to je to 4-D printanje?

Najvedi pomaci ne lee u tome kako demo napraviti stvari pomodu nove tehnologije manipuliranja materijalom nego kako materijal utjee na samog sebe. Takvo razmiljanje stoji iza 4-D printanja, ekperimentalnog pristupa proizvodnji koje nadilazi toliko hvaljeni proces 3-D printanja. Umjesto izgradnje statikih trodimenzionalnih predmeta od slojeva plastike ili metala, 4-D tisak koristi dinamike materijale koji se nastavljaju razvijati i nakon printanja kao odgovor na svoje okruenje. Ideja dolazi sa instituta u Massachusettsu (Massachusetts Institute of Technologys Self-Assembly Lab), gdje ravnatelj Skylar Tibbits zajedno sa svojim timom ekperimentira sa takozvanim programibilnim materijalom. Istraivai ispisuju stvari pomodu 3-D pisaa i zatim promatraju kako etvrta dimenzija-vrijeme-utjee na njih ili kako ukloniti promjenu i vratiti u prvobitno stanje. Poboljanja u proizvodnji softvera i raunala omogudili su stvaranje sloenijeg dizajna i vedu automatizaciju pri prevoenju dizajna u prave stvari. Tibbits, meutim, predvia scenarij prema kojem materijali sami sadre informacije potrebne za samomontau, ime se tedi vrijeme i novac proizvoaa. Nastojimo ne koristiti skupe materijale. Umjesto njih koristimo svakodnevno dostupne materijale kao to su plastika, metal i drvo te ih kombiniramo na pametne naine. Naa vizija je bila kombiniranje tih materijala u razliitoj debljini i usmjerenju. Kombinacijom materijala koji imaju razliita svojstva dobiva se predmet u kojem svaki od materijala razliito reagira na promjene bilo da se nalazi na svjetlu, vodi ili nekom drugom mediju. Na taj nain mogli bi oponaati kretnje strojeva, motora i senzora. Ne mogu redi za koga radimo, ali kljuno podruje za ovu tehnologiju je sportska odjeda i sportska oprema. Kod njih postoji veliki interes jer mnogo ulau u proizvodnju razliitih dodataka koji pospjeuju sportske rezultate pa tako ele i bolje materijale. Jo ima puno posla oko naeg zadatka. Trebamo materijale koji de imati bolja svojstva. Materijali s kojima smo mi radili su dobri i funkcioniraju, ali pitanje je hode li izdrati ako se ih uklopi u neki proizvod. I hode li se oni promijeniti tijekom vremena onako kako smo na poetku zamislili? Programabilni materijali koje imamo sada vjerojatno nisu spremni za trite. Temelj problema je injenica da smo mi istraivaki laboratorij. Na zadatak je pomicati znanost i dolaziti do novih otkrida. Mi ne razvijamo proizvodnju, za to se oslanjamo na industriju. Razvoj novog 4-D printanja ovisi o jakoj suradnji s tvrtkama koje su zainteresirane za unapreenje ove tehnologije.