BIOGRAFIJE DOSADANJIH REISU-L-ULEMA

Stranica 1

| Poetna | Webmail | Forum | Pitanja i Odgovori | Fotogalerija | Kontakt | Adresar | BIOGRAFIJE DOSADANJIH REISU-L-ULEMA Wednesday, 27 December 2006 08:29 BIOGRAFIJE DOSADANJIH REISU-L-ULEMA[1]

MUSTAFA HILMI EF. HADIOMEROVI (1882 - 1893.)

(Nije poznato da je sauvana neka slika ili crte prvog reisu-l-uleme. Kadi u svojoj hronici ga je na sljedei nain opisao: "Merhum Hilmi-efendija bijee srednjeg rasta, pun i debeo, okrugle glave, ela povisoka, rumena lica, nonja obina hodinska (nonja mu mnogo liila na arapsku jer mu je uta anterija, itabija, koja je izvirivala ispod irokog dubeta, dosezala do nonih lanaka). Nosio je debelu ljaku. U govoru je imao potapicu "oj le ja".) Mustafa Hilmi-efendija Hadiomerovi roen je u Kulen-Vakufu 1816. (1231) godine. Osnovno vjersko i ope obrazovanje stekao je u rodnom mjestu u mektebu pred muallimom Husein-efendijom. Krae vrijeme uio je u medresi u Prijedoru, a onda je doao u Sarajevo u Gazi Husrev-begov hanikah 1833. (1248) godine. U hanikahu i u Kurumliji medresi uio je pred Mehmed-efendijom Kuukom, znamenitim muderisom, pred kojim je uio i jedini ejh-ul-islam to ga je Bosna dala, Mehmed Refik-efendija Hadiabdi. Pred Kuukom je uio do Munla Damije, a potom je pohaao predavanja sarajevskog muftije Muhameda akir-efendije Muidovia i Muhamed-efendije Telalagia, koji su predavali u svojim kuama. Godine 1837. otiao je u Istanbul u Hekim-elebi medresu i nastavio nauke pred najglasovitijim alimima ovog vremena, Vidinlijom i Denizlijom. Nakon deceniju i po naukovanja u Istanbulu, uzeo je idazet i spremio se za povratak u domovinu sa bosanskim hadijama koji su se u to vrijeme vraali iz Meke. Hadije iz Bosanskog Novog nagovore ga da prihvati mjesto muderisa u Novom. U Sarajevo su stigli kada je bilo upranjeno i mjesto muderisa u Kurumliji medresi, nakon smrti Kuuka Mehmed-efendije. Znanci i prijatelji, naroito hadi Muhamedaga Hamamdi, stadoe nagovarati Hadiomerovia da primi ovo mjesto, ali on ne htjede dok mu to ne odobre Novljani. Nakon sporazuma sa njima, prihvatio je ovu dunost 1852. godine. Godinu dana kasnije imenovan je i imamom Arebi-atik damije. Kao muderis Kurumlije medrese, Mustafa Hilmi-efendija Hadiomerovi bio je lan Prosvjetne komisije formirane 1869. godine sa zadatkom da provodi reforme u prosvjeti, vri nadzor nad kolama i bibliotekama, planira potrebna finansijska sredstva za prosvjetu, upravlja tim sredstvima i kontrolie njihovo namjensko troenje. Kada je 1856. (1273) godine smijenjen sarajevski muftija Muhamed akir-efendija Muidovi, na njegovo mjesto postavljen je Mustafa Hilmi-efendija Hadiomerovi, koji se ve istakao svojim sposobnostima, posebno dobrim poznavanjem erijatskog prava. Vrei muftijsku slubu sve do odlaska u penziju (skoro etiri decenije), Mustafa Hilmi-efendija Hadiomerovi izdao je veliki broj fetvi na niz aktualnih pitanja koje su nametale prilike i drutveni odnosi koncem turske i poetkom austrougarske vlasti u naim krajevima.

http://www.rijaset.ba/index.php?id=66&option=com_content&task=view

19.12.2009 19:53:13

BIOGRAFIJE DOSADANJIH REISU-L-ULEMA

Stranica 2

ejhu-l-islam svojim dekretom od 3. rebiul-ahira 1299. (9. februar 1882.) ovlauje Mustafu Hilmi-efendiju Hadiomerovia "da sve vjerske stvari i sve erijatske poslove izvia i vri i da za okruja i kotare sposobne kadije postavlja i imenuje" ujedno mu povjerivi i Vrhovni erijatski sud, a rumelijski kadi-asker ga imenuje za sarajevskog kadiju s pravom da imenuje kadije po okruzima i kotarevima, da im izdaje murasele i da se trudi, da erijatske zakljuke pravedno izvodi i da meu ehalijom ahkami-erijju potpuno vri. Ovakav poloaj Mustafe Hilmi-efendije Hadiomerovia bio je analogan poloaju muftije na podruju Bugarske i Rumelije. Imajui u vidu aktivnost Meihata u prvoj polovini 1882. godine i ranije, okupaciona uprava je u jesen 1882. godine, uvaavajui ponovljene zahtjeve muslimanskih prvaka, imenovala Mustafu Hilmi-efendiju Hadiomerovia za reis-ul-ulemu Bosne i Hercegovine, o emu je car donio odluku 17. oktobra 1882. godine. Sveano ustolienje prvog reisu-l-uleme obavljeno je u velikoj sali u Konaku 15. decembra 1882. godine. Iscrpljen dugogodinjim radom, Hadi Mustafa Hilmi-efendija Hadiomerovi podnio je ostavku na poloaj reisu-l-uleme 1893. godine. Ostavka mu je prihvaena i on je otiao u zasluenu penziju. Umro je u nedjelju 10. februara 1895. godine. Dan kasnije klanjana mu je denaza pred Begovom damijom, kojoj je prisustvovalo "mnotvo odlinika svake vjere" i toliko svijeta koliko se u Sarajevu "ovakvom zgodom jo nije vidjelo". Pokopan je na Grlia brdu kod Sarajeva. Medu savremenicima bio je na glasu ,,s temeljnog poznavanja islamske nauke", a posebno se isticao u erijatskom pravu i hadisu. Nije mu bilo premca u poznavanju biografija ashaba i drugih ravija. U ivotu bijee skroman. Malo je govorio, ali mu svaka bijee mudra i promiljena. U slobodnom vremenu bavio se poljoprivredom na svom imanju u Ljeevu. Kua mu je rijetko bila bez musafira, a o njegovoj pobonosti priaju se itave legende. Bio je "svakako, jedna od najmarkantnijih linosti nae prolosti", uzoran i kao muderis, i kao muftija, i kao reisu-l-ulema. MEHMED TEUFIK EF. AZABAGI (1893-1909.)

Mehmed Teufik ef. Azabagi sin Osman-bega roen je u Tuzli 1838. godine. Potie iz vrlo ugledne i bogate tuzlanske porodice, Azabagia. Osnovno i srednje obrazovanje zavrio je u svom rodnom gradu Tuzli, a zatim je otiao na studije islamskih nauka u Carigrad. Studije je okonao 1868. godine i kao tridesetogodinji afirmisani alim vratio se u svoj zaviaj. U svom radnom vijeku obavljao je poslove imama, hatiba, vaiza i znaajne funkcije u Islamskoj zajednici. Bio je upravitelj rudije u Sarajevu, a zatim je premjeten na isti poloaj u Tuzlu, gdje je istovremeno vrio i funkciju kadije. Poslije okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske 1878. godine postavljen je za tuzlanskog muftiju. Na toj funkciji istakao se dobrim organizatorskim sposobnostima i prouo kao sposoban alim, vaiz i pedagog. Stoga je nakon formiranja i otvaranja erijatske sudake kole 1887. godine premjeten u Sarajevo i postavljen za prvog direktora ove znaajne vjersko-prosvjetne institucije. Veliki je njegov doprinos na formiranju, oblikovanju i programskom utemeljenju ovog znaajnog zavoda. Na dunosti direktora i predavaa ostao je do 1893. godine. Kao tuzlanski muftija napisao je zapaen apel pod naslovom "Risala o hidri", - Poslanica o iseljenju, tampana u tampariji "Vatan" 1886. godine. Risala je prvobitno bila pisana na arapskom jeziku, ali je naknadno u skraenoj verziji tampana i na turskom jeziku. Ova poslanica naila je na dobar prijem i visoko je cijenjena i preporuivana od najpoznatijih alima, toga vremena. Vrijeme poslije okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije, karakteristino je po masovnom iseljavanju muslimana iz naih krajeva u Tursku. Mehmed Teufik ef. Azabagi je dalekovidno uoio svu tetnost i opasnost koju sa sobom nosi ovaj hidret. On se svim svojim biem borio protiv iseljenja, navodei praktine i erijatske argumente da bi odvratio svijet od tog neizvjesnog i po muslimane tetnog pokreta. Na funkciji reisu-l-uleme Mehmed Teufik ef. Azabagi je bio od 1893. do 1909. godine. Imenovan je 25. oktobra 1893. godine a sveana predaja menure i ustolienje bili su 20. novembra iste godine, u Konaku, nakon dove u Carevoj damiji u Sarajevu. To je bilo veoma teko vrijeme. To je period borbe za bolji i pravedniji status muslimana, borbe za njihovu vjersku i vjersko-prosvjetnu autonomiju koju vodi mostarski muftija Dabi. Dobivanjem vjerske i vjersko-prosvjetne autonomije muslimani Bosne i Hercegovine pripremali su se da donesu novi statut i po njemu da izaberu reisu-l-ulemu. Reisu-l-ulema Azabagi je procijenio da bi za njega bilo najbolje da se povue u mirovinu, to je i uradio 1909. godine. Ostatak ivota proivio je u Tuzli. Umro je u 80-toj godini ivota 22. maja 1918. godine. Ukopan je u haremu Jalske damije u Tuzli gdje mu se i sada nalaze niani. HAFIZ SULEJMAN EF. ARAC (1910-1912.)

http://www.rijaset.ba/index.php?id=66&option=com_content&task=view

19.12.2009 19:53:13

BIOGRAFIJE DOSADANJIH REISU-L-ULEMA

Stranica 3

Borba za vjersku i vjersko prosvjetnu autonomiju u Bosni i Hercegovini zavrena je pobjedom. Novi autonomni statut stupio je 1. maja 1909. godine na snagu. Po ovom statutu izabran je prvi reis-ul-ulema, ugledni alim, hafiz Sulejman ef. arac. Reisu-l-ulema arac, roen je u Stocu 1850. godine. Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mjestu, gdje je zavrio i hifz, pred poznatim hodom ujom. Dalje kolovanje nastavio je u Carigradu i zavrio ga 1878. godine. U domovinu se vratio 1879. godine i odmah biva imenovan za bihakog muftiju. Na toj dunosti ostao je sve do 1887. godine. Svojim znanjem i radom brzo se afirmisao, kao vrstan i perspektivan alim, to je bila lijepa preporuka da bude postavljen za profesora novoosnovane erijatske sudake kole u Sarajevu. Neto kasnije postaje i direktor te kole. Zahvaljujui ba njemu, njegovim strunim i organtzatorskim sposobnostima, ova kola brzo prerasta u najuredeniji zavod tog vremena. Svrenici ove kole, sticali su tu solidno znanje u vjerskim i svjetovnim naukama. Sulejman ef. arac stavio se na stranu pokreta za vjersku i vjersko prosvjetnu autonomiju Bosne i Hercegovine. Zbog toga mu je Monarhija teko zamjerila i tadanja Zemaljska vlada premjestila ga je na Vrhovni erijatski sud. Meutim, to ga nije pokolebalo. Sa svojim saborcima Munib ef. Korkutom i Salih ef. Alajbegoviem podnosi uveni "Takrir" kojim se caru i kralju Franji Josipu l u pogledu davanja menure osporava suverenitet, to ga je kotalo prijevremenog odlaska u penziju. Njegovu odlunost i hrabro dranje, u ovoj sloenoj i delikatnoj situaciji, muslimanski svijet nije zaboravio. Njegov ugled i popularnost naglo su porasli, pa je nakon izvojevane pobjede za vjersku i vjersko prosvjetnu autonomiju jednoglasno izabran za reisu-l-ulemu. Predaja menure izvrena je 3. juna 1910. godine u Carevoj damiji u Sarajevu. Tako je Sulejman ef. arac prvi bosansko-hercegovaki reisu-l-ulema izabran od naroda. On je jedan od najveih naih alima. Veliki je pregalac i vrstan pedagog, ovjek vrsta imana i elina karaktera. Njegov izbor nije bio po volji Austro-Ugarskoj monarhiji, lako je bila prinuena da ga prizna, ona je raznim smicalicama, od samog poetka, nastojala da mu onemogui rad. Na kraju ga je, nakon dvogodinjeg rada, prisilila da podnese ostavku i to preko one iste Hodinske kurije koja ga je prije tri godine u treem krugu glasanja jednoglasno izabrala. U listu "Zeman" organu Ujedinjene muslimanske organizacije od 28. maja 1912. godine, objavljeno je da je Hodinska kurija odrala svoju sjednicu u subotu i nedjelju 25. i 26. maja, naglasivi da sve kurije po autonomnom statutu imaju pravo da biraju i smjenjuju vrhovnog vjerskog poglavara u Bosni i Hercegovini, te je donijela dvije rezolucije u kojima se trai smjenjivanje sa poloaja reisu-l-uleme hafiza Sulejmana ef. arca. List "Zeman" od 30. jula 1912. godine donosi vijest pod naslovom "Ostavka reisu-l-uleme" prenesenu iz lista "Bosnische Post", da je Zemaljska vlada, prije etiri dana pozvala reisu-l-ulemu hafiza Sulejmana ef. arca da u roku od osam dana podnese ostavku. Nakon toga ultimatuma Zemaljske vlade, reisu-l-ulema Sulejman ef. arac podnio je ostavku u avgustu 1912. godine. Poslije toga potpuno se predaje svojoj porodici i nauci koju je neizmjerno volio. Posebno ga interesovala istona literatura, u ijem poznavanju nije imao sebi ravna. Znao je na hiljade stihova napamet, pa je prisutne oduevljavao tim svojim znanjem. Za razliku od mnoge starije uleme, kolovane u Turskoj, izvanredan je bio poznavalac i naeg jezika, zalagao se da naa taleba prvenstveno dobro naui svoj maternji jezik pa tek ostalo. Bio je veliki govornik, njegovi vazovi koje je redovno drao u Begovoj damiji bili su veoma dobro posjeeni. Hafiz Sulejman ef. arac spada u svijetle linosti nae prolosti. Umro je u Sarajevu 27. XII 1927. godine i pokopan je na groblju Grlia brdo kod Sarajeva. MEHMED DEMALUDIN EF. AUEVI (1913-1930.)

http://www.rijaset.ba/index.php?id=66&option=com_content&task=view

19.12.2009 19:53:13

BIOGRAFIJE DOSADANJIH REISU-L-ULEMA

Stranica 4

Mehrned Demaludin auevi je roen u Arapui kod Bosanske Krupe 28. decembra 1870. godine. Ocu mu bjee ime Ali ef. poznatiji, medu svojim Krajinicima, kao Alihoda. Otac mu je bio i prvi uitelj. etiri godine je proveo u Bihakoj medresi uei pred uglednim muderisom i muftijom hadi Mehmed Sabit ef. Ribiem, poznat medu narodom pod imenom "irazija". Godine 1887. Demaludin odlazi u Carigrad na dalje kolovanje u kome e ostati sve do 1903. godine do zavretka Mektebi hukuka (Pravnog fakulteta). U Carigradu je uio pred najpoznatijim alimima toga vremena, uvenim u cijeloj turskoj carevini, Salih ef. Tokatlijom, h. Hasan Husni ef. Manastirlijom, h. Halis ef. i Neveherlijom. Na sve njih ostavio je izvanredan utisak svojom bistrinom i slobodnoumnou, te su mu proricali sjajnu budunost. U svoju eher Bosnu, odnosno u Sarajevo, po prvi put se vraa, i to nakon due vremena, 1902. godine. Tu boravi cijeli ramazan drei predavanja u Begovoj damiji. Specifinim nainom izlaganja i aktuelnou tema, vrlo brzo se nametnuo tadanjim Sarajlijama, koji su ga objeruke prihvatili. To vrijeme provedeno u Sarajevu bilo je presudno za njegov konaan povratak u Bosnu, jer je kao otrouman i dalekovidan ovjek uoio vrlo nezdrave prilike u kojima su ivjeli muslimani u naim krajevima, i osjetio se dunim, da kao pravi sin svoga naroda, vrati se i pomogne. Po dobijanju idazeta u Carigradu 1903. godine vraa se u Sarajevo gdje u mjesecu septembru iste godine biva imenovan nastavnikom arapskog jezika na Velikoj sarajevskoj gimnaziji gdje ostaje do 1905. godine. Godine 1905. Demaludin je postavljen za lana Uleme medlisa u Sarajevu. To je bio veliki dobitak za ovo visoko vjersko tijelo, koje je do tada samo ivotarilo, potpuno odvojeno od naroda. Dolaskom Demaludina Ulema mediis ponovo oivljava i pokree velike inicijative na vjerskom i vjerskoprosvjetnom planu. Posebna panja se poklanja reformama programa mekteba i medresa koji su ve odavno bili prevazieni. Na mjestu lana Ulema medlisa auevi ostaje pet godina radei na podizanju njegove uloge i ugleda medu muslimanskim svijetom. Za to vrijeme obiao je cijeli teren Bosne i Hercegovine, sve mektebe i medrese, kao i druge vjersko prosvjetne ustanove gdje se na licu mjesta upoznao sa svim nedostacima nae vjerske nastave i uope vjersko -prosvjetnog ivota kod nas. Bio je to poetak reformatorskog i programskog djelovanja M. Demaludina auevia, kome e ostati dosljedan do kraja ivota. U mjesecu februaru 1910. godine M. Demaludin je postavljen za profesora na erijatskoj sudakoj koli u Sarajevu. Studentima ove kole brzo se nametnuo svojim kvalitetnim predavanjima i nainom prezentiranja islamske misli. elio je da podigne opteobrazovni nivo ilmije, traio je da se puno radi, ita, pie i prevodi i posebno je elio da podigne opti kulturni nivo svrenika erijatske sudake kole. Imao je obiaj da kae "autoritet, ugled i dostojanstvo niko vam ne moe podii niti sauvati ako vi sami (obraajui se studentima) ne drite do vaeg ugleda i dostojanstva". U julu 1912. godine, na vlastiti zahtjev razrijeen je dunosti profesora na erijatskoj sudakoj koli, a povod za to je bilo postavljanje Osmana Nuri Hadia za direktora ove kole. auevi je smatrao da je to mjesto bilo za nekoga iz ilmije, a ne za laika kakav je bio Osman Nuri Hadi, sa kojim je Demaludin privatno bio dobar prijatelj. Naredne dvije godine auevi je bio bez posla, ivio je vrlo teko jer je ostao bez ikakvih prihoda, prodavao je stvari i knjige i tako ivotario, ali se nije odluio da odseli u Tursku gdje su ga uporno pozivali nudei mu primamljive poloaje. Hafiz Sulejman ef. arac, je podnio ostavku na poloaj reisu-l-uleme 1913. Hodinska kurija predloi kao kandidata Demaludina, ali to ne bjee po volji Zemaljskoj vladi, kao i nekim muslimanskim politiarima, zato trae da se ovaj izbor poniti. Meutim, Hodinska kurija, i po drugi put i to jednoglasno, izabra ga kao kandidata za reisu-lulemu. Pod pritiskom javnog mijenja, Zemaljska vlada, konano prihvati ovaj prijedlog i carskim rjeenjem od 27. oktobra 1913. godine Demaludin auevi bijae imenovan reisu-l-ulemom za Bosnu i Hercegovinu. 26. marta 1914. godine bilo je sveano ustolienje u Carevoj damiji u Sarajevu. Meihat iz Carigrada je dostavio menuru i veliko odlikovanje od halife "Haremejni muhteremejn" koje se dodjeljivalo samo izuzetnim alimima toga vremena. Sa ovim inom M. Demaludin auevi preuze velike obaveze i teko breme i to u izuzetno sloenom vremenu. Uskoro e planuti Prvi svjetski rat koji e u mnogome poremetiti njegove planove. Trebalo se prvenstveno brinuti za muslimansku sirotinju, ene i djecu, koju svaki rat donosi, a uporedo s tim raditi na polju vjerskog i vjersko-prosvjetnog uzdjzanja muslimanskih masa. U svemu tome, iako u tekim ratnim vremenima, Demaludin auevi je imao zapaene rezultate, zahvaljujui prije svega, vrstoj vjeri u Allaha d. . i dosljednosti principima za koje se od samog poetka opredijelio. Bio je svjestan svoje uloge pred Bogom d. , muslimanima i istorijom, zato je krajnje savjesno i dostojanstveno prilazio svim poslovima. Zavretkom rata i formiranjem nove drave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine nailazi nova era u istoriji Islamske zajednice i muslimana na ovim naim prostorima. M. Demaludin auevi se dostojanstveno i predano borio, bez ikakvih kompromisa za ravnopravnost islama sa drugim vjerama i ravnopravnost i potpuno izjednaen status muslimana na svim poljima sa pripadnicima drugih konfesija. Nije to u tom vremenu bilo jednostavno pogotovu za jednog tako dosljednog i beskompromisnog borca kakav je bio Demaludin auevi. esti su njegovi sukobi sa jugoslovenskom vladom i trajna njihova elja da ga pomaknu sa tog poloaja. Ako se jo uz to doda i njegov sukob i nerazumijevanje sa konzervativnom ulemom i zaostalim muslimanskim svijetom, to su sukobi i nesporazumi koncepcijske prirode, tada se tek moe naslutiti kroz kakva iskuenja, sita i reeta je valjalo proi, a ostati dosljedan zacrtanim programima i udovoljiti toj tekoj i odgovornoj funkciji i to prije svega pred uzvienim Allahom d. , ega je reisu-l-ulema auevi bio duboko svjestan u svim tim prilikama i iskuenjima. U presudnim i tekim asovima reisu-l-ulema auevi je uvijek znao istupiti dostojanstveno i hrabro, vrsto stojei na braniku interesa svoje Islamske zajednice, svojim

http://www.rijaset.ba/index.php?id=66&option=com_content&task=view

19.12.2009 19:53:13

BIOGRAFIJE DOSADANJIH REISU-L-ULEMA

Stranica 5

U presudnim i tekim asovima reisu-l-ulema auevi je uvijek znao istupiti dostojanstveno i hrabro, vrsto stojei na braniku interesa svoje Islamske zajednice, svojim dostojanstvenim dranjem i pojavom dizao je na dostojan pijadestal poloaj reisu-l-uleme kao vrhovnog poglavara muslimana u naim krajevima. Sa tog visokog poloaja nastupao je sa puno takta prema svima, elei da se potuju prava njihove vjerske zajednice. Godine 1929. ministar pravde u kabinetu Pere ivkovia, dr Milan Srki pokuava da srui vjersku autonomiju donoenjem novog Ustava Islamske vjerske zajednice, s kojim eli da zavede novi reim i osigura u muslimanskoj vjerskoj samoupravi svoj presti politikog voe u Bosni i Hercegovini. Meutim, nailazi na estok otpor reisu-l-uleme auevia koji je prozreo namjere dr Srkia. Reisu-l-ulema eli da sauva autonomiju kao dragocjenu svojinu svih muslimana i da je oisti od politikih i partijskih prznica. Njegov ideal je bio, da se oko vjerske autonomije okupe svi muslimani bez razlike na nacionalnu i politiku pripadnost i da tako u depolitiziranoj vjerskoj samoupravi zajedniki sarauju na unapreenju vjersko-kulturnog i ekonomskog ivota svih muslimana u Jugoslaviji. Poto su propali svi pokuaji da se Demaludin auevi sloi sa nacrtom Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici, Zakon je sankcionisan i bez njegove privole. Dr Srki se nadao da e slomiti otpor auevia njegovim imenovanjem za reisu-l-ulemu Kraljevine Jugoslavije, meutim on odgovara na to sa tri zahtjeva u kojima trai odlazak u penziju. Dosljedan sebi i svom pozivu on svojevoljno odlazi sa poloaja reisu-l-uleme, spreman da ide u penziju. U maju mjesecu 1930. godine penzionisan je M. Demaludin auevi. Ostatak ivota proveo je u radu, iako esto boleljiv, radei sa Muhamedom Pandom na prevodu Kurana. Za svijet je ostao i dalje reisu-l-ulema, cijenjen i rado vien na svakom mjestu. Njegov ugled i autoritet sa ovim inom ostavke je jo vie porastao, pa i medu onima koji ga nisu uvijek shvatali i simpatisali. Svoju plemenitu duu ispustio je i na ahiret preselio u Dravnoj bolnici u Sarajevu 28. marta 1938. godine. Bila je to nezapamena denaza, tom velikom alimu i borcu, krnom Krajiniku i odvanom reisu-l-ulemi M. Demaludinu aueviu. Denazu mu je klanjao hafiz Esad ef. Sabrihafizovi, imam i hatib Begove damije, a pokopan je u haremu Begove damije na desnoj strani od minareta, izmeu mezara Mehmed-bega Mutevelia i Mustaj-bega Fadilpaia. HAFIZ IBRAHIM EF. MAGLAJLI (1930-1936.)

Hadi hafiz Ibrahim ef. Maglajli roen je u Banja Luci 25. aprila 1861. godine, sin je hadi Smaila, a potie iz vrlo ugledne i bogate banjaluke porodice Maglajlia. Osnovno kolovanje zavrio je u rodnom gradu, a srednje u banjalukoj medresi pred uglednim muderisom Smail ef. Skopljakom. Prilikom okupacije Bosne od Austro-Ugarske monarhije 1878. godine prikljuio se snagama otpora zbog ega je bio okarakterisan nepoudnim od strane Monarhije i interniran u ehoslovaku u mjesto Olomouc. Po povratku iz zatoenitva godine 1878. odlazi u Carigrad na dalje kolovanje, gdje se upisuje na islamsko teoloke i erijatsko-pravne studije. Tu ui pred poznatim muderisima: hafiz Emin ef. Magnisalijom, hafiz Ibrahim ef. Pritincem i hafiz Ibrahim ef. Umihrablijom. Bio je dobar hafiz i odlian kadija. Nakon okonanja studija u Carigradu vraa se u domovinu 1887. godine, gdje biva postavljen za upravitelja Fejzije medrese u Banja Luci, a godine 1898. i za upravitelja rudije u istom mjestu. Uspjeno je vodio upravu ova obadva vjersko-prosvjetna zavoda sve do 1914. godine, kada je u aprilu mjesecu postavljen za okrunog muftiju u Tuzli. Na poloaju okrunog muftije doekao je kraj rata. Sa svojim prijateljima iz Narodnog vijea i ostalim vienijim muslimanima pokrenuo je akciju oko organizovanja bosanskohercegovakih muslimana u politiku stranku. Ta stranka je formirana 1919. godine kao Jugoslovenska muslimanska organizacija (JMO), a hafiz Ibrahim ef. Maglajli je bio izabran za njenog prvog predsjednika. Na izborima za Ustavotvornu skuptinu godine 1920. izabran je za narodnog poslanika. Kada je u martu 1922. godine nastao rascjep u klubu poslanika Jugoslovenske muslimanske organizacije {JMO) istupio je iz te stranke i sa svojim politikim istomiljenicima osnovao novu politiku organizaciju, koja nije uspjela na prvim narednim izborima osvojiti nijedan poslaniki mandat. Godine 1925. premjeten je u svojstvu muftije u Banja Luku, a godine 1929. je i penzionisan. Kurija sastavljena od osam lanova Ulema medlisa, devet muftija, est vrhovnih erijatskih sudija, tri direktora islamskih srednjih kola i dva predstavnika Ministarstva vojske i mornarice, izabrala ga je 11. juna 1930. godine a 12. juna postavljen je za reisu-l-ulemu Islamske zajednice Kraljevine Jugoslavije. Kako vie nije postojao Hilafet ni Meihat, menuru reisu-l-ulemi dodijelilo je posebno tijelo (Savjet za menuru) sastavljeno od lanova obadva Ulema medlisa (skopski i sarajevski), delegata Vakufsko-mearifskih vijea i lanova Vrhovnih erijatskih sudova. Hafiz Ibrahim ef. Maglajli je poloio zakletvu i primio menuru 19. juna 1930. godine. Sveano ustolienje obavljeno je u Bajrakli damiji u Beogradu 31. oktobra 1930. godine uz prisustvo kralja, lanova vlade, diplomatskog kora i mnogobrojnih delegacija iz zemlje. Od uglednih stranaca sveanosti je prisustvovao i poljski muftija dr Jakub Sienkijevi. Usvajanjem novog ustava i izborom za reisu-l-ulemu hadi hafiz Ibrahim ef. Maglajlia, Vrhovno islamsko starjeinstvo i sjedite reisu-l-uleme preneseno iz Sarajeva u Beograd. Reisu-l-ulema Maglajli zadrao se na poloaju do promjene reima u kome je sudjelovao Maglajliev stranaki protivnik dr Mehmed Spaho. Reisu-l-ulema Maglajli je

http://www.rijaset.ba/index.php?id=66&option=com_content&task=view

19.12.2009 19:53:13

BIOGRAFIJE DOSADANJIH REISU-L-ULEMA

Stranica 6

Reisu-l-ulema Maglajli zadrao se na poloaju do promjene reima u kome je sudjelovao Maglajliev stranaki protivnik dr Mehmed Spaho. Reisu-l-ulema Maglajli je penzionisan 14. marta 1936. godine. Po penzionisanju, reisu-l-ulema Maglajli, se povukao u rodno mjesto Banja Luku gdje ga je i smrt zatekla. Umro je u srijedu 16. septembra 1936. godine, i pokopan je kod Kazanferije damije. FEHIM EF. SPAHO (1938-1942.)

Fehim ef. Spaho je roen u Sarajevu 4. februara 1877. godine kao prvi sin hadi Hasan ef. Spahe, muderisa Gazi Husrev-begovog hanikaha i kasnije nastavnika i upravitelja erijatske sudake kole (Mektebi-nuvaba) u Sarajevu. Osnovno obrazovanje zavrio je u svom rodnom gradu, a zatim se upisuje u gimnaziju, koju naputa i prelazi u erijatsku sudaku kolu, prvo kao vanredan uenik, a zatim IV i V razred zavrava redovno. Po zavretku erijatske sudake kole, 7. oktobra 1895. godine stupa u dravnu slubu na mjesto vilajetskog arhivara u upravnom odjeljenju Zemaljske vlade u Sarajevu. U mjesecu decembru 1896. godine imenovan je u erijatski sud u Sarajevu, a u septembru 1897. godine poloio je kadijski ispit i postavljen za slubenog tumaa za turski jezik. Od 1901. do 1908. godine slubovao je kao kadija u Sarajevu i bio je dodijeljen na rad Zemaljskoj vladi. Godine 1908. postao je vladin perovoda, a 1911. vladin podtajnik, 1915. vladin tajnik, a od februara 1919. do oktobra 1920. naelnik Ministarstva vjera u Beogradu. Na vlastiti zahtjev vraen je u Sarajevo gdje je bio vii vladin savjetnik i predsjednik odsjeka za vjere. Vjerovatno iz politikih razloga rano je penzionisan ve 1923. godine, zatim ponovo aktiviran da bi konano iz slinih razloga ponovo bio penzionisan. Poslije toga se bavio prevodilakim i naunim radom. Polovinom marta 1936. postavljen je naibom Islamske zajednice u Sarajevu, a koncem aprila iste godine imenovan je predsjednikom Vrhovnog erijatskog suda u Sarajevu. Na izborima za Vakufski sabor u Sarajevu 1937. godine izabran je za lana, a zatim za lana ueg savjeta reis-ul-uleme i za lana Izbornog tijela za izbor reisu-l-uleme. Na sjednici Izbornog tijela 20. aprila 1938. godine izabran je medu tri kandidata za reisu-l-ulemu i to uz Ahmed ef. Bureka, muderisa Gazi Husrev-begove medrese i Muhamed ef. Tufu, profesora Vie islamske erijatske kole. Na osnovu ovoga prijedloga ukazom od 26. aprila 1938. godine kraljevski namjesnici su imenovali Fehim ef. Spahu za reisu-l-ulemu Kraljevine Jugoslavije. Dunost je primio 6. maja od prvog naiba Salih ef. Baia, a sveano ustolienje, predaja menure je obavljena 9. juna 1938. godine u Carevoj damiji u Sarajevu. Za vrijeme Spahinog mandata izbio je i Drugi svjetski rat u kome su muslimani i IZ doli u teku situaciju. Fehim ef. Spaho se od rane mladosti bavio knjievnim i prevodilakim radom. Pored mnotva beietristikih prevoda, Fehim ef. Spaho je napisao veliki broj lanaka iz kulturne istorije bosansko-hercegovakih Muslimana. Studija "Panislamske ideje" izala je u "Beharu" u 22 broja 1906. i 1907. godine. U kalendaru "Narodne uzdanice" godine 1933. objavio je izvrstan analitiki lanak "Pedeset godina vakufske uprave u Bosni i Hercegovini" a u istoj ediciji 1934. godine i lanak "erijatska sudaka kola". Godine 1937. objavio je "Naa vjersko prosvjetna autonomija", a 1939. godine veoma zapaen lanak "Tumaenje erijatsko pravnih pitanja kod nas". U II goditu "Behara" napravio je studiju "Neto o takvimu", a u "Novom Beharu" godite VIII, 1934/35. objavio je dva lanka na slinu temu ,,K rjeenju naeg kalendarskog pitanja", "Jo o pitanju kalendara". Medu teoloke i socioloke lanke i studije spadaju "Post", "Lejle i Kadar" objavljeno u l goditu "Behara" i "Mjeoviti brakovi" u Glasniku IZ br. 1. 1938. godine. Bio je urednik "Glasnika" IZ-e (IV godite) br. 7-9 u 1936. godini. U dvobroju "Novog Behara" godine IV 1930/31. posveenom Gazi Husrev-begu o 400. godinjici njegove damije u Sarajevu u lanku "Gazi Husrev-begova knjinica" prikazao je najvrijednije rukopise i prve turske tampane knjige koje posjeduje ova vrlo vrijedna biblioteka. Takoer je katalogizirao turske, arapske i perzijske rukopise knjiga koje su se nalazile u Balkanskom institutu u Sarajevu. Obradio je preko 1500 rukopisa teoloke, istorijske, pjesnike i druge grade i za tampu je potpuno priredio. Mnotvo njegovih lanaka, studija i biljeaka tampano je u "Beharu" od 1900. do 1910. godine, zatim u "Novom Beharu" od 1927. do 1938. godine, listu "Pravdi" od 1919. do 1928. godine, "Nadi" i drugim listovima, kalendarima i asopisima, bilo s punim potpisom, ili inicijalima F. S. ili h. Fehim ef. Spaho je bio ovjek od nauke i pera, spadao je u red najistaknutijih kulturnih i javnih radnika bosansko-hercegovakih muslimana, toga vremena. Umro je u doba II svjetskog rata 13. februara 1942. godine u Sarajevu. Denaza mu je obavljena u nedelju 15. februara iza podne namaza pred Begovom damijom. U znak posebne poasti prenesen je na rukama od stana u ulici Musalla do Begove damije uz prisustvo velikog broja potovalaca iz Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Pokopan je u haremu Begove damije, s lijeve strane, u neposrednoj blizini velikog vakifa i hajir sahibije Gazi Husrev-bega. Denazu mu je klanjao lan Ulema medlisa h. Ali ef. Aganovi. SALIH SAFVET BAI prvi naib od 1936 - 1938. i vrilac reisu-l-uleme od 1942 - 1947.

http://www.rijaset.ba/index.php?id=66&option=com_content&task=view

19.12.2009 19:53:13

BIOGRAFIJE DOSADANJIH REISU-L-ULEMA

Stranica 7

Salih Safvet Bai, iako zvanino nikada nije bio reisu-l-ulema, zasluuje da se nade medu zvaninim poglavarima Islamske zajednice Jugoslavije jer je u dva navrata stajao na njenom elu, i to prvi put 1936. godine nakon donoenja novog Ustava za Islamsku zajednicu i njegovog postavljanja za Prvog naiba Vjerskog starjeinsiva sa sjeditem u Beogradu. Na toj dunosti je ostao sve do 1938. godine tj, do izbora Fehim ef. Spahe za reisu-l-ulemu. Smru reisu-l-uleme 1942. godine postavljen je za vrioca dunosti reisa i ostao na tom poloaju sve do ustolienja reisu-l-uleme Hadi Ibrahim ef. Fejia 1947. godine. Salih Safvet Bai roen je u Duvnu 1886. godine u uglednoj trgovakoj porodici, osnovnu kolu i mekteb zavrio je u rodnom mjestu, a srednju kolu i Filozofski fakultet u Istanbulu. U vrijeme kolovanja Saliha Safveta Baia u Istanbulu, bio je veliki broj aka iz Bosne i Hercegovine u srednjim i visokim kolama, tako da su mogli osnovati i svoj klub, koji je imao osim kulturno-prosvjetnog i politiko znaenje. Klub je okupljao ake, studente i nae iseljenike. U aktivnostima ovoga kluba, znaajno mjesto pripadalo je i mladom Salihu Safvetu Baiu. On se u ovom klubu isticao svojim naprednim stavovima u politikom pogledu, svojom nepomirljivou prema okupaciji Bosne i Hercegovine od strane Austrougarske. Po zavretku studija jedno vrijeme je radio kao profesor u srednjim kolama u Turskoj, meutim preovladala je ljubav prema rodnom kraju, pa se 1910. godine i vratio u zaviaj. Obzirom na stavove koje je imao prema Austrougarskoj, on nije ni traio nikakvu slubu, nego je ivio kod svoje kue u Duvnu bavei se trgovinom. Nastupom prvog svjetskog rata 1914. godine, bio je prisiljen da se primi profesionalnog mjesta na erijatskoj koli u Sarajevu, jer bi inae bio mobilisan u austrijsku vojsku. Salih Safvet Bai je bio odlian poznavalac orijentalnih jezika, knjievnosti i istorije. Bio je izvanredan predava i pedagog i uivao je velike simpatije kod svojih aka. Pored intelektualnih sposobnosti imao je i vrst karakter, bio je dosljedan i pravedan, posebno je bio lijepe naravi, radi ega je uivao veliko potovanje kod mnogobrojnih svojih prijatelja i poznanika. Posebnu mudrost iskazao je Salih Safvet Bai obavljajui odgovornu dunost vrioca dunosti reisa u tekim ratnim danima od 1942. do 1947. godine. Izuzetne zasluge pripadaju njemu da nikada na snagu nije stupio Ustav Islamske zajednice skrojen od strane ustake vlade u Zagrebu. Njegovo miljenje je bilo da rat treba da se zavri pa da onda doe do primjene naturenog Ustava i novih izbora u organe Islamske zajednice. Hrabro je odbio zahtjev Pavelia 1945. godine da Vrhovno Islamsko starjeinstvo potpie poslanicu protiv narodnooslobodilakog pokreta. Na elu Islamske vjerske zajednice ostao je do iza osloboenja, donoenja novog Ustava i izbora Ibrahim ef. Fejia za reisu-l-ulemu 1947. godine. Nakon toga povukao se u mirovinu i vratio u svoje rodno mjesto Duvno gdje je ubrzo 1948. godine preselio na ahiret. IBRAHIM EF. FEJI (1947-1957.)

Hadi Ibrahim ef. Feji roenje u Mostaru 1879. godine. Potie iz ugledne mostarske porodice Fejia. Osnovno kolovanje zavrio je u rodnom gradu, a zatim srednje nastavio, u onda uvenoj Karadoz-begovoj medresi u Mostaru.

http://www.rijaset.ba/index.php?id=66&option=com_content&task=view

19.12.2009 19:53:13

BIOGRAFIJE DOSADANJIH REISU-L-ULEMA

Stranica 8

Hadi Ibrahim ef. Feji roenje u Mostaru 1879. godine. Potie iz ugledne mostarske porodice Fejia. Osnovno kolovanje zavrio je u rodnom gradu, a zatim srednje nastavio, u onda uvenoj Karadoz-begovoj medresi u Mostaru. Po zavretku medrese nastavlja sa pohaanjem vieg kursa islamskih nauka pred poznatim mostarskim alimom i muderisom hadi Salih ef. Alibegoviem, od kojeg je dobio idazet (diplomu). Mostar je vijekovima bio poznat i priznat kao grad sa velikom tradicijom uvenih islamskih uenjaka u kome su islamistika i orijentalistika bili na visokom nivou. Po zavretku kolovanja Ibrahim ef. Feji se posveuje radu na vjersko-prosvjetnom polju u rodnom Mostaru, a posebno njegova sposobnost i strunost dolaze do izraaja kada je postavljen za muderisa Karadoz-begove medrese. Bio je veoma dobar pedagog, struan i dosljedan u poslu. Ibrahim ef. Fejzi je bio dobar filolog i poliglota. Dobro je poznavao arapski, turski pa i perzijski jezik, a sluio se i njemakim jezikom. U mladim godinama bavio se publicistikim radom, saradivao je u mnogim vjersko-prosvjetnim i stalekim asopisima i novinama kao u "Misbahu" i "Mualimu" u kojima je pisao o vjerskoj i vjersko-prosvjetnoj problematici toga vremena. Napisao je i biografiju svoga muderisa, poznatog mostarskog alima hadi Salih ef. Alajbegovia. Hadi Ibrahim ef. Feji je objavio i nekoliko zapaenih lanaka u "Glasniku" Vrhovnog islamskog starjeinstva iz podruja islamistike. Godine 1920. ponuen je Ibrahim ef. poloaj lana Ulema medlisa u Sarajevu, a prije II svjetskog rata birali su ga njegovi Mostarci i za gradonaelnika grada Mostara. Za vrijeme II svjetskog rata Ibrahim ef. Feji se opredijelio za narodnooslobodilaki pokret i aktivno uestvovao i odvano dizao svoj glas protiv zvjerstva i progona nevinog naroda bez obzira kojoj naciji ili vjeri pripadao. Kada su se poslije rata i osloboenja zemlje, donekle konsolidovale prilike, u avgustu 1947. godine pristupilo se izradi i donoenju novog Ustava IZ. Na temelju tog Ustava imenovan je i prvi reisu-l-ulema u novoj Jugoslaviji, Ibrahim ef. Feji, 12. septembra 1947. godine. Sveana promocija i predaja menure, reisu-l-ulemi hadi Ibrahim ef. Fejiu, po prvi put u istoriji Rijaseta, obavljena je u Gazi Husrev-begovoj, mjesto u Carevoj damiji u Sarajevu. Na ovom visokom i odgovornom poloaju u svom desetogodinjem radu, radio je na saniranju prilika u Islamskoj vjerskoj zajednici. U mjesecu novembru 1957, godine na lini zahtjev, a usljed duboke starosti povukao se u mirovinu, nakon desetogodinjeg stajanja na elu Islamske zajednice. Na ahiret je hadi Ibrahim ef. Feji, preselio 15. decembra 1962. godine u svom stanu u Sarajevu. Denaza mu je klanjana pred Begovom damijom u ponedeljak 17. decembra 1962. godine iza ikindije namaza, uz prisustvo velikog broja Muslimana i zvaninika iz Islamske zajednice. Denazu mu je klanjao hadi hafiz Mustafa Sahai, imam i hatib Ali paine damije u Sarajevu. Pokopan je na groblju Grlia brdo kod Sarajeva. SULEJMAN EF. KEMURA (1957-1975.)

Sulejman Kemura, sin Hadi Ibrahimage, je roen u Sarajevu 1908. godine u staroj i uglednoj sarajevskoj porodici. Osnovno kolovanje u sarajevskoj Rudiji otpoeo je 1918/19. godine, a zavrio 1921/22. godine. Po zavretku mekteba i Rudije, nastavio je kolovanje u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Tu su mu bili profesori ugledni muderisi Muhamed Emin ef. Hadijahi, hadi hafiz Demaludin Berberovi, hafiz Hamdi ef. Hadijamakovi, Ahmed ef. i dr. Poetkom k. 1925/26. godine Sulejman ef. Kemura sa uspjehom polae prijemni ispit za upis na Serijatsku sudaku kolu na kojoj je diplomirao u k. 1929/30. godini. U poetku svoje karijere posvetio se erijatsko-pravnoj struci, pa je slubovao pri erijatskim sudovima u Foi i Konjicu. Ve u samom poetku svog slubovanja, kao mladi erijatski sudija u Foi, stupa u red aktivista muslimanskog kulturno-prosvjetnog drutva "Gajret". Aktivno se ukljuuje u prosvjetni rad na suzbijanju nepismenosti medu muslimanskim masama, dranjem popularnih predavanja, itanjem razliitih knjiga i publikacija i sl. On se zalae za kolovanje muslimanske djece. Zapaen u radu, ubrzo ga je, na prijedlog Ulema medlisa tadanji reis-ul-ulema postavio za tajnika Muftijstva u Mostaru. Pored te dunosti obavljao je i dunost nastavnika vjeronauke na mostarskoj gimnaziji i uiteljskoj koli. Nakon ukidanja okrunih muftijstava iz Mostara Sulejmen ef. prelazi u Sarajevo na mjesto prosvjetnog referenta Ulema medlisa, zatim prelazi u Vakufsku direkciju, prvo u svojstvu vjersko-prosvjetnog referenta, a kasnije postaje i direktorom ove znaajne institucije i na tom poloaju ostaje do 1949. godine. U 1949. godini, Vrhovno islamsko starjeinstvo u FNRJ povjerilo mu je odgovornu dunost direktora Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Istovremeno je predavao predmete istoriju islama i vaz. Osnivanjem Udruenja ilmije 1950. godine izabran je za sekretara udruenja. Tu dunost je obavljao pored direktorske u Gazi Husrev-begovoj medresi. Udruenje ilmije je u tom vremenu izdavalo godinji kalendar-takvim, a tampalo je i prvi udbenik za vjersku pouku iza rata "Kratka obuka o namazu" koju je pripremio Sulejman ef. Kemura. Pored toga sa Ibrahim ef. Imiroviem preveo je "Jasin-i erif" koji je takoer tampalo Udruenje ilmije. Pored gore navedenih funkcija, Vrhovno islamsko starjeinstvo u FNRJ, povjerilo mu je i odgovornu dunost urednika "Glasnika".

http://www.rijaset.ba/index.php?id=66&option=com_content&task=view

19.12.2009 19:53:13

BIOGRAFIJE DOSADANJIH REISU-L-ULEMA

Stranica 9

Udruenje ilmije je u tom vremenu izdavalo godinji kalendar-takvim, a tampalo je i prvi udbenik za vjersku pouku iza rata "Kratka obuka o namazu" koju je pripremio Sulejman ef. Kemura. Pored toga sa Ibrahim ef. Imiroviem preveo je "Jasin-i erif" koji je takoer tampalo Udruenje ilmije. Pored gore navedenih funkcija, Vrhovno islamsko starjeinstvo u FNRJ, povjerilo mu je i odgovornu dunost urednika "Glasnika". Vrhovni sabor IZ, razmatrajui pitanje odlaska Ibrahim ef Fejia u penziju i upranjeno mjesto reisu-l-uleme, odluio je da formira komisiju koja e izbornom tijelu predloiti kandidata. Komisija je predloila samo jednog kandidata u linosti Sulejman ef. Kemure. Izborno tijelo je prihvatilo ovaj prijedlog i izabralo novog reisu-l-ulemu 15. novembra 1957. godine u sali Vakufske direkcije u Sarajevu. Sveano ustolienje i predaja menure obavljeno je u Begovoj damiji u Sarajevu 8. decembra 1957. godine. Nakon iznenadne i krae bolesti reis-ul-ulema Sulejman ef. Kemura umro je u nedelju 19. januara 1975. godine. Denazu mu je klanjao dugogodinji saradnik, predsjednik Starjeinstva IZ-e Bosnu i Hercegovinu Naim ef. Hadiabdi. Denaza je obavljena iza podne namaza pred Begovom damijom. Pokopan je u haremu Begove damije uz mezar reisu-l-uleme Fehim ef. Spahe. NAIM EF. HADIABDI (1975-1987.)

Naim ef. Hadiabdi je roen u Pruscu 18. V 1918. godine od oca hafiz Mehmed ef. i majke Hajrija-hanume, roene Karaosmanovi. Potie iz ugledne ulemanske porodice. Osnovno vjersko obrazovanje stekao je u svom rodnom mjestu, a osnovnu kolu zavrio je u D. Vakufu. Po zavretku osnovne kole nastavlja kolovanje u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu koju zavrava neposredno pred poetak drugog svjetskog rata. Dalje kolovanje i studij nastavlja na Vioj islamsko teolokoj koli u Sarajevu, u to vrijeme, najveem obrazovnom vjerskom zavodu kod nas. Studirao je u doba rata u vrlo tekim i nesigurnim uslovima. Kako je i sam imao obiaj da kae: "Nikada nismo znali da li emo doekati novi ispit i upisati narednu godinu". Po zavretku kolovanja i osluenja vojnog roka 1945. godine iako sa visokom kolom, a takvim kadrovima su bila sva vrata otvorena u dravnoj slubi, stupa u slubu Islamske zajednice i to u svojstvu dematskog imama u D. Vakufu. Na tom radnom mjestu ostaje punih petnaest godina sve do 1. l 1960. godine kada je imenovan za glavnog imama za bivi bugojanski i travniki srez. Na poloaju glavnog imama poluio je zapaene rezultate. Bio je dobar organizator, sposoban i marljiv u radu. Posebno je bio uspostavio dobar kontakt sa vjerskim slubenicima-imamima ije je potekoe dobro razumijevao, jer je i sam dugo godina djelio istu sudbinu. Nakon odlaska u penziju predsjednika Starjeinstva za BiH hafiz Abdulaha auevia 1963. godine Naim ef. Hadiabdi izabran je na tu odgovornu dunost. Znaajno je napomenuti da spada medu osnivae Udruenja ilmije Bosne i Hercegovine (1950.), gdje je dao doprinos ovoj stalekoj i strukovnoj organizaciji, a jedno vrijeme je bio i sekretar Udruenja. Dalje napredovanje u slubi, izbor za predsjednika Starjeinstva u SR BiH (1963-1975.) godine proirie mu polje aktivnosti, dati mu nove obaveze, ali i vee mogunosti da nastavi i proiri zapoeto djelo. Njegov udbenik za vjersku pouku je tampan prvi put 1973. godine, a nakon toga je doivio jo nekoliko izdanja i bio je prihvaen od muallima i polaznika vjerske pouke. Sa reisu-l-ulemom Sulejman ef. Kemurom uestvuje u vraanju "ulaginog dvora" za potrebe Gazi Husrev-begove medrese i otvaranje Islamskog teolokog fakulteta, istovremeno se vodi akcija za obezbjedivanje sredstava za adaptaciju i rekonstrukciju ove zgrade. To su, bez imalo sumnje, veliki koraci u razvitku Islamske zajednice, koji nisu lako ili, esto i radi naih unutranjih neslaganja ili nedovoljnog shvatanja tih velikih poduhvata. Nakon iznenadne smrti reisu-l-uleme Sulejman ef. Kemure, Naim ef. Hadiabdi je prvo izabran za vrioca dunosti reisu-l-uleme, da bi zatim, na zasjedanju Izbornog tijela za izbor reisu-l-uleme Islamske zajednice u SFRJ odranom u Beogradu, 22. marta 1975. godine bio izabran kao jedini kandidat za vrhovnog poglavara Islamske zajednice u SFRJ. Sveano ustolienje i predaja menure obavljena je 18. maja 1975. godine u Gazi Husrev-begovoj damiji u Sarajevu. Sveanom ustolienju prisustvovale su i brojne delegacije islamskih zemalja i to: egipatska delegacija na elu sa ejhu-l Ezherom, dr Abdulhalimom Mahmudom, iraka delegacija na elu sa ministrom vakufa gos. Nafi Kasimom, delegacija Arapske Republike Libije na elu sa ejhom Mahmudom Subhijem i drugi, kao i mnogi ambasadori islamskih zemalja. Na elu Islamske zajednice u SFRJ, Naim, ef. Hadiabdi bio je punih dvanaest godina. Ostae zabiljeeno u istoriji Islamske zajednice da su u njegovo vrijeme ostvareni znaajni uspjesi na planu razvoja Islamske zajednice. Prije svega otvaranje Islamskog teolokog fakulteta 1977. godine, otvaranje Isa-begove medrese u Skoplju, otvaranje enskog odjeljenja Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, kao i izgradnja Zagrebake damije, ije otvaranje nije doivio, iako je bila gotova. Nakon krae i teke bolesti umro je 3. jula 1987. godine u Sarajevu. Denaza mu je obavljena u ponedeljak 6. jula 1987. godine iza ikindije namaza u haremu Begove damije, gdje je i pokopan uz svog prethodnika i bliskog saradnika Sulejman ef. Kemuru. Denazu mu je klanjao predsjednik Starjeinstva SR Crne Gore Idriz ef. Demirovi. HAFIZ HUSEIN EF. MUJI (1987-1989.)

http://www.rijaset.ba/index.php?id=66&option=com_content&task=view

19.12.2009 19:53:13

BIOGRAFIJE DOSADANJIH REISU-L-ULEMA

Stranica 10

Husein ef. Muji roen je 1918. godine u G. Orahovici kod Graanice. Osnovnu kolu je zavrio u rodnom mjestu, a sresku medresu u Graanici. Dalje kolovanje je nastavio na okrunoj Behram-begovoj medresi u Tuzli. U vrijeme kolovanja 1936. godine zavrio je i hifz, pred poznatim hafizom i kuraom Ahmed ef. Redebaiem. Studij arapskog jezika i knjievnosti zavrio je vanredno, i to u poznijim godinama, na Filolokom fakultetu u Beogradu, 1980. godine. U slubu Islamske zajednice stupio je 1938. godine postavljenjem od strane biveg Ulema medlisa iz Sarajeva za imama i vjerouitelja u Zvorniku, gdje je ostao do juna mjeseca 1941. godine. U toku rata je radio u Srednjoj Zelinji kod Gradaca, a po osloboenju biva premjeten u Graanicu za imama i sekretara Vakufskog povjerenstva. Godine 1960. Sabor Islamske zajednice izabrao ga je za glavnog imama tuzlanske oblasti, a iza 1975. godine i za muftiju tog regiona. U organima i tijelima Islamske zajednice bio je redovno u svim sazivima, poevi od Republikog sabora i starjeinstva pa do Vrhovnog sabora i starjeinstva. Spada u red osnivaa Udruenja ilmije 1950. godine, a bio je i njegov predsjednik u vremenu od 1963. do 1966. godine. Dok je "Preporod" bio glasilo Udruenja ilmije bio je njegov glavni i odgovorni urednik i to od 1972. do 1975. godine. Nakon smrti Naim ef. Hadiabdia imenovan je za vrhovnog poglavara Islamske zajednice, a zvanino promovisan na tu odgovornu funkciju 31. 10. 1987. Sveana predaja menure, po njegovoj linoj elji, obavljena je 11. 12. 1987. godine u beogradskoj Bajrakli damiji. To je po drugi put u istoriji predavanja menure da se zvanina promocija obavlja van Sarajeva. Prvi put je to uraeno 1930. godine kada je menura predavana reisu-lulemi Ibrahim ef. Maglajliu koja je takoer obavljena u Beogradu. Husein ef. Muji povukao se sa poloaja reisu-l-uleme koncem 1989. godine. JAKUB EF. SELIMOSKI (1991-1993)

Hadi Jakub ef. Selimoski je roen 1946. godine u Kievu, SR Makedonija. Potie iz ugledne muslimanske porodice. Osnovno obrazovanje, Jakub ef. je stekao u svom rodnom mjestu, a islamski odgoj i prve upute u Islam dobio je u roditeljskom domu od svojih najbliih. Po zavretku osnovne kole, elja za islamskim obrazovanjem, dovela ga je u Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevo koju je sa uspjehom zavrio 1966. godine. Nakon zavretka Gazi Husrev-begove medrese upisuje se na Filoloki fakultet Odsjek orijentalistike u Beogradu, uz velike potekoe i polaganja prijemnog ispita, jer tadanje generacije svrenika Gazijine medrese nisu imale pravo upisa na dravne fakultete u Jugoslaviji. No, elja za Islamom i njegovom naukom kod njega nije prestajala, pa je tako, dok se nalazio u Beogradu od Egipatske ambasade saznao da postoje realne mogunosti da nastavi kolovanje na uvenom islamskom sveuilitu EI-Azhar u Kairu to je bio njegov davnanji san. Na El Azharu, Jakub ef. Selimoski, upisuje odsjek Istorije i civilizacije koji uspjeno zavrava 1972. godine. Poslije zavretka studija Jakub ef. se vraa u domovinu i stavlja na raspolaganje Islamskoj zajednici Makedonije, koja ga prihvata i postavlja za vjersko-prosvjetnog referenta Starjeinstva. Slijedee godine 1973. po potrebi biva premjeten na radno mjesto sekretara Starjeinstva IZ-e u Makedoniji.

http://www.rijaset.ba/index.php?id=66&option=com_content&task=view

19.12.2009 19:53:13

BIOGRAFIJE DOSADANJIH REISU-L-ULEMA

Poslije zavretka studija Jakub ef. se vraa u domovinu i stavlja na raspolaganje Islamskoj zajednici Makedonije, koja ga prihvata i postavlja za vjersko-prosvjetnog referenta Starjeinstva. Slijedee godine 1973. po potrebi biva premjeten na radno mjesto sekretara Starjeinstva IZ-e u Makedoniji. Poslije smrti hadi hafiz Bedri ef. Hamida, Jakub ef. je prvo postavljen za vrioca dunosti predsjednika, a zatim je od strane Vrhovnog sabora Islamske zajednice Jugoslavije 1981. godine imenovan i za predsjednika Starjeinstva IZ-e Makedonije.

Stranica 11

Poetkom 1990. godine hadi Jakub ef. je imenovan od strane VIS-a za vrioca dunosti reisu-l-uleme. Na sjednici Izbornog tijela 9. marta 1991. godine izabran je tajnim glasanjem za reisu-l-ulemu Jugoslavije, izmeu etiri kandidata. Dr. MUSTAFA ef. CERI(1993-)

Dr. Mustafa ef. Ceri je roen 1952. godine u Velikom ajnu kod Visokog. Osnovnu kolu je zavrio u rodnom mjestu, a Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1972. godine. Diplomirao je na Univerzitetu al-Azhar u Kairu 1978. godine. Nakon toga radi kao imam (vjersko-prosvjetni referent) u Bijeloj damiji u Graanici do 1981. godine. Odlukom Starjeinstva biva imenovan za imama u Islamskom kulturnom centru u ikagu. U ikagu zavrava postdiplomske studije iz islamske teologije na Odsjeku za bliskoistone jezike i civilizacije gdje i doktorira pred poznatim muslimanskim uenjakom Fazlur Rahmanom s tezom: A study of the Theology of Abu Mansur al-Maturidi (Studija o teolokom uenju Ebu Mensura el-Maturidije) 24. 09. 1986. godine. Uporedo s imamskim poslom predavao je na Amerikom koledu u ikagu. Nakon petogodinjeg imamskog rada i studiranja u ikagu, vraa se u domovinu na mjesto glavnog imama u Zagrebakoj damiji. Njegovim dolaskom Islamska zajednica u Zagrebu poprima suvremene oblike rada koji su dotada bili nepoznanica za Islamsku zajednicu. Pod njegovim vostvom Islamska zajednica u Zagrebu je organizirala tri znanstvena simpozija: Mistika u Islamu - tesavvuf, Problemi suvremenog pristupa islamu i Etika u islamu. Ovaj trei znanstveni skup imao je internacionalnu dimenziju jer su na njemu uzeli aktivno uee najautoritativniji znanstvenici iz islamskog svijeta, a jugoslavenskoj javnosti su se po prvi put predstavili fiziar i nobelovac Abdusselam i maleanski filozof Nedib Attas. Ovakav vid aktivnosti u kreaciji dr. Ceria Zagrebaku damiju svrstava u sam vrh znanstveno-kulturnog ivota Islamske zajednice u bivoj Jugoslaviji, a ini je sve prisutnijom i u tokovima razvoja islamske misli u svijetu. Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Ceri je bio glavni imam u Zagrebakoj damiji, docent na Islamskom teolokom fakultetu u Sarajevu, predsjednik Udruenja ilmije u Hrvatskoj i Sloveniji, lan redakcija Islamske misli i Glasnika i suradnik Ope enciklopedije leksikografskog zavoda Miroslav Krlea. Objavio je vie tekstova u glasilima Islamske zajednice i u drugim strunim asopisima iz podruja islamistike, teologije i islamske kulture. Govori i pie arapski i engleski. Oenjen je. Ima dvije kerke i sina.

Aktivnosti reisu-l-uleme dr. Ceria od 1991 od 2005 1991-1993 1993. 1995. 1996. 1997. 1997. 1997. 1998. 2000. 2001 2001. 2002. 2002. 2003. 2003. 2004. 2004. 2004. 2005. 2001-2005 2005 Profesor na Institutu za islamsku misao i civilizaciju u Kuala Lumpuru, Malezija; Izabran za naibu reisa u ratnom Sarajevu; Objavio knjigu na engleskom Roots of Synthetic Theology in Islam u Kuala Lumpuru Primio Menuru za vrenje dunosti reiu-l-uleme; Dobitnik odlikovanja najvieg ranga od egipatskog predsjednika Husni Mubaraka za doprinos u irenju islamske misli unutar i izvan svoje zemlje; Osniva i punopravni lana Evropskog vijea za fetve na ijem elu je ejh Kardavi; Osniva i lan Meureligijkog vijea Bosne i Hercegovine; Izabran za reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini; Izabran za redovnog lana Fikhske akademije za fetve pri Rabiti (Svjetska muslimanska liga) u Meki; Jedan od osnivaa i punopravni lan Fondacoje za mezarje i memorijalni centar u Potoarima; Jedan od osnivaa Islamskog evropsko vijee sa sjeditem u Parizu; Sudionik konferencije Evro-atlantskog partnerskog vijea i odrao predavanje o temi: Islam protiv terorizma; Objavio knjigu Vjera, narod i domovina u Sarajevu; Dobitnik UNESCO-ve nagrada za mir Felix Houphouet Boigny za poseban doprinos meureligijskom dijalogu, toleranciji i miru u svijetu; Sudionik na OSCE-ovoj konferencija u Beu sa predavanjem o temi: Rasizam, ksenofobija i diskriminacija; Dopisni lan Kraljevske akademije Muesset Al Bejt u Ammanu; Dobitnik Sir Sternbergove nagrade koju dodjeljuje Meureligijsko vijee Krana i Jevreja za doprinos meuvjerskom razumjevanju; lan Svjetskog vijea za islamsko misionarsvo, Libija; Dobitnik nagrade Gazi Husrevbeg; Sudionik na Svjetskom ekonomkom forumu u Davosu i lan Grupe 100 za odnose izmeu islama i Zapada; Ponovo izabran za reisu-l-ulemu

http://www.rijaset.ba/index.php?id=66&option=com_content&task=view

19.12.2009 19:53:13

BIOGRAFIJE DOSADANJIH REISU-L-ULEMA

2005 Ponovo izabran za reisu-l-ulemu

Stranica 12

[1] Veina sadraja uz odreene korekcije i skraivanja preuzeta je iz knjige Reisu-l-uleme u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji, autora Ferhata ete, Sarajevo 1990.

Copyright 2009 Rijaset.

http://www.rijaset.ba/index.php?id=66&option=com_content&task=view

19.12.2009 19:53:13