POTRAITE ZA SAMO 27 KN NA SVIM KIOSCIMA NOVU SF BIBLIOTEKU

n e

<TE1

ili se obratite na adresu: Zagrebaka naklada Balokovfeva 17, Zagreb Tel: 01/6632-659 www.zg-naklada.hr

UT U RA
asopis za znanstvenu fantastiku i beletris
S trip -a g e n t d .o .o .,

f u tu r a

tiku

NAKLADNIK:

Brune

Buia 14, Zagreb * ZA NAKLADNIKA:

R a d o v i B e n in i

B e rn a rd

* D ESIG N I PRIJELOM:
v d ra k , Z a g re b

K ru g -X : M ile n a

* TISAK:

* SVI PRILOZI

> FUTURA 2009. Autorska prava vraena vlasnicima. Nenarueni prilozi se ne vraaju. * NASLOVNICA:
s la v a F d o rd v

* Sva prava pridrana. Ni jedan dio

ove publikacije ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez pismene dozvole nakladnika.

Adresa *

urednitva: Milena

Futura, Benini

Brune *

Buia mail:

14,

Zagreb

tel. 098 / 237-664 * fax 01 /66-36-680 * mail: bradovcic@hotmail.com Urednica: fiitura@zg-naklada.hr

UTURA 130
PRICE
Nancy Kress: Izvo
r starosti

P h yllis

Gotlieb:

Meu

vam a

92

E lizabeth

Bear:

r a n ic a

plime

1 16

Ahmed

A.

Kahn:

Pr

e s o n ic n i

ovjek

1 40

R e v ija

RIP:

hyllis

otlieb

1 14

Ma

can

cita

zan ita

13 e

RIP:

L ino

ld a ni

, P hilip

ose

Fa r m e r

IZVDR STAROSTI

Nancy Kress jedna je od najaktivnijih i najzanimljivijih suvremenih

B e n in i

amerikih autorica SF-a. Prvu je Nebulu dobila 1986. godine, za pripovjetku Out of A ll Them Bright Stars ', a najveu je slavu stekla novelom Prosjaci u panjolskoj" koja je 1991 godine pobrala i Huga i Nebulu i nagradu John \V. Campbell. Osim po pisanju, Nancy K :ss poznata je i po radionicama i knjigama za mlade pisce, dok je prole godine predavala i na sveuilitu u Leipzigu. Najnoviji, jedanaesti roman. Steal Across the Sky, izaao joj je ove godine, a lani je upravo ovom novelom koju vam donosimo osvojila jo jednu ukupno etvrtu nagradu Nebula.

Fountain

or

ge

P re v e la

M ile n a

Imao sam je u prstenu. U to doba, nosilo se dijelove osobe sa sobom. Ne kao danas. Pramen kose, kap krvi, otisak poljupca ruem na papiru - te su stvari bile stvarne. Moglo ih se staviti u medaljon ili depnu kutijicu ili prsten, moglo ih se nositi sa sobom, moglo ih se prevrtati po rukama. Nije bilo ovih holografskih stvari. Tko moe uivati u laserskim

ancy

r e b s

: T

he

sjenama? Ili nanotehnikim re-kreacijama - to je jo gore. Bah. Je li Gospodar svemira re-kreirao svijet kad se malo ulubio? Nikad. Snalazio se s originalom, kao razumna osoba. Tako sam je imao u prstenu. A prsten sam imala etrdeset i dvije godine prije nego to ga je pojeo modemi svijet. Doslovno pojeo, pa mi recite, gdje je tu pravda? A, oh, bila je tako prelijepa! Ne genomodski izobliena kao ove modeme djevojke, tako mravog struka i ogromne guzice i s tim odvratnim grudima. Ne, ona je bila prirodna, stvarna ena, boica. Cma kosa divlja kao uzburkana voda, maslinasta koa, zelene oi. Sjeam se tono te nijanse zelenog. Ne kao trava, ne kao smaragd, ne kao mahovina. Njena vlastita nijansa. Sjeam se. J a Dida? - sam je upoznao dok sam bio na dopustu na Cipru. Bliskoistoni rat je taman zavrio, jedan od ratova, tko ih jo uope moe razlikovati? Upoznao sam Dariju u taverni, i imali smo tjedan dana. Nitko nikad nee doznati kako je taj tjedan bio velianstven. A bila je i draga djevojka, premda je bila... Ljudi ine to moraju da bi preivjeli. Nitko to ne zna bolje od mene. Daria Dida! - mi je dala uvojak kose i poljubac pritisnut na papir. U to doba sam ih drao u jeftinoj kuglici plastoluxa, samo sam si to mogao priutiti, ali kasnije sam kosu i siuni presavijeni papiri stavio u prsten. Puno kasnije, kad sam bio pri novcu a Miriam je umrla i Tata!
5

I tako je sve opet poelo. S mojim sinom, mojom unuadi. ivot naprosto ne zna kad je dosta. Tata, djeca su te zvala. Dvaput. I zato sam im se duan javiti? Moj sin Geoffrey uzdie. Deki - est i osam godina, to pedeset petogodinjak ima raditi s tako malom djecom, ali Gloria mu je druga ena - su nestali u hodniku. Dolaze i odlaze. Sjedimo u nedjeljno popodne u mojoj sobi - lijepa soba, a mora i biti, koliko je plaam - u umirovljenikom domu Srebrna zvijezda. Svake nedjelje Geoff dolazi, sjedimo, zurimo jedan u drugoga. Ponekad dolazi Gloria, ponekad deki, ponekad ne dou. Sve zajedno je naporno. Onda klinci provale natrag kroz vrata, a ovog puta ih netko slijedi. Reuven, kakvo je to govno? Geoffrey iritirano kae: Ne psuj pred djecom, i - Govno je psovka? Otkad?
s t a r o s t i

i zovi ga Bobby, ne Reuven Zovi me zajdeh, ne dida, i nemoj da ti pokaem to su prave psovke. Sklanjaj to od mene! Zar nije astronomski? kae Reuven. Tek sam ga dobio! Stvar se pokuava popeti u moje krilo. Nije kao njihov proli ljubimac, ruiasta maka koja je mogla skoiti do stropa. S klokanskim genima, kakva glupost. Ovo ak nije ni stvarno, to je nekakav bot, kao oni retro metalni psi kojima su se Japanci toliko oduevljavali prije

a nc y

r e b s

zvdr

sedamdeset godina. Samo to ovo nekako jedva skicira psa, glatkim srebrnim linijama koje povremeno kao da nestaju. Ima zatitnu prevlaku! vie Eric. Ne vidi ga! Vidim ga, ali samo u bljeskovima, kad ga svjetlo pogodi pod pravim kutem. Stvar mi skae u krilo a ja maem rukama i pokuavam je odgurnuti, samo to je dotad ve vie nema tamo. Moda. Reuven urla, kao da je to neko objanjenje: Ima mikroprocesore! Geoff kae, svojim ukoenim stilom: Bot pravi digitalne snimke onoga to je iza njega i stalno ih holografski projicira s prednje strane, tako da na udaljenosti veoj od I na to ti troi moj novac? On ukoeno kae: Sad je to moj novac. Bar dio. Ne zato to si ga zaradio, bojik. Geoffreyeve tanke usnice postaju jo tanje. Mrzi kad ga podsjetim na to tko je zaradio novac. Ja mrzim kad on to zaboravi. Tata, zato mora tako govoriti? Sve te lano narodske afektacije - nisi tako govorio dok sam ja odrastao, a nije ti to ba ni pravo porijeklo, zar ne? Pa zato onda? Za Geoffreyja, ovo je smioni napad. Mogao bih mu rei razlog, ali ne bi mu se to svidjelo, ne bi shvatio. Ni kako je taj narodski govor poeo, ni zato, ni kako m ije koristio. ak ni to kako se navika zna zadrati i kad vie nije korisna, a ti je se dri jer bi inae mogao zaboraviti tko si bio, ak i ako to tko si bio nije bilo bogzna to. Kako bi Geoff mogao shvatiti tako neto? Njemu je tek pedeset i pet.

Odjednom, Eric vie: Rex je nestao! Oba djeaka kao oparena jure kroz vrata moje sobe. Vidim gu Petrillo kako puzi hodnikom kraj svoga robohodaa. Vrisne kad oni projure kraj nje, ali bar je nisu sruili. Idi za njima, Geoff, prije nego to netko nastrada! Nitko nee nastradati, ni od njih ni od Rexa. A kako ti to zna? Zgrada puna starih ljudi koji teturaju uokolo kao dralovi na tulama, a ti misli Smiri se, tata, Rex ima ugraeno izbjegavanje prepreka a Ti meni govori o softveru? Meni, boj ik? Sad je zbilja ljut. Znam to jer se sav utia i ukoi. Jo vie ukoi, ako je to uope mogue. Taj ovjek je tap od karbonskih niti. Nije ba da si ti doista razvio neki softver, tata. Samo si ga ukrao. Ja sam kompaniju prebacio u legalne vode, a osim toga
s t a r o s t i

Ali tada primjeujem da m ije prsten nestao.

I zvor

Dara je bila Perzijanka, ne Grkinja ili Turkinja ili Arapkinja. Ako mislite da mi je zbog toga bilo ita lake traiti je, nemate pojma. Vratio sam se nakon to mi je istekla posljednja obavezna tura i traio sam, kako sam traio. Nitk ona Cipru je nije poznavao, nitko je nikad nije vidio, nitko nije priznavao ak ni d a je postojala. Nije bilo zapisa: uniteni u ratu.

an c y

r e s s

Svoga posljednjeg jutra otili smo dolje, do male kamene plae. Otili smo iz Nicosije dan nakon to smo se upoznali, do toga malog obalnog gradia koji rat nije pretjerano unitio. Na plai smo vodili ljubav dok su nam se glatki obluci zabijali u dupeta, prvo njeno pa onda moje. Daria je odrezala pramen svoje divlje kose i pritisnula poljubac na papir. Sitno ruiasto poljsko cvijee raslo je u tankoj travi. Oboje smo plakali. Zakleo sam se da u se vratiti. 1 jesam, ali nisam je mogao nai. Jo jedna prostitutka na Cipru - tko prati takve ljude? Na kraju sam morao odustati. Vratio sam se u Brooklyn, stavio kosu i poljubac - tako crveni ru, danas sve nose zlato, izgledaju kao lampe koje se ljute - u plastolux. Kasnije, sakrio sam kuglu zajedno s vojnom odorom, gdje je Miriam nee pronai. Jadna Miriam - sama po sebi, bila je dobra ena, dobra majka. Nije.ona bila kriva to nije Daria. Nitko nije bio Daria. Sve do sad, naravno, kad su to stotine ljudi, ili bar dijelom ona. Stotine? Vjerojatno tisue. Tko god si to moe priutiti.

Moj prsten! Prsten m ije nestao! Tvoj prsten? Moj prsten! Pa ak je i Geoffrey morao primijetiti da posljednje etrdeset i dvije godine nosim prsten i danju i nou. Primijetio je. Sigurno ti je pao kad si mahao rukama na Rexa.
9

To ima smisla. Sad sam mraviji, ruke su mi kao vjealice, a prsten je - bio mi je - labav. Pipam po svome stolcu: nita. Polako, sputam se na pod da ga potraim. Pazi, tata! kae Geoffrey a u njegovom je glasu neto loe. Podiem stisnuti pogled prema njemu, i znam. Naprosto znam. To je onaj... onaj dibuk\ Onaj bot! On kae: Usisava manje predmete. Ali ne brini, uva ih u unutarnjem spremitu... Tata, to je s tim prstenom? Zato je tako vaan? Glas mu je sad sumnjiav. Trebale su mu etrdeset i dvije godine da postane sumnjiav, to pokazuje zato nikad ne bi mogao uspjeti u mome poslu. Ali to sam znao ve kad mu je bilo sedam godina. A zato bih sad brinuo zbog toga? Ja sam jako star ovjek, mogu raditi to god elim. Kaem: Pomozi mi da ustanem ... ne, ne tako, hoe da si neto istegnem? To je moj prsten, naprosto. Hou ga natrag. Smjesta, Geoffrey. Ostavlja me u sjedalu i odlazi, tresui glavom. Dugo traje dok se ne vrati. Promatram Tonyja DiPariju kako prolazi u svome motornom stolcu. Maem Jennifer Tamlin, koja eka posjetu svoje djece. Odvajaju za nju dvadeset minuta svakog drugog mjeseca. Prouavam dupe sestre Kate, okruglo i vrsto kao dobra bundeva. Kad se Geoffrey vrati s Ericom i Reuvenom, bacam samo jedan pogled na njegovo lice i znam. Deki su pronali otvor spaljivaa, govori Geoffrey s krivicom, i ve mi zamjera zbog toga, i mislili

su da bi bilo zabavno isprazniti Rexovo spremite u njega... Eric! Bobby! Recite didi da vam je ao! Obojica neto mrmljaju. Ja sam oajan - a onda nisam. Sve je u redu, govorim dekima, maui rukom kao da sam engleska kraljica Monica. Ne brinite nita! Djeluju zbunjeno. Geoffrey odjednom djeluje oprezno. Ja se osjeam kao da bi mi se srce moglo raspasti po avovima. Jer znam to u uiniti. Otii u po novi uvojak kose i novi poljubac od Darije. Jer sad, naravno, znam gdje je ona. Cijeli svijet zna gdje je ona. Dolje, Rex! vie Eric, ali ja ne vidim glupog bota. Ne gledam. Vidim samo prolost, i budunost, i sve odjednom, i po prvi put ve desetljeima ini se kao da uope postoji neka veza meu njima, sjajni konac.

Umirovljeniki dom Srebrna zvijezda je za ljude koji su odustali. Ako doista elite nastaviti ivjeti, odlazite u centar za obnovu. Ili u Sequene. Ali ako ste nadivjeli sve i svakoga tko vam je ikad bio vaan i spremni ste za odlazak, ili nemate novca za centar za obnovu, idete u Srebrnu zvijezdu i ekate smrt. Ja sam tamo jer sam zakljuio da mi je vrijeme za odlazak, bilo ve zbilja dosta, meni je ostao samo Geoffrey, a on mi se nikad i nije ba tako jako sviao. Ali imam puno novca. Gomile novca. Toliko novca da se, one sekunde kad stupim nogom kroz vrata doma, dan nakon Geoffreyjevog

posjeta, federalci sjate oko mene kao hladnoa u svemiru. Ba kao u stara vremena, skoro da sam nostalgian. Max Feder, kae jedan od njih, i to nije pitanje. G raenje s ozbiljnim dodacima, nisam zaboravio kako se to vidi. Kao da mu trebaju protiv starca kao to sam ja. Ja sam agent Joseph Alcozer, a ovo je agentica Shawna Blair. Bila bi ljepotica da nema tu deformiranu genomodsku figuru, kao osa, i osji alac u oima. Udiem umjetno sladak rekonstituirani zrak ljeta u Brookylnskoj kupoli. Genomodsko cvijee mimo cvjeta u manikiranim teglama. Pristojno cvijee, podsjea me na Geoffreyja. Iz svoga motornog stolca, govorim: Kako vam mogu posluiti, agente Alcozer? dok sestra Kate, koja ba i nije neka genijalka, djeluje zbunjeno, ibajui pogledom naprijed-natrag, od mene do federalaca. Moete nam objasniti nedavne velike transfere novca, iz Grupe Feder na va osobni raun. A zato bih vam to trebao objasniti?
s t a r o s t i

Da udovoljite mojoj znatielji, govori Alcozer, i to je vie-manje istina. Imaju pravo pratiti sve moje financije, zauvijek, kao posljedica one nesretne pogrekice jo u mojim etrdesetim godinama. est-do-deset godina, od kojih sam odsjedio skoro pet, u Saveznom pravnom centru Themis. Takoer i kao posljedica Zakona o gospodarskoj sigurnosti, koji je stupio na snagu jo ranije, odmah nakon Promjene. A ja im imam pravo rei da idu dovraga.

12

an c y

r e s s

I zvor

* * *

Skoro osjeam staro uzbuenje, lov i bijeg, ali zapravo ne. Prestar sam, i neto drugo m ije na umu. Osim toga, Alcozer zapravo i ne oekuje odgovore. Samo me eli obavijestiti da gledaju u mom smjeru. Razgovarajte s mojim odvjetnikom. Sigurno znate gdje ete ga nai, govorim ja, i motoriram dalje do auta koji me eka. Auto me vozi do Brooklynskog centra za obnovu, na samom rubu Brooklynske kupole, i ulazim u svoj apartman. Sljedeih mjesec dana, lijenici e genima drmati neke moje organe, podeavati hormone, pojaavati ispaljivanje odabranih sinapsi. Nee biti super efektno, a nee ni predugo trajati, to znam. Ja sam star ovjek, a oni nisu udotvorci. Ali bit e dovoljno. Pedantna kao rabinica, lijenica me pita ne bih li radije D-tretman. Govorim joj da ne, ne bih. Da, siguran sam. Ona se smijei s olakanjem. Za D-tretman bih otiao u Sequene, ne ovamo, a centar za obnovu bi izgubio svoj vrlo visok honorar. A onda mi lijenica, koja djeluje kao da joj je trideset i pet godina i ak bi i mogla biti tono toliko stara, govori da u biti u nesvijesti cijeli mjesec, da neu ak ni sanjati. U krivu je. Sanjam o Dariji, i za to vrijeme sam opet mlad a njene crvene usne tople su uz moje u ljigavoj taverni. Smrdljive ulice Nicosije miriu na cvijee i zaine i to je ve onaj proljetni miris od kojeg vas sve zaboli jer eznete za stvarima koje ne moete

imati. A onda smo na kamenoj plaici, nae posljednje zajedniko jutro, i ne elim se vie nikad probuditi. Ali budim se, i Geoffrey sjedi kraj moga kreveta. Tata, to to radi? Obnavljam se. to ti radi? Zato si prenio tristo i pedeset milijuna s rauna Grupe Feder na sam dan spajanja s korporacijom Shanghai Winds? Zna kako je to izgledalo? Ne, govorim, premda zapravo znam. Naprosto me nije briga. Oprezno diem desnu ruku iznad glave, a ona se die tako brzo i tako lako da se smijem na glas. Ne osjeam pritisak na mjehur. Osjeam kako mi krv juri kroz vene. Izgledalo je kao da smo potkapitalizirani i prevrtljivi, i Shanghai Winds su odgodili cijelu - Zato si prenio novac? I zato sad? Unitio si cijelo spajanje! Dobit e puno spajanja, bojik. A sad me pusti na miru. Ustajem i prebacujem noge malo prebrzo preko
s t a r o s t i

ruba kreveta. ekam da mi se glava raisti. Moram neto uiniti. Tata.. Govori on, i sad mu u oima vidim pravi strah, pa se omekaavam. Sve je u redu, Geoffrey. Skroz legalno. Ne vraam se svojim starim navikama. Pa zato onda imam u sustavu est poziva iz tri razliite savezne agencije? Oni vole vjebati, govorim, i opet lijeem. Moda ga to potjera.

14

ancy

r e s s

zvor

 Tata... Sklapam oi. Naas se pitam ne bih li zahrkao, ali to bi moglo biti i previe. Moe se i pretjerati u takvim stvarima. G eoff eka jo pet minuta, onda odlazi. Djeca. Veu te za sadanjost, a ponekad eli samo prolost. Nakon rata, nakon to nisam uspio pronai Dariju na Cipru, otiao sam kui. Neko vrijeme sam samo lutao. Bilo je to doba Promjene, i pola zemlje je lutalo: nezaposleni, pobunjeni, navikavajui se da ive od pomoi umjesto od rada. Nismo bili potrebni. Podizale su se Kupole, roboti su odjednom bili na sve strane i radili sve vie i vie poslova, ograniene potrebe samo za kvalificirane radnike, bla, bla, bla. Radio sam malo ovo, malo ono, konano upoznao i oenio se Miriam, koja me natjerala da odaberem jedno od onih. Pa sam naao posao kao kontrolor sigurnosnih sustava, jer sam u to doba imao tako iste papire. Gospodar svemira sigurno voli dobar vic. ivjeli smo u takorskoj rupi daleko od Brooklynske kupole, u susjedstvu njene majke. Od samog poetka, Miriam i smo se puno svaali. Ona je oajniki eljela dijete, ali nije voljela seks. Nije voljela ni moje prijatelje. Ja nisam volio njenu majku. Ona nije voljela moje hrkanje. Mali i zaguen ivot, a postajalo je samo sve gore i gore. Osjeao sam da neto raste u meni, neto opasno, sve dok mi se nije uinilo da bih se mogao rasprsnuti od toga i raspljeckati svoju tjeskobnu utrobu po cijelom naem ugavom stanu. Nou sam hodao. Hodao sam kroz sve opasnija susjedstva, i ponekad sam u tri ujutro

stajao na dokovima - kako je to ludo! - i samo sam zurio u more sve dok me neki robouvar ne bi izbacio. A onda, premda ja nisam uspio pronai Dariju, pronala ju je povijest. Utorak ujutro, 24. kolovoza - mislite da bih mogao zaboraviti taj datum? Nema anse. Sivi oblaci, 33 stupnja, 60% vjerojatnost kie, kvaliteta zraka slaba. Na putu za posao proao sam kraj medijskog kioska u naem bijednom susjedstvu i tamo, na vanjskom ekranu, na dvadeset sekundi, pojavilo se njeno lice. Ne sjeam se kako sam uao u kiosk ili provukao svoj kreditni ip. Iz nekog razloga, sjeam se otrovno zelenih slova na izborniku, svaka opcija na est jezika: PORNO. KNJINICA. KOMLINK. FINANCIJE. VIJESTI. Prst mi je drhtao dok sam stiskao posljednji gumb, pa zatim STANDARDNO IZDANJE. Kiosk je bazdio na urin i seks. Danas se spekulacije vrte oko bolnice ViaHealth u Manhattanskoj kupoli. Daria Cleary, supruga britanskog bilijunaa, financijera Petera Mortona Clearyja, prolog je tjedna prola operaciju odstranjivanja tumora na mozgu. Po svemu sudei uspjenu operaciju slijedilo je naglo vrtoglavo trgovanje dionicama ViaHealtha i divlja govorkanja, neka izgleda i namjerno proputena, o udnim osobinama povezanim sa stanjem ge Cleary. Poduzee Cleary odbilo je komentirati, ali juer je odran sastanak bez presedana u manhattanskom uredu kompanije Cleary, sastanak na kojem su se okupili ne samo izvrni direktori nekoliko

amerikih i britanskih transnacionalnih kompanija, ve i visoki dravni dunosnici, ukljuujui tu i ministricu zdravstva Mary Grace Rogers, i efa Savezne agencije za lijekove, Jareda Vanderhoma. I gospodin i gospoa Cleary imaju zanimljive ivotne prie. Peter Morton Cleary, sin legendarnog Napadaa Chatswortha Clearyja, poznat je po osobnoj ekscentrinosti kao i po vrlo agresivnim poslovnim potezima. Za treu gospou Cleary, koju je upoznao i odmah se vjenao na Cipru prije est godina, ve se odavno govorka da je prije radila ili kao konobarica ili kao plaena pratilja. Nove Daria. Tumor na mozgu. Udana za vanog Britanca. Sad na Manhattanu. A ja nisam ni znao. Po svemu sudei uspjenu operaciju... Platio sam da opet pogledam vijest. I opet. Rijei su se stapale jedna u drugu i kripale, eljezna truba. Samo sam zurio u Darijino lice, koje nije izgledalo nita starije nego kad sam je prvi put ugledao, oslonjenu na laktove, u onoj taverni. I opet i opet. A onda sam sjeo na prljavi rub plonika kao pijanac, kao narki, kao skitnica, i plakao.

Tada je bilo lake ui u Manhattan, jer je Kupola bila tek napola dovrena. Nije bilo tako lako ui u bolnicu ViaHealth. Zapravo, bilo je nemogue legalno ui u nju, previe bogatih ljudi u ranjivim stadijima bolesti. Trebalo m ije est tjedana da pronaem nekoga koga sam mogao podmititi. Mito je izjelo pola

nae uteevine, Miriamine i moje. Uao sam u sustav kao nadglednik robota-istaa, sa skenovima zjenica i glasa labavo zaguranim na mjesto. Provjera kroz cijeli sustav ne bi se odrala, ali zato bi itko provodio provjeru kroz cijeli sustav za nadglednika istaa? Najnie od najniih. Onda sam otkrio da me osoba koju sam podmitio zaribala. Bio sam u bolnici, ali nisam imao pristup na Darijin kat. Robokamere su bile posvuda. Glasom i palevima upravljana dizala. Nisam se mogao maknuti sa svoga kata, nisam joj se mogao ni pribliiti. Mito mi je pribavilo ulaz u sustav samo na dva dana. Imao sam samo dva dana slobodna na poslu. Do kraja drugog dana, bio sam oajan. Ignorirao sam aptane upute u svom uhu - Poalji bot F-3 na ' dezinfekciju sobe 678 - i visio oko liftova. Deset minuta kasnije jedna je ena ula u njega, postarija, pretjerano raskono odjevena i obnovljena ena u izglaanoj bijeloj
s t a r o s t i

odjei i cipelama s draguljima na petama. Stavila je palac na sigurnosnu plou i rekla: Kirurki kat. Da, gospoo, reklo je dizalo. Tik prije nego to su se zatvorila vrata, jurnuo sam unutra. Neovlatena osoba je u dizalu, reklo je dizalo, nekako spajajui mir s hitnou. Go Holmason, molim vas, smjesta izaite. Neovlatena osobo, ostanite nepomini ili e vas se neutralizirati. Ostao sam nepomian, pogledao gu Holmason, i rekao: Molim vas. Poznavao sam Dariju Cleary, davno,

18

ancy

r e s s

I zvor

na Cipru, samo je elim opet na minutu vidjeti, molim vas, go, ne elim nikome nauditi, oh, molim vas... Na rije nauditi, lice joj se promijenilo. U uglovim ausnica pojavio joj se malen i okrutan smijeak. Nije me se bojala; okladio bih se u desnu ruku da se nikad u ivotu niega nije bojala. Zatiena novcem, nije ni morala. Neovlatena osoba je u dizalu, ponovilo je dizalo. Go Holmason, molim vas, smjesta izaite. Neovlatena osobo, ostanite nepomini ili e vas Ova osoba je moj gost, rekla je ga Holmason razgovjetno. Kod 1693, dizalo. Kirurki kat, molim. Pauza. Svijetu je zastao dah. Nemam predbiljebe za takvog gosta s recepcije, ree dizalo. Molim vas, vratite se na recepciju ili dovrite verbalni kod za Ga Holmason mi je rekla, jo uvijek s onim istim malim smijekom: Dakle, poznavali ste Dariju dok je bila prostitutka na Cipru? Znai, to e biti cijena za vonju dizalom. Ali nema sumnje da e reporteri sad ionako iskopati sve o Dariji. Da, rekao sam. Jesam, i bila je. Dizalo, kod 1693 Abigail Louise. Kirurki kat. A dizalo je zatvorilo vrata i poelo se penjati. I, je li valjala? upitala je ga Holmason. Htio sam je zviznuti u to umjetno lice, zabiti je u zemlju. Razmaena ugava ogorena kuja. Mimo sam je pogledao i rekao: Da. Daria je valjala.

Pa, morala je valjati, zar ne? Slatko. Dizalo se otvorilo i ga Holmason se blaeno uputila hodnikom. Nije bilo imena na vratima, ali sva su bila otvorena. Nisam imao puno vremena. Kukin tajni kod me moda dovezao do ovoga kata, ali nee me ovdje i zadrati. Peter Morton Cleary mi je i ne znajui pomogao, odnosno, njegov ego m ije pomogao. Robouvar pred treim vratima imao je upadljivi natpis: PODUZEE CLEARY. Jurnuo sam naprijed, a on me uhvatio u bolan stisak. Ali Daria, koja je leala na bijelom krevetu u unutranjosti sobe, bila je budna i ve me vidjela. Centar za obnovu zadrava me jo dodatni tjedan. Bunim se, ali ne previe. Kakve u koristi imati od toga ako odem prerano i padnem na cesti kao starac? U redu, mogao bih unajmiti robouvara - ne bi bilo pametno uzeti ga iz Grupe Feder, ne elim da me Geoffrey prati. Kao da neu ve imati na vratu i agenta Alcozera i onu agenticu,
s t a r o s t i

ljepoticu tvrdih oiju kojoj se ne mogu sjetiti imena. Pamenje vie nije kao nekad. Obnova ima svoje granice. Konano, nije to D-tretman. Ali ne elim robouvara, pa ulaem taj dodatni tjedan. Odbijam Geoffreyjeve pozive. Obavljam fizikalnu terapiju koju zahtijevaju lijenici. Pipkam mjesto na svome koatom prstu gdje mi je nekad bio prsten. Ne pratim vijesti. U mojim godinama e se dogoditi neto to ve nisam vidio? Solomon je imao pravo. Nema pod suncem nita nova, a ni sunce samo nije ba tako silno zanimljivo.

20

ancy

r e s s

I zvor

Bar ne nekome tko ve deset godina nije napustio Brooklynsku kupolu. Onda, posljednjeg dana u Centru, konano se pojavljuje kurir. Ja kaem: Krajnje vrijeme. Zato tako dugo? On mi ne odgovara. To me smeta, pa kaem: Katar aves? Stevan? Tko te alje? Stevan? On se mrti, daje mi paket, i odlazi. To nije dobar znak. Ali paket je kao to sam traio. Komlink je kvantno kriptiran, vojni softver koji se verca preko satelita koji nemaju pojma da ih netko iskoritava. Sateliti ne znaju, zemlje koje su im vlasnici ne znaju, savezni sustav praenja - a federalci prate sve ivo, ne vjerujte onim bljezgarijama o ljudskim pravima koje ujete na kioscima - ne moe ovo pratiti. Iznosim kom van u vrt, koristim ga da provjerim ima li prilunih buba, dvije zakoim, i obavljam par poziva. Sljedeeg dana odlazim. Maem saveznom agentu s neprobojnom krinkom bolniara, ulazim u auto koji se zaustavlja kod vratnica, i nestajem. ^

Max, rekla je Daria sa svoga bolnikog kreveta prije svih tih desetljea, s cijelim jednim svijetom uda u glasu. Odrezala je neto na farsiju uvarskom botu. Pustio me i vratio se na svoj poloaj kod vrata. Daria. Polako sam priao krevetu, noge su me jedva nosile. Pola glave joj je bilo obrijano, desna polovica, dok se njena divlja crna kosa prosipala s druge strane. Na golom skalpu imala je bijesno crvene avove, tamne mrlje ispod oiju,

medicinski flaster na vratu kao ljubiastu masnicu. Usne su joj djelovale suho i ispucano. Osjetio sam kako slabim - j o vie - od elje. K ako... kako s i... Njen engleski se popravio u deset godina, ali naglasak joj se nije promijenio, kao ni ono preivno tih ukanje u tihom glasu. Meni je to ukanje bilo enstvenost, bilo Daria. Ni jedna druga ena to nije imala. Njene zelene oi napunile su se vodom. Daria, jesi li dobro? Najgluplje pitanje na svijetu - leala je u bolnikoj sobi, s tumorom u mozgu, djelujui kao da je vidjela duha. Ali jesam li ja bio duh, ili ona? Sjeao sam se Darije u toliko razliitih raspoloenja, u smijehu i pohoti i suzama a jednom i kako mi baca vazu u glavu. Ali nikad s tim uhvaenim izrazom, tom gorinom u njenim zelenim, zelenim oima. Daria, traio sam te, ja - Mahnula je rukom, nagli, otar pokret koji mi je vratio i drugu plimu sjeanja. Nitko nikad nije imao tako
s t a r o s t i

izraajne ruke. I smjesta sam znao to misli: soba je pod nadzorom. Naravno da jest. Sagnuo sam se blie njenom uhu. Mirisala je malo gorkasto, na lijekove i dezinfekcijska sredstva, ali i miris Darije je bio prisutan. Odvest u te. im ti bude bolje. Ja u Odgurnula me i s nevjericom se zagledala u moje lice. A naas, svemir se preokrenuo i vidio sam to je Daria vidjela: otrcanog, neobrijanog putza s vjenanim prstenom na lijevoj ruci, kojeg nije vidjela ni ula osam godina.

22

an c y

r e s s

I zvor

Pustio sam je i ustuknuo. Ali ona je posegnula za mnom, jednom vitkom rukom dok je rukav ipkaste spavaice spadao s njenog njenog zglavka, i Daria koje sam se sjeao se vratila, moja Daria, kako plae na kamenoj plai onog jutra kad mi je dopust na kopnu zavrio. O, Max, ostani, plakala je tada, a ja sam rekao: Postat u bjegunac. Ne mogu! Ne mogu, proaptala je sad ona. To nije m ogue... M ax... A onda su joj se oi rairile dok je gledala preko mog ramena. Djelovao je starije nego na hologramima, i vee. Odjeven u pomodno poslovno odijelo, agresivno purpurnog poprenog remena, odjea krojena pripijeno jer ovjek njegovog tipa ne mora nositi svoju vlastitu elektroniku, niti ID, niti kreditne ipove. Smea kosa, smea brada, ali blijedosive oi, skoro bijele. Kao gleeri. Tko je tvoj gost, Daria? rekao je Cleary onim hladnim glasom koji Britancima ide bolje nego ikome drugome. U ratu sam sluio pod dovoljno njih. Premda ne ba kao ovaj; nikad mi se jo putevi nisu susreli s nekim kao on. Bojala ga se. Osjetio sam to prije nego vidio. Ali glas joj je bio miran kad je rekla: Stari prijatelj. Mogu zamisliti. Vrijeme je da ti prijatelj ode. U sat vremena, bio sam siguran, znat e sve to se uope moe znati o meni. Da, Peter. Za dvije minute. Nasamo, molim te. Zurili su jedno u drugo. Oduvijek je bila hrabra, ali taj izraz me sledio do najmanje stanice. Tek godinama kasnije

bio sam ga sposoban prepoznati, kad je Grupa Feder bila upletena u neprijateljske pregovore: Nudim ti ovo za ono , ali prezirem te je r me tjera na to. Dogovoreno? Pogled se protegnuo na punu minutu, devedeset sekundi. inilo se da u sobi vie nema zraka. Konano je rekao: Naravno, draga, i izaao na hodnik. Dogovoreno? Dogovoreno! Sto je Daria postala od onog jutra na kamenoj ciparskoj plai? Privukla me blie. Danas u devet kraj Linn u ulici iza Amsterdam velika. Pazi te ne slijede. To m ije dahnula u uho, tako blago da su me preplavile erotske uspomene. A s njima i tjeskoba. Ona nije bila moja Daria. Ona je ukrala moju Dariju, koja je moda prodavala tijelo ali nikad duu. Moja Daria je nestala, preuzela ju je ova manipulativna, laljiva kuka koja pripada Peteru Mortonu Clearyju, ivi
s t a r o s t i

s njim, evi g a ... Nadam se da nikad vie neu osjetiti takav bijes. Taj bijes nije ljudski. Udario sam se. Ne po napola obrijanoj glavi, i ne jako. Ali pljusnuo sam je preko tih prelijepih usta i rekao: Prihvati to, Daria. Oduvijek si bila kurva. I otiao sam. Gospodar svemira mi oprostio. Nikad se nisam bio u stanju sjetiti sati izmeu bolnice ViaHealth i uliice kraj Avenije Amsterdam. to

24

a nc y

r e h s

I zvor

sam radio? Sigurno sam neto radio, ovjek ima tjelesno tijelo i to tijelo mora biti na nekom mjestu. Sigurno sam izmicao i vraao se i radio sve one smijene stvari koje u holoima rade da se rijee potjere. Sigurno sam bacio komlink: te stvari se lako prati. Jesam li jeo? Jesam li se skutrio negdje iza kanti za smee? Niega se ne sjeam. Sjeanje se vraa kad stojim u uliici iza Linnsa, ljigave franize zaVR. Onda je svaka pojedinost jasna. Magloviti obrisi prolaze kraj mene na putu za stranja vrata, moda muterije, u potrazi za fantazijima, pornografskim ili uzbudljivim ili moda isto tako tunim kao i moja. Djeak u jednom od onih smijenih pulovera s kapuljaom i zrcalima koji su najnovija moda meu mladima. ena u dugom crnom kaputu, s rukama u depovima. Starac najplavijih oiju koje sam ikad vidio. Svi su oni uklesani u moje pamenje. Dan-danas bih mogao nacrtati bilo koga od njih. Uliica je bazdila na kante za smee i urin - kako je Daria uope znala za takvo mjesto? I to sam oekivao? Da e doi k meni, bolesna i mrava od bolesti, teturajui prema meni u sumrak? Ili da e stii Peter Cleary sa snagatorima i pitoljima? Da su mi to posljednje minute na Zemlji, ovdje u smrdljivoj uliici pod sjenom dopola dovrenih potpornja koji e s vremenom drati Manhattansku kupolu? Sve sam to oekivao. Nisam nita oekivao. Bio sam izvan sebe, kao nikad prije ni kasnije. Ne tako, ne tako. U devet sati, neki deko se okrznuo o mene i uao u VR duan. Drao je pognutu glavu, kao tinejder koji se srami li mu je neugodno to ulazi u Linns, pa sam mu lice vidio

tek krajikom oka. Mogao je biti Grk, ili Perzijanac, ili Turin, ili Arapin. Mogao je ak biti i idov. Paket koji mi je pao u dep bio je tako lagan da ga nisam ni osjetio. Samo njegovu ruku, laku kao lahor. Bio je to kreditni ip, vrsto umotan u siuni komad papira koji me podsjetio na onaj drugi papir, s Darijinim poljupcem. Tintom koja je blijedila i nestajala dok jo sam itao, djetinjastim velikim slovima, pisalo je: LIFELONG, INC. MORA KUPI VEERAS! ip je imao pola milijuna kredita. Nisam ak ni znao da zna itati i pisati. Auto koji me vozi iz Brooklynskog centra za obnovu ima pratnju, naravno. Federalci, a moda i Geoffrey, premda ne vjerujem d a je on toliko pametan. Ali tko zna? Nikad nije dobro podcjenjivati ljude. ak i pile te moe iskljucati na smrt. Auto nestaje u podzemnim ulicama. Nadzemlje je za parkove i puteljke i duanie i sve ostalo to doputa stanovnicima Kupola da se pretvaraju kako ne ive u oajnom, bijesnom, izgladnjelom, prevrelom svijetu. Naginjem se naprijed, prema vozau. Jesi li ti Adams? Ovo je vano pitanje. On baca pogled prema meni u retrovizoru; automobil nije na autopilotu. To je dobro. Autopilot se moe pratiti. Ali Stevan zna svoj posao. Voza se smieji. Nicklos Adams, gado. Stevanov usvojeni unuk.

Smjesta se oputam. Tko bi do toga asa uope pomislio d aje moje obnovljeno tijelo tako napeto. S razlogom: prolo je deset godina otkako sam zadnji put vidio Stevana, a stvari se mijenjaju, stavri se mijenjaju. Ali gado, romski izraz za prljave strance, bilo je izreeno u ali, a usvojeni unuk meu Ciganima ima poasni poloaj. Stevan ovo ne ini nevoljko. Poslao je svoga usvojenog unuka. Jo smo uvijek vortaka. Nicklos ostaje pod zemljom dok naputamo Brooklyn, ali ne prelazi na manhattansku arteriju. Umjesto toga, zaustavlja se u slabo osvijetljenom ugibu za servisnu slubu. Kreemo se hitro - skoro trei, zaboravio sam kako je dobar osjeaj trati - na drugu razinu, i ulazimo u drugi auto. Ovaj auto ide do Manhattana, gdje opet mijenjamo vozilo u jo jednom servisnom ugibu. Ne pitam za prigunike; ne moram. Stevan i ja smo vortaka, partneri u gospodarskom pothvatu. Jednom smo obojica nauili jedan drugoga sve to znamo. Dobro, skoro sve. Kad automobil izlazi u nadzemlje, nalazimo se na otvorenom, kreui se prema planini Catskills. Vozimo se kroz svijet o kojem sam deset godina samo itao, sve otkako sam otiao u dom umirovljenika Srebrna zvijezda. Farme koje uvaju e-ograde ili genomodificirani psi, zalijevane skupom vodom. Izvan farmi, mrtvi gradovi duhova, favele jedva ivih. Sve dok se mikroklima opet ne promijeni - moda jo desetljee - ovaj dio zemlje pati od sue. Drugdje, siromana polja postala su bogate dungle, gradovi se pretvorili u vrele vrtloge u kojima se ne moe ivjeti ili uzgmizale mravinjake beznaa, ali ne i ovdje. Jedno usamljeno dijete, izgladnjelo i bez
27

osmijeha, mae autu, a ja skreem pogled. Ne zbog srama - nisam ja uzrokovao ovu bijedu. A niti zbog gaenja. Ne znam zato. Nicklos kae: Auto ima zatitni sloj. Vrlo novo. Niste jo nikad vidjeli neto takvo. O, jesam , kaem ja. Reuvenov botopas, bljesak skoro nevidljivog svjetla, moje ruke koje lamau na glupu stvar. Moj prsten s Darijinom kosom, njenim poljupcem. Odjednom, moje oduevljenje bijegom iz Brooklyna nestaje. Kakva glupost. Jo sam uvijek starac s golim prstom i bolom u srcu, koji radi neto glupo. Najvjerojatnije posljednju glupu stvar u ivotu. Nicklos me promatra u zrcalu. Samo hrabro, gado. So i del o bers, del o kaso.'" Ne govorim ba puno romskog, ali prepoznajem poslovicu. Stevan ju je esto koristio. to godina ne donese, jedan sat bi mogao. Iz tvojih usta u Boje ui.

Iz uliice iza Linnsa otiao sam ravno u javni kiosk. Tako sam malo znao u ono doba: bez zatite, bez lane korporacije, bez off-shore rauna. I bez vremena. Poloio sam petsto tisua kredita na svoj i Miriamin raun, dovodei saldo na 500.016. Na svu sreu, depozit se nije moglo pratiti, jer je Daria znala vie od mene - kako? Kako je tako puno nauila tako brzo? I koliko ju je to znanje kotalo?

1 3 0

Ali tada nisam mislio te suutne misli. Nisam uope mislio, samo sam osjeao. Krediti su bili krvna odteta, toliko mi je dugovala zbog gubitka one druge Darije, moje Darije. One Darije koja me voljela i koja se nikad ne bi mogla udati za Petera Mortona Clearyja. Vritao sam na ekran javnog kioska, udarao tipke tako divljaki da su me trebali uhititi. im je depozit registriran, otiao sam na jedan trgovaki sajt, proitao upute kroz crvenu izmaglicu svoga poremeenog uma, i kupio za pola milijuna dionica u Lifelong, Inc. Nisam ak ni shvatio daje to jedna od najnie kotiranih, najjeftinijih dionica na burzi. Ne bi mi bilo vano ni da jesam. Slijedio sam Darijine upute s nekim izopaenim uvjerenjem d a je tako nekako unitavam, da zagaujem njen svijet ulazei u njega, da gubim te lane kredite tono onako kako sam izgubio i nju. Bacao sam joj taj komad njena prljavog svijeta koji mi je dala ravno natrag u lice. Nisam bio zdrav. Onda sam otiao i napio se. To je bilo jedini put u ivotu da sam se doista napio. Ne znam to se dogaalo, kamo sam iao, to sam radio. Probudio sam se u jednom kunom ulazu, izme i kreditni ip s onih esnaest kredita su mi ukrali, netko mi je pljunuo na koulju. D a je bila zima, smrzao bih se i umro. Nije bila zima. Povratio sam na plonik i oteturao kui. Miriam koja vriti i plae. U glavi mi je lupalo a ruke su mi se tresle, ali zajedno s bljuvotinom, povratio sam i ludilo. Pogledao sam tu enu koju nisam volio, i pala mi je na pamet prva jasna pomisao u nekoliko tjedana: Ne moemo ovako dalje.

Miriam Zavei! Zavei! Samo mi reci gdje si bio, nisi doao kui, to bih trebala misliti? Nikad ne dolazi kui, ak ni kad si tu nisi tu, je li to ivot? Skriva mi stvari Nikad ti Ne? A kakva je ono plastina kuglica s tvojom starom odorom? ija kosa, iji poljubac? Ne mogu ti vjerovati, prepreden si, hladan si, ti Pregledavala stvari? Mrzim te! Ti si jedan obian jebivetar i nikoristi, ak i moja mama tako kae, ona je znala, rekla mi je da se ne udaj em za tebe, nai si pravog mena, rekla je, ovaj to nije i ako misli da sam te ikad stvarno voljela, prljavog seks-manijaka kao to si ti, ali - Stala je. Miriam nije glupa. Vidjela mi je lice. Znala je da u je ostaviti, da je upravo izrekla stvari zbog kojih u je moi ostaviti. Nastavila je, ne udahnuvi ponovo i ne promijenivi ton, ali s naglim izoblienim trijumfom koji je otrovao ostatak naih zajednikih desetljea. Zatrovao nas jo vie, kao d a je jo vie uope bilo mogue - ali jo vie je uvijek mogue. To sam nauio te noi. Jo vie je uvijek mogue. Rekla je - i sve se zauvijek zatvorilo oko mene ali ja sam trudna. si moju vojnu odoru? Moje

Tehnologija je dobro posluila Rome.

Oduvijek su se bavili kovanjem, izradom koara, popravcima limarije, proricanjem budunosti, bilo ime to treba lako orue i lako se seli iz mjesta na mjesto. I lopovlukom, naravno, ali krali su samo od gadea. Sramotno je krasti od drugih Roma, pa ak i raditi za druge Rome, jer to jednu osobu stavlja u nii poloaj od druge. Ne, asnije je stvarati vortake, ravnopravna gospodarska partnerstva za krau od gadea, koji su, konano, zarobljavali i muili i ismijavali i bievali i romantizirali i poniavali Rome osam stoljea. Tehnologija krau ini i sigurnijom i uinkovitijom. Nickolos vozi po planinskim cestama, tako strmim da m ije srce negdje pod jezikom. Kae: Zatamni prozore ako si tako osjetljiv, i to i inim. Ne pomae. Kad konano stanemo, odahnem od olakanja. Stevan otvara vrata. Max! Stevane! Grlimo se, dok znatieljna djeca virkaju prema nama a Stevanova ena Rosie eka sa strane. Okreem se prema njoj i klanjam se, znajui da je ne smijem dotai. Rosie je divlja i snana, kao to romska ena i treba biti, i nitko je se ne usudi ljutiti, ak ni Stevan. On je roni baro, veliki ef u svojoj kumpaniji, ali romske ene tradicionalno podravaju svoje mukarce i odgovorne su za njihovu vanu, obrednu istou. Ako mukarac postane marime, neist, sramota lei vie na njegovoj eni nego na njemu. Nitko s imalo razuma ne eli uvrijediti Rosie. Ja imam razuma. Klanjam se. Ona kima glavom, otmjena kao kraljica. Kao i Stevan, i Rosie je sad stara - Romi ne prihvaaju nikakve genomodove, jer su marime. Rosie na lijevoj strani nedostaje jedan zub,

kosa joj je sijeda, obrazi su se objesili. Ali ti obrazi bljete bojom, njene crne oi su otre, a svoju poprilinu teinu pokree sigurnom hitrinom djevojke. Nosi puno zlatnog nakita, iroke duge suknje, i tradicionalnu maramu udate ene. Sto novo stoljee jae povlai Rome, to se vie oni dre starih navada, osim u novim nainima pljake. Tako ostaju narod. Tko moe rei da su u krivu? Ui, ui, kae Stevan. Vodi me prema njihovoj kui, jednoj u krugu koliba oko otrcane tratine. Planinska uma nagurava se oko kua. Unutranjost kue Adamsovih izgleda kao i sve druge romske kue koje sam ikad vidio: unutarnji zidovi srueni da stvore jednu veliku prostoriju, koju je Rosie uresila debelim istonjakim sagovima, gustim tamnocrvenim zastorima, velikim naslonjaima s jastucima. Kao da ulazi u tapeciranu utrobu. Djeca sjede posvuda, hihoui. Iz kuhinje stie fini miris sarme, i eretanje Rosienih snaha i neudanih unuka. Negdje u stranjem dijelu kue bit e siune, nevane spavaonice, ali romski ivot odvija se ovdje, bogat i opak i slobodan. Sjedi ovamo, govori Stevan pokazujui. Stolac za gade posjetitelje. Ni jedan Rom nikad ne bi sjeo u njega, kako to ni jedan Rom nikad ne bi jeo iz posua koje ja dotaknem. Stevan i ja smo vortaka, ali nikad se nisam zavaravao da mu nisam marime. A to je on meni?

Neophodan. Sad vie nego ikad. Ne ovdje, Stevane, govorim. Moramo razgovarati o poslu. Kako hoe. Vodi me opet van. Ljudi iz kumpanije su se okupili, i u krugu oko koliba svi se upoznajemo. Nepovjerljivi pogledi meu mlaima, ali ne osjeam nikakvog pravog neprijateljstva. Stariji me se naravno sjeaju. Stevan i ja smo trideset godina radili zajedno, sve dok ja nisam otiao u mirovinu a Geoffrey preuzeo Grupu Feder. Stevan, koji je takoer star ali je svejedno desetljee mlai od mene i najpametniji ovjek to sam ga'ikad upoznao, i ja, uinili smo jedan drugoga bogatim. Bogatijim. Konano me vodi do odvojenu zgradu, koju moje iskusno oko prepoznaje kao ono to jest: super-ojaan ured zatvoren u Faradayev kavez. Neprimjetan osim kad emitira elektrine signale, a okladio bih se u farmu koju nikad nisam elio da te signale nosi podzemni kabel, sve dok debelo kriptirani ne odu onamo kamo ih Stevan i njegovi sinovi ele poslati. Vjerojatno kroz iste one nesvjesne satelite koje sam ja upotrijebio da ga nazovem. I ovdje je jedno sjedalo marime. Stevan pokazuje a ja sijedam. Treba mi pomo, Stevane. Kotat e me, ali tebi nee donijeti zarade. To ti iskreno govorim. Znam da mi nee dopustiti da ti platim, pa molim tvoju pomo zbog povijesti, kao tvoj stari vortak. Molim te kao prijatelj.

33

Prouava me tim tamnim oima, sad utonulim, ali jednom oima najzgodnijeg Roma u njegovoj naciji. Postoje razlozi zato su glupi romani romantizirali ciganske ljubavnike. Prije no to moe progovoriti, ja diem ruku. Znam da sam gado. Molim te, ne vrijeaj me podsjeajui me na oite stvari. I dopusti mi samo da ovo kaem - nee ti se svidjeti ono to u te zamoliti. Nee odobravati. Radi se o eni, nekome o kome ti nikad nisam priao, nekome slavnom. Ali svejedno ti se obraam. Kao prijatelj. I zbog povijesti. Stevan me jo uvijek prouava. Dvaput sam rekao zbog povijesti, ne zbog nae povijesti. Stevan zna to mislim. Oduvijek je postojala sklonost izmeu Roma i Zidova: ijedni i drugi prognanici, ijedni i drugi lutalice, i jedni i drugi okrivljavani i bievani i lovljeni kao zabavu za gade, za Gentile. Zajedno porobljeni u Rumunjskoj, zajedno istjerani iz panjolske, zajedno zatvarani i ubijani u Njemakoj prije samo sto i pedeset godina. Stevanov
s t a r o s t i

pra-pra-pradjed umro je u Auschwitzu, zajedno s milijun drugih Roma. Umrli su igosani slovom Z, kao Zigeuner, nacistika rije za Cigana. I moj pra-pradjed je bio tamo, s plavim brojem na ruci. Sto i pedeset godina nije nita za Rome, za Zidove. Mi ne zaboravljamo, ni jedni ni drugi. Stevan ne eli ovo uiniti za mene, to god to bilo. Ali premda Romi s gadeima ne zasnivaju obitelji, oni su vjerni i odani prijatelji. Ne gledaju trokove ni napore, osim u asti. Konano mi kae: Reci mi.

34

ancy

r e s s

I zvor

Dva dana nakon to sam kupio dionice LifeLong, pojavila se vijest. Daria Cleary nije imala samo tumor na mozgu, ve i jo jedan tumor na kraljenici, i oba su bila posve drugaija od bilo ega to su lijenici ikad prije vidjeli. Ja nisam znanstvenik, a u ono doba sam znao jo manje o genetici nego to sad znam, a ni to nije puno. Ali informacije su bile posvuda, na kioscima i na intemetu i meu ulinim govornicima i u Bijeloj kui. Svi su govorili o tome. Svi su imali miljenje. Daria Cleary bila je sljedei korak u evoluciji, bila je antkrist, bila je neljudsko udovite, bila je inkarnacija boice, bila je - jedino u emu su se svi slagali - put do gomile love. Oba njena tumora proizvodila su proteine koje nitko nikad prije nije vidio, zbog neke vrste genetske mutacije. Ti su proteini, koliko sam ja uspio shvatiti, bili u stanju stvarati neto nalik skladitu rezervnih matinih stanica. Obnavljali su organe, krv, kou, sve dijelove odrasle osobe. Daria mi je izgledala kao da joj je jo osamnaest godina jer je njenom tijelu doista jo i bilo osamnaest godina. Moda e mu zauvijek biti osamnaest godina. Izvor mladosti, feniks iz pepela, postajemo poput bogova, bla, bla, bla. Njene tumore moda bi se moglo uzgojiti u laboratoriju i transplantirati u druge, a onda bi i ti drugi takoer mogli zauvijek ostati mladi. Samo to, naravno, nije tako ispalo. Ali tada to nitko nije znao. LifeLong, nesigurna biotehnoloka kompanija koju je Peter Cleary tajno preuzeo

kako bi uspostavio komercijalnu kontrolu nad Darijinim tumorima odletjela je do stratosfere. Skoro da je nisi mogao ni vidjeti tamo gore. Mojih pola milijuna kredita postalo je milijun, tri milijuna, sto milijuna. Cijela globalna ekonomija, ve teturava od Promjene i klimatskih promjena, opet se zateturala kao neko ludi pijanac. Onda je opet ustala i odbauljala dalje, ali promijenjena zauvijek. Nita vie nego moj ivot. Zbog nje. Bih li trebao rei d a je uspjeh mojih novih dionica bio bezukusan? Lagao bih. Tko mrzi biti bogat? Bih li trebao rei d a je to bio isti blagoslov, dar od Gospodara svemira, neto to me usreilo? Lagao bih. Ne shvaam, rekla je Miriam drei u rukama e-klju koji sam joj upravo dao. Kupio si kuu? Pod Brooklynskom kupolom? Kako moemo mi kupiti kuu? Ne m f \ pomislio sam. Vie ne postoji mi , a moda nikad nije ni postojalo. Ali ona to nije morala znati. Miriam m ije bila ena, nosila je moje dijete, i m enije dozlogrdilo to
s t a r o s t i

koliko smo okrutni jedno prema drugome. Kad je dosta, onda je dosta. Uostalom, bit emo daleko od njene majke. Dobio sam preporuku za burzu, nije vano kako. Kupio sam - Preporuku za burzu? Oh! Kad mogu vidjeti kuu? Vie nikad nije pitala o mome poslu. Sto je bilo dobro, jer me novac promijenio. Ne, novac ne mijenja ljude, samo ih ini vie onakvima kakvi su bili prije. Negdje u meni je oduvijek bio taj bijes, taj oaj, taj prezir. Negdje

36

ancy

r e s s

I zvor

duboko u sebi, oduvijek sam bio pokvarenjak. Samo to nisam znao. Mogao sam proivjeti ostatak ivota od novca koji mi je Daria dala. Lako. Miriam i ja mogli smo imati estero djece, i vie, jo jedan Jakob sa svojih vlastitih dvanaest plemena. Dobro, moda ne - Miriam je jo uvijek mrzila seks. Osim toga, nisam htio dinastiju. Nikad vie nisam ni dotakao svoju enu, a ona nikad nije to traila. Ponekad bih uzimao prostitutke, kad bi mi bilo potrebno. Stvarao sam poslovne saveze s ljudima, Talijanima i idovima i Rusima i Turcima, veinom dobro poznatim federalcima. I tada sam za te transakcije stvorio odvojeni identitet, narodski, slikoviti idov kojeg e Geoffrey kasnije mrziti, areni mrmljavi Shylock. Prihvaao sam sumnjive ugovore za gradnju, a kasnije i jo sumnjivije Robine Hoodove, one izgubljene kibertakore koji kradu od bogatih i daju dilerima droge. Ali sumnjivi kome? Grupi Feder je ilo jako dobro. A zato i ne bih pljakao svijet u kojem mi Daria - Daria, kojoj sam podario duu - moe dati novac umjesto sebe? Novac za duu, ona stara pogodba. Svijet truo do sri. Svijet poput ovog. Ni zbog ega ne alim. Miriam je bila sretna na svoj nain. Geoffrey je imao sve to dijete moe poeljeti, osim moda respektabilnosti, a kad sam seja povukao, on je preuzeo Grupu Feder i legalizirao je pa je i to dobio. Darijin uvojak kose i papirni poljubac stavio sam u bankovni sef, daleko od dosega Miriam i njene nove vojske opsesivnih istaa, ljudskih i botskih. Nakon to je poginula u

automobilskoj nesrei kad je Geoffu bilo trinaest godina, kosu i papir stavio sam u svoj prsten. Do tad je LifeLong usavrio tehniku koritenja Darijinih tumorskih stanica za obnovu tkiva. Taj proces, ono to se danas zove Dtretman, ne moe vas podmladiti. Nita ne moe obrnuti vrijeme. Ono to D-tretman moe jest zamrznuti vas u onoj dobi u kojoj ste bili kad je operacija izvrena. Peter Cleary, jedan od prvih koji je proao tretman nakon odobrenja savezne agencije (najbre takvo odobrenje u povijesti - nije samo moja dua bila na prodaju) zauvijek e ostati star pedeset i etiri godine. Supermodel Kezia Dostie ostat e devetnaest godina stara. Pjeva Mbamba ostat e tridesetogodinjak. Prvo je stigao Hollywood, pa onda visoko drutvo, pa politiar, a onda svi s dovoljno novca, to i nije bilo tako puno ljudi jer, konano, ne elite da vam hoi polloi trajno nagruju planet. Kad je kralj James III od Engleske dobio D-tretman, cijela stvar je sazrela. Respektabilno kao transplantacija organa, sigurno kao ianje. Ukoliko kralja ne udari autobus, princeza Monika nikad nee naslijediti prijestolje, ali njoj kao d a je to bilo svejedno. A Engleska e zauvijek imati svoga voljenog kralja, koji je nekako postao simbolom britanske obnove uzrokovane Darijinom obrijanom glavom. Naravno, bilo je komplikacija. Od prvog dana, mnogli ljudi mrzili su i samu pomisao o D-tretmanu. To je neprirodno, udovino, suprotno Bojoj volji,

opasno, preuranjeno i nedomoljubno. Ovo zadnje nikad nisam shvatio, ali izgleda da je D-tretman vrijeao domoljublje nekoliko razliitih zemalja u nekoliko razliitih dijelova svijeta. Protivnici su pisali strastvena pisma. Protivnici su se organizirali na intemetu a kasnije i na linku. Protivnici su pozivali znanstvenike da svjedoe u njihovu korist, a neki su ak pokuali poslati sudski poziv Bogu. Nekolicina je ak bila uvjerena i da su uspjeli. I, neizbjeno, neki protivnici nisu ekali da se neto formalno razvije: samo su napali.

Sa Stevanom ostajem dva dana. Smijeta me u kolibi za goste, jako daleko od romskih ena, to mi silno laska. Osamdeset i est m ije godina, i premda se zbog obnove opet osjeam dobro, ne osjeam se ba toliko dobro. Sokovi mi se ne diu u venama. Ne trebam sokove; samo trebam opet vidjeti Dariju. Zato, Max? pita Stevan, kao to je naravno bilo neizbjeno. to eli od nje? Jo jedan uvojak kose, jo jedan poljubac na papiru. I tebi to ima smisla? Naginje se prema meni s rukama na koljenima, dva starca koji sjede na prevmutom deblu u planinskoj um. Iza Stevana, kraj debla je zmija. Paljivo je promatram. I ona promatra mene. Meusobno se gadimo, ta zmija i ja. Da je ovjek zamiljen za etkanje po goloj umi, ne bismo izmislili poslugu u sobu, a kamoli orbitale. Premda ova uma zapravo ba i nije tako gola - cijela kumpania i njena arhaino plodna zemlja zatieni su nevidljivom i vrlo skupom mini-kupolom i hranjeni podvodnim navodnjavanjem. To je
39

velikim dijelom moja zasluga, i Stevan to zna. Ne moram ga podsjeati. Kaem: to na ovom svijetu ima smisla? Trebam jo jedan uvojak kose i poljubac na papiru, to je sve. Moram ih imati. Zar je to tako teko shvatiti? To je nemogue shvatiti. Pa, onda, je li shvaanje neophodno? On ne odgovara, i vidim da moram rei jo neto. Stevan jo nije primijetio zmiju. On je deset godina mlai od mene, jo uvijek ima veinu snage, ivi okruen svojom enom i obitelji. to on zna o oajanju? Stevane, ovako stoje stvari: biti star, onako kako sam ja star, znai ivjeti u ratnoj zoni. Zap zap zap - tko sljedei pada? Ne zna, ali vidi ih kako padaju, ljudi posvuda oko tebe, ljudi koje zna. Meci e i dalje dolaziti, zna to, a sljedei bi isto tako mogao odnijeti i tebe. Na kraju, neki i hoe odnijeti tebe. Zato ti je dragocjena svaka sitnica do koje ti je jo stalo, bilo to to govori da si jo meu ivima. Bilo to to ti je vano. Zvuim kao prokleta budala. Ali Stevan se die na noge i protee se ne gledajui me. U redu, Max. U redu? Moe to uiniti? Hoe? Hou. Jo smo vortaka. Rukujemo se i oi mi se pune, lake suze staraca. Smijeno. Stevan se pretvara da ne primjeuje. I odjednom znam da ga vie nikad neu vidjeti,

da ovo ispunjava svaki dug koji bi Romi mogli imati prema meni. to god se dogodi, oni nee postaviti pomoniju siniju, posmrtnu gozbu, za mene, gadu. To je u redu. Ne moe imati sve. A, uostalom, nije vano dobiti, ve eljeti. Nakon toliko vremena, zahvalan sam to bilo to elim. Izlazimo iz ume. I u pravu sam, Stevan uope ne primjeuje zmiju. Nickolos me vozi natrag u Manhattansku kupolu. BaXt , gado. Do vienja, Nicklos. Mladi - oni vjeruju da srea nosi uspjeh. Ja ne trebam sreu, ja imam planiranje. Premda sam ovog puta isplanirao samo do odreene toke, pa e mi moda ipak trebati i srea. Da, definitivno. BaXt, Nicklos. Izlazim iz auta u manhattanskoj svemirskoj luci, i pojavljuje se bot da preuzme moju malu putnu torbu i uvede me unutra. Smijeta me u malu prostoriju. Skoro istog asa ulazi ena, odjevena u cmo-zelenu odoru Savezne svemirske uprave. iksa je prava ljepotica, visoka i plavokosa, ljubiastih oiju. Genomod, naravno. Ne dira me. U usporedbi s romskim enama, izgleda sterilno, napravljeno. U usporedbi s Darijom, izgleda kao blijeda slika. Max Feder? To sam ja. Ja sam Jennifer Kenyon, SSU. Htjela bih razgovarati s vama o putu koji ste upravo rezervirali do Sequenea. Kladim se da biste.

41

Lice joj tvrdne, meko tijesto koje je predugo odstajalo. Obavijestili smo agenta Alcozera iz CIB-a, koji e uskoro stii. Dotad ekajte ovdje, molim vas. Ja sam obavijestio svoga odvjetnika, koji e se uskoro holografirati. Dotad mi donesite kavu, molim vas. I neto za jelo bi bilo zgodno. Romska hrana, iako izvrsna, jako je zainjena za moja stara crijeva. Ona se mrti i odlazi. Bot mi donosi jako dobru kavu i izvrsne krafne. Max Feder je odmetnik kjoi se naglo probudio iz sigurno mrtvih, ali novac je jo uvijek novac. Dvadeset minuta kasnije pojavljuje se agent Alcozer, bez enskog potrka. On, gica Kenyon i ja sjedimo zajedno, ugodan trio. Skoro se veselim ovome. Josh se holografira i stoji pred zidnim ekranom, uzdiui. Bok, Joe. Gice Kenyon, ja sam Josh Zyla, slubeni odvjetnik Maxa Federa. Ima li kakvih problema? Ona govori: G. Feder nema odobrenje za svemirsko putovanje. Ima kriminalni dosje. To je istina, slae se Josh srdano. Jo je srdaniji od svoga oca, koji me predstavljao trideset godina. Ali ako pogledate Zakon o sigurnosti svemirskog putovanja, Odjeljak 42, lanak 13a, vidjet ete da se ogranienja letenja odnose samo na orbitale reigstrirane u zemljama potpisnicama Sporzauma Land-Gonzalez i Sequene je registriran u Bahreinu, koji je pot - i koje nisu podnijele formular prihvaanja pune odgovornosti za pretpostavljenog svemirskog putnika koji je u pitanju.

Gica Kenyon uti. Oito ona, ili njen sustav, nije provjerila da vidi je li Sequene podnio formular prihvaanja pune odgovornosti kako bih se mogao ukrcati. U najmanju ruku, nije provjerila tijekom posljednjih sat vremena. Alcozer se mrti. Zato bi Sequen podnio prihvaanje leta za Maxa Federa? Doista, zato? Prihvaanje pune odgovornosti zamiljeno je da dopusti diplomatima iz nasilnih zemalja koje bi se mogle nasilno protiviti iskljuivanju da prisustvuju meunarodnim konferencijama. Ta su prihvaanja riskantna. Ako reeni diplomat digne cijelo mjesto u zrak, ni jedna vlada nije zakonsko odgovorna, i nikakvo osiguravajue drutvo ne mora platiti. Unitenje se tada smatra samo nesretnim sluajem. Prihvaanja pune odgovornosti su rijetka, i nisu zamiljena za tipove poput maxa Federa. Josh slijee ramenima. Sequene meni ne govori kako donosi odluke. To je istina, jer Sequene jo ni ne zna da ja dolazim. Novac nijejedino to se moe ukrasti. Svako mijenjanje bilo kakvog zapisa je odreena vrsta krae. Stevanovi ljudi su jako dobri lopovi. Imaju osam stoljea iskustva. Jennifer Kenyon, taj plavokosi je podnesen. Valjda moete letjeti, g. Feder. Jo uvijek namrten, Alcozer govori: Mislim da ne - Josh kae: Uhiujete li vi to moga klijenta, agente Alcozer? Ako ne, onda je ovaj razgovor zavren. Alcozer odlazi nesretan. Josh mi dobacuje zbunjeni pogled prije nego to mu holo nestane. Jennifer Kenyon
43

stup birokracije,

prestaje gledati u svoj prirunik i govori: Istina je - formular

ukoeno govori: Moram vam postaviti neka pitanja, g. Feder, prije sigurnosnih skenova oiju. Molim vas, primite na znanje da se ovo snima. Kako glasi vae puno ime i matini broj graana? Max Michael Feder, 03065932861. Koji je odredite? British Sequene. Koliko dugo ete ostati? Tri dana. A koja je svrha vae posjete? Pogledi nam se susreu. Znam to ona vidi: vrlo star ovjek s nesigurnim, privremenim sjajem obnove koji mu umjetno oivljava ovjeeno lice, pretanke ruke, slabe noge. ovjek kojem je preostalo koliko ivota - godinu dana? Dvije? Moda pet, ako ima sree i um mu ne otkae prvi. Dinosaur kojem je meteor ve pola metra od tla, i jo k tome kriminalni dinosaur. Netko tko bi se ve trebao pripremati za odlazak, po mogunosti ne stvarajui previe nevolja svima onima koji misle dulje ostati na tulumu. Govorim: Idem na Sequene da bih proao Dtretman, tako da ostanem osamdeset i est godina star. Spaceways, let 165, do orbitala danas broj vaeg leta i njegovo

Petnaest godina nakon to sam osnovao Grupu Feder, jedna me djevojka zaustavila dok sam odlazio iz ureda. Djevojka udnog izgleda, odjevena u nekakvu

1130

bezoblinu dugu halju, kose skrivene pod naranastom kapom s krilcima. Nisam se sjeao njenog imena. Uzeo sam je s oklijevanjem - ta naranasta je bila nekakav reakcionarni kult, a kome trebaju nevolje - ali Moshe Silverstein je ustrajao. Moshe je bio moj - to? Da smo Talijani, bio bi mi consigliere. Nismo bili Talijani. Bio m ije destna ruka sve dok, nadao sam se, Geoffrey ne bude dovoljno star. To ba nije bila neka vrsta nada. Geoffrey, kojem je tada bilo esnaest godina, bio je treber. Djevojka je rekla: G. Feder, mogu li malo razgovarati s vama? Naravno. Recite. Namrtila se. Pod tom blesavom kapicom i zalizanom kosom, imala je ljepukasto lice. Bila je raunovotkinja za pokazivanje, apsolutno potena, zaduena samo za knjige Grupe Feder, koja je takoer bila potena. Morate neto pokazati i Poreznoj upravi. Briljantna je , tvrdio je Moshe. Ja sam mu se usprotivio, govorei da za ovaj mali djeli svojih operacija ne trebamo briljantnost, ali djevojka je ipak bila tu. Vrlo rijetko sam je viao, jer sam vrlo rijetko bio u uredu Grupe Feder. Moj pravi posao sav se odvijao negdje drugdje. Pronala sam jednu nepravilnost, rekla je dejvojka, i odjednom sam joj se sjetio imena: Gwendolyn Jameson, a kult ednog odijevanja i naranastih kapa bile su Evine keri. Protivnice bilo kakve vrste genetikog inenjeringa. Kakvu nepravilnost, Gwendolyn? Neobjanjivu i veliku. Molim vas, doite i pogledajte na ekran
45

Ne trebaju mi ekrani. U emu je problem? Ve sam kasnio na sastanak s jednim ovjekom oko jednog dogovora. Rekla je: etvrt milijuna kredita prebaeno je iz Grupe Feder jedinki po imenu Cypress, Ltd., registriranoj u Hong Kongu. Odatle ih ne mogu pratiti, a premda odobrenje ima vae kodove na sebi, i premda sam pronala va rukom pisan dodatni nalog u dosjeima, neto mi se naprosto ne ini ispravnim. Smrznuo sam se. Nisam odobrio nikakav transfer, i nitko nije trebao biti u stanju povezati Cypress, Ltd. s Grupom Feder. Nitko. Dajte da vidim rukom pisani nalog. Donijela mi ga je. Izgledalo je kao moj rukopis, ali ja to nisam napisao. I bilo je meu naim papirnatim dokumentima. I netko je imao moje osobne kodove. Smrznite sve raune smjesta. Nita ne ulazi, nita ne izlazi. Jasno?
r o s t

Da, gospodine. Nazvao sam Moshea, koji je nazvao svoga neaka Timothyja, koji mi je bio pravi raunovoa. Prol ismo kroz sve. Koraao sam po tajanom uredu dok je Tim vrtio debelo kriptiran softver za koji sam dao pola svoga bogatstva. Ja sam grizao nokte, psovao, udarao po zidu. Kao da bi takve budalatine mogle pomoi? Nisu pomogle. Konano, Tim je podigao pogled. Onda? Grlo mi je jedva ispustilo zvukove.

46

ancy

r e s s

I zvor

s t a

Nedostaje dva i pol milijuna. Prodrli su u tri rauna - Cypress, Mu-Nova, i Grupa Aurora. Zurich? upitao sam. Jesu li upali u Zurich? Ne. Hvala ti, Gospodaru svijeta. A hvala i vicarcima. Zurich je uvao vei dio mojih kredita. Tip je dobar, rekao je Tim, a profesionalno divljenje u njegovom glasu samo me jo jae razljutilo. Nai ga, rekao sam. Ne bavim se takvim Ja u ga nai, ree Moshe. Ali kotat e. Puno. Nije me briga. Nai ga. Dva tjedna kasnije, rekao je: Imam ga. Nee vjerovati - to je neki prokleti Cigo. Koristi se imenom Stevan Adams.

Nije ba jako teko oteti Roma. Oni se oslanjaju na skrivanje, kretanje, tajnovitost, odanost ciganske nacije, a ne toliko na iste miie. Kako su stvari ile, sa suama i poplavama i ratom i gladi i biokugama, populacija Sjedinjenih Amerikih Drava je polovica od onoga to je bila prije sto godina. Romska populacija se udvostruila. Oni se brinu za soje, ali na svoj nain. etiri Roma u otrcanom kamionu, pa makar i naoruanom i oklopljenom kamionu, nisu mogli izai na kraj s onim to sam poslao na njih. Moe i ja odletjeli smo u naputenu kuu negdje u planinama Pennsylvanije. Ta je kua bila stara i udna.

47

Kako su ljudi mogli ovdje ivjeti prije ezdeset godina? Kilometrima daleko od svega, naslonjeni na padinu brda, bez vjetra ili sunane ili geotermalne energije, okrenuti prema sjeveru, s ogromnim prostranstvima pravog stakla, sad rasprsnutog. Vikendica, rekao je Moshe. Ba ti je to neki vikend - jedino to je to mjesto imalo bio je pogled, koji ja nisam vidio jer smo koristili samo podrum. Gdje je? Unutra. Sam, Moshe? Kao to si rekao. Ostali su u onoj tamo sobi, to je praonica, drogirani su. On je samo vezan. Jesi li siguran da ima pravoga? Cigani mijenjaju identitete, zna. Vie imena za jednu osobu nego u ruskom romanu. Malo sam istraivao letei ovamo. Moshe je djelovao uvrijeeno. Imam pravoga. Otvorio sam vrata neega to je moda nekad bilo vinski podrum. Vlaga, plijesan, pauci. Moshini ljudi
s t a r o s t i

postavili su jednu reflektorsku svjetiljku. Stevan Adams sjedio je vezan za stolac, krupan ovjek odjeven u grubu radnu odjeu, kratke tamne kose i bogatog brka. Oi su mu blistale inteligencijom, prezirom. Ali kontroliranim prezirom; nije ovo bio nikakav jeftini kibemasilnik. Bio je to ovjek kojeg bi morao ubiti prije nego ga slomi. Ja nisam ubijao, ak ni kad me to kotalo novca. Bilo je puno toga to se moglo uzeti svijetu da ne okrvavi ruke. Rekao sam: Ja sam Max Feder. On je rekao: Gdje su mi sin i neaci?

4S

ancy

r e s s

zvor

Sigurni su. Ja nikoga ne ubijam. Gdje su. U susjednoj sobi. Drogirani, ali nitko im nije naudio. Pokaite mi. Rekao sam Mosheu: Uhvati drugu stranu toga stolca i pomozi mi da ga povuem. Moshe je djelovao zapanjeno - mi nismo tako radili stvari. Ali ja sam ih sad htio tako raditi. Ono to mnogi ljudi nikad ne shvate - nije dovoljno samo zaraivati novac. Nije dovoljno ak ni dobiti novac, kao to g a je Daria (koju sam u tim godinama jo uvijek proklinjao) dala meni. Morate biti u stanju i zadrati novac, a za to morate biti dobri u procjenjivanju ljudi. Ne - morate biti izvrsni u procjenjivanju ljudi. Ne samo pozorno ih promatrajui, itajui govor tijela, gledajui kad trepu, bla, bla, bla. To je neka vrsta njuha, kakljanje visoko u nosu koje nikad ne ignoriram. Nikad. Um vidi ono to eli vidjeti, ali tijelo - tijelo zna. Taj njuh je moj talent, zapravo moj jedini dar. Ja nisam raunovoa, ni strunjak za softver (kao to mi Geoffrey neumorno ponavlja), nisam ak ni osobito dobar lopov kad sam sam. Uvijek sam trebao Moshea i Robine Hoodove koje sam koristio, te neprimijetne mlade ljude tako spretne u krai od bogatih i tako nespretne, bez mene, u izbjegavanju nasilne smrti. Ja ne treban nasilje. Ja imam njuh. Moshe i ja pograbili smo stolac i izvukli ga iz podruma za voe u prljavu praonicu. Stenjali smo i teturali; Stevan je bio teak, a mi nismo ba bili dizai utega. Tri mladia, jedan jedva

neto stariji od Geoffreyja, leala su vezana na natrulom podu, s aneoskim osmjesima na svojim uSnulim licima. to god im je Moshe dao, izgledalo je dobro. Vidite, g. Adams? Diu, bit e dobro. Probudite ih tako da vidim. Moshe ree: to vi mislite, da I opet sam ga prekinuo. Probudi ih, Moshe. Namrtio se i pozvao: Dena! Njegova ki, naa lijenica, ula je izvana, nosei svoje oruje. Lice joj je bilo maskirano; ja ne riskiram nikoga osim Moshea i sebe. Stavila je flastere na deke i probudili su se, lako i psujui. Stevan je s njima razgovarao na romskom i, premda nisam govorio taj jezik, vidio sam trenutak kad im je rekao kako nema smisla pokuavati s bilo kakvim fizikim napadom. Najmlai je pljunuo na mene, teatralna budalatina koju sam odmah oprostio. Bili su to dobri deki. A bi li Geoffrey uinio tako neto za mene? Sumnjao sam. Odvukli smo Stevana natrag u drugu prostoriju i
s t a r o s t i

zakljuali svezane deke, s Denom na strai. ak i ako se oslobode - to su, kako se na kraju pokazalo, i uinili - imala je plin za uspavljivanje i sve drugo to joj je trebalo. Rekao sam: Uzeli ste dva i pol milijuna kredita s rauna koji pripadaju meni. Stevan je rekao: Pa? Kako da prenesem stav u toj jednoj rijei? Ne samo prezir, ve i uitak, ponos, namjerno izazivanje. ak i ako ga ubijem, on nee pokleknuti. Mensch.

50

ancy

r e s s

I zvor

Pa, uzeli ste i moje autorizacijske kodove. I uvukli ste se u moje papirne dokumente i krivotvorili dodatno odobrenje. Kako ste to uinili, g. Adams? Opet, samo taj pogled. Neu nauditi ni vama ni vaim roacima. Nikad. Zapravo, elim vas unajmiti. Mojim poslovima bi dobro doao ovjek poput vas. Ja ne radim za gade. Dobro. Znam. Obino ne radite za gade. Radite samostalno, to je smiono, svaka vam ast. Ali zajedno, vi i ja zajedno, mogu vas uiniti bogatijim nego to ste kadri zamisliti. Ne treba mi jo bogatstva. Zapanjujue, kasnije sam otkrio da je to istina, i to ne samo zato to je Stevan sad imao mojih dva i pol milijuna kredita. Rome ba ne zanima vlasnitvo. Ne kad se radi o nekretninama: vie vole iznajmljivati, tako da se mogu lako i brzo kretati. Vozila, to da, ak i zrakoplovi i helikopteri, ali uvijek stari i otrcani, ne upadljivi. Zlato za ene, ali ne dragulji, a koliko jedna ena moe nositi zlata? Uglavnom ele ivjeti zajedno, u svojim sobama prekrivenim debelim sagovima, i imaju sve to im treba ogovarajui i borei se i volei jedni druge dok kradu od svih ostalih. Stevan je rekao: Nema ti nita to bih ja htio, gado. Mislim da imam. Moji posjedi su veliki, iri od bilo ega u to si ti prodro. Bar do sada. I ja poznajem ljude. Mogu ti ponuditi neto to nigdje drugdje ne moe dobiti. Sigurnost.

Moshe je tupo ponovio: Sigurnost? Nisam mu rekao za ovo. Da, rekao sam obraajui se Stevanu. Imam pristup vojnom hardveru. Bar nekom. Mogu nabaviti manje, pokretne verzije sigurnosnih ograda koje okruuju kupole. Mogao bih vae zajednice i vau djecu zatititi od svakoga koga elite, bez oruja. I vie: mogao bih viemanje osigurati da vai ljudi koje uhvate ne odu u zatvor, osim ako ne poine umorstvo ili tako neto. Po prvi put, Stevanov izraz se promijenio. Zatvor je najgora stvar koja se moe dogoditi Romu. To znai odvajanje od kumpanije, znai mijeanje s gadama, znai d a je nemogue izbjei marime. Romi e potroiti koliko god treba novca, poduzeti to god mogu da svoje ljude zadre izvan zatvora. I da zatite svoju djecu; nitko ne voli svoje klince kao Romi. A ve sam od prije znao da cigani ne ubijaju. U tom pogledu, osam stoljea zlobnih vijesti bilo je naprosto pogreno.
s t a r o s t i

A, naravno, rekao sam lukavo, novac - jako puno novca - moe pomoi s odvjetnicima i takvim stvarima ako vam neki pothvati ipak krene krivo. Ja ne radim za gade. Odustani, Max, rekao je Moshe zgaeno. A lija sam vjerovao svome nosu. ekao sam. Stevan je gledao u mene. Konano je rekao: Jesi li kad uo za vortake? * * *

52

a nc y

r e s s

I zvor

Jennifer Kenyon i SSU pustili su me da odletimo do Sequenea. Zapravo nisu imali drugog izbora. Moj odvjetnik je spreman podii veliku frku oko ljudskih prava ako treba. Trenutna predsjednica, koja nije prola D-tretman, ne eli veliku frku oko ljudskih prava u svojoj administraciji. Ve ima dovoljno ustavnih problema. Nekad sam poznavao neke ljude koji ih uzrokuju. Osiguranje shuttlea vam oduzima sve osim due, a i nju malo gricnu. Svaki centimetar mene skidaju i pregledavaju strojevi i botovi i ljudi. Ako sam prije i imao kakvih putnika - ui, trakavice, neljudske molekule - vie ih nemam nakon to je osiguranje prolo kroz mene. Ne mogu ponijeti svoj vlastiti komlink, ne mogu nositi svoju vlastitu odjeu, zamalo ne mogu koristiti ni vlastite kosti. Shuttleovi i orbitali su osjetljivi okoli, kau mi. Izgleda da nitko ne primjeuje kako sam i ja prilino osjetljiv okoli. Konano, odjevenom u kombinezon i tanke jednokratne cipele, doputaju mi da oteturam na shuttle i sruim se u naslonja. Onda poinje prava muka. Svemir je igra za mlade. Let je opak prema mome tijelu usprkos obnovi, usprkos opremi, usprkos svim flasterima polijepljenim na moju kou kao crveni, plavi, zeleni i uti konfeti. Osamdeset i est mi je godina, to hoete od mene. Malo tko eka tako dugo na D-tretman. Posluitelj me ne stavlja pod anesteziju jer onda ne bi znao je li neto vitalno puklo. ini mi se d a je popucalo sve ivo, ali zapravo stiem u jednom, itavom komadu. Svejedno, dugo mi treba prije nego to uspijevam sii sa shuttlea.

G. Feder, molim vas, ovuda. Mladi, snaan. Odbijam se osloniti na njegovu ruku. Ali sve gledam. Nikad jo nisam bio na nekom orbitalu i, molim te, Gospodaru svemira, vie nikad neu. Neki od orbitala su tu gore ve pedeset godina, ali zato bih ja iao gore? Novac i utjecaj putuju u kvantnim paketima a ne u shuttleovima. A gore nikad nije bilo neeg to bih ja htio. Sve do sad. Pristanite za shuttle je razoaravajue, samo jo jedno podzemno parkiralite. Moj vodi upuuje me kroz vrata u dugi hodnik pun vrata. Drugi ljudi prolaze ovudaonuda, ali vode ih slatki mali zlatasti roboti, ne pravi ljudi. Pa, nita drugo nisam ni oekivao. Moj straar vodi me u malu, golu, bijelu prostoriju, vrlo slinu onoj u svemirskoj luci Manhattan. Tim ljudima treba novi dizajner interijera. Ulazi neka ena. G. Feder, ja sam Leila Cleary. Kako ste putovali? Dobro. To je ki Petera Clearyja i jedne od
s t a r o s t i

njegovih ena prije Darije. Djeluje kao da joj je tridesetak godina, ali, naravno, zapravo je puno starija. Crvena kosa, plave oi, bar ovog asa, tko zna. Oi opakije nego to sam ikad vidio na eni. Kraj nje i Alcozerova pomonica i Jennifer Kenyon izgledaju kao pliane igrakice. Jako nas je razveselilo to sto odluili Sequene poastiti putovanjem. I iznenadilo, osobito kad smo otkrili da je Sequene podnio formular o prihvaanju potpune odgovornosti za vas. Otkrili? Kad to, gice Cleary?

54

a ncy

r e s s

I zvor

Nakon to ste poletjeli sa Zemlje, a prije nego to ste sletjeli ovamo. Kako se to dogodilo, g. Feder? Nemam pojma, gice Cleary. Ja sam starac, ne mogu pratiti sve te modeme formulare. Naalost, pamenje mi vie nije kakvo je nekad bilo. Uspijevam da mi glas zadrhti. Nije mi nasjela. Shvaam. Pa, sad kad ste ovdje, to moemo uiniti za vas? Hou D-tretman. Znam da nemam zakazano, ali odsjest u u hotelu dok me ne uspijete odbaciti. I, naravno, platit u premiju koju traite za hitan postupak. Sto god. Mi nemamo hitnih postupaka, g. Feder. Nae medicinske procedure su precizne i prilagoene svakom pojedincu. Jasno, jasno. Svi to znaju. Vi niste bilo tko, g. Feder. A Sequene je privatna klinika. Pridravamo pravo prihvatiti ili odbiti tretman. Shvaam. Ali zato biste mene odbili? Zbog mog dosjea? Tretirali ste i druge s... recimo to tako, kompliciranim podrijetlom. Ne navodim imena, premda bih mogao. Carmine Lucente. Ral Lopez-Reyes. Najgori od svih, Mihail Balakov. Ali D-tretman bi trebao biti privatna stvar. G. Feder, vama je osamdeset i est godina. Jeste li sigurni da znate to D-tretman moe, a to ne moe uiniti za vas? Ako mislite - Ne mislim, kaem otro. Gospodaru svemira, nitko ne zna to D-tretman moe a to ne moe uiniti bolje od mene. Nitko. Recimo ovako, gice Cleary. Ja u odsjesti u hotelu,

u najboljem apartmanu, a vai ljudi se mogu konzultirati, mogu provesti testove kakve god elite. ekat u koliko god elite. U meuvremenu, uzmite krvi koliko god elite, igrajte se d a je Sequene Transilvanija, ha, ha. ala je ne nasmijava. Od njenog pogleda bi i kaktus uvenuo. Koliko ona zna? Nikad, u pedeset i est godina, nisam otkrio to je Daria rekla Peteru Clearyju o meni. ak ni je li Peter ikad doznao da mi je Daria dala onih prvih pola milijuna kredita, davno, davno. Pretpostavio bih da ne, Leila to ne zna, ali ne mogu biti siguran. U redu, g. Feder. Tako emo uiniti. Vi ostanite u hotelu, a ja u se konzultirati sa svojim osobljem. U meuvremenu, ekran u vaem apartmanu obavijestit e vas o proceduri i svim potrebnim formularima o pristanku. Moete ih poslati i dolje, odvjetnicima i roacima. elim vam ugodan boravak na Sequeneu. Nema razloga da mi boravak na Sequeneu ne bude ugodan. Jednom kad se maknem - ili me maknu, moj mladi netraeni tjelesni uvar brino kraj mene - iz pristanita za shuttleove, sve zajedno izgleda kao hotel sa pet zvjezdica po najukusnijoj britanskoj modi. Nije pretjerano nov, nije pretjerano blistav, nema ni traga onom neo-azijskom sjaju. Udobnost i kvaliteta prije bljetavila, premda Reggie (tako se zove uvar) kae da imaju kazino, za uitak u kocki. Vjerojatno ima i sve ostalo: kurve, enske i muke, i rekreacijske droge, sve diskretno i isto. Ne pitam, usprkos odreenoj koliini profesionalne radoznalosti. Osamdeset i est m ije godina, i ovamo sam

doao samo po D-tretman, bezopasan starac koji po posljednji puta pokuava prevariti Smrt. Drim se toga lika. Apartman mi je prelijep, iako malen. Na orbitalu je prostor skup. Prljavobijela i blijedozelena - zelena navodno umiruje - na zidovima, antikni ormar za moju odjeu, koja je stigla odvojenim shuttleom. Najnoviji VR, sa svim mirisima i dodirima. Krevet samo to kavu ne kuha. Jedan zid mi se obraa, vrlo uljudno dajui upute za osvjetljivanje prozora. Pratim upute, i zinem. Svemir. Apartman je na vanjskoj strani orbitala, i samo me do nevidljivosti prozirna oplata odvaja od crnila istokanog zvijezdama. Smjesta zamraujem prozor. Tko eli gledati sav taj prostor, svu tu hladnou? Meni to ne donosi osjeaj zaudnosti, samo jezu. Tri, moda etiri atoma po etvornoj litri - kome to treba? Mi smo predvieni za toplinu i zrak i natrpane molekule ivog mesa. Daria je ovdje gore. Negdje, skrivena, usamljena. Ovdje je. A ja ne odlazim dok je ne naem.

Prije nego to smo Stevan i ja postali vortaka, zahtijevao je da upoznam Rosie. Nije to morao uiniti. Romski mukarci ne trebaju suradnju svojih ena da bi vodili svoje poslove; nisu episkopalci. Ali Rosie i Stevan radili su stvari na svoj nain. Oslanjao se na nju. A ona je u to doba zbilja bila neto. U kasnim tridesetim, kovrave crne kose, s prodornim tamnim oima i velikim zlatnim naunicama, bujnih grudi pod tankom bijelom bluzom.

Paganska kraljica. Jo od Darije nisam vidio enu kojoj bih se toliko divio. Ona me zamrzila na prvi pogled. Gado, rekla je umjesto pozdrava. Usne su joj se jedva pomakle na toj rijei. Go Adams, zahvaljujem vam to ste me primili, rekao sam. Ispalo je pretjerano sarkastino. Jedva da me i primila; stajali smo pred zgradom koju je kumpania toga asa iznajmljivala, nekadanji plesni klub kilometrima daleko od Filadelfijske kupole. U ovaj kraj ne bih nikad ni kroio bez Stevana i petoricom od njegovih sedmorice brae oko sebe. Par blokova dalje, neto je eksplodiralo. Rosie se nije ni trznula. Blokirala je vrata zgrade, kao bataljun koji brani most. Rosie, rekao je Stevan, negdje izmeu iritiranosti i rezigniranosti. Ti e biti vortaka s mojim muem? Da, ree Stevan. Iritiranost je pobijedila. Ui, Max.
s t a r o s t i

Oprezno sam se provukao kraj Rosie, uao ravno u veliku glavnu prostoriju, i sjeo kamo mi je Stevan pokazao. Nije bilo nikog drugog, ali tada jo nisam znao kako je to vano. Sva vrata koja su vodila iz te tamne, debelo zastrte prostorije ostala su zatvorena. Zidni ekran bio je zamraen, premda je glazbena kocka tiho svirala, neto s puno basova. U jednom kutu, vrlo veliki holo nekog sveca stalno je podizao ruke prema nebu, zurei u mene nezadovoljnim oima. Stevan je rekao: Kave, Rosie.

5B

ancy

r e s s

I zvor

Odjurila je, vrativi se prebrzo - napetost je nestala kao rukom odneena im je nestala - s tri kave. Dvije u aama obrubljenim zlatom, jedna u najjeftinijoj jednokratnoj ai. Ja volim zaslaiva u kavi, ali nisam ga zatraio. Nitko ga nije ponudio. Stevan je Rosie objanjavao naelne planove koje smo nas dvojica raspravili. Nije ga sluala. Konano gaje prekinula da se obrati meni. Otme mi mua, sina, neake, i sad hoe da poslujemo s tobom? Da budemo vortaka? S gadom? Jesi ti lud? Na tom sam putu, rekao sam. Steven je rekao, skoro moleivo: On je idov, Rosie. Ba me briga! On je marime, i to to - Stevane! - to to uope - Naglo, prela je na romski, to naravno nisam razumio, ali vie nije bilo ni vano, jer sad j a vie nisam sluao. umro je rano jutros. Obiteljski glasnogovornik izjavio je samo Tihu glazbu zamijenile su vijesti; zapravo nije bila u pitanju glazbena kocka, ve jedan od onih staccato linkova koji ispucavaju informacije kao automatsko oruje da nije u pitanju nesrea. Ponavljamo, Peter Morton Cleary umro je rano jutros Max? i to nije nesrea! Dakle - propast D-tretmana? Svi e umrijeti? To Max! e se tek vidjeti! Poar u Manhattanskoj kupoliA onda je Rosie sipala vodu po mojoj glavi, a ja sam pijuckao i dahtao. Puno vode, puno vie vode nego to je trebalo.

Stevan je rekao, s pomalo gaenja. Onesvijestio si se. U emu je stvar? Zar si bolestan? To je zbog vijesti, ree Rosie. O onom marime gadiju s tumorima. Jesi li ti proao D-tretman, gado? Ne! Prouavala me. Mogao sam biti neto razapeto u laboratoriju za vivisekciju. Onda si poznavao tog velikog budovana Clearyja? Ne. A onda sam rekao - iz oaja ili kao lukavstvo? Tko zna takve stvari - Ali jednom, jako davno, poznavao sam njegovu enu. Nakratko. Prije nego to je... dok smo jo oboje bili klinci. Stevana ovo nije zanimalo. Rosie jest. Dugo je zurila u mene. Sjetio sam se svih starih pria o ciganskim gatarama, proroicama, mranim moima. Nitko prije toga nije me tako gledao, a ni otada, i za to sam iskreno zahvalan. Neke stvari naprosto nisu pristojne. Stevan je rekao, glasa jo uvijek proaranog
s t a r o s t i

gaenjem. Max, ako ti nije dobro, moda bih - Ne, rekla je Rosie, a predsjednica SAD-a trebala bi imati takav autoritet u glasu. Sve je u redu. Sklopite vortaku. Sve je u redu. Izala je iz sobe, ovog puta mimo, i nisam je opet vidio dvadeset godina. To nam je oboma odgovaralo. Njoj nije trebao gado u dnevnoj sobi, a meni nije trebala gatara u dui. Svatko ima svoje granice. * * *

60

a nc y

r e s s

I zvor

Smrt Petera Clearyja pokrenula je paniku u cijelom svijetu. Proao je D-tretman, i sva su mu se tkiva trebala stalno obnavljati do dobi kad ga je proao, to jest pedeset i etiri godine. Nije trebao umrijeti bez da mu kua padne na glavu. Nikad jo cijeli svijet nije tjeskobnije oekivao rezultate neke autopsije. Mrtvi Isus nije dobio takvu panju. Novinari su posukljali iz konica. Peter Cleary nije bio prvi tko je proao D-tretman, jer je negdje moralo biti anonimnih beta-testera. Dobrovoljci, rekli su iz LifeLonga, i to je doista bila istina. Nitko od njih vie nije bio anoniman. Zatvorenici pod smrtnom kaznom, srcedrapateljna djeca to su umirala od bolesti za koje nema lijeka, nekolicina vrlo starih i vrlo bogatih ljudi. Trideset i dvoje ljudi je prije Petera Clearyija dobilo dijelove Darijinih tumora, i sve trideset i dvoje sad je bilo mrtvo. Svatko od njih umro je tono dvadeset godina nakon prolaska D-tretmana. Daria Cleary jo je bila iva. Zar zaista? To je tvrdio korporativni predstavnik, ali nitko je ve godinama nije vidio. Ona i Cleary ivjeli su u Londonskoj kupoli. On je odlazio na sastanke, na zabave, na dvor. Ona nije. Govorkanja su se irila ve godinama: Daria je zatvorenica, Dariju je stalno uzimanje tumora pretvorilo u invalida, Daria je umrla i zamijenio ju je klon (nema veze to nitko nikad nije uspio klonirati ljudska bia). Svako toliko, neki robokam bi okinuo neku njenu sliku - ako je to doista ona - u vrtu. Jo je izgledala kao da joj je osamnaest godina. Ali sad su ak i te ilegalne slike stale.

Dva sam tjedna ostao kod kue i gledao holoe s vijestima. Moshe se brinuo za posao. Moj novi partner Stevan nije mi se javljao; moda je Rosie imala neke veze s time. Jo ljudi koji su proli D-tretman je umrlo: jedan japanski pjeva, grka znanstvenica koja je radila na novim orbitalima, kineski industrijalac, ameriki glumac. Kralj James od Engleske, trajno trideset i devet godina star, dao je izjavu koja nita nije govorila, vrlo otmjeno. Lijenici su govorili, spekulirali o odloeno terminirajuim genima i stranim domainima i masivnom pokretanju apoptoze stanica, i tko zna emu sve jo. ena snimljena u muzeju govorila je o nekome po imenu Dorian Gray. ekao sam, znajui to se mora dogoditi. Gomila je djelovala kao d a je spontano nastala, ali nitko pametan ne bi to vjerovao. Clearyjeve dionice, ne samo LifeLong nego i sve druge, stropotale su se gotovo u nitavilo. Divlje trgovanje koje je uslijedilo bacilo je tri manje zemlje u bankrot, i jo nekoliko u recesiju. Sudske
r o s t

tube su nicale kao gljive poslije kie. Napadi na prostorije LifeLonga i Clearyja nikad nisu ni prestali, tijekom punih dvadeset godina, ali nikad nije bilo ovako. To je moglo organizirati vie razliitih grupa. U svakom sluaju, profesionalni teroristi koji su bili povezani s time nisu bili graani Kupole - ili bar ne svi. Policija Londonske kupole umrla bi do zadnjeg ovjeka zaustavljajui teroriste, ali pucati na nekoliko tisua svojih vlastitih graana, uglavnom mlade idealiste - na to se nisu mogli natjerati. A moda su i murjaci bili

62

a nc y

Kr

e b s

I zvor

b t a

protiv D-tretmana. Tu se upetljalo i puno klasnog sukoba, a tko se moe snai u britanskom klasnom sustavu? Kakav god bio razlog, gomila se probila. Clearyjeva zatitna ograda je pala - netko je negdje tono znao to radi - i cijeli kompleks je planuo. Novinarski robokamovi zumirali su krupne planove cijele gadarije. Kad god bi pokazali neko mrtvo tijelo, eludac bi mi se pretvorio u mulj. Ali ni jedno nije bilo njeno. Tata, rekao je Geoffrey kraj mene. Nisam ga ak ni uo kad je uao u moju sobu. Ne sada, Geoff. Nita nije rekao tako dugo da sam ga na kraju morao pogledati. esnaest godina, vii nego to sam ja ikad sanjao postati, zgodan deko ali s nekom vrstom stiskanja oko sebe. Stidljiv, ak i pasivan. Odakle dolaze takve stvari? Miriam nije ba bila stidljiva ljubiica, a ja... dobro. Tata, jesi li ti proao D-tretman? Hoe li vidjeti? Vidio sam koliko g a je to kotalo. ak i ja, najgori otac na svijetu, toliko sam vidio. Zato sam skrenuo pogled s vijesti i rekao: Ne. Nisam proao D-tretman. Dajem ti rije. Izraz mu se nije promijenio, ali osjeao sam promjenu u njemu. Njuio sam je, s onim drhtajem visoko u nosu koji nikad ne ignoriram. Nanjuio sam to s uasom ali ne, shvatio sam, s nekim velikim iznenaenjem. ak ni s dovoljno uasa. Geoff se razoarao. Ne brini, sine, rekao sam suho, brzo e ti sve ovo preuzeti. Samo ne ovog tjedna. Nisam -

Bar budi poten, mali. Bar toliko. I Gospodar svemira mi oprostio zbog toga tona. Kao bi. Geoff je to osjetio. Ojaao je - moda je ipak u njemu bilo vie nego to sam mislio. Dobro, bit u poten. Jesi li ti ono to govore u koli? Jesi li kriminalac? Jesam. Jesi li ti men ? to? Nije vano. Samo progutaj. Ja sam kriminalac, a ti si sin kriminalca koji jede i ivi zahvaljujui onome to ja radim. I to e sad poduzeti s tim u vezi? Pogledao me. Ne mimo - nije bio jedan od Stevanovih sinova, nikad nee biti takav - ali bar nije skrenuo pogled. Glas mu je zadrhtao, ali je govorio. Poduzet u to da u zatvoriti sve tvoje poslove. Ili u ih napraviti potenima. im budu moji. Izaao je iz sobe. Nikad u ivotu nisam bio ponosniji na njega. Budala, ali, na svoj vlastiti, zaluen nain, svoj ovjek. To se mora potovati. Vratio sam se traenju vijesti o Dariji. Nakratko se pojavila sutradan. Svijet je smjesta poeo sumnjati da je to ona: holo, prethodno snimljeno, bla, bla, bla. Ali ja sam znao. Rekla je samo da je iva i da se skriva. Da su joj znanstvenici sad rekli da samo ona moe biti domain tumorima D-tretmana bez opasnosti. Da joj je duboko ao zbog nenamjernih smrti. Da e obitelj Cleary kompenzrati sve rtve D-tretmana. Ukoen kratki govor koji su napisali odvjetnici. Samo su suze, neprolivene ali prisutne, bile njene.

Zurio sam u njeno prelijepo mlado lice, sluao ukanje u njenom dubokom glasu, i nisam znao to osjeam. Osjeao sam sve. Bijes, enju, prezir, bijedu, osvetoljubivost, zatitnitvo. Nitko ne moe dugo izdrati takve osjeaje. Javio sam se Mosheu a zatim Stevanu, i vratio se na posao.

Prvu veer na Sequeneu provodim u krevetu. Nita me ne boli, imam flaster protiv bolova na vratu, ali slabiji sam nego to sam oekivao. To nije krivica Sequenea. Gravitacija je ovdje, veselo mi govori zidni ekran, 95 posto Zemljine, samo toliko nia da vam korak bude laki! Zrak je zdraviji nego to je ve odavno mogue pronai bilo gdje na Zemlji. Voda je ista, hrana udesna, osoblje, robotsko i ljudsko meu najboljem na svijetu. Pa uivajte u boravku! to god trebate moe se prizvati naprosto izdajui glasovnu uputu zidnom ekranu! Trebam Dariju, ne govorim na glas. Priaj mi o Sequeneu. Povijest, rasported i tako to. Ve sam napamet nauio graevne planove. Sad mi trebaju nove mape. Naravno! govori ekran, bljesnuvi kao djevojka koja upija pozornost mladia. Ime Sequene potjee iz fascinantne europske i amerike legende. Godine 1513. - prije skoro esto godina, zamislite to! - jedan panjolski istraiva, stanoviti Ponce de Leon, doputovao je do mjesta koje je danas dio Sjedinjenih Drava. Do Floride. Pogledi na plae bijelog pijeska, ni nalik natopljenim, prezaraslim, biozaraenim movarama koje su sad Florida.

Naravno, u to doba je Florida bila nastanjiva, kao i razni otoci u Karipskom moru. Nastanjivalo ih je pleme po imenu Arawak. Slike Indijanaca plemenitog izraza. Ti su ljudi rekli panjolcima da je jedan od njihovih najveih pogleavica, Sequene, uo za Izvor mladosti u zemlji na sjeveru po imenu Biminy. Sequene je poveo skupinu ratnika, otplovio za Biminy, i pronaao Izvor mladosti. Navodno su on i njegovi suplemenici sretno tamo ivjeli zauvijek. Naravno, nitko zapravo ne moe ivjeti zauvijek
9 5

Daria? ali ovdje na Sequeneu jamimo vam -d a , jamimo vam! - jo dvadeset godina u kojima neete postati ni dana stariji nego to ste sad! Doista udesan izvor. Dok prolazite kroz ovaj znanstveno provjeren postupak - Slike ljudi u sretnom deliriju, pijanih od znanosti,
s t a r o s t i

mi na Sequeneu elimo da vam bude to udobnije, to zabavnije, i to ljepe. Zbog toga, Sequen ima luksuzan smjetaj, restorane s pet zvjezdica - Govorim: Mapa? Naravno! Sljedeih pola sata prouavam mape Sequenea. Ne mogu zahtijevati previe, mora djelovati kao samo jo jedan kretan spreman okladiti se da je dvadeset godina ivota bez starenja bolje nego ono to bih inae mogao dobiti. Jasno je da hotel, bolnica, kazino i teren za minigolf kao

66

ancy

r e s s

I zvor

i ostale gluposti ne zauzimaju vie od jedne treine korisnog prostora na orbitalu. ak i dodavi skladita i odravanje, jo se uvijek ovdje dogaa prokleto puno toga to nije slubeno objanjeno. Ukljuujui tu, negdje, i Dariju. Ali nee je biti lako pronai. Veeram u svojoj sobi, spavam uz pomo jo jednog flastera, i budim se isto onako obeshrabren kao i sino. Ne mogu komunicirati sa Stevanom, ne bez opreme koju nisam smio ponijeti gore. Ne mogu uiniti nita zbog eka bi me izbacili. Imam samo svoj novac - to nikad nije zanemarivo, priznajem - i svoju pamet. Jutros se ni jedno ni drugo ne ini zadovoljnim. Zapravo imam samo glupi staraki san. Na kraju se ovuem do blagovaonice na doruak. K meni juri konobar - ovjek. Jedva ga i pogledam. S druge strane prostorije je Joseph Alcozer. A, sjedei za zasebnim stolom, pijui sok od narane ili neto to bi trebalo biti sok od narane, je Rosie Adams.

Godinu i pol nakon to je Peter Cleary umro, D-tretmani su se nastavili. I bilo je puno zainteresiranih. Ima li to smisla? Zamrzni se u jednoj dobi na dvadeset godina, a onda zap! Mrtav si. U redu, moda je to imalo smisla za starce koji nisu htjeli vie propadati, za umirue koji nisu bili u pretjeranim bolovima. Premda nisi mogao biti u jako loem stanju, ili ne bi imao dovoljno snage da podnese operaciju koja bi te spasila. Ali i mlai ljudi su prolazili D-tretmane. Mukarci

i ene koji su htjeli ostati lijepi i nije im smetalo to to plaaju svojim ivotima. ak i neki vrlo mladi sportai koji, valjda, nisu mogli zamisliti ivot bez natjeravanja lopte. Plesai. Holozvijezde. Ludnica. LifeLong, Inc. financijski se reorganizirao, promijenio ime u Sequene, i iselio se iz Londona na jedan grki otoi. Kralj Engleske umro je od svog Dtretmana, jedna slavna glumica umrla je od svog, umro je sultan Bahreina. Nije bilo nikakve razlike. Ljudi su i dalje dolazili u Sequene. Drugi ljudi su i dalje napadali Sequene. Do toga doba, zatitne ograde su zamijenile ili ojaale kupole; nije trebalo biti napada na otok. Ali to je matematiki zakon svmira: koliko god se brzo umnoavaju novi naini obrane, oruja protiv njih umnoavat e se bre. Nita nikad nije dovoljno sigurno. I tako je grki otoi raznesen orujem koje je kopalo ispod mora i ukopalo se u podzemne stijene. I opet je Daria preivjela. Devet mjeseci kasnije, Sequene se opet otvorio najednom drugom otoku. Muterije su stigle. Bila je to ista godina kad smo se Geoffrey i ja konano pomirili. Recimo. Tri smo godine odvojeno ivjeli u istoj kui. Priznajem - bio sam grozan otac. Kakav to ovjek ignorira svoga esnaestogodinjeg sina? Svoga sedamnaesto, osamnaesto-, devetnaestogodinjeg sina? Ali to je uglavnom bio Geoffov izbor. Nije htio razgovarati sa mnom, nije mi odgovarao, i to sam ja mogao uiniti?

Pucati u njega? Iao je u kolu, objedovao u svojoj sobi, puno uio. kola mi je slala njegove rezultate, sve dobre. Moj ured, legitimna Grupa Feder, plaao mu je raune. Za klinca s hrpom kredita za sobom, nije puno troio. Kad je zavrio srednju kolu i krenuo na faks, ja sam potpisao papire. To je bilo sve. Nikakve rasprave. Da, pokuao sam jednom ili dvaput, ali ne ba usrdno. Bio sam zaposlen. Posao m ije postao vei, kompliciraniji, riskantniji. Iz jedne stvari uslijedila je druga, pa onda trea. Stevan Adams i ja bili smo dobar tim. Ali ja sam preuzimao sav rizik, jer bi Romi radije izgubili posao nego zavrili u zatvoru. Moda sam previe riskirao - bar je Moshe tako govorio. Njemu se Stevan nikad nije sviao. Prljavi Cigo pazi da njemu ruke ostanu iste, govorio je. Moj Moshe nije ba bio jako spretan s jezikom. Ali profiti su rasli, a na to se nije alio. Raslo je i nadgledanje federalaca. Onda, jedne listopadske veeri kad je zrak mirisao na jabuke, rijetke veeri kad sam ranije doao kui i gledao neki glupi holo o Luna Cityju, Geoffrey je uao u sobu. Max? Sad me zvao Max? Nisam se pobunio - bar j e govorio. Geoff! Ui, sjedni, hoe pivo? Ne. Ja ne pijem. Hou ti neto rei, jer ima pravo znati. Pa reci mi. Srce mi je odjednom zadrhtalo. to je uinio? Stajao je preda mnom, naginjui se pomalo naprijed, kao borac, to nije bio. Mrav, ne visok, svjetlosmee kose koja mu je padala preko oiju. Miriaminih oiju, vidio sam s naglim bolom koji nisam oekivao. Geoff se nije oblaio u

one udne stvari koje klinci vole. Stojei tamo, izgledao je kao maloljetni glumac koji pokuava igrati raunovou iz Nove Engleske. Hou ti rei da se enim. eni se? Bilo mu je devetnaest godina, tek je poeo drugu godinu faksa! To e biti skupo, neka kurvica koju e trebati potplatiti, kako li je uope upoznao... enim tjedna. Ostao sam bez rijei. Gwendolyn - raunovotkinja koju sam uposlio na Mosheov nagovor, ona briljantna i udna ena koja je prva primijetila Stevanov upad u Grupu Feder. Njena kultska odjea i kapa su nestali, ali svejedno je bila miasta, mrava, nikakva, od onih ljudi koje zaboravi dok su jo u sobi. Kako je Ne traim tvoj blagoslov ni ita takvo, rekao je Geoff. Ali ako hoe doi na obred, dobrodoao si. Kad... gdje...
s t a r o s t i

se

Gwendolyn

Jameson.

Sljedeeg

utorak

naveer

sedam

sati,

kui

Gwendolynine majke, u Mislilm, gdje s ije upoznao? Kada? Stvarno je porumenio. U tvom uredu, naravno. Otiao sam gore s papirima za plaanje studija. Bila je tamo, jednom sam je pogledao i znao sam. Znao je. Jedan pogled. Odjednom, vratio sam se u tavernu na Cipru, i ja opet dvadesetogodinjak, i bacam jedan pogled na Dariju koja stoji kraj bara i za mene je

70

ancy

r e b s

I zvor

to - to. Ali Gwendolyn ? I to je trajalo cijelu godinu, vie od godinu dana. Vjenanje sljedei tjedan. Nekako sam rekao: Ni za to to ne bih propustio, Geoff. Bila je to jedina potena stvar koju sam ikad uinio za svoga sina. To je sjajno, rekao je, odjednom djelujui puno mlae. Mislili smo da bi Iz prednjeg dijela kue zaula se silna buka. Sigurnosni alarmi, robosluga, vrata koja se naglo otvaraju, vikanje. Federalci su provalili izvuenog oruja i s nalozima na runjacima. Jo dok sam dizao ruke na glavu, jo dok se kuni sustav automatski povezivao s mojim odvjetnikom, znao sam da neu stii na Geoffovo vjenanje. I nisam. Jamevina odbijena: rizik bijega. Nagodba mi je priskrbila est-do-deset godina, to je zavrilo kao pet godina nakon odbitka zbog dobrog ponaanja. Nije bilo prestrano. Moji odvjetnici su odradili svoj odvjetniki posao, i dobio sam novi zatvor, Meunarodni pravni centar Themis, lebdei otok usred jezera Ontario. Ameriki i kanadski zatvorenici i nikakve anse za bijeg bez pomoi, ako niste u stanju plivati etrdeset i dva kilometra. Ali otoci nisu nuno neosvojivi. Dok sam bio u zatvoru, Sequene je opet napadnut. Njihov grki otoi bio je okruen poljima sila odozgo, odozdo i sa strane, ali do zraka mora doi. Teroristi - Sinovi boanske pravde, ovog puta - poslali su biomodificirane patogene na zapadnom vjetru. Dvadeset i estero ljudi je poginulo. Daria nije bila meu njima.

71

Sequene se preselio gore, na jedan od novih orbitala. Nema vjetra. Dvije godine kasnije, vratili su se poslu. Tijekom moje tree godine u zatvoru, Gwendolyn je umrla. Bila je jedna od rtava, od mnogih rtava, mezopotamskog biovirusa. Nisam mogao utjeiti Geoffa, a tko kae da bih i pokuao, ili da bi on prihvatio utjehu? Moj sin je stranac. Ali neto od mene je moralo biti u njemu, jer se nije opet oenio dvadeset i pet godina. Gwendolyn, ta mrava udna treberica, urezala se u njegovo Federsko srce. Kad me vlada dohvatila, dohvatili su i Moshea. Moshe se borio i vritao i urlao, ali to mu je to koristilo? I on je dobio est-do-deset. Ja ne zamjeram. Ja radim svoj posao, a federalci rade svoj, mulci jedni. Stevanu nisu ni prili. Nisu doli ak ni do njegovog imena - bilo kojeg njegovog imena. Da jesu, Stevan bi ionako ve nestao: drugi identitet, drugo lice. Koliko sam
s t a r o s t i

mogao zamisliti, i drugi DNK. Jo vjerojatnije, uope nisu ni imali Stevanov DNK. Romi raaju kod kue, ne vade rodovnice ni smrtovnice, ne navode djecu na svojim lanim poreznim prijavama, ne alju ih u kolu. Romi ne uzimaju pomo za nezaposlene, ne pojavljuju se ni na kakvim spisima koje ikako mogu izbjei, kreu se esto i to nou. Koliko je to mogue u ovom stoljeu, zapravo ne postoje. A romske ene jo su nevidljivije od mukaraca. Stoje vjerojatno bio dio razloga zato je, etrdeset godina kasnije, Rosie Adams mogla sjediti u blagovaonici

72

a nc y

r e s s

I zvor

F
orbitala Sequene, pretvarajui se da me ne poznaje, dok ja teturam do stola i pitam se koga vraga ona radi ovdje.

130

Alcozer se ee do mene, bez muke ili urbe, kamo bih mogao otii? Nepozvan, sijeda za moj stol. Dobro jutro, Max. alom, agente Alcozer. Za federalce uvijek igram posebno slikovitu predstavu. Iznenadili smo se to te vidimo ovdje. Kraljevsko mi. Svatko u jebenoj saveznoj vladi misli da je car. Ja kaem: Zato? Kao starac ne bih trebao eljeti poivjeti malo due? Imali smo dojam da ti se ini kako i nisi ba neto iv. Koliko su me podrobno promatrali u domu Srebrna zvijezda? Tamo sam proveo deset godina, gledajui holoe, kartajui, praktiki na korak od slinavca u kolicima. Vlada ima novca za toliko nadgledanje? Popijte malo soka, govorim ja, gurajui svoju netaknutu au prema njemu. teta to nije zainjen cijanidom. Alcozer je posljednja stvar koja mi treba. Preko njegovog ramena bacam pogled prema Rosie, koja se mrti na stolnjak, grebui ga noktima obih ruku. Ne izgleda dobro. U kumpaniji, prije niti tjedan dana, izgledala je staro ali jo uvijek vitalno, usprkos sijedoj kosi i borama. Tada su joj obrazi bili rumeni, usne crvene od rua, oi sjajne pod arenom maramom. Sad sjedi pogrbljeno,

grebuckajui - to li joj to pak znai? - blijeda i bezoblina kao jako veliki crv. Nema marame, nema nakita. Njena sijeda kosa je odrezana i nakovrana u neki uasan oblik stare dame, i odjevena je u iroke hlae i tuniku mutno smee boje. Ne razumijem se u ensku modu, ali ova odjea mi izgleda skupo i dosadno. Alcozer se saginje vrlo blizu meni i govori: Max, bit u iskren s tobom. Moe misliti. Znamo da si deset godina poten, i znamo da ti je sin ozakonio Grupu Feder. Nemamo razloga njega dirati, tako da za to ne mora brinuti. Ali netko jo uvijek vodi bar nekoliko tvojih starih operacija, a ne znamo tko. Ne Moshe. On je umro tjedan dana nakon to je izaao iz zatvora. Srani udar. Osim toga, ima i starih istraga o tebi koje bismo mogli ponovno otvoriti. Ja to ne elim uiniti, naravno, ali mogao bih. Ja znam i ti zna da su tragovi prilino hladni,
s t a r o s t i

a veina ih je i blizu zastare. Ali moglo bi biti... posljedica. Ovdje gore, mislim. Zavaljuje se dalje od mene i djeluje sveano. Ja uljudno govorim: ao mi je, ali ne shvaam. On govori: Durbin-Nacarro, i nakon toga mi vie ne mora crtati. Zakon Durbin-Nacarro otro ograniava kirurke zahvate koji nisu neophodni za osuene zloince. To bi trebalo sprijeiti kriminalce i teroriste u izmjeni izgleda, otisaka prstiju, arenica, glasova i bilo ega drugoga to

74

a nc y

r e s h

zvor

smeta pri identifikaciji. Zar su misli da bi netko tko je, recimo, digao u zrak svemirsku luku u San Franciscu ili Dubaiju zatim otiao u registriranu bolnicu u nekoj zemlji-potpisnici i zatraio novo lice? Ah, zakonodavci. Sequene je, naravno, registriran u zemlji koja je potpisala Durbin-Nacarro , ali nitko nikad jo nije D-tretman primijenio na Durbin-Nacarro. Taj tretman ne mijenja nita to bi moglo onemoguiti identifikaciju. Zapravo, federalci ga vole, jer obnavlja njihove bioloke zapise za svakoga tko prolazi kroz Sequene. Puno kriminalaca je prolo D-tretman: Carmine Lucente, Raul Lopez-Reyes, Surya Hasimo. Ali Alcozer to zbilja eli, moe negdje pronai nekog saveznog suca koji e izdati usranu zabranu i sprijeiti moj D-tretman. Naravno, ja zapravo uope ne namjeravam proi Dtretman, ali on to ne zna. Palim paniku. Agentu.... ja sam star ovjek... a bez ovoga... Samo razmisli o tome, Max. Opet emo razgovarati. Sputa ruku na moju - koji jebeni putz - i naas je stisne. Ja izgledam patetino. Alcozer ivahno izlazi. Rosie jo uvijek grebe stolnjak. Sad poinje trgati kruh na komadie i bacati ih uokolo. Mlada ena u svijetloplavoj odori Sequenea juri do Rosienog stola i govori s jakim britanskim naglaskom: Je li sve u redu, go Kowalski? Rosi mutno die pogled i ne kae nita. Samo u vas odvesti do vae sobe, duo. Blago, slubenica je izvodi van. Ja joj hvatam pogled i djelujem znakovito uznemireno, i za pet minuta djevojka je kraj moga stola. Je li sve u redu, g. Feder?

Sad sam svadljiv i zahtjevan, jako bogat, nemiran starkelja. Ne, nije sve u redu, nisam sretan. Koliko vam za ovo plaam, ne oekujem da u za dorukom gledati ovakve stvari. Naravno da ne. Nee se ponoviti. U emu je problem s njom? Djevojka privatnosti. Ga Kowalski pati od malog mentalnog problema. Naravno, eli ga srediti prije nego to uznapreduje, pa je dola k nama. A sad, elite li pojesti jo neto? Ne, gotov sam. Moda u samo malo proetati prije prvog lijenikog pregleda. Ona se smijei kao da sam objavio kako u moda samo donijeti malo mira sjevernoj Kini. Kimam glavom i kreem na namjerno sporu etnju po Sequeneu. To mi ne prua nita, kao to sam trebao i oekivati. Ne mogu ui u
s t a r o s t i

oklijeva,

onda

zakljuuje

da

moja napojnica opravdati malo naruavanje Rosiene

podruja ogranienog pristupa jer kroz osiguranje shuttlea nisam mogao pronijeti ak ni obian ometa a, ak i kad bih mogao, time bih samo privukao panju na sebe, a to mi ne treba. Ovdje negdje mora biti i ometaa i oruja, a prouivi planove, mogu prilino dobro pretpostaviti i gdje. Mogu ak pretpostaviti i gdje bi Daria mogla biti. Ali ne mogu doi do njih, ni do nje, i shvaam da je jedini nain da vidim Dariju to da zamolim za sastanak. Sto se bojim uiniti. Kad ti se cijeli ivot svede na jednu sumanutu elju, ivi sa strahom: die ga, jede ga,

76

a nc y

r e s s

I zvor

lijee s njim, osjea kako klizi po tvojoj koi kao izgubljeni dodir ene. Bio sam prestravljen da e Daria odbiti. A onda mi ne bi ostalo vie nikakve elje. Kad se to dogodi, ve si mrtav. To popodne lijenici uzimaju krv, uzimaju tkivo, stavljaju me u strojeve, vade me iz njih. Svi su silno ljubazni. Razgovaram s nekim tko je vjerojatno psihijatar, iako mi kau da nije. Potpisujem puno papira. Sve se snima. Agent Alcozer eka me pred mojim apartmanom. Max. Smijem li ui? U mojoj dnevnoj sobi, on pompozno vadi malu zelenu kutijicu iz depa, pritie seriju gumbi, i postavlja kutiju na pod. Ometa. Sad smo zatvoreni u Faradayev kavez: nikakva elektromagnetska zraenja ne mogu ui ni izai. Nevidljivi plat privatnosti. Naravno - Alcozer ima ometae, ima oruje, ima sve to bih mogao trebati da doem do Darije. Agent Alcozer. Aneo Alcozer. On govori: Jesi li razmislio o mojoj ponudi? Ne sjeam se nikakve ponude. Ponuda po sebi ima brojeve, kao muhe na lovilici. Ne sjeam se muha, Joe. Jo nikad nisam upotrijebio njegovo ime. Previe je dobar da bi pokazao iznenaenje. Evo ti par muha, Max. Nabroji tri vane stvari o prevari u San Cristobelu 89. Ime hakera, broj rauna u vicarskoj, i organizacija s kojom si radio. Onda te putamo da ostane ovdje gore na Sequeneu bez ikakvog ometanja. Zvui dobro?
77

San Cristobel, San Cristobel mrmljam ja. Sjeam li s e ja San Cristobela? Mislim da se sjea. Moda se sjeam. Oi mu postaju otrije. Nemaju uope nikakve boje, neprimjetne. Duene od vlade. Ali pune nade. Ali treba mi jo neto, govorim ja. Jo neto? elim - Odjednom stajem. Visoko u mome nosu, neto kaklja. Ovog puta ak osjeam i izrazit miris, kao stara riba. Ovdje neto nije u redu, neto povezano s Alcozerom, ili s priom o San Cristobelu - Mosheov posao, ne Stevanov - ili s ovim razgovorom. to eli? pita Alcozer. elim jo malo vremena za razmiljanje. Nikad ne ignoriram taj miris. Nos zna. On se mekolji, razoaran. Ne ba previe, Max. Tvoj tretman je zakazan za sutra. Kako on to zna? Ja to ne znam. Alcozer ima pristup informacijama koje ja nemam. Vjerojatno zna gdje je Daria. Samo mu moram dati dosje San Cristobel, i tko e stradati? Moshe je mrtav, onaj tadanji Robin Hood je mrtav, otok na kojem se to sve dogodilo ak vie ni ne postoji, nestao je u dizanju razine mora. Novac se ve odavno preselio iz vicarske u Indoneziju, i odatle dalje. Nitko nee stradati. Ne. Ima jo neto u San Cristobelu. Trula riba.

Govorim: Daj da promislim par sati. Ovo je veliki korak. Putam glas da zadrhti. Ovo mjesto je velika promjena za mene. Zna da na Zemlji nikad nisam ivio u raskoi. A za klinca iz Brooklyna... Alcozer se smijei. To bi trebao biti drugarski osmijeh. Izgleda kao vampir koji je posjetio zubara. I za klinca iz Des Moinesa. U redu, Max, promisli. Vratit u se odmah poslije veere. Iskljuuje svoj ometa, sprema ga u dep, ustaje. Lijepo se proeci. Usput reeno, na Sequeneu nema podruja ogranienog pristupa u koje bi se ti mogao uvui. Misli da ja to ne znam? Pokuavam otkriti to zna. Alcozer djeluje zadovoljan sobom, kao daje rekao neto duhovito. Putam ga da tako misli. Uvijek je dobro pothranjivati zablude federalaca. Trula riba. Ali ija?

Odlazim na veeru. One sekunde kad sjednem za stol, Rosie utetura u blagovaonicu, bljesne kao lansiranje rakete, i vie: Christopher! Ogledavam se oko sebe. U prostoriji je jo samo dvoje ljudi, i oboje su ene. Rosie tetura do mene, dok joj suze cure niz obraze, i baca mi se u zagrljaj. Doao si! Ja - Iscrpljena ena u svijetloplavoj odori urno nam prilazi. Oh, g. Feder, tako m ije ao, ona - To je Christopher! vie Rosie. Gle, Anna, moj brat Christopher! Doao je skroz iz Kalifomije da me posjeti!

Rosie me dri kao da sam litica s koje e pasti. Ne moram se pretvarati da ne shvaam - doista ne shvaam. Domaica je pokuava odvojiti, ali ona se samo jae dri. Tako mi je ao, g. Feder, ona se malo zabuni, i - go Kowalski! Christopher! Christopher! Veerat u sa svojim bratom! Go Kowalski, zbilja, vi - Bi li pomoglo da veeram s njom? govorim ja. Domaica djeluje zbunjeno. Ali jo ljudi ulazi u blagovaonicu, vrlo bogatih ljudi, i jasno je da ona ne eli cirkus. Kom u njenom uhu neto govori, a ona mi se pokuava nasmijeiti. Oh, to bi bilo... ako vam ne smeta... Nimalo. Moja teta, u posljednjim danima... shvaam ja to. Mlada domaica je zahvalna, i bijesna i puna nelagode i jo bar pet-est stvari za koje me nije briga.
s t a r o s t i

Slobodnom rukom izvlaim stolac za Rosie, koja sijeda i mrmlja si u bradu. Robokonobar se pojavljuje, i sve je opet u redu. Rosie si tijekom cijele veere mrmlja u bradu, posve nerazumljivo mrmljanje. Domaica nesretno vreba u kutu. Poloaj njenog tijela govori da se cijeli dan pati s Rosie i gadi joj se ta dunost. Stevan je morao gi Kowalski stvoriti prokleto impresivnu kreditnu podlogu. Rosie ne govori ama ba nita meni, ali povremeno bljesne kao poremeeni svjetionik. Nita joj ne govorim, ali se

BD

ancy

r e s s

I zvor

brinem. Ne znam to se dogaa. Ili je zbilja pukla - u manje od tjedan dana? Je li to mogue? - ili je bolja glumica od pola holozvijezda na Linku. Ona jede sve, ali vrlo polako. Na pola deserta, neka vrsta okoladnog kolaa, blagovaonica je puna. Prva smjena, stari ljudi koji idu na spavanje u deset sati (ja to znam, ja sam jedan od njih) ve su otili, a druga smjena, mlai i modernije odjeveni, jedu i smiju se i naruuju skupo vino. Prepoznajem slavnu japansku pjevaicu, biveg amerikog senatora koji je jednom (premda to nije znao) bio na mojem platnom spisku, i arapskog plejboja. Sa gledita Sequenea, ovo nije dobro mjesto za neugodnu scenu. Rosie ustaje i vie: Daria Cleary! Meni srce staje. Ali naravno, Daria nije tu. Samo Rosie, koja mae rukama i vie: Moram zahvaliti Dariji Cleary! Za dar ivota! Moram joj zahvaliti! Ljudi zure. Nekima je smijeno, ali veini nije. Imaju uvrijeene izraze glatkih ljepotica prisiljenih gledati starost, senilnost, loe odjeveno i svinuto tijelo koje bi moglo ak i bazditi - sve one stvari koje su u Sequene doli izbjei. Domaica juri k nama. Go Kowalski! Daria! Moram joj zahvaliti! Djevojka povlai Rosie, koja hvata stolnjak. Tanjuri i vinske ae i skupo hidroponsko cvijee treska o pod. Ljudi mrmljaju i mrte se. Djevojka oajno govori: Da, naravno, BI

idemo do Darije! Kowalski.

Smejsta!

Doite sa mnom, go

I Christopher! Ja tiho, zavjereniki govorim djevojci: Moramo je maknuti odavde. Ona govori: Da, da, naravno, i Christopher, i prua mi napet, zahvalan, bijesan osmijeh. Rosie sretno ide za domaicom, drei me za ruku. Ja mislim: Ovo ne moe upaliti. Jednom kad se maknemo od blagovaonice, od uiju, od licemjerja... U hodniku pred blagovaonicom, Rosie staje, opet viui Daria! I ovdje se ljudi zaustavljaju i zure. Rosie, odjednom bez teturanja, kree pokraj njih, niz jedan pokrajnji hodnik, pa jo jedan. Sve bre, domaica mora trati da bi je sustigla. I ja. I tako Rosie prva udara o zatitno polje, pada na zemlju, i poinje plakati. Dobro, ti, govori djevojka, gubei i zadnji trag glumljene ljupkosti. Bilo bi dosta! Hvata Rosie za ruku i pokuava je potegnuti prema gore. Rosie je moda dvadeset i pet kila tea od nje. Servisni bot tandre prema nama. Rosie doziva: Daria! Daria! Molim te, ne zna to mi to znai! Ja sam star, ali jednom sam i ja bila mlada, izgubila sam jedinog ovjeka kojeg sam ikad voljela sjea se Cipra? Sjea li se - sjea se! Cipar! Daria! Bot prua lopaticu i bez napora podie Rosie kao daje ljunak. Djevojka opako govori: Sad m ije ve zbilja dosta -

I staje. Lice joj se mijenja. Kom u njenom uhu neto

govori. Onda slijedi skoro neujno pop! dok se zatitno polje gasi. Na suprotnom kraju hodnika, otvaraju se vrata, vrata kojih as prije tamo ak nije ni bilo. Zatitna prevlaka, mislim oamueno. Reuvenov robopas. Moja ruka sama od sebe privlai se praznom prstenjaku. Na vratima, praena tjelesnim uvarima, ljudskim i botskim, ba kao i prije pedeset i pet godina u bolnici ViaHealth, je Daria.

Jo uvijek izgleda kao da joj je osamnaest godina. Dok ja teturam prema naprijed, previe otupio da bih osjetio pokrete svojih nogu, vidim je u grkoj taverni, naslonjenu na bar; na kamenoj plai, kako plae u ranojutamjem svjetlu; u bolnikom krevetu, napola obrijane glave. Ona mene uope ne vidi, ne gleda, ne prepoznaje me. Gleda u Rosie. Koja se potpuno promijenila. Rosie silazi s lopatice i odguruje domaicu, tako snano da djevojka pada i udara u zid hodnika. Rosie grabi moju ruku i vue me naprijed. Na vratima, i botski i ljudski tjelesni uvari prijee nam prolaz. Rosie trpi pretragu koja bi inae donijela smrtnu presudu bilo kojem ovjeku koji bi tako dotakao jednu romsku enu, moda ak i njenom muu. Rosie je trpi kao paganska kraljica koja prezire nevane rimske vojnike. Ja je jedva primjeujem. Ne mogu prestati zuriti u Dariju. Jo joj je osamnaest, ali potpuno se promijenila.
B3

Divlja crna kosa pripitomljena je u modernu, urednu, runu frizuru. Glatka smea kosa bezbojna je pod minkom. Njene oi, jo uvijek svoje vlastite nijanse zelene, u dubinama nose poraz i usamljenost koje ne mogu ni zamisliti. Da. Mogu. Ona nita ne govori, samo staje u stranu i puta nas da proemo kad su straari gotovi. Onaj ljudski govori Go Cleary - ali ona ga utiava odmahom rukom. Sad stojimo u nekakvom predvorju. Moda je bijelo ili plavo ili zlatno, moda ima cvijea, moda cvijee stoji na nekom antiknom stoliu - nita zapravo ne primjeujem. Vidim samo Dariju, koja me ne vidi. Ona govori Rosie: to vi znate o Cipru? Jeste li bili tamo? Sigurno misli da je Rosie bila kurva na Cipru kad i D a rija - godine bi mogle odgovarati. Ali Darijino pitanje je odsutno, nezainteresirano, kao to biste moda ljubazno pitali za starost neke povijesne zgrade. Izgraena 1649.? Stvarno. Lijepo. Rosie ne odgovara. Umjesto toga staje iza mene. Rosie ne moe izgovoriti moje ime, jer, naravno, svi smo pod paskom. Mora ostati ga Kowalski tako da se moe vratiti kui i Stevanu. Rosie ne moe nita rei. Zato ja govorim. Govorim: Daria, ja sam Max. Konano me gleda, i zna tko sam. * * *

Romi imaju rije za duhove: mul. Mul mogu do godinu dana proganjati mjesta na kojima su nekad ivjeli. Jedu ostatke, idu na zahod, troe novac koji im se ostavi u lijesu. Mue ive u snovima i vizijama. Tanki, nestvarni, svejedno postoje. Nikad nisam doznao vjeruju li Stevan ili Rosie doista u mul. Ima stvari koje Rom nikad nee rei gadi. Daria je postala muli. U njenim oima nema stvarnog zanimanja dok me gleda. Ta ena, koja je jednom, u bolnikoj sobi, riskirala i moj i svoj ivot da mi prui bogatstvo i iskupljenje i jad, sad je proivjela kroz sve rizike, svako zanimanje. Desetljea kad ju je zatvarao Peter Cleary, kad su je mrzili ljudi koji je svako toliko ozbiljno pokuavaju ubiti, dok su je koristili kao bioloko skladite iz kojeg se reu komadi kako bi se podilazilo tuoj tatini, sve to iscrpio je svaki ivot iz nje. Ona nita ne eli, nita ne osjea, ni za to ne mari. Ukljuujui i mene. M ax, govori pristojno. Zdravo. Ono grleno ukanje vie joj nije u glasu. Iz nekog razloga, to je ono nad ime pucam. Zamisli ti to. Naglasak joj je jo tu, ak je i njen miris jo tu, ali nema tog ukanja u glasu, i nema Darije. Ovo je ljuska. U njenim oima, nita. Rosie me uzima za ruku. To je prvi put u etrdeset godina, osim dok je glumila ludu gu Kowalski, to me Rosie Adams ikad dotakla. U njenom stisku osjeam svu suut, ivot, kojih nema u Dariji. Nita me ne bi jo gore povrijediti. Vie ne mogu gledati Dariju. Kako gleda neto to nije tu? Okreem glavu i vidim agenta Alcozera kako skree za ugao hodnika pred stanom i juri prema nama.
S5

I tada, u tom trenutku i ni sekunde ranije, sjeam se to je smrdilo oko San Cristobela. Prevara je dobro prola. Ali nakon toga, Moshe je doao k meni. ele ga ponoviti, ovog puta s krticom. Imaju nekoga meu federalcima, u Sredinjem istranom uredu. Izgleda dobro. Daj mi detalje, rekao sam. A kad j e Moshe to uinio, odbio sam posao. Ali zato? Tjeskobno proputati profitabilne stvari. Zato , rekao sam, i nisam htio rei nita drugo. On se bunio, ali j a sam ustrajao. Novi posao ukljuivao j e jo jednu organizaciju, onu odakle j e dola i krtica. Cisti u srcu i planetu. Eko-luaci, koji se bave mnogim stvarima s obje strane zakona, ali znao sam da Moshe nije znao za to, niti bi ga to brinulo da j e znao. Cisti u srcu i planetu bili su povezani s onim drugim velikim napadom na LifeLong, na onom grkom otoku. Cisti u srcu i planetu, zajedno
s t a r o s t i

Moshe nije volio

sa svojom krticom meu federalcima, promijenjenom i poboljanom kao rtva viem cilju bioloke istoe, tip iz neeg to je nekad bilo Des Moines.

I zvor

r e b s

Alcozer tri bre nego to je to ljudski mogue. Nosi neto u rukama, debeli tap s izboinama koji ne prepoznajem. Oruje se mijenja u deset godina. Sve se mijenja. A Daria zna. Gleda Alcozera, i ne mie se.

56

ancy

Ni tjelesni uvari se ne miu, a ja shvaam da su naravno ponovno ukljuili polje sila oko stana. Nema nikakvog uinka. Alcozer juri kroz njega; to god je vojska razvila za Sredinji istrani ured, bolje je od onoga to ima Sequene. Brine se i za straarskog bota, koji se naprosto gasi, izbrisan onim to je zacijelo ometa nad ometaima. Ljudski uvar nije ba tako lak. On puca na Alcozera, i krtica tetura. Krv lipta iz njega. Dok pada, baca neto, tako malo da ne biste ni primijetili ako ne znate to se dogaa. Ja znam; ovo je prvo oruje koje doista prepoznajem, premda je zacijelo i to poboljano. Primitivno. Zaokrueno. Dovoljno smrtonosno da uini to treba na riskirajui pucanje oplate, gdje god ga aktivirao, na orbitalu ili shuttleu. MOG, mini osobna granata, i odjednom sam opet na Cipru, u vojsci, i refleksi koje nisam koristio ezdeset i pet godina diu mi se u miiima kao procvjetale spore. Teturam naprijed. Ne glatko, nita zbog ega bi moj narednik bio ponosan. Ali ne oklijevam ak ni za nanosekundu. Mogu spasiti samo jednu od njih. Nema vremena ni za to drugo. Daria stoji, prelijepa kao onog asa kad sam je ugledao u onoj taverni, u njenim zelenim oima dobrodolica smrti. Ve kasni, to te toliko zadralo? Ali to bi bile moje rijei, ne njene. Daria nema rijei, to je za ive. Udaram u Rosieno vrsto meso vie kao klavir u padu nego kao vitez u spasu. Oboje se ruimo - bump! - i kotrljam se s njom pod antikni stoli, koji je ipak tamo, s tekom mramornom ploom. Moje kotrljanje odvodi Rosie, voljenu
BV

moga vjernog prijatelja Stevana, do zida, a ja sam s vanjske strane. Uope ne ujem granatu: doista ih jesu poboljali. Elektromagnetski valovi, nita grubo kao to su krhotine. Opekotine se pruaju preko mojih lea kao gorue ulje. Stoli puca i polovica pada. Onda tama.

Romi imaju izreku: Rom korel khana, Gado korel farm a. Cigani ukradu pile, ali gade ukradu cijelu farmu. Da. Da.

Budim se u bijelom krevetu, u bijeloj sobi, s bijelim zavojima pod bijelim pokrivaem. ini mi se da doktori vjeruju kako boje bole. Geoff sjedi kraj moga kreveta. Kad se pomaknem, naginje se naprijed. Tata? Tu sam.. Kako si? Neizbjeno, glupo pitanje. Oinula me MOG-ica, stol je pao na mene, kako bih se trebao osjeati? Ali Geoff to shvaa. Govori, tiho: Mrtva je . Rosie? On djeluje zbunjeno - nije ni udo. Tko je Rosie? to sam rekao? Ne osjeam se... ne mogu...

Samo se odmori, tata. Ne pokuavaj govoriti. Samo sam ti htio rei d a je Daria Cleary mrtva. Znam, govorim. Mrtva je ve dugo. I onaj terorist isto. Mrtav. Navodno je inae bio savezni agent - moe to zamisliti? Ali ena koju si spasio, ga Kowalski, ona je dobro. Gdje je? Vratila se dolje. Predomislila se za D-tretman. Sad je holoi hoe intervjuirati, i ne mogu je pronai. I nikad je nee pronai. Mislim na Stevana i Rosie... i Dariju. Ne osjeam bol, premda je to moda zato to su mi doktori na vrat nalijepili flaster veliine Rhode Islanda. Ne bol, ve upljost. Praznina. Hladni vjetrovi puu kroz mene. Kad vie nita ne eli, s tobom je gotovo. U hodniku, botovi se tiho kotrljaju. Sue klekee. Ljudi mrmljaju, a negdje i zvono zvoni. upljost. Praznina. Tata, govori Geoff, i ton mu se mijenja. Spasio si ivot toj eni. Nisi je ak ni poznavao, to je bila samo neka luakinja prema kojoj si bio ljubazan, i spasio si joj ivot. Ti si junak. Polako okreem glavu da ga pogledam. GeofFu oi sjaje. Njegove tanke usnice trzaju se gore-dolje. Tako sam ponosan na tebe. I to je sve velika ala. Sve zajedno - lo vic. ovjek bi pomislio da bi Gospodar svemira mogao i bolje. Krenem na suludu potragu za prstenom koji je pojeo robotski pas, sudjelujem u eutanaziji jedine ene koju sam ikad vidio, spasim ivot jednoj od najboljih kriminalki na planetu - moja
89

vlastita partnerica po muu u toliko velikih prevara da bi se Geoffu zavrtjelo u glavi - a poanta je u tome to je moj sin ponosan na mene. Ponosan. I to ima smisla? Ali dio praznine se popunjava. Hladan vjetar se malo smiruje. Geoff nastavlja: Rekao sam Bobbyju i Ericu to si uinio. I oni su ponosni na svoga didu. I Gloria. Svi jedva ekaju da se vrati doma. Ba lijepo, govorim ja. Dida - kakva rije. Ali vjetar se jo malo stiava. Sad spavaj, tata, govori Geoff. Oklijeva, zatim se saginje i ljubi me u elo. Osjeam poljubac svoga sina dugo nakon to on odlazi. I zato mu ne govorim da se ne mislim tako skoro vratiti kui. Ipak u proi D-tretman. Kad mu to ipak moram rei, govorim da elim poivjeti i vidjeti kako mi unuci rastu. Moda je to ak i istina. Dobro - jest istina, ali
v a m a

zamisao je tako nova da mi treba vremena da se priviknem na nju. Drugi razlog to elim D-tretman je jai, opakiji. Prisutan je toliko dulje. elim dio Darije sa sobom. U stara vremena, nosio sam je u prstenu. Ali to je bilo onda, a ovo je sada, i uzet u to mogu dobiti. To jest, morat e biti, dovoljno.

hylli s

o t l i e b

eiu

90

copyright Nancy Kress, 2 0 0 7 .

PRETPLATA

P ^

I?

I # T' A IO lllil k 1

PRET

iv a jt e

s v a k o g

m je s e c a

n o v im

p r i a m a

BEZ

PANIKE

NA

KIOSKU! ! D

O M OGU ITE

NAMA
da

DA

iv im o

b e z b r i n o

o k a it e

fa m iliji

s m o

VAM O B J A V I L I P R I U !

U IN ITE

DOBRO

D JE L O ...

Pr e tp la tite
LATA
tromjesena pretplata (3 broja) polugodinja pretplata (6 brojeva) godinja pretplata (12 brojeva)

se n a F u t u r u !
(tedite 12,7 Kn) (tedite 32,4 Kn) (tedite 110,8 Kn)

63,00 Kn + PDV = 77,00 Kn 120,00 Kn + PDV = 147,00 Kn 203,00 Kn + PDV = 248,00 Kn

Uplatite obinom uplatnicom na iro raun 2360000-1101547208, uplatnicu fotokopira jte i zajedno s kuponom poaljite na adresu Strip-agent d.0.0., Brane Bnia 14, 10020 Zagreb, ili faksirajte na broj 01/ 66-36-680. Za dodatne informacije nazovite 098 / 237-664.

Kupon Ime

za

pretplatu

Futura 1 3 0

3L A T A

i p r e z im e

: ________ ________

iPREl

dresa

JMBG:
P re tp la u je m

________
se na

rm
H S

12'

BRDJEVA

f w

1 \ f m m m m m w

P h yllis

Go

tlie b

M eu

vama

Phyllis Gotlieb zvali su majkom kanadskog SF-a. Koliko je vana bila za razvoj znanstvene fantastike u Kanadi govori ve i injenica da je jedna od najslavnijih kanadskih SF-nagrada, Sunburst, dobila ime upravo po njenom romanu. A koliko je kanadski SF vaan u svjetskim razmjerima podsjea ve i nabrajanje nekoliko dananjih imena, kao to su Cory Doctoroiv, Sean Stewart, ili Na/o Hopkinson. Svi su oni nekadanji dobitnici Sunbursta, i svi su, na ovaj ili onaj nain, izrasli iz krila velike, nedavno preminule Phyllis Gotlieb. Proitajte ovu priu napisanu 2000. godine, kad je gospoi Gotlieb ve bilo 74 godine! i doznajte kako je to radila majka kanadskog SF-a.

Kia se budi u poluobliku kao i uvijek, diui se iz oceanskog sumraka i izotravajui svoja osjetila. Iznad njega je prozor prema nebu, boje tamne vode. Prua ruku, otvara prste za tipkovnicu, dodiruje, kupola se depolarizira i soba se puni plavim jutarnjim svjetlom, kao bunar. Sad si ve rijetko doputa oputanje u pravoblik. Nikad nije ivio na svome vlastitom svijetu, i nikad nije upoznao vie od troje-etvero ljudi iz svoga naroda, svoje

E
brae i sestara. Prisjea se bljeskova zelenila na nebesima o kojima sanja, i otrih bijelih, utih i sivih izraslina koje sukljaju prema gore u zalasku sunca i crno padaju prema noi, i sanja o sebi u svome pravom obliku meu njima. Ali na ovom svijetu ne moe se ivjeti u tom obliku. Kia silazi s kreveta i popravlja pokrivae koji su jedva izguvani, zatim odlazi u jedinicu za pranje, gdje blago pere svoju kou pjenom i nanosi na nju novi sloj dermafiksa. Tako da moe izdrati oblaenje koulja i hlaa i onih runih cipela. Stoji zatvorenih oiju i polako preoblikuje hrskavicu svoga nonog lica, svoga mekog tijela, u svoju dnevnu sliku, ali ne gleda se u zrcalu prije nego to stavi periku i trepavice. I jedno i drugo je fine teksture i neupadljivo svijetlosmee boje. Naas tamo prouava samog sebe, zakljuuje da mu je nos previe zaotren i malo ga iri, zatim si boja usnice u vrlo blijedu ruiastu. Djeluje vie-manje isto kao i juer, i godinama prije toga. Pravi holosliku svoje glave i grafira je prema standardu u 3D ploteru. Slae se sasvim dovoljno, a dovoljno je razliito da se ne zamrzne u tom jednom obliku, tako da i dalje moe zaraivati za ivot. Dorukuje vr oblane tekuine iz hladnjaka ugraenog u zid kraj kreveta, i iskapi tri velike alice. Ambrozija, govori, i hihoe se, jer se rijetko ali, ak i sam sa sobom. Firma po imenu FLUX isporuuje to ovamo tri puta tjedno. Vrata njegove dnevno-spavae sobe vode u njegov studio. Tamo ima jo elektronike, holoi i ekrani, stup s podeivaima, dinamometrima, brojanicima, svjetlosnim olovkama. Dodiruje ekran i otkriva tri sastanka na popisu. Posao ne ide ni priblino

onako dobro kao u onim ranim godinama. uje se zvono i on opet dodiruje ekran. Bljeska i pokazuje enu srednjih godina kako ulazi u njegovo predvorje i sijeda, ruku u rukavicama sloenih preko torbe u njenom krilu. Njega hvata dj vu, po tisuiti put. Ona izgleda isto kao to je izgledala na videokomu kad je nazvala. Debora Pivnick, jo jedna u dugom nizu Debora i Pivnicka. Vrlo je neugledna, i ima kosu proaranu sjedinama. On pritie jednu tipku i otvara datoteku koju mu je dala. Suprug Albert, jo jedan u nizu. Mrtav je sedam godina; Kia nije morao puno postaravati Albertov holo, ni puno se muiti replicirajui Alberta. Pritie jo jednu tipku, a vrata predvorja klize u stranu. Govori: Uite, go Pivnick, a ona se pojavljuje na vratima, steui svoju torbicu obim rukama, usana toliko stisnutih da njen traak rua postaje crvena toka. Albert? govori sumnjiavo. Uskoro ete ga vidjeti. Ja se zovem Kia. Prua
v a m a

joj ruku. Ona je prihvaa ali ne stee. Mislila sam da e to biti Albert. Ne, ne mogu napraviti simoformu prije no to se uvjerim daje moj klijent svjestan kako se radi o preuzetom identitetu. To je mjera predostronosti. Za sluaj da je Albert evio neku enu iji suprug nosi pitolj. Tada se izvukao za dlaku. elite li skinuti kaput? Ne, hvala, zadrat u ga... ovdje je prohladno, znate.

94

hylui s

q t l i e b

eu

Da. Tako mi je udobnije raditi. Oprezno govori: Postoji li neto posebno o emu ste htjeli razgovarati s Albertom, go Pivnick? elim doznati zato me napustio. Suprug vam je mrtav. Ne mogu vam rei zato je umro. Umro je nakon to me napustio. Nije morao Prekida se. Nije vano. elim ga vidjeti, samo ga elim vidjeti. On to zapravo sve zna. Ali ona plaa. Jesu li boje na hologramu precizne? Da, koliko se sjeam. Kosa bi mu sad ve bila vie sijeda, ini mi se. Ne! elim ga vidjeti tono onakvog kakav je bio na tom holou. U redu. Moram se pripremiti i vratit u se za par minuta. Mislila sam da ete naprosto - biti on. Mogao bih to uiniti, go Pivnick, sav biti on, kad bih morao, ali to je teak posao i cijelog dana ne bih mogao raditi nita drugo. Zato koristim perike i odjeu kao pomo - i vas. Uh - shvaam, valjda. Vidjet ete ga za nekoliko minuta. Zvao me Deb. Da. Vidio je film s kamkordera, zna kako je Albert govorio i hodao, a u svojoj garderobi ve odavno ima perike sijedih zalisaka svih drugih Alberta, njihova tamna odijela sjajnih stranjica, njihove debele crne cipele i kriave kravate s mrljama
95

od juhe. Zadrava se malo vie no to je neophodno, smanjujui visinu i irei struk. Mrzi jadnoga Alberta. Ponovno se pojavljuje iza zakrivenog paravana svoga radnog mjesta, prilazi joj i stoji tamo, rukama u depovima hlaa zveckajui sitniem kao to je to Albert radio. Zdravo, Deb. Tu sam. Ona podie ruku do usta. O, Boe moj, Alberte. Zapanjeno trese glavom, samo malo. Vi ste Albert. Ne pokuava ga dodirnuti. On stoji ekajui, a ona i dalje zuri u njega sve dok joj se u oima ne pojavi neto oajno. Kia eka. Njegov Albert pojma nema. Konano govori: Pa, Deb, sigurno si mi neto htjela rei nakon sedam godina. Suze se nakupljaju na njenim kapcima. Jednom zacvili, proguta i kae: Ne mogu! Ne mogu! Izvlai maramicu i brie si oi. On se samo malo oputa, u neutralno lice. U emu grijeim, go Pivnick?
v a m a

Ni u emu ne grijeite! Samo to ja - Zar nikad prije niste prolazili simterapiju? S nekim Thorbijancem kao to sam ja? Prola sam je tri puta! Jedan je bio premlad i nije znao kako, drugom je bilo svejedno, a posljednji nije bio jedan od vaih ljudi, samo neki stari glumac koji se nekad na TV-u bavio oponaanjem. Ispuhala je nos. Oni me uope nisu uvjerili, ali vi - vi ste stvarno Albert, i ja ne mogu - Opet su se nakupile suze. Predobro? Za to ga jo nikad nisu optuili.

96

P hylli s

o t l i e b

eu

Niste vi krivi, ne elim da mi vratite novac ni ita takvo, ni na to se ne alim, samo to to vie nikad neu pokuati, to je sve. Nisam trebala ni doi. Moja djea misle da sam luda to ga elim opet vidjeti. Brie si suze i posljednji put ispuhuje nos. Sto ste zapravo htjeli rei? pita on s oklijevanjem, da ne otvori osinje gnijezdo. Jedno je proao u svojoj vlastitoj prolosti; Osinje gnijezdo, definicija: brod s Thorba, pun thorbijanskih embrija; poruka: UPOMO! Spasite nau djecu! Posljednja, oajnika nada. Tiina, Iz sedamnaest poznatih vansolarnih svjetova, etiri-pet nesuvislih signala, samo jedna poruka, i nikad se vie nita nije ulo s toga svijeta... Albert je utio, nije slao poruke, pretpostavlja. Ona trese glavom. Oprezno se vraa u formu. Znam da ti se nikad nisam javio, Deb... Ona podie ruku, s dlanom prema van, da kae ne, ili nita. I nemam ba neke isprike za - Ona otvara usta uz tihi teturavi zvuk i vraa se na pravi put, skoro protiv svoje volje. Nisam nikad ba ni eznula da se javi, Allie. Osjea okus tih prvih rijei dok ih izgovara. Tjera se dalje. Prilino su mi dojadile tvoje fore nakon toliko godina, a onda su se Lily i Jake odselili, a Buck se razbolio i ti ga nisi htio ni pogledati. A kad si ti otiao, jedino to se promijenilo jest da sam se uposlila na puno radno vrijeme tako da ga mogu smjestiti u bolnicu, pogled joj stane na njemu, pa skree, ali kad su te pronali, zabijenog u stup s onom kurvom u autu - svi su mi se poeli smijati, zna, susjedi i drugi u ulici... ili sam
97

bar ja mislila da mi se smiju, i to me izjedalo iznutra, kao to termiti izjedaju drvene grede. Odjek njenog vritavog glasa visi u zraku. Ona guta. Neko vrijeme sam bila u bolnici - Buck je dotad ve umro - i nekako sam povratila zdrav razum, i sad sve vidim jasno, ili skoro jasno. Ali ponekad mi se ini da se samo elim izderati na tebe, pa makar mi i ne koristilo. Gleda ravno u njega, a on tiho govori: Na to ba i nemam to rei, Deb. Ona se pomalo koi, a on nastavlja ne trepnuvi: Zna da nikad nisam bio dobar s isprikama, ali tako neto ti nikad ne bih poelio. To je istina. Ona naas skree pogled i oblizuje usnice, i dok vraa pogled prema njemu on ve blijedi iz Alberta u Kiu, skida periku, podie se u svoj vitki obris, tako da mu se odjea objesi, da je odmakne od razine bijesa na kojoj bi mogla zapeti. Vidite, govori, pridravajui hlae da mu ne padnu, doputajui si da djeluje pomalo smijeno da joj pomogne pri sputanju. Ali ona je ve iscrpljena. Sigurno mislite da sam grozna. Ne, ne, go Pivnick. Samo ste ljudsko bie. Ali to ne moe rei, inae e ga poeti udno gledati. Samo ste htjeli da vas saslua. Htjela sam vie od toga, mrmlja ona. Ali valjda sam bar uspjela rei par stvari, govori, i blago se smijei.

Moete opet doi, znate. Druga terapija je jeftinija. Mislim da ne elim vie vidjeti Alberta. Bar zadugo ne. Utorkom u podne, Kia odlazi u posjet starcu po imenu Beveridge, koji ivi u otmjenom starakom domu, jednom od nekolicine koji plaaju Thorbijancima poneto novca da oponaaju davno izgubljene voljene osobe. Za BeVeridgea, Kia postaje Berenice, ker koja je pobjegla s oenjenim raunovoom prije trideset i pet godina. U ovom sluaju, vano je da se Kia odmah pojavi kao ta upamena ki, i ne smeta mu to prolazi kroz shopping-centar kao Berenice, vedra djevojka rumenih obraza, sjajnih oiju i usana, s glatkom kacigom tamnosmee kose. Berenice uvijek uzima starca za drhtavu ruku dok bolniarka odmie njegov pladanj sa rukom, i govori: Zdravo, tata. Berenice! Vratila si se! Oh, Berenice, djevojice, mora mi oprostiti to sam te toliko proklinjao, nisam to mislio! Raci da mi oprata! Naravno da ti opratam, tata! Nikad to nisam shvatila ozbiljno! Oduvijek si bila dobra djevojka, Berenice. I polako tone u popodnevni san. Danas, vrata stareve sobe se ne otvaraju, a ploa za poruke na njima bljeska bespolnim hololicem koje govori: Javite se tajnici broj 3, gi Hustring. On pritie gumb broj 3 na ploi, a lice ge Hustring pojavljuje se u sedam boja.

Oh, Bereni - hou rei, g. Kia, zar vas nismo nazvali? G. Beveridge je umro prolog etvrtka, jadni starac. Dakle, za njega vas vie neemo trebati, premda vas moda kasnije nazovemo. Naravno, rado emo vam platiti za dananji dolazak - osim ukoliko ne biste radije donirali novac za odravanje slubi kao to je vaa. Mislim da bi tata radije da ja dobijem novac, govori Berenice. Ima na sebi odijelo s hlaama i dolevitu, tako da je dovoljno samo pronai javni zahod, briljivo skinuti minku, zamijeniti periku i hitro refiniirati lice. Skida jednu naunicu, i zauvijek posprema Berenice. Prebrzo izljeenje za gu Pivnick, a sad je ostao bez jo jednog posla. Ali tako to biva, kao i u svakom drugom glumakom poslu. Oduvijek je uvjeren da ne bi izdrao u glumakoj ulozi, svaka rije i pokret svaki put skoro isti, i opet, i opet, uz doputenje da promijeni samo najmanje pokrete. Penje se na ulicu kroz staklena vrata, na zrak, i gleda ono malo ljudi na plonicima. Hodaju s rukama u depovima, pogleda zasjenjenih naoalama ili ukljuenim u jednooke vidove, zapinjui za gomile smea kao to djeca u jesen zapinju.za lie. Neki ga pas njui i ne otkriva nikakav miris. Zid zgrade preko puta je ogroman ekran koji eksplodira turbulentnim pokretima, reklama za najnoviju tri-V senzaciju, holoi lica i tijela koji se mijenjaju u kipteim bojama kroz sve bezbrojne likove, ljudi, ivotinje,

fantazmagorine kombinacije, tijela koja se udvostruavaju i bacaju u tisuu orgija odjednom, isprepletena zmijama, himerama, sfingama i hipogrifima. Kia si ne moe pomoi, mora stati i gledati. Ruke, noge, glave i kopita skau prema njemu, lica pulsiraju, krvare, zavijaju, zubi postaju kljove a nosevi se svijaju u groteskne surle, oi postaju usta, pljuju zvijezde i embrije, svaki sa svojom vritavom pjesmom, zjapi i obuhvaa, postaje Levijatan s milijun preklopljenih krljuti On zjapi, on je krljutavi Levijatan Netko tko nije ni oslijepljen ni gluh ga promatra, on se vidi u tim oima i, iznenaen, hvata svoj odraz u staklenoj povrini vrata: ukoena riblja usta koja se otvaraju u rebrastu spilju kita, biserne oi i sjajne krljuti sputaju mu se niz eljust, udovite. Trza se od strave, ne zna kamo bi pobjegao. Kia, zar ne? govori lice. I mislio sam da sam te prepoznao, Kio. Glas je ljubazan. Lice je Korzybski, njegova veza, kovrava crna brada i izbuljene oi s kontaktnim leama ne ba prave boje. Nie niz ulicu, tri transvestita s perikama Kleopatre mau i smijee se Kii svojim plavim usnama. On drhti. Prepoznajem li ja sebe? Ja sam Kia. Lice mu polako zamire u staru masku. Korzybski mirnog lica eka da se on smiri. Samo sam izaao na pauzu. On je neurolog i takoer posjeuje pacijente u starakim domovima. Hoemo li na kavu? Zemaljska hrana nije Kii hranjiva, ali nije mu ni otrovna. Usklauje korake s Korzybskim, vraa se u svoje IDI

ulino jastvo. Ionako je skoro vrijeme za njihov mjeseni sastanak, Kiina beskonana reorijentacija u stranome svijetu. Zapoinju mlaki razgovor o Thorbijanskim pitanjima. Korzybski spominje mogunost pribavljanja fondova za Thorbijance s raznih razina vlade, da im pomogne u meusobnim susretima, omogui uinkovitije pronalaenje posla, da postanu prava kultura meu multikulturama raznih nacija. Kia pije svoju ledenu kavu i ne govori nita. Siguran je da Korzybski zna koliko Thorbijanaca ima na svijetu, a on ne zna i nije ga briga. Ponekad, u hodnicima ili na pokretnim trakama, ponekad ak i gore na skoro praznim ulicama, vidi druge koji bi, ini mu se, mogli biti sa svijeta Throba. Online ih ima troje-etvero s kojima igra elektronike igre, ili ak povremeno posjeuje. On i ostali nazivaju taj svijet Thorb jer ga Zemlja tako zove. On ne zna kako ga zovu njegovi stanovnici, jer ne zna ni jedan od njegovih jezika. Sjea se kako je davo itao o papagaju koji je bio jedini preostali govornik jezika svoga vlasnika. Poruku su deifrirali vojni dekoderi sa Zemlje, metodama koje se koriste ve tisuljeima, koristei, isto tako, ono to su nauili i signalima i s onih nekoliko drugih svjetova. Moda su oajniki borci na Thorbu koji su svoju poruku usmjerili prema Zemlji svoje vlastite kodove nauili iz zemaljskih komunikacija. Ali ono nekoliko odraslih koji su na brodu uvali jaslice naeni su mrtvi,-i

nisu mogli svjetovima rei nita o sebi osim u najneodreenijim crtama, samo su svoju djecu poslali u prazninu kao sjemenke. Naravno, Zemlja se tada prestraila da e se sjemenke ukorijeniti, i prolo je petnaest godina karantene dok su nacije zurile u djecu Thorba kroz bodljikavu icu, gledajui kako na njima bljeskaju boje, kako im obrisi drhte i mijenaju se. Kia je sve to i sam vidio tisuu puta na video snimkama. Nacije su ak prestale i s ratovima, promiljajui o Thorbijancima. Dvije tisue tristo sedamdeset i etiri vjere su bljesnule i umrle oko njih. Ali s njima se nije moglo zaraditi novac, i svi su vidjeli i njih i njihovo mijenjanje oblika na Tri-V-u. Neizjbeno, svijet je pronaao druga udesa, krenuo dalje. Sad ak nije vano ni hoe li se pariti, ili mnoiti - doznali su kako se to radi od svojih tijela, a ne svojih snova. Ali oni se boje. Kia to zna bez pitanja. I ne vjeruje da su vlade koje ne mogu oistiti ni ulice ni nebo sposobne pronai fondove za Thorbijance ili njihovu djecu. On plaa svoju kavu, pozdravlja se s Korzybskim i nastavlja ulicom. Moda e jednoga dana hologrami hodati ovom ulicom, preko smea, i ak posjeivati starce u bolnicama. Kod kue, Kia lei i sanjari, ekajui posljednju zadau toga dana, veernju. Predveer, Thorbovo sunce sputa se svojom zapadnom kosinom, a jutarnji zirasti bijelog i zlatnog u zeleno-bljetavom nebo gore bez dima i padaju u crninu i mutno plavilo. Na svijetu Kiinih snova nema Mjeseca. Moda
103

je svijet i sam mjesec, a svjetla na nebu su sunce i planeti. Kia vjeruje da su njegovi snovi rasno sjeanje, ali boji se ispriati ih drugima u svojoj mrei, bojei se da su to samo puste elje, da je njegov Svijet samo obian san. Nikad ak nije osjeao ni bliskost s pravoblikom koji su mu videi pokazali. U sedam sati, Kia ustaje iz kreveta, obnavlja svoj oblik i oblai se u smoking da se nae s nekom enom - koja g a je uputila, koja mu plaa da doe kao on sam - i odvede je na veeru. ovjek s tisuu lica, koje je on? Promatra njenu glavu i ramena dok se okreu u 3D, njeno nasmijano smee lice, vrat zagrijan dijamantima, visoko podignuta crna kosa s jednom bijelom munjom. Naunice joj vise do ramena i svjetlucaju dok se ona okree. Kao on sam , priziva svoje nadobudno jutarnje lice, i skriva formalnu odjeu pod crnim balonerom i fedorom. Nije dobro djelovati previe bogato po centru. Ne oekuje da e L udila Farrell biti mlada ili lijepa; nitko od onih koji plaaju njegovu veernju prisutnost nikad to nisu. Neke tate muterije trae od njega da bude ljepotica, ili ljepotan; neki ele izgubljenu ljubav, ili moda ak dvojnika. Neki samo ele ne biti sami za veerom, u kazalitu, ili dok kockaju u kazinu. Kia pritie gumb na njenim vratima. Panel otvaraju. se osvjetljava njenim holoom, njeno nasmijeeno lice dovikuje: Samo ui! i vrata se

Oprezno ulazi u predvorje, meu akrile i bijelu kou. Samo malo! Suanj, bljesak i ona eksplod pred njim. Zdravooo, duo, jesi li spreman za mene? On se malo odmie od toga vala boje i mirisa. Nadam se da jesam ! Zdravo, Kio! Kia, svia mi se to ime. Zvekee narukvicama i zatim se i sama odmie da ga pogleda. Ne mora objanjavati; ona pozna Thorbijance. Dodaj mi kaput iz onog tamo ormara, srce, i idemo! Ornata se u crni pli, odvodi ga na krov, u helitaksi, preko grada. On slua i usuuje se opustiti pred navalom usklinika. Nisu usmjereni na njega. Jezik joj prosipa govorkanja a on ne mora odgovarati. Taksi slijee na sletite Opere, zajedno s jo sto drugih, polaui putnike kao jaja i opet se podiui kao sjajni krilati kukci. Stup dizala je kristalan, a kazalite gnijezdo plia i sagova. Nikad jo nije bio meu toliko ljudi, koa mu se blago jei od blizine toliko mesa i tkanine, i ak i sjajna svjetla kao da su priguena njime. Ali priguuje blagi uas dok vodi Ludilu do njenog mjesta, dok ona domahuje poznanicima i pokazuje svoju pratnju, suptilno, nikako ne reagirajui na njegovu prisutnost. Jednom kad se rijei straha, ali to mu oi nisu kamere da zabiljei crte i pokrete svih tih ljudi, mukarci u tekoj crnini i ene u blistavim haljinama. Nikad nije vidio nikakvu ivu izvedbu, zemaljska muzika nita mu ne znai i operu ne razumije i jedva je uje, Montecassinijev Veliki general u Perzijskom zaljevu, Ishiro Hoshizaki pjeva ulogu
105

Schwartzkopfa. Promatra maleni obris koji stupa uokolo sa zlatnim pletenicama, da uoi kako mu se kreu udovi, upamti pokrete ruke i glave. Pauza je, svjetla se opet pale i u predvorju ima jo ljudi. Pita se ima li ovdje jo Thorbijanca, i gleda, dok Ludila mae i dovikuje. On pije mineralnu vodu s malo limete, promatra i oponaa dranje mukaraca, ruka u depu, lakat na baru. Nitko ga ne gleda. Savren je. Ili skoro. Pojavljuje se par, Zdravo, Lucilla, duice! Vrlo mrava ena jako izbijeljene kose u haljini izvezenoj ljiljanima, i krupan mukarac rumenog lica i crne kose ljube zrak kraj Lucillinih uiju. Lee i Jerry Woodson, govori Lucilla, prijatelji moga mua. Ovo je Kia. ena, Lee Woodson, doista ga gleda. Da, govori. Drago m ije. esto dolazite u operu? Ne, ovo mi je prvi put, govori Kia. Stvaro? Pa, govori ona, Lucilla jako voli
v a m a

Thorbijance. Lucilla podie pogled sa svoga gin slinga i govori hladno: Dri me na oku, Lee? Samo kao prijateljica, Lucie. Recite mi, g. Kia Idem si po jo jedno pie, odmah se vraam. Jerry Woodson po prostoriji trai nekog drugog velikog bika s kojim bi se odmjerio. Lucilla pokuava pronai nekog drugog koga bi pozdravila, ali Lee se ne da smesti. Kia se priprema na silu vuice.

106

P hyllis

dtlieb i

eu

Recite mi, g. Kia. Pretpostavljam da vam ljudi postavljaju mnogo pitanja? Ne uvijek, ali ponekad da. eka da uje koje je pitanje ona odluila postaviti. Ona govori, tihim, mirnim glasom: Je li vas itko ikad pitao to imate pod svom tom ljudskom odjeom? Da, govori on sa smijekom. A to vi odgovarate? On se blago smije. Kaem, poljubi me pa u ti pokazati! Zvono najavljuje kraj pauze, a L udila ga hitro odvlai. Ruka joj je vrela na njegovoj. ula sam to, mrmlja ona. Osjea vie nego vidi Leeino otro bijelo lice kako iza njega postaje tokica. Vaem muu trebaju novi prijatelji. Puta ogorene rijei da proteku hitro, jednom popustivi strau, i ali zbog toga, ali ona trese glavom i njie svoje naunice. Prihvatila sam ih zbog njega, odree ona, a onda s osmijehom dodaje: On je bio drag ovjek, i dobio je protuvrijednost za svoj novac prije nego to se iscrpio. Oni samo misle da se oenio daleko ispod svoje razine. U sebi, Kia moe zamisliti kako Lee Woodson govori: Jadna Lucie, sad mora kupovati Thorbove, a nekad je mislila da je zbilja neto. Odbacuje tu pomisao, ali nakon toga se nema bogzna to rei, i on gleda velikog generala Schwartzkopa kako svladava neprijatelje i osvaja kolajne s vrpcama i zlatne krune, a nakon toga velikog tenora Hoshizakija ureenog vijencima i buketima. Dok se diu na krov u kristalnom dizalu vide helitaksije kako se sputaju iz visina, i za samo nekoliko minuta stoje

pred njenim vratima. U predvorju punom zrcala, on hvata bljesak svoga odraza: plavokosi ovjek u smokingu, s kaputom preko ruke. Vrata su joj otvorena i okree se prema njemu. Ne bi uao meu svu tu kou i akril ni da ga zamoli. Ona se smijei. Ne budi prestrog prema njima. Ja sam sasvim drugaija, a veer je bila ugodna. Prihvatila sam ih. Ali ona se smije i iva je. Poljubi me pa u ti pokazati, kae ona uz prljavi smijeh. Predivno! a onda uzima njegovo lice u ruke i ljubi ga u usta. Laku no, duo, volim te. Vraa se u svoj svijet, vrata se zatvaraju, ploa im je prazna. On stoji tamo s njenim poljupcem na usnama, u tome asu, otkriva kako gori od osjeaja, strast, ne za njom ve za ispunjenjem i biem koje bi ga doista moglo podijeliti s njim. Nitko ga nikad nije tako dotakao, potpun dodir u kojem se osjea cjelovitim meu strancima. To je i zastrauju osjeaj, prijetea nada u ljubav. Ne moe si
v a m a

to priutiti. Udaljava se, odmahuje helitaksi. On ga ne moe odvesti tamo kamo ide. Njen novac e bezglasno pasti na njegov raun, kao to je pao i na taksistov. Pronalazi dizalo i silazi, silazi, pokuavajui ne razmiljati o tome simbolino, jer e inae potonuti u samosaaljenje. Ima puno dubokih razina, ali on izlazi na svojoj, na razini ulice. eka ga etnja od skoro sat vremena kroz trgovine, restorane, malene vrtove koji odravaju hladan zrak vlanim i svjeim. Prolazi kraj holovidskog kina

i os

hyllis

o t l ie b

eu

koje prikazuje neto po imenu Thorbijanski ljubavnik, s osvijetljenom reklamom koja obeaje opasna zadovoljstva ni ne zastaje ni ne skree, hodajui u sjeni kaputa zakopanog do vrata i eira povuenog na lice. Ljudi izlaze iz kina a on se dri tono ispred njih. Jo kina i restorana, barova i seks-opova, parki s puno ljubavnika, zatim trnica koja prodaje zvjezdano voe, biljke marihuane i osuenu beladonu. Kraj njega je Trg prosjaka, aranman obojenih pravokutnika s jednim drvetom u sreditu, i po gradskoj odredbi prosjaci se moraju zadravati unutar pravokutnika i ne proganjati kupce. Kia ima novie koje daje prosjacima, to je neka vrsta stanarine koju plaa svijetu, ali novii ne unose ivot u njihove mrtve oi, i uvijek odjuri nakon to baci dva-tri u njihove zdjele i kutije. Gospodine! Gospodine! viu oni i mau, a on neodluno stoji s rukama u depovima. Jedan prosjak privlai mu panju. Kree se, ali ne kao ostali, koji mau; on drhti. Oi ovog prosjaka nisu mrtve nego grozniave, a kad padnu na Kiu tijelo mu se mijenja i tee da postane Kia, plavokosi ovjek u crnom kaputu. Kii se ini da se otrovao travom ili alkholom, toksinim za Thorbijance. Grozniava vrelina die mu se s tijela. Podie ruke u imitaciji Kiinog iznenaenja. Ne, ne! apue Kia, izvlai pregrt srebrnjaka iz svoga depa, baca ih u zdjelu i odmie se. Tri mladia u svili i koi poeli su zafrkavati prosjake. Sad bacaju pogled u stranu i odabiru ba ovog. On s nadom podie pogled prema njima i zatim - kovitlajui se i drhtei u oblani a zatim izraeni lik - postaje djevojka u koi kratke
109

plave kose, tinejder zalizane kose u svilenom odijelu, ovjek u dvadesetima s plavim plianim odijelom i bradom obojanom u istu boju. Kao da mu je otrov dao energiju za beskrajno modeliranje tijela bez razmiljanja ili planiranja. Pogledaj ovoga! govori Plavobradi. Da vidimo! Udara zdjelu i zavrti je, tako da prti srebro. Ostali prosjaci se ukoe, Kia osjea kako se uvlai dublje u odjeu i nesvjesno zakorauje unatrag. Zamah Thorbijanca se zaustavlja. Zastaje na pola pokreta, ispruenih ruku, lica bezoblinog i praznog kao platneno lice Straila u arobnjaku iz Oza. Njih troje se cere i udaraju ga. to e sad postati, blobo? Ostali prosjaci pobjegli su sa svojih pravokutnika i izjurili iz parka, ostalo je samo njih etvero. Thorbijanac drhti, pokuavajui se otrgnuti, pokuavajui pronai oblik koji e mu to dozvoliti. Tko! Tko! viu oni.
v a m a

Molim vas! vie on slabano. Ime mi je, ja sam Mraz. Voda mu tee s koe, moe samo mahati rukama. Mraz! Meni se ini da se topi, Mraz! Gledajte, pia! Kia prepoznaje sindrom bjeanja pred opasnou koji je tako teko nauio kontrolirati u vlastitoj mladosti. Gledajte! Odvratno je! Jo udaraca. Kia samo eli pobjei i hvata se kako skae prema naprijed, viui: Prestanite s tim! Prokleta kopiladi, stanite!

11

P hyllis

d t l ie b

eu

Okreu se prema njemu. to nam je to tu? Pa to je jo jedan! Kia ih sad moe nanjuiti, toliko su blizu, prestravljen je ali ne moe stati. Odbacuje eir i une, vritei ili reui, glava i vrat guraju mu se naprijed kroz ovratnik, koulja mu se otvara, kravata puca i otpada, ruke poseu kroz rukave, imaju pande i krzno, svijetlo, istokano i divlje. Kree se otmjeno u svome dugom i nespretnom kaputu, pande mu se ire Troje muitelja se ukoilo. Djevojka guta, oblizuje usnice i govori: Ma nije to nita! To nije stvarno, samo neki njegov oblik. Kia rei i koraa naprijed, a ona ustukne. Naas teko diu i Plavobradi mrmlja: Boli me kurac to je to, stie murja i ja briem. Kia stoji zapanjen, promatrajui ih kak objee dok mu se onjaci zabijaju u donju eljust a njegova mlijena krv curi i kaplje mu se brade. Prestraen je udarom jezovitog uitka koji mu je pruilo to divljatvo, ak ni ne zna u to se pokuavao pretvoriti, neka generika maka, ocelot ili ris kojeg je vidio na videu. Srca mu lupaju tudum-tudum, neuralni gangliji pulsiraju. Osjea kako voda poinje curiti i po njegovoj koi, ako je ubrzo ne nadomjesti ostat e premalen za svoju odjeu i izgledati kao klaun. Prosjak, malo smanjen ali ne povrijeen, slabano se kree skupljajui novie, i Kia bi mu rado pomogao ali se ne usuuje. Siguran je da e netko povikati Hej, ti! Blobo! i prestravljen je. A n e eli ni policiju u blizini. Grabi svoj eir i unitenu kravatu. Briljivo odravajui formu koliko moe, trai vodoskok. Jedan je sasvim blizu,
i i i

u onom parkiu. Pije, zatim sijeda na klupu. Srca mu se usporavaju, glava mu se raistila. Nitko ga ne gleda, nitko ga nee gnjaviti. Imao je napadaj panike, to je sve, posljedica onolikog bijesa, ali sad je sve pod kontrolom. Podie ruku da si olabavi oznojen ovratnik i otkriva da na krajevima prstiju jo ima pande okruene vrstom dlakom. Uurbano zabija ruku u dep i puta je da se preoblikuje, ustaje i odlazi pjeice kui. Nitko ga ne primjeuje. Prosjak ga proganja. Ja sam Mraz. Mogao sam udomiti Mraza. Ne, nije mogao, ne nekog tako bolesnog i napola ludog. Frostu treba njega kakvu je on sam dobio kad je ono patio od gljivica, kod specijaliste u onoj maloj bolnici koju mu je Korzybski sredio. Pitat e Korzybskog, bar toliko moe uiniti. Sprema se za krevet, odlae smoking u ormar zajedno s odjeom za ienje, baca cipele u reciklator: unitile su ih pande koje su prole kroz njih. Pere se, briljivo se smiruje u svoj poluoblik. Jednom je doao kui nakon naporne veeri, legao kakav je bio i probudio se kao isti taj blijedi plavokosi ovjek. Ne eli zavriti zarobljen u tom obliku. Sutra e mu doi ivi Albert koji eli mrtvoj ili rastavljenoj Debori rei koliko je mrzi i koliko mu nedostaje. Albert i Debora, Lucilla i Berenice plaaju za njegov ivot meu strancima.

U njegovom snu, zeleno nebo bljeti a sive i ute izrasline sukljaju gore dok sunce izlazi.

copyright P hjllis Gotlieb, 2 0 0 0 .

1 13

Phyllis

Gotlieb

roena

pedesetim godinama nala se suoena sa spisateljskom blokadom - inspiracija joj je presuila. Njen suprug, inae fiziar koji se ve tada bavio raunalima, predloio joj je da umjesto poezije pone pisati znanstvenu se fantastiku. Prisjetivi

je 1926. godine, a otac joj je bio upravitelj kina, to je, kako je sama govorila, uvelike utjecalo na njen ivotni put. Odluila je postati spisateljica ve s kakvih desetak godina no, naglaavala je, tada jo uope nije bila svjesna da postoji neka razlika izmeu
p lim e

svojih pulperskih korijena, Phyllis Gotlieb posluala je njegov savjet i krenula se baviti SF-om. Na poetku joj nije bilo lako: nije uspijevala objaviti svoje poetnike prie kasnije e i sama rei kako je to bilo dijelom zaslueno - ali joj se, neoekivano, vratilo nadahnue za poeziju. Ubrzo je postala slavna i slavljena pjesnikinja u svojoj

visoke i niske kulture, prave knjievnosti i anra. Odrasla je itajui pulpasopise koje je dobivala od trgovca iz susjedstva, i tek kad je dola do studija otkrila je da odreeni krugovi s neodobravanjem promatraju taj dio literature. Zavrivi studij, poela se baviti poezijom, no u

1 14

lizabeth

e a r

ranica

zemlji, no nije odustajala od SF-a, ak ni kad su joj se urednici toga doba, kao npr. John W. Campbell, govorili da prie bez sretnog kraja nijeu cijelu premisu znanstvene fantastike. Godine 1964. ipak uspijeva objaviti svoj prvi znanstvenofantastini roman, Sunburst, koji e postati kljunim djelom kanadske znanstvene fantastike. Roman pripovijeda priu o skupini djece koja su mutirala nakon nuklearne katastrofe i zadobila telepatsku sposobnost ali, odrastajui u vladom odreenoj karanteni, postaju maloljetni delinkventi. Ve u tome prvom romanu, Gottlieb dotie teme koje e joj ostati vanima kroz cijelu karijeru: Kako dananjih pitanja je rekao autora identiteta, Robert SF-a u samoodreenja, etinosti. Sawyer, jedan od kljunih Kanadi: Tada nam je svima

postala baka. Ona je bila ta - do osamdesetih godina, bila je jedina - koja je dokazala da moe sjediti u Torontu i pisati vanu znanstvenu fantastiku i prodavati je velikim amerikim nakladnicima. Nakon Sunbursta, uslijedili su mnogi drugi romani i prie - ne samo unutar SF-a - a svoj posljednji roman, Birthstones, napisala je samo dvije godine prije smrti, 2007. Bez obzira je ili li pisala mainstream, promiljala poeziju ili prozu, znanstvenu fantastiku svojim Phyllis Gotlieb uvijek je u djelima ovjenost. Komentirajui

Campbellov prigovor, u jednom je razgovoru rekla: U mojim knjigama, veina likova - ne svi, ali veina njih - na kraju jo stoji na nogama. To je, po mome, sretan kraj. Dobro je stajati. A Phyllis Gotlieb doista je stajala do kraja.
i i5

E liza b e th

Bear:

G r a n ic a

p l im e

Elizabeth Bear postala je primijeeno ime u znanstvenoj fa n ta stici 2 0 0 5 . godine, ka d jo j je izaao prvi roman, H am m ered , koji je odmah zakaio i Locusovu nagradu za debitanta. Prepoznatljiva je po tome to, iako je ensko, pie uglavnom m ilita ry-SF, te su jo j ju n a kin je esto vojnikinje. To je na odreeni nain sluaj i u prii
e n in i

koju vam donosimo, a koja je svojoj autorici prole godine donijela nagradu Hugo.

Tideline

revela

ilena

Kalcedon nije bila izgraena za plakanje. Nije to imala u sebi, osim ako joj suze nisu bile hladne izduene kapi stakla koje je iscijedila paklenska vrelina to ju je obogaljila. Takve suze koje bi mogle kliznuti niz njenu kou preko istopljenih senzora da bezosjeajno padnu na pijesak. A kad i bi, ona bi ih pokupila, zajedno sa svim ostalim

1 16

Elizabeth

Bear:

p r3 o otrcanim krasotama, i dodala ih bogatstvu smetnih dragulja koji su se ljuljali s mrea to su joj ojaavale uniteni oklop. Nazvali b ije starim eljezom, d a je preostao jo netko tko b ije mogao baciti u staro eljezo. Ali ona je bila posljednji ratni stroj, tronona pravokutna suza velika kao pravi borbeni tenk, dvije krupne grabilice i jedan fini manipulator skupljeni poput paujih eljusti ispod tomjevske glave koja je dovravala njen zailjeni kraj, polikeramiki oklop isprugan tragovima kao neprskajue staklo. Bez vodstva svojih udaljenih gospodara, epala je plaom, vukui jedan istopljeni ud. Bila je skoro za bacanje. Na plai je susrela Belvederea. Leptirske koljkice razotkrivene povlaenjem stopala gmizale su natrag u vlano tlo pod Kalcedonijinim kljakavim udom. Jedan od stranjeg para, manje je smetalo na nabijenom pijesku. Dobro je sluio kao oslonac, a tako dugo dok se drala podalje od stijena, nije bilo prepreka preko kojih bi ga morala prevlaiti. Dok se muila prolazom po liniji plime, shvatila je da je netko promatra. Nije podigla glavu. Njena asija bila je opremljena nianskim senzorima koji su se automatski lokirali na otrcani obris skutren kraj vremenom izrovane stijene. Optiki input joj je trebao za skeniranje kolopleta morskih trava i naneenog drva, stiropora i morskog stakla, koji je oznaavao krajnji domet plime. Promatrao je cijelim putem po plai, ali bio je nenaoruan, a njeni algoritmi nisu ga smatrali prijetnjom.
i iv

Tim bolje. Sviala joj se udna pjeana stijena ravnog vrha kraj koje je uao.

Sljedeeg dana, opet ju je promatrao. Bio je to dobar dan: pronala je mjeseev kamen, neto kamenog kristala, komad crveno-naranaste gline i neto morskog stakla koje je plima izblijedila do prozirnosti. a skuplja? Nasukane dragulje, odgovorila je Kalcedon. Danima je prilazio sve blie, sve dok je nije poeo slijediti kao galebovi, skupljajui koljkice koje bi iskopala njena kljakava noga u pokrpanu vreu od mree. Hrana, pretpostavila je, i doista, izvukao je jednu od siunih koljki iz torbe i odnekud izvadio skakavca slomljene otrice kojom e je otvoriti. Njeni senzori obojali su no u blijede boje. Oruje, ali ne prijetnja njoj. Sasvim spretno - otvorio je, isisao i odbacio koljku u manje od tri sekunde - ali to je mogao biti samo mali komadi mesa. Puno posla za vrlo malo profita. Bio je koat a ne samo otrcan, i malen za ovjeka. Moda mlado. Mislila ga je upitati s kojeg brodoloma, i pokazala bi neodreeno preko zaljeva, tamo gdje je nekad bio grad, i rekla da ih je bilo puno. Ali on ju je iznenadio. a s njima? Obrisao je usta pijeskom umrljanom rukom, slomljenog noa koji se nehajno pruao iz njegove stisnute ake.

Kad skupim dovoljno, pravit u ogrlice. Ugledala je neto ispod zapletaja algi koje zovu mrtvaevi prsti, bljesak svjetla, i poela naporan proces sputanja da to dohvati, matematikom nadoknaujui svoje pokvarene iroskope. Pretpostavljeno dijete je edno gledalo. A-a, rekao je. Nemo otoga napravit ogrlicu. Zato ne? Spustila se za jo jedan decimetar, drei ravnoteu teinom svoga kljakavog uda. Nije htjela pasti. Vido sam as pokupila. Sve razito. Pa? upitala j e, i postigla j o par centimetara. Hidraulika joj je zavijala. Jednog dana, ta hidraulika ili pogonske elije, neto e zakazati i ona e ostati ovako, kip kojeg unitavaju slani zrak i more, a plima e doi i preliti je. Oklop joj je imao napuklina i nije vie bio vodonepropusan. Ni sve perlice. Njen manipulator odgurnuo je mrtvaeve prste. Razotkrila je blago, komadi plavo-sivog kamena isklesan u obris debelog, veselog ovjeka. Nije imao rupa. Kalcedon se paljivo opet uspravila i okrenula figurinu prema svjetlu. K am enje strukturno bio vrst. Ispustila je kao vlas tanku builicu dijamantnog vrha iz suprotnog manipulatora i izbuila rupu kroz figurinu, od vrha do dna. Onda g a je nanizala na komad ice, zakrenula krajeve u obrue, ovrsnula obrue, i dodala ga vijencu peerlica koji je visio po njenoj unitenoj asiji. Pa? Pretpostavljeno dijete dotaklo je malog Budu vrkom prsta, zaljuljavi ga na napuknutom keramikom oklopu. Opet

se podigla, van njegova dohvata. Jas Belveder, rekao je. Zdravo, ree Kalcedon. Ja sam Kalcedon.

Do zalaska sunca, kad je oseka najjaa, brbljavo je brzao za njom, trei meu jata galebova da nagrabi pune ake koljki, koje bi onda isprao u valovima prije no to ih sirove prodere. Kalcedon ga je vie-manje ignorirala dok je aktivirala svoje reflektore, koncentrirajui njihov sjaj na crtu plime. Nekoliko napornih koraka kasnije, jo jedno blago privuklo joj je pogled. Bio je to dio lanca s nekoliko sjajnih perli uhvaenih na njemu - staklo, s komadima zlatne i srebrne folije zapletenim u njemu. Kalcedon je pokrenula dugotrajan proces prikupljanja Samo da stane kad je Belvedere skoio pred nju, dohvatio lanac prljavom rukom slomljenih noktiju, i podigao
p lim e

ga. Kalcedon se zaustavila, skoro se prevmuvi. Spremala se posegnuti i oteti blago djetetu i oboriti ga u more kad je on stao na prste i pruio joj ga, posiui iznad svoje glave. Reflektori su bacali njegovu crnu sjenu na pijesak, osvjetljavajui svaku las kose i obrva u izraenom reljefu. Lake je ako ti ja to dohvatim, rekao je, dok se njen fini manipulator njeno sklapao oko kraja lanca. Podigla je blago da ga pregleda na svjetlu reflektora. Dobar, dugaak komad, sedam centimetara, etiri sjajne perlice draguljastih boja. Glava joj je zakripala kad g a je podigla, a korozija se osipala sa zglobova.

120

lizabeth

e a r

ranica

Zakaila je lanac na mreu omotanu oko njenog oklopa. Daj mi svoju torbu, rekla je. Belvedereova ruka spustila se na promoenu mreu punu sirovih dvokoljkaica to je kapala niz njegovu golu nogu. Torbu? Daj mi je. Kalcedon se uspravila, ukoso zbog unitenog uda ali jo uvijek dva i pol metra via od djeteta. Ispruila je manipulator, i iz nekog davno nekoritenog direktorija izvukla protokol za ponaanje s ljudskim civilima. Molim te. Gumastim prstima propetljao je po voru, odvojio ga od konopca koji mu je sluio kao pojas, i pruio joj torbu. Uhvatila ju je manipulatorom i podigla je. Primjerak je pokazao da je pletivo od pamuka a ne od najlona, pa ju je presavinula u dva vea manipulatora i sadraj opalila mikrovalnim pulsom niske vatae. Nije trebala. To joj je iscrpljivalo pogonske elije, koje nije mogla napuniti, a imala je zadau koju mora izvriti. Nije trebala - ali jest. Iz njenih klijeta digla se para a koljke su se pootvarale, kuhajui se u vlastitim sokovima i vlazi morske trave kojom je podloio mreu. Oprezno mu je vratila torbu, trudei se ouvati tekuinu. Pazi, upozorila je. Vrue je. Paljivo je uzeo torbu i sustio se u turski sjed pod njenim nogama. Kad je razmaknuo morske trave, koljke su leale kao siuni dragulji - blijedonaranaste, ruiaste, ute, zelene i plave - u gnijezdu staklasto zelene ulve, morske salate.
i2 1

Oprezno je kuao jednu, a onda je poeo sisati s ogromnim uitkom, odbacujui prazne ljuture na sve strane. Pojedi i alge, rekla mu je Kalcedon. Bogate su vanim hranjivim tvarima.

Kad je stigla plima, Kalcedon se povukla po plai kao veliki zgrbljeni rak s pet amputiranih nogu. Pod mjeseinom se ljeskala kao kukac, a njena blaga su se njihala i ukala po mrei, udarajui jedno o drugo kao kamenje koje podrhtava na dlanu. Dijete ju je slijedilo. Trebao bi spavati, rekla je Kalcedon dok se Belvedere smijetao kraj nje na visokom, suhom polumjesecu plae ispod visokih blatnih litica, dokle valovi nee dosegnuti. Nije odgovorio, a glas joj je zazujao i zadrhtao prije
p lim e

no to se proistio kad je opet progovorila. Trebao bi otii s plae. Klisure su nestabilne. Pod njima nije sigurno. Belvedere se stisnuo blie, pruajui donju usnu. Ti ostaje ovdje. Ja imam oklop. I ne mogu se penjati. Lupila je unitenom nogom po pijesku, ljuljajui tijelo naprijednatrag na preostale dvije noge da to uini. Ali oklop ti je slomljen. To nije vano. Ti se mora popeti. Podigla je Belvedera obim grabilicama i podigla ga iznad svoje glave. Zavritao je; isprva se prestraila da ga je otetila, ali

lizabeth

e a r

rania

vriskovi su se pretopili u smijeh prije no to ga je spustila na ukoenu istaku koja e ga odvesti do vrha litice. Osvijetlila ju je svojim reflektorima. Penji se, rekla je, i popeo se. I ujutro se vratio.

Belvedere je ostao otrcan, ali s Kalcedoninom pomoi malo se popunio. Ona mu je hvatala i pekla morske ptice, nauila ga kako graditi i odravati vatre, i pretraivala svoje opirne baze podataka traei upute kako ga odrati zdravim dok raste - ponekad skoro vidljivo, po djeli milimetra u jednom danu. Istraivala je i analizirala morsko povre i tjerala ga da ga jede, a on joj je pomagao dohvaati blaga koja njeni manipulatori inae ne bi mogli dograbiti. Neke brodolomne perlice bile su vrele, i natjerali su Kalcedonine detektore radijacije da zakliku. Njoj nisu bili prijetnja, ali po prvi put ih je odbacila. Imala je ljudskog saveznika; njen program zahtijevao je da ga odri zdravog. Priala mu je prie. Knjinica joj je bila velika - i puna ratnih pria o brodovima koji plove morima i svemirom, koje su se njemu iz nekog neobjanjivog razloga najvie sviale. Katarza, mislila je, i opet mu priala o Rolandu, i kralju Arthuru, i Honor Harrington, i Napoleonu Bonaparteu, i Horatiju Homblovveru, i kapetanu Jacku Aubreyu. Projicirala je rijei na monitoru dok ih je izgovarala i - bre nego to bi mogla zamisliti - poeo ih je izgovarati zajedno s njom.

123

Tako jc zavrilo ljeto. Do ravnodnevniee, prikupila je dovoljno uspo mena. Brodolomni dragulji jo uvijek su se pojavljivali, a Belvedere joj je jo uvijek donosio najljepe, ali Kalcedon se smjestila kraj one iskrivljene pjeane stijene ravnog vrha i posloila svoja blaga na nju. Prela je spaeni bakar i pravila icu, stavljala perlice na nju, i lemila karike koje je nizala u vijence. Bilo je to veliko uenje. Njen smisao za estetiku isprva je bio nerazvijen, zahtijevajui od nje da pravi i rastavlja desetine kombinacija perlica dok ne pronae neku lijepu. Nije trebalo samo balansirati oblike i boje, ve je bilo i strukturalnih potekoa. Prvo teina nije bila ujednaena, pa su lanci visjeli iskrivljeno. Onda bi se karike iskrivile i zapinjale i morala ih je ponovno izraivati.
p lim e

Radila je tjednima. Uspomene su bile vane ljudskim saveznicima, premda ona nikad nije shvatila logiku iza toga. Nije mogla izgraditi grob svojim kolegama, ali isti arhivi koji su joj davali prie koje Belvedere pio kao maka mlijeko dali su joj i koncept alobnog nakita. Nije imala fizikih ostataka svojih saveznika, komada kose ili odjee, ali zacijelo e brodolomni dragulji biti dovoljno blago? Jedino je nepoznato bilo tko e nositi nakit. Trebalo bi ga predati nasljedniku, nekome tko se s radou sjea pokojnika. A Kalcedon je imala zapise o najbliim

124

lizabeth

e a r

ranica

roacima, naravno. Ali nije imala naina doznati je li itko od njih preivio, a ako i jesu, nije imala kako doi do njih. Isprva, Belvedere je ostajao u blizini, pokuavajui je povui u izlete i istraivanje. No, Kalcedon je ostala odluna. Ne samo da su joj pogonske elije bile opasno slabe, ve se s dolaskom zime smanjivala i njena sposobnost koritenja suneve energije. A sa zimom e doi oluje, i ona vie nee moi pobjei oceanu. Bila je odluna dovriti svoju posljednju zadau prije nego se pokvari. Belvedere je poeo lutati bez nje, hvatati vlastite ptice i donositi ih natrag do vatre od naplavljenog drveta da ih ispee. To je bilo pozitivno: mora biti sposoban brinuti se sam za sebe. Uveer, meutim, vraao se sjediti kraj nje, penjati se na stijenu ravnog vrha da bi razvrstavao perlice i sluao njene prie. Ista nit koju je stalno ponovno obraivala svojim grabilicama i finim manipulatorima - dunost ivih da se uz poasti sjeaju palih - ponavljala se i u ratnim priama koje mu je jo juvijek priala, premda je sad zavrila s izmiljotinama i povijeu i pripovijedala mu svoja vlastita iskustva. Ispriala mu je kako je Emma Percy spasila onog klinca gore kod Savanne, i kako je vojnik Michaels stradao odvlaei vatru od narednice Kay Patterson kad su bojne robote na prevaru izmamili s poloaja u okraju kraj Seattlea. Belvedere je sluao, i iznenadio je dokazujui da moe ponoviti sutinu, ako ne ve tone rijei. Pamenje mu je bilo dobro, premda ne tako dobro kao strojno.

125

Jednog dana kad j e otiao daleko od nj enog pogleda, niz plau, Kalcedon je ula Belvedera kako vriti. Danima se nije micala. Zgrbila se na pijesku pod nezgodnim uglom, njen ukoeni ud sputen niz plau, ogrlice na kojima je radila rairene po stijeni koja joj je sluila kao radni stol. Komadi kamena i stakla i ice rasprili su se s vrha stijene dok se podizala na jo uvijek funkcionalne udove. Od prve se podigla, iznenadivi samu sebe, i naas je nesigurno teturala, nemajui stabilizaciju davno pokvarenih iroskopa. Kad je Belvedere opet povikao, skoro se kratko spojila. Penjanje nije dolazilo u obzir, ali Kalcedon je jo uvijek mogla trati. Njen kljakavi ud ostavio je brazdu na
p lim e

pijesku iza nje a i plima je stizala, tjerajui je da pljuska kroz korozivnu morsku vodu. Zakrenula je oko kamene istake iza koje je nestao Belvedere, na vrijeme da vidi kako ga dva vea ovjeka obaraju na tlo, a jedan od njih dizao je batinu iznad svoje glave dok je drugi drao Belvedereovu otrcanu torbu od mree. Belvedere je zaskviao kad je batina pala na njegovo bedro. Kalcedon se nije usuivala koristiti svoje mikrovalne projektore. Ali imala je i drugog oruja, ukljuujui tu i precizan laser i ispaljiva kemikalija pogodan za snajperske

126

lizabeth

e a r

ranica

operacije. Neprijateljski ljudi su bili meke mete. Ovi ak nisu nosili ni oklope. Tijela je pokopala na plai, jer je bila programirana da mrtve neprijatelje tretira s potovanjem, slijedei ratne protokole. Belvedereu nije prijetila izravna opasnost kad mu je namjestila i uvrstila nogu i izlijeila masnice, ali procijenila je d a je previe povrijeen da bi joj pomogao. Uostalom, pijesak je bio mekan i podatan pod njenim grabilicama, premda nije bilo naina da tijela odri iznad vode. To je bilo najbolje to je mogla. Kad je zavrila, prenijela je Belvederea natrag do njihove stijene i poela skupljati svoja rasuta blaga.

Noga je bila iaena i natuena, ne slomljena, i neka perverzija povezana s povredom uinila g a je jo nemirnijim i sklonijim iskuavati svoje granice kad se jednom djelomino oporavio. U roku od tjedan dana vratio se na noge, oslanjajui se na take i vukui nogu ukoenu kao i Kalcedonina. im mu je skinula udlagu, poeo je lutati jo dalje. Novo epanje jedva da g a je usporilo, i znao je izostajati i cijele noi. Jo je rastao, naglo, sad ve visok skoro kao marinac, i jo sposobniji da se pobrine sam za sebe. Incident s napadaima nauio g a je oprezu. U meuvremenu, Kalcedon je doraivala svoje pogrebne ogrlice. Mora svaku uiniti vrijednom jednog palog druga, a sad ju je usporavala nemogunost rada nou.
127

Spaavanje Belvederea kotalo ju je jo brino skupljane energije, i nije mogla pogoniti reflektore ako je namjeravala dovriti prije nego to joj se baterije isprazne. Vidjela je na mjeseini, s mrtvakom jasnoom, ali termalne oi i senzori za mrak nisu joj koristili kad je trebalo spojiti jednu boju s drugom. Imat e etrdeset i jednu ogrlicu, po jednu za svakog lana njenog nekadanjeg odreda, i nee se izvlaiti traljavim radom. Koliko god brzo radila, bila je to utrka sa suncem i plimom.

etrdesetu ogrlicu dovrila je u listopadu, kad su dani okraali. etrdeset i prvu - onu za glavnu operaterku, narednicu Patterson, onu sa sivo-plavim Budom na dnu - zapoela je prije zalaska sunca. Belvederea nije vidjela
p lim e

nekoliko dana, ali to je bilo prihvatljivo. Nee veeras dovriti ogrlicu.

rania

Njegov glas probudio ju je iz mira s kojim je ekala sunce. Kalcedon? Neto je zaplakalo dok se ona budila. Dijete, identificirala, ali topli obris u njegovom naruju nije bio dijete. Bio je to pas, mladi pas, njemaki ovar kao oni spareni s dreserima koji su ponekad znali raditi s odredom L. Psi nisu obraali panju na nju, ali neki dreseri bili su

128

lizabeth

e a r

prestraeni, premda to nisu htjeli priznati. Narednica Patterson rekla je jednom od njih, Oh, Chase je vie-manje i sama samo veliki pas za napade, i pravila se vana trljajui Kalcedon iza teleskopskih ciljnika, uz zvuk mnogo smijeha. Mladi pas bio je ranjen. Povrede su mu krvarile preko stranje noge. Zdravo, Belvedere, rekla je Kalcedon. Naos tenca. Nogom je izravnao svoju otrcanu deku tako da moe spustiti psa. Misli ga pojesti? Kalcedon! odrezao je, i zatitniki sakrio ivotinju rukama. Je ranjen. Promislila je. Hoe da ga odnjegujem? Kimnuo je glavom, a ona je razmislila. Trebat e joj svjetla, energija, nezamjenjive zalihe. Antibiotici i koagulanti i bolnike zalihe, a ivotinja bi svejedno mogla umrijeti. Ali psi su vrijedni: znala je da ih dreseri jako cijene, ak i vie nego to je narednica Patterson cijenila Kalcedon. A u svojoj knjinici imala je i datoteke o veterinarskoj medicini. Upallila je reflektore i pristupila datotekama.

Dovrila je prije jutra, i prije no to su joj se baterije ispraznile. Jedva. Kad je sunce izalo a mladi pas je udobno disao, povrede na boku zaivene i krvotoka napunjenog antibioticima, vratila se posljednjoj ogrlici. Morat e raditi hitro, a ogrlica za narednicu Patterson imala je u sebi najkrhkije i najljepe perlice, one za koje se Kalcedon najvie brinula da e ih slomiti i zato ih je ostavila za kraj, kad bude najiskusnija.
129

Pokreti su joj postajali sve sporiji kako je dan prolazio, i sve naporniji. Sunce je nije moglo dovoljno nahraniti da nadomjesti troenje od sino. Ali perlica se povezivala s perlicom, i ogrlica je rasla - komadii gusa, gline, stakla i sedefa. I Buda od kalcedona, jer je narednica Patterson bila Kalcedonina operaterka. Kad se sunce pribliilo zenitu, Kalcedon je radila bre, koristei navalu energije. Mladi pas spavao je u njenoj sjeni, prodrvi ostatke ptice koje mu je Belvedere dao, ali Belvedere se popeo na stijenu i unuo kraj njene gomile dovrenih ogrlica. Za koga je ovo? upitao je, dodirujui oputenu nisku prebaenu preko njenog manipulatora. Kay Patterson, odvratila je Kalcedon, dodajui zelenkasto-smeu perlicu od gline, s mrljama nalik borbenoj odori. Sir Kay, rekao je Belvedere. Glas mu se mijenjao, i ponekad bi ga posve napustio usred rijei, ali tu je frazu izbacio u komadu. Ona je bila konjuarica kralja Arthura, i njegova usvojena bratia, i drala je njegove borbene robote u tali, rekao je, ponosan na svoje sjeanje. Postojalo je vie Kay, podsjetila ga je. Ubrzo e morati otii. Postavila je jo jednu perlicu na lanac, zatvorila kariku, i stisnula metal svojim finim manipulatorom. Ti ne moe otii s plae. Ne moe se penjati. Nehajno, uzeo je jednu ogrlicu, Rodaleovu, i rairio je meu prstima tako da perlice uhvate svjetlo. Karike su

blago klepetale. Belvedere je sjedio s njom dok je sunce zalazilo a njeni pokreti se usporavali. Sad je ve radila skoro iskljuivo na solamu energiju. S dolaskom noi, opet e utihnuti. Kad stignu oluje, valovi e se valjati preko nje, a tada je ak ni sunce nee opet probuditi. Mora otii, rekla je, dok su joj se grabilice umirile na skoro dovrenom lancu. A onda je slagala i rekla: Ne elim te ovdje. Za kog je ovo? upitao je. Dolje na plai, mladi pas podigao je glavu i poeo zavijati. Gamer, odgovorila je, a onda mu je ispriala o Gamer, i Antonyju, i Javezu, i Rodriguez, i Patterson, i White, i Wosczyni, sve dok nije bilo toliko tamno da su joj glas i vid izblijedili.

Ujutro, stavio je

dovren lanac za Patterson u

Kalcedonine grabilice. Morao je na njemu raditi pri svjetlu vatre, kroz tamu. Nisam mogao stisnuti karike, rekao je dok ih je polagao preko njenih tipaljki. U tiini, ona ih je stisnula, jednu po jednu. Mladi pas bio je na nogama, epajui, njukajui oko dna stijene i lajui na valove, na ptice, na raka u bijegu. Kad je Kalcedon zavrila, posegnula je i prebacila ogrlicu preko Belvedereovih ramena, dok je on stajao vrlo mimo. Meko krzno prekrivalo mu je obraze. Muki marinci svoje su obraze grebali do glatkog, a enama nije rasla dlaka na licu. Rekla si d a je to za sir Kay. Podigao je lanac na ruke i prouavao kako staklo i kamenje hvata svjetlo.
i3 i

Zato d a je se netko sjea, ree Kalcedon. Ovog puta ga nije ispravila. Podigla je ostalih etrdeset ogrlica. Bile su teke, ovako sve zajedno. Pitala se moe li ih Belvedere sve nositi. Zato je se sjeaj. Sjea li se ija je ova? Imenovao ih je jednu po jednu, a ona mu je jednu po jednu dodavala. Rogers, i Rodale, i van Metier, i Percy. Prostro je drugu deku - a odakle mu druga deka? Moda s istog mjesta gdje je naao i psa - i poloio ih jednu do druge na momarsko plavu vunu. Blistale su. Ispriaj mi priu o Rodaleu, rekla je, prelazei grabilicom preko ogrlice. I ispriao ju je, nekako, umijeavi pola Rolanda i Oliviera. Svejedno, to je bila prilino dobra pria, onako kako ju je on ispriao. Koliko je ona mogla prosuditi. Uzmi ogrlice, rekla je. Uzmi ih. One su alobni nakit. Daj ih ljudima, i priaj im prie. Trebale bi ii ljudima koj e se sjeati i astiti mrtve. e u na te ljude? upitao je namrgoeno, prekriivi ruke. Na plaih nema. Ne, rekla je, nema ih. Morat e ih potraiti.

Ali nije ju htio ostaviti. On i pas hodali su plaom dok je vrijeme postajalo sve hladnije. Spavala je sve dlje, dublje, otar kut sunca nedovoljan da je probudi osim u podne. Dole su oluje, a budui da je stolasta stijena zaustavljala pjenu, slana voda joj je ukoila zglobove

ali joj procesor - zasad - nije korodirao. Vie se nije kretala i rijetko kad je govorila ak i na danjem svjetlu, a Belvedere i mladi pas koristili su njen oklop i stijenu kao zaklon, i dim njihovih vatri aio joj je trbuh. Skupljala je energiju. Do sredine studenog, skupila je dovoljno, i ekala je i obratila se Belvedereu kad se vratio s mladim psom iz svojih lutanja. Mora krenuti, rekla je, a kad je zaustio da se pobuni, dodala je: Vrijeme je da krene na potranicu. Ruka mu je krenula do Pattersonine ogrlice, koju je nosio dvaput omotanu oko vrata, pod svojim otrcanim kaputom. Vratio joj je ostale, ali tu mu je darovala. Potranicu? kripei, dok joj je prah korozije strugao po zglobovima, podigla je ogrlice sa svoje glave. Mora pronai ljude kojima ovo pripada. Odbio je njene rijei trzajem ruke. Oni su svi mrtvi. Ratnici su mrtvi, rekla je. Ali prie nisu. Zato si spasio mladog psa? Obliznuo je usnice i opet dotakao Pattersoninu ogrlicu. Jer sti spasila mene. I priala si mi prie. O dobrim borcima i zloestim borcima. I tako, zna, Percy bi spasla psa, ne? I Hazel-rah isto. Emma Percy, Kalcedon je bila prilino sigurna, spasila bi psa d a je mogla. A Kevin Michaels bi spasio klinca. Pruila mu je preostale ogrlice. Tko e tititi drugu djecu? Zurio je, krei ruke. Ti se ne moe penjati. Ne mogu. Ti mora to uiniti za mene. Pronai ljude koji e se sjeati pria. Pronai ljude koji e priati o mome odredu.
133

Ja neu preivjeti zimu. Bljesnulo joj je nadahnue. Zato te aljem na ovaj pothvat, sir Belvedere. Lanci su bljetavo visjeli u zimskom svjetlu, more ieljano, sivo i umorno iza njih. Kakve ljude? Ljude koji bi pomogli djetetu, rekla je. Ili ranjenom psu. Ljude kao to bi odred trebao biti. Zastao je. Ispruio je ruku, dotakao lance, pustio perlice da zazvone. Svinuo je obje ruke, i spustio ih u ogrlice do lakata, preuzimajui njen teret.

copyright Elizabeth Bear, 2 0 0 7 .

Ll NO

Aldani

(1926.

Philip

Jos

Farmer

Z 0 0 9 .)

( 1 9 1 S . - 2 D D 9 .1

31. sijenja ove godine umro je Lino Aldani, jedna od kljunih figura talijanske znanstvene fan tastike. Roen 1926. godine u San Ciprianu Po, Aldani je bio profesor matematike, a znan stvenom fantastikom poeo se baviti jo u ezdesetim go dinama. Prvu priu, Gdje su vam Kumari? ( Dove sono i vostri Kumar?) objavio je 1960. godine, a prvi roman, Kad e korijeni (Quando le raditi) 1977., iako ga je poeo pisati deset godina ranije. Pamti ga se i po prvom teorijskom tekstu o SF-u u Italiji, eseju La Fantascienza, objavljenom 1962. godine. 1963., zajedno s Massimom Lo Jaconom, osniva SF-asopis Futuro, koji se gasi nakon samo osam brojeva, no uspijeva oko sebe okupiti neke od najhitnijih predstavnika te kljune generacije talijanskog SF-a, kao to su Giulio Raiola, Sandro Sandrelli, Inisero Cremaschi... Posljednji roman, Themoro korik, objavio je 2007. godine.

25. veljae 2009. napustio nas je Philip Jos Farmer, slavni ameriki pisac, autor serije Riverworld i mnogih drugih romana i pria. Farmer je navodno ve u etvrtom razredu osnovne kole odluio postati piscem, a prvi je pravi korak na tome putu napravio 1952. godine, kad je s novelom Ljubavnici osvojio nagradu Hugo. Smjesta je dao otkaz na poslu i bacio se na pisanje. 1967. osvojio je drugog Huga za novelu Jahai rumene nadnice, dok je treeg dobio za roman Idite svojim rasutim tijelima (To Your Scattered Bodies Go). Posljednji roman, Zlo u kui Pemberly (The Evil in Pemberly House), napisao je prije zajedno smrti, sa Winom Scottom Eckertom neposredno smjestivi ga u jedan od mnogih svjetova koje je stvorio. Farmerova udovica, Bette, umrla je samo nekoliko mjeseci kasnije, 10. lipnja ove godine.

H B B B F
S KRBAV SK UGRIZ

(Boris Peri: Vampir; Naklada Ljevak, 2006.)

Preavi polovicu VAMPIRA iznenada sam osjetio glad za posve drukijom knjigom. Siao sam u hotelsko predvorje i s hrpe svezaka koju se gostima nije dalo vraati kui uzeo nekog Grishama. Bio je sve to se od Grishama oekuje - pitak i plitak do bola - tako da ga nisam zavrio, ali sam njime na jednu veer sa zadovoljstvom
1)

on zna zato je svoj plitak roman napisao, a onaj tko ga ita zna zato ga ita ili odustaje od itanja. Kroz VAMPIRA je mene do kraja vukla samo dunost. Nije mi, do kraja, uspjelo zavoljeti protagonista, knjigu ni pisca; nije mi uspjelo shvatiti zato je ovaj svezak uope napisan. Kao to autor kae na 194. stranici: Jo jednom sve se slagalo u savren mozaik, a da ja svejedno nisam vidio valjana motiva, kamoli ishoda te stravine prie. Perieva fascinacija vam

presjekao VAMPIRA. VAMPIR, valjano ste zaklju ili, nije ni plitak ni pitak. Gdje se Grisham snebiva od i najmanje pomisli na literarnu ambiciju, VAMPIROVE su ambicije vie struke. No, Grishamu u korist ostaje neupitnost njegove svrhe:

z a n

it a

(2

ita

pirima, fascinacija koju ja nikako ne dijelim jer meni su vampiri samo za sprdnju dobri, svakako je jedan od poticaja u korijenu

136

acan

ove knjige. Struktura Perieva romana slijedi - a za tu se tvrdnju, priznajem, oslanjam uglavnom na filmove - strukturu Stokerova Drakule ili Kingova Salems Lota (koji se i sam oslanja na Drakulu): zlo dolazi u grad, izbija u simptomima, seizmiki se potresi njegove prisutnosti ire ... Zlo je ovaj put evropski pravampir, u zadnjih godinu dana moda i preeksploatirani Istranin Jure Grando, grad je Zagreb, sve je na broju, sve je jasno, ali pitanje emu? ne biva ba odgovoreno. Na 90. stranici Peri pokuava ocrtati temu svog romana: Ali to kad vampiri iz mranog svijeta uobrazilje odjednom zaku caju na vrata stvarnosti gdje ih ne moe obuzdati ni suneva svjetlost, ni sveta rije, kamoli magijski znakovi ili bijeli luk? i bila bi to dobra tema kada bi u Perievom romanu stvarnost igdje bila prisutna. O da, mjestimice on spominje 11. rujna ili druge simptome trulei dvadeset i prvoga stoljea, ali ton i stil romana su - nema druge rijei - devetnaestostoljetni. Nisam, rekoh, itao

Stokera te ne bih mogao tvrditi je li stil VAMPIRA svjestan pasti toga autora, ali mene je puzav, vitiast, brljanovit Periev stil najvie podsjeao na dobrog starog Poea i njegovo slikanje tamnosivim, maglenim tonovima. to nije loe, tim stilom je Peri prilino dobro ovladao (iako hipertrofija pridjeva s vremena na vrijeme prijeti kako e ga strovaliti u pulp), ali meni je izrazito dvojbeno koliko se moe pisati tako stilski obiljeenim stilom, a pretvarati kako se pie o sadanjosti, o stvarnosti. Periev Zagreb neki je iz cmobijelih jugoslavenskih filmova, Zagreb s tek ponekom banderom javne rasvjete i ulicama koje su nou maglovite i puste. Njegove redakcije prizivaju slike redakcija iz najkasnije ezdesetih, a kad netko posegne za mobitelom ja se nemalo iznenadim - toliko ta spravica djeluje izmjetena u svijetu kojega Peri opisuje. 1 njegov je junak, ono, pravi stanovnik bespomoni hrvatske literature: kvaziintelektualac,

popiana krpa od ovjeka koja

137

se svijetu osjea bezrazlono nadmona i u njemu u isto vrijeme izgubljena. Takavnarator viestruko je problematian. Prvo, on i nije pravi lik. To vjerojatno shvaa i Peri koji ga, ako se nisam hudo prevario, po prvi put imenuje Zlatkom Wagnerom tek na 215 stranici. Do tada je protagonist bio lutka koju je autor micao po elji, da bude gdje neto treba opaziti, ili da izrie komentare koji su autoru leali na dui. Drugo, nadasve je problematian izbor takvog lika u opoziciji Grandovu sveziu. Dok Stoker Drakuli suprotstavlja svoje nemislee, uvjerene junake; Periev Zlatko Wagner ne suprotstavlja se niemu jer se zlu nemogue suprotstaviti beznaem, dok je beznae sve ime Wagner barata. Je li to bila Perieva prava tema? Sumnjam, jer kad na 255. stranici pokuava sumirati put svoga junaka govorei kako je ovaj itav ivot proveo u bijegu od njegovih (ivotnih, op. D.M.) radosti i izazova, utapajui krivnju u lakomom uvjerenju da

e kad-tad u oblacima svjetske arolije uspjeti sagraditi kulu od pijeska, sve to Peri uspijeva je zabezeknuti me. Krivnja? Lakomost? Bijeg? Kule od pijeska? ao mije, ali nijedna od tih karakternih crta nije tijekom romana bila razvidna u Zlatku Wagneru. Peri oito neto VAMPIROM eli poruiti, ali ne zna kako. Pogledajmo tipinu reenicu koja na prvi pogled zvui kao autorova poruka, ali se na pomno promatranje raspada u tri misli od kojih svaka za sebe stoji, dok zajedno samo teturaju: ovjek dananjice vjeruje u mehanizme zadovoljenja gladi, ei, pohlepe i rasplodnih poriva, dok mu pusto trabunjanje silnih, monih i obijesnih o neophodnosti svetih ratova protiv zla koncentrirana u drugima djeluje tek kao folklor za razgovore to e ih umjesto njega u veernjim satima na televiziji voditi drugi. Bit e da smo zato i slijepi za vampire (...) (str. 232). Je li tu kome to jasno? Je li tu ita opipljivo

izreeno osim osjeaja tjeskobe i emera koji prevladavaju cijelim romanom? Moram se malo zaustaviti, jer e ispasti kao da je Periev VAMPIR najgora knjiga koja bi vam se u ivotu mogla sluiti, a to ni priblino ne bi bilo tono. VAMPIR je, sve u svemu, fino i gusto napisan roman, stilski dosljedan i tean, uz manje manirizme (uestala upotreba rijei makoliko, kao i stilski obojenog kverulanta kojemu se ne bih iznenadio iz usta jednoga lika, ali kad troje ili etvoro radije rabe tu rije umjesto, recimo, svaalice, ona ne upada u oko nego to isto oko udara). Iako napisan bez iznenaenja i prave zagonetke, VAMPIR nije pisan bez vjetine. Izniman je, recimo, opis Grandine ene sa stranica 139/140, kao i neki dijaloki momenti (Vi, dakle, vjerujete u vampire? Ne znam je li vjera ba najbolji izraz (...) Vjera je ipak vrsto povezana s nadom.). Peri nije piskaralo kakva smo esto na ovom mjestu recenzirali,

on je pisac. Jedini je problem VAMPIRA, njegova nastupnog romana, to je zahvatio mrvicu vie no to je autor bio u stanju savladati. VAMPIR je pokleknuo pod teinom vlastite ambicije - j e r nije lako bilo presaditi mit, kritizirati svijet i istovremeno priati priu - i ako ga ibam onda je to zbog iskljuivo zbog nesavrenosti kapu. Makoliko vi mislili da sam ja obian jedan kverulant. izvedbe, dok ambiciji i namjeri iskreno skidam

a r k o

a c a n

139

NINI O V J E K

Ahm ed A . Kahn, roen u Indiji, danas iv i i radi u Kanadi. A to ra d i? Pa, po obrazovanju je I T strunjak, no, kao prvo, pie. Teoretiar i praktiar spekulativne fikcije, objavljivao je u razn im asopisima, od indijskih i kuvajtskih (neko vrijeme ivio je u K uvajtu) pa do kanadskih. Prie su mu objavljivane i u raznim antologijama, a tri ih je i uredio. Nedavno mu je Golden Acorn Press izdao i zbirku kratkih pria, pod naslovom Sparks, a radi
e n in i

i na scenariju za superherojski strip s indijskim junacim a, pod radnim naslovom Fearless Indian Super Heroes (uoite kraticu). Pripovjetka koju vam donosimo inae je svome autoru omiljena, a vi je proitajte pa otkrijte zato...

P R E S o r ? i r !N WE& t i - v M i k eNA

Bilo je jasno proljetno jutro kad se ivot Jamesa Andersa promijenio. James je bio umjereno uspjean pisac. Nije imao ivih roaka i ivio je sam u svome stanu. Toga jutra ukljuio je TV. Prikazivao se neki crti, ali nije uo taj zvuk, ve itanje vijesti. Zar neto nije u redu s televizorom?

Ahmed

A.

K ah n :

Jesu li se nekako pomijeala dva kanala? A onda je uo kako spiker izgovara datum. Uspravio se. Kako danas moe biti 25. svibanj? Juer kad je zaspao bio je 20. to se dogaa? Zar je spavao etiri dana - kao u nekoj prii? Istrao je van, podigao novine sa svoga praga i proitao datum. Dvadeset i prvi svibanj. Dakle, ipak nije spavao etiri dana. To je bio tek poetak. Cijeloga dana uo je glasove: glasove svojih prijatelja, svojih susjeda, Jennyn glas, i svoj vlastiti. to se to dogaa? Zar je poludio? Ali u glasovima koje je uo nije bilo ludila. Dugo je razmiljao, borei se protiv sve jae panike. Polako, skoro stidljivo, jedna siuna zamisao podigla je glavu. Imao je teoriju. Bila je fantastina. Svejedno, odluio ju je isprobati. Sljedeeg jutra, ukljuio je televizor. I opet, slika na ekranu nije se slagala sa zvukom. uo je datum, i bio je dvadeset i esti svibanj. Pretpostavka dokazana! Koliko god fantastina, vjerojatno je tona. Njegov sluh pruao se etiri dana i par sati u budunost. Prvo se uspaniio. A onda, oporavivi se, tiho je satima sjedio za svojim radnim stolom, u sebi razraujui posljedice toga stanja. Morat e se pobrinuti za razne stvari, velike i male. Na primjer, ako netko bude pozvonio, on to nee uti. Morat e postaviti neku vrst vizualnog znaka. Pa onda telefon. To e mu sad postati skoro posve beskorisno. A to s razgovaranjem? Moi e razgovarati i oni e uti njega, ali kad budu govorili, on e to uti etiri dana ranije. Kako e tako voditi suvisao
141

razgovor? Jedino rjeenje bilo je svima rei d a je ogluio. Neka komuniciraju s njime pismeno. I ivot se nastavio sa svojim udesima. Njegovo presonino stanje imalo je svojih prednosti. Stvorio je naviku sluanja poslovnih vijesti na TV-u i, opremljen poznavanjem trita, bacio se na dionice. Neizbjeno, zaraivao je sve bolje i bolje. On je pak postao veliki filantrop i silno se dobro zabavljao. Nitko nije znao za njegovu abnormalnost sve dok se nije uo kako Jenny govori o tome - Jenny koja g a je podsjeala na polja maslaka i med i mlijeko i sve to je svjee i zdravo - a nije uo Jenny kako panino vriti. I tako joj je etiri dana kasnije sve ispriao, a ona je, nakon kratkog razdoblja prilagodbe, prihvatila situaciju i to mu pismeno priopila. A onda se jednog dana uo kako prosi Jenny. I,
o v j e k

naravno, etiri dana kasnije, doista je zaprosio Jenny i Jenny je pristala, i postali su mu i ena i dosta dugo su ivjeli sretno... ... sve do asa kad je zauo Jenny kako plae. A oplakivala je njegovu smrt. Smjesta se bacio na sreivanje stvari, pripremajui oporuku, volei Jenny. Sljedeeg dana, uo je kako ga prijatelji dolaze pokopati. A onda mu je svijet neko vrijeme bio smrtno tih. A onda je zauo straan glas kako govori: Tko je tvoj Bog?

142

hmed

A.

Ka

h n

r e s d n i n i

I imao je tri dana da pronae toan odgovor na to pitanje.

copyright

Ahmed A.

Kahn, 2 001.

| ^|
143

144

Zagrebaka naklada d.o.o. Telefon: 01/66-03-674 Telefon/Fax: 01/66-32-659 www.zg-naklada.hr E-mail: kontakt@zg-naklada.hr Balokovieva 17 10 000 Zagreb