Chase James H.

- Tigra za rep

PRVI DIO

GLAVA 1

Visoka vitka plavua u bijelom ljetnom kostimu to je hodala tik ispred njega, privukla je panju Kena Hollanda. Prouavao ju je, promatrajui mazno uvijanje njenog tijela dok je koraala. Brzo je skrenuo pogled. Nije na takav nain pogledao neku enu sve otkako je upoznao Ann. to je to sa mnom? - upitao se. Postajem gori od Parkera. Ponovno je pogledao plavuu. Jedno vee s njom, mislio je, bilo bi to senzacionalno. to oko ne vidi, uvijek govori Parker, to srce ne boli. To je istina. Ann ne bi nikada doznala. Uostalom to rade i drugi oenjeni ljudi. Zato ne bi i on? No kad je djevojka prela cestu i on je izgubio iz vida, s naporom je skrenuo misli na pismo to je toga jutra stiglo od Ann. Bila je odsutna ve pet tjedana, a sad mu je pisala da mu kae kako joj majci nije nita bolje, i da nema pojma kad e se vratiti. Zato joj majka ba mora ivjeti milje daleko od bilo ega i biti tako prokleto nezavisna, upitao se Ken ustro koraajui prema banci. Nikome starijem od sedamdeset ne bi trebalo dopustiti da ivi sam. Kad se razbole, njihove strpljive keri moraju putovati i brinuti se o njima, a njihovi jo strpljiviji zetovi moraju sami preuzeti brigu o sebi. Pet je tjedana odvie, i Kenu je ve bilo muka; vie zbog toga to se tako dugo mora brinuti o sebi nego zato to je bio bez Ann. Potrao je niz stepenice prema garderobi za osoblje i ondje zatekao Parkera kako namjeta kravatu pred ogledalom nad zahodskim umivaonicima. - Hej - ree Parker smjekajui se. - Kako je neenja jutros? Kada dolazi Ann? - I ja bih volio znati - odgovori Ken perui ruke. - Staroj je jo loe. Ann ne zna kad e zbrisati. Parker je uzdahnuo. - Ja bih prokleto volio da se moja pokupi na mjesec dana. Ve etrnaest godina nije mi se makla s peta. - Pregledavao je bradu u ogledalu. - Ti si vraki sretno mome, no ne izgleda kao da to zna. Zato nisi potjerao kera, to me, eto, ubija u pojam. Ne znam; neki kao da ne znaju zbog ega su

na ovome svijetu. - Daj uuti! - progunao je Ken. Bila mu je ve muka od Parkerova neprestanog sprdanja. Sve otkako je Ann otila Parker mu je bio za vratom pokuavajui ga izbaciti iz kolosijeka. Nije bilo dana a da mu nije gunao kako bi mogao provoditi noi. Parkeru je bilo etrdeset pet godina, naginjao je debljanju i ubrzano elavio. Uvijek bi uskrsavao prolost, sjeajui se kakav je vragolan bio, i kako su ga ene smatrale neodoljivim, i kako ga jo i sad smatraju, kad se ve o tome radi. - Nabruen si - rekao je Parker, pozorno gledajui u Kena. -I ne uzimam ti to za zlo. Trebalo bi malo pustiti paru. Priao sam sa starim Hemmingwayem dok smo se uspinjali. Veli da nema bolje stvari od veeri u Cigaleu. Jo nisam bio, 'bem ti sreu, ali on ide redovno, i veli da je to pravo mjesto. Zvui mono: dobra klopa, jeftino pie i hrpa radodajnih enskica. Bit e ti vie nego dobro. Tu i tamo promijeniti enu, to je dobro za sve nas. - Samo naprijed, mijenjaj ih - zareao je Ken. - Ja sam potpuno zadovoljan onim to imam. No u toku jutra postao je svjestan rastueg nemira: bilo je to neto to je u blaem obliku osjeao itavog prolog tjedna. Sve otkako se oenio, uvijek je eljno oekivao povratak kui i otvaranje ulaznih vratiju, nakon ega bi s osjeajem ugodnog zadovoljstva ugledao Ann kako se pojavljuje da bi ga pozdravila. Ali proteklih je pet tjedana sve izmijenilo: sad ga je iritirala pomisao kako se svake veeri vraa u svoju praznu obiteljsku kuu. Misli su mu odlutale na razgovor to ga je vodio s Parkerom. Cigale. Vidio je taj noni klub nekoliko puta izvana. Nalazio se dolje u odvojku Glavne ulice: veselo mjestance, dekorirano neonskim svjetlima i kromom. Prizivao je u sjeanje sjajne fotografije artistica koje je u prolazu letimino pogledao. Nije to bilo mjesto na koje bi trebao ii jedan asno oenjeni bankovni slubenik. Dok je zatvarao alter donio je vrstu odluku protiv Cigalea. Vratit e se kui veeras poslije posla kao i obino i prepustiti se dosadi. Spustio se do garderobe po eir. Kad je ulazio Parker je prao ruke. - Evo i tebe - ree ovaj poseui za runikom. - Dakle, je li gospodin odluio to e veeras? to e to biti: vino, pjesma i ene, ili samo jedna, draesna i drueljubiva? - Idem kui. Trava vapi za ianjem. Parker je napravio grimasu. - K' vragu! A mora da si se upalio gore od mene. Zamisli samo, iati travu dok ti ene nema! Ozbiljno, Holland, to ti je dunost prema samome sebi. to oko ne vidi, to srce ne boli. Ovo ti moe

biti posljednja ansa prije nego to postane star i neupotrebljiv. - Daj, zavrni! - uzviknuo je Ken razdraeno. Nevolja je s tobom to jo nisi odrastao. - I hvala bogu to nisam - odgovorio je Parker. - Kad se moja predodba zabave svede na ianje te proklete travurine, znat u da je dolo vrijeme da me pokopaju. Ken ga je napustio dok je jo govorio. Uspeo se stepenicama to su vodile prema izlazu za osoblje. Razdraile su ga Parkerove neprestane sugestije i zbog toga se mrtio hodajui toplim plonikom prema restoranu u kojem je uvijek objedovao. Mislio je: naravno da je u pravu. Upalio sam se. Uspaljen sam sve otkako sam se oenio. Ne vjerujem da u ikad vie imati prilike provesti se. Ann vie nikad nee tako otii: u svakom sluaju, ne jo godinama. No je li mi do provoda? Kad bih samo znao kad se Ann vraa. Moe to tako potrajati jo tjednima. Ovo ti moe biti posljednja ansa prije negoli postane star i neupotrebljiv, rekao je Parker. To je istina. Ann ne bi nikada doznala. Zato ne bi veeras nekamo iziao? Zato ne? Najednom se osjetio uzbuen i neodgovoran. Uinit e to! Vjerojatno e sve na kraju ispasti propuh, no sve je bolje od povratka u praznu kuu. Otii e do Cigalea i popiti koje pie. Moda e mu kakva plavua biti spremna praviti drutvo ne stvarajui pri tome nikakve komplikacije. To je to, rekao je samom sebi dok je iao prema restoranu: posljednji izlazak; labui pjev.

II Za Kena, popodne se vuklo. Po prvi put otkako se sjea, posao mu je bio dosadan; uhvatio se kako neprestano pogledava na zidni sat. Ustajali, zapeeni zrak to je dolazio s ulice, rika prometa i vrua, oznojena lica stranaka, sve ga je to razdraivalo. - Savreno predveerje za ianje travnjaka - cerei se rekao je Parker dok je kurir zatvarao vrata banke. - Uznojit e se kao konj. Ken nije nita odgovorio. Poeo je prebrojavati gotovinu. - Trebao bi organizirati stvari, Holland - nastavio je Parker. -Ima mnogo tjelesno sposobnih ljudi koji bi ti podiali travnjak dok si varii i uiva svoje. - Preskoi, moe li? - rekao je Ken kratko. - Nisi ak ni duhovit. Parker se zamiljeno zapiljio u njega, uzdahnuo i zatresao glavom. - O, jadno moje! Ti ni ne zna to proputa. Nastavili su rad u tiini dok obojica nisu prebrajala gotovinu; tada je Parker rekao: - Ako si s kolima, mogao bi me odbaciti kui. Parker je ivio u ulici odmah iza Kenove, i premda ovaj nije imao nikakve elje za njegovim drutvom, nije mogao odbiti. - Okej - rekao je skupljajui blagajnu i knjige. - Ali brzo. Za danas mi je dosta ovoga mjesta. Dok su se vozili kroz gusti promet, Parker je preletio veernje novine govorei na glas najzanimljivije novosti. Ken ga je jedva sluao. Sada kad su se udaljili od banke, pribliavajui se kui, njegova je uroena opreznost ponovno nadvladala. Podiat e travnjak, rekao je samome sebi, i provesti kod kue ostatak veeri. Mora da se poremetio kad je uope mogao i pomisliti da nekamo ode. Ako bi se zeznuo, bio vien ili upao u kakvu guvu - to bi mu ne samo upropastilo brak, ve znailo i konac karijere. - Ne treba se gnjaviti da me doveze ba do kue - rekao je Parker iznenada. - elio bih protegnuti noge. Odbaci me do svoje kue, a dalje u pjeice.

- Nije to nita, odvest u te kui. - Proetat u. Moda me ponudi piem. Ba sam ostao bez viskija. Ken je doao u napast da mu kae kako je kod njega ista situacija. elio se otarasiti Parkera, no ipak je svladao iskuenje i sada, kad se promet raistio, ubrzao, da bi se nakon nekoliko minuta zaustavio ispred uredne obiteljske katnice s verandama, uklopljene u niz slinih kua. - asna rije! Tvojoj tratini zaista treba ianje - rekao je Parker izlazei iz automobila. - Bit e tu posla. - Nee dugo potrajati - odvratio je Ken vodei ga stazom. Otkljuao je ulazna vrata, i uli su u malo predsoblje. Zrak je bio vru i zaguljiv, pa je Ken pourio u dnevnu sobu da gurne prozorska krila. - Pfu! Zatvoreno itav dan, ha? - upitao je Parker slijedei ga. - itavo popodne - odvratio je Ken skidajui sako i bacajui ga na stolicu. - Kuna pomonica dolazi samo tokom jutra. Preao je sobu pa izmijeao dva velika viskija sa sodom. Obojica su pripalila cigarete i podigla ae. - pricnulo ti u oko - nazdravio je Parker. - Ne mogu dugo ostati; moja e se ena uditi gdje sam. Zna, Holland, pokatkad se pitam je li bilo pametno to sam se oenio. Ima to dosta prednosti, naravno, no ene tako prokleto mnogo zahtijevaju. ini se da ne shvaaju da momcima s vremena na vrijeme treba malo slobode. - Ne poinji sad opet sve ispoetka - rekao je Ken otro. - To je injenica - odgovorio je Parker. Dovrio je svoj viski, uzdahnuo i pogledao Kena pogledom punim oekivanja. -Ovaj je bio vraki dobar. - Jo jedan? - Ne bih odbio. Ken je dovrio svoje pie, ustao i napravio jo dva.

- Kako ve dugo nema Ann? - upitao je Parker uzimajui au koju mu je Ken pruio. - Pet tjedana. - Jako dugo. to je sa starom? - Nemam pojma. Starost, pretpostavljam. To moe potrajati jo mjesec dana. - Kako bi ti se svialo da malo skrene veeras? - upita ga Parker uz mali provokativni pogled iskosa. - Kako to misli? - Mislim, strogo imeu mene i tebe i jastuka, imam jedan mali aranman koji dosta dobro funkcionira. Ne bih imao nita protiv da i tebi namjestim malo zabave i veselja. - Aranman? to to znai? - Imam jedan oduak o kojemu ena ne zna nita. Nije to uvijek lako srediti, ali se povremeno uspijevam pustiti s lanca kad ena ode majci. Ken ga je pogledao. - Misli neku enu? - Neku enu! Kako si pogodio. Stari me Hemmingway doveo do te poslastice. Sve je vrlo diskretno: nema opasnosti da te vide, i o svemu su se pobrinuli. Cura je hostesa. Ne mora biti nita vie od prijatelja, ako ti se nee. Ta se brine o osamljenim dekima, takvima kao to si ti. Naravno, plaa. Moe je izvesti na jedno vee i ostaviti pred njenim stanom, ako ti se tako hoe, ili ako ti se nee, moe ui. Ona je prokleto prikladan i vrlo siguran oduak. - Izvadio je lisnicu, narkao neto na jednoj od posjetnica i poloio je na stol. - To je njen telefonski broj. Zove se Fay Carson. Sve to treba uiniti, to je nazvati je, rei da je eli vidjeti, i ona e ti zakazati sastanak. Tarifa joj je malo visoka, ali je vrijedna toga. - Ne, hvala - odgovorio je Ken otro. - Uzmi to i ne budi takav. - Parker je dovrio pie i ustao. -Volio bih joj se revanirat!. Obeao sam joj da u je preporuiti prijateljima. Uvijek odravam obeanje. Ken je otfrknuo posjetnicu sa stola prema kaminu. - Ne, hvala - rekao je ponovno.

- Dri to kod sebe. Izvedi je. Cura je zabavna. Upravo je ono to treba osamljenome momku. Izvedi je veeras na neku predstavu. to ima veze? Ona je zbilja neto. Ne bih ti namjestio nekakvu jeftinu drolju. Ta cura ima sve. - U to sam siguran - odgovorio je Ken odsjeno. - Ali me ne zanima. - Dobro, tvoja stvar. Vidimo se sutra. Hvala na piu. - Kimnuo je glavom prema posjetnici to je leala u loitu. - Ne ostavljaj to okolo. Zakljuaj to negdje za budue potrebe. - Bolje je uzmi - rekao je Ken idui prema ognjitu. - Ja je neu. - Zadri je. Nikad se ne zna. A sad do vienja. Doputam si da odem. Dok je Ken podizao posjetnicu, Parker je proao kroz predsoblje, otvorio ulazna vrata i krenuo niz stazu. Ken pogleda telefonski broj ispisan na karti. Riverside 33344. Na trenutak je oklijevao, no onda ju je poderao popola i bacio u koaru za smee. Pokupio je sako i poao hodnikom do spavaonice. Zastao je u dovratku, zagledavi se u veliku, zranu prostoriju. Djelovala je uasavajue uredno i naputeno, kao da nitko u njoj nije ivio. Bacio je sako na krevet i poeo svlaiti odjeu. Osjeao je kako je vru i ljepljiv. Kroz prozor zastrt zavjesama mogao je vidjeti kasnopopodnevno sunce kako pali gustu travu tratine. Jo je prerano da ponem gurati kosilicu, rekao je samome sebi, otiao u kupaonicu i otuirao se. Osjetio se bolje kad je navukao koulju bez ovratnika i stare hlae. Odlunjao je do dnevne sobe i zastao ogledavajui se. to se vremena tie, bilo je est i dvadeset: jo je bilo dugo do spremanja na spavanje, a ve se osjeao osamljeno. Priao je stolu, pljusnuo viski u au, odnio je do naslonjaa pokraj radija i sjeo. Okrenuo je dugme, pripalio cigaretu i prazno se zapiljio u nasuprotni zid. I tako, Parker je sebi naao ensku. To je Kena iznenadilo. Uvijek je smatrao Parkera ovjekom koji puno pria no ne radi nita. Kad je neki spiker poeo predavanje o uasima H-bombe, Ken nestrpljivo uutka radio. Ustao je i odetao do prozora da bi se odande zapiljio u vrt. Nije osjetio nikakvu sklonost prema koenju travnjaka niti je htio da izae plijeviti gredicu sa ruama, kojima bi trebala njega. Ostao je tako, gledajui kroz prozor, nekoliko minuta; lice mu se smrailo od mrgoenja. Tada je bacio pogled na runi sat, rezignirano slijegnuo ramenima i preao preko sobe do predsoblja.

Otvorio je ulazna vrata i iziao na trijem. Atmosfera je bila vrua i zaguljiva. Vjerojatno se sprema oluja, pomislio je. Prokleto je prevrue za ianje tratine. Preskoit u to veeras. Moda sutra bude hladnije. U trenutku kad je donio odluku osjetio se oputeniji u dui. Kako tiho i prazno djeluje kua, pomislio je vrativi se u predsoblje. Odlunjao je do dnevne sobe i dovrio au s viskijem i, ne razmiljajui, nalio u nju jo viskija pa je odnio u kuhinju. Ovo e biti jo jedno pusto vee, pomislio je otvarajui hladionik da vidi to mu je Carrie, obojena kuna pomonica, ostavila za veeru. Pogled na prazne police rekao mu je da je zaboravila pripremiti ita, i on je treskom zatvorio vrata. U smonici je bilo limenki s hranom, no nije se osjeao tako da bi mogao jesti iz konzerve. Nestrpljivo slijeui ramenima otiao je do dnevne sobe i ukljuio televizor. Na ekranu se pojavila skakutava plavua u nabranoj kratkoj suknjici i privukla svu njegovu panju. Sjeo je i motrio je. Podsjetila ga je na vitku plavuu to ju je tog jutra vidio na ulici. Promatrao je neki bezvezni program pola sata ili tako neto, i za to vrijeme dvaput ustao da ponovno napuni au. Na kraju jednog programa, i prije no to je poeo drugi, iskljuio je televizor, digao se na noge i poeo polako koraati gore i dolje. Parkerov mu je tipini klie nastavljao strujati mozgom: to oko ne vidi, to srce ne boli. Pogledao je na sat. Jo jedan sat i biti e sumrak. Otiao je do boce s viskijem. Sad je jo samo malo preostalo, i on je sve to je jo bilo ispraznio u au. Pie to ga je prije toga popio sad je poelo djelovati, i on je stao osjeati kako u njemu raste neodgovorno raspoloenje. Zato veeras ostati kod kue, upitao se. Zato ne uzeti Parkerovu curu na probu? Ona preuzima brigu o osamljenim momcima, rekao je Parker. A on je upravo to, zar nije? Odnio je pie u spavaonicu, sjeo za toaletni stoli, svukao koulju i izvadio svjeu iz ladice. Koji je ono njen telefonski broj? Zatvorio je oi dok se pokuavao dosjetiti, i otkrio da je popio vie viskija no to je mislio. Riverside 33344. Sve ovisi o njenom glasu, rekao je sebi, i o tome to e kazati. Ako zvui grozno, uvijek mogu objesiti slualicu. Ako nitko ne odgovori, idem kositi travu. To je oklada. Zakopavajui koulju, otiao je u dnevnu sobu i okrenuo broj. Oslukivao je tuuu-tuuu-tuuu na liniji, svjestan kako mu srce sada brzo tue.

Nema je, rekao je u sebi nakon nekoliko trenutaka i osjetio i olakanje i razoaranje. Dobro, to me razrjeuje. Preskoit u to i pokositi tratinu; no ipak je oklijevao spustiti slualicu. A tada je naglo kroz liniju proao klik: srce mu je propustilo jedan otkucaj a zatim jurnulo. Djevojaki je glas rekao: - Halo? - Je li tamo miss Carson? - upitao je oprezno. - Tako je. A tko zove? Mogao je gotovo uti smijeak u njezinu svijetlu, veselu glasu. - Mislim da me ne biste znali. Jedan moj prijatelj ... -Prekinuo je, zbunivi se. - O! - Djevojka se nasmijala. Bio je to krasan, prijateljski smijeh, i Ken se naglo osjetio lake. - Dobro, ali ne budite tako plaljivi. elite doi amo? - To je ideja, ali moda ste zauzeti? - Nisam. Za koliko ete biti? - Ne znam gdje ste. Djevojka se ponovno nasmijala. - Avenija Lessington 25. Znate je? - To je pokraj ulice Cranbourne, zar ne? - Tako je. Ja sam na najgornjem katu; samo je nebo iznad. Imate li kola? - Da. - Ne ostavljajte ih vani. Imate parkiralite na uglu. Avenija Lessington je bila na kraju grada suprotnom od onoga u kojem je ivio Ken. Trebat e mu dvadeset minuta da stigne onamo. - Mogu doi oko devet - rekao je. - ekat u. Nai ete ulazna vrata otvorena. Samo uite. - Uinit u tako.

- Do devet sati, dakle. Za sada - zbogom. Veza je zamrla, i on je polako vratio slualicu na mjesto. ak ni sada nisam se obavezao, pomislio je. Ne moram otii. Jo imam vremena promijeniti miljenje. Vratio se u spavaonicu i dovrio odijevanje. Dok je vezao kravatu, sjetio se njezina glasa. Pokuao je stvoriti zamiljenu sliku. Je li plavua? Je li visoka? Glas joj je zvuao mlado. Parker je rekao da ima sve. Morala je biti vraki dobra da bi to Parker kazao. Kliznuo je u sako. Zatim je, napustivi spavaonicu, otiao u dnevnu sobu. Dugi je trenutak stajao, oklijevajui. U najmanju ruku, pomislio je, mogu pogledati to njeno prebivalite. Ako nije ba neto, ne moram ui. Ma prokleto bilo! Ne moram toliko izvrdavati zbog toga. Nije to kao da namjeravam neto runo s tom djevojom. Odvest u je na predstavu ili u noni klub. Izvadio je lisnicu i prebrojao novac. Opazio je kako mu se ruke tresu, i zbog toga se nervozno nasmijeio. Kad je pogledao preko sobe, otkrio je da ne moe gledati srebrno uokvirenu Anninu fotografiju to je stajala na pisaem stolu.

GLAVA 2

Na velikom parkiralitu na uglu avenije Lessington bila su samo etiri automobila. uvar, neki postariji mukarac u bijelom kombinezonu, iziao je iz svog malog kioska i mahnuo Kenu da parkira kraj blistavog buicka. Kad je Ken iskljuio mainu i iziao iz automobila, uvar ga je upitao: - Dugo ostajete, mister? - Moe biti. Ne znam. Ovisi da li je prijatelj kod kue - rekao je Ken oprezno. - Kako ga dugo mogu drati ovdje? uvar mu je uputio mali osmijeh pun razumijevanja. - itavu no, ako elite. Mnogi momci tu ostavljaju automobile itave noi. Ken se nelagodno upitao sluti li starac kamo on ide. Platio je tiket za parkiranje. - Kladim se da ova etiri momka neu noas vie vidjeti -nastavio je uvar mahnuvi rukom prema etiri automobila. - Ovo je pravi noni kvart. Ken se prisilio na nelagodni smijeak. - A tako? Nisam znao. uvar mu je namignuo. - Ni ovi drugi nisu - rekao je i odetao natrag do svoga kioska. Sada se sumrak ve spustio, i Ken se osjeao prilino sigurno dok je hodao du Avenije Lessington. Bila je to mirna ulica, ograniena s obadvije strane sjenovitim drveem to je djelovalo kao paravan. Kue su izgledale uredno i pristojno. Nije sreo nikoga za vrijeme kratke etnje do broja 25. Parker je rekao da je mjesto vrlo diskretno, da nema opasnosti da ga vide, i da su se o svemu pobrinuli. Do sada je bio u pravu. Ken je zastao da pogleda uz ulicu i niz ulicu prije nego se popeo na stepenice to su vodile do broja 25. Uvjeren da ga nitko ne promatra, uspeo se stepenicama, okrenuo kvaku i gurnuo vrata. Brzo je zakoraio u predvorje. Njemu suelice bilo je stepenite. Na zidu, pokraj stuba, bio je red potanskih sanduia.

Zaustavio se da ih pogleda. Iznad svakog je kartica sa vlasnikovim imenom. itao je: May Christie, Gay Hordern. Eve Barclay. Glorie Gold. Fay Carson. Ptice iz istog jata, pomislio je nelagodno. U to on to srlja? Zastao je oklijevajui u dnu stuba. Na jedan dugi trenutak ponestalo mu je hrabrosti, i on se gotovo odluio povui natrag u automobil. Udaren je to je uope doao do ove kue, ree sam sebi a ne zna ak ni kako djevojka izgleda. Da nije bilo viskija koji je popio, okrenuo bi se i vratio, ali viski je jo uvijek upravljao njime, tjerajui ga da nastavi. Parker je rekao da je djevojka sasvim u redu. Parker joj redovno dolazi. Mora da je sasvim u redu. Poeo se uspinjati stepenicama. Na treem odmoritu, kroz crveno obojena vrata dopirao je zvuk radija to je tiho svirao swing. Nastavio je uz stepenice, i kad je bio etiri stube daleko od etvrtog odmorita, uo je kako se vrata otvaraju i zatim uz tresak zatvaraju. Prije no to se mogao odluiti da li da se okrene i poskoi niz stepenice, na odmoritu su zazvuali koraci, i na vrhu se stuba pojavio nekakav ovjek. Bio je nizak, debeo i proelav; nosio je eir s obodom podignutim straga i sputenim sprijeda, eir kojim je pljesnuo po bedru kad je zastao zagledavi se u Kena. Unato elavosti, nije mogao biti mnogo stariji od Kena. U njegovoj je pojavi bila nekakva odbojna mekoa. Podsjetio je Kena na odstajalu aumrolu. Imao je krupne, crne, izbuljene oi, bjeloonica podlivenih krvlju. Tanka, runa usta, mali kukasti nos i otro uiljene ui priljubljene uz glavu, inile su ga jednim od ljudi najneobinijeg izgleda to ih je Ken ikada vidio. Odijelo mu je bilo smeurano i visjelo je kao vrea, a kravata s naranasto-plavim uzorkom imala je masne mrlje. Pod lijevom je miicom nosio sivkastosmeeg pekinezera iji je dugaki, svilenasti krzneni pokrov govorio o satima paljivog timarenja. Pas je bio toliko besprijekorno uredan koliko je njegov gospodar bio ofucan. Debeli je uzmaknuo za korak. - Penjite se, sir - rekao je mekim, enskastim glasom. - Nikad se ne mimoilazim na stepenicama. Da nekim sluajem ne dolazite k meni? Crne su podlivene oi prelazile preko Kena, i ovaj je imao neugodan osjeaj da debeljko pokuava zapamtiti svaki siuni detalj na njemu.

- Ne. Ja idem jo gore - odgovorio je Ken, urei uza stepenice. - Trebali bismo imati lift - potuio se debeli. - Te su grozne stepenice loe za moje srce. Leo ih takoer mrzi. - Dodirnuo je pseu glavu debelim, zdepastim kaiprstom. - Takvo divno stvorenje, ne mislite tako? - Pomakao je psa malo prema naprijed, kao da poziva Kena da ga pregleda. Oboavate li pse, sir? Ken se provukao pokraj debelog. - Jeee, mislim da, svakako. Ovaj je sigurno krasna ivotinja - rekao je nelagodno. - Stekao je mnoge nagrade - nastavio je debeli. - Ba je ovog mjeseca dobio zlatni pehar. Pas je zurio u Kena. Oi su mu bile kao i u gospodara: tamne, izbuljene i podlivene krvlju. Ken je nastavio uza stepenice. Kad je dosegao najgornje odmorite, zastao je. Dok se uspinjao preostalim stubama oslukivao je zvukove to bi ih debeli trebao proizvoditi silazei, ali nije uo nita. Mekano je stupio do priruja i pogledao preko njega. Na odmoritu ispod njega nepomino je stajao debeli i gledao prema gore. Oi su im se srele i debeli se nasmijeio. Bio je to udan, lukav smijeak pun razumijevanja, smijeak koji je ustraio Kena. Pekinezer je takoer podigao pogled. Njegovo plosnato lice sa crnom njukom bilo je skamenjeno od ravnodunosti. Ken se urno povukao i okrenuo lice prema zeleno obojenim vratima na drugoj strani odmorita. Bilo mu je jasno da mu srce tue i da mu ivci titraju. Susret s debelim ga je uzdrmao. Da nije bio siguran da debeljko jo stoji na niem odmoritu, Ken bi napravio nalijevo krug pa iziao iz kue to bi bre mogao. No misao da bi morao ponovno proi pokraj debeljka bila je neto to njegovi uzdrmani ivci nisu mogli podnijeti. alei to je bio takva neobuzdana budala da doe u tu kuu, Ken je oprezno pritisnuo dugme zvonca.

II

Ulazna su se vrata otvorila gotovo istog trenutka. Djevojka koja je drala vrata otvorena bila je tamne puti, ivahna i zgodna. Napamet bi se moglo kazati da je imala dvadeset tri ili etiri godine. Kosa joj je, sputena do ramena, bila crna kao gavranovo krilo. Imala je iroko postavljene plave oi, velika, bujna, crveno obojena usta i prijateljski smijeak koji je uinio mnogo da se Kenu povrate uzdrmani ivci. Nosila je blijedoplavi ljetni kostimi, a oblici koje je vidio ispod njega natjerali su mu srce u propinjanje. - Hej - rekla je stojei po strani. - Haj'te unutra. Bio je svjestan njenog brzog, ispitivakog provjeravanja. inilo se da joj se dopalo to to je vidjela, jer mu je poklonila jo jedan munjeviti smijeak dok je nespretno ulazio u veliku, zranu dnevnu sobu. Pred praznim ognjitem stajao je masivni konati kau; Tri naslonjaa, radio-gramofon, televizor, veliki orahov ormari s piem i stol za blagovanje to je stajao u zatvorenoj verandi upotpunjavali su namjetaj. Vaze sa cvijeem stajale su na stolu, na gornjoj ploi radio-gramof ona i na okviru kamina. Djevojka je zatvorila ulazna vrata i pomaknula se do ormaria s piem. Izdano je ljuljala bokovima dok je hodala, i pogledala preko ramena da vidi njegovu reakciju. Ken je reagirao. Mislio je da ima senzacionalnu figuru. - Osjeajte se kao kod kue - rekla je. - Sjednite i raskomotite se. Potpuno sam bezopasna, i ne morate biti tako straljivi niti me se bojati. - Nije da vas se bojim - odgovorio je Ken, otopljujui prema njoj. - To je samo zato to nisam navikao na takve stvari. Nasmijala se. - Nadam se da ne. Dobrom deku kao to ste vi ne bi smio biti potreban nitko kao ja. - Dok je govorila brzo je izmijeala dva viskija sa sodom. - U emu je stvar, deko? - nastavila je. - enska te ostavila? Ken je osjetio kako mu postaje vrue.

- Ne ba. Prenijela je ae do kaua i sjela pokraj njega. - alim; to mi se omaklo. Nisam mislila gurati nos gdje mu nije mjesto - rekla je. - Stvar je samo u tome to nisi tip na kakve obino nailazim. - Dala mu je jednu od visokih aa. -Veeras me slui srea. Popijmo ovu za veselje, deko. Ken je bio zadovoljan zbog viskija sa sodom. Nije oekivao nita takva. Ambijent uope nije bio sumoran. Prostorija je bila bolja od njegove vlastite dnevne sobe. Djevojka je bila poput kakve djevojke iz njegove banke, samo mnogo zgodnija. Nikad ne bi pomislio da je ono to jest. - Jesi li u urbi? - upitala je prebacujui jednu vitku nogu preko druge i paljivo namjetajui suknju da pokrije koljeno. - Ne, zato? To jest... - Ba fino. Nita ne mrzim vie od frajera koji upadne unutra, pa odmah zatim ispadne napolje. Veina ih tako radi. Pretpostavljam da ih ekaju ene. eli ostati ovdje? Ken je oklijevao. Nita ne bi vie volio, no prisjeao se svoje odlunosti da se ne upusti ni u to zbog ega bi poslije mogao aliti. - Mislim da ne - rekao je nespretno. - injenica jest... ja bih zaista elio samo... mislio sam da moemo otii na predstavu ili tako neto. Djevojka ga je brzo pogledala, i tad se nasmijeila. - Naravno, ako je to ono to uistinu eli. Ali vidi, deko, jednako e te kotati ovako ili onako. Dakle moe kako izvoli. - Idemo van - rekao je Ken, osjeajui kako mu postaje vrue. Izvadio je lisnicu. - Da sada sredimo financije? - Dvadeset baksi: zvui li to pakleno? - upitala je smijeei mu se. - To je u redu - odgovorio je Ken i dao joj dvije desetice. - Ja sam tu ako poeli promijeniti miljenje - rekla je ustajui. - Da vidimo kamo idemo, hoemo li? Prela je sobu, ula u drugu i odmah se vratila.

- Dakle, dobro - rekla je sjedajui na naslon njegova naslonjaa. - to emo raditi? Otkrio je da ga uznemirava njezina prisutnost. Njegova je odlunost da se ponaa kako treba poela slabiti. - Mislio sam da bismo mogli otii u noni klub - ree. - Ali moram paziti da me ne vide. - Ne brini o tome. Idemo u Plavu ruu. Kladim se da nitko od tvojih drugara nikad tamo ne zalazi. Zabavno je, a ni pie nije pretjerano otrovno. Moram se presvui. eli ui? Ken je pogleda prazno. - Sve u redu. Sjedit u ovdje. - Ti si smijean tip. Veinu ih moram samaricom zadravati vani. Ne budi tako straljiv, je l' da nee? - Da, u redu - promrmljao je Ken ne gledajui je. Uputila mu je pogled pun nedoumice, zatresla glavom i ula u spavaonicu, ostavljajui vrata irom otvorena. Ken je sjedio nepomino dok se rvao sa savjeu. Bilo bi mu mnogo lake i koliko jednostavnije da je bila tipina za svoju sortu. Da je bila kakva gruba mala droljica, njegov dolazak ovamo ne bi zavrio u tako zbunjujue osobnoj atmosferi. - Za ime boga, deko, - rekla je cura dolazei na vrata spavaonice - prestani se drati kao gnjev gospodnji. U emu je stvar? Prela je do mjesta gdje je sjedio, uzela mu viski iz ruke i stavila ga na stol. Spustila se pred njim na koljena. - Imamo hrpu vremena - rekla je. - Moemo izai kasnije. -Kliznula mu je rukama oko vrata. Poljubi me, deko. Bacivi opreznost niz vjetar, on ju je uhvatio i privukao k sebi, dok su mu se usta sputala na njena.

III

Bilo je deset i pol kad su napustili njen stan. Nikoga nisu sreli na stepenicama. Pred kuom su pokupili taksi u prolazu. - Plava rua - rekla je djevojka vozau. - Sto dvadeset druga ulica. U taninom skrovitu taksija sjedila je tik uz Kena, drei ga za ruku. - Svia mi se, deko - rekla je. - Ne zna kakva si promjena u odnosu prema frajerima s kojima se obino petljam. Ken joj se nasmijeio, ne govorei nita. Osjeao se oputeno i sretno. Ovo je no koja se ne rauna: sati koji se nee brojati u rutini njegova ivota. Na taj je nain nadvladao savjest. Znao je da ima izuzetnu sreu to je naao curu poput Fay da s njim provede tu ukradenu no izvan kue. Sutra e itava epizoda biti iza njega, ali e sjeanje na nju ostati dok bude iv. To se vie nikad nee ponoviti, uvjeravao je samoga sebe. Ne bi ni volio da se ponovno dogodi. No sada kad se dogaa, bio bi budala kad ne bi uivao u svakoj sekundi. Pogledao je Fay dok su prolazili bateriju neonskih svjetala to su reklamirala zobene pahuljice. Plava su, zelena i crvena svjetla osvijetlila unutranjost taksija. Izgleda izvanredno atraktivno, pomislio je, u svom sivkasto-modrom kompletu s haljinom duboko izrezanom da bi dola do izraaja mlijeno bijela ramena. Oko vrata je nosila ogrlicu od tamnoplavih zrnaca koja su naglaavala plavetnilo njenih oiju. Zaboravio je da joj je platio dvadeset dolara za taj jedan veernji izlazak. Izgledalo je udno, no osjeao se kao da se vratio pet godina u prolost i da provodi jedno od veeri kakvo je esto provodio prije no to je sreo Ann. - Voli li plesati, deko? - upitala ga je iznenada. - Sigurno; a ti? - Oboavam. Zaraivala sam za ivot kao plesaica, no onda su stvari pole krivo. Izgubila sam partnera, nisam mogla nai drugog, tako sam odustala. Izvodili smo program u Plavoj rui. Nije to lo klubi. Mislim da e ti se svidjeti. - to je bilo s tvojim partnerom? - upitao je Ken, tek da odri konverzaciju. Vidio je kako joj se lice steglo.

- Oh, otiao je. Nije bio tip koji bi se uz bilo to dugo zadrao. Ken je instinktivno osjetio da joj je to bolna toka, i zato je promijenio temu. - Tko je onaj debeli to stanuje u stanu ispod tvojega? Onaj s pekinzerom? Otrim je pokretom okrenula glavu da bi se zagledala u njega. - Dakle i ti si ga vidio? - Sreo sam ga na stepenicama. Fay je napravila sitnu grimasu. - Taj je uasna mala u. Nitko ne zna ime zarauje za. ivot. Zove se Raphael Sweeting, vjerovali ili ne. Uvijek me zaustavlja na stubama. Koristi tog svog cucka kao izgovor da bi priao. Taksi se usporio i zaustavio se pred visokom, tamnom zgradom. Izili su iz automobila, i Ken je isplatio vozaa. - To je to? - upitao je zurei u zgradu. - To je dolje.:u prolazu- rekla je Fay, kliznuvi rukom ispod njegove. - Ne mora se bojati da e sresti ikoga koga zna. Broj je lanova strogo ogranien, a ti ne:dolaze iz tvog dijela svijeta. Ken ju je slijedio niz uski prolaz. Na njegovu su kraju, bila teka hrastova vrata sa pijunkom. Iznad vratiju, vjeto oblikovana iz neonskih cijevi, bila je velika plava rua,, Njeno se modro svjetlo slabano reflektiralo od blistavog okova na vratima. Fay je dodirnula dugme zvonca kraj vratiju. Stajali su, rame uz rame, ekajui. Izdaleka, iz velike udaljenosti, doprla je tutnjava grmljavine. - uje ovo? - rekao je Ken. - Oekujem oluju ve itavo popodne. Nadajmo se da e 'rashladiti zrak. pijunski je prozori kliznuo unatrag i u njemu se na kratki asak pokazalo tanko bijelo lice s tvrdim, bezizraajnim oima; nakon toga su se vrata otvorila. - 'vee, miss Carson.

ovjek koji im je otvorio vrata bio je nizak i zbijeno graen, s busom valovite plave kose na glavi. Preao je oima preko Kena i kratko mu kimnuo. - Hej, Joe - ree Fay, smijeei se. - Puno posla veeras? - Tako, tako - odvrati Joe. - Tvoj stol je slobodan. Kimnula je i povela Kena preko golog predvorja, pa niz hodnik do jo jednih tekih vratiju. Dok ih je otvarala, do njih je dopro zvuk plesnog orkestra. Poli su niz stube pokrivene crvenim sagom, i tu je djevojka na garderobi uzela Kenov eir. Produili su u veliki naikani bar. U njemu je bilo mnogo ljudi, i Ken ih je nelagodno pogledao. Vidio je odmah da nema zbog ega brinuti. Fay je imala pravo. Ti ljudi sigurno nisu doli iz njegovog dijela svijeta. ene su bile priproste naprlitane i bune. Mukarci su izgledali ilavo i sportski. Nekoliko ena i mnogo mukaraca bilo je u veernjoj odjei. Nitko od njih nije obratio nikakvu panju na Kena. Tri su ili etiri mukarca znakom pozdravila Fay i zatim skrenula pogled. ' Do njih je doao barmen, krpom briui sjajni ank. - 'vee, miss Carson. - Dva martinija, Jack. Uspela se na barski stolac, dok je Ken ostao stajati kraj nje. Barmen ih je posluio s dva martinija, a onda se odmakao da usluzi visokog crnca koji je upravo uao. Ken ga znatieljno pogleda. Bio je to masivno graen mukarac, visok oko sto devedeset pet, s ramenima to su izgledala iroka kao ambarska vrata. Kosa mu je bila nakratko podiana, a vijugava mu se brazgotina, to je poinjala tik ispod desnog oka, u malim naborima sputala do ustiju. Nosio je ljubiasti barunasti kaputi, crne hlae, bijelu najlonsku koulju i leptir-kravatu sljezove boje. Veliki mu je dijamant svjetlucao nasred koulje; bljesnuo bi svaki put kad bi se pomakao. - Hej, Sam - ree Fay podiui ruku i treperei prstima prema crncu. Uputio joj je usporeni, iroki smijeak, otkrivajui puna usta velikih, zlatnim krunama

pokrivenih zubi. - Uivaj, srce - rekao je dubokim, punim glasom. Crne su mu se oi na kratak trenutak zaustavile na Kenu, a onda mu je kratko kimnuo. Prenio je svoje pie preko sale i sjeo pokraj tanke mulatkinje u duboko izrezanoj veernjoj haljini, djevojke to je puila cigaretu iz trideset centimetara dugakog cigar-pica. Uhvatila je Fayin pogled i mahnula joj. - To je Sam Darcy - ree Fay Kenu. - On je vlasnik lokala. Dao mi je prvu ansu. Silan momak. A ono je Claudette, njegova ena. - Koliki je! - kazao je Ken, zadivljen. - Bio je jedan od sparing-partnera Joea Louisa. Izgradio je ovaj klub ni iz ega. Voljela bih da si to vidio kad sam prvi put plesala ovdje. Bio je to samo vlaan podrum s nekoliko stolova i pijanistom. Za pet je godina izrastao u ovo. -Dovrila je martini i skliznula sa stolca. - Idemo neto pojesti. Umirem od gladi. Ken je platio pie i proslijedio za njom preko bara, sve do restorana. Nekoliko je parova plesalo, a veina je stolova bila zauzeta. Glavni konobar, tamnoputi Talijan sokolovih oiju, srnuo je prema njima, bujicom rijei pozdravio Fay i odveo ih k stolu do zida. Ba kad su dovravali izvrsni omlet od gljiva i raia, Ken je opazio izvanredno lijepu djevojku kako ulazi na vrata restorana. Smjesta je privukla njegovu panju, no on nije bio jedini mukarac u prostoriji koji se zapiljio u nju. Bila je visoka i prozrana. Plavi su joj uvojci bili skupljeni u visoku punu na vrhu lijepo oblikovane glave. Nosila je plaviasto-zelenu veernju haljinu, izrezanu dovoljno duboko da bi se pokazalo prostranstvo mlijeno bijele koe od koje su Kenu iskoile oi. Njene su goleme oi bile smaragdne zelene, dok su joj se trepavice zavijale prema gore, tako da se inilo kao da dodiruju kapke. Ali nije ba lice bilo ono u to se Ken zapiljio. Njen je stas bio takav da bi natjerao u stampedo i osamdesetogodinjaka. Natjerala je i Kena.

- Fiju! Tko je ta? - upitao je okrenuvi se prema Fay. - Senzacionalna, zar ne? - odvratila je Fay, a on se zaprepastio kad je vidio kako joj je kruto postalo lice. -Gleda najveu kuju u gradu. - Zvui kao da ima predrasuda - rekao je Ken i nasmijao se. Ponovno je pogledao plavuu. Bacila je na njega nezainteresiran pogled, pogledala iza njega na Fay i zatim se okrenula pa izala iz restorana. - Svejedno, tko je ona? - Zove se Gilda Dorman - rekla je Fay. - Dogodilo se da smo neko imale zajedniki stan. Sad pjeva. Pretpostavljam, kad bih imala njezino tijelo, njen moral i glas slian njezinom, da bih takoer imala uspjeha. Ljutita gorina u njenu glasu smela je Kena. Odgurnuo je stolicu. - Idemo plesati - rekao je. Fay se potrudila i prisilila se na smijeak. - ao mi je: ba sam se raskukala. Mrzim tu kuju kao otrov. Ona je prekinula moje plesne nastupe. - Ustala je. - Dakle naprijed; idemo plesati.

IV

Kenov je runi sat pokazivao pono i dvadeset minuta kad su on i Fay uetali u bar. Jo jedan na brzaka, i onda kui - rekla je Fay. Ken je naruio dva viskija sa sodom. - Proveo sam udesno vee - ree. - Zaista sam uivao. Uputila mu je soni mali pogled ispod trepavica. - Nee me sada napustiti, je li da ne? Ken nije ak ni oklijevao. teta je ve uinjena. Nije se imao namjeru vraati u osamljenu, praznu kuu. - Rekla si da se mogu predomisliti. Pa i jesam - rekao je. Nagnula se prema njemu. - Reci mi, deko, je li to ba sasvim prvi put da si skrenuo s tranica? Izgledao je ustraeno koliko se i osjeao. - Kako to misli? - Kladim se da si oenjen, i kladim se da ti ena nije kod kue. To je tako, zar ne? - Zar sam tako prokleto proziran? - upita Ken, ozlovoljen to ga je tako lako proitala. Potapala ga je po ruci. - Idemo kui. Nisam to trebala kazati. Ali ti me zanima, deko. Provela sam tako divno vee s tobom. Ti si takva osvjeavajua promjena. eljela sam samo zasigurno znati pripada li kome. Ako ne, pokuala bih te uhvatiti za sebe. Ken je pocrvenio. - U redu, pripadam nekome - rekao je. Fay je digla ramena, smijeei se. - Svi zgodni pripadaju. - Kliznula je svojom rukom pod njegovu. - Idemo. Sam Darcy je bio u predvorju kad je Ken pokupio svoj eir.

- Ide ranije, srce? - mekano je upitao Fay. - Za mene je ve dovoljno kasno. Sam. Vidimo se sutra. Portir Joe im je otvorio vrata i odstupio u stranu. - Laku no, miss Carson. - Dovienja, Joe. Kroili su u mirnu, toplu no. - Kao u pei, zar ne? - rekla je Fay, priljubljujui svoju ruku uz njegovu. Odetali su niz prolaz do glavne ulice i zastali da bi potraili taksi. - Naii e neki za trenutak - rekla je Fay, otvorila torbicu pa izvadila kutiju cigareta. Ponudila je jednu Kenu i zatim su oboje pripalili. Ken pogleda preko ceste i opazi nekog ovjeka kako izlazi iz nasuprotnog prolaza. Vidio ga je samo na tren prije negoli se ovaj naglo zaustavio i brzo povukao iz svjetla uline svjetiljke u sjenu: visok, tanak, plav mukarac bez eira, mlad i, koliko je Ken mogao vidjeti, zgodan. U tome trenutku Ken uope nije o tome razmiljao, no kasnije e se sjetiti toga ovjeka. Taksi je doao iza ugla i Fay mu je mahnula. Sjedili su bok uz bok u tami automobila. Fay se naslonila na njega, drei ga za ruku, s glavom na njegovu ramenu. To je neobina stvar, zatekao se u razmiljanju, no osjeam kao da tu djevojku poznajem ve godinama. Sad se u njenom drutvu osjeao potpuno slobodno, i znao je da e morati uloiti mnogo napora da se odupre napasti da je ponovno vidi. - Kako si ve dugo u tom poslu? - upitao je. - Oko godinu dana. - Podigla je pogled na njega. - I, duo molim te nemoj me pokuavati popraviti. To je tako stari, stari tos, i ve sam umorna od momaka koji mi govore kako bih trebala biti dobra djevojica. - Vjerujem da e se umoriti od takvog zanata. Nisu to moja posla, no pomislio bih da bi mogla uspjeti u svakom poslu kojeg bi se prihvatila. Plee tako dobro. Zar u tome sada vie nema nieg za

tebe? - Moda, ali naprosto se ne elim vratiti plesu. Bez pravog partnera to nije uope neto. ime ti zarauje za ivot, deko? Uviao je da bi joj bilo opasno kazati. U gradu su bile samo tri banke. Ne bi ga bilo teko ponovno nai. itao je suvie pria o poslovnim ljudima koji su upali u zamku ucjene a da bi riskirao da joj kae ime se bavi. - Radim u uredu - rekao je oprezno. Pogledala ga je i nasmijala se, tapui ga po ruci. - Daj, nemoj se drati tako zaplaeno. Ve sam ti ranije rekla: potpuno sam bezopasna. Odmakla se tako da mu se moe okrenuti suelice. - Upustio si se u straan rizik noas, deko. Shvaa li to? Nespretno se nasmijao. - O, ba ne znam... - Ali jesi. Sretno si oenjen, a ima i poloaj koji treba zadrati. Iznenada, kao iz vedra neba, naziva djevojku o kojoj ne zna nita, koju nikad nisi vidio, i ide naslijepo na sastanak s njom. Mogao si pokupiti koju od fifica koje ive u mom bloku. Svaka bi ti se od tih vjetica prikaila kao krpelj, i oznojio bi se kao pas dok ih ne bi stresao sa sebe - Nisam ba tako blesav. Tebe mi je preporuio jedan prijatelj. - Nije ti taj ba neki drug, deko -rekla je ozbiljno. - Moj je stari imao izreku koja bi se mogla primijeniti na tebe. Kad god sam htjela uiniti neto opasno, on bi mi kazao da pazim kud gazim. Budi oprezna, rekao bi moda hvata tigra za rep. Nikad nisam zaboravila tu uzreicu. Ne zaboravi je ni ti, deko. Nakon ove noi zaboravit e sve o meni. Ako ponovno zaeli sii s uzde, ne zovi me. Ne elim te sresti. -Uhvatila ga je za ruku i stisla je. - Ne bih voljela da upadne u nevolju zbog mene. Ken je bio dirnut. - Ti si udna djevojka: previe si dobra za ovakav posao. Odmahnula je glavom. - Voljela bih da sam bila. To se naprosto dogaa, neto je u tebi to me je veeras smekalo. Nasmijala se. - Za trenutak emo rasplesti kose i zaridati jedno nad drugim. No dobro, tu smo. Ken je platio taksi i zatim su se zajedno uspeli stepenicama i otvorili ulazna vrata.

Poeli su dugi uspon prema najgornjem katu. Bilo je to vjerojatno zato to je ona istakla rizik u koji se uputa, neto to je i sam znao, ali je odbacio zato to mu je odgovaralo da to odbaci; vjerojatno je zato, uspinjui se stubama, naglo postao promiljen. Mogao ju je ostaviti u njenom bloku i uzeti taksi do svoje kue, govorio je samome sebi. Imao je silno vee. Nema nikakva smisla i malo produavati tu eskapadu. Tigra za rep, rekla je. Pretpostavimo da se tigar iznenada probudi. No unato nelagodi, nastavio se za njom uspinjali stubama, sve dok nisu doli do etvrtog odmorita. Suelice njima, dok su se penjali preko posljednjih nekoliko stepenica, stajao je sivkastosmei pekinezer. Njegove izbuljene, krvlju podlivene oi odmjeravale su ih kamenim pogledom, a zatim je ispustio nenadan vritav lave od kojeg je Kenovo srce preskoilo otkucaj. Kao da su ekala na znak, ulazna su se vrata na treem katu otvorila i u njima se pojavio Raphael Sweeting. Imao je na sebi izlizani svileni kuni haljetak preko crne ovjeene pidame. Uz njegovu vlanu donju usnu bila je prilijepljena nezapaljena cigareta. - Leo! - rekao je strogo. - Zaista me sram zbog tebe. - Uputi Kenu onaj lukavi, znalaki smijeak koji je ovaj i prije vidio. -Siroti malecki, umilja si da je pas uvar - nastavio je. - Tako ambiciozan, a takva mrvica, ne mislite? Sagnuo se i skupio psa u naruaj. Ni Fay ni Ken nisu nita odgovorili. Nastavili su dalje, oboje znajui da Sweeting zuri za njima, i inilo se da im njegov znatieljni pogled pali lea snagom letlampe. Ken je otkrio da se znoji. Bilo je neto alarmantno i prijetee u tom debelom, musavom ovjeuljku. Nije mogao objasniti osjeaj, no on je bio tu. - Prljava mala uhoda - rekla je Fay otkljuavajui ulazna vrata svoga stana. - Uvijek visi okolo ba kad ga nitko ne treba. Pa ipak, dosta je bezopasan. Ken je posumnjao u to, ali nije nita odgovorio. Bilo je olakanje ui u Fayin stan i zatvoriti ulazna vrata. Bacio je eir na stolicu i pomaknuo se do kamina, odjednom se osjetivi zbunjeno. Fay mu je prila, ovila mu ruke oko vrata i ponudila mu usne. Oklijevao je na trenutak prije no to ju je poljubio. Zatvorila je oi naslanjajui se na njega, no on je iznenada poelio da to ne ini. Odmakla se od njega, smijeei se. - Bit u opet s tobom za dvije sekunde, deko - rekla je. -Poslui se piem, a sredi i za mene

jedno. Otila je u spavaonicu i zatvorila vrata za sobom. Ken je pripalio cigaretu i pomakao se do ormaria s piem. Sad je bio siguran da se nije trebao uspeti do njezina stana. Nije znao zato, no vee je najednom zamrlo za njega. Odjednom se postidio. Pomislio je na Ann. Bio je to neoprostiv i sramotan in nevjerstva. Ako Ann ikad otkrije to je uinio, nikad joj vie nee moi pogledati u lice. Nalio si je jedno obilato pie i progutao polovicu. Najmanje to sada moe uiniti, rekao je samome sebi, dok se polako kretao po sobi, s aom u ruci, to je da ode kui. Pogledao je na sat na okviru kamina. Pokazivao je jedan manje etvrt. Da, otii e kui, odluio je, i osjeajui se pomalo kreposnim zato to ini rtvu koju veina mukaraca, osjeao je, ne bi mogla uiniti, sjeo je i poekao. Prenuo ga je nenadani tutanj nedaleke grmljavine. Ima dosta hoda od Fayinog stana do parkiralita. Poelio je da pouri. Nije elio pokisnuti. Bljesak je munje prodro kroz bijele zavjese navuene preko prozora. Visoko iznad glave divljaki prasnu grom. Ustao je, gurnuo zavjesu u stranu i zirnuo dolje na ulicu. U svjetlu ulinih svjetiljki mogao je vidjeti da je plonik ve istokan kiom. Raljasta je munja osvijetlila vrhove krovova i ponovno je divljaki prasnuo grom. - Fay! - zazvao je, odmaknuvi se od prozora. - Dolazi? Iz spavaonice nije bilo odgovora, i on se, pomislivi da je mogla otii u kupaonicu, vratio do prozora. Sad je ve kiilo, i plonik se prelijevao u svjetlu svjetiljki. Kia je nacrtala are po prozoru i zamutila pogled. Dobro, rekao je u sebi, kroz ovo ne moe hodati. Trebao bi priekati dok se malo ne proisti; njegova je odlunost da ne provede no s Fay poela slabiti. teta je ve uinjena, pomislio je drobei cigaretu. Nema zaista nikakva smisla promoiti se. Ona je oekivala od njega da ostane itave noi. Sasvim e se sigurno uvrijediti ako to ne uini. Osim toga, moglo bi biti sigurnije ostati ovdje nego se tako kasno vratiti kui. Mrs. Fielding, njegova prva susjeda, zacijelo e uti automobil i upitati se to to on izvodi. I zacijelo e kazati Ann da se nije vratio kui sve do u sitne sate. Dovrio je viski i otiao do bara da si napravi jo jedan. Mora da joj se ne uri, pomislio je pogledavi prema vratima spavaonice. - Pouri, Fay - zazvao je. - to radi?

Odgovorila mu je tiina i to ga je zbunilo. to joj je na pameti, upitao se. Ve je unutra vie od deset minuta. Stajao je oslukujui. Nije uo nita osim jednolinog tik-taka sata na okviru kamina i kie to je udarala o prozor. Tada odjednom nestade svjetla u sobi, i on uroni u vruu, kao tinta crnu tminu. Za trenutak se gadno prepao, no onda je shvatio da je morao pregorjeti osigura. Pipkajui je potraio stol i spustio au. - Fay! - zazvao je povisujui glas. - Gdje je razvodna ploa? Ja u to srediti. Uinilo mu se da je uo kako su zakripala vrata kradomice se otvarajui. - Ima li negdje bateriju? - upitao je. Tiina koja mu je odgovorila zraila je iznenadnom hladnoom koja mu je poela puzati uz kimu. - Fay! uje li me? Jo uvijek ni zvuka, no bio je siguran da je netko u sobi. Pipkajui potrai u depu upalja za cigarete. Blizu njega zakripa daska. Najednom je osjetio strah; otkoraio je urno, zabivi se u stol. uo je kako se aa viskija razbila o pod. - Fay! Kakve su to igre? - upita muklo. Jasno je zauo sputanje stopala, a zatim se pomakla stolica. Kosa mu se na zatiljku najeila. Izvadio je upalja, no ruka mu se tako gadno tresla da mu je ispuznuo i pao na pod. Dok se saginjao da ga napipa, uo je zvuk brave koja je kljocnula otvarajui se, a zatim su zakripala vrata. Pogledao je prema ulaznim vratima pokuavajui vidjeti kroz tamu to ga je obavijala. Nije mogao vidjeti nita. Tada su se vrata uz tresak zatvorila, natjeravi ga da se divlje trzne; jasno je uo zvuk koraka koji su trali niz stepenice. Sad je ve bio sasvim izvan sebe. Prsti su mu pipkajui nali upalja, i on kvrcne polugom. Plamiak je stvorio siuno svjetlo, ali dovoljno da vidi kako je soba prazna.

Je li to Fay upravo napustila stan, ili je to bio neki uljez? - Fay? Tajanstvena, zastraujua tiina to mu je odgovorila natjerala ga je u paniku. Zaklanjajui rukom plamen upaljaa, polako se preko sobe primakao do vrata spavaonice. - Fay, jesi tu? - Fay? Drao je upalja visoko iznad glave. Plamen se polako smanjivao. Jo trenutak ili dva i sasvim bi ga nestalo. Krenuo je naprijed, zurei u mranu sobu. Pogledao je prema krevetu. To to je vidio zaustavilo mu je dah. Fay je leala poprijeko na krevetu, s rukama iznad glave. Tanka joj je vrpca krvi tekla izmeu dojki, prelazila preko izvinutih rebara i stvarala lokvu na podu. Zastao je paraliziran, zurei u nju, nesposoban da se pomakne. Treperavi se plamen upaljaa naglo ugasio.

GLAVA 3

Jarke su ile raljaste munje osvijetlile sobu snanim plaviasto-bijelim svjetlom, a prasak groma to je uslijedio zazveao je prozorima. .. U kratkom trenutku svjetla Ken je ugledao baterijsku svjetiljku na stoliu pokraj uzglavlja. Dograbio ju je i upalio. Otro izrezani krug svjetla pao je direktno na Fay, koja je leala rasprostrta na krevetu. Ken se nagnuo nad nju. Njene su napola otvorene oi zurile u njega prazno i nepomino. Krv to je dolazila iz malog crnomodrog uboda iznad lijeve dojke, sad je jo samo kapala. Usne su joj se pomakle, a zatim joj je miini gr proao tijelom i ona je povila lea, grei dlanove u vrsto stegnute pesnice pobijeljelih zglobova. - Za ime boje, Fay! - dahnuo je Ken. U njene je prazne oi uao izraz straha, no onda je naglo i nestao; oi su se iskrenule i miii opustili. Tihi se, grevit uzdah provukao izmeu njenih stisnutih zubi, i izgledala je kao da se smanjuje, naglo postajui nalik lutki, ne vie ljudsko bie. Tresui se od glave do pete, Ken je glupavo zurio u nju. S mukom je drao bateriju. Stavio je drhteu ruku iznad njene lijeve dojke, zakrvavivi prste. Nije mogao osjetiti ni jedan otkucaj. - Fay! Glas mu je bio promuklo krijetanje. Otkoraio je elei povratiti, osjeajui navalu sline u usta. Zatvorio je oi i odrvao se munini. Nakon trenutka je ponovno stekao kontrolu nad sobom; nesigurno se odmaknuo od kreveta. Dok je to inio, stopalo mu je dodirnuto neto tvrdo i on je spustio pogled, okreui snop baterijske svjetiljke prema tom predmetu, Na sagu je leao iljak za drobljenje leda, s modrom drkom i kratkom, otrom iglom crvenom od krvi. Zapiljio se u njega, jedva diui. To je umorstvo! To to je otkrio bilo je gotovo previe za njega. Osjetio je kako ga koljena izdaju; brzo je sjeo.

Grmljavina je nastavila tutnjati iznad njega, a kia je udarila jo jarosnije. uo je automobil kako prilazi cestom, sa mainom bunom i grubom. Zadrao je dah oslukujui. Automobil je produio prolazei pokraj kue, i Ken je ponovno poeo disati. Umorstvo! Ustao je na noge. Razbacujem se vremenom, pomislio je. Moram pozvati policiju. Ponovno je je skrenuo snop baterijske svjetiljke prema Fay. Morao je uvijeriti samoga sebe da je mrtva. Nagnuo se nad nju i dodirnuo joj vratnu arteriju. Nije mogao nita osjetiti, i ponovno je morao svladati muninu. Kad se odmaknuo, noga mu je kliznula u neto od ega se stresao. Stao je u lokvu krvi to se oblikovala na plavo-bijelome sagu. Obrisao je nogu o sag, i zatim nesigurno otkoraao u dnevnu sobu. Vrua, poput tinte crna tama, rascijepljena samo snopom baterijske svjetiljke, poela ga je guiti. Probio se preko sobe do barskog ormaria, nalio obilat viski i popio ga jednim gutljajem. Alkohol mu je primirio potresene ivce. Zamahnuo je snopom svjetla uokolo, pokuavajui otkriti gdje je telefon. Ugledao ga je na stoliu kraj divana. Pokrenuo se prema njemu, a onda zastao. Pretpostavimo da policija odbije prihvatiti njegovu priu? Pretpostavimo da ga optue da je ubio Fay? Sledio se od te pomisli. ak i ako prihvate njegovu priu, i ako uhvate ubojicu, on e biti glavni svjedok na suenju. Kako e objasniti zato je bio u stanu kad se dogodilo umorstvo? Istina e izai na vidjelo. Ann e doznati. Banka e doznati. Svi e prijatelji doznati. Usta su mu se osuila. Bit e u vijestima na naslovnoj stranici. Svi e doznati da je on, dok Ann nije bilo, otiao kod kolgerle. Izvuci se iz toga, rekao je samome sebi. Za nju ne moe vie nita uiniti. Ona je mrtva. Treba misliti o sebi. Kupi se brzo! Preao je sobu do ulaznih vratiju; tada se naglo zaustavio. Je li u mranome stanu ostavio kakvu nit koja bi mogla policiju dovesti do njega? Ne smije tako srljati napolje u slijepoj panici. Sigurno ima bar nekoliko tragova to ih je ostavio. Stajao je tako u tami, borei se protiv panike, pokuavajui misliti. Njegovi su otisci bili na aama kojima se posluio. Uzeo je Fayinu baterijsku svjetiljku: njen trag moe dovesti do njega. Otisci su mu takoer bili i na boci s viskijem. Izvadio je maramicu i obrisao oznojeno lice. Samo on i ubojica znaju da je Fay mrtva. Ima vremena. Ne smije paniariti. Prije nego ode,

mora provjeriti ovu sobu i spavaonicu da bude apsolutno siguran da nije ostavio neto to bi policiju navelo na njegov trag. Ali da bi to mogao uiniti, mora imati svjetla da vidi to radi. Poeo je sistematsku potragu za razvodnom ploom i napokon je naao u kuhinji. Na njenom je vrhu bio paketi rastalne ice. Zamijenio je osigura i okrenuo glavnu sklopku. U kuhinji su se upalila svjetla. Sluei se maramicom, paljivo je obrisao razvodnu plou, i zatim se vratio u dnevnu sobu. Srce mu je snano lupalo dok se ogledavao po sobi. eir mu je leao na stolici gdje ga je bio i spustio. Zaboravio je na eir. to bi bilo da je popustio panici i otiao, ostavivi ga tu? A u njemu je upisano njegovo ime! Da bude siguran da ga nee zaboraviti, stavio ga je na glavu. Zatim je skupio krhotine razbijene ae za viski, stavio ih u novinski papir i petom smrvio komade u fine estice. Odnio ih je tako zamotane u kuhinju i bacio ih u kantu za smee. U kuhinjskom je lavabou naao etku za sue, pa se vratio u dnevnu sobu. Obrisao je au kojom se upravo posluio, a takoer i bocu s viskijem. U pepeljari su bila etiri opuka cigareta koje je popuio. Skupio ih je i stavio u dep, a zatim obrisao pepeljaru. Pokuao se sjetiti je li dodirnuo jo ita u toj sobi. Da, telefon. Preao je sobu i paljivo obrisao slualicu. Nije se inilo da je u sobi ostalo jo ita o emu bi se trebalo pobrinuti. Bojao se vratiti u spavaonicu, no znao je da mora. Svladao se, polako preao preko sobe i upalio svjetla u spavaonici. Drei oi skrenute s Fayinog mrtvog i golog tijela, stavio je baterijsku svjetiljku, nakon to ju je paljivo obrisao, na stoli pokraj uzglavlja gdje ju je bio i naao. Tada je zastao da bi se ogledao po sobi. Ovdje nije dodirnuo nita drugo osim baterije. Bio je u to siguran. Spustio je pogled na iljak za led modre drke, to je leao na sagu. Odakle je dolo? Je li ga ubojica donio sobom? Nije to smatrao vjerojatnim. Da ga je donio sobom, sobom bi ga i odnio. I kako je ubojica uao u stan? Sigurno ne uspevi se na prozor. Morao je imati klju ili je pak obio bravu na ulaznim vratima. No zato bi to bilo vano, pomislio je Ken. Vrijeme je odmicalo. Uvjeren sada da nije ostavio ni jednog otiska niti bilo kakvu nit koja bi navela policiju na njega, odluio je otii. No prije nego ode, morao se otarasiti krvi s ruku i pregledati odjeu. Otiao je u kupaonicu. Pazei da pokrije pipe maramicom prije nego bi ih odvrnuo, sprao je sasuenu krv s ruku.

Obrisao ih je runikom, a zatim otiao pred veliko ogledalo i stao da napravi paljivu inventuru svoje odjee. Srce mu je posrnulo kad je ugledao crvenu mrlju s unutranje strane lijevoga rukava. Ista je takva bila i na suvratku lijeve nogavice. Zapiljio se u mrlje, osjeajui kako ga hvata panika. Kad bi ga netko sada vidio! Nalio je jo vode u umivaonik, uzeo spuvu iz metalne koarice i poeo grozniavo trljati po mrljama. Boja se promijenila u prljavo smeu, no mrlje su ostale. To e morati biti dosta, pomislio je ispirui spuvu i napravivi grimasu kad je voda u umivaoniku postala svijetlo ruiasta. Ispustio je vodu i vratio spuvu na mjesto. Iskljuio je svjetlo i urno poao kroz spavaonicu do dnevne sobe. Vrijeme je da krene. Jo jednom pogleda okolo. Oluja je prolazila. Grmljavina je sad bila samo daleki tutanj, no kia se nastavljala slijevati niz prozore. Uinio je sve to je mogao da se zatiti. Sad je bilo dvadeset do dva. S imalo sree, u ovo doba nee sresti nikoga na stepenicama. Preao je do ulaznih vratiju, iskljuio svjetla i posegnuo za kvakom. Ako nekoga sretne... Morao je uloiti napor da bi okrenuo rukohvat na bravi. I tada je uo iznenadni zvuk izvana, zvuk koji ga je pretvorio u ukoeni, panikom sleeni kip. Pred ulaznim vratima uo je tiho grebanje. Zadrao je dah oslukujui, dok mu je srce tuklo poput ekia. Do njegovih napetih uiju dopro je um njukanja. Vani je bio pas, i on se odmah prisjetio sivosmeeg pekinezera, a odmah potom i Raphaela Sweetinga. Zaboravio je na njega. Sweeting ga je vidio kako se s Fay vraa u apartman. Ken se sjeao kako je debeli ovjeuljak zurio u njega, kao da pokuava zapamtiti svaki detalj. Kad policija otkrije Fayino tijelo, Sweeting e se sigurno sam pojaviti s Kenovim opisom. Ken je zatvorio oi borei se s rastuom panikom. Saberi se, rekao je samome sebi. Mora da postoje tisue ljudi koji ti nalikuju. ak ako i kae policiji kako izgledam, kako bi me ona nala? Naslonio se na vrata, oslukujui kako pas nastavlja njukati, s nosom vrsto priljubljenim uz dno vratiju. Ken je uo kako su zakripale stepenice. - Leo! Sweetingov mekani enskasti glas natjerao je Kenovo srce da preskoi otkucaj.

- Leo! Ovamo! Pas je nastavo njukati uz vrata. Ken je ekao. Srce mu je mlatilo tako estoko da se uplaio da bi ga Sweeting mogao uti. - Ako ne sie, ja u se morati uspeti - rekao je Sweeting. -To je vrlo neljubezno od tebe, Leo. Jo je nekoliko stepenica zakripalo, i Ken se brzo odmakao, zadravi dah. - Hajde sa mnom, Leo. to to njui? - upitao je Sweeting. Uslijedila je duga, muna tiina, a tada je Ken zauo mekane korake neposredno pred vratima. Zatim ponovno tiina, i Ken je imao uasan osjeaj da Sweeting oslukuje izvana, s uhom na vratima. Pas je prestao njukati. Ken je sad mogao uti samo lupanje svog srca i zvuanje kie o prozor. A tada je zauo neto to mu je poslalo led uz hrptenjau. Kvaka je zakripala i poela se okretati. Prisjetio se da je bio otkljuao vrata. Kad su se ve poela pokretati prema unutra, zabio im je stopalo uz dno i zablokirao ih. Stavio je na njih ruke i naslonio se itavom teinom dok je oajniki prtljao pokuavajui nai rukohvat brave. Uslijedio je samo lagani pritisak na vrata, no i on je nakon trenutka prestao. - Idemo, Leo - rekao je Sweeting, malo podigavi glas. -Moramo ii dolje. Probudit e miss Carson. Ken je naslonio na vrata, osjeajui kako mu znoj tee niz lice. Oslukivao je tiho kripanje stepenica dok je Sweeting silazio, i tada ba kad su mu se ivci poeli oputati, ba mu je iz glave poelo zvoniti telefonsko zvonce.

II

Sad je ve grmljavina zamrla u daljini, i ako se izuzme piskavi, zajedljivi zvuk telefonskog zvonca, kua kao da se bavila tiinom. Svi su u kui morali uti zvono, mislio je Ken grozniavo. Tko bi mogao zvati u ovo doba? ekao je, sa ivcima to su treperili, dok je zvonce nastavljalo zvoniti. Ubrzo mora prestati, pomislio je. Ne moe to trajati i trajati... No ono je potrajalo, uporno i vritavo, sve dok Ken vie nije mogao podnijeti taj zvuk. Upalio je svjetlo, posrui doao do telefona i digao slualicu. - Fay? Ovdje Sam. Ken je prepoznao duboki puni glas Sama Darcyja, velikog crnca to ga je sreo u Plavoj rui. - Sluaj, srce - nastvio je Darcy urno. - Johnny je vien u gradu. Trai te. Procurilo je da je bio u Rajskom klubu i raspitivao se za tebe. Ken je drao slualicu vrsto pritisnutu uz uho, dok mu je svijest bila sasvim smuena. Johnny? Tko je on? Je li Johnny taj koji je ubio Fay? - Fay? - Darcyjev se glas pootrio. - uje li me? Ken je druom rukom vratio slualicu. Bio je siguran da e Darcy ponovno nazvati. Mora sprijeiti telefon da ponovno zazvoni. Zgrabio je novine to su leale na jednom od naslonjaa, oderao pola stranice i smotao je u mali klin. Ovaj je umetnuo izmeu telefonskog zvonca i batia. Jedva je to i uinio kad se bati poeo pomicati, proizvodei tihi zujavi zvuk. Bacio je jo jedan, posljednji pogled na apartman, pogasio svjetla, otkljuao ulazna vrata i otvorio ih za desetak centimetara. Zirnuo je na odmorite. Bilo je prazno. Sjetio se obrisati kvaku

maramicom, a potom je zatvorio vrata za sobom. Zastao je na odmoritu, oslukujui. Kua je bila tiha. Preavi na prstima preko odmorita, oprezno je preko stubine ograde pogledao na odmorite ispod sebe. I ono je, takoer, bilo prazno, no vidio je da su Sweetingova ulazna vrata tek pritvorena. Ken se zablenuo u vrata, dok mu je srce tuklo. To to su napola otvorena, moglo je znaiti samo jedno. Sweeting jo vreba. Vjerojatno sjedi u predvorju, izvan pogleda, dok pazi na odmorite. Nije bilo drugog naina da ode iz te kue, osim da se spusti niz stepenice. Ken je oklijevao. Hoe li priekati da Sweetingu dosadi ili e sii? elio je priekati, no znao je uz kakav je to rizik vezano. Mogao je uti neprestano tiho zujanje telefonskog zvonca. Darcy bi mogao odluiti svratiti da vidi zato se Fay ne odziva na njegovo uporno nazivanje. Ken mora otii to dalje od te najamne kue prije nego pronau Fayjino tijelo. Moglo bi biti mogue, ako bude veoma tih, spuznuti niz stepenice i proi kraj poluotvorenih vratiju, a da ga Sweeting ne vidi i ne uje. To je bila njegova jedina nada. Krenuo je niz stepenice, naslanjajui se na zid, drei se podalje od stubine ograde, za koju se bojao da bi mogla zakripati ako bi je dotakao. Silazio je polako, korak po korak, ne proizvevi ni zvuk. Kad je dosegao posljednju stepenicu pred odmoritem, zastao je i oslunuo. Bio je upravo izvan pogleda kroz napola odkrinuta vrata. Ako Sweeting sjedi u predsoblju, vidjet e Kena dok ovaj bude prelazio preko odmorita. No ako je zadrijemao, Ken e moi stii do sljedeeg stepenika a da ne bude vien. Sabrao se i tada, upravo kad je krenuo, sivosmei je pekinezer iziao kroz poluotvorena vrata i stao podigavi pogled prema njemu. Ken je ostao nepomian, uplaeniji no to je ikada bio u ivotu. On i pas zurili su jedno u drugo, fiksirajui se, itav jedan dugaki, muni trenutak. I tada, prije no to se mogao odluiti to da uini, ulazna su se vrata irom otvorila i kroz njih je na odmorite iziao Sweeting.

- Idemo, Leo - rekao je blago. - Psiima je ve vrijeme za spavanje. Prepredeno je pogledao Kena i nasmijeio se. - Nemate pojma, sir - rekao je - kakvu muku muim da tog dripca strpam u krevet. Ken nije nita odgovorio. Nije mogao. Usta su mu bila suha kao barut. Sweeting je pokupio pekinezera. Crne su mu oi paljivo pretraivale Kena. - Vjerujem da je prestalo kiiti - nastavio je, njeno milujui pekinezera po glavi. - Kakvo teko nevrijeme. - Pogledao je na jeftini, poniklani sat to ga je nosio na svom debelom, dlakavom zapeu. - Nisam imao pojma da je tako kasno. Ve su gotovo dva. Ken je uloio strahoviti napor da svlada paniku. Pomakao se preko odmorita do vrha idueg reda stepenica. - Moram se ispriati. Govorim previe - nastavio je Sweeting, kreui se za Kenom. - Oprostit ete mi. To je slabost osamljenika. Da nema Lea, bio bih sasvim sam. Ken je produio, borei se protiv rastueg poriva da se kao lud sjuri niz stepenice i odjuri iz kue. - Ne biste imali nita protiv da uete i popijete sa mnom jedno pie? - upitao je Sweeting, hvatajui Kena za rukav. -To bi bilo ljubazno od vas. Ne dogaa se esto da imam priliku biti domain. - Ne, hvala vam - uspio se Ken nekako izvui; istrgnuo je rukav i nastavio niz stepenice. - Imate mrlju na sakou, sir - zazvao je Sweeting, naginjui se preko stubine ograde. - Tu smeu mrlju. Vidite je? Imam neto to e je izvui, ako hoete. Ne osvrnuvi se, Ken je ubrzao korak. Stigao je do odmorita na drugome katu. Napast da potri postala je sada prejaka, i on se sjurio niz idui red stepenica grabei tri odjednom. Jurnuo je preko odmorita, pa niz idui red stepenica, preko prizemnog odmorita u sumrano osvijetljenu veu. Odbacio je ulazna vrata i poput topovske se kugle zabio u neku djevojku koja se ba spremala da ue. Ken se toliko prepao da je odskoio unatrag. - Ne mora me sruiti, duo - rekla je djevojka namjetajui elegantni eiri. Posegnula je i

kvrcnula sklopku, preplavljujui veu otrim svjetlom. Bila je to punana plavua s granitno tvrdim oima. Crna joj je odjea naglaavala obline. - Hej - rekla je upuujui mu vedri, profesionalni smijeak. -to te goni? - Izvinite, nisam vas vidio - rekao je Ken bez daha. Napravio je korak naprijed, no ona mu je zagradila dovratak. - No, sada me vidite. - Prela je oima preko njega s profesionalnim zanimanjem. - Hoe se malo proveseliti, bebice? - Uprla je prema vratima nalijevo od ulinog ulaza. -Odmah tu. Upadaj i popij si neto. - alim, u urbi sam. - Idemo, bebice, nemoj se bojati. - Primakla mu se. - Mii mi se s puta! - dreknuo je Ken oajno. Uhvatio ju je rukom za miicu i gurnuo u stranu. - Hej! Dolje ruke s mene, ti piljiva propalico! - zaurlala je cura, i kada je Ken istrao na ulicu, poela za njim vikati pogrde.

III

Kia je jo padala kad je Ken pourio bjeskavim plonikom. Zrak je bio hladniji, a visoko su se gore razbijali crni olujni oblaci. S vremena na vrijeme bi se pojavio mjesec i nestao, kako bi se nebom pomicali oblaci, gonjeni ustrim vjetrom. Ken je razmiljao: ono dvoje e me prepoznati. Dat e policiji moj opis. Sve e ga novine prenijeti. No zato bi me itko povezao s Fay? Nisam imao motiva da je ubijem. Motiv je taj koji policiju navodi na trag. Bez motiva, ne mogu dospjeti nikamo. Bila je prostitutka. Umorstvo prostitutke uvijek je najtei sluaj za rjeavanje. Ali pretpostavimo da Sweeting ili djevojka sluajno dou u banku? Sledio se od pomisli. Bi li me prepoznali? Bi li znali da sam to ja, i kad bih bio bez eira? Ne bi oekivali da e me sresti u banci. Ali moram paziti. Ako vidim da ulaze, uvijek mogu napustiti svoju blagajnu i maknuti se s pogleda. Moram paziti. Shvatio je uas svoje budunosti. Morat e uvijek biti na oprezu; uvijek vrebati to dvoje. Ne tjedan ili mjesec dana, ve koliko god dugo bude u banci. Shvaanje vlastitog poloaja natjeralo ga je da se naglo zaustavi. Stajao je na bridu rubnoga kamena, zurei prazno niz mokru ulicu, s mozgom to se izvijao od straha. Tako dugo dok bude u banci, i tako dugo dok bude u gradu, pogled na bilo kojeg debeljka s pekinezerom ili bilo koju plavuu tvrdog pogleda natjerat e ga da urno potrai zaklon. Nee se moi opustiti ni na trenutak. Bit e to nemogua situacija. Jedini e izlaz biti premjetaj u neki drugi ogranak u nekom drugom gradu. Morat e prodati kuu. Moda nee biti mogue dobiti premjetaj. Moda ak bude morao napustiti bankarsku slubu i potraiti neki drugi posao. I to e Ann pomisliti? Prije nije mogao nita sakriti od nje. Kako bi se mogao nadati da e u ovome uspjeti? Ona kao da je uvijek znala kad mu stvari idu krivo. Kao onaj put kad je imao etrdeset dolara manjka u primitku. Nije joj rekao. Digao je novac s vlastitog rauna da pokrije manjak, no ona je ubrzo za to doznala. Kakva sam luda, blesava budala bio, pomislio je. Zato sam to uinio? Zato nisam ostavio curu i otiao kui! Za oko mu je zapela neka prilika to se kretala s druge strane ceste i on je urno zakoraio natrag u sjenu. Usta su mu se osuila kad je ugledao plosnatu kapu i blistavu dugmad policajca. Nekako se prisilio da krene. Srce mu je jako tuklo dok je prolazio mimo policajca koji ga je

pogledao preko ulice, i Kenu se uinilo da se ovaj dri sumnjiavo. Bilo je to najvie to je mogao uiniti: da se ne dade u bijeg. Produio je, ne osvrui se, oekujui da e uvar reda vikati za njim. Nita se nije dogodilo, i kad je proao dvadesetak metara, bacio je pogled preko ramena. Pajkan je nastavljao etnju, njiui palicu, i Ken je udahnuo otri dah olakanja. Taj je susret ponovno istaknuo uas njegove budunosti. Svaki put kad ugleda pajkana, ovako e se uplaiti. Ne bi li bilo bolje da to odmah dovri? Da ode na policiju i kae im to se dogodilo? Sredi se, beskimena budalo! - rekao je sebi ljutito. Mora misliti o Ann. Ako sauva ivce, sve e s tobom biti u redu. isti se odavde, idi kui, i na sigurnom si. Ukrutio je ramena i ubrzao korak. Za minutu otprilike stigao je do parkiralita. Tad ga je zgrabila misao koja ga je opet na mjestu zaustavila i ispunila ga bolesnom panikom. uvari parkiralita vode knjigu u koju uvode registracijski broj svakog automobila na njihovom terenu. Izgorio je ako mu je slubenik uzeo broj. Policija e ga sigurno ispitati. Dat e mu Kenov opis, i on e ga se morati sjetiti. Sve to e tada trebati uiniti, bit e da okrene knjigu i dade policiji Kenov broj. Za pola sata bit e mu u kui. Uzdrman tom milju, Ken je zakoraio u mranu uliicu dok je pokuavao smisliti to da uini. Odatle gdje je stajao mogao je vidjeti ulaz u parkiralite. U kiosku je gorjelo svjetlo, i on je mogao tek razaznati povijeni lik uvara koji je sjedio kraj prozora, itajui novine. Ken je morao doznati postoji li u kiosku upisna knjiga. Nije se usudio otii dok se ne uvjeri da slubenik nema njegov broj. Ako knjiga postoji, morat e je unititi. Naslonio se na zid prolaza i promotrio kiosk. Moda netko doe po kola pa slubenik izae, pruajui Kenu priliku da klizne unutra i vidi postoji li knjiga. No sada je bilo dva i etvrt. Vjerojatnost da netko sada doe po svoj auto bila je vrlo mala. Vrijeme prolazi. Ne moe si dopustiti da eka. Sabrao se i, napustivi prolaz, preao cestu i uao na parkiralite. Vrata su kioska bila otvorena, i on je uao. Stari je uvar zirnuo na njega, preletio oima i iznenaeno mu kimnuo glavom. - Kasnite, mister. - Da - odgovori Ken, dok su mu oi pretraivale kiosk. Kraj prozora je bio stol. Meu kolekcijom starih novina, uz tavu i plinski reo, nekoliko prljavih porculanskih lonia i jo prljaviji runik za ruke, na stolu je bila i raskupusana biljenica, otvorena negdje na sredini. Ken se primakne

blie, - Nevrijeme - nastavi. - Priekao sam da se raisti. Oi su mu zahvatile otvorenu stranicu biljenice. Sadravala je uredno ispisanu listu automobilskih brojeva: njegov je bio trei odozdo. - Jo uvijek pada - odgovorio je uvar, uposlen pripaljivanjem lule neugodnog mirisa. - Dakle, mislim da to nije strano. Imate vrt, mister? - Naravno - odgovori Ken, pokuavajui kontrolirati podrhtavanje glasa. - To mora da je prva kia u posljednjih deset dana. - Da, da - rekao je slubenik. - Sadite li rue, mister? - To je sve to uzgajam: rue i korov - odvrati Ken pomaknuvi se tako da su mu sada lea bila prema stolu. - To je nekako i moj domet - rekao je starac, ukoeno je ustao i otiao do vrata da pogleda oblake nabrekle od kie. Ken je dohvatio knjigu i zadrao je iza sebe. - Zar nemate nikoga da vas smijeni? - upitao je pridruujui se starom na vratima. Bit u slobodan oko osam. Kad se doe u moje godine, mister, ovjeku ne treba mnogo sna. - Moda ste u pravu. No dobro, do vienja. Naspavat u se koliko god budem mogao. Ken je zakoraio u tamu, osjeajui kiu na oznojenom licu. - Samo da vas prekriim u knjizi - rekao je slubenik. - Koji je va broj? Kenovo se srce zaustavilo, a zatim jurnulo. - Moj broj ? - ponovio je tupo. Stari je otiao do stola i sad je gurao novine u stranu. - I gdje sam je sad stavio? - promrmljao je. - Ovaj as sam je imao Ken je turnuo biljenicu u vanjski dep. Pogledao je prema nekom packardu, to je stajao u blizini vratiju.

- Moj je broj TXL 3345 - rekao je oitavajui packardovu registracijsku tablicu. - Ovaj as sam imao tu prokletu knjigu. Jeste li je vidjeli, mister? - Ne. Ali moram krenuti. - Pruio je starome pola dolara. -Do vienja. - Hvala, mister. Jo Jednom, kako je ono bio broj ? Ken ga je ponovio i opazio kako ga stari kraba na rubu novina. - Uvijek gubim stvari. - Do vienja - rekao je Ken i brzim korakom preao parkiralite do svog automobila. Upao je u kola, pokrenuo mainu i, sluei se samo pozicionim svjetlima, pojurio prema kapiji. Stari je iziao iz kioska i domahnuo mu. Ken je kljocnuvi iskljuio poziciona svjetla, vrsto nagazio na gas pedalu i brzo izvezao kroz vanjska vrata. Nije ukljuio svjetla sve dok nije doao u glavnu ulicu. A tada je, vozei mirnijim tempom, krenuo kui.

GLAVA 4

Prodorna je buka budilice trgla Kena iz dubokog sna. Priguio je zvonjavu, otvorio oi i ogledao se po svijetloj, svakidanjoj spavaonici. No tada su se u njegovoj svijesti, jo tekoj od sna, dogaaji prethodne noi pretvorili u otru sliku, i u trenutku je bio budan, dok ga je obuzimao hladni, bolesni osjeaj straha. Pogledao je na sat. Tek je prolo sedam. Bacivi posteljinu u stranu, spustio je noge prema podu, kliznuo u pripremljene papue i poao u kupaonicu. Glava ga je boljela, a kad se pogledao u ogledalu za brijanje, vidio je da mu je lice blijedo i ispijeno, a oi podlivene krvlju i okruene podonjacima. Nakon to se obrijao i poao pod hladni tu izgledao je neto bolje, no glavobolja je tvrdoglavo ostala. Otiao je u spavaonicu da se odjene, i tu se, dok je namjetao kravatu, upitao koliko e vremena protei prije nego otkriju Fayino tijelo. Ako je ivjela sama, mogu to biti i dani. to due ostane neotkrivena, to bolje po njega. Ljudska sjeanja postaju nesigurna nakon nekoliko dana. Nije ba jako vjerojatno da bi slubenik parkiralita dao policiji uvjerljiv opis ukoliko ga ne bi ubrzo ispitali. Punana je plavua takoer mogla biti smuenjak, no Ken nije imao iluzija o Sweetingu. Njegova je memorija, Ken je bio siguran, bila opasno pouzdana. Prokleto bilo, rekao je na glas, u kakvu sam se to paklenu guvu uvalio! Kakva sam potpuna budala bio! No dobro, sad se moram vladati kao da se nita nije dogodilo. Moram sauvati ivce. Siguran sam sve dok Sweeting ili plavua ne nalete na mene, i morat u se dobro pobrinuti da ja prvi vidim njih. Otiao je u kuhinju i pristavio ajnik. Dok je ekao da voda prokljua, pitao se kako e se otarasiti krvlju umrljanog odijela. ,,, Proitao je dovoljno kriminalistikih romana da bi znao koliko je opasno zadrati odijelo. Kemiari iz policije imaju metode otkrivanja krvavih mrlja, bez obzira kako dobro bile isprane.Gotovo mu je pozlilo, toliko se grizao zbog odijela. Tek ga je nedavno kupio, i Ann e odmah opaziti da ga nema. Ali ga se mora otarasiti: nekoliko ga je ljudi vidjelo noas na njemu. Ako ga policija nae ovdje, gotov je. Bilo je to lake rei no uiniti, no on mora smisliti nain da ga se rijei, i to smisliti brzo. Napravio je kavu, nalio alicu i odnio je u spavaonicu. Spustivi je, otiao je do odijela to ga je prebacio preko naslona stolice kad ga je noas svukao, i paljivo ga pregledao pri otrom jutarnjem suncu. Dvije su se mrlje opasno istakle na svijetlosivom materijalu.

Tada se sjetio cipela. U Fayinu je stanu ugazio u lokvu krvi. One su takoer vjerojatno umrljane. Dohvatio ih je i pregledao. Jedna je strana lijeve cipele bila zamrljana. Morat e se rijeiti i cipela. Sjeo je na rub kreveta i popio kavu. Pitao se hoe li se ikada osloboditi tog praznog bolesnog osjeaja straha i napetosti koji ga je sada obuzimao. Dovrivi kavu, pripalio je cigaretu, opazivi pri tome koliko su mu nemirne ruke. Nekoliko je trenutaka sjedio mirno, koncentrirajui se na naine i sredstva kojima bi se mogao otarasiti odijela. Na svu sreu, kupio ga je u jednom od velikih duana. Bilo je konfekcijsko, i platio ga je gotovinom. Isto se odnosilo i na cipele. Bilo je vrlo nevjerojatno, to se tie tih kupovina, da bi ga se sjetili trgovci koji su ga posluivali. Dozvao je u sjeanje odjel gdje je kupio odijelo, s redovima odijela to su visjela u pravilnim nizovima, i to mu je dalo ideju. Odnijet e krvlju umrljano odijelo, zamotano u paket, jo ovog jutra do robne kue. Kupit e potpuno isto. Dok mu trgovaki pomonik bude zamatao robu, izvadit e zakrvavljeno odijelo iz paketa i objesiti ga meu ostala na vjealicama. Moda prou tjedni prije negoli ga otkriju, no tada e ve biti nemogue po njegovu tragu doi do Kena. Cipele su takoer bile gotovo nove. Kupio ih je u istoj trgovini. S njima moe izvesti isti trik. Tako bi zamijenio i odijelo i cipele, pa da Ann nikad ne bi doznala da se otarasio originala. Napravio je jedan zamotak s odijelom i drugi s cipelama, i stavio ih u predsoblje. Dok se okretao natrag prema spavaonici, opazio je malog raznosaa novina kako dolazi stazom. im su novine prole kroz potanski sandui, zgrabio ih je i odnio u dnevnu sobu. Preletio ih je od prve do posljednje stranice, dok mu je srce divlje tuklo a dlanovi se znojili. Nije oekivao da e naii na spomen Fayinog umorstva i zato se nije razoarao. Bude li iega o emu treba izvijestiti, to e biti u veernjim novinama. Ve je gotovo bilo vrijeme da krene u banku. Stavio je na glavu, pokupio ona dva zamotuljka, zakljuao ulazna vrata i tavio klju pod otiraem, da ga Carrie moe nai. Dok je hodao niz stazu prema vrtnim vratima, pokraj njegove se kue uz kripu konica zaustavio automobil. Ken je osjetio kako mu je srce napravilo salto mortale, i jedan se jezoviti trenutak morao boriti protiv suludog poriva da se okrene i jurne natrag u kuu. No uspio se s naporom svladati, pa je skrenuo pogled na automobil, dok mu je srce tutnjalo. Parker, crven u licu i veseo, domahnuo mu je iz kola. - Hej, toseru - rekao je. - Odluio sam da te pokupim. Usluga za uslugu. Idemo, uskoi! Ken je otvorio vrata i preao preko plonika do automobila, svjestan slabosti u koljenima i

podrhtavanja miia u nogama. Otvorio je automobilska vrata i uao. - Hvala - promrmljao je. - Nisam znao da jutros vozi. - Nisam znao ni ja sam dok nisam juer doao kui - ree Parker mrano. Izvadio je tabakeru i ponudio Kena. - Dolazi punica da provede par dana s nama. Zato stara krava ne moe uzeti taksi umjesto da eka da doem pred nju, to mi ne ide u glavu. Nije da je vorc, iako bi, prema onome kako se ponaa, pomislio da ivi od socijalne pomoi. Rekao sam Maisie da je ne zove, no ona nikad ne radi kako ja hou. Ken je uzeo cigaretu i dao Parkeru da mu pripali. - Hej, hej, - rekao je Parker, podiui obrve - i tako, na koncu tratina nije podiana. Ken je sasvim zaboravio na nju - Ne; bilo je prevrue - rekao je urno. Parker je uposlio mjenja i odmaknuo se od rubnika. - Mislio sam da ima vie soli, a ne da piska vrijeme na koenje trave. - Zabio je Kenu lakat u rebra. - Kako si se proveo, prase jedno? - Proveo sam se dobro - kazao je Ken, pokuavajui biti leeran. - Proveo sam vee plijevei i rano otiao u krevet. Parker je zatulio od smijeha. - Priaj to svojoj bakici - ree cerekajui se. - Zar si nisi jutros vidio lice? Mali! Izgleda ispran! Jesi li bio u gostima kod moje male prijateljice? - Koje male prijateljice? - upita Ken, zurei nepomino kroz vjetrobran u red vozila pred njima. - Hajde, Holland, nemoj se benaviti sa mnom. Zna da mi moe vjerovati da u drati usta zatvorena. Kako ti se svidjela? - Ne znam o emu govori - ree Ken kratko. - Dakle, u avla! Dao sam ti njen telefonski broj. Nazvao si je, i... - Ve sam ti rekao: sino sam ostao kod kue i plijevio gredicu s ruama. Parker je podigao obrve. - Dobro, okej, ako je to tvoja pria, mislim da e je se i drati, ali me nee prei. Ali kad sam te ve povezao mogao bi bar priznati da je prokleto fino cure.

- Mogao bi prestati! - prasnuo je Ken. - Ostao sam sino kod kue. Moe li si zabiti tu sitnu informaciju pod debelu lubanju i prestati sa svim tim glupostima? - Samo sam te malo isprobavao - kazao je Parker, pomalo prepadnut gnjevom u Kenovu glasu. Napravio sam ti uslugu. A ako si takav balvan da nisi iskoristio moje povezivanje, tvoja roba tvoj duan. Fay je senzacionalna. Kad me je Hemmingway naveo na nju, spasio mi je ivot. Priznajem da sam se upustio u vratolomiju, ali mi je sada prokleto drago. - Mogao bi sii s te teme - rekao je Ken. - Ne zna priati ni o emu drugom? - A o emu drugom da se pria? - odgovorio je Parker i prigueno se zacerekao. - No dobro, ako ti se ba tako hoe: reci mi to ima u ta dva paketa? Ken je oekivao da e Parker postaviti to pitanje i zato je na njega bio spreman. - Ma neke stvari za koje me je Ann zamolila da odneseni u istionicu. - Ne znam zato je to tako, no ene nama momcima uvijek nau neto za trkarati. Maisie mi je dala popis stvari koje treba kupiti, dui od ruke. Mislim da u morati uzeti koju curu iz ureda da izaem s njim na kraj. - Parker je vozio nekoliko blokova ne progovorivi; punano mu je crveno lice bilo zamiljeno. - Zna, mislim da u se odvesti do Fay za podnevne pauze. Ne ini mi se da u imati mnogo od nje dok je punica s nama. Ta je pravi stari njukavi terijer, i kad bih ostao kasno stavila bi Maisie bubu u uho. Ken je osjetio kako mu led pue uz hrptenjau. - Danas popodne? Je li joj zgodno da doe tako rano? - To nije rano - odvratio je Parker i nasmijao se. - Jednom sam je nazvao u osam ujutro. Od pomisli na Parkera kako dolazi u taj stan na najgornjem katu i zatim odlazi u policiju, Kenu je postalo hladno. - Najprije e joj telefonirati? - Pa naravno. Mogla bi imati nekoga tamo. No vrijeme oko ruka je obino dobar as da je se uhvati. Ken je ponovno poeo disati. - Pomislio bih da je prokleto riskantno ii na takvo mjesto usred bijela dana. - Nita o em bi uope trebalo brinuti. Nedaleko od kue je parkiralite, a ulica je zaklonjena

drveem - rekao je Parker ivahno. - Morao bi i ti pokuati jednoga dana, ako ve i nisi, ti prefrigano prase. - Bolje bi ti bilo da misli o vonji - kazao je Ken otrim glasom. - Skoro si se zabio u taj kamion.

II

Odmah iza deset i pol, kad je prola prva navala posla, Parker je zatvorio svoju blagajnu i, namignuvi Kenu, rekao da ide nazvati Fay. - Nee trajati ni pet minuta. Dri i moje stvari na oku. Ken ga je promatrao kako prelazi predvorje banke do javne govornice postavljene za potrebe muterija. Kenovo je srce divlje zakucalo dok je gledao kako se Parker zatvara u govornicu. ekao je dok su se povlaile minute, a onda su se vrata govornice otvorila i Parker je iziao iz nje. Parker je izgubio svoj kokotski, podsmjeljivi izraz. Bio je bijel i djelovao je smueno; pourio je preko dvorane, kao da udi za utoitem iza reetki to su titile njegovu blagajnu. Ken se pretvarao kao da nije opazio Parkerovu uzburkanost. Uvodio je hrpu ekova u saldo konto, no imao je tekoa jer mu je ruka bila nemirna. Rekao je leerno koliko je mogao: -Jesi li sredio? - Moj boe! - dahnuo je Parker, briui lice maramicom. -Kod nje je murija. Ken se ukrutio i ispustio pero. - Policija? - Da. Mora da je racija. Zamisli da sam svratio a da je prije nisam nazvao! - Kako zna da je policija? - upitao je Ken, pipkajui po podu za svojom olovkom. - Frajer koji je digao slualicu rekao je da je porunik Adams iz gradske policije. elio je znati tko sam ja. - Nisi mu rekao? - Naravno da nisam! Zalupio sam mu dok je jo govorio. Pfu! to to doavola znai? Ne znam da je ikad prije policija provalila u stan kolgerle. Mogli su doi kad sam ja bio tamo.

- Srea to si najprije nazvao. - I ja bih rekao. - Parker je nastavio otirati lice. - Ne misli da e mi ui u trag, ha? - Zato bi? -upitao je Ken, i naglo vidio opasnost u kojoj se nalazi. Policija e vjerojatno poi tragom poziva. Ako dou amo s njegovim opisom, koji su dobili od Sweetinga, uhvatit e ga s jo krvavim rukama i s krvlju umazanim odijelom u posjedu! - Moda su je orobili ili premlatili - rekao je Parker nervozno. - Moda su zbog toga tamo. Moda ju je netko ubio. Ken je osjetio kako mu potoi hladnoga znoja tee sa slijepoonica. Nije se dovoljno pouzdavao u svoj glas da bi ita rekao. - Te se cure uputaju u avolski rizik - nastavio je Parker. - Ne znaju koga primaju. Mogli su je ubiti. Prije nego je mogao razviti temu, uao je neki ulaga, a za njim je slijedio jo jedan. Neko su vrijeme i on i Ken bili zauzeti poslom. Ken je razmiljao o svom krvlju umrljanom odijelu u ormariu kat nie. Prokleti Parker! Ako je policija ula u trag pozivu, i ako doe ovamo ...! Uznemireno je pogledao na runi sat. Ima jo jedan sat prije polaska na ruak. Policija sad ve moe biti na putu. Ali prije nego se mogao odluiti to da uini, poeo je jednolini tok stranaka, i iduih je pola sata bio prezatrpan poslom a da bi mogao misliti o sebi. Tada je ponovno dolo do predaha. Parker je rekao odsjeno: - Upravo je uao neki frajer to izgleda kao bir. Kenovo se srce zaustavilo, i zatim potralo. - Gdje? Ogledao se po velikoj dvorani. Napola skriven jednim od stupova, stajao je visok, masivno graen mukarac u smeem odijelu i sa smeim eirom sputena oboda. Zaista je izgledao kao policajac. Veliko mu je mesnato lice imalo boju cigle, a male zelene oi imale su u sebi nekakvu mirnu, paljivu crtu, koja je uzbunila Kena. - Mora da je bir - rekao je Parker, sputajui glas. Ken nije nita odgovorio. Promatrao je kako krupni mukarac prelazi dvoranu do telefonske govornice.

- Misli da me je itko vidio kako sam se posluio telefonom? - promrmlja Parker. - Ne znam. Ne vidi se s vratiju. - Ako me upitaju, rei u im da sam nazvao enu, ali da mi se nije javila. - Mogu te i ne upitati. - Nadam se, zaboga, da nee. Promatrali su krupnog mukarca kako izlazi iz telefonske govornice i prelazi do dostavljaa na vratima da bi porazgovorio s njim. Kurir kao da se prepao kad mu je, kako je Ken vidio, krupni pokazao neto to je nosio u ruci. Razgovarali su koju minutu, a onda se ovjek okrenuo i zagledao ravno u Kena. Ken je osjetio kako se grije, pa hladi. Prisilio se da nastavi pisati u saldo konto. - Dolazi - ree Parker tiho. Veliki je doao do pulta i njegov je kruti pogled krenuo s Parkera na Kena, pa zatim natrag ponovno na Parkera. - Gradska policija. Narednik Donovan - ree glasom koji je bio hrapavo gunanje. - Ispitujem u vezi momka koji se posluio ovom telefonskom govornicom prije otprilike pola sata. Je li ga vidio i jedan od vas? Ken pogleda u tvrdo, poput cigle crveno lice. Donovan je nosio kratko podrezan, svijetlocrvenkastouti bri. Red je pjega tekao preko njegova debelog, kratkog nosa. - Ne, nisam vidio nikoga - rekao je Ken. - Ja sam se maloas posluio telefonom, narednie - ree Parker bez zapinjanja. - Nazvao sam enu. Niste mislili na mene, ne? Donovan se zapilji u Parkera. - Ne, ako ste nazvali enu. Jeste li vidjeli da se itko drugi posluio govornicom? - Mislim, bila je neka cura i jedan postariji - slae Parker glatko. - Ali to je moglo biti prije

otprilike sat, ini mi se. Imali smo posla, i sad nedavno nisam opazio nikoga. - Ne tako mnogo posla da ne biste nazvali enu - ree Donovan, buei Parkera svojim krutim oicama. - Nikad previe da bih je nazvao - odvrati Parker i uputi naredniku vedar, laan smijeak. Donovan iz depa izvadi nagnjeenu cigaretu, prilijepio je na svoju donju, brutalnu usnicu i prinese joj vatru mjedenim upaljaem. - Jeste li vi vidjeli koga da se posluio telefonom? - upita Kena. - Pa sad sam vam rekao: nisam. Zelene su oi prisilile Kena da skrene pogled. - Mogli ste se predomisliti - Nisam vidio nikoga. Donovan napravi gadljivu grimasu. - U ovom gradu nitko nikad nita ne vidi. A isto tako, nitko nita ne zna. Uputio je njima dvojici dugaki, kruti pogled, a zatim zakoraao preko dvorane do dostavljaa. - Pfu! - ree Parker. - Krasan momak. Ne bih volio proi trei stupanj s njim, a ti? - Mislim da ne - odgovori Ken, sa slabou u koljenima. - Sasvim sam ga lijepo obradio, ne misli? - Nije li jo prerano tako govoriti? - odvrati Ken. Obojica su promatrala Donovana dok je razgovarao s dostavljaem, a onda je ovaj, kimnuvi glavom, napustio banku. - Neto tu ne valja - ree Parker trezveno. - Ne bi nam tako brzo poslali tog narednika da nije neto ozbiljno. Moj boe! Kako sam izmakao!

III

Sat je na gradskoj vijenici odzvonio jedan i pol kad je Ken iziao iz Gaza's, velike trgovine na uglu Centralne i etvrte ulice. Pod miicom je nosio dva zamotuljka od smeeg papira. Koraao je urno Centralnom ulicom prema banci. Njegova zamisao kako da se rijei krvlju umrljanog odijela i cipela uspjela je po planu. Odijelo sada visi redom sa stotinama ostalih u odjelu konfekcije u Gaza's. Nadao se da su zakrvavljene cipele sigurno izgubljene u masi obue na izlobenom tandu postolarskog odjela iste robne kue. Bio je tu i jedan trenutak iskuavanja ivaca. Trgovaki pomonik koji mu je prodao svijetlocrveno odijelo, kopiju onog to ga je kradomice umetnuo meu ostala, upitao ga je nije li zaboravio paket to ga je bio donio sobom. Ken je uspio sauvati prisutnost duha i rekao da nije imao nikakav zamotuljak. Pomonik je izgledao zbunjeno, no poto je upitao Kena je li u to siguran, napokon je izgubio zanimanje za tu temu. Ali je to ipak bio neugodan trenutak. Dobro, u najmanju se ruku otarasio odijela i cipela, i zbog toga se osjetio sigurnije. S druge strane, zbog Parkerovog telefonskog poziva, policija je posjetila banku, i taj je narednik vrstog lica imao prilike da ga dobrano pogleda. Hoe li ga povezati s opisom koji e zacijelo dobiti kad jednom pone postavljati pitanja? U podnevnim novinama nije bilo nita o Fay, i kad se Ken vratio na svoju blagajnu da zamijeni Parkera, odmahnuo je glavom na njegovo nestrpljivo pitanje. - Uope nita? - upitao je Parker. - Jesi li siguran? Ken mu je predao novine. - Nita, vidi i sam. - Moda i nije tako loe kako sam mislio - rekao je Parker, prelijeui oima preko naslova. Moda je neto zdimila. Te cure uvijek upadaju u guvu. Dakle, odsada u je obilaziti u irokom luku. Popodne se vuklo. Ken je nastavljao promatrati prednji ulaz banke, napola oekujui da e vidjeti krupnog narednika kako ponovno ulazi. Zahvatila ga je muna napetost, i on se osjeti bolesno i umorno. Kad su se vrata napokon zatvorila, i on poeo sreivati gotovinu, Parker je rekao: - Ako te taj pajkan bude pitao o meni, Holland, drat e usta zatvorena, je l' da?

- Naravno - odvratio je Ken, pitajui se kako bi Parker reagirao kad bi znao istinu. - Ne treba ni o emu brinuti. - Volio bih da je to istina - ree Parker nesigurno. - Ako otkriju da sam ja bio taj koji je telefonirao, oni bijesni psi iz novina dokopati e se mene. Moe li zamisliti koliko bi starom Schwartzu bilo milo da zna da sam se viao s tom curom? Stari bi me jezuit izbacio odavde kao metak. A tu je i moja ena: nikad to ne bih okajao. - Opusti se - ree Ken, elei da se i sam moe opustiti. -Neu rei ni slovca. - To me je nauilo lekciju - ree Parker. - Nikad vie. Od sada pa nadalje drat u se podalje od guve. - Zakljuao je svoju blagajnu. - Dobro, sad moram ii. Vrijeme je da se sretnem s punicom. ao mi je to te ne mogu odvesti kui. - To je okej - ree Ken. - Imam jo samo ta tri eka za uvesti pa sam gotov. Do vienja. Natanane je dovrio posao kako bi bio siguran da je Parker otiao. Tada se spustio u garderobu osoblja, stavio eir, pokupio svoja dva omota iz ormaria i uspeo se stepenicama do stranjeg izlaza. Poao je autobusom, zastao na uglu svoje ulice da bi kupio veernje novine i zatim poao prema kui; drei pakete ispod jedne miice, preletio je novinske naslove. Bilo je u posljednjoj vijesti. Zaustavio se, dok mu je srce lupalo kao eki, da bi proitao masna slova: 'KLANJE ILJKOM ZA LED U LJUBAVNOM GNIJEZDU BIVU PLESAICU UBIO NEPOZNATI NAPADA ' Nije se mogao natjerati da ita dalje; savivi novine, nastavio je uz cestu, sa znojem na licu. Kad je doao do svojih vrtnih vrata, gospoa Fielding, njegova prva susjeda, iskoila je iza ivice zraei osmijehom prema njemu. Gospoa Fielding je uvijek iskakala iza ivice. Ann je pokuala uvjeriti Kena da gospoa Fielding ima dobre namjere i da je sama, no on je mislio da je ona staro zabadalo uvijek na strai u potrazi za traem, ili zato da bi zabila nos gdje mu nije mjesto.

- Ba iz grada, mister Holland? - upitala je, dok su joj sjajne oice radoznalo zurile u dva paketa to ih je nosio pod miicom. - Tako je - ree Ken, otvarajui vrtna vrata. - Nadam se da niste bili razuzdani, sada kad vam nema ene - nastavila je, prijetei mu prstom. - Znam kako se moj dragi suprug obino ponaao im bih nekamo otila. Pitam se zna li, ti aava stara ludo, pomislio je Ken. Kladim se da bi potjerao kera im bi mu se skinula s vrata. - I tako se kasno ujete. - Nasmijeila mu se vragolasto. -Nisam li vas sino ula kako dolazite poslije dva? Kenovo je srce posrnulo - Poslije dva? - rekao je. - A, ne. Nisam mogao biti ja. Bio sam u krevetu ve oko jedanaest. Vedri se smijeak naglo ukoio. U oi joj je doao ispitujui, sumnjiavi pogled, koji je natjerao Kenove da napuste bojite. - Ah. Pogledala sam kroz prozor, mister Holland. Prilino sam sigurna da ste to bili vi. - Zabunili ste se - odgovorio je Ken kratko, uhvaen u lai i prisiljen da iz nje izvue to moe. - A sad oprostite. Moram pisati Ann. - Da. - Blistave su ga oi fiksirale. - Dobro, svakako je od mene lijepo pozdravite. - Hou - rekao je Ken i prisilivi se na smijeak pourio uz stazu, otvorio ulazna vrata i uao u predsoblje. Zastao je trenutak u tihoj prostoriji, oslukujui lupanje srca. Ako policiji doe u glavu da je ispita, ona bi ga mogla otkucati. Mogao je znati da nee spavati kad se sino dovezao kui. Da e ustati iz postelje da bi pijunirala. Vidjela je dva zamotka. Ako ih je zapamtila, i ako ga policija podvrgne ispitivanju, kako e ih objasniti? Sad je ve imao osjeaj da je upao u stupicu. Otiao je u dnevnu sobu, otvorio bar i natoio jako pie. Preao je do kaua i sjeo. Nakon to je povukao dugi gutljaj iz ae, proitao je kratki lani u stupcu posljednjih vijesti. Jutros rano, Fay Carson, nekadanju zabavnu plesaicu u nonom klubu Plava rua, pronala je njena sobarica, probodenu, kako gola lei preko kreveta. Vjeruje se da je orue zloina iljak za led uzet iz hladionika ubijene. Narednik Jack Donovan iz Odjela za ubojstva, koji je preuzeo istragu, izjavio je da ve ima nekoliko vanih niti, i da se moe oekivati skoro hapenje. eljan je porazgovarati s visokim, dobro graenim mukarcem, koji nosi bisernosivo odijelo i sivi eir iroka oboda, a koji se prole noi vratio s miss Carson u njen apartman.

Ken ispusti novine i zatvori oi. Jedan se dugi, uasni trenutak osjetio zaguen valom panike koja ga je gonila da sjedne u automobil i ode to dalje moe, prije no to dou po njega. Visoki, dobro graeni mukarac u bisernosivom odijelu i sa sivim eirom iroka oboda. Kakva je prokleta budala bio da kupi odijelo posve nalik na ono to je ostavio u trgovini. Kupio ga je jer bi Ann opazila da ga nema, no sada je shvatio da ga se nikad ne bi usudio nositi. Prevukao je rukom preko oznojenog lica. Hoe li dati petama vjetra? A kamo bi ti iao, budalo? pomislio je. I kako daleko zamilja da bi doao? Tvoja je jedina i jedinstvena ansa da vrsto sjedi i uva ivce. U tome je tvoja jedina nada. Treba vrsto sjediti koliko zbog Ann, toliko i zbog samoga sebe. Ustao je na noge, dovrio pie i spustio au na stol. Tada je raspakirao zaveljaje i odnio cipele i odijelo u spavaonicu. Stavio ih je u ormar za odjeu. Vratio se u dnevnu sobu i natoio jo jedno pie. Zahvalio je nebesima to Ann nije ovdje i to se s itavom tom stvari moe sam suoiti, no za est e se dana ona vratiti. Nije se zavaravao da e cijela ta pripovijest do tada biti gotova: u svakom sluaju, ako bude, on e biti u zatvoru. Spustio je au i pripalio cigaretu. Neki pokret vani natjerao ga je da pogleda prema prozoru. Pred njegovom se kuom zaustavio automobil. Vrata su se na njemu otvorila; izila je masivna muka prilika. Ken je stajao kao proboden, s dahom to je sitno itei prolazio izmeu stisnutih zubi. Jo se jedan kran mukarac ispentrao iz kola, i sad su obojica preko plonika krenuli prema vrtnim vratima. ovjek koji ih je otvorio nosio je smee odijelo i smei kaput. Ken ga je prepoznao. Bio je to narednik Donovan.

DIO DRUGI

GLAVA 1

U devet i pet prije podne, sedam sati nakon to je Ken Holland potajno napustio Lessington Avenue 25, policijski se automobil zaustavio pokraj visoke zgrade od smeega kamena i parkirao iza dvaju ostalih to su ovdje bili proteklih petnaest minuta. Pozornik se ukoio u stav mirno dok je porunik Harry Adams iz Odjela za ubojstva izlazio iz automobila i polako krenuo uz stepenice. - Najgornji kat, porunie - rekao je salutirajui. - Tamo gore je narednik Donovan. - A gdje bi drugdje bio - u podrumu? - rekao je Adams tiho i ne pogledavi pozornika uetao u veu. Zastao je da proita imena na potanskim sanduiima i frktavo progunao. - Javna kua - rekao je ispod glasa. - Prvo umorstvo u dvije godine, i onda mora biti u kupleraju. Adams je bio nizak, tanak i dotjeran. Raskriljeni pramenovi njegove kao kreda bijele kose djelovali su zasljepljujue na crnoj pozadini eira. Lice mu je bilo izdueno i stisnuto, s dubokim udubinama na obrazima. Nos mu je bio otro uiljen i dugaak. Kad bi bio u gnjevu, a to se esto dogaalo, kriljastosive bi mu se oi osvijetlile kao da mu se u glavi upalila elektrina arulja. Lice mu nikad nije odavalo to misli. Znalo se da je krut, nemilosrdan, uljiv ovjek, koga su od sveg srca mrzili njegovi ljudi kao i kriminalci dovoljno nesretni da mu se nau na putu. Ali je zato bio prvorazredan policijski slubenik. Mozak mu je bio etiri puta otriji od Donovanovog, i ovaj je to znao. Krupni je mukarac ivio u stalnom strahu od Adamsa, znajui da ovaj ima dovoljno utjecaja da ga za najmanji povod baci natrag na plonik. Polako koraajui, Adams je poeo dugaki uspon do najgornjega kata. Kua je bila tiha. Nije sreo nikoga. Kao da je svaki stanar dok je prolazio mimo njegovog stana znao da je ovaj u kui, pa se skvrio iza zatvorenih vrata, ustraen i bez daha.

Jackson, pajkan crvena lica, stajao je na odmoritu najviega kata kad se Adams polako uspeo na njega. Salutirao je i poekao. Dovoljno je dobro poznavao Adamsa da bi utio dok mu se ovaj ne obrati. Adams je uetao u veliku, zranu dnevnu sobu gdje je Fletcher, strunjak za otiske prstiju, ve bio u poslu. Donovan se unjao po sobi, s odlunim, strogim licem smrae-nim od koncentracije. Adams je zakoraao preko sobe pa u spavaonicu, kao da je instinktivno znao da je to mjesto na kojem se nalazi le. Preao je do kreveta i odozgo se zagledao u Fayino tijelo. Nekoliko je minuta gledao u nju; tada je zadravajui pogled na njoj, izvadio cigaretu, pripalio je pa ispuhnuo oblak dima niz svoje tanke nosnice. Donovan je stajao u dovratku, napet i tih, i promatrao ga. - Doktor dolazi? - upita Adams ne okrenuvi se. - Sad je na putu, porunie - ree Donovan. Adams se nagne naprijed i poloi ruku na Fayinu miicu. - Mrtva oko est sati, pretpostavljam. - Taj iljak za led, porunie... Adams je pogledao iljak to je leao na podu i zatim skrenuo pogled na Donovana. - to s tim? Krupni je mukarac pocrvenio. - Mislim da je to orue zloina - rekao je, alei to je progovorio. Adams je podigao tanke, bijele obrve. - Kako pametno od vas. Mislio sam da je to neto to je ponijela u krevet da isti nokte. I tako, vi mislite da je to orue zloina? - Oi su mu se osvijetlile. - A to bi to drugo moglo biti, vi mamlaze? Drite taj prokleti jezik za zubima! Okrenuo se od njega i poeo se kretati po sobi dok ga je Donovan promatrao oima pomraenim od mrnje. - to ste nali o njoj? - ispalio je Adams.

- Bila je u lovu samo oko godine dana - odgovorio mu je Donovan. - Bavila se plesanjem u Plavoj rui. Nema je u kartoteci, i nije operirala na ulici. Adams se okrenuo. - Uite i zatvorite vrata. Donovan je uinio kako mu je reeno. Znao je iz prijanjeg iskustva, a iz Adamsove tihe mirnoe, da dolazi neto neugodno, i zato se iznutra ukoio. - tampa se jo nije ovog dohvatila, je li? - upita Adams blago. Sjeo je na rub kreveta, odmaknuvi Fayinu nogu da si napravi vie mjesta. Le koji mu je bio tako blizu mogao je uope i ne biti tu, sudei po osjeajima to ih je pokazivao. - Ne, porunie. Donovan je strahovao od tampe. U prolosti je doivio dosta neprijateljske kritike u dvama lokalnim novinama. Stalno su traile bolje djelovanje policije, a njega su izdvojile za najzajedljivije primjedbe. - Morat e im se kazati, ali ne prije popodneva. Dajte im na vrijeme za posljednju vijest nastavi Adams. - Imat ete itav dananji dan i najvei dio noi da dobijete neto za jutarnje novine. To je prvo ubojstvo to ga odavno imamo. Ovo e im biti poslastica. Herald dri upravu na meti ve mjesecima. Ovo e im dati toljagu da nas mlatnu njome, ako ga brzo ne rijeimo. - Ispruio je tanku, suhu ruku i potapao Fay po koljenu. - Nije vrijedila ni piljiva boba dok je bila iva, no mrtva, Donovan, postaje vrlo znaajna osoba. Ne znate to se u ovom trenutku zbiva iza scene, a nema ni potrebe da znate, no ovo ubojstvo moe biti dinamit: mnogo bi ljudi u upravi moglo izgubiti posao. Samo je jo to trebalo, pa da se ubaci iskra. Lindsay Burt ima podrku tampe; birai ga vole. Ve je godinama za petama velikim ribama, a za sluaj da ne znate, i komesar je velika riba, a Burt mrzi i njegovu sjenu. Burt je stekao mnogo municije. Ovo mu ubojstvo moe dati pucaljku. Ovdje na aveniji Lessington, niti dvije stotine metara od gradske vijenice, najamna kua puna flundri. Nee li to biti sono za itanje nakon to je komesar svima tvrdio ponovno i ponovno da je ovaj grad ist k'o sunac? - Prignjeio je cigaretu u pepeljari na stoliu pokraj kreveta i zaustavio oi na Donovanovu licu. - Kaem vam sve to da se ne biste zavaravali kako sluaj ne znai mnogo. Znai. Bit e to vijest za naslovnu stranicu dokle god se ne razrijei, a vi ete, Donovane, to uiniti. Imat ete svu pomo koju zaelite. Moete dobiti moj savjet o tome koliko to vrijedi, no sav posao, sva priznanja ili pogrde, to je vae. Jeste li razumjeli? - Da, porunie.

Dakle tu smo, pomislio je Donovan; mali mi je dripac zakuhavao sve otkako je preuzeo posao. Zna da je to avolski sluaj za raspetljavanje - bilo koji momak u gradu mogao ju je ukokati - i on e to upotrijebiti da me se otarasi. Takva je moja srea. Dogodi se da damu srede, a ja se naem usred politike mutljae. - Nee biti lako - nastavio je Adams. - Tip koji ju je ubio mogao je biti i aav. - Zastao je dok je prebacivao jednu tanku nogu preko druge, saplevi prste preko koljena. -Molite li se ikad Donovane? Krupni je mukarac pocrvenio, zapiljio se u Adamsa, i tada, vidjevi da je ovaj ozbiljan, promrmljao: - Mislim da da. - Posluajte onda savjet, i molite kao to nikad prije niste, za to da tip nije aav. Ako jest, moda je uivao u iskustvu probadanja ove lutkice, pa to moe uiniti ponovno. Moe upasti u jo jedan kupleraj i dati tampi jo jednu toljagu da nas zvizne njome. To nije jedini javnjak u gradu. Dakle treba krenuti za njim, Donovane, isto za sluaj da je udaren i da to namjerava opet uiniti. Zauo se otkucaj o vrata i Donovan ih otvori. Jackson se javi: - Doktor je ovdje, narednie. Adams se pridruio Donovanu kod vrata. - Haj'te unutra - rekao je mahnuvi prema krevetu. - Sasvim je i samo vaa, i dobro doli. Doktor Summerfeld se primaknuo preko sobe do kreveta. Bio je to krupan, debeo mukarac crvena lica, elav i spokojna izgleda. - Hmmm, krasan ist rad, u svakom sluaju. Adamsa nisu zanimale Summerfeldove opaske. Otiao je u dnevnu sobu gdje je policijski fotograf namjetao kameru. - Preuzmite zadatke od narednika Donovana - rekao je Adams njemu i Fletcheru. - On vodi istragu. Donovan je vidio kako su ova dvojica razmijenila zauene poglede. Znaju, pomislio je gorko. Prvo ubojstvo u dvije godine, no ja ga dobivam. Oni nisu budale. Da je to bio lak sluaj, ne bi mene zapao. No dobro, okej. Moda u prvi put u ivotu dobiti ansu. Volio bih vidjeti lice te gnjide ako uspijem ovo raspetljati. - to e biti va prvi potez, narednie? - upitao je Adams. - elim znati s kim je bila sino - rekao je Donovan polako, paljivo birajui rijei. - Ne

operira na ulici, pa je tipovi ili znaju ili ih je netko preporuio; to ih stavlja u drukiju klasu u odnosu na obine enskare. Po onome to mi je rekla istaica, cura je hvatala sredovjene pohotnike s viim prihodima. Moda je pokuala ucjenu, i netko ju je ukokao da joj zatvori usta. Vidio je kako su i Fletcher i Holtby, fotograf, zinuli na njega. Samo zijevajte, golje, pomislio je. Niste ni mislili da ja mogu imati ideja, ha? - Dok doktor radi na njoj, ja u porazgovarati sa stanarkama drugih apartmana. Moda su vidjele tipa -nastavio je. - Imate mnogo vjere, narednie - rekao je Adams. - To je ba ono za to droce ive: da daju informacije pajkanima. Holtby se zlobno zasmijuljio. - Jedna je od njihovih ubijena - rekao je Donovan mirno. -Moda im to dade poticaja da progovore. Adams je podigao obrve. Zagledao se u Donovana, oima koje su naglo postale zamiljene. - Pravi psiholog, narednie - ree. Donovan se okrenu prema Fletcheru koji je urno zbrisao nacerenu grimasu s lica. - U spavaonici je ilo za led. Provjerite ima li otisaka. Bre! Hou od vas malo vie akcije i mnogo manje stajanja okolo. Fletcher se ukrutio. - Da, narednie. Donovan je ietao iz apartmana. Adams se zagledao za njim, a onda se vratio u spavaonicu da porazgovara sa Summerfeldom.

II

Raphael Sweeting je uo nestrpljivu zvonjavu na ulaznim vratima, pa je obrisao oznojeno lice rukavom svoga kunog haljetka. Vidio je kako dolaze policijska kola; znao je, prije ili kasnije zazvonit e zvonce na ulaznim vratima. to se dogodilo, upitao se. Neto u stanu iznad njega. Mogao je uti teke korake iznad glave. Njegova se svijest acala ubojstva, no bio je siguran da ju je netko umorio. Upravo kad se sredio; upravo kad je postao siguran da im se uspio izgubiti iz vida. Zvonce je zvonilo uporno, i on se urno ogledao po pranjavoj, otrcano namjetenoj sobi. Svi dokazi o njegovim sinonjim aktivnostima bili su urno sklonjeni. Bilo je tu posla dok je oistio sobu, ali ga je dolazak policijskih automobila bar upozorio da je u izgledu posjet uvara reda. Veliki kredenac uza zid natrpan masom papira, kuverata, adresara i telefonskih knjiga kojima se sluio u svom poslu, bio je zakljuan. Nee se usuditi otvoriti kredenc ukoliko nemaju nalog za pretres. ak i ako ga otvore, nee mu moi nita prikaiti, no to im moe pokazati da su mu jo uvijek na pameti stari trikovi. Leo, pekinezer, skutrio se u naslonjau, zurei preko sobe prema ulaznim vratima. Pas je teko disao i uplaenim oima gledao gospodara, kao da je znao da je neprijatelj s druge strane vrata. Sweeting je blago dodirnuo pseu glavu, ali je pas osjeao njegov strah i nije se dao razuvjeriti. Sweeting je preao preko sobe, okrenuo klju, sabrao se i otvorio vrata. Zagledao se prema gore u krupnog ovjeka koji se uzvisio iznad njega, i bilo je olakanje kad je uvidio da to nije porunik Adams. Ovog ovjeka nije vidio nikad prije. - elite neto? - upitao je pokuavajui se nasmijeiti, no uspjelo mu je samo napraviti ukoenu grimasu. - Ja sam policijski slubenik - rekao je Donovan. Pitao se gdje je ranije vidio tog debelog ovjeuljka. Njegov je spori mozak pipkao po prolosti, no nije mu uspjelo smjestiti na pravo mjesto te iritantno poznate crte lica. - Tko ste vi?

- Sweeting mi je ime. - ovjeuljak je drao vrata nasuprot Donovanu, zaklanjajui mu pogled u sobu. - Neto nije u redu? - Jedna ena je ubijena u apartmanu gore - kazao mu je Donovan. - Jeste li sino vidjeli ikoga da ide u njen stan? Sweeting je odmahnuo glavom. - Bojim se da nisam. Rano idem u krevet; osim toga, drim se svoga. Ne obraam panju na ono to se zbiva u ovoj kui. Donovan je imao frustrirajui osjeaj da mu nije rekao istinu. - Jeste li ita uli? - Imam tvrd san - rekao je Sweeting. Shvatio je da taj veliki mukarac tvrdih crta lica nije opasan. Nije ga prepoznao. Sweeting je vidio Adamsa kako dolazi i bio se uplaio da bi ga ovaj mogao posjetiti. Znao je da bi ga porunik prepoznao. - alim to vam ne mogu biti od pomoi. Nisam ak ni poznavao tu mladu enu. Naravno, vidio sam je jednom ili dvaput. Mimoili bismo se na stepenicama. Umorena, velite? Kakav uas! Donovan se zapiljio u njega. - Niste vidjeli nikoga, i niste uli nita? - Tako je. Ako nema nita drugo, moda ete mi dopustiti? Digli ste me iz kreveta. - Sweeting je poeo zatvarati vrata, vrlo sporo, smijeei se Donovanu. Donovan nije mogao smisliti nita drugo to bi ga upitao. Shvatio je da je izgubio inicijativu, kao to mu se esto dogaalo, no nije bilo niega to bi se u vezi s tim moglo uiniti. Kratko je kimnuo i otkoraio. S umiljatim osmijehom Sweeting je zatvorio vrata, i Donovan je uo kako se okrenuo klju. Gurnuo je eir na potiljak, protrljao vilicu i preao odmorite do vrha stepenica. Gdje je ve vidio tog debelog odrpanca, upitao se. Je li u kartoteci ili ga je jednom vidio na ulici? Bio je siguran da bi Adams znao. Adams nikad ne zaboravlja lica. Ljutito je slegnuo ramenima i poao niz stepenice do stana na iduem katu. Pola sata kasnije stigao je u veu; pola sata razasutog vremena. Nitko nije znao nita. Siuna se iskra panike zakrijesila u njemu. Da se mora vratiti u najgornji stan i rei Adamsu,

dok Fletcher i Holtby sluaju, da nije otkrio nita, bilo je neto o emu se nije moglo ni misliti. Divlje je zabio palac u dugme zvonca uto obojenih ulaznih vrata. Otvorila ih je May Christie. I ona je vidjela policijske automobile kako dolaze, i znala je da e primiti posjetu uvara reda. Utvrdila se dozom gina, i Donovan ga je mogao nanjuiti u dahu. - Ja sam policijski slubenik - rekao je. - elim razgovarati s vama. Pomakao se naprijed nagonei je unatrag u dnevnu sobu. - Ne moete ui ovamo - protestirala je. - to e ljudi misliti? - Uuti i sjedaj! - zareao je Donovan. Zato to je dobila svrab od znatielje da dozna zbog ega je policija dola u kuu, a ne zato to bi se uplaila Donovana, ona mu se pokorila, poseui za cigaretom i podiui na njega svoje poupane obrve. - to te grize? - zapitala je. - Zna li Fay Carson? Mayino se lice razvedrilo. - Je li u nevolji? - upitala je glasom punim nade. - Umorena je. Promatrao je brzu promjenu izraza i sa zadovoljstvom opazio kako joj je strah uskoio u oi. - Umorena? Tko je to uinio? - Probodena je ilom za led. Jo ne znamo tko je to uinio. Je li sino radila? - Ne bih znala. Bila sam vani. Donovan je uvukao ozlovoljeni spori udisaj. - I tako, niste nita ni uli ni vidjeli, kao i svi ostali? - Tu ne mogu pomoi, i to mogu? - rekla je May. -Umorena! Kristu! Nikad je nisam voljela, ali ne bih to nikome eljela. - Ustala je i prela preko sobe tamo gdje je na sjedalu pod prozorom

stajala boca gina. - Oprostite mi, ali su mi jutros ivci razmrdani. - Nalila si je veliko pie. - Hoete jedno? - Ne. I tako, niste je sino vidjeli? May je odmahnula glavom, progutala gin, lupila se po prsima i zakaljala. - Sad je bolje. Ne, nisam je vidjela. Donovan je pripalio cigaretu. - Ubojica se moe vratiti - rekao je, naginjui se naprijed da bi se zapiljio u May. - Moe posjetiti i vas. Ako ita znate, bolje da istresete. - Ali ja nita ne znam. - Zar niste nikoga vidjeli? Moglo je biti izmeu jedan i dva sata. May se zagledala u strop. Od para gina osjeala se omamljeno. - Vratila sam se oko dva - rekla je. - Srela sam nekog tipa, no taj je mogao doi iz bilo kojeg apartmana. - Nije vano odakle je doao. Kako je izgledao? - inilo se da je u urbi. Gotovo me sruio. Bio je visok, tamnoput i zgodan. Mislila sam da bi moda volio neto popiti. - Pogledala je Donovana nakratko ispod oka. - Znate kako je... - Nije vano ni to - rekao je Donovan kratko. - Kako je bio odjeven? - Imao je na sebi svijetlosivo odijelo i sivi eir. - Biste li ga prepoznali? - Mislim da da, ali nije izgledao kao ubojica. - Nikad ne izgledaju. Koliko bi star bio? - Oko trideset. Donovan je napravio grimasu. Prisjetio se kako mu je istaica rekla da se Fay specijalizirala

za stare tipove. - Moete li mi rei jo ita o njemu? - Dakle, pozvala sam ga do doe na pie, a on je rekao da je u urbi. Gurnuo me u stranu i istrao na ulicu. - Je li djelovao zbunjeno? - Nisam opazila. Naprosto se inilo da je u paklenskoj urbi. - Je li vani imao automobil? May je odmahnula glavom. - Nitko nikad ne parkira vani. Ako imaju kola, ostavljaju ih na parkiralitu dolje niz ulicu. Donovan je stao na noge. - Okej. Drite oi otvorene, i ako tog tipa ponovno vidite, zovite centralu. Jeste razumjeli? Bilo je upravo prolo deset sati kad je Donovan ponovno uetao u Fayinu dnevnu sobu. Doktor Summerfield je otiao. Adams je sjedio u naslonjau, s cigaretom meu tankim usnicama, zatvorenih oiju. Fletcher i Holtby su radili u spavaonici. - Dakle, to ste dobili? - upitao je Adams, otvarajui oi. Donovan je morao uloiti napor da bi potisnuo svoje oduevljenje. - Opis tipa koji je to mogao uiniti - rekao je. - Vien je kako naputa zgradu oko dva sata, i bio je u urbi. - Mnogi bi momci bili u urbi da napuste ovu rupu - rekao je Adams. - Provjerio sam. Ni jedna od cura nije imala sino tipa koji bi odgovarao opisu ovoga. To mora znaiti da je doao u goste do Carsonove. Doktor je rekao kad je umrla? - Oko jedan i pol. - Tada je on to mogao uiniti. - Ne znai. Mogao se popeti ovamo, zatei je mrtvu i otii u urbi.

Tihi zujavi zvuk natjerao je oba ovjeka da podignu pogled. Dolazio je od telefonskog zvonca. Donovan je priao do zvonca i zagledao se u njega. - Vidi ovo: netko je uutkao zvono. Adams je podigao slualicu. Donovan se okrenuo da ga promotri. Vidio je kako se Adams namrtio, i tada rekao: - Ovdje porunik Adams, gradska policija. Tko ste vi? Donovan je uo kako je kljocnulo na liniji, a Adams je spustio slualicu slijeui ramenima. - Jedan od njenih mujaka, pretpostavljam - rekao je Adams. - Taj se sigurno u urbi skinuo s linije. Donovan je zgrabio slualicu, nazvao telefonisticu i rekao uurbano: - Ovdje policija. Slijedite poziv i epajte ga. Adams je gledao u nj s neodobravanjem u oima. - U emu je ideja? Ne zamiljate valjda da e ubojica nazvati ovaj broj, je li? - elim znati tko je zvao - rekao je Donovan tvrdoglavo. Ubacila se telefonistica. - Poziv je doao iz Eastern National Banka, iz javne govornice. - Hvala, seko - rekao je Donovan i prekinuo. Vratio se do telefonskog zvonca. - Je li ona priguila zvonce, ili ubojica? - rekao je. Podigavi glas, Adams je zazvao Fletchera. - Jeste li ispitali telefonsko zvonce u vezi otisaka? - upitao je kad je Fletcher doao na vrata. - Jeee. isto je. - Niste li vidjeli da je zvono prigueno? - Sigurno, ali nisam o tome razmiljao. - I ne biste - rekao je Adams zgaeno. - Uope nema otisaka? Fletcher odmahnu glavom. - ini se kao da je to napravio ubojica - ree Donovan. - Ona bi ostavila otisak. Adams je mahnuo Fletcheru da se udalji.

- Bolje otkrijte je li tko u toku noi uo zvonce. - Idem dolje do banke - ree Donovan. - elim otkriti je li netko opazio ovog koji je nazvao. - Za kog avola to? - Cura nije obraivala ulice. Imala je stalne. Tipove koji su je preporuivali. elim razgovarati s toliko njih, koliko ih god mogu nai. Jedan od njih moe biti momak u sivom odijelu. Adams je slegnuo ramenima. - Okej, mogli biste i gluplje. Donovan je pourio iz sobe. Dok je trao niza stepenice, mislio je kako je napokon dobio ansu. To je sve to je traio. S malo sree, mogao bi prokljuviti ovaj sluaj, i onda pljunuti Adamsu u desno oko.

III

Policijski komesar Paul Howard sjedio je za svojim velikim mahagonijskim stolom, s cigarom meu snanim bijelim zubima, sa zabrinutim ogrubjelim licem tvrdih crta. Howardu je bila pedeset i jedna. Bio je ambiciozan ovjek koji se naporno uspinjao politikom ljestvicom, nadajui se da e uskoro postati sudac a kasnije i senator. Bio je u dobrim odnosima s politikom mainerijom, voljan da radi kako mu se kae, pod uvjetom da dobije adekvatnu nagradu. Bio je u dobrom poloaju da ini usluge, a stekao je i prilian imetak od dodatka to ga je dobivao zato to bi primirio na korupciju i kriminalno meetarenje koje je obilato cvalo za itave sadanje uprave. U naslonjau kraj prozora sjedio je s ispruenim nogama policijski kapetan Joe Motley; meu prstima mu je bila cigara, a mlohavo, grimizom procvjetale lice bilo mu je bez izraza. Motley je bio Howardov urjak, i to je bio jedini razlog zbog kojeg je ostao policijski kapetan. Kad je Howard prvi put preuzeo ured, Motley je shvatio da je njegov vlastiti posao u pogibelji. Motleyja nije zanimala policijska sluba. Bio je ovjek od trka, no njegov je poloaj bio koristan i on ga nije imao namjeru izgubiti. Znao je prosuivati naravi, i zato mu nije trebalo dugo da otkrije Howardovu slabost prema mladim, privlanim djevojkama. Gloria, Motleyjeva mlaa sestra, bila je mlada i vie nego privlana. Motley je imao vrlo malo muke da je uvjeri da pokae svoje ari pred Howardom. U roku od mjesec dana Howard se njome oenio, shvativi kad je ve bilo prekasno da je policijski kapetan kojeg se elio otarasiti sada postao njegov urjak. Od tog asa dalje Motley je bio neprikosnoven. Howard je brzo otkrio da, ako Motleyja podvrgne bilo kakvoj vrsti pritiska, momentalno dobiva izgon iz enine sobe. Tako dugo dok puta kapetana na miru, Gloria izvrava svoje brane dunosti. Lud za tom ivahnom, krasnom curom, on se ve pomirio sa svojim poloajem i krenuo linijom najmanjeg otpora. Adams, koji je sjedio nasuprot komesaru, bio je svjestan tih injenica. Znao je da je Motley neupotrebljiv kao policijski kapetan, i znao je, ako Motley ode, da e on biti automatski izabran da ga nadomjesti. Sad e ve biti mjeseci kako eka na priliku da se otarasi i njega i Donovana. Otkrio je ipak da bi bila potrebna prvorazredna politika eksplozija da otpuhne Motleya iz slube, pa je ak

i sada, dok je sluao Howarda kako govori, njegov mozak pokuavao otkriti nain kako da iskoristi smrt Fay Carson kao iskru koja e pokrenuti eksploziju. - elim da se to raspetlja, i to da se raspetlja brzo! - govorio je Howard svojim mekim ljutitim glasom. Pogledao je poprijeko Motleyja. - Daj svakog ovjeka da radi na tome! Moramo uloviti tog ubojicu! Kua puna prostitutki! A rekao si mi da u gradu nema telefonskog bordela! Motley se nasmijeio, pokazujui od duhana poutjele zube. - Uvijek postoje takvi bordeli - rekao je. - Mi ih zatvaramo, a oni ih opet otvaraju. - Zato niste taj zatvorili? - zahtijevao je Howard odgovor. Motley je buljio u njega: - Zna zato, je l' da? To je jedna od O'Brienovih kua. Howard je pocrvenio, pa problijedio. Brzo je pogledao Adamsa, koji je zurio dolje na blistavo uglaane cipele, s potpuno praznim licem. Howard se umirio: ili Adams nije uo Motleyjevu opasku, ili mu O'Brienovo ime nita ne znai. Meutim je O'Brienovo ime Adamsu znailo prilino mnogo. Znao je da je taj O'Brien novac koji stoji iza stranke. Znao je da je on gazda partijske mainerije. Osjetio je kako su mu marci potekli uz kimu. To bi moglo biti to. Znai, O'Brien je vlasnik kue u Aveniji Lessington 25. Tu je skandal koji lovi ve mjesecima. Ako uspije navui Motleyja u klopku da proda O'Briena, doi e do eksplozije na koju eka da je pokrene. Samo je nekoliko slubenika uprave na visokim poloajima znalo da O'Brien stoji iza stranke. Nije se pretpostavljalo da to Adams zna, no nije bilo mnogo toga u vezi sa strankom to on nije doznao. Howard je osjetio kako mu se sputavajue ue gnjeva stee oko prsiju. Taj debeli, lajavi bilmez mora da je lud kad je pred Adamsom ispalio takvu stvar o O'Brienu. Ponovno je pogledao Adamsa. Ne, ovaj nije znao za O'Briena. Primjedba mu je prola mimo uiju. Adams je dobar policijski slubenik, no to je sve. Zanima ga samo njegov posao: politika za njega ne znai nita. Howard nije imao pojma da O'Brien posjeduje Aveniju Lessington 25, i zgromilo ga je kad je to uo. Ako to tampa otkrije, reperkusije bi mogle vrlo lako izbaciti upravu iz fotelja. Bilo je bitno da se to ubojstvo raisti brzo koliko je god mogue, i da se uhvati ubojica. - Kako ste daleko do sada doli? - upitao je Motleyja. Motley je indiferentno mahnuo rukom prema Adamsu.

- On je o tome preuzeo brigu. Zna, Paul, pravi avolsku strku oko ubojstva te ene. A koga i tako briga? - Bit e tebe kad vidi tampu sutra ujutro - rekao je Howard smrknuto. - Ima li ve kakvih niti? - prebacio se na Adamsa. - Imamo opis tipa koji je to mogao uiniti - rekao je Adams. -Sada na tome radi Donovan. - Donovan? Vi biste trebali raditi na tome - rekao je Howard silovito. - Donovan..! - Zaustavio se ne dovrivi, namrgodno se zapiljio u stol i zatim slegnuo ramenima. Motley ga je promatrao prikrivajui smijeak. Donovan je bio Motleyjev specijalni ljubimac. Howard i Motley su se ve sukobili oko njega, i Adams je to znao. Znao je takoer i to da je Gloria posluila da se Donovan spasi od povratka na plonik, i da nije vjerojatno da e Howard ponovno poeti natezanje oko Donovana, osim ako na to ne bude prisiljen. - Donovan je dobar deko - rekao je Motley tapui se po trbuhu. Iako mu je bilo samo trideset i osam, nedostatak tjelovjebe, teko lokanje i obilno obderavanje proirili su mu figuru, inei ga na izgled mnogo starijim negoli je uistinu bio. - Nemamo esto sluaj umorstva, a ovo moe biti Donovanova ansa. elim da se ponovno uvrsti. tampa ga kljuca ve mjesecima. Vrijeme je da dobije priliku kako bi im svima pokazao to moe uiniti. - Ovo nije jednolana policijska sluba - rekao je Howard, s mukom svladavajui bijes. elim svakog ovjeka da radi na tome. Moramo epati tog ubojicu, Joe. - Sigurno, sigurno - ree Motley ravnoduno. Polako se postavio na noge. - No dobro, urim. Veeras idem u klub, a moram se i otrigati. Gloria veli da e biti na plesu. Dolazi? - Imamo umorstvo na vratu, Joe. Motley se zapilji u njega. - I onda? To ne znai da ti i ja ne moemo otii na ples, je li tako? Za kog avla imamo Adamsa? On e preuzeti brigu o tome. - Ti idi. A ja imam posla - ree Howard odsjeno. - Gloriji se to nee dopasti. Ona se uzda u tebe. Howard je poeo neto izgovarati, ali' se onda zaustavio. Da prikrije smetenost, prignjeio je cigaru koja je tek napola dogorjela.

- Ovisi o tebi, naravno - nastavi Motley. - No dobro, vidjet u kako se stvari razvijaju. Moda kasnije doem baciti pogled. - Kako izvolite - ree Motley. - Ali nema smisla putati sve te mlade odrpance da se tuku za nju. Zna na to je to nalik kad ode sama na ples. Ja imam svoju mica-macu na koju moram paziti. Adams, koji je sve vrijeme sluao i gledao, opazio je kako se Howardovo lice ukrutilo, i znao je da ga je Motley pogodio gdje boli. Budala, pomislio je prezrivo. Kakva je ovca prema eni! Ukoio se od straha da bi kakav mladi snagator mogao pokuati neto dok on ne gleda. Kad bih bio rob kao to je on toj maloj droci, ja bih se ustrijelio! Kad je Motley otiao, Howard je skrenuo panju na Adamsa. Dolo mu je do svijesti da je Adams uo mnogo vie no to je njemu bilo stalo da dozna, i zbog toga je planuo oima na Adamsa. No porunik je izgledao kao da je ili usnio ili su mu misli milje daleko; njegov je potpuni nedostatak interesa poneto razuvjerio Howarda. - to radite u vezi ubojstva, Adams? Adams se promiljeno trgnuo, mirnuo na komesara, i tek mu je tada na lice doao pozorni izraz. - Slijedim uobiajenu proceduru, sir. Imate moj izvjetaj na stolu. Ne postoje niti. Imamo opis ovjeka za kojeg vjerujemo da je svratio do njenog apartmana otprilike u vrijeme kad je umrla. Donovan radi u tom smjeru. Ubojstvo prostitutke je uvijek tvrd orah. Izgleda kao da nije bilo motiva. Nita nije odneseno. - Kakve su anse da razmrsimo taj sluaj na brzinu? - upita Howard, naginjui se preko stola i zagledajui u Adamsa. Adams odmahnu glavom. - Ne bih na to raunao, sir. Tip moe biti udaren. Ako to ne napravi ponovno, nemamo dobre anse. Mogla ga je pokuati ucijeniti, i on ju je ubio da joj zaepi usta. Pretraili smo apartman skroz naskroz: nije bilo niega to bi nam kazalo da je skupljala materijal za ucjenu, no moe negdje imati bankovni pretinac. - Mislite li da je to bio luak? - upitao je Howard. Adams je odmahnuo glavom.

- Mislim da ne. Luaci ih obavezno zadave i onda raspore. Probodena je. Doktor misli da je mogla poznavati tipa zato to je probodena sprijeda. Morala ga je vidjeti, pa ipak nije kriknula. U najmanju ruku, nitko nije nita uo. Howard je probrao jo jednu cigaru, odgrizao joj kraj i ljutito pljunuo u koaru za smee. - Moramo brzo dobiti tog ubojicu. Donovan je okej za rutinske stvari, no rad na brzinu mu nije jaka toka. Uzdam se u vas da razrijeite taj sluaj, Adams. Pokrenite vlastitu istragu. Vrlo vano to Motley i Donovan rade. Dajte se za ubojicom i epajte ga. Tu mogu doskoro biti neke promjene, i ako razrijeite ovo, moete sebi uiniti prilino dobra. Dva su se ovjeka pogledala. Adamsovo je tanko, stisnuto lice bilo bez izraza, no u sebi je doivljavao erupciju trijumfa. - Kapetan e znati na emu sam, sir - rekao je. - Mogao bi me blokirati. - Rei u mu da radite za mene - rekao je Howard. - Imate od mene nareenje da istraite organiziranost bluda u gradu, i da dostavite izvjetaj. Trebao bi mi izvjetaj i tako i tako. Nabavite nekoga tko e se baviti hodanjem; vi se koncentrirajte na ubojstvo. Pobrinut u se da dobijete duplikate svih izvjetaja koje poalje Donovan. A sada, gibajte: hou akciju. - I dobit ete je - odgovorio je Adams i iziao iz sobe. Howard je nekoliko trenutaka sjedio zurei u podloak od bugaice, a onda ustao, otiao do vrata i napola ih otvorio. - Idem prijeko do gradske vijenice - rekao je tajnici. -Vraam se za sat. Zatvorio je vrata, stavio eir na glavu, preao sobu do izlaza to je vodio na privatne stepenice i pourio niz njih na ulicu.

GLAVA 2

Za posljednje tri godine, Sean O'Brien je bio tajni politiki ef iza lea sadanje uprave. Preuzeo je stvar kad je stranka bila u tekoj nevolji i svojim joj golemim financijskim kapacitetom ubrizgao u ile novi ivot. Ed Fabian, debeli, ovijalni, nedaroviti politiar, bio je voa stranke kad su se na sceni pojavili O'Brien i njegovi milijuni. Prihvatio je njegovu ponuenu financijsku pomo ne pitajui odakle je novac doao niti kada e trebati otplatiti posljednju ratu. injenica da je O'Brien inzistirao na potpunoj anonimnosti trebala je pobuditi Fabianovu sumnju, no on je morao smoi novaca da odri stranku na ivotu, tako da nije sebi mogao priutiti da bude znatieljan. Sad je Fabian otkrivao da je samo marioneta, no u meuvremenu je ostario pa izgubio i one borbene kvalitete to ih je moda imao. Sve dok mu se pripisivalo da vodi stranku, bio je zadovoljan da dobiva nareenja od O'Briena. Ljuto bi ga uzdrmalo da je znao kako je O'Brien stekao svoje milijune na internacionalnom prometu droge velikog razmjera. Organizacija to ju je u tu svrhu izgradio bila je na koncu razbijena. On je uvijek vjerovao da treba biti nevieni, nepoznati voa, i dok su ljudi koji su radili za njega izdravali duge vremenske kazne po francuskim zatvorima, njemu je uspjelo pobjei iz te zemlje, pri emu je sa sobom odnio i svoje milijune. Doao je u Flint City, Kalifornija, da se odmori od napora i uiva u svom novcu. Vrlo mu je brzo dodijao neaktivni ivot, i zato se odluio ubaciti u politiku. Prouio je politiku strukturu u gradu, izabrao Fabianovu partiju kao najslabiju kariku, utrpao se u nju i kupio kontrolni paket dionica. Usprkos svojoj velikoj brizi da ostane anoniman za vrijeme meetarenja drogom, nije mogao izbjei doticaj s nekolicinom vercera, i jedan je od njih, koji sada izdrava dvadeset godina tamnice, ipak progovorio. Policija je od njega dobila samo nejasan opis O'Briena, no ovaj je znao da ga jo i sad love. Publicitet bilo koje vrste bio bi mu opasan. Sluajnu fotografiju u lokalnom tisku mogao bi vidjeti kakav budni slubenik odjela za narkotike, i O'Brien bi se zatekao s dvadeset godina tamnice objeenih o vrat. Ipak, nakon tri godine sigurnosti, nije bio previe zabrinut zbog svoje situacije. Uvijek je izbjegavao svjetla pozornice, uvijek je preferirao da ivi tiho i ne mijea se s ljudima. Zabavljalo ga je da upravlja aktivnostima toga grada u procvatu, kao to ga je zabavljala i misao da birai nemaju ni pojma da je on ovjek koji vue konce i do neke mjere usmjeruje njihove ivote. Imao je veliku, luksuznu kuu s verandama, zajedno s tri jutra ukrasnih vrtova to su tekli do

rijeke. Zemljite je bilo zaklonjeno visokim zidovima, i bilo je nemogue ak i najznatieljnijem prolazniku vidjeti to se iza njih zbiva. Policijskom komesaru Howardu trebalo je dvadeset minuta brze vonje da stigne do O'Brienove kue. Dok je vozio uz dugaki, vijugavi prilaz, opkoljen s obje strane velikim gredicama dalija veselih boja, mogao je vidjeti regimentu kineskih vrtlara kako rade da bi taj prostrani i lijepi vrt odrali besprijekornim. Ali tog jutra Howarda nije zanimao vrt. Znao je da nije pametno svratiti do O'Briena. Nazirui da ima neto mutno u nainu na koji je O'Brien stekao svoj novac, Howard je pazio da mu se ime ne povee suvie blisko s O'Brienovim, pa ako bi se morao s njim susresti, osigurao bi da i drugi lanovi stranke budu nazoni. No ovog je jutra morao s njim razgovarati nasamo, a znao je da je mnogo opasnije rei to to ima posredstvom otvorene telefonske linije. Zaustavio se pokraj glavnog ulaza, iziao iz automobila, pourio preko velike ostakljene verande i pozvonio na zvonce. Vrata je otvorio O'Brienov ovjek, Sullivan, kao trupina velik bivi profesionalni boksa, odjeven u bijeli sako i dobro izglaane crne hlae. Sullivanove su oi pokazale iznenaenje kad je ugledao Howarda. - Mister O'Brien kod kue? - upitao je Howard. - Svakako, - odgovorio je Sullivan zakoraivi u stranu - ali ba sada ima posla. Kad je uao u predvorje, Howard je uo neku enu kako pjeva negdje u kui, i u prvi tren pomislio da O'Brien ima ukljuen radio. isti je sopran imao visoku kvalitetu. ak je i Howard, koji nije cijenio glazbu, shvatio da taj glas nije nipoto obian. - Recite mu da je vano. - Bolje mu sami recite - rekao je Sullivan. - Moj ivot ne vrijedi toliko da bih smio prekinuti tu koko u vritanju. Mahnuo je prema hodniku to je vodio do glavnog salona. - Samo naprijed i izvolite. Howard je brzo zakoraao niz hodnik i zaustavio se u otvorenom dovratku to je vodio do salona. O'Brien se omlitavio u naslonjau, s rukama prekrienim na prsima i zatvorenih oiju. Za velikim glasovirom kraj otvorenih dvokrilnih prozora sjedila je visoka pauinasta djevojka. Bila je zgromljujue lijepa; plavua s velikim zelenim oima, lijepo oblikovanim nosom, visokim linim kostima i velikim senzualnim ustima. Nosila je bijeli kamirski demper i crno-bijelo karirane dinsice. Pjevala je nekakvu sopransku ariju koja je Howardu bila neodreeno poznata. Glas joj je bio

gladak poput vrhnja i pun boje. Zastao je nepomian, promatrajui je i osjeajui kako mu se ubrzava puls. Sve dosad je uvijek zamiljao Gloriju kao najljepu djevojku u gradu, ali je sad morao priznati da ju je ova cura dobrano potukla. Figura joj je, takoer, bila senzacionalna. To je sasvim slino O'Brienu da nae takvu ljepoticu, pomislio je zavidno. Djevojka ga je uhvatila pogledom dok je stajao u vratima. Glas joj se uspinjao bez napora, i upravo je trebala udariti visoku notu kad su im se srele oi. Poela je, ali joj se glas otkotrljao, a ruke skliznule s klavijature. O'Brien je otvorio oi, mrtei se. - to k vragu.. ? - zapoeo je, pogledavi je preko sobe, no zatim je brzo poao slijedom njenih zagledanih oiju i sad je bio njegov red da se zapilji u Howarda. - ao mi je to prekidam - rekao je Howard, napredujui u sobu. - Htio bih rije-dvije s vama. O'Brien se digao na noge. Nije pokazao iznenaenje to vidi Howarda, iako je ovaj znao da mora biti iznenaen. - Niste se trebali pokazati dok ona ne dovri - rekao je, prilazei da bi se rukovao. - Nita zato. Muzika nikad nije bila vaa jaka toka, je li, komesaru? elio bih da upoznate miss Dorman, moju buduu enu. Djevojka je ustala i prila. Njezine bujne, obilno naminkane usne razdvojile su se u smijeak, no oi su joj bile na oprezu. Howarda je zbunila pomisao da ga se ona boji. - Vaa budua ena? - ponovio je zaueno. - Mislim, nisam znao. estitam vam. - Prihvatio je njenu mravu, hladnu ruku dok se smjekao O'Brienu. - Dobar posao! Poeo sam se pitati hoete li itavog ivota ostati neenja. - Nije mi se urilo - odgovorio je O'Brien stavljajui ruku oko djevojina struka. - Vrijedna je ekanja, zar ne? Gilda, ovo je policijski komesar Howard. On je vrlo znaajna osoba, i elio bih da budete veliki prijatelji. Gilda je rekla: - Zna, Sean, da su svi tvoji prijatelji odsad i moji. O'Brien se nasmijao. - To zvui fino, ali me nee prei. Vidio sam na koji si nain gledala neke od mojih takozvanih prijatelja. No svejedno, budi dobra prema ovome momku. Svia mi se. - Pogledao je Howarda.

- Jedno pie, komesaru? - Mislim... - Howard je bacio pogled na Gildu pa na O'Briena. - Ima jedna mala poslovna stvar... - Sad ete je zaista natjerati da vas zavoli - rekao je O'Brien slijeui ramenima. - Jesi ula, duo? Poslovi... - To mi je mig da se pokupim - rekla je Gilda odmiui se od O'Brienove ruke koja ju je obujmila. - Ne budi predugaak, Sean. Dobacila je Howardu brz ispitivaki pogled kad mu se nasmijeila. Potom je izila iz sobe. Howard ju je slijedio oima i ponovno je osjetio kako mu se puls ubrzava od oblina to ih je mogao nazrijeti pod demperom i hlaama. - Kakva makica, ha? - ree O'Brien koji nije nita propustio. Znao je za Howardovu slabost prema lijepim mladim enama. - A kakav glas! - Otiao je do ormaria s piem i stao mijeati dva viskija sa sodom. Vjerovali ili ne, naao sam je u nonom klubu kako pjeva swing! im sam uo kvalitetu njena glasa, uvjerio sam je da se treba prihvatiti ozbiljnog posla. Sad je na Mozartu. Francelli ju je uo, i lud je za njom. Veli da e za nekoliko godina biti u Metropolitanu. Howard je uzeo viski koji mu je O'Brien ponudio i zatim sjeo. Podigao je pogled na O'Briena. Privlaan tip, pomislio je. Ne moe biti mnogo stariji od etrdest, a mora da vrijedi deset milijuna, ako uope vrijedi. O'Brien je izgledao lijepo na svoj mrani, upadljivi nain. Obrve su mu bile iskoene na gore, a fini mu je, kao olovkom izvueni crni bri, davao sotonski izgled. - to vas grize, komesaru? - upitao je, sjedei na osloncu fotelje i njiui skupo odjevenu nogu. - Znate ita o Aveniji Lessington 25? - upitao je Howard. O'Brienova se desna obrva podigla. - Zato? - uo sam da ste vlasnik te kue. - I onda?

- Ondje je sino ubijena kolgerla, a jo su etiri stana u toj kui zaposjele njene kolegice. O'Brien je otpio iz ae, sjeo i pripalio cigaretu. Lice mu je bilo bezizraajno, no Howard ga je poznavao dovoljno dobro da bi znao kako mu mozak sada ubrzano radi. - Nemate o emu brinuti - rekao je O'Brien napokon. - Ja u to srediti. Tko je cura? - Nazivala se Fay Carson. O'Brienovo je lice ostalo bez izraza, no oi su mu se na trenutak suzile, a to je bio mig dovoljno jasan da bi Howardu kazao kako je informacija okirala sugovornika. - tampa ve zna? Howard je odmahnuo glavom. - Morat emo im to dati za sat ili tako neto. Pomislio sam da bi bilo bolje najprije s vama izmijeniti rije-dvije. To se moe izroditi u neto gadno. - Kako ste znali da kua pripada meni? Dakle, ne nijee to. Howardu je zatreptalo srce. Nadao se da se to Motley samo pue. - Motley mi je rekao. - Taj malo puno pria - rekao je O'Brien. Protrljao je vilicu i zagledao se u tepih. - Moe li se vlasnitvo kue povezati s vama? - upitao je Howard tiho. - Moglo bi biti. Kupio ju je moj advokat, no ako netko kopa dovoljno duboko, trag moe dovesti do mene. Da promislim trenutak. Howard je potegao dugaki gutljaj iz ae. Osjetio je da mu treba nekakav stimulans. Sve je vrijeme imao nekakav nelagodan dojam da je O'Brien mutan. Pojavio se ni otkud; nitko nikad nije uo za njega, pa ipak je imao milijune. A sada mirno priznaje da posjeduje telefonski bordel. - Jeste li znali to su te ene? - upitao je Howard. O'Brien mu se namrtio. - Naravno. Negdje su morale ivjeti, a osim toga, plaale su vraki dobro. - Ustao je na noge,

preao do telefona i zavrtio broj. Nakon trenutka odlaganja, rekao je u mikrofon: -Je li tamo Tux? Priekao je, a potom nastavio: - Tux? Imam posao za tebe, i brzo pojuri. Poi smjesta do Avenije Lessington 25 i poisti sve droce van, sve to ih nae tamo. Bacaj ih van. Ima ih etiri. Kad ih poisti, trpaj etiri face u apartmane. Nije me briga tko su i to su, samo da izgledaju pristojno: stare cure bi sasvim odgovarale. Netko iz klape sigurno ima pristojne roake. Hou da je posao gotov za dva sata. Jasno? - Bacio je slualicu natrag na vilicu, preao sobu i ponovno sjeo. - Dakle, o tome smo se pobrinuli. Kada dou vai novinski orlovi, zatei e kuu tako pristojnu da e poskidati eire i otrti cipele. Howard je nelagodno zurio u njega. Ovo je bilo previe glatko; previe toga gangsterskog. - To je rjeenje sasvim izvan mog svijeta. Ne bi mi palo na pamet da uinim neto takvo rekao je polako. O'Brien je slegnuo ramenima. - Pretpostavljam da imate druge stvari o kojima treba razmiljati. Ja sam se specijalizirao za dranje izvan guve. -Posegnuo je za cigarom, ubacio jednu Howardu u krilo a drugu pripalio za sebe. - A sad mi priajte o curi. Tko ju je ubio? - Ne znamo. Ubojica nije ostavio nikakvu nit, no ona ga je morala poznavati. Probodena je sprijeda ilom za led, a nitko je nije uo da je kriknula. - Sino, rekoste? Bjesnila je paklena grmljavina, zar ne? Bi li je uli da je kriknula? Howard je zaboravio na nevrijeme, i zato je sad ljutito zagrizao usnicu. - To je u redu. Mogli su je i ne uti. - Tko vodi istragu? - Donovan, no rekao sam Adamsu da radi sa strane. Donovan ima opis tipa koji je to mogao uiniti. O'Brien je ustao i pomakao se do ormaria s piem. Howard nije bio siguran, no stekao je nejasan dojam da je O'Brien naglo postao napet. - Kakav je opis? - Nema mnogo: mladolik, oko trideset tri, visok crn i pristao. Nosi svijetlosivo odijelo i odgovarajui eir.

- Hmmm, to nee mnogo pomoi, ha? - rekao je O'Brien donosei jo dva pia na stoli. - Bolje to nego nita - odgovorio je Howard uzimajui pie. -Takav sluaj je uvijek teko razmrsiti. Obino nema motiva. O'Brien je ponovno sjeo. - To moe dati izgovor Burtu da pone s guvom. Jeste li ve razgovarali s Fabianom? - Ne jo. Ali na koncu, ni on ne moe nita uiniti. Sve je na meni. Ako brzo naem ubojicu, moe s nama biti sve u redu. Ono to me mui, to je to sam uo da je kua telefonski bordel. O'Brien se nasmijeio. - No dobro, o tome u se ja pobrinuti za vas, moete se dakle opustiti. - Da - ree Howard nelagodno. - Ima li jo koji telefonski bordel u gradu, a koji pripada vama? - Moe biti - odvrati O'Brien bezbrino. - Vlasnik sam mnogo nekretnina. Moe biti. - Imam dojam da Burt zna kojeta o vama. Bilo bi gadno za sve nas ako otkrije te vae telefonske bordele. - Hvala vam to ste me podsjetili - rekao je O'Brien smijeei se. - Jasna mi je situacija kao i vama. - Stao je na noge. -Dobro, komesaru, ne bih vas elio pourivati da odete, no jutros imam obaviti brdo stvari. Drite me u toku. Volio bih imati kopiju svih izvjetaja oko tog ubojstva. I elim ih brzo. Dajte neka mi ih netko donosi im se otipkaju, hoete li? Howard je oklijevao. - Ne mislim da bi nai izvjetaji smjeli napustiti centralu: to bi bilo protivno pravilima. A pretpostavimo da vas osobno drim u toku? O'Brienov je pogled otvrdnuo, iako se nastavio smijeiti. - elim izvjetaje, komesaru - rekao je tiho. Howard je napravio kratku gestu rukama. - U redu je. Pobrinut u se da ih dobijete. - Hvala vam. Bolje da progovorite rije s Fabianom. Upozorite ga da je gotovo sigurno da e Burt neto poeti. Ne moe toga biti mnogo ako brzo pronaete ubojicu. A o curi skreite pred tampom. Ona moe biti i hostesa u nonom klubu.

- Da. Howard je s O'Brienom odetao do ulaznih vrata. - Zar je Donovan tako dobar tip da ste mu dali taj sluaj? -upitao je O'Brien dok je otvarao vrata. - I Adams na njemu radi. - A, da... Adams. To je bistar pajkan. Do vienja, komesaru, i hvala to ste svratili, i dajte da doem do tih izvjetaja. O'Brien je zastao u ulazu, promatrajui Howarda dok se nije odvezao, a zatim je polako zatvorio vrata i ostao tako nepomian zamiljena lica. Gilda, skrivena iza poluotvorenih vrata O'Brienova studija, osjetila je kako je kroz nju prola sitna studen straha od krutog, runog izraza O'Brienovih usta.

II

Detektiv Dave Duncan zalijepio je cigaretu na donju usnicu, strugnuvi upalio ibicu i spustio vrh cigarete u zaklon dlanova. Pogledao, je preko stola narednika Donovana koji je dovravao sendvi sa unkom, s masivnom eljusti koja se polako gibala dok je vakao i licem natmurenim od razmiljanja. Duncan je ve dugo bio trei detektiv. Ve je gotovo izgubio svaku nadu u unapreenje, no sad kad je bio dodijeljen Donovanu da radi s njim, opet se poeo nadati. Ne da je Donovana visoko odmjerio, no sluaj umorstva moe dati momku ansu ako se ovaj poslui glavom. - Stari se kune da je vodio registar - rekao je Duncan. -Kune se da je sino upisao sve automobile na parkiralitu, no knjiga je nestala. Donovan lagano podrigne, privue alicu s kavom i pipkajui potrai cigaretu. - Nije mogla ustati i odetati - ree. - Mora negdje biti. - Mogao ju je uzeti taj tip u sivom odijelu - odgovori Duncan. - Uao je u kiosk i dao se u priu sa starekom. Mogao ju je uzeti, znajui da je njegov broj u knjizi. Donovan je kimnuo. - Jeee. Ako ju je uzeo, dosad je unitena. Taj tip u sivom odijelu izgleda kao da je ovo kojeg traimo. - Izvukao je notes iz vanjskog depa i razlistao stranice. - Da vidimo to imamo. Sino, u devet manje deset, tip izlazi iz zelenog lincolna s nepoznatim brojem, u parkiralitu; veli slubeniku ako je prijatelj doma, moda ostane itavu no. U deset i pol, on i ubijena ena uzimaju pred kuom taksi za Plavu ruu. Voza je identificirao i njega i Carsonicu. Darcy i vratar u Plavoj rui takoer su ga identificirali prema naem opisu. Darcy ga nije prije vidio. Ne misli da je obini hvata droca. Carsonica nije dovodila klijente u Plavu ruu. Na tip je morao biti neto specijalno. Okej, oko dvanaest i trideset on i cura uzimaju taksi natrag do njenog stana. Voza je

siguran da je to na momak. Prema doktoru, cura umire oko jedan i tridest. Na momak biva vien od te dame Christie kako naputa kuu: ini se kao da je u urbi. Tada skree prema parkiralitu. Slubenik se sklonio u kiosk pred kiom. Na mu se momak pridruuje i pria o nevremenu. Tada hoe otii, no slubenik eli prekriiti njegova kola u knjizi, ali je ne moe nai. Pita ga za broj, a ovaj mu daje broj packarda koji je ve nekoliko dana na parkiralitu i jo je i sad ovdje. I sada, zato bi dao krivi broj automobila da nije u guvi? -Donovan je zatvorio notes i protjerao nokat palca preko crvenkastoutih brkova. - Nije to lo posao za jedan dan, Duncan. Kad bismo mogli nai tipa, imali bismo gotovo dosta o njemu da ga zakopamo. - Prvo ga moramo nai - rekao je Duncan dovravajui kavu i ustajui. - Imam ideju, narednie; taj Darcy folira. Mislim da on zna tko je taj tip. Donovan je slegnuo ramenima. - Ne znam. Djelovao je malo sklisko, no moda ima neto svoje za sakriti - rekao je silazei sa barske stolice. - Tipa poput Darcyja ne moemo natjerati da govori ako to ne eli. Ono to elim otkriti jest da li je na momak bio stalna muterija Carsonice ili je bio samo putnik-namjernik. injenica da ga je odvela u Plavu ruu nagovijeta kao da je bio redovita. Ono to sada treba otkriti, to je tko su bili njeni prijatelji. Morala je poznavati paklenski mnogo tipova, no moralo je biti i nekoliko njih koje je poznavala bolje nego druge. Duncan ispusti ik na pod i nagazi ga. - Kako da to uinimo? Darcy veli da ne zna tko su bili njeni prijatelji. Koga jo da se pita? - Idem pokuati kod tog gnjusa iz banke: onog uglaenog, debelog koji mi je izveo predstavu kako je nazivao enu. Oko deset sati iz javne govornice bio je samo jedan poziv, i taj je iao u stan Carsonice. Debeli je gnjus rekao da su se neka cura i postariji tip posluili govornicom, a takoer i on. Dakle, lagao je; i tako, poimo popriati s njim. - Banka je zatvorena - ree Duncan. - Moda e noni uvar znati njegovu adresu - odgovori Donovan. - Haj'mo da vidimo. Ali noni uvar nije znao Parkerovu adresu. Nije znao ak ni Parkera. - Svi oni odu dok ja preuzmem - objasnio je. - alim, narednie, morat ete priekati do sutra. - Dajte mi direktorovu adresu - rekao je Donovan kratko. Ovo je hitno. - Nemam je - odvratio je noni uvar. - Ako elim kojeg od slubenika, moram doi u vezu s misterom Hollandom: on je glavni blagajnik.

- No dobro - rekao je Donovan nestrpljivo. - Dajte nam njegovu adresu, ali urno, moe li? U urbi sam. Noni je uvar ispisao adresu na mrvici papira i dva su se detektiva vratila u kola. - Uzet u novine, - rekao je Donovan - ekaj sekundu. Kupio je dvoje novine od djeaka na uglu i vratio se do automobila. - Evo ga u posljednjoj vijesti - rekao je i proitao noticu. Nije osjetio nikakvo zadovoljstvo ugledavi otisnuto vlastito ime. Znao je, ako ovo brzo ne raspetlja, tisak e se okrenuti na njega. U toku popodneva bio se vratio u stan Fay Carson da se sretne s predstavnicima tiska. Predviajui od reportera najgore od najgorega, osjetio je olakanje otkrivi da je kapetan Motley ve stigao. Bio je zbunjen i zaprepaten ne naavi ni traga kolgerlama. itava je kua udesno postala pristojna, i njukali koliko im drago, reporteri nisu nali nita po emu bi mogli kopati. Ili su od stana do stana. Postarije ene koje su im otvarale vrata nisu nita ni ule ni znale. Reporteri su bili vrlo sumnjiavi jer su bili pozvani tako kasno, no Motleyjeve su ih glatke prie prevele edne preko vode. Sluajui ga kako se ulaguje predstavnicima tiska, Donovan je bio zahvalan nebu to nije njega dopalo da s njima barata. - Bit e to sutra ujutro lakat preko naslovne stranice - rekao je ulazei u automobil pokraj Duncana. - Jeee - odgovorio je Duncan i ispalio automobil s rubnika. Nije im trebalo dugo da pronau ulicu. - To je to, preko, tebi zdesna - rekao je Donovan. Zaustavili su se pokraj uredne, dobro odravane obiteljske katnice, pa izali. - Taj tip zna uzgajati rue, je l' da? - ree Duncan koji je bio strastveni vrtlar. - Vidi prodavaicu ljubiica. - Gdje to? - zabrunda Donovan zirkajui okolo. - Nije vano, narednie - ree Duncan, prikrivajui smijeak. - teta to bolje ne odrava tratinu. Podsjetilo me da moram podiati svoju.

- Misli na posao! - zareao je Donovan. Zabio je palac u dugme zvonca i tada, ba kad je htio ponovno pozvoniti, ulazna su se vrata otvorila. Prepoznao je visokog, pristalog tipa koji je otvorio vrata. Taj je sjedio odmah do Parkera u banci. Izbezumljen je od straha, pomislio je Donovan sa sadistikom nasladom. Trebam samo pozvoniti pa da nasmrt preplaim svakoga u kui. Agresivno je izbacio svoju masivnu eljust. - Vi Holland? - zareao je. Ken je nijemo kimnuo. Duncan ga je prouavao u nedoumici. Izgleda kao da je orobio banku, i sad plijen dri u kui, pomislio je. to je to do avola s njim? - elim govoriti s Parkerom. Gdje stanuje? - zapitao je Donovan. Ken je otvorio i zatvorio usta, no iz njih nije iziao niti zvuk. Ukoeno je zurio u Donovana. - Gdje on stanuje? - ponovi Donovan podiui glas. Ken je uloio napor, progutao i tada rekao: - Zato, pa on je ba u prvoj ulici. Avenija Marshall 145. Duncan je izvadio notes i nakrabao adresu. - Je li vam jutros rekao da e nazvati enu iz javne govornice? - zapitao je Donovan. - Ne... nije rekao. - Ali ste ga vidjeli kako ide do nje? - Ovaj... da, da, jesam. - U koliko je to sati bilo? - Nisam vidio. Donovan je planuo oima na njega i tada se zgaeno okrenuo Duncanu. - Idemo; rasipamo vrijeme. Zakoraao je niz stazu, trzajem otvorio vrtna vrata i preao do automobila.

Duncan ga je slijedio. Na vratima se okrenuo da bi se osvrnuo. Ken je nepomino stajao u dovratku, zurei za njima. I tada je, videi da ga Duncan gleda, otkoraio i urno zatvorio ulazna vrata.

GLAVA 3

Kad je automobil komesara Howarda nestao niz prilaznu stazu, Sean O'Brien je polako uetao u dnevnu sobu i sjeo. Poekao je oslukujui, i za koji trenutak zauo korake. U sobu je ula Gilda. - O, dakle, otiao je - rekla je, ali namjetena iznenaenost u njenom glasu nije mogla prevariti O'Briena. - Da, otiao je - rekao je i, uhvativi je za ruku, povukao na naslon svoje stolice. Stavio joj je ruku oko struka i poeo je milovati po boku dok je odozdo gledao u nju. Njezine su velike zelene maje oi potamnile od tjeskobe. - to je htio, Sean? - upitala je. - Ili da ne pitam? - To je prvi put da je uope bio ovdje - odgovorio je O'Brien mrtei se. - On je bezveznjak. Naslonio je glavu na Gildinu miicu. - Donio je loe vijesti. Osjetio je kako se ukrutila. - Sjea li se Fay Carson? - nastavio je i podigao pogled na nju. Njene su se fino oblikovane nosnice stegle, a pogled joj je otvrdnuo. - Naravno da se sjeam. to ona ima...? - Tvoj brat i ona su bili ljubavnici, zar ne? Vidio je kako se trgnula. - Ali, Sean, to je sad ve stara pria. Zato je izvlaiti? Naglo je ustao na noge i udaljio se od nje, s rukama na leima; na licu mu je bio nepomian, krut izraz. - Moda i nije tako stara. Vidi, Gilda, prije nego jo ita kaem o Johnnyju, elio bih da shvati svoj poloaj. Ne moram ti rei da sam lud za tobom i da bih za tebe sve uinio. Imaj to uvijek na umu. Ti si jedina ena koju sam ikada volio. O, bilo je mnogo onih druge vrste, ali s tobom, s tobom je drukije. Znai mi vie od bilo ega drugog u ivotu. Uskoro emo se vjenati. Kao to zna, ja imam kontrolu nad upravom ovoga grada. Vano mi je da i ostanem u kontroli. Politika je prljava

igra, mala moja. Svatko vreba da drugome preree grkljan. Najbri nain da se poremeti politika mainerija, to je da se iskopa skandal dovoljno velik da pokupi glavne naslove. Tada birai obrate panju. Jesi li razumjela? Sjedila je na oslonu stolice s rukama vrsto stisnutim meu bedrima; bila je nepomina, blijeda i uplaena. - Da, Sean, no kakve to veze ima s Johnnyjem? Okrenuo joj je lice. - Rekao sam ti da je Howard donio loe vijesti. Sino je umorena Fay Carson. Gilda je zatvorila oi. Nekontrolirani je drhtaj proao kroz nju. Dugi asak ni jedno od njih nije reklo nita, tiinu je remetilo samo uurbano kucanje sata na okviru kamina. Tada je O'Brien progovorio: - Jesi li znala da se Johnny sino vratio? Jedan ga je od mojih ljudi vidio u Rajskom klubu. Jeste li se sreli? Oklijevala je ne gledajui ga, i tada kimnula. - Znala, sam da je u gradu - rekla je zurei u stisnute ake. - Misli li da ju je on ubio? - upitao je O'Brien tiho. Oi su joj se irile dok je podizala pogled. - Naravno, ne! Kako si mogao i rei tako neto? Njena je jarost bila sasvim neuvjerljiva. Pogledali su se, a onda je Gilda skrenula oi. - Moramo biti iskreni jedno prema drugome, malena - rekao je O'Brien. - Zna dobro kao i ja zato sam te to pitao. Prije nego je otiao u bolnicu, prijetio je da e je ubiti. Nije bio vani ni nekoliko sati prije no to je ubijena. Mora se suoiti s injenicama. Gilda je sjedila nepomino. Mogao je vidjeti kako se savladava da bi odrala kontrolu nad sobom; preao je do nje i obujmio je rukom. - Sad samo mirno. To je neto s ime se nee morati suoiti sama. Ima mene. Nema mnogo toga to ja ne mogu srediti. - On to nije uinio - rekla je bez intonacije. - Nikad ne bi uinio takvu uasnu stvar.

Poznavajui Johnnyja, O'Brien je pomislio da je to upravo ono to bi ovaj uinio. - To je samo tvoje miljenje - rekao je blago. - On je tvoj brat i ti ga voli, ali mora uzeti u obzir i to e drugi ljudi pomisliti. Stekao je vrlo gadnu reputaciju. Ponaao se vrlo gadno i... - Velim ti da to nije uinio! - uskliknula je poskoivi i okrenuvi mu se licem. - Govori kao da ima dokaze ... - Zastala je, dok joj je ruka krenula prema ustima. - Taj policajac ne misli da ih ima, zar ne? O'Brien je odmahnuo glavom. - Ne zna on ni slova o Johnnyju. Prela je do prozora okrenuvi mu lea. Promatrao ju je, proivljavajui pri tome osjeaj zadovoljstva to ga je u njemu uvijek budio pogled na njeno visoko, vitko, proporcionalno graeno tijelo. - Zato onda misli da je Johnny to uinio? - upitala je. - Vidi, to nas nee nikamo odvesti. On je sino bio u gradu, a ona je umorena. To je tako jednostavno. - On to nije uinio! - rekla je estoko, ne okrenuvi se. - Jesi li ga vidjela sino? - Ne. Telefonirao je. - Zato mi nisi rekla? Tek se tada okrenula. - Trebalo je. ao mi je, Sean, no on me zamolio da to ne uinim. Htio je novac. Rekao je da ide u New York. Polazila sam u Casino kad je nazvao. Rekla sam mu da emo se ondje sresti, i da u imati novac za njega. Nije se pojavio. Mora da je dobio novac od nekog drugog. - Je li ga dobio od Fay? - Ne! - Oi su joj bljesnule. - Nije znao gdje stanuje, a ne bi ga od nje ni uzeo. Sino joj se nije ni pribliio. - Nadam se da si u pravu - rekao je O'Brien trezveno. - I tako, nisi ga vidjela?

- Nisam. Bio je i suvie pronicljiv a da mu na prvi pogled ne bi bilo jasno da lae. Vidjela ga je, i mora da je uvjerena koliko i on da je Johnny umorio Fay. A to je onda ozbiljno. Ni po koju cijenu Johnny ne smije doi policiji u ruke. Mora s tom situacijom izai na kraj brzo i efikasno. Gdje je Johnny? - Dakle, otiao je u New York? - upitao je leerno, pomnjivo je promatrajui. - Da. Sigurna sam da e se uskoro javiti - odgovorila je Gilda ne gledajui ga. - Shvaam. Jo mu je lagala. Najednom mu je palo na pamet da moda prikriva Johnnyja. U ovom bi trenutku mogao biti u njezinu stanu. - No dobro, sve dok nije tu negdje... - rekao je i pogledao na runi sat. - Do avola! Skoro sam zaboravio. Moram nazvati nekog tipa. Priekaj me, moe? Trebamo tu stvar raistiti. Bit u za minutu. Otiao je iz sobe u svoj studio i zatvorio vrata. Okrenuo je broj i spustivi glas rekao: - Dajte mi Tuxa. Nakon kratke stanke, zastrugao je grubi glas: - Da, efe. - Napravio si straan posao u najamnoj kui. Sad imam za tebe jo jedan. Skreni do Maddox Court 45. To je stan miss Dorman. Upadni i baci pogled uokolo. Nemoj da te tko vidi. Mislim da je tamo Johnny Dorman. Ako jest, pokupi ga i nai mu negdje sigurnu rupu. Nee biti lako, ali si i sa zeznutijim poslovima izlazio na kraj. Uzmi sa sobom Whiteyja. Taj deko zna podivljali kad ga pritisnu. - Pobrinut u se za njega - rekao je Tux. - Hou ga negdje gdje ga mogu dobiti na brzinu. Neu da ga itko vidi, i pazite kako baratate s njim. Ne tucite ga u glavu: daske mu u njoj nisu ba sasvim jake.

- Prepustite to meni, gazda - rekao je Tux. - Javit u vam se. O'Brien je vratio slualicu na mjesto, pripalio cigaretu i vratio se u salon. Naslutio je po izgledu Gildinih oiju da je plakala, pa je otiao da sjedne kraj nje na kau. - Ne smije dopustiti da te to rastroji - rekao je blago. - A sad, da razmotrimo situaciju. Mora biti iskrena sa mnom, Gilda. Ovo moe ispasti vrlo neugodno za nas oboje. Moramo misliti o sebi. Postoji jedna ili dvije stvari o kojima bih elio da mi neto kae. Prije nekog vremena bila je nekakva guva izmeu tebe i Fay i Johnnyja. U to sam vrijeme osjeao da to nisu moja posla, no sada bi ipak mogla biti, i zato bih elio znati sve o tome. Mora drati na umu da imam mnogo neprijatelja. Znaju da se namjeravamo vjenati. Ako bi mogli dobiti Johnnyja na nian, bilo bi to zato da dobiju mene. Moram znati injenice. Ne elim da me zaskoe. Netko se moe prisjetiti kako je Johnny prijetio da e ubiti Fay, i policija e biti prsiljena prekopati po njegovoj prolosti. Hou znati to se dogodilo izmeu tebe, Fay i Johnnyja. Znam samo da je naglo poaavio, i da si ga stavila u bolnicu. elim zakulisanu priu, Gilda. Moram je imati. - Ako je Johnny u guvi, - rekla je tiho - ne mora se sa mnom oeniti, Sean. - Oenit u se tobom - rekao je O'Brien, gledajui je nepominim pogledom. - To je gotovo jedina stvar u mom ivotu u koju sam siguran. Ali u izbjei nevolju ako mogu. Moram znati oko ega je sve to bilo. Hoe li mi kazati? Ona je umorno pridigla ramena. - Naravno. Sve je to vrlo tuno, ali nemam to skrivati. Rekla bih ti i prije da si pitao. Posegnula je za cigaretom, prihvatila vatru koju joj je ponudio i nastavila: - Fay i ja bile smo jednom dobre prijateljice. ivjele smo u istom stanu. Ja sam pomalo pjevala; ona je izvodila plesnu toku sa svojim partnerom, Mauriceom Yardeom. Bila je luda za njim. On nije bio tip mukarca za kojim bi trebalo da djevojka poludi. Bio je sebian i potpuno beskrupulozan. Jednog dana dovela ga je u stan i upoznala me s njim. Od tog trenutka nikad nisam imala ni sekunde mira. Slijedio me svukuda. Ne moe zamisliti kako je sirov bio. Nametao mi se. Fay nije mogla povjerovati da ga ja ne ohrabrujem, i zato se posvaala sa mnom. Nisam mogla rei nita to bi je razuvjerilo. Posvaala se i s njim. Odselila sam iz stana, ali on je i dalje nastavio za mnom. Na koncu sam otila i iz grada. Bio je tako ljut na Fay to se umijeala, da je prekinuo plesnu toku pa je i on otputovao. Kad sam ula da se pokupio, ja sam se vratila. Fay nije htjela imati vie nita sa mnom, ali meni zbog toga nije bilo ao jer je sasvim ispala iz tranica. Nije mogla nastavi sa plesanjem, i zato se okrenula mukarcima za novac. Jednog je dana naletjela na Johnnyja, koji je upravo doao iz vojske. Ne moram ti rei kako se uasno proveo za vrijeme rata. Poslije toga je ostao neuravnoteen; previe je pio i esto zapadao u estok bijes. Samo sam ja mogla

s njim izii na kraj. Fay je otkrila da je on moj brat, ali on nije znao im se ona bavi. Palo joj je na pamet da ga nasamari kako bi sa mnom izravnala raune. I dobila ga je na udicu. Upozorila sam ga da se ne zanosi njome, ali on nije htio sluati. Poludio je za njom kao to je ona bila za Yardeom. elio se njome oeniti, ali je ona drala distancu; nije ni prihvatila ni odbila. Tada mu je neki prijatelj dao njenu posjetnicu i rekao mu, ako eli curu, ovu mu moe preporuiti. Mislim da je tu Johnny izgubio glavu. Poletio je u njen stan, i da odmah zatim nije stigao Sam Darcy, Johnny bi je vjerojatno bio ubio. Bila je uasno isprebijana. Sam ga je obuzdavao i poslao po mene. Smjestila sam Johnnnyja u bolnicu. No dobro, Sean, ostatak zna. Johnny je ostao u bolnici gotovo godinu dana. Doktori su mi rekli da se potpuno oporavio. Pola sam tamo da ga vodim kui, ali me je pretekao. Vratio se sam prole noi. O'Brien zamiljeno protrlja bradu. - I tako Sam Darcy zna o Johnnyju i Fay? - Zna da ju je Johnny prebio i prijetio da e je ubiti. - Misli li da je Johnny sino otiao do nje? Misli li da Darcy zna da je u gradu? - Ne znam. - No dobro - ree O'Brien. - Sad znam injenice. Ne smijemo iz njih izvui previe. Ne smijemo odmah skoiti na zakljuke. Howard veli da imaju opis ovjeka koji je vien kako izlazi iz Fayinog stana nekako u vrijeme kad je umrla. Nije to uope nalik Johnnyjevom. - Kazala sam ti da to Johnny nije uinio! - rekla je otro. - Bojim se da nije jako vano to ti i ja mislimo, Gilda -rekao je O'Brien ozbiljno. - injenica je da je prijetio da e je ubiti prije nego je otiao u bolnicu. im je iziao, ona je umorena. Ja se samo nadam da e uhvatiti tog visokog, crnog tipa u sivom odijelu. Ako ga ne uhvate, netko se moe prisjetiti da bi se moglo osumnjiiti Johnnyja, i zato to ti je brat, pokuati izvui neto iz toga. - Policija e sigurno nai tog ovjeka - ree Gilda zabrinuto. - Nadam se da hoe. - Opako se osmjehnuo. - Neka nam to bar za trenutak ne bude na pameti. Objed je gotov. Odmahnula je glavom. - Htjela bih sada kui, Sean. Moram obaviti neke stvari. - Ruat e sa mnom - rekao je vrsto, uhvatio je za ruku i poveo niz hodnik prema blagovaonici. Jedan sat poslije toga, kad se odvezla u svom sportskom coupeu, zazvonilo je

telefonsko zvonce. O'Brien je podigao slualicu. - Ovdje Tux - zastrugao je grubi glas. - Sve je okej, gazda. Bio je ondje, i imamo ga. O'Brienovo se lice ukrutilo. - Gdje. - Na Willow Pointu. - Fino. Bit u tamo za pola sata - rekao je O,Brien. - Ne mii se od njega, Tux. Prekinuo je vezu.

II

Ken Holland je zatvorio ulazna vrata i na klecavim se nogama vratio u dnevnu sobu. Oslonio je ruke na naslon tapecirane stolice i svom se teinom upro o njega. Srce mu je tutnjalo. Jo je osjeao zaguljivi strah koji ga je epao kad je ugledao dva detektiva kako prilaze stazom. Kako sam se izvukao, pomislio je. Jesu li opazili kako sam bio uplaen? Moram se sabrati. Ako se ikad namjere na mene, otkucat u se ako se opet budem tako ponaao. Iznenada je pomislio na Parkera. Moram ga upozoriti. Pourio je do telefona, nazvao i zauo signale zvonjave. Pouri, pomislio je grozniavo. Bit e ondje svakog trenutka. Pouri! Zauo se kljocaj na liniji, i ledeni je, pedantni glas gospoe Parker upitao tko zove. - Ovdje Kenway Holland. Mogu li govoriti s Maxom? - Ovaj, on je u vrtu - ree gospoa Parker nesigurno kao da joj je mu u Kini. - Vidjet u mogu li ga dobiti. Ostanite na trenutak. Ken je ekao u agoniji neizvjesnosti. - Jeste tamo? - upitala je gospoa Parker nakon dugog ekanja. - Rei u mu da vas nazove. Ovog asa razgovara s neka dva ovjeka. Ne mogu ni zamisliti tko bi bili, no ne vjerujem da e dugo potrajati. - Hvala vam - ree Ken i spusti slualicu. Otiao je do ormaria s piem, natoio potenu mjeru viskija i popio je. Zapalio je cigaretu i sjeo. Nije mogao uiniti nita drugo, osim da eka. to e se dogoditi s Parkerom? Hoe li moi blefirati Donovanu? Hoe li priznati da poznaje Fay Carson? Hoe li rei Donovanu da je dao Kenu Fayin telefonski broj? Hoe li se Parker sjetiti da Ken ima svijetlosivo odijelo? Nije mogao mirno sjediti dok mu se mozak uzbunjeno koprcao, i zato je ustao i otiao u vrt. Siao je niz stazu do vrtnih vrata i zagledao se niz ulicu. Poelio je odetati do ugla da vidi jesu li

jo policijska kola pokraj Parkerove kue, ali se bojao da bi ga detektivi mogli vidjeti. Poslije dugotrajne minute zirkanja uz i niz ulicu, vratio se u kuu. I tada, iz niotkuda, iznenadna mu je misao doprla do svijesti i paralizirala ga. to je uinio s registrom to ga je uzeo iz kioska slubenika parkiralita? Postalo mu je vrue, pa hladno, kad je shvatio da nema pojma to se dogodilo s knjigom. Sve do ovog trenutka bio je posve zaboravio na nju. Sjeao se kako ju je bio gurnuo u vanjski dep dok je priao sa slubenikom parkiralita, ali se uope nije sjeao to je poslije toga uinio s njom. Nije bila u odijelu. Prije negoli ga je vratio u trgovinu, najpaljivije je pregledao depove. Pa gdje je onda? Da mu nije ispala na ulici? Ako je pronau, prepoznat e je. Ispitat e vlasnike svih kola uvedenih u knjigu, a broj njegova automobila je u njoj! Divlje je potraio uokolo. Ako mu je ispala negdje u kui, Carrie ju je mogla nai i baciti, kao to je uvijek sve bacala. Poelo je grozniavo i jalovo traenje. Ve se mrailo kad se uvjerio da biljenica nije u kui. Ve ga je bila zahvatila panika kad je zastao zurei u nered uokolo po salonu. Da mu nije knjiga iskliznula iz depa dok je vozio kui? Kakva je budala bio! Naravno da se ba to moralo dogoditi. Morao je najprije pogledati u kola. Otiao je do izlaznih vrata, otvorio ih i krenuo stazom prema garai, kad je opazio Parkera na vrtnim vratima. Zaustavio se na mjestu, gledajui Parkera koji je dolazio stazom u sumraku to se sputao, pognute glave i zgurenih ramena. - Htio bih razgovarati s tobom - rekao je kad je doao do Kena. - Ui - odgovorio je Ken i poveo ga do dnevne sobe. Ukljuio je svjetlo. - ao mi je to je toliki nered. Neto sam izgubio, i sad sam traio.

Parker je doao do naslonjaa i utonuo u njega. Njegovo debelo, inae crveno lice sad je izgledalo mlohavo i blijedo, a ruke su mu bile nemirne kad ih je poloio na oslonce fotelja. - Ako ima to za popiti... - rekao je. - Pa naravno - odgovorio je Ken i sloi dva viskija sa sodom. - Ta je detektivska tipina bila ovdje. Traio je tvoju adresu. Pokuao sam te dobiti, ali su prebrzo stigli do tebe. Parker je zurio u njega na zbunjujui, ispitivaki nain. Ken mu je dao viski sa sodom i tada se nespretno pomaknuo do naslonjaa i sjeo. - to se dogodilo? - upitao je nakon duge stanke. - Nisu od mene nita izvukli - rekao je Parker ravnoduno i hladno. - Drao sam se svoje prie. I prokleto sam morao. Narednik je rekao da laem;rekao je da sam nazvao Fay, a ja njemu nek to i dokae. Nije me razmrdao ali je vraki gadno pokuao. Kad je vidio da ga to nikamo ne vodi, rekao je da ne misli kako sam je ja ubio - krasno, zar ne? Nadao se da bih mogao znati tko su bili njeni prijatelji. Znao sam da ne smijem priznati da sam je poznavao. Zakleo sam se da je nisam nazvao. On je rekao da nije u to vrijeme bilo drugog poziva iz javne govornice, a ja sam rekao da sam nazvao Maisie. Po nainu kako je govorio zakljuio sam da me nitko osim tebe nije vidio kako se sluim govornicom, i tako sam rekao da sam se moda zabunio to se tie vremena. Rekao sam da je mogue da sam nazvao Maisie prije deset. I tako je on rekao da e razgovarati s njom. - Parker je povukao dugaak gutljaj, obrisao lice i zapiljio se u stopala. - Bilo je to prilino groznih deset minuta. Ne mislim da u ikad zaboraviti ekanje u vrtu s drugim detektivom dok je narednik razgovarao s Maisie. Bila je strana. Mora da je shvatila da sam se uvalio u guvu. Lagala je da se sve prailo. Rekla je naredniku da sam je nazvao ba iza devet, a ne iza deset kako sam rekao. Taj narednik mora da je prvorazredna budala. ak joj je tvrdio da sam je nazvao u deset. Bila je tako uporna da joj je povjerovao. ak mi se i ispriao. Ken se opusti u naslonjau. - Ne mogu ti kazati koliko mi je drago.. Parker mu ponovno uputi udan, ispitujui pogled. - Kad su otili, kazao sam Maisie istinu - ree polako. -Primila je to prilino teko. - Nisi joj rekao za curu? Da ste ti i ona... ? - Morao sam. Znala je da sam lagao naredniku. Nisam je mogao gledati u lice i lagati joj.

Upitala me bez okolianja jesam li izvodio neto s Fay. Morao sam priznati. Ken je shvatio da bi, kad bi mu Ann postavila isto pitanje, takoer bio nesposoban lagati. - Uh, alim... - Da. - Parker je povukao ruku preko lica. - Primila je to poprilino teko. Naravno da je i njena majka ula sve o tome. Ona mi prokleto oteava stvari. To mi moe unititi dom. - Ne mogu ti rei koliko mi je ao. - No dobro, to sam sam navukao na sebe. To je vraki smijeno, no osjeao sam se siguran s Fay. Mislio sam da mogu jeftino proi. Kakva sam budala bio! - Naglo je podigao pogled i otro se zagledao u Kena. - No dosta vie o meni. Neu vie govoriti o svojim brigama. Ima neto drugo to bih elio rei. Narednik mi je dao opis ovjeka kojeg trae. Misle da je on ubio Fay. Razmislio sam o tome to je rekao. -Nagnuo se prema njemu i nastavio: - Jesi li sasvim siguran, Holland, da prole noi nisi bio u Fayinu stanu? Kenovo je srce preskoilo otkucaj, pa potralo. Osjetio je kako mijenja boju. Uinio je oajniki pokuaj da pogleda Parkeru u oi, ali to nije mogao uiniti. Da prikrije strah, posegnuo je za cigaretom; pripalio ju je, a zatim rekao, glasom hrapavim i drhtavim: - Ne znam na to smjera, Max. Ve sam ti rekao: vee sam proveo ovdje. Parker je i dalje zurio u njega. - Mislim da lae - rekao je. - Jesi li otiao do njena stana? - Rekao sam ti da nisam! - uzviknuo je Ken, gledajui vlastita stopala. - Dobri boe! - rekao je Parker, dok mu je lice blijedilo. - Kad su mi dali opis, palo mi je na pamet da ti odgovara. Pitao sam se jesi li to ti uinio, ali nisam mogao vjerovati. A sada znam da jesi! Ken je osjetio toliki strah da je jedva mogao disati. - Rekli su da trae visokog, crnog pristalog mukarca tridesetih godina - nastavi Parker glasom koji je postao vritav. - Nosio je sivo odijelo i sivi eir. Rekli su da ima zaputeni zeleni lincoln. - Nesigurno se digao na noge. - Do sto avola! To mora biti ti! Na licu ti pie da si kriv!

Dva su se ovjeka gledala, obojica su se tresla. Ken uplaen; Parker uasnut. - Nisam to uinio! - prodahtao je Ken. - Mora mi vjerovati Max. Kunem se da to nisam uinio! - Ne elim uti vie nita o tome! - rekao je Parker razjareno. - Ne znam to smjera, no bilo to to mu drago, dri me izvan toga. Jesi li me razumio? Znam da sam ti dao njen telefonski broj, ali za ime boje, nisam to rekao policiji. Ve si mi unitio dom. Ako izae na vidjelo da sam ti dao njen broj, izgubit u i posao. Rastezat e me preko svih novina u dravi. Dri me izvan toga! - Rekao sam ti da to nisam uinio! - Ken je uhvatio Parkera za miicu. - Mora mi vjerovati! Parker ga je stresao sa sebe i odstupio. - Nije ni malice vano vjerujem li ti ja ili ne. Na policiji je da odlui. Prije ili poslije, oni e te epati. Imaju tvoj opis. Nai e te za kratko vrijeme, a kada te nau, ima da uti o meni. Jesi li me razumio? - O, uuti ve o sebi! - rekao je Ken, naglo razljuen. - Misli samo o sebi. A to sa mnom? - To je tvoj kripac, ne moj! - uzviknuo je Parker. - A je li? Ti si odgovoran. Ti si taj koji je inzistirao da te veeri iziem. U redu, ja sam bio prokleta budala to sam sluao tvoja prljava nagovaranja, i jo vea to sam se poveo za njima. Da nije bilo tebe, ja ne bih... - Ken je zastao, shvaajui to govori; i tada, videi Parkerov uasnuti izraz, nije se vie mogao suzdrati. - Da, priznajem! Bio sam sino s njom! Bio sam u njenom stanu, ali je nisam ubio! Otila je u spavaonicu i ostavila me u dnevnoj sobi... - Prekini! - povikao je Parker, dok mu se lice poelo trzati. Ne zna to govori. Ne elim sluati. Pokuava me uiniti suuesnikom, govorei mi to. Ne elim sluati! Dri me izvan toga! To je sve to traim. To je tvoja stvar. To nema nikakve veze samnom. Sve to te molim, to je da im ne kae da sam ti ja dao njen telefonski broj! Ken se zagledao u Parkerovo bijelo, trzavo lice, i najednom je crpio hrabrost iz Parkerova straha.

- Ne brini - rekao je. - Drat u te izvan toga. Ali ne zaboravi da si moralno odgovoran. Potpuno je tvoja zasluga da sam otiao na to mjesto. Ti si taj koji me uvalio u taj kripac. Ne zaboravi to. A sada van! Parkera nije trebalo nagovarati. Jurnuo je u predsoblje, otvorio ulazna vrata i otiao niz stazu gegavim kasom. Priavi prozoru, Ken ga je promatrao kako odlazi. Dakle, u najmanju e ruku drati jezik za zubima, pomislio je. Uptaeniji je ak i od mene. Ali sad pritisak raste. Na srcu mu je bio kamen kad bi razmiljao o budunosti. Tu je bio Sweeting na kojeg je trebalo paziti. Bila je tu i ona plavua koju je trebalo izbjegavati, a sada e, svaki dan, morati raditi rame uz rame s Parkerom koji zna da je bio s Fay i koji vjeruje da ju je on ubio. Danas-sutra i Ann e se vratiti; tada e za njega poeti nona mora. Slijepo je zurio kroz prozor, dok su ga strahovi sve vie pritiskali. inilo se da nema izlaza; ponovno steena hrabrost sad ga je napustila. Uinio je neto to nije radio otkako je bio dijete. Otiao je u spavau sobu i kleknuvi kraj kreveta pokuao se pomoliti.

III

Porunik Harry Adams koraao je niz mranu uliicu to je vodila do ulaza u noni klub Plava rua, a uska su mu se ramena zgrbila pred kiom. Pozvonio je na zvonce, i kad je okance pijunke kliznulo unatrag rekao: - elim Sama. Joe, vratar, zapiljio se u njega, zastao oklijevajui i tada otvorio vrata. - Dovest u ga, porunie - rekao je. Adams je pripalio cigaretu i ogledao se po kienom predvorju. Cura s garderobe krenula je prema njemu, naglo shvatila tko je on i smjesta stala kao da je vidjela zmiju na putu. Brzo je otila u ensku toaletu. Adams je bio navikao na takvo doekivanje. To ga je pomalo i zabavljalo. Neka crvenokosa u duboko izrezanoj veernjoj haljini, s naoalama smaragdne zelenih, usiljenih okvira izila je iz damskog toaleta, pogledala ga i otpoela profesionalni smijeak koji joj je skliznuo s debelo namazanih usnica im ju je dohvatio Adamsov smrznuti pogled. urno je krenula niz stepenice to su vodile u restoran, oeavi se o Sama Darcyja koji se uspinjao. - 'vee, porunie - rekao je Darcy opreznih oiju. - Ne viamo vas esto ovdje. Mogu li to uiniti, ili ste ovdje radi malo razonode! - Na dunosti sam, Sam - ree Adams klizei pogledom preko velikog crnca. Jedva je dosezao do dijamanta na prsima Darcyjeve koulje, ali se nije inilo da ga se doima crneva golemost. - elio bih govoriti s vama. Idemo negdje na privatno. - Okej - ree Darcy neodluno. - Idemo u moj ured. Poveo ga je niz hodnik i kroz vrata u veliku, raskono namjetenu sobu s pisaim stolom pokraj zastrtih prozora. Claudette, Darcyjeva ena, prebrojavala je hrpu novca na stolu. Njene su se krupne oi razrogaile kad je ugledala Adamsa; zabrinuto je pogledala supruga. - Proetaj malo, srce - rekao je Darcy. - Porunik i ja imamo posla. Uplaeno je pogledala Adamsa, urno gurnula novac u ladicu i izila, zatvorivi za sobom vrata. Adams je sjeo.

- Pie, porunie? - Na dunosti sam, Sam. Darcy je sebi ulio mali viski sa sodom i sjeo za pisai stol. - Neto nije u redu? - Ne, ukoliko nemate neistu savjest - odgovori mu Adams zurei u svoja mala stopala. - Rije je o Fay Carson. Darcy je ve pretpostavio da je Adams navratio zbog toga. ekao je, ne govorei nita. - Donovan je ve bio ovdje? - upita ga Adams. - Da. Bio je prije nekoliko sati. Adams kimne. - Ako ga opet vidite, nemojte mu rei da smo razgovarali. Radim na tome nezavisno. Iz ovog moe ispasti politika guva, i moe zatrebati paljivo rukovanje. Darcy je to ve shvatio im je uo da je Fay umorena, ali to nije rekao. - To je okej, porunie. - Uvijek sam bio prilino blag prema tebi, Sam - nastavi Adams. - A bilo je vremena kad sam ti mogao prilino zakuhati. Bio je tu i jedan sluaj kad je jedna dama pokazala sve ime ju je priroda obdarila. Veina bi klubova bila zatvorena nakon takve scene. I onda, bila je tu i ona pucnjava u prosincu. Mislim da si imao uslugica od mene. Ovo moe biti dobar as da pokae koliko ih cijeni. - Sve to mogu uiniti, porunie, i hou - ree Darcy tiho. Adams otrese pepeo na pod. - elim ovo brzo razrijeiti. Ne mislim da e Donovan stii jako daleko. - Njegove su se hladne plave oi srele sa Samovim. - Kod njega moe doi do preokreta, moe se spotaknuti o neto, ali sumnjam. Nee mu biti potrebna nikakva pomo od tebe. - Nije je ni do sada dobio - ree Darcy. - Lindsay Burt bi mogao biti novi politiki ef ve za nekoliko mjesici, sigurno za godinu -

nastavi Adams. - Sadanja se garnitura valja nizbrdo. Ti, a do neke mjere i ja, moramo gledati ispred sebe. Burt ti moe zatvoriti duan, Sam, kad jednom preuzme dunost. Ova prvarnica ba ne blista kao to bi trebala. No ako bi bio od pomoi, on bi mogao osjetiti da ti neto duguje. Mogao bi te ostaviti na miru. - Razumio sam, porunie. - Bravo. - Adams prignjei cigaretu, pripali drugu i ispusti ibicu u veliku pepeljaru. - Jesi li sino vidio tu curu Carsonicu? - Da. - S kim je bila? - Visokim, crnim, pristalim tipom u sivom odijelu. - To je taj. Vidio si ga prije? - Ne. - Je li rekla tko je on? - Ne. - Je li bio prijatelj ili klijent? - Ne znam. inilo se da se fino slau. Ne znam da je ikad prije dovela klijenta. - Dakle je mogao biti prijatelj? - Ne znam, porunie. Nije me upoznala s njim, a mislim da bi, da je bio prijatelj. Naprosto ne znam. - Je li izgledao kao momak koji bi probo curu ilom za led? Darcy je odmahnuo glavom. - Sasvim sigurno nije. Dopao mi se po izgledu. - Moda, - rekao je Adams pravei grimasu - no sve navodi na njega. Vien je kako naputa njen stan otprilike u vrijeme kad je umrla. Ali zato bi je ubio? Kakva je ona bila, Sam? Bi li

pokuala ucijeniti frajera? - Ne. - Darcy je bio kategorian. - Nije uope bila takva cura, porunie. Moda je i sila s tranica, ali ne do te mjere. Ucjena je iskljuena. Adams je pridigao ramena. - Zato ju je onda ubio? Misli da je udaren? - Nije izgledao tako. Obino se mogu prepoznati. Iznenadio sam se videi ga s Fay. Nije izgledao kao tip koji bi bio s njom. Adams je dugotrajnu minutu utonuo u misli. - Poznavao si Fay neko vrijeme, je l' da? - Znao sam je oko etiri godine. - Ima kakvu ideju tko ju je ubio, ako nije taj tip? Darcy se pomaknuo u stolici. Posegnuo je za viskijem, malo otpio i opet se zavalio, okreui au u svojoj golemoj crnoj ruci. - Ne bih to rekao nikome, porunie, no kad ste me ve pitali, imam ideju - rekao je polagano. Mogla bi biti i kriva ideja. - Nije vano koliko je pogrena - rekao je Adams. - A kakva je? - Prije otprilike godinu dana, Fay i Johnny Dorman bili su nerazdvojivi. Kad je otkrio da je ona u poslu, on ju je prebio. Zatekao sam ga na tome i zaustavio ga. Mogao ju je ubiti da nisam svratio. Bio je u prilino gadnom stanju. Dao sam sve od sebe da izaem s njim na kraj. Dozvao sam mu sestru da doe. Fay je bila grdno isprebijana. Premlatio ju je araem. Sestra ga je strpala u bolnicu. Bio je ondje oko godinu. Izaao je juer, izlijeen. Tip kojega znam vidio ga je sino u Rajskom klubu. Sluajno je uo kako Johnny pita Louija gdje bi mogao nai Fay. Pomislio sam da bi moda mogao poeti guvu. Nazvao sam njen stan, ali nisam dobio odgovora. - Pogledao je vrsto u Adamsa. - Kladim se na to da ju je naao.

Adams je sjedio nepomino, zurei dolje u svoje ruke. Johnny Dorman! Sjeao ga se dobro, plav, vitak, pristao momak koji je obiavao opsjedati biljarnice u ezdeset estoj ulici. - Jesi li to rekao Donovanu? Darcy je odmahnuo glavom. - Nije me pitao za ideje. Adams je protrljao vilicu. - Dorman; ovaj, da, to ima smisla. Okej, dat u ga pokupiti. Nema tete u tome da se otkrije gdje je bio u vrijeme njezine smrti. - Moda to ne znate, porunie, - rekao je Darcy tiho - ali njegova e se sestra udati za Seana O'Briena. Adams je ugasio cigaretu prignjeivi je. Lice mu je ostalo bezizraajno. - Nisam znao. - Ustao je. - To moe zapetljati situaciju. Hvala na informaciji. Sakrij to u sebi. Ne elim da itko zna. - Nee nitko - rekao je Darcy. - Tip koji mi je rekao, i Louie, jedina su dvojica koji znaju, osim vas i mene, a za njih se mogu pobrinuti. Adams je poeo polako kruiti po sobi. - To e biti prokleto sklizavo - rekao je. - Ako O'Brien otkrije da elim razgovarati s Johnnyjem, moe me blokirati. Ti ne zna gdje je Johnny, je l' da? Darcy je odmahnuo glavom. - Neka ideja? - Moda se zavukao u rupu kod sestre. Drala je mnogo do njega u davnim danima. Adams je napravio grimasu. - To pogorava stvari. Jeee, mogao bi biti kod nje. Moe li provjeriti za mene, Sam? Ne smijem izlaziti na vidjelo u ovome Hoe li pogledati moe li ga nai za mene? Darcy je oklijevao. - To e donijeti korist - nastavio je Adams promatrajui ga. -Ja sam u tome s Burtom. Pobrinut u se da badave ne radi. - Okej - rekao je Darcy. - Pustit u glas okolo. Ne mogu nita obeati. Ali nemojte stei krivi dojam, porunie. Vjerojatno se sino nije ni pribliio Fay. - O, sigurno. Sve to elim, to je deset minuta s njim. Nai ga brzo, Sam. Ovo je hitno.

Jo jednom na kii to je moila, Adams je odetao niz' prolaz do svog automobila. Uao je i pripalio cigaretu. Sjedio je zurei prazno u osvijetljenu upravljaku plou, dok mu je mozak radio punom parom. I tako, Dormanova e se sestra udati za O'Briena. Ako je Dorman ubio Fay, O'Brien e se nai u paklenoj poziciji. Adams duboko udahnu dim i zatim ga u struji pusti niz tanke nosnice. Postoje dva naina igranja ove runde, pomislio je. Postoji dugorona i kratkorona politika. Moe se povezati s O'Brienom ako prie k njemu, ali bi bilo bolje biti strpljiv pa prii Burtu. Prije nego uini bilo to od tog dvoga, mora utvrditi je li to Johnny Dorman poinio. Nagazio je na starter i maina se probudila u ivot. To moe biti dovoljno veliko ne samo da izbaci iz fotelje Motleyja, to je dovoljno veliko da srui i O'Briena, pomislio je. To je ansa na koju sam ekao, i brajko, baratat u s tim kako treba! Uposlio je mjenja i brzo se odvezao prema centrali.

GLAVA 4

Sean O'Brien vozio je svoj veliki cadillac du osamljene linije rijene obale. Zemljana je cesta bila puna udarnih rupa i pranjava. Promet je krenuo tim putem nakon to su zatvorili tvornicu konzervi. Nekoliko preostalih baraka i srueni gat stvorili su prikladno mjesto da napusti automobil i ukrca se u motorni amac koji e ga dovesti do Tuxova krstaa. Uvezao je automobil pod rahitinu drvenu nadstrenicu, uutkao mainu i iziao iz kola. Spustio se do gata gdje ga je ekao motorni amac. Willow Point, drveni, zahrani, dvadesetetiri metarski krsta, leao je usidren, gotovo kilometar daleko od muljevitih sprudova. Deklarativno sluei Tuxu da peca s njega kad bi bio prikladno raspoloen, on je takoer pruao i zgodno i sigurno utoite bilo kojem od Tuxovih prijatelja kad bi se naao u nevolji. O'Brien se uspeo u motorni amac, kimnuo mulatu koji je sjedio na krmi i smjestio se u sjedalo niskog naslona. Mulat je odvezao amac, odgurnuo mu pramac od mola, upalio motor i namjerio preko muljevitog estuarija prema Willow Pointu. Tux je stajao naslonjen na ogradu kad se motorni amac postavio uz bok krstaa. Bio je zbijen, strahovito snaan i preplanuo. Njegove su se ispranoplave oi micale neprestano i nemirno. Brutalno lice tvrdih crta bilo je mesnato i vapilo je za brijanjem. Nosio je crnu koulju otvorena ovratnika, prljave bijele hlae i jedriliarsku kapu prpono namaknutu preko desnog oka. Bio je to jedini preostali iz dana O'Brienovog verca drogom: opasan ovjek s noem ili pitoljem. O'Brien ga je smatrao neprocjenjivim. Plaao ga je dobro, i nije se sjeao da je Tux ikad zakazao u poslu, bez obzira kako teak ili opasan bio. Tux je podigao mlitavi prst do kape dok se O'Brien uspinjao na palubu. - Gdje je on? - upita O'Brien. - Dolje - odgovori mu Tux i trnu palcem prema slau u brodski trup. Na praznom sanduku, uvajui prolaz u donje prostorije, sjedio je veliki crnac, gol do pojasa, koji se ovji nacerio O'Brienu, i tada ustao i maknuo se od vrata.

- to je bilo? - upita O'Brien. - Mala nezgoda - odvrati Tux ravnoduno. Proveo je itav ivot izlazei na kraj s nezgodama. - Morao sam ga klopiti, ali smo se pokupili da nas nitko nije vidio. Pokuao je biti zloest kad smo ga prenosili, i tako ga je Solly morao klopiti jo jednom. - Je li ozlijeen? - upita O'Brien otro. - Samo smo ga klopili - ree Tux slijeui ramenima. Bio je strunjak za tu operaciju. Naprosto je znao gdje i kako jako treba udariti. - Nije to nita. elite govoriti s njim, gazda? - Da. Tux ga je poveo pod palubu, du prolaza do kabine. Izvadio je klju iz depa, otkljuao vrata i rinuo ih. Uao je, a O'Brien ga je slijedio. Johnny Dorman je leao na brodskom krevetu, a jedna mu je noga visjela sa strane. Otvorio je oi kad je O'Brien priao i stao do njega. O'Brien ga je gledao bezizraajna lica. Johnny je djelovao nadzemaljski kao i njegova sestra, ali nije imao njenu snagu karaktera. Imao je isti lijepo oblikovani nos i iste zelene oi, a njegova je gusta kosa bila iste nijanse kao i Gildina. Pristao slabi, pomislio je O'Brien. Imam sreu to ima takvu mizeriju za brata. - Zdravo Johnny - rekao je. Johnny se nije pomakao. Zurio je odozdo u O'Briena opreznim zelenim oima. - Kakve su to ideje, Sean? - upitao je. - Gildi e biti zbog ovoga ba drago, kad joj kaem. O'Brien je privukao stolicu s tvrdim naslonom i sjeo. Mahnuo je Tuxu, koji je iziao, zatvorivi vrata za sobom. Zatim izvadio zlatnu tabakeru i ponudio Johnnyja. Nakon trenutka oklijevanja, Johnny je uzeo cigaretu i prihvatio vatru. - Neemo ba sada priati o Gildi - ree O'Brien. - Govorit emo o tebi. Kako si, Johnny? - Prije nego me taj crnjo mlatnuo bio sam fino - odgovori Johnny. - Ne zamilja da e se

izvui i iz ovoga je l'? - Provueni se u veini sluajeva - odvrati O'Brien. - uo sam da su ti doktori dali istu otpusnicu. - I onda? Dali bi mi je i prije, ali su eljeli izmusti na meni koliko god su mogli - ree Johnny uz prezriv smijeak. Svi su oni isti. Jedino o emu su mislili, bilo je to mogu izvui od mene. - ivio sam pod dojmom da ti sestra plaa raune - odgovori O'Brien tiho. - Lijepo od tebe da pokazuje koliko ti je stalo. Johnny se nasmije. - Taj ti ne pali - doda. - Gilda u ovom trenutku ima love koliko voli; ja nemam. Kad bi ona morala u ludnicu, ja bih se pobrinuo za nju. Osim toga, udat e se za tebe, zar ne? Imat e milijune. Nije onda previe oekivati od nje da plati moje bolnike raune, zar ne? O'Brien je morao uloiti napor da svlada bijes. - Ti si odvratna mala takorina, je l'da si, Johnny? - ree. -Tako sam prokleto sretan to nisi moj brat. - Ali u ti biti brat po eni - podrugnu se Johnny. - To jest, ako te Gilda bude htjela nakon ovog to si mi uinio. Mora da si blesav kad si se upustio u ovakvu akrobaciju, ali moda neu rei nita o tome. Kotat e te deset somova da drim jezik za zubima. Pretpostavljam da tebi ne bi bio nikakav problem skupiti deset hiljadarki, ha? - Uope ne - ree O'Brien blago. - Ali od mene nee nita dobiti. udi me da nisi pitao zato si ovdje. U dubokim se zelenim oima pojavila nelagoda. - No dobro: zato sam ovdje? - Oito zato to terapija nije dala rezultate. Jo si i sad duevni sluaj, Johnny. Johnnyjevo je lice problijedilo a oi su mu zablistale. - Jeee? Nee me zaplaiti. Zna prokleto dobro da nee oeniti Gildu ako se pokua nabacivati sa mnom. Doktori su rekli da je sa mnom u redu, i ja jesam u redu!

- Zato si onda ubio Fay Carson? - upita O'Brien. - To ba nije jako dobra preporuka za tvoje mentalno zdravlje, ha? Johnny pogleda u stranu. - Ne znam o emu pria - ree nelagodno. - O, zna ti dobro. Otiao si sino u stan Fay Carson i probo je ilom za led. - Ti si blesav! Sino sam bio s tobom, i toga e se i drati, Sean. O'Brien odmahnu glavom. - To nee ii. Sino sam bio na prijemu. Zato si je ubio? - Tko je rekao da jesam? - upita Johnny. - Zato mi pokuava blefirati? - ree O'Brien odsjeno. -Prijetio si da e je ubiti prije nego si otiao u bolnicu, i u trenutku kada si iziao ona je umorena. Zamilja li sebi da se moe iz toga izvui? Johnny je zurio u njega. - Znam da se mogu izvui iz toga! - ree. - Onda dakle priznaje? - upita O'Brien. - Okej, priznajem - odvrati Johnny. - Rekao sam da u je dokusuriti i odrao obeanje. Lijepo sam je upozorio. Nastavila je svojom prljavom igrom, i nije bilo niega loginog to bih drugo mogao uiniti s njom. O,Brien nije ni najmanje sumnjao da je Johnny ubio Fay, ali nije oekivao da e o tome govoriti tako besramno. - I kako si zamiljao, koliko e vremena proi prije negoli te policija epa? Johnny se nasmijao. - Ne budi dijete! Od kakve je koristi imati politikog glavonju za urjaka, ako ne moe srediti prljavu drolju koju treba ubiti? Ali, olakao sam ti stvari. S njom je bio neki tip kad sam je ubio. Moe on pobrati batine. Bit e ti lako skrenuti potjeru na njega. Ima komesara u depu, je l' da? Uinit e to mu kae.

- Mnogo toga uzima zdravo za gotovo - ree O'Brien tiho. - A to ako ne napravim nita slino? - Hoe, hoe - ree Johnny bezbrino. - Ne moe sebi priutiti da me murija epa, Sean. Znam kako si opijen Gildom. Ne uzimam ti za zlo: ona je seksi komadi, i svaki bi je tip pri zdravoj pameti elio za enu. Ali ako me policija uhvati, ti se ne moe oeniti njome. Dobro znam koliko si izbjegavao svjetla pozornice otkako si preuzeo kontrolu nad upravom. Nisi me namagario, Sean. Ima neto to skriva, i publicitet nije stvar koja bi ti bila potrebna. O'Brien ga je prouavao bezizraajna lica. Zahvatio ga je hladni, ubitani gnjev, ali ga nije pokazivao. - Pitam se jesi li je ubio - rekao je polako. Johnny se nasmijao. - Ne mora mi vjerovati ako nee - ree ravnoduno. - Bilo je lako. Imala je slabo pamenje i zato se esto vraala bez kljua pred zakljuana vrata. Blesavica je obiavala drati rezervni klju pod otiraem. Otiao sam do njenog stana, naao klju i izvolio unutra. Sakrio sam se u spavaoj sobi. Vratila se s tim tipom. - Njegovo tanko lice otvrdnu. - Bio sam spreman sa ilom za led. Tako se uplaila da nije ak ni vrisnula. Volio bih da si joj mogao vidjeti lice. Skinula je odjeu i divila se sebi u ogledalu. Iskrsnuo sam iza nje. Ugledala me u ogledalu i okrenula se. Nisam mislio da ljudsko lice moe izgledati tako uplaeno. Probo sam je. Nije to nita. Pala je preko kreveta, gledajui u mene. Tip je u susjednoj sobi neto doviknuo, pitao koliko e joj trebati. Sredio sam svjetla kratkim spojem i brisnuo. Bilo je tako jednostavno, Sean. - Je li te itko vidio da izlazi iz stana? - upita O'Brien. - Naravno ne. Misli da sam lud? Pobrinuo sam se da me nitko ne vidi. - Gilda zna da si u gradu. Zna li jo itko? Johnnyjeve su oi skrenule. - Ne. - Kako si znao gdje ivi Fay? Johnnyjeve su oi ponovno skrenule. - Znao sam da esto dolazi u Plavu ruu. Pouzdao sam se u sluaj i spustio se tamo. Vidio sam je kako izlazi i poao za njom. O'Brien napravi nestrpljivu kretnju.

- Nemoj lagati! Upravo si rekao da si je ekao kad se vratila kui. Kako si je mogao slijediti ako si bio u njenom stanu prije negoli se vratila? Johnny se naceri. - Ba si kao murjak, je l' da, Sean? Dobro, ako mora znati, pitao sam Rajskog Louija gdje inae visi. - I tako on zna da si se namjerio na nju? Ti glupi blesane! Misli li da u drati jezik za zubima? - To ovisi o tebi - odvrati Johnny bezbrino. - Moe izai na kraj s Louijem. Bolje da ode do njega i sredi to. O'Brien je sjedio zurei u pod, i razmiljao. - Ne bih je ni dodirnuo da nisam bio siguran u tvoju zatitu - nastavio je Johnny. Zaljuljao je noge s brodskog leaja. -Slabo mi je ve od ove smrdljive kabine. Hajdemo do tvoje banke dii deset somova, pa odoh u New York. O'Brien je podigao pogled. - Zeza samoga sebe, Johnny - rekao je glasom u kom je sjevnula otrica gnjeva. Ustao je, otiao do vrata, otvorio ih i mignuo Tuxu, koji je ekao vani. - Ulazi amo. Tux je bez rijei uao u kabinu, zatvorio vrata i stavio na njih lea. Johnny ga pogleda oprezno i ustuknu. - Sean, pazi malo - ree. - Potrpio sam od tebe koliko sam mislio pretrpjeti. Nemoj pokuavati nikakve duhovitosti jer bi ti moglo biti ao. O'Brien se nije obazreo na njega. - Johnny e ostati ovdje - ree Tuxu - sve dok ti ne velim da ga pusti na slobodu. Odgovara

mi za njega. Ako pokua zbrisati, preputam tebi da ga podui da to vie ne ini. Na tvojoj je brizi, Tux. Ako se ne bude ponaao kako treba, odbij mu tu prokletu glavu! - Okej, efe - rekao je Tux, a brutalno mu se lice malo razvedrilo. - Ne moe se tako odnositi prema meni! - uzviknuo je Johnny. - Ako me ne pusti s tog broda, i to odmah, unitit u te! - Blesava nitarijo! - zareao je O'Brien. - Ostaje ovdje dokle ja kaem. Zatvori gubicu ili u ti je ja dati zatvoriti! Johnny je skoio preko kabine prema O'Brienu, maui akama, no prije negoli se naao na dohvatu, Tux se zagegao naprijed, blokirao njegov nalet i zavrtjevi ga poslao natrag. - Platit e mi to! - zaurlao je Johnny, plamtei oima na O'Briena. - Pobrinut u se da se Gilda ne uda za tebe, manijae! O'Brien je bacio pogled na Tuxa, kimnuo i otvorio vrata kabine. Tux se zagegao, poslao Johnnyju lagani udarac da bi ga okrenuo, i tada mu zabio aku u lice. Johnnyjeva je glava tresnula o zid i on je kliznuo na ruke i koljena. O'Brien je promatrao iz dovratka. - Smekaj ga malo - rekao je. - Ali ga nemoj previe otetiti. Dok je ovaj izlazio u hodnik, Tux je otkoraio i ritnuo Johnnyja u rebra, bacivi ga na lea. O'Brien je zatvorio vrata. Uspeo se na palubu pa u motorni amac, pokazujui zube u ukoenom smijeku bez radosti.

II

Raphael Sweeting je stajao na rubu plonika, ekajui na prazninu u prometu prije nego to krene na drugu stranu. Pod miicom je nosio svog pekinzera, a pas je motrio promet s istom nestrpljivou kao i njegov gospodar. Kia to je padala sada je stala, i vlana je vruina natjerala Sweetinga na znojenje. Promatrao je jurnjavu prometa to je tekao pokraj njega i mislio kako bi bilo lijepo imati dovoljno novca da kupi automobil. U tom je trenutku Sweeting vrijedio tono dva dolara i ezdeset centi, i unato svom nepokolebljivom optimizmu nije vidio naina da povea svoju efektivu jo tokom tekueg tjedna. Tog jutra, usprkos prekidanjima, uzbuenju zbog policijskog posjeta i odnoenja Fayinog tijela, to je s morbidnim zanimanjem promatrao iza prozorskih zavjesa, Sweeting je pripremio i odaslao svoju uobiajenu kvotu od pedeset paljivo napisanih prosilakih pisama. Znao je iz iskustva da e mu biti potrebno najmanje deset dana prije negoli dobije ikakav odgovor, a nije bio ni siguran hoe li mnogo vrijediti kad ih i primi. Bit e sad ve godine kako se Sweeting uzda u milosrdnost ljudi i njihovu lakovjernost,da bi doao do prihoda. inilo mu je strahovito zadovoljstvo da bude sam svoj gospodar. Njegova lijepo sroena pisma svakome kome bi se sluilo da se pojavi u vijestima, posebno onima koji bi naslijedili novac ili doivjeli spektakularni uspjeh, pisma u kojima bi objanjavao svoje nesretne prilike i molio da mu poalju nekoliko dolara, Boga radi, donosila su mu dovoljno da bi poivio u umjerenoj udobnosti. Kad bi povrat bio slab, pribjegavao bi ucjeni ili deparenju, no u toj je uzgrednoj djelatnosti imao nesreu da se namjeri na policiju. Dosad je ve odsluio, u razdoblju od dvadeset godina, osam godina tamnice, i nije imao elje da se ponovno nae u njoj. Dok je stajao na rubu plonika, razmiljao je kako e morati isprazniti nekome dep da bi platio stanarinu koja dospijeva koncem tjedna. Dogaaji jutra, kao i posjet narednika Donovana, gadno su mu uzdrmali ivce, i sad je pokuavao smisliti neku manje riskantnu metodu kako da doe do novca. I tada, kad je ba mislio sii s rubnika, ugledao je visokog mukarca kako dugakim korakom izlazi iz sporednog ulaza Eastern National Banka. Sweeting ga je smjesta prepoznao. Pred njim je bio ovjek koji je sino dopratio Fay Carson kui! S mozgom koji je aleprao od uzbuenja, Sweeting jurnu preko ceste i dade se za njim.

Sweeting je ve odavno bio nauio da je fatalno za njegove vlastite interese davati informacije policiji. I tako je, kad ga je Donovan upitao je li vidio ikoga s Fay, zadrao jezik za zubima. Da mu se htjelo, Sweeting je mogao dati Donovanu mnogo korisnih informacija. Vidio je Kena kako izlazi iz Fayinog stana, ali je dvadeset minuta prije toga uo nekoga kako se s istog mjesta sjurio niz stepenice. Jurnuo je prema svojim napola otvorenim vratima, no tko god bio taj koji je siao niz stepenice, kretao se prebrzo za njega, tako da nije uspio baciti ni pogled na bjegunca. U prvi as je pretpostavio da to Ken odlazi, ali kad je poslije uo Kena kako se unja niz stepenice, i kad je otiao do vrata i ugledao ga, shvatio je da je gore u Fayinom apartmanu bio jo netko osim nje i Kena. Kad je doznao od Donovana da je Fay umorena, shvatio je da je osoba to je tako brzo sila niz stepenice mogla lako biti ubojica, i bio je ljut na samoga sebe to je propustio ansu vidjeti tko je to bio. Pa ipak, nee nita izgubiti zbog te svoje pogreke. Taj mladi momak to je koraao ispred njega mora da je takoer bio u apartmanu u asu Fayine smrti. Mora da se nasmrt zabrinuo da bi policija mogla pretpostaviti kako ju je on ubio. Svatko neiste savjesti bio je potencijalni izvor prihoda za Sweetinga, i zato je sretno produio korak svojih kratkih, debelih nogu da bi mladog tipa zadrao na oku. Ovo je oito moj sretan dan, pomislio je Sweeting. Posao treba obaviti paljivo, ali nema dvojbe da e uspjeti uvjeriti tog tipa da se rastane od lijepe svote novca u zamjenu za obeanje utnje. Iziao je iz sporednog ulaza Eastern National Banka, pomislio je Sweeting dok je tapao plonikom stiui uza se Lea; to more znaiti da radi u banci. Vjerojatno nije bogat, ali ima lijepe, stalne prihode. Moda bi bilo bolje zatraiti trideset dolara mjeseno nego ga pokuati opeljeiti odjednom za veliku sumu. Ali momak u njegovoj poziciji, raspravljao je Sweeting sam sa sobom, sigurno ima nekakvu uteevinu. Najbolje bi bilo zatraiti jedinstvenu ratu; recimo nekoliko stotina dolara, a poslije toga redovite obroke od trideset dolara mjeseno. Slijedio je Kena do autobusa i, sakrivi se iza novina, prepustio se uzbuenjima lova. Leo kao da je znao to se zbiva. Sklupao se u gospodarevu prostranom naruju i ostao tako nepomian, dahui samo malo pozornih i zainteresiranih izbuljenih oiju. Nakon dvadeset minuta vonje Ken je siao s autobusa, oeavsi se o Sweetinga a da ga pri tome nije opazio. Sweeting ga je slijedio i promatrao kako kupuje novine na uglu ,a zatim zastaje da bi proitao posljednju vijest dok

se borio da zadri dva paketa pod jednom miicom. Sweeting je ve bio proitao vjeticu u toj rubrici i znao je to ona sadrava. Sa zanimanjem je promatrao Kenovo problijedjelo: uplaeno lice. Nije ni udo da izgleda uplaeno, pomislio je Sweeting, milujui Leovu svilastu glavu vrkom grubog palca. Ovo e biti lako: najjednostavnije je kad su dobrano uplaeni. Ovo bi mogao biti najunosniji posao na koji se ikad namjerio. Promatrao je Kena kako koraa stazom prema maloj obiteljskoj kui i zastaje da bi govorio s debelom starom enom koja je iskoila iz susjedne ivice. Tada, nakon to je ovaj uao u kuu, Sweeting je preao cestu do klupe pod drveem s koje se pruao dobar pogled na zgradu i sjeo. Nema urbe, rekao je samome sebi, postavljajui Lea na klupu kraj sebe. Skinuo je eir i obrisao blistavo elo. Sljedei e potez 'biti da otkrije tko je taj mladi frajer i, to je jo vanije, je li oenjen i ima li djecu. ena i djeca vrlo su korisne poluge u igri to ju je zaigrao. Prebacio je jednu debelu nogu preko druge i zadovoljno uzdahnuo. Motrit e kuu jedan sat ili tako. Sad je ve nastupio ugodni dio popodneva, i uz malo sree bi mu ena, ako takva postoji, mogla izai u vrt. Sweeting je posjedovao bezgranino strpljenje. itav se ivot zadovoljavao ekanjem da stvari same dou do njega, nikad ni ne pokuavi uloiti napor, i sad je sjedio na kasnopopodnevnom suncu, zamagljene svijesti, i debelim, prljavim prstima milovao Leov svilasti pokrov, dok je strpljivo ekao. A onda, nakon moda etvrt sata, ugledao je automobil kako zavija iza ugla i brzo se sputa niz cestu. Istog se asa ukrutio u pozorni stav kad je prepoznao vozaa. Policija! urno je otvorio novine i sakrio se iza njih. Njegov se san o stalnim prihodima rasprsnuo kad je ugledao narednika Donovana kako se ispetljava iz automobila. 'bem ti sreu, pomislio je gorko. Kako su ga mogli dobiti tako brzo? Ali kakva sretna okolnost da je priekao umjesto da je odmah navalio. Bio bi u lijepoj guvi da ga je Donovan zatekao u kui. Gledao je kako dva detektiva idu stazom i zvone na zvonce. Vidio je kako su se vrata otvorila i kako je mladi frajer iziao na stepenicu. Trojica su ostala tako, priajui nekoliko minuta, a onda, na Sweetingovo iznenaenje, dva su se detektiva naglo okrenula i vratila se do svog automobila. to to znai, upitao se, zirkajui iza ruba novina. Zato ga nisu uhapsili? Gledao je kako policijska kola nestaju iza ugla, i zatim, ustavi, pokupio Lea i urno zakoraao do ugla ulice da se uvjeri jesu li otila iz kvarta.

Vidio je kako se usporuju i zaustavljaju kraj neke kue, i kako izlaze dva detektiva. Motrio ih je dok su razgovarali s debelim, masivno graenim mukarcem koji je bio u vrtu. Nakon nekoliko minuta Donovan je produio u kuu, dok su debeli i drugi detektiv ostali u vrtu. Sve je to zaintrigiralo Sweetinga. Naslonio se na drvo, promatrajui, no pazei da ostane izvan pogleda. Prolo je neko vrijeme i Donovan je iziao i dao znak debelomu. Sad su svi uli u kuu i zatvorili vrata. Sweeting je nastavio ekati. Provukao se jo jedan sat, a onda su se ulazna vrata otvorila i dva su detektiva izila, otila niz stazu do svog automobila i odvezla se. Potpuno zbunjen injenicom to nisu izvrili hapenje, Sweeting se vratio do klupe nasuprot Kenovoj kui i ponovno sjeo. Tko je taj debeli, upitao se, i zato su murjaci svratili do njega? Zato nisu uhapsili mladoga? ak je i s ove udaljenosti mogao vidjeti koliko je uplaen bio. Je li ih uvjerio da nije bio u Fayinom stanu? Je li vjerojatno da e se vratiti? Sweeting je odluio priekati jo malo. Ve se poeo sputati sumrak kad je ugledao debelog kako dolazi niz ulicu. Sweeting ga je sa zanimanjem pretraivao oima, asna rije, pomislio je, izgleda kao da je proivio ok. Gledao ga je kako zastaje pred vratima, otvara ih i kree stazom. Mladi je iziao na vrata i pustio debelog unutra. Sweeting je ekao. Prolo je moda pola sata, tada su se iznenada ulazna vrata otvorila i debeli je poao niz stazu. Hodao je urno i nepravilno, s licem bijelim i trzavim. Sweeting se nije vie mogao suzdrati. Digao se na noge, pokupio Lea i preao cestu. Doavi na vrtna vrata pogledao je desno i lijevo. Bio je malo nervozan bojei se da bi se biri mogli nenadano pojaviti. Da nije bilo hitne potrebe da skupi za stanarinu, odgodio bi posjet do idueg dana, ali ovako nije sebi mogao dopustiti ekanje. Podigao je zasun i mekano zakoraao stazom do ulaznih vrata. Postavivi se na stepenicu, ispruio je ruku i pritisnuo zvonce prljavim palcem.

III

Raphael Sweeting nije bio jedini u Flint Cityju koji je imao nos za brzu lovu. Rajski Louie, ili da damo njegovo tonije ime, Louis Manchini, takoer je razvio talente u tom pravcu. Proitao je noticu u rubrici Posljednja vijest u Heraldu, i smjesta shvatio da je Johnny ubio Fay. Prisjetio se da je ovaj doao prole noi da ga upita za Fayinu adresu. Da Fay nije nedavno odbacila Louijeova nastojanja, a nijedna to ena nije uinila a da nije zaalila, ne bi bio rekao Johnnyju gdje je moe nai, no njemu se uinila kao nekakva poetska pravda to je tom luaku divljeg pogleda dao informaciju koju eli. Louie se nadao da e Johnny premlatiti Fay kao to ju je premlatio prije odlaska u bolnicu. Sigurno nije mislio da e je ubiti, i novost je za njega bila kao ok. Ispustio je novine na pranjavi pisai stol, odgurnuo stolicu i pipanjem potraio cigaretu. Louie je imao trideset sedam godina, bio je tanak, garav, masne crne kose, crnih, poput poteza olovkom tankih bria i obraza to bi podveer poplavili. Shvatio je, ako informira bire da se Johnny raspitivao za Fay, oni e makar bili glupi kao to jesu, doi do zakljuka da ju je ovaj ubio. Informacija to ju je imao bila je dakle dragocjena, i sad je na njemu bio red da nae najboljeg interesenta. Smatrao je nevjerojatnim da' e Johnny ostati u gradu, a osim toga Johnny nikad nije imao novca. Imala ga je zato njegova sestra. Louie se nasmijeio. Uz dobro baratanje iz toga moe ispasti neto. Gilda je bila komad enske. Zaraivala je finu lovu pravei gramofonske ploe i pjevajui u elegantnim nonim klubovima. Moglo bi je se nagovoriti ne sanio da se rastane s vreom para, ve bi, uz malo pritiska, mogla postati i njegova cura. Louie je ivio za ene. Imao je mnogo uspjeha, ali je bio kristalno svjestan da do sada njegove enske nisu bile prve klase. Gilda je bila. itav bi se sluaj mogao pretvoriti u neto izuzetno. Ustao je, odetao do muhama istokanog zrcala i promotrio svoju pomodrjelu bradu. Moda brijanje i isti ovratnik, pomislio je. Veeras e se pojaviti u Casinu, svratit e i malo porazgovoriti s njom. Nije sumnjao da je moe nagovoriti da ga pozove u svoj stan. uo je da vrlo voli Johnnyja. Bio je uvjeren da s njom nee biti teko. Mogao bi ak i zaboraviti na novac ako se s njom sporazumije kako bi elio. To bi bila osvjeavajua promjena nakon petljanja s grubim drocama to su opsjedale Rajski klub. Na koncu konca, do novca uvijek moe doi, dok imati takvu curu

predstavlja jedinstven doivljaj u ivotu. Nekoliko sati kasnije uao je u raskonu dvoranu Casina. Slijedio je glavnoga konobara prolazom do loe smjetenog stola iza stupa. Uprava Casina nije rasipala dragocjeni prostor na bezveznjake poput Louija, ali to ga nije muilo. Nije imao elje da ga netko vidi. Uvrijedio je glavnoga konobara naruivi isti viski i tanjur unke. Potom se smjestio ekajui Gildinu toku. Nastupila je poslije dvadesetak minuta, odjevena u tijesno pripijenu veernju haljinu bez naramenica, skrojenu od zlatnog lamea; promatrao ju je gladnim pogledom. Kakav komad, pomislio je. Brajko! to bih sve uinio za takvu ribu, to nitko ne zna. Njezino ga je pjevanje ostavilo hladnim. Drae su mu bile pevaljke to su radile u njegovom klubu: cure koje bi izderale grla i probile se pjesmom sve do pijanaca u dnu restorana. Taj mekani, barunasti glas sa svojom bojom i rasponom nije ga privlaio. Kad je pokupila svoje biseve i nestala iza zastora, Louie je odgurnuo stolicu i poao okolo do svlaionica. Zvijezda na vratima u dnu hodnika rekla mu je gdje se Gilda nalazi, i on je zakucao dugim, sjajnim noktom. Gilda je otvorila vrata. Imala je na sebi blijedozeleni ogrta koji je naglaavao njen put, i Louie se savladao koliko je mogao da je ne pograbi. Preletjela ga je pogledom; zelene su joj krupne oi bile mirne. - Da? Louie se prisjetio da mu je takav pogled ve jednom uputila. Dok jo nije postala afirmirana pjevaica, svojedobno je pjevala njegovu klubu, i on joj se jednom bez uspjeha pokuao pribliiti. Njegov se podrugljiv sitni smijeak ukoio. Toj bi gospi trebalo odrati lekciju, rekao je samome sebi. Bit e veliko zadovoljstvo izbiti tirku iz nje, kad je postavi gdje je eli postaviti. - Vidio sam sino Johnnyja - rekao je naslanjajui se na okvir vrata. - Hoe da porazgovorimo o tome? Napravio joj je pukotinu na glazuri, i to je opazio. Nije vie gledala tako s visoka, a uznemireni izraz to joj se pojavio u oim dao mu je samopouzdanja. - O emu se tu ima priati? - upitala je otro. - O mnogo emu, malecka, o mnogo emu - rekao je i napredujui je stjerao natrake u sobu. Zatvorio je vrata i pritisnu ih leima. - Sjedi, pa da popriamo drugarski.

- Ne elim te ovdje. Gubi se! - O, dopast e ti se - rekao je prohodavi po sobi i sjedajui u jedini naslonja. - Veina cica ima prema meni steenu sklonost. Uspijevam na njima. Prouila ga je pogledom, zatim se premjestila do kaua i sjela. - to je? - Johnny je sino doao do mene. elio je znati gdje moe nai Fay. Rekao sam mu. Ne bih rekao da sam znao da e je ubiti. Mislio sam da se trebam vidjeti s tobom prije nego kaem cajkanima. Gilda je sjedila nepokretno, blijeda lica i uarenih oiju. - On je nije ubio! - Cajkani e tako misliti - rekao je Louie i nasmijeio se. -Ovaj sluaj ele brzo razrijeiti. Johnny e im biti prikladan za tu svrhu. Zurila je u njega dugotrajnu minutu. - Koliko? - upitala je steui pesnice. Louie je djelovao iznenaeno. - to si brza, malecka - rekao je zadivljeno.- Neke bi ribe.. - Koliko? - Mislim, mislio sam da bismo veeras mogli svratiti u tvoj apartman. Moglo bi tu biti i drugih noi. Imam dojam da bismo se zajedno krasno zabavljali. - Dakle nee novac? - upitala je, a on se iznenadio videi kako se naglo opustila. - Novaca imam - rekao je u velikom stilu. - Ali nemam tebe. Ako ne bude ilo na nain kako sam zamislio, onda neka bude novac, malecka, ali emo najprije pokuati ovako. Posegnula je za cigaretom, pripalila je i bacila ibicu u pepeljaru. - Voljela bih razmisliti o tome, Louie.

- Treba veeras bit,i jasno, malecka, zato misli brzo. Gilda je zurila u ruke. - I nee rei nita o Johnnyju? - Ba nita, malecka. Sviraj ti sa mnom i ja u s tobom. - Daj mi malo vremena. Ne oekuje od mene da... - Ima ga dok veeras ne ode iz kluba, mala. Ne due. O tebi ovisi. Nenadano je slegnula ramenima. - U redu. Nee me to ubiti, ha? Pogoeno. Louie je zablistao. Svaki bi drugi ovjek istog trenutka posumnjao, no Louie je imao strahovito miljenje o svom armu. Vjerovao je da ga sve ene smatraju neodoljivim, i zato je Gildinu prividnu predaju prihvatio kao neto to mu pripada. - Ovo ti je bilo pametno, malecka - rekao je, ustao i priao do nje. - To bi mogao biti poetak dugog i krasnog prijateljstva. - Uhvatio ju je, povukao nagore i pokuao je poljubiti. Gilda ga je odgurnula silinom koja ga je zaprepastila. - Pokvarit e mi minku! - rekla je otro. - Dalje od mene! - Samo polako, bebice - rekao je nacerivi joj se. - Veeras neka bude bez tih trikova. Uputila mu je dugi, smireni pogled. - ekaj me za jedan sat na izlazu s pozornice - rekla je, prela sobu i otvorila vrata. - Moram se presvui. - To je okej. Nisam vie mali - rekao je Louie. - Motat u se okolo i gledati. - Hajde van - rekla je odsjeno. - Nisam tvoje vlasnitvo, Louie, i ne drim mukarce u sobi kad se presvlaim. - Nisi moje vlasnitvo ... jo ne, malecka, - rekao je - ali bit e.

Otplutao je kroz dovratak, okrenuo se i podrugljivo joj se nacerio. - Ako si tako dobra kao to izgleda, nisi loa - rekao je. Pred nosom mu je zatvorila vrata. Nekoliko je trenutaka stajala tako, nepomina, diui s naporom, i potoni otvorila vrata i uvjerila se da je otiao. Zatvorila ih je, okrenula klju i brzo otila do telefona. Znala je da je Sean O'Brien u svom klubu. Bio je,na liniji za minutu. - Sean, U sosu sam - rekla je. - Okej, malena - rekao je. - Zbog toga me i ima. to mogu uiniti? Udahnula je duboki udisaj olakanja. Bilo je tako utjeno imati za sobom nekoga tako monog. Osjeala je, koliko god kritina bila situacija, on e se prihvatiti da to rijei. Njegova samouvjerena spremnost da se sukobi sa svakom situacijom ponekad ju je i plaila. - Upravo je otiao Louis Manchini. Sino je Johnny od njega dobio Fayinu: adresu. Manchini me pokuava ucijeniti. Od mene oekuje da ga veeras dovedem u svoj stan, inae e rei policiji za Johnnyja. - Zbog ega brine, duo? - upitao je O'Brien varljivo blagim glasom. - Nisi ti u sosu, u sosu je Manchini. Ja u se o tome pobrinuti. Naprosto ga zaboravi. Nee ti vie nikada dosaivati. Je li u klubu? - Bit e na izlazu s pozornice za jedan sat. , - Fino. Samo se opusti. Bit u tamo im zavri svoju toku. Otii emo na prednji ulaz. Naprosto zaboravi Manchinija. Zbog njegove smrtonosne mirnoe naglo je osjetila strah. - Nee mu neto napraviti, Sean? On je opasan. Ako kae policiji... -To je okej - rekao je O'Brien glatko. - Znam kako u mu zaepiti usta. Zaboravi na njega, malena. Doi u - rekao je i prekinuo. U dvadeset pet minuta prije jedanaest, Louie je iziao iz Casina i etkao oko izlaza s pozornice. Bio je u slavljenikom, euforinom raspoloenju. Sutra ujutro imat e o emu priati pajdaima, pomislio je stojei ispod svjetla odmah iznad ulaza na pozornicu. Louie se uvijek

hvalisao svojim osvajanjima, i sad je prvi put u ivotu osjetio da e uistinu imati neto vrijedno hvalisanja. Pogledao je na runi sat. Uranio je minutu ili tako. Dakle, bolje je da ga ne ostavlja ekati. Momak moe biti fin ili grub prema dami; bolje joj je ne davati mu povoda da bude ovo posljednje. Tux, na izgled nizak i zdepast u sjenovitom mraku, zakoraio je niz prolaz s rukama u depovima sakoa. - Haj, Louie - rekao je:"- to namjerava ovdje? Louie ga je iznervirano preletio oima. Odakle je samo taj gnjus iznikao, upitao se. - ekam ribu - rekao je samodopadno. - Daj mi malo mjesta, Tux. Stoji mi na putu. Tux se nasmijeio. Nije to bio njean smijeak, i Louie se naglo poeo osjeati nelagodno. - Nisi valjda za petama Gildi Dorman, ha? - upitao je. - A to se to tebe do avola tie?- zatraio je Louie odgovor odstupajui. - I te kako me se tie, drukane - rekao je Tux i ruka mu je izila iz depa. Tuponosi automatski pitolj prijetei se okrenu Louiju. - Idemo. Nisi znao da ona pripada O'Brienu? Louie se ukoio, lice mu je problijedilo a usta se osuila. Zurio je u pitolj kao hipnotiziran. - Idemo - ponovio je Tux. - Igra se dinamitom. - O'Brien? - graknuo je Louie. - Zato mi nije rekla? - A zato bi? - odgovorio je Tux i zakopao mu pitolj u rebra. - Idemo, drukane. Louie je otkoraao do kraja prolaza na nesigurnim nogama. Dovoljno je poznavao Tuxa da ne pokuava pobjei. Na kraju prolaza stajao je automobil. Za volanom je sjedio Whitey, debela protuha ivotinjskog izgleda, neobrijane brade i s tankim uvojkom kose to mu je, izlazei ispod eira, visio preko uha.

- Haj, Louie - rekao je cerei se kroz otvoreni prozor. - Dugo te ne vidjeh. Louie je uao i sjeo na stranje sjedalo automobila, osjeajui Tuxov pitolj kako mu upire u bubreg. Poeo je drhtati. - Kamo idemo, Tux? - upitao je malaksalim, priguenim glasom. - Vodimo te kui, drukane - rekao je Tux umiljato. - Ali ne idemo tim putem - zacmoljio je Louie. - Ma sluaj, Tux, nisam znao da je O'Brienova cura. - ovjek ui dok je iv - rekao je Tux. - A to je ono bilo u vezi Johnnyja Dormana, da te je sino doao vidjeti? Louie se zapiljio u njega, osjeajui kako mu niz lice tee znoj. - To su bile samo prie, Tux. Ja... mislio sam zaplaiti ribu. Nema u tome nita. - Gazda ne voli da mu netko plai ribe - odgovorio je Tux. Okej, Whitey, bilo bi dosta. Whitey je nagazio na konicu i kola su se pleui zaustavila. Louie je s uasom pogledao na zaputeno zemljite to se prostiralo pred njim. Iza zemljita bila je rijeka. - Tux! uj me! Kunem se .. - Sauvaj to za sebe, drukane - rekao je Tux i iziao iz automobila. - Idemo. - Priprijetio je Louiju pitoljem. -Ispadaj, brza brzina. Whitey je ve iziao iz kola. Izvadio je lanac od bicikla iz depa i s ljubavlju ga poeo omatati oko desne ake. Louie je iziao iz auta. Drhtao je tako jako da se skoro sruio. Tux skloni pitolj, izvadi lanac od bicikla iz vanjskog depa sakoa i slijedei Whiteyjev primjer, takoer ga pone omatati oko desne ake. - elio sam te ubiti, drukane, - ree meko - ali gazda ne voli ubijanja. Zamolio me da te malo smekam, tek toliko da ne bi curi vie dosaivao, i da bude siguran da nee prolajati pajkanima. A ako to napravi, brajko, sljedei u put doi po tebe s kevcem, i dobit e metke u crijeva. - Dalje od mene! - viknu Louie, pruajui ruke da zatiti glavu. - Dalje od mene!

Dvojica su se naglo stutila na njega.

GLAVA 5

Ken je bio u spavaoj sobi kad je zauo zvonjavu na ulaznim vratima. Dugu je minutu stajao nepomian, suvie ustraen da bi se pokrenuo. Vraa li se policija? Hoe li ga taj narednik ponovno ispitivati? Je li neim sam sebe otkucao? Pogledao je na sat na stoliu pokraj kreveta. Devet i deset. Tko bi mogao biti, ako ne policija? Kradomice je otiao do prozora i pogledao van. Pred vrtnim vratima nije bilo automobila. Ne moe, dakle, biti policija. Preao je preko sobe, otvorio vrata i zakoraio u hodnik. Ako bi provirio iza ugla hodnika preko predsoblja, mogao bi kroz staklenu plou vrata vidjeti tko je posjetilac, a da sam ne bude vien. Poeo se polako pomicati naprijed, kad ga je pokret tik pred njim natjerao da se zaustavi na mjestu. Nasred hodnika je stajao, gledajui odozdo u njega ukasto-smei pekinezer. Pas je zurio u njega svojim izbuljenim oima, nalik abljima i bezizraajnima. Ken se sledio. Stajao je kao ukopan, paraliziran okom. Zauo je meko sputanje stopala u predsoblju, a zatim se iza ugla pojavio Sweeting. Prepredeno je pogledao Kena, a onda se sagnuo i pokupio psa. - Moram se ispriati zbog Lea - rekao je. - Nije smio tako nagrnuti, no vjerujem da mu se sigurno dopadate. Ken je pokuao neto rei, ali rijei nisu dolazile. - elio sam porazgovarati s vama, mister Holland - nastavi Sweeting. - Vi ste mister Holland? U predsoblju je nekoliko pisama koja sam primijetio: adresirana su na vas, ili sam pogrijeio? Ken nije bio u stanju u kojem bi mogao pokuati blef. Svijest mu je bila paralizirana panikom. - to elite? - upitao je muklo. - Samo nekoliko minuta s vama - rekao je Sweeting milujui Leovu glavu vrkom prsta. Moda da sjednemo? Imao sam vrlo naporan dan. Neu vas dugo zadravati. Poslovna stvar.

- Pogledao je u dnevnu sobu. - Ondje se ini najudobnije. Moemo li tamo? Ne priekavi na odgovor, uetao je u nju. - O, vrlo lijepo! - rekao je ogledavajui se. - O, kako udobno! Zavidim vam, mister Holland, to imate tako prekrasan dom. - Njegove su sjajne oice skrenule na srebrno uokvirenu Anninu fotografiju. - To vam je ena? Kakva arobna cura! Kako je zgodna! Nema je kod kue, ha? Ken je promatrao tog debelog, masnog ovjeuljka kako mu obilazi dnevnu sobu kao da je njegova. Polako je dolazio k sebi nakon oka to ga je zatekao u svom domu. Kako ga je Sweeting pronaao? to e se dogoditi? Hoe li ga ucijeniti? - O, vidim da drite viski u kui- rekao je Sweeting zastajui pokraj ormaria s piem. - Ba krasno! Znate, mister Holland, oduvijek sam elio posjedovati jedan takav ormari. Tako su praktini, a osim toga pokazuju ovjekovo mjesto u drutvu, zar ne? Bojim se da u ivotu ba nisam imao mnogo uspjeha. Neki ljudi imaju mnogo vie sree od drugih. Hoe li biti neuljudno od mene ako se posluim piem? Uz viski i udoban naslonja uvijek se moe s usklaenijim miljenjima raspravljati -o poslovnim prijedlozima, ne mislite li tako? Posjeo je Lea na kau, nalio veliku mjericu viskija, odnio au do naslonjaa i sjeo. Skinuo; je eir i poloio ga sa strane na pod, a zatim otpio neto viskija. - Vrlo osvjeavajue - rekao je podiui pogled na Kena. - Ne biste li sjeli, mister Holland? Ken je polako uao u sobu i sjeo. - to elite? - upitao je. - Rije je o proloj noi. Mlada je ena ubijena u stanu iznad mojega. Imam neke informacije koje bi policiji mogle biti interesantne. - Sweeting je zastao da bi se znalaki nasmijeio. - Ne udim postati policijski informator, mister Holland. Shvaam da je moja dunost kazati im sve to znam, ali oni rijetko kada pokazuju kakvu zahvalnost. Na koncu konca, najprije treba razmisliti o vlastitom probitku; tako sam uvijek mislio. I tako, bit e to ucjena. Ken je posegnuo za cigaretom i pripalio je nesigurnom rukom.

- Nemam nikakve veze s tim umorstvom - rekao je odluno. Sweeting je iskosio glavu. - Sasvim sam u to siguran. Da sam mislio da imate, ne bih ni bio ovdje. Ja sam oprezan ovjek. Ne bih sebi,dopustio da postanem sudionik u umorstvu. Ne, naravno da nemate nikakve veze s tim ubojstvom, ali ste bili u stanu miss Carson kad se dogodilo, je li tako? Ken nije nita odgovorio. - Siguran sam da ste i suvie razumni da biste to zanijekali, mister Holland - nastavio je Sweeting nakon stanke. - Vidio sam vas kako odlazite. Zabiljeio sam vrijeme. - Tuno je zakimao glavom. - Nalazite se u neugodnom poloaju. Morate shvatiti da bi vam bilo gotovo nemogue uvjeriti policiju da niste umorili tu djevojku. Oni su uvijek tako brzi kada treba nekoga uhapsiti. Ken je poeo osjeati kako u njemu raste bijes prema tom debelom licemjeru koji je oito uivao u svojoj moi. - U redu, sve to priznajem - rekao je odsjeno. -Pretpostavimo da smo doli na bit stvari. to namjeravate uiniti u vezi s tim? Sweeting je pridigao svoja debela ramena. - To potpuno ovisi o vama, mister Holland. - To je ucjena, je li tako? Sweeting se nasmijeio. - Neki bi to mogli tako nazvati - rekao je zatresavi glavom.'-To je runa rije. Drae bi mi bilo da kaemo da ete mi, zauzvrat to u svoju informaciju zadrati za se, dati malu novanu naknadu. - to elite? Sweeting nije mogao prikriti zadovoljstvo. Razgovor se odvijao sjajno, ba kako je bio i planirao. - Ja sam siromaan ovjek, mister Holland. U stvari, da budem iskren s vama, ba sada osjeam hitnu potrebu za popunom budeta. Pomislio sam da biste mi mogli proslijediti dvije stotine dolara kao prvu ratu, i zatim neku malu sumu svakog mjeseca. - Koliko malu? - upitao je Ken s otrom notom u glasu.

- Mislim, moda trideset dolara, moda trideset pet. Ken je shvatio: ako pristane platiti Sweetingu, tome nee biti kraja. Isisat e mu krv. Mora zauzeti vrsti stav. Mora misliti na Ann. Vjerojatno e mu trebati svaki cent koga se moe domoi da bi platio odvjetnika. - Tako bih samo pokuavao dobiti na vremenu - rekao je tiho: - Policija bi me mogla nai i bez vae pomoi. Bolje da im kaete to to znate. Od mene neete dobiti nita. Sweeting je imao dugogodinje iskustvo sa sitnim ucjenjivanjima. Bio je pomalo iznenaen to je Ken pokuao blefirati, uzimajui u obzir opasan poloaj u kome se nalazio, ali je bio sasvim spreman na trenutak prihvatiti Kenov stav. Koliko je ranijih rtava pokualo isto, ali su na koncu ipak svi stali u vrstu. - Budimo razumni u vezi toga, mister Holland. Moje bi vas svjedoenje poslalo na elektrinu. Na koncu konca, ja sam jedini oevidac koji vas je vidio kako izlazite iz kue u vrijeme kada je, kako veli policija, umrla. Ako budem utio... - Varate se - rekao je Ken diui se na noge. - Jo me netko vidio: ena koja ivi u prizemlju. Vae opaanje nije tako ekskluzivno kao to mislite. Sweeting se zapiljio u njega, preneraen. - ekajte, ekajte trenutak, mister Holland. Ne smijemo previe uriti s tim u vezi. Ta ena ne zna tko ste vi; ja znam. Bilo bi glupo od vas rtvovati ivot za nekoliko dolara. Osim toga, morate misliti na svoju enu. Pomislite koliko bi je povrijedilo kad bi doznala to ste uinili. - enu emo ostaviti izvan ovoga! - rekao je Ken krvolono. -Ne dam vam ni centa. Gubite se! Sweeting je izgubio svoj prijazni smijeak. Lice mu je postalo tvrdo i prkosno. - Ne smijete tako razgovarati sa mnom, mister Holland. Niste u poziciji da budete neuljudni. Neu oklijevati da odem do policije ako ne doemo do sporazuma. Rei u vam to u uiniti. Sredit emo stvar za dvije stotine dolara. Neu inzistirati ni na kakvim mjesenim ratama. Moe li biti potenije od toga, ha? Dvije stotine dolara u gotovini. Kenov je rastui gnjev napokon eksplodirao. Zakoraio je naprijed i izbio au s viskijem iz Sweetingove ruke. Njegov je mrani, pobjenjeli izraz uznemirio Sweetinga, koji se uasavao nasilja. - Mister Holland! - dahnuo je skutrivi se u naslonjau. - To zaista nema nikakvog smisla... Leo, kao da je osjetio da su propale namjere njegova gospodara, pokunjeno je kliznuo s kaua i zakaskao, s repom meu nogama, prema vratima. Ken je dograbio Sweetinga za revere i podigao ga

na noge. - Ti bijedna mala takorino! - rekao je pobjesnjelo. - Nee od mene izvui ni pet centi! Dosta mi je toga! Neete se sa mnom vie nabacivati ni ti ni policija. - Mister Holland! - dahnuo je Sweeting dok su mu oi iskakale iz glave. - Samo bez nasilja. Ako mislite da je tako... Ken ga je ispustio, otkoraio i pogodio ga u desno oko poduprijevi udarac itavom teinom. Osjetio je strahovito zadovoljstvo kad su mu zglobovi prstiju tresnuli u Sweetingovo lice. Ovaj je zaskviao od boli, spotakao se o tepih i pao na lea uz lomljavu koja je potresla itavu kuu. - Gubi se! - zaurlao je Ken na njega. - Ako te jo ikad vidim, ubit u boga u tebi! Sweeting se gmiui digao na noge, jo se drei za oko. Sumanutom je brzinom strugnuo preko sobe do ulaznih vrata, povukao ih i zalupetao niz stepenice. Leo je ve jurio niz ulicu, a njegov je gazda poao za njim. Diui teko, Ken je zurio kroz prozor sve dok se Sweeting nije izgubio iz vida. Nije nimalo sumnjao da e ovaj sve rei policiji. Za nekoliko e sati biti uhapen. Ta ga je misao uplaila, ali je znao da je to neto s ime se mora suoiti. Nije mu ni prolo kroz mozak da bi mogao pobjei. Ve se i dosad ponio dovoljno kukaviki. Napravio je iz sebe potpunu budalu, i sad je doao as da se suoi s neizbjenim. Jedino je mogue rjeenje da se prijavi, kae istinu i da se nada da e mu policija povjerovati. Nije imao mnogo nade da hoe, ali sve je bilo bolje od tih proteklih nekoliko sati. Nije bilo vremena za gubljenje. Morao je doi do policijske stanice prije nego ga Sweeting prijavi. Ogledao se po dnevnoj sobi i upitao hoe li je ikada vie vidjeti. Pogledao je Anninu fotografiju i srce mu se steglo. Kakav e to udarac biti za nju! Kakva je blesava, neodgovorna budala bio! Pitao se bi li joj trebao napisati pismo, ali vie nije bilo vremena. Bolje mu je da smjesta ode do stanice. Brzo je iziao u predsoblje, stavio eir na glavu, zakljuao za sobom ulazna vrata i, videi taksi kako pue ulicom, mahnuo, potrao stazom i otvorio vrata automobila.

- Policijska stanica, i pourite! - rekao je prepadnutome vozau.

II

Detektiv Dave Duncan pogledao je na runi sat i uzdahnuo. Ba je prolo devet sati. Nadao se da e stii kui na veeru, ali je nada ve odavno izblijedila. Mrzovoljno se pitao to sad njegova ena misli. Kad god bi zakasnio, uvijek bi ga optuila da se potezao okolo s kakvom enskom. Nikad je nije mogao uvjeriti da policijski namjetenici nemaju uvijek stalno radno vrijeme. Moda bude popustljivija kad joj kae da s Donovanom radi na sluaju umorstva, no i u to je sumnjao. Na pisaem stolu pred njim leao je grubi koncept. Narednik Donovan mu je rekao da pripremi izvjetaj o umorstvu Carsonice za komesara, i Duncan ga je ba dovrio. Trebat e etrdeset minuta ili tako da se otipka. Tada e ga Donovan proitati i sigurno je da e napraviti mnogo izmjena. Trebat e ga pretipkati. Duncan nije vidio nikakvu nadu da bi doao kui prije dvanaest i pol. Ondje e ga ekati novo mrcvarenje, ba kad se bude elio naspavati koliko god bude mogao. Pripalio je cigaretu i, smjestivi se u neudobnu stolicu, poeo itati to je bio napisao; Na pola puta kroz izvjetaj uinio je otkrie koje ga je natjeralo da se strelovito uspravi i poslalo mu marce uzbuenja prije negoli je narednik Donovan utnuo vrata i uao. - Hej! Imam neto! - rekao je Donovan zalupivi vratima i prilazei da bi sjeo na stol. - Dobili smo sivo odijelo naeg momka. Na njemu su krvave mrlje! to kae? S mukom suzdravajui uzbuenje, Duncan je odgurnuo u stranu izvjetaj i pripalio cigaretu prije negoli je upitao: - Gdje ste ga nali? Donovan se nasmijeio. - Krenuli smo s mjesta. Mlatio sam praznu slamu s narednikom u prijemnoj onda je on spomenuo da su u duanu Giza's nali meu izloenim odijelima jedno sivo s mrljama; bilo je to k'o prstom u pekmez. O'Malley je otiao dolje i pokupio izjavu od jednog trgovakog pomonika. Dok je jo bio tamo, drugi pomonik iz odjela obue, naao je par rabljenih cipela meu novima. Jedna je od njih bila umrljana. O'Malley' je napravio rutinsku provjeru i otkrio da su to mrlje od krvi: i na odijelu i na cipelama. Pomonik se prisjetio tipa koji je imao nekakav paket sa sobom kad je doao kupiti sivo odijelo, ali ga nije imao kad je odlazio. Opis odgovara momku koga traimo zbog ubojstva Carsonice, te krvave mrlje pripadaju njenoj grupi. - Bacio je snop papira na stol. - Tu je O'Malley-jev izvjetaj s izjavama. Moramo ga prikaiti uz na. Bolje da ubrza. Komesar bi htio uti glas od mene prije nego veeras ode. Duncan je odgurnuo izvjetaj u stranu. - I ja imam neto za tebe, narednie. Prihvaam okladu na pet baksi da znam tko je ubojica.

Donovanovo je miiavo lice promijenilo boju. Zapiljio se u Duncanadok su mu se suavale tvrde oice. - to do avola hoe rei? - Onaj tip Holland ju je ubio! - Jesi ti lud? - eksplodirao je Donovan bijesno. - Gledaj, ako ne moe rei ita pametno, natrag na izvjetaj. Htio bih jo veeras u neko vrijeme stii kui. Duncan je slegnuo ramenima. - Okej, ako ti se tako vie svia. Ali ako sve sam sredim, meni e pripisati u zaslugu. Donovanovo je lice postalo purpurno. - Ako misli tako sa mnom razgovarati...!- poeo je Ijutito. - Velim ti da je to momak kojeg traimo, a mogu to i dokazati! Donovan se kontrolirao. Siao je sa stola i preao do svog, pa sjeo za njega. - Samo naprijed, dokai - zakrgutao je. - Sjea se kako je Holland bio uplaen kad smo svratili do njega? Donovan je prezrivo otpuhnuo. - To ne znai nita. Zna dobro koliko i ja, kad god pajkan neoekivano svrati, tko se god pojavi na vratima, taj snese jaje. Ako nema nita bolje od ovoga, bolje ti je zatvoriti klopotec! - Taj je momak vie nego snio jaje. Promatrao sam ga dok si razgovarao s njim - rekao je Duncan tiho. - Taj se zbilja uplaio: kao ovjek neiste savjesti. To ne dokazuje moju tezu, no to mi je dalo misliti. Ne odgovara li opisu tipa kojeg traimo? Visok je, crn, pristao i oko trideset godina star. To je toan opis momka za kojim tragamo, je li tako? Ali je ovo adut. Sjea li se njegovih rua? U vrtu nita osim njih, i to lijepih? Sjea ih se? Donovan je uvukao polagani, ozlovoljeni udisaj. - A kakve, do avola, veze imaju rue s tim? Duncan je dohvatio izvjetaj to ga je bio napisao.

- Sluaj ovo. Ovo je izjava uvara parkiralita ba onakva kakvu je dao. Evo to veli: Momak je rekao neto o prvoj kii to nam je dola za posljednjih deset dana. Rekao sam da ima pravo. Pitao sam ga uzgaja li rue. To je skoro sve to mi raste, rekao je. Rue i korov. - Duncan je postrance pogledao Donovana, oima u kojima je bio trijumf. - Kao da pristaje jedno u drugo, ha? Donovan je sjedio mirno dok je njegov sporohodni mozak pokuavao izai na kraj s neoekivanom situacijom. - Ne naziva to dokazom, nije valjda? - kazao je napokon arei oima na Duncana. Duncan se nije dao zaplaiti. Znao je, da je Donovan sam to otkrio, taj bi se razgraktao do neba. - Tip je smrznut od straha; opis se slae, i uzgaja rue -rekao je tiho. - Za mene je to dovoljno da bih kopao dalje. Htio bih znati koji tip automobila vozi. Ako je to zeleni lincoln, znat u da ne treba dalje traiti momka kojeg trebamo. - Ako vozi zeleni lincoln, onda je to na tip, - rekao je Donovan slijeui ramenima - ali se kladim da ge ne vozi. Duncan je odgurnuo stolicu i ustao. - Hoemo li poi i vidjeti? - Ba i moemo - rekao je Donovan kivno. Dvadeset minuta kasnije, Duncan se zaustavio nekih dvije stotine metara od Kenove kue. - Pjeice? -upitao je. - Nema ga smisla upozoriti da smo mu za petama. - A-ha. Donovan je iziao iz automobila, i dva su detektiva zajedno brzo zakoraala niz ulicu do vrtnih vrata Kenove kue. Donovan je preao preko nepokoene tratine do male garae. Ali je sad bio mrak. Ni jedno se svjetlo nije pokazalo u kui. Stigli su do garae. Dvostruka su vrata bila zakljuana. Dok je Donovan pokuavao otvoriti lokot, Duncan je obiao garau da bi virnuo kroz boni prozor, osvijetlivi prethodno automobil unutra baterijskom svjetiljkom. - Hej, narednie! Zeleni Lincoln! - zazvao je uzbueno. Donovan mu se pridruio i pogledao kroz prozor. - Imamo ga! - uzviknuo je i osjetio kako mu zanosni marci teku uz hrptenjau. - Od ovoga e onoj mizeriji Adamsu doi krv na nos. Ovaj smo razrijeili za osamnaest sati!

- Volio bih pogledati kola - rekao je Duncan. - Tko ti brani? - Donovan je ponovno obiao do lokotom zakljuanih vrata. - Imamo pajser u kolima; hajde donesi ga. Naslonio se na vrata garae dok je ekao na Duncana da se vrati. Ovo e uzdrmati Adamsa, pomislio je. Uzdrmat e i komesara. Kakav preokret! Nee napisati izvjetaj. Osobno e otii do komesara i rei mu. Nema potrebe da se spomene Duncanov doprinos. Na koncu konca, Duncan ima pred sobom jo godine da doe do unapreenja. Nema potrebe da se kae komesaru tko je razrijeio sluaj. Ako ne kae nita, komesar e pretpostaviti da je on to smislio. Duncan se vratio s pajserom. Razvalili su lokot i otvorili vrata. Donovan je kljocnuo sklopkom i osvijetlio garau. Dok je Duncan pregledavao stranje sjedalo lincolna, Donovan je pogledao prednje. - Evo nas - rekao je Duncan iznenada. - To sve povezuje. Predao je Donovanu esto prelistavanu biljenicu. Bio je to nestali registar uvara parkiralita. - Na podu iza prednjeg sjedala. Mora da mu je iskliznula iz vanjskog depa. Donovan se nacerio. - A ima tu i broj njegovih kola! Jeee, to sve vee. - Hajdemo popriati s njim narednie. Zajedno su dva detektiva hodala stazom. Donovan je prilijepio palac na dugme zvonca i ostavio ga tako. ekali su nekoliko minuta dok je zvono neprekidno zvonilo, a onda je Donovan odstupio s uzvikom negodovanja. - ini se da je vani - rekao je. Duncan je ve obilazio kuu zirkajui kroz prozore. Vratio se nakon to je obiao krug. - Ni traga od njega. Donovan je pogledao na sat. Sad je ve bilo blizu deset. - Bolje da se motamo okolo.

- Misli da je izgubio ivce pa brisnuo? - Mogao je. Poslat u za njim opu potjernicu. Da vidimo moemo li provaliti. Duncanu nije trebalo dugo da naie prozor koji nije bio zakraunan. Popeo se kroza njega, otiao do prednjih vrata i pustio Dohovana unutra. - Bacit u pogled uokolo dok ti nazove stanicu. Nakon to je Donovan porazgovorio s deurnim narednikom i dao mu nareenja, uao je u predvorje da vidi to Duncan radi. Duncan je iziao iz spavae sobe, smijeei se. Nosio je sivo odijelo i par cipela. - Tu smo, narednie. Tek raspakovano, ravno iz trgovine Giza's. Taj momak sigurno zna kako da si osigura put do elektrine, to velite? Donovan je progunao. Ve je pomalo bivao sit Duncanovih neprestanih uspjeha. Uli su u dnevnu sobu i Duncan je otiao do koare za papire. Preokrenuo ju je dok ga je Donovan namrgoeno promatrao. - S neba mi je palo, nije li? - iznenada je rekao Duncan. -Vidi ovo. Stavio je dva komadia posjetnice na stol. - Sad smo ve doma - rekao je. - Znao sam da imam pravo. Evo Carsoniinog telefonskog broja na poleini posjetnice onog tipa Parkera. Kladim se da je Parker preporuio Hollandu da ide i svrati kod Carsonice. Jasno k'opekmez, ha?

III

Porunik Adams je polako odgurnuo stolicu, zijevnuo i odluio dovriti dan. Nije bilo niega to bi mogao uinili sve dok ne dobije primjerak Donovanova izvjetaja i otkrije koliko je uznapredovao. Morao je takoer priekati na Darcyja da pronjui o Johnnyju Dormanu. Nije mogao oekivati da e se mnogo toga dogoditi prije idueg jutra. Upravo se spremao da napusti kancelariju, kad je zazvonilo telefonsko zvonce. Namrtivi se, vratio se do svog pisaeg stola i podigao slualicu. - Ovdje deurni narednik - zalajao mu je glas u uho. - Tu je neki tip, upravo uao, i hoe razgovarati s onim tko je zaduen za ubojstvo Carsonice. Narednik Donovan je vani. Hoete ga vi primiti? - Da, poalji mi ga gore - rekao je Adams, objesio eir na vjealicu i sjeo za stol. Nakon tri ili etiri minute ekanja, na vratima se zaulo kucanje i u sobu je uao policajac, a za njim visok crn mukarac ije si blijedo lice i divlji izgled' pobudili Adamsovo zanimanje. - to mogu uiniti za vas? - upitao je. - Ja sam Kenway Holland - rekao je Ken bez daha. Priekat je dok policajac nije otiao i nastavio: - Ja sam ovjek kojeg traite. Bio sam sino s Fay Carson. Adams se ukrutio, zagledao, i tada ustao odgurnuvi stolicu. Na trenutak je bio tako iznenaen da nije mogao ni smisliti kako da se snae u toj neoekivanoj situaciji, ali se brzo sabrao. Netremice je gledao u Kena. Da, opis je u skladu. Taj momak izgleda previe ustraeno i bolesno da bi mogao folirati. - Jeste li rekli deurnome naredniku tko ste? - upitao je otro.

- Ovaj, ne - odgovorio je Ken iznenaeno. - Nije me pitao Adams je sad ve imao kontrolu nad sobom. Kakav preokret pomislio je. Da je taj glupan Donovan bio u stanici, ne bih za ove znao sve dok ne bi bilo prekasno. A to da doavola radim s tin tipom? Ako ga Donovan zgrabi prije nego ja zgrabim Dormana, izgurat e me iz sluaja, a ovaj momak nee ni znati to ga je pogodilo sve dok ne sjedne na elektrinu. Nije mu trebalo vie od sekunde ili dvije da se odlui. - Zato niste ranije doli amo? - upitao je otro. - Ja... nadao sam se da u se izvui, - rekao je Ken - al sam otkrio da to nije mogue. Htio bih da znate da je nisam ubio. elio bih vam tono ispriati to se dogodilo. - Okej, - rekao je Adams - ali ovo nije mjesto na kojem moemo razgovarati. Telefoni zvone, ljudi ulaze i izlaze. - Posegnuo je za eirom i stavio ga na glavu. - Idete sa mnom. -Najednom ga je uzbunila misao. - Jeste li dovezli kola sa sobom Smuen, Ken se zapiljio u njega. - Doao sam taksijem. Adams je kimnuo. Jo jedna fina stvar! Da je parkirao svoj zeleni lincoln pokraj stanice, neki bi bistri August sigurno imao to o tome rei. - Poite sa mnom - rekao je Adams i otisnuo se niz hodnik Ken ga je slijedio do ulice, gdje je bio parkiran Adamsov automobil. - Ulazite -rekao je Adams. - Ali ja ne razumijem - rekao je tupo. - A zato i biste? Ulazite! Ken je uao u automobil i Adams ga je povezao, usmjerivi prema svom stanu. Nije rekao nita dok se nije zaustavio pokraj kue u Aveniji Cranbourne.

- Ovdje stanujem - rekao je izlazei iz kola. - Moete se do smrti napriali u mom stanu a da vas nitko ne prekine. Ken ga je slijedio u prizemnu, udobno namjetenu dnevnu sobu. - Osjeajte se kao kod kue - rekao je Adams, bacajui eir na stolicu. - Jeste za pie? - Ne razumijem zbog ega sve to - rekao je Ken okreui mu lice. - Zato ste me doveli ovamo? elim dati izjavu policajcu zaduenom za to umorstvo. Tko ste vi? Adams se nasmijeio dok je mijeao dva viskija sa sodom. - Ja sam porunik Adams iz odjela za ubojstva. Samo mirno. To jo ne znate, no posljednja stvar koju biste eljeli uiniti, bila bi da dadete izjavu policajcu zaduenom za ubojstvo Carsonice. Tome mozak ide samo po jednoj pagi. A sada sjednite i prestanite rasipati vrijeme. Hou vau priu. Hou znati tko ste vi, kako ste upoznali Fay Carson i to se sino dogodilo. Ne srljajte. elim toliko detalja koliko ih se god moete sjetiti. A sad, ponite s priom. Ken je dao izjavu. Ispriao je Adamsu to se dogodilo prethodne veeri, i kada je doao do konca prie, u izrazu je sitnoga porunika bilo neto to mu je dalo nade. - Znam da sam se loe ponio, - zakljuio je - i zbog toga i plaam, ali je nisam ubio. Trebao sam doi do vas prije ovoga, ali sam se prepao. Nisam toliko mislio o sebi, ali moram misliti na svoju enu. elio sam to sakriti od nje, ali ne vidim kako bih to mogao uiniti sada. Adams je zurio u njega minutu i tada se zamiljeno povukao za nos. - Da sam oenjen, to sreom nisam, - rekao je - i da sam bio dovoljno bukva da odem do kolgerle, postupio bih kao i vi pri istim okolnostima. - Znai li to da mi vjerujete? - upitao je Ken udno. Adams je slegnuo ramenima. - Nije vano ni piljiva boba vjerujem li vam ja ili ne. Posljednju rije ima porota. A sada, da ispitamo neke detalje. Niste imali pojma da je osim vas jo netko u apartmanu sve dok se nisu pogasila svjetla? - Ni ivog pojma. - Niste vidjeli tog tipa? - Ne. Bilo je mrano k'o u rogu. uo sam ga kako je preao preko sobe i sjurio se niz stepenice, ali ga nisam imao prilike vidjeti.

- Niste je uli da je kriknula? - Bilo je olujno nevrijeme. Ne mislim da bih uo krik. - Hm... - Adams je prebacio nogu preko noge i tada upitao: - Taj debeli s pekinezerom: je li elav s kukastim nosom i usiljenim uima? Ken je djelovao preneraeno. -A- Ovaj, da: To ga tono opisuje. Poznajete ga. - Znam ga - rekao je Adams. - Ne morate brinuti zbog njega. Nee vam praviti nikakve probleme. Taj je izvan zatvora tek est mjeseci. Moete zaboraviti na njega. A- Mislite da je blefirao? - Sigurno - rekao je Adams, oprezno srknuvi iz ae. - Vidio vas je sino kako se uspinjete i silazite. Mogao je vidjeti i tog drugog momka. Jeste li ga pitali? Ken je odmahnuo glavom. - Nisam mislio o tome. ; - Ja u ga pitati - rekao je Adams mrano. - Sve ste mi rekli?- Nema vie nita ega se moete prisjetiti? -A- Mislim da da - rekao je Ken, zamislio se trenutak, i onda se prisjetio visokog, plavog mukarca koji se sakrio iz vida kad su on i Fay izali iz Plave rue."- Bio je neki tip kraj Plave rue kojeg sam opazio. ini se da se brinuo da ga ne vidimo. Bio je visbk i plav i privlaan. Kad je vidio da sam ga opazio, sakrio se iz vida. Adams se namrtio. - Visok, plav i pristao? - upitao je i pomislio na Johnnyja Ddrmana. - Biste li ga prepoznali? - Mislim da bih. Svjetlo ba nije bilo jako, ali mislim da bih mogao. - Jo neto?

Ken je odmahnuo glavom. Uslijedila je duga tiina, a onda je Kert upitao: - Vjerujete li u moju priu, porunie? - Sigurno, dijelovi se slau i ima smisla, no nemojte se zavaravati da ste izali na istac. U avolskoj ste guvi; mnogo goroj nego to zamiljate,,...,. Ken ga je ba upitao to time misli, kad je zazvonio telefon. - Dajte da se javim - rekao je Adams i digao slualicu. - Da? to je? - rekao je. Zavalio se u naslonja, sluajui uzbueni glas to je dolazio preko linije. - Okej, narednie. Evo me odmah tamo. Jeee, ako Donovana nema tamo, nekog mora biti. Okej, dolazim- rekao je i prekinuo. Pogledao je Kena i napravio grimasu. - Izdana je opa potjernica za vama. Pronali su vae odijelo i cipele u duanu Giza's. Moja su dva bistra pomonika pronala i va automobil i posjetnicu koju vam je dao Parker, s Carsoniinim telefonskim brojem na njoj. U ovom asu trai vas svaki pajkah u gradu. Ken se ukrutio. - Ali ne mogu dokazati da sam je ja ubio! - uzviknuo je. - Vi mi vjerujete! Upravo ste to rekli. Moete ih opozvati. Adams je pripalio cigaretu, protegnuo svoje kratke noge i zatresao glavom. Znate li ita o politici, mister Hilland? - upitao je. - Kakve veze ima politika s tim? - Svakakve. Bolje da steknete sliku o pozadini. - Utonuo je jo malo u naslonja. - ef koji stoji iza sadanje uprave je tip imenom Sean O'Brien. Taj se namjerava oeniti Gildom Dorman, pevaljkom iz nonog kluba. O'Brien ima novaca, ima mo i sposoban je. Ako neto poeli, to i dobije, i nita mu ne stoji na putu. On eli tu ensku. Njen brat je Johnny Dorman koji je bio ljubavnik Fay Carson prije negoli su ga strpali u ludnicu. Juer je iziao. On je tip koji je ubio Fay. Jo to ne mogu dokazati, ali bih se kladio u posljednju paru da je on bio taj. Nije vjerojatno da e O'Brien dopustiti da ovaj ode na elektrinu. Pokrit e ga, u on to moe uiniti. Potrait e naokolo rtveno janje, a to rtveno janje ste vi. Ken se zapiljio u njega. - Mora da se alite - rekao je tupo. - Nije to vic. Vrlo brzo ete to otkriti. Kako O'Brien svira, tako ovaj grad igra. Narednik Donovan e podnijeti izvjetaj. Komesar e ga predati O'Brienu. Imaju izvjesnu koliinu dokaza protiv vas. Svi drugi dokazi u vau korist bit e potisnuti. Imaju dovoljno o vama da vas ve sada mogu staviti na elektrinu.

Ken se borio s osjeajem rastue panike; -Zato mi onda to govorite? Zato ne poete dalje pa me uhapsite? - upitao je ljutito. - Vi ste lan policije. Zato ste me doveli amo? Adams je prebacio nogu preko noge i zatim je ponovno spustio. - Sluaj je htio da sam u suprotnom taboru. Mislim da sam lud to guram vrat pod no, no tako je kako jest. Ako mogu povui tepih O'Brienu pod nogama, ja u to i uiniti. Imam ideju da to mogu uiniti pomou vas. Budem li mogao dokazati da je Dorman ubio tu curu Carsonicu, moda prisilim O'Briena da izae na istac. Dormanova e sestra izvriti pritisak na O'Briena, i ovaj moe uiniti krivi potez. elim da moji ljudi love vas, tako da ja mogu loviti Dormana.: To je razlog zato sam vas doveo ovamo. Bitno je da oni ne ulove vas prije nego to ja ulovim njega. elim Lindsaya Burta zainteresirati za vas. On e se pobrinuti za vas, ako ga uspijem uvjeriti da su vam sve namjestili. Ali morate imati strpljenja. Moe to potrajati nekoliko dana, moda ak nekoliko tjedana. Ovdje ste sigurni, ali se ne idite pokazivati po ulicama. Moji su ljudi efikasni. Oni vas trae i oni e vas i nai ako se budete pokazali. - Ali moja e se ena uskoro vratiti kui - rekao je Ken zabrinuto. - Imam svoj posao na koji moram misliti. Ne moete oekivati od mene. Adams je podigao ruku. - ekajte as. Ve sam vam rekao: u guvi ste. Vaa ena i va posao nisu vani. ivot je ono o emu morate misliti. Ako vas uhvate, propali ste, ne zaboravite to! - Ali to je fantastino! Zamislite da ne naete Dormana? to e biti sa mnom? - Razmiljat emo o tome kad doe as. - A to s mojom enom? - Trebali ste misliti o njoj prije negoli ste zaigrali s Fay Carson. - Adams je dovrio pie i spustio au. - A sada, samo mirno. Ostajete ovdje. Ja se vraani u stanicu. Hou vidjeti to rade.

- Zaboravio sam vam rei da sam te veeri vidio Gildu Dorman u Plavoj rui - rekao je Ken. - Znate li da su ona i Fay Carson jednom ivjele zajedno? Adams je stavio eir. - Nisam znao, ali ne vidim to to moe imati s naim problemom. Samo mirno. Prepustite to meni. - Bolje da odem advokatu - rekao je Ken nesigurno. - Ima mnogo vremena da mu odete. Opustite se, moete li? Ovdje ste sigurni. Idite spavati. Soba je iza ovih vrata. A ja moram ii - rekao je Adams i kimnuvi iziao iz stana. Ken je ustao, preao do prozora i promatrao kako se porunik odvozi. Svijest mu je bila u kovitlacu. Bila je to nevjerojatna situacija. Glavom mu se vrtjela uznemirujua misao da ga Adams upotrebljava kao politikog piona. Ako kombinacija uspije sve e biti dobro, ako ne, Adams bi mogao oprati ruke od njega. Pomislio je na Ann koja se vraa u praznu kuu. Nee moi beskonano dugo ostati u ovom stanu, Najbolja stvar koju bi mogao uiniti bila bi da se posavjetuje s prvorazrednim advokatom i preda se njemu u ruke. Jo se pokuavao odluiti kojem advokatu da poe, kad je zazvonio telefon. Oklijevao je na trenutak i tada je, mislei da bi mogao biti Adams da mu kae to se zbiva u centrali, podigao slualicu. - To ste vi, porunie? - Duboki, bujni glas, kojeg je Ken odmah prepoznao kao glas Sama Darcyja, proaptao mu je u uho. - Porunik je vani. Mislim da je u stanici. Uslijedila je stanka, a zatim je Darcy rekao: Moete li preuzeti poruku? - Mislim da mogu. - Okej, recite mu da je tip nalik na Johnnyja Dormana vien na Tuxovom krstau, Willow Pointu. Moj je ovjek samo bacio oko na njega i ne bi se mogao zakleti da je to bio Johnny. Ken je osjetio kako su mu marci uzbuenja potekli uz kimu.

- Rei u mu. - Brod je usidren kod ua. Znat e. - Okej - rekao je Ken i prekinuo. Dugi je trenutak stajao razmiljajui, a tada je nazvao policijsku centralu. - Dajte mi porunika Adamsa - rekao je deurnom naredniku. - Nema ga. Tko zove? - Na putu je prema vama. Jo nije stigao. - Bio je i opet otiao. A s im u vezi? Ken je spustio slualicu. to ako Dorman ode s krstaa prije nego to uspijem rei Adamsu gdje se ovaj nalazi, pomislio je. Ako se mislim izvui iz te guve, moram si sam pomoi. Moram otii do obale i motriti na krsta dok ne stigne Adams. Otiao je do Adamsova pisaeg stola, napisao Darcyjevu poruku, dodao da ide pokuati nai Willow Point i pourio Adamsa da doe to bre moe. Ostavio je poruku na stolu, dograbio eir i iziao iz stana. Oprezno je otvorio ulazna vrata. Padala je kia i vlana mu je tmina dala osjeaj sigurnosti. Siao je niz stepenice i skrenuvi ulijevo zakoraao prema rijeci to je bre mogao.

GLAVA 6

Sean O'Brien je pokucao na vrata Gildine garderobe, priekao trenutak, okrenuo kvaku i uao. Gilda se presvlaila. Hitro je posegnula za kunim ogrtaem, ali se predomislila kad je vidjela O'Briena, i brzo dola k njemu. - alim - rekao je smijeei joj se. - Ne bih vie mogao ekati ni trenutka. - Je li sve u redu, Sean? - upitala je, s krupnim zelenim oima pomraenim od zabrinutosti. - Naravno. - Zagrlio ju je i poljubio. - Morala bi zatvarati vrata, malena. Mogao je bilo tko ui. - Mislila sam da jesam. to se dogodilo, Sean? - Povukla se do toaletnog stolia dok ju je on promatrao, razmiljajui kako je lijepa. - Manchini te vie nee gnjaviti. Zatjerao sam mu strah u kosti, a taj se brzo plai. Kliznula je u jednostavnu bijelu veernju haljinu u kojoj je izgledala, za O'Brienove oi, mnogo zavodljivije nego kad bi nosila sve one inuve iz nonog kluba. - Ne znam to bih bez tebe - rekla je odlazei do toaletnog stolia i sjedajui. On se nasmijao. - Zbog toga i jesam ovdje. - Izvadio je cigaru iz tabakere, sjeo i polako uklonio prsten. - I tako je Manchini sino vidio Johnnya. Tako on veli, ali mu ne vjerujem. Pokuavao me zaplaiti ne bih li ga odvela u svoj stan. - Znai ne misli da je dao Johnnyju Fayinu adresu? Oklijevala je, a onda mu se okrenula licem. - Znam da nije. Dragi, oprosti mi, ali ti nisam rekla istinu o Johnnyju. Bio je u mom stanu kad sam se vratila iz Casina. On se tebe boji, Sean. Misli da si me ti natjerao da ga smjestim u bolnicu. Nagovorio me da mu obeam da ti neu rei da sam ga vidjela. Govorila sam mu ponovno i ponovno

da ti nema nita s njegovim smjetanjem u bolnicu, ali mi on nije vjerovao. Ostao je te noi sa mnom. Eto zato znam da nije mogao ubiti Fay. O'Brien je kimnuo udei se zato mu i dalje lae. - Morala si mi to prije rei, malena. Nita zato. Je li jo kod tebe? - Ne. Otiao je. Zabrinuta sam, Sean. Nije ostavio poruku. Naprosto je nestao. Ne misli da ga je uhapsila policija? O'Brien je odmahnuo glavom. - Naravno da ne. Morao bih uti. Opusti se, malena. Vjerojatno je odluio otii iz grada. Nije li ti rekao da ide u New York? - Rekao je da bi mogao otii, ali nije uope imao novaca. To je ono to me brine. Nije mogao otii u New York... - Kako zna da nije posudio od nekoga? Uvijek je bio oportunist. Ne brini o njemu. Moe se brinuti sam o sebi. Idemo, pa veeraj sa mnom. - Ne veeras, Sean. Hou ii kui. Moda se vratio. O'Brien je raspoloeno slegnuo ramenima. - Okej. eli da se vratim s tobom? - Radije bih se vratila sama. - Sve kako ti kae, malena. Ustao je sa stolice i pruio joj ogrta. - Vidjet u mogu li to otkriti. Ako dobijem vijesti o njemu, nazvat u te. - Tako si strano dobar prema meni, Sean. Pridigla je lice i on ju je poljubio. - Moja je dunost da budem dobar prema tebi. Kada se odvezla u taksiju, O'Brien je polako odetao do parkiralita, uao u svoj cadillac i prazno se zapiljio u tamu. Johnny je problem, odluio je. I uvijek e to biti. ak i ako bude imao sree da se izvue iz ovoga krkljanca, doi e drugi. Prije ili poslije upast e u takvu nevolju s kojom O'Brien nee moi izai na kraj. Bila je to otuna perspektiva, dobiti na vrat urjaka poput Johnnyja. Sada kad ima Johnnyja gdje ga je elio imati, bio bi balvan kad ne bi sredio stvar jednom za svagda. Utonuo je u misli na nekoliko minuta, igrajui se idejom da navijeke bude osloboen Johnnyja. to je vie razmiljao o njoj, sve se vie pretvarala u napast. U prolosti, O'Brien nije nikad

oklijevao da se rijei gnjavatora; ali mu je ve izilo iz navike da brie neprijatelje. Trebao je dopustiti Tuxu da ubije Rajskog Louija umjesto da ga samo prebije. Mirni, povueni ivot to sam ga ivio proteklih godina sasvim me je razmekao, pomislio je i napravio grimasu. Pri ovakvim okolnostima ne bi prije sebi mogao dopustiti da bude mek. Znao je da e Lindsay Burt pokuati i uspjeti napraviti kapital iz Fayinog umorstva. Netko e se iz njegova tabora sigurno prisjetiti da je Johnny prijetio Fay, i znajui da je Johnny Gildin brat i da e se Gilda udati za O'Briena, stvorit e se pritisak na komesara da nae Johnnya. Osim toga, O'Brien nema iluzija o Johnnyju. im mu postane urjak, dat e se za njegovim novcem. Najsigurniji je nain - osigurati se da Johnny ne postane jo vea gnjavaa nego to je sada. O'Brien je pripalio cigaru, pokrenuo motor automobila i odvezao se do Country Cluba. Svakog prvog u mjesecu u klubu je bio ples na koji bi dolazio svatko tko je neto znaio. O'Brien je pretpostavio da bi ondje morali biti komesar Howard i policijski kapetan Motley. elio je posljednje vijesti o umorstvu prije nego to konano odlui to da uini s Johnnyjem. Kroz velike je prozore mogao vidjeti gomilu plesaa dok je vozio krunom prilaznom stazom. Ples e se nastaviti do u sitne sate: bit e mnogo opijanja i baljenja, i vjerojatno grube igre od strane mladih lanova. O'Briena nije zanimala takva vrsta plesa, ali bi se obino na njima ipak pokazivao. Svi su lanovi stranke dolazili, bila je to prilika da se izmijeni povjerljiva rije bez tampe koja se pita to je tko kazao. Uvezao je u parkiralite koje je bilo kao konzerva natrpano automobilima. Bacio je pogled na crne, nabrekle oblaine. Nee trebati dugo da zakii, pomislio je, i probio se uskim prolazom izmeu automobila. Postao je svjestan mukarca i ene ispred sebe. ena je drala vrata automobila otvorena. Pomislio je da ju je prepoznao u polusvjetlu, i zastao da bi je pogledao malo paljivije. - Ako se misli drati kao prokleti mokljan, ja se vraam -rekla je ena vritavim, ljutitim glasom. O'Brienu je zvuio pijano. - Moramo biti razumni, Gloria - rekao je mukarac zabrinuto. - Tvoj mu moe izii. Zar ne moemo priekati dok ne ode? - Prokleta bila ako u te ekati - rekla je ena i ula na stranje sjedalo automobila. - Dolazi li?

Mukarac je uao do nje i zatvorio vrata. O'Brien je vidio kako mu je ena bacila ruke oko vrata i povukla ga k sebi. Napravio je slabu grimasu. Mlada ena komesara Howarda i neki kenjac, pomislio je. Dakle, stara se luda nije trebala oeniti upola mlaom curom. Produio je prema, zgradi kluba. Komesara Howarda i Motleyja zatekao je na verandi. Motley je govorio nervozno: - Za ljubav boju, pusti curu na miru. Negdje se zabavlja. Ako nam se ide, idemo. - Ve idete? - upitao je O'Brien izlazei iz tame. - Hej! - rekao je Motley okreui se. - Imam novosti za vas. Donovan je razrijeio sluaj Carson! O'Brien je podigao obrve. - To se zove brz posao. - Jeee. Uvijek sam govorio, kad bi se Donovanu dao sluaj koji vrijedi, taj bi pokazao od ega je napravljen. Za sat ili dva izvrit e i hapenje. - I tko je to onda poinio? - Kenway Holland, mladi bankovni inovnik. To je sluaj vrste poni-zavri. Imamo dovoljno dokaza da ga triput strpamo na elektrinu. - Ali jo ga niste uhapsili? - Moji su ljudi sad u njegovoj kui. Moda je izgubio ivce pa zbrisao, ali je samo pitanje vremena kad emo ga epati. - Prokleto dobar posao - rekao je O'Brien sasvim bez oduevljenja. Prebacio je pogled na Howarda. - Dat ete mi izvjetaj i da vidim dokaze? - Dobit ete dokumente sutra - rekao je Howard kratko. Izgledao je zabrinuto, no vidjevi ime mu se ena bavi, O'Brien nije bio iznenaen. - Oprostit ete nam. elio bih se vratiti u centralu. Sad kad smo tako daleko odmakli, ne bih elio da se negdje poskliznemo.

- Ne prestajem ti govoriti da moemo prepustiti Donovanu da s tim izae na kraj - rekao je Motley nervozno. - Ja se vraam, ak i ako ti nee - odbrusio je Howard i kimnuvi O'Brienu poao niz stepenice i prema parkiralitu. - Sestra ti se zabavlja s nekim tipom u automobilu - rekao je O'Brien tiho. - Pazi da je komesar ne vidi. Motley je opsovao ispod glasa. - Jednog u dana toj maloj droljici prebiti vrat - rekao je. -Zato do avola nije mogla priekati dok Howard ne ode? -urno je otiao za komesarom. O'Brien se zamiljeno pogladi po bradi. Sasvim nalik tom upljoglavom Donovanu da nae krivog ovjeka, pomislio je. Kakvi su dokazi o kojima priaju? inilo se da su prilino sigurni kako imaju dovoljno o tom tipu da ga osude. Naslonio se na ogradu verande dok je razmiljao o Johnnyju. Ako tog momka Hollanda uhvate i osude, to e Johnnyja izvaditi iz igre, ali prije ili poslije taj e upasti u nove nevolje. Sada kad ga ima pod kljuem, znailo bi plaziti jezik providnosti kad ga se ne bi otarasio. Promatrao je kako se Howard i Motley odvoze s parkiralita, i tada, upravo se odluivi, siao niz stepenice prema svom automobilu.

II

Prije nego to je otiao u svoj ured, Adams je pogledao u operativnu sobu. - Ima li to novo? - upitao je deurnog narednika, koji se ukrotio u stav mirno kad ga je ugledao. - Komesar i kapetan su na putu ovamo, sir - rekao je narednik. - Tog momka Hollanda jo nisu pokupili. Imamo nekoliko ljudi i detektiva Duncana koji ga ekaju u njegovoj kui. Narednik Donovan je ba sada doao i eka komesara. Adams je zagunao. - Bit u u svom uredu, ako me komesar bude trebao - rekao je. - Nita drugo? - Nita to bi vas zanimalo, sir. Rajski Louie je u nevolji. Pokupili su ga prije deset minuta na praznom zemljitu u West Streetu. Netko ga je obradio. O'Sullivan, koji ga je naao, javlja da nije vjerojatno da e preivjeti. Dobio je batina, no tko god ga mlatio, udario ga je malo prejako. Adams se prisjetio to mu je Darcy bio rekao. Rajski Louie je rekao Johnnyju gdje moe nai Fay Carsoii, a sada je premlaen. Koincidencija? - Gdje je on? - upitao je otro. - Odjel est, okruna bolnica - odgovorio mu je narednik. - Recite komesaru ako me treba da u se vratiti za jedan sat - rekao je Adams i brzo se vratio u svoj automobil. Stigao je do okrune bolnice za pet minuta. - Manchini? - rekao je deurni kirurg kad ga je Adams upitao moe li govoriti s Louijem. Nema mnogo nade za njega. Ima abnormalno tanku lubanju. Netko ga je udario lancem od bicikla. Sumnjam da e preivjeti no. - Je li pri svijesti? - Ne, ali bi mogao biti svakog trenutka. Jedan je od vaih ljudi s njim. Moete se popeti ako elite. Nita vie ne moemo uiniti za njega. Rajski Louie je leao na krevetu, s natuenim i izlomljenim licem povijenim u zavoje. Detektiv Watson sumorno je sjedio kraj njega. urno je ustao kad je ugledao Adamsa, gotovo prevrnuvi

stolicu. - Je li pri svijesti? - upitao je Adams. - Da, sir, ali mu je prilino slabo. Adams se nagnuo nad nepomino tijelo. - Louie! Probudi se! - dreknuo je i pretresao Louijevu miicu. Louie je otvorio oi i zagledao se u Adamsa. - Pustite me na miru, moe li? - zareao je slabanim glasom. - Gonite se do avola odavde! Adams je sjeo na rub kreveta. - Tko ti je to napravio? - upitao je. Watson je automatski otvorio notes i sad je nestrpljivo ekao. - Ne govorim nita, plavi - rekao je Louie. - Pustite me na miru. Adams je izvadio kutiju ibica, strugnuo jednu i stavio plamen pod Louieovu ruku dok je Watson promatrao izbuljivi oi. - Sljedei u ti put drati zglavak - rekao je Adams tiho. -Tko je to uinio? Usko, nemilosrdno lice to se nadvilo nad njega, uplailo je Louijea. - Tux i Whitey - promrmljao je. - Pustite me na miru, moe li? - Zato su to uinili? - Ne sjeam se - rekao je Louie, ali je urno nastavio kad je Adams kresnuo jo jednu ibicu. Okej, okej, rei u vam. Ispriao je Adamsu razvodnjenu priu o svom pokuaju da ucijeni Gildu. Trebalo je za to prilino vremena, ali ju je Watson pohvatao nakon to je Adams nagnao Louiea da je ponovno odvrti. - Jesi li dao Johnnyju adresu Fay Carson? - zapitao je Adams. - Rekao sam mu gdje je moe nai.

- I gdje je to bilo? - Rekao sam mu da veinu veeri provodi u Plavoj rui. - Nisi mu dao njenu adresu? - Nisam je znao. - U koje si mu vrijeme rekao? - Oko jedanaest, mislim da je tako bilo. - I tako Tux radi za O'Briena? - rekao je Adams, svjestan da je napravio vano otkrie. - Jeee. O'Brien je oduvijek bio njegov ef. Adams je pogledao Watsona. - Ima sve? - Da, sir. - Louie, sad e to potpisati. Proitao je Louiju njegovu izjavu, drei mu knjigu dok je krabao svoj potpis na svaku stranicu, a zatim je dao Watsonu da i on uini isto. - Uzet u to - rekao je Watsonu i kliznuo notes u dep. -Idemo, ne treba vie rasipati vrijeme s tom mizerijom. Vani, u hodniku, Adams je nastavio: - Dri jezik za zubima u vezi ove izjave, Watson. U tome je politika komponenta koja bi mogla biti skliska. Jesi li razumio? - Da, sir - odgovorio je Watson tupo. Nije shvatio, ali je jo davno bio nauio da nije bezopasno postavljati Adamsu pitanja. - Okej. Hajde sa mnom. Imam posao za tebe. Smuen, Watson je slijedio Adamsa niz stepenice i preko plonika do njegova automobila.

III

Kenu je bilo potrebno etrdeset minuta da doe do obale. Bojao se ui u autobus ili uzeti taksi. Adams je bio rekao da ga sada trai svaki pajkan u gradu, i on se nije htio uputati u rizik da ga prepoznaju. Drao se sporednih uliica, hodajui tik uz zgrade i trgovine gdje su sjene bile najtamnije. S vremena na vrijeme opazio bi pred sobom policajca u patroli i urno skrenuo niz postranu ulicu da bi izbjegao mimoilaenje s njim. Kad je napokon stigao do obale, kia to je padala poela je malaksati. Uz vodu je bilo mrano, vlano i puno zadaha. Na ulinoj je strani bio red kafia, kioska s kokicama, duana koji su prodavali ribiki pribor i mree, musavi hotel i zabavni kutak. Ken je stao na rub mola i zagledao se preko irokog poteza zauljene vode prema dalekom uu. Bilo je premrano da bi se vidjelo ima li ondje usidrenih brodova, no Darcy je rekao da je to mjesto na kojemu je Willow Point, a Ken nije imao razloga da mu ne vjeruje. Morat e pronai amac koji e ga odvesti onamo. Imao je malo novca uza se, a moda e mu trebati svaki novi prije nego sve bude gotovo. Nee si moi priutiti da unajmi amac, morat e ga posuditi. Ali prije nego pokua pronai amac, morao je tono znati gdje je Willow Point usidren. Pogledao je na drugu stranu u osvijetljeni zabavni kutak, zastao oklijevajui, i zatim polako zakoraao preko mokre ulice i pogledao unutra. Bilo je tu samo nekoliko mladaca koji su igrali na flipere. Djevojka u prljavom bijelom kombinezonu naslonila se na jedan od flipera istei dugake lakirane nokte. Bila je blijeda lica i umorna; klinka od osamnaestak, ali stara po grijehu i iskustvu, ako je mogao prosuditi po njenom otvrdlom izrazu. Imala je prebaenu preko ramena konatu torbu iz koje je davala sitni. Uetao je pod nadstrenicu i otiavi do flipera u blizini djevojke koja je stajala, poeo igrati, ispucavajui kuglice uz kanal i promatrajui kako iskau obojena svjetla kad bi koja od njih udarila u stupi.

Poto je ispucao puni red kuglica, zastao je da pripali cigaretu, svjestan da ga djevojka radoznalo gleda. Susreo je pogled njenih plavih, crno obrubljenih oiju i nasmijeio se. - Jedan od naina da se potrati sat vremena, ha? - rekao je. Ravnoduno je pridigla ramena. - Nitko vas ne moli da to radite. Napustio je mainu i preao do nje. - Biste li znali ita o brodicama usidrenim u uu? - upitao je. - Traim Willow Point. Iznenaenje i sumnja pojavili su joj se u oima. - Ja vam ne smetam - rekla je, kliznula rukom kroz raspor kombinezona i poeala se pod pazuhom. - Znate li gdje je usidren? - Mogla bih znati. Zato? - elio bih ga nai - rekao je strpljivo. - Jesi ba siguran u to, ljepotane? - upitala je naslanjajui bokove na fliper. - Zna li ti tko je vlasnik Willow Pointa? Odmahnuo je glavom. - Tux, - rekla je - a on je tip od koga bi se trebao drati podalje. - Moram nai taj brod - rekao je Ken. Ona ga je prouavala pogledom. - Vidi, ljepotane, nije li ti bolje ii kui? Sva je zgoda da e dopasti nevolje ako se pone plesti s Tuxom. - Ve jesam u nevolji - rekao je Ken. - Dobro, ali ja ne moram biti - rekla je i naglo se odmakla da razmijeni u sitni nekom debeljku koji je nestrpljivo kuckao u gornje staklo flipera. Ken je pripalio cigaretu i vratio se do svoje maine. Ponovno je poeo igrati, promatrajui djevojku kutom oka. Ova se besciljno motala pod nadstrenicom, da bi se nakon otprilike pet minuta polako vratila gdje je on stajao. Naslonila se na mainu na kojoj je igrao i poela ibicom istiti nokte.

- Ne biste li mi pomogli? - upitao je Ken, ne podiui glas. -Ne biste li mi rekli gdje je Willow Point? Lagano je slegnula ramenima. - Zadnji put kad sam ga vidjela, bio je usidren kraj North Enda. - To mi nita ne govori. Ne poznajem rijeku. Kako daleko? - Skoro kilometar. North End je svjetlo koje moete vidjeti s mola. Podigao je pogled i nasmijeio se. - Hvala. Zakimala je glavom prema njemu. - Ulijee u guvu, ljepotane. Tux je opasna tipina. Ispucao je jo jednu kuglicu kroz kanal prije negoli je odgovorio: - Treba mi amac, ali ga ne mogu platiti. Moram do Willow Pointa. - to oekuje od mene da uinim? - upitala je ne gledajui ga. - Da ukradem jedan za tebe? - To bih sam uinio kad bih znao gdje da ga naem. - Zna li Tux da dolazi? Ken je odmahnuo glavom. - Koliko ti gori pod nogama? - upitala je. - Jesu li cajkani? - Tako neto. - Nai e amac pod molom. Tip ije je vlasnitvo odlazi otprilike u zoru, tako da ti se bolje vratiti prije toga. Pazi kud gazi, ljepotane. Tux ne voli neoekivane posjetioce. Gadan je. - Pazit u - rekao je Ken i ietao u kiu to je rominjala. un je zatekao privezan pod molom. tap, limenka s mekom, gumirani kaputi i vesla leali su na dnu amca. Njihajem se ubacio dolje u njega, odgurnuo se i poeo veslati prema dalekom svjetlu za koje mu je rekla da je North End. inilo mu se da je veslao dugo vremena prije negoli je komad puta pred sobom ugledao sjenovite obrise broda, izrezane poput siluete na tamnoj pozadini obzora. Ken se oslonio na vesla i promatrao ga, pitajui se je li to Willow Point. Dok je sjedio u blago ljuljukavom amcu, zauo je u daljini zvuk brodskog motora. Brzo je pogledao du obale, oko kilometar daleko od njega. Ugledao je snani

motorni amac kako naputa molo. Usmjerio se prema njemu. Uzbunjeno se upitao da to nije policijski amac. Poeo je veslati dalje od pravca kojim je iao motorni amac i zatim se, ubacivi vesla, skutrio u amcu tako da mu se glava i ramena nisu ocrtavali na obzorju. Zabrinuto je promatrao motorni amac to se pribliavao. Dolazio je brzo, ali je s olakanjem vidio da e ga mimoii na nekih tri ili etiri stotine metara ukoliko ne promijeni kurs. amac je urlajui proao kraj njega, a njegovi su valovi natjerali Kenovo plovilo u divlje propinjanje. uo je kako se motor naglo ugasio. Motorni je amac nestao u tami krstaeva boka.. Ken se uspravio, dograbio vesla i poeo veslati. Trebalo mu je vie od deset minuta da doe unutar etrdeset metara udaljenosti od krstaa. Oslonio se na vesla i pustio amac da pluta, dok je pogledom pretraivao palubu broda u potrazi za bilo kakvim znakom ivota. Opazio je motorni amac privezan za krsta. Nije mogao vidjeti nikoga na palubi, i zato je ponovno poeo veslati sve dok nije doao uz bok krstau. Zagledao se gore u ogradu palube istovremeno oslukujui. Uinilo mu se da je zauo slabane zvukove nalik na glasove, i onda se upitao bi li trebalo prihvatiti rizik i popeti se na palubu. Ako se itko uspne, vidjet e njegov amac. Odluio je da ne pokuava. Veslajui polako i tiho, proao je ispod krme krstaa i iziao s lijeve strane broda. Iz jednog se okruglog brodskog okna pokazalo svjetlo, i kad je Ken pustio svoj amac da ga struja tiho zanese do krstaa, uo je glas to je dopirao iz prozoria kako govori: - Vrijeme je da porazgovaramo bez uvijanja, Johnhy. Nisi u poziciji da diktira uvjete, Ili e prihvatiti to ti nudim ili e ostati ovdje dok se ne predomisli. Ken, je polako zaveslao amac du krstaa i ubacio vesla, pazei da zaustavi plovilo kako ne bi bubnulo o bok broda. Uhvatio je nekakav eljezni izdanak pokraj brodskog prozoria, smirio amac, ustao i brzo pogledao u kabinu. Visoki, plavi, pristali mukarac to ga je prole veeri vidio kraj nonog kluba Plava rua, mjekario se na brodskom leaju njemu suelice. Visoki, crni ovjek u skupom odijelu naslonio se na zid, puei cigaru. Ken se brzo povukao i tada, umirujui amac, poeo sluati to se govori. Solly je prihvatio ue to mu ga je O'Brien dobacio i zadrao motorni amac na miru dok se O'Brien iskobeljao na palubu. -Tux ovdje?- upitao je O'Brien bez uvoda.

- Da, efe - rekao je Solly, iznenaen to je O'Brien sam prevezao amac. - Gdje je? Tux je iziao iz sjene, zakopavajui koulju. Bio je usnuo, ali se probudio kad je uo motorni amac i sad se psujui natezao s odjeom. - Treba mi - rekao je O'Brien kratko. Tux ga je poveo niza stepenice u utrobu broda, du sumrano osvijetljenog hodnika do svoje kabine. Sjeo je na mornarski leaj, zatomio zijev i upitno pogledao O'Briena. - Jesi li sredio Louija? - upitao je O'Brien. - Sigurno - rekao je Tux, gledajui ga s nelagodom. - Whitey ga je udario za nijasnu prejako. O'Brien se zagledao u njega paljivim oima. - to to znai? - Ne raunam da se u ovom asu Louie osjea previe dobro - rekao je Tux oprezno. - Ima kalotu nalik lupini od jajeta. - Znai li to da je mrtav? Tux je pridigao ramena. - Mogao bi biti. Prosulo mu se dosta mozga. O'Brien je protrljao bradu. - Ova nam situacija ispada iz ruku - rekao je, izvadio cigaru i odgrizao joj kraj. - Bila bi dobra stvar da Louie rikne. Tux je djelovao kao da mu je laknulo. - Iznenadilo bi me kad ne bi. - Ne trebaju nam nikakve ispovijedi na samrtnikoj postelji. - Otiao je predaleko za priu kad smo ga ostavili. O'Brien je pripalio cigaru i otpuhnuo dim prema stropu dok je zamiljeno oima prelazio preko Tuxa. To je poetak, pomislio je. Gruba igra ponovno nakon etiri godine. No dobro, tu se nita ne moe. Morao je odrati kontrolu nad situacijom, a ako neki ponu stvarati probleme, takvi moraju oekivati nevolju. - Odluio sam se otarasiti Johnnyja - rekao je sputajui glas.

Tux je bio iznenaen, ali to nije pokazao. - Sve kako vi kaete, efe. - elim da ga se usadi gdje ga nee nai - nastavio je O'Brien. - Nikad ne smije biti pronaen. - To mogu srediti - rekao je Tux. - Imam na brodu bavu koja bi mu odgovarala. Imam i obilje cementa. Nee ga pronai. O'Brien je kimnuo. - Tu se ne smije spotaknuti, Tux. Poi u sada i porazgovoriti s njim. Dat u ti na znanje kada da to uini. - Noas? - upitao je Tux, pomiljajui eznutljivo na san koji mu je bio toliko potreban. - Bit e noas. Bolje pripravi bavu i cement. - Rei u Sollyju. - Uini to sam - rekao je O'Brien otro. - Sollyja treba drati izvan toga. Odvest u ga sa sobom. Ne elim da zna ita o ovome. Samo emo ti i ja znati, Tux. Tux je napravio grimasu. - Ta e bava biti prokleto teka. Ne mogu sam njome baratati. Moram imati Sollyja. O'Brien je izvadio cigaru izmeu usnica, zapiljio se u zaareni kraj i rekao: - Kako te volja, no ako bude imao Sollyja, morat e se pobrinuti i za njega. Morat e otii istim putem. Tux je volio Sollyja. Osim toga, Solly je bio jak kao bik i hitar kao zvearka. Drat e gubicu zatvorenu. Ne morate brinuti za njega -rekao je; O'Brien ga je pogledao. - Ako to ne eli rijeiti na moj nain, Tux, samo reci. - O prijetnji u njegovu glasu nije moglo biti dvojbe.

Tux ga je preletio oima, zatim slegnuo ramenima. - Okej, uspjet u nekako i sam. - Bolje da to obavi kako spada. - Tako e i biti. O'Brien je ustao, otvorio vrata kabine i iziao u hodnik. Odetao je do Johnnyjeve kabine, okrenuo klju to je bio u bravi, gurnuo vrata i uao. Johnny je dremuckao. Otvorio je oi, zamirkao, zatim sjeo. - Zdravo, Johnny - rekao je O'Brien tiho. Sa zadovoljstvom je pogledao Johnnyjevo narueno lice. Bilo je ve i vrijeme da netko malo protjera kroz ake tog nikoristi, pomislio je dok je zatvarao vrata i naslanjao se na njih. Johnny ga je oprezno gledao. - to eli? - Odluio sam ti iznijeti jedan prijedlog - rekao je O'Brien. - Jeee? - zanjihao je Johnny noge s leaja. - Mislim, okej, ali e te to masno kotati. O'Brien je zavrtio glavom. - Vrijeme je da porazgovaramo bez uvijanja, Johnny. Nisi u poziciji da diktira uvjete. Ili e prihvatiti to ti nudim, ili e ostati ovdje dok se ne predomisli. - Kakvi su uvjeti? - upitao je Johnny, dodirujui natueno lice jagodicama prstiju. - Otii e noas odavde, poi do aerodroma i odletjeti u New York. Jedan e te od mojih agenata doekati na aerodromu i smjestiti te na avion za Pariz. Jedan e te drugi doekati u Parizu i odvesti te ondje do stana. Ostat e u Parizu dok ti ne dam doputenje da ode. - A to e biti nakon to se oeni Gildom, pretpostavljam? -rekao je Johnny uz podrugljiv smijeak. - Je l' ti sebi zamilja da e se ona udati za tebe ukoliko mene nema tamo da ti je dam?

- Napisat e joj pismo i rei da noas odlazi za Pariz, i da se ne vraa - rekao je O'Brien tiho.. - Zna da si u nevolji, i nee biti iznenaena ako se poisti. - Zato tako udi da me se otarasi? - Ti jo pita! - odvratio je O'Brien. - S tobom je prokleta gnjavaa. Znam u to ulazim ako te uzmem za urjaka. Mogu proi i bez tvog drutva. Johnny se nasmijao. - Zeza samo sebe, Sean. Ako eli Gildu, mora mene za cimera. Ne idem nikamo, i tako, izbij si tu ideju iz glave. Ostajem prilijepljen uz tebe, Gildu i tvoju lovu. O'Brien je slegnuo ramenima. - Kako izvoli. Ili ide, ili ostaje na ovom brodu dok ne istrune. Nema druge alternative, a ako misli da moe pobjei, pokuaj i vidi to e ti se dogoditi! Johnny je napravio grimasu. - Mogao bih ii ako u tome ima malo love. Ima li? - Nisam oekivao da u te se rijeiti a da me to neto ne kota - rekao je O'Brien. - Dat u ti deset papira u zamjenu za pismo Gildi i obeanje da e ostati u Parizu dok ti ne velim da se vrati. - Deset papira? - upitao je Johnny u nevjerici. - Morat e biti bolji. Neka bude pedeset, i pogoeno. . - Dvadeset pet, ali ne vie. - Spustit u na trideset - rekao je Johnny pomno promatrajui O'Briena. . - Okej, trideset. Moj e ti agent dati polovicu u New Yorku, a drugu e dobiti u Parizu. - Je l' da me ne bi zeznuo, ha, Sean? Ako ne dobijem novac, vraam se.

- U to bi doba policija ve mogla tragati za tobom. ini se kad da zaboravlja da si noas ubio onu enu. - A zato ne bih zaboravio? Neka,tebe zbog toga boli glava. A sad hou neto novaca. to je s mojom avionskom kartom? - Moj e se agent za to pobrinuti - rekao je O'Brien okretno. Izvadio je lisnicu, odbrojao tri stotine dolara na stol i mahnuo rukom. - Eto vidi: uzmi ih. Johnnyja nije trebalo dvaput ponuditi. Iskliznuo je s leaja, pokupio novac i strpao ga u dep. - Mora da je eli, Sean - rekao je nacerivi se. - Braco! Mora da je eli kad se namjerava rastati s tolikom lovom. Ja ne bih sve to dao ni za nju ni za bilo koju drugu enu. O'Brien je morao uloiti napor da prikrije srdbu to je bjesnila u njemu. - U ovoj je ladici papir. Pii Gildi i reci joj da ide u Pariz i da te nee biti natrag neko vrijeme - rekao je odsjeno. - O, do avola s tim! - rekao je Johnny nestrpljivo. - Ti joj reci. Zato bih se gnjavio pisanjem? - Pii joj ili pogodba ne vai! - odgovorio je O'Brien glasom u kojem je zazvuala srdba. - Zbog ega se brine? - upitao je Johnny, poevi ga iznenada sumnjiavo gledati. - Boji se da e pomisliti da si me maznuo po glavi i bacio u rijeku? - Ne budi lud! - O'Brien se u potaji zaprepastio to je Johnny mogao doi tako blizu istine. Ona te voli i zasluuje da joj se izravno javi. - Mislim, okej, javit u joj se s aerodroma. - Ne elim da visi oko aerodroma gdje te neki cajkan moe vidjeti. Napisati e sada ili raskidamo. Johnny je slegnuo ramenima.

- Okej, okej. Hou li joj rei kako me je onaj tvoj snagator mlatio okolo? Ne mogu zamisliti da bi bila mila i slatka prema tebi kad bi znala kako si se ponio prema meni. - Napii to! - zareao je O'Brien i okrenuo se, lica porunjela od postignutoga gnjeva. Johnny je sjeo i poeo krabati na komadu listovnog papira. Pjevuio je ispod glasa, a zatim bacio papir do O'Briena. -Neka ti bude - rekao je. - A sad se miimo s tog smrdljivog broda. O'Brien je pokupio zabiljeku, proitao je, kimnuo i pokazao prstom na kuvertu. - Adresiraj je na nju. Johnny je posluao, a O'Brien je stavio pismo u omotnicu, zalijepio je i spremio u lisnicu. Bio je ushien. Sad se mogao pozabaviti Johnnyjem a da Gilda ne posumnja. - Ne vraa se sa mnom - rekao je. - Ne preuzimam rizik da me vide s tobom. Povest u Sollyja, i on se moe motornim amcem vratiti po tebe. I shvati, ini onako kako ti kaem ili e ti biti ao. - A da za promjenu ja odem prvi? - upitao je Johnny. - Bio sam na tom prokletom brodu due od tebe. - Zaepi gubicu! - zaurlao je O'Brien, s licem eljnim ubijanja. - Smrdljiva mala takorino! Sad mi te je dosta! Izraz je njegovih oiju preplaio Johnnyja. - Samo se smiri, Sean - rekao je nesigurno. - Samo sam se zezao. - Jeee? Dakle, ne volim zezatore, i ti e prokleto jasno otkriti koliko ih ne volim, i to vrlo brzo! O'Briea je iziao, zakljuao vrata za sobom i uspeo se na palubu. Drhtao je od bijesa. Sada kad ima pismo, to prije makne Johnnyja s puta to bolje. Nakon nekog vremena moe rei Gildi da su ga ubili u kakvoj tui u Parizu. Nikad joj ne bi palo na pamet da je on naredio da ga smaknu. Solly je stajao kraj ograde na palubi. im je ugledao O'Briena spuznuo je u motorni amac. Tux je priao O'Brienu.

- Samo naprijed, daj ga - rekao je O'Brien ne podiui glas. -Siguran si da s tim moe izai na kraj, Tux? Neu nikakvih omaki. - To je okej - odgovorio je Tux. - Zakotrljat u bavu preko palube. Ima mnogo vode. To e biti okej. - Kad se Solly vrati, prebaci se na obalu i nazovi me. Najbolje da kae Sollyju da si amcem iskrcao Johnnyja. Zadrat u ga uza se jedan sat. Hoe li ti to biti dosta vremena? - Sigurno - rekao je Tux ravnoduno. - Sredit u ga im odete. Nije to nita. Bava je velika. Lako e stati u nju. Imam obilato cementa. Jedan sat, to je dobro. - Ne slui se pucaljkom, Tux. Moe uti netko s obale. - Uzet u no. - Obavi to dobro - rekao je O'Brien, preao palubu i pentrajui se siao u motorni amac. Solly se odgurnuo, pokrenuo motor i odaslao amac poput strelice u tminu.

GLAVA 7

Glasovi O'Briena i Tuxa dopirali su do Kena jasno, dok je stajao uz bok krstaa, ali je prolo nekoliko trenutaka prije negoli je shvatio to bi se trebalo dogoditi Johnnyju. Namjeravali su ga umoriti i deportirati u rijeku! Ken se ohladio. S Johnnyjem na dnu rijeke, kako se moe nadati da e uvjeriti ikoga kako on nije ubio Fay? Mora spasiti Johnnyja, vratiti ga na kopno i predati Adamsu. To je jedina ansa da ikad dokae svoju nevinost. Ali pomisao da bi se sam samcat dohvatio s Tuxom osuila mu je usta i natjerala srce da divlje zakuca. Znao je takoer da nije nipoto u stanju sukobiti se prsa o prsa s njim. Ali nije bilo druge mogunosti. Morao je osloboditi Johnnyja ako je elio spasiti sebe. Dok je privezivao amac za eljezni izdanak pokraj Johnnyjeva brodskog prozoria, pitao se bi li bilo opasno privui Johnnyjevu panju i upozoriti ga to Tux namjerava uiniti. No, Tux je jo bio negdje na palubi i Ken je odluio da ne preuzima rizik da ga ovaj uje. Njegov e prvi potez biti da se uspne na palubu. Ako se uspije priuljati Tuxu i mlatnuti ga po glavi, spaavanje e biti jednostavno. Ispruio je ruke prema gore i uhvatio obrub, a zatim se oprezno podigao dok mu oi nisu dole u razinu s palubom. U sjenovitoj tami zahvatio je pogledom Tuxa na drugoj strani, ocrtanog na pozadini obzorja. Bio je uposlen pokuavajui odvaliti dno velike bave to je stajala uz ogradu palube na drugoj strani; Kenu je bio okrenut leima. Dok mu je srce udaralo poput ekia, Ken je podigao jednu nogu, zakaio se nogom za stupi ograde i povukao se gore. Prebacio je zahvat, dohvatio gornju ipku ograde i njihajem se bacio na palubu. Skutrio se na ruke i koljena fiksirajui oima Tuxova iroka plea. Tux je stvarao buku zabijajui batom dlijeto u dno bave, pa se nisu uli slabani zvukovi to ih je proizveo Ken uspinjui se na palubu. Ken ga je promatrao. Na deset metara to ih je dijelilo, Tux je bio predaleko da bi jurnuo na rizik. Osim toga, nije imao oruja, a nije namjeravao poupati se s Tuxom golim akama.

Zakljuio je da je njegova jedina ansa protiv Tuxa da udrui snage s Johnnyjem. Njih e dvojica biti sposobni izai na kraj s Tuxom. Poeo je puzati prema slau u utrobu broda. Tux je skinuo dno bave, uspravio se i iznenada okrenuo. Ken se rasprostro po palubi i ostao nepomino leati, sa srcem koje je izvodilo lupinge dok je promatrao Tuxa kako koraa palubom i nestaje iza kapetanske kuice. Ponovno ga je ugledao prije negoli se mogao pomaknuti. Nosio je na ramenu vreu cementa. Ispraznio ju je u bavu i vratio se po jo jednu. Ken je jurnuo preko palube, domogao se stepenica to su vodile u utrobu broda i spuznuo niz njih u trenutku kad se Tux ponovno pojavio. Zatekao se u uskom, sumrano osvijetljenom hodniku s vratima na obadvije strane. Jedna su od etvora vrata imala klju u bravi. Mogao je uti Tuxa kako se mota iznad njega, i po tome zakljuio da nema mnogo vremena. Okrenuo je klju, otvorio vrata i uao u malu kabinu. Johnny se izleavao na mornarskom krevetu. Tupo se zapiljio u Kena i sjeo. - Tko ste vi? - upitao je otro. Ken je zatvorio vrata i naslonio se na njih. Bio je u takvom ivanom stanju da mu je bilo teko kontrolirati disanje. - Sluajno sam se naao pokraj ovog broda i uo kako planiraju da vas ubiju -rekao je glasom koji je drhtao. - Hoe vas strpati u bavu i baciti u rijeku. Johnny se ukrutio. - Je l' to jedan od O'Brienovih trikova? - zareao je. - Nee me uplaiti, blesave! Gubi se! - Nemamo ni sekunde za gubljenje! Tux upravo priprema bure - rekao je Ken. - Nas se dvojica moemo dohvatiti s njim, ali ga moramo zaskoiti iznenada. Johnnyju se iznenada prosvijetlilo da ga taj visoki, uplaeni ovjek divljeg izgleda ne pokuava obmanuti. Sjetio se O'Braenova ubilakog izraza koji je imao kad je odlazio iz kabine. Sjetio se takoer i koliko je uporan bio O'Brien nagovarajui ga da pie Gildi. O'Brienu bi odgovaralo da ga se navijeke rijei. Skliznuo je s leaja, osjeajui studeni znoj na licu. - On ima pitolj! - rekao je. - Nemamo nikakve anse protiv njega.

- Moramo ga epati - rekao je Ken otro. - Idemo. Ne moemo ga srediti ovdje. - Daj mi klju - rekao je Johnny podivljao od straha. - Ja u se zakljuati. Ti idi po policiju. - Ne budi lud! Razvalit e vrata i doi po tebe. Moramo s tim sami izai nakraj! Kenovo se srce ukoilo pri pogledu na Johnnyjevo bijelo, trzavo lice. Nije se iznenadio kad je Johnny odgovorio: - Ostavi me izvan toga! Ne idem tamo gore. Tux bi svakog trenutka mogao biti dolje. Morao je nai oruje. Brzi pogled po Johnnyjevoj kabini uvjerio ga je da tu nema niega to bi se dalo upotrijebiti osim prilino lomne stolice, i zato je zakoraio u hodnik, otvorio nasuprotna vrata, pipajui potraio prekida i okrenuo ga. Jedino to je ugledao, a to je nalikovalo oruju, bila je napola prazna boca viskija to je stajala na stolu. Udarcima je zabio ep i pokupio je. Dok se vraao prema vratima, uo je Tuxa kako silazi niz stepenice. Nije vie bilo vremena da stigne do Johnnyjeve kabine. Kvrcnuo je prekidaem i, dok mu je srce tuklo kao eki, naslonio se na zid pokraj vrata i ekao. Tux je doao hodnikom, pjevuei ispod glasa. Ken ga ugleda kroz poluotvorena vrata. Prsti su mu se stegli oko grlia boce. Johnny je takoer uo Tuxa kako dolazi i urno zatvorio vrata. Tux je zastao pred Johnnyjevim vratima, pokuao okrenuti klju no otkrivi da su otkljuana, naglo je prestao pjevuiti. Ken ga je promatrao kroz pukotinu izmeu dovratka i one strane vrata na kojoj su arke. Zastao mu je dah kad je Tux naglo trgnuo tuponosi automatski pitolj ispod sakoa. Tux je okrenuo kvaku i, ritnuvi ih, irom rastvorio vrata. Preko njegova ramena Ken je mogao vidjeti Johnnyja leima pripijena uz suprotni zid, s licem kao od voska. - Zdravo, Johnny - rekao je Tux meko. - Tko je otkljuao vrata? - Otkud da znam? - odgovorio je Johnny hrapavim glasom zurei u pitolj. - Moda ih je O'Brien zaboravio zakljuati. Ali to je to vano? I tako i tako odlazim. - To je istina - rekao je Tux i gurnuo pitolj u vanjski dep. - Ide na avolski dugo putovanje.

Ken je poeo kliziti preko hodnika prema njemu. - Gazdi je ve zlo od tebe, Johnny, i ja mu to ne zamjeram - rekao je Tux. - Pripremio sam bavu za tebe, i kao saliveni cementni ogrta. - Ne moe mi to uiniti! - dahnuo je Johnny dok su mu oi iskoile iz glave. - O'Brien ne moe stajati iza toga! Dalje od mene! Ken je skoio naprijed i naciljao bocom silovit udarac u Tuxovu glavu, ali je ovaj bio prebrz za njega. uo je iza sebe Kenov pokret i zviduk boce to se sputala pa se izmakao u stranu. Boca se rasula na njegovu desnom ramenu, natjeravi ga da posrne. Krhotine stakla i viski rasprsli su se po njemu. Opsovavi, s trenutno odrvenjelom rukom, Tux se hitro okrenuo. Uplaeniji nego je ikad bio, Ken je zamahnuo divljim, otrim udarcem u Tuxovu glavu, no ovaj mu je iskliznuo i zahvatio ga pod srce neskladnim lijevim direktom od kojega je Ken zateturao. Johnny je jurnuo prema vratima, ali ga je Tux ritnuo, zahvativi ga iznad koljena, i bacio s nogu. Prije nego li je Tux mogao vratiti oi na Kena, ovaj mu se skokom pribliio i pograbio ga za ruke. Bilo je to kao da je uhvatio gorilu. Tux ga je odbacio slegnuvi svojim masivnim pleima. Odskoio je i postavio se leima prema zidu kabine. Johnny se uspuzao na noge i povukao se, dok je Ken stajao pokraj vrata zurei u Tuxa. - I tako, naao si drugara - rekao je Tux dok su mu se oice zlobno sjajile. - Mislim, dobro, bava je dovoljno velika da vas primi obojicu. - Ruka mu je ibnula za lea i ponovno se pojavila drei kratki dvosjekli no. - Tko je prvi? Obojica su, i Ken i Johnny, ustuknuli kad su vidjeli no, a Tux se nacerio. Polako je krenuo naprijed. Ken je dograbio stolicu i zamahnuo njome. Jedna je od nogu za dlaku promaila Tuxovo lice. Tux se, opsovavi, pognuo i izmakao, a onda je uhvatio nogu stolice ljevicom i povukao je da bi navukao Kena na otricu noa. Bio je jai od Kena i ovaj je morao ispustiti stolicu da ga ne privue na no. Tux tada odbaci stolicu i poleti naprijed. Ken udari naslijepo, i aka mu se sudarila s Tuxovim licem u trenutku kad je sijevnuo no. Ken nije imao pojma kako je izbjegao napad. Izvio se u stranu, osjetivi kako mu otrica zasjeca u kaputi. Bacio se na Tuxa i svom snagom mu objema rukama zgrabio zglavak ake u kojoj

je ovaj drao no. - Dri ga! - sumanuto je povikao Johnnyju koji se, umjesto da mu krene u pomo, pokuao doepati vrata. Johnny se gotovo progurao kraj njih dvojice, kad ga je Tux ljevicom zgrabio za vrat i pribio uza zid. Jedino to je Ken mogao uiniti bilo je da vrsto dri Tuxovu desnicu. Ustrajavao je, pritiui Tuxove prste na drku, pokuavajui ga primorati da ispusti no. Tux zakai svoju nogu oko Kenove i povue, ruei ga na pod. Ken je padajui pokuao zadrati Tuxov zglavak, ali nije uspio. Onda Tux zamahnu na Johnnyja i no ponovno sijevnu, ali Ken brzo zgrabi nogavicu Tuxovih hlaa. Povukavi svom snagom bacio je Tuxa leimice preko sebe. Johnny podivljalo utnu Tuxa u glavu. Vrak njegove cipele prasnu ovome u sljepooicu, i Tux na trenutak omlitavi ispustivi no. Ken dograbi no i baci ga preko sobe. Odgurnuvi Tuxa podigao se na ruke i koljena. Ali, Tux je u istom asu bio na nogama. Krv mu je tekla niz lice iz rasjekotine na sljepooici gdje ga je Johnny bio ritnuo. Lice mu se grilo od ubilakog gnjeva. Prije negoli se Ken uspio skloniti, Tux ga snanim udarcem u lice baci na lea. U tom trenutku je Johnny dograbio stolicu i tresnuo njome Tuxa po glavi i pleima. inilo se kao da je Johnny naglo stekao hrabrost. Sad je njegovo bijelo, usko lice izgledalo ubilako i zlobno kao i Tuxovo. Udario je Tuxa ponovno, bacivi ga na koljena dok se Ken otkotrljao i posrui digao na noge. Diui se s poda, Tux je pokuavao zatiti lice rukama, ali mu je Johnny udarcima odmaknuo ruke i ponovno ga stolicom udario u tjeme. Naslon se slomio, a Tux se rasprostro s licem na podu. Johnny je priskoio, zgrabio pramen Tuxove guste kose i, podigavi mu glavu tresnuo njome o pod. Tux davljeniki zastenja i omlitavi. Obojica su stajala nad njim, daui.

- Miimo se odavde! - dahnuo je Ken. - Idemo! Johnny je opalio Tuxu otri, opaki udarac nogom sa strane u vrat, a zatim se nagnuo nad njega, prevrnuo ga i izvadio mu automatski pitolj iz vanjskog depa. - Idemo! - rekao je Ken ponovno. Johnny ga je slijedio kroz hodnik i gore na palubu.

II

Osvijetljeni sat na komandnoj ploi pokazivao je jedanaest i dvadeset kad se Adams zaustavio pred Avenijom Lessington 25. Za vrijeme kratke vonje od bolnice ostao je tih, zgrbljen za upravljaem, dok je Watson sjedio kraj njega, nadajui se nekakvom objanjenju koje nije dolo. Adams je iziao iz automobila, a Watson ga je slijedio. Poli su uz stepenice, otvorili ulazna vrata i, s Adamsom u vodstvu, uspeli se stubitem do stana Raphaela Sweetinga. Zastavi pred vratima, Adams je rekao: - Ovaj e momak dati izjavu. Zapii je! - Da, sir- rekao je Watson, pitajui se tko bi taj momak mogao biti. Adams je pozvonio i priekao. Uslijedilo je dugako odgaanje, a onda su se vrata oprezno otvorila i Sweeting je, drei mokru spuvu na desnom oku, pogledao najprije Adamsa a potom Watsona. inilo se kao da se smeurao pred Adamsovim otrim pogledom; brzo je otkoraio. Adams je uetao u sobu, a Watson ga je slijedio. - I tako, to je rupa u koju si se zavukao - rekao je Adams prelijeui sobu pogledom. - Kako posao, Raphael? - Mislim, vidite porunice, - odgovorio je Sweeting urno - ne skreem s linije. Kako da se ovjek uope skrasi, ako mu vi cajkani neprestano dodijavate? - Ne bih znao - odgovorio je Adams blago. Proetao je do stolice i sjeo. - Mora da ti je teko. Kako cvjeta posao s ucjenjivanjem? - Ne znam to time mislite rei - kazao je Sweeting indignirano. - Ne bavim se time ve mjesecima. - Zbilja? A to ti je s okom? Netko ti je isplatio dug? - Imao sam nesreu - rekao je Sweeting mrgodno. - Ne moete me ostaviti s mirom, porunie?

Pokuavam poteno zaraivati za ivot. - Pa je li teko? - odgovorio je Adams vadei tabakeru i pripaljujui cigaretu. - Bilo bi za tebe mnogo jednostavnije kad bismo te strpali na jedno deset godina. Sweeting se ukrutio. - Nemate nita protiv mene, i vi to znate. - Ali ti lako mogu namjestiti neto, Raphael. Najlaka stvar na svijetu. Ne zaboravi to. Mogu te skloniti na deset godina ba kad mi se svidi, ali u te ostaviti na miru ako bude zaplesao kako zasviram. elim neke informacije. Sweeting je sjeo. Bio je to paklenski dan. Oko ga je boljelo i osjeao se star i umoran. Pogledao je preko sobe na mjesto gdje se sklupao Leo,dahui, i uzdahnuo. - to elite znati, porunie? - elim injenice. Rekao si Donovanu da nisi vidio nikoga da se penje ili silazi, i da nita nisi uo. Lagao si. Hoe li meni rei? - Uvijek sam spreman razgovarati s vama, porunie - rekao je Sweeting. - Tog momka nisam poznavao. , Adams je skrenuo pogled na Watsona i dobacio mu njegov notes; - Hvataj to - rekao je kratko. Priaj - dodao je Sweetingu. - Znam veinu toga, i zato ne preskai detalje. Poni tamo gdje si sreo Hollanda na stepenicama. Sweeting se prenuo. - Jeste li ga uhapsili, porunie? - upitao je s nelagodom u glasu. - Ne smijete povjerovati ni u jednu rije od toga to taj tip veli. Kladim se da je rekao kako sam ga pokuao ucijeniti. - Rekao mi je da te je prasnuo u oko - ree Adams bezosjeajno. - Poni priu. I Sweeting ju je ispriao. Pola sata kasnije Adams je pripalio etvrtu cigaretu, protegnuo se, zijevnuo i kimnuo glavom. No, to e biti dosta za nau svrhu. Siguran si da nisi vidio toga drugog tipa koji je otiao iz Carsoniina apartmana prije Hollanda? - Nisam ga vidio - rekao je Sweeting kukavno. Rastao se s dragocjenim informacijama besplatno, i to ga je rastuilo.

- Okej. Sve si pohvatao? - upitao je Watsona. - Da, sir. - Potpii to, Raphael - rekao je Adams. - Svaku stranicu, a vi ete supotpisali, Watson. Kad su obojica dovrila potpisivanje izjave, Adams je ponovno uzeo notes. - Moete ii kui - rekao je Watsonu. - I drite jezik za zubima u vezi ovoga. Kad je Watson otiao, Adams je pripalio petu cigaretu, smjestio se udobnije u stolici i zamiljeno se zagledao u Sweetinga. - A sad emo malo porazgovoriti, Raphael. Strogo neslubeno, i ti e mi biti od pomoi. elim razrijeiti taj sluaj. Meni je vaan. Nema mnogo toga to ti ne uje ili ne vidi. Moda ima nekih ideja. Zaigra li ti sa mnom, zaigrat u i ja s tobom, samo mi budi s prave strane. - Da, porunie - rekao je Sweeting lupkajui po oku. - Ali ja ne znam nita. - Mogao bi - odgovorio je Adams, proteui svoje kratke noge. - Imam ideju da je Johnny Dorman sredio curu. Kako na to trza? Sweeting je djelovao zaprepateno. - Johnny? Taj ne bi ubio nikoga! - Ne govori kroz krivi otvor! Naravno da bi. Opak je, kakvi mogu biti. Zna ga jako dobro, je l' da? - Igrao sam biljar s njim s vremena na vrijeme - rekao je Sweeting. - Da, mislim da ga znam dobro, ali ga nisam ni vidio ni uo nita o njemu sve otkako su ga strpali u bolnicu. to vas navodi da je on to uinio. - Sad vie ne mislim da jest. Rekoh da mi se uinio prikladan za taj posao, ali sam se predomislio. Prijetio je da e je ubiti prije negoli je otiao u bolnicu, i to me navelo na misao da je on to uinio. - Ne bi je on ubio - rekao je Sweeting. - Bio je gotov s njom. Ja znam. Rekao mi je. Nije mu

vie nita znaila nakon to ju je prebio. - Okej. Misli da je to uinio Holland? Sweeting je oklijevao. elio je gurnuti Kena Hollanda u nevolju ako ikako moe, ali je zakljuio da Adamsu ne bi bilo drago da ga povede stranputicom radi nekakvih svojih privatnih mrnji. - Mislim da ne. Zato ste se predomislili u vezi Johnnyja, porunie? - Ne raunam da je to mogao uiniti. Holland ga je vidio kraj Plave rue. Nije znao Carsoniinu adresu. Nije mogao dospjeti tamo i sakriti se u njenoj spavaoj sobi prije nego su se oni vratili, je li tako? Sweeting je iskosio glavu. - Moda ste u pravu. - Mislim da jesam. Okej, ako nije Johnny i nije Holland, tko je onda? Sweeting je zamirkao. - Mene pitate? - Pitam tebe, Raphael. Proveo si itav ivot gurajui rilo u tue stvari. Nemoj mi samo rei da ga nisi isto tako gurnuo i u Carsoniine poslove. Sweeting je oklijevao. - Mislim, volio bih vam pomoi, porunie, ali ne znam. - Pokuaj pogoditi - rekao je Adams tiho. Sweeting je ponovno oklijevao. - Kad bih bio na vaem mjestu, - rekao je polako - porazgovorio bih s Mauriceom Yardeom. On bi mogao imati koju ideju. - Tko je on? - On je bio kao Fayin plesni partner prije nego su se posvaali. - Oko ega su se zakaili? - Ona i Gilda Dorman su kao dijelile stan. Yarde je pao na Gildu. Prekinuli su toku, pa su on i Gilda otili u Los Angeles. Vratila se nakon est mjeseci, sama. Yarde se vratio prije nekoliko dana. Doao je vidjeti Fay. Dogodilo se da sam ga sreo. Svaali su se. uo sam kako mu kune. Kad je

odlazio uo sam ga kako joj veli da e joj prerezati grkljan. Adams je skinuo eir i protjerao prste kroz gustu sijedu kosu. - Siguran si da je Gilda otila Yardeom? Sweeting je kimnuo. - Johnny mi je rekao. Gadilo mu se to. Yarde je zao ovjek, porunie: zao prema enama. Adams se poeao sa strane brade. itava postava postaje komplicirana. Bilo bi mu drae povezati Johnnyja s umorstvom, no ako to ne bi mogao, Yarde bi posluio gotovo jednako dobro. U oba je sluaja Gilda zakaena za to, a to znai da je zakaen i O'Brien. - Gdje da naem Yardea? - upitao je. - Obino visi u hotelu Washington. Mogao bi biti ondje, porunie. Adams se brzo i kruto digao na noge. Ovo se pretvara u pakao od noi. - Okej Raphael. Dri usta zatvorena i noge prekriene. Zalijepi se za ovo mjesto i ne pokuavaj napustiti grad. Mogu te zatrebati za svjedoka. Igraj igru sa mnom i nee upasti u nevolju. - Da, porunie - rekao je Sweeting i prvi put otkako je Adams bio u stanu poeo slobodno disati. Dok je Adams iao prema vratima, Sweeting je nastavio: -Oprostite, porunie, no bi li se moglo dogoditi da imate sobom koju suvinu kintu? Sutra se moram isprsiti za stanarinu, a malo sam knap. Adams je otvorio vrata i polako poao niz stepenice kao da nije uo; glava mu je bila pognuta, a elo mu se izbrazdalo od razmiljanja. Sweeting se nagnuo preko stubine ograde, ali se odrvao napasti da poruniku pljune na eir. Vratio se u stan i zalupio vratima. Morao je skupiti neto novca prije sutranjeg dana. Dugo je vrijeme stajao razmiljajui, a onda mu se lice razvedrilo. Naravno! Gilda Dorman! Mogao je na nju ve i prije pomisliti. Mogla bi se rastati s neto para ako svrati do nje. Vjerojatno bi je zanimalo da dozna da je njen stari ljubavnik, Maurice Yarde, ponovno u gradu. Jo i sad moe biti sentimentalna prema njemu. Moe je takoer zanimati da dozna kako je porunik Adams mislio da je njen brat ubio Fay. Tu se otvaraju bezbrojne mogunosti!

Sweeting je bacio pogled na sat na kaminu. Jedanaest i etvrt, pjevaice u nonim klubovima dugo su budne. Mogao bi je uhvatit ako pouri. Preao je do hrpe imenika, proutao kroz stranice jednoga od njih i naao ono to je traio. - Maddox Court 45 - promrmljao je. - To je pet minute odavde. Uzeo je eir s kredenca, stavio ga na glavu pod kutom, takc da prikrije natueno oko, pokupio Lea, pogasio svjetla i urno iziao iz stana.

III

Hotel Washington je imao sumnjivu reputaciju. Bila je to rupa po sistemu sobe-na-sat-i-bezpitanja, stisnuta izmeu zabavnoga kutia i pivnice, i okrenuta prema rijeci. U prizemlju, sakrivena iza vjeto konstruiranog kliznog paravana, bila je velika prostorija u kojoj se moglo uivati u luli opijuma ako bi se eljelo i ako bi se imalo novca da se plati. Na najgornjem katu bio je lijep broj dobro namjetenih soba koje su zaposjeli hotelski stanovnici: veinom ljudi upravo ispali iz zatvora koji su napipavali tlo pod nogama, ogledali se malo oko sebe i navikavali se na ponovno steenu slobodu. Hotel je bio vlasnitvo Seana O'Briena, a policijski se kapetan Motley brinuo da njegovi ljudi ne gnjave upravu ili goste. Direktor hotela, Seth Cutler, nizak, nabijen i tvrd poput granita, zaprepastio se kad je ugledao porunika Adamsa kako mu prilazi preko sumrano osvijetljenog hala. Naslonio je lakte na recepcijski pult i poekao, dok su mu oi paljivo motrile. - 'vee, porunie - rekao je kad se Adams zaustavio nasuprot njemu. - Dugo vas vremena ne vidjeh. - Jeee - rekao je Adams. - Dajte da pogledam u va registar. Cutler je podigao obrve, zabio mali prst u uho, promekoljio ga unutra pa ga izvadio i pregledao nokat da vidi to je pronaao. - Dii se, brzo! - zaurlao je Adams glasom koji je naglo postao grub. Cutler je rekao: - Oprostite, porunie, da niste doli na pogreno mjesto? Ovo je Washington. Mi imamo zatitu. - Dajte mi knjigu! - rekao je Adams. Cutler je pridigao ramena, izvukao dobrano izguljenu, u kou uvezanu knjigu, otpuhnuo prainu s nje i poloio je na pult. Posljednji je upis nosio datum 19. lipanj 1941. - udo je da ste jo u poslu - rekao je Adams s odvratnou. Odgurnuo je knjigu natrag. Traim Mauricea Yardea. Cutler je odmahnuo glavom. - Nikad uo za njega, porunie. alim. Pomogao bih da mogu. Adams je kimnuo.

- To je jako loe. Znai da u morati ii od sobe do sobe dok ga ne pronaem. - Ja to ne bih uinio, porunie. Adams se nepomino zapiljio u Cutlera. - To je upravo ono to u uiniti ukoliko mi ne kaete gdje ga mogu nai. - Kapetanu se to ne bi svidjelo. - Malo su vam se smijeali konci - rekao je Adams. - Kapetan mi je rekao da razgovaram s Yardeom. Ne mislim ga uhapsiti. Samo elim informacije. Cutler je oklijevao. - Ne volim da mi gnjave najbolje klijente, porunice. Radije bih to uo ravno od kapetana, - Okej, ako je to vae najdublje uvjerenje - rekao je Adams slijeui ramenima. - Poet u od prizemlja i nastaviti navie, i elio bih vidjeti hoete li me sprijeiti! Ne krivite mene ako se vai dragi klijenti razljute na vas. - On je na najgornjem katu, broj 10 - zarezao je Cutler zacrvenjela lica. - Hvala. Adams je odlutao do drvenog dizala, uao u njega, zatvorio vrata i pokrenuo smrdljivu kabinu kroz podjednako smrdljivo okno Bip je zahvalan nebesima kad se lift kripei zaustavio na najgornjem katu. Za itavog uspinjanja oekivao je da e se ue prekinuti,ili se provaliti dno kabine. Njemu suelice bio je dugi hodnik s vratima na svakih nekoliko metara. Otkoraao je do sobe 10, oslunuo izvana, i tada, ne uvi ni zvuka, zalupao po vratima. Nita se nije dogodilo, i on je zalupao ponovno. Nasuprotna vrata naglo su se otvorila. Djevojka u modro-crvenom svilenom ogrtau, sa kestenjastom kosom otprilike do ramena, naslonila se na dovratak i pokazala mu dugaku bijelu nogu i lijepo oblikovano bedro kroz razrez u kunoj haljini. - Vani je - rekla je. - Ako ga elite priekati, imam stolicu u svojoj sobi.

- Govorite s policijskim slubenikom - rekao je Adams blago. Cura je napuila nos, a onda pridigla ramena. - Ne mogu ba birati. Ponuda jo vai. - Adams joj se pridruio kod vrata. - Kad je Varde iziao? - Sino. Je li u guvi? - Ne koliko ja znam. Sino u koje doba? - Oko osam. Ulazite li ili mi samo tratite vrijeme? - Rekao sam vam da sam policijski slubenik - rekao je Adams strpljivo. - Dajete mi dokaze da vas mogu uhapsiti. Cura je zahihotala. - Ba si duhovit! Nije ti nitko rekao da ova rupa ima zatitu - izbeljla mu se i zatvorila vrata. Adams se zamiljeno poeao po bradi i zatim se vratio do sobe 10, okrenuo kvaku i gurnuo na sreu. Na njegovo iznenaenje vrata su se uz njihaj otvorila. Stavio je ruku na unutranju stranu zid: pipajui potraio sklopku, naao je i okrenuo. Nered koji mu je uletio u oi natjerao ga je da hitro zakorai u sobu i zatvori vrata. Soba je izgledala kao da ju je pogodio ciklon. Ladice su bil izvuene, a njihov sadraj posijan po podu. Posteljina je bila razderana: vuna iz strunjae i perje iz jastuka bili su po itavoj sobi. Dvije tapecirane stolice bile su izderane u komadie. Slike su bile skinute i sad su leale na podu, s oderanim poleinama. Vrata plakara bila su otvorena: odijela, cipele, koulje i rublje leali su u neuredne hrpi pred njima. Netko je oito pretraivao sobu u potrazi za neim prilino vanim, pomislio je Adams, i pretres je bio koliko temeljit toliko i destruktivan. Poao je do telefona, podigao slualicu, i uvi Cutlerov glas rekao: - Trebam vas. Doite

gore. Dok je ekao, pregledao je sobu, ali nije naao nita to bi ga zanimalo. Cutler je uao uurbano. Po nainu na koji je disao, Adams ; pretpostavio da se ustrao uza stepenice. Kad je Cutler ugledao nered, na mjestu se ukoio. - Zato mi niste rekli da je Yarde vani? - upitao je Adams jetko. - Nisam to znao - rekao je Cutler. - to se do avola ovdje zbivalo? - Otkud da ja to znam? Zatekao sam sve upravo ovako. Ima li jo koji izlaz osim preko glavnog hola? - Jeee. Na kraju hodnika pa niz poarne stepenice. - Dakle, tko god to uinio, mogao je doi tim putem? - Mislim da jest. Adams je zagunao. - U nasuprotnoj je sobi nekakva cura. Moda je mogla togod vidjeti. Dovedite je amo. Cutler je oklijevao, ali ga je hladni, tvrdi bljesak u Adamsovim oima upozorio da sad nije as da odbije suradnju. Preao je preko hodnika, otvorio nasuprotna vrata. - Hej, Milly, doi as ovamo. Cura se pojavila, pogledala preko hodnika u razbacanu sobu i bljesnula oima. - Haj-haj! Netko je neto izgubio? - Je li sino Yarde iziao po poarnim Ijestvama? - upitao je Adams. - Moram li odgovarati na cajkanova pitanja? - upitala je Cutlera. Ovaj je kimnuo. - Okej, ako ti veli tako, - rekla je - ali sam mislila da ova rupa ima zatitu. - Je li sino Yarde iziao po poarnim ljestvama? - dreknuo je Adams.

- Da. Svi se njima slue. - Ovaj svinjac nije mogao biti napravljen bez mnogo buke. Jeste li ita uli? - Imala sam ukljuen radio, ali sam ula guranje namjetaja. Nisam uope razmiljala o tome. - Sino u koje doba? - Oko deset i pol. - Niste vidjeli nikakvog neznanca u hodniku? - Da jesam, pozvala bih Setha. - Upravo ste sada rekli da je Yarde bio vani. Ne mislite li da je neobino uti buku iz njegove sobe nakon to je otiao? - A otkud sam znala da je to u njegovoj sobi? Samo sam ula buku. Zato bi me bilo briga? - Kako znate da je Yarde iziao sino u osam? Jeste li ga vidjeli? - Da. - Je li rekao kamo ide? - Rekao je da ide po neto novaca. - I to vam je rekao? - Da. Posudio je od mene deset baksi i ja sam ih traila. Rekao je da nema pri sebi, ali da e mi ih dati kad se vrati. -Ogledala se po sobi. - Ne izgleda ba kao da e se sada vratiti, ha? - Je li rekao kako e doi do tog novca? - Nisam ga upitala. - Okej - rekao je Adams upuujui je zamahom ruke na vrata. - Moete ii. - Hvala, cajo, nema na emu - rekla je i odskakutala natrag u svoju sobu.

- Imate kakvih ideja u vezi ovoga? - upitao je Adams' Cutlera. Cutler je odmahnuo glavom. - Ako se Yarde pokae, recite mu da elim razgovarati s njim. elim informacije. Nije u guvi, ali e biti ako ne stupi u vezu sa mnom. - Rei u mu. elite otii poarnim stepenicama? - Sve je bolje od vaeg lifta. Otili su hodnikom do vrata na drugom kraju. Cutler ih otvori i Adams iskorai na eljeznu platformu. Odatle gdje je stajao imao je dobar pogled na obalu i okolne zgrade. Neposredno ispod njega bio je mrani prolaz to je tekao uz bok hotela i vodio prema obali. - Do vienja, porunie - rekao je Cutler. Adams nije obratio panju. Promatrao je dva ovjeka to su stajala u sjeni. Nasuprot njima stajao je cajkan. Vii je od dvojice iznenada otkoraio. Bilo je neto u cajkanovu opreznu dranju to je zadralo Adamsovu panju. Vidio je viega kako polagano zaobilazi biru za lea. Napravio je nagli pokret i tada se tiina noi rasula revolverskim pucnjem. Policajac je napravio korak naprijed i pao na koljena. ovjek koji je opalio dograbio je svog pratioca za miicu i odvukao ga niz prolaz neposredno ispod mjesta na kojemu je stajao Adams. Adamsova je ruka kliznula pod kaput i trgnula specijalni policijski kalibra 0,38. Pripucao je odoka na viega od dvojice i sa zadovoljstvom vidio kako posre. Podigao je pitolj da ponovno opali, no Cutler se, kako se uinilo, poskliznuo, zabio se u njega i poremetio mu gaanje. Dvojica su sad ve nestala niz prolaz. Gurnuvi Cutlera unutra, Adams je potrao niz poarno stubite, preskaui odjednom po tri stepenice.

GLAVA 8

Dok je Ken veslao preko tamne, zauljene vode ua, pokuavao je smisliti kako bi predao Johnnyja u Adamsove ruke a da ne pobudi njegovu sumnju, no problem je bio jai od njega. Johnny je imao pitolj. Sjedio je na krmi amca promatrajui obrise Willow Pointa dok se ovaj polako rasplinjavao u mraku, i drao pitolj u ruci. - Trebao sam ubiti tog prljavka - rekao je iznenada. - Taj e poi za nama. Bio sam balvan to ga nisam sredio dok sam imao priliku. - Zagledao se u Kena pri sumranom svjetlu mjeseine. - Tko si ti, do avola? Kako da si se pojavio tono u pravi as? - Zovem se Holland - rekao je Ken. - uo sam da je Tux pravi ovjek ako si u guvi. elio sam sigurno mjesto da se negdje sakrijem. Kad sam doao uz brod, uo sam dvojicu kako razgovaraju. Pripremali su sve da te ubiju. Pomislio sam da bi ti moda trebala pomo, i zato sam se ubacio. - Dakle, nek' budem proklet! Sigurno da si se pojavio u pravi as, ali ne zna u to si se uvalio. Tux ti to nee zaboraviti. Ja idem iz grada. Bolje ti je da poe sa mnom. - Kamo ide? - Znam tipa koji e mi posuditi kola. Idemo do Los Angelesa. Imam ondje prijatelje. - Ne bih daleko dospio - rekao je Ken. - Trai me policija. - Ja u te izvui iz grada - rekao je Johnny. - Samo to meni prepusti. Ti si pomogao meni, ja u tebi. U ovom su gradu cajkani aka jada. - Gurnuo je pitolj u vanjski dep. -Hajde, prebaci se. Daj da uzmem jedno veslo. Oduzelo im je dvadeset minuta da dou do osamljene dionice obale. Dok je Ken nezgrapno izlazio iz amca, zauo je daleki zvuk brodskog motora. uo ga je i Johnny, pa je pogledao preko mrane ulice. - To je Solly koji se vraa. Moramo brzo nai zaklon. Ta e dva tipa pojuriti za nama, a oni su

prokleto opasniji od pajkana. Ostavivi amac, brzo su poli stazom to je vodila do ozidanog dijela obale. - Ako naletimo na pajkana, daj meni da ga sredim - rekao je Johnny. Trebalo im je deset minuta da stignu do reda kafia i duana koji je nedavno bio Kenovo polazite. Obala se inila naputena. Zabavni je kuti bio u tami. Jedino svjetlo to se pokazalo bila je elektrina firma to se bljeskajui palila i gasila iznad hotela, sriui rije 'WASHINGTON. Tada je iznenada iz tame iskrsnuo policajac. I Johnny i Ken zaustavili su se na mjestu. - Hej vi! - rekao je pajkan upirui pendrekom u Kena. - elio bih s vama rije-dvije. - A to to? - upitao je Ken, osjeajui kako mu se srce sputa. Johnny je otkoraio. - Odgovarate opisu Kenwaya Hollanda, koga trebaju radi ispitivanja u stanici. Jeste li vi Holland? Ken je vidio Johnnyja kako se polako pomie za lea policajcu, i kako mu je ruka bljesnula prema vanjskom depu. - Ne! - uzviknuo je Ken. - Nemoj...! Policajac se zavrtio na peti, no bilo je prekasno. Prasak je pucnja rasuo tiinu. Uasnut, Ken je vidio kako pajkan pada na koljena i prevaljuje se. Povio se prema njemu, ali ga je Johnny dograbio za ruku i povukao ga niz mrani prolaz. - Bjei! - rekao je Johnny promuklo. - Idemo, budalo! Evo ih za nama! Istog je trenutka iznad njih zalajao pitolj. Ken je uo kako mu je pokraj lica zazujalo zrno i vidio kako je Johnny posrnuo. - Bjei! - zaurlao je Johnny, vraajui ravnoteu. Izbezumljen panikom, Ken je jurnuo niz mrani prolaz za Johnnyjem, u asu kad je policijska zvidaljka zavritala u tmini. Nisu pretrali vie

od pedeset metara kad je Johnny iznenada zateturao, izgubio ravnoteu i pao na ruke i koljena. Ken se zaustavio i nadvio se nad njega. - Jesi pogoen? - prodahtao je, - Dobio sam ga u ruku - dahnuo je Johnny. - Grozno krvarim. Ken se sumanuto ogledao nalijevo i nadesno. uo je nekoga kako tri niz eljezno stepenite, ne jako daleko. Mogao je uti daleke uzvike i sve vie policijskih zvidaljki. Zahvatio je Johnnyja i pridigao ga na noge. Ovaj se naslonio na njega. - Kamo vodi ovaj prolaz? - upitao je Ken. - Ne znam. Ostavi me! Bit e do nas za trenutak. - Ne! Ken je poelio pobjei, ali je znao da se mora drati Johnnyja. Adams je rekao da ga treba, i Ken je bio odluan da ga i dobije. Odvukao je Johnnyja i prislonio ga leima na zid. U blizini su bila vrata to su vodila u visoku, oronulu kuu. Najednom su se vrata uz trzaj otvorila i u njima se pokazala sjenovita prilika neke djevojke. - Hej! Brzo unutra! - rekla je djevojka urnim aptom. Ken je mogao uti tutanj ustralih nogu kako dolazi s kraja prolaza. Nije oklijevao. Dovukavi Johnnyja do vrata, gurnuo ga je u mrak iza njih, i uo kako djevojka urno zatvara i zakljuava vrata. Gotovo istovremeno uo je kako je netko protrao. - Je li ranjen? - upitala je djevojka. - Nastrijeljen je u ruku. - Ostanite ovdje. Donijet u svjetlo. - Zar ene nisu udesne? - promrmljao je Johnny. - Svaki put kad upadnem u krkljanac, pojavi se neka ena da me izvue. - Oslonio se jo tee na Kena. - Osjeam se pakleno. Mislim da u otii... Naglo je klonuo gotovo oborivi Kena i zatim kliznuo na tlo. Djevojka je brzo sila niz strmi red stepenica, drei treperavu svijeu iznad glave.

- Mislim da se onesvijestio - rekao je Ken. - Moete li ga odnijeti gore? Imam sobu na vrhu stubita. Uspjelo mu je nekako prebaciti Johnnyja preko plea i posrui poi uz stepenice za djevojkom koja je osvjetljavala put. Dopremio je Johnnyja u malu sobu, osvijetljenu samo petrolejkom. - Stavite ga na krevet. Kad je spustio Johnnyja na postelju, Ken se okrenuo da pogleda djevojku, i s osjeajem oka opazio da je to cura koju je upoznao u zabavnom kutiu. - Zdravo, ljepotane - rekla mu je smijeei se. I tako jo si u guvi. - Predala mu je petrolejku. Dri je tako da ga mogu pogledati Suvie iznenaen da bi ita rekao, Ken je drao petrolejku dok je ona brzo razderala Johnnyjev rukav i koulju. Dolo mu je slabo od pogleda na krv i razderano tkivo. - Moglo je biti i gore, ali moram zaustaviti krvarenje - rekla je mirno. Prela je brzo preko sobe, napunila lavor vodom, otila do kredenca, izvadila nekoliko runika i vratila se do kreveta. Za zaprepaujue kratko vrijeme dovela je krvarenje u red i previla Johnnyjevu ruku. - S tim smo gotovi - rekla je poinjui uklanjati krvlju umazane dronjke. - Sad e biti u redu. Ken je poloio svjetiljku na stol. Dok je ona radila na Johnnyju, on je nelagodno oslukivao zvukove to su se nastavljali vani. uo je policijske zvidaljke, udaljeno dovikivanje i sirene, i po tome zakljuio da su prolaz i okolne zgrade opkoljeni. Morao je doi u vezu s Adamsom. im je djevojka dovrila pospremanje, on je rekao: - Morao bih se posluiti telefonom. Imate li ga? - Zar ti ovo tako izgleda? - rekla je nervozno. - Ima javnu govornicu na kraju prolaza, ali bolje da se njome ne poslui. - Moram ga maknuti odavde. Ako ga nau, imat ete nevolje - rekao je Ken zabrinuto. Djevojka se nasmijala. - Ne budi dijete, ljepotane - rekla je. - to me briga? Nikad nisam iz nevolje ni izila.

- Ali ne razumijete. Upucao je policajca. Vjerojatno ga je ubio. - I onda? Moj je brat ubio dva cajkana - rekla je cura indiferentno. - Oni su dobra lovina, ne misli? Ken ju je pogledao bespomono. - Moram se maknuti odavde! - Smiri se. Jo ne moe ii. Eno ih vani poput roja pela. Sjedni. Napravit u malo kavice. Nagnula se nad Johnnyja. - Izgubio je mnogo krvi. Ne bi se jo mogao kretati. Ken je sjeo. Iznenada se osjetio iscrpljen. Dok je ona kuhala kavu, on je oslukivao mete to se vani nastavljao - Sigurno je da e doi amo - rekao je nelagodno. - Pretrait e svaku zgradu. - Ne misli sad na to! - rekla je nervozno. - Jo nisu ovdje.

II

Stojei u sjeni, Raphael Sweeting je promatrao nonog portira za recepcijskim pultom kako lijeno okree stranice veernjih novina. Sweeting nije oekivao da e u Maddox Courtu zatei nonog portira na dunosti. Bio je siguran da ga ovaj ne bi pustio gore kad bi ga vidio, a mislio je da ne bi bilo pametno u ovo doba hrabro uetati i upitati za Gildu. Ali njegovo strpljenje nije bilo beskonano. ekao je, drei Lea uza se, naslonivi debela plea na stup. Morao je priekati dvadeset minuta dok se nije ukazala prilika kojoj se nadao. Portir je iznenada pogledao na runi sat, bacio novine na pult i otiao u prostoriju odmah iza njega. Sweeting je munjevito proao kroz okretna vrata. Strugnuo je preko debelog dlakavog saga to je pokrivao pod hola i brisnuo uz stepenice i iza njihova zavijutka upravo u trenutku kad je portir izlazio iz prostorije. Sweeting je zastao, oslukujui; tada je, ne uvi nita to bi ga uznemirilo, nastavio uz stepenice. Oduzelo mu je nekoliko trenutaka da otkrije gdje je u toj golemoj zgradi smjeten apartman 45, da bi na koncu oajan, otkrio da se nalazi na najviem katu. Doao je u napast da se poslui dizalom, ali je odluio da se ne uputa u rizik. U prizemlju bi trebala biti signalna ploa, i portir bi se mogao upitati tko se to vozi liftom. I tako je Sweeting zaorao uza stepenice. U trenutku kad je stigao na peti kat, puhao je teko i znojio se. Bilo je deset do dvanaest. Kakav bi to promaaj bio, pomislio je stojei pred Gildinim ulaznim vratima, da je nekamo otila. Zabio je musavi palac u dugme zvonca i zadrao ga tako. Nakon malog otezanja zauo je kako netko dolazi, i trenutak zatim vrata su se otvorila. Gilda ga je blijedo pogledala. Nosila je plavi neglie, obrubljen modrim nercom. Na bose su joj noge bile nataknute plavim proivene papue. Uinila je hitar pokret u namjeri da zatvori vrata, no u prolosti se pred Sweetingovim nosom zalupilo i suvie mnogo vrata a da ne bi bio spreman na

takav dogaaj. Stopalo mu je ve bilo uz prag. - Nemojte se plaiti; miss Dorman - rekao je svojim nauljenim smijekom. - Doao sam u vezi Mauricea Yardea i vaega brata. Zadovoljno je promatrao kako je problijedila. S uplaenim je enama uvijek lako izai nakraj. - Tko ste vi? - upitala je, pritiui mu jo i sad vratima nogu. - Zovem se Raphael Sweeting. Prijatelj sam vaega brata. Moda me je spomenuo - rekao je Sweeting. - Bih li mogao ui? Imao sam vrlo zamoran dan i bilo bi mi drago sjesti. - Ne moete ui. Ne mogu vas sada primiti. Molim vas, otiite! Sweeting se nasmijeio. - Ne bih vam se elio zamjeriti, miss Dorman, ali vas uvjeravam da je u vaem interesu uti to vam imam kazati. Imam za vas neke zanimljive informacije. Velike su zelene oi prele preko njega, zahvaajui njegovo umrljano odijelo, tri velike masne mrlje na kravati i nateklo, krvlju podliveno oko koje obod eira nije sasvim sakrio. - Kakve informacije? - U vezi vaeg brata. Oklijevala je, a onda, zakoraivi unutra, dala mu znak da ue. Sweeting je s osjeajem sree uao u predsoblje. Poao je za njom u veliku, luksuzno ureenu dnevnu sobu koja mu je odmah rekla da cura ima mnogo vie novaca nego to je zamiljao. Sasvim je mogue, pomislio je ogledavajui se, da je ona ljubavnica kakvog imunog ovjeka. Ali to nisu njegova posla. Bitno je da ivi u stilu i da mora imati novaca. Skinuo je eir i smjestio se u najudobniji naslonja u sobi, stavivi Lea u krilo. - Oprostit ete mi zbog oka. Imao sam nesretni sluaj -rekao je. - Volite li pse, miss Dorman? Ovaj je mali momak panje vrijedan primjerak. - Njeno je pomilovao Leov svilasti pokrov. - Kakav drugar. Imate li vi psa? Gilda je stajala gledajui ga u oi. Izraz joj je lica bio krut. - to elite? - upitala je odsjeno. - to mi imate rei? Sweeting je pridigao ramena.

- Bi li bilo neoprostivo od mene ako bih vas zamolio za viski i sodu? - upitao je pun nade. - Neete ovdje dobiti nita! - odbrusila je Gilda. - to mi imate kazati? Sweetingovo se lice ukrutilo. Nije bilo razloga da bude pristojan prema enama ukoliko one nisu ba izuzetno pristojne prema njemu. Kad se bavio mukarcima, morao je biti oprezniji. Neki su od njih, poput tog momka Hollanda, mogli biti nasilni, ali kod ene s te strane nije bilo straha. - Moje su informacije na prodaju - rekao je. - Imam informacije koje se tiu vaeg brata, a koje ete biti vrlo spremni kupiti. - Hou li? Odmaknula se od njega, otvorila srebrnu kutiju s cigaretama i pripalila jednu. - Pokuavate li me ucijeniti? - upitala je. - Ja bih to jedva nazvao ucjenom. Dragocjene su informacije uvijek vrijedne da se za njih plati. Cijena je pet stotina dolara. - Ne zamiljate valjda da toliku svotu drim u stanu, je l'? -upitala je prezrivo. - Zato ne? Oito vrlo dobro stojite. Nije to neka golema suma, no ukoliko je nemate, mogao bih razmisliti o tome da uzmem neto nakita kao zalog koji u vam sutra vratiti u zamjenu za gotovinu. - A kakva je informacija. Sweeting se glupavo zasmijuljio. - Sigurno ne oekujete od mene da vam to kaem bez novca ili zlatnine, miss Dorman? Iskustvom sam otkrio da ene nemaju osjeaj asti. Gledala ga je dugi trenutak. Bilo je neto majeg u njezinu miru to je natjeralo Sweetinga da se osjeti pomalo nelagodno. - Onda u, pretpostavljam, morati pogledati to imam. Hoete li priekati? Otila je u drugu sobu. Sweeting je izvadio maramicu i poeo milovati bolesno oko. Moda mi tehnika i nije vie tako dobra kao to je znala biti, pomislio je nelagodno. Nikad

prije nije imao toliko problema. Prvo, Holland je bio nasilan i izbacio ga van, i sada ova cura to je tako sumnjivo nezgodna. Prva indikacija da je izgubio kontrolu nad situacijom dola je od Lea, koji mu je iznenada mugnuo iz krila i zaronio pod kau. Sweeting je urno pogledao preko ramena. Gilda je stajala u dovratku spavaonice s automatskim pitoljem kalibra 0,38 u ruci, ija je plava njuka bila uperena u Sweetingovu glavu. Sweeting se smrznuo pri pogledu na pitolj. Ako je osjeao strah prema nasilju, pitolji su ga uasavali. Srce kao da mu je iskoilo, a on se skupio u fotelju, dok mu je debelo lice posivjelo. Gilda je prila i nadnijela se nad njega. - Kakva je to informacija? - upitala je. - Bolje ti je da pria, mala takorino, ili u te upucati u nogu i rei nonom uvaru da si provalio. Sweeting se gotovo onesvijestio od straha. - Pripazite - rekao je ustreptalim glasom. - Pitolj bi mogao okinuti. Molim vas, spustite ga. Bit u presretan da vam kaem sve to znam. - Govori! - Glas joj je prasnuo poput bia. - to zna o mom bratu? - Veeras je porunik Adams svratio do mene - rekao je Sweeting pokuavajui se jo vie uvui u naslonja kad mu se ona pribliila, drei pitolj ne vie od trideset centimetara daleko od njegovih ustreptalih oiju. - On je siguran da je Johnny ubio Fay Carson. Rekao sam mu da se vara. Rekao sam mu da ju je vjerojatno ubio Maurice Yarde. Gilda se ukoila. - Zato si mu to rekao? - Yarde je preksino svratio do Fay Carson. Posvaali su se. uo sam kako joj je rekao da e je zaklati. - To si rekao Adamsu? - Da. Nisam elio da Johnny upadne u guvu. Ja sam mu stari prijatelj. Siguran sam da ne bi Fay uinio nita naao. Volim se brinuti o svojim prijateljima. Odstupila je spustivi pitolj.

- Je li to sve? - Zar nije dovoljno? Da nije bilo mene, porunik bi jo mislio da je to uinio Johnny. Ja sam ga spasio. - Zamiljate li da to vrijedi pet stotina dolara? Sweeting je liznuo usne. - To ovisi o vama - rekao je oprezno. - Johnny vam je brat. Ja sam mu spasio ivot. Pogledala ga je s gaenjem. - Trae li ga jo? - Ne znam. Znam da Adams trai Yardea. Otiao je do hotela Washington. Misli da e ga ondje nai. Na njegovo olakanje, ona se odmakla od njega. - Mislio sam da bi vas moglo zanimati da je Yarde ponovno u gradu - osmjelio se Sweeting. Ili moda ve znate? Pogledala ga je oima mranim i tajanstvenim. - Nisam znala i ne zanima me. - Otvorila je ladicu pisaeg stola, izvadila sveanj novanica i izvukla iz njega etiri petodolarske banknote. - Evo, uzmi ih! To je upravo koliko mi vrijedi tvoja informacija. A sada, gubi se! Sweeting se nesigurno uspravio na noge i drhtavom rukom uzeo novac. - Ne biste mogli odvojiti malenkost vie? - zacvilio je. -Cijenim vau ljubaznost, ali sam potpuno bez financijskih sredstava. - Gubi se! - ponovila je. Dok se kretao prema ulaznim vratima, s Leom koji mu se posramljeno uljao za nogama, otro je zazvonilo zvono na vratima. Sweeting se zaustavio u koraku i brzo pogledao Gildu. Ona je preko njega zurila u vrata. - Poi sa mnom - rekla je otro, i pitolj se ponovno podigla, prijetei mu. - Brzo!

U strahu da bi pitolj mogao sluajno opaliti, Sweeting je pograbio Lea i jurnuo kroz vrata koja mu je otvorila, i zatim kroz hodnik iza njih. - Ta e te odvesti dolje do ulice - rekla je pokazujui prema vratima na drugom kraju hodnika. Gubi se i dri se dalje od mene! Sweeting je brisnuo niz hodnik i otvorio vrata u trenutku kad je zvono ponovno zazvonilo. Bacio je pogled natrag preko ramena. Nije bio toliko preplaen da se ne bi upitao tko bi mogao biti taj kasni posjetitelj. Ona mu je nestrpljivo mahnula. Dok je otvarao vrata, pogledao je bravu i vidio da je takvog tipa s kakvim je i prije izlazio nakraj. Zakoraio je u hodnik to je vodio prema stranjem stepenitu i otro zatvorio vrata za sobom. Priekao je trenutak ili tako, s uhom na vratima, a onda, uvi kako su se vrata hodnika zatvorila, brzo je u depu hlaa potraio obija i stavio ga u kljuanicu. Trebalo mu je samo nekoliko sekundi da okrene bravu, pa otvorivi vrata za desetak centimetara oprezno zirne u hodnik. Osvrnuo se i dao Leu znak da ga eka. Ostavivi psa vani, Sweeting je zatvorio za sobom i tiho poao niz hodnik. Zastao je pokraj vrata to su vodila u dnevnu sobu i namjestio uho na njih.

III

Kad je O'Brien uao u veliku dnevnu sobu, pomislio je kako je Gilda napeta i pomalo uplaena. Otro ju je pogledao. -to je bilo, malena? Zabrinuta? - Naravno da jesam - rekla je Gilda malo nervozno. Sjela je na kau. - Johnny je nestao. Ima li ikakvih vijesti? - Da; zbog toga sam i navratio. ekao me je kod kue kad sam se vratio. Gilda se zapiljila u njega. - Kod tebe? Da. Iznenadilo me to sam ga ondje zatekao. - Sjeo je pokraj nje. - Postavio mi je uvjete. - Kako to misli? - Bio je prilino iskren. Rekao mi je da je shvatio kako je gnjavaa za nas. Bio je svjestan, takoer, da bi mogli posumnjati na njega u vezi Fayna umorstva. I tako mi je iznio prijedlog. Gilda je nastavila zuriti u njega. - Kakav prijedlog? O'Brien se nasmijao. - Moram li ti rei? Zna Johnnyja. Njegovo je glavno zanimanje novac. Sugerirao mi je da bih ga mogao financirati, a on bi otiao na kruno putovanje po Evropi. - I jesi li? - Naravno. Bilo je jeftino, po punoj cijeni. - O, Sean, nisi trebao. Ne mogu dozvoliti da uzima novac od tebe. - To je sad svreno. To je najbolja stvar koja se mogla dogoditi. Oboje smo ga se otarasili.

- Ne misli rei da je ve otiao? - Da. Upravo sam doao s aerodroma - slagao je O'Brien glatko; - Bilo je dosta prtljanja dok smo ga posjeli u avion. - Otiao je, a da mi nije rekao zbogom? - upitala je Gilda ispitivaki gledajui O'Briena. - Nije bilo vremena, ali ti je navrljao pisamce. - O'Brien je iz lisnice izvadio kuvertu i dao joj je. - Pokuao te je nazvati, ali su sve telefonske govornice bile zauzete. Zna ve kako je to na aerodromu. I tako ti je napisao umjesto toga. Razderala je omotnicu, proitala pisamce i zatim ga odloila. - Je li bilo nuno da ode tako brzo, Sean? - Mislim da jest - odvratio je tiho. - elio je poi, a ja nisam htio da se zaplete s policijom. - Voljela bih da sam ga otpratila. - Naprosto nije bilo vremena. Brii ga iz svijesti, Gilda. Znam da si ga voljela, ali e ga sada morati zaboraviti. Nee doi natrag neko vrijeme. U svakom sluaju, ne prije nego se vjenamo; i kad smo ve kod toga, hajde da ubrzamo i napravimo to na brzinu. to veli na konac tjedna? Njeno se lice razvedrilo. - Da. Kad god ti eli, Sean. On je ustao. - Fino. Prepusti to meni. Ja u srediti stvari. A sada na spavanje, i ne brini vie. Ve je kasno. Nazvat u te sutra i javiti ti to sam sredio. Sweeting je sve to sluao s rastuim zanimanjem. Dakle Johnny je zbrisao u Francusku. A ona se planira udati. Tko je taj tip kojeg je nazvala Seanom? Bi li to mogao biti Sean O'Brien? Poelio je imati dovoljno jake ivce da otvori vrata bar malo, kako bi mogao baciti pogled na Gildina posjetitelja, ali je, prisjetivi se njezina pitolja, odluio da se ne uputa u rizik. uo ih je kako razgovaraju na pragu; zatim su se, nekoliko trenutaka kasnije, ulazna vrata zatvorila. uo je kako Gilda prelazi preko dnevne sobe, gasi svjetla i odlazi u spavaonicu. Zatvorila je vrata. Sweeting se opustio.

Bolje da ide. U najmanju ruku, sad ima dvadeset dolara. To e pokriti stanarinu, ali mu nee ostati nita u depu. Iznenada je shvatio koliko je gladan. Nije itav dan nita jeo, a mora da i Leo umire od gladi. Nema nikakva zla u tome ako pogledam to ima u friideru, pomislio je. Pile ili unka bili bi sasvim prihvatljivi. Mekano je na prstima preao hodnik do kuhinjskih vrata, njeno okrenuo kvaku, pronaao prekida i okrenuo ga. Suelice njemu bio je golemi friider, i oi su mu se zakrijesile od udnog oekivanja. Zastao je da bi oslunuo, ali nije uo nita. Preuljavi se preko uglaanog poda uhvatio je kvaku hladionika, njeno je pridigao i povukao. Vrata su se zanjihala u stranu. Tanki, uplaeni vrisak iziao mu je iz usta prije negoli ga je mogao zaustaviti; odskoio je tresui se. Sklupan na dnu friidera, lica pretvorena u krvavu masku, usana povuenih a ustiju u mrtvakom keenju, sjedio je Maurice Yarde.

GLAVA 9

Motorni je amac brisao uz obalu, s pramcem dignutim izvan vode. Dugaka bijela brazda izmukana vijcima oznaavala je njegov put od Willow Pointa. Tux je sjedio u niskom naslonjau, dok je Solly bio zaduen za kolo kormila. Prvi put u mnogo godina Tux je bio uplaen. Nije izvrio zapovijed i znao je to e se dogoditi. O'Brien e poslati uputstva okolo. Tux e biti iskljuen, a biti iskljuen iz O'Brienova svijeta znai vratiti se na krae sitnog stila, znai nemati policijsku zatitu i znai grebati se za koricu kruha. Nee proi dugo i on e upasti u vatreni okraj s pajkanom. Nee isto tako proi dugo prije negoli se nae na dasci u policijskoj mrtvanici. Tux je prevukao jezikom suhe usnice i zamislio se. Jo ima anse da ispravi pogreku. Ako bi naao Johnnyja, zbrisao ga i otarasio se njegova tijela, ne bi bilo potrebe da O'Brien ikada dozna da mu je ovaj pobjegao s krstaa. Ali gdje da nae Johnnyja? Hoe li Johnny otii sestri u stan, ili e otii iz grada? Vjerojatno je ovo posljednje. Johnny nije budala. Znat e da se Tux nee smiriti sve dok ga ne pronae. Osvijetljena obala sad se ve dobro vidjela, i Tux se iznenada nagnuo naprijed. - to se ondje zbiva? - uzviknuo je nadglasavajui buku motora. Solly je okrenuo veliku krukoliku glavu i zagledao se. - ini se kao pajkani - rekao je. - Ono su cajoka kola. - Bolje ga odvezi do Samovog mola - odgovorio je Tux. - Ne treba nam da se zapletemo s tim dekima. Solly je promijenio kurs i za nekoliko minuta doveo motorni amac do mola. Obojica su se uzverala uz ljestve i zatim niz molo pourila do obale. Policijske su zvidaljke pitale, i mogli su uti zvuk dalekih sirena. - To nije zdravo - rekao je Tux. - Idemo; miimo se do avola odavde.

- Misli da su za Johnnyjem? - upitao je Solly, gledajui du obale do udaljenog policijskog automobila i etiri pajkana to su stajali u grupi, okrenuti im leima. - Otkud da znam? - zareao je Tux. - O prokleto bilo! Moe zbrisati u ovoj guvi. - Iznenada se dosjetio: - Moda Seth zna oko ega je sve ovo. Otisnuo se niz prolaz, sa Sollyjem za petama. Tux je znao sve preice i stranje prolaze obale jednako dobro kao i zakutke svoga krstaa, ali je sa iznenaenjem otkrio da veliki broj prolaza sada uvaju policajci. Samo su tama i njegovo znanje sprijeili da budu opaeni. Penjui se preko zidova i prolazei kroz stranja dvorita, uspjeli su se nekako dokopati stranjeg ulaza hotela Washington. - Budi u blizini - rekao je Tux Sollyju i ostavivi ga da eka u prizemnom hodniku, poao stepenicama do glavnog predvorja. Cutler se bio vratio do pulta recepcije. Puio je i zurio kroz prozor s kojega se irio pogled na obalu. Prenuo se kad je ugledao Tuxa. - to se do avola zbiva? - zapitao je Tux. - Bolje da se gubi odavde - rekao je Cutler. - Ba je sada toplije nego u usijanoj pei. - to se zbiva? - podviknuo je Tux. - Johnny Dorman je upravo upucao pajkana. Tux je ustuknuo. - to? - Glas mu se digao poput metka. - Jeee, Ja sam ga vidio. - Je li ga ubio? - Moe li zamisliti da Johnny ijedan posao obavi kako valja? podrugnu se Cutler. - Jok, cajkan je okej, ukoliko, naravno, ne umre od straha.

- Kako zna da je to bio Johnny? - Vidio sam dasu. Adams je bio ovdje zbog Vardea. Bili smo gore na najgornjoj platformi poarnih ljestava kad sam opazio Johnnyja s nekim drugim tipom dolje na obali. Cajkan je zamjetio tog drugog tipa. Johnny mu je poslao olovo i upucao ga. - Jesu li ga hapali? - upitao je Tux uznemireno. - Jo ne, ali hoe. Zna kakav je Adams. Potegao je pitolj na Johnnyja i pogodio ga. Da ga nisam trknuo u ruku, skinuo bi ga drugim. - Trebam Johnnyja - rekao je Tux. - Kamo je otiao? Cutler se nacerio. - Nisi jedini. Sve vrvi pajkanima. Nisam znao da ih imaju tako mnogo. - Kamo je otiao? - podviknuo je Tux. - Zavukao se u rupu s Rose Little. - Tko je sad ta, doavola? - Ah, samo drolja. Danju radi u zabavnom kutiu tu u susjedstvu, a nou izbacuje nogu du obale. Sjea je se. Njen je brat Ted Little, tip koji je lani ukokao par pajkana. - Kako zna da je s njom? Vidio sam kako ih je uvela. Da Adams nije bio u takvoj urbi da sie stepenicama, i on bi ih bio vidio. - Mogu li upasti tamo? Cutler je odmahnuo glavom. - Nema nade. itav je kvart sad ve vrsto zaiven. - Odmah se vraam - rekao je Tux mrzovoljno i potrao preko predvorja do stepenita. Zviznuo je Sollyju, koji je doao brzo i tiho. - Znam gdje je - rekao je Tux. - Sad ga moramo dobiti. Sollyjeve su krupne crne oi zamirkale a on je kimnuo. Zajedno su se vratili do recepcije.

- Idemo gore baciti pogled - rekao je Tux Cutleru. - Haj'mo. Vodi nas. Cutler je slegnuo ramenima. - Samo izvolite. Nee vas ovo odvesti nikamo. Plavci su ovo zaista organizirali. Sva su trojica ula u dizalo koje ih je polako i kripavo odvezlo na najgornji kat. - Bilo bi vrijeme da nabavite novi lift - rekao je Tux kad su izlazili. - Ta stvar ne djeluje sigurno. - I nije, - odgovorio je Cutler veselo - ali mi je drae umrijeti nego se dvaput svake noi penjati tim prokletim stepenicama. Upalio je svjetlo u hodniku i zatim otvorio vrata to su vodila na vanjske poarne stepenice. - Pripazite se. Moda su se plavci zaeljeli pucnjave. Tux se spustio na ruke i koljena pa ispuzao na platformu. Tu se pognuo, a Cutler je, takoer puui, doao do njega i legao. - To je ta rupa; tamo dolje - rekao je upirui u tamnu zgradu preko prolaza, njima zdesna. - Okej - rekao je Tux. - Ti se brini o recepciji. Ja i Solly to moemo obaviti. Cutler se povukao, a Solly je dopuzao da zauzme njegovo mjesto. - To je to - rekao je Tux ne podiui glas. Pokazao je prstom. - Moramo nekako upasti onamo. Leali su gledajui dolje u mrani prolaz. Svako malo opazili bi kretanje kad bi pajkan polako proao uliicom, okrenuo se i vratio vlastitim tragom, prolazei pokraj, vrata zgrade koju su promatrali. - Moda bih se mogao spustiti i prasnuti tog bukvana u glavu - rekao je Solly pun nade. - Tad bi ti mogao upasti. - Ne - rekao je Tux. - Nema naina da se to odigra. Ako mislimo ui, ui emo preko krova.

Prouavao je raspored kvarta iroko koliko ga je mogao vidjeti. - Morat emo najprije doi na drugu stranu prolaza - rekao je napokon. - Moramo se spustiti putem kojim smo i doli, presjei oko stranje strane i doi do Daveovog brloga. Moemo se posluiti njegovim krovom. Za to e trebati vremena, ali je zato sigurno. Solly je polako krenuo. U biti je bio ovjek akcije. Pokai mu to da radi i on e to i uiniti. Tux ga je slijedio pa su zajedno sili niz stepenice, grabei po dvije odjednom.

II

Johnny je otvorio oi, zamirkao i podigao glavu. Pogledao je preko sumrano osvijetljene sobe dok je Ken hitro ustajao na noge. - Mislim da je bilo za dlaku - rekao je Johnny zauzimajui polusjedei poloaj i pravei grimase. - U, k vragu! Ruka boli. Kako sam dugo tu? - Dvadeset minuta - rekao je Ken prilazei. - Gdje je cura? - Eno je dolje po malo mlijeka. Johnny je ponovno legao lagano zastenjavi od bola. - Osjeam se slab kao takor. to se vani dogaa? - Ne znam. Prema zvukovima to se uju, opkoljuju kvart. - Ne mislim da u jo dugo. Da li smo ovdje sigurni? - Mislim da ne. Moda pretrae svaku kuu. Moraju znati da smo se sakrili u nekoj od zgrada. - Da. - Johnny je zatvorio oi. - Misli da moe zbrisati sam? - U svakom sluaju ne jo. - Ugasi svjetiljku i baci pogled kroz prozor. Ken je uvukao stijenj, otpuhnuo treperavi plamen i pipajui pronaao put preko sobe do tekim zavjesama zastrtog prozora. - Pazi se - promrmljao je Johnny. Ken je oprezno podigao rub zavjese i provirio u mrklu no. Isprva nije mogao vidjeti nita, a

onda je opazio dvije sjenovite figure gotovo pod prozorom. urno je spustio zavjesu i otkoralo. - Dvojica su od njih ba dolje. uo je kako se otvaraju vrata. - to je bilo sa svjetlom? - upitala je Rose iz mraka. - Ponovno u je upaliti - rekao je Ken, kresnuo ibicu i upalio svjetiljku. - Pogledao sam kroz prozor. Policija je ba dolje. Opazila je da je Johnny gleda. - Dakle, kako ti je? - upitala je prilazei mu. - Uljivo - rekao je Johnny i prisilio se na smijeak. - Hvala to si mi sredila ruku. Pretpostavljam da sam morao mnogo iskrvariti. - A to ti eka? - okrenula se Kenu. - Ako eli strugnuti, ljepotane, moe zbrisati preko krova. Ja u se pobrinuti za ovoga. Ken nije oklijevao. Ako bi se uspio izvui, telefonirati Adamsu i rei mu gdje se Johnny zavukao, rijeio bi problem koji ga mui sve otkako je s Johnnyjem napustio Willow Point. Prebacio je pogled na Johnnyja. - to ti veli? - Sigurno - rekao je Johnny. - Brii. - A to s tobom? - Ima neto to bih elio da mi napravi - rekao je Johnny. -Doi amo. Ken mu je priao. - Ne znam ima li ikamo otii - nastavio je Johnny. - Svi e putovi biti pod paskom i mora se nekamo zavui. Idi mojoj sestri. Ona je u Maddox Courtu 45. Ona e ti dati da bude kod nje dok se stvar malo ne ohladi. Reci joj to se sa mnom dogodilo. Reci joj da me je O'Brien nasadio da napiem ono pismo tako da misli da sam otiao u Pariz. Reci joj o bavi. elim da zna za kakvog se tipa udaje. Hoe li mi to uiniti. Ken je oklijevao.

- Napravit e i sebi dobro - nukao ga je Johnny. - Dat e ti novaca. Izvui e te iz grada. - U redu - rekao je Ken neodluno. - Otii u do nje ako budem mogao. - Moda ona moe smisliti neki nain da me izvue iz ovog krkljanca. Puna je ideja. Nemoj da te tko vidi. U predvorju kue je portir. Mora proi kraj njega a da te ne vidi. - Upro je prstom u svoj sako to je leao na stolici. - Daj mi moju lisnicu. Ken je izvadio konati novanik iz unutranjeg depa kaputia i dao ga Johnnyju. Ovaj je u njemu naao neku staru kuvertu adresiranu na njega. - Ima olovku? - upitao je. Ken mu dade svoje nalivpero. Johnny nakraba neto na poleini omotnice. - Daj joj to. Znat e da si doao od mene. Ken uzme kuvertu i stavi je u dep. - Sretno - ree Johnny. - Zadrat u pitolj. Moda mi zatreba vie nego tebi. - Do vienja - rekao je Ken, nestrpljiv da ode. Bilo mu je nelagodno to ostavlja Johnnyja. Ako ga policija nae prije nego to uspije uhvatiti Adamsa, i ako Johnny pogine u vatrenom okraju, ostat e mu prikaeno Fayino umorstvo. Ali je morao poi. Morao je doi u vezu s Adamsom. - Hajdemo, ljepotane, ako ide - rekla je Rose nestrpljivo. -Mogu se svaki as sjetiti da pripaze na krov. Ken ju je slijedio u hodnik. Na drugom je kraju bio krovni prozor. - Samo naprijed - rekla je. - Nije tako loe. Udari prema Paramountovom kinu. Ne moe ga promaiti. To je put kojim se sluio moj brat kad je bio u guvi. Na kinu su poarne stepenice koje e te spustiti do parkiralita. Prebaci se preko zida i nai e prolaz koji e te odvesti do Lennox Streeta. Ostalo ovisi o tebi. - Hvala - rekao je Ken nespretno. - Neto ti dugujem. Ako se izvuem iz te guve neu te zaboraviti. - Kladim se da hoe, ljepotane. Hajde, brzina! Ja u se brinuti o drugaru. - Ali neu te zaboraviti - rekao je Ken tvrdoglavo.

- Okej, onda me nee zaboraviti - rekla je ona nehajno. -Hajde, brzina. - Vrlo sam ti zahvalan na pomoi - rekao je i ispruio ruku. Zahihotala je gledajui ga. - Ti si trknut, ljepotane - rekla je, primakla se, kliznula mu rukama oko vrata i pritisla usne na njegove. Zatim ga je odgurnula. - Pokreni se, Romeo. Trati vrijeme. Ken je ispruio ruke, kliznuo prozori u stranu, uhvatio se za drveni okvir i podigao se. Visio je tako trenutak, gledajui preko tamnog krova; tada se, ne vidjevi kretanje, podigao i naao na njemu. Pogledao je dolje u mutni bijeli obris Rosinog lica, mahnuo joj, vratio prozori na mjesto i unuvi poeo se polako pomicati preko krova prema zaklonu dimnjaka. Kad je doao do njega, zastao je da bi prouio raspored krovova. Daleko u daljini mogao je vidjeti plamsanje neonskih svjetala na zidovima kina. inilo se da su prilino udaljena. Nervirali su ga ljudski glasovi i zvukovi koraka to su dopirali odozdo. Prolo je nekoliko trenutaka prije negoli se uspio dovoljno smiriti da se moe koncentrirati na put kojim je namjeravao bjeati. Krov se za krovom prostirao u tminu; neki su od njih bili ravni, drugi nagnuti, neki opet ograeni. Odluivi se kojim putem da krene, oprezno se otisnuo uzveravi se uz dvometarski zid da 'bi se podigao na sljedei krov. Ovaj je jednim dijelom blago padao prema oluku i zatim se strmo dizao prema iduem krovu. ' Na pola puta uz strmi krov noga mu se omakla i on je otklizio natrag u oluk stvarajui buku koja mu je izbila hladni znoj. Pokuao je ponovno i ovaj put uspio zakaiti prste za obrub krova. Visio je na trenutak a onda se podigao, pokuavajui ostati nisko, koliko je to bilo mogue, na pozadini obzorja. Pentrajui se spustio na sljedei krov, preao ga i ba kad se zagledao na jo jedan ispod sebe, uo je zdesna uzbuen uzvik. Brzo je pogledao preko ramena dok mu je srce tuklo. S druge strane prolaza mogao je jedva razaznati mukarca i enu kako stoje na balkonu i gledaju u njegovom smjeru. Mukarac je mahnuo prema njemu i zaderao se iz svega glasa: - Hej! Eno ga na krovu. Tamo preko! Ken je zanjihao noge preko ruba krova i poletio dolje, spustivi se na nii krov uz tresak. Zateturao je, vratio ravnoteu, dok su policijske zvidaljke vritale dolje u tmini. Strugnuo je preko krova i tada se naglo zaustavio kad se naao licem u lice s etiri metra visokim zidom od opeke. Ispod sebe mogao je uti noge u trku, a onda je netko poeo udarati po vratima za koja se inilo da su neposredno ispod njega. urno je poao uza zid sve dok nije doao do eljeznih ljestava. - Hej! Vi! - povikao je neki glas.

Ken nije zastao. Uspeo se ljestvama izgrebavi ruke i koljena, a kad je dosegao vrh zida, gurnuo je pitolj i krhotine su se cigle rasprile opasno blizu njegovu licu. Pustio se da padne u mrak da bi se potom naao na jo jednom krovu. - Tamo je samo jedan od njih - povikao je mukarac. - Ide vam nadesno. Ken se osvrnuo preko ramena, dok mu je srce lupalo poput ekia. Neki se policajac prikljuio mukarcu i eni na balkonu. Ken se pognuo u zadnji as. Pajkan je opalio na njega i zrno je prozujalo niti trideset centimetara od Kenove glave. Drei se sjena, oajniki je potrao prema zaklonu dugog reda dimnjaka. Dosegao ih je u trenutku kad je policajac ponovno pripucao, no cilj mu je bio nejasan, pa Ken nije ak ni uo zrno. Sakrio se iza dimnjaka i zastao na trenutak da baci brz pogled nalijevo i nadesno. Kino je jo uvijek bilo daleko. Sad se vie nije mogao nadati da e doprijeti do njega. Mora se nekako spustiti i okuati sreu dolje u spletu uliica. uo je zvukove za sobom pa je provirio izmeu dimnjaka. Ocrtane na obzoru, mogao je vidjeti etiri prilike kako mu se oprezno primiu. Bile su jo etiri krova daleko, ali su brzo dolazile. Pognuvi se, jurnuo je preko krova i doao do jo jednih ljestava. Ove su vodile na nii krov. Spustio se niz njih. - Moe li ga vidjeti, Jack? - zaderao se neki glas. - A-ha - viknuo je cajkan na balkonu. - Vie na desno. Eno ga iza onog velikog dimnjaka. Ken je opazio krovni prozori nedaleko od sebe, pretrao do njega i podigao ga. Nagnuo se da zirne u tminu, pokuavajui vidjeti to je dolje, no tada je, kad su zvukovi potjere postali glasniji, zanjihao noge preko drvenog okvira, visei na jednoj ruci dok je sputao prozori iznad sebe. Otpustio je stisak i tiho pao na daske poda. Kad je vratio ravnoteu zauo je pucnjavu, iza koje su slijedila tri praska iz teeg oruja. Zauo je vrisak, a zatim jo pucnjave. Zvualo mu je kao da policajci pucaju jedni na druge. Naslonio se na zid, zadihan i preplaen, i stao oslukivati. - Eno ih dvojica kod velikog dimnjaka - zadro se glas. -Mogu ih vidjeti. Ponovno je zalajao onaj tei pitolj.

Zbunjen, Ken je kresnuo ibicu i brzo se ogledao oko sebe. Naao se na pranjavom tavanu, punom starih stvari. Hitro je otiao do vrata, otvorio ih i oprezno zakoraio u mrani hodnik.

III

Tux i Solly probijali su se preko krovova prema Kosinom krovnom prozoriu. Nekoliko su puta jedva izmakli dok se nisu uspeli na krovove, no kad su se nali tamo, osjetili su da mogu slobodno pouriti. Iznenada je Solly dograbio Tuxovu ruku i povukao ga dolje. - Vidi! Tamo preko - promrmljao je i pokazao prstom. Tux se zapiljio u tamu. Nekoliko sekundi nije mogao vidjeti nita, a onda mu se uini da je vidio kako se pred njim neto mie. - Netko je ondje - proaptao je Solly. Tuxova je ruka kliznula za lea i trgnula 0.45. Leali su nepomino i promatrali. Prilika ispred njih poela se uspinjali strmom kosinom krova, tri krova daleko od njih. Dosegao je polovicu puta i zatim otklizio natrag. - Misli da je Johnny? - proaptao je Solly. - Johnny je pogoen. Mora da je onaj drugi - rekao je Tux. - Do avola s njim. Treba mi Johnny. Gledali su kako se prilika uspela uz krov i kliznula na drugu stranu. Tada su zauli mukarca kako je povikao. Tux je opsovao ispod glasa. - Cajkani e ovdje biti za trenutak. Idemo! Moram se domoi Johnnyja. Nisko se povivi, urno je preao preko krova i bacio se na sljedei dok ga je Solly slijedio. Odzvonio je pucanj. etiri krova dalje, Tux je mogao vidjeti Rosin krovni prozori. - Pajkani! - promrmljao je Solly i poput sjene kliznuo prema redu dimnjaka. Tux je zastao oklijevajui, a zatim poao za njim. Kad su unuli u sjenu, Tuxu su zapela za oko etiri policajca to su se uspinjala kroz oblinji prozori. Razvili su se i poeli oprezno napredovati.

- Nagazit e ravno na nas! - zareao je Tux. Solly je izvukao 0,38 ispod sakoa. - Jeee - rekao je Tux. - Idemo mi njih prije nego oni nas. Ja u uzeti onog vanjskog. Ti uzmi onog na lijevo. Obojica su opalila. Dva su se policajca svalila. Preostala su dvojica legla i otvorila vatru iz svojih pitolja. Policajac na balkonu s druge strane uliice povikao je uzbueno: - Eno ih dvojica kod velikog dimnjaka. Mogu ih vidjeti. Tux se zaokrenuo, podigao pitolj i opalio. Policajac je na balkonu posrnuo, noge su mu prasnule o gornju ipku ograde, i on se strmoglavio u prolaz ispod sebe. Tux je osjetio divljaki udarac u ruku, zatim razdiruu bol. Prasak pitolja uslijedio je istoga asa. Psujui, ispustio je revolver i zgrabio se za zglavak. Solly je smireno opalio i jedan se od pajkana to je leao rasprostrt pridigao i prevalio. - Daj drugog mamlaza - zareao je Tux pipanjem traei pitolj ljevicom. Oboje, i Solly i policajac, opalili su istovremeno. Pajkan je poskoio, potrao nekoliko metara i tada pao. Tux je osjetio kako je Solly odskoio kad ga je policajev hitac pogodio u nabito tijelo. Solly je kratko kaljavo zagroktao i ispustio pitolj. Tux nije priekao da vidi je li teko ranjen. Morao se domoi Johnnyja. Gubio je krv, i svaka izgubljena sekunda inila je zadatak sve teim. Krenuo je naprijed, s unitenom rukom to mu je neupotrebljiva visila uz bok, kliznuo niz jedan krov, izgubio ravnoteu i tresnuo na drugi ispod njega. Na trenutak mu se smrailo, no onda je otresavi nesvjesticu ustao, zateturao preko krova i zastao da pogleda kroz Rosin prozori. Nije vidio policajca koji je tiho doao iza dimnjaka. Kreui se neujno, ovaj mu je dopuzao iza lea. - Digni ruke! - zaderao se pajkan iznenada. Tux se zavrtio na peti, pripucavi s boka. Policajac je posrnuo, pao na koljeno i opalio na Tuxa. Tux je zrno primio u trbuh. Zaglavinjao je, ponovno opalio, vidio policajca kako pada na lice i tada se presavio, napravio korak unatrag, prevrnuo se i uz tresak propao kroz tavanski prozor u hodnik ispod njega.

IV

Johnny i Rose su oslukivali pucnjavu. Rose se naslonila na zid, blijeda lica i razrogaenih oiju. Johnny je sjeo na rub kreveta drei pitolj u krilu; lice mu se trzalo. - Nije smio pokuati zbrisati - rekla je Rose uplaeno. - Ja sam kriva. Ubit e ga. - uti! - podviknuo je Johnny. - Daj da ujem. Jo je pucnjave zagrmilo iznad njih. - Nisam znao da ima pitolj - promrmljao je Johnny. - Natpucava se s njima! - Ne pucaju li na njih dva pitolja? Sluaj! - Da, ima pravo. Dva pitolja! Johnny je odmah pomislio na Tuxa i Sollyja. Jesu li oni gore na krovu? Jesu li ga nekako otkrili i jesu li sada, poavi za njim, naletjeli na pajkane? Odgurnuo se s kreveta i polako ustao. Najvie to je mogao uiniti bilo je da stoji uspravno, ali se morao uhvatiti za okvir kreveta da bi stekao ravnoteu. - Moram se izvui odavde - rekao je muklo. - Sad ne moe ii. Sluaj! - rekla je Rose. Sudei po buci to se nastavljala vani u prolazu, zvuilo je kao da je policija upravo pod prozorom. Neki je glas viknuo: - Dajte ih nekoliko tamo gore! Kog se avola igrate! Jo im je pucnjave zapratalo nad glavama, i Rose se prenula i unula. Johnny se polako pomakao do vrata. - Ne budi lud! - kriknula je Rose. - Ostani gdje jesi! Iznenada se zauo strahovit prasak slomljenog stakla i tresak masivne teine ba pred vratima.

Johnny je ustuknuo, posrnuo i prostro se po podu. - to je to? - proaptala je Rose sa rukom na ustima. - Netko je upao! - dahnuo je Johnny. - Gasi lampu! Rose je potrala do petrolejke, uvukla stijenj i otpuhnula plamen. Stajala je u tami, sa srcem to je tuklo poput ekia, oslukujui um polaganog povlaenja, kao da netko pue hodnikom. - Zakljuaj vrata! - zasoptao je Johnny. Dola je do njih posrui se. Dok je pipajui traila klju, osjetila je kako se vrata otvaraju; zaustavila je dah otro vrisnuvi. Bacila se itavom teinom na njih u pokuaju da ih zatvori, no ona su se ve zaglavila. Naslonivi se na vrata pipala je u mraku. Iznenada su joj se oko zglavka zatvorili hladni prsti; prsti koji su joj zahvatili u meso poput kripca. Divlje je vrisnula, pokuala se istrgnuti, ali stisak nije popustio. Zauvi vrisak, Johnny je uspuzao na ruke i koljena. Ostao je skutren u mraku, sa hladnim znojem na licu. Rose je osjetila kako se vrata pomiu na nju i otvaraju se. Udarila je prema dolje slobodnom rukom, i njena je aka naletjela na lice. ula je kako je ovjek opsovao i tada je divljaki odbacio. Uasnuta i oajna, Rose je udarala divlje vritei. Tux joj je ispustio zglavak, zgrabio je i privukao k sebi. Imao je samo jednu ruku, no to je bilo dovoljno. Jedva je i osjeao da ga njene ake tuku po licu; ruka mu je posegnula za njenim grlom. Drao ju je tako dok ga je ona grebala po licu. Nokti su mu zaderali oko i on je opsovao. Tada je divljaki pojaao stisak. Njene su ruke greble i derale po njegovim prstima; onda je osjetio kako se cura uz njega naglo olabavila. Odbacio ju je, posegnuo pod kaputi za pitoljem i ostao leati tako, dahui, dok je pokuavao odrediti mjesto na kojem se nalazi Johnny. Johnny je ostao nepomian, uasnuto oslukujui zvukove to su dolazili iz tame. Sad je mogao uti Tuxovo teko disanje. Znao je da Tux nije vie od metra od njega, ali je bio previe uplaen da bi opalio, znajui da bi, ako promai, bljesak iz cijevi odao njegov poloaj. Tux je osjeao kao da mu je netko preko trbuha povukao usijane ice. Nije mislio da e jo dugo izdrati. - Jesi li tamo, Johnny? - proaptao je, sa svojim 0,45 ispruenim naprijed dok je naprezao ui vrebajui na najslabiji zvuk.

Johnny je uo njegov dah. Hladni mu se znoj slijevao u oi; srce mu je tuklo tako silovito da je pomislio da e se onesvijestiti. Tada je zauo teki tresak u hodniku, iza kojeg su slijedila jo dva, i po tome je znao da je policija provalila u kuu. Znao je to e policija uiniti. Nee se uputati u rizik. utnut e vrata i zapraiti po sobi samaricama. Nita ivo nee preivjeti. Izgubio je ivce. - Ostanite vani! - vrisnuo je divlje. - Ne pucajte! Tuxov je 0,45 opalio uz zagluujui urlik. Zrno je dohvatilo Johnnyja posred ela, raznijevi mu mozak. Tux je bubnuo natrag na pod i pokuao ponovno podii revolver u trenutku kad je netko nogom otvorio vrata. Nije mu uspjelo smoi snage da ga podigne, i prasak mu je vatre iz automatske puke rasporio prsa.

GLAVA 10

Ken je stajao u mranom hodniku i oslukivao. Sve to je mogao uti bilo je da pukaranje iznad njegove glave bjesni jo silovitije. Kua je bila tiha i nikakvo se svjetlo nije pokazalo. Poao je prema stepenicama i, kreui se tiho koliko je mogao, poao dolje u tamu drei se za rukohvat stubine ograde. Stigao je na dno stepenica i, prije negoli je krenuo dalje, kresnuo ibicu da vidi kamo ide. Pred njim su bila ulina vrata. Oslobodio je zapor, otpuhnuo ibicu i vrlo ih oprezno otvorio. Provirio je na prolaz to je vodio do postrane ulice. Oslunuo je i uo uzvike daleko zdesna, a poslije toga jo vie pucnjave. Nije imao pojma to se dogaa gore na krovovima, ali je znao da se panja policije koncentrirala ondje a ne ovdje gdje je on, i to je bila predobra ansa a da bi se smjela propustiti. Prebacio se u prolaz, protrao do njegova kraja i zastao da bi zirnuo u postranu ulicu. Ova se uinila prazna pa je, drei se sjena, poeo brzo hodati prema glavnoj ulici to ju je mogao vidjeti ispred sebe. Nije preao vie od tridesetak koraka kad su iza ugla dola policijska kola i pola prema njemu. Nije imao vremena potraiti zaklon. Automobil je dolazio brzo i Ken je, sa srcem koje je tuklo poput ekia, nastavio hodati. Kola su ibnula kraj njega. Pogled mu je pao na etiri policajca u njima; ni jedan od njih nije pogledao prema njemu, a kad se auto zaustavio na kraju ulice, iskoili su iz njega i utrali u jedan od postranih prolaza. Ken je nastavio dok nije stigao do glavne ulice. Zastao je da bi oprezno provirio iza ugla prije negoli se pokae. Dalje uz ulicu red je cajkana formirao barijeru, zadravajui gustu gomilu to je puna oekivanja zurila prema obali. Ken je brzo odstupio. Uski prolaz izmeu dviju kua ponudio mu je put bijega, i on je krenuo niz tu uliicu to je tekla paralelno glavnoj ulici. Uspentravi se preko nekoliko zidova i preavi preko nekoliko stranjih dvorita, napokon je opet stigao na glavnu ulicu, ali ovaj put dobrano iza gomile i policijskog kordona. Jedina mu je misao sada bila da nae telefonsku govornicu i stupi u vezu s Adamsom. Dalje uz ulicu opazio je osvijetljeni dragstor pa je udario prema njemu. Dragstor je bio prazan. Namjetenik u bijeloj kuti stajao je na rubniku, zurei niz ulicu u

policijski kordon. Bio je i suvie zadubljen u ono to se zbivalo da bi opazio Kena, i ovaj je uao u duan i zatvorio se u telefonsku govornicu pokraj vrata. Nazvao je policijsku stanicu. - Porunika Adamsa - rekao je kad je dobio vezu. - Porunik nije ovdje - odgovorio mu je glas. - A tko je to? - Ovo je hitni privatni poziv - rekao je Ken. - Moete li mi dati njegov kuni broj, molim vas? - Nai ete ga u knjizi - progunao je glas i veza se prekinula. Ken je preletio kroz stranice telefonske knjige i naao Adamsov privatni broj. Nakon neto ekanja telefonistica mu je rekla da se ne javlja. Ken je objesio slualicu i zastao oklijevajui, pitajui se to bi bilo najbolje uiniti. Najvjerojatnije je Adams bio dolje kod obale, nadzirui ondje operacije. Ken je znao da se mora maknuti s ulica. Obeao je Johnnyju da e mu posjetiti sestru, i ovaj mu je rekao da e ondje biti siguran. Odluio je da smjesta krene do Maddox Courta. Odatle e moda moi stupiti u vezu s Adamsom. Ponovno je nazvao policijsku stanicu. Glas je deurnog narednika zvuao nervozno. - Ne znam kad e se vratiti. elite li ostaviti poruku? Ken je trenutak razmislio. - Da. Recite mu da je ovjek koji je odsjeo u njegovu stanu sada u Maddox Courtu 45. Znat e sve o tome. - Okej - rekao je narednik ravnoduno i spustio slualicu. Kad je Ken iziao iz dragstora, namjetenik u bijelom ga je upitao: - Oko ega sva ta pucnjava? - Ne znam - rekao je Ken ne zastavi. - U ovoj ulici nitko nikad nita ne zna - rekao je ovjek s gorinom u glasu. Ali Ken je ve bio izvan domaaja glasa. Hodao je brzo. Trebalo mu je manje od deset minuta da stigne do Maddox Courta. Nekoliko se puta morao sakriti u postranu ulicu i priekati da proe cajo. ivci su mu bili u loem stanju dok je koraao prilaznim odvojkom prema pompoznom ulazu u zgradu.

Prisjetio se kako ga je Johnny upozorio na nonog portira, i zato je provirio kroz vrata na okretanje u veliko predvorje. Nije mogao vidjeti ni traga bilo kakvom portiru, ali su iza pulta poluotvorena vrata vodila u zatvorenu kancelariju. Pretpostavio je da je portir tamo unutra. Tiho se progurao kroz okretna vrata i stupio u predvorje. Potom je brzo i neujno pretrao preko njega do zaklona to su ga pruale stepenice i poao uz njih. Trebalo mu je nekoliko minuta da odredi poloaj Gildina stana i jo vize da se uspne stepenicama do najgornjega kata. Kad je zastao pred njenim ulaznim vratima pogledao je na runi sat. Bilo je dvadeset do jedan. Pitao se je li jo budna. Pitao se, takoer, hoe li nazvati nonog portira umjesto da se javi na vratima. Morao je riskirati. Pritisnuo je na zvonce i priekao. Nakon kratkog odlaganja, uo je zvukove s druge strane vrata, a zatim je djevojaki glas otro zazvao: - Tko je to? - Imam poruku od vaeg brata - rekao je Ken. Uzeo je iz depa omotnicu koju mu je Johnny bio dao i sagnuvi se, kliznuo je ispod vrata. Uslijedila je stanka, a zatim su se vrata naglo otvorila. Zatekao se kako zuri u visoku, prozranu plavuu koju je vidio u nonom klubu Plava rua. Imala je na sebi tirkizno obojenu svilenu koulju i crne hlae. Lice joj je bilo blijedo, a krupne su joj se zelene oi arile. - to je? - upitala je. - to se dogodilo Johnnyju? - U guvi je - rekao je Ken. - Zamolio me da doem i posjetim vas. Nije bio siguran je li ga prepoznala ili nije. Dok se uzmicala u stranu lice joj je bilo bez izraza. - Bolje da uete. Poao je za njom u raskono opremljenu dnevnu sobu. - Sjednite - rekla je kratko. - A sada, to znai sve to? - Policija trai vaega brata. Ustrijelio je policajca - rekao je Ken, sjedajui. - Ustrijelio policajca? - ponovila je Gilda, dok joj se lice stezalo. - Je ... je li ga ubio?

- Ne znam. Njega su ranili. Nastrijeljen je u ruku - Za ime boje! - rekla je Gilda razdraeno. - Moete li mi rei to se dogodilo? - Pokuavam. Moda je bolje da ponem od poetka ... Dok je govorio ona ga je gledala, oi su joj bile smetene. - Velite da je moj brat ustrijelio policajca i da je ranjen? -rekla je. - Kad se to dogodilo? - Otprilike prije par sati. - Ah, razumijem. - Pogledala je izguvanu kuvertu koju je Johnny dao Kenu. - Kako ste doli do ovoga? - Dao mi ju je va brat. Rekao je da ete tako znati da dolazim od njega. - Tu samo pie da vam pomognem. Ne kae nita o tome da je ranjen. - Nije mu bilo lako pisati. Boljela ga je ruka. Prouavala ga je pogledom, oi su joj bile ljutite i sumnjiave. - Bi li vas iznenadilo kad biste doznali da moj brat u ovom trenutku leti za Pariz? - Ne leti! To je bio trik. O'Brien ga je namjeravao ubiti. Nagovorio je vaeg brata da vam napie pisamce tako da biste u to povjerovali. - Sve je kompliciranije to se dalje odmiemo, nije li? - rekla je pomiui se prema komodi. Da li vi to kaete da je Sean O'Brien namjeravao umoriti Johnnyja? - Znam da to zvui fantastino, - rekao je Ken zabrinut zbog njene oite sumnjiavosti - no kad bih vam ispriao itavu priu... - To nee biti potrebno - rekla je otvarajui trzajem ladicu komode. Zgrabila je u nju i okrenula mu se licem, s automatskim pitoljem u ruci. - Ne miite se! Laete! Znam tko ste vi! Vi ste ovjek kojeg trai policija! Vi ste ubili Fay Carson!

II

Telefon je poeo zvoniti kad je O'Brien uao u dnevnu sobu. - Preuzmi - rekao je nervozno Sullivanu i preao preko sobe prema ormariu s piem. Sullivan je podigao slualicu, posluao, napravio grimasu i pogledao O'Briena koji si je mijeao viski sa sodom. - Policijski kapetan Motley - rekao je Sullivan. - elite govoriti s njim, efe? O'Brien je otpio pola viskija, pripalio cigaretu i uzeo slualicu. - to je? - zareao je. - Upravo je stigao izvjetaj koji e neto pokrenuti - rekao je Motley glasom koji se tresao od uzbuenja. - Ustrijeljen je Johnny Dorman. O'Brien se ukoio; lice mu je promijenilo boju. - O emu to do avola pria? - zareao je. - Jedan je od mojih ljudi bio na obali vrebajui na tog momka Hollanda. Opazio ga je s Johnnyjem Dormanom ... - S Johnnyjem? Lae! - jarosno mu je upao u rije O'Brien. -Nije mogao biti s Johnnyjem... Naglo je stao, shvativi to govori. - Bio je s Dormanom - rekao je Motley. - Tu nema zabune. Moj je ovjek poeo ispitivati Hollanda, i Dorman ga je upucao. Siguran da je Tux izvrio njegovu naredbu i zbrisao Johnnyja, O'Brien se upitao da Motley nije pijan, ali je shvatio da mora biti oprezan. Nije mogao rei Motleyju kako zna da je Johnny u bavi cementa na dnu rijeke. - Obojica su brisnula, - nastavio je Motley - ali ih je vidio Adams koji je sluajno bio u

susjedstvu. Pripucao je na Johnnyja i pogodio ga u ruku. Kidnuli su i zavukli se u neku kuu kraj obale. Adams je dao opkoliti kvart. Holland je klisnuo preko krovova. Tu su ga opazili, i Adams je poslao ljude za njim. Ovi su naletjeli na Tuxa i Sollyja koji su bili tamo gore. O'Brien je gotovo ispustio slualicu. - to? - Nemojte me pitati to su gore radili - rekao je Motley. -Glupani su otvorili streljako prvenstvo. Ubili su petoro mojih ljudi. Tux se probio u kuu u kojoj se skrivao Dorman i upucao ga prije nego su ga moji mogli epati. O'Brien se ohladio. - to je bilo s Tuxom? - Moji su ga ljudi raznijeli na komadie -odgovorio je Motley. I tako je Tux zabrljao stvar! - pomislio je O'Brien. Johnny je nekako pobjegao s Willow Pointa. to e Gilda rei kad proita jutarnje novine? Shvatio je da je mora smjesta vidjeti i prije njih servirati joj uvjerljivu la. Prokleti Tux! Ima sreu to je mrtav. - Holland je zbrisao - nastavio je Motley. - Jo tragamo za njim. Dobili smo tampu na vrat. - Hvatajte Hollanda! uje li? - zaurlao je O'Brien. - To je nareenje! Tresnuo je slualicom i brzo preao preko sobe do predsoblja gdje je ekajui stajao Sullivan. - Idem van - rekao je O'Brien. - ekaj me! Pourio je do garae, ponovno izvukao cadillac i brzo zavezao prema Maddox Courtu. Bilo mu je potrebno neto manje od deset minuta da dospije onamo, i do tog asa pria je ve bila spremna. Morao je uvjeriti Gildu da on nema nikakve veze s Johnnyjevom smru. Morat e joj rei da je otpratio Johnnyja do aviona za Pariz. I dobro, onda se avion vratio zbog problema s motorom i Johnny je iziao. To je najbolje to moe uiniti. Bit e suvie potresena Johnnyjevom

smru a da bi dovela u pitanje njegovu priu. Noni portir, koji je dobro poznavao O'Briena, pourio je da otvori vrata dizala dok je ovaj prelazio preko predvorja. - Miss Dorman je kod kue, sir - rekao je. O'Brien je promrmljao, uao u lift i kliznuo na najvii kat. Jadna bi mala ve morala biti u krevetu i spavati, pomislio je prelazei preko hodnika do njenih ulaznih vrata. To e biti avolski ok za nju. Pozvonio je. Uslijedila je stanka, a onda je Gilda upitala kroz vrata: - Tko je to? - Sean. Daj da uem, malena. Zaprepastilo ga je kad je vidio da je njemu okrenuta leima, a licem prema otvorenim vratima dnevne sobe. Vidio je da u ruci ima pitolj. - to se dogaa ...? Pogledao je u dnevnu sobu na napetog, problijedjelog ovjeka to je sjedio u naslonjau i zurio u njega uplaenim oima. - Provalnik.. ili to? - upitao je O'Brien. - Amo, daj mi taj pitolj. - Uzeo ga je od Gilde i uetao u dnevnu sobu. - to je sad sveto? - To je ovjek koji je ubio Fay Carsoh - rekla je Gilda bez daha. - Provalio je ovamo. O'Brien se ukoio. - Jeste li vi Holland? - zapitao je. - Da, - rekao je Ken - ali je nisam ubio. - Jeee? - odgovorio je O'Brien. - No dobro, recite to poroti. - Pogledao je Gildu. - to on radi ovdje? - Mora da je lud. Doao je amo oekujui da u ga sakriti. Veli da je Johnny upucao policajca i da je ranjen. Veli da si ti namjeravao ubiti Johnyja i da ga je on spasio. - Dobar vic - rekao je O'Brien. - Daj policijsku centralu.

- Mahnuo je prema telefonu. - Bit e im drago da ga vide. - ekajte! - rekao je Ken. - Morate me sasluati. - Gledao je u Gildu. - uo sam tog ovjeka... - Ku! '- rekao je O'Brien prijetei mu pitoljem. - Otvori jo jednom usta i ustrijelit u te! Nastavio je Gildi - Daj nazovi Motleyja On e to srediti. Dok se kretala prema telefonu, zazvonilo je zvono na ulaznim vratima. Brzo je pogledala O'Briena, dok joj je ruka lebdjela iznad telefona. - Oekuje li ikoga? - upitao je kad je zvono ponovno zazvonilo. - Ne. - Amo, uzmi taj pitolj i pazi na momka. Ja u vidjeti tko je. Dao joj je pitolj, uao u predsoblje i otvorio ulazna vrata. U hodniku je stajao porunik Adams, s rukama u depovima. Njegovo lice nije odalo iznenaenje to vidi O'Briena, no iznenaen je bio. - to do avola radite ovdje? - zastrugao je O'Brienov glas. - Holland je ovdje, zar ne? - upitao je Adams blagim glasom. - Otkud znate? - Primio sam poruku. O'Brien je stao u stranu. - Bolje da uete i preuzmete ga. Adams je uetao u dnevnu sobu, pogledao na pitolj u Gildinoj ruci, pa Kena. Lukavo mu je namignuo. - To je ovjek koji je ubio Fay Carson - rekao je O'Brien. -Preuzmite ga i vodite. Adams je odmahnuo glavom. - Nije ju on ubio -rekao je. - Velim vam da jest! -. dreknuo je O'Brien. - Komesar ima sve dokaze potrebne da ga se osudi. Ne raspravljajte sa mnom! Preuzmite ga i vodite.

- Komesar je dobio svoje informacije od narednika Donovana, koji je beziznimno netoan rekao je Adams promatrajui Gildu kako polae pitolj na komodu. - Ako je to dovoljno Howardu, dovoljno je i meni. Rekao sam vam da ga uhapsite! - Ali on to nije uinio. Dobio sam upute da provedem nezavisnu istragu. Uinio sam tako i razrijeio sluaj. To nije taj ovjek. - Pretpostavljam da ete mi rei da ju je Dorman ubio? -upitao je O'Brien Ijutito. - Ne, nije ni on. O'Brien je napravio nestrpljivu gestu. - Ne budite tako prokleto tajanstveni! Tko ju je onda ubio? - To je itava pria. injenice ... - Ne elim to sluati - rekla je Gilda. - Sean, zar ga ne moe odvesti? To je bio ok za mene. Hou ii spavati. - Zanimat e vas, miss Dorman - kazao je Adams prije nego to je O'Brien mogao ita rei. Fay Carson je ubijena zato to ste se vi udali za Mauricea Yardea. Ne moe se dogoditi da vas ne zanima. Gilda se ukoila, usta su joj se stisnula u tanku crtu. . - to ste rekli? - O'Brienovo se lice zalilo rumenilom. - Udata za Yardea? to do avola mislite kazati? Gilda mu se okrenula. - Lae! Ne sluaj ga, Sean. Izbaci ih odavde! - Ne moete to zanijekati, miss Dorman - rekao je Adams. Sjeo je u naslonja pokraj Kena. - Dobio sam potvrdu iz Los Angelesa prije nepunih deset minuta. Udali ste se za Mauricea Yardea prije trinaest mjeseci. ivjeli ste s njim etiri mjeseca i zatim ga napustili. To je zapisano. inilo se kao da Gilda ulae napor kako bi se svladala. Slegnula je ramenima i okrenula se od njega. - U redu - rekla je promuklim glasom. - I tako, zapisano je. To nisu vaa posla. - Jesu, jesu - rekao je Adams prebacujui nogu preko noge. Va brak daje motiv za umorstvo

Fay Carson. Gilda je pogledala O'Briena koji je stajao nepokretan, s oima to su se krijesile. - Ne vjeruj mu, Sean. On je ili lud ili pijan! - Radije pazite to govorite - rekao je O'Brien Adamsu. - Mogu vam podastrijeti dokaz o tom braku do sutra ujutro -rekao je Adams ravnoduno. Samo trati vrijeme nijeui to. O'Brien je otiao do Gilde, uzeo je za ruku i paljivo se zagledao u nju. - Jesi li udana za Yardea, malena? Oklijevala je, a zatim beznadno polako slegnula ramenima, - Da. ao mi je, Sean. Morala sam ti rei. Upravo se razvodim. Bila sam glupaa to sam se udala za njega, i to sam platila. Nisam ivjela s njim vie od mjesec dana prije negoli sam otkrila tko je on. Suvie sam se stidjela da bih ti rekla. O'Brien joj je uputio opaki osmijeh. - Zaboravi to. Svi mi grijeimo. - Potapao ju je po ruci. - To je okej, malena. - Tada se okrenuo Adamsu. - Zabili ste svoj prokleti nos u suvie mnogo toga. Vodite tog momka odavde, optuite ga za ubojstvo Fay Carson i pobrinite se da to i ostane! Budete li mi jo zameketali, dat u vas izbaciti iz slube! Adams se pomilovao po vrhu tankog nosa kad se susreo s O'Brienovim bijesnim pogledom. - To se ne da izvesti. On je nije ubio. - Tko onda jest? - podviknuo je O'Brien. Adams je kimnuo prema Gildi. - Ona, naravno. - Moj boe! - prasnuo je O'Brien. - Pobrinut u se da platite za ovo! Ja u... - Prekinuo je kad mu je pogled pao na Gildino lice.

Bila je bijela kao svjee napadali snijeg. Oi su joj zurile kraj O'Briena, ruka joj je bila na grlu. Slijedili su smjer njenih zapiljenih oiju. U dovratku spavaonice, gledajui u nju, stajao je ukasto-smei pekinezer.

III

Pas je oprezno preao preko sobe i zaustavio se pred vratima to su vodila u kuhinju. Zagrebao je po boji, zacvilio i zatim ponovno zagrebao po vratima. Gilda je vrisnula: - Maknite ga odavde! Maknite ga! - Gilda! - uzviknuo je O'Brien, potresen uasom. - to je to? Adams se digao iz fotelje, preao preko sobe u dva koraka, okrenuo kvaku i gurnuo vrata. Pas je sunuo u kuhinju. Adams ga je gledao kako tri do mjesta na kojemu je dolje na podu lealo Sweetingovo lice. Sa strane mu je bila lokva krvi; meu lopaticama mu je bilo ukopano ilo za led. Pas je zastao kraj njega, onjuio mu lice i tada ustuknuo, tuno zacvilio i otpuzao pod kuhinjski stol. Adams je brzo pogledao Kena a zatim prema vratima to su vodila u predsoblje. Oi su mu bile govorile. Ken je ustao, otiao do vrata i postavio na njih lea. Promatrao je Gildu koja je naglo sjela, lica pepeljastosiva. - Moda bi vam bilo drago baciti pogled - rekao je Adams O'Brienu. O'Brien je uao u kuhinju, utnuo Sweetinga na lea i zagledao mu se u mrtvo lice. - Tko je to? - upitao je, i Adams je mogao vidjeti da je gadno uzdrman. - Raphael Sweeting, ucjenjiva - rekao je Adams. Promatrao je pekinezera koji je iziao ispod stola i sad je uzbueno njukao friider. Uspravio se, zacvilio i zagrebao po vratima. Nije vrag da je tako jednostavno - nastavio je Adams ispod glasa. - Nee valjda i on biti ovdje. - O emu to do avola mrmljate? - dreknuo je O'Brien. Adams je uhvatio kvaku hladionika, podigao je i pustio ih da se uz njihaj otvore. O'Brien je naglo zaustavio dah kad je ugledao sklupano tijelo Mauricea Yardea. - Za ime boje! - uzviknuo je. - Tko je to? - Njen suprug, Maurice Yarde. Pitao sam se gdje ga je sakrila - rekao je Adams.

O'Brien se s naporom sabrao. Zakoraao je u dnevnu sobu. Gilda je zurila u njega. - Nisam to uinila, Sean! Mora mi vjerovati! - rekla je gutajui zrak. - Zatekla sam ga tamo. Kunem se da jesam! Lagano joj je dodirnuo rame. - Samo mirno, malena. Ja sam na tvojoj strani - rekao je i tada, pogledavi Adamsa koji se naslonio na dovratak, rekao kao da turpija: - Dajte da izgladimo tu stvar. - Optuujem miss Dorman za umorstvo Fay Carson, Yardea i Sweetinga - rekao je Adams. Specificirat emo u stanici. - Specificirat emo upravo ovdje! - odgovorio je O'Brien odsjeno. - Miss Dorman nijee optubu. Vi nemate dokaza da je ona to uinila, ili moda imate? - Imam ih dovoljno da sloim ubojstvo Carsonove - rekao je Adams. - Kakvi su dokazi? - To je pitanje motiva. Klju za umorstvo Carsonove je neto to mi je gotovo promaklo. Najprije mi se za taj posao dopao,Dorman. Bio je uneravnoteen i prijetio je da e je ubiti, ali sam otkrio da on to nije uinio. Bio je vien pred klubom Plava rua kad su Holland i Carsonova izlazili iz njega. On nije znao gdje ona ivi. Nije mogao poi ispred nje i upasti u stan, i tako sam ga iskljuio. Dobio sam mig da se Maurice Yarde posvaao s njom. Pomislio sam da je to moda on uinio. Otiao sam do njegova hotela. On je nestao, ali mu je soba bila prekopana. Prema nainu na koji je provedena premetaina, inilo se kao da je traen nekakav dokument. Imao sam intuiciju. Zbog toga i jesam dobar cajkan. Dobivam te inspiracije. Je li tragalac bila ena, i bi li dokument mogao biti vjenani list? Nisam bio siguran u to. Bilo je to pogaanje naslijepo, ali sam nazvao Los Angeles i provjerio Yardea. Otkrio sam da je prije trinaest mjeseci oenio miss Dorman. - Adams se odgurnuo od dovratka i uao u sobu. Poeo je polako koraati gore i dolje, s rukama u depovima, dok ga je O'Brien promatrao, s tvrdim bljeskom u oima. - uo sam da e se miss Dorman udati za vas. to se nje tie, to je vraki dobra partija. Upitao sam se je li Fay Carson doznala od Yardea da je oenjen sa miss Dorman. Carsonova je imala nesreenih rauna s njom. Bila je u poziciji da je ucijeni ako je znala za taj brak. To su bile samo ideje, vidite, no ideje koje su utvrdile motiv. I tako sam poeo raspitivanje o miss Dorman. Otkrio sam da je sino bila u klubu Plava rua i da ga je napustila pola sata prije Carsonove i Hollanda. To bi joj dalo vremena da doe do njenog stana. Jednom je s njom dijelila stan i znala je za njen obiaj da ostavlja klju pod otiraem. Tko-god da se sakrio u spavaonici, morao je imati klju jer su vrata neoteena. Za taj posao odgovarala mi je miss Dorman. Noni portir mi je dolje rekao da je sino dola kui u dva sata. Ubojica je napustio Carsoniin stan u dva

manje dvadeset. Od njenog stana dovde ima dvadeset minuta vonje. Moete sami provjeriti. Doznao sam takoer od nonog portira da je sino iza devet do nje svratio Maurice Yarde, ali da ga nije vidio kako odlazi. Yarde je vjerojatno pokuao izvui novac od miss Dorman. Vjerojatno joj je rekao da i Carsonova takoer zna. Ona ga je ubila i stavila u friider dok se ne ukae prilika da se otarasi lea. Otila je do njegovog hotela, potraila vjenani list, nala ga i unitila. Zatim je otila do Plave rue, opazila Carsonovu s Hollandom. Otila je do njenog stana, sigurna da e ova Hollanda dovesti natrag, i da e on biti krasno rtveno janje. Ubila ju je, napravila kratki spoj i vratila se amo. O'Brien je ustao na noge, izvadio cigaretu iz tabakere i odlutao do komode po upalja. - Niste mi rekli nita to dobar advokat ne bi otpirio do avola - rekao je pripaljujui cigaretu. - A sada, rei u vam neto: Johnny mi je priznao da ju je on ubio. Adams je odmahnuo glavom. - Rekao vam je to zato to se nije on nameravao udati za vas - rekao je tiho. - Moda biste se oklijevali oeniti s miss Dorman kad biste znali da ima umorstvo na dui. Dorman je bio financijski zainteresiran za va brak, zar ne? - Ne moete odrati tu optubu - rekao je O'Brien, dok mu se lice ukruivalo. - Odbacit ete je! - Za tjedan u dana imati optunicu koju nikakav advokat nee moi poljuljati, i zato je ne odbacujem. O'Brien je spustio upalja. Ruka mu je skoila do pitolja, ibnula ga u vis, i onda ga je, okrenuvi se, uperio u Adamsa. - Da se nisi pomakao ako ne eli metak u sebi! - zakripao je. Pogledao je Kena, koji je jo stajao naslonjen na vrata. -Doi ovamo k njemu! Ken je posluao. Adams je djelovao potpuno neuznemireno. - To te nee nikamo odvesti, O'Brien - rekao je. Ona ne moe izbjei orku: ne s ta dva ukoena u kuhinji. Moda bi se mogla izmigoljiti iz Carsoniina ubojstva, ali ona dvojica tamo fiksiraju stvar. - To je ono to ti misli - odgovorio je O'Brien. - Ali ti nema moj talent za organizaciju. Moda jesi bistar cajkan, ali jo mora avolski mnogo nauiti. Gilda je nesigurno ustala na noge. - Zovi Whiteyja amo - rekao joj je O'Brien ne skidajui oi s Adamsa. - Speedwell 56778. Reci mu da dovede etvoricu iz klape sa sobom, i to brzo. Gilda je prela do telefona. - Ja to ne bih uinio - rekao je Adams meko. - To te nee nikamo odvesti.

- Nee li? Daj da objasnim to e se dogoditi - rekao je O'Brien zaarenih oiju. - Ti i Holland biti ete ucmekani. Noni portir e takoer biti ucmekan. Momci e ova dva ukoena ietati van i posaditi ih na sigurnom mjestu. Tebe e nai dolje u predvorju, upucanog Hollandovim pitoljem. Njega e nai na stepenicama, upucanog tvojim pitoljem. Portir je sluajno pokupio metak, naavi se izmeu. To e biti dovoljno za sve, zar ne? - Bilo bi - odgovorio je Adams. - I bit e. Carsoniino ubojstvo pripisat e Hollandu. To je ono to ja zovem organizacijom, Adams - rekao je O'Brien pokazujui zube u fiksiranom smijeku. Gilda se tresla tako gadno da nije mogla drati slualicu. - Ne mogu, Sean - zajeala je. - Ostavi! - rekao je otro. - ja u to srediti. Idi u spavau sobu. Ne brini, malena. Sad si na istini. Gilda se okrenula, zaglavinjala preko sobe, otvorila vrata spavaonice i zatvorila ih. O'Brien je pogledao Adamsa. - Do vienja, bistri biru - rekao je. Nije vidio kako je Leo iziao iz kuhinje. Pas je dokaskao do njega i uspravio se, sa apama na O'Brienovom koljenu. Prepadnut, O'Brien je spustio pogled i utnuo psa od sebe. Adamsova je ruka poletjela pod sako i trgnula pitolj. O'Brien je opalio za trenutak prekasno. Adamsov je pitolj zalajao i crvena se brizgotina krvi pojavila pod O'Brienovim desnim okom. Ispustio je oruje i zateturao natrag kad je Adams ponovno opalio. O'Brien je tresnuo o zid, zaljuljao se na petama i rasprostro se s licem prema dolje. - Taj me tip oznojio - rekao je Adams meko. Ispuhao je obraze, promigoljio ramenima ispod kaputia i nacerio se Kenu. - A je li i vas? Ken nije nita odgovorio. Nesigurno je otiao do naslonjaa i sjeo, drei se rukama za glavu. Adams ga je pogledao, slegnuo ramenima, otiao tiho do vrata spavaonice, okrenuo kvaku i gurnuo vrata. Gilda je stajala nasred sobe, s rukama na uima, s izmuenim licem. Kad ga je ugledala, otro je vrisnula.

- Nije upalilo - rekao je Adams. - Odsada si preputena sama sebi, seko. Idemo. Idemo dolje u stanicu da ispriamo stvar. Gilda je odstupila. - Pas ga je preao kao lisica - nastavio je Adams polako joj se primiui. - Psa nije organizirao. Sredio sam O'Briena prije negoli je on sredio mene. Idemo, seko, nemoj da zaigramo grubo. - Dalje od mene! Glas joj je bio kretanje. Lice joj je bilo runo od uasa. - Porota e poiziti za tvojim nogama - rekao je Adams utjeno. - Dobit e samo dvadeset godina. Bit e izvan svega jada kada bace H-bombu. To jo ne zna, ali ti si sretna cura. Gilda se okrenula i potrala. Napravila je pet brzih koraka prije negoli je dosegla veliki, zastrti prozor. Nije se zaustavila. Prola je kroz zavjese, kroz staklo i zrak. Adams je uo njen tanki vrisak nalik na cvile dok je propadala u tamu, i tresak njenog tijela kad je udarilo o plonik, esnaest katova nie. Pridigao je ramena, uetao brzo natrag u dnevnu sobu, ne obazirui se na Kena koji je jo sjedio s glavom u rukama, i telefonom nazvao stanicu. - Dajte brzo bolnika kola i jedno odjeljenje u Maddox Court 45, - rekao je u slualicu - a kad velim brzo, onda tako i mislim! Bacio je slualicu natrag na vilicu, priao Kenu i trzajem ga digao na noge. - Nosite se do avola odavde! Zar ne elite kui? Ken ga je bijelo gledao. - Hajde, brzina! - rekao je Adams. - isti ste. Drite jezik za zubima i neete uti vie nita o tome. Hajde, vadite se k'vragu iz ovoga! Isuvie okiran da bi progovorio, Ken je nesigurno poao prema vratima. - Hej! - rekao je Adams upirui u pekinezera koji je potraio utoite pod komodom. - A to je sa psom? Ne biste li ga voljeli imati kod kue? Ken je s uasom pogledao psa.

- Ne! - rekao je drhtavim glasom. - Nemam nita protiv da itavog ivota nikad vie ne vidim pekinezera. Siao je niz stepenice u teturavom trku.

IV

Sljedeeg jutra, nekoliko minuta prije pola devet, Ken je zaustavio automobil na uglu Avenije Marshall, odakle je mogao vidjeti niz cestu. Priekao je nekoliko minuta, a onda vidio Parkera kako otvara vrtna vrata i dolazi prema njemu. Uobiajeni ivahni polet nestao je iz njegova hoda. Iao je prema Kenu kao da je napor vui nogu za nogom. Izgledao je blijedo, izmrcvareno i potiteno. Ken je iziao iz automobila. - Mislio sam da te prebacim do banke - rekao je nespretno. Parker se lecnuo i zapiljio se u njega. - O kakvi prokleti ivci! - rekao je ljutito. - Ne smije u banku! Policija te trai. A sad sluaj, Holland, mora se predati. Ne mogu te imati uza se itav dan, ne znajui kad e doi policija da te uhapsi. Ne elim to! - ivce u kanticu - rekao je Ken. - Bio sam u policiji i objasnio. Uhvatili su sino ubojicu i ja sam ist. Parker je zinuo. - Uhvatili ubojicu? Onda to nisi ti uinio? - Naravno da nisam, ti mamlaze! - O! Ali dobro, ja ne elim imati vie nita s tobom. Ima prokleto opasan utjecaj. Unitio si mi dom. Ken je postavio pitanje koje ga je muilo posljednjih nekoliko sati: - Jesi li rekao svojoj eni da sam iao posjetiti Fay? - Rekao? - Parkerov se glas digao poput metka. - Naravno da nisam! Ne misli da bih joj rekao da sam te upoznao s flundrom, ha? I bez toga je dovoljno gadno, i ona mi nikad nee oprostiti. Ken je udahnuo duboki udah olakanja. Naglo se nasmijeio i tresnuo Parkera po leima. - Onda nema straha! - rekao je. - Bit e tiho o tome pred Ann, ha? Parker se namrgodio.

- Ne vidim zato bismo obojica bili u sosu. Lijepu bih ti stvar napravio da joj velim, ali neu. - Iskreno? - upitao je Ken pogledavi ga. - Da - promrsio je Parker. - Nema potrebe da nas obojicu stjeraju u pseu kuicu. - To je sjajno, brajko! Preznojavam se otkako sam dobio njeno pismo. Jutros sam doznao. Vraa se u roku od pet dana. Majka e u dom. Trebala je otii jo prije mnogo tjedana, no sad ju je Ann nagovorila. Vraa se idueg ponedjeljka. Parker je groknuo. - Za tebe je to u redu, ali ja sam u avolskom kripcu. - Kako je Maisie jutros? Parker je zatresao glavom. - Dri se kao svetica s probavnim smetnjama. Uasno je tiha i pristojna i distancirana. Bit u u pseoj kuici mjesecima prije nego to pree preko toga. - Kupi joj skupi dar: krzneni kaput za zimu - sugerirao je Ken. - To je u redu, ti smilja kako da troi za mene moj novac. Kako da si priutim krzneni kaput? - Bio si bukva to si joj uope rekao. Nisi morao. Da si upotrijebio glavu, mogao si joj skuhati kakav roman u nastavcima. Parker je turobno zakimao glavom. - Znam. Mislio sam i o tome. Bio sam bukva, a taj me narednik izvozao. - Ne moemo tu stajati itav dan. Upadaj ako hoe. - Dobro, u redu - rekao je Parker i uao u automobil. - Samo nemoj misliti da e meu nama ikada biti kao to je bilo, jer nee. - O, uuti! - rekao je Ken kratko. - Ti si poeo itavu tu guvu i dobio to te spada. Parker ga iznenaeno pogleda. Opazio je da je Ken preko noi ojaao karakter. Djelovao je ilavije, samouvjerenije, ne kao ovjek s kojim se moe nabacivati.

- Tko ju je ubio? - upitao je Parker. - to se dogodilo? - Znam koliko i ti - slagao je Ken. - Otiao sam do policijske stanice, rekao poruniku da sam prole noi bio s Fay i priekao da me uhapse. On mi je rekao da idem kui, jer imaju ubojicu. Nisam ekao da me dvaput ponude. I odoh. - Mislio sam da ima dobru priu za mene - rekao je Parker razoarano. - Ova je prokleto dosadna. - Rek'o bih da je ba dosadna - odgovorio je Ken bez izraza na licu. Kad su se dovezli na parkiralite iza banke, Parker je upitao: - Hoe li rei Ann to se dogodilo? Ken je odmahnuo glavom. - Ti moe biti bukva, - rekao je izlazei iz kola - ali ja nisam.

Pet dana poslije toga Ken je stajao na peronu ekajui vlak to je Ann vraao kui. Osjeao se izuzetno kreposno. Posljednja je etiri predveerja radio bez prestanka po kui i u vrtu. Svi najrazliitiji poslovi za koje ga je Ann prolih mjeseci molila da ih obavi, a koje je on odlagao, sad su bili posvravani. Vrt nikad nije izgledao bolje. Kuhinja je dobila nove tapete. Prozori su oprani. Slomljena je arka vrtnih vrata popravljena; ak je i automobil izglancan. Novine su bile pune natpucavanja. Gradska je uprava upala u vatru, i nekoliko je njenih istaknutih lanova dalo ostavke, meu njima i kapetan Joe Motley, koji je osjetio da je posao postao prenaporan za njegove mlitave metode. Ime Lindsayja Burta nastavilo je klasati po novinama u smislu novog politikog voe, a Herald je proricao da e porunik Adams uskoro biti izabran za policijskog kapetana. Prvi put otkako je pronaao Fayino mrtvo tijelo, Ken se osjeao sigurno. S osjeajem estokog uzbuenja gledao je kako vlak polako dolazi tranicama. Anninu je plavu glavu odmah primijetio kad se nagnula kroz prozor. Pomamno su poeli mahati jedno drugom. Nekoliko trenutaka potom bila mu je u naruju. - O, Ken! - Duo, kako si mi nedostajala! Uslijedilo je klepetanje, jer je oboje bilo presretno a da bi ulo to drugo govori. - Je li s tobom bilo sve u redu? - upitala je Ann kad su se napokon malo smirili. Digla je pogled na njega i bila zbunjena njegovom mravou i stroim izrazom oko usta koji mu je davao karakter, i koji je ona nala privlanim. - Naravno da sam bio dobro - rekao je Ken smijeei joj se. - Ali, dragi, izgleda drukiji. Ima neto s tobom... - Gluposti! - rekao je Ken. - Idemo. Daj da sredimo tvoju prtljagu.

Kasnije, kad su se vozili od kolodvora u otrcanom zelenom lincolnu, Ann je upitala: - Jesi li bio osamljen, Ken? Jesi li izlazio na kakvu predstavu? - Draga moja curo, nisam imao vremena za takve stvari -rekao je Ken kreposno. - Imao sam pune ruke posla u kui. Stavio sam nove tapete u kuhinji, brinuo se o vrtu i uope, izgulio prste do kosti. Ann se zagledala u njega oima koje su se naglo zamislile. - Zvui prilino tako kao da si napravio nekakvu zloestou. Nije bilo nita ozbiljno, ha? - Nevolja je s tobom da ima sumnjiavu glavu - rekao je Ken izbjegavajui njene oi. - Osim toga, misli li da bih ti rekao da je neto bilo? Priznajem da sam pomiljao da poem s kakvom enskom, ali naprosto nisam imao vremena. Ann se nagnula prema njemu i poljubila ga. - Dobio si svoju ansu, Ken. Vie te neu ostavljati. - Ne smije se tako ponaati dok vozim. Priekaj dok stignemo kui. - Stavio je svoje ruke na njezine i stisnuo ih. -Ne bih volio da ikad vie ode. A sad mi reci to se dogaalo s tobom. Sluao ju je dok je priala i osjeao se pomiren sa cijelim svijetom. Ne treba nikada doznati, rekao je samome sebi. To se vie nikad nee ponoviti. Izbjegao je za dlaku i nauio svoju lekciju. - Dakle tu smo - rekao je zaustavljajui se kraj kue. - Baci pogled na vrt. Je li teak posao? I nemoj mimoii vrtna vrata. Sad rade. - Duo, mislim da je na koncu ipak bolje da ponovno odem -rekla je Ann stojei na vrtnim vratima i gledajui vrt bez korova, kratko podianu tratinu i otro odrezane rubove. -Izgleda udesno, a i prozori su oprani. - To spada u kompletnu uslugu - rekao je Ken dok se natezao s njenom prtljagom vadei je iz automobila. Ann je iznenada ispustila uzvik. - O, Ken, zlato moje! Je li to tvoje veliko iznenaenje? Kako je sladak! Ken je pogledao u smjeru njenog ispruenog prsta. Na pragu, fiksirajui Kena svojini buljavim oima, sjedio je ukastosmei pekinezer.

KRAJ
ELEZNI

www.CroWarez.org

www.BosnaUnited.net