Prema radu: Mira Kolar-Dimitrijevi (Sveuilina profesorica u mirovini, Zagreb) HRVATSKI POVJESNIAR VJEKOSLAV KLAI I NJEGOV DOPRINOS ODGOJU

HRVATA (Povodom 80. godinjice Klaieve smrti) UDK 930-05 Klai, V. Nerazvrstan rad Primljeno: 29. 2. 2008. Fusnote autorice.

I. Govori hrvatski! Bog ti je darovao divni jezik hrvatski, kako ga gotovo vie na svijetu nema. On je zvuan i bogat, tako da njime moe izrei sve, to ti pamet kae i srce osjea. Grijei protiv Boga i prirode, kad ne govori hrvatski, gdje god treba i kad ti se zgoda nadade. Govori hrvatski u kui i u javnosti, jer samo po jeziku tvome znat e svijet, da si Hrvat. Ako kae, da si Hrvat, a ne govori svojim rodjenim jezikom, onda naprosto lae. Ptica se pozna po perju, a ovjek po govoru. Nastoj, da govori hrvatski to ljepe i savrenije, kao da iz najbolje knjige ita. Jer velika je sramota, kad kae, da si Hrvat i ne govori savreno svojim materinjim jezikom. Nemoj upletati u svoj hrvatski govor rijei tudjinske (njemake, talijanske ili turske), jer tim odaje, da si rob tudjincu, ili da ne zna svoga jezika. Ui i cijeni takodjer strane jezike, ali govori njima samo u krajnjoj potrebi i kad si u tudjoj zemlji. U svovoj domovini, u Hrvatskoj, ne vrijedjaj majke svoje tudjim govorom. Najmanje pak da to ini tudjincu za volju, koji dolazi s trbuhom za kruhom. Neka tudjinac naui najprije hrvatski, ako eli da se zakloni u Hrvatskoj. Ako tudjinca susree njegovim jezikom, on e te omalovaavati i prezirati; ako ga prinudi, da govori tvojim jezikom, on e te cijeniti i potivati. Svom snagom pako poradi, da ti porodica vazda govori samo hrvatski, da hrvatski misli, osjea i radi. Jer hrvatska porodica najjai je bedem hrvatstva: jedna jednita svijesna obitelj hrvatska vrijedi za itavu regimentu na bojnom polju!1 II. Radi! Bog ti je stvorio dvije ruke, - ne da ih prekrsti i dangubi, ve da njima radi. Raditi moe i nogama, i te kako! A i glavu ima, da njome misli i radi, a ne da bleji u zrak. Jer ovjek ba je i stvoren za rad kao malo koje drugo stvorenje Boje. Raditi nije sramota nego dika. Nije onaj gospodin, koji nita ne radi, tratei vrijeme i novac, to ga je batinio, - ve je gospodin onaj, koji je radom svojim stekao imetak. Radi stoga dan i no, a radi sustavno i razloito, da ti rad bude koristan. Pregni raditi svim arom i oduevljenjem: ne radi samo od nude i potrebe, nego i za zabavu. Neka se elja za radom uvrijei u tvojoj dui tako, da ne bude mogao ni ivjeti bez ustrajnog rada. Ustrajan i razloit rad koristi tijelu i dui. Nije istina, da rad ubija. Od samoga rada nije jo nitko umro. Nasuprot stoji, da se ustrajnim i sustavnim tjelesnim radom samo tijelo jaa i krijepi. Ne smije se dodue raditi u jedan mah do krajnjega umora, ali od dangube do krajnjega umora dalek je put. Ako si se umorio tjelesnim radom, odmaraj se radei glavom; ako te je umorio duevni rad, a ti se prihvati rada rukama ili nogama. Rad je koristan i za duu. Besposlica mora uroditi grijehom i porokom svake vrsti. Tko radi, zlo ne misli. Radom e smiriti i strasti svoje. Jer kad radi izdano i neprekidno, tako te obuzme rad, da za drugo nijesi ni podoban. A ni zli sni ne e te muiti, ako si umoran od rada tvrdo usnuo. Napokon ti podaje rad i zemaljskog blaga. Ako i ne postaje brzo i uvijek bogat, privredjuje bar toliko, da moe poteno i pristojno ivjeti. Ne treba ti niije
1

Modificirana Napoleonova misao o hrvatskim vojnicima.

milostinje, ne treba ti moljakati, a nijesi takodjer u napasti da se doepa ega nezakonitim ili nedoputenim nainom. Slatko jede kruac, koji si privrijedio u znoju lica svoga. III. tedi! Lijepo kae narodna poslovica: U radie svega bie, u tedie jote vie. Treba dakle ne samo raditi, nego i tedjeti. Jer zgodno kae opet druga narodna poslovica; Tko ne zna tedjeti, brzo e mu nestati. Teko onome, za koga se moe rei: to je ruha, na njemu je, a to kruha, u njemu je. A jo tee je po onoga, koji je raspikua, pa se tjei pjevajui: to dobijemo, to zapijemo. tedjeti je lako, samo ako hoe. Neka ti bude prvo pravilo, da nikad ne potroi sve ono, to si svojim radom privredio nego da svakom prigodom bar neto od svoje zarade otkine i pohrani. Ato e tako udesiti, da troi tek za ono, to ti je od najpree potrebe, a da se kani onoga, to je suvino. tedjeti je slast. Zrno do zrna pogaa, kamen do kamena palaa, a para do pare gotov imetak. Samo pripazi, da ti se slast tednje ne izrodi u strast, pa da od tedie ne postane krtac. tedjeti je tvoja sveta dunost, koju mora vriti i zbog sebe samoga, i zbog svojte svoje, i zbog naroda i domovine svoje. tedi za sebe samoga, jer kad te snadje nevolja ili kad ti nestane privrede, kako da se goloruk protura u svijetu? Zar s dugom, koji je zao drug? Stoga uvaj bijele novce za crne dane. tedi zbog svojih milih i dragih, da starcima roditeljima vrati, to su te u svijet opremili, a djeci svojoj, koja nijesu kriva to si ih porodio, da pomae, dok stanu na svoje noge. Napokon je i rodjena gruda, iz koje si nikao i koja te hrani, zavrijedila, da joj se odui makar u smrtnom asu, kad se opet vraa u blago krilo njezino. tedimo dakle svi: staro i mlado, muko i ensko! Naroito vi, ene hrvatske, kanite se gizde i raskoi svake. Dobra kuanica dri tri ugla kue, mnogo puta jo i etvrti. Samo brina i tedljiva ena vjerna je ljuba svome branome drugu, a dobra majka djeci svojoj. Slabo e pomoi svi politiki programi, kojima se nastoji pridii i spasiti narod hrvatski, da ne propadne u silnoj vrevi naroda. Hrvatski narod odrat e se tek onda, ako se naui raditi i - tedjeti. IV. Budi umjeren i trijezan! Nema traga ni radu ni tednji, ako ne ivi umjereno i trijezno. Umjereno u svemu i svaemu, a naroito kad jede i pije. Ui nas Sveto pismo, da je Bog stvorio ovjeka na sliku i priliku svoju. Pa zar da presit i pijan ovjek bude slika boja? Nije ni slika ivotinjska, jer se nerazumna ivotinja ne prejeda i ne opija. Ili zar si kad vidio konja da se je prejeo, ili pseto da se je opilo? ivotinji brani pusti nagon, da se nadere i napaja preko mjere; a ti, razumno stvorenje, da bude gori od nje? I sam puk hrvatski, gdje ga nije jo zarazila kuga neumjerenosti, zgraa se gledajui gurmanca ili pijanduru. Nikad sita zove puk izjelicom, prodrlicom, deronjom, pae i izjedi-pogaom: a netrijezna vinopiju pijanicom, lokalom, pijaninom, a i ispiuturom. Neumjerenost kod jela i pila zametak je mnogomu zlu i poroku. Dobro kae narodna poslovica: Pijanoj snai mili djeveri. Neumjereno jelo kodi i tijelu i dui. Tijelo slabi i ini ga tromim, a svakako nesposobnim za ustrajni rad; duu pak posve ponituje i ubija. Koliko je ljudi od vina i rakije pomahnitalo! Koliki su ljudi opet neumjerenou svojom prekratili svoj vlastiti ivot, te tako postali samoubojicama! Gdjekada i sama priroda kao da hoe igosati izjelice i

pijandure, pa ih iznakazuje omanim trbuinama i crvenim nosovima. A tek da vidi eludac i digericu okorjela pijanice! Teko narodu, koji nije navikao boraviti trijezne dane. Kukavne li vojske, koju mora opijati, kad ju alje u boj! Velika rimska drava stala je propadati, kad se je za Rimljane poelo govoriti: Jedu da bljuju, a bljuju da jedu. Mletaki poslanici opet vie puta javljaju u svojim izvjetajima, kako su se ugarske ete u 15. stoljeu opijale, da budu sranije u boju. Zar je onda udo, da je Ugarsku stigla katastrofa na Mohakom polju? Kanimo se dakle goenja i pijanaka, osobito u ovo teko doba. Budimo umjereni i trijezni, pae kojiput otkidajmo od usta za narodne - hrvatske - potrebe. Jer tek nakon velikoga i dugoga posta narodnoga moe jednom svanuti vedri dan uskrsnua hrvatskoga. V. uvaj zdravlje! Umjereno i trijezno ivljenje koristi u velike i zdravlju. Ali to nije dosta. Mora jo naumice i sustavno poraditi, da svoje zdravlje uuva i ivot svoj produlji do najdublje starosti. Kau, da je zdravlje najvee blago, to ga ovjek moe na ovome svijetu imati. Kad je tako, a jest tako, onda si najvei zloinac spram samoga sebe, kad to najvee blago svom pomnjom ne uva. A sauvat e ga svakako, ako se svega kloni, to bi ti zdravlju nauditi moglo. Ako ti kodi lula i duhan, a ti razbij lulu i razaspi duhan; ako tebi, hrvatska eno, smeta steznik ili tijesne cipelice, a ti ih baci na stran. Kome si mila, ostat e i dalje draga sve bez steznika i paklenih muka na nogama. Ali treba zdravlje i krijepiti. Zdravlje se troi godinama, pa treba istroene sile svedjer nadoknadjivati. To e postii sustavnim jaanjem tijela svoga, jaanjem udova svojih, miica svojih i ivaca svojih. A to moe lako postii, pa bio i gola sirotinja, jer za to treba tek vrste volje, pa hladne vode i svjeeg zraka. Pa da vidi uda golemoga! Ne boj se hladne vode! Ne kae se zaludo: Zdrav kao riba, jer ribi daje zdravlje voda, za koju mnogi tvrde, da je praizvor svega ivota. Vodom isti i krijepi svoje tijelo, a istoa je prvi i glavni uvjet zdravlju i snazi. Sluti to i puk hrvatski, kad snagom krsti tako istou kao i jakost tijela. Snaan momak u jednu je ruku ist i pristao, a u drugu zdrav i jak. Ne boj se svjeeg zraka ni sunanoga ara! Pod nebeskim svodom, a na svjeem zraku i na sunanom aru ivi itava priroda sa tri carstva svoja. Tu se radja, nie, raste, svate, hrani i dozrijeva nebrojeno mnotvo stvorova Bojih. Jedini ovjek da se je izrodio i da se je stisnuo u tamne nezrane odaje?! Prirodno jaanje tijela podupri, razumni ovjee, jo i umijeem svojim. Tako su nekad radili grki Spartanci, tako rade uz druge narode u nae doba slavenski esi.2 U ekoj je postala lozinka: Tko je eh, taj je Sokol, i tako je eki narod dobio svoju narodnu vojsku. I u hrvatskom narodu neka prevlada lozinka: Tko je Hrvat, taj je Sokol. uvajmo zdravlje, jaajmo tijelo, krijepimo miice i ivce. Miice da nam budu tvrdje od kamena, a ivci jai od eljeza. Jer trebat e nam jedno i drugo.

Sokol je tjelovjebena organizacija koju su osnovali Mladoesi u Pragu 1862. godine. Pod vodstvom M. Tyra (1821.-1884.) Sokol se razvio i kod drugih naroda. U Zagrebu je 1874. osnovan Hrvatski sokol koji se najveim dijelom integrirao poslije 1920. u centralistiku reimsku jugoslavensku organizaciju.

VI. eni se! Govore: Teko je breme ivota, jedva se sam protura, pa da se jo eni! A ja ti velim: eni se i udavaj, jer ako je breme ivota teko, lake e ga snositi u dvoje, nego svaki za sebe. Od krajnjeg istoka, gdje se roe ruski Boji ljudi i Skopci3 pa do dalekog zapada, gdje se u Francuskoj okupljaju pobornici slobodne ljubavi, uje se po Evropi lozinka; Ne eni se, kad moe i bez toga ivjeti! Ali kud i kamo jae ozvanja glas velike prirode, koja ti dovikuje: eni se i udavaj, jer si drutveno bie, a prvi zametak ovjejemu drutvu je brak i obitelj! Istina: sveti Pavao kae, da dobro ini kad se eni, a jo bolje kad se ne eni. Ali sam Bog blagoslovio je ve Adama i Evu u raju, i rekao je njima: Rastite i mnoite se, i napunite zemlju. A hrvatski puk zgodno kae: ovjek bez ene, glava bez tijela, a ena bez ovjeka, tijelo bez glave, ili ovjek je sam kao dub posjeen, pa jo dodaje: Ni u raju nije dobro samomu. enite se dakle i udavajte se, hrvatski sinci i keri, svi redom, ako i kako samo moete! enite se razborito, a ne ludo. enite se rano, kad ste u naponu snage i u cvijetu djevianstva svoga. Velika je nevolja, kada ovjek uzima enu, nakon to je istroio svoju snagu: a gotova je rugoba, kad djevojka hoe da dodje pod kapu, poto je promijenila desetak ljubavnika. To nije sveti brak, ve ili nemonica ili opskrbilite! Radjajte djecu! Djeca su blagoslov Boji, te ih nikad u kui suvie nema. Divno veli narodna rije: enidba bez djece onako je kano i dan bez sunca. Djeca su briga roditelja, ali su slatka briga i veselje njihovo. Ima i u najskladnijoj porodici tuge i alosti, ali redovito preteu sreni i radosni dani. A domovina ti je milija, kad u toj domovini boravi tvoja porodica koja je dijelak tvoga naroda. Gotovo bi mogao sumnjati, da li mogu mrzovoljasti bear i samoiva ena domovinu onako arko ljubiti, kao otac i majka brojne porodice? Jesi li kad vidio taj prizor? U priprostoj, istoj sobi sjedi za stolom ljudina, vrativi se s teka posla, pa e da uina. Oko njega posjedalo estero nejaadi, jedno drugomu do uha. Gojna majka metnula na stol pladanj kao isto zlato utih ganaca, pa ih dijeli djeci, koja s viljukama stoje pripravna, da ih progutaju. Podsmijeva se srena majka, a ako uiva. Krasna li prizora, koji je zavrijedio, da ga umjetnik slika proslavi kistom svojim! esto se uje tuba: Malen je nas Hrvata broj! Do nas je, da nas bude to vie, da nas za dva pokoljenja bude dva puta i tri puta toliko. U Ruskoj i Njemakoj broj se je naroda za ciglih etrdeset godina podvostruio! Jedno stoji neoborivo: Ako ne bude Hrvata, ne e biti ni Hrvatske. VII. Ui i napreduj! Kae se, da je u zdravu i jaku tijelu takodjer zdrava i jaka dua. Ali i dua zardja, ako je ne njeguje. Aponjegovat e ju poglavito tako, da svedjer ui i napreduje. Ne ui tek iz pisanih i tampanih knjiga, ui iz knjige ivota. Ona stara narodna: Pleti kotac, kao to i otac, ne vrijedi za nauk i napredak, nego tek za posveene obiaje i kreposti predaka tvojih. Ui svagdje i od svakoga. Ui i od tudjina, koji se je u tvojoj domovini naselio. Ne mrzi toga tudjina, niti ne jadikuj, da ti kruh otima; ve pregni svom snagom, da naui sve, to on znade i umije. Ori i kopaj, kako on ini, sij i sadi poput njega, pa e eti i kositi kao i on. Gradi poput njega kuu od kamena i opeka, a ne od
3

Ljudi koji se odriu fizike ljubavi iz etikih ili fizikih razloga. Sinonim za eunuhe.

pletera i slame. U jednu rije: nastoj da ga dostigne i prestigne, pa ne e kukati, da te kruha liava i s rodjene grude tjera. Ako moe marljivi Bugarin468 kao batovan itavu Hrvatsku povrem hraniti, kako ne bi mogao i ti, koji ima svoje zemlje na pretek! Samo treba znati i umjeti, a to e postii tek uenjem. Stara narodna rije kae: Bolje je umjeti nego imati. U nekoj zemlji, daleko od Evrope, haraio neki paa. Narod u onoj zemlji bio tada jo neuk, pa mislio, da tako mora biti. Ljubio pae pai skute i rukave, te bi bio za nj i krv svoju prolio. Uz pau bio kao desna ruka njegova neka ulizica, pa htio zaslijepiti ostali svijet izvan onoga paaluka, neka znade, kako je u paaluku sve skladno i sreno. Stao u to ime uvoditi u zemlju nauke i umijee, zidati palae, podizati kole i prigoniti narod uenju. Ali jednoga dana dosjetio se paa jadu, pa otjerao smjesta svoga doglavnika i obustavio svaki dalji napredak. Poslije bi paa govorio: Uenjem postaju ljudi pametni, a pametni su ljudi - nezadovoljni. Da, nezadovoljni, jer razlikuju vlast od vlastodrca! Oni znadu, da je svaka vlast od Boga, ali znadu i to, da vlastodrac, koji ne potiva Boje i ljudske zakone, nije od Boga, nego od samoga crnoga vraga. Pa neka i podje do vraga. Uenjem stie znanje, a znanje je imanje. Sve moe izgubiti, to imade, ali znanje nikada. Znanje je mo, ono je sila jaa od ma koje sila na svijetu. Znanje je prva i najvea velevlast, koja se niim ne da oboriti. Zato se i svi siledije ovoga svijeta acaju znanja i onih, koji su se snagom znanja opasali. Znanjem se stvara prosvjeta, a prosvjeta vodi do slobode, nakon to su raspreni tmasti oblaci neznanja i gluposti. Hrvatski sine, ui i napreduj! Raspri tminu neznanju i oslobodi se duevnoga ropstva. Sve ostalo, za im ti dua gine, tada e samo sobom nefaljeno doi. VIII. Budi svoj Nije dosta da prosvijetli um i da ga nakrca znanjem, treba da poda stegu i svojim osjeajima i svojoj volji. to ti kae um, da je pravo i zdravo, neka i tvoje srce osjea, a voljom pregni, da ono i izvri. Neka bude potpun sklad izmedju misli, osjeaja i volje tvoje, jer samo tako bit e skladan, itav ovjek, samo tako bit e svoj, a niiji drugi. Samo tako bit e pravi znaaj. Budi svoj i znaajan. Nikomu za volju, nikomu za ljubav ne skreni s puta, koji si jednom odabrao i kojim si poao. Ne gledaj ni lijevo ni desno, ve uvijek ravno preda se. Ne daj se odvratiti s puta istine, potenja i ljepote ni milom ni silom, ni mitom ni prijetnjom: radi onako, kako ti skladno nalau pamet, srce i volja tvoja. Pa neka se sav svijet drma i rui naokolo tebe, ti stoj neustraivo sred ruevina, koje su se nagomilale oko tebe, pa prijete da te pokopaju. Budi svoj i vri nada sve svoju dunost. Vri dunost, makar i tegotna bila. Vri svoju dunost prema blinjemu, prema domovini i narodu, prema vlasti i dravi. Vrei svoje dunosti ne trai i ne oekuj ni pohvale ni nagrade; najljepom i najveom nagradom neka ti bude iva svijest, da si svoju dunost ispunio. Daj Bogu to je Boje, i caru to je carevo; - ali trai i brani uporno svoje sveto pravo. Jednako, tako vri svoju dunost, brani i trai svoje pravo. Ne poputaj ni sili, ni zaklinjanju, kad se radi o tvojem pravu. Stoj za svoje pravo, makar se svi vrazi

Bugari su do 1914., a i u meuratnom razdoblju, dolazili rano u proljee u Slavoniju, pa ak i u Zagreb, i ovdje obraivali zemlju koju su uzeli u zakup te proizvodili povre za trnicu. Svake su jeseni ponovno odlazili kui u Bugarsku. Tako je bilo i do Informbiroa 1948. godine.

pakleni urotili protiv tebe. Nije sila jaa od prava; svaka je sila za vremena, a pravo je vjeno, tek ne smije da se pogne onaj, koga pravo zapada. Pravo se moe gaziti, ali pogaziti se ne moe. Budi svoj: vri svoju dunost, dri svoje pravo i ne boj se nikoga osim jedinoga Boga. Ne moli ni trai pomoi ni od koga, ne oekuj nagrade ni od koga, ve dri vrsto samo ono, to si krvlju i znojem stekao. Ne nadaj se niemu, jer je nada varava. Ne uzdaj se ni u koga, nego u se i u svoje kljuse. Kad je pred sto i nekoliko godina veliki Napoleon gotovo smrvio njemaki narod, njemaki je mudrac Fichte5 zdvojnim zemljacima svojim ovako govorio: Nijedan bog, nijedan ovjek, nijedan dogadjaj ne moe nam pomoi; mi sami moramo si pomoi, ako nam ima pomoi. Tijekom dugog niza godina mi Hrvati kao da neto oekujemo od nekih vanrednih dogadjaja. Naa lozinka kao da je: Nadajmo se. Odasvud budi nam lozinkom: Ne dajmo se. Pomozimo si sami, pa e nam i Bog pomoi! IX. Pomai Hrvatu Pomai Hrvatu, jer pomae bratu! Suvie nam jada zadavaju nai dumani, koji hoe da nas zatru, pa da nas nestane s lica zemlje. A da mi sami budemo ortaci njihovi, gloei se medju sobom i izjedajui jedan drugoga? estit ovjek ne radi nikome o glavi, pa ni zatorniku sree svoje. A kamo li da estit Hrvat kopa grob svome bratu Hrvatu! Pomai Hrvatu, gdje moe i kako moe. Pomai rataru, zanatliji, trgovcu; pomai svakomu tko radi kao pravi Hrvat. Ako ti je birati izmedju Hrvata i tudjina, odaberi Hrvata, pa bio i manje vrijedan od tudjina. Neka ti bude vazda geslo: Svoj k svomu! Pomai Hrvatu, ne pitajui ga, da li je iz Zagorja ili Primorja, iz Dalmacije ili Istre, iz Bosne i Hercegovine ili Slavonije. Ta svi ste sinovi jedne majke, svi ste Hrvati! Pomai ne samo Hrvatu, nego i svemu, to je hrvatsko. Podupiraj hrvatsku knjigu, hrvatsko slikarstvo i kiparstvo, hrvatsku pjesmu i glazbu, hrvatske druine i zborove; pomai svemu, to promie napredak, ast, sreu i slavu hrvatskoga naroda i domovine. U dananje doba, gdje svaka ptica k svojem jatu leti, gradi i kiti samo svoje gnijezdu. U tudje meutim ne diraj; ali zato da pomae tudjinu, esto jaemu i imunijemu, a u tvojoj kui gola sirotinja vapi za svagdanjim hljebom. Ljubi brata Hrvata i pomai mu, jer zgodno veli stara narodna: Tko ne priznaje brata za brata, priznat e tudjina za gospodara. Dvije su teke rane, s kojih hrvatski narod stoljeima krvari. Jedna je rana hrvatska zavist ili hrvatski jal, a druga je rana slavenska nesloga. Hrvatska je zavist daleko na zlu glasu, te nam se svijet zbog nje ve i podrugiva. A to je jo gore, hrvatski je jal otac jo teim grijesima: kleveti, potvori, zlobnom doukivanju i jo zlobnijem opadanju. A kleta nesloga, taj istoni grijeh svih slavenskih naroda, upropastila je ve toliko slavenskih plemena, te prijeti propau i onima, koja jo nekako diu.6
70

Brao hrvatska, iupajmo iz grudi naih korov zavisti i nesloge, te podignimo u srcima naim oltar bratske ljubavi i panje.

Johann Gottlieb Fichte (1762.-1814.), njemaki filozof koji je pomogao izgradnji njemake narodnosti u 19. stoljeu svojim govorima Reden an die deutsche Nation, koje je drao u Berlinu 1807. i 1808. 6 Klai ovime vjerojatno misli na Poljsku koja je zbog nesloge ostala bez svoje drave. U vrijeme pisanja ovih zapovijedi nije jo bila obnovljena poljska drava.

Tee eto etvrto stoljee, to su se brojni pradjedovi nai pred turskom silom sklonili u Ugarsku i Austriju, pa se u tim zemljama nastanili pokraj Madara i Nijemaca. Potomci njihovi, okrueni odasvud tudjim ivljem, koji hoe da ih proguta, brane se i nastoje, da se odre. Svake godine sastaju se tisue i tisue hrvatskoga puka u nekom selu tik na medji Austrije i Ungarije, pa onda pod vedrim nebom i pred Bojim hramom slave i obnavljaju svoje hrvatsko bratimstvo. Ba kao nekad stari Grci prigodom svojih narodnih igara. Ej da bog da, da se hrvatsko bratimstvo naskoro stane slaviti i obnavljati i u materi zemlji, poto u njoj nestane hrvatskoga jala i slavenske nesloge! X. Sve za domovinu, za Hrvatsku! Slatko i dino je za domovinu ivjeti, za nju disati, raditi, za nju svaku rtvu prinositi. panjolcu je domovina panjolska, Talijanu Talijanska, Nijemcu Njemaka, Poljaku Poljska, ehu eka, a Bugarinu Bugarska. A Hrvatu? Hrvatu je domovina Hrvatska, samo i jedino Hrvatska. Domovina je ovjeku kao i rodjena majka. Kao to ima samo jedna majka, tako je i jedna domovina. Nitko na svijetu nema dvije domovine, a kamo li iru i uu! U srednjem vijeku u doba plemike i staleke prevlasti, moglo se je nai hrvatske gospode, koja su se razmetala, da su sinovi dviju domovina; ali u dananje doba, u vijeku pukoga vladanja i narodnosti, toga vie nema. Kae dodue narodna poslovica: Umiljato janje dvije majke sisa; ali da ih i ljubi i za njih ivi, toga poslovica ne kae. Tko danas tvrdi, da ima dvije domovine, taj naprosto lae: taki dvoivac nema nijedne domovine, ve mu je domovina svagdje, gdje dobro i lagodno ivi. Za svoju domovinu Hrvatsku ivi i radi, hrvatski sine, da ti bude velika, slobodna, slavna i srena! Radei za njezino dobro, radi za sebe, za svoju porodicu, za sve, to ti je milo i drago. Boe sauvaj, da bi toj domovini Hrvatskoj ikada zaprijetila pogibija od kakova silnika. Ali ako zaprijeti, ne acaj se za spas domovine rtvovati sve, pae i dragocjeni ivot svoj. Jer bolje je pasti u grob, nego biti rob. Narod, koji ljubi ruke svome krvniku, koji i krv svoju lijeva za ropstvo svoje, nije zapravo ni narod, jer gazi ovjeje dostojanstvo svoje. On je izmet naroda. Slatko je i dino za domovinu ivjeti, ali jo je sladje i dinije, ako ustreba, za nju umrijeti. Ne acaj se, ako ustreba, poginuti za domovinu Hrvatsku i na tankim vjealima. Isus Krist nije se kratio za spasenje ovjeanstva umrijeti na sramotnom drvu kria! I prvi su krani, sljedbenici Kristovi rado i veselo srtali u smrt, dovikujui rimskim carevima, svojim krvnicima, ponosito: Zdravstvuj, care, umirui te pozdravljaju!7 I umirali su bez straha i jadikovanja, tisue i tisue. Ali to je vie ginulo muenika, sve je vie kao iz zemlje nicalo oduevljenih krana, tako te je ve Tertulijan8 mogao doviknuti caru Septimiju Severu9: Krv muenika sjeme je za krane. Muenika smrt tvoja, hrvatski sine i hrvatska keri, rodit e takodjer tisue hrabrih osvetnika! Pleme nae izginuti ne e.
Ave caesar, morituri te salutant! Tertulijan (lat. Quintus Septimius Florens Tertullianus), latinski ranokranski pisac (o. 160. - o. 220). Bio je rodom iz Kartage. Prije prijelaza na kranstvo bio je odvjetnik, a kasnije borbeni branitelj kranstva. Pisao je i o problemima praktinog morala. 9 Car Lucius Septimius Sever carevao je u Rimu od 193. do 211. godine i dao je pogubiti mnotvo krana.
8 7