. Osobito je cijenjen deanski panjak Ploica na sjevernoj strani erovice. Tu je ve u srednjem vijeku postojao ovei katun Deanskog vlastelinstva. Drugi vrijedan panjak, nalazi se sjevernije ispod vrha Marijaa, u dolini Deanske Bistrice. Stoari ga od davnine zovu Raki D. Ovaj panjak koristili su krajem prolog stoljea stoari iz okolice Plava, a pred kojih 70 godina preoteli su ga stoari iz Istinia u Metohiji. Izmjena vlasnika panjaka na Prokletijama, kroz posljednjih nekoliko decenija, est je sluaj. Tako je Lumbardska planina, koja i danas nosi ime po stoarima iz Lumbarde, promijenila svoje stanare, koji sada izlaze na nju iz sela oko Pei. Iz iste okolice izlaze stoari na Koprivnik i Stereoku planinu. Sjevernije od Pei, iz podgorskih sela, izlazi stoka na Rusoliju. Panjake june strane Hajle i tedina koriste stoari iz Rugove. Nekadanja velika kretanja rugovske stoke sasvim su obustavljena. Samo jo poneki Rugovci imaju u Metohiji svoje panjake, kuda u rano proljee tjeraju ovce na jagnjenje. Iza toga, stoku tjeraju nazad u Rugovu i ve poetkom lipnja zapoinje izdig na Hajlu. U tradiciji starijih Rugovaca jo je ivo sjeanje, kada su njihovi oevi tjerali velika stada na daleke zimovnike. Zanimljivo je, da nisu polazili na jug prema moru, ve prema sjeveru u nizine uz donju Drinu i Moravu. Petersko podruje prua se sjevernije od Prokletija, te zahvaa prostor izmeu Roaja i Sjenice. Sredite toga podruja ini prostrana peterska visoravan aps. visine izmeu 1100 i 1300 m. Stalna peterska naselja nalaze se gotovo u zoni planinskih panjaka. Tako npr. selo Buevo lei na aps. visini 1300 m, a najblii panjak mu je na 1350 m. Ima sluajeva da panjaci lee ak nie nego oblinje selo. Zbog takvih prilika stoarska kretanja na Peteru nemaju karakter izdiga ili zdiga, ve su razvijena u horizontalnom smislu. Zato peterski stoari nemaju stalne katune ni stalne panjake, ve su u stalnom pokretu za travom. Kolibe i torovi napravljeni su im sasvim montano, da se mogu brzo sastaviti i rastaviti. Zimi se koliba zajedno sa torovima prevue u selo i podigne priboj. Ranijih godina, kada je za dugih zima ponestalo hrane, putala se stoka iz priboja "na rovine". Stariji Peterci ili su i na daleke zimovnike u umadiju i oko donje Morave. Kuko-komovsko podruje ine planinski masivi izmeu gornjeg toka Tare i Lima. Osim Komova i Kukih planina ovamo jo spadaju Visitor, Zeletin i Bjelasica. Na Komove izdiu stoari iz Vasojevia i Kua. Juna i zapadna strana planine pripada stoarima iz Kua, a sjeverna i istona Vasojeviima. Stoari iz vasojevikih sela izdiu stoku ranije nego Kui. To biva zato, jer Kui moraju do Komova prevaliti znatno dulji put nego Vasojevii. Osim toga, Kui se prilikom izdiga kreu sa zastancima, zadravaju se esto i po vie dana na usputnim panjacima. Stoga su Kui sebi zadrali pravo da na Komovima ostanu dulje nego Vasojevii. Vasojevika stoka zdie se sa planine ve krajem kolovoza, dok kuka poinje silaziti istom u sredini rujna. Kuki stoari prakticirali su ranijih godina jesenske povratke na Komove. Na povratke su kretali iskljuivo stariji obani bez ena i djece. Izgon na povratke trajao je obino mjesec dana. Sredinom prosinca sva kuka stoka bila je ve unutar seoskih staja. Na Kuke planine izlaze privrednici iz Drekalovia, Kua i Lijeve Rijeke. Stoka iz Drekalovia izlazi na planinu preko Stava i Trepetljikovog dola. Panjaci su im izmeu Zagona i Surdupa. Kuka stoka izlazi na planinu s june strane preko Kotice. Njihovi se panjaci nalaze na irokaru, oko Rikavakog jezera i Kukog Maglia. Lijevorijeani izlaze na svoje panjake dolinom Tare. Panjaci su im odmah iznad Tarinog izvora. Na Visitor i Zeletin izgone stoku privrednici iz sela gornjeg Polimlja. Prostrani panjak Mramorje na Visitoru koristi stoka iz Brezovice i Pepia. Izdig zapoinje o urevu, kada su najvii dijelovi planine jo pod snijegom. Zato stoka ne kree na visoke katune, ve se etapno s kopnenjem snijega sve vie izdie. Zanimljivo je, da stoka iz Martinovia, koja se izdie na panjak Bekee, izlazi na Visitor kasnije i bez etapnih zadravanja. Slino izdiu i privrednici iz Murine na panjak Misu. Oko prava za panjak Misa bilo je poetkom naeg stoljea krvavih obraunavanja izmeu Crnogoraca i Malisora. Visitor i Zeletin postali su, naime crnogorski dravni teritorij istom 1912. godine. Ranije su to bile malisorske planine. Ostaci kamenitih malisorskih katuna na Misi mogu se jo i danas zapaziti.

http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.

IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama

Page 6 of 16

Na Bjelasicu izlazi stoka iz okolnih podplaninskih sela. Sa zapadne strane izdiu ponajvii stoari iz Kolaina, sa june i istone strane izlaze Vasojevii, a sa sjeverne strane Bjelopoljci. Izdig poinje sredinom lipnja, a zdig se obavlja poetkom rujna. I tu se pojavljuje izvjesna etapnost u izdigu i zdigu. Naime, znatan broj ovdanjih stoara, kroz 20 do 30 dana prije izdiga na Bjelasicu, napasaju svoju stoku na oblinjim proljetitima iznad sela. Iste panjake koriste i pod jesen iza zdiga stoke. U ranija vremena na Bjelasici je stoka zimovala, a poznat je bio i jesenski izlazak "na povratke". Zimovalo se u masivnim drvenim "koarama" ili naslonima, a ljudi su se sklanjali u okrugle savardake ili busare. Rano u proljee silazila je stoka u matina sela na jagnjila, a ve o urevu, iza kako su se po dolinama zasijali usjevi i zabranile livade, kretala bi stoka nazad u planinu. Zanimljivo je spomenuti, da u predaji ovdanjih stoara ivi sjeanje na vremena, kada su veliki "buljuzi" ovaca svake jeseni kretali u daleku Posavinu ili Pomoravlje. Ova kretanja odvijala su se dolinom Lima do Viegrada, te dalje uz Drinu. Drugi smjer kretanja iao je preko Peteri na Raku i Ibar. Trajanje kretanja u jednom smjeru iznosilo je po 14 i vie dana. Ovakvi primjeri nas upuuju na zakljuak, da su neko stoarski silasci u Posavinu bili daleko irih dimenzija nego to je to sluaj danas. Durmitorsko-sinjajevinsko podruje obuhvaa planinske masive izmeu rijeka Pive, Tare, Morae i Zete, te spada u red najprostranijih dinarskih stoarskih oblasti. Sainjavaju ga Pivska planina, Durmitor, Treskavac, Sinjajevina, Moraka Brda i Prekornica. Planinski panjaci ovog podruja sputaju se sa padina spomenutih masiva sve do pojasa stalnih naselja, koja tu dosiu aps. visinu i iznad 1500 m. Stoarska kretanja oko Durmitora, u Pivskoj upi i na Drobnjaku, zbog blizine stalnih selita i planinskih panjaka, nemaju vea vertikalna pokretanja. Na Pivskoj planini pase preko ljeta stoka Pivljana iz upe i stoara koji na Pivskoj planini imaju stalne naseobine. Sela i katuni stoje tu jedni pored drugih. Slini odnosi postoje i u Drobnjaku. U takvim prilikama izdiga i zdiga tu praktino nema. Postoji samo kretanje stoke na relaciji izmeu sela i panjaka. Stalna i bliza veza izmeu matinog domainstva i katuna ini ovdanje stoarstvo rentabilnijim prema bilo kojem drugom dinarskom podruju. Na samom Durmitoru, zapravo, u njegovim prostranim cirkovima, nalazimo svega nekoliko manjih panjaka sa katunima. Na njih izlaze Drobnjaci iz okolice abljaka. Tako katun Veliki i Mali tulac posjedaju privrednici iz iperovae, Bosae, Uskoka i Kovake Doline. Na Lokvicu izlazi stoka iz Jana Dola i umanovca. Taj se katun u poslijeratnim godinama prestao koristiti. Jedan jo stariji naputeni katun vidi se na ulazu u Savin D ispod Savinog Kuka. Ove ruevne kolibe zove narod Orin katun. Na junoj strani Durmitora nalazi se Dobri D. To je najvei i travom najbogatiji durmitorski panjak. Njegovu vrijednost povisuju izvori ive vode, to je za ovdanje blago od naroite vanosti. Panjak Dobri D koriste danas privrednici iz Paine Vode, Javorja, Komarskog Kraja i Komarnice. Neko su ovamo pristizala dubrovaka stada iz daleke hercegovake Rudine. Ljetni boravak stoke na panjacima Pivske planine i Durmitora traje od poetka lipnja do kraja kolovoza, iznimno do sredine rujna. Na niim panjacima stoka se zadrava i due. Ljeti je paa svuda obilna i stoka nema potrebe za veim kretanjem. Zimi su, meutim, prilike puno tee. Stone hrane nema dovoljno, a zime znaju da potraju sve do sredine travnja. U nemogunosti da preko drugih zima osiguraju stoci dovoljno sijena, ovdanji stoari pomau se izgonom "na rovine", "na staje" ili "na vatane". Rovine su zimski panjaci sa kojih vjetar ispue snijeg. Na takvim istinama pronalazi stoka malo zaostale trave "ivice". Kod veeg snijega pomau obani stoci u pronalaenju trave. Oni pomou lopata "rove" snijeg i tako otvaraju rovine. Izlazak na staje udomaen je kod stoara, koji na oblinjim panjacima posjeduju masivno graene staje sa prostranijim tavanima na koje stane vea koliina sijena. Najtei oblik zimskog kretanja stoke su izlasci na vatane. Stoka se jednostavno pusti iz naslona da se slobodno kree po snijegu i da si sama potrai pau. Noi provodi pod vedrim nebom, ili se vraa u naslon. obani noivaju u atorima ili se sklanjaju u oblinje kolibe. Dakako, da na ovakav nain mnogo stoke stradava od studeni i vukova. Izlasci na vatane obustavljeni su jo prije posljednjeg rata, a na rovine i staje nestaju upravo u nae vrijeme. Od Durmitora prema jugoistoku prua se prostrana i krevita Sinjajevina. Na njezine sjeverozapadne, nie dijelove izgone stoku Uskoci, aranci i Drobnjaci. Na vie, jugoistone dijelove Sinjajevine, izdiu Bjelopavlii i Moraani. Kretanje stoke na panjake sjeverozapadnog dijela planine nalikuje onima oko Durmitora. Prakticiraju se i zimski izlasci na staje. Drukija su, meutim, kretanja stoara koji koriste jugoistoni, vii dio Sinjajevine. Oni moraju prei put od nekoliko dana pjeaenja. Osobito naporan pristup do Sinjajevine imaju stoari iz bjelopavlikih sela. Oni se kreu preko Nikia za avnik i Boan, pa odavle izlaze na svoje katune. Putovanje im traje etiri do pet dana. Izdizi na Sinjajevinu od strane Morae odvijaju se preko Kolaina i doline Planice. Kretanja s te strane traju manje, dva do tri dana. Na planini se stoka zadrava od kraja lipnja do druge polovine kolovoza. Zimi je jugoistoni dio Sinjajevine sasvim pust. Juno od Sinjajevine nalazi se planinsko-panjaki kraj Morakih planina. Na ovdanje panjake izdiu privrednici iz Brda, Gornje Morae i Nikike upe. Stoari iz Brda zadravaju se na panjacima junije od Morake Kape pa do Kapetanovog jezera. Moraani napasaju stoku na Loli, Javorju, Buumu, te oko Biovske lokve. Stoari iz Nikike upe izlaze na Trenjicu, na Konjsko i Lukavicu. Izdizi na sve spomenute panjake traju po jedan dan. Zimska kretanja i povratci tu su nepoznati. Na teritoriju bosanskog dijela centralno-planinske zone, stoarska kretanja ograniena su na znatno krae relacije. Osim toga, od jugoistoka prema sjeverozapadu primjeuje se njihovo slabljenje. Istono-bosansko podruje obuhvaa planine Bjelanicu, Treskavicu, Leliju, Zelengoru i Magli. Sve ove planine stoje na razmeu hercegovakih i bosanskih stoarskih prava. Na Bjelanici je kamenim meaima tono oznaeno do kuda imaju svoja prava Hum njaci, a gdje poinju prava stoara iz Bosne. Ali dok stoari iz Humine moraju do planinskih panjaka na Bjelanici putovati nekoliko dana, Bosancima je pristup mnogo krai. Tako na panjak na Hranisavi izlazi stoka iz najbliih podplaninskih sela oko Pazaria, zatim iz Budimlia, Bioa i Kore. Na Vlahinji pase stoka iz Lokava i Kasatia. Kolibe na Mrtvanju su u poslijeratnom razdoblju sasvim opustjele. Tu je neko pasla stoka iz Ljubovia i Kuukovia. Slino je opustjela i mahala Opanak. U najnovije vrijeme mnoga domainstva podplaninskih sela ne uestvuje vie u izdigu. Stoke ima malo, pa potrebe podmiruju na nizinskim panjacima. Skrauje se i vrijeme boravka na planini. Zanimljivo je, da je i prijanjih godina, kada je na Bjelanici bilo puno vie stoke nego danas, bonjaka stoka izlazila na planinu iza dolaska humnjake i silazila prije nego je ova napustila planinu. Na ostale panjake ovog podruja, od Treskavice do Maglia, bosanski stoari imaju takoer ograniena prava. Granice tih prava tono se u terenu znaju i sve zainteresirane strane paze da se neije pravo ne povrijedi. Tko pree sa stokom na tue panjake, taj je duan nadoknaditi tetu i dati zadovoljtinu za povrijeeno pravo. Neko su sporovi za povrijeena prava poprimali iroke razmjere, to je dovodilo do meusobnih razraunavanja i sukoba najbliih susjeda i rodova. Danas su takve razmirice rjee i razumnije.

http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.

IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama

Page 7 of 16

Srednje-bosansko podruje stoarskih kretanja prua se na potezu od Kuprekog polja do Ivan planine. U to podruje spadaju Radua, Vranica i Bitovnja planina. Po obilju i kvalitetu pae, to su najbogatije bosanske planine. Na Raduu izdiu stoku privrednici iz sela Rumboci i Jaklii. Zbog toga se itava Radua dijeli na tzv. Rumboku i Jakliku planinu. Bogatstvo pae, uz mogunost dopunske poljoprivrede, privlai ovdanje stoare na produeni boravak na planini. Tako su se neka ranija, iskljuivo sezonska boravita na Radui, razvila u stalna. Kao primjer mogu posluiti Donji i Gornji Jaklii kao korespondentno naselje. Ranije je na mjestu Gornjih Jaklia bio katun Donjeg Jaklia. Drugi stoari prakticiraju na Radui zimovnik u pojatama. Stoka iza zimovnika silazi u podplaninska sela rano u proljee. Tu se ovce ojagnje i ve krajem travnja zapoinje iznova izdig. Panjaci na Vranici pripadaju stoarima iz okolnih dolina. Na istoni dio planine do Sarajevskih vrata izlazi stoka iz sela Ragale, Mrania i Busovae. Taj dio Vranice, prema Prokokom jezeru, zovu Jezerskom planinom. Na zapadne dijelove Vranice izlazi stoka iz naselja oko gornjeg Vrbasa. Taj dio Vranice zove se Rosin i Dobruka planina. Na juni dio planine, napose na panjak Luku, izlazi stoka iz okolice Fojnice. Ovaj dio Vranice zove se Matorac. Izmeu vrhova Matorca i Zeca nalazi se prostrani panjak Derneite. On pripada selima junije od Fojnice. Na Vranici pasu ovce, goveda i konji. Trajanje pae kree se od Antunova do Gospojine. Kao specifinost ovog kraja sauvao se obiaj davanja stoke "na surek". Surek (tur. srmek) je vee stado ovaca ili goveda, esto i mjeano, koje na planinu izgoni unajmljeni surekdija. Stoka jednog sureka ne potjee iz jednog sela, ve iz njih vie. Surekije su kolibari ili zakupnici veih planinskih panjaka, dok sami nemaju ili imaju malo vlastite stoke. Ranijih godina su vlasnici stoke naplaivali surekiju u robi i mlijenim proizvodima, dok ih u zadnje vrijeme plaaju gotovinom. Na Vranici se odrao jo jedan stari oblik izgona stoke na planinu. To su tzv. sride. Za razliku od sureka, sride su stada sastavljena iskljuivo od goveda, napose volova. uvari srida, sridari, biraju se iz sela odakle se srida izdie. Sridar ne mora biti kolibar. Ako sridar nema vlastitu kolibu, onda selo zajedniki uestvuje u podizanju kolibe i tora. U ranija vremena sridare je birala opinska uprava i to za vie sela zajedno. Bitovnja je po prostranstvu mala planina, ali je na glasu zbog vrijedne pae. Na istonu stranu Bitovnje izlazi stoka iz okolice Kreeva. Prilikom izdiga, kree se putom preko umovite Visoice i Preleva. Na zapadnu stranu planine izlazi stoka iz sela Gobelovine, Stojkovia i Seonice. Sezona ispae je ista kao na susjednoj Vranici. Zapadno-bosansko podruje zahvaa prostor od gornjeg toka Une do uice na jugoistoku. Najpovoljnije panjake planine ovog podruja nalaze se izmeu Glamokog i Kuprekog polja. To su Vitorog, Hrbljina, Slovinj, Cincar i Krug planina. Na spomenute planine izlazi stoka iz oblinjih podplaninskih sela. Sezona ljetne pae kree se svuda od kraja svibnja ili poetka lipnja do druge polovine kolovoza. Takav vremenski raspored uobiajen je kod stoara koji imaju svoja matina domainstva po zavalama okolnih krakih polja, dok stoari koji nastavaju vie planinske zaravni izgone stoku ranije, a vraaju se kasnije. Na Vitorogu pase stoka, koja potjee iz sela Kuprekog polja. Uz tu stoku, nalazimo ovdje i ovce iz planinskog sela Pribelja. Ovo selo nalazi se na aps. visini 1200 m, a razvilo se iz ranijih koliba. Panjaci Pribelja nalaze se neposredno iznad samog sela. Izdig, kao pojam, ovdje je nepoznat. Stoka se iskljuivo kree u podjednakim visinskim pojasevima, ujutro izlazi a pod vee se vraa u selo. Izmeu Vitoroga i Slovinja prua se prostrana kraka visoravan Hrbljina. Na ovu visoravan izlaze privrednici iz Opaia, Mladekovaca, Dubrave, Isakovaca i Podkraja, svi iz Glamokog polja. Manji broj stoke pripada domainstvima, koja imaju na samoj Hrbljini svoje "koare" kao stalna prebivalita. Na susjedni Slovinj izlazi stoka iz sela istonog ruba Glamokog polja. Dalje prema jugoistoku Slovinj se nastavlja kao Cincar i Krug planina. Na Cincar izdiu stoari iz Dolca i Dragania, te iz okolice Livna. Na Krugu boravi stoka iz Suhaa, Kablia i Potoana. Na Krugu se odrao obiaj zimovanja stoke. Stoari, koji preko zime ostaju na Krugu imaju masivno graene koare sa velikim tavanima. Stoka im silazi u Livanjsko polje u rano proljee, o urevu, i ve krajem lipnja, o Petrovu, iznova se vraa u planinu. Zanimljivo je, da se panjaci na zapadno-bosanskim planinama ne iskoriuju jednakomjerno. Ima planina na koje se stoka uope ne izdie. Takve su npr. Klekovaa i Osjeenica. Jednako se slabo koriste panjaci na Plazenici, Lunjevai, atoru i Vijencu. Razlozi za takvo stanje su razliiti. Negdje su to velike umske povrine kroz koje stoka teko prolazi, negdje je po srijedi oskudica vode, drugdje opet teki pristupi. U davnijoj prolosti izgleda da je na svim viim zapadno-bosanskim planinama bilo stoarskog ivota. Za dananji broj stoke, ovdanji privrednici nisu zainteresirani za udaljenije izdige. Kretanja likih stoara gotovo su sasvim obustavljena. Jo izmeu dva posljednja rata izgonila su sva podvelebitska sela svoju stoku na velebitsko nadgorje. No, liki stoari imali su na Velebitu i prostorna i vremenska ogranienja. Napose je to vailo u nadgorju Junog Velebita, gdje su svoja prava imali stoari iz Bukovice. U jo davnijoj prolosti postojala je nagodba izmeu likih i dalmatinskih stoara o uzajamnoj slunosti panjaka na Velebitu, Lici i Ravnim Kotarima. Dalmatinci su mogli zimovati u Lici, a lika stoka na primorju. No ta je nagodba zaboravljena i u praksi izgleda nije imala veih rezultata. Mogue je i tu po srijedi bila pojava zajuivanja like stoke, o kojoj e jo biti govora kasnije.

4. Vrhovsko-peripanska zona.
U terenu ovaj kraj nije strogo definiran, jer se pod nazivom bosanske Vrhovine uglavnom smatraju vii predjeli Bosanske Krajine izmeu Une i Vrbasa. Stvarno, ovo stoarsko podruje ima ire dimenzije, napose prema istoku. Njegovo pravo sredite nalazi se oko planina Vlaia, Manjae i emernice. Dalje prema istoku gubi se njegova osebujnost. Ali ta konstatacija vai samo za novija razdoblja. U starija vremena su dolinama Bosne, Drine i Morave svake jeseni pristizala velika stada iz najviih dinarskih predjela. Slino je bilo veih kretanja u najzapadnijim dijelovima Bosne, s obje strane Grmea. Znaajnija ishodina mjesta bila su tu visoravan Bravskog i Petrovakog polja, Srnetica i Donji Unac. Sva ovdanja stoka silazila je na zimovnik u nizinu oko Save, Une i Vrbasa. Ta su kretanja nestala pred kojih 50 do 70 godina.

http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.

IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama

Page 8 of 16

Od vrhovskih stoarskih kretanja, koja su se zadrala sve do naih dana najznaajnija su ona, koja se odvijaju na relaciji izmeu Vlaia, Manjae i emernice s jedne strane te bosanske i slavonske Posavine s druge strane. Vlai planina je od davnine poznata kao stara dinarsko-stoarska oaza. Ve njezino ime potsjea na vlake prastanovnike ovog kraja, koji su tu, kako to historijski izvornici pokazuju, ivjeli kao stoari nomadi. Kada danas usporeujemo starija saznanja sa postojeim ivotnim shvaanjima stoara sa Vlaia, u sutini kao da se malo toga izmijenilo. Promjene se oituju samo u sklopu ekonomskih odnosa i stupnja suvremenog standarda ivota, dok udnja za stokom, tenja za stalnim pokretom u nepoznato, slobodnim ivotom bez stalnog ognjita, bez obzira koliko je takav ivot teak i u suvremenim shvaanjima dananjice ekonomski tetan, ostaju kao uroeni imperativ ovih ljudi. Dakako, savremeni ivot je u mnogom izmijenio lik negdanjih vlaikih stoara i oni se danas, pored sve svoje pokretljivosti, ne mogu smatrati pravim nomadima. Veina vlaikih stoara imaju danas svoj posjed i obitelji u selima naokolo planine te izvjestan dio godine provede u svojim domovima. Svoju neskrivenu tenju za kretanjem sa stokom opravdavaju ekonomskim razlozima. Zarade su im ponekad pristojne i mogli bi si priutiti bolji ivot od onog kakvog imaju. Ali oni su zadovoljni u svom pozivu, slobodi u prirodi, premda sami svoj ivot drastino zovu "pasjim ivotom". Za vrhovska stoarska kretanja karakteristini su veliki prostori i este izmjene smjera i opsega kretanja. Zato se podaci iz izvjetaja ranijih istraivaa vrhovskog stoarstva esto razlikuju. Koliko se danas jo od starijih Vrhovaca moe doznati, stoari sa Vlaia i okolnih planina odlazili su zimi u dva navrata u nisku Posavinu. Prvi silazak izvodili su obino o Lukovu (18. listopada). Ili su dolinom Vrbasa, Usore i Bosne. Put do posavske ravnice prevalili su za deset do petnaest dana. Po silasku u posavsku ravnicu, vrhovski stoari su se obraali poznanicima iz ranijih godina i kod njih dobivali zaklon i privolu za pau svojih stada. Zanimljivo je, da se i u najpovoljnijim sredinama Vrhovci nisu zadravali vie od dva do tri dana na jednom mjestu, ak ni onda kad ih nita nije gonilo na pokret. Oni su spontano naputali svakog svoga domaina i kretali dalje u neizvjesnost. Putovi su ih odvodili daleko na sjever od Save. Mnogi Vrhovci dopirali su ak do Drave. Imali su poseban dar za orjentaciju. Snalazili su se u terenu kao pravi strunjaci, a u stvari su gotovo svi od reda bili nepismeni ili polupismeni ljudi. Privrednici iz Slavonije nisu svuda jednakom pripravnou primali Vrhovce na svoje livade. Nekima je odgovaralo da im bosanske ovce tore zemlju, dok su ih drugi tjerali sa svojih posjeda. injenica je, da je vrhovska stoka priinjala slavonskim i posavskim poljoprivrednicima znatnu tetu na usjevima. Zato je esto dolazilo do ozbiljnih sporova, koji su svravali razraunavanjima i pred sudom. Pravdu je bilo teko odmjeriti, jer je svaka strana nalazila svoje razloge za vlastiti postupak. Prvi boravak u Posavini nije trajao dugo. Znak za povratak bio je prvi vei snijeg. To je bivalo sredinom ili krajem prosinca. Tada su se Vrhovci uurbano vraali u svoja selita. Tu se stoka smjetala u drvene "koare" i hranila prikupljenim sijenom. Zalihe sijena nisu doputale da stoka itavu zimu provede u Vrhovini. Zato je ve krajem sijenja ili sredinom veljae otpoeo novi silazak u Posavinu. Taj izgon zvali su Vrhovci "na jagnjila", jer su im se ovce u toku ovog silaska ojagnjile. U Posavini su ovce pasle svega 20 do 30 dana, koliko je trebalo mladim janjcima da ojaaju za povratak. O urevu je obino sva vrhovska stoka bila iznova u svojim koarama. Iza mirovanja, koje je trajalo svega 7 do 14 dana, slijedio je izdig na Vlai, Manjau, emernicu i ostale vrhovske planine. Najnovija istraivanja vrhovskog stoarstva pokazuju izvjesne promjene prema ranijem stanju. Dvostruki zimski silazak u Posavinu sasvim je nestao. Naprosto je spojen u jedan dui zimski silazak. Zbog duine trajanja silaska i boravka u Posavini, areal vrhovskih kretanja se poveao. Vrhovska stoka je kroz posljednja dva do tri decenija dopirala do Meimurja, Turopolja, Hrvatskog Zagorja i Samobora. Dakako, da su i poinjene tete na tako velikom arealu postale opedrutveni problem. Taj spor rijeen je istom u najnovije vrijeme, kada je Sabor SR Hrvatske 1966. godine donio Zakon o zabranu nomadskog stoarenja. Tim Zakonom zabranjen je pristup bosanske stoke na teritorij SR Hrvatske, a vrhovsko stoarstvo skueno je u granicama do rijeke Save. Posljednje tri godine ine se od strane zainteresiranih lokalnih vlasti u Bosni veliki napori, da se vrhovskoj stoci osigura zimska ispaa ili prehrana u stajama. Dosadanji rezultati ne zadovoljavaju. Statistike i izvjetaji pokazuju, da je prolih nekoliko zima velik broj vrhovske stoke gladovao. Tako je samo u toku zime 1966./'67. gladovalo na podruju bosanskih komuna Skender Vakuf, Banja Luka, Travnik, Kotor Varo i Mrkonji grad oko 130.000 grla ovaca, jer ovdanjim stoarima nije bilo doputeno da krenu u bosansku Posavinu. Idue godine skinut je ovaj zabran i vrhovska stada nala su se opet u savskoj nizini. Bilo je, dakako, i ilegalnih prodora preko Save, ali je veina tih stada brzo vraena na teritorij Bosne. Vrhovskoj stoci doputen je boravak na teritoriju SR Hrvatske uz uslove, da tu ima osigurane unajmljene panjake i da do njih prilazi osiguranim prijevoznim sredstvima. Problem vrbovskog stoarstva i njegovih kretanja aktuelan je i zanimljiv problem. Njegovo rjeenje trai zahvate prvenstveno u uoj matinoj regiji. Polunomadsko stoarstvo u dananjim prilikama ne moe i ne smije biti uslov za egzistenciju jedne znaajne privredne grane.

5. Osvrt kroz prolost.

O dinarskim stoarskim kretanjima u ranijim razdobljima postoje samo fragmentarni podaci. Iz tih fragmenata zakljuujemo, da su ona u prolom i ranijim stoljeima bila brojnija i dalekosenija. Poznato je, da su ona postojala u jo veoj davnini. Sve vei broj arheolokih nalaza na visokim lokalitetima Dinarskih planina upuuju na zakljuak, da se ovdje zapoeo stoarski ivot daleko prije nego to spominju pisani dokumenti. B. Gui je vanredno plastino rekonstruirao ivot dinarskih gortaka od vremena paleolitika na dalje i s pravom ukazao, da su tu stoarska kretanja zapoela negdje poetkom neolita, dakle u fazi kada se dotadanji dinarski ovjek-lovac preorijentirao na odgajivaa stoke. Stoarska kretanja u daljnjim razdobljima nisu prekidala ni rimska, slavenska, mletaka, turska, ni bilo koja druga kolonizacija. Od srednjega vijeka na dalje mogu se dinarska stoarska kretanja pratiti kroz pisane dokumente. Prvi izvornici, koji se datiraju u 11. stoljee, spominju ih u vezi sa vlakim stoarima. Kasniji sredovjeni dokumenti spominju uvijek Vlahe, kao stoare nomade bez stalnog prebivalita. Izgleda, da su Vlasi u vremenu prije turske okupacije naih krajeva bili veoma rairen narod, koji je nastavao visoka dinarska podruja i tu se iskljuivo zanimao stoarstvom. Dananji toponimi kao Vlaka nizina, Stari Vlah, Vlahinja, Vlaii, Vlai planina i drugi to samo potvruju. ak se i Velebit na kartama 16. i 17. stoljea oznaavao kao Morlaka planina (Monti Morlacca), to podsjea na crne Vlahe, koji se ve pod imenom Nigri Latini spominju u Ljetopisu popa Dukljanina. O sredovjenim kretanjima vlakih stoara na podruju http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.

IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama

Page 9 of 16

Dinarskih planina zna se relativno malo. Teko ih se moe pratiti vremenski i prostorno, jer su Vlasi bili neobino pokretan i drutveno izoliran narod. Selili su brzo, svuda su se osjeali kao kod kue. Zime su provodili po toplijim upnim dolinama, a ljeta na visokim planinama. Kroz proljee i jesen kretali su se u visinskim zonama izmeu ljetita i zimovnika. Iz sauvane dubrovake arhivske dokumentacije proizlazi, da su za zimovnike najradije koristili primorske oblasti oko Skadra, toplu hercegovaku Huminu, Konavle, Zagoru i Ravne Kotare. Kretanja na zimovnik u Posavinu nisu iz toga vremena historijski potvrena, ali je vjerojatno da su ona postojala. Turskom okupacijom naih krajeva nastaju za vlake stoare teritorijalna ogranienja. Onemogueni da svoje zimovnike i dalje provode u primorju mletake Dalmacije, Vlasi su bili prisiljeni da zimuju po niim dolinama rijenih tokova. Tu su se susreli sa slavenskim sesilnim iteljstvom, koje se tu od ranije, nezavisno od Vlaha, zanimalo stoarstvom. Slavenski starosjedioci imali su u stvari dvojnu poljoprivredu, ratarstvo i stoarstvo. Stada su im izlazila preko ljeta na oblinje planinske panjake, a preko zime su boravila po selima. Vlasi, koji su se poeli naseljavati u blizini slavenskih naseobina morali su postepeno prihvatiti uredbe i obiaje nove sredine. U novonastalim prilikama nisu vie mogli ivjeti samo od stoarstva. Morali su, dakle, da se veu uz zemlju. Svoja ranija velika kretanja sa stokom morali su ograniiti na ue areale. Tako je zapoeo proces asimilacije jednog nomadskog balkanskog prastanovnitva u vremenu, kada drutvena sredina u odreenoj etapi razvitka nije mogla zadrati ranije oblike borbe za ivotnu egzistenciju. O novijoj prolosti dinarskih stoarskih kretanja literatura je sve obilnija. Vrijedni prilozi za pojedinana stoarska podruja publicirani su u seriji pod naslovom "Naselja i poreklo stanovnitva", koju je 1902. godine pokrenuo J. Cviji. Osim ove serije, korisne priloge dali su, u obliku zasebnih monografija ili radova u periodikoj tampi, brojni nai i strani strunjaci. J. Cviji je, koristei svoja golema iskustva iz terena, prvi pokuao da kartografski predoi geografski raspored svih postojeih stoarskih kretanja na Balkanskom poluotoku. Ta karta je objavljena u njegovoj knjizi o Balkanskom poluotoku (1922.). Tom kartom Cviji je puno zasluan, da su stoarska kretanja na Balkanskom poluotoku shvaena u svojoj pravoj veliini i opsegu, no neka njegova tumaenja zasluuju u nae vrijeme izvjesnu diskusiju. Radi se o stoarskim kretanjima na relaciji primorje planinska unutranjost. Cviji je, naime, starija kretanja primorskih stoara protumaio na taj nain "da su Srbi i Vlasi silazili u dolinu donje Neretve i na poluostrvo Stonski Rat ili Peljeac" zatim "da istorijski spomenici pominju, da su dinarski stoari sa hiljadama ovaca silazili na zimovnik u okolicu Splita i Trogira". (1922, 269). Oba ova Cvijieva citata su tona i arhivski dokumentirana. Meutim, interpretacija zimovanja stoke u primorju nije shvaena onako, kako to pokazuju novija saznanja. Cviji je bio miljenja, da je stoka iz dinarske unutranjosti jednostavno svake zime dolazila na zimovnik u primorje, a u proljee se ponovo vraala nazad u planine. Cvijia su na takvo zakljuivanje naveli podaci iz dubrovakih arhiva, igdje se u nizu isprava ponavlja da su Vlasi iz Huma, Travunije ili gornje Zete silazili na zimovnik u Boku i na Peljeac. Drugi dokumenti, takoer iz dubrovakih arhiva, govore kako je vlaka stoka sa Dobrog Dola pod Durmitorom 1423. godine zimovala u Konavlima, a 1399. godine su Vlasi sa Maglia provodili zimovnik oko Slanog kraj Dubrovnika. Svakako, da se u vjerodostojnost ovih podataka nemoe sumnjati, meutim pri tumaenju vlakih zimovnika u primorju treba voditi rauna, da su u srednjem vijeku vlaki stoari bili nomadski narod, bez stalnog boravita, te da su imali stoku prilagoenu nomadskom nainu ivota. Dananja stoka nema vie te osobine. Zato danas, kao ni ranijih godina, stoka iz dinarske unutranjosti ne silazi na zimovnik u primorje. U primorje se vraa samo ona stoka, koja u primorskoj zoni ima svoje stalno boravite. Stoka, koja svoj stalni domicil ima unutar centralno-planinske zone nije nikada silazila na zimovnik u primorje. Novija zootehnika saznanja demantiraju, takoer, takve silaske. Uinjeni pokusi pokazali su, da planinska stoka ne podnosi primorsku klimu i obrnuto, da primorskoj stoci prija i koristi planinska paa. U narodu se ta pojava zove "zajuivanje", a zootehniari je smatraju kao poremeenje stone aklimatizacije. Kod dinarskih stoara centralno-planinske zone postoji tradicionalno zaziranje od zimovanja njihove stoke u primorskim oblastima. To sam istaknuo na vie ranijih mjesta. Meutim, ne elim ustvrditi da nikada nije bilo pokuaja da dinarska stoka ode preko zime u primorje. Bitno je, da je svaki takav pokuaj svrio obolijevanjem stoke. "Pomor u stoci esto je bio toliki kae M. Lutovac za rugovsku stoku, koja je vie puta pokuala prezimiti u primorju da su obani s prolea sobom dovodili samo pse i donosili zvona. Ako je neto stoke i prebolelo nastavlja Lutovac vuna joj je otpala od bolesti, nepogodne hrane i klime" (1933, 33). Isti autor kae dalje, da "bolje nisu prolazili ni oni Rugovci, koji su silazili u jegejsko primorje" i nastavlja "jedne godine neki Rugovci su od 4000 ovaca vratili samo 40" (1933, 33). Zbog iznijetih injenca proizlazi, da se neka novija saznanja o dinarskim stoarskim kretanjima mogu primijeniti i na njihovu prolost. Osobito je vano razlikovati silazak stoke na zimovnik u primorje. U primorje doista silazi stoka, ali iskljuivo ona, koja odavle i potjee. Ta stoka vei dio godine provede u primorju, a samo dva do tri ljetna mjeseca boravi na planinskoj pai. Stoka iz planinske unutranjosti ne silazi nikada na zimovnik u primorje. Tako je sigurno bilo i u prolosti. Izuzetak su bili samo vlaki nomadi, koji su imali aklimatiziranu stoku, neosjetljivu na zajuivanje. Stoarska sputanja u smislu kako ih je shvaao J. Cviji postoje samo u vrhovsko-peripanonskoj zoni, gdje stoka doista silazi na zimovnik u Posavinu.

6. Zakljuak.
Stoarska kretanja na Dinarskim planinama razlikuju se obzirom na tri glavne dinarsko-stoarske zone. To su primorska, centralno planinska i vrhovsko-peripanonska zona. Svaka od ovih zona ima svoja stoarska kretanja. Uzroci kretanja stoke su potraga za travom u vremenu, kada je u uem zaviaju nema. Pojava tih kretanja moe se pratiti od predhistorijskih vremena sve do naih dana. Njihov puni razvoj pripada razdobljima nomadske stoarske ekonomije i poetnoj fazi udruivanja stoara za svladavanje zajednikih potekoa. Inertnost sredine i openito teke prilike, izazvane specifinim historijskim kretanjima, pogodovale su odravanju ovakvog naina privreivanja. Tako su se stoarska kretanja zadrala sve do naih dana. Ona u posljednjim decenijima nestaju i doskora e prei u historiju nae planinske ekonomije. Sve je to, historijski gledajui, prirodno i progresivno. No iza svega toga ostaje jedno veliko otvoreno pitanje, kojem naa zajednica izgleda ne pridaje dovoljno vanosti. Dinarski tereni su sigurno nae veliko prirodno i drutveno bogatstvo, koje su, kako smo to vidjeli, nai stari znali cijeniti i pravilno koristiti. Mi danas u tome zaostajemo. Valorizacija tih terena za suvremene nae potrebe nije adekvatna pravoj mjeri. Jednako tako ne znamo ih ni pravilno koristiti. Stare forme planinske ekonomije u nae vrijeme neminovno propadaju, a nove se ne stvaraju. Veliki prostori naih dinarskih panjakih terena danas su prava drutvena pusto. I dolazi do nevjerojatnih sukoba pojmova. U stoljeima daleko manjih drutvenih potreba, kada su ljudi ivjeli u strogo regionalnim okvirima, odravala se na Dinarskim planinama daleko intenzvniija stoarska aktivnost, nasuprot danas, kada su stvarne potrebe neuporedivo vee, a produktivnost manja. Dakako, put do uspjeha nije u umjetnom podravanju preivjelih formi http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.

IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama

Page 10 of 16

planinskog privreivanja, a najmanje u oivljavanju starih stoarskih kretanja, ve ga treba traiti u metodama, koje su ve steene u stranim, napose susjednim alpskim zemljama. Treba biti na istu, da tzv. farmerski uzgoj stoke u ravnicama nije i ne moe biti dovoljna zamjena za nae dinarsko stoarstvo. Svuda u svijetu pokazuju se u kvaliteti velike razlike i prednosti u korist planinskog stoarstva. Osim toga, nae dinarske terene u suvremenim uslovima ne moemo i nesmijemo ostaviti puste i bez pravilne drutvene namjene. Njihova prirodna osnova jedinstveno upuuje, da ove terene treba i u budue koristiti kao bazu za jednu intenzivnu i kvalitativnu viu planinsku ekonomiju.

Vanija literatura
Ardali V., Bukovica, Zbornik za narodni ivot i obiaje JAZU knj. 4, 5 i 7, Zagreb 18991902. Bajeti B., Prilog poznavanju poljoprivredne proizvodnje u podruju gornjeg toka Neretve, Radovi Poljoprivredno-umarskog fakulteta u Sarajevu, god. III, sv. 4/5, Sarajevo 1954. Bajeti B., Prilog pitanju korienja hercegovakih planinskih panjaka, Poljoprivredni pregled, sv. 6, Sarajevo 1955. Bajeti B., Planinsko gazdovanje donje Hercegovine, Radovi Naunog drutva BiH, knj. XVI, Sarajevo 1960. Bakovi D., Panjaci Velebita, Stoarstvo, Zagreb 1959. Bakovi D., Stoarstvo na krakom podruju Hrvatske, Kr Hrvatske, Split 1957. Bali M., Poljoprivreda kra i planinskih krajeva, Zagreb 1948. Barjaktarevi M., Rugova, Srpski etnografski zbornik knj. LXXIV, Beograd 1960. Bjeloviti M., Mediteranska Hercegovina, Geografski horizont, br. 12, Zagreb 1957. Bonjak R., Lika. Privreda, saobraaj i naselja, Posebna izdanja Geografskog drutva, sv. 20, Beograd 1937. Carikov D., O zemljitu i ekonomskim prilikama podruja Skadarskog jezera u granicama nae drave, Glasnik Ministarstva poljoprivrede, sv. 31, Beograd 1930. Cviji J., Balkansko poluostrvo i junoslovenske zemlje. Osnovi antropogeografije, Zagreb 1922. Cviji J., Antropogeografski problemi Balkanskog poluostrva, Naselja i poreklo stanovnitva, knj. 1, Beograd 1902. Dedijer J., Bileke Rudine, Srpski etnografski zbornik, knj. V, Beograd 1903. Dedijer J., Hercegovina, Srpski etnografski zbornik, knj. XII, Beograd 1909. Dedijer J., Hercegovina i Hercegovci, Letopis Matice srpske, knj. 289, Novi Sad 1912. Dedijer J., Stoarske zone u planinama dinarske sisteme, Glasnik Gografskog drutva, sv. 3/4, Beograd 1914. Dedijer J., La transhumance dans les pays dinariques, Annales de Gographie, tom. XXV, Paris 1916. Degen A., Alp- und Weidewirtschaft im Velebitgebirge, Jahrbuch ber Erfahrungen auf dem Gebiete der Weidewirtschaft, Ergnzungsband zu 2. Jhrg. Hannover 1914. Drae D. i Bubica V., Razvitak, stanje i problematika stoarstva Bosne i Hercegovine, Veterinaria, god. III, sv. 3/4, Sarajevo 1954. Drecun V., Prilog poznavanju kapaciteta panjaka na Zelengori, Radovi Poljoprivredno-umarskog fakulteta u Sarajevu, god. III, sv. 4/5, Sarajevo 1954. Drecun V., Poljoprivredna proizvodnja na planinskim masivima Bosne i Hercegovine, Stoarstvo, br. 1112, Zagreb 1954. Dvorsky V., O ispitivanju katuna u zapadnom delu Balkanskog Poluostrva, Glasnik Geografskog drutva, sv. 3/4, Beograd 1914. urev B., Teritorijalizacija katunske organizacije do kraja 15. veka, Simpozijum o srednjovekovnom katunu. Posebna izdanja Naunog drutva SR BiH, knj. II, Sarajevo 1963. Erdeljanovi J., Kui, Srpski etnografski zbornik, knj. VIII, Beograd 1907. Erdeljanovi J., Bratonoii, Srpski etnografski zbornik, knj. XII, Beograd 1909. Erdeljanovi J., Stara Crna Gora, Srpski etnografski zbornik, knj. XXXIX, Beograd 1926. Filipovi S., Planina Vlai i mljekarstvo na njoj, Glasnik Ministarstva poljoprivrede i voda, sv. 46 i 79, Beograd 1927. Filipovi S., Dinarske planine, paa i mljekarstvo na njima, Zagreb 1938. http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.

IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama Filipovi M., Visoka nahija, Srpski etnografski zbornik, knj. XLIII, Beograd 1928. Filipovi M., Privreda, saobraaj i naselja u Visokoj nahiji, Posebna izdanja Geografskog drutva, sv. 7, Beograd 1929. Filipovi M., Vogoa i Bioa u Bosni, Srpski etnografski zbornik, knj. XLVI, Beograd 1930. Filipovi M., Glasinac, Srpski etnografski zbornik, knj. LX, Beograd 1950. Filipovi M., Rama. Promatranja o privredi, saobraaju i naseljima, Posebna izdanja Srp. geogr. drutva, sv. 29, Beograd 1951. Filipovi M., Ozrenjaci ili Maglajci. Etnoloki prikaz, Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, Sarajevo 1952. Filipovi M., Rama u Bosni, Srpski etnografski zbornik, knj. LXIX, Beograd 1955.

Page 11 of 16

Filipovi M., Katun u naoj istoriografiji, Simpozium o srednjovekovnom katunu, Posebna izdanja Naunog drutva SR BiH, knj. II, Sarajevo 1963. Filipovi M., Struktura i organizacija srednjovekovnih katuna, Posebna izdanja Naunog drutva SR BiH, knj. II, Sarajevo 1963. Finci ., Ekonomika stanovnitva planinskih oblasti, Poljoprivredni pregled sv. 1112, Sarajevo 1953. Friganovi M., Polja gornje Krke, Radovi Geografskog instituta Sveuilita u Zagrebu, sv. 3, Zagreb 1961. Gai, D., Livade i panjaci na planini Jahorini, Agronomski glasnik, god. XI, sv. 7/8, Beograd 1940. Gui B., Vratnice, Hrvatski planinar, god. XXIV, Zagreb 1928. Gui B., Bioloko-medicinski problemi naeg planinskog sela, Lijeniki vjesnik, god. 58, br. 9, Zagreb 1936. Gui B., Dabri (Antropogeografski prikaz), Dabri i susjedna sela Srednjeg Velebita. Izd. JAZU, Zagreb 1959. Gui B., ovjek i kras, Kr Jugoslavjie, knj. I, Zagreb 1957. Gui B., Kalendar prokletijskih pastira, Zbornik za narodni ivot i obiaje JAZU, knj. 40, Zagreb 1962. Gui B., Nae primorje (Historijsko-geografska studija), Pomorski zbornik JAZU, Zagreb 1962. Gui B., Brada u Prokletijama, Nae planine, god. 16, br. 3/4, Zagreb 1964. Gui B., "Peki put" najvii prijelaz preko Prokletija, Zbornik za narodni ivot i obiaje JAZU, knj. 42. 1964. Gui-Heneberg M., Durmitorska zbirka, Izd. Etnogr. muzeja, Zagreb 1930. Gui M., Etnografski prikaz Pive i Drobnjaka, Etnoloka biblioteka sv. 10, Zagreb 1930. Gui M., Tuma izloene grae. Etnografski muzej, Zagreb 1955. Hirtz M., ivot stanara na Velebitu, Liki kalendar za 1936 g., Zagreb 1935. Horvat, B., Prilog poznavanju podruja Vitoroga i atora, Arhiv Ministarstva poljoprivrede, sv. 5, Beograd 1936. Horvat I., Vegetacija kao prirodni temelj gospodarstva u planinama, Veterinaria, god. I, br. 810, Sarajevo 1952. Hrabak B., O hercegovakim vlakim katunima prema poslovnoj knjizi Dubrovanina Divana Pripinovia, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, NS sv. IX, Sarajevo 1956. Ilani D., Brojani razvitak stoarstva u hrvatskim zemljama, Veterinarski vjesnik, Zagreb 1924. Ivanovi R., Deanski katuni, Istoriski asopis SAN, knj. III, Beograd 1952. Ivanovi R., Katunska naselja na manastirskim vlastelinstvima, Istoriski asopis SAN, knj. V, Beograd 1955. Jagodi D., Privreda krakih oblasti Bosne i Hercegovine. Ekonomski institut Univ. knj. 2, Sarajevo 1962. Jardas F., Organizacija ispae u Srednjoj Bosni, Gospodarski glasnik, god. III, br. 7, Zagreb 1943. Jardas F., Planinsko gospodarstvo i panjarstvo NR Hrvatske. Problem planinske privrede FNRJ, Beograd 1956. Jei J. i Janjatovi M., Zajuivanje pojava poremeene aklimatizacije, Veterinaria, god. I, Sarajevo 1952. Jireek K., Die Wlachen und Maurowlachen in den Denkmlern von Ragusa, Sitz ungsberichte der k. bhm. Gesellschaft der Wissenschaft, Prag 1879. Jireek K., Skadar i njegovo zemljite u srednjem veku, Glasnik Geografskog drutva, sv. 3/4, Beograd 1914. http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.

IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama Jovievi A., Crnogorsko primorje i Krajina, Srpski etnografski zbornik, knj. XXIII, Beograd 1922. Jovievi A., Plavsko-gusinjska oblast, Polimlje, Velika i ekular, Srpski etnografski zbornik, knj. XXI, Beograd 1921. Kanaet T., Privredno-geografske oblasti i podruja NR BiH, Zbornik III Kongresa geografa FNRJ, Sarajevo 1954. Kanaet T., Podveleje i Podveleci, Djela Naunog drutva BiH, knj. VI Sarajevo 1955. Kanaet T., Ljubuki travari, Geografski pregled, sv. IV, Sarajevo 1960. Kanaet T., Jasenica i Jaseniani, Geografski pregled, sv. V, Sarajevo 1961. Karanovi M., Pounje u Bosanskoj Krajini, Srpski etnografski zbornik, knj. XXXV, Beograd 1925.

Page 12 of 16

Klemeni V., Die geographischen Probleme der Almwirtschaft in Jugoslawien, Almgeographie, Forschungsberichte 4, Wiesbaden 1964. Konar L., Stoarska politika BiH i njezino mjesto u okviru stoarske politike FNRJ. Savremeni problemi unapreenja stoarstva u BiH, Sarajevo 1953. Konar L., Stoarstvo na podruju hercegovakog kra, Kr Bosne i Hercegovine, Split 1957. Kovaevi D., Srednjovekovni katun po dubrovakim izvorima, Simpozijum o srednjovekovnom katunu, Posebna izdanja Naunog drutva SR BiH, knj. II, Sarajevo 1963. Krsti ., Problem planinskih panjaka, Pregled, sv. 2, Sarajevo 1954. Krsti ., Problematika poljoprivrede Donje Hercegovine, Sarajevo 1956. Krsti O., Planinski i umski panjaci Jugoslavije, Subotica 1956. Kukuljica N., Planinsko gospodarstvo u okolici Dubrovnika, Stoarstvo, sv. I, br. 4, Zagreb 1947. Lalatovi P., Reorganizacija stoarstva NR Crne Gore, Stoarstvo, sv. II, br. 3/4, Zagreb 1948. Lalevi B. i Proti I., Vasojevii u crnogorskoj granici, Srpski etnografski zbornik, knj. V, Beograd 1903. Lesi M. R., Poljoprivreda Sjenice i Petera. Stanje i smernice razvitka, Beograd 1959. Lutovac M., Privreda, saobraaj i naselja u Roaju i Bihoru, Posebna izdanja Geografskog drutva, sv. 8, Beograd 1930. Lutovac M., Stoarstvo na Sinjajevini. Prilozi za poznavanje stoarstva na naim visokim planinama, Posebna izdanja Geografskog drutva, sv. 12, Beograd 1932. Lutovac M., Stoarstvo na severoistonim Prokletijama, Posebna izdanja Geografskog drutva sv. 14, Beograd 1933. Lutovac M., La Metohija. tudes de gographie humaine, Travaux publis par l'Institut d'tudes slaves, Paris 1935. Lutovac M., Privredno-geografske odlike Katunskog kra, Glasnik Geografskog drutva, sv. 25, Beograd 1939. Lutovac M., Ibarski Kolain. Antropogeografska ispitivanja, Srpski etnografski zbornik, knj. LXVII, Beograd 1954. Lutovac M., Ivangradska (Beranska) kotlina. Regionalna-geografska ispitivanja. Posebna izdanja SAN, knj. 269, Beograd 1957. Lutovac M., Roaje i tavica, Srpski etnografski zbornik, knj. LXXV, Beograd 1960. Lutovac M., Iz stoarskog ivota u nekim naim krajevima, Zbornik za narodni ivot i obiaje JAZU knj. 40, Zagreb 1962. Lutovac M., Nae planinsko stoarstvo u novim uslovima, Zbornik VI Kongresa geografov FLRJ, Ljubljana 1962. Mii Lj., Zlatibor, Srpski etnografski zbornik, knj. XXXIV, Beograd 1925. Milin R. i Janjatovi M., Prilog prouavanju sindroma "zajuivanja" ovaca, Veterinaria, br. 57, Sarajevo 1952. Milinui N., Stoarstvo Bosne i Hercegovine, Ekonomist, god. VII, br. 79, Zagreb 1941. Milojevi B. ., Peter i Sjenica. Antropogeografska skica, Glasnik Geografskog drutva, sv. 5, Beograd 1921. Milojevi B. ., Kupreko, Vukovsko, Ravne i Glamoko polje, Srpski etnografski zbornik, knj. XXV, Beograd 1923. Milojevi B. ., O privredi i naseljima u dolini Cetine i Krke, Glasnik Geografskog drutva, sv. 11, Beograd 1925. Milojevi B. ., Komovi, Glasnik Geografskog drutva, sv. 19, Beograd 1933. Milojevi B. ., Sinjajevina, Visitor i Zeletin, antropogeografske crte. Glasnik Skopskog naunog drutva, knj. XIV, Skoplje 1934. http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.

IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama Milojevi B. ., vrsnica, Hrvatski geografski glasnik, sv. 6, Zagreb 1935.

Page 13 of 16

Milojevi B. ., Durmitor. Regionalno-geografska ispitivanja, Zbornik radova Geografskog instituta SAN, knj. 2, Beograd 1951. Milojevi B. ., Prenj. Prilog geografiji jedne visoke Dinarske planine, Glas SAN, knj. CCXLIX, Beograd 1961. Milojevi S. M., Jedan prilog pitanju o opadanju stoarstva u Dinarskom kru, Glasnik Geografskog drutva, sv. 21, Beograd 1935. Nimac F., obanovanje. ivot i tradicija pastira Dalmatinske Zagore na Bosanskim planinama, Etnoloka istraivanja i graa, sv. 2, Zagreb 1940. Ogrizek A., ivot stoara u srednjebosanskim planinama, Gospodarski kalendar za 1935. god., Zagreb 1934. Ogrizek A., Problematika crnogorskog stoarstva, Stoarstvo, br. 7/8, Zagreb 1949. Pajkovi M. B., Stoarstvo na Bjelasici, Glasnik Geografskog drutva, sv. 15, Beograd 1929. Pajkovi M. B., Stoarstvo na Komovima, Glasnik Geografskog drutva, sv. 16, Beograd 1930. Palian B., Stanje stoarstva i perspektive njegova razvitka u srezu Livanjskomu, Veterinaria, god. V, br. 1, Sarajevo 1956. Paunkovi . P., Antropogeografija doline Spree, Posebna izdanja Geografskog drutva, sv. 24, Beograd 1941. Pavlovi Lj., Uika Crna Gora, Srpski etnografski zbornik, knj. XXXIV, Beograd, 1925. Perii I., Prilozi o obanovanju na ator planini, Etnoloka istraivanja i graa, sv. 2, Zagreb 1940. Poleksi R., Karakteristika crnogorskih planina i planinsko gazdovanje. Problemi planinske privrede FNRJ, Materijal sa savjetovanja na Pokljuki, Beograd 1956. Popovi C. D. i Markovi Z., Stoari "balije" kod apljine i Ljubukog, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, Sarajevo 1955. Popovi J., Ljetni stanovi (katuni) na Zelen gori, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, sv. XLI , Sarajevo 1928. Popovi J., Ljetni stanovi (staje) na planinama Vranici, Matorcu i itu, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, sv. XLII, Sarajevo 1930. Popovi J., Ljetni stanovi na planinama Vranici, Zec i Bitovnji, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, sv. XLIII, Sarajevo 1931. Popovi J., Ljetni stanovi na planini Bjelanici, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, sv. XLIV, Sarajevo 1932. Popovi J., Ljetni stanovi (mahale) na planini Treskavici, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, sv. XLV, Sarajevo 1933. Popovi J., Ljetni stanovi (mahale) na planini Visoici, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, sv. XLV, Sarajevo 1933. Popovi J., Ljetni stanovi (staje) na planini Prenju, Glasnik Zemaljskog muzeja muzeja BiH, sv. XLVI, Sarajevo 1934. Popovi J., Ljetni stanovi na planini Plai, Muharnici i vrsnici, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, sv. XLVII, Sarajevo 1935. Popovi J., Planinski panjaci na bosansko-hercegovakim planinama, Agronomski glasnik, sv. 8/9, Beograd 1935. Popovi J., Ljetni stanovi na planinama Vranu, abulji i vrsnici, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, sv. XLVIII, Sarajevo 1936. Popovi J., Ljetni stanovi na planinama Radui i Ljubui, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, Sarajevo 1937. Popovi J., Ljetni stanovi na planini Hrbljini i Krugu, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, sv. LX, Sarajevo 1939. Radivojevi T., Lepenica, plemena u crnogorskim brdima, Srpski etnografski zbornik, knj. XV, Beograd 1911. Raduinovi P. S., Zetska kotlina, Geografska promatranja, Titograd 1962. Raenovi P., Sela parohije Krnjeue u Bosni, Srpski etnografski zbornik, knj. XXV, Beograd 1923. Raenovi P., Bjelajsko polje i Bravsko, Srpski etnografski zbornik, knj. XXXV, Beograd 1925. Raenovi P., Unac, Srpski etnografski zbornik, knj. LVI, Beograd 1948. Raievi S., O stoarstvu i stoarskom ivotu u Vasojeviima, Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knj. VI, Beograd 1931. Rako A., Stoarske prilike na naem kru, Stoarstvo, god. I, br. 4, Zagreb 1947. Ramusovi J., Katun Mali tulac, Glasnik Geografskog drutva, sv. XXXI/1, Beograd 1951. Rogi V., Velebitska primorska padina, Radovi Geografskog instituta Sveuilita u Zagrebu, sv. 2, Zagreb 1958. http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.

IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama Rogli J., Privreda i naselja Makarskog primorja, Glasnik Geografskog drutva, sv. 17, Beograd 1931. Rogli J., Antropogeografske osobine Imotskog polja, Glasnik Geografskog drutva, sv. 23, Beograd 1937. Rogli J., Prilog poznavanju humljakog stoarstva, Geografski glasnik, sv. XVIII, Zagreb 1956. Rubi I., Ispaa na Biokovi, Hrvatski geografski glasnik, sv. 1, Zagreb 1929. Simonovi R., Stoari u Lici i na Velebitu, Liki kalendar za 1937, Zagreb 1936. eri H., Stona proizvodnja Bosne i Hercegovine u predhistorijsko doba, Veterinaria, god. I, br. 810, Sarajevo 1952. eri H., Istorijski osvrt na razvoj stoarstva u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1953. eri H., Stoarska proizvodnja Bosne i Hercegovine za vrijeme bosanske samostalnosti, Veterinaria, br. 1, Sarajevo 1965.

Page 14 of 16

malcelj I., ivot Podgoraca na Velebitu sa kratkim opisom ovce junovelebitskog Podgorja, Veterinarski arhiv, sv. 9, Zagreb 1939. malcelj I., Vranica (Planinsko-gospodarska crta), Nae planine, god. II, Zagreb 1950. malcelj I., Osnove planinskog gospodarstva, Veterinaria, god. II, sv. 3, Sarajevo 953. malcelj I., Planina Jahorina (Planinsko-gospodarska crta), Nae planine, sv. VI, Zagreb 1954. malcelj I., Osnove ovarske politike u svijetu i kod nas, Veterinaria, god. III, br. 2, Sarajevo 1954. malcelj I., Stoarstvo na podruju kra Zapadne Bosne, Kr Bosne i Hercegovine, Split 1957. obaji P., Dabarsko polje u Hercegovini. Antropogeografska ispitivanja, Srpski etnografski zbornik, knj. LXVII, Beograd 1954. Tomi S., Drobnjak, Srpski etnografski zbornik, knj. IV, Beograd 1902. Tomi S., Banjani, Srpski etnografski zbornik, knj. LIX, Beograd 1949. Tomi S., Piva i Pivljani, Srpski etnografski zbornik, knj. LIX, Beograd 1949. Trifkovi S., Viegradski Stari Vlah, Srpski etnografski zbornik, knj. V, Beograd 1903. Trifunoski J. F., Geografske karakteristike srednjovekovnih vlakih katuna, Simpozijum o srednjovekovnom katunu. Posebna izdanja Naunog drutva SR BiH, knj. 2, Sarajevo 1950. Vukmanovi J. L., Geografski pregled Crmnice, Cetinje 1950. Vukmanovi J. L., Patrovii. Antropogeografsko-etnoloka ispitivanja, Cetinje 1960. Vukosavljevi S. V., Organizacija dinarskih plemena, Posebna izdanja SAN, knj. CCLXX, Beograd 1957. Zdanovski N., Stoarska kretanja, Radovi Poljoprivredno-umarskog fakulteta u Sarajevu, br. 4/5, Sarajevo 1954.

Izdig rudinjanskih stoara u planinu. Sutjeska. Foto B. Gui http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.

IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama

Page 15 of 16

"Uljeljeljuk" prigodom izdiga u planinu. Suha u Sutjesci. Foto B. Gui

Drinjaka koliba na Gornjim Barama u Tovarnici. Foto B. Gui

Rudinjanske kolibe na Vratnicama u Volujaku. Foto B. Gui

http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.

IMOart - Stoarska kretanja na Dinarskim planinama Kolibe na Luinama u Prenju. Foto B. Gui

Page 16 of 16

Drobnjake kolibe na Dobrom dolu. Durmitor. Foto B. Gui

Stoarski stan ispod Maje Rops u Prokletijama. Foto B. Gui

iptarski stanovi na Ploicama u Prokletijama. Foto B. Gui

http://www.imoart.hr/portal/ta-imota/gospodarenje/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama.html?tmpl=comp... 10.10.2013.