Arhimandrit Gavrilo Raletinaćki

SRCE UZ ČASNI POST

Sine moj, daj mi srce svoje! govori Gospod. O Bogu misli prije svega,
jer i Bog misli o tebi prije svega. Kao što čoban misli o jednoj izgubljenoj
ovci više nego o cijelom ostalom stadu, tako i Bog tvoj misli o tebi, koji se
gubiš u grijehu, više nego o svima anđelima na nebu. Misliti o Bogu ne znači
ispitivati biće Božje, nego ispitivati i doznavati što Bog traži od čovjeka.

Ko kupuje orahe, ne cijeni ih po ljusci nego po jezgri. Tako isto i onaj koji
kupuje jaja. I bezbroj drugih stvari u svijetu ljudi cijene po nevidljivom, a ne
po vidljivom. I Bog tvoj cijeni tebe po srcu. Kroz tjelesnu ljusku On gleda u
tvoju srž, u srce tvoje, i traži ti srce. Sine moj, daj mi srce tvoje!

U srcu je Tvorac položio osnove života. U srcu se život zameće, počinje,

razrasta i nosi do groba i preko groba. Što vrijedi čovjeku za koga svi kažu:
pametan je, ali bez srca! Bog neće od njega tražiti pamet, nego srce. Ili što
koristi čovjeku za koga kažu: bogat je, ali bez srca! Hoće li ponijeti svoje
bogatstvo u onaj svijet? Ili što pomažu čovjeku tjelesna snaga i ljepota! Ne
susrećemo li svaki dan one koji su u mladosti bili snažni i lijepi kako se sad
pogureni i sasušeni poštapaju ili drže za ruku vođe? Blago onima koji se od
mladosti ne zaljubiše ni u kakvu smrtnu i prolaznu ljepotu, nego u Tvorca
svoga, čija snaga ne malaksava i čija se ljepota ne mijenja!

Post znači slabljenje veze srca sa svijetom i jačanje veze srca sa Bogom.
Zapamti to, i misli o tome. Bez posta nema ni poštenja, ni smirenja, ni
trpljenja, ni spasenja, niko bez posta nije vidio raj.

Treba čitati i sjećati se kršćana iz prvih vjekova, kakva bješe kod njih
revnost u vjeri, u molitvi i postu i čistoći života. Bjehu slični anđelima ili
malim bogovima. Njihov post je bio veliko gladovanje, a ne običan post kao
kod nas. Da navedemo nekoliko primjera! Sveti Teodosije trideset godina
nije okusio kruh niti kakvo mrsno jelo, hranio se pustinjskim biljem, a živio
je preko 100 godina. Bio je čudotvorac kao mali Bog, umnožavao je kruh
kad god je trebalo, prehranio je mnoge monahe i narod. Bile su sušne i
gladne godine i mnogi narod je dolazio u manastir, naročito o velikim
praznicima, da se nahrani čudotvornim kruhom koga je on molitvom
umnožavao.

Sveti Visarion živio je kao ptica po dubravama bez krova i bez kruha.
Jednom je 40 dana stajao na molitvi sa podignutim rukama k nebu. Tako je
on molitvom i postom primio veliku blagodat od Boga da je postao kao mali
 Bog, liječio je poslije ljude od svake bolesti, uskrsavao mrtve, oslađivao
gorku vodu, išao preko vode kao preko suhe zemlje, nije mu trebao most,
zaustavljao je sunce kad god mu je to bilo potrebno. I takvih i sličnih
bogomoljaca i podvižnika u drevna je vremena bilo bezbrojno.

I danas je Bog isti, ali samo revnitelja nema. Poslije prvog svjetskog rata,
kada je procvjetalo bogomoljstvo, vidio sam neke bogomoljce koji su
podražavali prve kršćane. Jedan je na križu vezao sebe i tako provodio noć u
bdijenju i mućenju bez sna. Drugi su provodili vrijeme u gladovanju po dan,
dva, tri i šest dana, ili 20 dana, a neki na suhom kruhu po tri godine.

Iznad svega što se čuva, čuvaj srce svoje, sine moj, govori Gospod. Kad
zmija ugrize ruku, ruka se zavezuje i steže, da otrovna krv ne bi otišla u srce
i zarazila izvor krvi. Kad zlu riječ čuješ, stegni sluh svoj, da otrov od zle riječi
ne bi sišao u srce tvoje i zarazio izvor života tvoga, sine moj. Kad bogatstvo
pritječe, ne priljepljuj srce svoje za bogatstvo, govori Premudrost u Knjizi
života. Nauči se hrabroj borbi za neporočnost i čistoću srca svoga, da bi ga
smio ponuditi kao uzdarje Onome koji ti ga je darovao. Osvijetli srce svoje
vjerom, ukrijepi ga nadom, zagrij ga ljubavlju, okadi ga molitvom, operi ga
suzama, nahrani ga krvlju Kristovom i drži ga uzdignuto k nebu kao
zapaljeno kandilo. Samo tako ćeš moći mirno sačekati prijelaz iz ovog
zemaljskog svijeta u svijet nebeski bez grješničkog trzanja i griže savjesti.
Zbog toga ponavljaj često savjet Očev: Svrh svega što se čuva čuvaj srce
svoje, jer iz njega izlazi život.

Iz srca izlaze zle misli, ubojstva, preljube, blud, krađa, lažna

svjedočanstva, hule na Boga. I ovo je što pogani čovjeka. Ove riječi
govori Gospod tvoj, sine moj. Ovo je rekao nekrštenim Hebrejima, čija su
srca zbog prvo rodnog i osobnog grijeha bila pretvorena u izvor ne života,
nego smrti i svake truleži. Srce je izvor, a usta su potok. Usta govore od
suviška srca, veli Gospod. Naš jezik je glasonoša srca našega. Kakva slava
u srcu, takva slava i na jeziku, i kakav gad u srcu, takav gad i na jeziku.
Zato ti je rečeno: svrh svega što se čuva čuvaj srce svoje, jer iz njega
izvire život. Izvire život ako ga očuvaš, izvirat će sav onaj nabrojani gad i
smrad ako ga ne očuvaš. Ili ovo ili ono. Pazi, dakle, i čuvaj izvor života u
sebi, da se ne zamuti. Ti si kršten, a krštenje je velika stvar. Okupan si
vodom i Duhom. Sin Božji spustio se i okupao te, kao majka prljavo čedo
svoje. On je očistio srce tvoje i učinio ga izvorom života. Zato čuvaj uvijek
srce svoje molitvom i postom, da se ne bi uvukao vrag u srce i napravio sebi
gnijezdo zla.

Posla Bog duha Sina svojega u srca vaša, koji vapije: Abba, Oče.

Zašto nam je naređen post? Mislim zato da bismo se sjetili boljeg srodstva
svoga. Da bismo se sjetili da nismo samo srodnici zemlje, nego i nebesa, i to
najprije nebesa. Da bismo se sjetili da smo plemićkog porijekla i da je Otac
naš sam car nebesa i zemlje. Zašto nam je naređen tako strog post od
majke Crkve? Nesumnjivo zato da bismo svoju misaonu snagu skrenuli sa
svakodnevnih sitnih briga i zamislili se o onome što je glavno i što je
osnovno. Da bismo se sjetili svoga porijekla i svoga pravog puta i svoje
prave vječne domovine. Znaš li, sine moj, zašto nam je majka Crkava
naredila post? Svakako zato da bismo se sjetili da iako smo od zemlje
stvoreni, nije nas zemlja stvorila, jer je i nju morao neko stvoriti. Da bismo
se sjetili neba koje nosimo u sebi, u zemljanoj opni tjelesnoj. I da bismo
umjeli odvojiti nebesko od zemaljskog u nama, i besmrtno od smrtnog, i
neprolazno od prolaznog, i putnika od kola putnikovih. Glavno i osnovno u
čovjeku je srce. U srcu je krv, u krvi je duša, u duši je duh, i duh pokreće
dušu. Kakav duh, onakva je i duša. Ako je duh nečist, i duša je nečista. Ako
li je duh božanski, sva duša je božanska. No ima duhova ne od Boga, koji
pokreću dušu protiv Boga. Nauči se razlikovati duhove. Moli se Bogu
neprestano da ti daruje Svoga Svetoga Duha. Po čemu ćeš osjetiti da je Duh
Božji došao u srce tvoje? Po radosti i utjesi koja će se razliti po cijelom biću
tvom. Po miru i tišini u srcu tvome. Po sili i snazi i svijetlosti u tebi. Zbog
toga ćeš blagosiljati post i blagosiljaćeš one svece Božje koji ustanoviše
post. I bit ćeš blagodaran majci Crkvi što te je naučila postu. Jer ćeš uvidjeti
dobit od posta, i post će biti opravdan pred razumom tvojim.

Blago čistima srcem, jer će Boga vidjeti. Čisto oko gleda svijet i sve
što je u svijetu; a struljeno oko ne može da gleda ni da vidi. Tako je i sa
srcem čovječjim. Bog je obdario srce čovječje naročitom vidovitošću. Kad je
srce pokriveno trunjem grijeha, ono postaje slijepo i ne vidi ništa. Kad se
srce potpuno očisti, ono vidi nevidljivi svijet u vidljivom svijetu, i vidi
nevidljivi svijet sam po sebi, i vidi onoga ko je srce stvorio, vidi Boga. Zato
moli Boga da ti očisti srce i vidjet ćeš neslućena čudesa u ovom fizičkom
svijetu, koji si dosad gledao samo očima bez srca. Čime Bog može očistiti
srce čovječje? Samo Duhom Svetim. I ako budeš umilostivio Boga da ti
sazida srce čisto u tebi, raduj se i veseli se. Zbog toga je naša mudra majka
Crkva propisala najsvetiju molitvu koju treba čitati u svako doba dana i noći:
Care Nebeski, Utješitelju, Duše istiniti, koji si svuda prisutan i sve
ispunjavaš, Riznico dobara i Davaoče života, dođi i useli se u nas i očisti nas
od svake nečistoće, i spasi, Blagi, duše naše.

Amen.