M.

SIMMEL / I JIMMY SE PRIBLI AVA DUGI DABRANI ROMAN Naziv originala JOHANNES MARIO SIMMEL UND JIMMY GING ZUM REGENBOGEN Copyright 1972 by Droemersche Verlagsanstalt Th. Knaur Nachf. Miinchen Ziirich Preveo OTO SOLC Likovno opremio IRISLAV ME TROVI JOHANNES MARIO SIMMEL I JIMMY SE PRIBLI AVA DUGI I IZDAVAKO KNJI ARSKO PODUZEE ni I a (I o s 1 ZAGREB 1977 KNJI NICA ZELINA Tisak: tamparski zavod Ognjen Pria, Zagreb Radnja ovog romana istiniti su dogaaji, to su se zbivati u nekom zapadnonjemakom ve legradu izmeu 1934. i 1965. godine. Kako bi se za titili nevini, radnja je romana prebaena u drugo vrijeme (1938 1969) ka o i u drugi, udaljeni, grad (Be). Samo je po sebi razumljivo, kako u knjizi spomi njana nadle tva tajnih ili legalnih slu bi, kao i tamo nje duhovne ili svjetovne insti tucije, nose svoja prava obilje ja, iako nisu bila ni u kakvoj vezi s istinitim do gaajima. Kada je o tome rije, protagonisti svih tih nadlestava izuzetno su produkt autorove imaginacije. Zakoni, paragrafi, odluke, pismeni dokumenti, svjedod be, govori, takoer i dijelovi emisija British Broadcasting Corporation, reproducirani su u originalu. Istinski dogaaji, a takoer osobe i imena ljudi, u tolikoj su mjeri promijenjeni da ih nitko nee moi prepoznati. Osobitu hvalu autor izrie svima onima, koji su mu pomogli pri rekonstrukciji dogaa ja. 5 Drveta ovog, to s istoka U vrtu mome stasa, raste, Dopu ta mi tajnu ku at, Kako to i znalcu dolikuje. Da V je jedno ivo bitisanje to u sebi se samo dijeli? Dva li jesu, gledat e ih, Prep oznavat kao jedno? Pitanja ovakva znati, Shvatio da V si smis: Ne osjea li u pjesmama, Da sam jedno, d vojak ipak? Goethe: Gingo biloba 7 TAJNA Drveta ovog, to s istoka U vrtu mome stasa, raste, Dopu ta mi tajnu ku at, Kako to i znalcu dolikuje. Oni bezuvjetno tra e hitac u glavu. Pozvali su zbog toga Clairona. Bio je on speci jalist za takve stvari. Ne znam to je to Manuel Aranda uinio, razmi ljao je Clairon. Oni to nikada nikome ne ka u. Znam samo to da ele smrt Manuela Arande, i to brzo. Cim to bude uinjeno, opet u moi da odem kui. Janini. Janina je bila Claironova petogodi nja ki. Volio ju je vi e od svega na svijetu. Pred dvije godine umrla mu je ena. Ljubio je on i svoju enu, ali ne tako kao to voli Ja ninu. Kad je bila rije o toj maloj djevojici, Clairon je bio naprosto izvan sebe o d ljubavi. Dan ranije u jednoj je trgovini igraaka kupio dra esnu skrletno-crvenu l isicu sa crno-bije-lom nju kicom, oko vrata je nosila vrpcu. Kad bi ovjek povukao v rpcu, zaula bi se srebrnasto bistra melodija malog muzikog sata: Tko mi krade moju gusku! Kad god bi se vraao sa svog posla, Clairon je Janini donosio takve ivotinje ili lu tke. Imala je itavu malu zbirku. Razmi ljao je o svom djetetu i smje kao se. Bili su mu pokazali Manuela Arandu kad je ovaj iza ao iz hotela 'Ritz' na Karntner -Ringu i u ao u iznajmljeni modri mercedes; zatim ga je vidio kad je Aranda ulazio u sudsko medicinski institut u ulici Sensen; vidio ga je u raznim ulicama; pred odjelom za sigurnost policijske direkcije u ulici Berg. Pokazali su mu fotograf ije i osammilimetarske filmove u boji, sve je to bilo snimljeno skrivenim kamera

ma, jer on treba da mirno prostudira stas i lik, formu glave, nain hoda, kretnje i sve osobitosti svog ovjeka. Fotografije i filmovi stigli su istim avionom kao i Manuel Aranda. Takav 11 tempo, takvu grozniavost i toliku nervozu Clairon jo nikada prije nije do ivio nikad mu se nije to dogaalo kad god je izvr avao neku od svojih misija. inilo se kao da s vaka minuta, to jo Manuel Aranda ivi, predstavlja smrtnu opasnost. Mora da je to ne ka gadna stvar, razmi ljao je Clairon. Tako luaki jo nikada nisu radili. U Bueno Airesu, sada u sijenju, mora da je ubitana vruina. Filmovi su Manuela Arandu prikazivali na ulicama svoga rodnog grada uvijek s panama e irom na glavi. Na bekim je ulicama hodao naokolo nosei krznenu kapu. Vjerojatno se smrzavao jednako kao i Clairon. Clairon je takoer sebi kupio krznenu ubaru im je stigao. Dakle, to mora da bude hitac u pokrivenu glavu. Ja se sla em, razmi ljao je Clairon. Bilo je u mene ve i mu terija sa ubarama. Bilo je i takvih koje su na glavi nosile i e ire i kape. Uvijek je bilo dobro. Valjda malo pa ljivije raditi. To je sve. Kad je modri mercedes zaokrenuo u zaleeni drvored, Claironu je bilo potrebno tek s ekundu i pol da dalekozorom uhvati prednju tablu s brojevima na kolima. Znak ras poznavanja bio je toan. Clairon je pomno itao. Postao je on veoma oprezan ovjek otk ako su ga ono bili osudili na smrt. Oprezan i konzervativan. Ve sedam godina stan ovao je u istoj kui u Anfi, bio je to elegantan predio vila u Casablanki, nalazio se zapadno od perivoja Lyautey i protezao se dolje sve do mora. Ve sedam godina posjeivao je iste restorane, brijake salone i uvijek isto tursko kupatilo u staroj arapskoj etvrti Medine to je bila jo uvijek okru ena visokim zidinama; bio je vjeran istom krojau, trgovcu ko ulja i trgovcu po tanskih maraka; istom zubaru, istoj crkvi i istom oru ju njemakom modelu 98 K, sistem Mauser, kalibar 7,9 milimetara, duljin a naboja 75 mm, duljina pu ke 1110 mm, sa pet naboja, s dalekozorom za ciljanje. Z ajedno s dalekozorom oru je je bilo te ko samo 4,2 kg, povratni trzaj bio je veoma l agan, moglo bi se rei gotovo nje an, repetiranje je bilo munjevito i Clairon je svo ju 98 K namjestio na udaljenost od 150 metara. Cijev pu ke poivala je kraj lijeve n oge jednog rasplakanog anela. 12 2 U to vrijeme, oko 14 sati i 43 minute, dana 16. sijenja 1969, jedan je to etvrtak, bilo je na Centralnom groblju, otvorenom godine 1874, a otvorila ga je opina Be n a povr ini od 2 459 508 m2 na tom je groblju u to vrijeme bilo 329 627 grobova. Cl airon je nazvao upravu i raspitao se o svemu, htio je znati kako je veliko mjest o na kojem se sve trebalo dogoditi. Veliku veinu grobova prekopali su u vrijeme s mjene stoljea, pa ih po drugi, trei ili etvrti put popunjavali. Za nepun sat bit e i h 329 629, jer ovog poslije-podneva obavit e se jo dva sprovoda kako je to Clairon razabrao na jednoj tabli pri glavnom ulazu, jedan e biti visoki asnik austrijske vojske. Zemlja je bila tako zamrznuta da su pri kopanju novih grobova upotrijebi li svrdla s komprimiranim zrakom. Iako je prvi put bio ovdje, Clairon je ve znao sve o ovom fantastinom mjestu. S po mou neke bro ure i d epnog plana groblja, a sve je to kupio u nekog brbljavog prodavaa , obavijestio se o svemu, a prije svega osobno je obi ao sva mjesta. Budui da je st alno bio nepovjerljiv prema svojim ta tim naredbodavcima koji su bili zaljubljeni u svoju vlastitu genijalnost, Clairon se uvijek osobno i tono obavje tavao o svemu prije svakog pothvata, radio je tako koliko god mu je to bilo mogue. Clairon je p rije bio uitelj (matematika i latinski jezik). Posjedovao je izvanredno pamenje lj udi, imena i brojeva. Da e Manuel Aranda tog poslijepodneva posjetiti groblje, znao je to Clairon ve od juer. U 16 sati i 55 minuta oglasio se oda ilja s kratkim valovima to se nalazio u je dnoj od brojnih sporednih soba francuskog putnikog ureda 'Bon voyage\ Francuski p utniki ured nalazio se u donjem kraju trga Schwarzenberg. J'appelle 01ymp... j'appelle 01ymp... Ici le numero onze... Je vous entends, numero onze. Parlez! Tako je zapoeo broj jedanaest govoriti, veza je izvanredno funkcionirala. Aranda s e vratio u hotel. Rekao je broju nula da se sutra eli odvesti na groblje i zamoli o neka mu objasne put. 13

Udobno su se bili smjestili ovdje u Beu. Imali su glavni stan iza putnikog ureda, zaudno velik broj agenata i pet automobila u koje su takoer bili ugradili oda iljae. Svi oda iljai imali su ureaje i prigu ivae, svakom treem licu razgovor bi se uinio kao n ko nerazumljivo buncanje. Kola, to su ih htjeli dati Claironu, imala su ugraenu je dnaku takvu napravu. A sve anj kljueva? uzbueno je pitao onaj koji je upravo poslu ivao oda ilja centrale. Bi su petorica u prostoriji bez prozora, takoer i ef Jean Mercier, on je vodio putniki ured, a ovdje je takoer bio i on, Clairon. Izuzev i Clairona, koji nije znao o kak vim je kljuevima rije, svima se na licu mogla vidjeti ozbiljna nervoza. U kartonu je. Idiote! Gdje je karton? Svakako u mrtvanici... mislim na onu ustanovu. Jeste li sasvim sigurni? Sada je u mikrofon govorio ef osobno. Jean Mercier bio je golem ovjek blijeda lica , duge su mu trepavice zasjenile oi, a kosa mu je bila prosijeda. Ve je pet godina vodio beku centralu. Zanimao se osobito za lijepe ene, a Clairon je usput za to k ratko vrijeme uo da je taj pedeset i pet godina stari ovjek jo uvijek dobio svaku k oju god je za elio. Potpuno siguran. Aranda se broju nula upravo potu io kako mu nisu htjeli izruiti kar ton. Dobit e ga zajedno s lijesom, a le e dobiti tek sutra u deset. Mu ki je glas zvuao jasno i razgovijetno iz zvunika u kojem je ne to tiho pucketalo. Komplikacija nije moglo biti, razmi ljao je Clairon. Broj nula, vjerojatno je to neki vratar, ne mo e se maknuti sa svog radnog mjesta. Sve to sazna o Arandi, dakle, mora rei nekom dr ugom ovjeku u hotelu, a taj se slobodno kree. Tko je to? Clairon to nije znao. Iz svega to rade ine neki misterij. Na svaki nain taj se drugi ovjek nije smio odluiti d a naprosto nazove putniki ured telefonom. Morao je otii do javne govornice i odand e obavijestiti nekog treeg ovjeka. Taj je u svom stanu imao oda ilja i tek tada stupa o u vezu sa centralom koju je bilo najstro e zabranjeno drugaije informirati. Zar Aranda nije mo da mogao posumnjati i slagati broju nula? 14 ef! Arandu su itavog dana slijedili. Svaku minutul Iza ao je iz ustanove bez kartona . A ako je uzeo samo sve anj kljueva i stavio ih u d ep? To je nemogue! Jasno vam je to ovisi o tome! Ako se sada pojavi s kljuevima sve je izgubljeno. Umirite se napokon, efe. Molim vas! Mi smo e o svemu obavijestili. Oni ondje rade p o svim propisima. Nijedan komadi, ni ta Aranda nije mogao uzeti. Ta itav se plan osn iva na svemu tome, ili mo da nije tako? Jest, tako je. Mercier je olabavio svoju kravatu. Dakle, tako! Aranda e dobiti svoj sve anj kljueva sutra prije podneva, ali onda odmah mora ii do teretne zrane luke kako bi le napokon nestao. To e trajati sigurno do po dneva, rekao je. eli se vratiti u hotel, eli ondje jesti i zatim otii do groba. A ako se ne bude odvezao? Tada on ima klju, bude li rekao naprijed, otvorite? Broj nula tvrdi kako Aranda odista eli otii na groblje. Na sve anj kljueva uope ne misl i. To jedva da je primijetio. On ni ta ne zna! Broj nula je uvjeren u to da e Arand a zapovjediti da mu karton donesu u apartman i da ga i pogledati nee. U svakom sl uaju to nee uiniti prije no to ode na groblje. Uostalom, to smo stavili na kocku i s a time raunamo od poetka to kratko vrijeme izmeu trenutka kada Aranda bude dobio sv e anj kljueva i trenutka kad e biti ubijen. Htio bih znati o kakvim je to kljuevima ri je to ih taj Aranda ima ili nema, vrtjelo se u Claironovoj glavi. Ah, ba me briga, t o da time tarem glavu! Susreo se s Mer-cierovim oima. Ovaj je rekao: Dakle, to se mora dogoditi na Centralnom groblju, je li jasno? Jasno je. Sa groblja se va ovjek ne smije vratiti. Clairon je samo kimnuo glavom, Mercier je n astavio govoriti u mikrofon. Gdje je sada Aranda? U svom apartmanu. Danas vi e ne mo e na groblje. Poslije etiri i po nitko ne smije ui. U pet zatvaraju. Osim toga ii e jo u svoju ambasadu. Ondje e uzeti papire za lijes. Halo, broj tri... Broj tri, javite se. 15 Ovdje je broj tri, Olvmpe. Javio se neki drugi mu ki glas iz zvunika.

Jeste li slu ali? Jesmo, efe. ' Ulaz u hotel dobro promatrate? Jest. Takoer i ulaz u kavanu? Takoer i to, efe. Hotel je imao i svoju veliku kavanu. Kad se Aranda bude odvezao u ambasadu, slijedit ete ga. Zatim ete nastaviti bez obz ira kamo on ide. Odmah ete to javiti. Posao e se nadalje odvijati tono prema satnic i. Nakon dva sata zamijenit ete broj devet. Clairon je napustio putniki ured i kupio d epni nacrt i bro uru o Centralnom groblju. Za vrijeme svog boravka u Beu stanovao je u stra njoj sobi iza ureda 'Bon vovage' gdje su mu projicirali filmove. Soba nije imala prozora, tek jedno okance, a umj esto pravog kreveta vojniku postelju koja se mogla sklapati. Claironu je to bilo svejedno. Bio je on tvrd ovjek. Na toj je postelji naveer studirao plan groblja i bro uru, a poslije toga se dugo molio bogu uvjeravajui ga kako se veoma kaje zbog t oga ubojstva to e ga poiniti, usrdno ga je molio neka mu podari sretan uspjeh u tom pothvatu. Uvijek je tako radio. Bio je on ubojica koji cilja kr anstvu u srce. itao je kod Peguya kako se nitko bolje ne snalazi kada je rije o kr anskim stvarima od g re nika. Halo, 01ympe, sad sam na putu za groblje. Imate mnogo vremena, broj devet. Aranda upravo dolazi u hotel. Jo nije ni ruao. Moram razgledati okolicu ondje napolju, odgovorio je Clairon. Uinio je to, temeljito. Ponajprije se provezao oko golemog kompleksa Centralnog g roblja na jugu Bea. S glavne ulice Simering zakrenuo je na put VVeichseltal, oti ao njime sve do stanice Aspang. Ovdje je zaokrenuo nalijevo, vozio se kraj kolosij eka istone eljeznice to je u velikom luku prolazio du zadnjeg dijela groblja, a zati m se vratio na glavnu ulicu Simering. Clairon je utvrdio da Centralno groblje ima jedanaest ulaza. Dodu e osam je naliko valo samo na manje ulaze koji 16 su bili uvani. Tri velika portala nalazila su se na prednjoj strani. Kroz srednji i najvei dolazi se u centar katolikog dijela groblja, u blizini se ulaza nalaze d vije, a malo dalje i trea mrtvanica, iroki kolni put vodi do crkve dra Karla Lueger a. Od crkve se ravaju, po jednom geometrijski tonom nacrtu u obliku zvijezde, puto vi oivieni starim drveem na sve strane. Clairon se prekri io vozei se kraj otvorenog golemog ulaza, zatim se ponovo javio oznaujui gdje se nalazi. Glavni drvoredi imali su u velikim razmacima okrugle lijehe, odakle su se putelj ci ravali na sve strane. Na rubu takvih krugova i mnogih putova nalazile su se ma le bijele zgrade. Clairon je pregledao dvije od njih. Na Centralnom groblju ima bezbroj zahoda. Zvjezdaste putove drvoreda i velikih cesta presijeca komplicirana mre a kvadratino izgraenih uliica. Veliki kvadrati podijeljeni su u manje, u skupine, kroz koje pro laze u pravom kutu ponovo bezbrojni puteljci. Skupine su obilje ene jednim slovom i jednim brojem, podgrupe jednako tako. Sva je srea da sam stavio lance na kotae, razmi ljao je Clairon. Poslije silnog snij ega posljednjih dana oigledno su najveim naporima uspjeli raskriti samo glavne puto ve, duge mnogo kilometara. Pokrajnje ceste i svi putovi, to u skupinama vode od j ednog odjela do drugoga, gubili su se u snijegu dubokom i do pola metra. Ralice su mala brda bijele opasnosti izgurale prema rubovima drvoreda koji su jedva bil i prohodni i te ko je bilo voziti, jer kolone za posi-panje nisu ba osobito napredo vale u svom poslu. 01ymp zove broj devet... 01ymp zove broj devet... Ovdje je broj jedan, 01ymp. Doite! Aranda je napustio restoran i pre ao u kavanu. Ondje pije svoju kavu. Sada emo sravn iti satove, molim vas, broj jedan. Clairon je pogledao na svoj sat na ruci. Trinaest sati i trideset etiri minute. Tono je, trinaest sati trideset etiri. Kakva li prokletog prenemaganja, uvijek to ine ponovo, razmi ljao je Clairon. Bo e mo

j, kako sam sit svega toga! Ali to da radim? Godine 1961. bio sam u OAS-u, u toj t eroristikoj organizaciji, kako su je zvali, no dobro, osobito 2 I Jimmy se pribli ava dugi 17 fino se ba u nas nije radilo. Ono to danas znam, nauio sam tada. Napokon, ni ono ba nije osobito fino bilo kako je de Gaulle postupao francuskim naseljenicima u Al ir u. Uhvatili su me kad sam digao u zrak neki kino (ja volim djecu, pojma nisam im ao da se upravo prikazivala djeja predstava) pa su me osudili na smrt i odveli me na strijeljanje. Tada, kad sam sa zavezanim oima stajao pred zidom, pristupio mi je neki govnar i rekao kako me nee ustrijeliti budem li odsada radio za njih. Ni sam ja nikakav junak, nisam dovoljno glup da bih to bio. Rekao sam stoga sporazum an sam i od tada radim za njih. Ovog sam puta u Beu. Kakvih li svinja, razmi ljao je Clairon gorko. Kad u ih se rije iti? Nikada! Eto, i en a mi je umrla. Kad ne bih imao Janinu... Pomisao na svoju malu ker ponovo je osvje ila Clairo-na. Zapravo mu i nije tako lo e. Dijete, kua, dobar dohodak. Forme radi su ga smjestili da bude upravitelj neke f rancuske tvrtke to se bavi uvozom u Casablancu. Dok se Clairon vozio po groblju, susreo je jedva dva-naestak ljudi i samo etiri a utomobila. Hvala bogu! Pod bijelim teretom slomile su se mnoge grane, pa i itava stabla. U golemim masam a poivao je snijeg na ivici, drvlju, d bunju jorgovana i granama bukava, na brijesto vima, poklopio je alosne vrbe, platane, drvee javora i kestenovo stabalje, visoke omorike i emprese, bilo ga je na svim grobovima i na svim spomenicima, na ogradam a od kovana gvo a i na minijaturnim kapelicama. Poprsja, alegorine likove i kamene f igure pretvarao je snijeg u groteskne tvorevine. Lik rastu ene ene u naravnoj veliin i, satvoren od pje anika, naslonjen na neki spomenik, inio se kao da je u devetom mj esecu trudnoe, a neka kovrava djeaka glava pijano se cerekala. Snijeg je bio gospoda r groblja, a dvorani su mu bile vrane. Bezbroj vrana, na tisue, uale su gusto stisn ute jedna uz drugu u kro njama drvea, velike, nezgrapne i odvratne. Promukla, glasn a krika njihova ispunjala je prostor. Strava, nona mora u bijelom, neugodno i nestvarno, tje^ skobno i pusto carstvo sm rti, to izaziva strah, bilo je beko Centralno groblje tog dana 16. sijenja. Clairon , odjednom, vi e nije vidio udaljeno drvee, putove i grobove. Fina ledena izmaglica , to je visjela u zraku, prekrila je sve kao aro18 bnjakovim tapom. Taman i dubok, zatvoren, nad^svim je poivao snijegom ispunjen pok riva od oblaka. Svjetlo je bilo pepeljasto. Clairon blago pritisne na gas. Katoliki odjel, to je zauzimao najvei prostor, bio je omeen slijeva i zdesna novim i starim idovskim odjelom, a sinagoga, u ratu gotovo posve razru ena, bila je ponovo sagraena. To je saznao iz bro ure. Istono od katolikog dijela, smje teno izmeu njega i novog idovskog dijela, protezalo se razmjerno maleno protestantsko groblje. To mi nee pomoi, razmi ljao je Clairon. Posvuda su niski zidovi. Ako doe do toga, mor am pogledati kako u na katolikom dijelu stii do jednog od izlaza. Bit e najbolje da to bude neki manji izlaz na stra njoj strani. Kakva li udovi ta, to groblje! 01ymp zove broj jedan... OIymp zove broj jedan! Clairon se javio. Sada je pet minuta prije dva. Arandina kola su dovezli iz gara e. Upravo dolazi iz hotela. Dobro, rekao je Clairon. Vozio je po groblju, na kojem se sada dobro snalazio, vozio je sve do neke stare platane onog kruga to se nalazi usred skupine 56, 57, 58, 59, 71 i 72. Nije bilo nijednog ovjeka nadaleko blizu stra nje strane groblja. Clairon je pozvao centralu i javio: Ovdje sam i odilazim na svoje mjesto. Dobro je, broj jedan. Broj dva slijedi Arandu. Ako Aranda i protiv oekivanja ne bi po ao na groblje, broj dva e pozvati broj dvanaest i tada e se broj dvanaest odvest i niz drvored, pa ete tako biti obavije teni. No, Aranda e svakako doi. Nadam se, rekao je Clairon. Iskljuio je oda ilja, a takoer i motor. Zatim je iza ao. Cla ronu je bilo etrdeset i osam godina, ali inio se stariji. Bio je u njega rimski no s na uskom obrazu, bile su u njega tanke usne. Na sebi je imao nepromoivi ogrta od popelina boje gra ka, ogrta mu je bio podstavljen debelim janjeim krznom, na glavi

je imao novu crnu ubaru, oko vrata vunen rubac, skija ke hlae i krznene izme. Pod ogr ta je sakrio svoju 98 K, dok je oprezno silazio oi enim drvoredom do skupine 73. Tek kad se spremio da ue u zasnje enu grupu 73 iz d epa ogrtaa je izvadio dvije pustene kr pe i zavezao ih oko potplata na 19 KNJI NICA ZELINA izmama. Zatim je preskoio snje ni bedem na cesti i upao u snijeg do koljena. Pa ljivo je promatrao skupinu 74 koja je bila odijeljena drugim oi enim drvoredom od n jegova dijela groblja. Odmah je otkrio ono to je tra io. Bili su mu pokazali dovolj no fotografija onog groba. Stalno dr ei na oku onaj grob u dijelu 74, Clairon je sada izabrao najpogodnije mje sto u svojoj skupini lagan posao. Poslije ga enja naokolo prona ao je idealan polo aj: grob se nalazio u odjelu L 73 i pripadao obitelji Reitzenstein. etiri mrtvaca su ve bili ovdje ukopani ispod sivog kvadrata mramora to je bio gotovo visok kao i C lairon, dva mu karca i dvije ene. Clairon je itao imena uklesana u kamen. Bila je to te ka pozlata djelomino zametena snijegom. Iznad velikog kvadrata nalazilo se oko 30 cm visoko podno je, takoer od sivog mramo ra, na tom je podno ju kleao, iroko rastvorenih krila, sivi mramorni aneo koji je pla kao. Taj aneo je bio velik poput normalnog odraslog ovjeka, odjenuli su ga u prost ran pla t, imao je dugu kosu to mu je padala niz lea. Rukama je pokrio lice. Dr ak spu t ene mramorne baklje bio mu je privr en na desni bok, kru-ni te baklje le alo je na podno j u. Iz tog kruni ta buktao je velik kameni plamen. Kruna baklje nalazila se na jedn om kraju te kog podno ja, a lijeva noga anela na drugom. Na prednjoj strani podno ja st ajalo je velikim pismenima, a bila su te ko pozlaena: EST OUEDAM FLERE VOLUPTAS Clairon, stojei ispred tog monstruoznog groba, prevodio je taj natpis, radio je t o po obiaju odmah u tonom ritmu: nekako je ovjeku drago kada se dosita naplae. Obuzelo ga je ganue dok je u sebi ponavljao taj tekst i pri tom spajao uzice na s vojim rukavicama od ko e. Bile su to osobite rukavice koje su se zagrijavale. ice s u prolazile ispod Claironovih rukava od njegova ogrtaa i vodile do dviju baterija u unutarnjim d epovima na prsima. Claironovi su prsti morali biti ugrijani. Aneo je imao kapu od snijega, bila je visoka najmanje 40 cm. Krila su mu takoer bi la toliko zasnje ena, jednako tako i podno je, sam kvadrat, a i grob. Clairon se bio ugodno 20 smjestio. Bilo je to odista izvanredno mjesto, I drvoreda ga nitko nije mogao vid jeti. Pod koljenom zgrene lijeve noge podignuti aneoski pla t imao je otvor u obliku troug la. Clairon je ponajprije morao oistiti pregled, naravno bio je pun snijega. Jednako je tako oistio oko 15 cm irok komad na podno ju izmeu lijevog palca anelovog i onog mj esta na kojem je anelovo desno koljeno zatvaralo drugu stranu trougla. Sad je Cla iron imao pu karnicu za svoju 98 K. Gurnuo je cijev tako da je za toku ciljanja dot icao veliki mramorni palac. Izlaz se cijevi nalazio tono iznad zlatnog U u rijei V OLUPTAS. 3 14 sati 43. Cijev se posve lagano kretala, cijev od 98 K, jer je Clairon tvrdokorno dr ao na n i anu modri mercedes to se pribli avao. Hotel 'Ritz' na Ringu bio je daleko, morao je dugo ekati Arandu. Ali, eto, sada je odista do ao. Claironove su ruke bile tople, ali tijelo mu se poelo mrznuti. Nje no je podigao oru je. Kroz dalekozor za ni anjenje pogled mu je klizio s tablice s a brojem preko hladnjaka i njegova oklopa do zastrtog prozora. Staklo automobils kog prozora toliko se jako zrcalilo da Clairon uope ni ta nije mogao raspoznavati. Mercedes je vozio korakom, nema sumnje radi poledice, Aranda je, oito, tra io pravi put koji je iz drvoreda vodio u skupinu 74, pa sve do onog groba. Omaleni putok azi bili su utonuli u snijeg. Arandi nee biti lako, a to je bilo dobro. Cijev 98 K kretala se milimetar po milimetar. Palcem anela kao osovinom lako ju je bilo vo diti. U daljini se ponovo zaula potmula buka.

Clairon je ovo, to sada dolazi, do ivio ve mnogo puta otkako se ovdje zadr avao. Kratk o je pogledao na runi sat. 14 sati 45. Ovoga je to puta PAN AMERICAN 751 za Rim, Bejrut, Karai, Kalkutu i Hong Kong; Cla iron je automatski razmi ljao. Upravo se spu ta. Jugozapadno, ne suvi e udaljen, 21 nalazi se internacionalni golemi aerodrom Schwechat. Sve ma ine koje polaze i spu ta ju se nadlijeu groblje. Buka aviona ini svaki drugi um neujnim, bit e dakle tako i sa hicem. Vrane za ute kada avioni iznad njih bue. Budui da je zrani put bio toliko pov oljan, to je udobrovoljilo ak i vrlo nervoznog i ozbiljnog efa. U putnikom uredu bi lo je mnogo redova vo nje zranog prometa. Claironov izvanredan mozak nagomilao je j uer vrijeme i odredi ta, tipove i dru tva svih ma ina koje su toga dana izmeu 12 i 17 sa ti polazile i pristajale na aerodromu. Ovo sad, na primjer, bio je boeing 707. Z a jednu minutu bit e ovdje, pomislio je Clairon. Mo da ve tada Manuel Aranda izae iz svojih kola. Naravno, bila bi to velika srea kad bi odmah pri prvom poku aju bilo s ve u redu. Mercedes se sve vi e pribli avao. Sve glasnije je bujalo divljanje mla njaka. Tutnjava se stalno pojaavala, postajala je neizmjerno jaka, jer je niski pokriva oblaka dj elovao kao neka komora za zvuk. Sad je zrak poeo podrhtavati, Clairon je to uprav o osjeao. Pritisnuo se na pozadinu velikog spomenika. Ovaj nije vibrirao. Sa grana drvea, s nadgrobnih humaka raspr ivali su se snje ni oblaci, s grana su pada li itavi komadi snijega. Sad je boeing stigao, za trenutak e biti iznad groblja. N ije ga se moglo vidjeti, oblaci su bili suvi e nisko. Mercedes se zaustavio. Hvala bogu, pomislio je Clairon. Nevidljivi boeing je tulio, urlikao i vri tao. Jaukao je i grmio, inilo se da e svak og trenutka eksplodirati. Tako je mir ovog golemog mjesta smrti bivao uvijek nan ovo uni tavan, od 5 i po sati ujutro sve do iza ponoi. Anelu koji plae pao je sa glave golem komad snijega. Claironove su se oi stisnule u prorezu. Natovjean mir, to ga je u takvim trenucima u vijek do ivljavao, potpuno ga je ovladao. Ondje, prijeko, udaljen oko stotinu meta ra, stajao je mercedes. Clairon je podigao cijev, za sitnicu udesno, i gore, pri tom je uzeo u obzir smanjenu udaljenost. Sad je vidio prozor lijevih prednjih v rata u ni anu dalekozora. Izai, govorio je u sebi Clairon. Samo lijepo izai, prijatelju. Nemoj to uiniti suvi e polako, ali ne i prebrzo. Ostani da stoji , dovoljan je trenutak. Odista imam sreu , razmi ljao je Clairon, taj drhtav zrak, ta paklena buka mla njaka, pa zatim taj Ma nuel Aranda, kojega i ne poznam, o ko22 jem ni ta ne znam, taj ovjek, kojega moram ubiti, za nj e odmah sve biti zavr eno. A i za mene. Izai, ovjee, govorio je sebi Clairon, izai napolje. Vrata na kolima su se otvorila. Pojavila se neka prilika. To nije bio mu karac. Bila je ena. 4 Kako se pokojnica zove? Steinfeld. Valerija Steinfeld? Vi znate njeno ime? Ali, ujte me! Bila je toliko puta u novinama. Sve sam proitao. U 'Kuriru', u 'Ekspr esu' i u 'Krunskim novinama'. Neugodna je to stvar. Nitko ne zna... Gdje se nalazi grob? pitao je Manuel Aranda nestrpljivo. Bio je visok i vitak ovjek , gledao je vratara. Vratar je bio malen i star. Nosio je tamnu uniformu, tanjur astu kapu, brk kao u kita bio mu je obojen nikotinom. Obavljao je slu bu na glavno m ulazu. U zidu kraj desne strane portala nalazila se lo a, vrata su bila otvorena. Aranda je ugledao stol, dvije stolice, telefon, stijenu s mnogo kljueva, ovdje su se tak oer nalazili i kontrolni satovi za ljude koji su obavljali nonu stra u. Na podu od c ementa mije ao se rastopljen snijeg s blatom. Sa. stropa je visjela gola elektrina a rulja i osvjetljavala lo u ije su stijene bile crne i zelenkasto izblijedjele. Aran da je na stolu primijetio do pola ispra njenu bocu piva, kraj nje kruh i kobasicu. Ne to od svega toga visjelo je s vratareva ukastoga brka. Jeste li vi od policije? Mali je ovjek zirkao u Arandu. Njegovo usiljeno lice bilo je veoma bijelo, u i i no s bili su mu rumeni, takoer i oi. Pone to je te ko govorio. Aranda je razmi ljao da li s e u pivskoj boci odista nalazilo pivo.

Ne, rekao je. Nisam iz policije. Ali iz inostranstva ste! Tako tamna boja ko e! Zatim va akcent. Iako gospodin govori veoma dobro njemaki. Vratar je nakrivio glavu. Mo da ste roak Stein... hou. rei gospo teinfeld? 23 Nisam ni roak! rekao je Aranda veoma glasno dok je grio ake u svom ogrtau od devine dl ake. Oprostite, mrmljao je vratar ozlojeen. Ljudi se zanimaju. Upravo kad je rije o takvom sluaju. Grob! Gdje se nalazi grob? Hm, napamet to na alost ne znam. Pokopali su je prekjuer, je li tako? Jest, u utorak. Nazvat u upravu, priekajte. Vratar se otputio u lo u. Manuel Aranda je ekao. U izrezu njegova ogrtaa od devine dlake imao je irok ka mirski al. Na nogama je imao poluvisoke, krznom podlo ene cipele, nosio je rukavice, takoe r i ubaru od smeeg astrahana. Drhturio je. U njega je bilo lice ovalno i tamno obo jeno. Aranda je imao sive oi, pravilan nos i fine usne to su mu poplavile od zime. Odavao je ovjeka koji je potpuno uzbuen i zbunjen, pun straha i srd be, bilo mu je 26 godina. U svojoj lo i vratar se uzbuivao viui u telefon. Kakav je to svinjac kojega tamo imate? Va-le-ri-ja Stein-feld! Prekjuer! Pa vi ete, sauvao me bog, valjda znati gdje poiva ta Steinfeld! Gladio je svoju bocu. Histerino zvonei kretao se ulini tramvaj niz glavnu ulicu Simeringa na ijoj se zapad noj strani prote e mnogo kilometara dugaak visok zid groblja. Konjska zaprega na la s e na tranicama, zanosila se amo-tamo. Koija je udarao sna ne konje koji su na zaleenom kolniku posrtali. Vrcale su iskre. Na rubovima ulice gomilala su se brda snijeg a, ali ovdje je snijeg bio blatan, sme, siv i crn. Koija je napokon oslobodio svoja te ka kola s tranica. ivotinje su se zaustavile iznemoglo duvajui. Manuel Aranda je osjetio kako ga je spopao val omam-ljenosti. Taj osjeaj vrtoglav ice napadao ga je uvijek nanovo otkako se nalazio u Beu. To je uvijek brzo prolaz ilo. U Arandi je, meutim, to uvijek ostavljalo dojam najvee osamijenosti, bespomono sti i nekog nemonog bijesa. Osjeao se kao ovjek bliz napadu neke te ke bolesti. Morao je razmi ljati o nekom labirintu u koji sve dublje zapada, svakog trenutka, ulazi kao u neki beskrajan tunel, u sve veu tminu i studen. Bila je to tajna, to ga je i nila slabim i bijednim, ta tajna... 24 Okrenuo je glavu pri emu se njegova vrtoglavica kratko ali o tro pojaala, ugledao je svoj plavi mercedes, to ga je poslije dolaska u Be iznajmio bio je parkiran nekol iko koraka udesno. Ne to dalje od glavnog ulaza, kraj ograde groblja, nalazio se r ed malih i urednih kuica. Ispred njih bili su poredani vijenci od prirodnog i umj etnog cvijea, kite cvijea, sve vrsti svijea, svijenjaka, titova protiv vjetra, bilo j e tu bakarnih vreva i mno tvo lonaca. S druge strane ulice, na poljima, odakle se d izala vodena para, nalazila su se mnoga vrtlarstva, vlasnicima vrtlarstava pripa dale su vjerojatno i te trgovine, to su usprkos hladnoi i zimi bile otvorene. Ispr ed tih kuica stajali su zakukuljeni mu karci i ene. Vratar se jo uvijek derao u telefon. Kakve li sramote! Gospodin eka! Potra ite kartu u kartoteci! Nije mogla nestati! Drndajui, kripavih konica, zaustavljao se tramvaj to je nailazio iz protivnog smjera . Aranda je itao to je pisalo na reklamama to su bile na upravljaevim kolima i na pr ikolici. SCHWECHAT JE U PRAVU! Tramvaj je po ao, to mu znai ta reenica? razmi ljao je Aranda. Kako sam daleko do Bueno s Airesa! Vratite se, rekao je dvorski savjetnik, ali ja neu odletjeti kui. Ni u k om sluaju. To sam mu objasnio. Tada je popustio. Moram znati kako se to dogodilo, za to je to uradila, tko joj je to zapovjedio... Hej, gospodine! Aranda se brzo okrenuo, a vrtoglavica i strah da e pasti opet je bi la tu. Stari, dobroudni vratar stajao je na ulazu svoje lo e. Ve sam dvaput... Zastao je. Zar vam nije dobro? Tako ste blijedi. Hoete li malo rakij e? Ne, hvala vam. Dakle? Sada znam. Vratar je mirkao, njegove su crvene oi zasuzile. Gospoa Steinfeld le i u odj

lu F 74. Budui da je prekjuer pokopana zacijelo su raskrili snijeg. Ali u meuvremenu se sva ta zbilo. Kako je samo padao pro le noi! Bit e da je ponovo sve debelo zameten o, siguran sam! F 74, to vam je daleko, napolju, gotovo ve na drugom kraju. Morat ete ii glatkih pola sata. 25 Imam kola. Smije li se ... Samo po glavnim putovima! To stoji 5 ilinga. Aranda je polo io novanicu od 20 ilinga na vratarev ispru eni dlan. Hvala, gospodine barune! Vratar je otkinuo ceduljicu s nekog bloka. Straga su skupine grobova stisnute. Govorio je sada Arandi pravo u lice. Dakle, ip ak nije pivo u boci, osjetio je Aranda povukav i se pone to unatrag. Budete li do li do skupine 74 oprostite asak, molim lijepo! vratarevo se lice odjednom razvedrilo, g ledao je mimo Arande. Njegov glas je postao veseo: Napokon! Ve sam se bio zabrinuo . Nisam mogla pravodobno poi, a zatim su, nenadano, dva kilometra odavde moja kola z astala, oglasio se enski glas. Manuel Aranda je okrenuo glavu, uinio je to ovaj put polaganije kako ne bi izazva o vrtoglavicu. Iza njega stajala je ena od trideset godina bila je gotovo visoka kao i on. Aranda je ugledao pravilno, ozbiljno lice, mali nos i lijepa usta. Vid io je kosu ispod vrsto zavezanog rupca, bila je kestenjavosmea. Mlada je ena stavil a suvi e pudera i minke. Nosila je veoma velike tamne naoari s okruglim rubom. Tako su njene oi postale nevidljive. Njene izme i ogrta bile su od tuljanova krzna. Dobar dan, rekla je mlada ena. Aranda se naklonio. to je bilo s automobilom? upitao je vratar. Mlada je ena u ivala njegove simpatije. Os jeao se vezan uz nju. Prije dva dana nai la je u njegovu lo u teturajui od napada slab osti i zamolila a u vode. Htjela je progutati neko sredstvo za jaanje to ga je nosila uza se i dok je poslije nekoliko trenutaka ekala da ojaa razgovarala je s njime. Benzinska crpka, odgovorila je kratko. Membrana se polomila na ovoj zimi. Dakle, ko la moraju biti odvuena. To e zacijelo trajati itavu vjenost dok netko naie ovamo! Zat im sam se otputila tramvajem. Mlada ena podignula je pri tom ramena i bradom pokaz ala drugu stranu ceste. Klesar je ve ondje prijeko zatvorio. Na nekoj ploi je napis ao neka se ovdje raspitam. Vratar se ustro klanjao. Morao je u grad, gospodin Ebelseder. Obavijestio me, u sluaju da doete. Platili ste , rekao je. Vratar je zamucki26 vao. Jest, da se ponese i suvi e je te ko put je dalek, nekako mi se ini. Uzet u taksi. Eno ih prijeko. Nema sumnje i to bi se moglo... Vratarovo se izborano lice ponovo razbudi. Ali gosp odin e zacijelo biti toliko ljubazan da vas uzme. On, naime, takoer eli onamo. Kamo? Glas mlade ene odjednom je postao tvrd. No, do va eg groba! udnovato je to, odista! Mo da poznajete gospodina? Mlada je ena promatrala Manuela Arandu kroza svoje tamne naoari. Ne, rekla je, a neki tjeskobni ton zazvuao je u njenom glasu. Aranda je iznenada os jetio uzbuenje i znati elju. Vi ste Irena VValdegg, rekao je. Odakle znate... Prekinula se. Ugledao je kako joj se lijepa usta vrsto zatvaraju. Pokazali su mi va e fotografije. Zar policija? A tko drugi? odgovorio je kratko. Gledala ga je. Rekao je o tro: Ja sam Manuel Aranda. To vam je ime zacijelo poznato. Jest, odgovorila je Irena Waldegg. Poslije toga su se promatrali kao neprijatelji. Vratar to nije primijetio. Stvar je u redu! radovao se on. Sad su se gospoda upoznala! Stvar se nalazi kod men e. Ja... Triput zaredom, kratko i brzo, zauo se signal trube. Ispred ulaza na groblje stajao je veliki, bijeli lincoln sa modro osjenanim stakl ima na prozorima. ovjek za volanom imao je etvrtasto lice, donja vilica mu je bila iroka, imao je sunane pjege, a svijetla mu je kosa bila podrezana kao u je a. Preko ela je imao kratki, nabubreni o iljak. Nosio je rastosmeu vjetrovku. Nestrpljivo je

mahao vrataru pru ajui mu novanicu od 100 ilinga. Brzo, kazivala je glava je a. Po urite se! Govorio je amerikim naglaskom. Zubi su mu bil veliki i bijeli, bili su nepravilni. Dok je ekao premetao je po ustima vakau gumu. Irena Waldegg i Manuel Aranda jo uvijek su se gledali. Ljudi su prolazili kraj nj ih, a oni to nisu primjeivali. Jedan 27 je avion tutnjao iznad njihovih glava, nisko, ve poslije starta dohvaao je oblake, motori su upravo divljali. Zrak je drhtao. Oni su se gledali. Mlad ovjek i mlada ena. Kako, molim? nije uo to mu je ena rekla. Ponovila je: udnovato mjesto da ovjek upozna ovjeka. Ja ga nisam odabirao. Ja takoer ne, rekla je Irena Waldegg, a njene usne su zadrhtale kao da e zaplakati. Vi ste, nema sumnje, znali da se ja nalazim u Beu. Naravno. Nemojte me samo tako gledati! povikala je uzbueno. Ja niemu nisam kriva. ta ja znam? odgovorio je Manuel Aranda. to to ima da znai? njen glas se podigao ojaeno. To ima da znai, kako ja ba ni ta ne znam, odgovorio je. Irena VValdegg je ustro upitala: Za to me niste nazvali? Za to niste do li k meni? Kako ste ve dugo u Beu? Dva dana. Dakle! Za to me niste nazvali? Bio sam veoma zaposlen kako bih oslobodio le . Toliko formalnosti! Nisam na ao vremen a da vas nazovem. Napokon je vratar vratio novac, ovjek za volanom bijelog lincolna pritisnuo je pe dalu za gas. Kola su poletjela u groblje. Smijete voziti samo 12 km na sat! povikao je vratar u asnut za njim. Vraao se. Kakvih sve samo ljudi ima na svijetu! mrmljao je. I ni filira mi nije dao kao napojnicu. Eto, sad u vam to napokon donijeti, gospoice. Nestao je u svojoj lo i. Niste imali vremena, rekla je ena odjevena u tuljanovo krzno, gorko. Ali vrijeme da doete ovamo, za to ste ga na li. elim vidjeti grob. Za to? Zato ... Stao je u govoru, osjetio je opet onu slabost, osamljenost, tugu. elim sada vidjeti sve to je s time u vezi. elim razgovarati sa svim ljudima, sa svima, koji su s time u vezi. Samo sa mnom ne elite razgovarati! Glas Irene 'VValdegg zvuao je agresivno. 28 Svratio bih takoer i do vas, odgovorio je on takoer o tro. Budite sigurni u to. Nisam ja nikakav zloinac, rekla je glasno. Zacijelo ste bili na policiji. Posjetili ste dvorskog savjetnika Grolla. Jesam, i to onda? Je li vam mo da Groll rekao da sam zloinka? Nije. Da sam ne to skrivila u svemu tome? Ne. Je li rekao da sumnja u mene? Prokletstvo, pomislio je Aranda, to sve to znai? Tko ovdje ima prava na takav ton? Ona ili ja? Ah, oboje! Valja mi biti na oprezu, razmi ljao je Aranda, kako me moj a mr nja ne bi dovela do ludila. Zaustio je mirnije. Dvorski savjetnik nije protiv vas izrekao ni najmanju sitnicu. Ali ipak, morate shvatiti... Irena Waldegg ga je zagri ljivo prekinula: Ve shvaam. Ali ipak! Ali ipak, naravno, me ni se ne mo e vjerovati! Upravo meni ne! Ja sam apotekarica! Meni je lako doi do ot rova! Ja sam osumnjiena! Te ko optereena! Sa mnom se ne mo e samo tako razgovarati! O meni ovjek valja biti obavije ten, valja me slijediti, vidjeti nisam li mo da sukriva c. To nisam rekao. Ali ste mislili! A ja u vam rei to ja mislim. Mislim da je va e pona anje veoma nepristo jno, gospodine Aranda. Niste vi jedini koji ste pretrpjeli te ak gubitak. Vratar je sjajei se do ao iz svoje lo e. Buno je brbljao: Eto, gospoice! Je li sve u red u? Tako, kako ste eljeli! Nalazim da je to jako lijepo uredio, gospodine Ebersele r, pravo umjetniko djelo! Bilo bi to gotovo i do dana sprovoda, da ste ga pravodo bno obavijestili, rekao mi je. Vratar je Ireni VValdegg predao tvorevinu sainjenu

od kovanog eljeza. Izgledalo je to kao pone to otvoreni estar, velik oko pola metra, sa irokom poprenom ipkom na iljatom kraju. Dva metalna kraka sastajala su se iznad i pke, na rubu jednog malog metalnog okvira, iza kojega je bio stavljen ispod stak la crno obrubljen papir. Rumeni vratar zausti: Drveni kri na grobu jednostavno izv adite, gospoice, i bacite ga u ko aru za otpatke. Ima ih posvuda. Ovo valja zabiti u zemlju. Svom snagom, to dublje. To e stajati do proljea, tek tada e se moi staviti kamen. 29 Irena VValdegg je uzela veliki crni estar, uzela ga je u obje ruke. Aranda je itao to je stajalo na osmrtnici: VALERIJA STEINFELD 6. o ujak 1904 9. sijenja 1969. ispod toga je jo bio otisnut kri . Zemlja je smrznuta, naravno. Ali sada, po to ste upoznali gospodina, on e vam zacije lo pomoi. Dr im ... Vratar je bio uzrujan. Jesam li mo da rekao ne to lo e? Ne bih li radije pozvao neki ta ksi? Ne! Aranda je to rekao glasno i brzo. Ne treba taksija. Obratio se Ireni VValdegg. Op rostite mi, molim vas, lo e sam se ponio. Povezimo se zajedno. Ja... Mnogo vas tog a moram pitati... Stajala je, nijema, patetina prilika sa tim gvo em u rukama i sa velikim, tamnim naoa lima. Napokon je kimnula glavom. Vratar se pokrenuo. Pomoi u vam. Brzo je Ireni VValdegg uzeo iz ruku provizornu nadgrobnu plou, urio je Arandinim k olima. Ljuljao se, ali samo malo. Oboje mladih ga je slijedilo. Vratar je stavio veliki estar na dno mercedesa. Aranda je upitao Irenu VValdegg: K akva kola vozite? Takoer mercedes. Ali neki drugi tip. Ne biste li radije sjeli za upravlja, ja se osobito ne snalazim ovdje. Kako vam drago. Irena VValdegg je podignula ruku do svojih golemih naoari kao da ih eli maknuti, ali je tada opet spustila ruku i uvukla se za upravlja unajmljenih k ola. Vratar je zatvorio vrata. Slijedio je Arandu oko mercedesa, obojica su i li n a drugu stranu. Je li s gospoicom sve u redu? pitao je tiho. Sve je u redu, odgovorio je Aranda. Jeste li se sporazumjeli oko svega? Naravno. Jest, smrt, rekao je vratar osjeajno spremajui dubokim naklonom i drugu novanicu to mu ju je Aranda upravo dao. Tada je zatvorio vrata i skinuo kapu. Pri tom se pokaz alo da je potpuno elav. Irena Waldegg je polako krenula. 30 Kola su u la u iroku aleju to je. vodila do crkve Karla Luegga. Poskakivala su po le denim neravninama. Irena 'VValdegg je napeto gledala preda se. Mora da je postojao neki razlog! rekao je Aranda. Nema nikakva razloga. Mi ga ne znamo. Jo ne znamo! Dvorski savjetnik GrolL tvrdi da je va a tetka bila pot puno prisebna duha. Potpuno. No, ree Manuel Aranda, tada mora postojati neki razlog zbog ega je Valerija Steinfeld otrovala moga oca.. 5 Vrane su graktale, vrane su kriale, vrane su kre tale. Ni ta, rekla je Irena Waldegg vo zei polako i oprezno. Ni ta, ni ta ne postoji! ovjek bi mogao izgubiti pamet bude li uv ijek o tom razmi ljao. Ne nalazim nikakva obja njenja, nikakva motiva. Ni ono najnas tranije, ni najnevjerojatnije. Sve je to sasvim nestvarno ... Ali Valerija Steinfeld je mrtva, rekao je Manuel Aranda. I moj je otac takoer mrtav. Nema tu nieg nestvarnog. To je stvarnost. Valerija Steinfeld je otrovala moga oc a. Poslije toga je sama uzela otrov. Po mi ljenju policije o tome nema ni najmanje sumnje. Irena Waldegg je rekla: Dvorski savjetnik Groll je mudar, iskusan ovjek. Ljudi koj

i s njime surauju probrani su strunjaci. Da li vam je Groll mo da mogao rei ma i jeda n motiv? Bar neki razlog? Ah, razlog! Makar i najmanje upori te? Oprez, razmi ljao je Aranda. Dvorskom savjetniku sam dao asnu rije da u utjeti o svemu tome. Aranda je za to kratko vrijeme svog boravka u Beu mnogo puta dugo razgovar ao s ovim visokim policijskim inovnikom. Mnogo toga je znao o mnogim ljudima. Znam ja mnogo toga o emu ti i ne sluti , razmi ljao je Aranda promatrajui sa strane ml adu enu. Ali ti ni ta od svega toga neu odati. Bio bih nitkov kad bih to uinio, jer d vorski savjetnik mi se povjerio. On tebi ne vjeruje, bio bih lud kad bih vjerova o nekome od vas. 31 Ne, nije mi mogao navesti i najmanje upori te, lagao je Manuel Aranda. Irena VValdegg vozila je oko onog okruglog prostora ispred crkve. Sa zasnje enog k rova visjele su mnoge ledene sige. Mlada je ena zavila u neku aleju koja je vodil a na jugozapad. Kako dugo poznajete dvorskog savjetnika Grolla? pitao je Aranda. Poznam ga... Od one veeri. Njegovi su me ljudi pred-veli u knji aru kako bih mogla i dentificirati svoju tetku, ondje su me prvi put i preslu ali. Irena VValdegg je pod igla svoja ramena. I sad se zgrozila. Bilo je to u asno. Oboje su stravino izgledali . Otrov je... No dobro, zaustavio ju je Aranda. Svoju ste tetku svakako prepoznali. Odmah. A mog oca? Va eg oca nisam poznavala, gospodine Aranda. Jeste li sigurni? Potpuno sigurna. Ako je lagala onda je roena la lji-vica. Je li va a tetka spomenula ime moga oca? Nikada. Sasvim sam sigurna. Ka em vam sve je to da ovjek poludi! Jest, ti to ka e , razmi jao je Aranda. Ne to mi preesto to spominje . Vi ste ivjeli sa gospoom Steinfeld! Aranda je jo uvijek gledao Irenu VValdegg. Lijepo je njeno lice. Otvoreno lice. Ali ne vidim joj oi, razmi ljao je. Kakve su oi u te e ne? Dr im da sam ipak morala uzeti taksi, rekla je ta ena mirno. to to znai? To znai da mi je dosta svih tih pitanja. Vi tono znate! Dvorski savjetnik vam je ip ak sve rekao! Mislite li da biste me mogli uhvatiti u nekoj la i? Vi mene smatrate krivom, jo uvijek. Va u molbu da vam oprostim shvatila sam ozbiljno na alost. Tako to ne mo e ii, razmi ljao je. Ta ena nije glupa. Ja, ja sam taj koji se pona am kao idiot. Rekao je: To, to sam vas zamolio da mi oprostite, mislio sam ozbiljno, odi sta. Izgubio sam glavu, bespomoan sam. Ja... Rei u vam to znam, rei u vam sve to mi je ispripovjedio dvorski sa32 vjetnik. Vi ste stanovali sa gospoom Steinfeld, svojom tetkom, jest! U stanu gosp oe Steinfeld u... Zaboravio sam ulicu. To je ulica Gentz. Jest, ulica Gentz. Vi ste farmaceutkinja. Apoteka 'Galebu' u Bolnikoj ulici, va a je . Ispoetka ste bili namje tenik svog ujaka i kad je prije tri godine umro naslijedi li ste radnju. To je bolji put, razmi ljao je Aranda. Ona ne smije odmah u poetku po stati moj neprijatelj. Inae neu napredovati. Vi e ne sjedi tako ukoeno ovdje, lice jo j se pone to omek alo. Imate zimske gume, nije li tako? pitala je Irena VValdegg. Jest. Uznemireno je podigao obrve i nastavio: Gospoa Steinfeld nije bila va a jedina r oakinja. To takoer znam. Va i roditelji ive na jugu Austrije, u... ive u Villachu, rekla je. To se mjesto nalazi u Koru koj. Do la sam u Be na studije. Tako je, sve mi je to ispripovjedio dvorski savjetnik. A gospoa Steinfeld je radil a u knji ari Landau, nalazi se u ulici Seiler. Jeste li ve bili ondje? Ni u koga nisam odlazio. Nisam imao vremena, ve sam vam rekao. Htio sam jo danas ot ii onamo, ali prije svega sam elio vidjeti grob gospoe Steinfeld. Irena VValdegg je nastavila: Knji ara Martina Landaua i njegovu sestru dvorski savj etnik je pozvao iste veeri. Oni oboje takoer nikada nisu vidjeli va eg oca niti su ul i za njegovo ime. Nije im to rekla ni moja tetka a ni bilo tko. I to vam je pozn

ato, nije li tako? Jest, poznato mi je. Ne bismo li... Ne bismo li razgovarali ne to prijatelj skije, gospoice Waldegg? Zar ne vidite, koliko me truda staje da se obuzdam pa da budem pravedan, prijateljski... Ona nije odgovorila. Ali je kratko kimnula glavom. Znani da je va a tetka dugo vremena radila u toj knji ari. Kako dugo? To ne znam, odi sta ne znam. itavu jednu vjenost. Prvi put je njen glas bio ne to mek i. Ondje je bila namje tena u v eme kad sam se ja rodila. Meni je 31 godina. Dakle, od godine 1938. Valerija je radila u knji ari. 3 I Jimmjr se pribli ava dugi 33 Valerija? Zvala sam je naprosto Valerija. Bilo joj je to dra e. Govorila mi je, da je to prav i mlaom. Irena Waldegg je okrenula u jednu novu aleju. Ovdje vi e nije bilo ljudi. N ova aleja protezala se sasvim ravno. Ispoetka je Valerija bila namje tena kao obina p rodavaica, tako mi se ini, tada, poslije rata, bila je prva prodavaica, a unatrag 1 2 godina vodila je knjigovodstvo. A onoga dana kad se to dogodilo to je radila? Irena VValdegg je pre la u ni u brzinu, jer su nailazili na podruje glatkog leda. utje la je, a Arandu je ponovo spo-palo sumnjienje, i ljutnja. Da li razmi lja o priklad noj la i, napokon la ? No? Toga dana kad se dogodilo... Irena VValdegg je zastala u rijei. Jest! Danas unatrag tjedan dana. Te ko je nastavila: Obje smo ujutro iza le iz kue. Valerija i ja. Uvijek smo zajedno i zlazile. Kolima sam je odve-zla do knji are prije no to u otii u apoteku. Nije primije tila kako iznenada govori u sada njosti. Tako je to uvijek bilo otkako imam kola. G odinama. Nisam je vozila tek u dane kad bih prije toga imala nonu slu bu. Sutra, na primjer. O kakvom sutra govorite? Danas imam nonu slu bu. Sutra ujutro neu moi Va-leriju voziti u... Irena VValdegg je za stala u govoru. Ka* kve li strahote, rekla je. Jo se nisam navikla da je mrtva. Rukom je pre la preko ela. Ta kretnja je ganula Arandu. Ta mlada ena je izgubila jednog ov jeka upravo kao i ja, razmi ljao je. Oajna je jednako kao i ja. Bespomona je, zbunje na, puna straha, puna ljutnje kao i ja. Ne, nije to gluma, to to se ovdje dogaa. M o da sam na ao ovjeka u tom gradu, koji je jedan od najljep ih gradova na svijetu, mo da sam na ao ovjeka meu milionima kome bih ipak mogao podariti vjeru. Valerija je bila tako vesela tog jutra, nastavio je govoriti ovjek kraj njega Za to? Dobila je televizor u boji. Na nekom natjeaju u novinama. Uvijek je ispunjavala sv e natjeajne rubrike ko34 liko se mogu sjetiti. Govorila je, kako jednom svaki ovjek okusi sreu. Jednom svaki ovjek okusi sreu, ponovio je glasno Aranda. To je gospoa Steinfeld takoer rekla u nekoj sasvim drugoj prilici. U nekoj sasvim drugoj prilici. Ona se ponovo zgrozila. Jest, znam. Zatim, rekao je on. Nastavite pripovijedati. Poela je tiho: Nikada ni ta nijev dobila. Ali toga dana mislim veer prije no to je do l kui do lo je pismo od tih novina. Bila je to vijest da je osvojila nagradu. Valeri ja tako rado gleda... Irena VValdegg je izgubljeno rekla: U meuvremenu je do ao i apa rat. Vrlo lijep model... Ponovo je skrenula. Krajolik je postajao sve straviniji. Snje ni humci na obje strane aleje rasli su sve vi e. Aranda je rekao: Va a tetka se vi e nije vratila kui one veeri. Nije li vas to uznemiri lo? Ispoetka ne. esto bi dolazila kasno esto je biio mnogo toga da se posvr ava nakon zatv aranja radnje. Naravno, kad je ve bilo devet sati zabrinula sam se. Vrijeme je bi lo jako lo e. Meava. Pomislila sam da joj se ne to dogodilo. Upravo sam htjela nazvat i knji aru kad je zvono na vratima zazvonilo... Do li su policajci po mene.

Vi vi e niste, dakle, razgovarali telefonom sa svojom tetkom? Nisam. Ali Valerija Steinfeld, ona je telefonirala. Jest, odgovorila je Irena Waldegg tiho. ula sam razgovor. I ja takoer, rekao je Manuel Aranda. Triput. 6 Ubila sam!... Ubila sam ga!... Kapsula ...i Kapsulom ... Eto, ovdje le i!... Jednom ... Svaki ovjek okusi sreu... Odjekivao je enski glas, mucao je, tepao, stanke su poivale izmeu rijei, to su bile d ijelom kriave, a dijelom aptane. 35 Dvorski je savjetnik pritisnuo tipku magnetofona, to se nalazio na nekom malom st oliu. Koluti sa vrpcom su se zaustavili. Iz mikrofona ulo se samo zujanje elektrine struje. Magino se oko zelenilo. Dvorski savjetnik Groll ree: To je glas gospoe Vale-rije Steinfeld. Tri svjedoka su ga prepoznala, pripravni su se zakleti, gospodine Aranda. Kako je do lo do te snimke? upitao je Manuel. Nosio je na sebi tamnomodro odijelo, b ijelu ko ulju i crnu kravatu. Sat i po je sjedio u radnoj sobi dvorskog savjetnika Grolla u direkciji policije u Beu. Groll, koga je Aranda poznavao iz brojnih brz ojava, to su stizali u policiju Buenos Airesa, a upoznali su se i po to su dvaput t elefonski razgovarali preko oceana. Za posljednjih sat i pol jo jednom je ulazio u sve detalje tog zagonetnog zloina. Sve to se bilo dogodilo Groll je pripovijedao Arandi. Spomenuo je imena drugih ljudi koji su bili u vezi sa tim dogaajem bilo kao roaci, bilo kao svjedoci. Groll ih je tono opisao. Aranda mu je odmah postao s impatian; promatrao je pred sobom grozniavo uzbuenog, a pri tom na smrt umornog mla dog ovjeka. Bilo je mnogo brige u njegovu pogledu. Sat je pokazivao uskoro pono. U 21 sat i 50 minuta Aranda je sletio u Beu. Taksi ga je dovezao u luksuzni hotel 'Ritz' na Karntner-Ringu, tu je takoer bio odsjeo i njegov otac. Ulazni trijem blistao je u svjetlu triju golemih kristalnih lustera. Mramorni st upovi su se sjajili, na zidovima, presvuenim palisandrovim drvetom, visjeli su st ari gobleni. Pod je bio od mramornih ploa na kojima su le ali skupocjeni ilimi. Iza ulaznog trijema nalazio se drugi vei. Bili su tu mnogobrojni fotelji, ograeni o kovi za pisanje, bilo je tu jo mnogo lustera, stajaih svjetiljaka sa te kim i svilenim za slonima, bio je tu i jedan podijum na kojem je orkestar od pet ljudi tiho svirao vjeno lijepe melodije. Nalijevo od ulaza nalazila se vratarova tezga, nadesno recepcija. Za tezgom su s tajala tri namje tenika, a na drugoj strani tri vratara. Aranda, taksi ga je jo uvi jek ekao, po ao je na recepciju. ovjek, kojemu je moglo biti oko 45 godina, po urio mu je u susret. Sefior Manuel Aranda. Si. 36 Bienvenido en Viena, sefior Aranda! Iz otvorenog, velikog biroa iza recepcije pojavio se postariji, vitki ovjek sa sn je nobijelom kosom. Glas mu je bio tih i ozbiljan: Buenas noches, seiior Aranda. Re ciba mi mas sincera condolencia... Hvala. Govorim njemaki, rekao je Aranda. Poslije toga su mu obojica jo jednom srdano po eljela dobrodo licu u Beu i potom sebi dozvolili da mu izraze saue e nad gubitkom to g je sna ao. Mlai ovjek bio je zamjenik efa recepcije. Kad se predstavljao Aranda je uo njegovo ime: Pierre Lavoisier, gospodine, vama na slu bu. ovjek sa recepcije predsta vio je i bjelokosog koji je u svom elegantnom crnom odijelu, srebrnoj kravati s bisernom iglom u njoj, bijeloj ko ulji s mekom ogrlicom i svojim uzornim dr anjem iz gledao kao da je proiza ao iz nekog britanskog krojakog magazina: Grof Romath, na dir ektor. Skupina gospoa i gospode u veernjim odijelima pro la je smijui se kraj njih. Grof Romath je pozdravio svoje goste, ugledao je kako se i drugi pribli uju, pa je zamolio: Poimo do mene, gospodine Aranda. Samo na trenutak. Po urio je naprijed, pon e to je skakutao u hodu. Bilo mu je mnogo vi e od ezdeset godina. Njegov ured nalazio se na kraju kratkog hodnika, iza recepcije. Prostorija je bila ureena s mnogo uk usa. I ovdje se nalazila jedna stajaa svjetiljka stavljena kraj antiknog okruglog stola, bilo je tu brokatom presvuenih fotelja, kineskih sagova stavijenih na crv

enim velurom presvuen pod, sva je soba bila ovita te kim crvenim damastnim zavjesam a. Na zidu je visjela jedna slika, koja je u visini prsiju bila uokvirena oplato m od mahagonija. Slika je bila izvanredna kopija Maskirane veere, naslikao ju je Adolph Menzel. Aran da je poznavao tu sliku. U nekom starom i irokom kriljevastosivom okviru, dimenzij e su joj bile 35 X 40 cm. Glavne boje bile su neko sablasno zlato, mnogo arkog cr venila, ljubiasto blje tavilo i crno. Na pisaem stolu nalazio se uzak i visok vr od bakra. U njemu se nalazilo cvijee to j e podsjealo na orhideje, bilo je to cvijee bijelo i smee, sa blistavim zlatno utim mr ljama. 37 Stra no je to, odista stra no, moj gospodine, rekao je grof cupkajui svoj biser na krav ati. Nitko to ne mo e shvatiti. Nitko ne zna kako da to objasni. Jeste li jo vidjeli moga oca poslije smrti? pitao je Aranda. Jesam. Ja... Pozvali su me u onu knji aru da identificiram va eg gospodina oca. Uza s e je imao paso . Ali trebao im je netko tko ga je poznavao. Bio je to prekrasan ovj ek, va gospodin otac. Pravi gentleman. Nekoliko puta smo se porazgovorili. O emu ste razgovarali? O Argentini. Morate znati da ja prijeko imam neki posjed. Prije rata ivio sam ondj e pet godina. Grof je rukom pro ao kroza svoju bijelu kosu. Dobili smo va brzojav. Vi odista elite stanovati u apartmanu va eg gospodina oca? elim, rekao je Aranda. U tom uredu spopala ga je prvi put vrtoglavica to e se kasnije uporno pojavljivati. Naravno, kao to elite. Grof se i nadalje igrao biserom na svojoj kravati. Policija je pretra ila apartman, ni ta nisu zaplijenili. Poslije pretresa, sasvim jasno, sve sm o ponovo stavili na svoje mjesto. Molim vas, dakle, da moju prtljagu odnesete u sobu mog oca. U redu. Grof je po ao. Smijem li sebi dopustiti tu slobodu pa da vam sam poka em apartm an? Upravo odlazim. Zar sada? direktor je podigao obrve. Jest. Taksi me eka. Da li je daleko... Aranda je izvukao cedulju iz d epa svoga ogrtaa od devine dlake ... ulica Berg? Zar ta ulica? Slu ba sigurnosti. Kad smo zastali u Parizu, nazvao sam dvorskog savjetnika Grolla. Rekao mi je da bi mu bilo drago kad bi me jo danas mogao primiti ma kako bilo ka sno. Molio sam ga za razgovor. Morate shvatiti koliko mi je stalo ... Naravno, rekao je grof. Bojim se da i sam dvorski savjetnik nema rje enja. Va a elja je naravno potpuno razumljiva. I ja ne bih mogao ii u krevet da sam na va em mjestu. K olima je do te ulice etvrt sata vo nje. Budite toliko ljubazni, nazovite gospodina dvorskog savjetnika i ka ite mu da sam u pravo na putu k njemu. 38 Vi ete to odmah uiniti, gospodine Lavoisier. Jest, gospodine direktore. Pierre Lavoisier se pribli io vratima otvarajui ih Manuelu . Smijem li zamoliti? Grof se jo jednom naklonio. Ostav i u svojoj sobi sam ekao je trenutak, a zatim zakl juao vrata, brzo je pristupio slici, potra io je i na ao neko skriveno pero na donjem dijelu okvira, pritisnuo je, u tom se trenutku pojavio komadi iroka poruba, spust io se, a mali metalni omoti, veliine kutije za cigarete iskoio je na svjetlo. Bio j e to minijaturni oda ilja, domet mu je bio 2 tisue metara. Prijemnik se nalazio tek tisuu metara udaljen od sobe grofa Romatha, bio je to automobil parkiran u pokraj njoj ulici. Romath je izvukao antenu i mirno poeo govoriti: Cal-ling Sunset... Calling Sunset. .. This is Able Peter, r Able Peter... Go ahead, Able Peter, uo se tihi mu ki glas iz sitnog zvunika na oda iljau. Grof je i dalje govorio engleski: Novi gost ovog asa odi-lazi taksijem, to je parki ran ispred hotela, dvorskom savjetniku Grollu. Hvala, Able Peter. Over. Over, rekao je Romath. Polo io je oda ilja u njegovo skrovi te i ponovno pritisnuo na skr ovito pero. Dio poruba se podigao. Bio je to izrezbaren i naboran okvir. Mjesta

gdje je bio izrezan pokretni komad nisu se mogla raspoznati ni najpomnijim gleda njem. Grof je ponovo otkljuao vrata. Zatim je nepomino stajao u svom lijepom uredu promatrajui svoje nokte na prstima. Za to vrijeme Manuela Arandu su ozbiljno i utivo odveli do taksija to ga je ekao. T aksi je odmah krenuo. Jedan od petorice livriranih momaka koji je jo bio u slu bi, otvorio je ulazna vrata, a neki veliki vratar, vrata taksija. Dok je vratar osta o napolju, vratio se dvadesetogodi nji, vitki i lijepi momak, koji je nosio sivu u niformu, zajedno sa Lavoisierom u prijem. Stao je blizu recepcije gdje je gospod in Lavoisier upravo otvorio telefonsku knjigu. Jadnik, taj Aranda, rekao je Lavoisierov kolega. Jest, to je prava tragedija, odgovorio je Lavoisier vukui prst po telefonskim broje vima u imeniku. Mrmljao je: Na li smo. Slu ba sigurnosti, Policijska direkcija, Be, dr ugi 39 odjel, ulica Berg, 345511 ... Dohvatio je aparat i poeo odabirati brojeve. Veoma je to uljudan ovjek, rekao je. Otac mu je takoer bio fin ovjek, rekao je njegov kolega. Lavoisier, na telefonu, potra io je dvorskog savjetnika Grolla. Ovaj se odmah javi o. ef recepcije se predstavio tko je, potom je najavio Manuela Arandu. Livrirani momak je poravnao rese na jednom sagu, zatim je polako pro ao kraj svoji h umornih kolega, prohodao je itavu prostoriju i do ao do nekog udaljenog hodnika k oji se nalazio iza velike garderobe i vodio do pokrajnje kavane. Slijeva se ovdj e nalazilo 6 javnih telefonskih kabina. Bile su ugraene u zid, to je bio presvuen c rvenim damastom, i zapravo ve pripadale kavani, ali i ta kavana je bila vlasni tvo hotela. U hotel se moglo ui i izai i kroz kavanski ulaz. Suelice govornicama bila su dvoja vrata to su vodila do praonica i zahoda za dame i gospodu. Momak je stupio u prvu govornicu, ubacio iling u prorez za plaanje i poe o vrtjeti brojeve. Govorio je polaganim bekim dijalektom: Ovdje "VVeigl. Nema tome ni dvije minute kako se odvezao u Slu bu sigurnosti, dvorskom savjetniku Grollu. Dobro je da si nazvao, odvratio mu je neki glas. Idioti su ga oito izgubili iz vida ve na aerodromu. Guzice! Broj taksija je W 471546. Jeste li zapisali? Crni mercedes s dieselovim m otorom. Glas na drugoj strani ponovio je sve to mu je reeno. Javit u to odmah dalje u centralu. Kako je kod vas? Sve je u najboljem redu. ef recepcije je jo na dopustu. Lavoisier ga zamjenjuje. Ja sam preuzeo slu bu umjesto jednoga koji je obolio od gripe. Za dva dana bit e ef re cepcije ponovo na svome mjestu. Do tog trenutka mora sve biti uinjeno. Do tog trenutka bit e ve sve gotovo. A sada dosta. Servus! Kad se mercedes s brojem W 471546 zaustavio ispred zgrade Slu be sigurnosti, uzeo je jedan od dvojice ljudi koji su sjedili u nekom opelu u ulici kraj zgrade Slu be sigurnosti u ruku mikrofon, zapoeo je govoriti francuski: 01ymp... 01ymp ... Ovdj e je broj 8. Slu am vas broj 8! 40 ' Taksi je upravo prispio, rekao je ovjek s mikrofonom. Aranda izlazi. Plaa... Prilaz i kui'... Razgovara s policajcem koji je na stra i... Policajac ga pu ta... Upravo je nestao. Ostajte na mjestu gdje upravo jeste. Kada Aranda izae a to bi moglo dugo trajati s lijedit ete ga. Javljat ete se svaka etvrt sata. Kraj. Kraj, rekao je ovjek u opelu i odlo io mikrofon. Izvadio je cigaretu iz paketia to mu g a je pru io njegov kolega. to se to samo dogaa? Bio je to ef osobno. Zar i taj neprestance radi? Jest. Ali to jo nikada nije inio. Zna li ti za to je u nas progla en stupanj jedan? Kakav li j e to samo momak? B, odgovorio je drugi, ta ka e ? B. to mu to samo znai B, hm? Jesi li ti mo da pijan? Zar si prokrijumario neku bocu? Koje ta! B! Ne to to mora da znai, taj B. uj me... Bio sam u centrali kad je do ao prvi kurir iz Pariza. Mogao sam uti samo nekoliko ri jei prije no to je nestao sa efom. Kurir je ne to govorio o B.

 ta je rekao o B? Nisam mogao razumjeti. Ali jasno sam razumio da je rije o B. Jo su napomenuli da je to ne to najstra nije to se moglo dogoditi. Ne to najstra nije? Jest, najstra nije. B! uo sam sasvim jasno. ta sad ka e ? Dvadeset metara iza njih zaustavio se veliki crveni ameriki ford. I u tim su koli ma sjedila dva mu karca. Jedan je od njih u posljednje vrijeme napregnuto okretao dugmad nekog aparata to je bio velik poput tranzistora. Bila je to sprava s veoma osjetljivim mikrofonima, hvatala je svaki razgovor u krugu od 30 metara makar s e vodili i iza debelih zidova ili u automobilima. Valjalo je samo pravilno posta viti smjer antene. ovjek s aparatom na koljenima podigao je 41 glavu, kleo je s jakim amerikim naglaskom, rekao je: Tu se ne mo e ni ta uiniti. Ovi su osigurali sva svoja kola, rekao je drugi. Prestat u, nadovezao je prvi. Mo da e uspjeti Rusima. Njima zacijelo to takoer nee uspjeti. Mo da ipak. Fantastini su to momci. Na tom u podruju izvanredni. U njih su jo bolji ins trumenti negoli u nas. Rusi takoer nee ni ta uhvatiti, rekao je drugi. Nee ni ovoga puta, a nee ni pri sluaju B. Prvi je ovjek ponovo poeo psovati, tada je posegnuo za nekim runim mikrofonom... Stepeni te ureda Slu be sigurnosti bilo je staromodno, osvjetljavale su ga neonske c ijevi. Stepenice su bile drvene, lifta nije bilo. Dvorski savjetnik Groll radio je u uredu na drugom katu. Sa stepeni ta sa kripavim stepenicama vodila su staklena vrata u neki dugi hodnik koji je bio bijelo okre-en i takoer rasvijetljen neonski m cijevima. Manuel Aranda prolazio je hodnikom sve dok nije na ao vrata koja je tr a io. Na njima je bio limen okvir s od tampanom posjetnicom. Pokucao je, u ao u predso blje gdje je neki mladi ovjek sjedio za pisaim strojem. Aranda ga je zamolio neka ga najavi dvorskom savjetniku Grollu. Odmah je bio primljen.' Dvorski savjetnik VVolfgang Groll sat je i pol op irno obavje tavao Arandu o istrazi to je voena poslije zagonetnog ubojstva Manuelova oca. Upravo je pustio magnetofonsku vrpcu da je o dmah zaustavi, jer Manuel ga je upitao: Kako je do lo, do ove snimke? 7 Arandin glas je podrhtavao. Groll je bri no promatrao mladog ovjeka koji je bio tol iko grozniavo uzrujan, a pri tom smrtno umoran. Sat je pokazivao skoro pono. Dvors ki savjetnik je odgovorio mirno, bila je to nagla ena mirnoa: Va otac je ubijen prije pet dana, gospodine Aranda, ve '9. sijenja. Navee toga... 42 Do ao bih ranije, ali mi smo u Buenos Airesu sve do juer imali trajk na aerodromima. Ja to znam. Molim vas, ostanite sabrani. Navee, dakle, tog 9. sijenja, izmeu 19 sati 24 i 19 sati 39 nazvala je neka ena etiri puta komesarijat unutra nje slu be grada. Odakle se zna da je to bila uvijek ista ena? Nazivi su uvijek bili spajani u sobu de urnoga. Uvijek je slu alicu dizao slu bujui odje lni inspektor Kemal. Prepoznavao je glas svaki puta, tako je izjavio. Nije mu to bilo te ko. Ta uzrujanost, to zamuckivanje... A ena je takoer govorila uvijek jedno : 'Ubila sam! Ubila sam ga!' Ali na vrpci... Isprva ena ni ta drugo nije rekla, gospodine Aranda. Uvijek bi odlagala slu alicu. Mo da je to inila od slabosti. Mo da ju je napu tala hrabrost. Glas joj je svaki put zvuao nerazgovjetnije, tako je izjavio odjelni inspektor Kemal. Odista pri obdukciji t ijela gospoe Steinfeld utvreno je golemo poveanje alkohola. Izmeu pojedinih naziva m ora da se sve vi e opijala. Razumijem. Taj odjelni inspektor Kemal dobar je ovjek, ja ga poznam. Alarmirao je tehniku slu bu , slu bu to nadzire telefone. Od drugog naziva pa nadalje trudili su se specijalist i da utvrde odakle dolazi naziv. Odjelni inspektor takoer je ukopao magnetofon koj i je bio prikljuen na njegov telefon. Kad je gospoa Steinfeld tada u 19 sati 39 po etvrti put nazvala, pustio je magnetofonsku vrpcu. Evo je ovdje. Odakle je odjelni inspektor znao da je rije o gospoi Valeriji Steinfeld? Za vrijeme njenog nazivanja on to naravno nije znao. Ja govorim o gospoi Steinfeld

budui mi, kao to sam vam ve rekao, imamo tri svjedoka koji su spremni zakleti se k ako je to glas gospoe Steinfeld to je vlasnik knji are Martin Landau, njegova sestr a Otilija i neakinja gospoe Steinfeld, gospoica Irena VValdegg. Pri etvrtom pozivu ta ena nije prekidala vezu? Nije. etvrti poziv trajao je dugo. Vjerojatno je gospoa Steinfeld tada ve bila jako pijana i vi e nije znala to radi. Iznenada je htjela govoriti, morala je govoriti. Odjelni inspektor reagirao je spretno zadr avajui je na aparatu. 43 Polovica jednog prozora u Grollovoj sobi bila je otvorena. Gotovo je uvijek to t ako bilo, jer dvorski je savjetnik imao stalnu potrebu za svje im zrakom. Pahuljic e snijega ru ile su se u mlijenoj tami ispred prozora u dubinu, zaustavljale su se na bijeloj dasci iznad radijatora od centralnog grijanja, rastapale su se. Budui da je neprekidno ulazio svje zrak, Grollova je soba zimi bila stalno estoko g rijana kako se ne bi ohladila. Dvorski je savjetnik svukao svoj kaput, ak je i pr sluk otkopao. Uzao njegove kravate pao mu je do sredine prsiju, ovratnik ko ulje bi o mu je otvoren. Rukave od ko ulje Groll je visoko zavrnuo. Dok je govorio povreme no je sisao dugu, veoma tanku i vrstu tipino austrijsku cigaru. Grollova je soba bila ozbiljno i praktino namje tena, u njoj se nalazio svijetli ur edski namje taj od tisovine. Kraj velikog pisaeg stola, za kojim je sjedio, nalazio se jo jedan okrugli stol, a oko tog stola pet stolica s naslonima; bili su tu jo ormari za spise i neka stara, istro ena le aljka od ko e. Djelovala je sasvim suvi no u tom prostoru. Groll je volio tu le aljku, obiavao je lei na nju kad bi o neem razmi lja o. Taj komad pokustva ga je za vrijeme posljednjih 25 godina pratio kroza sve nje gove urede. Aranda je sada sjedio na toj le aljci. Neprekidno je otvarao i zatvara o svoju aku, treptao je vjeama, naglo je disao i govorio. Dvorskom je savjetniku u meuvremenu uspjelo da ga smiri. Kad je bio stigao, Manuel nije mogao od uzbuenja izgovoriti ni jednu suvislu reenicu. Groll ga je neprestano promatrao. Na njegovu pisaem stolu gorjela je jasna svjetiljka. Dvorski je savjetnik spustio njen meta lni zaslon. Soba je tako bila u polutami. Wolfgangu Grollu bilo je 59 godina, bio je to krupan i visok ovjek. Kosa mu je bi la srebrnosiva, e ljao ju je unazad, lice mu je bilo iroko, s jakim i sivim obrvama iznad zelenih oiju koje su uvijek bile bistre i sjajne. U Grolla su usta bila vel ika. Rado se i esto smijao. Kao posljedica te ke ratne povrede imao je odista samo jedno krilo plua koje je radilo, a povremeno je trpio od visokog tlaka. Usprkos t ome u itavoj Slu bi sigurnosti nije bilo ovjeka koji bi se mogao mjeriti s njime kad a je bila rije o energiji. Svako jutro u 8 sati bio je u svojoj sobi. Raditi je m ogao itavu no. inilo se kao da se ne mo e umoriti. 44 U slobodno vrijeme tom ovjeku jedva da je san bio potreban. Zanimao se prirodnim znanostima. Zapravo je oduvijek elio biti biolog. U svom velikom stanu, u ulici P orce-lan, posjedovao je golemu biblioteku s mnogim prirodoslovnim djelima, bila je tu kartoteka, vlastit arhiv, bilo je tu mnogo enciklopedija s mnogo specijaln ih prirunika. Zbirka starih i novih knjiga, sabrana za vrijeme mnogih godina, koj u je on ve za ivota ostavio bekoj Narodnoj biblioteci brojila je vi e od 8 tisua sveza ka, a bila je smje tena u tri sobe njegova stana. Malo je ljudi znalo da IVolgang Groll pi e knjigu 'Novi ovjek u novom kosmosu'. elio je da napi e jedno pristupano djelo, u kojem bi, izostaviv i sve detalje, bila objav ljena sr svega onoga to je moderna astronomija, fizika, kemija, astrofizika, biolo gija, molekularna biologija, psihoke-mija, elio je sa eti u tu svoju knjigu i nebro jene ostale moderne znanosti to su se bavile stvaranjem novog kosmosa (uporno je Groll pred oima imao stari kosmos velikog Aleksandra von Humboldta!). O tome i o ko ri tenju svega toga ime e se koristiti novi ovjek, da pi e za njegovu sliku svijeta i n jegov stav to je bila elja i cilj tog osamljenog kriminaliste, koji je prije sveg a bio fasciniran prirodoslovljem, osobito biologijom, a mnogo se godina (dnevice u svom zvanju), zanimao istra ivanjem odnosa... Imao je 6 semestara kad ga je gospodarska kriza i slom poduzea njegova oca, godin e 1931, prisilio da se oprosti sa studijama. Na ao se u policiji. Svoj san je slij edio i uvao itava ivota: ako ve nije mogao postati prirodoslovac, ostao je prirodosl ovlju vjeran. To mu je donosilo zajedno s njegovim radom u zvanju, ispunjenje ivo ta.

Ispod staklene ploe velikog pisaeg stola u njegovu uredu le ao je na zelenoj bugaici, prepariran, osobito lijep list sa stabla gingo bilobe. Oko tog tajanstvenog drv eta kru io je itav Grollov ivot i njegova misao. Na svim znaajnim postajama njegova iv ota susretalo ga je ovo stablo: u perivoju Schonbrunna, kojim je etao onoga dana kad se bio odluio da postane prirodoslovac; u vrtu instituta sveuili ta, onoga dana kad je morao napustiti studij; u onom starom vrtu tvrave gdje je bio upoznao svoj u enu Olgu s kojom je ivio u najsretnijem braku sve do njene smrti prije 9 godina; to se stablo nalazilo kod ulaza u bolnicu, kamo ju je bio do45 veo, a koju vi e nije napu tala; bilo je tu na dan svadbe njihove, na dan kad je pos tao vojnik; nalazilo se ispred ukrajinskog imanja gdje se nalazio lazaret kamo s u ga bili ranjenog donijeli; to se stablo nalazilo u perivoju sanatorija gdje se polagano i muno oporavljao poslije operacije plua, to je poslije nekoliko godina, godine 1947, bila prijeko potrebna i koja mu je dodu e iskljuila polovicu plua, ali njemu, ve posveenu smrti, darovala nov, tako rei poklonjeni drugi ivot koji je bio p oeo u onom sanatoriju, u onom perivoju... uvijek nanovo, na najudnijim mjestima i uvijek pri najznaajnijim zgodama Groll je uvijek susretao jedno ili vi e stabala gi ngo bilobe. To stablo znade narasti i do trideset metara. Dok je mlado ima usku i unjastu kro n ju, pod starost to stablo postaje nepravilno i nerijetko je to drvo ire no to je v isoko. Iako je gingo biloba roaka etinarima, ipak se pokazuje bjelogoricom, a ujes en odbacuje svoje udesno zlatno uta i blje tavo li e. U Kini i Japanu to drvo, za koje smatraju da je stan duhovima, po tuju kao svetinj u. U Evropu je to stablo stiglo, kao prva istonoazijska vrsta, oko godine 1770. T rokutasti ili lepezasti listovi stabla duboko su urezani, srednji je urez najdub lji, dijeli gotovo itav list u dvije polovice. Po tome su tu rijetku biljku i naz vali 'Biloba', to znai dvodjelan. Dvorski savjetnik Groll prije mnogo godina zapoeo je sakupljati li e sa tog stabla l jeti srebrnastozeleno li e, ujesen medeno uto. uvao ih je u knjigama, izmeu listova, no sio bi po koji list u svojoj lisnici, u svojoj putnoj ispravi, li e bi se znalo nai ispod stakla njegova pisaeg stola. Naravno, dvorski savjetnik Groll poznavao je Goetheovu pjesmu 'Gingo biloba'. Bi la je to ljubavna pjesma, ali izraza-, vala je i ono, to je Goethe uvijek nanovo opisivao: polaritet svemira, ovoga svijeta, itava ivota, svih oblika postojanja. Polaritet, ne dualizam! Dualizam razdvaja, uni tava. Dua-litet, to je krajnja razn olikost neeg, neeg ipak nedjeljivog, neeg upravo zbog toga nedjeljivog! Bez oba pol a nikad ne bi bilo cjelovitosti. Goethe je uvijek nanovo razmi ljao o tim polaritetima: udahnuti izdahnuti. Zdravlj e bolest. Nesrea srea. Plima oseka. Svstola diastola. Dan no. Mu karac 46 ena. Mi ije napeto mi ije opu teno. Zemlja nebo. ivot smrt. Tama svjetlo. Negativ vno. Dobro zlo. Taj polaritet, na primjer, primijenjen na elektriku, pokazuje jasno na to je Goet he mislio i to je to Grolla zanimalo itava njegova ivota: kada ne bi bilo onog pozi tivnog i onog negativnog, ne bi bilo nikakva napona, ne bi bilo struje. Oboje mo ra postojati, taj plus i taj minus kako bi moglo postojati ne to cijelo. Ili drugi primjer, elja: ' elim biti beskrajno sretan.' Besmislena, neispunjiva elja. ovjek mo e biti samo kratko vrijeme 'beskrajno sretan', jer ako bi se to moglo biti dulje ili uvijek, tada to ne bi moglo biti nikada. Nesreom ovjek postaje svjestan sree, n astaje napon, nastaje pad, nastaje cjelina. 8 Razumljivo je, nastavio je dvorski savjetnik Groll, sad je odjelni inspektor Kemal pri etvrtom pozivu gospoe Steinfeld izbjegavao sve ono to bi nju, koja je nazivala, moglo prekinuti u njenoj pijanoj elji da govori i da je ponovo baci u paniku. Je r u tom bi sluaju zacijelo slu alicu stavila na vilicu kao to je to ve bila uradila t ri puta. Slu ajte sada, gospodine Aranda. Slu ajte dalje. Mu ki glas je glas odjelnog inspektora. Groll je pritisnuo tipku na magnetofonu. Tanjuri s vrpcom poeli su se okretati, zvunik je o ivio. O kakvoj je kapsuli rije? Naravno, o kapsuli cijankalija... I tako ne to je u policiji! ... Dopodne sam se sv

ladavala... Iz sve snage... Prije podneva? Tada je ... Tada je do ao, prvi put... Manuela Arandu je spopala ona omamljenost, onaj osjeaj da e se onesvijestiti, vrsto se dr ao naslona stare le- aljke na kojoj je sjedio. Sasvim nestvarno. Fanstastino. Stra no. Eto glasa neke ene, koju su prije nekoliko sati* poslijepodne 14. sijenja p okopali. I taj glas ove mrtve, pokopane, ne-vi e- ive, taj glas govori o njegovu ocu , koji je 47 takoer mrtav, koji takoer vi e ne postoji, koji le i u fri ideru instituta za sudsku med icinu, le i negdje u podrumu... Velika mapa od Ehrlicha... Ehrlich? Jest, Ehrlich! kriknuo je enski glas nenadano o tro. To su stari beki bakrorezi... Htio ih je imati... Pod svaku cijenu... Albert Ehrlich. Dakle, tako, jasno mi je. Albert Ehrlich. Inspektor je vodio rauna o tehniarima, rekao je Groll tiho. Desnim ka iprstom milovao je nje no obrise velikog, zelenosrebrnastog lista gingo bilobe, obilazio je zavi-j ucima lista, dubokim urezima. Vrijeme! Tehniarima je potrebno vrijeme kako bi pron a li mjesto odakle se zove. Aranda je kimnuo glavom. Sirena je zavijala iz jednog automobila, bila je to pol icijska ophodnja. Mnogo je ljudi u duanu... To nije i lo... Imali smo mi Ehrlicha, naravno ... Rekla s am ne, nemamo ... Mogli bismo vam dobaviti Ehrlicha, rekla sam ... Kada, pitao j e... To mora biti jo danas, sutra leti kui... Istina je! Manuel Aranda je pogledao uvis. 10. sijenja, rano, moj je otac trebao da odleti u Pariz kako bi ondje dobio vezu za Buenos Aires. Ovda nji kongres ve je sed moga zavr io. Gledao je Grolla. Za to nije odletio 8. sijenja? Kakav ga je samo posao m ogao zadr ati u Beu? Jest, to ga je zadr alo? rekao je Groll. Razmi ljao je: kad mi to utvrdimo i kada ti to budemo kazali, koliko e samo biti nesretan? Grollovi prsti prelazili su obim polo vicama lista gingo bilobe. Jesu li to dvoje, koji su se odabrali, da ih jednim s matramo? Sve ovjek zna kao jedno, razmi ljao je Groll, a ipak smo razdvojeni u nonu stranu i stranu dana. Ti, mladi ovjee, poznaje samo stranu dana svoga oca. Nonu njeg ovu stranu ne zna . I pomisliti ne mo e , da je ima! Kako e se odnositi kad ti je budem otkrio? Moram raditi sa najveim oprezom, razmi ljao je Groll i odgovorio: Ne znam to je zadr alo va eg oca u Beu. To je la , razmi ljao je. U meuvremenu je glas Valerije Steinfeld dalje govorio: ... morao je staviti na koc ku... Neka jo jednom doe, ali ne prije sedam, rekla sam mu... Glas odjelnog inspektora: Ne prije sedam? Vi zatvarate ve u pola? 48 Upravo zbog toga, do vraga! Stanka. Iz zvunika se zauo neki tropot koji nastaje kad n etko brzo ispija punu a u to ju je sebi prethodno natoio. Namje tenici... Nikad dovoljno brzo ne izlaze iz duana... Izlaze uvijek poslije pola... Aranda je sjedio, skutren, ovdje, buljei u magnetofon to je stajao na stolu. Siroma ni djeae, razmi ljao je Groll. Toliko si mlad. Toliko bespomoan. Toliko izgublje n. Ne mogu ti pomoi. Nitko ti ne mo e pomoi, nitko ti i nee pomoi. Naprotiv, ah, napro tiv. ... samo Martin i njegova sestra... oni su ostajali esto neko vrijeme, nastavljala je Valerija Steinfeld. Rekla sam im neka samo mirno odu, ja u sve posvr avati... Dn evni utr ak... i sve ostalo... Zatim sam zatvorila. Aha. A tada se opet pojavio strah da nee doi. Razumijem vas. Pet minuta poslije sedam sati... do ao je ... pun snijega ... naravno, bilo je to z a me izvanredno ... Glas je likovao. Valerija Steinfeld se smijala pijano. Bilo j e to stra no. Taj glas se smije, razmi ljao je Aranda, a ena, iji je glas to bio, ve tr une pod zemljom. Kako to mislite, da je bilo izvanredno? On je to morao dobiti u konjaku... rije je o okusu... zbog kiseline u elucu... sve sam tono razmislila... rekla sam: valja da skinete ogrta i da ne to popijete... razb

oljet ete se, pa ete umrijeti! Smrt ha ha ha! Manuel se Aranda iznenada uspravio. Donja vilica mu se isturila, odbojno je ispr u io ruke, savio svoje prste u ake, duboko je disao. Agresija, razmi ljao je Groll. Ugasila se smijehom. To je ne to uroeno, nije naueno. O tome nas ui nauka o uzajamnim odnosima. Sluaj agresije, tisuu sam to puta ve. do ivio u istoj ovoj sobi. Uvijek je to isto. Sve tamo od svoje ledene spilje u biti se ovjek fiziki i psihiki nije promijenio. Sve to se dogodilo od tog vremena kulturna je evolucija a ne prirodna. Uroena znanja o meusobnim odnosima jo su uvijek ista. Emocije jo su uvijek jednake kao i u ono vrijeme. 4 I Jimmy se pribli ava dugi 49 A razum? Ah ... No, razmi ljao je Groll dalje, taj Manuel Aranda ljubi svog oca, to je jasno vidlj ivo. Zbog toga i to agresivno dr anje. Agresija nije samo ne to bijesno, negativno, agresija mo e biti i dobra, pozitivna! Ako se protiv neega isprsim, ja sam za ne to. Ambivalencija, vjeita ambivalencija, razmi ljao je dvorski savjetnik gladei obrise l ista gingo bilobe. Goetheovi polariteti... Dok se Manuel Aranda i dalje pona ao napeto, glas Vale-rije Steinfeld je nastavio: ... Sad emo popiti jednu, rekla sam, a tada u vam pozvati... taksi... On, rekao je to odu evljeno: arm, beki arm!... Poljubio mi je ruku... halo... halo... ujete li me? ujem vas dobro, to je bilo dalje? Razgledao je svog Ehrlicha... Oti la sam u ajnu ko-moricu. U ajnu komoricu? a e, velike a e... boca... i tada jedna od kapsula... Molila sam... Uini, dragi bo e, da trov ne izgubi snagu. Inspektorov glas: Kakva je to bila kapsula? Od stakla... sve su od stakla... izlivene su... rekla mi je kako izlivene staklen e kapsule otrova mnoge godine... mnoge godine konzerviraju, otrov ostaje nepromi jenjen... takoer mi je dala sitnu piliu... budem li morala istoiti sadr aj kapsule. Ona? Aranda je pogledao dvorskog savjetnika koji je sjedio u polutami. Tko je ta on a? Ne znam, odgovorio je Groll. ... otpili iljak..., baljezgao je enski glas. Odmah zatim zauli su etiri kratka visoka zvi duka. to je to? pitao je Aranda. Groll je pritisnuo dugme i zaustavio magnetofon. Inspektor je ukljuio u aparat znak. Njegov kolega mu je pokazao neku cedulju. Na c edulji je bilo zapisano ime i adresa vlasnika prikljuka odakle je ena govorila. Sp ecijalisti su na li pravu liniju. Poziv je do ao iz knji are Landau, u ulici Seiler. P atrola s policajcima i kriminalistima ve je jurila u pravcu knji are. Kemalov drug nas je obavijestio s drugog aparata, obavijestio je takoer i komisiju za ubojstva . Inspektor je, naravno, nastojao razgovor voditi to dulje kako bi enu zadr ao u knj i ari. 50 Tanjuri sa trakama su se ponovo pokrenuli. ... cijankalij u njegovu a u ... pozvala sam ga u ajnu komoricu... ni ta ne slutei... u potpunosti ni ta ne slutei ... nije me prepoznao ... jo jedno se zahvalio. Valerija St einfeld se ponovo smijala svojim stra nim smijehom. Pio je ... pio je golemim gutlj ajima... tada ... tada... Dobro je, razumijem. Tko ste vi? Odakle govorite? Sad se Kemal usudio da sve stavi na kocku, mrmljao je Groll. Ja... krije tao je glas ene, ja... Klik! zaulo se u aparatu. Potom je samo zujalo u zvu ku. Spustila je slu alicu, rekao je dvorski savjetnik. Ustao je i ponovo zaustavio apara t. Pri tom je prosuo pepeo sa svoje cigare po ko ulji. Nekoliko minuta poslije toga nahrupili su policajci u knji aru. Groll se uputio svome poluotvorenom prozoru. Dvorski savjetnik je duboko udisao svje , leden zrak. Ja sam u ovom sluaju samo vez a za dr avnu policiju, razmi ljao je. Kad bih i mnogo vi e znao no to i slutimo ne bih ti smio ni ta rei, moj mladiu, ni najmanju malenkost. A i ovo, to ve znam, ne smijem t

i rei, zabranili su mi; visoka gospoda iz dr avne policije. Velika i najvi a gospoda, razmi ljao je Groll, a ovdje sjedi mali ovjek, do ao je iz sa svim drugog kraja svijeta, nitko ga ne pozna, bez za tite je, bez pomoi, sam. Groll je razmi ljao o stra noj snazi jakih, o stra noj veliini velikih, o stra noj bespomonosti slabih, razmi ljao je i o tome kako se sve to uklapa jedno u drugo, kako se sve t o upotpunjuje, kako sve to naprosto postoji jedno kraj drugoga. Okrenuo se od pr ozora i zaustio: Policajci su u nekoj maloj zabaenoj sobici knji are, u toj ajnoj pro storiji, kako ju je nazivala, na li dva le a va eg oca, Rafaela Arandu, i Valeriju Ste infeld. Mora da je, odmah po to je spustila slu alicu, uzela cijankalij. Pregrizla j e kapsulu. Kad smo do li, sa na im lijenikom, u njenim je ustima prona ao krhotine stak la. Oba le a le ala su jedan kraj drugoga na podu... Groll je otresao pepeo sa svoje cigare. Njihove ruke, rekao je mislei na list gingo bilobe, doticale su se. Manuel Aranda je utio. Veoma mi je ao, rekao je Groll. Tako je to bilo. Da li biste htjeli ne to popiti? 51 Ne, hvala. Whisky? Konjak? ljivovicu? Votku? Ne, odista ne. elio bih... elio bih... to biste e elio bih uti jo jedno itavu snimku, rekao je Manuel Aranda. 9 Va je otac bio kemiar, znai li to...? Irena VValdegg je oprezno vozila izmeu skupine 73 i 55. Pri posljednjem velikom r ondelu upao joj je u oi veliki napu ten automobil. Kemiar, jest. Takoer i biolog. Manuel Aranda je kim-nuo glavom. Sada su ponovo razgo varali normalno, tiho i pristojno, tako, kao da se stide svoga pona anja od malopr ije. Bio je vlasnik tvornice u Buenos Airesu, CjUIMICA ARANDA. Jesu li to lijekovi? Ne, CjUIMICA ARANDA glavni je proizvoa u Argentini sredstava kojima se uni tavaju ins ekti, tvornica je proizvodila jo i za titna sredstva za poljoprivredu. To je, znai, velika tvornica. Veoma velika, jest. Zbog toga je i moj otac do ao u Be da kao zastupnik svoje zemlje prisustvuje ovom kongresu. Tu su se sastali strunjaci za te stvari, do li su iz ita va svijeta. Irena VValdegg je vozila po pravom ledu. U kolima je bilo veoma toplo. Jeste li i vi kemiar? Jo sam na studiju. Posljednji semestar. Naravno, ve sam radio u na im laboratorijima za vrijeme praznika. Irena VValdegg je skrenula u aleju izmeu skupine 73 i 74. Polako je vozila. To mora da je tu negdje ispred nas. Skupina grobova zapoinje ovdje. Put sa brojem pet, rekao je vratar. 52 Jest, put sa brojem pet. Te ko ga je primijetiti u tom snijegu. Prekjuer je bio oi en. S ad je ponovo sav u snijegu. Iz daljine se ulo tiho brundanje. Ubrzo je postajalo sve glasnije. S obli njeg aero droma ponovo se uzdizala ma ina, zaputila se da preleti groblje. Ovo je put broj dva... Odista, rekao je Aranda. Va a tetka da li je bila udata? Jest, bila je udata. Jo za vrijeme rata umro joj je mu . Gdje se to desilo? ini mi se na rati tu. Bio je ranjen. Ne znam tono. Valerija nikada nije rado o tome g ovorila. Put broj tri... Urlik ma ine, to se uspinje, postajao je sve jai. Djece nije imala? Imala je. Jednog sina. Nikada se nisu osobito razumijevali to dvoje. Na alost. Kada se rat pribli avao kraju jo nije bio dosegao dvadesetu godinu. Zvao se Heinz, vidj ela sam njegove fotografije. Zgodan je na fotografijama. On nije podnosio Valeri ju. Irena VValdegg je morala gotovo vikati, toliku je buku proizvodio avion. Godin e' 1947, kad su se poeli odvijati veliki programi iseljenja u Kanadu, odmah se ja vio i otputovao. Godinu dana kasnije izgubio je ivot u nekoj saobraajnoj nesrei u Q uebecu. Eto nas i na putu broj etiri. A ondje ispred nas je i peti. Irena je uspor avala mercedes. Avion je u tom trenutku bio upravo iznad njih. Ispu ne cijevi su b uile, urlale i vri tale. Jaukale su i grmjele, inilo se kao da e se avion svakoga tre nutka raspasti kad je Irena zaustavila kola, povukla runu konicu i zaustavila moto

r. Otvorila je vrata na svojoj strani i iza la. Gospode bo e, mislio je Clairon. Ugledao je Ireninu glavu u kri u dalekozora na svoj oj pu ki. Tko je ta ena? Kako je do la ovamo? Eto nam, razmi ljao je Clairon ogoren. Pro kleti kombinatori! Kakvu ste to samo salatu zamije ali? Gdje li je taj Aranda? Nje ga i nema! Ali ipak, eto ga, on stoji iza kola. to to samo dr i u rukama? Ovamo moramo, rekla je Irena. Stvarno, sve je ponovo puno snijega. Kakav li je to s amo snijeg? Manuel je prenio veliki estar preko snje nog nanosa na rubu puta, ulaz u petu aleju skupine 74 bio je zakren. Zabio ga je u snijeg i preskoio preko snje nog nanosa. 53 Odmah je duboko zapao u snijeg, ispru io je, meutim, ruke poma ui Ireni. Skoila je toli ko nespretno, poskliznula se, a jednoga trenutka se uinilo kao da e pasti, pa ju j e on vrsto zadr ao u zagrljaju. Lica su im se dotaknula. Irena se brzo odmaknula od njega. Aranda je stupio korak unazad. Ii u ispred vas, a vi ete stupati u moj trag, rekao je. Ali va e cipele? Dovoljno su visoke. U va ih izama su skliski potplati. Ne elim da odista padnete u sn ijeg. Budite oprezni. Govorite mi kamo da idem. Najprije ete ii ravno naprijed sve do one velike omorike, a zatim lijevo. Kakva je to samo stvar, to je Aranda nosi? razmi ljao je Clairon. Cijev njegove 98 K sada se pomicala, doticala se no nog prsta anelova. Clairon je pa ljivo slijedio on aj par. Vidio je u punoj veliini Irenina lea, vidio je tamnosivi ogrta od tuljanova krzna, vidio je, samo na tren, jedno ili drugo Arandino rame, a samo mali dio n jegove ubare. Boeing je u zraku jo uvijek buio, ipak je buka postajala sve slabija. Vrane su pon ovo zagraktale. Dobri bo e, razmi ljao je Clairon, to u sada? Ta mlada ena, ma tko bila, neprestance mi pokriva tog Arandu. Nema sumnje mogao bi nju ubiti prije njega. Ali to ne smije m uiniti. to bi se dogodilo kad bi se Aranda odmah bacio na tlo ili skoio za neki n adgrobni spomenik? Ah, ako mi se izmigolji? Ja se ovdje ne smijem niim igrati! Nj ega moram neizbje no pogoditi! On je moj cilj, a ne neka ena. Naravno, poslije njeg a je mogu uni titi bude li mi se posreilo da ubacim nov metak koji mi se nee zaglavi ti. Ne smijem ni ta staviti na kocku. Mladiu, mladiu kakva li se to igra zakuhala? N i ta mi ne poma e, moram biti strpljiv, moram ekati. Ne bi bilo takoer oportuno da oki nem tako dugo dok mi novi avion ne pokrije zvuk hica. Sada je pogledao je na sat na ruci 14 sati 49. U 15 sati 10 polazi novi avion prema New Yorku preko Pariza . Valja nam ekati i nadati se. to drugo da radim? Nalijevo! Pomoi u vam nositi. Ne, sasvim mi je dobro. Nesmisao! Sa tri velika koraka Irena je sustigla Manuela, stala je kraj njega upra vo u trenutku kada je on po duboko zametenom putu po ao nalijevo. 54 Poludjet u, tako mi boga, razmi ljao je Clairon. Opet ga pokriva. Kako ga samo pokr iva. Ne to sa groba mora da je to to vuku. Zar to, pa da bude prilika za hitac? Kraj onog crnog kamena, zatim polulijevo, govorila je Irena. Ovdje, sprijeda, izmeu ove dvije tu ne vrbe, tu je to mjesto. Jo dobar komad, rekao je. Izvanredno govorite njemaki. Jeste li ve jednom bili u Njemakoj ili Austriji? Nikada jo nisam bio ni u jednoj od tih zemalja. Kod kue, meutim, govorimo uvijek nje maki. Jo kao dijete sam ve govorio njemaki. Jesu li vam roditelji iz Njemake? Nisu. Majka mi je ve osam godina mrtva. Roditelji su mi Argentinci. Kao i ja. Prij eko je obiaj u mnogih obitelji da se slu e sa dva jezika. Veinom govore francuski il i njemaki i panjolski. I li su jedno kraj drugoga po snijegu. Bili su oslobodili put, bio je to uzan put... a sada... Tko je sve prisustvovao pogrebu? pitao je Manuel. Moji roditelji... do li su iz Villacha. Martin Landau i njegova sestra. Irena je pog ledala Manuela. I neka strana ena. to to znai strana ena? Nitko je od nas nije poznavao. udno.

Jest, udno. O tome smo svi mi jo govorili. Kako je izgledala ta ena? Ne znam. Bila je u dubokoj crnini. U dubokoj crnini? U najdubljoj. Jako je plakala. Do la je kolima ve je bila ovdje kad smo mi nai li. Prv a je oti la, inilo se... kao da ne eli da je itko prepozna. Da li je to bila stara ena? Ili mlada? Te ko je to odrediti bila je u dubokoj crnini, ini mi se kao da joj je bilo oko 40, tako mi se nekako ini. Irena VValdegg se zaustavila, duboko je disala. Manuel je t akoer stao. Samo trenutak. Mo da ne bismo trebali razgovarati. U redu je, popravljam izme. Postaju te ke... Jest, nastavila je Irena, i ja sam bila t u, naravno, i ona tri mu55 karca od pogrebnog zavoda. Vozili smo iza kola s lijesom, Tila Landau sa svojim b ratom, i ja sa svojim roditeljima. Sva su kola bila parkirana ovdje prijeko. Dakle jedan, dva... osmero ljudi. I sveenik, rekao je Manuel. Nije bilo sveenika, rekla je Irena. ovjek bi mogao dobiti mlade, razmi ljao je Clairon. Eno ga, stoji ondje prijeko. A ta ena sasvim kraj njega. Sasvim ispred njega. U potpunosti ga pokriva. Zar nije bilo sveenika? pitao je Manuel zaueno. Samoubojstvo. Uvijek se nae neki izgovor... Pomuena svijest... ovjek nije pri zdravoj pameti. Jest, to sam i ja poku ala. Ali nije pomoglo. Ona je... Irena je zastala u rijei. Ona je svoga... prije toga poinila ubojstvo. Naravno, mrmljao je on zateen. Veoma sam te ko izborila dopu tenje da je ukopam ovdje na glavnom groblju. Krili su sebi put kroza snijeg. Clairon, zakrit golemim kamenom, sakriven iza golemog anela, skakutao je s noge n a nogu. Navukao je debele vunene arape, ali poele su ga zepsti noge. Dalekozorom j e promatrao par koji se sve vi e udaljavao od njega. Tu se ni ta ne da uiniti, razmi lj ao je Clairon. ena neprestance pokriva Arandu. Moram biti strpljiv. Koliko sam sa mo puta morao biti strpljiv. Ne bude li mi se ukazala prilika prije 15 sati 10 p oku at u i bez aviona. Tada, znai, valja brzo utei. Ljep e bi to naravno bilo kad bih o dapeo u punoj buci, to je prouzrokuje avion. U 15 sati 20 polijee Sabena. A u 15 s ati 30 Svvissair. U meuvremenu, u 15 sati 25 slijee avion to dolazi iz Londona. Ne znam na koju e pistu sletjeti. Danas jo nijedna ma ina nije sletjela. Svejedno! Ne b ude li i lo drugaije, kad se budu htjeli ukrcati u kola, a ja ne budem imao izbora, ubit u prvo enu. Poslije toga u morati biti pravo dijete sree pa da i Arandu dobro dohvatim. No, razmi ljao je Clairon, ne valja raunati odmah s onim najgorim. Do sad a mi je bog uvijek bio na pomoi. Ovoga e puta on to takoer uiniti. Zatim e mi oprosti ti. To mu je du nost. 56 Irena VValdegg i Manuel Aranda stajali su ispred groba Valerije Steinfeld. Humak je bio pokriven visokom naslagom snijega. Oboje su se uspeli na humak, Manuel s e sagnuo i izvukao kosi, tanki drveni kri iz zamrznute zemlje. Potom je utaknuo il jak golemog estara u snijeg koji je za kripao. Osjetio je da se ispod snijega nalaz e velike zamrznute grude zemlje kojima su zatrpali lijes. Tako to dakle izgleda, razmi ljao je Manuel, iznenada raznje en. Ovdje poiva ena koja je ubila mojega oca. Htio sam vidjeti njen grob, prije svega to, svakako, jo dana s. Sam bog zna to sam ja to bio sebi umislio. Kako e mi biti, kakvi e me osjeaji spo padati. Grob ove bjelodane zloinke. Stojim na njemu, to ja to osjeam? Ni ta. Ni ta, i opet ni ta. Ma to ona uinila bila je najsjajniji ovjek kojega sam ikada upoznala... govorila je I rena gledajui u grob, govorila je to sama sebi, nije govorila njemu. Njen glas po stao je sasvim bez zvuka, govorila je kao u snu. ... Valerija je bila tako mudra, nikada se nije ni na to ljutila, sve je znala odmah oprostiti ma to da joj ovjek u radi. Za sve je pronalazila opro tenje, pronalazila je motiv, razja njenje. 'ovjek se uvijek mora staviti u polo aj drugoga' koliko sam je puta ula da to izgovara.

Iz magnetofona su, razmi ljao je Manuel, drugaije rijei izlazile. Sasvim drugaije rij ei. Nikada nije lagala. Bila je .... tako po tena. Tako asna, nikada me nije ostavljala na cjedilu. Za sve vrijeme dok smo ivjele zajedno, nikada izmeu nas nije do lo do sv ae, nikada nije bila izgovorena zla rije... Putovanja to smo ih inile ... do Sjevern og mora... I le smo u Lugano ... Na Capri... Bile smo i u Normandiji... Kakva li nekrologa. Slovo nad grobom zloinke. ... Valerija ... Ja... Ja sam je tako voljela... Glas se gubio u apatu Voljela sam j e vi e od svih ostalih ljudi... Jest, vi e i od svoje majke. Ja volim svoju majku, o dista... Ali otkako ivim u Beu Valerija je bila moja majka... Vi e i od vlastite maj ke... Ta ljubav je bila sve sna nija, sve sna nija. 15 sati 01, razmi ljao je Clairon. Jo 9 minuta. 57 A sada je mrtva. Ja sam sama, sasvim sama. to da radim sada? povikala je Irena glas om neke nesretne djevojice. Manuel Aranda je takoer nenadano pomislio: A ja? Kako je to sa mnom, kako je to b ilo sa mnom, juer, prije podne. 10 Jedna ko ulja. Kako sam te ljubio! Tvoj humor, tvoju prijaznost, tvoju mudrost, tvoje nikad nam etljivo drugarstvo. Koliko su mi moji prijatelji zavidjeli zbog tebe. Jedna potko ulja. Sve sam tebi mogao povjeriti kao neki mali djeak, a poslije kao velik. Za sve si nalazio razumijevanje. Kad bih zapao u pote koe, kao neki mali djeak, a i onda kad s am postajao vei, uvijek si mi znao pomoi... Jedna kravata. Uvijek si bio tu kada je bila rije o svojoj obitelji, usprkos svom velikom poslu. Kad bih imao praznike i ti si sebi uzeo dopust. Odvezli bismo se do Mar del Pla te. Majka ti i ja. U Mar del Plati nauio si me plivanju i mnogo godina kasnije ob ojica smo i li na ribarenje, samo nas dvojica. Blizu obale lovili smo lokarde, na gornjoj strani tijela plave, na donjoj srebrnaste i tamnih poprenih pruga. A onda kad smo sa velikim i brzim kuterom izilazili na debelo more i hvatali sabljarke . Jednoj je bilo pet metara, te ila je 360 kg; razbila nam je pola amca... Zlatna dugmad za man ete. Zlatna igla za kravatu. U lov na guske vozio si se sa mnom, vozio si se do bre uljka Tandila, kad mi je bi lo 15 godina dobio sam svoju prvu pu ku i na Tandilu smo obojica etali po svje em zra ku promatrajui prekrasni krajolik Sierre to se prote e izmeu mora i ravnog Pampasa. Par kratkih arapa s dr aima. ovjek, koji je govorio ovdje, bio je namje tenik instituta za sudsku medicinu, obra zi su mu bili upali, na nosu su mu sjedile debele i blistave naoari i Manuel nije mogao 58 razaznati njegove oi. Na sebi je imao tamnosivi radni ogrta, polagao je na stol sv e ono to je Manuelov otac u trenutku smrti imao na sebi, oprezno i tono upisivao j e poimence svaki komad u neki golemi spisak. ovjek u sivom ogrtau radio je u podrumu instituta to je bio poploen bijelim ploicama, zaudaralo je ovdje po lizolu i mnogim drugim rasku nim sredstvima. Prostorija je bila bez prozora. Posvuda je gorjelo elektrino svjetlo. Kad bi se Manuel okrenuo, kroz vrata je preko nekog dugog hodnika mogao vidjeti neku golemu dvoranu. Bilo je tu nekoliko praznih i visokih bijelih stolova, a ispod njih vla an, sjajan pod od kamena. U nekoj stijeni bilo je mnogo okovanih vrata. Zatvarala su pretince u kojima su se nalazili le evi. Iza jednih od tih vrata le ao je jo uvijek Manuelov o tac. Vi e ga nije mogao vidjeti. (Jest, a to vi to gospodine mislite! Valjalo je oba viti obdukciju. Va otac je bio... on vi e nije... Dakle, vi ga ni pod kakvim uvjeti ma ne mo ete vidjeti!) Sagradio si nam prekrasnu kuu napolju u Olivosu, najljep em predgrau Buenos Airesa, sagradio si je sasvim blizu Rio de la Plata, na rijeci. Kako je samo golema ta k ua, kako golem perivoj, gdje sam s tobom igrao tenis i cricket... Lisnica. Paso , par fotografija... Fotografije su to majke i mene, znam.

... inozemni dokumenti a to je to? Vozaka dozvola i legitimacija. Vozaka dozvola i legitimacija... Naoari ovjeka u sivom sjale su kao da njima paluca v atra, estoko, srebrna-sto. ... razne vrsti novca... Brojio je novac ka ljucajui pri emu je prste lizao. Ovdje ima 25 860 ilinga, a u d epo-. vima odijela i ogrtaa bilo je j o 1540 ilinga i 60 gro a... Nemojte samo tako nestrpljivo gledati u mene, dragi gosp odine, sve to ima svoj red, sve se to mora zavesti, a poslije toga ete mi potpisa ti sve te liste. Potvrdit ete da ste sve to dobili... Zatim ima tu 865 amerikih do lara i 74 500 pe-sosa... A to je to, molit u fino? Traveller ekovi. Aha. Ne biste li, molit u fino, izbrojali novac i rekli mi koliko ga je i kako se on oznaava. Eto, sad sam i bogat. Ali sve, to posjedujem, ti si zaslu io, zgrnuo, izgradio. A s ada si mrtav. Sada sve pripada 59 meni. Sve bih to dao, sve, kad bi ti bio iv kraj mene, ti, koji le i ondje prijeko, iza onih vrata, rasparan, ve pet dana mrtav, zabranjeno je da te bilo tko vidi. Zaudaralo je po lizolu u toj prostoriji, negdje je tekla voda, neprestance, bez kraja, a ljudi u sivom gurali su odar napolju u hodniku, na odru se protezalo ne pomino tijelo pokriveno ponjavom ... Sve anj kljueva sa jednim, dva, tri... est kljueva... Manuel Aranda se vratio u hotel s razgovora sa dvorskim savjetnikom Grollom oko 4 sata ujutru. U 9 sati izjutra se probudio, bio je to san pun olova. Okupao se, dorukovao i unajmio kola, neki modri mercedes, jer mnogo je toga elio obaviti u B eu. Prije svega valjalo je osvojiti le oev. Odvezao se tako oko 10 i pol u ulicu Se nsen i ne slutei da e to trajati itav dan prije no to e napokon tijelo oevo biti polo e o u lijes, pripravno da bude avionom odvezeno. (A Clairon je sjedio sa dva ovjeka u nekom opelu to je nou prije toga bio parkiran u ulici Hahn suelice Slu be sigurnosti, a novi ljudi nove smjene pokazali su mu tog Manuela Arandu u trenutku kad je napu tao 'Ritz', slijedili su mercedes i pokazal i Claironu Manuela Arandu jo jednom kad je ulazio u institut za sudsku medicinu. Clairon je tog jutra bio doletio u Be. itavo su dopodne automobilom slijedili Manu ela Arandu, pokazivali su Claironu svog ovjeka uvijek ponovo, a poslije podne su mu pokazivali filmove i fotografije, to su potjecale iz Buenos Airesa; prispjele su ovamo istom ma inom kojom je doletio i sam Manuel.) D epna maramica... Napokon je i ovjek u sivom bio gotov. Smotan ogrta, odijelo, cipele i sve ostalo u motao je u neki golemi karton. Sve je to zatvorio i osigurao sna nom bakrenom icom. Krajeve ice osigurao je olovnim blombama, sastavio ih je te kim klije tima. Ostao je peat instituta. Tada je zamolio Manuela da potpi e liste. Voda je jo uvijek negdje tekla, a ljudi su sa mnogim le evima na odru, pokrivenim ponjavama prolazili mokri m hodnikom. Manuel je namje teniku dao ne to novaca, zatim je ostao da stoji dr ei kutiju od karton a, stajao je nepomian ovdje, gledao je metalna vrata u zidu goleme prostorije i m islio: neka te pokopaju kraj majke. Mene nee biti u tom trenutku. Bit u ovdje, u B eu. elim ostati ovdje sve dok ne saznam 60 istinu, kunem ti se, oe, jer te volim, i jer u te uvijek voljeti. Kad bi se gospodin sada potrudio i po ao u upravu, rekao je ovjek u sivom uljudno ka lj ucajui. I ondje nas oekuju neke formalnosti. U upravi su ga ve ekali. Svi su bili veoma ozbiljni i veoma uljudni. Ni ta mu nisu m ogli pomoi i ni ta nisu bili krivi to je njegov otac bio ubijen propisi su propisi. Dali su Manuelu formulare, sam ih je morao ispuniti. Tada je jedan od njih sjeo za pisau ma inu i poeo ispunjati formulare po to mu je Manuel odgovarao na pitanja. Pr i tom se pokazalo da jo nedostaju neki dokumenti iz policije. Bez tih dokumenata le nee moi biti otpremljen iz instituta. Posvaali su se. Manuel je uvidio kako je ta svaa bila besmislena. Osjeao se tako jadno, bio je toliko utuen kao jo nikada u svo me ivotu. Sada lijepo poite u ulicu Berg. Ondje e vam sve izdati to sam ovdje napisao, potom n am se vratite, ali do tri sata. Poslije emo zatvoriti. Ne, stanite, karton ostaje

ovdje, ao mi je. Ali... Propis, dragi gospodine! Da biste preuzeli imovinu svog oca potrebna je policijsk a punomo. Postoji jo jedan propis kojim imovinu mo emo predati samo zajedno s lesom. Dakle, kada? Budete li se do tri sata vratili sa svim papirima kojih jo nema, sutra ujutro bit e sve spremno. Zar tek sutra ujutro? A to mislite, ima tu jo mnogo toga da se uradi. Valja sainiti odgovarajui lijes. Le mo ra biti izvaen iz hladnjae. To nimalo nije jednostavno. Za prijevoz nam je potreba n drugi, potpuno pouzdani metalni lijes. Sutra ujutro u 10, jest, bit emo spremni . A sada nemojte jo jedno poeti, gospodine Aranda, mi inimo samo svoju du nost. Gledaj te da to prije doete u ulicu Berg. Dakle, otputio se u tu ulicu (a Clairon ga je u opelu slijedio) a inovnici u ulic i Berg su mu objasnili da e biti gotovi sa papirima do sutra. 12 i etvrt. Poslije dvanaest vi e ne primamo stranke. A poslije podne je kod nas za tvoreno. Manuel se uzbudio. Pozvali su ga na red. Izgubio je ivce i poeo vikati, pri emu se morao svladavati da ne zaplae. 61 ujte, u nas je zabranjeno vikati, jeste li razumjeli? Manuel se okrenuo od inovnika i po urio dvorskom savjetniku Grollu. Ovaj ga je odma h primio. U predsoblju su sada sjedile tri sekretarice za pisaim ma inama. Groll je bio ljubezan i miran kao uvijek. Telefonirao je. Za 20 minuta imat ete sve papire, rekao je potom. Zahvaljujem vam. Tada u bar sutra biti tako daleko da dobijem stvari moga oca. Jo b ih ih jednom htio vidjeti. Mogao bih ih odvesti kolima to sam ih unajmio. Dakle tako, razmi ljao je Groll. Tono onako kako sara to sebi bio predstavio. Dobro je to sam razgovarao sa Han-sederom i to je Hanseder ne to pametniji od ostalih. Mi nistarski savjetnik Franz Hanseder, jedan od vodeih namje tenika dr avne policije, bi o je stari Grollov prijatelj. Svim tim molbama i sumnjama dvorskog savjetnika iz a ao je u susret. Iako je znao to e mu biti odgovoreno, Groll je upitao; to e vam kola u Beu? Manuel je odgovorio: Razjasnili ste mi da je. sluaj za vas zavr en, gospodine dvorsk i savjetnie. Rekao sam vam takoer, za to. Ako je, kao to je ovdje sluaj, izvan svake sumnje tko je poinio zloin i tko je ubojica i ako je poslije toga ubojica poinio samoubojstvo ... ... po paragrafu 224 austrijskog krivinog zakonika ne nastavlja se istraga, prekinu o ga je brzo Manuel. Tako to pi e u zakonu. A za to se dogodio zloin, to vas ne zanima? Sluaj je zavr en. To nisam rekao. Rekao sam kako je po zakonu... Ostat u u Beu sve dok ne doznam za to je ta ena ubila moga oca! povikao je Manuel nenad ano. I nitko me u tome nee omesti! U Beu postoji Argentinsko poslanstvo. Budete li mi pravili pote koe, obratit u se njima. Groll ga je pogledao. Mladi je ovjek bio sasvim crven u licu. 'Crvena ljutnja' po mislio je Groll. A da toga uope i nije bio svjestan registrirao je taj simptom uv ijek ponovno u svojih dobrovoljnih i nedobrovoljnih posjetilaca. A da toga ponov o nije bio svjestan svaki put se prisjeao prastarog mehanizma promjena boje u sta nju ljutnje to bi obuzimala ljude sve tamo od njegovih predaka iz sive ovjeje pro los ti. 62 'Crvena ljutnja' nije ono najopasnije, razmi ljao je dvorski savjetnik. Mirno je r ekao: Ja vam neu praviti nikakvih smetnji. Za to vi nagla ujete to ja? Tko bi mi mogao praviti smetnje? Manuelov glas je podrhtav ao. Tko, gospodine dvorski savjetnie? Groll je razmi ljao: U najmanju ruku moram jo jedno poku ati. Nastavio je a da Manuela i pogledao nije: Poite kui, dragi gospodine Aranda. Odnesite svog mrtvog oca u dom ovinu i poku ajte strahotu, to se dogodila, nadvladati u sebi i zaboraviti. Zar ja da zaboravim kako su mi oca ubili? Nisam tako mislio, mrmljao je Groll. elio sam rei kako bi bilo dobro da zaboravite; n i ta se ovdje nije dogodilo to ne bi bilo shvatljivo... Sve je to bijedno, razmi ljao

je. Eto, bio bi to drugi simptom, drugo upozorenje, upravo sam na to i ekao. Mlad i je ovjek nenadano problijedio. Sad e svakog trenutka eksplodirati. 'Bijela ljutnja' odvajkada je najopasnije ovjekovo stanje. ovjek se ni najmanje ni je promijenio sve tamo od davnih vremena, razmi ljao je dalje Groll. A pri tom smo nadmeni, jer smo tokom ivota sainili i spoznali mnoge tehnike mogunosti. Napredak, veliki bo e, razmi ljao je Groll. Aranda je aptao (sad je aptao): Zar odista to zahtijevate? Gospodine dvorski savjet nie? Vi znate ne to, a to mi ne govorite! to je to? Ka ite! Pogledajte me! Dobro, mislio je Groll, treba da zna . Hanseder mi je dozvolio, da ti ka em. A kako stvari s tobom stoje, ti to mora znati, jadno moje mome, brzo u stanju kakvom jesi . Groll je nastavio: Dovest ete sebe u opasnost budete li provodili vlastitu istra gu, gospodine Aranda. Bijel je poput krede, nastavio je razmi ljanje. Dakle, brzi p rotuudar. I za nas, takoer, smrt va ega oca bila je tajna. A sada? (Kako samo ste e svoje pesnice. I one su bijele poput krede, kosti su mu ispale iz zglobova. to se to promijenilo u ovjeku za njegovih milion godina! Ni ta.) Sada, nastavio je Groll, u najmanju ruku znamo jedno: neke sile su se poele zanimati za va eg oca sile, koje pru aju pipke po na oj zemlji. 63 Vi tu mislite... pijuna u? Ali to je smije no. Ni ta tu nije smije no. Zastupnici mnogih naroda bili su u kontaktu s va im ocem, rekao je dvorski savjetnik glasno. Vi smatrate da je moj otac bio upleten u neku pripovijest sa tajnim slu bama? Manuel je odjednom ponovo govorio sasvim tiho. Tako je. Ali to je ipak apsurdno! Moj otac je bio obini kemiar i biolog. Jest, rekao je Groll. Obian poslovni ovjek. Jest, rekao je Groll. Bio je uenjak, koji se bavio najnevinijom stvari na svijetu! Sredstvom kako da se za titi bilje! Bavio se sredstvima kojima e se povre tititi od nametnika. Jest, rekao je Groll. Za to stalno govorite ovo svoje kratko jest? Potvrujem vam da ste u pravu, odgovorio je Groll, posegnuo je za dugim, tankim etui om odakle je izvadio jednu cigaru; poeo ju je pripremati za pu enje. Manuel Aranda je sjeo, bio je nasmrt umoran. Rekao je tiho: Mora da vam bude jasn o da u poslije ovoga to ste mi rekli pod svaku cijenu nastojati da ostanem ovdje. Pod svaku cijenu. Groll je kimnuo glavom, iz usta je dunuo modri oblak dima. Ja sam vam sve to razjasnio, jer sam spoznao kako vi ni pod kakvim uvjetima ne elite ot putovati, uvidio sam da ete nastaviti u svakom sluaju vlastitom istragom. Sada ste upozoreni, bar upozoreni. ovjek mladia ne mo e jednostavno poslati u smrt, nastavio je Groll da razmi lja. To sam takoer rekao i Hansederu. Manuel Aranda mora znati u t o se upu ta, to ga eka. Gospodine dvorski savjetnie, rekao je Manuel uzbueno di ui, kakva sila, kakva tajna slu , kakva organizacija mo e da ima ma kakvog interesa pa da ubije mog oca? Recite mi , molim vas! Kumim vas bogom! Ne znam, odgovorio je Groll i pri tom razmi ljao: to je kraj. Obeao sam Hansederu da e tu biti kraj. Vi ne to znate. Vi ne to znate. Ne, gospodine Aranda. 64 to bi to mogao moj otac uiniti, to je to mogao znati pa da su ga morali ubiti? Ne znam, rekao je Groll i opet razmi ljao: to je pola prijevare. Ja odista ne znam. Ne znam tono. ini mi se da mi ne govorite istinu. Dr im da mnogo vi e znate no to mi kazujete. ini mi se... Manuel je stao u pola rijei. Oprostite mi, rekao je i spustio glavu. Sav sam iz van sebe. Prenapet sam. Nepravedan. Molim vas, oprostite mi. Naravno, vi biste m i rekli sve kad biste samo znali. Naravno, odgovorio je Groll a da mu pri tom nije zaigrao nijedan mi i na licu. Katkad a ima trenutaka, razmi ljao je, kada mrzim svoj poziv. Ali da je to uinila ta stara ena, Steinfeldova... Ona nikako ne mo e biti u slu bi... I li mo da ipak? Mo da ipak?

Za to ne? rekao je Groll. Ja to sebi jednako te ko mogu predstaviti kao i ti, mladiu, r azmi ljao je. Ali da li mogu i pomisliti na ne to drugo? U pravu ste, za to ne? Gospodine Aranda, rekao je dvorski savjetnik, Be je jedno jako veliko mjesto ... Ne tako veliko kao Buenos Aires. Ne, to nisam rekao. Ali Be takoer nije grad kakvim ga svijet smatra... Groll je sjeo za svoj pisai sto, rastreseno je gledao list gingo bilobe. to mi time elite rei? Ima jedna svijetla strana toga grada, rekao je dvorski savjetnik gladei polovicu li sta, a ima i ona tamna strana. Drugom je rukom pokrio drugu polovicu lista. Tako se stvar razvija sve tamo od ratova s Turcima. I jo i dalje unazad od onog vremena k ad su Rimljani bili ovdje. Mnogo, mnogo stoljea ovaj je Be bio ratni grad, ovdje s u se tukli, tajom ili otvoreno. Ratni grad je Be ostao, pravi ratni grad... Pro los t u nas ona postaje sada njost. Ni ta se nije promijenilo. Naizmjence pokrivao je ruk ama sad jednu stranu lista sad drugu. Istok i Zapad, mrmljao je. Crveni i crni... T aj pogled na svijet i onaj... Prave bitke su se odvijale ovdje, dulje od samog k r anstva... Borba izmeu dobra i zla, jest, jest, mrmljao je Manuel nestrpljivo. 5 I Jimmy se pribli ava dugi 65 Nemojte samo govoriti jest, jest, mladi ovjee. Dobro i zlo ne mogu jedno bez drugog a. Ruka je gladila sad jednu stranu lista, a sad drugu. Tko da o tome donosi bolji sud od mene? Kako to da uope zlo postoji na na em svijetu, ako je, recimo, bog ipa k dobar? Ako ga uope i dopu tamo da postoji . sa zlom... Primijetio je Manuelov pogle d, lecnuo se. Dobro i zlo, rekao je glasno, a to mi je to, odista! U borbi jedno sa drugim na tom malom mjestu svijeta, to su ga nazvali Be... Dimio je svoju cigaru, g ladio list. Manuel ga je promatrao zauen. Znam, za inozemca Be je grad plavog Dunava , panjolske visoke dvorske jahake kole, grad sa golemim zbirkama i muzejima! Grad j e to gdje postoji Schonbrunn, Belvedere i Prater! Johanna Straussa grad, Burgthe atera, grad prepun starih palaa, vrtova i svjetala, grad veselja i lakoumnosti, g rad pun pjevaa i sviraa, muzike i vina, tamo u Grinzingu... Ali znate li vi za kol iko mno tvo agenata stranih sila znamo mi ovdje u Austriji? Po na oj ocjeni ima ih p edeset tisua. To je brojka za koju znamo. Naravno, zacijelo je i vea. Agenti s Ist oka, agenti sa Zapada, ovdje obavljaju svoj posao, ovdje u tom ljupkom, raspjeva nom, zvunom Beu. A znate li vi kakve su na e snage kojima se borimo protiv tih agena ta? Nas je etiri stotine. Koliko? etiri stotine. Dobro ste me uli, rekao je Groll i razmi ljao: a koliko ih je sigurno o d tih etiri stotine? A to je s na im skandalima ... Manuel Aranda je povikao: Za to samo etiri stotine? Za to ne etiri tisue? Zar vas nije b riga za red ovdje? Za to ne zavr ite s tim stanjem? Gospodine Aranda, mi smo neutralna zemlja. Saveznici su nam podarili dr avni ugovor i sve njihove trupe napustile su na u zemlju. to vi mislite koliko e to trajati pa da se ponovo vrate? Kako dugo emo biti ljubljeni i cijenjeni budemo li ometali po slove saveznika to se odvijaju na ovom igrali tu? Austrija je malena zemlja, jako m alena zemlja. Bila je to dobra ideja svih to su nas odabrali. Tko je toliko malen kao mi, tome nema izbora. Tko je tako malen kao mi, mora utjeti. I vi, dakle, utite. 66 Jasno je da titimo, rekao je dvorski savjetnik Wolf-gang Groll. Vi se bojite! Naravno, bojimo se, rekao je Groll. Kad odgovorni ljudi jedne zemlje koja je toliko malena kao na a, ne bi bili u strahu i kad ne bi raunali sa tim strahom kao realno u u stvarnosti u kojoj ivimo, tada ti ljudi ne bi imali fantazije, ne bi posjedoval i osjeaj odgovornosti, bili bi nesposobni i opasni, valjalo bi ih odstraniti s nj ihovih polo aja. Pogledao je Manuela i zapitao ga smije ei se: ini li vam se ovakvo stan je stvari kukavilukom ili mo da vrijednim prezira? Ne, odgovorio je Manuel zateen. Ne. Mi moramo uvijek tako raditi kako bismo izbjegli ono najgore. To je na vrhovni zak on.

ini mi se usprkos tome naravnim da postoje izvjesna dr avna mjesta koja bi se ipak m orala zanimati za smrt moga oca. Tako je, rekao je Groll. Ali nitko sa tih mjesta, nitko, i ja takoer, ne smije vas p ri va im istra ivanjima zvanino tititi. To morate razumjeti. Razumijem. To ne mora znaiti, mrmljao je dvorski savjetnik, da ja uvijek neu biti vama naklon. Hv la vam. Pojma nemam kakvu e vrijednost imati moja pomo. Uvijek ete moi doi k meni. Sve ete mi oi pripovijedati. Mo da u vam znati podariti kakav savjet. Mo da u vam pomoi. Mo da, gosp dine Aranda. A sada mi zadajte rije da nikome neete rei to sam vam povjerio. Dajem vam svoju asnu rije, rekao je Manuel sti ui hladnu, suhu Grollovu ruku. Zazvonio je telefon. Groll je digao slu alicu i kratko razgovarao. Obratio se Manuelu: Va i papiri su goto vi, mo ete ih uzeti. Veoma sam vam zahvalan. Sna ni ovjek prosijede kose odveo je Manuela do vrata. Stavio mu je ruku na rame. uva jte se! 67 11 Dovoljno smo uvrstili, rekao je Manuel Aranda. Zajedno sa Irenom VValdegg utaknuo j e u tvrdu zemlju onaj crni estar, umjesto kri a. Nije to bio lak posao. Naizmjenino su u odreenim razmacima pritiskali iljak estara sve dublje i dublje u zemlju. Oboje su u urbano disali. Iz daljine je zaorio opet taman mrmor, postajao je sve sna niji . Vrane su za utjele. Irena se uspravila. Pri tom je ponovo izgubila ravnote u, kliz ala se sa humka, tiho je uskliknula, prestra ila se i ispru ila ruke. Manuel ju je b rzo prihvatio. U tom trenutku Irenina glava se naslonila na Manuelove prsi, njen e tamne naoari pale su u snijeg. vrsto ju je dr ao u zagrljaju, jo uvijek su stajali na humku. Clairon je zirkao. Prvi put je Arandina glava bila slobodna. Clairon je digao cijev svoje pu ke, dr ao je glavu u sredini kri a. Polako, sada, razm i ljao je, polako. Eto ti prilike. Sam bog ti je pomogao. Nemoj je propustiti. Paz i... Grmljavina ma ine to se upravo uspinjala bivala je sve jaa. Bilo je 15 sati i 11 min uta. Ponovo se osipao snijeg sa grana i humaka, ponovo su itave hrpe padale sa st abala. Ja... ja..., mucala je Irena VValdegg. Gledala je u Manuela gore. Sad je mogao raz aznati njene oi. Bile su smee poput njene kose, bile su crvene i nateene od silnog plaa. Umirite se, rekao je Manuel, molim vas, obuzdajte se. Tijelo joj se potpuno opustilo, morao ju je vrsto pri-vinuti na sebe. Koljena su joj popu tala. Jako mi je zlo... Bila sam se pridignula... Ja... Mislila sam da e ii... Ali sada.. . Prvi put sam osjetila, sada, kako je nikada... nikada, nikada vi e nee biti... Va lerija! Valerija! Za to si to... Manuel dugo nije mogao shvatiti to to ona muca dok su joj suze tekle niz lice. Tu tnjava boeinga, to se pribli avao, bila je i suvi e sna na. Tako su stajali ovdje, obav io ju je rukama, a glava joj je poivala na njegovim prsima. Na izgled su bili ist inski ljubavnici, kao tragini ljubavnici. Manuel je gledao dolje enu koja je plaka la. Razmi ljao je: ne, ta ena nije kriva. 68 Tada je nadletjela, ma ina, na svom dugom putu prema Parizu i New Yorku, do la je na d njih, ve je bila u oblacima, sa svojim bunim stra nim mlaznim motorima. Claironove su se oi skupile u usku crtu. I on je stajao tu, priljubljen na taj mr amor, bez osjeaja, potpuno bez osjeaja kao i uvijek. Eto, mislio je. Prekrasno, mi slio je. Izvanredno. Ne mo e biti bolje. Glava Manuela Arande bila je potpuno slob odna. Clairon je tono vidio profil u dalekozoru na pu ci. Bit e to hitac u sljepooicu , razmi ljao je orijentirajui se malo pomalo prema Manuelovu desnu uhu to se bilo po javilo ispod smee ubare. Jest, hitac u sljepooicu. Sada se sve poklapalo. Jo uvijek je sve bilo u redu. Boeing je jo uvijek tutnjao iznad groblja. Claironovi prsti su se polako pribli ava

li otponcu, vi e, sve vi e. Hitac jedva da se i uo. Bez glasa sru io se Clairon u snijeg. Lice mu je bilo u sni jegu, bio je mrtav. 12 ovjek u nekom zakljuanom zahodu, na rubu skupine 15, stajao je na zahodskom sjedal u. Cijev njegova oru ja jo je virila iz prozoria to se nalazio ispod stropa te male pr ostorije. Bila je to amerika pu ka, springfield, model 03, kalibar 7,62 mm, duljina metka 75 mm, duljina pu ke 1250 mm, magazin pu ke imao je 10 metaka, na pu ci je bio dalekozor za ni anjenje. Uraunav i sve to pu ka je te ila samo 4,3 kg. ovjek je bio odjeven u rastosmei. ameriki kaputi, nosio je te ke cipele, u njega je bil a donja vilica iroka, obraz mu je bio posut sunanim pjegama, a preko ela mu je viju gala kratka nabubrena brazgotina. Svijetla kosa bila mu je pod i ana kao u je a, to je bilo ono to je upalo u oi dobroudnom starom vrataru na glavnom ulazu kad je taj ovj ek iz velikog bijelog lincolna u njega promijenio novanicu od 100 ilinga da bi pos lije poput luaka uz cviljenje guma bijesno uletio u groblje. ovjek je vrlo brzo sr tizio brzinu na propisanih 12 km na sat, bilo mu je veoma mnogo stalo da ne svra ti na sebe pozornost. Njemu se samo izvan69 redno urilo. Centralno je groblje sreom poznavao, ranije je ve bio tu. Obrazi su se tome ovjeku zarumenjeli. inio se mlai no to je to odista bio, bila mu j e naime etrdeset i jedna godina. Sudjelovao je u ratu u Koreji. Dana 25. travnja 1951, nou, za vrijeme napada Sjevernokorejanaca kod Munsan-nija poginuo je njegov zapovjednik pukovnije, neki porunik Charles J. Deeping, hitac ga je pogodio u gl avu. Tane je potjecalo iz amerike 'springfield' pu ke, model 03. Optu ili su narednik a I. klase Howarda Kanea. Stavili su ga pred ratni sud zbog ubojstva iz osvete, proglasili su ga krivim i pogubili, tako je stajalo u armijskim novinama. Tri da na prije no to je to bilo napisano u novinama nalazio se smeokosi Howard Kane, kom e je lice bilo osuto sunanim pjegama, u VVashingtonu. Tamo je imao nekoliko dugih razgovora. Neposredno poslije jednog takvog razgovora otputovao je sam, neo enjen , nekada nji elektriar, strunjak za slabu struju iz Chicaga otputovao je u New York, sada se zvao David Parker, posjedovao je papire na to ime, vi e u njega nije bila valovita smea kosa, sada je imao kratko o i anu plavu kosu. Od tog dana sve do danas bavio se nekim drugim zanimanjem. Nekadanji narednik I. klase Howard Kane, ve odavno trgovaki putnik David Parker, j o je jedno pogledao kroz dalekozor na svojoj pu ci marke springfield. Metak je pogod io Clairona u desnu sljepooicu prije no to je do kraja pritisnuo otponac na svom o ru ju. Pri izlasku metka, na lijevoj sljepooici, bila mu je otrgnuta gotovo polovic a lica. Kalibar 7,62 veoma je jak. Iz lijeve polovice Claironova lica potekla je krv u snijeg. David Parker je tono pogledao Clairona. U svom je ivotu vidio mnogo mrtvih ljudi. Zadovoljno je si ao sa zahodskog poklopca, sakrio je pu ku ispod svog kaputia i napus tio zahod. Brzo je hodao dok je urlik aviona, to se udaljavao, postajao sve ti i, a vrane su ponovo poele sa svojim krikovima. I ao je izmeu skupine 55 i 56 komad puta sve do svog velikog bijelog lincolna. Parker je otvorio prtlja nik i sakrio pu ku m eu neke stare krpe. Po to je ponovo zatvorio prtlja nik automobila sjeo je za upravlj a, upalio motor zajedno sa ugraenim oda iljaem i vozei se ispoetka komad puta u pravcu crkve dra Karla Lueggera, zaviv i zatim udesno uzeo u ruku 70 mikrofon i rekao: Calling Stardust... Calling Stardust... This is Charlie Baker, Charlie Baker, over. Iz zvunika oda iljaa zauo se mu ki glas: 0 kay Charlie Baker, this is Stardust, I can he ar you. Over. Razgovor je tekao i dalje na engleskom jeziku. Uinjeno, rekao je David Parker. Mrtav je. Jesi li siguran? Sasvim siguran! Direktan pogodak u sljepooicu. Parker je vozio sve novim alejama, v ozio je oprezno po groblju sve do nekog dijagonalnog prosjeka, koji e ga u blizin i malih vrata dovesti do treeg izlaza. Drugi izlaz, glavni izlaz, radije je izbje gao. Parker je nastavio: Prekasno ste me poslali. Obavijestio ih je to se sve bilo dogod

ilo, zatim je zavr io. Bio sam pravo dijete sree! Kad sam nai ao, na ulazu sam ugledao Manuela Arandu. Ona VValdeggova bila je s njime. Ne znam kako se to dogodilo. U svakom sluaju ta ena je onom Claironu bila neprestance na putu, nije mogao pogodi ti Arandu. To sam odmah shvatio kad sam ga napokon dobio u dalekozor. Momci, mom ci, bilo je vrue, ka em vam. Jedva da mu je tikva stala u moj kri , ena se sagnula, il i je uinila ne to slino, odjednom je Clairon imao slobodu da okine. Upravo se htio d ati na posao kad sam ga dohvatio. Do vraga, idui put ete me poslati ranije. Kasno smo saznali za sve. ao mi je. Dobro, to mi je posao, rekao je David Parker. Neu se vi e vraati u grad. Imam drugo odi jelo i drugi ogrta. 13 ... i druge cipele, zatim koveg pun rublja u kolima, oglasio se glas iz zvunika jako g oda iljaa iji je sivo obojeni ormari bio smje ten na dugakom elinom stolu to je bio zan kromom. I taj je oda ilja bio opremljen kao i onaj u lincolnu Davida Parkera, i mao je prekida i raspr iva zvuka. Posrebreni stol nalazio se u velikoj prostoriji u kojoj je bilo novih blatobrana , limova za automobilska vrata, automobilskih svjetiljaka, migavaca, stra njih svje tiljaka i auto71 mobilskih brisaa za staklo. Prostorija se nalazila u prizemlju jedne veoma velike i visoke hale. Sve je to bilo nalik na neki grad u malom veliki i manji sanduci bili su poslagani poput kua naokolo. Izmeu njih su vijugale uske ulice. Bilo je t o skladi te neke tvrtke, zvala se AMERICAR, prodavala je dodatne dijelove za sve a merike tipove automobila. Izmeu sanduka radili su ljudi, u rukama im je bio alat, slu ili su se vlaarama. Elektrina kolica prolazila su amo-tamo. Skladi te se nalazilo na onoj strani Hietzinger keja koji ini nastavak ulaza na zap adni auto-put u blizini tramvajske stanice Ober-Sankt-Veit. Podzemna eljeznica pr olazi ovdje ispod nivoa ulice, ali je otvorena. Zid dijeli kolosijek podzemne elj eznice od iroka korita rijeke Wien. Poslovoa AMERICARA zvao se Gilbert Grant. Bio je to golem, te ak i iv ovjek, bilo mu je 52 godine, lice mu je bilo rumeno a oi modre. Oi su mu lako znale zasuziti, a c rvene ilice na obrazima govorile, su kako voli zaviriti u a icu. Prostorija, u kojoj se nalazio oda ilja, imala je elina vrata to su se pokretala na st ruju. Nisu propu tala nikakav zvuk. Prozora nije bilo. Golemi se ventilator brinuo za svje zrak. Radnici iz tog skladi ta bili su uvjereni kako se u toj prostoriji, u koju je smio ulaziti samo Grant, zatim njegovi ameriki namje tenici, i neki povje rljivi gosti radnici su bili uvjereni kako su ovdje smje teni svi poslovni podaci, ekovne knji ice i mnogo gotova novca. Bili su dobro plaeni i s njima se dobro postu palo. Ni za to se nisu brinuli to ih se nije ticalo. Gilbert Grant ih je i zaposli o pod takvim uvjetima. Dva mlada i mlohava Amerikanca, koji su poslu ivali oda ilja, odmaknuli su se u stran u. Gilbert Grant je sjedio pred mikrofonom. Elektrino svjetlo jedne jake svjetilj ke na stropu padalo je na njegovu poput katrana crnu i sjajnu kosu. Dobro je, Charlie Baker, rekao je. Odvezi se odmah napolje do aerodroma. Kada polij ee tvoja ma ina? Over. Za nepuna dva sata, zamnije glas Davida Parkera iz zvunika. Over. 72 Fino. Ostavit e kola na treem parkirali tu kao to smo se dogovorili. Otvorena, naravno. Odvest emo ih veeras. Velika ti hvala i ugodan let! To je sve. Over. O kay. I ja se zahvaljujem. Dakle, do vienja idui put. Kraj. Kraj, rekao je Gilbert Grant nasloniv i se na svoj elastini stolac pri em ga je pomica o u krug. Njemu zdesna sjedio je etvrti ovjek. Bio je velik poput Granta, ne to mlai, vitak izgledao je kao aristokrat. Fedor Santarin bio je predsjednik 'Udru enja au strijsko-sovjetskog studentskog prijateljstva', sjedi te tog udru enja bilo je na VV oll-zeile, u nekoj staroj palai, nalazila se blizu crkve Svetog Stjepana, u samom centru grada. Grant i Santarin razgovarali su teno engleski, francuski, njemaki i ruski. Da bude to uljudniji Santarin je na engleskom jeziku rekao, a bio je odje ven u prvoklasno sa iveno odijelo dok je Grant kao suprotnost njemu nosio zgu vano k onfekcijsko rekao je kiselo se smije ei: Odista, bio je to posljednji trenutak, drag i prijatelju.

Tja, bez ne to sree u na em bismo zvanju ve davno bili izgubljeni, odgovorio je Gilbert Grant cupkajui vor na svojoj i suvi e arenoj kravati, koju je nosio na modro-bijeloj kariranoj ko ulji. Dobro sam se iznojio na mikrofonu. Sad mi je gotovo i zlo. Moram ne to gucnuti. Pristupio je nekom ormariu. Rus se tu no smje kao. Gilbert Grant je mora o u pravilnim, poprilino kratkim razmacima uvijek gucnuti ne to. Fedor Santarin je to naravno znao. Gilbert Grant je uistinu bio pijanica. Jo je mogao da radi. Jo iz dr ava napore, razmi ljao je Rus. Prije ili kasnije alkohol e ga savladati, teta, voli m ga. Koliko smo samo puta i kako dobro ve suraivali. Vi e vas ne trebam, poite napolje i ogledajte se po svijetu, rekao je Grant koji se in io toliko sna an i temeljit poput Orsona VVellesa, kome je bio nalik, rekao je to onoj dvojici mladih Amerikanaca. U redu je, mister Grant. Obojica su po la spram nekih elinih vrata, pokretala su se elektrinim putem. Trenutak! Fedor Santarin se ponovo smije io. Elegantnom je kretnjom svi njegovi pokr eti bili su elegantni suprotno od vrstih pokreta njegovih kolega izvukao dugo73 ljastu, visoku zlatnu kartonsku kutiju iz unutarnjeg d epa svoga kaputa. (Odijela je ivao u Beu samo u 'Kniza' na Grabenu.) U kutiji su bili specijalni bomboni iz z namenitog duana Demel. Santarin je uvijek nosio uza se ovakve kutije, volio je nu diti slatki e. Sada je otvorio kartonsku kutiju pru ajui je mladim ljudima. Dopu tate li ? Obojica su to ve odavno znala. Svaki od njih uzeo je dva komada, zahvalili su se i nestali po to su elina vrata otvorili pritiskom na dugme. Te ka ploa se za njima pono vo zatvorila bez glasa. Grant je jednu veliku a u napunio do polovice bourbonom. Al kohol nije razbla ivao vodom, iskapio je a u, estoko dunuo i ponovo je napunio. Potom je sjeo na neki sanduk u kom su bili upakovani automobilski dijelovi, a noge je ispru io na neki drugi sanduk. Nalikuje debeloglavom seljaku iz Ukrajine razmi ljao je Santarin koji je izgledao kao pravi engleski aristokrat. U Claironovo zdravlje, rekao je Grant di ui a u. On poiva u miru. Amerikanac je dobran egao. Amen, rekao je Rus stavljajui komadi slatki a u usta. Igrao se zlatnom kutijom. Na lij evoj ruci nosio je skupocjeni prsten s brilijantima. Nisam to mogao, naravno, rei Parkeru. Takoer ni ovoj dvojici mladia, mrmljao je Grant . To mi je jasno. Fedor Santarin odabrao je slatki iz kutije.. Ali prokleta je to svinjarija, nastavljao je govoriti Grant Ijutito, to je Parker Cl airona jo ipak na vrijeme na ao, a ovaj nije ubio onog Arandu. Nemojte sebi ni ta predbacivati, Gilberte. Parkera smo poslali tako kasno da je pre ma normalnim ljudskim procjenama morao zakasniti. Ali on je tako prokleto dobar, rekao je Amerikanac tmurno, na alost. Nitko to ne bi m ogao izvesti. Ponovo je povukao iz a e. Potpuno su mi suha usta. Do vraga i Aranda! K a em, ni ta drugo ve u stranu s njim! Bit emo sretni kad nam ga Francuzi skinu s vrata . U svakom sluaju morali smo ga se rije iti. Tu se ni ta nije moglo uiniti. Ti kurvini sinovi! rekao je Gilbert Grant ogoren. Sve oni bolje znaju. Jednako je i u mene, nastavio je Santarin. Molio sam .svog pretpostavljenog. Taj Ar anda je velika opasnost, rekao 74 mi je. Ne samo za Francuze. Za sve. to iz toga slijedi? Moji su se popovi sporazu mjeli s njihovim popovima, Gilberte, i nama je nareeno da ubijemo Clairona prije no to on uredi Arandu! To ja nazivam logikom, zar mo da nije tako? Velika opasnost ali on mora za ime svijeta ostati na ivotu. Stardust, zovem Stardust, ovdje je Noble George... zauo se neki glas iz zvunika. Amerikanac je ustao sa svog sanduka primakao se sa a om u ruci stolu, javio se. Jo jedna kola sa namje tenicima kriminalne policije do la su u 'Ritz', Stardust. Ljudi su u li u hotel. Koliko ih je? Trojica. O kay, fino. Ostanite na stra i, Noble George. Kraj. Grant je sjeo za stol. Eto, rekao je ljutito. uli ste i sami! Sve se odvija kao po uzici. Upravo kao to smo eljeli.

Upravo tako kao to smo zamislili. Jest, mi! Grant je pokazao prstom Rusa. Nas dvojica! Mi radimo, a ne na i popovi! Zar to mo da nije bio dobar plan? itava policija u hotelu. Sve je u pokretu. A Clairon u meuvremenu ubija Arandu. Da su ga samo ostavili, se-ronje! Zatim bi se malo po razgovorilo s onom visokom gospodom to bi uradili va i i moji gazde, pa bi se Aust rijanci pokakili u gae kao i svaki put kad bi ih nagovorili na i efovi, dali bi nam stvar ili bi je uni tili i mi bismo lijepo sluaj zakljuili. Ali ne, bo ju ti vjeru, Ma nuel Aranda mora biti za tien, za ime svijeta taj mora biti svakako za tien! Opona ao je nekoga. Vi ste mi osobno odgovorni da e Clairon na vrijeme biti odstranjen. Odmaknu o se od stola i po ao ormaru gdje je ponovo napunio svoju a u. To je zapovijed! opona ao je glas onog drugog ovjeka, nema sumnje bio je to glas pretpostavljenog kojega je mrzio. Zapovijed, nek ide sve u guzicu! Kad bismo se oduprli B-sluaju i zapovijedima, kad je ta stvar u pitanju, bio bi to na kraj, na to biste mogli popiti otrov. Otrov je dobar, Grant se ljutito smijao. Zar je ovo, to radimo, ivot? Naginjao je depr esijama. Osobit to ivot ba i nije, rekao je Santarin, ali nije ni neugodan. I sa ivim Arandom i zai emo mi na kraj, Gilberte, budite samo hrabri. Pogledao je na svoj vicarski 75 sat na ruci. Ima jo vremena. Ali uskoro emo se odvesti k meni u VVollzeile. Zamolio sam Noru Hill da doe onamo. Morat emo joj tono razjasniti to e raditi sada kada je A randa ostao na ivotu. Nora Hill, ponovio je Grant sanjivo. To je ena. Kad nje ne bismo imali. Ali mi je imamo, pravo zlato. Santarin se smije io' zadovoljno. 14 Ponovo je poelo snije iti. Postajalo je sve tamnije. U modrom mercedesu, to je bio parkiran izmeu skupine 74 i 75, sjedio je Manuel Ara nda s Irenom VValdegg. Motor je radio, ukopali su grijanje, topli zrak je strujao . Nekih stotinu metara udaljen le ao je Clairon, u snijegu, mrtav. Gusti snijeg ga je zasipao, titei ga padao je neprestance lako. Uskoro e ga pahuljice potpuno pokr iti, njega i mnogo krvi to je istekla iz njegove razmrskane glave. U stra njoj sobi francuskog putnikog ureda 'Bon vo-yage' poku avah su ljudi, sada ve v eoma nemirni, uhvatiti vezu s Claironom. Nikako da ga uhvate. Ne to se dogodilo, rekao je Jean Mercier, prikrivao je paniku u glasu. Clairon se ve d avno morao javiti. Takoer i 0! Ve davno obojica! Ne to se dogodilo. Neki ovjek kraj oda iljaa je rekao: Broj 3 je maloprije javio da su se neka kola zaus tavila ispred 'Ritza' iz kojih su iza la trojica i u la u hotel. Mogla bi to biti kr iminalna policija. Mogla bi biti! Mogla bi biti! A mo da su obini gosti? Broj 3 je takoer izgubio ivce. N ije ni udo! Kriminalna policija odakle! Stvar je bila sasvim sigurna. Naprosto ni t a nije moglo poi po zlu... Mercier je zapoeo hodati amo-tamo po prostoriji. A ipak j e ne to po lo ukrivo! Ali to? To i ekivanje ... Poludjet u! Ugledao je neku vreicu od pa a na jednom od stolova, gledao je u nju odsutan 76 duhom. U toj se vreici nalazila igraka, predstavljala je lisicu, imala je crno-bij elu nju ku... Dugo je potrajalo da se Irena VValdegg ponovo snae. Pridr avana Manuelom, uvana od n jega do ivjela je iznad groba Valerije Steinfeld te ku provalu plaa. Manuel je pustio neka se isplae, znao je da ni ta drugo ne bi mogao uiniti. Dr ao ju je vrsto za ramena , gladei je po leima, a ona je ridala i tresla se zazivajui ime mrtve ene. Napokon j e dopustila Manuelu da je odvede kolima. U visokom snijegu gotovo da je pala. Gdje su mi naoari? pitala je Irena. U mom d epu. Molim vas. Pru io joj je naoari, a ona ih je ponovo stavila na nos. Ne mogu se ovakva pokazati. Oi su mi potpuno na-tekle. I sami ste vidjeli. Jesam, rekao je Manuel. Gladio je njenu ruku. Ona ga je gledala kroz tamna stakla. Ako elite... Ako ne to elim? Ako elite... Ja mislim, ako vam je pravo... to znai ... Poeo je mucati. Ja... isprva v

am nisam vjerovao ... ja... ne vjerujem ovdje nikome, to je ne to sasvim naravno, nije li tako? Potvrdila je glavom. Sada... Sada vam vjerujem. Siguran sam. Svoju ste tetku toliko voljeli kao to sam ja volio svog oca. Ja... Ja sada vjerujem u to da su oboje bili dobri ljudi... V a a tetka i moj otac. Utoliko je vea tajna njegove smrti. Irena je utjela. Moram razgovarati s dvorskim savjetnikom Grollom, razmi ljao je Manuel. Sve u mu ra zjasniti. Razumjet e, siguran sam. Makar me i zamolio da mu zadam rije kako nikome ni ta neu govoriti. Dopustit e mi da obavijestim ovu mladu enu o svemu. Do tog trenu tka utjet u, naravno. Zaustio je: Ne bismo li zajedno poku ali pronai istinu? Jest, rekla je Irena tiho. Gladio ju je po ruci. Povukla je svoju ruku zagledana u suton koji se poeo spu tati. Nastupila je duga ti i na. Manuel je takoer gledao 77 u daljinu. Tada, nenadano, osjetio je ponovo nje no njene prste na svojoj ruci. Ni je je pogledao, ona je takoer gledala u daljinu. 15 Crno krzno sainjeno od ko e baribal medvjeda bilo je ve na mnogim mjestima bijedno r ijetko, a na drugim sasvim izlizano. U apama je uspravna ivotinja, dva metra visok a, dr ala golemu ko aru, a u toj ko ari nalazile su se arene, na izgled vesele knjige. Manuel Aranda uzeo je prvu knjigu na koju je nai ao. Zvala se 'Sretni lav'. Na ovi tku je slikar naslikao tu ivotinju u bojama. Golemi medvjed je mrmorio, duboko, glasno i dugo. Manuel je vratio knjigu u ko aru . Baribal je ponovo zamr-morio. Ako je istina to mi je pripovijedao dvorski savje tnik, razmi ljao je Manuel, tada je taj medvjed stariji od stotinu godina i na leim a ima ruicu kojom se stavlja u pogon mehanizam i medvjed pone da mrmlja. Ve preko s totinu godina taj se mehanizam svakoga jutra stavlja u pogon. Koliko je samo djeji h srdaca zadrhtalo od radosti, razmi ljao je Manuel. Medvjed je stajao sasvim kraj ulaznih vrata, bila su sva od stakla, a na njima j e visio prastari zeleni bar unasti zastor; iznad vrata bilo je zvonce, koje je, ka d bi vrata ovjek otvorio ili zatvorio, zazvonilo srebrnastim zvukom, ugodno i svea no, poslije toga razlijegala bi se melodija prvih dvaju kitica pjesme: 'Radujte se ivotu, upalila se svjetiljica'... Ta igra odzvanjala je ve 158 godina, nalazila se na vratima jedne od najstarijih knji ara Bea. Napolju, na ulici, u snje noj vijavici te veeri, ugledao je Manuel Arand a irok natpis, ispisan starinskim pismenima: KNJI ARA I ANTIKVARIJAT LA.NDAU, OSNOVANO 1811. Ulica Seiler bila je neko, jo prije deset godina, tiha, sanjiva ulica. Sada, kad j e suprotna ulica postala jednosmjerna paralelna s ulicom to ulazi u sjajnu, rasvi jetljenu i elegantnu ulicu Karntner neprestance su ovuda jurili auto^ mobili, au tobusi, motorni kotai, teretni automobili sve je to 78 prolazilo mimo stari duan, ovdje se razlijegala buka i zvonjava, pra tali su motori , duan je bio ispunjen glasovima u urbanih ljudi koji su se gurali kroz taj kaos od kola, jer i sami automobili su mogli voziti samo korakom. Nekada nju ti inu zamijen ila je kakofonija svih moguih zvukova. Kraj knji are na jednoj se strani nalazila modna bouti-que, a na drugoj prodavaoni ca sagova. Sna na buka ulice ulazila je pone to prigu eno u prodavaonicu, bila je dugak a 15, a iroka 12 metara. Prodavaonica je bila veoma visoka. Dobar dan. Gospodin eli? Manuel se trgnuo iz svojih misli. Pred njim je stajala mlada djevojka, prodavaica . Jo su se dvije prodavaice nalazile u duanu, zatim takoer i jedan mlai i jedan stari ji prodava. Bilo je i ne to mu terija. Djevojka se uljudno smije ila. elio bih razgovarati s gospodinom Landauom, rekao je Manuel. Rekao je i svoje ime. Gospodin Landau upravo razgovara telefonom. Rei u mu da ste ovdje. Samo trenutak, m olim. Djevojka se brzo udaljila. Sa Centralnog groblja Manuel je po snje noj meavi i po jakom veernjem prometu doveza

o Irenu VValdegg do njene apoteke u ulici Lazarett. Manuel Aranda se ogledavao. Od poda do stropa zidovi su bili pokriveni te kim tamn im drvenim regalima. Na njima su se nalazile knjige u dva reda nove, a ostala dv a antikvar-ne. Bilo je tu golemih Ijestava to su bile obje ene na stropu za eljeznu polugu; ljestve su mogli pomicati nalijevo i nadesno. Bilo je tu starih visokih pisaih stolova kraj kojih je ovjek mogao u miru razgledati stare folijante i antik varne knjige, ovdje su takoer bila i dva fotelja za ljuljanje. Pod je bio sainjen od starih tamnih dasaka. Tokom mnogih godina stotine tisua cipe la hodalo je po tom podu, na mnogim mjestima pod je bio ispupan. Na nekom uzvi- enj u nalazila se te ka, pocinana registar-kasa, zacijelo je i ona bila nekih osamdeset godina stara, ta se sve tu nije zbilo. Martin Landau, priao mu je dvorski savjetnik, odr ava duan takvim kao to su ga odr aval jegov otac, njegov djed i pradjed: u duanu se ni ta ne smije mijenjati, samo ono to je najnu nije. On ljubi starinu. Sve to je novo, svaka /9 ga promjena uznemiruje. Vi ete, kada budete posjetili knji aru, otkriti komadi staro g, nestalog Bea, otkrit ete pravi muzej pro losti. Naravno, nain kako Landau odr ava pr o lost, sve to ini taj duan neim arobnim pogotovu se to tie stranaca. Ah, old Vienna! old Vienna! Jest, razmi ljao je Manuel, aroban je taj duan, ak je i osvjetljenje arobno. Velike po u tjele kugle od stakla vi-sjele su na dugakim tapovima od bronce sa stropa i raspro stirale ugodnu, tajnovitu svjetlost. eljeli ste razgovarati sa mnom, gospodine? oglasio se ugodni i tihi glas. Manuel, koji se ogledavao po knji ari, pogledao je u stranu. Ovdje je stajao ovjek koji se pla ljivo klanjao. Ja sam Martin Landau, rekao je. Nije bio visok, u njega j e bilo usko blijedo uenjako lice, kosa mu je bila prosijeda, prsti su mu na ruci b ili dugaki, a noge malene. Kao to ga je obavijestio dvorski savjetnik Groll Mar-tinu Landauu je moglo biti 6 6 godina. Djelovao je mnogo starije. Veoma vitak, gotovo mr av, besprijekorno, iak o staromodno odjeven, gledao je ovjeka nje nim, uvijek zabrinutim sivim oima. Djelov ao je uvijek kao da je prenapet. Lijevo rame bilo mu je uvijek uzdignuto, glavu je naginjao nalijevo, a blijede usnice su se neprestance stra ljivo smije ile. Taj ovjek, rekao je Groll, sastoji se od straha, vidjet ete. On se boji svega, boji s e realnih i irealnih stvari u svojoj okolini, boji se sada njice, boji se budunosti , a iznad svega boji se gotovo svih ljudi. To sa ramenom, sa nagnutom glavom i v jeitim osmijehom, to je ne to ime se on pravi va an. Ima jo ne to u tome smislu. Na primj er pere ruke, kao to nam je rekla jedna prodavaica, i do dvadeset puta na dan. Je li lud? Ni manje ni vi e no to smo ludi i mi. Mo da je pone to udnovat. Morao je potpisati svoj i skaz. Pero je vodio po papiru bez ikakva pritiska. Rukopis mu je sitan, gotovo n eitljiv. Uvijek tako pi e, vidio sam pisma. Kada govori te ko ga je razumjeti toliko tiho govori i toliko nejasno. Takav je oduvijek bio. Njegove su nastranosti sada jo i vee. U svakoga je to ovjeka tako, u starosti sve te osobine postaju izrazitij e. 80 Eto, ovdje stoji ovjek koji godinama postaje sve vi e ono to je oduvijek bio. Trljao je ruke, gledajui Manuela smije io se pla ljivo. Gospodin Landau l.e treba vi e ni vod e ni sapuna da bi se pravio va an, razmi ljao je Aranda. Poluglasno je zaustio: Vi za cijelo pomi ljate zbog ega sam vas posjetio. Moj otac... Landau ga je odmah prekinuo, uzrujano je poeo mrmljati: Molim vas, ne ovdje. I sam i vidite, ipak... svi ti ljudi. Kad biste htjeli poi za mnom... Po urio je ispred Ar ande, pri tom je pozdravio jednog ovjeka, naklonio se trljajui ruke. Manuel je po ao za njim kroz knji aru do nekog hodnika, to je vodio kraj zida punog k njiga. Taj hodnik je i ao pravo u spremi te. S jedne i druge strane nalazili su se r egali puni knjiga d epnog formata. Manuel je nastavio hodati i ugledao nalijevo ve oma velik prostor prepun golemih stolova na kojima su bila naslagana prava brda knjiga. Knjige su se nalazile posvuda, na podu, katkada su ta brda bila i dva me tra visoka. Svi zidovi su bili prekriveni knjigama. I li su dalje hodnikom. Manuel je ugledao i drugo spremi te. Iza ovog nalazilo se tree. Spremi ta su bila, kao i sa ma kua, prastara. Nalikovala su svodovima s malim lukovima umjesto hodnika i jedn

im velikim, irokim to je podupirao svod. Nadesno, pri kraju hodnika, nalazio se ot vor na kome nije bilo vrata. Zid je bio debeo pola metra i crn od starosti. Iza tog otvora ugledao je Manuel malenu sobu u koju je Martin Landau bez glasa po urio . Molim vas, uite, gospodine Aranda, mrmljao je tiho i smije io se. Rame je visoko podi gao, a glavu nagnuo. Manuel se zaprepastio za trenutak kad je ugledao tu prostoriju. 'ajna komorica', razmi ljao je. U toj prostoriji ubili su njegova oca prije tjedan dana. 16 ajna komorica... Takvih zabaenih prostorija kao to je bila ova ima u svakom duanu. Ovdje ovjek mo e nes metano voditi tele6 I Jimmy sc pribli ava dugi 81 fonske razgovore, primati prijatelje, kuhati kavu, odmoriti se o podnevu, proitat i novine, spavati. ajna komorica bila je pretrpana, bila je bez prozora. I tu su svi zidovi bih prek riveni regalima, hrptovi knjiga sjajili su se u svjetlu neke stare, zelenim obod om prekrivene svjetiljke to je stajala na nekom starom pisaem stolu. Hrptovi knjig a bili su crveni i modri, zlatni i smei, zeleni, srebrni i bijeli. Sjajili su se. Kraj pisaeg stola nalazila se neka stara le aljka od ko e. Bila je otrcana, bilo je t u nekoliko jastuka i slo en pokriva. Manuel se sjetio le aljke u Grollovu uredu. Na k raju le aljke, ondje gdje je ovjek namje tao glavu, nalazio se stoli, a na stoliu velik i i stari radio-aparat. Nema sumnje, bio je to jedini moderniji predmet to ga je Manuel mogao ugledati, jo je tu bio crni telefon. Bilo je to oito tom pla ljivom ovje ku nametnuto, po ta je zacijelo taj stari aparat iskopala. U toj ajnoj komorici bio je po podu rasprostrt neki stari izga eni sag. Na njemu je le ao moj otac, razmi ljao je Manuel. U grevima. Pjena mu je bila na ustima. Borio s e za svoj ivot uzalud. Otrov je bio jai od njega. Tu je le ao moj otac, ovdje sad ja stojim, razmi ljao je Manuel. Morao se nasloniti na regal s knjigama, omaglica ga je estoko bila zahvatila. Ispred pisaeg stola nalazio se neki stari naslonja. U tom je naslonjau Valerija Ste infeld sjedila, razmi ljao je Manuel, dok se mala prostorija vrtjela oko njega; ov dje je sjedila zloinka, ena koja je ubila mog oca, pila je konjak i telefonom razg ovarala s policijom. A potom je popila otrov. I sama je le ala na tom istom sagu, kraj mog oca... Sjednite, rekao je Landau. Manuel je sjeo na klimavu ljuljaku. Landau se uvukao u n aslonja ispred pisaeg stola. Taj ovjek se naroito kree tako da ga ne uje . Oh, kako sa amo neobazriv! Odmah sam to morao uiniti! Morao sam vam izrei svoje saue e nad stra nim gubitkom to ste ga pretrpjeli, rekao je Landau tiho a da usnama nije pomakao pri t om, glavu je ukosio, na usnama mu je lebdio vjeiti smije ak. Izgledao je kao sablas t. Manuel je samo kimnuo glavom. Mi svi jo to ne mo emo shvatiti, rekao je Landau. Govorio je tiho i nerazumljivo: poz navao sam gospou Steinfeld sve tamo od 1921. etrdeset i osam godina, pomislite. 82 Mislio sam da je znam kao to poznam svoju sestru. I sada... sada je uradila ne to,. .. ne to toliko stra no, besmisleno... Nije to moglo biti ne to besmisleno, rekao je Manuel. Molim? Landau se sav uvukao u sebe. Gospoa Steinfeld nije bila luda. Prema tome ono to je uradila ne mo e biti besmisleno . Mora da postoji neki smisao u tome. Ali kakav? To ja ne znam. Martin Landau je nenadano naslonio oba svoja lakta na plou pisaeg sto la ispunjenog knjigama. Stra nja strana tog pisaeg stola bila je sva ispunjena ladi cama. Na pisaem stolu ugledao je Manuel, gledajui kao prikovan uzdrhtale ruke Land auove, mno tvo svakakvih stvari: bilo je tu kataloga mnogih izdavakih kua, na stolu se nalazio telefonski imenik, neka stara pisaa ma ina, pisma i rauni, pepeljara, bil o je tu lula, na stolu se nalazila takoer i jedna holandska tabakera, bila je utobijela s izbli-jedjelim modrim slikama, tu su se jo nalazile olovke, brisala, dr al

o, tintarnica sa poklopcem, potkova, komadi olova iz kojeg je bila izvajana mala srna, udnovati savijen komad drveta, ispran i svijetao, upecan negdje na obali ne kog mora, komad, to su ga bili prona li na nekoj obali. To mora da su talismani, ra zmi ljao je Manuel. Bilo je tu jo mnogo stvari: jedna tamna i malena ikona, potpuno prozirni planinski kristal, komadi jantarovine, u kojoj se nalazio kukac, nadalj e je tu bilo ostataka li a i suhog cvijea, ovdje se zatim nalazio mali bik igraka, za tim to naprosto ovjek ne mo e da shvati, razmi ljao je Manuel u potpuno izblijedjelu papiru nalazio se tu zamotan komadi sapuna, SUNLICHT pisalo je na tom papiru sivo -crvenim pismenima, '1915.' stajalo je u nekom uglu napisano sivo-modrim pismom, '15 he-lera' u drugom; 'Bog s nama' stajalo je na rubu. Sapun iz godine 1915! S apun star pedeset i etiri godine! Manuel je razmi ljao zbunjen: taj komad sapuna stariji je od mene dvadeset i osam godina. 83 17 Vi ne znate kakav je smisao u tome to je uradila gospoa Steinfeld. Ali vi ste zacij elo razmi ljali o tome. Naravno. Landauove ruke su jo uvijek drhtale. Za to? razmi ljao je Manuel. Sjetio se Gr ollovih rijei: Taj Landau ne to zna. Svi oni ne to znaju. Ali ne govore, ne govore ... Prokletstvo, razmi ljao je Manuel, kazat e on meni, taj neurotiar, ta stara kukavica . Rei e makar mu morao slomiti sve kosti. Govorit e on. Naravno, ka ete. Zatim. Dan i no o tome razmi ljamo, gospoine Aranda. Ipak... Mi... Tko to mi? Moja sestra i ja. Zajedno stanujemo, napolju, u Hiet-zingu. U kui na ih roditelja. S amo nas dvoje... Ni o emu ne razgovaramo, ni o emu ne mislimo vi e: za to je to Valeri ja uinila? Ipak... ne nalazimo razja njenja. Ni traga nekom razja njenju, ne nalazimo ni sjenu nekoj sumnji... Gledao je u neko staro plinsko kuhalo to se nalazilo u u glu prostorije. Kraj kuhala nalazio se umivaonik sa pipom od mjedi. Sve je to ne kad bilo bijelo. to je jo od bjeline ostalo razlijevalo se u mnogim bojama, samo n ije to bila vi e bijela boja. Bilo je tu re i bakar je oksidirao na zavoru pipe. Pr ljavo posue nalazilo se u praoniku. Starog, zaralog posua bilo je takoer i na nekoj zidnoj polici. Jo jedna polica visjela je iznad pipe, ovdje se nalazilo jo i neko poluslijepo ogledalo. Gospodine Landau, rekli ste kako gospou Steinfeld poznajete jo iz godine 1921. Ona je ovdje radila od godine 1938 radila je, dakle, trideset i jednu godinu. Vama u za sav napor na um ne pada za to je uinila ono to je uinila, ni sjena sumnje ne pada na um ni vama ni va oj sestri. Tako je, ka em vam, upravo je tako! Landau je aptao te rijei. Zar mo da pomi ljate da va a ne bih kazao kad bih znao ne to? Jest. Upravo mislim kako mi vi to ne biste kazali. Vidite, ja mislim kako vi znat e mnogo vi e od onoga to govorite. Za to je tome tako, gospodine Landau? Ali ujte me, ipak... 84 Za to mi la ete? Za to ste takoer lagali i policiji? to krijete, gospodine Landau? Ti e! Ta budite ti i! Uostalom... uju vas u duanu! molio je knji ar. Njegove su se usne j uvijek bespomono smije ile. Taj smije ak nije mogao odagnati sa usana, suvi e se dugo b espomono smije io u svom ivotu, on e se morati ovako smije iti sve do svoje smrti. Meni je razumljivo va e uzbuenje, ali vam se kunem kako pojma nemam ni o emu. Ako se kunete kako o svemu tome pojma nemate... U tom trenutku bilo je upravo 18 sati 12 minuta i 31 sekunda. 18 Upravo u 18 sati 12 minuta i 31 sekundu zapoeo je ovakav samo a oda iljaa i primaoca razumljiv razgovor: 01ymp, zovem 01ymp, ovdje se nalazi broj osam. Molim vas doite. Kazujte, broj osam. Gdje ste sada? Put VVeichseltal, efe. Kraj starog izraelitskog odjeljenja. Uspeli se po nekim zid ovima. Jednako kao to smo i u li. Broj jedan niste, dakle, na li? Ne, efe. Tra ili smo posvuda. D epnim svjetiljkama i runim baterijama. Ni ta. Taj proklet i snijeg. Snijeg naprosto kija. Broju jedan nema traga, to da radimo, efe?

Obustavite potragu. Na snazi je odmah stupanj uzbune crveno za sve. U 'Ritzu' se ne to dogodilo. Jo uvijek ne znamo to. Broj nula se vi e ne javlja. Jesu li ga mogli dohvatiti? Ne znam, bogamu, ne znam! Vi morate nestati ovog trena. Suvi e je opasno. Ako su br oj jedan odveli, mi emo to uti nadajmo se. Budu li ga ubili, ionako mu ne mo emo pom oi. A ako je samo ranjen? Zacijelo bi zvao, stenjao, to ja znam. Ako le i negdje mrtav, do sutra e biti zameten snijegom. Od sada pa nadalje nitko se od nas napolju ne smije pokazivati. Vraajt e se odmah u pravcu na eg centra. Budite stalno u vezi. Sva su 85 kola u pokretu. Svakoga trenutka raunajte sa najgorim. Zar sa najgorim? Jest! Jest! Jest! Ja... i ja raunam da bi se tako ne to moglo dogoditi. Sada moramo u vati ivce. uvati ivce... upravo to moramo initi. Izgubili smo takoer i Arandin trag. Sva kola se nalaze oko 'Ritza'. Prokletstvo, kakve li... razumio sam, Olvmp. Ah gdje je, jest gdje je automobil b roja jedan, efe? Takoer ga nismo nigdje na li. Broj tri ga je na ao. Ne to prije 17 sati. Uspjeli su se s oba automobila izvui iz gro blja prije no to su zatvarali... 19 18 sati 12 minuta 32 sekunde. Manuel Aranda izgovarao je svoju reenicu ... za to je Valerija Steinfeld otrovala mo ga oca, krivo se kunete! odjednom ga je spopao divlji bijes nad ovim jadnikom. Na gnuo se nad njega. Landau se skutrio u svojoj stolici koliko god je to mogao. Ma nuel je razmi ljao: moram nastaviti. Sada ga ne smijem pustiti. Govorio je Landauu pravo u lice: Znate vi sve o Valeriji Steinfeld. Ja... Vi poznajete njen ivot! Vi znate to je sve do ivjela u ivotu i to je radila. Kanite li to nijekati? Ne! Zapravo da! Jest, upravo to kanim! Ja ne znam! Valerija je bila moja namje teni ca. Ipak... njen me se privatni ivot nije ticao. Manuel je sada navaljivao sve br e i br e. Poznavali ste je ipak mnogo prije no to je postala va a namje tenica. Znali ste je sed amnaest godina! Odakle? Ona... ona je bila jedna od na ih najstarijih mu terija. Jeste li poznavali takoer i njenog mu a? Nisam. Sedamnaest godina je dolazila gospoa Steinfeld k vama da kupuje a nikada njen mu ? Ipak, naravno i on je takoer katkada dolazio ... Ali... Ali... ovjek ne mo e rei zbog toga da ga poznaje, ipak! Ipak inilo se da je to omiljela rije Landauova. 86 Opet la ete! Bili ste prijatelji. Tko to ka e? Ja. Ah, vi. Doka ite mi to. Doka ite mi to! Landau je problijedio, lice mu je po utjelo, nap orno je poeo disati. Manuel mu nije dopustio da se smiri. Za to je gospoa Steinfeld zapoela raditi u vas? Ona... Ona... Ona ... Dakle? Htjela je raditi. Zar je bila izueni knji arski radnik? Nije. Zbog ega ste se toliko potrudili, pa je namjestili? Zbog ega niste uzeli u posao st runjaka? Htio sam joj uiniti uslugu. Landau je svoju drhtavu ruku stavio na usta. Ona vas je, dakle, molila da to uinite? Nije ... Ona je samo htjela... to? to je htjela? Htjela je raditi u knji ari. Za to? Da li joj je mu bio bez posla? Nije.

 to je bio po zanimanju? Ja... Ja ne znam... Manuel je ustao. Landau je tiho jauknuo. Manuel se nagnuo nada nj. Vi zar niste znali ime se bavio gospodin Steinfeld? Jesam, ipak, znao sam... Bio je spiker... na bekom radiju. Dopustio je svojoj eni da radi kod vas? Jest! Jest! Landau se borio za ne to zraka. Dobit u ga, razmi ljao je ManueL Dovest u ga do ruba. Sada " poku ati. U kojoj od ovih ladica su se nalazile kapsule otrova? Uspio je odista. Uzdi ui okrenuo se Landau u stranu, pokazao je najdo-nju lijevu ladicu. Znali ste, dakle. Landau je povikao jeei: Stoput, tisuu puta sam molio neka baci kapsule! Nije to urad ila. 87 Za to to vi niste uradili? povikao je Manuel pun divljeg osjeaja pobjede. Jo samo tren utak, razmi ljao je, jo samo trenutak i on e biti slomljen. Za to to niste uradili? Odg ovorite mi! ujte me, ja se ne smijem uzbuivati. Kad e uzbudim, dobivam napad. Tra im od va .-.. Za to niste bacili otrov? Ja ipak nisam mogao... Za to ne? To je ladica sa veoma slo enom bravom. Valerija je uzela klju i nikada ga vi e nije... Ipak... Manuel je aptao, zgrabio je Landaua za ovratnik od kaputa: Kako se zvala ena koja j e dala otrov Valeriji Steinfeld? ena... Jest! Jest, ena! Ime! Hajde! Ka ite, ili, bogami, razbit u vam sve zube. Nemojte... Boli me... Jo e vas i vi e boljeti! Hou ime! ... ime... Landau se naginjao u svojoj stolici,- Manuel ga je jo uvijek dr ao za kapu t. Starac je sasvim kratko disao, usnice.su mu postale sive. Ne mogu... Ne smijem ... Vi ne smijete rei ime? aptao je Manuel izvan sebe od ljutnje. Duboko se nagnuo nad L andaua. Meutim, odjed-.nom ga je netko zgrabio za rame. Zateturao je preko stolic e za ljuljanje. Pred njim je stajala ena, na sebi je imala ogrta od astrahana. Bil a je visoka kao i Manuel, inilo se da je veoma sna na. Na glavi je nosila krznenu k apu, oivienu krznom od lasice. Ovratnik njenog kaputa je takoer bio od krzna lasic e. Glatko lice te starije ene bilo je rumeno od hladnoe. Manuel je ugledao izra ajne tamne oi i lice s tankim usnicama. Ovog ete asa nestati odavde, ili zovem policiju, rekla je ena. Na kapi i na ramenima jo je uvijek bilo snijega, topio se. Na nogama je imala izme, sainjene od ko e neke d ivljai, glas joj je bio odrje it, bila je sigurna u sebe, bila je to ena koja je naui la zapovijedati. Dobar veer, gospoo Landau, rekao je Manuel. To mora da je ona, sestra, pomislio je. Do vraga, sada je sve propalo. 88 Napolje! rekla je Otilija Landau. Njen brat, jo uvijek u naslonjau, stenjao je: To je gospodin Aranda, Tila. Znam, rekla je tmurno. Greta mi je napolju rekla kako se zove. ini mi se da sam do la u pravi trenutak. Hajde, nestanite. Gospoo Landau, ovdje je rije o ubojstvu. Na va em bih mjestu bio oprezniji. Nemojte se brinuti to biste vi radili na mome mjestu. Jeste li ve u ivotu uli o prije tnjama i nasilnoj provali u kuu? Skinula je krznenu kapu s glave, maknula Manuela u stranu i pristupila pisaem stolu na kojem se nalazio telefon. Moj brat je srani b olesnik. Pogledajte ga. Bude li mu se bilo to dogodilo vi ete biti krivi. Otilija L andau poela je okretati brojeve telefona. Sve je to besmisleno, razmi ljao je Manuel. S policijom ne bih trebao da imam ikak vih neugodnosti. A neugodnosti bih mogao imati. Ta ena zove policiju. Ta e ena uinit i sve kako bi za titila svoga brata ma to on uradio. Spustite slu alicu, rekao je Manuel. Okrenuo se i oti ao iz ajne komorice. Kroz kratki hodnik uputio se u duan. Namje tenici su buljili u njega. U duanu vi e nije bilo mu teri

ja. Manuel je otvorio ulazna vrata oglasila se tiha melodija stupio je napolje u snje nu vijavicu, potom je za sobom zatvorio vrata. Zvona na vratima su ponovo od jeknula. Visoko je podigao ovratnik svoga kaputa. Subaru je ostavio u kolima. Po ulici Seiler tutnjao je neprestance veernji promet. Manuel je ne to prokleo na panj olskom jeziku i uputio se, ramena je isturio protiv vjetra. U maloj stra njoj prostoriji sjedio je Martin Landau blijed i drhtav na svojoj sto lici. Tila je napunila a u vodom, uzela neku kutiju, to se nalazila na pisaem stolu, uzela je iz nje dvije male crvene pilule i pru ila ih bratu. Uzmi to, rekla je, a glas joj je sada odavao suut i ne to nalik na materinsku ljubav. Popij gutljaj. Poslu ao ju je poput maloga djeteta. Ne to mu se vode prolilo po bradi. Tila mu je o brisala obraz svojom d epnom maramicom. Tako sam se prestra io, jauknuo je. Pomislio sam kako e me svakog trenutka zgrabiti mo je srce. Nisam pravo znao to govorim. U glavi mi je bualo. 89 Ti nisi odao njeno ime, rekla je gladei ga po prorje-enoj kosi. Ni ta nam ne mo e uinit Ba ni ta. Nisi ga ti do ivjela... Taj nam nee dati mira... Marti-nove ruke su i nadalje drhtale . Taj ne! Taj e svrdlati i opet potom svrdlati. Oh, Tila, za to te onda nisam poslu ao ? Toliko si se protivila... Bogme i jesam! glasno je zaustila puna ogorenja. Ali potom si ipak suraivala. Bila je to na a du nost. Mi smo to morali initi, Mar-tine. Ipak sam govorila, sjeti se , bit e tu jo lo ih, veoma lo ih posljedica. On je potvrdio sasvim zdvojan. Tila je gov orila, pri tom je njegovu glavu, kao da joj je sin, pritisnula na svoja prsa: to s e zbilo, zbilo se. Ni ta vi e ne mo emo vratiti. Nje no ga je gladila, a glas joj je postajao tvrd: Ostavi ga, ostavi nikogovia neka svrdla! Od nas nee ni ta saznati, neemo mu rei za to je Valerija otrovala njegova oca. Mi to ne znamo. Ni pojma o tome nemamo. Ne znamo makar on i stotinu puta do ao. Bu du li i svi oni jo stotinu puta do li! Mi o svemu tome nemamo ni najmanjega pojma. Mogu nas pitati do sudnjega dana. jAh, Tila, rekao je starac pla ljivim glasom, pri tom ju je obgrlio rukom. Kad tebe n e bih imao, bio bih sasvim izgubljen. Ah, ta, izgubljen! Ve davno bih bio mrtav! O ni bi me ipak ubili, sasvim sigurno bi me ubili, da tebe nije bilo. 20 Gospodine Aranda, smijem li vas zamoliti da poete za mnom? Manuel jedva da je do ao u rasko no rasvijetljenu ulaznu prostoriju 'Ritza' kad mu s e ve obratio namje tenik iz recepcije. Lice mu je bilo napeto. inilo se kao da je ve oma blijed. Manuel, pun snijega na ogrtau, snijeg mu je takoer bio i u razbaru enoj kosi, pun srd be na brau Landau, nervozno je promatrao namje tenika. to je opet? 90 Ne tako glasno, gospodine Aranda. Molim vas, ne tako glasno, uzdisao je namje tenik dok je neki u urbani poslu itelj uzimao Manuelu kaput nosei ga u garderobu. Tog namje t enika Manuel je bio ugledao ve nekoliko puta, ali s njime nije nikada razgovarao. Za tezgom je stajao neki drugi ovjek. Zurio je u Manuela. Portiri su takoer zuril i u Manuela, sva trojica. Lica su im bila zabrinuta. Ulazna prostorija bila je gotovo prazna, prostorija iza nje bila je puna ljudi. Mali orkestar upravo je eznutljivo svirao pjesmu 'Bel ami, sretan si kod ena'. Nam je tenik je zgrabio Manuela za lakat, nje no ga je gurao. Nemojte me doticati. To ne volim. Gospodine Aranda, usrdno vas molim! Gospodin direktor vas oekuje u svom radnom kab inetu. Manuel je slegnuo ramenima. Hodajui po skupocjenim sagovima, a njima su bili prek riveni svi podovi soba, hodajui kraj stupova od mramora i gobelina na zidovima, h odajui ispod silnih lustera to su u raznim bojama sjali, i ao je zami ljeno kraj tog n amje tenika, nekog mladog ovjeka kratka koraka i ao je Aranda kratkim hodnikom iza re cepcije to vodi u direktorovu sobu. Namje tenik je otvorio vanjsku polovicu dvostru kih vrata i potom zakucao. Otvorio je unutarnju polovicu vrata i pustio Manuela u kabinet direktorov, to ga je ovaj ve poznao. Iza antiknog pisaeg stola ustao je,

bjeloglav i vitak grof Romath. Napokon. Namje tenik je nestao, vrata su se za njim zatvorila. Otkako ova kua postoji tako se ne to nikada nije dogodilo, jo nikada! Mi smo u va oj ru ci. Ne budete li u svom shvatljivom uzbuenju utjeli, na hotel e biti uni ten. U pravu ste, rekao je dvorski savjetnik Groll. Manuel se brzo okrenuo i ponovo osj etio onu te ku omaglicu. Krupni kriminalist, koji je sjedio iza vrata na stolici p resvuenoj brokatom, je ustao. Dobro vee, gospodine Aranda. Bio sam zbog vas u najveo j brizi. Gdje ste itav dan, nema vas ve etrnaest sati. Ne razumijem, to to... Recite mi! Grollov glas se podigao. Manuel je slegnuo ramenima i odgovorio. 91 Grof je stenjao. Groll je nastavio bezizra ajno: Za dlaku pa bi sve izvanredno bilo sastavljeno, i nikoga ne bismo mogli osumnjiiti. Grof je poeo na svoj osoben nain hodati amo-tamo po prostoriji i ao je od zastora od damasta do stajae svjetiljke, pa ponovo natrag. Ka ljucao je. inilo se kao da ga mui katar. Gospodine dvorski savjetnie, rekao je Manuel, molim, to se dogodilo? Da bih, razja njavao je Groll stavljajui u usta zapaljenu cigaru i izbacujui iz usta v elike koliine dima, da bih vam na to, hm, odgovorio, moram, hm, sam pone to priupita ti, hm, hm. Grof je ka ljucao ljutito i nagla eno. Groll ga je blago posmatrao. Romat h je slegnuo ramenima i nastavio zuriti amo-tamo izmeu prozora i svjetiljke. Grol l je promatrao svoju cigaru zadovoljno. Nastavio je: Kad su vam juer u ulici Sense n sve predali to je va otac imao uza se, dobili ste takoer i neki snop kljueva. Nisam. Ili jesam, ipak, naravno, jesam! Kljuevi su se nalazili u kartonskoj kutiji sa svim ostalim stvarima. Grof je ka ljao i uzdisao. Svejednako je hodao po sobi. Kada ste dobili tu kutiju? Danas dopodne, u 10 sati. Zajedno sa lijesom. to ste uinili s kutijom? Stavio sam je u prtlja nik svojih kola. ujte me, itavo to... Kako se dugo ta kutija nalazila u prtlja niku? pitao je Groll prijateljski i mirno. Sve do ... sve dok se nisam vratio iz pedicije u hotel. Sve do podneva. A zatim? Zatim sam zamolio jednog slugu da kutiju odnese u moj apartman. Odvezao sam se go re da prije jela operem ruke. Dok ste prali ruke je li sluga donio kutiju? Nije. Ve sam ponovo bio u hodniku na putu za lift kad sam ga tek susreo. Ne biste li mi napokon... Odmah. Da li ste se poslije jela, prije no to ste se odvezli na Centralno groblje, da li ste se jo jedno vraali u apartman? 92 Nisam. Svratio sam samo u kavanu. Moj ogrta se nalazio u garderobi. Vi ste, dakle, kutiju sa stvarima va eg oca posljednji put ugledali nakratko prije podneva. Gore, u hodniku. Tako je. To je kraj, stenjao je grof Romath ka ljucajui. To je apsolutni kraj... Spretno je to uinjeno, rekao je dvorski savjetnik pun priznanja, rekao je to kao da direktora i ne uje. to je s kutijom? Zar su je ukrali? povikao je Manuel. U va em je salonu. Peati kojima su providili kutiju, uklonjeni su. icu su rastvorili. Da je sve teklo po planu peati bi ve davno bili na svome mjestu. Nitko ne bi ni ta primijetio. to to znai: nikada nitko ne bi primijetio? Kutiju je, dakle, netko otvorio. Dr im da sam to upravo rekao, rekao je Groll. inilo se kao da eli grofa dra iti. Dim svo e cigare dunuo mu je pravo u lice. Direktor hotela dr ui je pogledao Grolla, okrenuo se od njega i urno se uputio prozoru. Mrmljao je prekidan ka ljem: Kad bih samo nek u sumnju... neku sumnju imao, bo e moj, ma samo... samo neku malu sumnju. Ali vi ni u koga ne sumnjate, kako? Groll je vla io jezikom svoju cigaru.

Grof je hodao po sobi. ujte me, gospodine dvorski savjetnie, ako elite ne to rei, kako ja... Ni ta ja ne elim rei. Nemojte se uzrujavati, grofe. Vrijeme da ovjek bude uzrujan tek e doi, rekao je Groll i dalje izazivajui. Romath je zurio u debeljka. Tada je promrm ljao ne to nerazumljivo i potom ponovo zapoeo hodati po prostoriji. Kao ivotinja u z oolo kom vrtu, razmi ljao je Groll. Tipian sluaj. To ne mo e biti briga za hotel. Jo u na oi na to to je to toliko uznemirilo grofa. Ve imam prilinu predod bu o svemu tome. Manuel je rekao glasno i ljutito: Za to su otvorili kutiju? Gospodine dvorski savje tnike, molim vas? Uzeli su ne to iz nje to im je trebalo, dragi gospodine Aranda. 93 to? Groll je posegnuo u d ep svoga odijela. Ovo ovdje, rekao je stavljajui sve anj kljueva na direktorov pisai stol. Manuel je pogl edavao as jednog ovjeka as drugoga. To su kljuevi va eg oca. To je sve anj to ste ga do i u ulici Sensen. To je taj sve anj, zar ne? Jest, tako je. Prepoznajem ga po kolutu presvuenog ko om. To je sve anj va ega oca, rekao je Groll, ali nisu svi kljuevi njegovi. Ovaj ovdje... po igao je uvis bizarno izrezbaren kratak yale-klju, ... ovaj ovdje nije klju va eg oca, gospodine Aranda. Pripada hotelu. Upravo sam jo dospio sprijeiti veliku nesreu to b i bila prouzrokovana njime. to to znai, velika nesrea? Kako to da ste uope ovdje? Kako dolazite ovamo? Upravo, rekao je Groll, upravo me je nazvao moj stari poznanik... 21 Govori Nora Hill. Glas ene bio je dubok i gotovo pro-mukao, razlijegao se iz membra ne telefonske slu alice, to ju je Groll stavio na uho. Ljubim vam ruku, milostiva gospoo. Kakve li radosti! Napokon ste se sjetili i mene . Od one otmice onog Jugoslavena u listopadu nisam vas uo... ujte me, gospodine dvorski savjetnie, stvar je urna. Vi poznajete Manuela Arandu? Poznajem. O emu je rije? Groll je pogledao svoj sat na ruci. Bilo je 13 sati i 15 mi nuta. Aranda e u dva sata napustiti 'Ritz'. Gledajte da u to vrijeme i vi i nekoliko va ih ljudi budete u hotelu, pripazite to e uraditi zamjenik efa recepcije. Zamjenik... Jest. ef je na dopustu. Njegovu zamjeniku je 45 godina, vitak je, visok, prosijede je kose. Francuz. Zove se Pierre Lavoisier. U njega su napadno svijetle oi. Kada bude polazio u tresor, poite pod svaku cijenu za njim. Za to? 94 Vidjet ete i sami. To je u vezi sa sluajem Aranda. U naju oj vezi. Za danas poslije p odne zami ljen je veliki potez. Glas ene, koja se zvala Nora Hill, zvuao je veoma nad mono. Ako vi a iznad svega dr avna policija u toj stvari elite napredovati, uinite ka to vam ka em. Milostiva gospoo, ljudi iz dr avne policije u posljednje su vrijeme primijetili kako gospoda Gilbert Grant i Fedor Santarin esto navraaju k vama. Smijem li pretpostav iti kako govorite u njihovo ime? Vi smijete pretpostavljati to god vas je volja, gospodine dvorski savjetnie. Zar ni smo mo da u pro losti uvijek, izvanredno suraivali. Izvanredno, potvrdio je Groll. Zar niste mo da najbolje informacije dobivali od mene? Zaista jesam. Groll se naka ljao. Dakle, Amerikanci i Rusi opet jednom surauju. Mora da je to krupna stvar. Izuzetno krupna. A zajedniki neprijatelj je Francuska. Samo se nemojte praviti tako nevini, ve odavno imate svoje pretpostavke. Naravno, milostiva gospoo. Ali ja bih elio znati istinu. O emu je rije, vi, naravno, i ne slutite. Ne. Po tene mi rijei! Sve, takoer, ne mogu da saznam. Vama je to poznato. Poznato mi je. Veoma sam vam zahvalan, milostiva gospoo. Budem li opet jedno ne to mo gao uiniti za vas, znate uvijek sam tu. Ima neka djevojka, u izvjesnim je te koama.

Ponovo droga? Jest, na alost. Ne bi li te mlade dame mogle biti ne to opreznije? U njihovu zvanju? Ne bih vas eljela sada zadr avati, gospodine dvorski savjetnie. Da li bih vas mogla nazvati sutra u isto vrijeme? Naravno, milostiva gospoo. Pogledat u to se tu mo e uiniti kao i uvijek. Ljubim vam ru u. U va e zdravlje, rekla je Nora Hill. Dvorski savjetnik je odlo io slu alicu na vilicu telefona, tada ju je ponovo podigao i nazvao svog prijatelja Hansedera iz dr avne policije. Obavijestio ga je o razgo voru s Norom. 95 Hill. Nije mu odmah palo u oi kako je ministarski savjetnik Hanseder krt na rijeima . ... hotel emo nadzirati, to si i sam rekao, od onih dana... Jest. Ondje parkiraju uvijek patrolna kola, odgovorio je Hanseder. Dakle tada moramo doi pje ke! Kroz sporedni ulaz. To u urediti sa direktorom hotela. Va e automobile ostavite kraj kinematografa to se nalazi kraj umjetnike akademije. to je to s tobom, Franjo? Zar si izgubio dar govora? ovjek iz dr avne policije koji je sjedio u jednom velikom uredu na Parkingu, rekao je polako: Uini mi ne to za volju, VVolfgang, i uradi to sam sa svojim ljudima. Ti s i dobio napokon mig. Ne bi li to mogao biti tvoj posao? Groll se turobno nasmijao. 0, jadna moja Austrijo. Kakvih li prilika! U nas mora uvijek da bude toliko strah a koliko i ljubavi za domovinu. Lijepo, Franjo, sam u to uiniti. Ali kasnije ete se morati prikljuiti, ni ta vam nee pomoi. To je va sluaj, ne na . Tog Arandu ti toliko voli ... Nemoj mi samo poinjati time! Rekao sam da u umjesto tebe preuzeti to sranje. elim ti svako dobro, VVolfgang. Groll je ne to promrmljao, nasmijao se potom tu no i obavio trei razgovor s grofom Ro mathom kome je najavio svoj dolazak. Zamolio ga je za pomo i potpunu utnju. Direkt or hotela bio je veoma uzbuen: Nitko vas nee vidjeti, zar ne? Moji gosti... Glas na e kue... Ne mogu sebi predstaviti to se to moglo dogoditi! Naravno, pomoi u policiji. .. To je moja du nost... Sedam minuta prije sedam sati sjedio je Groll pri ulazu u veliku prostoriju hote la 'Ritz', pretvarao se da ita novine. etiri nenapadna ovjeka, koji su bili do li pri je njega, sjedili su poput njega u dubokim foteljima, pu ili su, razgledali ilustr acije ili kupovali cigarete. Ne to prije dva sata ugledao je Groll Manuela Arandu kako dolazi iz kavane i kako predaje klju svoje sobe. Napustio je kuu u ogrtau i u ao u modri mercedes, to mu ga je dovezao mehaniar pred vrata hotela. Pro lo je pet minuta. Pro lo je i deset minuta. Lavoisier, kojega je Groll po opisu Nore Hill odmah prepoznao, radio 96 je za svojom tezgom, kraj njega su jo bila dvojica. U la su tri nova gosta. Lavoisi er je razgovarao sa svakim od njih. Bio je sasvim ravnodu an. U 14 sati i 26 minut a primijetio je dvorski savjetnik jednog lijepog, visokog slugu koji mu je ve pri je pao u oi, vidio je kako ovaj bezazleno prolazi kraj otvorene tezge recepcije. Ne to mu je palo iz ruke. Istovremeno sagnuli su se i on i Lavoisier za tim predme tom. Istovremeno su se i uspravili. Nekih dvije minute kasnije uputio se Lavoisi er u veliku otvorenu prostoriju iza recepcije, ondje je otvorio neki mali zidni ormar. Njegovi kolege nisu marili za nj. Groll, meutim, i njegova etiri ovjeka inili su suprotno. Dvorski savjetnik je primijetio da u ormaru vise mnogi mali yale-k ljuevi, takoer je primijetio jedan, vei klju sa dugim vratom. Upravo taj klju je Pier re Lavoisier uzeo pun mira i vratio se napolje. Ne to neujno je apnuo svom kolegi, o vaj je kimnuo glavom, zatim je Lavoisier po ao hodnikom koji je vodio paralelno s onim drugim u kojem se nalazio ured grofa Romatha. Groll je polako ustao i poeo se neometan pribli avati hodniku. Vidio je kako Lavois ier silazi niz neke stepenice. Jedna su se vrata otvorila, u dubini je netko zap alio elektrino svjetlo. Vrata su ostala pritvorena.

Poslije toga se sve odvijalo brzo. Dvojica, koji su se zadr avali u velikoj hotels koj prostoriji, po li su za Grollom. Dvojica preostalih stali su uz stalak za novi ne. Odjednom su nenadano po urili sluzi u sivoj uniformi, bio im je okrenut leima. Sav se skutrio kad su ga zgrabili za ruke. Lice mu je bilo sivo poput njegove un iforme. Bez rijei je dopustio da ga odvedu do lifta. U prostoriji nije bilo mnogo gostiju, nitko nije ni ta primijetio. Za to vrijeme je Groll do ao do vrata pri dnu stepenica, bez glasa ih je otvorio. Ugledao je prostoriju u kojoj su se nalazili hotelski trezori, na zidu ovog pros tora nalazili su se to vei to manji sefovi. Gorjelo je elektrino svjetlo. Lavoisier je nagnut stajao ispred jednog velikog sefa. Otvorio ga je glavnim kljuem, a zati m omalenim yale-kljuem to je visio na kolutu presvuenom ko om. Upravo je posegnuo za plitkim crnim kovegom, to se nalazio na elinoj polici sefa. Dobra stara Nora Hill, p omislio je dvorski savjetnik govorei glasno. Oh, pardon, Francuz se skamenio. 7 I Jimmy se pribli ava diigi 97 Koveg je ve dr ao u lijevoj ruci, u desnoj mu se u tren oka stvorio revolver, upravi o ga je na Grolla. Ruke uvis! rekao je apui. Poite zidu... Onamo ... Groll je podigao ruke i uinio neko polaganih koraka. Br e! Hoete li to uiniti! Ili eli rupu u trbuhu? Lavoisier je u urban isao. Dvorski savjetnik je brzo pristupio zidu, glavu je spustio nani e, oi je prik ovao o zemlju, sav se uvukao u sebe. Revolverom dr ei Grolla na oku, Lavoisier se pomicao idui natra ke vratima. Nikakvog po kreta ne smije biti, ili u te ubiti... Groll je stajao prenera en. Rukom kojom je dr ao kove i Lavoisier je iza sebe posegnuo za kvakom od vrata. Zauo je neki um i stao. Jedan od Grollovih ljudi koji je ekao kod vrata skoio je i udario L avoisiera rubom dlana po vratu, udario ga je tono po onom mjestu gdje se nalazi il a kucavica. Lavoisier se sru io. Koveg mu je pao iz ruke, revolver takoer. Grollovi su se ljudi bacili na Lavoisiera, napola ga podignuli i prije no to je ovaj mogao doi do svijesti stavili su mu na ruke lisice. Podigli su ga. Jedan je svukao svo j ogrta, objesio ga je Lavoisieru oko ramena. Zahvaljujem vam, rekao je Groll. Podigao je crni kove i. Odnesite ga u lift i spustite se dolje u gara u. Odande ga odvedite u dvori te. Dovezli smo automobil. Na njemu su ispisane reklame za sekt. Sluga je ve zacijelo u automobilu. Moraju biti razdvoj eni. Jednog stavite u prednji dio kola, a drugoga u stra nji. Oko kola jo ima na ih l judi. Tra im da se ovog asa obavijesti moje poslanstvo! Ja sam Francuz! Tra im odvjetnika i zastupnika svog poslanstva. Groll ga i pogledao nije. Dr ite ga vrsto. Kraa i opiranje oru jem organima vlasti. Sluga e biti optu en zbog saue va. Lavoisier se i dalje bunio. To ne mo ete uiniti! Nemate nalog za hap enje. Dobit emo ga u zatvoru. Uhvaeni ste na djelu. A svoje poslanstvo zaboravite. Rije je o najobinijem kriminalu, zbog toga smo vas uhapsili, nema tu nieg politikog. Zbog toga emo vas zatvoriti i u obian zatvor, u vojarnu Ros-,sauer. Nadam se da e Hansede r biti miran, razmi ljao je 98 Groll. Ja tu ulogu dalje ne mogu igrati. Njegovi e ljudi morati da odu do vojarne kako bi preslu ali momke. Doznati nee ni ta, poznam ja te tipove. Mo da e sluga progovo riti. Mlad je i prestra en. To radi za novac, zacijelo. Taj Lavoisier mi se ini kao da radi iz prokletog osvjedoenja. Zacijelo, na alost, zna mnogo vi e od sluge. Po aljit e mi Horna i Gellerta, rekao je Groll. Oni su mladog slugu doveli u dvori te. Vas ete dvojica poi s njima u zatvor. Nas emo se trojica jo malo ogledati po hotelu. Brigu o kovegu preuzimam ja. 22 ... sve dok se ne vrati Aranda. Nitko, samo on ga smije otvoriti, rekao sam, izvje t avao je debeli dvorski savjetnik pu ei svoju cigaru. Dakle, ostao sam ovdje. Prilino dugo ste me pustili da ekam. Manuel je zapitao uzrujano: Gdje je taj koveg?

Zadivljujuom brzinom, a bilo je to ne to to se kosilo s njegovom debljinom, upravo g raciozno, sagnuo se dvorski savjetnik i podigao iza pisaeg stola plitak, omaleni koveg. Evo. Nisam ga pu tao iz vida. Manuel je poskoio. to je u njemu? Uskoro emo to utvrditi. to to znai uskoro? Za to ne bismo odmah? Pustite me da sve ispriam do kraja... pa da jo ne to provjerim, gospodine Aranda. init e tako kao to vas molim. Imam razloga da tako inim. Sla ete li se? Manuel je slegnuo ramenima. Hvala vam, rekao je Groll. Po to su Lavoisier i sluga odstranjeni, ogledao sam se po va em apartmanu. Kasnije sam pozvao jo trojicu svojih ljudi. Parkirali su ispred 'R itza'. Htio sam da svi koji paze na kuu vide takoer i vas. elio sam da se jo to ne do godi prije no to ete se vi vratiti. Ljudi su u hotelu, itavu smo stvar rekonstruira li. Sluga uostalom on se zove Karl Weigl, Beanin i Lavoisier nisu rekli ni jedne jedine rijei, a to sam i oekivao. Weigl ve urla. Jo noas e izbljuvati. 99 to e on uraditi? pitao je Manuel. Groll se smijuljio. Izbrbljat e. Pljunut e. Rei e sve to zna. U na em se to rjeniku ka e izbljuvati. Oprostite mi to se ovako izra avam. Na alost mnogo nam toga nee znati rei . Mo da e nam imenovati nekog ovjeka za vezu iz francuske centrale. Groll je uzdahnuo . A toga ve godinama znamo. Bili su sami u lijepom uredu, soba je sva bila ispunjena modrim dimom od cigare. Grof Romath se ka ljucajui izvi-nuo. Groll je stajao ispred antiknog pisaeg stola, napeto je gledao u usku bakrenu posudicu sa cvijeem to je nalikovalo na orhideje. Cvjetovi su bili bijeli, smei, bili su takoer pokriveni zlatno utim pjegama. to je sada? upitao je Manuel jo uzrujaniji. Molim vas, gospodine Groll, na to mislite? Razmi ljam o tom ljiljanu. ta ka ete? To je ljiljan, to su ga uzgajali Inke, objasnio je dvorski savjetnik sav utonuo u p romatranje cvjetova. Nagnuo se. Alstroemeria aurantiaca. Zacijelo vrsta 'aurea'. Samo to cvijee ima ove zlatno ute pjege. Dvorski savjetnie! Pravi sam glupan, rekao je Groll. To svijetlo zlato. A sada to gledam pred sobom .. . Ali o emu vi govorite? Imam ja tako svoje muhe, znajte. Kad ponem razmi ljati o bojama, tada sasvim poludim . itavo vrijeme sam razmi ljao gdje ga je sakrio. Nisam ga tek tako mogao pitati, n ije li tako? Grofa sam vje to otjerao dimom svoje cigare. Nije bilo osobito duhovi to od njega to je ba ovaj ljiljan postavio ovdje, i ni ta drugo. Ja... sa svojom sla bo u za boje ... hajde da malo pogledamo ... Groll prie kopiji slike 'Zakrabuljena vee ra', to je visjela na zidu, sva je bila ispunjena bojom tamno utog zlata, neke nest varne i blje tave jasnoe. Ne razumijevajui ni ta Manuel je Grolla promatrao netremice. Groll je kuckao po okviru prislanjajui uho na drvo. Hm, hm, mrmljao je. Hm... Nastavljao je i dalje kuckati. Dakle, tu smo, rekao je nenad ano. Obim je rukama poeo opipavati donji dio okvira. Uskoro je prona ao to je tra io. Tako dugo je pritiskao na neku svilenu oprugu dok 100 se nije spustio tono izraen komadi okvira, a iza njega se, u nekoj maloj upljini, na lazio metalni paketi udobno smje ten u le i te. Groll je izvadio paketi, zadovoljno je k imao glavom. to je to? Oda ilja, gospodine Aranda. Naprosto je morao biti ovdje. Za to to mislite? Grof je nekako morao javiti, da ste kuu napustili u 14 sati. Telefonom to nije mog ao uraditi. To je i suvi e opasno. Telefone ljudi prislu kuju. Groll je pri tom uzdah nuo. Nema smisla da se ja poslu im tom stvari. Ne znam lozinku. Nitko mi se ne bi j avio. Vi smatrate... To bi znailo da takoer grof... Naravno. Znao je od Lavoisiera. Od svih je znao. Odalo ga je njegovo pona anje. to to mislite?

Ni ta. On je, dakle, obavijestio nekog mog poznanika, a ovaj je obavijestio mene. Tko je taj va poznanik? upitao je Manuel. Dvorski savjetnik ni jednom rijeju nije sp omenuo u prisustvu Ro-mathovu da ga je obavijestila ena. To je netko, tko... radi opasan posao. Veoma opasan posao. I suvi e opasan. U drugi m prilikama taj bi netko ve davno bio u zatvoru. Ali mi se nalazimo u Beu. Sporazu mjeli smo se. Taj netko mi daje informacije, a ja ga pu tam u miru. Po tome, dakle, grof takoer radi i za Amerikance? Za Amerikance, a takoer i za Ruse. Zanimljivo, zar ne? Vi ste zacijelo do sada mis lili kako amerika i ruska tajna slu ba uvijek ratuju meu sobom? Jesam... To je velika zabluda. Ali ljudi to zacijelo doznaju tek nakon dugogodi njeg bavljen ja tim problemima. Gospodine Aranda, rekao je dvorski savjetnik stavljajui onaj om ot ponovo u svoje le i te, ako vam mogu ne to svjetovati, ostanite u 'Ritzu' i ispunite grofovu elju da sve bude u tajnosti. Ovdje ste jo u najveoj sigurnosti. Na va oj su strani ovdje i Amerikanci i Rusi budemo li itavu stvar spretno zapoeli. to to znai: spretno zapoeli? 101 To bih vam najradije razjasnio negdje drugdje, rekao je Groll. Ne znam ima li u ovo j prostoriji jo koji mikrofon. A toliko nisu ni Amerikanci ni Rusi na va oj strani. Podigao je crni kove i. Poite sa mnom. Mali, crni diplomatski koveg nalazio se na zelenom suknu velikoga stola za bilija r u jednoj od soba za igru kavane to se nalazila kraj 'Ritza'. U sobi su se nalaz ila etiri stola. Iz susjednih soba dopirao je potmuli zvuk glasova. Groll i Manue l do li su ovamo, a prije toga je dvorski savjetnik zamolio nervoznog grofa Romath a neka se pobrine da ih nitko ne smeta. (Gospodin Aranda e ostati u va oj kui, grofe, ni rijei nee kazati o svemu onome to se b lo dogodilo. Ah, je li to odista tono? Hvala vam ... Tisuu vam puta hvala ... Vi sebi ne mo ete predstaviti to bi to predsta vljalo za moj hotel. No dobro. Recite upravitelju kavane, grofe. Neemo se dugo zadr avati u prostoriji za bilijar. Ali molim vas. Oprostite mi, nadalje, to sam pu io kod vas. Va katar! Morat ete prozraiti va u kancelar ju...) Groll je pru io Manuelu sve anj kljueva to su bili presvueni ko om. Molim! Najmanjim kljuem Manuel je otvorio koveg. U njemu su se nalazile velikom spojkom z akvaene brojne ispisane stranice papira. Groll ih je podigao, kratko ih promatrao i potom odlo io na zelenu oju stola iznad kojega su svijetlile sna ne svjetiljke sa golemim titom. Manuel je zurio u najgornji list rukopisa. Papir je bio uzak, jednakomjerno je b io ispunjen skupinama slova ispisanih irokim rukopisom ispisanim naliv-perom. Man uelov pogled prelazio je po prvoj grupi. itao je: EIQXS RFSTR LUCTX MNCRY EYBSX NLGZQ VTRKD RVVRFT VVHVEM GAJGX ... 23 Jest. 102 Groll je, iznad Manuelova ramena, takoer itao, ifra, rekao je Manuel. Tako je, tavi e, prokleto neugodna ifra, bojim se, rekao je dvorski savjetnik i pri to m rukom potjerao bijelu kuglu po stolu. Udarila je o rub stola i vratila se. to mislite? Bio sam u vrijeme rata ifrant dvije godine. Naravno, mo da se varam, ali to mi se ini kao neki veoma dugaki 'Cezar'. To je struni izraz. Znam. ifre su bile prava strast moga oca. Ah, dobri bo e, Groll je sada potjerao po stolu crvenu kuglu koja mu se, dotiui dva ug la stola vratila. Fina je to stvar. Razumio se u ifre, to? Jest. Zabavljalo ga je da sa prijateljima ovako saobraa. Sklapali su oklade, jer m oj otac je upotrebljavao s ljubavlju citate za ifru, dakle, takve ifre... ... kojima je citat odgonetka, znam. Mislite li da je to njegov rukopis? U to ne sumnjam. Znam kako je naopako pisao slovo N, pa crte pri slovu H, a sasvi

m je drugaije pisao M. Ako je ovdje rije o ifri, kojoj je podloga citat, tada je nerje iva, gotovo sa sigurn o u mo emo rei nerje iva, tako dugo dok ne znamo o kom je citatu rije. Dvorski savjetnik e ponovo pognao lijevu kuglu, ova se sudarila sa drugom bijelom udariv i o crvenu. Manuel je u meuvremenu listao po rukopisu. Trideset i est stranica, rekao je osupnut. Gusto ispisanih. Golema poslanica. Vrlo b rzo je ifrirao, moj otac. Ali kakvo je znaenje tih trideset i est stranica, tog gol emog rada? To je, dragi pripatelju, rekao je dvorski savjetnik, tajna. Kakva tajna? Groll se naka ljao, pogladio svoju srebrnu kosu i snizio glas. Va otac, rekao je, bio je veoma oprezan ovjek. Sada znate dosta toga o Francuzima, Amerikancima i Rusima nisam mogao izbjei a da vas ne obavijestim o tome. Moji prijatelji iz dr avne poli cije shvatit e to. Mogu me imati rado. Sada je rije o va em ivotu, o va oj sigurnosti, gospodine Aranda! Nakon svega, to znamo naravno jo dugo neemo znati sve va se otac u Beu upustio 103 s Francuzima, Rusima i Amerikancima, o tome nema sumnje, upustio se s njima u ne kakvu trgovinu. ta? Dvorski savjetnik je kuckao po rukopisu. 0 tome je rije? Jest. Ali za to je ta stvar ovdje, napisana ifrom? Groll je podigao jednu ruku uvis. Tako kao to mi gledamo na stvar, va otac je sklap ao trgovinu s Amerikancima i Rusima. Oni zacijelo ve imaju istopis. Jedino s Franc uzima jo stvar nije bila ureena. Va otac se htio osigurati ovdje ifrirana roba, a ov dje novac, ovdje klju za de ifriranje, tako nekako. Moj otac je, dakle, bio veoma oprezan ovjek. Usprkos svemu ipak nije bio dovoljno na oprezu, ifra ga nije za titila, a da ne bude umoren. Nije. Groll se jo uvijek igrao kuglama. Ali ubojstvo je oito omelo trgovinu. To znai da vi vjerujete kako je ubojstvo bilo organizirano od Amerikanaca i Rusa. Ni ta takva ja ne mislim. Ja sada razmi ljam samo o vama, gospodine Aranda. Sada vi i mate taj rukopis. Ne bih htio da takoer i vi budete ubijeni svejedno mi je tko e t o uiniti. Ali maloprije ste govorili kako ja sada na svojoj strani imam i Amerikance i Ruse jau stranu. Zbog toga neka ostanem u 'Ritzu'. Rekao sam kako ete imati Amerikance i Ruse na svojoj strani budemo li itavu stvar s pretno zapoeli, podsjetio ga je Groll. To ne znai da su ta gospoda va i prijatelji. Je dnako su vam smrtni neprijatelji kao i Francuzi, u to sam siguran. Njima bi bilo najdra e kad biste vi zajedno sa svojim rukopisom nestali. Njihova je elja da ni ta ne prodre u javnost. Rije je vjerujte mi, gospodine Aranda, i mi imamo na e ljude k oji se pone to bave onim to se to zbiva u zemlji rije je o jednoj veoma va noj, veoma ru noj i veoma opasnoj stvari. Sjeo je na rub stola. Sada ste vi crvenda koji je prod ro u tue podruje. to sam to ja? 104 Dvorski savjetnik je slegnuo ramenima. Konrad Lorenz veliki prirodoslovac i istra iva, uostalom on je iz Bea, pripovijedao j e jedno neku priu bio sam prisutan, ujte je. Lorenz je pripovijedao: postoje izvjes ni odreeni mehanizmi koji sve razrje avaju. To je neki Englez, priekajte, jest, zvao se Lack on je to veoma zgodno demonstrirao. Kada u podruje crvendaa, mu jaka, prodr e drugi crvenda, mu jak, tada vlasnik tog podruja nesmiljeno napada pticu koja je ne tom uletjela u to podruje. Pa to? Trenutak! Uenjak je dohvatio jednog punjenog crvendaa i podao u to podruje. Ptica je bila napadnuta! Tada su punjenoj ptici odrubili glavu. Napada je! Tada je Lack svojoj punjenoj ptici odrezao noge. Napada je! I upao joj je rep. Napada je! Napoko n je od punjene ptice preostala samo crvena boja prsa. Napada je! Na kraju je La ck uzeo obian poput opeke crven karton to je bio velik poput prsiju crvendaa. I ta stvar je bila napadnuta! Ve sama ta boja dostajala je da bude signal 'neprijatelj

! napad!' Groll je skliznuo sa stola, skinuo kopu s rukopisa i poeo slagati prvih d eset listova po obasjanom stolu. Vi ste, nastavio je pri tom, a da to i neete, pravn i nasljednik svoga oca, prema tome prodrli ste u tri strana podruja. Vi ste to pr otiv toga ne mo ete ni ta uraditi. To su razlozi mi se pona amo jednako tako, ah, upra vo jednako tako kao i crvendai to su razlozi gdje e se upotrijebiti sva sredstva d a vas se potjera, da vas se iskljui, svejedno je kako ete se vi ponijeti, svejedno je kakve ete ustupke praviti. Vi ste taj koji na prsima sada ima crvenu boju. Va i neprijatelji nee mirovati prije no to tu boju makar mi njima podastrijeli i nadom jestak ne uklone. Dok je to govorio, Groll je iz d epa izvukao malu minox kameru, s nimao je pri tom stranicu po stranicu. Nakon prvih deset stranica snimao je slij edeih deset, snimio je itav rukopis. To u odnijeti svojim specijalistima. Pokazat u t akoer sve to i dr avnoj policiji. Ne vjerujem da emo pronai rje enje. Obuzela me jedna misao. Odista ne bih htio da vam se ne to desi. Bilo bi mi... veoma ao. Pogledali su jedan drugoga. Dugo su se gledali. 105 Hvala vam, rekao je napokon Manuel, a Groll je razmi ljao. Kad bih imao sina, bilo b i mu upravo toliko godina kao ovome ovdje. Kad je dvorski savjetnik snimio sve listove, otputio se do velikih pokretnih vra ta, odgurnuo ih je i pogledao u kavanu. Kratko je kimnuo glavom. Odmah potom u s obu je u ao neki tu ni mladi ovjek, bio je odjeven u tamno odijelo, na nosu je imao n aoari s okvirima od roga. Groll je za njim zatvorio vrata. Predstavio ga je. Mlad i tu ni ovjek zvao se Schafer. ujte me dobro, Schafer, zaustio je dvorski savjetnik. 24 Kratko vrijeme poslije toga, u 19 sati i 43 minute, napustio je dvorski savjetni k VVolfgang Groll, zajedno s Ma-nuelom Arandom, 'Ritz'. Hotel su napustili kroz prednja vrata. Groll je nosio crni diplomatski koveg. Nadesno i nalijevo od oboji ce nalazila su se dva sna na ovjeka, ruke su vrsto uvukli u d epove, stalno su se osvr tali sad na jednu, a sad na drugu stranu. Njih etvorica hodali su kroz gustu i sn je nu vijavicu, probijali su se kroz o tri istonjak to im je u lice tjerao snje ne krist ale i li su do velikih kola to su bila parkirana ispred portala. U li su. Jedan je ovj ek sjeo za upravlja, pokrenuo je automobil, povezao ih je oko hotela, zatim je vr atio automobil na Ring i potom se zaputio u pravcu Parlamenta. Ulice su ve dobran o bile zametene, ralice su prolazile putovima, automobili su se klizali po ledu i snijegu ponovcu. Saobraaj je jo uvijek bio jak, automobili su se oprezno kretali . Jedan inovnik policije sjedio je kraj vozaa, a straga je Manuel sjedio kraj dvor skog savjetnika. Groll je crni koveg stavio na koljena. Dugo su vremena utjeli. Po put velikih nizova od bisera klizile su mimo njih okrugle svjetiljke to su na obi m stranama Ringa gorjele ispod zasnje enih stabala. Prirodoslovni muzej, veliki sp omenik carici Mariji Tereziji, sve u snijegu. Slavoluk junaku, ulaz u dvorsku pa lau... Lijepo to sve izgleda, zar ne? rekao je Groll. Manuel je kimnuo. 106 Jedna je to straha grada. Ona druga... Groll je stao u rijei. Upitao je vozaa: Da li nas slijede? Slijede nas, rekao je voza. Jedan chevrolet i jedan buick. Dobro, rekao je Groll. Pripazite, kako obojicu ne biste nepa njom izgubili iz vida. Pazim. Voza je zakoio jer je semafor ispred njih oznaio uto. Bio bi jo dospio prijei afor, ali automobili to su ih slijedili, morali bi se zaustaviti. Voza je rekao: ita ve su nas sate ekali ispred hotela. Francuzi se nalaze u buicku, prepoznao sam je dnoga od njih. Oni drugi su, znai, u chevroletu, odgovorio mu je dvorski savjetnik. Veliko je to govno, to se upravo isparuje, govorio je u tom trenutku u mikrofon ovje k koji je sjedio kraj vozaa buicka. Oprostite, efe, ali meni se bljuje. Sad smo kod Bellarije. Ne bude li se dogodilo udo, odvest e objekt u svoj odjel sigurnosti. Prekidan mnogim smetnjama oglasio se glas Jeana Mer-ciera iz zvunika u buicku: Za ime svijeta, broj pet, nemojte izgubiti kola ispred sebe iz vida. Moram svakako znati kamo e dospjeti objekt... Govorio je odsjeno, bez daha. Dok je to govorio, ot kinuo je polaganim i brutalnim pokretom glavu skrletnocrvenoj lisici-igraki, to je

bila odreena za neku malu djevojicu po imenu Janine iz Casa-blanke. Mercieru se o znojilo elo. I tri druga ovjeka u sobi, to se nalazila iza francuskog putnikog ureda 'Bon vovage', bili su veoma zabrinuti. Trgnuli su se. Mercier je prekinuo vrpcu to je visjela na maloj lisici. Srebrnasto jasno i dra- esno pokrenuo se u tom tren utku muziki instrument: 'Tko mi krade moju gusku...' Svjetlo semafora okrenulo se na zeleno. Kola su se pokrenula niz Ring, po la su kr aj Parlamenta, zgrada je bila sva zasipana snijegom. uto osvijetljeni kandelaberi ispred rasko no osvijetljenog Burgtheatra imali su visoke snje ne kape. Preko puta, iza perivoja, uzdizala se velika i iroka takoer osvijetljena, fasada Gradske vijen ice. Snijeg je sve gu e padao. Ljudi su se kretali oprezno, jednako i automobili i. tramvaji. Snijeg je gu io buku, usred itavog tog saobraaja bilo je neobino tiho. Kol a, u kojima su se nalazili Manuel i dvorski savjetnik Groll, zatim oba automo107 bila to su ih slijedila, pro la su kraj tamnog Sveuili ta, pro la su raskr e na Schottenri gu, zatim su svi zajedno zakrenuli nanovo u ulicu VVahringer. Mladi ovjek iz chevroleta govorio je ruski u svoj mikrofon: Zovem Ljeskova... Zove m Ljeskova... Ovdje je Gorki. Jedan ruski glas javio se iz zvunika u kolima: ujem vas, Gorki. Govorite. Kreemo se sada po ulici VVahringer. Zacijelo su naumili u Slu bu sigurnosti. Koveg je u kolima. Vrlo dobro, rekao je Fedor Santarin, predsjednik 'Udru enja austrijsko-ruskog prijat eljstva studenata'. Sjedio je, elegantno odjeven kao i uvijek, kraj Granta u sob i koju su mogli otvarati samo posebnim kljuevima, bilo je to u nekoj staroj barok noj palai u VVollzeile. Indirektno svjetlo padalo je toplo i blago po izrezbareno m antiknom namje taju, po plemenitim bakrorezima na zidovima sa svilenim tapetama, po velikom sagu, to je pokrivao itav pod i po modernom oda iljau za kratke valove to je bio ugraen u itav metar debele zidove. Dva otmjeno odjevena ovjeka sjedila su kr aj metalnog ormaria. Jedan je bio pred mikrofonom. Ostanite kod prijemnika, Ljeskov, ostanite kod prijemnika ... zaulo se iz zvunika. Razumijemo, Gorki, rekao je ovjek s mikrofona. Eto, rekao je Santarin engleskim jezikom, sve ide kao po loju, Gilbert, ne mislite? Svejedno je kamo odnose kov-e i Francuzi ga ni u kom sluaju vi e nee dobiti. Sve neka e dalje odvija kao to smo dogovorili s Norom Hill. Ne bilo uroka! Grant, trgovac dijelova za amerika kola, izvukao je iz d epa bocu. Pri nio ju je ustima. Naravno, velika je srea to nas Romath tako usrdno slu i, nastavio je Santarin, popravl jajui pa ljivo svoje hlae kako bi za titio bug na njima. U nas su, neka je sveto ime bl a ene Gospe Novgorodske, ne elim ni ta urei, samo izvanredni ljudi ovdje u Beu. Kakvo l i je to bla enstvo, to grof Romath tuca djeake u stra njicu. Sasvim male djeake. A vi jo progonite aristokraciju. Hajde, molim te! Tolstoj je takoer bio aristokrat. I pobo an ovjek poput mene! 108 Halo, Ljeskov, halo Ljeskov, molim doite, ovdje je Gorki. Razumijem, Gorki, to je? Prevarili smo se, zauo se glas ovjeka koji je ruskim jezikom govorio iz zvunika. Arand a i Groll ne idu u Slu bu sigurnosti. Kod ulice Nussdorf zavili su udesno i sada v oze gore u pravcu Doblinga, Sieveringa, idu prema zapadnim predgraima! 25 U to vrijeme jedan je ozbiljan ovjek, a moglo mu je biti oko trideset godina, nap ustio kavanu 'Ritz'. Hodao je, a e ir navukao na elo, ovratnik ogrtaa podigao je viso ko hodao je po Ringu sve tamo gore do Opere, odakle je zaokrenuo u ulicu Karntne r. Kroz gustu meavu mogao je vidjeti tek blistavu gomilu arenih svijetleih reklama. Taj uvijek tu ni, ali veoma nadareni i od svih kolega u Slu bi sigurnosti po tovani k olega, inspektor Ulrich Schafer, imao je mladu enu koja je bolovala od skleroze m ultiplex, bolovala je od te neizljeive bolesti i bolujui tako oekivala smrt. Zbog t oga je Schafer neprestance bio alostan. Iza njega, u izvjesnom odstojanju, na obje strane ulice, i la su etiri ovjeka. Pripa dali su Schaferovoj grupi i ni jednog ga trenutka nisu pu tali sama. ovjek s nasmrt bolesnom enom stigao je do eljeznog obeliska na Trgu sv. Stjepana, z akrenuo je potom nalijevo, u Graben. U difuznom svjetlu mnogih svjetiljaka, u sn

ijegu, vidio je pred sobom visoku siluetu stupa, kojim su obilje ili postojanje ku ge. Ljudi kraj njega su urili, uvari su ga njegovi u stopu slijedili. Schafer je prolazio pokraj jarko osvijetljenih izloga zlatara Heldweina, blistal i su tu brilijanti, zlato i drago kamenje. Karlin otac bio je takoer zlatar, tu no je razmi ljao Schafer. Poslije smrti svoje ene prodao je radnju, umro je kao imuan ov jek. Taj imetak je sada pro dirala Karlina bolest. Sanatorij u Badenu kraj Bea, u k ojem je le ala Karla, stajao je goleme svote novaca. Jo ga je bilo, ali vjeno nee tra jati, nee ga biti ak ni jako dugo. 109 Skleroza multiplex bila je stra na bolest. Godinama je kadra trajati, sve dok rtva ne podlegne. Gotovo uvijek ubija svoje rtve, ali sve to veoma dugo traje, to e biti bude li Karla po ivjela dulje no to bude novaca? razmi ljao je inspektor Schafer sav nesretan. Zaokrenuo je u Kohlmarkt i po ao je do pola ulice uspi-njui se. Na drugoj strani ug ledao je ve zatvorenu slastiarnicu Demel, gdje je Fedor Santarin bio stalan gost. Schaferovi uvari su zaostali. Stigao je do jedne stare kue, potamnjele vremenom, b ila su tu velika i zelena ulazna vrata u koja su bili umetnuli jo jedna manja. Bi la su otvorena. Desno od ulaza nalazila se neka trgovina antikvitetima, nalijevo se nalazila trgovina rubljem. Iznad portala proitao je Schafer ne to o 'carsko-kra ljevskom krojau ko ulja'. U ao je u iroki ulaz te drevne kue, bilo je hladno i posvuda je mirisalo na dim. Brzo je pre ao po kamenom taracu do posljednjeg kraja ulaza gd je su isto takva vrata zatvarala put u unutarnje dvori te. Desno i lijevo poinjali su izlazi, bilo je tu mnogo uskih, izga enih, kamenih, vijugavih stepenica. Na zid ovima bile su privr ene ploe koje su obavje tavale o radionicama, o prisutnim lijenicima i odvjetnicima. Schafer je po ao lijevim stepeni tem, uspeo se na drugi kat pri emu je kao i u mnogim bekim kuama morao prolaziti kraj natpisa na odmarali tima visokog prizemlja, morao je prolaziti mezaninima i meukatovima. Napokon je stajao ispred jednih vrata; osim normalne brave na tim je vratima bil a ugraena jedna yale-brava. Na vratima je bila ploa od mjedi. Govorila je kako se ovdje nalazi ured dra Rudolfa Steina i dra Heinricha VVebera, bili su pravni sav jetnici. Schafer je pozvonio tri puta kratko, dva puta dugo i zatim jo jedno kratko. S drug e strane vrata odmah su se poeli pribli avati koraci. Mu ki glas je upitao: Tko je? Inspektor Schafer. Ubacite u po tanski ormari va u slu benu legitimaciju. Schafer je to uinio. Pro lo je nekoliko trenutaka, tada se otvorila rupa na vratima, nazvana magino oko, netko je dugo promatrao inspektora. Ta mi je opreznost sasvim razumljiva, razmi lio ljao je Schafer. Vrata su se polako otvorila, po to ih je prethodno netko otkljuao. U njima je stajao sada visoki i ple-ati ovjek sijedih kosa, pu io je cigaru ugodna m irisa. Gdje vam je to? pitao je. Ispod ko ulje, odgovorio je Schafer. 26 Bit e vina, a nas biti nee. I lijepih e djevojaka biti, a mi vi e ivjet neemo. Vinogradar Ernst Seelenmacher pjevao je rijei te stare pjesme prigu enim glasom. Sj edio je kraj malog stolia, na kojemu je le ala citra, nje no cupkao ice instrumenta. S eelenmacher je nosio sivo-zeleno odijelo od tirolskog sukna i bijelu na vratu ra zgaljenu ko ulju. Lice mu je bilo preplanulo, ogrubjelo vjetrom, ki om i suncem, kos a mu je bila kratka, gusta i siva. Ernst Seelenmacher bio je sna an ovjek, golem etr desetogodi njak, zdrav i krepak kao kremen. Sa enom i dvjema kerima vodio je malu toi onicu mladoga vina, nalazila se u skrovitoj uliici na Grinzingu, podalje od velik ih i mondenih lokala takve vrsti. Toionica se sastojala od etiri prostorije, sve bijelo okreeno i spojene lukom nadsv oenim prolazima. Seelen-macherovi gosti sjedili su na dugim klupama uza stare sto love. Ljeti su sjedili napolju, u vrtu, ispod velikih kestenova. Vino su servirali u 'a ama nategaama'. To su staklene kugle to vise na eljeznim stalci

ma. Zavr avaju dugim cijevima. Pritisne li ovjek dnom od a e na jedan zatvara na kraju jedne od tih tankih cijevi, iz kugle e procuriti vino. Ernst Seelenmacher i VVolfgang Groll poznavali su se ve dugi niz godina. Bili su dobri prijatelji. Satima bi znali razgovarati o uzgoju i oplemenjivanju vinskih vrsta, razgovarali su takoer i o mnogim udnim ivotinjama u vinogradu. Seelenmacher je bio sakuplja mnogih stvari, a nalazio bi ih u plodnoj zemlji svog valovitog im anja bile su to okamine, rimski kovani novac, bili su to ostaci sabalja, rbine r imskih vaza i posua sa urezanim znakovima i raznim pisanijama. Otiske i fosile vi nogradar je darivao svome prijatelju, sve ostalo je zadr avao za sebe. Strast mu j e bila stara 111 rimska povijest, kultura, umjetnost, religija i pisana rije o njihovim zakonima i ivotu. Govorio je i itao sasvim dobro latinski, latinskim su jezikom znali prijat elji esto razgovarati. Seelenmacher je bio odgojen u jednom sveenikom seminaru, kao mladi je pod svaku cijenu htio postati sveenik. Roditelji su mu rano umrli i on j e morao preuzeti imanje. U tome su se prijatelji gotovo podudarali. Mladenake elje njihove nisu se bile ispunile, a ipak obojica nikada nisu prestali sanjariti. Seelenmacher je pjevao samo onda kada bi ga gosti za to zamolili, naje e su to bili mladi ljubavni parovi. Te veeri, po to je Grinzing sav bio utonuo u ti inu novoga sni jega', sad je to bio jedan stari, stari brani par. Oboje je sjedilo, tijesno pril jubljeno jedno uz drugoga, tiho su pili, slu ali, dr ali se za ruke i slu ajui gledali vinogradara. Iznad mjesta gdje je Seelenmacher svirao nalazio se, gore u stijeni, veliki i po luokrugli prozor. Sezao je do tla jedne prostorije u prvom katu, prostorija je b ila ureena na starinski, seoski nain, a vinogradaru je slu ila kao poslovnica. Na iro kom stolu od hrastovine pokrivenom mnogim fasciklima i raunima le alo je kraj telef ona jedno izblijedjelo latinsko izdanje Senekine tragedije 'Medeja'. Knjiga je b ila otvorena... Jeste li sve razumjeli to sam vam rekao? pitao je dvorski savjetnik Groll. Stajao j e kraj jednog otvorenog prozora, koji je gledao u vrt. Pred gostionicom nalazila su se parkirana kola, kojima su on i Manuel do li ovamo. Dva namje tenika kriminalne policije sjedila su unutra, zurili su kao i njihov ef u snje nu meavu ove noi. Ne to dalje, dolje, niz ulicu, stajao je jedan buick i jedan chevrolet. Manuel je sjedio za te kim stolom. Jesam, rekao je. Sve sam shvatio. Gledao je kroz poluokrugli prozor dolje Seelenmachera, gledao je stari brani par koji se dr ao za ruke. Do njega je dopirala tiha glazba i pjevanje. Groll je, po to su stigli ovamo, upoznao Manuela sa Seelenmacherom. Seelenmacher j e Manuela pozvao na a u vina, dok je dvorski savjetnik telefonirao u njegovu uredu. Poslije toga se Manuel popeo u prvi kat. 112 Groll je upravo rekao: Razgovarao sam sa svojim kolegom iz Dr avne policije. Odobra va ono to smo uradili. Misli kao to i ja mislim kako je sada na prvi i najglavniji zadatak: uiniti sve da vam se sauva ivot. Kolega je sad uvidio kako je za to potreb no dati vam jo i vi e informacija no to ste ih imali do sada. Vi ete poslije svega to sam vam ve rekao o nezgodnoj situaciji na tom sektoru vjerojatno shvatiti kako su mi i sada jo uvijek zabranili da vam sve ispripovjedim to se zna ili nasluuje. Jest, razumijem vas. Dr avna vam policija i dalje nee pomagati. Ja takoer to ne smijem uiniti, jer za nas j e ubojstvo va eg oca po zakonu zavr eno. Manuel kimne. Ipak, poma em vam i informiram va s koliko to god mogu. Ali, naravno, tu jo uvijek ne to ostaje. Sad u vam rei imena i dati mnoge savjete. Savjeti e vas zapanjiti i zbuniti. Vjerujte mi ja to ozbiljno mislim. Vjerujte mi sve to vam govorim od velikog znaenja je u toj traginoj stvari koja se vrti oko va eg oca. Manuel je sagnuo glavu. Jest tako to izgleda, razmi ljao je Groll. Bojim se da e jo mnogo toga uraditi, a ne samo objesiti glavu, mladiu moj , ti e mnogo, mnogo puta biti zdvojan kada bude razmi ljao o svom ocu, to se bude dublj e a to se vi e ne mo e izbjei to se bude vi e udubljivao u tu stvar. To, to vam govo tavio je Groll razja njavati, naravno je, povjerljiva su saopenja... Primijetio je ka ko ga Manuel eli prekinuti u rijei, smje kajui se nastavio je: ... va a asna rije da e

e zadr ati za sebe shvaena je tako to neete utjeti i ispred gospoice VValdegg. Odakle znate da u ja ... Rei? Groll je slegnuo ramenima. Htio sam to i sam kazati kad ste mi ono pripovijedal i kako ste sreli gospoicu VValdegg. Ali ne, htio sam vam to rei ve onda kad smo se prvi put sreli. Bilo mi je sasvim jasno da ete se vas dvoje sresti. Promatrao je s voju lijevu ruku, potom desnu, mrmljao je: ovjek... ena... Glasno je nastavio: Rei u v m sada imena i opisat u vam Ruse, Amerikance i Francuze o kojima ete morati povest i rauna. Groll je to uinio. Potom je nastavio: Ti su ljudi va i otvoreni neprijatelji. To su voe beke rezidencije kao to u argonu zovu tu gospodu. Naravno, to nisu efovi! U tim stvarima 8 I Jimmy se pribli ava dugi 113 su stepenovanja veoma komplicirana. Ti ljudi, ma kako oni bili opasni, ipak dobi vaju nareenja od svojih pretpostavljenih, a ovi su opet odgovorni svojim pretpost avljenima. I tako to ide unedogled. Na i su prijatelji u svakom sluaju ne to vi e u hij erarhiji. Ponosni su i veoma ljubomorni na pozicije to ih zauzimaju. Aparat sa sn imkama rukopisa va eg oca ve se nalazi u Dr avnoj policiji. Bojim se da na i specijalis ti nee moi odgonetnuti ifru, to se vas tie imam prijedlog... Groll mu je rastumaio. Manuel je bio suglasan. Dakle, dobro, rekao je dvorski savjetnik dolazei od prozora stolu, tada mo emo poeti. D hvatio je telefon, nazvao broj Slu be sigurnosti i zamolio telefonisticu, koja se javila, da spoji prikljuke. Rekao joj je brojeve francuskog putnikog ureda 'Bon vo vage', zatim trgovine doknadnih automobilskih dijelova 'Americar' i 'Dru tva za au strijsko-sovjetsko prijateljstvo studenata'. Recite da gospodin Manuel Aranda eli razgovarati s gospodinom Mercierom, misterom Grantom i drugom San-tarinom. ekao je na aparatu. Telefonistica se javila: Mister Grant nije u trgovini, tako su mi rekli, gospodin e dvorski savjetnie. Spojite me samo sa ostala dva broja, rekao je Groll. u slu alicu. Obratio se Manuelu : Grant je oito napustio svoj glavni stan. Pitat ete Santarina da li je kod njega. Manuel je kimnuo glavom i uzeo slu alicu. Nakon izvjesne stanke javio se miran, ugodan glas: Ovdje Santarin... Gotovo istovremeno zauo se drugi, nemirni glas: Ja sam Jean Mercier. to to znai? Ja vas ne poznam gospodine ... Dobro, dobro, u redu je, rekao je Manuel Aranda. Glas mu je bio tvrd. Gospodine San tarin, je li mo da gospodin Grant kod vas? Jest, ovdje je, dragi gospodine Aranda. Imate li jo jednu slu alicu? Mo e li me on slu ati? Mo e, dragi gospodine Aranda. Ne biste li mi mo da rekli, to to sve znai? zauo se Mercierov glas. 114 Naravno. Zbog toga vas i zovem. Gospodo, zacijelo se udite zbog ega sam se tako dal eko odvezao u Grinzing. Va i ljudi koji su me slijedili zacijelo su se takoer udili. No, to sam uinio kako bih dobio na vremenu. Ne razumijem ni jedne jedine rijei, povikao je Francuz. Do vraga, umirite se napokon, Mercier, rekao je Santarin. Govorite o vremenu, emu, d ragi gospodine Aranda. Svi vi znate to se danas poslije podne odigralo u 'Ritzu'. Znate takoer da se koveg s rukopisom mog oca nalazi u mene. Manuel je pogledao Grolla. Ovaj je kimnuo glav om kao da eli rei: dobro je tako, nastavite! Manuel je nastavio govoriti: Vi znate ili ne znate da je tekst rukopisa ifriran. Gospodin Mercier to svakako zna. Pojma nemam! Ne razumijem za to ja to upravo slu am. Tja, za to, gospodine Mercier? Dakle, tekst je ifriran, ali u kove iu sam prona ao takoe ru to ju je moj otac upotrijebio, lagao je Manuel kao to se bio dogovorio s Grollom . Mali dio teksta sam odgonetnuo. Znam o emu je rije jednako kao i vi. Rekao je ono t o mu je preporuio Groll da ka e. A znam takoer i to da e nastati svjetski skandal bude li se doznalo to rukopis sadr i i kakva je va a djelatnost u svemu tome, moja gospod o! Manuel je poslije toga za utio.

Jedan od tih ljudi, koji su ga slu ali, odjednom je poeo te ko disati. Kladio bih se da je to Mercier, razmi ljao je Manuel. Sve to je sada izrekao svjetovao mu je Grol l da ka e. On zacijelo zna mnogo vi e no to je meni rekao, mislio je dalje Manuel. On mora utjeti, ja to uviam. On mi eli dobro, on me voli. Ma to bilo to je moj otac ima o s tim ljudima, ja u to saznati, ja! Nastavio je govoriti: Vi i vlade za koje rad ite, bili biste pred itavim svijetom na besprimjeran nain kompromitirani bude li i najmanji dio transakcije, to ste je preduzeli s mojim ocem ili to ste eljeli s nji me preduzeti bude li se to doznalo. To je da ovjek izgubi razum, razmi ljao je Manuel. Kakav li je to posao mogao biti? Moj otac nikada u ivotu nije inio ne to neasno. A ipak se ovdje u Beu moralo ne to dogo diti to nije lijepo, ne to zloinako, a o emu ja pojma nemam. Dvorski savjetnik mi to n ije rekao. I on 115 samo sumnja, ako ve ne zna. Jer to to mi je preporuio da ka em, eto, to djeluje. Oe, n astavio je Manuel razmi ljati, oe, kojega volim, to si ti to uradio? Razbija sebi glavu o pravom licu svoga oca, mislio je Groll gledajui Manuela. Bud e li to bo ja volja, nikada to nee doznati... Bilo je glupo od vas to ste nas slijedili, mene i dvorskog savjetnika, sve dovde, n astavio je Manuel. Tko vas je slijedio? O emu vi to zapravo govorite? Do vraga, Mercier, utite! povikao je glasno Santarin. Ako mi eli darovati srce, poni to tajom... pjevao je Seelenmacher dolje u gostionici. Oboje staraca sjedili su sveano, dr ali su se za ruke nazdravljajui a ama jedno drugom e. vrsto ste osvjedoeni, rekao je Manuel, kako austrijske vlasti iz politikih razloga nee staviti na kocku pa u javnost objaviti sadr aj rukopisa i sve ono to se dogodilo ok o smrti moga oca. Odista, austrijske vlasti svakako to nee staviti na kocku. Ali ja, ja u to uraditi! Ja sam Argentinac, privatno lice, mene nikakav diplomatski o bzir ne obavezuje. Obzira i neu imati. Zbog toga sam rukopis, zajedno sa izvje taje m o svemu to se dogodilo pohranio kod jednog odvjetnika. Nosilac svega toga je iz makao va im ljudima. Hvala bogu niste ni vi svemogui. Kod tog odvjetnika nalazi se sada rukopis. U trezoru sa kombinacijom od sedam brojaka... Groll, koji je stajao kraj njega, ponovo je kimnuo glavom. S tim odvjetnikom bit u u telefonskoj vezi svakoga dana. Ne budem li se javio dulj e od 24 sata zapovjeeno mu je da itav materijal preda vicarskom poslanstvu koje e po tom sve to objaviti svijetu na jednoj internacionalnoj konferenciji za tampu. Va e e zemlje, zemlje to ih zastupate, biti prokazane u itavu svijetu a da se o vama i n e govori. Ponovio je od rijei do rijei sve to mu je Groll rekao da ka e. Manuel se bunio kad mu je to prvi puta obja njavao. To znai, ipak, da je moj otac bi o upleten u neku prljavu stvar, upleten u ne to stra no! 116 Kako sada stvari stoje, ne to se takvo ne mo e iskljuiti. Ja u to ne vjerujem. Nikada u to neu povjerovati. Mo da je va otac bio ucijenjen, mo da su ga bili stavili pod najte u presiju, tko to zna ? odgovorio je Groll. Sad je Manuel razmi ljao: ljudi s kojima telefonski razgovaram, ute. Dakle, mora da sam pogodio u sredinu ovim Grollovim rijeima. Ali to je to uradio moj otac? to? to? Nastavio je, a to ga je stajalo muke, hladno i tvrdo: Pretpostavljam kako vam je svima jasno da se ne bi moglo dogoditi ne to strasnije za vas kada bi se meni sad a ne to dogodilo. Odista, gospodine ... Kako je ono va e ime? ... I sam ne znam za to vas jo uvijek slu am, oglasio se Mercier. Nemojte me slu ati, nastavio je Manuel ledeno. Spustite slu alicu. Hajde, dakle, spusti te je. Spoj je i dalje nastavio da se odvija. Mo da bismo se mogli objasniti, mo da bismo mogli razjasniti taj nesporazum kad bismo se sastali, rekao je Mercier. Nemam volje, odgovorio je Manuel. Upozoreni ste, svi. Znate to e se dogoditi ne budem li jedan dan nazvao moga odvjetnika. Rekav i to spustio je slu alicu.

Izvanredno, rekao je Groll. U sobi, gdje se nalazio oda ilja, u sobi francuske putnike agencije 'Bon vovage' sta jao je, blijed, visoki Jean Mercier oi su mu bile zasjenjene dugim trepavicama. B io je zelen u licu. Trojica to su bili s njime u prostoriji, gledali su ga utei. Teklia, aptao je Mercier, inilo se kao da je ostario za nekoliko godina. Dovedite mi t eklia iz bara. Mora odmah k efu. Mora odnijeti izvje taj. Neka nam on sada ka e to emo r aditi neka poe brzo. Jedan od prisutnih po urio se u bar. U nekoj lijepoj, baroknim namje tajem ispunjenoj privatnoj sobi svoje palae u ulici VVollzeile, rekao je Fedor Santarin Gilbertu Grantu: Lukav je Groll. Ni taj mali nije ba pao na glavu. 117 Da ga je samo Clairon danas poslije podne udesio, krgutao je zubima crveni Amerikan ac ljutito. Samo da su nas pustili da dovr imo posao, te na e gazde! Tada bi se taj p rokleti rukopis sada> odista nalazio kod austrijske policije i mi se vi e ne bismo morali brinuti hoe li to biti objavljeno ili ne. Prokletstvo! Udarao je po stolu ak om. Tako e i biti. Upravo onako kao to smo se dogovorili sa Norom Hill. Ali koliko vremena to sve jo mo e trajati? Santarin je slegnuo ramenima. Ako se Arandi odista ne to dogodi prije svega toga? Tada se mo emo sami zavui u grobov e. Ne smije mu se ni ta dogoditi, rekao je Rus polagano. Moramo sprijeiti da Arandi padne vlas sa glave... U Grinzingu je netko zakucao na vrata Seelenmacherove poslovnice Naprijed! povikao je Groll. Tu ni mladi inspektor Schafer s riaoarima od kosti na nosu u ao je u prostoriju, a kr oz irom otvorena vrata upalo je nekoliko srebrnih snje nih kristala. Je li sve uinjeno? pitao je dvorski savjetnik. Jest. Doktor Stein eka da ga nazovete, gospodine Aranda. Vi morate takoer nazvati j o i njegova ortaka doktora VVebera. Kui. Eto, tu su svi telefonski brojevi. Schafer je predao Manuelu papir. Stein predla e da se javljate svakoga dana izmeu 15 i 18 s ati, tra it ete njega ili VVebera. Na kraju tjedna zvat ete privatni broj. Na-znait et e svakoga dana drugu lozinku kao etvrtu rije u prvoj reenici to je budete izgovorili . Lozinka za veeras je 'Bljuzgavica'. Stein e vam odgovoriti. Pripazite na sedmu r ije u njegovoj prvoj reenici. Sedma rije je uvijek lozinka za idui dan. Stein i njeg ov ortak su se tako dogovorili kako ne bi bilo nikakvih komplikacija. Tako nitko nee moi opona ati va glas i prevariti gospodu. Sasvim je jasno da ete uvijek nazvati iz javne govornice. Dobro ste to uradili, Schaferu, rekao je Groll. Inspektor je kimnuo glavom i iza ao. Bio je zabrinut i tu an kao uvijek. to je tom ovjeku? pitao je Manuel. 118 ena mu je jako bolesna. Jadna li ovjeka. Nazovite mog prijatelja Steina, on eka. Manuel je pogledao papiri, poeo je okretati brojeve i zauo mu ki glas: Stein! Manuel je polako rekao: Je li danas bljuzgavica, to mislite, doktore? Javlja vam s e Manuel Aranda. Kako je? Ja se bojim, dobit u pravu gripu, sasvim sam utuen. Takoer je govorio polako i razgov ijetno. Dakle, gripa je rije za sutra, razmi ljao je Manuel. Razgovarali su jo nekol iko rijei o nekom pravnom sluaju, potom su se oprostili jedan od drugoga. A sada ortaka, rekao je Groll. Manuel je nazvao odvjetnika VVebera. itava se stvar ponovila. Weber se takoer pobo jao gripe, uinio je to tako da je rije gripa bila sedma rije u reenici. Kad su oba razgovora obavili, napunio je dvorski savjetnik dvije lijepe stare vi nske a e vinom iz nekog tamnog kamenog kraga to se nalazio u udubini zida. Zaustio je dok je odozdo odzvanjao glas citre na kojoj je svirao Seelenmacher: ini mi se da smo uinili sve kako bismo sprijeili da se i vama dogodi ono to se dogodilo va em ocu. Ispili su. Seelenmacherov napitak veoma im je prijao, bio je trpak i hladan. Gospodine dvorski savjetnie, rekao je Manuel, veoma sam sretan to sam sreo ovjeka popu t vas.

Uvijek mo ete raunati sa mnom ak i sada po to ste sebi preduzeli da ete pronai istinu o mrti va eg oca. Hvala vam, rekao je Manuel osjeajui kako ga zahvata silan osjeaj alosti. Morate to zapoeti veoma obazrivo. Na primjer, nikada ne smijete dopustiti da vas s avlada alost kao to se to sada zbiva u vama. Neka ljudi u vama vide samo ljutnju, e za osvetom. Manuel je sa dva duga gutljaja iskapio a u. Pronai u istinu, rekao je. Pronai u za to je gospoa Steinfeld otrovala moga oca. Sve ronai sve o ubojstvu, objasnit u rukopis, raskrinkat u ljude koji su upleteni u tu stvar. Naglo je stao u rijei: Za to me tako gledate? Gospoa Steinfeld je otrovala moga oca, to 119 je injenica! Zar mo da mislite da nije imala razloga da to uini? Stra no mi je to izrei, odgovorio je Groll polako, ali mislim da je imala osobit razlo g da uini upravo ono to je uinila. 27 U to vrijeme le ao je Alphonse Louis Clairon u odjeljku L .73 bekog Centralnog grob lja ispod snje ne naslage to je bila visoka 9 centimetara. Boeing 707, TWA, u kojem je plavi, kratkokosi David Parker sjedio, a koji je Claironov ivot prekinuo onak o naprasno boeing je ve prelijetao Atlantik idui novom svijetu u susret. Grolla su u Grinzingu nazvali. Bila je to komisija za ubojstva, urno im je bio po treban. to se dogodilo? ujte me, gospodine dvorski savjetnie, govorio je neki namje tenik kriminalne policije, nalazio se oito u prijemnoj sobi. U membrani Grollove slu alice zaula se odjednom g raja, toliko glasna i estoka da je dvorski savjetnik morao odmaknuti slu alicu, pa je tako i Manuel takoer uo uzbueni glas jednog drugog namje tenika. No je le ao na stolu! Ti si ga zgrabio i navalio na njega. Neki enskasti visoki mu ki glas je jaukao: Bilo je to u samoobrani! Zgrabio me i hti o mi otkopati hlae, ta stara svinja. Govno je htio! vikao je namje tenik kriminalne policije, oito nije mogao biti glasnij i. Ti, ti si ne to htio od njega! Njegov novac! Htio si ga opljakati, gade! I kako t i ni ta nije dao, zgrabio si no i priklao ga kao svinju. Dolazim odmah, rekao je Groll u slu alicu odlo iv i je. Vidite i sami, obratio se Manuelu ima u nas i zgodnih, sasvim jednostavnih i istih ubojstava u Beu... Dohvatio je ogr ta. Moram na posao. Poite sa mnom. Kolima u vas odvesti u hotel. Manuel nije odgovorio. to ste naumili? 120 Nemojte se ljutiti. Rado bih jo koji trenutak ostao ovdje, odgovorio je Manuel. Dr ite li da e mi va prijatelj dopustiti da ostanem ovdje? N Naravno, zar vam nije dobro? Sa mnom je u redu. Bilo je ipak... mnogo toga, ne to to prelazi moje snage. Htio bih razmisliti o svemu... Htio bih biti sam ... Razumijem vas, rekao je dvorski savjetnik. Vidjet emo se sutra. Ostanite koliko vam to bude drago. Seelenmacher e vam naruiti taksi kada budete htjeli ii kui. Stisnuo je Manuelovu ruku. Glavu gore, rekao je. Jest, jest. Glupo je to to vam ka em, znam, mrmljao je Groll. Gledao je bespomono mladog ovjeka, st avio mu je ruku na rame i potom napustio prostoriju. Manuel je poslije toga uo au tomobil to se udaljavao. Odozdo su odzvanjali jo uvijek zvui citre i tiho pjevanje gostioniarevo. Manuel je ispio svoju a u i ponovo je napunio. Promatrao je mali, otvoreni prozor p ratei snje ne pahuljice to su se spu tale na zemlju. Radio je to dok mu se nije zavrtj elo u glavi. Koliko pahuljica, razmi ljao je. Koliko tajni oko mene. Neka ena je ot rovala moga oca. Moj otac je bio upleten u neku te ku aferu. U svemu tome ja treba da se snaem. Mo da se bude pokazalo kako usprkos svemu nije bio kriv, da je bio rtv a, a ne aktivni sudionik u svemu tome. Ali onaj ifrirani rukopis. to to ima da znai ? Zar to mo e biti ne to to govori o dobrom? I ja sam kemiar. I ja sam studirao tu egz aktnu nauku. Nije meni dano da ivim sa samim nesigurnostima, zagonetkama i sumnja ma. Meni trebaju injenice, razumne injenice kako bih svu tu tamu razjasnio i rasvi

jetlio. Zar nemam dosta injenica? Dva mrtvaca. Agenti tajne slu be. Dr avnu aferu, ak o je Groll u pravu. Rukopis. Jest, to su injenice koje mi jo ne razumijemo. Manuel je nastavio razmi ljati ojaen: sva na a egzistencija je injenica. Ali ona bi bila ne to neshvatljivo kada nas ne bi bilo ovdje. Ovdje smo, a ta injenica i dalje ostaje neshvatljiva. Oe, razmi ljao je, oe, ti, kojega ljubim, smijem li jo uvijek vjerovati da si ti onaj divni ovjek kakav si mi se uvijek prikazivao? Ona je bila izvanredna ena... 121 To je rekla Irena VValdegg o Valeriji Steinfeld danas poslije podne ispred snije gom zatrpana groba. Izvanredna ena. I moj otac je takoer bio izvanredan ovjek. Mo emo li oboje biti u pravu? Zar se mo da varam? "Vara li se mo da Irena? Irena! Nenadano je Manuel morao razmi ljati o Ireni. Noas je u slu bi, u apoteci. Odvest u se jo k njoj. Moram joj ispripovjediti to se sve zbilo. Moram razgovarati s njome. " Velika e nja da ponovo vidi Irenu VValdegg zahvatila ga je, ali tijelo mu je bilo t e ko poput olova. Jo samo pet minuta, razmi ljao je, jo samo a u vina. Kad je dohvatio krag, otvorila su se vrata, u ao je Seelenmacher. Manuel nije primi jetio da neko vrijeme ne uje citru, a ni pjevanje. Golemi ovjek s izbrazdanim licem donio je takoer krag i a e. Smije io se Manuelu, kimnuo mu glavom i sjeo kraj njega. Seelenmacher je dugo utio, zatim je zaustio: Prijate lj me zamolio da se postaram za vas. Napunio je nove a e vinom iz novog kraga. Ku ajte o vu kapljicu, rekao je. Druga je to vrst. Samo malo imam od te vrsti. To je mlado c rveno vino. Seelenmacher je govorio polako i jednostavno. Spopala vas je velika br iga, rekao mi je moj prijatelj. Zadesila vas je velika nesrea. Zbunjeni ste, smet eni i tu ni. Manuel je kimnuo glavom. Novo ga je vino grijalo, itavo mu je tijelo postajalo ml ohavo. Irena, mislio je, valja mi poi do Irene. Jo samo nekoliko trenutaka. Jo samo nekoli ko trenutaka ostat u ovdje, u ti ini ove sobe. VVolfgang dvorski savjetnik Groll vam je zacijelo priao da sam pohaao sjemeni te i da sam htio biti sveenik, je li tako? Manuel je kimnuo glavom. No, nastavio je Seelenmacher, u ono vrijeme, prije mnogo vremena sastajao sam se do pustili su,mi uvijek ponovo s nekim rabinom u drugom okrugu grada. U njegovoj sm o sinagogi razgovarali po itave noi. Priao mi je jednu hasitsku legendu koju nikada zaboraviti neu. Rado 122 bih vam je ispripovjedio mo da e vas utje iti. elite li je uti? Manuel je kimnuo glavom. Seelenmacher je zapoeo gledajui svoje izbrazdane, velike i te kim radom izraene ruke: Po toj legendi ima otkako na svijet postoji pravih i krivih stvari. Katkada je vi e pravde, a katkada je ima manje. Ali uvijek i oduvijek je tako: najmanje ih je t rideset i est. Toliko ih mora biti, jer bi inae na svijet jedva mogao postojati i j edan dan, propao bi u vlastitome grijehu... Seelenmacher je pijuckao, a Manuel je slijedio istim primjerom pijui novo vino promatrajui srebrne pahuljice to su prola zile kraj prozora. Tih trideset i est stvari nisu obilje ene slijedom i polo ajem. Nik ada ne odaju svoju tajnu. Mo da je i sami ne znaju. Usprkos tome su to stvari koje svakoj novoj generaciji daju vrijednost i svakog dana iznova spa avaju svijet. Seelenmacher je utio, utio je takoer i Manuel. Poslije duge stanke nastavio je: Tih trideset i est stvari ne dopu taju da bude samo nepravda na svijetu i da bude neka njena. Brinu se takoer i za to da ovjek ponovo n ae svoj mir u spoznaji istine. Oglasio se telefon. Seelenmacher je podigao slu alicu i javio se. Tada je pru io slu alicu Manuelu. Za vas je. Jedna ena. Kako se zove? Nije rekla ime. Rekla je samo da je stvar urna: Manuel je uzeo slu alicu, javio se: Ovdje je Aranda. S kime govorim? to je to toliko urno? Neki tamni enski glas se oglasio: Osobito je urno, gospodine Aranda. Rekli su mi da ste u Grinzingu.

Automobili, to su nas slijedili, razmi ljao je Manuel. Jo uvijek ekaju. Upita je: Tko vam je rekao? Daleko je do mene. I zakuasto je takoer iz Grinzinga. Imate svoja kola. ujem da se n alaze ispred hotela. Iz hotela vam je jednostavnije. Razjasnit u vam tono put. Uzm ite taksi do 'Ritza', a zatim svoj mercedes. Tko ste vi? Neete po aliti budete li do li. Imam za vas ono to tra ite. 123 Zar ne ujete? Pitao sam vas tko ste! povikao je Manuel. Zovem se, odvratio je dubok taman glas, Nora Hill. Ja sam ona ena od koje je Valerij a Steinfeld dobila kapsule cijankalija. 28 Yvonne je bila jako Ijutita. Morat e je kazniti. Tko e je od vas bievati, moja gospo do? pitala je Nora Hill grubim, dubokim glasom. Nije govorila osobito glasno, a i pak inilo se kao da njene rijei odzvanjaju, tolika je bila ti ina u okrugloj dvorani obasjanoj slabim modrim svjetlom. Manuel, kojega je u kuu pustio atletski razvij en mu karac u smokingu, ekao je daleko u dubini, bio je gotovo u potpunoj tami. Nor a Hill bila je obasjana reflektorom. Manuel je znao odmah da je to ona. Sna ni mu je ovjek objasnio: Madame je ovoga trenutka zaposlena. Najavila vas je. Javit u joj da ste ovdje. Molim vas priekajte. Ovdje. Ovdje to je bio antikno ureen mali salon u koji je taj atleta uveo Manuela. Izvan a su u prostoriju dopirali mnogi umovi i glazba. Nenadano je zavladala ti ina, a po slije toga tvrd, zapovjedni glas neke ene. Manuel nije poslu ao ono to ga je atleta zamolio, i suvi e je jaka bila njegova znati elja. Htio je vidjeti madame koja je bi la 'zaposlena'. Tiho je napustio salon i dospio u okruglu dvoranu, po to se pretho dno provukao kroz potpuno prazni hodnik. Ugledao je napokon damu ove kue ... Kraj Nore Hill stajala je, takoer obasjana reflektorom, mlada djevojka s u areno cr venom kosom. Veernja haljina Nore Hill dosezala joj je do gle anja, bila je sainjena od srebrnog lamea. U nje je bila kosa crna, oi su joj takoer bile crne i velike, usta su joj bila iroka, bila je napadno na minkana. ena koja fascinira, pomislio je Manuel. Koliko joj je moglo biti godina? Najvi e etrdeset. Na svakom uhu nosila je Nora Hill smaragd veliine povelike kapi, oko vrata je imala smaragdni kolier sa m nogo kamenja, a na ruci je imala prsten takoer sa smaragdom. Sve se blistalo 124 na njoj. Obim rukama upirala se Nora Hill o dr ke dviju metalnih taka, kojima su kr ajevi bili ispunjeni jastucima i prilagoeni njenim laktovima. U desnoj je ruci dr ala bi. Bi je imao kratki dr ak i po sebi mnogo tankih smeih remenia To je zacijelo bi od ko e, mislio je Manuel. Sada je Nora Hill podignula desnu ruk u, zajedno sa takom, te ko se oslonila lijevom na drugu taku zamahnula je biem po zra ku. Remenje je zvi dalo. Dakle, moja gospodo! Yvonna mora biti ka njena! Smjesta! Tko eli mo e je udarati sve d ok se ne bude onesvijestila. Djevojka kraj nje bila je potpuno gola. Poku avala je spolovilo i grudi sakriti ru kama. Ukloni ruke! rekla joj je Nora Hill. Djevojka je oklijevala. Nora ju je glasno udarila biem s mnogo repova po leima. Djevojka je zavikala. Makni ruke! Yvonna se opustila. Stajala je sada potpuno razgoliena. Trokuti njenog spolovila ar io se crven kao to joj je i kosa bila crvena. Valjda se neete ustruavati! Naprijed moja gospodo! Nora Hill nije podizala glasa. Prislonila je taku, to ju je dr ala u ruci s biem, na fotelju. Sada joj je desnica bila slobodna, u njoj je dr ala bi. Lijevom se rukom t e ko oslanjala na drugu taku. U polutami modrikasto osvijetljene velike dvorane, u koju se zagledala Nora Hill , sjedilo je najmanje dvadeset mu karaca i najmanje dvanaestak djevojaka. sjedili s u u ljuljakama, na kauevima, na malim stoliima, a ispred njih su se nalazile a e, boce i posude sa ampanjcem. Manuel je razaznavao samo siluete tih ljudi. Bilo je tu m ladih i starijih mu karaca, bilo ih je koji su bili odjeveni u veernja odijela, a i onih u obinim odijelima. Manuel je odmah primijetio kako su sve djevojke mlade i lijepe. Kraj bljedolikih bilo ih je nekoliko tamne puti, ak i jedna Crnica. Djev

ojke su sjedile kraj mu karaca, a neke i na njihovim koljenima. Gotovo su sve bile napola odjevene. Veina ih je bila dobrano razgoliena, na nogama su imale tek cipe le, a poneka je na sebi imala i donje rublje. 125 Nora Hill je vje to balansirala, oito je to bilo plod duge vje be balansirala je na j ednoj taki udarajui crvenokosu djevojku remenjem bia po bijelom trbuhu. Put Yvonnin a bila je veoma bijela. Ponovo je vikala savijajui se. Nora je odmah udarala pono vo, ovaj put po stra njici. Remenje je pucalo. Udarci su se glasno uli. No, to je, moja gospodo? To ovjeka veseli! to je s vama? Nora Hill je govorila istim n jemakim jezikom, bez ikakva austrijskog akcenta. To je odmah upalo Manuelu u oi. Za r odista nijedan od vas ne eli bievati Yvonnu? Zar ni jedan? U dvorani je bilo tiho. Manuel je zauo nekoga koji je glasno poeo disati kraj njeg a. To e morati Glorija uiniti, odluila je Nora Hill. Rekla je promuklo i nimalo glasnije : Glorija. Molim, madame! Iz tame je izronila Manuel nije mogao vidjeti odakle jedna druga djevojka. Takoer je bila potpuno naga, na nogama je imala samo mekane vrsto priljubljene izme od k o e, dopirale su joj do iznad koljena. Ta djevojka je bila tamnoputna, kose je ima la crno-modre. Bievat e Yvonnu, Glorija. Jest, madame. Glorija se poklonila. Nora Hill se spustila u fotelju. Kretnje su joj bile veoma spretne. Drugu taku za dr ala je u ruci. Dobro e udarati! Inae e i sama biti bievana! Dvanaest udaraca. Jest, madame. Yvonna e brojiti s tobom, jeste li razumjele? Jest, madame, aptala je crvenokosa djevojka. Bradavice njenih velikih grudi imale s u velike ru iaste prste-nove. Nora Hill je takom estoko udarila o pod. icu! Odozgo, iz tame kupole iznad dvorane poela se spu tati ica. Digni ruke u zrak! zapovijedala je ena u srebrnoj haljini. Glorija je svezala Yvonnine ispru ene ruke tako da ih je ova morala dr ati visoko iz nad glave. Kad je to bilo uinjeno povukli su icu na gore. Yvonna je sada morala st ajati na vrhovima prstiju. 126 Nora Hill je zamahnula takom. Najprije lea. Bi je zviznuo zrakom. Svezana djevojka je vikala. Tijelo joj se uvijalo i okretalo. Brojki! Jedan... Glasnije! tap je udarao po podu. Jedan! povikala je plava djevojka. Dalje! rekla je Nora Hill. Sada stra njicu. Bi je fijukao. Yvonna je ponovo zajaukala. U dvorani je zapoelo kome anje. taka je neprestance zapovijedajui udarala. Brojiti! Jo jedno, zar nisam rekla! Dva... ridala je Yvonna. Jo stra njicu! Po sredini! Posred klanca! Udarci su jasno odzvanjali. Yvonna se uvijala. Tri... taka je udarala. Grudi! zapovijedala je Nora Hill. Udarac je pljusnuo. Yvonna je glasno zajaukala. D akle? e ... etiri... Jo jednom po grudima! Ah! Yvonna se klatila sad ovamo sad onamo. Jaukala je: Pet. A sada po pici! Ali estoko! rekla je Nora Hill. Yvonna je zaurlala. Crvene su joj kose poletjele. Tijelo joj se savijalo. Manuel je ugledao kako onaj sna an ovjek u smokingu pristupa Nori Hill i kako joj n

e to ape. Kimnula je kratko glavom. Bievanje se nastavilo. Trbuh! O bo e! est... Manuel je sjeo. Ta scena bievanja izazivala je u njemu as odvratnost as ga je uzbuiv ala. Ljutio se to ga sve to ipak uzbuuje. Zurio je u Noru Hill koja je oito bila uz eta. Kakav je to ko mar u koji sam zapao? mislio je. Bedra, sprijeda! Ah! vikala je Yvonna. 127 Tu kuu mora da je sagradio neki luak. Mora da je taj arhitekt bio lud, mora da je bio bogat. Ne samo da je "bila iznutra okrugla, bila je to i izvana. Visoka dva kata inila se kao neki umjetno satvoren toranj. Svi zidovi, koliko je to Manuel u svjetlu svjetiljaka mogao primijetiti, a sjale su u vrtu punom snijega, svi zid ovi bili su okieni ornamentima 'Jugendstila', a bilo je tu takoer i modrih, rumeni h i utih mozaika. Kua Nore Hill nalazila se na krajnjem zapadu grada gotovo sasvim kraj zidina Zool o kog vrta. Vozei se s Ringa neprestance smjerom zapada Manuel je tu kuu veoma lako prona ao. Susretao je mnoge ralice, bilo ih je takoer i na periferiji, ak i ta osaml jena ulica kojom se neposredno dolazilo pred kuu Nore Hill bila je ve oi ena. Bilo je tu mnogo slobodnog, jo neizgraenog prostora. Posred golemih vrtova rasle s u mnogobrojne prekrasne vile. Odmah iza svega toga poinjala je uma. Zdanje Nore Hi ll nalazilo se posred nekog starog i divljeg perivoja. Kua je bila opasana visoki m plotom, to ju je opkoljavao sa svih strana. Kod vrata se nalazila neka poljska kuica. Kad je Manuel pozvonio, ugledao je orija a koji je iza ao iz te zgrade pitajui Manuela za ime i svrhu posjeta. Poslije toga ga je pustio u kuu. Moram vas najaviti telefonom. Odmah se uskoro pojavio. Poite samo ravno naprijed. Ispred vas je parkirali te. Parkirali te je bilo veliko i oi eno od snijega. Bilo je tu mnogo otmjenih kola sa dom aim i stranim registarskim tablicama. Manuel je poeo brojiti, nabrojio je etrnaest automobila. Kada je iza ao iz mercedesa, sna an istonjak, koji mu je snje ne kristale b acao u lice, skoro ga je oborio. Iz tame je zaorio sna an urlik oluje, silan se vj etar provlaio kroz drvee perivoja. Manuel se vrsto primio za svoja kola promatrajui okruglu i fantastinu graevinu to je bila opkoljena mnogim starim, eljeznim laternama sa utim staklima. Svaka je svjetiljka imala na sebi snje ni e ir. Iza zdanja ugledao je Manuel mno tvo manjih zgrada. Zacijelo su to stanovi namje tenika, razmi ljao je. O luja je bjesnjela. Stabalje je stenjalo i kripalo, zrak je bio ispunjen mnogim umo vima. Snijeg je jo uvijek padao, ali ne tako obilno kao prije. estoko je zahladnje lo. (Clairon, tamo na Central128 nom groblju, poivao je sada ve ispod bijelog, hladnog pokrivaa koji je bio visok 11 centimetara. Ni ta se vi e nije vidjelo. Ni traga le u.) Perivoj mora da je velik, na stavio je Manuel razmi ljati. Posljednja vila, kraj koje sam se provezao, udaljena je zacijelo najmanje dva kilometra. Dobro vee, gospodine Aranda. Manuel se presenetio. Iza njega je stajao ovjek u smokingu, izgledao je kao pravi keer. Iznad glave je r azapeo ki obran. Smijem li biti toliko slobodan da vas povedem u kuu... Ova kua... A sada po stra njici! Bi je fijukao. Disanje tamnoputne Glorije, koja je navukla na noge izme od ko e, koj a je udarala disanje joj se ubrzavalo, prsa su joj se nadimala i spu tala, lice jo j je bilo iskrivljeno. Yvonna, privezana o icu, ponovo je zapoela jaukati. Tijelo joj se svijalo od bola. Jedanaest... Sada jo jedno trbuh! zapovijedala je Nora Hill udarajui takom o pod. Krajevi bia fijuk li su zrakom, glasno su se priljubljivali o golo tijelo. Djevojka, privezana o icu, jo je samo bila kadra da stenje. Dvanaest...

U tom trenutku Yvonnina glava priklonila se na prsa, inilo se kao da se onesvijes tila. Manuel je ugledao, a sve je to bilo u sjeni, kako se ne to mie na foteljima, na kaue-vima. U zraku je naprosto visio zadah cigareta, cigara, parfema, vonjalo je po uzbuenju, sve je bilo puno znoja, mirisalo je po golim enskim tijelima sve j e to ote avalo zrak. Iznesite je napolje! rekla je Nora Hill. ica, to je bila spu tena odozgo, iz tame, spustila se ne to ni e. Istovremeno je crvenok osa Yvonna pala na zemlju, ostala je na zemlji bez svijesti. Tamnoputa Glorija j u je oslobodila. Yvonnine ruke su se mlohavo spustile na zemlju. Nije se micala. Dva konobara, na sebi su imali crne hlae i bijele ko ulje, na ko ulju su bili navukl i crvene prsluke, iskoili su iz tame u taj rasvijetljeni prostor, zgrabili su gol u djevojku meu se i odnijeli je u tamu. Glorija 9 I Jimmjr se pribli ava dugi 129 se uspravila, noge je bila napela, izbacila je naprijed svoje spolovilo. Kad se upalilo uto svjetlo umjesto modrog i kad se dvorana pone to rasvijetlila, nestalo j e i nje. Polugole djevojke su sada navalile na mu karce, grlile su ih, dirale su ih, ljubil e su ih, poele su se maziti. Manuel je sada primijetio kako su ne samo djevojke v e i ljudi ovdje pripadali raznim rasama. U tom trenutku, kad se sav prostor pone to rasvijetlio, pristupio je neki mr avi ovje k, bio je visok, izgleda slavenskog, ko a mu je bila sasvim blijeda pristupio je M a-nuelu. Na sebi je imao smoking, Manuel je ugledao njegove tanke brkove. Crna m u se kosa sjala namazana uljem. Jeste li vi gospodin Aranda? Jesam. Zovem se Enver Zagon, rekao je ovjek govorei jakim slavenskim akcentom. Govorio je u zbueno: Moram govoriti s vama! Rije je o smrti va ega oca... to vi znate o tome? Tko ste vi? Znam, da je... Stranac je stao u po rijei. Molim vas da mi zapalite cigaretu. Brzo! Al i... Brzo! Sada ne. Kasnije. Manuel je zapalio ibicu, a ovjek, koji je sebe nazvao Enver Zagon, nagnuo se nad z apaljenu ibicu, prislonio je cigaretu, to je bila utaknuta u iroki plosnat cigarluk , brzo se naklonio i potom se vratio svojoj stolici na kojoj je sjedio, sam, pos trance od svih. Manuel nije shvaao to je to Zagona nenadano upla ilo. Veoma uzbuen gledao je veliku d voranu, gledao je ve supijane mu karce, djevojke, poluodjevene, u donjem rublju, u svilenim arapama, gledao je konobare u njihovim uniformama koji su se motali sad ovamo sad onamo nosei kablove sa ampanjcem, nosei a e i boce a tada je ugledao nju, No ru Hill. Skupocjeni nakit na njenu bolesnu tijelu sjao je, srebrna haljina je ta koer sjala kada je nailazila brzim, rutiniranim pokretima poma ui sebi sa dvije take. Te take nisu davale glasa od sebe. Nora Hill se svom snagom oslanjala na njih, on je to mogao zapaziti po napetosti koja se ogledala na njenom glatkom jo uvijek m ladom licu. Bez tih taka zacijelo ne bi bila kadra uiniti ni koraka. 130 Usprkos tome Nora Hill je uspijevala i da se smije. Pokazivala je pri tom svoje prekrasne bijele zube. Radujem se to ste do li, gospodine Aranda. Njen besprijekoran glas, taman i nekako za sjenjen odzvanjao je jednakomjerno i mirno, zadihanosti nije bilo traga. Manuel se naklonio. Podignula je ruku sa takom tako visoko da su njegove usne mogle dota knuti njenu ko u na ruci. Bila je to ko a hladna i suha. Kakve samo lijepe ruke ima ta ena, mislio je Manuel. A kakve su joj samo oi. Lijepe su to oi, doista. Ali koli ko se samo prezira, cinizma i hladnoe ogleda u tim lijepim oima. Zapravo sam vas oekivala napolju, u salonu. Jest, ali... ... ali vi ste veoma radoznali mladi ovjek, no dobro. Tako ste me i mogli vidjeti u punom sjaju... Taj ovjek, to je htio od vas? Koji ovjek? Gospodine Aranda, molim vas! Sada je njen glas bio o tar poput metala...

Ah, taj! Ba ni ta. Zamolio me da mu zapalim cigaretu. Nee imati prilike da i nadalje izra ava mnoge druge elje. U tren oka snizila je Nora H ill ponovo glas dok je puna nenadanog izraza prezira, a taj e izraz Manuel jo esto puta ugledati na licu te lijepe ene, promatrala svoje klijente. Pogledajte ove lju de. Mu karci! Gotovo su poludjeli za mojim djevojkama. To je ne to sasvim jednostavn o, a pri tom valja da se poigramo teatra, sve je to predstava. Kako? Yvonna nije osjetila nikakve boli, ni najmanje boli. Ali bi? Remenii na biu su od mekog najlona, to uope ne boli. Ni traga kakvoj boli. Jeste li v idjeli kakvu masnicu,, mo da? Krv? Nisam... Neki Englez, jako pijan, nosei djevojku pod pazuhom teturao je kraj njih. Come on, baby, now I'11 fuck you! Vidite li? Kazali te ve djeluje. iroke usnice Nore Hill su se razvukle u smije ak. U sva om ovjeku poiva sadist. U svakomu. U vama. U meni. U svima nama. Netko 131 nam ne to prika e, mi reagiramo. Ni ta, ba ni ta nije Yvonna osjetila. A vi i svi ostali nitko od vas nije ni ta primijetio, ba ni ta. Niste primijetili da nema ni kapi krvi, takoer niste primijetili kako se ne poznaje na njenom tijelu nikakva masnica, to mislite? Zar bih sebi mogla dopustiti da jednu od svojih djevojaka ovako nemilos rdno biujem? Yvonna je najbolje pilence ovdje. Bit e jo potrebna veeras. Ako netko o dista eli vidjeti krv, no dobro, moi e je vidjeti, ah ljudi. Vi prezirete ljude. Ne odvi e. To je suvi e naporno. Postoje samo dvije vrste ljudi, to morate znati, mla di ovjee: lo i i glupi. Ponovo se smijala svojim najsjajnijim smijehom. Oni lo i, rekla e Nora, su mi miliji. 'Strangers in the night' pjevao je glas Franka Sinatre. Poimo gore k meni, rekla je Nora Hill. Bit e to malo dulji razgovor. Govorei to otputila se posred svoje dvije take gotovo urno prema nekim irokim stepen icama koje su vodile nekoj balustradi na prvom katu. Manuel je po ao za njom, mora o se pri tom uriti toliko je Nora Hill, uzeta, odmicala. Ogledao se i vidio onog mr avog ovjeka koji ga je bio nagovorio kako jo uvijek sjedi na svojoj stolici. Gled ao je za Manuelom pun duboke zabrinutosti. 29 Svinje, rekla je Nora Hill. Prljave, po udne svinje. To su ljudi kako sam ih ja upozn ala. Pri tom i sebe ubrajam u takve ljude. Zajedno s ocem i majkom. I va i roditelji... I te kako! Ja nisam odavle, to ste zacijelo primijetili u mom izgovoru, mladi ovjee . Roena sam u Essenu, godine 1915. Godine 1915? Ali tada vam je... Pedeset i etiri. Znam, dobro se dr im. Otac mi je bio aktivni oficir, majka plesaica u nekom varijeteu. Sa svakim tko je htio legla je u krevet. Sve dok se nije poja vio taj porunik. Ljubila ga je ah! Ostala je s njime u drugom 132 stanju. Obeao je da e je o eniti. Na njegovo veliko olak anje odmah je potom buknuo pr vi svjetski rat nestao je zauvijek. Mene je moja dobra majka, jedva da sam se bi la i rodila, odvela nekim seljacima. Smetala sam joj, i nadalje je nastavila svo jim kurvarlucima. Kad mi je bilo pet godina reko e mi moji seljaci da je umrla. Sa prilino jakim sifilisom legla je u bolnicu. Zapaljenje plua ju je dokrajilo. Kad s u mi moji dobroinitelji na selu govorili kako je sad draga mama u nebu, spopali b i me grevi od smijeha. Ne, rekla je Nora Hill, do sada jo nikada nisam srela ovjeka k oga bih mogla ljubiti, koga bih mogla tovati, kome bih se mogla diviti elei da bude m kao on. Glas joj je postajao ti i. Ima samo jedna iznimka. Netko postoji kome se i sada ovog trenutka divim od sveg srca, koga tujem i koga smatram uzorom. To je n etko takav, kakvim bih ja eljela biti, a nikada mi to nee uspjeti. Kako se zove taj o vjek? Taj ovjek, rekla je Nora Hill, zove se Valerija Steinfeld. Lijepa vlasnica vile sjedila je na stolici presvuenoj katunom, sjedila je ispred velikog, otvorenog kamina to se nalazio posred antikno namje tene sobe za dnevni bo ravak. Ta soba bila je dio, kao to je Manuel primijetio, rafinirano izgraenog veli kog apartmana sa spavaom sobom, sobom za presvlaenje, kupaonicom i balkonom. U toj

je sobi bio maleni bar, bilo je tu mnogo regala s knjigama, u tim regalima bio je ugraen gramofon i televizijski aparat. Iznad povi enog kamina nalazio se veliki dimnjak koji je upijao sav dim. Debele kl ade bile su naslagane jedna preko druge, to je zacijelo uradio onaj atletski raz vijen ovjek u smokingu kojega je Nora Hill nazivala Georg i koji je, inilo se, za vrijeme njenog odsustva obavljao funkciju sluge, pouzdanika i efa itavog njenog po gona. Vatra je pucketala. Zavjese su prekrivale visoke prozore. Grane obli njeg dr vea u perivoju dodirivale su i kuckale po staklima. Georg je donio jednu termos-b ocu od srebra, donio je jo ledene kocke, a e, sifon i bocu whiskyja. take od laganog metala nalazile su se na stolici, nalijevo i nadesno od Nore Hill. Ona je pu ila c igaretu utaknutu u dugi srebrni cigar-luk. Odozdo je posve tiho dolazila buka, s mijeh i glazba, glasovi i uzvici. Kua je bila veoma solidno sagraena. Nora 133 nam ne to prika e, mi reagiramo. Ni ta, ba ni ta nije Yvonna osjetila. A vi i svi ostali nitko od vas nije ni ta primijetio, ba ni ta. Niste primijetili da nema ni kapi krvi, takoer niste primijetili kako se ne poznaje na njenom tijelu nikakva masnica. to mislite? Zar bih sebi mogla dopustiti da jednu od svojih djevojaka ovako nemilos rdno biujem? Yvonna je najbolje pilence ovdje. Bit e jo potrebna veeras. Ako netko o dista eli vidjeti krv, no dobro, moi e je vidjeti, ah ljudi. Vi prezirete ljude. Ne odvi e. To je suvi e naporno. Postoje samo dvije vrste ljudi, to morate znati, mla di ovjee: lo i i glupi. Ponovo se smijala svojim najsjajnijim smijehom. Oni lo i, rekla e Nora, su mi miliji. 'Strangers in the night' pjevao je glas Franka Sinatre. Poimo gore k meni, rekla je Nora Hill. Bit e to malo dulji razgovor. Govorei to otputila se posred svoje dvije take gotovo urno prema nekim irokim stepen icama koje su vodile nekoj balustradi na prvom katu. Manuel je po ao za njom, mora o se pri tom uriti toliko je Nora Hill, uzeta, odmicala. Ogledao se i vidio onog mr avog ovjeka koji ga je bio nagovorio kako jo uvijek sjedi na svojoj stolici. Gled ao je za Manuelom pun duboke zabrinutosti. 29 Svinje, rekla je Nora Hill. Prljave, po udne svinje. To su ljudi kako sam ih ja upozn ala. Pri tom i sebe ubrajam u takve ljude. Zajedno s ocem i majkom. I va i roditelji... I te kako! Ja nisam odavle, to ste zacijelo primijetili u mom izgovoru, mladi ovjee . Roena sam u Essenu, godine 1915. Godine 1915? Ali tada vam je ... Pedeset i etiri. Znam, dobro se dr im. Otac mi je bio aktivni oficir, majka plesaica u nekom varijeteu. Sa svakim tko je htio legla je u krevet. Sve dok se nije poja vio taj porunik. Ljubila ga je ah! Ostala je s njime u drugom 132 stanju. Obeao je da e je o eniti. Na njegovo veliko olak anje odmah je potom buknuo pr vi svjetski rat nestao je zauvijek. Mene je moja dobra majka, jedva da sam se bi la i rodila, odvela nekim seljacima. Smetala sam joj, i nadalje je nastavila svo jim kurvarlucima. Kad mi je bilo pet godina reko e mi moji seljaci da je umrla. Sa prilino jakim sifilisom legla je u bolnicu. Zapaljenje plua ju je dokrajilo. Kad s u mi moji dobroinitelji na selu govorili kako je sad draga mama u nebu, spopali b i me grevi od smijeha. Ne, rekla je Nora Hill, do sada jo nikada nisam srela ovjeka k oga bih mogla ljubiti, koga bih mogla tovati, kome bih se mogla diviti elei da bude m kao on. Glas joj je postajao ti i. Ima samo jedna iznimka. Netko postoji kome se i sada ovog trenutka divim od sveg srca, koga tujem i koga smatram uzorom. To je n etko takav, kakvim bih ja eljela biti, a nikada mi to nee uspjeti. Kako se zove taj o vjek? Taj ovjek, rekla je Nora Hill, zove se Valerija Steinfeld. Lijepa vlasnica vile sjedila je na stolici presvuenoj katunom, sjedila je ispred velikog, otvorenog kamina to se nalazio posred antikno namje tene sobe za dnevni bo ravak. Ta soba bila je dio, kao to je Manuel primijetio, rafinirano izgraenog veli kog apartmana sa spavaom sobom, sobom za presvlaenje, kupaonicom i balkonom. U toj je sobi bio maleni bar, bilo je tu mnogo regala s knjigama, u tim regalima bio je ugraen gramofon i televizijski aparat. Iznad povi enog kamina nalazio se veliki dimnjak koji je upijao sav dim. Debele kl

ade bile su naslagane jedna preko druge, to je zacijelo uradio onaj atletski raz vijen ovjek u smokingu kojega je Nora Hill nazivala Georg i koji je, inilo se, za vrijeme njenog odsustva obavljao funkciju sluge, pouzdanika i efa itavog njenog po gona. Vatra je pucketala. Zavjese su prekrivale visoke prozore. Grane obli njeg dr vea u perivoju dodirivale su i kuckale po staklima. Georg je donio jednu termos-b ocu od srebra, donio je jo ledene kocke, a e, sifon i bocu whiskyja. take od laganog metala nalazile su se na stolici, nalijevo i nadesno od Nore Hill. Ona je pu ila c igaretu utaknutu u dugi srebrni cigar-luk. Odozdo je posve tiho dolazila buka, s mijeh i glazba, glasovi i uzvici. Kua je bila veoma solidno sagraena. Nora 133 Hill se pone to razmetala dok se zajedno s Manuelom penjala uza stepenice. Kamena balustrada u prvom katu na njoj je jo visjelo u e kojim je Yvonna bila sputa na takoer se protezala u krug. Kua je imala velik promjer. Pokazat u vam nekoliko soba, rekla je Nora Hill, brzo, energino, bez i jednog znaka stida pred Manuelom hodajui kraj njega svojim takama. Na zidovima, izmeu vrata, ugl edao je Manuel velike i skupocjene reprodukcije, etrdeset i devet pozicija Pietra Aretina, naslikanih rukom Giulija Romana. Iznad vrata nalazile su se, ba kao u n ekom hotelu, mlijene svjetiljke, bile su sainjene u obliku polukruga. Brzo i nakra tko otvorila je Nora Hill neku prostoriju, otvarala ih je zatim jo nekoliko. To, t o je Manuel Aranda ugledao osupnulp ga je ljepotom, monstruozno u ili ukusom. Svaka je soba drugaije ureena. U nas postoji bazen za kupanje, a zatim i kinematogr af dolje. Sobe su me stajale itav imetak. Pogledajte, na primjer ovdje, kineska . .. Bilo je tu i dalje ga je vodila takoer soba ureenih u stilu francuskog rokokoa, na zidovima je bilo galantnih scena u stilu vremena. Bilo je tu soba u indijskom s tilu, u grkom stilu, a takoer i soba sainjena u stilu haremske prostorije. Jedna je bila vjerno opona anje manastirske elije, druga je pak bila prava zatvorska elija, a trea je pak bila potpuno u mraku. Manuel je ugledao srednjovjekovnu izbu za muen je sa itavim inventarom i crte ima iz knjiga Marquisa de Sada. Jedna je soba bila p reviena zrcalima, zrcala su se takoer nalazila i na stropu. Prolazei kraj dviju zat vorenih vrata Nora Hill se po urila. Iznad vrata gorjele su mlijene arulje. Uskoro e sve sobe biti zauzete, rekla je ena tog lijepog lica punog prezira spram lj udi. Odakle su te djevojke? Dijelom stanuju ovdje, a dijelom u gradu. Ako ih trebam, nekoliko odreenih, ili je dnu, pozovem ih telefonom. Sudionik sam u nekoliko nonih lokala. Georg nabavlja to se tra i kolima. Georg? 134 Sluga. Moj ljubavnik to ste i sami pomislili. Niste? udno. Ima tome ve est godina. O n je jedan od lo ih. S glupanom ne bih mogla izdr ati dulje vremena. Slu i me izvanred no, odista. Lud je za mnom. Nema sumnje pro ao je sve i sva, takav kao to lijepo iz gleda. Uzetu, punu novaca, jo nije imao. Kakva li u itka! Otvarala je jo poneka vrata. U li su u jednu sobu pretrpanu pokustvom u stilu pro log stoljea. Jedna velika uljena slika prikazivala je mladia koji klei pred starijim ml adiem. Obojica su bili goli. Mlai je ljubio starijeg. Valja se brinuti i za takve stvari, rekla je Nora Hill. Rijetke su takve mu terije, a li dou. Valja imati takoer i nekoliko pouzdanih djeaka. To iznad svega. Veina ih je ipak ucjenjivaki olo . Takve ne dr im ovdje. U mene mnogo zarauju. Naravno, to se skup lje plaa. Sa djeacima jo nisam imala brige. S djevojkama e e. Ah, ima li poziva u kojem se ovjek ne bi ljutio? Dalje je urila... U zdravlje!, rekla je Nora Hill i podignula a u. Sjedila je ispred vatre u kaminu, sue lice Manuela. Pili su. Nora Hill je rekla: Dakle: poznavala sam Valeriju Steinfel d. Dobro sam je poznavala. Ja sam ovjek koji e vam ispriati to je uinila. Nije to pri povijest iz tisuu i jedne noi. Tvrda je to i po ivot opasna pria. to vam je? Kako? Va pogled. Pomislili ste: zabadava mi ta ena nee ispriati tu priu! Manuel je oklijevao Naravno, to ste pomislili. U pravu ste. Razumijem, rekao je Manuel odla ui svoju a u. Drvo je u kaminu glasno prasnulo, to je na

likovalo hicu. Ne, ne razumijete vi, mladi moj prijatelju. Nije rije ni o kakvoj ucjeni! Ni o nov cu! Dosta ja imam novaca. Niti o dokumentima nije rije. O kakvim to dokumentima govorite? Gospodine Aranda! gledala ga je puna ironije. Vi, d akle, znate... Naravno. Ve sam vam rekla kako me rukopis ne zanima. 135 to onda? Sve u vam ispripovjediti, sve to znam o Valeriji Steinfeld. Pomoi u vam rasvijetliti tajnu oko smrti va eg oca. Vi se ne morate... 30 ... na mene oslanjati, razumije se. Noas takoer neete uti itavu povijest Valerije Stei nfeld. Ne to bih vas htjela dra iti, ve samo zato da biste imali priliku provjeriti komad po komad itave pripovijesti kako biste doznali jesam li vam govorila istinu . Izvanredno to ona izvodi, rekao je Gilbert Grant. Na e zlatno dijete, rekao je Fedor Santarin igrajui se svojim brilijantnim prstenom. Amerikanac i Rus sjedili su u nekoj sobi namje tenoj kao da e u njoj boraviti djevo jica. Medvjedii i lutke nalazile su se naokolo, bilo je tu igraaka, dra esnih haljini ca, kratkih nonih ko ulja, arenih vrpca za kosu i djejih cipela. Grant je stavio noge na stol. Bocu punu burbona dr ao je u ruci. Povremeno bi povukao velik gutljaj. L ice mu je bilo crveno kao i uvijek, oi su mu bezlino zurile kao i uvijek. Santarin se za to vee jo jednom bio obrijao. Sjedio je na niskom krevetiu. Opet je iz utivos ti razgovarao engleski. Grant je rukom obrisao usta i upitao: Hoe li to ona i do kraja izvesti? Ona to mora, Gilberte, budite mirni. Ubojstvo zasta-ruje u Austriji tek nakon dva deset godina. Mi jo imamo mnogo vremena. Za to vrijeme je Nora Hill, a sjedila je tri sobe dalje od njih, nastavljala gov oriti. Glas joj je dopirao iz jednog zvunika. Visio je na jednom avlu to je pridr ava o i sliku Snjeguljice i njenih sedam patuljaka pri uzglavlju kreve-tia. ... valja da se osvjedoite kako je to istina, to, to vam govorim. Manuel je zaustio: Kako da zaponem provjeravanjem? 136 Odilazit ete svim onim ljudima koji su povezani s ovim sluajem, zahtijevat ete od nj ih da vam ispriaju svoju pripovijest. Ti ljudi ni ta ne priaju. Ve sam poku ao. Oh, rekla je Nora Hill, kad im budete pristupili sa znanjem onoga to u vam veeras ispr ipovjediti, progovorit e gospoda, svi, budite sigurni. Ah, koliko e nas to vremena stajati, mrmljao je Grant. Bude li sad Arandi ne to palo n a pamet. Pozvao sam Jeana Merciera. Zar ovamo? Grant je poskoio. Jest. Doi e kasnije. Za sat vremena. Rekao sam mu kako moramo suraivati, ma kako to groteskno bilo. Tek onda kada budete uli itavu stvar od mene i kada je budete provjerili u ostalih ljudi, izrazit u svoju elju, obja njavao je tamni glas Nore Hill. Naravno, vi sada pom i ljate na B-projekt, ali ja... O kojem je projektu rije? Eto! Fedor Santarin, koji se igrao lutkom, naglo se uspravio. Ne razumijem, razlijegao se glas Nore Hill. B-projekt to je to? Nemam pojma. Ali up ste to rekli. Mora da ste ne to preuli, mladi prijatelju. Nisam, nikako! Ne razumijem.. . Zacijelo ste me krivo uli. B-projekt? to vam je to? Ja to ne znam. Ah, pustite to. nema smisla. Oprostite, to ... to ste odista rekli? Pojma nemam. Sasvim ste me zbunili . Uinili ste me nervoznom. Zar nije izvanredna! Santarin je sjao. Kako ga samo mota! A on nema pojma! To znai, stvar je onakva kao to sam ja rekao: lagao je, nema on klju za ifru. Mo da se pretvara, mrmljao je Grant. Nikada! Reakcija je bila prava! On se pretvara, jest, kad la e. Merciera neka vodi za nos. Taj neka mirno vjeruje kako Aranda ima klju. Ja u to nikada nisam vjerova o.. Vi ste sumnjali. Zbog toga sam zamolio Noru Hill neka uini ovaj poku aj. Jeste

li se osvjedoili? 137 Jesam, rekao je Grant. Kakve li ene! sanjario je Santarin. Kakve li tuge da je takva jedna ena bogalj. Grant je uzdisao sentimentalno. Zar tuga? To je srea! Nema nieg mudrijeg od bogalja, rekao je Santarin. A kakva je u vas elja? pitao je Manuelov glas. 31 Nije to elja, to je molba, odgovorila je Nora Hill. ' a e su nam prazne. Napravite dva nova pia, budite tako dobri. On je kimnuo glavom. Tu molbu, nastavila je dok je on toio u te ke a e za whisky, ne morate ispuniti. Mo ete i otkloniti. Nadam se, da mikrofon ondje gore odista radi, nadam se da Santarin i Grant sve uju, razmi ljala je. to ovdje radim svia se njihovim najvi im pretpostavljen ima u VVashing-tonu i Moskvi. To je Santarinova ideja. On je lukaviji od te dvij e proklete svinje to me ucjenjuju, to da radim? Ni ta. Moram initi ono to od mene tra e. Ubojstvo zasta-ruje u Austriji tek nakon dvadeset godina. Manuel je utio okreui svoju a u u rukama. Ponovo je zauo odozdo glasove i glazbu. elite li uti moju priu? Hoete li usvojiti moj prijedlog? pitala je Nora Hill. Hou, rekao je Manuel. elim uti to ete mi ispri-povjediti ako sam odista slobodan pa d dluim da li u vam na koncu ispuniti va u molbu ili ne. Sla em se. Manuel je brzo upita: Kada je Valerija Steinfeld dobila od vas kapsule cijankalij a? Nora Hill je prinesla srebrni cigarluk ustima i povukla polako dim. Prije dvadeset i est godina, odgovorila je potom. 138 32 U ponedjeljak 4. listopada 1942. ne to poslije devet sati ujutro stupila je Nora H ill, dolazila je od Novog trga i Ringa Opere, stupila je u gornji dio tihe ulice Seiler. Bio je hladan i tmuran dan, nije postajao svjetliji. Nora Hill, koja je upravo do la s juga, zebla je, iako je preko kuku-ruzno ute vunene haljine s opasaem od srnee ko e nosila ogrta od leopardovog krzna, a na glavi crni turban. Na svojim lijepim nogama imala je crne talijanske cipele s klinastim petama, crna runa torb ica od krokodilske ko e bila joj je obje ena o desnu podlakticu. U torbici je nosila revolver, to joj ga je bio dao Jack Cardiff. Dana 24. svibnja Nora Hill je navr il a dvadeset i sedam godina. Hodala je izazovno. Napadno na minkana inila se kao da je strankinja. ('Njemaka se en a ne lii!' propovijedala je neprekidno propaganda partije.) U Nore Hill su bile v eoma velike tamne oi s dugim trepavicama, imala je velika usta, rumenilo za usta i nilo ih je jo veima crna, svilena kosa virila joj je ispod turbana. Rukavice od sr nee ko e navukla je prije kratkog vremena. Dugaki nokti na rukama, kao i namazi usta , bili su obojeni jarkocrvenom bojom. Na desnom runom zglobu Nora Hill je nosila i roku narukvicu od platine s velikim brilijantima, a na drugom, krajnjem prstu je dan neobian prsten optoen crvenim, zelenim, modrim i bijelim kamenjem. Sve ene koje bi susretale Noru Hill neprijateljski su je promatrale, a svi mu karci gledali bi je po udno sve se okretalo za njom. Ne zurite tako u mene! Zahtjev da se tako odjenem i na minkam dolazi od Nijemaca, razmi ljala je Nora Hill. To su joj zapovjedili odmah u poetku, jo u Berlinu. Razmi lj anje o svemu tome nije ni izgledalo tako idiotski: u inozemstvu elegantna, lijep a i mondeno odjevena ena nije suvi e upadala u oi i to je bilo dobro, u Njemakoj je b ila upadljiva, a to je bilo jo bolje, jer ovako su vrlo lako mogli pratiti bie kak vo je bila Nora Hill i vrlo su je te ko gubili iz vida. Zbog toga je na sebi takoer imala i toliko nakita. Sada su se narukvica i prsten ponovo nalazili u Njemakoj, jer Jack Cardiff joj je rekao: Kada bude odilazila Valeriji Steinfeld, mora biti n apadnija negoli ikada! Mora i najglupljeg gestapovca koji e te mo da slijediti uvjer iti kako 139 ne bi odabrala takve ratne boje da si sudionik bilo kakvog zloina protiv re ima... Do vraga i ta Valerija Steinfeld, razmi ljala je Nora Hill ogoreno. Ja je ne poznam

. Ona me ne zanima. Ne tie me se. Dosta posla imam kako da se izvuem itava odavde. A Jack je rekao: Mora otii k njoj. Mora joj pomoi. Molim te da to uini . To i jest ono podlo, nastavila je razmi ljati Nora Hill, to u naravno sve uiniti za to me je molio Jack. Ja ga volim. Eto, kamo ovjeka odvodi ljubav. Ljudi, to ih je susretala Nora Hill po to se skrasila u Beu, priinjali su joj se bole sni, tu ni i bezvoljni. Uvijek je to bilo tako kad se vraala iz inozemstva. Poslije nekoliko dana taj se dojam dijelom gubio. Svaki put po njenom dolasku to ju je jako alostilo. Kue u ulici Seiler imale su na zidovima, u visini prsiju, naslikane bijelom ili ut om uljenom bojom strijele i natpise, kao PRAVAC KAI ili PRAVAC OPERA, a u visini koljena napisali su skraenice LSR i NA, a to je znailo zrano skloni te ili izlaz za n u du. Ti putokazi trebalo je, u sluaju katastrofe, ljudima, koji bi lutali po ru evin ama, da ka u kako da se orijentiraju, trebalo im je omoguiti spasilake pothvate. Nar avno, pretpostavljalo se da e poslije zranog napada jo biti sposobnih ljudi za to. Do sada Be jo nije bio bombardiran. SILAZAK U KATAKOMBE pisalo je kraj jednog ulaza u kuu. Katakombe, labirint hodnik a, star mnogo stoljea, to se prostire gotovo ispod itavog prvog okruga, na nekim su mjestima oslobodili uiniv i skloni ta od napada iz zraka. Nadesno od ulaza u katakom be nalazila se trgovina ko om u ijem je izlogu stajalo nekoliko jeftinih stvari od lo eg materijala, a kraj te trgovine nalazila se ona to ju je morala nai Nora Hill. Iznad izloga, to su bili preko polovine za tieni drvom, nalazila se duga stara metal na ploa, nekada je vjerojatno bila svijetlozelena, sada je bila blatna i tamna, n a njoj je starinskim i o teenim slovima pisalo: KNJI ARA I ANTIKVARIJAT LANDAU, OSNOVANO 1811 Kvaka ulaznih vrata te ko se pomicala, bila je zarala Nora Hill se brzo okrenula i pa ljivo gledala ljude u toj kratkoj ulici. ene. Djeca. Vojnici. Malo je bilo civil a. Neki 140 ovjek na dvokolici prolazio je stenjui, visoko je bila natovarena sve njevima karton a. Ne, zakljuila je Nora Hill, nitko me nije slijedio. ovjek sa e irom od ko e i modrim ogrtaem koji je mladu enu od njena dolaska u Be slijedio zaokrenuo je na vrijeme s krivajui se iza neke kue, pri tom je pogledao na sat to se nalazio posred Novog trg a. Bilo je devet sati i est minuta. ovjek sa e irom od ko e upalio je sebi cigaretu. Osjeao je da e to potrajati, ma to Nora Hill imala da obavi u knji ari. Bio je on ovjek koj ega osjeaji nikada nisu varali. 'Radujte se ivotu, jer jo uvijek svjetlo sja...' oglasila se svijetla melodija zvo nca, bila je to neka stara pjesma, kad je Nora otvorila ulazna vrata stupiv i u dua n. U knji ari je gorjelo elektrino svjetlo. Sa stropa su visjeli dugaki tapovi od mje di, a na kraju tih tapova nalazile su se mlijene kugle. Bile su prljave. Mjedeni ta povi takoer. U prodavaonici se nalazila velika kaljeva pe. Vatrostalno staklo na v rata cima lo i ta arilo se. Nora Hill je zatvorila vrata koja su za kripala melodija zvonca se ponovo zaula pog ledala je ulijevo i opazila gotovo dva metra golemog medvjeda visoko uzdignutih prednjih apa. Bio je sav olinjao. Bio je to Baribal, vrsta medvjeda koji ive u Sje vernoj Americi. Toan opis sastanka dopu tao je Nori Hill da po prvi puta tog jutra bude ne to radosnija. 33 Dobri, ljubljeni Jack. Za trenutak pomislila je Nora na njega, bila je sva razbla ena i zahvalna. Olak anje to ga je osjetila ugledav i ispunjenog medvjeda bilo je veoma veliko. Jack Cardiff joj je bio rekao da e u duanu naii na tog ispunjenog medvjeda. Medvjed dr i u rukama ko aru punu knjiga, ugraen je u njega mehanizam to opona a medvjedo vo mrmljanje. Bude li uzela neku knjigu iz ko are, ut e medvjeda kako brunda, rekao joj je Jack Cardiff. 141 Odista, medvjed je nosio ko aru, nalazila se izmeu prednjih apa. U ko ari nije bilo mn ogo knjiga. Nora je uzela jednu. Medvjed je zabrundao, duboko i dugo. Knjiga se zvala 'Osobit ivot djeaka koji je postao na voa'. Nora je vratila knjigu u ko aru. Tu ni medvjed s izlizanom dlakom ponovo je zabrundao.

Nora se ogledala po duanu. Sve je bilo upravo onako kao to joj je to opisao Jack. Stajai pultovi, police od hrastova drveta, prazne, visoke knji arske ljestve, presv uene bar unom, privr ene gore visoko na eljezno upori te; mnoge stolice; dvije ljuljake; gistar-blagajna od nikla, pod od tamnih i dugih dasaka, izga en, na mnogim mjestim a grbav. Osim Nore u prodavaonici nije bilo nikoga. Halo! oglasila se. Nitko se nije javio. Halo! povikala je jo jedno. Glasnije. Iz hodnika u jednom zidu od knjiga nai ao je ovjek, lice mu je bilo blijedo, naliko vao je na uenjaka, imao je uske i lijepe ruke i veoma sitne noge. Bio je dobro od jeven, iako nekako udnovato i staromodno. U njega su bile blage sive oi, djelovao je veoma nervozno. To on i jest. To on i jest, razmi ljala je Nora ponovo umirena. Jack mi je opisao Martina Landaua. Tono ga je opisao. Sve je bilo tono. Lijevo ra me se tom Landauu pone to uzdizalo, glavu je lako naginjao nalijevo, blijede mu se usne neprestance stra ljivo smije e, a na lijevom reveru kaputa nosi znak partije. Na tog Landaua mora osobito paziti. On je najslabija toka u na em planu. To joj je rekao Jack. Ni ta nije pre utio, nije lagao, kako bi je mo da uljuljao u mo eb itnu sigurnost. Ne, Jack nije lagao. Nikada. To je bio jedan od razloga zbog ega ga je Nora Hill ljubila. Njenog zadovoljstva, kada je ugledala medvjeda, nestalo je. Raspolo enje joj je bivalo sve slabije gledajui Martina Landaua kako se polako i neujno pribli ava. Nekoliko puta je progutao slinu, utio je. Lijepo je stvar zapoela, razmi ljala je Nora. Moram se najbr im putem osigurati. Mora m znati do koje je mjere kukavica taj Landau. Nora je takoer utjela, gledala je ne tremice knji ara u oi. On je odmah skrenuo pogled u stranu. Nebesa, pomislila je No ra. Jedan ovjek bi doista morao 142 biti toliko hrabar pa izdr ati pogled ene. Ne bude li to izdr ao, nee biti dobro nee bi ti dobro ne samo za njega. Taj ovjek, trideset i devet mu je godina, Jack je to rekao, u svom ivotu zacijelo jo nije zagrlio enu, razmi ljala je Nora. To sam odmah vidjela. Za to mi nije potreb an Jack. Taj ovjek odilazi sa svojih trideset i devet godina poslu no kui, odilazi s vojoj sestrici igrajui se sam sa sobom. Tome ovjeku nije potrebno slati nikoga iz Gestapoa. Najslabija toka u na em planu... Do vraga, razmi ljala je Nora, to sebi Jack zami lja? Kako da se s nekim koji se zove Landau, s nekom krpom, a ne mu karcem, spasi ovjek? Prokletstvo, a ja tog ovjeka, k ojega valja spasiti, uope ne poznajem! to me se on tie? ini mi se da u nestati, nesta ti toliko brzo... Ne. Jack. Obeala sam to Jacku. Moram to uiniti. Jack bi takoer uinio sve za to bih ga zamolila. Ba je to neka bijedna situacija! Da ovjek ni ta ne eli. Moram sve staviti na kocku. U svom sam ivotu mnogo puta pone to stavila na kocku. Dakle, naprijed! Nora je glasno zaustila: Dobro jutro. Landau se sav stresao, kao da ga je netko udario nogom. Ustuknuo je dva koraka. Desnu je ruku podigao visoko. Nagnute glave i podignutog ramena odvratio je Mart in Landau tiho, smu eno i nejasno: Heil Hitler! No dobro. Upravo gospodin Martin Landau. Pripadnik partije Landau. Na proputovanju sam, u Beu, rekla je Nora Hill vidjev i kako se taj jadnik ponovo pre stra io. U finu ju je stvar uvukao Jack! Tra im neko odreeno djelo o grkoj mitologiji, ako je mogue antikvarno, rekla je. Landauova donja usnica zapoela je drhtati. Bude li to i nadalje, i lo kao to je poelo, razmi ljala je Nora, umrijet e mi ovdje pri je no to sam onu enu uope i ugledala. Kakva li je to samo dosjetka od ovjeka! eka ipa k ve etiri godine na to da netko- doe i zatra i od njega izvjesno djelo o grkoj mitolo giji. Sve je tono uglavljeno, tada. Zar nisam sasvim openito govorila o grkoj mitol ogiji. To su za etiri posljednje godine vjerojatno 143 mogli uiniti i neki drugi ljudi, zar gospodin Landau svaki put pri tom pada u nes vijest. Grka mitologija, rekao je Landau nejasno. Ipak...

Jest, rekla je Nora maknuv i se korak naprijed. On je ustuknuo ponovo korak, za to je vrijeme mucao: Tja, mitologija, ne znam zap ravo tono... Grka povijest je mno tvo, eto ... Curtius, Meyer, Droysen... Takoer grka kultura... Jezik, glazba... Nora ga je vrsto pogledala odmah je poeo gledati mimo nje, preko njenih ramena Nor a je naglasila: Ja trebam 'Vjerovanja Grka'. uv i to bukvalno je u tren oka sav u ao u sebe, zurio je u svoje cipele. Dakle! Govorila je sve glasnije, postajala je sve e a u svojoj bespomonosti i strahu d tim to joj se sve mo e s ovim nesretnikom dogoditi. Imate li knjigu 'Vjerovanja Gr ka'? Pomicao je usnama, glavu je spustio. Ne razumijem vas. Nenadano je podigao glavu i poeo govoriti kao da je izgubio razum: Rekao sam da ne znam. Ne biste li poku ali nai? Sad je i Nora poela govoriti veoma glasno. Najradije bi Land auu opalila glasni amar. Gledano s druge strane: situacija u kojoj se on nalazio nije ba bila osobito ugodna, nikako to nije bilo ugodno. ovjek mora da bude praved an. Noru je pro eo iznenadni osjeaj straha. Je li ona ena uope i bila u duanu? Ako je nema to tada? Satkala je tako fini plan i ne bude li te ene u duanu od tog plana ni ta bi ti nee. to to znai: nema je ovdje? Zar mo da ta ena uope i ne ivi? Nora je munjevito mislila: u telefonskoj sam knjizi pogledala, napolju, na aerodromu. Njeno sam im e prona la. Ali takva se knjiga tampa jednom u godini. Ako je ta ena u meuvremenu umr la? Ako taj Landau zbog toga tjera toliku paniku? On se ne usuuje izrei prvu rije. Ja se takoer ne usuujem. I najhrabriji ovjek na svijetu bi utio. to u ako je ta ena va, ako se ne to dogodilo o emu Jack ne zna ni ta. Sasvim jasno, pogledat u, mrmljao je Landau nesretan. Smijem li vas zamoliti da poete za mnom ... Po urio je ispred nje. Ovuda, hodnikom ... Upravo preureujemo, 144 morate znati... Sve je postavljeno na glavu... U vrijeme prije Bo ia uvijek pravimo ne to reda... Bio sam u skladi tima, zbog toga vas nisam odmah uo, morate mi oprosti ti ... Hodnik je ulazio u prvu skladi nu prostoriju. Nije bilo svjetla. Desno od hodnika nalazio se ulaz bez vrata, ulazilo se u omalenu ugodnu sobicu, na stolu, ili nek om pisaem stolu, svijetlila je svjetiljka zasjenjena zelenim sjenilom. uo je pe kak o hui. Svjetlo neke stajae svjetiljke osvjetljavalo je slabo prednji ugao skladi ta. Na velikim stolovima, na podu, na regalima bilo je tisue knjiga. Poivale su u dub ini u potpunoj tami. TEDITE STRUJU! opominjao je neki plakat na zidu. Landau je stao. Grku smo pohranili ovdje straga... nitko se za te stvari vi e ne zanima'... Oprostit e mi na ovom neredu... Mnogo je posla, a malo pomoi,.. Svi su mi pomonici oti li u v ojsku... Samo jo jednu pomonicu imam... Negdje je u skladi tima... Povikao je: Gospoo teinfeld! I kako mu se odmah nitko nije javio, zaurlao je histerino: Gospoo Steinfel d, javite se napokon! Nora se naslonila na neku hrpu knjiga. Valerija Steinfeld, dakle, bila je iva. Bila je ovdje. Mogla bih ubiti tog bijednika, razmi ljala je Nora Hill. 34 Dolazim! uo se svijetao, mlad glas. Iz nadsvoenog prolaza, to je vodio do nekog veeg prostora, a tu je gorjelo slabo sv jetlo, iza la je jedna ena, na sebi je imala radni kaput sainjen od nekog crnog mate rijala. Mehaniki je okrenula prekida za struju. Iza nje se ugasila mutna rasvjeta. Samo svjetlo zelene svjetiljke s pisaeg stola osvjetljavalo je troje ljudi. Vitka, osrednjeg rasta bila je Valerija Steinfeld. Nora Hill je znala mnoge njez ine fotografije. Usprkos tome nije ju odmah prepoznala. Fotografije su bile nainj ene prije mnogo godina. Na svim tim fotografijama Valerija se Stein10 I Jiirimv se pribli ava dugi 145

pr

ra

mr

feld smijala, lijepa i mlada ena smijala se sretna i zadovoljna, plava joj je kos a padala u mekanim valovima preko vrata. "Tako joj je i sada kosa padala. Ali li ce Valerijino veoma se promijenilo. Jest, to su njene oi, razmi ljala je Nora Hill, njena su to usta. Te modre oi, ta pu na usta, dugo se godina nisu smijala, ta se usta vi e ne smiju. Jo uvijek je lijepa , te oi, ali izraz to ga pokazuju, taj izraz je pun straha. Te oi, razmi ljala je Nor a Hill, te se oi vi e ne mogu smijati. Ni plakati vi e ne mogu. Valerija Steinfeld vi e nema suza. Veoma praznovjerna, kakva je ve Nora bila, izbjegavala je gdje god je to mogla ta kve ljude. Izbjegavala je nesretnike, klonila se bolesnika. Sve to donosi nesreu, u to je bila Nora Hill uvjerena. Tra ila je dru tvo i prijateljstvo bogatih ljudi, sretnih, monih, pobjednika, ne onih pora enih, tra ila je dru tvo gospodara, a ne onih kojima gospodare. Molim, gospodine Landau? Valerija Steinfeld gledala je blijedog ovjeka mirnim licem po to je jednako tako pogledala Noru Hill. Valerija Steinfeld je bila veoma blije da. Ova dama tra i... zapoeo je Landau drhtavim glasom, a u tom trenutku zauli su svo troj e igru zvona sa vrata. Ah, kakva li olak anja! Landau se naklonio pri emu je na njegovim prsima za-svjetlucao u svjetlu svjetilj ke znak partije. Zasvjetlucao je kukasti kri na reveru njegova kaputa. Oprostite m i, gospoice. Mu terije. Po urio je. Obje ene su slu ale kako odlazi, pri tom su promatral e jedna drugu, Valerija je to inila ispitivaki i ozbiljno, a u Nori je rasla nervo za. Valerija Steinfeld stara je trideset i osam godina, razmi ljala je Nora Hill. Jeda naest je godina starija od mene. Do vraga, valjda u izdr ati njen pogled, taj mirni pogled! Te ko mi to polazi za rukom. Jack, oprosti mi, nalazim se u krivom logoru . U sasvim krivom. Ne snalazim se ja sa zdvojnim ljudima, s nesretnicima. Moram se potruditi da tu stvar to je mogue prije zavr im. Nestat u zatim i nikada vi e Valeri ju Steinfeld neu eljeti da vidim. Svakome je dosta svoga vlastitog ivota. Ne zanima me tvoj ivot, razmi ljala je Nora, zurei u Valerijine oi, ne elim biti sudionik u tvo m ivotu, nikada, nikada, nikada! 146 Tra im knjigu 'Vjerovanje Grka', rekla je Nora Hill. Aha, rekla je Valerija. To je bilo sve. Poslije toga je ponovo gledala Noru, temel jito, uljudno, potpuno je bila mirna. Nora je poela osjeati koliko je prevladava ljutnja, ljutila se na samu sebe, ljuti la se na neloginost kojom je Valerija primila njene rijei. Landaua je proklinjala zbog njegove kukavnosti, Valeriji Steinfeld morala je biti zahvalna to se tako do bro dr i. Umjesto toga nalazila je tu Stein-feldovu upravo nemoguom. Neovisno o tom ozbiljnom licu bila je ta pra na osoba, to, eto, stoji pred njom takoer i sasvim pr istojno lijepa. Eto, i to se dogaa. Nora Hill nikada u ivotu nije imala prijatelji ce. Do sada, razmi ljala je Nora, sve su me ene s kojima bih morala dovr iti bilo koji po sao, sve su me ene ili odmah poele prezirati ili su me se bojale. Eto, eto jedne, koja stoji preda mnom, koja se pona a naoko-naoko! kao ni jedna do sada. Ali, razm i ljala je Nora, promijenit e se to, draga moja, kad ti budem rekla sve to imam rei. Vidjet emo bude li se i nadalje tako mirno pona ala. Zar me ne razumijete? upitala je Valeriju glasno. Ne to je rekla. Nisam to ula, jer njena pogleda vi e nisam biia kadra izdr ati, morala sam pogledati u stranu. Zar ja, pa da to uinim pred jednom enom! Jo mi se nikada ne t o slino nije dogodilo! I glasa joj ula nisam, toliko sam bila zabavljena svojom av erzijom spram nje. Rekla sam vam: imam dva djela. Jedno je Levyjevo, a drugo je napisao Trockau. Sad su se ponovo gledale u oi. Slijedei dijalog zvuao je kao neka igra pitanja i od govora. A tako je to odista i bilo. Ono djelo, to ga je napisao Trockau, naravno, rekla je Nora. Ono Levvjevo je zabranj eno. Jest, tako je. Trockau, odgovorila je Valerija. Imamo svezak, izdanja iz godine 192 9. elim izdanje u dva sveska. Kako, molim?

U zabludi ste. I prvo izdanje bilo je tampano u dva sveska. Ja trebam drugo izdanj e. Godina 1931. Djelo su obradili Merian i Stahelin. 147 Valerija Steinfeld je polako stupila u malu komoricu, okrenula je Nori Hill lea. i nilo se da tra i u regalima. Takav je morao biti utisak u onoga tko bi stajao iza nje. Uistinu je zatvorila svoje oi. Rukama je vrsto obgrlila naslon neke stare sto lice to se nalazila ispred starog pisaeg stola. Merian i Stahelin... rekla je Valerija polako. Nenadano su joj se poela tresti rame na. Nora je to primijetila. Ponovo ju je obuzelo samopouzdanje. Tako, dakle, pom islila je. Natovjek ipak nisi. Prije nekoliko mjeseci te knjige je netko naruio, nas tavila je Valerija ravnodu no. Pomaknula sam ih prema naprijed i negdje ovdje stavi la da mi budu pri ruci. Ali knjige jo uvijek nismo prodali. Nitko nije do ao po nji h. Gdje su samo ti svesci? gledala je naokolo. Nora Hill je u la takoer u malu prostoriju. To je, dakle, 'ajna komorica', o kojoj m i je priao Jack, razmi ljala je. Sve je upravo tako kako joj je bio opisao. Zarali p linski tednjak. Staro posue. Sudoper. Ra i bakarni oksid na slavini. Stari ko om pres vueni divan. Pustite me da razmislim, rekla je Valerija tiho gledajui redove knjiga. Gdje sam sam o ono stavila te sveske? Teatar se, dakle, nastavlja, razmi ljala je Nora. Mora se nastaviti. Teoretski gle dano mogao bi bilo tko zatra iti 'Vjerovanja Grka' od Trockaua u obradi Meriana i Stahelina. Mo da se to ak jedno i dogodilo. Zbog toga je Landau tako drhtao od strah a. Iako je znao da su u itavu priu bili ugraeni mnogi sigurnosni ureaji. Ovdje knjiga nema... Ovdje ih takoer nema... Valerija je nagnuta nad pokustvo stojei na prstima izvlaila pojedine knjige iz rega la. Pogledala je Noru kao da joj eli rei: mogli bismo zavr iti itavu stvar, hajde, pon i govoriti. Mo da su na ovoj strani? rekla je Nora. Valerija se priinjala kao da tra i. Nora se jo jedno ogledala po komorici. Izga eni sag o kojem joj je Jack pripovijedao , eto ga ovdje. Istro eni stolac za njihanje. U kutu mala pe, sva je u arena. Kako sa mo mrmlja! O tom stolu ovdje Jack mi nije ni ta pripovijedao. Takoer nije govorio n i o radio-aparatu to se nalazio na tom stolu. 'Minerva 405'. Nora je poznavala ta j tip. 148 Sedam cijevi, na tr i te je do ao godine 1940. najjai je i najbolji ovoga trenutka. Nar avno, o radio-aparatu Jack ni ta nije mogao znati, nastavila je razmi ljati. Takvim modelom mogue je zacijelo posred grada, ak i danju, slu ati London ... Dakle, odista ne znam gdje bih jo mogla potra iti... Svesci su morali biti ovdje, ni tko ih nije odnio, rekla je Valerija. Takoer i ovdje ih nema. No, vrijeme je. Ipak, ipak, rekla je Nora. Gdje? Glas joj je bio sasvim tih. Sada je Valerija bila na kraju svojih snaga. Nora se smje kajui ogledavala, nije odgovarala. Gdje? upitala je Valerija po drugi put. Glas joj je nenadano izgubio svaku sigurno st, podrhtavao je. Nora ju je gledala u oi. Vi e nisu bile hrabre i vrste, ah ne, sa d su kumile, te oi, usrdno molile. Molim, molim. Tako, dakle, mislila je Nora. Zaustila je polako i veoma razgovijetno: Svesci se nalaze ispred vas. Na petoj po lici odozgo, lijevo, kraj divana. To je dvanaesta i trinaesta knjiga ako ovjek poi nje brojiti od ugla. Brzim pokretom istupila je naprijed i izvukla dvije te ke knji ge s oznaenoga regala. Eto, svezak prvi, tu, svezak drugi, rekla je ponovo gledajui u Valeriju. Ta je odvratila njen pogled, bila je neugodno mirna. Oi joj sada nisu bile vi e tako svijetle i razdragane kao maloprije, bile su tamne. Nora Hill je r azmi ljala o travanjskom nebu punom ki e. Mora da je veoma nesretna, ta ena, razmi ljal a je Nora. Nadam se da taj susret s njome nee i meni donijeti nesreu. Nora je stav ila jedan svezak na veliki radio; poela je listati u drugom. Obraeno po Merianu i S tahe-linu, 1931. Radujem se zbog vas, rekla je Valerija potpuno ravnodu no. Smijem li pogledati cijenu

. Nora se ukoila. Trenutak. Trenutak. Ne to sam lo e uradila. Ona je radila sve kako treba. Ali ja... 149 Priekajte! Nora je zgrabila Valeriju za ruku. Kako je bila zbunjena i kako je bila obuzeta vruinom te male prostorije gotovo joj je pozlilo. Molim? Valerija je podigla obrve. to se to odvija ovdje? razmi ljala je Nora Hill zdvojno. to sam samo... Tada se sjet ila. U istome trenutku kad se dosjetila po prvi puta ju je obuzelo divljenje za tu Valeriju Steinfeld. Ljutita na samu sebe i na svoju oholost, ljutita takoer na enu kojoj se sada divil a, otvorila je Nora torbicu i izvadila komadi uto-modrog ispisanog papira. Bio je poderan na jednoj strani, poderotina je bila bizarna cikcak linija. Moglo se itat i: HELIEROVI BOM ... Valerija Steinfeld je kleknula, izvukla najni u lijevu ladicu pisaeg stola tra ei po n joj dok je Nora razmi ljala: dvije su lozinke uglavljene, ne samo jedna! Drugu sam zaboravila. Ona to nije zaboravila usprkos svojoj uzru-janosti. Valerija je na la ono to je tra ila. Ustala je. U ruci je dr ala isto takav uto-modri pa piri. Obje su ene poele ravnati papir. Nora je stavila jednu polovicu na pisai stol. . Sasvim polako prislonila je Valerija drugu polovicu. Lijepe njene ruke bile su prljave od pra ine. Pomicala je svoj papir tako dugo dok se jedna poderotina nije sljubila s drugom. Dijelovi, to su bili tako na umjetan nain razdvojeni sainili su sada vreicu za bombone. Sad su mogle proitati itavu reenicu, sve to je na vreici pisa lo: HELIEROVI BOMBONI PRAVA DIVOTA! Oprostite mi, rekla je Valerija mirno. Na emu da vam oprostim? Bila je to moja pogre ka! Vas je nemogue prevariti. Nadajmo se da je tome tako, rekla je Valerija tiho, zatim je otvorila vrata ca male pei, bacila je oba papira u vatru. Kako se zovete, gospoice? Hill. Nora Hill. Valerija je zatvorila vrata ca od pei, prevladana nenadano osjeajem slabosti brzo je sjela na stari divan, pri emu su zadrhtala pera u njegovoj nutrini. Gledala je N oru. Sad su njene oi sjale kao oi neke mlade djevojke koja se veseli ljubavi. Smij e ak joj se nastanio u lijepom licu, lice 150 joj se rasvijetlilo, nalikovalo je suncu to se pokazuje na istoku. Slomljena glas a upitala je Valerija Steinfeld: Kako mu je? 35 Kad sam neko oti ao iz ovog grada, urlao je Adolf Hitler, ponio sam u sebi duboko uvje renje koje me i danas ispunja! Stajao je ispred itava spleta mikrofona na balkonu stare vijenice grada Linza. Trg ispod njega, gusto ispunjen tisuama ljudi, bio je uronjen u sjajno svjetlo refle ktora. Gorjelo je na stotine bakalja. Prozori svih kua bili su rasvijetljeni. Da se grad tako okiti zamolio je neki govornik na radiju koji je prije Hitlerova do laska opisivao ogromno uzbuenje masa, prekomjerno veselje zbog vraanja Austrijanac a u Reich (rekao je 'Ostmarker') govorio je to bez daha i zanosno, uzbuen sreom iji je svjedok bio. Ta vijest o trijumfalnom dolasku Gornjoaustrijanaca, koji je postao toliko velik i moan, ta vijest bila je razgla- ena 13. o ujka 1938, prenosili su je svi austrijsk i i njemaki radio-otpremnici, ta vijest je bila preno ena srednjim, dugim, kratkim valovima, upravili su je bili i u prekomorske krajeve. Iz zvunika, to su bili post avljeni nad svim velikim raskrsnicama gradova, na aerodromima, na svim eljeznikim postajama, na brodogradili tima, monta nim halama, restauracijama i na tr nicama najma njih sela odzvanjao je Hitlerov glas irom velike njemake dr ave: Shvatite moje ganue, ostvario sam poslije toliko godina to moje duboko uvjerenje. Beki zapadni kolodvor nalikovao je na golemi mravinjak. Naveer toga 13. o ujka 1938, moglo se vidjeti progonjene, u urbane, silovite, histerine, zaplakane i pune psovk e ljude na austrijskim kolodvorima. Sreom, jo se moglo bje ati iz zemlje tog prekras nog proljetnog dana punog blagog zraka sa ve bar unasto modrim nebom. Ljudi! Ljudi! ... ako me je providnost neko pozvala da iz ovog grada poem voditi dr avu, time mi je

ve dala zadatak! uo se 151 Hitlerov glas, jak poput grmljavine, razlijegao se iz mnogih zvunika na zapadnom kolodvoru. Paul Steinfeld stavio je usta na uho svojoj eni kako bi ga razumjela. Valerija, koja se satima odupirala suzama, pogledala je plamteim okom svog mu a. Pe tnaest su godina bili o enjeni. Valerija je znala: ono to je njen mu sada govorio, t a tu na i gorka ala ovjeka, koji je, da bi ostao iv, morao bje ati, bila je zapravo izj ava ljubavi. Nje no je pogladila njegovu ruku. On je pritisnuo usta na njeno uho, poljubio ga je. Stajali su kraj vlaka spremnog na polazak, usred struje ljudi, l judi, koji su se gurali, koji su vikali. Paul Steinfeld je mahnuo nekom ovjeku koji se borio da obrani svoj trono ac s kobas icama. ovjek je kimnuo glavom i poeo muno kriti put kroz gomilu na peronu. ... a to mo e biti, grmio je Hitlerov glas, samo zadatak da svoju dragu domovinu vrat im u njemaki Reich! Jedan narod, jedna dr ava, jedan voa! Jedan narod, jedna dr ava, jedan voa! itave minute orila se rika stanovnika Linza iz zvunika. Valerija je stala tik uz svoga mu a. Tij ela su im se pripijala jedno uz drugo kao to su jo to prije dva sata inila u irokom krevetu tihe spavae sobe njihova stana u ulici Gentz... Bili su sami. Ljubili su se, zdvojno i divlje, posljednji put za dugo vrijeme, z nali su to, iako o tome nisu razgovarali. Ljubili su se utei da u miru potom legnu jedno kraj drugoga, na leima, nijemo, sve dok Paul Steinfeld nije poeo govoriti: M oramo se odjenuti, srce moje. Valerija je na sebi imala kostim s modro-bijelim kockastim uzorkom, na svijetloj kosi imala je mali e iri, kosa joj se ispod mnogih i jakih svjetiljaka zlatno preli jevala. Mekim uvojcima padala joj je po zatiljku. Valerija je izgledala veoma ml ada, bila je nje na i vitka, ba kao i da je jo djevojka, a bilo joj je trideset i eti ri godine. Ko a joj je bila ista i bijela, modre su joj oi bile neprestance ispunjen e ljubavlju, puna tuge gledala je svog mu a. Paul Steinfeld nosio je smei dvoredni ogrta, bio je previen finim, poput igala tank im bijelim prugama. Bio je on visok i vitak ovjek. Gusta kosa imala je boju njego vih oiju: crnu. Ko a na licu bila mu je tamna. Kukast nos veoma se isticao u profil u, line kosti bile su mu smje tene visoko, bile su nalik na dva vora. Steinfeldovo el o bilo je iroko. 152 Jake i crne obrve tvorile su uvijek dva sna na luka i uskom licu davale izraz skep se. Steihfeldov glas bio je dubok, topao i ugodan. Heil Hitler, to gospodin eli? ovjek s trono cem bio se pribli io. U njega su putnici mog i dobiti pivo, limunadu, pecivo, slatki e i malene, od lima sainjene kukaste kri eve. Ljudi su ih privr ivali na svoja odijela. Steinfeld je kupio veliku kesu bombona. ... vjerovao sam u taj zadatak, za nj sam ivio i borio se i vjerujem da sam ga sad a ispunio! rika, to je sada slijedila iza tih Hitlerovih rijei, bila je nezapamena. Membrane zvunika su titrale. Voo, mi ti zahvaljujemo! Voo, mi ti zahvaljujemo! Voo, mi ti zahvaljujemo! Paul Steinfeld je oprezno otvorio kesicu s bombonima i potom ispraznio sadr aj u s voj d ep. Valerija ga je, ne razumijevajui ni ta, promatrala: polako je poderao papir natu, kesicu na dva dijela, ostala je poderotina, jedna bizarna cikcak linija. P onovo je poeo govoriti u njeno uho, buka je bila nesnosna: Gledaj ovamo. Gornju u p olovinu kesice. zadr ati ja, donju e uzeti ti. Ako bi ikada itko do ao i. rekao kako n osi vijesti od mene, on e ti morati pokazati gornju polovicu. Tono e morati prianja ti uz tvoju polovicu. Spremi dobro ovaj papir. Ali mi smo se ve dogovorili za 'Vjerovanja Grka'. Sieg heil! Sieg heil! Sieg heil! Jedna lozinka nije dovoljna. Jo jedno sam o tome porazmislio. Tko zna u kakav emo po lo aj oboje dospjeti. Bude li ikada itko do ao, morat e biti sasvim sigurna. Jednako t ako sigurna kao to ja to moram biti. Ti? Ona je takoer govorila u njegovo uho. Oko njih su se gurali, pomicali i urlali ljudi. Kako to, ti? Lako je zamisliti da e i ti nai nekoga ko bi me mogao posjetiti. Njemu e pak ti dati o vaj komad papira. Ti e , prema tome, imati samo jednu lozinku.

Ja u se tada nalaziti u Engleskoj, nadajmo se! Ti ostaje ovdje. Tebi e biti mnogo te e negoli meni. Ne, molim te, ne, Valerija. Molim te, srce, nemoj plakati! Ja ne elim plakati, ridala je. To... to zapoinje samo od sebe... Ni ta ja tu ne mogu... Sve je to toliko stra no ... Toliko se bojim za tebe. 153 Zagrlio ju je obim rukama. Zar mo da misli da se ja ne bojim za tebe, mislio je. Jo se nikada u ivotu nisam toli ko bojao, nikada jo toliko nisam bio zabrinut nad jednim ovjekom kao to se sada boj im za tebe, ljubavi moja, ti, koja ostaje , sama i bez pomoi, ti, kojoj ne mogu pom oi, kojoj nitko pomoi ne mo e, to mi je rekao onaj ovjek iz organizacije 'Gilde-meest er'. 'Organizacija Gildemeester' odvodila je holandskim novcem i pomou hrabrih pomagaa ve godinama ugro ene ljude u inozemstvo titei ih od nacista. Ti su pomagai posjedovali paso e, vize i igove, preko noi su bili kadri sainiti krivotvorene papire ako je to bilo prijeko potrebno. U sluaju Paula Steinfelda to je bilo potrebno uraditi za j ednu no. On ne samo da je bio jedan od prvih spikera na bekom radiju, mnogo je god ina bio takoer prvi politiki komentator. Stajao je na listi nacistikoj, bio je na p opisu onih ljudi koji e biti prvi uhap eni. To je znala 'Organizacija Gildemeester' . Zbog toga su ga sada povlaili iz zemlje, veoma im se urilo. Ali povlaili su samo njega... Za va u enu i va eg sina, na alost, ni ta ne mo emo uiniti, rekao je ovjek. Toliko je m A tolike jo ljude moramo spasiti. Va a ena i va sin nisu u apsolutnoj opasnosti. Zac ijelo, imat e ih stalno na oku, va u e enu preslu avati, uzet e joj paso , plijenit e jo o tu to dolazi iz inozemstva ali njoj se ipak ni ta drugo nee dogoditi. ao nam je, ali vi ne smijete dopustiti da va a ena doe za vama, djeak takoer ne. Nacisti nikada nee do pustiti da se to dvoje iseli uvijek e u njima postojati nada da e preko njih ne to d oznati budete li rastavljeni. Budite, dakle, oprezni, pazite na svaku rije to je b udete pisali: Najbolje je da ni ta ne pi ete. Stra no je to, znam. Naprosto nemamo dov oljno paso a. Molim vas, da sve to razjasnite svojoj eni... Paul Steinfeld objasnio je sve to Valeriji. A sada, razmi ljao je, ona govori kako se boji za mene. Zabrinuta je za mene! Ja j oj ne smijem pokazati koliko se ja bojim za nju. Ne smijem joj pokazati koliki m e je strah ovladao. 154 Strah? Steinfeld se smije io. Ni ta se meni nee dogoditi. Ubi bene, ibi patria. Preveden o: Gdje mi je dobro, tamo je moja domovina. Oblivena suzama Valerija se morala smije iti. Mogao bih glasno jaukati, razmi ljao je, aptao joj je u uho: Ne smije zaboraviti smij eh! 2elim sada vidjeti nasmijanu enu, a to elim i kada se budem vratio. Kada... se ... vrati ... Hitlerov glas je nadglasavao sve: Vrela srca i fanatinom odluno u radio sam da ostvari m svoj veliki cilj, Ostmark, taj veliki vrt, vratiti onoj zajednici kojoj pripad a otkako je svijeta i vijeka... Membrane zvunika su drhtale. Sieg heil! Sieg heil! Sieg heil! Jasno je, vratit u se, govorio je Paul Steinfeld jo uvijek u Valerijino uho. to ti seb i zami lja ? Uskoro u se vratiti... Zar odista uskoro? Hou li se ikada moi vratiti? Pono vo e biti rata, razmi ljao je. Meni je etrdeset i tri godine. Kada sam ono 1914. svo jevoljno oti ao u svjetski rat, svi su vikali, vikali su upravo na takvom jednom k olodvoru: Za Bo i smo kod kue! Za Bo i kod kue. Koliko e samo trajati ovaj novi rat? S eld je nje no nastavio: Da mi nisi zaboravila ni pod kojim uvjetima na smijeh. Inae u se rastaviti, da li me razumije ? Valerija je kimala glavom, smije ila se i plakala. Sva se priljubila svojim tijelo m uz njegovo. Svemogui Bog mojem je snu podario stvarnost! I tako ja stupam svijetla ela pred his toriju... Sieg heil! Sieg heil! Sieg heil! Hitlerov glas sada vi e nije uspijevao nadglasati odobravanje stanovnika grada Lin za. Lokomotiva se dugo i bolno oglasila, jednom, drugi put, trei put oni su jo uvijek

bili zagrljeni. Kondukter je Valeriju silom morao odvojiti od njena mu a. Ulazak! Po urite se, gospodine! Uskoro polazimo! Odista, vlak je ve polazio. Uzrujani kondukter pomogao je Steinfeldu uspeti se na nogostup vagona, gurao ga je, skoio poslije njega na stepenicu i potom zatvorio vrata. Zaas je Steinfeld spustio prozor i pru io ruku Valeriji. Zgrabila ga je za r uku i poela trati kraj vagona. Nismo se dospjeli ni poljubiti, proletjelo joj je g lavom. 155 Peron je bio ispunjen ljudima koji su mahali, vikali, plakali. Valerija se sa mn ogima sudarala, bilo je to bolno, odbacivali su je, bacali, gotovo bi dospjela p od kotae vagona da je Steinfeldova, velika, sna na ruka nije pridr avala, dr ala ju je e ljeznom snagom. I tako se ja vedra ela obraam povijesti... Fiihreru, zapovijedaj, mi emo te slijediti! Fiihreru, zapovijedaj, mi emo te slijed iti! Valerija je primijetila kako njen mu ne to vie. Ne razumijem te! odvraala mu je glasno. Nagnuo se kroz prozor, sada je morao urlati. Ne razumijem te ni jedne jedine rijei! vikala je zdvojno. Vlak je odmicao sve br e, p omaljao se kraj perona. Paul Steinfeld je vikao koliko su mu to snage dopu tale. Sve to je Valerija mogla r azabrati bilo je: ... uraditi... to uraditi? to? ...javiti se povijesti! Moja ljubljena Austrija... Heil! Heil! Heil! Heil! Valerija je izgubila cipelu. Steinfeld je to primijetio. Brzo je ispustio njenu ruku. Sasvim pri svr etku perona uspjela je Valerija, ispoetka veoma nesigurno, pon ovo uspostaviti ravnote u. Kada je zatim pogledala za vlakom, primijetila je kako se njen mu ve dobrano udaljio, ali kako jo uvijek ma e i ne to vie. I ona je takoer odma ivala. Moja ljubljena Austrija ponovo je vraena ... Sieg heil! Sieg heil! Sieg heil! I posljednji je vagon proletio kraj nje. Valerija vi e nije vidjela svoga mu a. Dugak i vlak gubio se ulazei u zavoj probijajui se kroz bijela crvena i zelena svjetla. Nestajalo je i crvene svjetiljke na zaelju posljednjeg vagona. Valerija je epajui do la do mjesta gdje je bila izgubila cipelu. Sagnula se da je na vue na nogu. ... Austrija je vraena u veliki Reich! Silna vika se nastavljala. Jedan narod, jedan Reich, jedan Fiihrer! Jedan narod, jedan Reich, jedan Fiihrer! Valerija se uspravila. U aci je jo uvijek dr ala komad prepolovljenog papira. Veoma ju je ti tilo to nije bila kadra razumjeti to joj je ono mu na koncu htio kazati. To ju je ti talo jo itave etiri godine. 156 36 Mala pe u ajnoj komorici ravnomjerno je mrmorila. Va em mu u je dobro, gospoo Steinfeld, rekla je Nora. Valerija je zatvorila oi, priklonila je glavu i estoko se ugrizla za donju usnu. K ad je zaustila, gledala je jo uvijek u pod, a glas joj je bio nesiguran: etiri godi ne... vi e od etiri godine ekala sam ovaj trenutak... Podigla je glavu i gledala do lja kinju svojim modrim oima, oi su joj bile sada vla ne i ispunjene tolikom sreom da je Nori gotovo pozlilo. Hvala vam. Mnogo vam hvala. Zahvaljujem vam... Stalno je govo rila iste rijei. A Nori je bivalo sve te e pri pomisli to jo sve ima rei toj eni. I upr avo ja, razmi ljala je ogoreno. Nisam ja stvorena za takve stvari. Prokleto je sve to. Za to me gledate tako ljutito? pitala je Valerija puna nerazumi j evan j a. Dopu tam da me ita, razmi ljala je Nora, ljuta na samu sebe, odgovorila je: Ljutito? K akva li nesmisla. Za to da vas gledam ljutito? Ili mo da s Paulom ne to nije u redu? Je li bolestan? Njegovi bubrezi! Uvijek je imao posla sa svojim bubrezima! Molim vas, recite mi istinu! Ja... Prestanite! Morate mi vjerovati to vam ka em. ista je istina to to vam govorim. Ne bud

ete li mi vjerovali... Hou, hou! Valerija je brisala pra nim rukama pramen svoje kose koji joj je bio pao na e lo. Molim vas, gospoice Hill! Morate to razumjeti: etiri godine o njemu nisam ula ni slovca. Nitko mi ni ta nije pisao. Zacijelo su sve zaplijenili, sve to mi je pisao . Sigurno je tako. Da li vam je bilo te ko? Lijepo ba nije bilo. Premetaine. Preslu avanja u hotelu 'Metropol', tamo je Gestapo. Oduzeli su mi paso , upravo me je na to moj mu bio upozorio. Uvijek nanovo pozivali su me u 'Metropol', pitali su, samo pitali... A ja nisam znala odgovora, odista nisam. To su i oni ak primijetili, pa su me ponovo pu tali na miru... Ne to osobito mi nisu inili na ao ... Malome takoer ne... Valerija je odjednom upitala: Odakle vi zn ate to o meni i mome mu u? 157 Ja sam ... Ja sam u diplomatskoj slu bi... Kurir sam, odgovorila je Nora. Letim izmeu Lisabona i Bea. Ah, dakle, tako. Jest, tako. Lisabon je pun ljudi nalik na mene, ljudi i ene svih nacionalnosti... Je st, ula sam o tome. I sami to znate. U Lisabonu radim s nekim engleskim kolegom. Mi... Mi smo se spri jateljili. Ispripovjedio mi je kako se bio upoznao s va im mu em. U Londonu. Tako sa m sve doznala. Valerija je kimnula glavom. Vi volite tog Engleza, je li tako? Jest, rekla je Nora. Bo e moj, a to e biti s vama? Mi emo se uzeti, odmah po zavr etku rata. Ovdje nas nitko ne mo e uti? Nitko. Nora je poela govoriti, govorila je otvoreno i sretno: Jest, Jack i ja emo se uzeti , ivjet emo u Engleskoj. Naslijedio je neko staro dobro. To je u Sussexu. Hastings je blizu. Vidjela sam mnoge fotografije. Na fotografijama sam vidjela mnogo sta rog drvea... Zastala je u rijei: Za to vas to zanima? O va em je mu u rije! Valerijin p naprosto je visio na Norinim usnama. Htio vam je pisati. Ali moj ga je prijatelj odgovorio. Bilo bi to i suvi e opasno za mene da prenosim ovakvo jedno pismo u Nj emaku, zar ne? Naravno... Tako sam, dakle, ja to pismo. Vjerujete li mi? Vjerujem, rekla je Valerija prelazei prljavim rukama preko oiju. Vjerujem vam. Dobro. Va mu ima omalen stan u Londonu, 30, Eaton Mevvs South. Ispoetka je morao nar avno na Isle of Man kao i svi bjegunci. Poslije toga je dobio dozvolu boravka i dozvolu rada. Sve je to dobio ve prije tri godine. Oni trebaju takve ljude. Va mu j e spiker za njemake vijesti u BBC. Valerijino se lice razvedrilo, nasmijala se. Dakle, ipak! Dakle, ipak! Uspjelo mu je! Ipak sam prepoznala njegov glas. Valerija je pritisnula svoju ruku na sljepooicu. Ni ta nisam znala o njemu. Nisam znala da m u 158 je bijeg uspio ... Stra no mnogo vremena nisam znala ni ta. Govorila sam sama sebi k ako mo da radi na londonskom radiju ako je uope i do ao do Londona. Ali kako da to do znam? Onim starim aparatom kod kue BBC mogu hvatati samo naveer. A to nije i lo. Radi maloga? Nora je kimnula glavom. Zbog Heinza, jest. Tada su bacili na tr i te ovaj radio--aparat 'Minerva 405'. Valerij a je pokazala veliki aparat. Odmah sam ga kupila. Molila sam: Bo e, dopusti mi da uj em njegov glas, molim te dopusti mi da razaberem njegov glas! Tako je to i lo neko liko dana. Tada sam ula glas koji mi se uinio da bi mogao biti njegov, to sam ga e e sl u ala to mi je vi e sliio Paulovu glasu. Napokon sam bila gotovo uvjerena u to gotovo . Bila sam sretna. Ah, kako sam bila sretna! A usprkos svemu tome ipak ponovo u sumnji. Jer, mo da to ipak nije njegov glas. Ali sada znam: njegov je to glas, nje gov! Njegov glas... Vjerujte mi jedva, i shvaam to to Paul govori. Jer ja tog tren utka samo mislim o njemu, ini mi se kao da je opet kraj mene. Nora ju je prekinula nervozno: Bit e on opet kraj vas gospoo Steinfeld. Kada e to biti? Kad izgubimo rat.

Valerija se prestra ila. to to govorite? Zar mo da mislite da bismo mogli i pobijediti? Ne mislim, naravno ne. Ali koliko e jo proi vremena dok ga izgubimo? Mi jo uvijek pob jeujemo. Ba i ne posvuda. To i nee dugo potrajati. A tada? Nacisti nee popu tati, dok bude i kamenja u njihovim rukama! Hoemo li to uope do ivjeti? Do ivjet emo, rekla je Nora. Sada je bila puna suuti spram te osamljene ene. Bo e moj, r zmi ljala je, to te jo eka, to ti jo sve imam rei, grozim se upravo nad tim, groza me s opada sve vi e. Naravno, i to emo do ivjeti! Otii u tada u Englesku sa svojim prijatelje m, a vi ete ponovo po ivjeti sa svojim mu em. Va brak je osobito bio uspje an, tako su m i rekli. Valerija je kimnula glavom odsutno. Jako sretan, jest. Sve smo radili zajedniki. P utovanja, kazali te, kino. ak ni ruao nije bez mene, kad bih se razboljela. Sam je k uhao 159 ruak za mene. Dobro je kuhao. Izvrsno je umio kuhati. Snizila je glas. Sve do poslj ednjega dana spavali smo u jednom krevetu. U jednom. Sve te mnoge godine... Katk ada, nou, spopao bi me u asan strah da e to jo potrajati mnogo godina. Tada u biti sta ra ena. Vi ma ete glavom, ali pogledajte moje oi. Pogledajte moje noge pune ila. Ve sa d imam kesice ispod oiju. Odista je tako, razmi ljala je Nora. Borie i sjene vidim joj ispod oiju, a ima i veih bora, sasvim finih. Kako e se dugo jo ta ena dr ati? Na lo em svjetlu napolju sve to j o nisam bila primijetila. Sada, kada mi se naginje pod svjetiljku, razgovijetno t o primjeujem... Nora se nasmijala. Ali sve je to nesmisao, gospoo Steinfeld! to vi to priate! Lijepa i mlada ete izgleda ti kad vam se bude vratio mu . Znate li, moj Paul, nikada nije gledao druge ene. Uvijek mi je govorio da sam ja j edina koja ga uzbuujem. Pri tom nikada ba nisam bila osobite ljepote. Vi ste lijepi, gospoo Steinfeld, rekla je Nora, a njena suut postajala je sve vea. Ah, prestanite! On! On je bio lijep! Ne mo ete sebi zamisliti koliko su ga ene salij etale! Njegov arm! Taj ovjek je imao arma! Ali mario je samo za mene. Valerija je sj ala povjerljivo u. Uistinu je ljubio samo mene, jer sam ga znala zabavljati. Ne bist e vjerovali koliko mi se znao smijati. Zar je bilo u vas toliko komike? Sama to nisam znala. Ali kad bih o neemu sudila ili kad bih se nad neim zgrozila, k ad bih o neemu izrekla svoj sud bo e moj tako mi se samo smijao! Sve do danas ne zn am tono emu se zapravo smijao. Gospodin Landau vam dopu ta da ovdje slu ate London? Valerija je zanijekala. Premire svaki put. Najradije bi me ubio, toliko je upla en. To je strogo zabranjeno , a on je pripadnik partije. Jest, primijetila sam. U ao je u partiju od samog straha. On je najbolji ovjek na svijetu, Martin... Gospod in Landau. Poznajemo se 160 jako dugo i jako dobro, zbog toga sam ga nazvala imenom. Mi jedno drugome govori mo ti kad smo sami. I to takoer znam. Njegova sestra, Tila, ona bi mi zabranila. On me nikada ne izda. Svakoga dana slu a m podnevne vijesti. Kuham njemu i sebi ovdje u ajnoj komorici esto ve donosim napol a skuhano jelo sa sobom i tada ga potjeram napolje, brzo, brzo, kako ne bih prop ustila poetak vijesti. O podne zatvaramo. Brzo pospremim, operem tanjure i tada u zimam ovo ovdje Valerija je pokazala veliki, areni pokriva ime je bio prekriven diva n i sjedam sasvim kraj aparata, prekrivam se pokrivaem, prekrivam sebe i radio-apa rat i tako slu am London... esto ... Tako esto ga ujem... Posljednji put sam ga ula jue r ... Kada? Juer. Naveer. Ostajem esto i poslije radnog vremena kad se on udalji, Martin. Tada j e prijem jo bolji. To mi je najsretniji sat... Sjedim ovdje, a njegov glas je kra j mene... Sasvim blizu mene ... Sasvim kraj mene ... Va-lerijino lice postalo je

nenadano tako mekano i bezazleno, da se Nori srce poelo stezati, ak i nedjeljom, i praznikom, ak na Bo i i na Uskrs dolazim ovamo. Heinz je jo tako mlad, njega ne elim o ptereivati... Kada o podne slu am London, siroma ni Martin uvijek napu ta duan, pravi se kao da ide na etnju. On ne eli biti prisutan. Toliko je upla en. Juer... ponovila je Nora Hill. Razmi ljala je: ta ena vjeruje da je ula juer glas svoga mu a. A Jack mi je jo naglasio kako je Paul Steinfeld ovaj tjedan na dopustu. To, d akle, nije mogao biti njegov glas. Ona e, nema sumnje, vjerovati kako slu a glas svoga mu a, govorio je Jack Cardiff Nori, Steinfeld takoer to pretpostavlja. Ostavi je u toj vjeri, to e je initi sretnom. Bu de li se varala, i ponovno varala. Ali za to? Po tome, to mi je Steinfeld priao, nastavio je Jack Cardiff, spikere ne vje baju, ak ih odvikavaju da govore svojim glasom; ali to je upravo kao i u nekoj velikoj porod ici. Glasovi odjednom postaju nalik jedan na drugi. Uvukao se u spikere neki odr een ritam. ak i sami spikeri nisu kadri tono rei tko toga trenutka govori. Glasove j e preko 11 I Jimmy se pribli ava dugi 161 zvunika veoma te ko razlikovati a tek preko radija, pri tim silnim ometanjima. Gosp oa Steinfeld e vjerojatno biti katkada u sumnji... Jest, ta ena je katkada sumnjala prije. Sada je slu ala glas svog ljubljenog mu a, u to je bila sasvim sigurna. Bila je to sva njezina srea. Slu ati taj glas. Tako, dakle, izgleda srea, razmi ljala je Nora Hill. Tako bi se to takoer moglo defi nirati. Kakva li posranoga svijeta. A ja joj sada moram rei, sada, brzo. Donosim vam jednu vijest, gospoo Steinfeld. Vijest? Kad ste ono pratili va eg mu a na zapadnom kolodvoru, oko vas je bila velika galama, zar ne? Jest... Hitler je govorio. Va vam je suprug jo ne to poku ao doviknuti, ali vi ga niste razumje li. Odakle znate... ah, dakle tako. Va mu je sve to pripovijedao mojem prijatelju. Ovaj je to rekao meni. Va mu je vikao: 'Mora uraditi sve, sve, sve, kako bi za titila djeaka!' Valerija se ukoila. Lice joj je posivjelo. Oi su joj ponovo poele sjati. Za tititi? Zar je u opasnosti, Heinz? Jest, rekla je Nora. Sad moram biti brutalna, razmi ljala je. To joj ne mogu pre utjet i. Zbog toga sam zapravo ovdje. Ne mogu stalno okoli ati. ujte me, gospoice Hill, djeak je sve to imam! Ako mu se ne to dogodi... Ni ta mu se nee dogoditi. Ali vi ste rekli da je u opasnosti. Jest, u opasnosti je. Ali dogodit mu se nee ni najmanja stvar budete li tono radili ono to u vam preporuiti to vam preporuuje va mu . Rije je o istoj predo-stro nosti to znai predostro nost? Nora je tiho rekla: Gospoo Steinfeld, va mu je idov. Vi ste Arijevka, tako se to sada ka e. Va sin je, dakle, kako ka u, mje anac prvog stupnja. Nenadano joj je probio znoj na elo. Netko je stajao napolju u tami skladi ta. 162 Do ao je sasvim tiho kroz tamu, stajao je u skladi tu nekoliko trenutaka. Nora je im ala neobino dobro razvijen sluh, ula je kako netko uzbueno i kratko di e. Kako ja gledam on stoji na desnoj strani ulaza u tu komoricu, dakle, stoji na on oj strani koja vodi u skladi te. Martin Landau je u duanu, duan se nalazi na lijevoj strani. Ulaz itavo vrijeme nisam ispu tala iz oiju. Landau se nije pojavljivao. Dak le, to nije Landau, taj ovjek koji sada stoji na desnoj strani i koji nas slu a. To je klopka, razmi ljala je Nora. Upala sam u klopku. Ma tko to bio u najmanju je r uku uo posljednje reenice to smo ih bile. izgovorile. To je sasvim dosta. Nije to p rva klopka u koju sam upala tokom svoje karijere, razmi ljala je Nora Hill razmi lja la je o svemu tome brzinom trenutka, ali sama stvar time ne postaje ugodnija. Ta ko ne to mi je ve poznato. Ja znam kako se moram pona ati. Kad su je vje bali u tom pos lu, uili su je kako da se pona a u takvoj situaciji. U praksi se to uenje uvijek pok azivalo i bivalo ne to djetinjasto. ovjek ne to mo e nauiti samo iskustvom. Ne naui li, p

ogiba. Eto, ja jo ivim. Ni na kraj mi pameti nije da izgubim ivot radi porodice Ste infeld, ma koga radi. Nori se ponovo vraalo pouzdanje. Neka avo nosi suut, sentimentalnost, sada je razmi l jala i djelovala sasvim hladno. Neujno se podigla im je zaula prvi disaj napolju. Va lerija je zurila u nju. to onda ako me je taj gospodin Landau izdao voen svojim be zgraninim strahom? razmi ljala je Nora. Ako je obavijestio policiju, Gestapo? to ond a ako napolju, desno od mene, udaljen metar, stoji svinja, odluan da me uhapsi, d a uhapsi i Steinfeldove? Ali to, Steinfeldove mene! Mene nee uhapsiti bude li mi po lo za rukom da se izvuem iz ovoga. Ja moram uspjeti sve dok se ne dokopam svog efa Carla Flemminga. Odista je on velika zvijer, sestr a mu je udata za Kaltenbrunnerova pomonika, a Kaltenbrun-ner voli Flemminga. Dosp ijem li do Flemminga, do tog prokletog psa, tada sam sigurna od Gestapa. Naravno , nikada neu priznati da sam bila u toj knji ari budu li se i ova Steinfeldova i go spodin Landau i svi pripadnici Gestapa sto puta zakleli na to. Mogu i stotinu ge stapo-svinja zakleti na to! U akciju idu uvijek dvojica! Gdje je drugi? Gdje? Ubit u i njega. Nikada nisam bi la tu, gotovo! Da li mi Flemming 163 vjerovao ili ne, svejedno mi je. U svakom sluaju on e me tititi, jer on grize na me ne, hvala bogu toliko grize, ne bi me htio izgubiti ni za itav svijet. U tom Treem Reichu znala sam sebi odabrati uvijek pravu gospodu. Ako su gospodin Landau i o va Steinfeldova nevini, a ako me je ovaj gestapovac (ili gestapovci, bo e moj!) sl ijedio i vidio kako ulazim u duan tada je to i za Steinfeldovu i za gospodina Lan daua lo e. U tom sluaju im ja ne mogu pomoi, a ne bih im ni htjela pomoi. Sve je to razmi ljala Nora Hill u trenutku kad je izgovorila posljednju reenicu. Pr i tom je otvorila torbicu od krokodilove ko e i izvadila revolver to joj ga je bio Jack turnuo u nju. Valerija Steinfeld ju je prestra eno gledala, ali nije rekla ni rije. Sve, to se dogodilo, dogaa se uvijek mnogo br e no to se to ispriati mo e. Revolv r, to je Jack Cardiff dao Nori Hill, bio je automatsko oru je, Smith & \Vesson, pro izveden 1940, kalibar 6,35. Nora se osjeala iznenada beskrajno sretna zbog toga, jer joj je Jack naprosto naturio to oru je. Taj revolver e pokazati Flemmingu, jest , pokazat e ona to i sada! Ona ne donosi samo krive vijesti, kao to to radi ve dugo , ve i vesele, makar to i bile izmi ljene vijesti, kako se jedan britanski agent tr udi da s njom stupi u vezu. Sve je to izmislio Jack Cardiff. To neka mi bude za ti ta, razmi ljala je Nora, pose ui za cijevi revolvera, on me ljubi i zabrinut je za me . Ti e biti u opasnosti ovoga puta, rekao je Jack, ve davno mi je elja da u Njemakoj bu aoru ana revolverom. VValter, to su ga Nori svaki puta stavili na raspolo enje, kad bi do la u Lisabon, re volver tipa walter morala je pri polasku (municiju su brojili) ostavljati uvijek kod vojnog ata ea pri njemakom poslanstvu. Nacisti nisu eljeli da osim njih bilo tk o hoda Njemakom oboru an revolverom. Jack Cardiff je na ao rje enje. Flemmingu e pripovijedati kako je taj agent izdajnik koji eli provaliti britansku mr e u. On e te bilo kada, bilo kojega dana u tjednu, u bilo kojem restoranu ili kavan i nagovoriti. Pronai sebi dan i mjesto. ovjek e zatra iti lozinku. A sam e je predlo iti . Isto oru je, isti kalibar, ista godina proizvodnje, ista serija i pun magazin. N aravno, taj 164 se ovjek nikada nee pojaviti, ali zbog toga ima pravo, ak i du nost, da u Njemakoj bude naoru ana revolverom da ga nosi stalno uza se. Tu svinju, ovdje pred prolazom naravno ne mogu ubiti, razmi ljala je Nora Hill. Sa mo u ga dobro udariti. Sa plosnatom stranom dr ka. Nitko mi nikada nee moi dokazati d a je to bilo uinjeno mojim oru jem. Sagnula se i skoila. Valerija je napolju ugasila svjetlo kad je bila stupila u tu malu prostoriju. Nora prema tome nije mogla ni ta vidjeti primijetila je samo svi jetao obris, bilo je to lice tog ovjeka. Bijela sjena bilo je sve to je Nori. slu ilo kao putokaz. Zamahnula je rukom u kojo j je dr ala cijev Jackova revolvera, udarila je toliko sna no koliko je samo mogla, udarila je u visinu, zatim u stranu, eljela ga je pogoditi u sljepooicu. Sljepooica

je bila najsigurnije mjesto, to je ve dva puta u ivotu bila utvrdila. Sada je to utvrdila trei puta. Bijeli obris lica je nestao. Ne to je poelo krkljati. Poelo je pa dati. Taj ovjek. Netko je povikao. Valerija Steinfeld. Poslije toga je nastupila grobna ti ina. Nora Hill je potrala, trala je kroz hodnik napolje u duan, revolver je jo uvijek dr al a u ruci, tra ila je i drugog protivnika. Trala je toliko brzo da je projurila kraj starog medvjeda na ulazu. Spotaknula se. Dohvatila je vrata i poela se baviti kv akoim Vrata se nisu otvarala. Ma kako to Nora Hill poku avala. Vrata su bila zaklj uana. 37 to je, Georg?;Koliko puta sam rekla da me se ne. smije smetati! Nora Hill se ljutit o uspravila u stolici, netremice je gledala svog ljubavnika koji je nakon tihog kucanja u ao u apartman prekinuv i tako Norino pripovijedanje. Manuel je takoer bio z ateen. Sluga Nore Hill, pouzdanik i zastupnik, vrtio je uvrijeeno dugme na svom smokingu . Beskrajno mi je ao, milostiva gospoo. Nikada se ne bih usudio da vam smetam, ali le tei Holandez je do ao. 165 Nora Hill je odlo ila svoj dugaki posrebreni cigarluk na pepeljaru, to je stajala na rubu kamina. Bo e moj, rekla je. Letei Holandez. Njega sam sasvim zaboravila. Opet je pijan, to? I te kako, milostiva gospoo. Sve sam poku ao kako bih ga... Atleta u smokingu nije mo gao dovr iti reenicu. Neki ga je golemi ovjek maknuo u stranu, naprosto je uletio u sobu. Glasovi, glazba i pjesma u li su zajedno s njim. Veliki, sna ni ovjek imao je s vijetlu kosu, lice mu je bilo ru iasto, okruglo. Odista je bio jako pijan. Manuel j e neprestance oekivao kad e pasti, ali ovaj se pomicao gotovo graciozno. Madame, napokon! Dohvatio je Noru, naklonio se pred njom, ljubio joj je obje ruke. Ni to ga ak nije bacilo na tlo. Dodu e, teturao je ali se odr ao. Dolazim pravo iz De n Haaga. Preobukao sam se i osvje io. A ovaj ovdje me ne pu ta k vama, mene, tako st arog gosta... Uspravio se i pri tom krvniki pogledao Georga. Ne smijete se ljutiti na njega, dragi moj. Nora je pogladila jednu od njegovih ru ias tih ruku. Upravo sam vodila jedan razgovor. Pokazala je Manuela. Gospodin Aranda, g ospodin de Brakeleer. ovjek koji se zvao de Brakeleer uope se nije obazirao na Arandu. Imate li novo perj e? Rekoste mi da ete ga imati danas. Za ime bo je, madame, nemojte me razoarati. Od same uzbuenosti napio sam se u avionu. Budete li mi sada rekli, kako nemate ... Naravno, nabavili smo novo perje. Je li to perje rajske ptice? Rajska ptica. Najljep a. De Brakeleer nije mogao doi k sebi od uzbuenja. Zapljeskao je rukama i poskoio. Rajska ptica! povikao je. Oh, oh, rajska ptica! Perje mi je poslao jedan moj prijatelj. Gdje je? vikao je ru iasti Holananin sav izvan sebe. Georg e vam ga dati. Nora se obratila sluzi: Dolje je u onom velikom ormaru to ga zov emo Marija Terezija. De Brakeleer je ponovo zapljeskao rukama. Osjeam, vikao je, oh, osjeam danas e biti prekrasno. Sigurno, rekla je Nora. Soba sa zrcalima kao i uvijek. 166 Kao i uvijek, naravno. Yvonna, takoer. Kao i uvijek, razumije se. Objasnite sve Yvonn Georg. Jest, milostiva gospoo. Vi ste aneo, pravi aneo, madame. Tisuu puta vam hvala. Nora je dala Georgu znak. Ovaj se naklonio ispred de' Brakeleera i odveo ga iz s obe. Oprostite na svemu ovome. Nora je ustala i po la oslonjena na obje svoje take zidu s knjigama u kojem se nalazio ugraen televizijski ekran. Odmah u nastaviti priom. Mora m samo vidjeti kako e se to odvijati. Jedan je.to od mojih najte ih posjetilaca, ta j Letei Hoiandez. Za to ga nazivate Letei Hoiandez?

Uskoro e vam se to objasniti, rekla je Nora otvarajui mala vrata ca na televizijskom a paratu. Manuel je primijetio kako na aparatu ima mnogo dugmadi. Do vraga i taj Hoiandez, rekao je Gilbert Grant u djejoj sobi. Nora je upravo bila u izvanrednoj formi. Posao se ne smije zanemariti, rekao je Fedor Santarin koji je bio legao ispod zvuni ka. Mi imamo vremena. Ionako moramo ekati Merciera ... Nora je ukopala aparat, pri tom je pritisnula na jedno od mnogih dugmadi. Manuel se zaudio kada je na slici ugledao sobu sa zrcalima. Vi imate... kunu televiziju? Nora je pode avala o trinu slike. to mislite? Normalan aparat. Zar mislite da imam vremena gledati program na televi ziji? U svakoj sobi nalazi se ugao s tu em, umivaonik i bide. To ste primijetili, je li tako? Govorila je to ne bez ponosa. Jesam. Dakle. Jednako tako ugraen je u svakoj sobi televizijski otpremnik. Naravno, sakri ven. To je prilino komplicirani ureaj. Stajao me je mnogo novaca. Napokon, moram s vakoga trenutka znati to se dogaa u svakoj sobi, nije li tako? Razmi ljala je: Imam j a takoer i jedan video-re-korder, ovdje, iza aparata. Tim aparatom;se svaka scena mo e konzervirati u slici i tonu i potom projicirati projekto167 rom za uski film. Ali to, nastavila je Nora razmi ljati, to se tebe ne tie, mali mo j. Poziv tih djevojaka ba i nije bez rizika, nastavila je Nora. Kad se osjete ugro enima, dovoljno je da pritisnu na jedno dugme. Tada se ondje prijeko upali na ploi jedn o polje na kojem se nalazi broj sobe. Odmah mogu ukopati aparat te sobe i, ako je potrebno, zamoliti Georga i jo neke ljude da interveniraju. Manuel je pogledao na zid s prozorom. Napola sakriven nekim zastorom ugledao je crni stakleni ormari bio je isti kao i oni ormarii koji su se nalazili u hotelskim sobama, a brojka je pokazivala slu bujueg konobara. Eto, tu su, rekla je Nora. Manuel je ugledao veliku sliku po to su se otvorila vrata sobe sa zrcalima, u ao je Holananin. Jednom je rukom obgrlio crvenokosu Yvonnu, ova je sad na sebi imala cr nu koktel-haljinu. U ruci je nosila snop oito prekrasnog arenog perja, svako je pe ro bilo dugako oko pola metra, veoma tanko i fino. Danas, uli su de Brakeleera, pile moje, u te objahati da e obnevidjeti! Jest, dragi, jest, rekla je Yvonna. Oboje su nestali iza jednog paravana. Trajat e jo trenutak dok se razodjenu i dok on bude prepariran, rekla je Nora Hill. Oti la je sa svojim takama do kamina, uzela svoj cigarluk i a u s whiskyjem i vratila se pred televizijski aparat. Jo samo nekoliko minuta, pa u nastaviti pripovijedanje m. Ekran je pokazivao praznu sobu. Iza paravana uli su se nerazgovijetni glasovi. Kako ste zapravo postali agent? upitao je Manuel. Nora je slegnula ramenima. Odmah poslije smrti moje majke unesreili su se moji skrbnici teretni se auto zalet io u njihova kola sa sijenom. Oboje su ostali na mjestu mrtvi. Dospjela sam u ne ki zavod za djevojke. Ondje sam ostala est godina. Bila sam prerano sazrela djevo jka, i veoma sna na. Voditelj doma poludio je za mnom. To e rei potrudila sam se da do toga doe. Kad mi je bilo dvanaest godina on me uzeo. Zato to sam ja to htjela. Nikada to nije primijetio. Naravno, poela sam ga ucjenjivati. Bio je o enjen, imao je troje djece. Pio je to 168 prvi ovjek kojega sam ucjenjivala male su to bile stvari sasvim male, jedva da je posjedovao ne to. Pomogao mi je da se otisnem u Berlin i dobijem stipendiju u zav odu Sv. Cecilije. Sestra mu je ivjela u Berlinu. Kod nje je trebalo da stanujem. Hajde, naprijed, po urite se, vas dvoje, rekla je gledajui u aparat. Zatim? Nora je pila, pu tala je iz usta guste kolutove dima. Dalje! S petnaest godina bila sam ve prijateljica jednog bankara. Zvao se Arthur v on Knichtlein. Neki odvratan pas. Takoer je bio o enjen. Njega sam ve dobro operu- ala . Vlastit stan, prvo krzno, prvi nakit... Sve sam svoje mu karce peru ala... Osim je dnoga...

Jack Cardiff. Jack Cardiff. Kimnula je glavom, nastavila pu iti i povukla dobar gutljaj. On je bio jedini. Ali inae... Gospodin Knichtlein imao je dobrog prijatelja u ministarstvu unutra njih poslova. Kad ga je jednog dana udarila kap Knichtleina dogodilo se to u banci odmah sam postala ljubavnica onog gospodina iz ministarstva. Tada mi je bilo sedamnaest. Bila sam veoma lijepa, to vam mogu rei. Ljubavnike sam neprestan ce mijenjala. Uskoro sam postala senzacija Berlina. S dvadeset i dvije godine ve sam bila bogata ena. Vile, apartmani u Grunewaldu, automobil, vlastiti raun u banc i. I nakit, nakit, nakit! Nora se smijala. Bila sam opsjednuta nakitom. Nakit i dr ago kamenje. Dia-monds are a girl's best friend, i sami znate. Sistematski sam p oveavala svoj kapital. S najfinijim nakitom to ga je bilo.. Kamenje nikada ne gubi vrijednost, maleno je, lako ga je sakriti, prokrijumariti, imati uza se ako ve ovj ek mora bje ati. Godine 1942, kada sam bila uvuena u tu aferu Steinfeld, nalazio se itav imetak, odista imetak u nakitu i kamenju u jednom bankovnom sefu u Lisabonu . Fantastino, razmi ljao je Manuel, promatrajui enu na takama, sve je to fantastino. Uzimala sam ljude, ostavljala ih, probijala sam se sve dalje za to da vam o tome ne govorim? Postala sam kraljicom itavog ministarstva vanjskih poslova. Kada je izb io rat i kad su stvari postale ozbiljne uskoro pa da postanem radnica u nekoj tv ornici prona la sam sebi najzanimljivijeg ovjeka bio je to ... 169 ... onaj gospodin Flemming, ija sestra ... ... se udala za pomonika Kaltenbrunnerova, tono, tono. Gospodin Flemming me je posla o, kad mi je bilo dvadeset i pet godina, prvi put u inozemstvo. U Lisabon. Kao J uirira. Njegov ured nalazio se jo uvijek u Berlinu. Kasnije je to sve bilo decent ralizirano i mi smo se na li u Beu. Ali u ono vrijeme, kad smo jo lijepo pobjeivali, polazila sam uvijek iz Berlina. Nora se promuklo nasmijala. No da, dok smo lijepo pobjeivali, radila sam za Nijemce. Tada, kad vi e nismo sasvim lijepo pobjeivali, po stala sam dvostruki agent. A godine 1942... Godine 1942. srela sam Jacka Cardiffa. Zavoljeli smo se. Od tog trenutka radim jo samo za Engleze i donosim svome efu, gospodinu Flemmingu, uvijek krive podatke, a ko su pravi onda su beznaajni. Jacku ostavljam prave podatke 0 Njemakoj. Kod Flemminga sam na pravom vrelu. I on je, uostalom, gotovo jednako vrijedna marka u postelji kao 1 Jack, moj ef. Uvijek razmi ljam o tome, ako se to uzima u obzir, morali bismo mi zapravo dobiti rat. Svi su bili ushieni mojom sposobno u i nacisti, a takoer i Englez i. Jack mi je uvijek davao rafinirane, veoma rafinirane krive podatke. Budui da m e je upravo Flemming uputio na njega, sa svojim sam se ljubavnikom mogla otvoren o pokazivati po itavu Lisabonu... Iza paravana prva se pokazala Yvonna, bila je potpuno gola. Poskakivala je, napr ijed nagnuta, po sobi, opona ala je koko : kokokoko-kokokoko-koko! Manuel se uspravio. Sad se pojavio i Holananin na slici. On je takoer bio gol, velik, krupan, u stra nji cu je zabio snop najljep eg perja. Poput kokota udarao je nogom VVillem de Brakele er, ponosno je rukama zamahivao idui iza Yvonne, ova mu je okretala stra njicu, gol im je nogama strugala po podu i dalje kokodakala. Kikiriki! oglasio se de Brakeleer. Kikiriki! Odvratno, zar ne? rekla je Nora. Pritisnula je pri tom dugme kraj televizora. Manu el to nije primijetio, jer je tijelom pokrivala dugme, pokrenula je video-rekord er. Aparat e sada raditi petnaest minuta i sve zapisivati, potom e se ponovo sam i skljuiti. Nora Hill je osjetila veliko zadovolj170 stvo. To je naruio jedan od va ih kolega, vi svinje, koji sve slu ate, koji mene ucje njujete, pomislila je. Vi to ne znate. Jo ete to upamtiti. Kokokokokoda! Yvonna je poskakivala i hodala isturene stra njice. Iza nje ponosno je hodao VVillem de Brakeleer pun prekrasnog perja u stra njici, sna no je disao i pro dorno kukurikao: Kikiriki! Kikiriki! esto bih, rekao je Fedor Santarin zami ljeno slu ajui glasove iz zvunika, esto bih i j oer htio biti tako perverzan kao i vi na Zapadu. To me uznemiruje. Postajem nervo

zan. Mi smo prokleto normalan narod, mi Rusi. Ne budi alostan, tje io ga je Grant. Osvojili ste sebi internacionalni glas kada je ri je o nasilju. Ah, nasilje to je sasvim normalna stvar! Santarin je uzdisao. U televizoru se Holananin jo uvijek koio kukuri-ui glasno. Yvonna pred njim nije pres tajala kokodakati. Sad se uurila na krevetu, lea je visoko okrenula u zrak. De Brake leer je skoio na nju. Kikiriki! vikao je, a to je zvualo gotovo kao krik nesree. Kokokokoda! odgovarala je Yvonna, poku avajui dohvatiti ne to iza sebe. Ono, to je uhvat ila, nije bilo vrijedno spomena. Opet ni ta, rekla je Nora. Za to se opija svaki puta. Na slici je Manuel primijetio kako se Yvonna rukom, ustima i glasom trudi da Hol ananinu, koji je sad bio sasvim ljutit pomogne. Kokokokoda! Kikiriki! Prokletstvo! Ali jednom e ipak uspjeti! Radi i dalje! vr e! Kokokokoda! Nije . To ovjeka mo e iz ko e istjerati, rekla je Nora. Jadnik. Ne znam ni sama koliko je ve pu a poku ao. Kakva li smo samo pera donosili! Uvijek eli novo perje, ljep e. Treba to d obaviti! Njega to ko ta imetak. Bez uspjeha. I sami ste vidjeli. Perjem divljeg orla jedno mu je uspjelo tek pola minute. Tada je opet zatajio. Nora Hill 171 je pila. Pogledajte koliko se samo Yvonna trudi. Vi e truda ne bi nijedna ena utro ila , odista ne bi, ne mislite li? U pravu ste, odista ne bi. Kokokokoda! ogla avala se Yvonna veoma zaposlena, ali uzalud. Upitala ga je: to se to zbiva, mome? Zar me odista ne voli ? Kikiriki! kukurikao je Holananin. Imao je suze u oima. Sve e to lijepo ui u rekorder, razmi ljala je Nora i rekla: Mislim da smo dovoljno vidjeli. Iskljuila je aparat i vr atila se elegantno i brzo na svojim takama do kamina, sjela je u svoju stolicu. Op rostite mi to sam prekinula prianje. Ali posao je posao. Gdje sam ono upravo ah da. Vrata od duana su bila zakljuana. Netko ih je zakljuao. Uzalud sam se trudila oko kvake ... 38 Povlaila je kvaku na zakljuanim vratima. To nije mogla shvatiti. Za to su ta vrata b ila zakljuana? Mrtvaka ti ina u duanu u asno ju je smetala. Osjeala je kako joj strah ra ste u tijelu. to se to dogodilo? Oprezno je poku ala sagledati, gledajui preko zelen og zastora na vratima, to se to zbiva napolju. U ulici Seiler jedva da je bilo ne koliko ljudi. Ja ne mogu vrata naprosto provaliti, razmi ljala je Nora. Moram izai na drugi izlaz . Kroz onaj kojim je u ao i neznanac kojega sam udarila. Mora da ima neki izlaz, z acijelo vodi na dvori te, iza skladi ta. Taj ovjek zacijelo nije pri svijesti. Naravs ki njegov kolega bi me mogao doekati na tom drugom izlazu. To je zlo. Ali jednost avno moram sve staviti na kocku. Napolje! Napolje odavde! Nora Hill je potrala kroz hodnik, vraala se istim putem. U prvom skladi tu sada je g orjelo svjetlo. Valerija Steinfeld kleala je kraj nekog ovjeka, napola ga je zakri la. Nora je jo uvijek dr ala revolver u ruci sad je as. Odavde u se iskopati, razmi lja la je. Izai u odavde! Ako je jo uvijek taj ovjek u nesvijesti, ii e brzo. Uinila je jo ri koraka. Martin Landau nije bio onesvije ten. Martin Landau. 172 Na njega tih nekoliko posljednjih trenutaka Nora uope nije pomislila. Le ao je na z apra enom tlu, oi su mu bile otvorene, tiho je stenjao, d epnu maramicu prislanjao je na desnu sljepooicu. Maramica je bila vla na, krv je tekla na tlo, prljala je njeg ovo odijelo. Nora Hill se nije upla ila kad je ugledala to je to uradila. Nije se t akoer ni ra alila nad Landauom. Bila je bijesna. Kakvu to idiotsku igru igrate? zasiktala je. On ju je pogledao. Vi... vi... zapoeo je Martin Landau. Imate li kakav zavoj? pitala je Nora obraajui se a-leriji. U ajnoj komorici... Donesite sve to imate.

Krv... jaukao je Landau. Krkljao je. Ne mogu vidjeti krv... Kad vas budem povezala, neete vi e vidjeti krv. Zao mi je, nastavila je Ijubeznije. Al i za to se uljate naokolo? Kako ste uope dospjeli na tu stranu komorice? Gestapo... to? On je gutao krv to mu je navirala na usta, gledao je u Noru. to? Gestapo? Govorite! Neki ovjek ... mora da je iz Gestapa ... neprestance sam gledao kroz vrata za vrij eme va eg boravka ovdje... Stajao je ovdje, itavo vrijeme... Neprestance je promatr ao duan... Tu nema nikakvog ovjeka, rekla je Nora. Jedan je bio ovdje. Gdje? Prijeko, ukoso, suelice nas. Na uglu Novog trga. Kako je izgledao? Bio je visok i vitak... Nosio je modri ogrta i e ir. Od ko e ... Pripadnik Gestapa sa e irom od ko e? Jeste li ikada vidjeli takva ovjeka, pripadnika Ge stapa? Nora Hill je govorila puna ironije. Ali odjednom ju je trn sumnje ubo posred src a. A ako taj kukavica govori istinu? Ako me odista prate? Mo da je taj ovjek odista pratio mene? Pripadnik Gestapa? Plavi ogrta! Ne treba ovjek biti i suvi e 173 lukav. Mo da je to netko sasvim deseti. Ta ja sam u Njemakoj. Tu prati svaki svakog a. Tko zna koji je to ovjek? Tko zna tko je to? Eto, opet se pla im. Strah je velik . Mo da taj Landau i nije kriv za sve to. Mo da govori istu istinu. Veoma mi je ao, mrmljala je Nora Hill. Oprostite mi, molim vas. Odista mi je ao. Htio sam vas spasiti... To mi je hvala... U mene je slabo srce... Zbog toga me ni su uzeli u vojsku. Valerija se vratila nosei modru limenu kutiju, na njoj je u bijelom krugu bio crv eni kri . Nora ju je otvorila. Dobro, rekla je, a sada vas molim ne to vode. Neka bude hladna. Kako bih oprala krv. V alerija se po urila u ajnu komoricu. Nora se uspravila. Odmah u se vratiti. Potrala je u duan do ulaza. Sakrita iza zelenog zastora jo jedno je pa ljivo pogledala po ulici Seiler, osmotrila je svaku ve u to ju je mogla ugledati sve do ugla Novog trga. Vratila se brzo do Landaua kraj kojega je kleala Valerija, u ruci je dr ala posudu s vodom. Ustanite, rekla je Nora. On je to uradio stenjui. Nema tamo ovjeka u modrom ogrtau. Ipak sam ga vidio. Niste, do vraga! Strah! Strah se preobra avao u grubost. Zacijelo se sakrio. Ja vi e nisam mogao izdr ati da promatram kako nas motri. Zbog to ga sam izvjesio tablu 'vraam se odmah', iza ao sam i iza sebe zakljuao vrata... Maknite svoju maramicu. Landau ju je poslu ao. Rana je bila sasvim na povr ini, ali nije bila malena. Nora j e zapoela nalijevati dosta joda. Glasno je jaukao od boli. Saberite se. A tada... to si tada uradio, Martine? pitala ga je Valerija, sva blijeda. Pitala ga je tiho. Oti ao sam niz ulicu Seiler... Ah... Nemojte se tako pona ati! to je bilo zatim? ovjek u modrom ogrtau ostao je na svome mjestu, ali je gledao za mnom... Obi ao sam b lok kua i vratio se ulicom Spiegel, kroz dvori te sam u ao u na e skladi te... Za to si se uljao? Za to nisi zaka ljao ili.se javio bilo kako? pitala je Valerija. U Nore je bila savjest neista. Osjeala se veoma te ko. to sam to sve prouzrokovala ov dje, razmi ljala je puna stida. 174 Odmah je pomislila: kako u se samo izvui odavde? Ako je istina to Landau govori, ta j ovjek je jo uvijek ovdje ma tko on bio. Ali gdje je? Ostao je gledajui ulaz u duan , ka e Landau. Ali ja ga ne vidim. To ni ta ne dokazuje. Usprkos tome vrlo lako mo e j o uvijek biti na svom mjestu, na primjer mo e stajati na drugoj strani ulice. Hi je po ao za Landauom. U tom sluaju sada je kraj stra njih vrata, ili je u ulici Spiegel .

Nora je puna stida i bojazni slu ala Landaua kako govori: Bio sam izvan sebe od str aha... Ipak... Nisam znao to da radim... Pomislio sam budete li me nenadano zauli poet e vikati, a onaj ovjek napolju... Sjednite uspravno. Nora je zapoela Landauovu glavu povezivati. Glasno je uzdisao. Napolje! Napolje! Napolje! povikao je nenadano i poeo udarati obim akama po podu. Martine... Martine, molim te... Mi jo nismo zavr ile ... Gospoica Hill mi jo ne to mora rei, ne to veoma va no. Ali ne ovdje. Vijesti od Paula. Idi s njom, prokletstvo. Kamo? Kamo, Martine? Sada u po bijela dana? Meni je to svejedno. Strgnuo je sa sebe okrvavljenu maramicu, te ko se digao sa zeml je i teturajui u ao u ajnu komoricu. Bacio se na divan od ko e, pera su zapraskala pod njim. Ah! Moja glava! Dakle, to je idete li napokon? Posegnuo je za telefonom. Martine! povikala je Valerija. Ti valjda ne kani ... I te kako kanim! Odmah u to uiniti! Ne dam ja sebi zasvinjiti itav moj ivot zbog jedn e ovakve. Nora i Valerija su se pogledale. To nema nikakva smisla, rekla je Nora. Ali vi ne mo ete... Vi mi jo morate... Valerija joj se priljubila. Dosjetila sam se! Valerija je duboko disala. Crkva sv. Stjepana! Udaljena je samo d vije minute odavde. Crkva, jest, rekao je Landau. Spustio je ruku sa slu alice. Poite onamo. Tamo zacijelo nee biti nikoga. Tamno je. Preite preko dvori ta i uite u ulicu Spiegel. Kada bu175 dete oti le i ja u se polako od etati i ponovo otvoriti duan. Bude li se onaj ovjek poj avio i priupitao za vas... Taj se ovjek nee pojaviti, umirite se, gospodine Landau. Nora je vrsto odluila da ovo dvoje prepusti njihovoj sudbini. Bilo joj je dosta. I vi e negoli dosta. Dragi bo e dopusti da se zdrava odavde izvuem, razmi ljala je, opro sti mi to ti se uvijek u jednoj takvoj prilici obraam, pomozi mi! A ako ipak doe, ispriat u mu da sam pao... i da me je kuepaziteljica iz ulice Spiegel povila... Ali ne, sve to nee ii! Landau je ponovo bio sasvim zbunjen. I krv ovdje! Zatim gdje si ti, Valerija? Napokon gdje je gospoica, ako ju je taj ovjek vidio ka d je u la. Valerija se javila: Legni, Martine. Prije svega nemoj nikome otvarati. Priekaj dok se vratim. To nee dugo trajati. Tada jo uvijek mo emo rei da smo oboje oti li i da si pao, a ja da sam te povila. Mrzim vas, aptao je Martin Landau upravljajui svoje mile, sive oi na Noru Hill. Mrzim vas ... Valerija je nastavila u urbano: Idite ispred mene. Ovdje... ovdje je d epna lampa. Vi ne znate gdje je prekida za struju. Poite samo kroz skladi te, samo je jedan put. V i se snalazite u ulici Spiegel? Jest. Sjednite u crkvi gdje vas bude volja, ali neka bude to mjesto u tami, rekla je Val erija zaklinjui je. Dobro. Doi u za nekoliko minuta. U redu, rekla je Nora Hill i po la. Morala je proi kroz etiri prostorije, revolver je dr ala u desnoj ruci, a d epnu lampu u lijevoj. Njezina torbica od krokodilske ko e vi sjela joj je o lijevom laktu. Vonjalo je po plijesni, po staroj ko i. Knjige su se gomilale kao prava brda. Nora je osvjetljavala prostor sad lijevo sad desno, s mukom se snalazila. Tada, napokon, do la je do nekih eljeznih vrata. Ugasila je svj etiljku i stavila je na sto. Otkoila je revolver. Spopao ju je hladan strah, ah u sebi vi e nije osjeala nikakvih ograda. ivu me nee dobiti, razmi ljala je. Znam to me e a budu li me uhvatili. Dragi bo e, molim te! elo joj je ponovo oblio hladan znoj. P ritisnula je kvaku eljeznih vrata, tur176 nula ih i leima se oslonila na zid kraj vrata. Ogledala se u stranu, pogledala je u slobodan prostor. Bilo je to neko staro dvori te puno starudija. Posred dvori ta nalazilo se kestenovo stablo. Nije bilo nikoga. Samo ti ina.

Apsolutna ti ina. Nora je po la korak naprijed. Zatim jo jedan. Pa jo jedan. Stajala j e sada ve u otvorenim vratima razgledajui dvori te. I nikoga nije bilo. Mo da se netko skriva iza te starudije, razmi ljala je. Svejedno mi je. Ja moram oda vde. Moram. Napustila je vrata, revolver je jo uvijek dr ala u ruci, dr ala ga je napola sakriven og. Po la je. Uinila je nekoliko koraka. Ni ta. Koljena su joj bila mekana poput hlad etine u trenutku kad je prelazila dvori te. Oekivala je svakoga trenutka da e je net ko pozvati. Tada e se morati okrenuti ne, bit e bolje da uini ono to e od nje zahtije vati onaj ovjek... Nesmisao! Ruke uvis, to e on zahtijevati! Odbacite revolver! Od bacite! Ne, ona e morati odmah da puca. A tada trati, trati... Korak. Korak. Jo jedan korak. Ni ta. Kad je dohvatila ulaz u kuu, to je vodio u ulicu Spiegel, osjetila je kako joj se po leima cijedi znoj. U dvori tu nije bilo nikoga. A kako e biti u ulici Spiegel? Br zo je istupila sa ulaza. Sad je ve bila sigurnija. Okrenula se nalijevo, zatim na desno. Nikakva modra ogrtaa, nikoga. Malo je bilo prolaznika na ulici. O njoj se odista nitko nije brinuo. Znala sam to, razmi ljala je Nora stavljajui revolver u d ep, taj Landau vidi sablast i, samo sablasti! A sada Carlu Flemmingu. Flemmingu i zatim zaboraviti itavu tu s tvar. Valjda nisam poludjela! Da ivot stavim na kocku za druge ljude! To dvoje ni su vrijedni pa nje, pogotovo taj ovjek. Zatim ena to me se ona tie, to me se tie njen eak! Zakoraila je brzim, energinim koracima ulicom Spiegel. Dosta mi je svega, nastavila je razmi ljati. Jack takoer mora uvidjeti kako ovdje n isam mogla ni ta uiniti. On me ljubi i ne bi me ba htio izgubiti. U crkvi Sv. Stjepa na pa ba u crkvu! Gospoo Steinfeld, ja ne idem u crkvu. I ne pomi ljam na to. Sve mi je to odvratno, ni trenutka neu sada izgubiti na tu stvar. Crkva sv. Stjepana uz alud ete me tra iti gospoo Steinfeld. ao mi je. Stra no mi je ao. Idite do avola, gospo teinfeld. 12 I Jimmy se pribli ava dugi 177 39 Deus indulgentiarum Domine: da animae famuli tni Alois Zwerzina, cujus anniversar ium depositionis diem com-memoramus ... ' Prigu eno je odzvanjao glas mr avog starog upnika iz kapelice Svete Katarine, dopirao je u ogromnu crkvenu lau katedrale Sv. Stjepana. Kapelica Svete Katarine jedna j e od pokrajnjih sveti ta u katedrali. Sive su zidine katedrale, u njoj je bilo tamno i tmurno. Gorjeli su malobrojni s vijenjaci. Friedrichov grob bio je zazidan. Uklonili su takoer i srednjovjekovne p rozore od stakla iza Glavnog oltara, uklonili su takoer i najvrednije slike, plas tiku, relikvije, kao i itav krilni oltar Sv. Stjepana. Takvi su se oltari nalazil i na mnogim mjestima u velikom njemakom Reichu, ukopali su ih duboko pod zemlju, u suhi zrak slanih rudnika. 'Spremljeni su' nazivali su tu operaciju. Pri zranom napadu za to da i katedrala ne bude pogoena? Mnoge sjene pomicale su se po ogromnoj crkvi, cipele su kripale, ene i mu karci su h odali naokolo, mnogi su ljudi stajali mirno uronjeni u molitvu, ovjek ih je mogao razaznati samo kao siluete. Samo je kapelica Svete Katarine bila osvijetljena toplim svjetlom mnogih svijea. Ispred oltara bilo je cvijea. Vo-njalo je ovdje po tamjanu, a mr avi i stari sveenik , poslu ivao ga je neki pristav ministrant stari je sveenik molio ispred neke stare ene u crnini, stajala je u prvom redu klupa. ... refrigerii sedem, quetis beatudinem... To je misa Tn Anniversario Defunctorum' razmi ljala je Nora Hill, sjeam se. Bila je to strogo katolika kua, gdje su me odgajali. A i zaveli. Misa na godi njicu smrti n ekog gospodina Aloisa Zwerzina. Ovo, sprijeda, zacijelo je udovica, a mo da mu je sestra ili majka. Na svaki nain prilino kasno vrijeme za takvu misu, upnik mora bit i nata te. A mo da dolazi izdaleka, ta mlada ena, a mo da je dobra zna-nica tog gospodi na iz Sv. Stjepana, ini se da je dobro stojea. Mo da je upnik takoer ve ne to pojeo. ... et luminis claritatem... Nora Hill je sjedila u posljednjem redu klupa ispred oltara to se nalazio postran

ce, sjedila je kraj nekog golemog 178 stupa to u promjeru zacijelo ima vi e od dva metra. Sasvim se priljubila uz hladan kamen. Ovdje, gdje je sjedila, bila je gotovo potpuna tama. Per Dominum nostrum... Ministrant je sna no zazvonio svojim zvoniima. upnik se okrenuo prema oltaru i kleknuo, kraj njega, njegov mladi pomonik. Stara en a je takoer kleknula. Nora je oklijevala, tada se spustila sa stolice. Zvonjava se ponovo oglasila. Nora je automatski radila sve ono to je vidjela da i stara ena radi: duboko je pri klonila glavu na prsa i prekri ila se. Sveenik je molio. Mogla bih samu sebe prokle ti ako bih znala rei koji me je avo natjerao da doem ovamo, razmi ljala je Nora Hill, Jo dok sam bila u ulici Graben, vrsto sam bila odluila da nikada vi e ne vidim Valer iju Steinfeld. Ve sam bila zakrenula nadesno, da se po urim Carlu Flemmingu. Ali ta da, nenadano, okrenula sam se i potrala ovamo. Neka sam prokleta, ali odista sam najobinija guska kojoj nitko ne mo e pomoi, razmi ljala je Nora Hill ljutito. Stara ena, a za njom Nora Hill, je sjela. Daleko odatle, na drugoj strani, u sjeni nekih skela, stajao je ovjek odjeven u m odri ogrta. Nije se micao, e ir je dr ao u ruci. Pogled mu je bio neprestance prikovan o Norina lea. Polako je krenuo pogledom u stranu. Druga ena, odjevena u sivi ogrt a, na glavi je imala maramu, zacijelo je ve dulje vremena etala po crkvi, napokon s e uinilo kao da je na la ono to tra i. Polako, tihim korakom, uputila se k Nori Hill, uvukla se u isti red klupa, sjela je sasvim kraj nje. ovjek odjeven u modri ogrta imao je mr avo, na izgled izgladnjelo lice, u njega su b ile prodorne tamne oi, kosa mu je bila kratko o i ana. Tamna. Jo se vi e povukao u sjenu skele. Oi su mu se suzile, gledale su samo tankim prorezom, vidio je kako su obj e ene poele da apu 179 40 Ministrant je sveano nosio golemu knjigu s jedne strane oltara na drugu da bi je polo io otvorenu pred sveenika. Ovaj je zapoeo itati: In diebus illis: vir fortissimus ... Hvala bogu, aptala je Valerija. Nisam vas mogla nai... Lutala sam po itavoj crkvi... S mrtno sam se bila upla ila da ste se predomislili i da ste odluili otii poslije sveg a to se dogodilo. Ali ne, ena poput vas dr i do svoje rijei! Zar biste inae i do li u kn ji aru! Dobar ste vi ovjek! Nora je okrenula svoje lice od Valerije. Ako je ne to mrzila bili su to ljudi koji joj iz najbli e blizine govore pravo u lice. Ovdje to ovjek ne mo e sprijeiti. Oh, ka kva li govna, razmi ljala je Nora, koga sam vraga do la ovamo. Idiotske li ene, za to l i sam to uinila? . ..offeri pro peccatis mortuorum sacrificium, bene et religiose de resurrectione cogitans ... to mi jo imate rei, gospoice Hill? Nikakvih imena! Prije svega moram ne to znati. Naravno. Molim. Pitajte. Stra no, razmi ljala je Nora, sada u tom svom strahu izgleda kao prebijena ivotinja. Gdje je njena hrabrost, njeno samosavladavanje, njena nadmo? Ah, razmi ljala je Nor a, kako malo posjeduju ljudi onoga ega bi morali najvi e imati. Za aptala je: Koliko j e va em sinu godina? U svibnju e mu biti sedamnaest. Kakvu kolu polazi? Ispoetka je polazio realnu gimnaziju. Direktor je htio da mu kola bude ista, sami ar ijevci, Heinz je jedini bio mje anac. Nije ba bio osobit uenik. Tada su mi rekli, ka d je i ao u etvrti razred, da e ga ili sru iti ili mu dati prolaznu svjedod bu ako napus ti realnu gimnaziju. to ste uinili? Razgovarala sam s njime, pitala sam ga to bi htio biti ima jo kola, zar ne? ... et quia considerabat, quod hi, qui cum pietate dormi-tionem acceperant... Jest. Odgovorio mi je da bi najradije bio kemiar. 180

Kemiar? Jest. Ljekarnik. To ga je jako zaokupljalo. Na Hohe VVarte je kola, dr avna kemijska kola, ovjek se mo e zapisati sa srednjom spremom. Sada u ratu izobrazba traje etiri godine, inae est. Potrebni su im kemiari. Veoma su potrebni. Arijci mogu poslije sv r etka te kole poi i na sveuili te. Svi polaznici dobivaju maturalnu svjedod bu i diplomu . Heinz ne smije na sveuili te. Ali nakon dvije i pol godine slu be mo e ve raditi kao i n enjer kemije. Odjednom se preobrazio u dobrog uenika. Bio je jedan od najboljih. Predstavite vi to sebi. Nitko ga nije zabadao, on se nije ljutio, sve je i lo glat ko. U toj u ga struci privesti kraju nadam se. Nora se nagnula naprijed. Jo jedno pitanje. Veoma je va no. Mrzi li Heinz svoga oca? Valerijina glava spustila se na prsa. Stari sveenik ponovo je zapoeo itati iz velike knjige: In illo tempore dixit Jesus t urbis Judaeorum.'.. Dakle! zahtijevala je Nora. U asno ga mrzi, odgovorila je Valerija sva nesretna, glavu je jo vi e objesila na prsa. Dugo vremena nije znao da je mje anac, ak je i bio pripadnik Hitlerove mlade i. to? Svi njegovi prijatelji bili su to. I on je takoer htio biti s njima. Mislila sam k ako je to sigurnije. Sve je i odista dobro po lo, sve dok u koli nisu zatra ili svjed od bu da je arijevac. Tada sam Heinzu morala rei sve... Za to plaete? Sjeam se... sjeam se onoga dana kada su ga izbacili iz Hitlerove mlade i... toga je d ana prokleo svog oca... Nismo ga mogli umiriti, Agneza i ja. Agneza Peintinger b ila je neko njegova dadilja. Jo prije no to se bio rodio radila je kod nas. A sadas e brine za kuu. O Agnezi znam sve. Moj mu je, naravno, govorio o njoj. Jest, dakle, nitko ga nije mogao umiriti. Moga Heinza. Tada je i mene poeo psovati za to sam se udala za idova... Valerija je zaron ila licem u ruke. Stra no je to bilo, u asno ... Sam je sebe smatrao zloincem... Izbaen i prezren, ovjek zadnje vrste a svemu sam ja bila kriva! Agneza ga je nagovarala , uporno, mjesecima. Tada mi je poeo pra tati, ali nikada mi to sasvim 181 nije oprostio, ne, nikada sasvim... Ali svog oca, njega mrzi kao kugu... Nije li to stra no? Stra no? To je izvrsno. 41 Gola, potpuno gola le ala je Nora Hill u raspremljenom krevetu, oi su joj sjale, ru ke je stavila pod glavu. Krevet je bio velik, nalazio se u spavaoj' sobi Jacka Ca rdiffa. Bio je to elegantan stan to se nalazio na irokoj Avenida da Liber-dade, u blizini velikog Praca do Marques de Pombal, bio je to trg na kome se u sredini d izao spomenik Marquesu koji je bio vodei ministar kralja Josipa I. Bio je on veli k reformator. Prostorija je bila sva u suncu, umovi automobila i ljudi dopirali s u odozdo, toplo je bilo u Lisabonu tog poslije-podneva treeg listopada 1942. Navee r e Nora poletjeti. Jo je imala vremena, bilo je vremena jo nekoliko sati. Njeni ko vezi u hotelu 'Aviz', gdje je uvijek odsjedala, ve su bili spremni. Iz druge sobe pojavio se Jack Cardiff. Na sebi je imao jutarnji haljetak od sive svile, gurao je mali poslu avnik pred sobom. Nora ga je gledala, sretna, tog vitk og, visokog ovjeka preplanula lica svijetlih oiju, sretno je gledala tog ovjeka koj i ju je jo prije nekoliko trenutaka grlio, s kojim se valjala po krevetu, stenjui puna po ude i ugode. Ljubila ga je, ah, ljubila je njega, njegov glas, njegovo tij elo, ljubila je svaki njegov pokret! Smije ila mu se videi ga kako spretno sprema p ie gin tonic. Pru io joj je a u. Za sretno vienje, darling, rekao je Jack Cardiff. Za sretno vienje, ponovila je Nora Hill. Po to je ot-pila, nastavila je: Svaki put, ka d se moram vraati u Njemaku, puna sam straha, u asno se bojim, da e se ne to dogoditi to e nas rastaviti... Ni ta se nee dogoditi, rekao je on. I ja sam uvijek tu an kada moram u London, darling, ali uvijek smo se ponovno sastali, tako e biti i ubudue sve dok ne svr i taj rat. 182 Tada emo biti zajedno zauvijek, aptala je Nora. Ti si moja ljubav, moja prva ljubav. Jedina. Ostat e moja jedina ljubav.

I ti moja, darling, rekao je Jack Cardiff. Pri ao je sa a om u ruci otvorenim balkonski m vratima gledajui niz suncem obasjanu Avenidu. Promatrao je spomenik Marquesa, g ledao je dalje gore rascvjetan Parque Eduardo VII. Veliki i prekrasni vrt raspro stirao se po jednoj padini koja se postepeno uzdizala. Izmeu pinija i hrastova, i zmeu crnogo-rice, narana, limunova, maslina, smokava ugledao je Jack Cardiff blist ava stakla Estufa Fria, gdje su, kao u nekoj ogromnoj hladnjai, uspijevale rijetk e biljke, grmovi i paprat. Izmeu gredica krokusa, narcisa, ljiljana i tulipana vi jugali su bijeli, po ljuneni putovi. Mali mostii nadsvoivali su umjetne potoie. Jack Ca rdiff je dalje vidio tamnomodro omaleno jezero i blistave vodene kaskade. Zausti o je vadei iz d epa jutarnjeg ogrtaa te ku zlatnu kutiju za cigarete. Zlatnim upaljaem zapalio je dvije cigarete: Sve si upamtila, sve, to mi je palo na pamet kada bude r azgovarala sa gospodinom Flemmingom. Ponovo je spremio i kutiju i upalja bili su to Norini darovi. Kimnula je glavom, a on se pribli io krevetu, dao joj je cigaretu i poljubio je nj ene grudi. Sjeo je kraj nje i nje no poeo gladiti njene bokove. Sve sam tono upamtila, rekla je Nora. Protezala se ispod njegovih ruku. Rommelov na gli prodor u Sjevernu Afriku koncem lipnja, kod El Alameina, stotinu kilometara jugoistono od Aleksandrije, zaustavio se ispred jakih britanskih polo aja, poku aj pr odora nije uspio. Svatko je znao da e sada Englezi zapoeti protunapad, zapoet e ga g eneral Montgomerv. Britanci su pro lih tjedana dopremili veliko mno tvo vojnika, okl opnih kola i zrakoplova. O tim pokretima, koliini i novoj mno ini trupa, kao i o poe tku ofanzive, valjalo je da Nora direktoru za vanjske poslove, Carlu Flemmingu, donese itavu gomilu obavijesti i brojaka. Dio neva nih vijesti bio je toan, ali one va ne vijesti bile su la ne, jednako tako la ne kao i podaci o pripremama Engleza i Am erikanaca o iskrcavanju u Ju nu Italiju. Beki ured radio je tajno, neva no su ga nazv ali 'Radni tab Flemming'. Mnogo u toga priati Flemmingu, rekla je Nora. 183 Ne bude li se sve slagalo, planovi su se promijenili. Mo da emo se iskrcati na Sicil iju ili u Grkoj. To sve mo e jo dugo potrajati, rekao je Cardiff. Hoe li to odista jo dugo trajati? Bojim se da hoe, darling. Ne budi tu na. Doi e dan kada emo poraziti Njemaku. to ti je? Nora je gledala tog jedinog ovjeka kojega je ljubila, gledala ga je zabrin uto. Izvjesna napetost u njegovu glasu, na njegovu licu uznemirila ju je. Jo mi im a ne to rei. U irokim potezima toplo svijetlo poslijepodnevno sunce obasjavalo je sobu. Jest, Nora, jo ti moram ne to kazati. Ispoetka ti to nisam htio rei. Ali obeao sam. I t ako sam to odlagao sve do zadnjeg asa. Za to? Jer e te to obavezivati. Puna sam obaveza ve godinama. Reci mi. Pogotovo ako si obeao. Jest, tu, nastavi me tu milovati. Polako, nje no. Kome si to obeao? Paulu Steinfeldu, odgovorio je. to hoe Steinfeld? pitala je Nora. Jack joj je o tom Austrijancu, kojega je sreo u Lo ndonu, pripovijedao, priao mu je o njegovoj eni Valeriji, i sinu Heinzu, priao joj je o velikim brigama, to su zaokupile Steinfelda, jer nije znao kako im je u Beu. Cardiff je popio gutljaj tekuine. Mnogo toga ve zna . Razjasnit u ti glavni problem. B ude li ti se sve to inilo i suvi e riskantno, jo uvijek mo e rei ne. Iskreno ti ka em, ne se ljutiti na tebe. Ka i, rekla je Nora. U nje su bile velike, lijepe grudi, tijelo joj je bilo skladno i vitko, noge je imala dugake, vrsta bedra i skladne potkoljenice. Ka i. I ne. mii ruk e s mene, molim te. uj me, pu io je cigaretu, ti zna kako je BBC fantastino informiran. Osobito je dobra nj maka slu ba. Ti ljudi su tako dobro obavije teni o najnovijim stvarima iz Njemake to g ranii s arolijom. Sada su dobili vijesti koje su veoma uznemirile Steinfelda. On j e idov, iako je pokr ten na evangeliku vjeru. ena mu je arijka. Do vraga, kakve li sm ije ne rijei. Sin, koji je Steinfeldu sve, dakle, mje anac 184 je prvoga stupnja. Kad bi njegov otac bio polu idov, on bi bio mje anac drugog stupn ja. Tada se Steinfeld ne bi toliko brinuo jza njega...

Ruku. Ostavi ruku na tome mjestu, molim te. v Sve do nedavno nacisti su mje ance prvo g i drugog stupnja ostavljali na miru. Polu idovi su ak mogli biti vojnici, mogli s u studirati... Sve do poetka ove godine, rekla je Nora. Tako je. Sve do poetka ove godine. Tada su do le prve odredbe. Radikalna skupina lju di oko Himlera poela je rovariti protiv Goebelsa koji je elio itav taj problem rije i ti poslije konane pobjede. Ponajprije su vojnike polu idove vratili kuama. Tada su i h poeli ikanirati na sve mogue naine. Muenje se pojaavalo. Beznaajan razlog bio je pov d da mje anci prvoga stupnja pogotovo oni kojima su oevi idovi, kojima su oevi u emig raciji budu uhap eni, zatvoreni i strpani u logor. Tako su na i obavije teni. Takve je vijesti dobio i Steinfeld. On zna o emu govori. 'Rje enje poslije konane pobjede' s ada je pro lost. I to sada? upitala je Nora. Svoju je ruku stavila na Jackovu, vrsto ju je dr ala. On je nervozno pu io. Steinfeld mi je rekao da nacisti spremaju zakon po kojem e mje anci prvog stupnja bi ti izjednaeni sa idovima. Rat polako plovi krivim vodama. Treba ljudima svrnuti pa n ju sa tog pitanja, valja ih uznemiriti, nacistima treba novi teror. Naravno, u k rugovima, kojih se to tie, to je ve izazvalo reakciju. Steinfeld mi je pripovijeda o kako su dobili vijesti o tome da su u Njemakoj u toku mnogi procesi o oinstvu. S udu pristupa majka polu idova kome je otac ne-dohvatan, zaklinje se da je njeno di jete vanbrano, odnosno da je otac djeteta arijskog podrijetla. Vlastit, mu nije, d akle, otac. Nora je ispustila Cardiffovu ruku, posegnula je za a om. Natoi mi jo jednu a u, molim, rekla je, zatim je nastavila dok je on spremao pie: O to jo nikada nisam ni ta ula. Ljudi, kojih se to tie, ute, naravno. Takoer ute' i suci. To mora da ostane tajna. BB C je katalogizirao nekoliko konkretnih sluajeva. Gledaj, molim te. Hvala, Jack. 185 Mud in your eye, darling. Mud in your eye. U Njemakoj ve ima specijalista meu advokatima. Takav proces je veoma slo en. Valja pro nai arijevca koji e se zakleti da je pravi otac djetetu. Steinfeld pomi lja na svog starog prijatelja kod kojega sada gospoa Steinfeld radi, na knji ara po imenu Landa u. On je jedini ovjek kojega se Steinfeld trenutno sjea. Poslije toga valja pronai svjedoke, ah, to sve tu nije potrebno! Ka em ti, bez osobitog advokata stvar ne ide . Steinfeld takoer poznaje jednog advokata u Beu, koji dolazi u obzir. Velik je ne prijatelj nacista, odluan neprijatelj! Taj e odmah preuzeti stvar. Nora je polako, sa a om u ruci, legla na lea. Jack Cardiff je nastavio: Naravno na sudu e to biti dobar znak bude li izmeu oca i sina do lo do estokog rascjepa, bude li mladac odista mrzio svog oca. Steinfeld mis li da je Heinz posljednjih godina zasigurno mnogo toga morao prometnuti preko gl ave kada je rije o njegovu podrijetlu. Steinfeld moli boga da mladac optu uje oca, moli boga neka ga mrzi koliko to samo mo e. Vidi , darling, kakve danas ljudi te ke i velike brige nose na pleima. Kada se na e brige usporede s njihovima nisu ni ta. Nora ga je ponovo uzela za ruku. to je? Stavi ponovo ruku na ono mjesto, rekla je Nora svojim dubokim promuklim glasom. Isp riaj mi sve. Sve. Sasvim tono. Ispriaj mi svaku i najmanju malenkost. Sve moram zna ti. Ti e , dakle, to uiniti? pitao je Jack, lice mu je bilo ozareno rado u i ponosom. Kimnul je glavom. 42 ... Quia descendi de caelo, non ut faciliam voluntatem meam ... oglasio se stari s veenik u kapelici Svete Katarine hladne, tamne katedrale. Slatkasto je zavonjao t amjan, a razdra ljivo parfem Nore Hill. Valeriji Steinfeld je sve pripovijedala, s ve to joj je bio povjerio Jack Cardiff; pripovijedala je 186 uzbueno, sasvim kratko i sa eto. ak ni tamna crkva nije bila sigurno mjesto. Sada je promatrala enu kraj sebe i osjeaj odbojnosti, to ju je bio spopao pri prvom njihov om susretu, ponovo ju je prevladao.

Advokat kojem ete se obratiti zove se Forster. Otto Forster. Ured mu se nalazi u U lici crvenog tornja. Odgovora nije bilo. Gospoo Steinfeld. Odgovora nije bilo. Nora je gurnula Valeriju. Valerija je polako podignula glavu, inilo se kao da je nenadano ostarjela. Nora s ada vi e nije imala vremena za bilo kakvo saue e, kad bi ga i osjeala. Pogled joj je pa o na Va-lerijin runi sat. Bilo je devet sati i etrdeset. Morala je otii Carlu Flemm ingu, u njegov ured na dvoru. To bi je inae moglo stajati ivota. Jeste li sve razumjeli? aptala je Nora uzbueno. Valerija je kimnula glavom. Znate li ime advokatovo? Doktor Otto Forster... Ulica crvenog tornja. Hoete li poi k njemu? utnja. ujte me, to nije nikakva ala. Za mene takoer... Ja to znam. Hvala vam. Ali zar me ne m o ete razumjeti. Do lo je to poput munje, kao potres ... ... ut omne, quod dedit mihi. .. ... odakle Paul zna za takve parnice, kad ja ni ta o tome ne znam. I ja takoer nisam ni ta znala o svemu tome. On je bolje obavije ten od nas. Mislite li da bi to samo tako od vas tra io? Zar ste zaboravili da mu se ime nalazi na listi nacistikoj i da im je pobjegao? Zar ste zaboravili to ste i sami morali pretrpjet i? Koji e mje anci biti prvi na udaru? Za to, razmislite, va mu to tra i? Bo e moj, zar to odista ne mo ete razumjeti? Meni je kao da me je netko udario po gla vi. Dolazite i ka ete mi neka zametnem parnicu. Va mu vam to poruuje, va mu vas moli da to uinite. Va mu vrsto rauna time da ete vas moli. 187 Ah, on je napolju, mi smo ovdje... Ako to ispadne ne to krivo ... Budem li Heinza t ek time gurnula u nesreu... On je tako dobar mladi... Ne ini ni ta to ne bi bilo pravo . To je nacistima svejedno. Kad bih samo mogao jednu rije, jednu jedinu rije razumjeti, razmi ljao je ovjek u pla vom ogrtau, dr ei e ir u ruci, i stojei u sjeni skele. Ne gledajte me tako ljutito! Molim vas, gospoice! Ja... Valerija se borila sa zrako m. U najmanju ruku moram razmisliti o svemu tome ... Moram razgovarati s Marti-no m. Do sada se jo ni ta nije dogodilo, jer mi smo tako mirni i pokorni. Nora Hill je htjela ustati. Ja vi e ne mogu, mislila je. Ja moram odavde, ja tu enu vi e ne mogu gledati. Neka radi to god hoe. Ja sam svoje uinila. Osjetila je kako ju je Valerija obim rukama zgrabila i kako je dr i. Ne... Nemojte otii... Kad biste vi djeaka... Da li biste samo tako otrali doktoru Fo rsteru? ... qui videt filium et credit in eum... to se mene tie, razmislite o svemu. Uinite to. Ako to ne uinite, svejedno mi je. ujete li me, svejedno mi je! siktala je Nora Hill poku avajui se osloboditi tih stranih r uku. To je ne to neuveno... To je ipak... To je neovjeno, to vi tra ite od mene ... Ja treba a odem i da ka em ... da se zakunem... i drugi e se zakleti... a ja volim samo njeg a, jo uvijek svog Paula... On je otac mojem Heinzu. Tiho, prokletstvo. Naravno, on je otac, aptala je Valerija gu ei se. Moga mu a nisam nikada prevarila... Mi smo se voljeli... A sada to da ka em, ja i Martin ... Posljednjom snagom Nora se uspjela osloboditi. Ostavite me. Ja idem. Kad ete opet doi? Nikada. Za est tjedana vraam se u Lisabon. Prije toga u vas nazvati. Ja u postavljati pitanja. Vi ete odgovarati samo da ili ne. Tim je rijeima Nora ustala, grubo je od gurnula Valerijine noge u stranu. Lako je kleknula, prekri ila se i brzo se uputil a izlazu.

188 Valerija je gledala za njom. Tada je bolno uzdahnula i pogledala preda se, u nje n o svjetlo svijea na oltaru. Ni ta se vi e nije micalo na njenu licu, bilo je kao od k amena. I o tebi u uskoro dosta toga saznati, razmi ljao je ovjek u modrom ogrtau. Tono ju je promotrio. Zatim se otputio iz crkve. urilo mu se kao i Nori Hill. Valerija Steinfeld izgledala je kao da je ovog asa umrla. 43 Legni na pisai stol! Carl, poludio si! Sasvim! Sasvim sam poludio za tobom! Nisam te vidio dva mjeseca. Digni noge! Hajd e, ra iri noge! Ali meni je to stra no ... Tvoji ljudi... itav tvoj sekretarijat. Poznaju oni mene! Ionako misle to im je drago. Neka se samo jedan usudi nasmijati se! Hajde, doi, doi... Voditelj 'radnog taba Flemming' sjeo je u neku stolicu. Zgrab io je butine Nore Hill, a noge joj je prislonio na naslon stolice. Sjedila je sa da ispred njega na velikom pisaem stolu, na nogama je jo imala arape, dr a arapa, crni turban i svoj nakit. Ogrta od leopardova krzna, cipele, njena siva haljina, torbi ca od krokodilske ko e i donje rublje sve je to bilo razbacano po Flemmingovom ure du. Sve je to gotovo strgnuo sa nje. Ne ... Molim te ne. Umiri se... prekrasno miri e ... Prekrasno ... Kakav je to miris? Nora se morala i protiv volje smijati. 'Fleurs de rocaille'... od Carona... Namirisala se u Flemmingovoj kupaonici, im je bila do la. Samo to joj je dopustio. Novi parfem ... jo nikada nisi imala ..., stenjao je dok je glavu gurao meu njene bu tine. Novi parfem. Istina je, razmi ljala je Nora, poklonio mi ga je Jack Cardiff. Jest... jest, to je izvrsno... Uskoro e i tebi biti prekrasno. 189 Nora je poela osjeati kako je ta situacija i sve to on sada radi kako je sve to poin je uzbuivati. Odista sam kurva, razmi ljala je. Prava sam kurvetina. Juer poslije podne jo sam sa Jackom Cardiffom bila u krevetu, a sada... Kurva, bogami, lijepo, ak i kurva ima mu karca kojega uistinu ljubi. Ja volim Jacka. Ovoga ovdje, tog nacistikog bika, on mi treba, o njemu sam ovisna, on me titi, meni je potrebna za tita. Naravno, on je osvjedoen kako spavam sa Jackom. Nikada mi o tome ne govori. Mo da ga upravo ta po misao uzbuuje. Jack me takoer nikada nije pitao to radim s Flemmingom. Preutni spora zum izmeu nas troje. Moralno? Ah moral! Pre ivjeti, dobro pre ivjeti, o tome je sada rije. A tada ostajem kod Jacka, bit u mu vjerna, zauvijek. Ali i taj Flemming, taj Carl Flemming... nije za odbaciti. Je li dobro ovako? Jest... jest... malo ... gore . vi e... Nora Hill je br e poela disati. Flemmingov ured nalazio se u treem katu neke stare kue; ukoso, suelice toj zgradi, nalazila se Zem aljska banka. itavu su zgradu zaposjeli. Dolje je bilo nekoliko duana. Uspon na po lukat i k dizalu osigurali su visokom ianom ogradom. Nitko nepozvan nije mogao doi. 'Radni tab Flemming' imao je tridesetak namje tenika, bili su raznih razreda, oni s u radili u kui, a mnogo agenata bilo je u vanjskoj slu bi. Ugradili su modernu tele fonsku centralu, i veliku radio-stanicu. Na kraju su se koile visoke antene. Tehn iari su se nalazili ii najgornjem katu. Specijalisti su odabirali vijesti, bili s u u neprestanom kontaktu s Berlinom, prislu kivali tono na sat strane i tajne radio -stanice, slali na put kurire, odjel za ifre im je davao vijesti koje su potom sl ali dalje. Pisae ma ine su udarale, teleprinteri su brujali, po hodnicima su se mic ali ljudi i djevojke amo-tamo. ini to samo dalje... jest... tako... Nora Hill je zurila preko Flemminga u zid iza pisaeg stola. Na zidu je visjela velika Hitlerova fotografija. Fiihrerov 'elini' po gled pravo je gledao u Noru. Podboila je svoje noge o naslon stolice, a dlanovima se odupirala o pisai stol. .Pri tom je dotaknula Jackov revolver to ga je bila po kazala odmah po svom dolasku. Trebalo je imati alibi za dana nje jutro. To je bilo prije nekih etvrt sata... 190 ... Cardiff mi je dao taj Smith & VVesson... To je lozinka za jednog britanskog p

rebjega koji eli raditi s nama, kao to Cardiff... Do vraga, kako se to otvara... Flemming jedva da ju je i slu ao. Kopao je po njenoj zakopanoj haljini sve dok mu ona nije pomogla, im je do la, zakljuao je dvostruka vra ta svog ureda i javio centrali neka na njegov broj nikoga ne spaja. Svakog ponedjeljka dopodne izmeu devet i deset treba da u kavani 'Pochhacker' ekam. .. tamo e me nai taj prebjeg ... Sad je u urbano obraivao gajku na njenom pojasu. Ili e me nagovoriti negdje na ulici. Drhtavih ruku i sav crven u licu otvarao je veliki , sna ni i lijepi Flemming jedno dugme haljine za drugim. Bio je sav izvan sebe. Zb og toga me je Albert vozio samo do Ringa, zbog toga sam ga zamolila neka ti ka e d a u doi kasnije. Oti la sam u tu kavanu... Albert ti je zacijelo to rekao, zar ne? On je bez daha mrmljao ne to to ga nitko ne bi razumio. to? Haljina joj je spala na tlo. Nora je stupila korak ustranu. Flemming ju je divlj e ljubio dok ju je rukama doticao po grudima gladei njene bradavice. Ona nikada n ije imala grudnjak. Nazvao me je, jest. Gdje je on? Pripazi, ipak, razderat e mi ko ulju. Pa to! Albert? Pretpostavljam da dolje eka... Oti ao je da automobil napuni benzinom i da promijeni ulje, jer ima vremena... Flemming se smijao. Mnogo vremena ima do t renutka kad e te odvesti kui... Zar nikada ne nosi grudnjak? Nikada jo nisam vidio en u sa tako lijepim grudima, nikada... Volim te, Nora, volim te ... Volim te! Te dvije rijei ovih su dana najvi e zloupotrebljavane na svijetu, razmi lja la je. ekala sam do deset i petnaest... Ali onaj ovjek nije do ao... Mo da e doi idueg ponedje a... Ili bilo kada, bilo gdje, sasvim nenadano ... Jest, mo da... kakve su to gaice? Lisabon, zar ne? Jest. Tako ne to ovi na i ne znaju napraviti... Do vraga kako su ih samo uzbudljivo ... Svuk ao je kaput i bacio ga na neku stolicu, strgnuo je kravatu, otvorio svoje hlae. Gl edaj! Po191 gledaj to! ekao je tebe! Sve se sauvalo za tebe. Kako sauvalo? Razmi ljala je Nora. uva o si se kao to sam se i ja uvala za tebe? Manje? Jo manje? Odmah e ga osjetiti ... Ali prije svega doi na pisai stol... Prije svega ono drugo... Carl... Nisam ja obini vaba! Znam to valja initi... U Francuskoj je neka djevojka jedno rekla kako ja radim 'mi--mi comme un Parisien'! Tako se Nora Hill na la na pisaem stolu. Je li dobro? Jeli ti dobro? Flemming je glasno disao. Jest... jest... Hoe li jo ? Zar da jo , ili hoe sada? Ne! Prestani, inae ... Doi... Sada hou. Uspravio se, hlae su mu spale. Prodro je u nju. Obuzeli su jedno drugo rukama. No ra je svoje noge obavila oko njegovih lea. Pomicao ju je na pisaem stolu sad ovamo sad onamo. Dr ao ju je poput gvo a, ljubio ju je po leima, po grudima, sisao joj brad avice. Sada! stenjala je divlje. Sada... Ah... Ah... Nije to bio nikakav teatar. Bogami, do bar je to mu jak, taj Carl Flemming, jest dobar je, ta nacistika svinja. Nakon sata i po zadr avanja vozila se Nora Hill kui. Stanovala je u Flemmingovoj vi li. Najavio joj je, da e, to bude br e mogao, im se bude mogao udaljiti iz ureda, doi za njom. Nora Hill je sjedila na stra njem sjedalu Flemmin-govih slu benih kola. Alb ert Carlson, njegov ogor, sjedio je za volanom. Vozio je oprezno i dobro, bio je izvanredno uljudan i odgovarao bi samo u sluaju da mu se Nora obratila. Napustili su grad i dohvatili periferiju na zapadu, do li su do Zoolo kog vrta u Lainzu. Tu, u perivoju, nalazila se vila to ju je Flemming nastavao golemo okruglo zdanje, zg rada je izgledala kao neki irok toranj oblijepljen kamenom ornamentikom u Jugends tilu, bila je takoer okiena modrim, crvenim i utim obrascima mozaika. Tu kuu, to je p odsjeala na zdanje iz pripovijesti E. T. A. Hoffmanna, sagradio je dvadesetih god ina neki ekscentrini beki bankar. Bankar je ve godine 1937. emigrirao, kua je poslij e toga neprestance mijenjala vlasnika, napokon ju je kupilo ministarstvo vanj192

skih poslova. Za Flemminga je kua bila prevelika. Dali su mu je takoer i dosta pos luge jer tu su uvijek noili ili stanovali za kratko vrijeme kuriri, agenti, pijuni , do ljaci iz Berlina i mnoge razne tajnovite linosti sa svih strana svijeta. Najveom uljudno u pomogao je Albert Carlson, po to ga je stra a na ulazu u vilu prethodn o zaustavila, Nori Hill da izae iz automobila. Imao je na sebi sivu uniformu i ka pu sa titnikom na glavi. Odmah u donijeti va e stvari. Nora je kimnula glavom i uspela se uza tri stepenice do ulaza. Nije trebalo da ek a, vrata su se odmah otvorila. Sluga se poklonio bio je to jedan od stra ara kojeg a su sa rampe ve telefonski obavijestili. Ah, radujem se, to vas ponovo vidim, gospoice Hill. I meni je takoer drago, Konrade. Nora je po la ispred njega u veliku okruglu pristupn u prostoriju kue, bila je ispunjena antiknim namje tajem. Posred te velike prostori je nalazio se vodoskok. Bazen je bio pun udnovatih riba. Danje je svjetlo prodira lo u tu prostoriju kroza staklo na stropu. Nora Hill se poela uspinjati okruglim stepenicama do prvoga kata. Tu se nalazio n jen apartman. Kupaonicu, razmi ljala je, jedno dugo vrue kupanje. Za trenutak je za stala na stepenicama. Trebate li to, milostiva gospoice? upitao ju je sluga koji se uspinjao za njom. Ni ta, ba ni ta, odgovorila je Nora nastavljajui da ide. Razmi ljala je: da li se ona Val rija Steinfeld ipak odluila da povede proces? Ako nije? Bude li se njenom sinu ne t o dogodilo? A ako provede proces pa mu se usprkos tome ne to dogodi? Do vraga, raz mi ljala je Nora uspinjui se uz okrugle stepenice do svog apartmana, nije dobro to sa Vale-rijom Steinfeld, samo s mnogo sree probit e se i ona i njen mali an. Ah, a t ko je taj kome sada ne treba mnogo sree, razmi ljala je, nenadano je opet postala s asvim ravnodu na. Ispred vile u sivo odjeveni ofer uzeo je dva crna kovega od krokodilske ko e, izvadi o ih je iz prtlja nika kola. Modri ogrta i e ir od ko e nalazili su se takoer u prtlja nik , ofer Albert Carlson, ovjek mr ava i na izgled gladna lica, prodornih oiju i sraslih obrva stavio je neki pokriva preko e ira i ogrtaa, potom ga je zatvorio. Dobro je to te stvari uvijek imam iza se kad me stari alje pred Noru Hill, mislio 13 I Jimmy se pribli ava dugi 193 je. Znao sam ja, jednom u je uhvatiti. Sad se to dogodilo. Ali ima jo vremena. Mor am saznati ne to vi e. A tada... 44 Da me je Albert u tom ogrtau i tim e irom slijedio, jest, da je uope neprestance bio m eni za petama, to ja tada, naravno, jo nisam znala, rekla je Nora Hill. To mi je te k kasnije pripovijedao, mnogo kasnije taj sroljo. Pila je iz a e koju je Manuel Aran da za vrijeme njenog prianja jo dvaput napunio, ugasila je svoju cigaretu u pepelj ari. Vatra u otvorenom kaminu gorjela je visokim, jakim plamenom. Iskre su vrcal e kad bi se prelomilo koje drvo. Ah, slaba je to rije sroljo za takva ovjeka, rekla je ta ena od pedeset godina u srebrnoj veernjoj haljini, koja je djelovala jo uvije k toliko mladoliko. Manuel ju je u urbano upitao: to je bilo sa oferom? to se uope dogodilo dalje? Nora Hill se smije ila, njena iroka usta su se otvorila, pokazali su se lijepi zubi . Ovdje u, prijatelju moj, prekinuti pripovijedanje. Za to? ujte me... ao mi je. Do la sam sada do toke kad je potrebno da drugi pukotine u mojoj prii ispune . to se sa mnom slijedeih est tjedana dogodilo nije zanimljivo. S Valerijom Steinfe ld se mnogo toga de avalo, o emu ja sve do dana njeg dana ni ta ne znam. Vi zacijelo eli te uti priu oko Valerije Steinfeld ili. Naravno. Dakle, itavu pripovijest ja takoer ne znam. Ve sam vam rekla kako to nije pria iz Tis uu i jedne noi. Gadna je to pria. I drugi su ljudi va nu ulogu odigrali u svemu tome. Ti ljudi neka sada priaju, neka ka u to znaju kao to sam to ja uinila. Znam jo podost toga, i ja u vam to rei kasnije. Ponajprije morate iznai to se dogodilo za vrijeme onih est tjedana koji su slijedili po to sam se rastala s Valerijom Steinfeld. To i mene zanima. Pogledajte, u ruke sam vam dala konac jedne stvari koja se zamr eno

prote e 194 jo jako daleko. Vi morate izvui niti i satkati iz toga cjelinu samo tako ete izai iz labirinta U koji sam vas uvela... Izvanredno to ona ini, rekao je Fedor Santarin u djejoj sobi. Yes, groktao je Gilbert Grant, izvanredno. A ta emo mi raditi dok Aranda ne shvati sv u istinu. On mora dokuiti svu istinu, Gilberte, glupane, odgovorio mu je Rus mirno. Samo tako e ispuniti Norinu elju. U velikoj prostoriji apartmana Manuel je ponovo zaustio: to vas nagoni da povjeruj ete kako Valerija Steinfeld za tih est tjedana mnogo toga do ivjela? injenice, rekla je ena uzetih nogu. Prije no to sam 16. studenog odletjela u Lisabon, nazvala sam Steinfeldovu kao to smo se bile dogovorile. Ponovo smo se sastale u k atedrali Sv. Stjepana. Jest, rekla je, odluila je povesti proces. Bila je ve kod o nog advokata Forstera. Stvar je ve u toku. Nije vam rekla to ju je navelo da tako odlui? Pitala sam je. Nije mi htjela rei. Sasvim sam sigurna da se bilo dogodilo ne to veom a znaajno. Vjerojatno se pobojala da e uznemiriti svog mu a. On neka preko mene i Ja cka samo dozna to je uradila, jer to je uradila upravo na njegovu molbu. On neka bude miran. Norin pogled okrenuo se u stranu. Bila je ta Valerija izvanredna ena, re kla je tiho. Jedini ovjek u mom ivotu... Nora je sama natoila whisky, natoila je ist w isky, po udno ga je ispila. Gledajte, da pronaete doktora Forstera, mog prijatelja. S Marti-nom Landauom morate razgovarati. Tek tada sam ja opet na redu. Smije ila se ponovo, izgledala je kao sasvim mlada ena. Smije ak joj je, meutim, bio neobino krut . Manuel je priupitao, bio je zami ljen: Rekli ste mi da ste prije dvadeset i est godi na gospoi Steinfeld dali kapsule cijankalija. Godine 1943, ljeti, jest. Situacija je tada ve postala mnogo opasnija. Zamolila me da to uinim. Dobavila sam cijankalij i dala joj otrov. Ako bi se ne to dogodilo, t rebalo joj je to za sebe i za sina. Dobar je to, i brz, otrov, neogranieno. .. op rostite mi. Manuel je kimnuo glavom. Nema to da vam oprostim. Hvala vam za va u otvorenost. Ali. .. Nenadano mu je postalo te ko govoriti. ... ali za to 195 je na koncu tim kapsulama morala otrovati moga oca i zatim sebe? Ne znam, gospodine Aranda. On je bio Argentinac! On nije mogao imati ni ta sa itavom tom stvari! Ili? Ta va a pomisao nema mnogo osnova. Zar ne? A mo da ba i nije toliko besmislena? to to sada znai? Ni ta, gospodine Aranda. Vi elite pronai istinu. Bit e to te ko. Manuel je zagnjurio glavu u ruke. Sada ste jo zbunjeniji no to ste bili prije, naravno. Sigurno je, zbunjenost e vas n eprestance pratiti. Ali napokon ete upoznati istinu, odvratnu istinu. Za to odvratnu? Istina je uvijek odvratna. To i sami znate ili ste jo premladi da to shvatite. Umjesto da odgovori, upitao je ustajui: A gospodin Steinfeld? A mladi? to se s njima dogodilo? Nora je slegnula ramenima. Po svr etku rata dugo sam bolovala. Naime, upravo se u to vrijeme dogodilo ... Manuel je brzo pogledao take, ponovo je skrenuo pogled. S gospoom Steinfeld srela sam se tek sredinom o ujka godine 1948. Posjetila sam je u knji ari. Pitala sam je, naravno, kako su se stvari razvijale po nju. Prije no to e se zavr iti rat esto smo se sastajale ali tada smo se udaljile jedna od druge. to vam je rekla? Bila je veoma jadna i rastu ena. Gotovo da je poludjela. Pripovijedala mi je kako s e mu rastavio, a sin da je prihvatio poziv da studira i radi u Sjedinjenim Dr avama . ivjet e u Los Angelesu. Manuel je poeo bespomono govoriti: Nekom drugom ... Svojoj neakinji... Pripovijedala je, gospoa Steinfeld, da joj je mu pao u ratu, a sin da joj je odselio u Kanadu j er da se nisu razumjeli. To mi govori kako njena neakinja o toj stvari uope ni ta ne

zna. Gospoa Steinfeld joj je lagala. 196 Mo da je lagala i jednoj i drugoj, rekla je Nora Hill. Ali za to? Zacijelo je imala svoje razloge da to ini. Ako je istina ono to je vama pripovijedala tada bi ovjek mogao pronai njenog mu a ako je jo na ivotu ili u svakom sluaju sina, tog Heinza! Manuel je postao glasniji. Ako j e istina ono to vam je pripovijedala tada to bjelodano pokazuje da je dobila proc es. To ne mora biti tono. Heinz se i bez toga mogao probiti. A takoer ne mora biti isti na ono to mi je priala. Bila je sva izvan sebe, ve sam vam to rekla. Kad sam je upi tala kako je zavr io proces, tvrdila je kako uope nije bio dokrajen. Nora je podigla ruku. Sve je to toliko tajnovito, sve to to se onda dogodilo. Za mene jo i danas. Ako mladi ivi u Americi za to se nikada nije' pojavio u Beu poslije smrti svoje majke Tja, za to nije, gospodine Aranda? Nora Hill je ustala, po tapala se o svoje take. Na po tku ste jednog dugakog puta. elim vam pomoi koliko budem mogla. Posljednju zagonetk u sami morate razrije iti... Ona je prva klasa, rekao je Fedor Santarin promatrajui umjetno udo to su ga naslikal i na cvijetu potonice. Izvukao je cvijet iz neke krinjice. Toga vi e nitko nee odvrati ti od traga. Spopala ga je lovaka groznica zahvaljujui Nori. Ispijte a u u njeno zdra vlje, Gilberte ... Veoma je kasno, rekla je Nora Manuelu. Mora da ste jako umorni. Moram otii, rekao je Manuel kojemu je ovoga trenutka ne to palo na um. Napustili su apartman zajedno. Kraj Manuela pomicala se Nora Hill gotovo gracioz no, silazila je niza stepenice u predvorje gdje je sada bilo jako glasno. Nai li s u novi gosti. Pili su, glasno razgovarali i plesali sa djevojkama. Iz zvunika se razlijegala muzika. Konobari su urili-naokolo. Nora Hill je morala odzdravljati n a sve strane. Manuel se osjeao kao da ga je spopala vruica. Ljudi su se saplitali o njega. Nenadano se pojavio Georg. Ne to je apnuo Nori u uho. Kimnula je glavom i napola se okrenula da Georgu ne to saopi. U tom trenutku osjetio je Manuel kako ga je ne to taknulo. Digao je pogled. Sasvim kraj njega, nosei na glavi neku kapu od n ajlona, sa cipelama s veoma visokom petom, plesala je crveno197 kosa Yvonna s nekim obojenim ovjekom. Kroz haljinu vidjelo se da je gola. Poput m unje brzo kliznuli su Yvonnini prsti po Manuelovoj odjei. Tada je djevojka nestal a, izgubila se u mno tvu. Manuel je zavukao ruku u d ep. Na ao je neku cedulju. Otpratit u vas do izlaza, rekla je Nora Hill. Pokrenuo se. Ozbiljno ga je pogledala . Je li ne to primijetila? razmi ljao je. Georg, sluga, probijao se po prostoriji id ui nekim vratima iza kojih je nestao. Snijeg je prestao, rekla je Nora Hill kad se Manuel ogrnuo ogrtaem. Pru ila mu je ruk u: Po to budete razgovarali s ostalim ljudima, odmah me posjetite ... Stajala je jo u vijek u otvorenim vratima, gledala je za njim kako se pribli ava svojim kolima. On se ogledao i mahnuo joj. Nora Hill je podignula taku, odvraala mu je pozdrav. Tad a je zatvorila vrata i po urila hodnikom u predvorje odilazei onim vratima iza koji h je bio nestao Georg. Otvorila je vrata i u la u orijentalnu sobu, bila je to pre krasno ureena prostorija. Georg je upravo jednom elegantnom mu karcu blijeda lica i zasjenjenih oiju, mu karcu dugih trepavica i sive kose, palio cigaretu. Dobro vee, cher ami, rekla je Nora Hill. Madame, odgovorio je Jean Mercier, ef u francuskom putnikom uredu 'Bon vovage'. Brzo je ustao, pristupio joj je: Oaran sam, to vas vidim. Duboko se naklonio i poljubio joj ruku. Je li oti ao? Jest. Rekao sam Georgu da ga ne elim vidjeti. On ne smije znati kako ja izgledam. To je sasvim jasno. Vi e nam niste potrebni, George. Razumijem, madame. George je nestao. Mercier je odmah nastavio: De Brakeleer je do ao? Nora je kimnula glavom. I? Sve je u najboljem redu. Filmska snimka mora da je besprijekorna. Izvanredno. Mercier je trljao ruke. itava se stvar nalazi u rekorder-kaseti. Va i vas kolege ve oekuju, rekla je Nora Hill.

Moj citroen stoji tono iza starog kestena, madame. Tu su kljuevi. Molim vas stavite kasetu u odjeljak za rukavice, 198 zakljuajte automobil i vratite mi kasnije kljueve, kada oh! Mercier je napokon prim ijetio Norin ironian pogled. Kako sam to samo mogao zaboraviti. Izvadio je lisnicu, uzeo ek, predao joj je. Nora ga je stavila u njedra. Ja sam samo bespomona ena, rekla je. Ja se ne smijem upu tati ni u kakav rizik. Vi to r azumijete, zar ne? Jasno mi je. Zbog toga u sebi dopustiti i sutra dopodne realizirati taj ek prije no to vam dam ka setu. Poslije podne je mo ete imati. Ali madame... Neki ljudi su puni udnovatih misli. Na primjer postoje i takve misli, stavljaju za branu na neke ekove. Zamislite, i takvih stvari ima na svijetu. Odista, moram bit i na oprezu. Eto vam, tu su va i kljuevi od automobila, cher ami. U to vrijeme vozio se Manuel Aranda po nekoj ulici punoj vila, bila je tiha i pu na snijega, vozio se u pravcu istoka pribli avajui se gradu. Nikoga nije vidio. Man uel je zaustavio kola i iz d epa izvadio cedulju to ju je Yvonna bila donijela. Upa lio je svjetiljku ispod retrovizora. Nervoznim pismom punim fantazije, pismom in telektualca, na cedulji su stajale narkane rijei: 'Mo da vam mogu pomoi. Do nedjelje s am u slu bi u vili, poslije toga sam slobodna. Nazovite me u nedjelju oko podneva. Broj 865741. Doite k meni. Va otac je takoer dolazio k meni. Yvonne Werra.' 45 Ali ti si bila ipak njena sestra! Ti mora znati da li je istina ili ne, nebeski bo e ! Da li je istina? Ja... vidi, Ireno, shvati ipak... to? to? to da shvatim? Tome je ve trideset godina... Treina stoljea... Sve je ve davno zavr eno i pro lo... I m sada da ti priamo tu itavu stvar? Bila si toliko nesretna, toliko uzbuena, nismo t e htjeli jo i vi e uzrujavati... Dakle, istina je. Ti ina. U telefonu je zujalo. 199 Istina je! povikala je Irena VValdegg divlje. Jest... Odgovor njene majke bio je tih , nesretan i mucav. Za to ja nikada ni ta nisam o tome doznala? Za to mi to niste rekli ili otac ili Valeri ja? Zar je danas jo uvijek zloin biti o enjen idovom i imati sina polu idova? U pravu si, danas to nije zloin! Ali onda! Onda si bila dijete, maleno dijete, sve to ionako ne bi shvaala. A kasnije? Poslije rata? Tada to nije i lo. Za to ne? Valerija nam je zabranila da tebi bilo to govorimo i ona sama o tome vi e nikada nij e htjela govoriti. Bio je to stra an udarac na Valeriju, sve to, to je bila do ivjela . Pod-jedno se bojala da e se ponovo roditi ovakvi re imi, da e ponovo uslijediti pr ogoni... Bila je opsjednuta time. Kako opsjednuta? to je poslije bilo s Heinzom? I sa Valerijinim mu em? Je li povela proces ili nije? Jest... daleki glas je drhtao. Da li je dobila proces ili ga je izgubila? Nije jedno ... ni drugo ... Nikada nije bio dokrajen. ta je to opet sada? Ne vii toliko, molim te! Ja... lijepo, uspjela si probuditi i oca... Ni ta, Hans, ni je ni ta va no. Irena nas zove iz Bea. Sve u ti kasnije razjasniti. Idi u krevet... apta la je: Bo e moj, on je prebolio udar kapi... to se dogodilo sa... Ne vii! Sad mi je toga dosta! Svemu tome je onaj nesretni inozemac kriv, taj kemiar , taj Aranda. Njegov sin slu a, majko. Na uhu dr i drugu slu alicu. ao mi je. Ni ta vi tu niste krivi, gospodine Aranda. Va otac je bio upleten u jednu v eoma opasnu stvar... Valerija takoer.

Valerija takoer? Jest, takoer! Glas iz Villacha postao je rezak. Imala je tajne ... Pred tobom... Pre d svima nama... Majko! Ti sama ne vjeruje u ono to govori . Irenina majka poela je sada govoriti neobino brzo. Zaklinjem te, Ireno, ne eprkaj da lje po tome, inae e se jo dogoditi pokoja nesrea... Gospodine Aranda, kad ve 200 slu ate: ja vas molim ostavite'moju ker na miru, nemojte je optereivati tim istra ivan jima. Ja elim da me optereuje time! povikala je Irena. Sjedila je obavijena bijelom pregaom oko haljine na pisaem stolu ureda to se nadovezivao na veliku ljekarnu 'Galebu'. U uredu se nalazio divan spreman za spavanje. Sve je bilo u polutami. Na dugom z idu sjajile su se boce, sjalo se tisue zamotala sa lijekovima. U apoteku je ulazi lo svjetlo s ulice. Bile su to jake svjetiljke. Kad je Manuel do ao, u jedan sat i trideset minuta, ugledao je visoke tornjeve ope bolnice. Kraj nje nalazilo se go lemo gradili te. Proitao je na nekoj tabli da se ovdje gradi superklinika. Manuel je Ireni, koja je takoer i nou na nosu imala velike tamne naoari da joj tite zaplakane oi, sve pripovjedio, sve to mu se bilo dogodilo. Irena, sada nena minkana, blijeda i umorna, slu ala, je sve to njeno uzbuenje bivalo je sve vee. Nitko je nij e mogao odvratiti da odmah ne nazove roditelje u Villachu. Majku je digla iz kre veta. Majku iji glas je sada odavao sve vei strah, Manuel je to primijetio pun bol a. Za to? emu? Ti ve zna sve... Zahvaljujui rovarenju gospodina Arande. Majko, on... Slu a, jest, ve si mi to rekla! Ostavite moju ker na miru, gospodine Aranda! ao mi je zbog onoga to se dogodilo va em ocu ali zar elite okaljati uspomenu na jednu mrtvu en u? to znai okaljati? povikala je Irena. Njegova je oca ubila Valerija. Zacijelo je u pra vu da sazna o emu je rije. O, bo e, stenjao je glas iz Villacha. O, bo e, to da ti ka em? Na primjer, reci mi to se dogodilo sa Valerijinim mu em i s Heinzom. Ve sam te jedno p itala. Irenina majka brzo je odgovorila: Heinz je oti ao u Kanadu i ondje poginuo, a Paul Steinfeld je takoer izgubio ivot u ratu. Ali on je bio u Engleskoj. On... on je... pri jednom napadaju iz zraka na London ... Valerija je bila silnonesretna zbog toga... upravo nije htjela o tome govoriti... zar to ne razumije ? 201 Ne, majko. Ne razumijem to. Neu imati mira dok mi se sve ne objasni ! Takoer i... Ireno, mala moja, ljubavi moja, molim te ... ... gospodin Aranda takoer nee imati mira! Oprosti mi to sam te probudila. Laku no! I rena VValdegg je spustila slu alicu. Nesigurno je izvukla cigaretu iz paketia. Manu el joj je pripalio. Mlada ena smee kose i lijepog, ozbiljnog lica ustala je i oti la k umivaoniku gdje je napunila posudu vodom, potom ju je odnijela do elektrinog k uhala. Znalaki je poela rukovati. Nije trebalo da doem, rekao je Manuel bespomono. Mislio sam kako je potrebno da vam s ve ka em ... To ste i morali uiniti! Sa mnom je ponovo sve u redu. Skuhat u sada jaku kavu. ... vas ta stvar odista jednako toliko zanima kao i mene? Naravno! Zahvaljujem vam na povjerenju. Jedno je sada sigurno: Ta Nora Hill vam n ije lagala. Istina je. Sve do ovog razgovora to je jo bilo mogue, sada, kad smo uli va u majku, to vi e nije mogue. Gospoa Hill je pokazala injenice. Ali mo ete li sebi predoiti da bi va tetka bila upletena u sluaj pijuna e, ak i duboko? Irena se bavila kuhanjem kave. Cigaretu je imala u uglu usana, poela je govoriti: Kako ja gledam, to je jedina mogunost. Primjeujete li ne to drugo? Va otac s tim proc esom nije mogao imati ni ta! Bio je na drugoj strani svijeta kad se sve to ovdje d ogaalo. Nemogue je da bi on onda Valeriji ne to mogao uiniti. Jeste li ikada primijetili da bi va a tetka mogla imati ne to sa pijuna om? Nikada. Irena je gledala Manuela kroz tamne naoari. Njeno se blijedo lice trzalo. Ni kada, svih tih godina. Ma to je fantastino. Ali ipak jo realistinije od predod be da

bi joj va otac prije trideset godina iz Buenos Airesa ne to uinio za to bi se Valerij a ovdje u Beu sada osvetila... Irena je sjela. Vjerovala sam kako poznam Valeriju. Ja bih morala znati to se tu dogodilo. Ja moram znati! Neu vi e imati mira... I ja tako mislim, rekao je Manuel. Ustao je, pristupio Ireni i polako je poeo gladi ti po leima. Sutra u ponovo razgovarati sa Landauom. Poslije toga moram pronai onog 202 Forstera, advokata. Nadajmo se da je jo iv. Kad tome samo ne bi bilo tako davno, k ad samo ne bi bilo tome tako davno. ini mi se da moja majka ne govori istinu, rekla je Irena naglo. I meni takoer, rekao je Manuel veoma zbunjeno. Pogledali su jedno drugo, bili su be spomoni. Napolju je projurila ralica. Manuel je poslije izvjesne stanke nastavio: Mladi je htio biti kemiar... Moj otac j e takoer bio kemiar. To je sluajnost, rekla je Irena. Kava je bila gotova. Donijela je kutiju sa eerom, ko ndenzirano mlijeko, alice. Napunila je dvije do vrha. Uostalom ona ena u dubokoj cr nini, koja je bila do la na sprovod Valerijin i koja je plakala nazvala je. Kada? Oko osam sati. Bila je veoma uzbuena. Ve je bila nazvala u 'Ritz', ali vas nije bil o. Poku ala vas je ovdje nai. to hoe? Kako se zove? . Bianca Barry. ena je nekog slikara. Bila je Heinzova prijateljica u mladosti, rekl a mi je. Doznala je kako mi poku avamo odgonetnuti to se to dogodilo. Tko joj je to rekao? Martin Landau. On ju je nazvao i upozorio. Upozorio? Upozorio ju je na nas. Pogotovo neka se vas uva. Kome bi to slu ilo kad bi se sve ra svijetlilo, pitao je Landau gospou Barry. Svjetovao se sa svojom sestrom. Ona se s njime sla e. Zbog toga je zamolio gospou Barry neka se tako pona a kao to je on upoz orava: kad se vi budete pojavili ili ja neka nas odbije, neka nam ni ta ne ispria. Pristojni gospodin Landau. Irena je na kuhalu zapalila novu cigaretu. Po udno je pu iia. Gospoa Barry je bila u velikoj urbi. Njen mu je na kratko vrijeme oti ao iz kue, rekla je. Bio je prisutan kad je nazvao Landau. Takoer se sla e s njom: ako mi elimo ne to z nati, to se onda dogodilo, to nam se mora kazati! Gospoa Barry nema to da skriva, o bjasnila je. Odmah slijedeeg trenutka uhvatila se u la i. 203 Kako? O tome da je bila na groblju o tome njen mu ni ta ne zna. O tome ni ne smijemo govor iti. Mucala je, bila je veoma nervozna. Njen mu je oduvijek bio veoma ljubomoran. Ali za ljubomoru nije imao nikakva razloga. Nikada mu nije dala povoda. Uinilo m i se da bi ona veoma rado uinila upravo ono za to ju je Landau zamolio. emu se onda pona a ovako? Jer je njen mu bio kod kue kad je Landau nazvao! Sada ne mo e drugo. Otii emo prije pod ne k njoj. Ulica Alsegger, pribilje ila sam kuni broj. U jedanaest sati. Njen mu e ta koer biti prisutan. U toj kui mu je atelijer. Rekla sam da emo doi. Poslije none slu be uvijek sam idue dopodne slobodna... Zvonce u apoteci sna no je zazvonilo. Irena je po la u prodavaonicu. Manuel je zauo kako je kriknula. Potrao je za njom. N apolju, pred vratima, u snijegu, obasjan svjetlom svjetiljaka, le ao je ovjek, bio je nepomian, udovi su mu bili ispremije ani, licem u snijegu. 46 A LOT OTIDE IZ SEGORA, I STANI SE NA ONOM BRDU S DVIJE KERI SVOJE, JER SE BOJA E OS TATI U SEGORU; I IVLJA E U PEINI S DVIJE KERI SVOJE. PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GLAVA 19, 30. Velikim pismenima napisana nalazila su se ta slova na platnu, bijela, podloga je bila crna. Poslije nekoliko trenutaka natpis je nestao, pokazale su se slike ne ke visoravni i neke spilje, ispred koje se vidio veoma star ovjek s dugakim tapom, bijelih kosa, a kretnje su mu bile drhtave kraj njega su bile dvije lijepe djevo jke, jedna je bila plava, a druga tamna sve troje se upravo smje talo. Uskoro se pokazao i drugi natpis: A STARIJA REE MLAOJ: NA JE OTAC STAR, A NEMA NIKOGA NA ZEMLJI DA DOE K NAMA KAO TO 204

JE OBIAJ PO SVOJ ZEMLJI. HAJDE DA DAMO OCU VINA NEKA SE OPIJE? PA DA LEGNEMO S NJ IM, EDA BISMO SAUVALE SJEME OCU SVOJEMU. PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GLAVA 19, 31/32 Zaula se divlja muzika, dok se odvijao taj nijemi film. Orkestar je divljao. Kad je nestalo teksta, situacija se promijenila. Stari Lot je le ao ispred spilje na z emlji, bio je jako pijan. Prazne opletene boce pokazivale su kako su keri njegove namjeru starije provele u djelo. I same raspolo ene plesale su lascivan ples jedn a s drugom, tada su poele bacati sa sebe haljine sve dok nisu ostale gole. Tijela su im bila razbludna, lijepa. Orkestar je divljao. Razgoliena tijela djevojaka b acila su se sad na starca, poela su ga svlaiti. Monstruozno veliko udo jednog mlad og mu karca sve se vi e oblikovalo, jo je bilo potpuno mirno. Lotove keri igrale su se s neprobuenim spolovilom svoga oca, milovale su ga, trljale ga, a udo se poelo us pravljati sve do veoma sna ne erekcije. Lot se poeo buditi. elio je svoj mir, ali to ga mu nisu dopu tale njegove keri. Plavojka je kleknula, pri emu se upirala o svoje ruke. Visoko je podignula zadnji cu. Tamnoputa je pomogla Lotu da se digne. Gurala ga je iza svoje sestre. Sa tij ela mu je strgnula i posljednju odjeu, pri emu se pokazalo da nije rije o starcu ve da je to odista prekrasan mlad ovjek, imao je vlasulju na glavi, bio je preru en u starca. Na platnu se pokazao nov tekst: TO SE MORA ZBITI, OE! SJETI SE POTOMAKA! MI IMAMO SAMO TEBE! inilo se kao da Lot ne dijeli s njima to mi ljenje. Kimnuo je glavom, prihvatio je plavojku, koja je kleala, za bokove, uvukao se meu njene butine, i poku ao je uiniti sve to je bilo u njegovoj moi. Tamnoputa djevojka mu je pomagala. Nije bilo sve ka ko treba. PRIEKAJ! PODR AT U TE!' Odista, tamnoputa djevojka je pridr avala Lota. Sada je otac prionuo poput bika. K amera je sada iz blizine i u gro 205 planu prikazivala to on radi, prikazivala je takoer izbezumljena lica partnera. Lo t je stezao svoje eljusti, njegova plava ki se okrenula, trgnula se, zagrizla je p jeskovito tlo. Glazba je bjesnjela. Dakle mi smo se sporazumjeli, rekao je Fedor Santarin njemaki pri emu je obojici pon udio otvorenu duguljastu kutiju bombona. Grant je odbio i natoio sebi punu a u burbo na. Izmeu dubokih fotelja nalazio se stoli kraj kojega su sva trojica sjedili. Mer cier je uzeo komadi slatki a. Od ovog trenutka mi radimo zajedno, ef svih operacija j e Grant. Njegov zamjenik sam ja. Moj zamjenik ste vi, Mercier. Lot se silno zahuktao. itavo mu se tijelo izvijalo, jednako je tako bilo sa njego vom mlaom keri koja je kleala. Starija se ki uvukla pod mlau, igrala se sama sobom, a takoer je dirala svoju sestru za bradavice na grudima. Bio je to ve trei film to su ga ova tri mu karca gledala u kinematografu Nore Hill. B ila je to pretpredstava, a film su posudili u nekoj ustanovi, gledali su ga u pr ostoriji koja je bila veoma elegantno ureena, puna sagova i garnitura za udobno s jedenje. Povukli su se ovamo poput ostalih posjetilaca koji su imali povjerljive razgovore i koji su htjeli biti sasvim sigurni da u toj prostoriji nee biti skriv enih mikrofona. Uz svaki film brenala je veoma glasna glazba s ploa. Sve je u Nore imalo svoju cijenu. To je vrijedilo takoer i za upotrebu kinematogr afa, svejedno je bilo za to su ga ljudi koristili. Da bi se vidjela jedna predsta va valjalo je da se plati 800 ilinga. Pie je bilo prije predstave servirano, valja lo ga je posebno platiti. Film se odvijao u svakom sluaju, da li ga ovjek eli ili n e. To je bio uvjet Nore Hill. U nje je sve moralo biti upravo onako kao to se to odvijalo u dobro ureenom privatnom bludili tu. to je, Mercier? pitao je Santarin. Zar ste se opet predomislili? Francuz je bio ogoren mjerama. Jasno je, u to nije sumnjao, ova dvojica lopova im aju na savjesti Clairona, njegova najboljeg ovjeka. Clairon je bio mrtav, uklonil i su ga na bilo koji nain, u to je bio Mercier siguran. O tome nije mogao govorit i, nije se mogao aliti, jer bi time otkrio zadatak svog glavnog ovjeka. Dakle, mor ao je utjeti. Kakva li prokletstva. 206 Halo, Mercier!

Kako da se predomislim? rekao je Francuz ljutito. Nema izbora. Upravo je tako, rekao je Gilbert Grant. Jo nije bio pijan usprkos silnim koliinama w hiskyja to ih je popio u toku dana. Govorio je ne to odreenije i polaganije. Ovoga st e puta sjeli posred govna, Mercier. Na to se morate priviknuti. Da niste doktora Arandu naumili ubiti, prije no to ja... Prestanite odmah time! prekinuo ga je Rus estoko. Da niste nikada zapoeli time. Dokto r Aranda je mrtav. Mi smo se sporazumjeli s njime. Vi ne. To je va a smola. Ali na a situacija sada jednako je malo ru iasta kao i va a. No, ne to je ru iastija, rekao je Mercier. Sva tri agenta razgovarali su njemakim jeziko m. Jest, tako dugo dok je sin iv i dokumenti u trezoru, rekao je Grant. Ako se ne to dog odi, a papiri budu odista pristupani javnosti, sva trojica mo emo pakovati kovege. T o neka vam bude utjeha. ( Kamera se pomalo okretala mlaoj keri. Tijelo joj se pomicalo gore-dolje. Lot ju je vrsto obgrlio oko stra njice. Udo mu se ritmijski pomicalo duboko unutra i potom s e visoko uzdizalo. DOBRO JE TAKO, OE! Odakle je ta divlja muzika? krgutao je zubima Grant. To je Mazepa, odgovorio je Santarin. Kako? Mazepa! Simfonijska pjesma od Franza Liszta. Vi ste sasvim nekulturan ovjek, Gilbe rte. Vi ne znate Mazepu? Pojma nemam. Lot i njegova ki inilo se pribli avali su se vrhuncu. Mlada je ena akama udarala po pi jesku, usta su joj bila rastvorena, stenjala je dok ju je otac divlje obraivao. S tarija veoma uzbuena, trljala se i naizmjence cupkala vrhove grudi mlaoj. Pravi ste barbarin, Gilberte, govorio je Rus. Zar i vi ne poznate ovu muziku, Merci er? Ne, ao mi je ... 207 Lot je sada straga poklopio svoju mlau ker. Dr ao ju je rukama za ramena, lizao joj zatiljak i ponovo dizao svoju glavu, radio je poput ma ine. JO ... JO ... TAKO ... DOBRO JE ... TAKO ... Kulturni Zapad, govorio je Santarin. Mazepa je bio kozaki hetman. Ukrajinski narodni junak. Victor Hugo, va sunarodnjak, Mercier, napisao je pjesmu o njemu. Liszt je , ponesen tom pjesmom, napisao muziku. ovjek ne mo e sve znati, rekao je Francuz razdra en. Lot i njegova mlaa ki upravo su ulazili u sna an zavr etak. Bubnjevi su udarali, fanfa re su svirale. Na platnu je predstava upravo i la kraju. Ki je do ivljavala svoj orga zam, Lot je svr avao silnim udarcima, lice mu je bilo jedna grimasa. SADA... SADA... SADA... Plavojka je iscrpljeno pala na tlo, Lot preko nje. Tamnoputa ki le ala je raskreenih nogu, trljala je samu sebe kao da je poludjela. 'Mazepa' je takoer do ivljavao svoj vrhunac. Santarin je arogantno rekao: Nora je tu plou prona la meni za ljubav. Herbert von Ka rajan i Berlinska filharmonija. U nje je golema diskoteka. Kako e dugo papiri ostati u trezoru? pitao je Mercier. Zar zasvagda? Ne, naravno. Mi... to e rei Santarin ima plan. Kakav plan? Rus se nagnuo naprijed sjedei na svojoj stolici, ne to je aptao u Francuzovo uho. Ov ome su se oi ra irile. estitam, izvrsno! Zar ne? Santarin je nakratko pogledao Granta. Ali do tog vremena se ni ta ne smije dogoditi, rekao je ovaj. Starija ki pritiskala je svoje grudi, pomicala se u pijesku sad ovamo sad onamo. Noge su joj bile sasvim ra irene. Lot se oslobodio plavojke i ponovo je bio sprema n. Starija ki se vi e nije mogla savladavati toliko je bila uzbuena. 208 TAKOER I MENE, OCE! I MENE! IMA 2ENA KOJE SU NEROTKINJE. NE SMIJEMO NI TA STAVITI NA KOCKU! Lot se sad bacio na stariju ker. Mlaa mu je pomagala, uvukla je njegovo udo na pra vo mjesto. Starac je poeo iznova raditi kao da je pomaman. Tamnoputa je bila mnog o ivljeg temperamenta. Izvijala se, visoko dizala svoje noge, rukama udarala oca po leima, grizla ga je po ramenima, izvijala se poput zmije pod njim.

DUBLJE, OE! DUBLJE! JO DUBLJE! U tom sluaju nikada ja neu dobiti te papire, govorio je Mercier. Pio je ampanjac i bi o pone to supijan. Jedini Santarin nije okusio ni kapi alkohola. Nikada, naravno, rekao je Santarin. Promaknulo mu je kako se Mercier za trenutak n asmije io. Ovoga smo puta do li do cilja, dragi moj... Lisztova simfonijska pjesma jo se uvijek ula, rasla je u gradaciji. Jednako tako i film. to je tamnoputa ki izvodila, nije se moglo usporediti s onim to je radila pl avojka. Starija ki udarala je nogama, zavijala je poput vuice tako su se ogla avale violine u orkestru. AH! UMIREM! UMIREM! JO , JO , OE! Netko je glasno zakucao na vrata. Santarin je ustao i otvorio. U la je Nora Hill na svojim^ takama. Slijedio ju je ovj ek u ogrtau od ko e, obrazi su mu bili rumeni od hladnoe. to je? upitao je Santarin ovjeka u ko nom ogrtau. Govorio je ruski. Zvao nas je Gogolj, odgovorio mu je mladi Rus gledajui u filmsko platno. Uinilo mu s e kao da vidi duhove. Zvao nas je Gogolj, zvao nas je... Santarin ga je udario. Ne gledaj onamo, idiote. Nora je podignula ruku mahnuv i operateru u kabini. Filma je u tren oka nestalo, z anijemjela je takoer i muzika. U malom kinematografu upalila su se svjetla. Grant i Mercier 14 I Jimmy se pribli ava dugi su se pribli ili ostalima. Kakav poziv? Gdje ste vi zapravo? pitao je Santarin, sad je govorio njemaki. Dvije ulice odavde. Mladi je takoer govorio njemaki. Gogolj je slijedio Arandu, to zna te, dru e. Jest. Kamo se ovaj uputio? U IX okrug. U... Ondje je apoteka one VValdeggove! povikao je Mercier. Jest, rekao je mladi. Gogolj misli da je naumio onamo ii. Pa to? upitao je Grant. Gogolj javlja da ga je pretekla neka siva koda, i njega i Arandu. Broj kode je W 45 3579. Koliko mi znamo to su kola onog Albanca. Zagon? povikao je Mercier uzbueno. Jest, Zagon, mrmljao je jo uvijek zbunjeni mladi. Gogolj je sam slijedio Arandu, budui da mi je drug Santarin rekao ... No, dobro! Jo izmeu drugog i treeg filma bili su po urili Santarin i njegovi kolege do svojih au tomobila i zapovjedili preko kratkovalnih oda iljaa da e ove noi Sovjeti nadzirati Ma nuela. Santarin je brzo zaustavio: Gogolj misli, zacijelo je u pravu, kako Zagon takoer i de u apoteku, zar ne? Jest, dru e. Elegantni Rus je pogledao Noru, a njegov glas je odjednom postao sasvim tih i ve oma opasan: Ja sam vam rekao, madame, da Zagona valja zadr ati, valja ga zadr ati tak o dugo dok mi to smatramo da je potrebno. Rekli ste mi kako je oti ao sa jednom od djevojaka u sobu, rekli ste mi da e mu djevojka dati u konjaku sredstva za spava nje. Tako se upravo dogodilo! odgovorila je Nora. Coco je bila sa Zagonom. Vjerovala sam , kako je sve u redu. Upravo kad je va mladi bio najavljen, ukopala sam sigurnosti radi televizor, ukopala sam tursku sobu. Ja ne mogu ni ta uraditi ovdje, moja gospo do! Tako se ne to jo nikada nije dogodilo. to ste vidjeli? povikao je Grant ljutito. Coco le i na krevetu i spava. Zagon je nestao. Ne to je naslutio, zacijelo je zamijen io a e. 210 Ali kako se iskrao iz kue? Prozor je bio otvoren. Mora da se poslu io reljefima na zidu. to je sa Zagonovim kolima? Zacijelo ih je bio ostavio na ulici. Morao je samo preskoiti zid. Odista, ni ta vam

ne mogu rei, moja gospodo ... No, dobro, madame. Santarin se uljudno smije io. Potom se obratio svojim kolegama: Sp orazumjeli smo se, zar ne? Ostali su kimnuli glavom. Zagon ni u kom sluaju ne smije doi do Arande. Bude li to ipak poku ao, dogovorili smo se to nam valja initi. Naprijed, naprijed, u va e automobile! I va a kola moraju u ak ciju, to je mogue br e! Santarin se poslije toga obratio mladiu odjevenom u ogrta od ko . Obavijesti Gogolja. Apoteka 'Galebu'. Odmah. Mladii znaju to im je initi ako ugled aju Albanca. Dobit e pojaanja. Reci im to. Jest, dru e. Nadajmo se da jo nije kasno, mrmljao je Mercier. Mo da napokon kreemo! Kako bi to bilo? pitao je Santarin. etiri su se ovjeka po urila. 47 Irena VValdegg je nai la urei se iz ureda. U ruci je imala yale-klju, otkljuavala je u lazna vrata apoteke. Idui uz Manuela urila je napolje u hladnou. Ulica je bila napu t ena, bila je rasvijetljena svjetiljkama s nove klinike. Na rubu ulice nalazili s u se mnogi automobili, u blizini se nalazio i Manuelov modri mercedes. Da li se samo onesvijestio ili... Manuel, koji se bio nagnuo nad tog nepominog ovjek a u snijegu nije izgovorio reenicu do kraja, jer ovjek je nenadano skoio na noge i t o je br e mogao u ao je u apoteku. Manuel ga je prepoznao. Bio je to onaj ovjek koji ga je nagovorio kod Nore Hill, koji je za utio kad se Nora bila pojavila. 211 Upravo nevjerojatno! Irena se trei vraala u duan. Stoj! povikao je Manuel. Ali bilo je prekasno. Ugledao je kako je Irena iznenada p odignula obje ruke. Potrao je za njom. Kao neka silueta, stojei ispred otvorenih v rata ureda, ovjek je zaustio, ovjek, koji je le ao u snijegu, govorio je teno njemaki, ali sa oitim stranim naglaskom: I vi, takoer, gospodine Aranda! Ruke uvis, hajde. U ruci je dr ao revolver, pribli avao se. Irena je uzmicala. Manuel je podigao ruke. U tom trenutku se ni ta drugo nije moglo uiniti. Uljez je zatvorio ulazna vrata, za kljuao ih i mahnuo revolverom. Uite u ured. Tjerao je Irenu i Manuela ispred sebe. Sad su ga sasvim jasno mogli vidjeti, bio je visok, mr av, ko a mu je bila blijeda, vilice su mu bile jake, imao je kratke br kove. Crna mu se kosa sjala na svjetlu. Leptir kravata njegova smokinga uko-sila se, kaput mu je bio pun snijega i prljav tine. Stanite! Albanac je brzo opipao Manuelovo odijelo. Tra io je oru je i nije ga na ao. Okl ijevajui je pogledao Irenu. Gdje je va revolver? Nemojte mi priati priu. U vas mora da je revolver za vrijeme non e slu be. Dakle? U ormariu kraj pisaeg stola, rekla je Irena. U gornjoj ladici. Zurila je prestravljeno u tog ovjeka dok je ovaj posezao za oznaenom ladicom. Bio je zadovoljan onim to je ugledao. Sjednite za pisai stol. Oboje. Ruke stavite na sto. Mahnuo je revolverom. Poslu ali su ga. Dosegnuo je stolicu i sam sjeo, laktove je naslonio na naslon st olice. Oru je je uperio na njih. Ni ta vam neu uiniti, asne mi rijei. Moram biti samo op ezan. Nemojte poku avati da bilo kakvu glupost uinite. to elite? pitala je Irena. Glas joj se prekidao. Moram razgovarati s gospodinom Arandom. Gospodin Aranda me ve poznaje. Albanac se p one to naklonio na svojoj stolici. Gospoice VValdegg, molim vas da mi oprostite. Zov em se Zagon, Enver Zagon. to vam pada na um, gospodine Zagon? to znai ona zvonjava, a potom ono le anje u snijeg u kao da ste mrtvi? Zar biste inae otvorili vrata, gospoice VValdegg? Vidite i sami! Nijedan apotekar n ee strancu nou otvoriti vrata. A ja sam morao ui, morao sam to uraditi ma to se dogo dilo. Uostalom, ja dolazim kao prijatelj. 212 Tada maknite ovaj top u stranu, oglasio se Manuel ljutito. Zagon je asak razmi ljao, potom je stavio revolver u d ep svoga kaputa. to elite? povikala je Irena nenadano divlje.

 elim pomoi gospodinu Arandi, on to ve zna. Zar ne, to sam vam ve rekao kod gospoe Hill . Jest. Ne to znate o mome ocu. Enver Zagon je kimnuo glavom. Sve. to sve? Ja znam. Kako biste mi poeli vjerovati, moram vam jo ne to razjasniti: Albanija vodi nesmiljeni rat protiv razbojnike imperijalistiko-revizionistike izdajnike klike u So vjetskom Savezu, oni su izdali sve ciljeve marksizma-lenjini-zma. Na i saveznici s u slavni sinovi N. R. Kine. Svijet je razdijeljen izmeu VVashingtona i Moskve. Da kle... ujte me, gotovo su dva sata ujutro. Ne biste li nas po tedjeli ove va e brbljarije, go spodine Zagon? Nije to brbljarija! Rije je o ivotu ili smrti. Imperija-listiko-revizionistika klika u Sovjetskom Savezu i kapitali-stiko-reakcionarni ratni zloinci i eksploatatori ra dnike klase u Americi sporazumjeli su se i sklopili mnoge saveze i dogovore. Obje supersile pona aju se prema ostalim narodima kako ih je volja. Paze samo na jedan uvjet da se prije svega uvijek tajno sporazumijevaju. Ali u kakvoj je to vezi s mojim ocem? pitao je Manuel ljutito. Odmah u vam rei. Mnogi zanesenjaci misle da e ta podjela meu dvije sile svijetu donij eti mir i spokoj. Pogledajte Vijetnam! Pogledajte ehoslovaku! Spokojstvo? U najman ju ruku mrtvaki mir kakav je ovdje u Beu. Mir kakav se zbio kada je rije o va em ocu. Enver Zagon cupkao je okovratnik svojega smokinga. I tu su takoer suraivali i Ameri kanci i Sovjeti. Suraivali su najprisnije. I sami znate to su zadobili od va eg oca, ja vas ne moram na to podsjeati ... elim, da mi to ka e , razmi ljao je Manuel. ... a ja to i ne elim, jer ne znam koliko je daleko daleko ova dama upuena. Ona zna sve, odgovorio mu je Manuel. 213 Usprkos tome. Pretpostavljam da je itavu stvar bolje ne nazivati pravim imenom. Zn ate i sami o emu. govorim. Zagonov glas se snizivao sve do apata. Ili mo da ne znate? Manuel se prestra io, nadao se da to nitko nee primijetiti. Moram sudjelovati u tom teatru, razmi ljao je i zaustio pri tom: Naravno da sam upuen u sve. U redu. Dokumente va ega oca ste proitali. Zar vas nije oblio hladan stid groze kad ste shvatili oprostite mi to tako govorim, ali shvatit ete moje uzbuenje, i sami st e zacijelo morali biti uzbueni kakav je posao va nesavjesni, neskrupulozni, razboj niki raspolo en, jest, razbojniki raspolo en otac uglavio s Amerikancima i Sovjetima. Irena je sakrivena iza svojih tamnih naoari prestra eno promatrala Manuela. Taj se gu io, gledao je u pod i utio. Kad bih samo i slutiti mogao o emu to govori taj ovjek , razmi ljao je Manuel. Groll je takoer govorio ne to slino razlika je samo u tome to n ije bio ogoren. to je to uinio moj otac? to je to on mogao uiniti? Tipino je, apsolutno tipino da je taj posao uglavio s Amerikancima i Sovjetima. U t ome i poiva suradnja ovih dvaju grobara itava svijeta. Ravnote a straha izmeu obje si le valja biti po tovana, uvijek, na svim podrujima. Za to utite? Slu am vas. Ne nalazite pravu rije, to je to! Vi ste potreseni i u asnuti, dobro ja to mogu razu mjeti. Ako vi, gospodine Aranda, taj zloin mirno uzimate, ako ga budete toleriral i, budete li se osjeali rezervirano, ako utite iz straha, tada ste jednak gad kaka v je gad bio i va otac! Jo i gore od toga! Nemojte me prekidati! Va otac je uradio zlo pune svijesti. To je ru no. Vi znate da je to on uinio. Ne budete li inili sve, ba sve, kako biste se boriti protiv tog zla, gori ste od svog oca. Nastupila je duga utnja. Ali to je uinio va otac? upitala je Irena. Ah! Zagon je trijumfirajui uzdahnuo prije no to je Manuel i mogao odgovoriti. Vi joj, dakle, niste ni ta rekli? Veoma dobro. Moj oprez je bio na mjestu. Ve ste se uvukl i u sebe. I sami pomi ljate kako je va otac svoju smrt ovdje u Beu vi e no zaslu io. 214 Oprosti mi, oe, oprosti mi, razmi ljao je Manuel klimajui glavom. Takoer i ta smrt bila je tipina, zar ne? Upotrijebili su ga, maknuli ga u stranu pr ije no to je dospio obratiti se i treoj naciji s kojom je pregovarao. Znate, koja.

.. Francuska... Tako je. Amerikanci i Sovjeti su ga zbog toga... ... likvidirali, naravno. Ne to drugo se i nije moglo dogoditi. Vidite i sami kako rade te gangsterske velesile. U njih nema skrupula. Irena se umije ala ljutito: Ako tvrdite da je moja tetka oca gospodina Arande po na logu Amerikanca i Sovjeta... Ne. Ne. Vi ni ta ne znate. A to i nije potrebno. Ovako ete sigurnije nastaviti svoj i vot. Zagon je pogledao Manuela. Gdje su dokumenti? U jednom trezoru. Savr eno uvani. To je izvrsno. Tako imate u ruci te zloince. Tako ste u prilici da im strgnete mas ku s lica. Kako? Valja vam s nama suraivati. Kako to mislite 's nama'? Mi smo Narodna republika Albanija i Narodna republika Kina. Mi vas titimo... Ne mo ete vi to. I te kako mo emo! Ako pristanete uzet emo dokumente pod najstro u pasku za nekoliko sa ti bit emo avionom u Tirani. A iz Tirane ete ispripovijedati sve to se dogodilo u B eu, originalne emo dokumente obznaniti itavom svijetu putem radija i televizije. Ob javit emo to takoer i u tampi. Ni ta vam se nee dogoditi, jamim vam. Svi narodi e se pu i prezira i pravednog gnjeva okrenuti protiv porobljivaa zemlje... Oglasio se telefon. Irena se pomaknula. Ostavite ga neka zvoni. Ali ja to ne smijem! Ne mogu to uiniti! Ja sam u nonoj slu bi. Bit u ka njena ako se ne javim. Mo da je to neki lijenik ... Mo da netko treba hitno lijek to ga moram priugo-t oviti... 215 Ostavit ete slu alicu na vilici! Do vraga, neka vas kazne. Ovdje je o sasvim drugim stvarima rije. Lijenik! A ako su to Amerikanci ili Rusi koji me tra e? A ako su va i ljudi koji vam ele ne to va no saopiti? pitao je Manuel. Zagon je oklijevao. Dobro, rekao je napokon. Dignite slu alicu. Irena se javila. Odmah potom pru ila je slu alicu Zagonu. Za vas je. Albanac je slu ao. Tada je poeo govoriti brzo i odsjeno svojim materinjim jezikom. Odmah potom je bac io slu alicu na vilicu i poskoio. Ponovo je u ruci dr ao revolver. Bio sam u pravu! Zagon se borio sa zrakom. Amerikanci i Sovjeti! Takoer i Francuzi! Svi me slijede! Svi su ve napolju, to mi javljaju moji ljudi... Po urimo se u apotek u, priljubio se uza zid kraj ulaznih vrata. Tako je pogledao napolje. Primijetio je kako ga Manuel slijedi. Oprez! Stanite! Ondje... Ondje ... pa ondje prijeko . .. Poznam ja njihova prokleta kola. etvorica su! A moja se kola nalaze na stra njoj strani ulinog bloka. Moram odmah nestati... Ali ovim pravcem ja to ne mogu. Potrao je u ured apoteke, Manuel ga je slijedio. Dajte mi kljueve od stra njeg izlaza, povi kao je Zagon. Nema stra njeg izlaza, rekla je Irena mirno. Naravno da postoji jedan! Prijeko, na kraju va eg laboratorija. Nemojte mi ni ta priat i. Dvojica mojih ljudi znaju to ... Dolazili su u apoteku kao snabdjevai lijekovi ma. Kada? Kada je sluaj postajao ozbiljan. Bilo je to onoga dana po to je va a tetka otrovala go spodina Arandu. Obojica su se malo ogledali po apoteci. Stra nji izlaz je ovdje, i vodi u dvori te. Prijeko se nalazi popravljaonica automobila. Razbit u nekoliko pr ozora i doi do svojih kola. Stra nji izlaz je zazidan, rekla je Irena. to? Zagonovo je lice posivjelo. Kada? Za to? To su uinili nema tome dugo. Vlasnik kue gradi gara e. A kako je sa prozorom u dvori te? Svi imaju re etke, rekla je Irena. Do vraga... to u uraditi? O tom ste morali razmi ljati prije, rekao je Manuel glasno i ljutito. Ono, to je mora

o uti o svome ocu bilo je 216 i suvi e za njega, pogotovu jer je poslije onoga to je i sam znao Albaneve tvrdnje m orao najozbiljnije uzeti u obzir. Predomislio sam se, Zagon je podigao glavu, znao sam ja u to se upu tam. Uzeo sam to u obzir, sve sam zapoeo toliko mudro koliko je to bilo mogue. Nije to ba bilo osobito spretno, rekao je Manuel. to je s va im ljudima? Zar vam oni ne mogu pomoi? Ima ih napolju, naravno. Ja od toga nemam ni ta. Kakva mi korist od pucnjave. im se budem pojavio na vratima predstava e zapoeti. Prije no to itko bude pogoen, ja u biti davno mrtav. Ostanite ovdje, rekao je Manuel. Meni nee ni ta, to je poznato. Ondje, gdje se ja nala zim, i vi ste u sigurnosti. Ba i nisam! Vama nee ni ta uraditi... Ali meni... Umirite se, rekao je Manuel. to bi vam se moglo ovdje dogoditi? To ete uskoro do ivjeti. Svakog trenutka mo e zapoeti. Vi mislite pucnjavu? A to mislite? Doi e ovamo! I te kako! Vrata su od stakla. Jedan, dva hica, i eto ih u duanu. Zatim jo jedan, dva hica i mene vi e nema. Polako, polako, javila se Irena. Be nije Chicago. Zar nije? Priekajte malo. Zagonova ruka, u kojoj je dr ao revolver poela je nenadano d rhtati. Ali to je ipak nesmisao! Irena se uzrujavala. Posred grada! Mi smo neutralna zemlja . Zagon se ljutito nasmijao. Ako bi tome odista bilo tako, postoji samo jedno sred stvo ovamo mora doi policija. Irena je posegnula za telefonom. Zagon ju je grubo o dgurnuo prema zidu. Ta stvar ne dolazi u obzir. Zar neete policiju? Albanac joj je odgovorio ljutito: to biste joj ispriali? Naravno, istinu. Poznajete li vi austrijsku policiju? Oni bi se odmah uka-kili u hlae! Oni. bi do li, ako bi uope do li, prekasno, ili bi tako radili da me oni psi ipak uhvate. Za sve njih sam ja obian albanski posranac. Manuel se poeo sjeati svega to mu je Groll obja njavao. U pravu ste, rekao je on. 217 Ja sam... Albanac ga je pogledao zaueno. Vi ste u pravu, nastavio je Manuel. Tako to n bi i lo. Tada postoji jo samo jedno: dokumenti! povikao je Zagon. to je s dokumentima. Gdje su? U jednog odvjetnika. Nazovite ga! Neka ih odnese u Albansko poslanstvo. Odmah ... Sada, noas ... On bi uradio sve to biste mu rekli, ili ne bi? On to mora. Odista ste poludjeli! Tada nitko od nas vi e ne bi bio za tien. Ali moja smrt bi dobila smisao! itav svijet bi... Prestanite, prekinuo ga je Manuel. Jo u oboljeti od vas. Izvadio je iz d epa malu bilje cu, poeo je listati po njoj. to manjeravate? Telefonirat u. S kime? Ipak e to biti policija, rekao je Manuel. U tom trenutku osjetio je kako mu se cije v revolvera dotaknula eluca. 48 'Egzaktna znanost, dodu e, nije kadra o Bogu rei ni ta. To znamo jo tamo od vremena Im manuela Kanta, ovjek mo e, u potrazi za nekim nazorom na svijet, prekoraiv i granicu i zmeu znanosti i ideologije ovjek bar mo e uzeti u obzir slijedee misli: Bog je stvori o ovaj svijet ne kao od poetka dobro sreen kozmos, stvorio ga je kao neku beskrajn u igru punu poku aja i zabluda, sluajnosti i potrebe. Ljepota kolibria, ili ljepota ru e ne to je to je naknadno postalo, tako nas ui Danvin, postalo je to mutacijom i od abiranjem. Svemir (i u njemu sve ivo na ovoj zemlji) kao bo ja igra, to se sredila u kosmos milijunima godina nije li to zamisao koju nije lo e slijediti?' Te su rijei stajale napisane maju nim i preciznim slovima na bijelom listu papira to se nalazio ispred savjetnika 218

VVolfganga Grolla. Veliki antikni radni stol bio je pretrpan rukopisima i otvore nim knjigama. Neka stara stolna svjetiljka, zaslonjena ukastim zaslonom od pergame ne, osvjetljavala je tu zbrku na stolu. Inae je radna soba velikog savjetnikova s tana bila uvijek u tami. Svi zidovi su prekriveni policama na kojima su se nalaz ile knjige. Jedan je prozor bio napola otvoren. U prostoriju je strujao svje i i h ladni noni zrak. Na jednom stoliu nalazio se stari samovar, a na drugom telefon. Groll je upravo dr ao slu alicu na uhu. Ve tri minute je slu ao to mu govori Manuel. Od vremena do vremena otpio bi gutljaj a ja. Uvijek su mu bile potrebne goleme koliine aja kada je nou radio, a ve je dulje v rijeme radio. Homoseksualac-ubojica, a preslu avali su ga vi e od dva sata, bio je s lomljen: priznao je sve. Ostalo su obavili Grollovi komesari. Odvezao se kui i ud obno se smjestio. Papue. Stari jutarnji ogrta. Skinuo je kravatu. Tako je sada sje dio, pred sobom je imao list rukopisa knjige svog ivota. Stranica je bila oznaena brojkom 713. Zacijelo e biti jo jednom toliko strana bude li ikada dovr io to djelo. Na te kom podno ju stare svjetiljke bio je naslonjen mali pozlaeni okvir. Pod njim s e nalazio, pokriven staklom, zlatno uti list gingo bilobe. Groll je list te biljke imao stalno pred oima sjedei i pi ui u takvim nonim satima. Te sate je beskrajno voli o. ... gospodin Zagon mi je ponajprije prislonio revolver u eludac kad sam rekao da u nazvati policiju, uo je Manuelov glas. Ne vjeruje austrijskoj policiji ali to sam v am ve ispriao. To ste mi ve ispriah, gospodine Aranda. Mudar je to ovjek, taj va posjetilac. Groll je promatrao list. Uvijek, uvijek ponovo u njegovu ivotu taj mu list ne to govori, 'u klapa se' u trenutak. Ka iprstom je pogladio svoju srebrnor sivu kosu, bio je rast resen, noge je ra irio, golemo mu se tijelo isturilo. Imperijalistiko-revizionistika renegatska klika kapitalistiko-reakcionarni ratni zloinci, razmi ljao je. Kakvih li suprotnosti u koegzistenciji. Potpuno razliiti sistemi jedno, takoer i sada i ovd je u ovom gradu, ove noi. Amerika i Rusija. Istok i Zapad. Zar su dva pa se nadop unjuju, kao jedno mi ih prepoznajemo? 219 Tek kad sam ispripovjedio 'gospodinu Zagonu sve o vama, suglasio se da vam telefo niram. Naravno, on vas poznaje ... Groll je razmi ljao: ta mlada ena koju Aranda neprestance susree. Zakonitost, vjena z akonitost, niemu ovjek ne mo e izbjei. Jo tonije, jo potpunije no to je to Goethe smis pjesme utvrdio ovaj je list simbol, prastari znak svega ivota, svega to je ivo. Ub ojstvo Arandina oca, samoubojstvo Valerije Steinfeld, takoer i to ovisi jedno o d rugome, neizbje no, jedno s drugim povezano u ne to nerazdvojno, ne mogu jo znati kak o, ali jednoga emo to dana znati. Valerija Steinfeld i Rafael Aranda? Da li je to bilo ivo bie, to u sebi se samom razdvojilo i u smrti se ponovo sjedinilo? Groll je slu ao Manuelov glas: to da se radi, gospodine dvorski savjetnie? to da uradi mo? Znam, kako malo, kako malo mo ete. Ali gospodinu Zagonu treba pomo brzo. Groll je odgovorio: Dr im da sam prona ao rje enje, austrijsko rje enje... 49 Treperavim modrim svjetiljkama i sirenom, to je zavijala, zaokrenula su troja tam nozelena policijska kola, dolazila su iz ulice Spital u ulicu Lazarett. Automobi li su se zanosili po snijegom pokrivenoj zaleenoj ulici. Slijedila su ih ambulantna kola takoer s plavim svjetlom i sirenom. Automobili su se zaustavili ispred ulaza u ljekarnu 'Galebu'. Iz kola za spa avanje iza la su tri mu karca, iz policijskih kola nitko. Na prozorima okolnih kua palila su se svjetla, prozori su se otvarali, ljudi su s e pojavljivali kao siluete u osvijetljenim etvorinama, uli su se prestra eni glasovi . Manuel, koji je zajedno sa Irenom ekao kod ulaza s druge strane staklenih vrata, brzo ih je otkljuao., Ja sam doktor Bernard, rekao je jedan od mu karaca koji su iza li iz ambulantnih kola. Policijski sam lijenik. Pozvali ste komesarijat zbog tog ovjeka... 220 Jesam. Gdje je? Manuel je pokazao u pravcu rasvijetljenog ureda. Lijenik, dva bolniara u sivim odorama jedan je bio star i mr av, a drugi mlad i sna an

, obojica su se primjetno smrzavali svi su poletjeli u apoteku ulazei u stra nju pr ostoriju. Na podu je uao Enver Zagon. Divlje je kolutao oima, obrve su mu se izvija le, slina mu je navirala na usta. Ispru io je obje ruke branei se. Ruke su mu drhta le veoma jako. Dvorski savjetnik Groll je telefonom dao Manuelu nekoliko savjeta , a ovaj ih je saopio Zagonu. U pomo! vikao je Albanac. U pomo! U pomo! U pomo! Oba bolniara potrali su k njemu, a policijski lijenik je kleknuo promatrajui ga pa lji vo. Budite mirni... Umirite se... Mi smo va i prijatelji. Prijatelji? vikao je Zagon. (Bilo bi dobro kad bi Zagon to glasnije vikao, bio ga je uputio Groll) Vi i prijatelji! Preodjenuli ste se! Mislite li da vas ne prepoznaj em? Ostavite me! Ostavite me! Uinit u sve to elite, ali ostavite me u ivotu! Nemojte me ubiti... Obraao se bolniarima, kolutao je oima. Odmah s njime u psihijatrijsku kliniku, rekao je policijski lijenik ustajui. Oba bol niara s mukom su pridizali Albanca. Zdvojno se branio, pljuvao, vikao je. Ni ta mu nije pomagalo. Policijski lijenik se obratio Ireni: Je U to njegov revolver? Jest. Imali ste nevjerojatnu sreu. Akutna psihoza u tog ovjeka. Kako je upravo dospio ova mo? Pozvonio je. Kad sam do la do onih tamo vrata, ve je bio tu i pritisnuo oru je na stak lo tono u mene. Vikao je u ureaj za sporazumijevanje kako e odmah pucati ako mu ne otvorim, lagala je mirno Irena dok su razjarenog Za-gona odvlaili napolje. Rekla j e ono to im je preporuio Groll da ka u. (Policijskom lijeniku mo ete govoriti sva ta. On e predati ovjeka u nervnu kliniku bude li se pravilno pona ao. Zar ne znate kako u nas ljudi jedan drugome prenose odgovo rnosti?) 221 to e biti sa Zagonom? pitao je Manuel. Ah, okupat e ga i staviti u krevet. Do tog vremena neka bude miran, ka ite mu. Kako bi mu dali to bla u dozu. Dat e mu zacijelo neko nevino sredstvo za spavanje. Zadr at e ga. Kako dugo? Koliko e im biti potrebno da ga pregledaju. Bude li dobro simulirao, tri do etiri d ana. Inae jedan ili dva. Ali i time je ve spa en. Iz klinike ga mogu njegovi ljudi p okupiti i smjestiti u sigurnost. I svi e biti pokriveni. Policija, klinika, ja u t ek sutra doznati o itavoj stvari to je pravo austrijsko rje enje, ka em vam...) Napolju, u hladnoi, okupili su se ljudi koji rado promatraju senzacije. Gledali s u ovjeka u smokingu i prljavom ogrtau kako se zdvojno brani i kako ga bolniari uvlae u ambulantna kola. Zagon je ponovo urlao vapei za pomo. Ljudi su zurili otvorenih usta. Neki ovjek, koji je preko pid ame stavio debeo ogrta, nagovorio je jednog od dvojice policajaca koji su u meuvremenu iza li iz svojih kola. ovjek je htio znati to se to dogaa. Neki luak, rekao je policajac. Kamo e s njime? Zacijelo u psihijatrijsku kliniku. U tom trenutku negdje je zaplakalo dijete. Jedan ovjek u zimskoj vjetrovki, a nalazio se u mno tvu promatraa, otputio se komad puta niz ulicu, uputio se crnom lincolnu. Za upravljaem sjedio je drugi koji je t akoer na sebi imao jednaku vjetrovku. Govno, rekao je prvi sjedajui kraj svoga druga. Pri-ekaj dok se raziu. Tada zapali mot or i nestani, moram sve to javiti centrali. Govorio je engleski s jakim amerikim akcentom. Dok su se ambulantna kola udaljavala, a njihove sirene iznova poele zavijati, dok su se policajci uspinjali u svoja kola, to su onog asa po la, slijedei kola prve pom oi, javljao je Amerikanac svojim kolegama sve to je ovdje uo. Dakle, izmakao nam je. Nismo imali sree. Znati eljnici su pomalo nestajali u svojim kuama. Ulazna vrata u apoteku su se pono vno zatvorila. 222 Naprijed, Joe, pritisni gas, rekao je prvi Amerikanac. Lincoln se pomaknuo iz park

irali ta, poeo je odmicati poveavajui brzinu. Druga su kola slijedila. Zatim trea. Dva su automobila jo ostala... 50 A sada? Sve se poklapa to je pripovijedala Nora Hill! Poklapa se takoer i sve ono o emu je pripovijedao Albanac. Moj otac je trgovao s Amerikancima i Rusima. Stra na je to bila trgovina. A ja ni ta ne znam... Manuel Aranda je sjeo na rub improvizira nog kreveta. Obim rukama je obuhvatio svoju glavu. Moj otac zloinac! Nije tako, rekla je Irena sjedei kraj njega. Ne smijemo sada izgubiti ivce. Sve je to nesmisao. Ne, ne sla em se! Ne sla em se upravo sada. Jer sada ve i suvi e toga znamo a da bismo v jerovali u nevinost moga oca. Rije je takoer i o nevinosti Valerijinoj, rekla je Irena tiho. Oglasilo se nono zvonce. Irena je spala s nogu od straha. Ne! Ne opet! Ne ... Ne.. . Ja u pogledati. Manuel je ustao i tiho po ao idui na vrhovima prstiju. Otputio se u ap oteku. Naslonio se na zid kraj vrata. Uzeo je Irenin revolver. Pomaknuo je, meuti m, sigurnosni zavor i stupio korak u stranu. Napolju, u hladnoi, stajao je, te ko d i ui, stenjui i sav umotan u odjeu neki dvanaestogodi nji djeak. Govorio je neobino brzo Ovdje, molim vas, ovdje je recept. Turio ga je kroz metalni procjep to se nalazio ispod zvonca. Gospodin doktor je rekao da majka mora odmah uzeti taj lijek. Stra no je boli trbuh. Vie! Molim vas, napravite ga brzo gospodine apotekaru. Tolike bol i ima kao jo nikada. Stra no je... Manuel je primijetio kako niz djeakovo lice teku k rupne suze. Nai la je Irena. Ukopala je svjetlo napolju. Pogledala je recept. 223 Spasmocibalgin, itala je Irena. U ureaj za sporazumijevanje je rekla: Priekaj trenutak . Potrala je nekim ladicama. Manuel se vratio u ured straga. Osjeao se stra no, bio je sav obuzet, spopadao ga j e od trenutka do trenutka onaj njegov ve dobro poznati osjeaj, morao se nasloniti na zid inae bi pao. Te ko se spustio na Irenin krevet. Ova se uskoro vratila. Manue l Aranda je ve tako duboko spavao, nije se probudio ni onda kad ga je glasno nago vorila i kad mu je potom skinula kaput i cipele, kad mu je otvorila ovratnik ko ul je, olabavila kravatu i sasvim ga polegla u krevet. Mrmljao je u snu, ali ona ni t a nije mogla razabrati. Irena je pokrila Manuela i pristupila pisaem stolu. I ona se takoer spustila na stolicu, primaknula je sjenilo svjetiljke sasvim uz plou pi saeg stola tako da je mala prostorija bila gotovo u potpunoj tami. ula je kako joj srce glasno lupa. Nenadano ju je obuzeo u asan, strah. Puna panike borila se sa v lastitim disanjem. Misli su joj prolazile glavom. Valerija i Manuelov otac oboje mrtvi. Oboje zloinci. Kako se samo majka uzrujavala. Tajna. Albanac. Nona strava, ta luaka nona strava u koju su i ona i Manuel dospjeli. to e se jo sve dogoditi? Kako e se to sve zavr iti? Mlada ena pritisnula je obje ake na sljepooice. Strah! Strah! Jo nikada u ivotu nije osjetila toliki strah kao sada. Nije se usudila pomaknuti s e. Strah! Strah! Irena je spustila ruke, rastvorila ake, naslonila se nau-znak i poela zuriti u tam u svoga ureda. Tako nenadano kao to se i pojavio, straha je odjednom nestalo. Ire na je sjedila iscrpljena i mirna za pisaim stolom. Bila je sretna to uje Manuelovo disanje. 224 PITANJE Da V je jedno ivo bitisanje to u sebi se sdmo dijeli? Dva li jesu, gledat e ih, Prep oznavat kao jedno? 15 I Jinnny se pribli ava dgi Spasmocibalgin, itala je Irena. U ureaj za sporazumijevanje je rekla: Priekaj trenutak . Potrala je nekim ladicama. Manuel se vratio u ured straga. Osjeao se stra no, bio je sav obuzet, spopadao ga j e od trenutka do trenutka onaj njegov ve dobro poznati osjeaj, morao se nasloniti na zid inae bi pao. Te ko se spustio na Irenin krevet. Ova se uskoro vratila. Manue l Aranda je ve tako duboko spavao, nije se probudio ni onda kad ga je glasno nago

vorila i kad mu je potom skinula kaput i cipele, kad mu je otvorila ovratnik ko ul je, olabavila kravatu i sasvim ga polegla u krevet. Mrmljao je u snu, ali ona ni t a nije mogla razabrati. Irena je pokrila Manuela i pristupila pisaem stolu. I ona se takoer spustila na stolicu, primaknula je sjenilo svjetiljke sasvim uz plou pi saeg stola tako da je mala prostorija bila gotovo u potpunoj tami. ula je kako joj srce glasno lupa. Nenadano ju je obuzeo u asan strah. Puna panike borila se sa vl astitim disanjem. Misli su joj prolazile glavom. Valerija i Manuelov otac oboje mrtvi. Oboje zloinci. Kako se samo majka uzrujavala. Tajna. Albanac. Nona strava, ta luaka nona strava u koju su i ona i Manuel dospjeli, to e se jo sve dogoditi? Kako se to sve zavr iti? Mlada ena pritisnula je obje ake na sljepooice. Strah! Strah! Jo nikada u ivotu nije osjetila toliki strah kao sada. Nije se usudila pomaknuti, se. Strah! Strah! Irena je spustila ruke, rastvorila ake, naslonila se nau-znak i poela zuriti u tam u svoga ureda. Tako nenadano kao to se i pojavio, straha je odjednom nestalo. Ire na je sjedila iscrpljena i mirna za pisaim stolom. Bila je sretna to uje Manuelovo disanje. 224 PITANJE Da V je jedno ivo bitisanje to u sebi se sdmo dijeli? Dva li jesu, gledat e ih, Prep oznavat kao jedno? 15 I Jimogr te pribli ava dugi Omotnica je bila jeftina, od lo eg, sivog papira. Na prednjoj strani pisalo je neis tim, klimavim pismom neke stare pisae ma ine: Za: Gospou Valeriju Steinfeld Ulica Gentz 50 A BE XVIII, Austrija Ispod toga, potcrtano, sta jalo je: AKO JE ODSELILA, MOLIM VRATITI. Na stra njoj strani omotnice, na gornjem, irokom rubu pisalo je: Oda ilja: Daniel Stei nfeld, AL. 17 maja 7/51, Var- ava. Manuel Aranda okretao je omotnicu dr ei je u ruci. Pogledao je Irenu VValdegg. Vrat ila mu je pogled puna straha. Oi su joj jo uvijek bile crvene, ali ne vi e oteene. To g dopodneva Irena nije nosila naoari. Jo uvijek je bila jako na minkana kako bi sakr ila svoj jadni, iscrpljeni izgled. Bila je odjenula neki crni kostim od jerseva, u rever kapu-tia utaknula je zlatni bro , imala je crne najlon arape i crne cipele sa kopom... Probudila je Manuela oko sedam i po izjutra. Do tog vremena on je vrst o i duboko spavao, ispoetka nije znao gdje se nalazi. Irena je bila zadrijemala s amo nakratko, za pisaim stolom. Zvonce se nijednom nije oglasilo... Morate ustati i poi prije no to dou moji namje tenici, gospodine Aranda. Ustao je, navukao je i kaput i cipele. 227 Ako se elite umiti... U meuvremenu u skuhati kavu ... Pro ao je rukom po neobrijanom licu i mahnuo glavom. Radije u se otputiti u hotel. ao mi je, naprosto sam zaspao. Bila sam veoma... veoma radosna to ste ovu no proveli kod mene, gospodine Aranda. Dugo ju je gledao. Nije imala naoari, odvratila mu je pogled. Doi u oko deset i po, pa emo zajedno poi onoj gospoi Barry. Postajao je zbunjen. U redu. Rado bih vas odvezao kui. Va a kola se nalaze na popravku. To ne dolazi u obzir. Moram ekati dok se ne skupe moji ljudi. Povest u se tramvajem . Ne stanujem daleko. Manuel Aranda e odvezao u 'Ritz'. Njegov apartman je bio ispunjen stilskim pokustvom. U jednom uglu salona nalazila se nasilno otvorena kutija od kartona u kojoj je bilo sve ono to je Manuelov ota c u trenutku smrti imao na sebi sve osim kljua od sefa koji je bio ukraden. Manue l je vjerovao kako osjea lagani zadah lizola kada je prolazio kraj kartonske kuti je u kupaonicu i kada je otvorio vruu vodu da tee u kadu. to u uraditi sa tim stvari ma, razmi ljao je. Sa stvarima i sa svim ostalim? Da sve to spremim? Da po aljem sve to kui prije mene? Da naprosto bacim? Ni za to se nije odluio. Po to se okupao, osjeao se bolje. Naruio je doruak i na svoje veliko udo osjetio kolik

i mu je apetit. Jaka kava ponovo ga je vratila u ivot. Bilo je ne to prije devet ka d se oglasio telefon. Manuel je uzeo slu alicu i zauo enski glas koji mu se uinio poz nat. Glas je bio uzrujan: Gospodin Aranda? Hvala bogu da sam vas uhvatila. Va otac je s tanovao takoer u 'Ritzu'. Pomislila sam: valja poku ati, mo da ste i vi u tom hotelu. Govori vam Marta VValdegg, Irenina majka. Dobro jutro, gospoo VValdegg. to mogu uiniti za vas? Noa nji razgovor.... Kad me je ono moja ki nazvala... Vi ste uli sve to smo razgovarale ? Jesam. 228 Glas Irenine majke poeo je zamuckivati: Velika je to nesrea, sve to se dogodilo, gos podine Aranda... Stra na je to stvar... A moglo bi biti jo mnogo vi e nesree. Gospoo VValdegg, oprostite, mog su oca ubili to je uinila va a sestra. Mo da ne bi bilo zgorega da na to katkada pomislite. Mislim ja na to ... Neprestance ... Nisam vas eljela pozlijediti ili uvrijediti, o dista ne... Htjela sam vas zamoliti, kao majka, koja je zabrinuta za svoje dijet e, nemojte dalje istra ivati.. . Jeste li nacistu s time to mi to svjetujete? Jesam. Usprkos tome ja to inim. to to znai da ste zabrinuti za svoje dijete? To... To vam ne mogu sada objasniti... Oti la sam od kue do obli nje po te, kako moj mu n e bi ni ta uo... Za to ste zabrinuti za Irenu? f U tom trenutku zauo je Manuel kako je ena na drugoj strani voda poela plakati. Gospoo VValdegg, vi ste nacistu o mnogo toga, to va a ki i ja ne znamo ... Zacijelo to ne znaju ni drugi ljudi, na primjer va mu . Je li tako? Pla. Je li tako, gospoo VValeg? Tako je ... Tako je... Bila bi to... Bila bi to katastrofa kad bi Irena i moj mu d oznali ne to od svega toga... Ovdje je na kocki srea moje porodice, o tome ovisi su dbina troje ljudi... Vi mislite, po to ste mi to rekli, kako u ja prestati zanimati se za tu stvar. Ja vas kumim, uinite tako. To je apsurd, gospoo VValdegg. Uinit u sve, sve, ujete li me, kako bih se domogao ist ine. Ni na koga se ne mogu, kada je o tome rije, obazirati takoer ni na vas. Gospoa je u po ti u Villachu nastavila plakati. Manuel je neko vrijeme slu ao kako pl ae. Znao je da e ponovo progovoriti. Napokon je to uinila, jecaji su je prekidali: D akle dobro,.. Uviam... Sve u vam rei... Ali uz jedan uvjet. Koji? Da Ireni ne ka ete ni jednu rije o tome da sam vas nazvala. Ni jednu jedinu rije. 229 Sporazuman sam, rekao je Manuel. To mora da je odista stra na stvar to to Irenina maj ka ovdje taji, razmi ljao je. Hvala vam. Morat ete doi k meni u Villach... 0 tome takoer Irena ne smije ni ta znati. .. Ja se ne mogu maknuti odavde... Doite ... Bilo kada... Idui tjedan. Za to ne prije? Moj mu ne smije biti ovdje kada me budete posjetili. Idui tjedan otii e u Be ... Poi na em odvjetniku... Imamo ne to zemlje u Beu, eljeli bismo je prodati. Kada putuje? To jo nije sigurno. Prije no to poe na vrijeme u vas nazvati. Ne budete li u hotelu, ostavit u vam poruku. Dobro je, gospoo VValdegg. ekam. Dulje od jednog tjedna neu ekati. Doi u nenajavljen. ho je kriknula. ao mi je. Ja elim znati to se odista dogodilo sa gospoom Steinfeld. P ozdravljam vas, gospoo VValdegg. Nije dobio odgovora. Iz slu alice se oglasilo nenadano gorko plakanje. Tada je vez a bila prekinuta. Manuel je sjedio nepomian, zurio je u bijeli telefon. Polako je stavio slu alicu na vilju ku aparata. 2 Gospodine doktore Forstere, ovdje je Manuel Aranda. Ja sam sin...

Jest, znam. Mnogo sam itao o tom sluaju. Oca vam je ona gospoa Steinfeld otrovala, j e li tako? Glas je zvuao staro, bio je kultiviran. to vas vodi k meni, gospodine Ara nda? Prije mnogo godina, 1942, zastupali ste gospou Steinfeld u jednoj neobinoj parnici. Nisam zastupao gospou Steinfeld, zastupao sam sina. Ali... To je pone to komplicirana stvar, jest, poznavao sam ih oboje, sina i majku. Vodio sam parnicu. Veoma me se dojmilo to se onda dogodilo iako je advokat u neku ruku navikao, zar ne? I kad sam sada itao kako je gospoa Steinfeld smislila svoj kraj, kad sam proitao, to je jo prije 230 toga uinila, bio sam zaprepa ten i sada ni ta ne shvaam. Pretpostavljam da biste eljeli od mene saznati to se tada dogodilo. Ako vas za to smijem zamoliti, gospodine doktore! Nazvao sam va u pisarnicu, ali... Fisarnicu sada vodi moj sin. Vodi je ve jedanaest godina. Povukao sam se iz posla. Jest, to su mi rekli. Dali su mi va privatni broj telefona i va u adresu, Ulica Ster nwarte. Smijem li vas posjetiti? Naravno, rado u vas primiti. elim vam pomoi, budem li mogao. Morate starcu oprostiti . Moje pamenje... Tome je tako davno ... Morat u pogledati u spise. Postoje li jo spisi o tome? Nadajmo se. U sudu? Da li bih mo da mogao osobno... U palai pravde? Ne, gospodine Aranda, tu neete biti sretne ruke. Nitko ne smije ima ti uvid u strane spise. Osim toga ti spisi vi e i nisu ovdje, u Leipzigu su, ako u ope i postoje ondje. U Leipzigu? Kako su se tamo na li? To vam moram objasniti... Ne, ne, ja mislim moji spisi. Ti bi se morali nalaziti u arhivu pisarnice. Nazvat u svoga sina i zatra iti neka ih pronae. Budemo li imali sreu, sve e jo biti tu. Ali tra enje e zacijelo trajati itav dan. Ne bih vas elio optereivati. Danas je pefak. Smijem li vas mo da posjetiti sutra? Ako vam ni ta ne javim, spise smo prona li. Doite na kavu, poslije podne, oko 16 sati. Do tog vremena proitat u sve to budemo na li, osvje it u svoje pamenje... 3 Gospodine Landau, ja sam... Aranda! Vi ste gospodin Aranda, prepoznao sam va glas. Knji ar je poeo hripati. to hoe opet? Situacija se promijenila. Od ovoga trenutka vi e ne dopu tam da me otjerate. Od ovoga trenutka kazat ete mi sve to znate sve to znate o Valeriji Steinfeld i onoj parnic i o oinstvu, to ju je vodila, a takoer i o... 231 Landau je zajaukao: Parnica o oinstvu? Znate vi dobro o emu ja govorim. Landauov glas je drhtao: Ali odakle znate... Rekla mi je Nora Hill. Ah, bo e moj! Jest, bo e moj. Znam ve veoma mnogo, gospodine Landau. Znam takoer i to da ste nazval i gospou Barrv i da ste joj stavili na srce neka mi ni ta ne odaje, ujte me, gospodi ne Landau: poku ate li to ubudue u jednog jedinog ovjeka, ne budete li mi sada otvor eno sve ispripovjedili, pobrinut u se za to da budete uvueni u tu aferu a to je, z acijelo ste to dobro shvatili, prilino opasna afera, takoer jo i sada, po to su ve dva ovjeka poginula, a bili su uvueni upravo u tu aferu. ovjek mora stra ljivcu utjerivat i strah u kosti, razmi ljao je Manuel i nastavio: Moglo bi se lako dogoditi da vi b udete trei mrtvac. Nora Hill je postala moj saveznik, noas. Znate to to za mene znai takoer i za vas. Ovo posljednje bio je pun pogodak. Pogodio je. Landau je mucao: Nemojte mi prijetititi... Moje srce, znate i sami, moje srce... Pripovijedat u vam kako se sve to zbivalo, ipak, ako ste i bez toga ve ne to uli o to me... ali Tila. to, Tila? Moja sestra... Budete li do li ovamo, obavijestit e je namje tenici da ste bili ovdje. .. A tada... to je vee: va strah od sestre ili strah da budete ubijeni poput moga oca? Ja... Ja...

No, dakle, razmi ljao je Manuel. Drugaije emo to uraditi, rekao je. Vi ete doi k meni, a ne ja k vama. U 'Ritz'? Jest. U mom salonu moi emo nesmetano razgovarati. Ali to u im rei kamo idem? Ipak moram navesti razlog zbog ega odilazim... Zapravo mi je ao tog jadnog momka, razmi ljao je Manuel. Biblioteka! povikao je Landau iznenada. 232 to? Neprestance nam nude privatne biblioteke... To bi i lo ... Mogao bih ipak rei kako o dilazim vidjeti jednu ... U tome ne bi Tila vidjela nikakvo zlo, navikla je... B udem li se uspio vratiti svaki put u odreeno vrijeme... tada naime ona dolazi... i ako me ne nae... Vratit ete se. ekam vas danas poslije podne u 15 sati. 4 To se odigralo prije jednog i po sata. Sad je Manuel bio kod Irene, motao je po rukama jeftinu omotnicu. Gledala ga je zaueno. Shvaate li vi to? Iz Var ave? Danijel Steinfeld? Tko je to? to to ima da znai? Kad" je o lo ovo pismo? Jutarnjom po tom. Razgovarali su u sobi punoj antiknog pokustva. Kraj te sobe oglasio se usisa za pr a inu. Neka postarija ena sa maramom na glavi i pregaom oko pojasa bila je otvorila Manuelu ulazna vrata. Stan je bio, koliko je on mogao prosuditi, veoma velik. Vr ata su vodila u mnoge prostorije. Prozori sobe gledali su na neko tiho, prostran o dvori te, u dvori tu su se nalazila tri kestenova stabla puna snijega. Stan Valerije Steinfeld nalazio se. u treem katu jedne tamne, dobro odr avane kue. U kui se nalazio takoer i prastari, kripavi lift. U sobi su se nalazile mnoge knjige , bilo je tu skupocjenih ormara, komoda i krinja na kojima su se nalazili srebrni svijenjaci. Bilo je tu garnitura za sjedenje i nekoliko visokih stajaih svjetilja ka. Kako, molim? Irena je ne to rekla, a on je nije uo. Rekla sam: mogao bi to biti neki roak Valerijin, neki roak njenog mu a. O tome ja ne znam ni ta. Uvijek sam. vjerovala kako Paul Steinfeld nije imao roda. Nazvat u svoj u majku. Ne! zgrabio ju je za ruku. Priekajte. Ponajprije emo proitati pismo, mo da emo tada zn ne to vi e. 233. Proitati pismo? Ali naslovljeno je na Valeriju. U drugoj prostoriji brujao je usisa za pra inu, brujao je glasno i monotono. Zar biste ga mo da zbog toga vratili? Ma tko napisao to pismo, i ne sluti da je Val erija mrtva. Mo da e nam upravo to pomoi da saznamo to joj javlja. Pogledali su se. Nakon nekoliko trenutaka rekla je Irena: Otvorite omotnicu. Manuel je to uinio. Razvio je po utjeli, dlakavi papir, to se nalazio u omotnici i p oeo glasno itati ono to je bilo napisano lo om pisaom ma inom: 'Var ava, 6. sijenja 196 da je jo ivjela gospoa Steinfeld! Irena je kimnula. Trljala je ruke jednu o drugu. N astavio je itati: 'Moja draga Valerija. Oprosti mi to ti se javljam nakon ove male vjenosti kada nismo ni ta uli jedno o drugome i molim te zaboravi, zaboravi' jo jedno u zagradama ' to se tvoj mu i ja nismo podnosili. Da smo bili dobra braa, tko zna, m o da bi se sve drugaije zavr ilo...' Manuel je ispustio iz ruku papir. Paul Steinfeld j e imao brata. Brata! Moja majka je to morala znati. Po svim znacima ona to mora znati! itava ta stvar oti la je predaleko! Tako se ona ne smije odnositi spram mene. Pozvat u ja nj u na red... Manuel se sjetio svog telefonskog razgovora, zaustio je odluno: Prestanite, molim vas! Va a majka ne to taji mi to znamo. Dobro. Ako to ona eli tajiti i nadalje, sada se nee odati, nee to uiniti prije svega zbog toga budete li je nazvali ovako raspol o eni. Sami moramo nadoi na sve u itavoj toj stvari. U pravu ste. Bilo bi to besmisleno. Ali moja vlastita majka! Vi ne znate, to ona pre uuje, nastavio je Manuel brzo. Nastavio je itati: '... mo da bi

sve drugaije zavr ilo. A mo da i ne bi ako pravo o tome razmislim jo jedno. On je mrta v. Od godine 1948. prestao je sasvim na lini odnos. Znam da si me uvijek voljela, usprkos tome to smo se tako rijetko viali. To je...' Viali? To znai da je bio u Beu! Kada? Zar samo 1948? Pi e kako su se esto viali, iako u rijetkim... Kako li je samo do ao u Var avu? povikala je Irena. 234 Mo da je gospoa Steinfeld nekoliko puta bila "u Var- avi? Mo da ga je vidjela ondje? Ne! Ona nikada... Irena je stala u reenici. Ili ipak! Uope, malo ja znam o njoj. Manuel je ponovo uzeo pismo. 'Desilo se ono u to nikad povjerovao ne bih i ja nemoj se prestra iti trebam urno tvoju pomo...' Bo e moj, a ona je mrtva, mrtva, mrtva! Irena se udarila rukom po elu. 'Mo da se dosjea o emu je rije. Ne znam kako, ne znam da li su uope do vas doprle neke ijesti. Zbog toga ova moja usrdna molba: jedan moj dobar prijatelj, ime mu je Ja kob Roszek sti e sa svojom obitelji u utorak 21. sijenja oko sedam sati i etrdeset m inuta Chopin-ekspresom na beki Istoni kolodvor. Ima enu i petnaestogodi nju ker. Ker mu je veoma lijepa. Roszek je visok i jak ovjek. Nosi debele naoari, u njega je veom a iroko, veoma blijedo lice. Imat e ubaru, ena i ker krznene ogrtae. Ker je plavokosa ao i majka, obje imaju plave oi. Kao znak raspoznavanja majka i ki e preko kose pre baciti bijele svilene alove. Roszek e pod rukom imati veliku i debelu knjigu uveza nu u ko u.' Zagrada. 'Bit e to Shakespeareova sabrana djela na poljskom jeziku.' Za grada se zatvara. Irena je sjela na neki stolac, Manuel je nastavio itati. Netremice ga je promatra la. 'Mog e prijatelja zasigurno prepoznati, draga Valerija, on e tako dugo stajati na pe ronu dok ga netko ne bude nagovorio. Bude li do lo do nesporazuma pozvat e te preko zvunika na kolodvoru. Molim te, na svaki nain budi' to je potcrtano 'u utorak u s edam sati i etrdeset minuta na Istonom kolodvoru i saslu aj to e ti Roszek pripovijeda ti. Tono e ti sve objasniti. Zahvaljujem ti unaprijed na dobroti, ostajem, draga V alerija, uvijek tvoj stari Danijel.' Manuel je sada vrsto gledao Irenu u oi. Ne, rekao je brzo. Nemojte ponovo plakati, mo lim vas! Sve je to ... toliko tajnovito... to da radim? Odvest ete se na Istoni kolodvor, naravno, odgovorio je Manuel. ut emo to e nam rei szek. Zar i vi elite sa mnom... Naravno. Za to ne? Ah, oprostite mi. Ili biste mo da eljeli sami? 235 Ali ne, rekla je Irena, a oi su joj se ovla ile, zahva ljujem vam ako me elite pratiti, uope, zahvaljujem vam da ste sada kraj mene, gospodine Aranda. Ja bih to najradije i vama kazao, odgovorio je tiho. Usisa je nastavio brundati. Ali to nije Agneza, rekao je Manuel brzo i zbunjeno. Kako? Ta ena kraj nas. Ona, koja mi je otvorila vrata. To nije Agneza Peintinger... Ili? Nije. Irena je jo uvijek gledala u pravcu ene. To je gospoa Korner. Dolazi triput tje dno i isti mi stan, to ini ve etiri godine. Kako to? Da li je Agneza Peintinger mrtva? Nije, odgovorila je Irena. Povukla se prije etiri godine u staraki dom. Vi e nije mogla raditi, nije se vi e mogla brinuti sama za sebe. Dobro joj je u domu. Redovito je posjeujem, jednom tjedno. Takoer i Valerija... Irena je stala u po rijei. Agneza ne zna ni ta. Ne zna. Ali kako je to mogue? Ona ne zna, nikada nee znati, nikada shvatiti, rekla je Irena VValdegg. Ona ivi, tjel esno je veoma zdrava za svoje godine, sretna je i zadovoljna ivi u nekom drugom s vijetu. to to znai? Za te etiri posljednje godine postala je sasvim senilna. Potpunoma. Zbog toga takoe r nije bila i na sprovodu. Ni ta vi e ne shvaa to se oko nje zbiva. 5 esnaest arenih konjia sa vrtuljka nalazilo se u sobama, hodnicima, na odmori tima ste

penicama. Bile su tu i etiri orgulje s godi njih sajmova, bile su najmanje dva metr a iroke i jednako toliko visoke. Bilo je tu lutaka iz nekog panoptikuma u prirodn oj veliini tu se moglo vidjeti tijelo nekog utopljenika u smokingu, prodavaica cvi jea (s ko arom punom vo tanih cvjetova), dimnjaar, mesar, tu se na236 lazio i liftbov, a bilo je tu i dama iz bara, bilo je uliarka itavo je to dru tvo sta jalo ili dostojanstveno sjedilo na skupocjenim stolicama, bilo je porazmje teno po najrazli-itijim sobama. Bilo je tu, nadalje, na stotine prekrasnih koljki, kamenj a i lutaka u no nji iz itava svijeta, sve se to nalazilo porazmje teno po regalima uz a zid, regali su se nalazili u svim prostorijama, i u stubi tu. Pokraj dragocjenos ti na ao se kieni ki: bilo je tu malih figurica, pasa, maaka, ptica, i pastirica od p orculana. Nalazila se tu i zbirka lula, a bilo je i velikih i malenih skulpturic a Buda. Bio je to, pohranjen u ormarima, najfantastini]i aran man, a iznad svega are nila se zbirka leptira. Po stolovima su le ale nebrojene staklene kugle, velike po put narand e. Bile su pune rijetkog sadr aja. Vila je bila jako prostrana, dvokatna, sa strmim stepenicama, sa zbunjujuim broje m soba i uskih hodnika koji su bili od poda do stropa pokriveni regalima punim k njiga. U jednoj se sobi nalazio ogroman noj od drveta, bio je obojen u bijelo, a kljun mu je bio crven. I zbirka starih satova se nalazila ovdje, zbirka raznora znih laa u bocama, zbirka stravinih, grotesknih, jarko tiskanih plakata iz Francus ke, Amerike, Japana i Indije bili su to plakati za raznorazne izlo be, kazali ne pre mijere, znamenite nijeme filmove, none lokale. Bio je to svojevrstan muzej kroz k oji je slikar Roman Barry vodio Irenu i Manuela, muzej koji bi ovjek mogao zamisl iti samo u snu. Roman Barrv, visok i sna an ovjek oko etrdeset godina imao je veselo lice s rumenim obrazima i podrezanom bradom, bila je toliko crna kao i njegova kratko pod i ana kos a. Na sebi je imao hlae od bar una, sandale i sivu prostranu ko ulju od flanela. Njeg ova odjea, kao i ruke, bila je puna mrlja od boje. Bianca e odmah doi, razgovara telefonom sa jednim trgovcem umjetninama. Kada je rij e o poslu, uvijek ga obavlja ona. Manuel je bio toliko odu evljen ovom kuom, to se, prostrana i visoka, uzdizala na go rnjem kraju ulice Alsegger, da je ak na kratko vrijeme i zaboravio to je zapravo r azlog ovoj posjeti, gledao je samo dragocjenosti kojima je vila bila pretrpana. 237 Slikar Roman Barry nastavio je ivahno: Tu kuu sam kupio kada je bila obian i razvalj en stari ormar, pregradio sam je. Kad ovjek samo pomisli... Prije petnaest godina jo ivio sam s Biancom u nekoj kuici, na rubu ume, u Salmannsdorfu! Moje slike nitko nije htio kupiti. Ilustrirao sam knjige za djecu. Tako smo ivjeli. U meuvremenu s mo Bianca i ja obi li itav svijet, neprestance smo bili na putu, odasvud smo pone to donosili, vidite i sami... Pokazivao je zidove, to su bili ispunjeni afrikim maskam a. Poite u blagovaonicu, Bianca je priredila ne to za jelo. U blagovaonici bio je pravi namje taj u stilu bidermajera, ugledali su s ljubavlju prostrt stol. I tu su na zidovima visjele slike, na tim slikama su se ljudi kre tali, plesali, orali, bavili se drvodjelstvom, a ako bi se navio sat, koji svira , u ponekoj slici odmah bi se zaula pjesma. Otvorila su se vrata i u la je Bianca Barry. Na sebi je imala sportsku suknju i za tvoren pulover. Oko prsiju joj je visio lanac od koralja, na ruci je imala prste n s ornamentom od arenog emajla. Nije bila na minkana, ko a joj je bila veoma svijetl a, kosa sportski pod i ana, usta su joj bila puna i rumena, a oi sive. U nje je bio v itki, lijepi stas mlade ene. Bila je veoma prijazna i srdana. Slobodna, prirodna a tmosfera ove kue i njenih stanovnika odmah je pre la na Irenu i Manuela. Uskoro su sjedili za okruglim stolom, gri-skali kolaie, jeli male sendvie i pili vermut ili c ampari sa sodom. Roman Barry pio je vino i pu io veliku, prekrasru savinelli-lulu. Hajde, naprijed, Bianca, rekao je. Na i gosti ekaju. ena, tako mlada izgleda, nagnula s naprijed. Dobro. Ponimo. Imam etrdeset i tri... Ne! povikala je Irena. ... i uskoro e mi biti etrdeset i etiri godine. Moj mu je etrdeset i pet godina star. Imamo petnaestogodi nju kerku Barbaru, ona je sada u koli. U braku smo devetnaest go dina. Moja prva velika ljubav bio je Heinz Steinfeld. Uzmite, molim vas, to god v as je volja sendvi, pie. Kod nas se svatko poslu uje sam. Jest, Heinz... Gledala je s vijetlih oiju svoga mu a. Roman je jo uvijek ljubomoran na Heinza.

Ni traga ljubomori, rekao je Barry. 238 Jest, jest, odgovorila mu je Bianca. No dobro, stari moj. U najmanju ruku meu nama n ema nikakvih tajni, zar ne? Bogu budi hvala, rekao je slikar, pri tom je dobrano povukao iz svoje a e. Zbog toga sam vas zamolila da doete ovamo. Ispripo-vjedit u vam kako se to tada dog odilo s Heinzom... Meni je bilo esnaest godina, dobri bo e! On je bio pola godine s tariji od mene. Ve smo dvije godine i li zajedno tako se to ka e u Beu, gospodine Aran da. Ali kako smo i li zajedno! Koliko smo bili nevini! Ah, bila je to najnevinija ljubav na svijetu, tako mi se ini... Bianca je prekri ila nogu preko noge, obgrlila rukama koljeno, smije ila se. Govorila je brzo i sigurno. Sa svojim roditeljima sta novala sam prijeko u Doblingu, sasvim u blizini Hohe VVarte. Tu je takoer bila je dna kola, enska gimnazija. Odmah kraj moje kole izmeu jedne zgrade i druge nalazio s e plot i nekoliko stabala nalazila se dr avna kola za kemiju, tu je studirao Heinz. Nalazila se? Jo je uvijek na svom mjestu, rekla je Irena. Ponovo su je sagradili, sasvim iznova, poslije rata. Bombe su je sru ile, bio je to jedan od posljednjih napadaja iz zraka. Ta kola je bila potpuno sru ena. Na licej j e kao nekim udom ostao po teen. Molim vas, popijte jo a u camparija, gospoice VValdegg. li da, ipak! Natoit u vam. Znam, s mnogo sode... Iz na eg razreda moglo se gledati p rijeko pravo u laboratorij gdje je radio Heinz. Predavanja je imao uvijek do etir i sata oni su dnevno mnoge sate morali provoditi na praktinim vje bama. Na a nastava bila. je najkasnije zavr ena oko dva sata. I tada, kad se Heinz zadr avao u laborato riju i kad ba nije imao nastavu teorije u predavaonici, davali smo jedno drugome kroz prozor znakove radili smo to tajom i veoma oprezno, naravno. Kao mje anac javno nije smio imati prijateljicu tako je to bilo, zar ne? Jest, tako je to bilo. Osim toga... Bianca je zastala u rijei. Reci samo mirno, hrabrio ju je njezin mu . Popio je veliku koliinu vina, neprestance je pu io. I 239 No dobro, bio je tu jo jedan mladi, koji je bio zaljubljen u mene, veoma zaljubljen . Za njega nisam htjela ni uti. Mladi se zvao... Peter Haber, rekla je Bianca, smij e ila se ponovo. Bio je stra no ljubomoran, taj Peter Haber, i bijesan budui da sam i la s Heinzom. Haber nas je neprestance uhaao. Sastajali bismo se esto poslije podne i nedjeljama, uope za vrijeme praznika! Jako smo pazili na sebe, bili smo veoma o prezni. Tako smo bar mislili. Zapravo smo bili veoma lakoumni, stra no lakoumni. . Bili smo djeca... I tako je moralo doi ono to je tada do lo... Bilo je to 21. listo pada. Sjeam se datuma jo uvijek, jer sam 19. imala roendan. Jegt, bilo je to 21. li stopada 1942... 6 Odreivanje kationa poslije pokusa sa plinom sumporo-vodika. Heinz je to znao uraditi i zatvorenih oiju, Tekuina u epruveti, to ju je bio dobio od profesora alzera, sadr avala je rastopljene metalne spojeve. Heinz je morao odrediti o kojem se metalu radi. To polugodi te zavr avalo je u veljai 1943, a danas je bila srijeda 21. listopada 194 2, dan je bio sunan i topao, a Heinz je ve iza sebe imao dvije treine propisanih vj e ba za itav semestar. Uspjeh je bio sjajan. Skinuo je retortu s aparature, razredio sve vruom vodom, pustio neka se ohladi i zatim filtrirao. Bude li i nadalje tako radio, sutra e biti gotov s analizom. Pola dva. Polako i na izgled odsutan duhom Heinz je po ao jednom velikom prozoru, gledao je napolje u blago sunano svjetlo. Suelice njegovoj koli, u liceju, bio je otvoren jed an prozor, to se nalazio u istoj visini s njegovim. Kraj prozora je stajala Bianc a. Na sebi je imala bijelu bluzu sa ipkastim ovratnikom, a to je osobito volio. S rce mu je br e zakucalo Jcad je ugledao kako djevojka skriveno i oprezno okree pala c desne ruke prema zemlji. Uinio je istu kretnju. Djevojka je kratko kimnula i po tom nestala. Heinz se vratio do svog radnog mjesta punog aparatura i mnogih stak lenka, 240 stavio je epruvetu s filtratom na azbestnu re etku na trono cu, ispod trono ca nalazio se Bunzenov plamenik. Heinz nije zapalio grija.

Idem sada k Leitneru, rekao je mladiu koji je radio kraj njega. Sasvim kraj njegove kole nalazila se mala gostionica, tu su studenti kemijske dr avne kole objedovali m orali su davati odgovarajuu koliinu markica za ive ne namirnice. Jelo je bilo jednolin o i lo e. Nisu ba mnogi uenici odilazili k Leitneru. Heinz Steinfeld je i ao. Jelo mu nije prijalo, ali njegovi zahtjevi nisu bili veliki, imao je va an razlog to dnevno , navodno, odilazi u taj mali lokal. Tako je mogao uvijek oko podneva ili poslij e laboratorija napustiti ... 7 Iza av i iz zgrade zakrenuo je nalijevo u neku mirnu pokrajnju ulicu, i ao je njome do sportskog igrali ta s visokom ogradom od ice. Pri tom se pokatkad ogledavao. Ulica je bila pusta. Heinz je sada skinuo svoj bijeli laboratorijski haljetak, na nog ama je imao dokoljenke, zatim polucipele, kratke hlae i kaputi od tvveeda. Nije jo nosio duge hlae. Ni pravog odijela jo nije posjedovao. Heinz Steinfeld bio je visok, mr av djeak. U njega je bilo usko lice, modre oi, a ko su je imao kao i njegova majka. Lice mu je bilo osuto sunanim pjegama. Kravate ni je imao, ovratnik mu je bio otvoren. Kravate nije volio. Lijevom je nogom gurkao kamen pred sobom dok je prilazio sportskom igrali tu. Hein z u koli nije imao pravog prijatelja, ali mnogi su ga mladii voljeli i drugarski s e odnosili prema njemu. S njime su postupali kao sa sebi ravnim, iako su svi zna li da mu je otac idov. Pred itavim je razredom to rastrubio jedan nastavnik koji H einza nije podnosio. Ali Heinz se u cijelosti nije mogao potu iti ni na nastavnike . Naravno, bilo ih je, onih sto i pedeset postotnih, koji ga nisu primjeivali, ko ji su ga vrijeah ili omalova avali povremenim primjedbama. No, takvih je sluajeva bi lo i kod njegovih sudrugova. I meu njima je bilo par hu kaa. Nisu mu nanosili nikakv o zlo, iako se Heinz osjeao uvijek 16 I Jimmy se pribli ava dugi 241 bijedno, bespomono i povrijeeno, kad bi ga napadali. Nije se mogao braniti! Rado b i on, i lako, svoje vr njake muitelje dobrano premlatio ali u tako se ne to nije smio upu tati. To mu je objasnio direktor kole, profesor dr Karl Friedjung, rekao mu je to sasvim jasno. Steinfelde, velik je to privilegij to vas mi ovdje obuavamo. Morate se zbog toga uv ijek osobito korektno vladati. Ne elim nikakvih nepravilnosti. Kakva li starog brbljavca, razmi ljao je Heinz provlaei se kroz neku rupu u plotu. T o igrali te bilo je zajedniko i za institut i za licej. Daleko straga, na kraju, bi lo je ne to grmlja i iblja, upravo ovuda je sada Heinz i ao, a iza svega toga nalazil a se neka ru evna brvnara, u kojoj se nalazio svakovrsni alat, valjak za popravlja nje terena, razni pribor. Te su stvari ve itavu vjenost ovdje mirovale, sve je to z ajedno bilo neupotrebljivo i zaralo, inilo se kao da je ta mala brvnara posve zabo ravljena. Heinz ju je bio otkrio prije godinu dana. Bravu ulaznih vrata nije bil o te ko otvoriti komadom svinute ice. Ovamo nikada nitko nije dolazio. Ovdje odista nikada nije bilo nikoga. Vje bali su uvijek prije podne. Heinz je to sve promotri o prije no to je Bianki pripovijedao o toj brvnari. Sad je udario nogom, triput k ratko, dvaput dugo, udario u vrata i otvorio ih. Istog trenutka Bianca je stala preda nj, u voljenoj bijeloj bluzi, crnoj suknji i u crnom kaputiu. Njena kolska t orba nalazila se na nekom sanduku. Heinz je iza sebe zatvorio vrata. U kolibi je odjednom postalo polumrano. Svjetlo je padalo kroz pukotine i ulazilo kroza zama gljena stakla. Vonjalo je po ko i, zemlji i starom drvu. Zdravo, Heinz! Bianca ga je gledala usplahirenih oiju. Zdravo! Stisnuli su jedno drugome ruku, kako to ve ini mladi svijet. urio sam se kolik o sam mogao, jesi li ve dugo ovdje? Nekoliko minuta. Gledala ga je nje no. Meni je bli e iz na eg kolskog vrta... Bianca je la na neku staru klupu. Doi k meni. Ovdje, ne to sam ti donijela... Pru ila mu je velik u, blistavo crvenu jabuku. Nije ju htio uzeti. Nikako! Morao je. Napokon su je prepolovili, svaki je zagrizao jednu polovicu. Ne to je Heinza pokre talo, Bianca je to osjeala. Bila 242 je visoka kao i on, u nje je bilo tijelo odrasle ene. Nje no su se ocrtavale grudi

ispod svilene bluze. On e mi ipak sve ispripovjediti, sve mi on ka e, razmi ljala je Bianca. Zapitala ga je vaui: Pozna li Sieglera i Macha? Kimnuo je glavom i odgovorio punih usta: Oni su ve u etvrtoj klasi, to je s njima? Ispred na e kole su se jutros potukli. Bianca je pro la rukom kroz kosu gledajui ga. Per tramerova ih je promatrala. Ne pozna je. Prava ljepotica, iz sedmoga. Dobrano su se poduhvatili. Za to? No, zbog te Pertramerove. Machu je napokon poela tei krv iz nosa, poeo je jaukati. J a dr im da su to gluposti, te vjeite tunjave... Ni o emu nego o tome tko je jai! Kao d a je o tome rije. Ti se nikada nee ... Gladila ga je sada po licu pribli avajui mu se jo i vi e. Tiho ga je upitala: Kada bude odilazio u Ameriku, sigurno e i mene uzeti. Ja mogu otii u Ameriku samo u sluaju ako izgubimo rat. Ali, rat emo izgubiti to si mi sam rekao. Mrmljao je: Nitko ne mo e dobiti rat ako mu se etiri petine svijeta suprotstavlja. T o je jasno, ali i stra no. Stra no? Budemo li pobijedili nas dvoje neemo moi ... Lice mu se preobrazilo i dobilo izraz mr nje. Upravo to! Zahvaljujui mome ocu, toj id ovskoj svinji! Ona se odmaknula od njega. Heinz! No, to je istina! Pogledaj me! to sam ja zahvaljujui njemu? Trpljen ovjek, upravo to . Mi se ne smijemo javno pokazivati. Ja ne smijem poi na sveuili te, moram dr ati jezi k za zubima, uvijek. To zahvaljujem njemu, tom... Heinz! Otii u bude li to jo jedno izustio. Obeao si mi da nikada nee tako govoriti o ocu. to je on kriv tome! Zar je i on mogao sebi pronalaziti roditelje. Da li se moja majka morala udati za nj? Heinz je bacio ogrizak jabuke u ugao. Uope n ije imala nikakav instinkt, nije u nje bilo osjeaja za ono to ovjek naprosto ne smi je uiniti! A ja, ja neka sada vadim kestene iz vatre. 243 Ponovo ga je pogladila. Ipak stvar hoda... Tako to stra no ipak nije... Mnogi su sasvim pristojni s tobom. Pogledaj, ti, na primjer, ne mora u vojsku. Ja bih rado po ao u vojsku. A ja neka svaki dan umirem od straha hoe li ostati iv. Ja svakako elim nastaviti ivot s tobom. Sad mu se sasvim priljubila, a on je sjedio uvrijeen i krut. Dra i si mi od svih, dra i si mi i od Macha od Sieglera. Brzo je nastavila govoriti kako bi ga odv ratila od tmurnih misli. Na fizici nam je Hausvvirth ponovo zadau govorio u pero, od svega toga ne razumijem ni jednu jedinu rije. Kada se budemo poslijepodne sast ali pomoi e mi. Jasno da hou. Zna li, Heinz, katkada mislim o tome kako poslije rata nikada vi e nee biti tako lije po kao sada. Sada si sasvim moj. Jesam, pa to? Kasnije, u Americi, uvui e se i drugi ljudi meu nas. To je smije no! povikao je on. Hoe, hoe. Ti e postati velik ovjek. Za tobom e trati sve ene. Mo da su u Americi tol epe da u se morati sebe stidjeti. Heinz joj se obratio jako ozbiljan: Bianca! Za mene e uvijek biti najljep a! Ja sam t i pro li tjedan dao svoju asnu rije da u te uzeti za enu im mi to bude mogue. Meu nas ada nee stupiti druga ena. A pogotovu kad budemo imali djece. Djeca ve u supru nike. Promatrala ga je puna ljubavi. Sad mu je bila sasvim blizu. Pripovijedala sam ti o Siegleru i Machu i o onoj Per-tramerovoj, zar ne? Jesi. I to onda? Potukli su se navodno zbog toga to je Mach vidio kako se Pertramerova i Siegler lj ube. Jesi li se ikada ljubio? to? Jesi li poljubio djevojku? rekla je i gledala ga vrsto u oi. Jo nikada. Na to ga je obavila rukama i nje no ga poljubila u usta. Za trenutak bio je napros to skamenjen. Tada je i on podigao 244 svoje ruke, vrsto ju je zagrlio. Poljubac kao da ruje imao kraja. Heinz je sada r

ukom poeo gladiti Biankine grudi. Sretno je poela uzdisati. Ponovo ju je estoko pol jubio. U tom trenutku otvorila su se vrata brvnare i neki vitki, visoki ovjek stupio je unutra. Iza njega se nalazio djeak koji je upravo zapoeo bje ati. Bianca, koja se u tren oka oslobodila Heinza ipak ga je prepoznala. Bio je to Peter Haber, njen lj ubomorni obo avalac. On nas je prijavio! pro lo je brzo Biankinom glavom. To je direktor kemijske kole, kako li se ono zove, Friedjung. veoma je strog, to mi je pripovijedao Heinz. O, dobri bo e! Profesor dr Karl Friedjung, koji je na lijevoj strani svoga kaputa nosio znak pa rtije odmah je shvatio situaciju, utio je, poskakivao je na prstima, ruke je dubo ko turio u d epove i utio, utio je gotovo dvije minute. Bianca je pogledala Heinza. Ovaj je gledao u pod. Dakle, rekao je Friedjung napokon hladnim, tvrdim glasom. Nemate mi ni ta rei, kako? I zgubili ste dar govora, to? Lijepo, veoma lijepo, estitam, Steinfeld! ovjek poput v as koji bi morao neprestance izbjegavati da bilo kako upada u oi, upravo vi... A vi, moja gospoice, kako se ono zovete? Uzeo je bilje nicu i olovku iz d epa. Bianca je rekla kako se zove. Iz liceja, kraj nas. Jest. Razred? esti a. Vi ete sada poi kui, gospoice. Smjesta. Voditeljici va e kole u ja sve saopiti. A to tie, Steinfeld, koji na om milo u studirate ovdje i koji ste zlorabili na e povjerenje, to se vas tie, bitango, vi nitkove, vas emo malo drugaije udariti. Gospodine direktore, zapoela je Bianca zdvojno, zar u vas nema uviavriosti? Mi se vol imo i... Vi se volite! Friedjung je morao u asnut stupiti korak unazad. Jest, zar u vas nema n i trunka osjeaja asti u tijelu? Zar ne znate da ovo to ste uradili granii s kr enjem r asnih zakona? Kakve li rijei, granii! vikao je. To i jest kr enje rasnih zakona! U po bijela dana, neshvatljivo! Tako 245 ne to! A ja sam bio slijep! Vjerovao sam vam! Pomi ljao sam da ete se uklopiti. Da vas Peter Haber nije doveo ovamo, poela je Bianca, ali Friedjung ju je brutalno prekinuo: Jezik za zube! Djeak je uinio, kao pravi Nijemac svoju du nost! Napravit u j a primjer, Steinfeld, iz svega toga, uvjeravam vas! Drhtat ete vi od straha i gro ze! Naprijed, poi ete sa mnom u institut, uzet ete sve svoje stvari, spremit e te sv oj radni sto i odmah ete napustiti kolu. Institutu vi e ne smijete praga pre-stupiti . Vi s jednom arijevkom ... Ili ste mo da i vi idovka? Nisam. Neshvatljivo! I tako se pona ate! U krugu kole! Tako se ne to jo nikada nije dogodilo! Steinfeld, budite sigurni, to se vi e nee dogoditi, ti bezobrazni, sitni i mali pol u idove, sada je svr eno s tobom! 8 Lutali su gradom. Nisu se usudili poi kui. Svakog starca, koji bi pogledao za njima, svake ene, koja bi se dotaknula nje svi h su se tih ljudi pla ili, pla ili su se svakog policajca, svakog pripadnika SA. U Beu ima dva i po milijuna ljudi i svih su se tih ljudi bojali, nikome nisu mogl i vjerovati, odista, nikome, jer svaki takav ovjek mogao je biti uhoda, moglo je biti da upravo njih slijedi, mogao je biti dostavlja, svaki takav ovjek mogao im j e uiniti ne to na ao. Dva i po milijuna ljudi, a meu njima dva poluodrasla ovjeka, koji su se nenadano prometnuti u djecu djecu, koja vi e nikoga nisu imala ve same sebe. Ti bezobrazni, odvratni mali polu idove, ti! Sada je gotovo s tobom. to je on time mislio rei, Bianca? Da je gotovo sa mnom? to e on uraditi? to on odista i mo e uraditi? Ah, sve on mo e uraditi, on je poznanik i najveih efova, i sam je vel ika zvjerka, neprestance odilazi u Berlin... Za to odilazi u Berlin? 246

Suradnik je izvjesnog projekta. U institutu ima golem laboratorij. Iza one sobe s mikrovagama u prvom katu. Ondje esto radi, takoer i nou. Vrata su uvijek zakljuana . Vidio sam svjetlo u prozorima. Jedno je to ak bilo i oko ponoi. On e samo telefons ki razgovarati s jednim od svojih prijatelja, a ja u .. Prestani! Molim! Nemoj to izgovoriti. Ne mora to ba biti tako. Mo da e se umiriti. On? Nikada! Na to je upravo ekao. O, bo e, Heinz, moj otac je takoer pripadnik partije. to e rei moji roditelji? Ipak im to moram ispripovjediti. Ja u to rei takoer i mojoj majci. Moja majka je sama. Tvoja ima mu a. Moj otac, kukav ni 2idov ... Heinz! Pobjegao je! Iselio! Na cjedilu nas je ostavio mene i majku. to znai pobjegao? Zar da ostane, pa da ga ubiju? Zar ti takoer ne bi pobjegao, sada , kad bi samo mogao? Vidi li! Ali ti to ne mo e uiniti. Ja takoer ne. Mi moramo poi kui .. Ja ne idem kui! Sam sebi ne vjerujem. Ne idem kui. Deset puta, dvadeset puta ponavljao je te i tome sline reenice mnogo sati po to su et ali po itavu velikome gradu. Nosili su oboje torbe s knjigama. Heinz svoje knjige i pdgolemi sanduk pun kemij skih potrep tina, to ih je, kao i svaki uenik, sam morao pokupovati, taj sanduk mu j e posudio njemu naklon podvornik instituta. Tumarali su od Doblinga sve do Prvog okruga. Od Prvog okruga sve do Pratera. Od Pratera do Mosta mira... Vi e ne mogu, Heinz... Toliko me bole noge... U li su u neku omalenu, mranu kavanu. Poslije etvrt sata prebivanja u kavani strah i nemir potjerao ih je dalje. Vratili su se u Deveti okrug. U neki kino. Uzeli su karte za najjeftinija mjesta i sjeli na kripave drvene stolice, dr ali su se za ru ke, za ruke koje su bile vla ne i veoma tople. Odvijao se neki veseli film, ljudi su se u kinu glasno smijali. Ni ta nisu razumjeli, ni ta od svega onoga to se odvijalo na platnu. aputali su. aputal i su iste reenice straha, uvijek iste. 247 Gledaoci su se ljutili na njih, psikali su im umirujui ih, psovali ih. Ponovo zahvaeni panikom po urili su se iz kina. Sad je ve toplo sunce dana sjelo. Su ton, tama se brzo pribli ila. Postalo je hladno, veoma hladno. Jo uvijek su lutali naokolo. Preko Ringa sve do Opere. I li su izvan grada, prolazili su beskrajnom gl avnom ulicom VViedner. Ve je bilo i pet sati. Zatim est. Pa est i po. Bianca se vuk la utei kraj Heinza koji je takoer utio. U blizini ju nog kolodvora nenadano se naslon ila teturajui na neki kuni zid. Tako mi je zlo... Mislim da u povraati... Vi e ne mogu hodati... Molim te, mi moramo kui... Svejedno mi je to e se dogoditi... Vi e ne mogu... Shvati to, Heinz, shvati n apokon... Shvaam... Mo e li stajati sama? Mogu... Ondje se nalazi telefonska govornica. Ja... Nazvat u majku... 9 Ti idovska kurvo! vikao je Egmont Heizler. Sna no je amarao svoju kerku. Poku ala je pob ei k ormaru u svojoj sobi. Udarci su gorjeli kao vatra i nagonili su Biancu da pl ae. Ponovo ju je udarao, Egmont Heizler, filolog, germanist, pisac dobropoznatih djela o njemakoj knji evnosti, pripadnik partije i zbog zvunog glasa i dara da drama tino izgovara rijei nazivan 'zlatousti'. Ti prasica! U tvom tijelu nema ni traga asti. Njegova majka je nazvala! mucala je Bianca. Upravo se bila vratila. Heinz je razgov arao sa svojom majkom, ona mu je rekla neka odmah poem kui, nazvat e te i razgovara ti s tobom! On se prezirno nasmijao. Dah mu je smrdio po rakiji. Jest, nazvala je, ta... ta fina dama! Bezobraznica! Rekao sam ja njoj svoje. Zar si se s njome svaao? 248 Svaao? Dobra rije svaa! Toliko sam joj toga izgovorio da na kraju nije znala gdje jo

j je glava, nije na kraju bila kadra izgovoriti ni rijei, zar ne, mama? Jest, tata, potvrdila je nesretno malena, siva osoba koja se napola skrivala iza s na nog supruga, sva se bila skupila u sebe. Tvoj eludac ... Egmont Heizler je grmio: Ona i ja, nas dvoje emo sada izravnati neke raune, to sam joj bio rekao. Ne gospodin direktor Friedjung i ona! Ne, niti ona i ja! Njezin s in je zaveo moju ker! To dvoje e do ivjeti ne to od mene! To dvoje neka se ... glasno s e podrignuo ... uvaju, po tovana milostiva gospoo! Ali Heinz i ja jo nismo nikada... Nikada vi e nemoj izgovoriti ime tog posranog idov-ia. On nije idov! On je mje anac. U tom trenutku ju je ponovo udario. Tata! povikala je njena majka. Tata, molim te! Nemoj se toliko uzrujavati. Tvoje te k oe sa elucem! Registrator, kritiar i tuma novijeg njemakog spisa-teljstva nije mislio na svoje te k oe sa elucem. Divlje je tresao glavom sa grivom poput Gerharta Hauptmanna bru-jei p rimjetno pijan, rumen: Nee ti meni protusloviti, ti nesretnice! Ti ne! Dosta dugo je on bio u ivalac alkohola. Taj zlatousti Egmont Heizler nije bio kadar mnogo podni jeti. Lagala si svojim roditeljima, varala si ih! Tajom si se sasta-jala sa tim p osranim idovskim gadom, ni ta nismo o tome znali! Ni ta! Ni pojma o tome nismo imah! Je li tako, mama? Odista, nismo imali pojma, javljala se kao jeka taj ovjekoliki mi . Mi se mo emo zakleti! A to emo i uiniti, bude li do lo do toga! Ve sam razgovarao telefo nom sa tim direktorom Friedjungom, rekao sam mu kako o tome pojma nismo imali i da u, naravski, pribjei najstro im mjerama. Ti si sa Friedjungom ... Jezik za zube! Tata... Ostavi me, mama! Ti nisi svjesna kakve bi se mogle posljedice izroditi za nas! Za mene! Zlatousti mora uvijek biti uzor! U svakoj prilici! Njegova porodica takoer ! Umjesto 249 toga to nam radi, kakve nam stvari ini ta be tija! Ponovo je podigao ruku da je udari . Bianca mu se izmaknula. Gonio ju je po sobi. Ta bezona be tija blati na e dobro ime! Dok se milioni tuku u jednoj herojskoj borbi za budunost Reicha, ona se kurva sa jednom idovskom svinjom, protivi se, jo e dobiti svoje, sa idovskom svinjom, ka em ja, i to na najodvratniji nain! Mi smo se samo... Ostavi svoj jezik! Ja govorim, razumije li? Kazna e te ve stii! Jo e je upoznati! Bi otac vi e nije mogao disati, borio se za malo zraka. Pridr avao se vrsto stola, dr ao se i nastavljao urlati: Kao prvo odmah e sada, tvojoj majci i meni, dati svetu asnu rije kao Njemica da tu idovsku svinju nikada vi e vidjeti nee ! Nikada vi e, razumije li? Bianca je drhtala, podigla je ruke kako bi se za titila. Upravo je tako sve to seb i bila zamislila, a tako se i dogodilo. Mnogo gore, no to je to sebi bila predsta vila, mnogo gore. Jesi li me razumjela? Jesam... asne ti rijei! Naprijed! ekam, vikao je otac, jako se zanosio. No, hoe li se brzo odl ? 10 ... i tako sam dala, naravno, asnu rije, pripovijedala je Bianca Barry. Stala je u p rianju da popije gutljaj cam-parija. Njeno glatko, nena minkano lice za vrijeme pri povijedanja ostalo je nepromijenjeno i prijazno, glas joj je bio jednakomjeran. A h, rekla je samo, kako je tome davno, beskrajno davno .. Nastupila je duga stanka. Manuel je gledao Biancu Barry, a ova je mirno odvratila njegov pogled. I to se dogodilo prije, mislim prije no to ste se rastali od Heinza? Dakle, njegova je majka rekla kako e nazvati mog oca i kako e ga umiriti. Ostala je pri tom da svatko od nas sam ode kui. Mi smo je poslu ali. Bila sam toliko iscrplj ena, da 250

sam zaspala u tramvaju i gotovo se odvezla dalje od svoje kue. Da li je na rastana k bio sentimentalan? Naravno. Dugo smo se rukovali i opra tali. Rekli smo jedno dr ugome zbogom. Bili smo vrsto osvjedoeni kako e Heinzova majka nai neki izlaz. Bili s mo jo djeca, djeca ... Bianca je ponovo zastala u govoru posegnuv i za cigaretom. Ma nuel joj je pripalio. Hvala. ena sa visoko zakopanim puloverom i sportskim kaputiem p ostala je ozbiljna. Uhvatili smo se za misao kako e nam gospoa Steinfeld pomoi, ali tada... to? upita je Manuel. Tada se sve drugaije dogodilo. Zahvaljujui mojem ocu, tom fanatiku. Rekla sam vam v e. Kaznio me kunim zatvorom u trajanju od nekoliko tjedana. itavu vjenost pazili su na svaki moj korak. Jednom mi je uspjelo telefonirati Heinzu. On je takoer morao dati asnu rije svojoj majci kako me vi e nee sretati. Oboje smo bili u silnome strahu ... Moj otac i taj Friedjung stavili su u pokret i nebo i zemlju. Osjetila sam t o, veoma jako. Osobit dokaz tome bila je kola. Izgubila sam polo aj to sam ga zauzim ala u 'SND'. Bila sam prednjak meu djevojkama. U ... gdje to? U 'Savezu njemakih djevojaka', gospodine Aranda. To je ista organizacija kod djevo jaka kao to je djeaci imaju u 'Hitlerovoj mlade i'. Psovali su me, prijetili mi kakv e me sve kazne oekuju budem li jo jedno, i tome slino. to se dogodilo s Heinzom? Dugo vremena to nisam znala. Nitko to nije znao. Tada mi je rekla jedna djevojica iz mojeg razreda da ga je vidjela. Na biciklu. Djevojica ga je nagovorila. Bio je veoma prestra en. Radio je kao raznosa. Kao to? Raznosa meu kinematografima. Jedan se film sastoji od... od osam ili deset rola, ka ko mi se ini. Ako nekoliko kinematografa prikazuju isti film, moraju se role, po to su odigrane, najbr im moguim sredstvom prebaciti iz jednog kinematografa u drugi. Tako je mogue da jedan film gotovo istovremeno igra u dva kinematografa. Vi e se nije smio vratiti u institut? Nikada vi e, rekla je Bianca. Taj Friedjung je to spreavao, a podr avao ga je u tom i bo drio moj fini otac. A vi? Zar se vi e nikada niste vidjeli? pitao je Manuel. 251 Irena je osjetila kako je gospoa Barry postala nervozna, postajala je to sve vi e i vi e, osjetila je kako strastveno nastoji prevladati tu nervozu. Ipak ... jedno... Naprosto vi e nisam mogla izdr ati, priekala sam ga na ulici, kojom j e svake veeri, mnogo puta, prolazio biciklom. Bianca je priklonila glavu na grudi. Bilo je to stra no... Bio je blijed, jadno je izgledao. Bio je zapu ten. Sasvim zapu t en. U radnom odijelu preko ega je navukao kaputi od ko e. Pozdravili smo se i progov orili nekoliko rijei. Jadne su to bile rijei. Ni ta nisu govorile, u brzini. Ja sam se i suvi e bojala da normalno, i podulje, s njim razgovaram, a nisam se usudila e e v iati se s njime. Moj otac mi je i dalje prijetio. SND mi je takoer stajao na grbai. Prijetili su mi i profesori. Onaj drugi mladi, Peter Haber, neprestance me je uh odio ... Manuel je primijetio kako bradati slikar nekako opu tena lica pu i svoju lulu. Sada je nenadano glasno rekao: Zao mi je... Odista, stra no mi je ao. to? upitao je Manuel zabezeknut. Moja me ena eli po tedjeti. Ne sla em se! Ponio sam se onda kao prava svinja. Jedini op ro taj, ako ga uope mo e biti jest: bio sam toliko zaljubljen u Biancu, da naprosto n isam znao to inim. Peter Haber nikada nije postojao, Bianca je to ime izmislila. J a, ja sam bio Peter Haber. 11 U ti ini, to je nastupila, napunio je Roman Barry, a da nikoga upitao nije, sve a e sv i su pili utei. Tek nakon izvjesnog vremena zaustila je Bianca tiho: Vi zacijelo ne mo ete razumjeti kako sam se za Romana, upravo njega, udala, zar ne? Imali ste svoje razloge to ste to uinili, rekao je Manuel uljudno. Mnogo razloga, jest, Bianca je kimnula glavom. Roditelji mrtvi, poginuli su za vrij eme jednog napadaja iz zraka, kua nam je bila sru ena. Heinz je bio mrtav. to? upitali su i Manuel i Irena u jedan glas. 252 Mrtav, da. Takoer je poginuo za vrijeme jednog napadaja iz zraka.

Za vrijeme napadaja iz zraka? To mi je sama rekla njegova majka. To se dogodilo u veljai ili o ujku 1945, ne znam tono. Bio je zaposlen kao pomoni radnik u nekoj tvornici, nalazila se na Dunavu. N a tu tvornicu pale su mnoge bombe ... Manuel i Irena su se ponovo pogledali, to je sve to Valerija Steinfeld pripovijed ala o svom djeaku? Da radi u Americi? Da je poginuo u Kanadi? Da je poginuo za vr ijeme napada iz zraka? to je bila istina, a to la ? Za to je, zapravo, lagala? Kad vam je to rekla? U prosincu 1945. Tada sam se vratila u Be. Odmah poslije mature morala sam raditi u tvornici oru ja, uostalom kao i svi tih dana, tvornica je sredinom 1944. preselj ena u Gornju Austriju. Godinu dana me nije bilo u Beu. Roman pak... Ja sam odmah poslije mature u ao u vojsku, rekao je slikar gledajui svoje bojom uprlj ane ruke. Bio sam godinu i po stariji od Heinza jedno sam ponovio razred. Dakle, it avu sam pripovijest jo dospio pro ivjeti na istoku, pa zatim sve do bitke za Berlin . Tu su me zarobili Rusi. Iz zarobljeni tva vratio sam se kui godine 1949. Moji rod itelji su takoer bili mrtvi. Tra io sam Biancu, napokon sam je na ao. ivjela je u to v rijeme u nekoj vikendici u Salmannsdorfu to je pripadala njenom ocu. Bavila se je zicima. Davala je satove. Od toga je ivjela. U zarobljeni tvu sam poeo slikati. Kemi ju sam bio zaboravio. Na sveuili te se nikako ne bi mogao upisati, a da se namjesti m kao kemiar bilo gdje takoer nije bilo mogue. Za to nisam imao nikakve volje. I ta da ... Bianca je zabacila glavu. I tada smo se uzeli, godine 1950. Roman je postao drugai ji, sasvim drugaiji ovjek. To sam bog zna, rekao je on. Dobro sam nauio svoju lekciju. Ti prokletnici! Ta nacis tika kuga! Kad god sada sretnem poneko nacistiko govno, tada je to uvijek skandal. A ako je pijan, tunjava je neminovna, dopunila ga je Bianca. 253 Slikar je ponovo zaustio: Gledajte, do konca ivota pred-bacivat u sebi kako sam se ono bio ponio prema Heinzu. Onemoguio sam ga na studiju, ja... Nemoj govoriti besmislice, prekinula ga je brzo Bianca. Friedjung je bio taj koji m u je onemoguio studij. Ja, ja sam Friendjunga doveo do one brvnare, sa mnom je sve zapoelo i samo sam ja kriv to je Heinz morao voditi onako jadan ivot. Ipak, nisam kriv za njegovu smrt. Tome, da nekom na glavu padne amerika bomba, tome se ipak ni ta ne mo e ili mo da nije tako? To on pita neprestance, rekla je Bianca tiho. Zar ne, tako to zapravo jest? glas Romana Barrvja zvuao je moleivo. Manuel je kimnuo glavom. Tako je to, naravno, rekla je Irena. Osim toga i sami ste bili napola dijete, onda. Ja to mogu sasvim dobro razumjeti, ak i va e vjenanje kad ste se poslije toga ponov o sreli... Dva ovjeka, svaki toliko sam, svaki izgubljen ... A to je sa direktorom onog zavoda? upitao je Manuel. Onaj Friedjung? to je s njime? Ne znamo. Navodno je nestao kad su ono Rusi do li, rekao je Barry. Tako su nam bar re kli. Manuel je zaprepa teno pogledao prema njima i zapitao: Kamo je nestao? Naravno, na Zapad. Mora da je imao mnogo masla na glavi. Ali to je on tada uinio .. . Manuel je postao sve uzbueniji. Biste li ga prepoznali? Danas? Poslije toliko godina? Ne znam. Pogledajte! Manuel je izvukao iz d epa lisnicu, pokazao im je jednu fotografiju. Pogl edajte ovu sliku, molim vas. Tko je to? Va otac? Tako je. Molim vas pogledajte tono fotografiju. Je li to Karl Friedjung? Brani par je nagnuo glave promatrajui fotografiju u boji. Pokazivala je visokog, p one to punog ovjeka, smijao se, lice mu je bilo preplanulo, bio je odjeven u bijelo odijelo, nalazio se na palubi neke jahte. Rafael Aranda dr ao je lulu u ruci. Kos a mu je bila siva i svijetla. Mahao je. 254 Snimak je uinjen pro le godine, rekao je Manuel. Na Manuelovu licu pokazale su se crv

ene pjege. Zapa ate li kakvu slinost? Da li je on taj ovjek? Da li bi mogao biti? Posljednji put sam Friedjunga vidjela prije dvadeset i pet godina, rekla je Bianca bespomono, ali usprkos tome; ne, to nije Friedjung. to vi ka ete? Manuel se obratio slikaru. Vi ste bili u institutu! Friedjunga ste mnogo e e viali od va e ene. Na alost nemam pri sebi fotografiju otprije. Teoretski moj bi ota mogao biti Friedjung, to bi se poklapalo s vremenom. Ako je na svr etku rata pobj egao u Argentinu... Koliko vam je godina? upitao je slikar. Dvadeset i est. Dakle roeni ste godine 1943. Ako su Friedjung i taj ovjek na fotografiji jedno lice , tada biste se morali roditi jo ovdje. Da li se iega sjeate? Niega se ne sjeam. Sudei po mojim dokumentima, roen sam u Buenos Airesu, tamo su roeni takoer i moja majka i moj otac. Mogao bi to biti Friedjung, rekao je Barry polako. Naravno, uza sve ograde. Dvadese t i pet godina. Fotografija. Koliko se samo mijenja ovjek u razdoblju od etvrt sto ljea. Ali to elo ... Zatim nos ... Pa ta usta... Mogao bi to biti on... Ali po to st e nam rekli o va im dokumentima, to je ipak nemogue. Mo da su papiri, to ih je posjedovao, krivotvoreni? Manuel se naprezao da govori. Mo da. .. Gospodine Aranda, molim vas, nemojte se toliko uzrujavati. Kad bi to odista bio on sve je to fantastino, znam, znam kad bi to odista bio on, imala bi gospoa Steinfeld dobar razlog da ga ubije. Porinuo je njenog sina u nesr eu. Njegove namjere da bude kemiar Friedjung je razbio. Fried-jungovom krivicom mo rao je Heinz zaraivati dostavama na biciklu... Morao je takoer raditi i u onoj tvornici na Dunavu! potvrdila je Bianca. Ondje je i poginuo. Za to sve je gospoa Steinfeld Friedjunga okrivila. Manuel je uz eo fotografiju, Barry mu ju je pru io. 255 Irena je upitala: Znate li da li je taj Friedjung bio o enjen? Ne, ne znam, odgovorio je slikar. I ja, takoer, ne znam, rekla je Bianca. Irena je pr imijetila kako njena nervoza sve vi e raste. Da li ste znali njegove roake? Ne. Barry je duvao itave oblake dima iz sebe. Irena je taknula Manuela. Finim osjeaj em ene za ono to se zbiva u drugoj eni, primijetila je kako se Biankina nervoza pri bli ava pravoj provali. Irena je nastavila: ao nam je, moramo ii. Dugo smo vas smetal i. Smetali? Ali, molim vas! Ostanite na ruku. Dozvolite nam da i dalje nastavimo razm i ljati... Barry je zastao u rijei, jer Irena je ve bila ustala, Bianca se takoer digl a sa stolice. Tja, ako odista elite ii, rekao je slikar. Ali nazovite nas, doite ponov o, kad god vas bude volja. Budete li imali bilo koje pitanje ... Ako vam budemo mogli odgovoriti, pomoi... I ao je, i ao je kraj Manuela, izilazio je iz sobe. Obje ene su ve oti le, upravo su sil azile niza stepenice, na zidovima su bile mnoge marionete, kineske lutke i ormar ii od drveta sa stotinu udnovatih kraga, poslu avnika i a a. Bianca je pomagala Ireni da se uvue u svoje krzno od astrahana, to ga je bila preb acila preko nekog konjia za ljuljanje. Pri tom se nagnula nad Irenu i u urbano joj za- aptala u uho: Jo jedno moram razgovarati s vama... sama ... bez mu a... Pred njim n isam mogla govoriti istinu... Jest lagala sam ... Sve se odvijalo sasvim drugaije ... Morala sam vas moliti da doete ovamo, kako bi se on umirio ... Jo ete uti o meni ... Kada? odgovorila je Irena apatom. Mu karci su nailazili silazei niza stepenice. Jo ne znam... Te ko napu tam kuu... Nazvat u ili vas ili gospodina Arandu.. Ja... Ja jo vijek volim Heinza... Uvijek sam voljela samo njega. Mu karci su u li u garderobu. Odmah je Bianca Barry predusrela svoga mu a smijehom bio je to otvoren, radostan s mijeh pun privr enosti i srdanosti. 256 n Dakle, lagala je! Manuel je vozio niz ulicu Herbeck. Po to mu je Irena saopila to joj je rekla Bianca Barry, bio je veoma uzrujan. Da li je samo lagala?

U svakom sluaju lagala je mnogo, dok sam slu ala ve me je obuzimao taj osjeaj. Ni ta drugo ne mo emo raditi ve ekati dok se ponovo ne javi. Bude li se uope i javila. Manuel je zaokrenuo udesno. Kad je pro ao kroz neki vijadukt rekao je uzrujano: A n jen mu ? Da li je i on takoer lagao? Tko da to zna. Vi mislite na one trenutke, razmi ljate o onom to vam je rekao kad st e mu pokazali sliku svoga oca? Jest. Nazvat u savjetnika Grolla. Mo da bi on mogao utvrditi to se zbilo s tim Friedj ungom. U najmanju ruku bi mogao doznati postoje li jo Friedjungovi ivi roaci. Posli je podne e me posjetiti Martin Landau. Htio bih vam odmah saopiti to sam iz njega i zvukao. Smijem li vas... Da li bismo mogli veerati zajedno? Ona je gledala napolje u sunce i snijeg to ga je istoni vjetar raznosio po zraku. ao mi je, veeras nemam vremena. Ve sam se dogovorila. teta. Odjednom se Manuel poeo osjeati bezgranino razoaran i napu ten. Pravi sam idiot, vorio je sam sebi, to ja to sebi umi ljam? Kako da ovako lijepa, mlada ena bude bez prijatelja. Da li sam vas povrijedila? Dogovorila sam se ve prije nekoliko dana. Nisam mogla z nati... Pona am se kao glupak, oprostite mi, odgovorio je. Odakle mi bilo kakvo pravo pa da s e mije am u neiji privatni ivot. Ah, imali biste razlog! Postali smo prijatelji za to kratko vrijeme. Okolnosti su nas navele. Samo okolnosti. Nadam se da Va prijatelj nee biti ljutit z bog svega toga. On to i nije, odgovorila je Irena nenadano kratko i hladno. 17 I Jimray se pribli ava dugi 257 13 Gospodin Aranda! Napokon! Jedan gospodin vas eka u predvorju eka ve gotovo dobrih po la sata. Rekao sam mu kako ne znam kad ete se vratiti. Grof Romath je pohrlio Manu elu u susret kad je taj stupio u predvorje 'Ritza'. Gdje sjedi taj gospodin? Prijeko, desno, u uglu. Hvala. Manuel je dao poslu itelju svoj ogrta i brzo se uputio oznaenom mjestu. Iz fote lja je ustao omaleni ovjek, ruke su mu bile dlakave, kosa kovrava, a put tamna. Dobar dan, gospodine Aranda. Omaleni je ovjek govorio teno panjolski. Zovem se Gomez. Ernesto Gomez. Izvukao je paso iz d epa. Molim ... Vjerujem vam. Za to da uzimam u ruku va paso ? Zato to vam prenosim jednu obavijest i elim da budete sasvim sigurni s kime razgova rate. Vidite i sami ja sam pripadnik argentinskog poslanstva. Vidim. Ne bismo li sjeli? to da vam naruim, gospodine Gomez? Manuel je takoer sada poe o govoriti panjolski. Ni ta, hvala vam. Gospodine Aranda umoljavamo vas u va em interesu da ovdje u Beu odma h prestanete s bilo kakvim istra ivanjima i da se vratite u Buenos Aires. Trenutak, rekao je Manuel iznenaen. Odakle znate da ja ovdje u Beu ne to istra ujem? Mi to znamo. Mo ete li me prisiliti da se vratim kui? Na taj nain kako se vi ovdje pona ate, ne. Ta tajem u Beu. Na obrazu omalena ovjeka nije se ni ta moglo primijetiti. Glas mu je postao ti i kad je progovorio: U tom sluaju, gospodine Aranda, ambasada se ne osjea sposobna da pre uzme garanciju va e sigurnosti, to znai da vam ni u kom sluaju ne mo emo garantirati p omo budete li dospjeli u konflikt ili s austrijskim ili s bilo kojim inozemnim sl u bama ili osobama. to to znai? Manuel je bio, po to je napustio Irenu, veoma uzrujan i agresivan, to to zn ? elite li mi prijetiti? 258 Ni u kom sluaju. Ili bi ambasada eljela da ja ni ta ne pronaem kada je rije o onome to je moj otac uinio Ambasada se zanima samo za va u sigurnost. Drugo nas ni ta ne zanima. Ja bih sebi mogao ne to drugo pomisliti poslije svega to ste mi ovog asa rekli. to biste vi sebi mogli predstaviti, stvar je na koju mi Ile mo emo utjecati, gospodi ne Aranda. Spomenuli ste svog oca. Njega smo takoer opomenuli odluno i nekoliko pu

ta. Sve opomene nije htio slu ati, pretpostavio je da mu je bolje poigrati se sa s vojim ivotom. Jednako kao i vi sada. Va otac uostalom, izra avam vam saue e izgubio voj ivot ovdje u Beu. Jednako bi se to moglo dogoditi i vama. Manuel je tog omalenog ovjeka nenadano zgrabio za ruku. Grubo je upitao: O emu vi to govorite? to znate? Hajde, govorite! Za to mi ne ka ete ko ji su pravi razlozi va em dolasku? Zauujuom snagom mali se ovjek brzo oslobodio i ustao. Naklonio se slu beno. Odgovore na sva va a pitanja, gospodine Aranda, znate. Vama se, dakle, ne mo e pomoi. a o mi je. Zbogom. Izgovarajui to ve se udaljavao, oti ao je kroz predvorje ka garderob i. Uzeo je svoj ogrta i svoj e ir, zatim je napustio hotel a da se i ogledao nije. Manuel je gledao za njim. Neko vrijeme je stajao nepomian. Tada je ne to opsovao i po ao. Neka svi idu do avola! Pronai e on put iz tog labirinta 0 kojem mu je pripovijedala Nora Hill bude li potrebno, sam e to uraditi. Jedan j e ovjek ipak postojao na. kojega se neprestance mogao osloniti, u najmanju ruku j edan. Imam ja jo i sreu, razmi ljao je Manuel, dok se urio k jednom telefonu. Kad je u salonu svog apartmana podigao slu alicu 1 zamolio djevojku u centrali neka ga spoji sa Slu bom sigurnosti, zasvijetlila je na ploi velike telefonske aparature u uredu grofa Romatha crvena svjetiljica. Ele gantni gospodin, po to se vratio u svoju sobu, odmah je podigao slu alicu, upravo je uo kako se javio pripadnik Slu be sigurnosti. 259 Oglasio se Manuelov glas, rekao je tko je i zatra io neka ga spoje s dvorskim savj etnikom Grollom. Odmah su ga spojili. Grof Romath se udobno naslonio, slu alicu je stavio na uho, zatvorio je oi. Uvijek je to radio kad je elio biti osobito koncen triran, bila je to njegova navika. 14 ... a sada ka e Kropelin, da je Erika, njegova najmlaa ki dobila dijete, ali ni avao, a ni ona sama, pojma nemaju tko je otac. Ne znam to bih tu mogao kazati. Pa sam s amo mrmljao: ' alosno je to, Kropelin, da je tvoja ki upala u takvu nepriliku, ali sada se to veoma esto dogaa. Danas ba svatko mora ponijeti svoj dio rtve', zauo se pro stodu- an i dobronamjerno obojen mu ki glas iz zvunika radio--aparata 'Minerva 405'. Sa areno kockastim vunenim pokrivaem preko glave, i preko radija, sjedila je Valer ija Steinfeld priljubljena sasvim uz aparat, obje je ruke dr ala na pucetima apara ta. Tiho, tiho, bilo je to preglasno! Valja val jo bolje uhvatiti! Uz taj mu ki gla s ulo se stalno zavijanje brojnih njemakih stanica, to su smetale prijem, ali sada, naveer, prijem je bio, usprkos tome, veoma dobar. Govornik, koji je majstorski o pona ao poslu ni i bezazleni glas nekog neznatnog vojnika, nastavio je govoriti iz z vunika: ... takoer i Fritz Ziegen-bart tje i Kropelina. 'Zato', govori, 'zato smo mi osvojili Kavkaz!' Kropelin itavu sekundu nastavi zuriti u njega kao da mu ne to eli rei, ali ne ka e ni ta ve mu je pru io samo jedno pismo. U tom pismu javlja mu ena da su njegovom djeaku odstrijeljene obje noge u Sjevernoj Africi. I po to sam to proitao, ne znam to bi mu mogao jo rei, a Fritz Ziegenbart nastavlja mrmljati zbunjeno preda se: 'U Sjevernoj Africi, tu smo se mi vrsto zaustavili kod El Alameina...' Valerija je osjetila kako su joj se ruke ovla ile, hladna joj je jeza poela prelazi ti preko lea. To govori njen mu , Paul, njen ljubljeni Paul, to je bio njegov glas! Dodu e, taj glas je bio ne to izmijenjen, namjerno ga je promijenio, kako bi pogodi o pravi ton 'razvodnika Adolfa Hirnschala', tog duhovnog brata dobrog vojnika vej ka. U tom je ona glasu 26'0 prepoznavala glas svoga mu a, svoga mu a za kojim je eznula svim biem svoga tijela. Pa ulov glas, Paulov glas*! U najzabitnijoj prostoriji knji are kleo je Martin Landau tiho i bespomono. Pun gori ne razmi ljao je o onom to je Valerija Steinfeld radila u ajnoj komorici, usprkos to me to je znala koliko on zbog toga pati, usprkos tome to je znala kako on sada, na veer, i u tami tog 21. listopada 1942, ne mo e, kao to je uvijek obiavao, oko podneva poi oko bloka kua a da ne pobudi pa nju. Te veeri valjalo je rije iti mnogo urne po te, valjalo je pisati financijskom uredu, d r avnoj knji evnoj komori, valjalo je pisati 'Nacionalsocijalistikom udru enju knji ara' zbog toga je Landau poslije zatvaranja radnje jo ostao u duanu zajedno s Valerijom

. Nije umio pisati na stroju. Diktirao joj je pisma, jedno za drugim. Pet minuta prije sedam Valerija je prekinula posao. Moram sada slu ati London, poslije emo nastaviti. Znao je on: slu at e ona London! Nitko i ni ta a najmanje ja bi je mogao od toga odvr atiti. I tako je Landau, potresen strahom i ljutit kao i uvijek, pobjegao od Valerije to je dalje mogao, sjeo je na gomilu knjiga u posljednjem skladi tu, isprva je uvije k mrmljao, zatim je tu no kleo, u oima je imao suze nemone pozlije-enosti, od straha se polako koio po itavu tijelu dok bi Valerija ispod svojih pokrivaa slu ala Morseov signal 'V, onaj znameniti Churchillov znak za 'Victorv', Beethovenov 'Motiv sudb ine, to kuca na vrata', motiv iz Pete simfonije, slu ala je ponajprije znak stanke 'njenog' oda iljaa i zatim najavu: Govori London! Govori London! Govori London. U prostoriji, to je sva vonjala po plijesni, sjedio je Landau pun samilosti nad s amim sobom: Morao bih joj to zabraniti. Zabraniti, nego ta! Ali ja sam uvijek pre dobar. * Nikada to nije bio glas Paula Steinfelda. Raspitivanja pisca kod efa BBC-a poka zala su da su sva 'Hirnaschal-pisma' bila govorena po nekom njemakom emigrantu, g lumcu. Glas tog glumca, a ovaj je stalno, takoer, itao i vijesti, zamjenjivala je Valerija Steinfeld uporno kroza sve ratne godine s glasom svoga mu a, koji nije, a to je prilino udnovato, bila prepoznala ni jedan jedini put. Strunjaci za takav fe nomen navodili su piscu ove knjige brojne i razumljive uzroke, tehnike i psiholo ke naravi. 261 Odista, bio je to nepatvoreni Martin Landau. Ne osobito dobar, ali dobar. Bio je on dobar, ali slab ovjek. Veoma slab ovjek esteta, sanjar. Satima je taj Martin Landau, na primjer, mogao pripovijedati o propalim kulturam a. Kad bi ga ovjek pri svr etku dana zapitao koliki je bio promet, to je sve kupio i to prodao, blago bi porumenio, podigao bi svoje lijevo rame, glavu bi nagnuo jo i vi e u stranu, nasmije io bi se i poeo trljati ruke. O tome nije imao pojma. Za to je bila Valerija Steinfeld. Ona je jednostavno znala sve, brinula se za sv e, znala je sve to se tie posla. A kada je bila rije o njegovu privatnom ivotu, za t o je bila Tila ovdje, koja se zauzimala za sve osobne stvari, redila mu odijela, rublje, kupovala za njega cipele u treoj godini rata to nije bilo ni najmanje je dnostavno, a bogme ni zakonito. U vili, to im se nalazila u Hietzingu, a bila je puna umjetnikog blaga, ona je bila jedina domaica. Zanimanje Landauovo za sve ono to je nekada postojalo, njegovo zanimanje za kralj evstva i kulturu, naravno, bio je samo poku aj bijega pred svime, to mu je vrijeme, u kojem je morao ivjeti, nametalo. (Svatko, tko ga je bar malo poznavao, odmah j e to uoio.) A pri tom je sve tako dobro poelo. Jer ipak... Ipak! Bila je to omiljela rije u Martina Landaua. Ipak je bilo, kad je Hitler do ao u Austriju, u toj maloj zemlji vi e od 600 000 nez aposlenih, bilo je to 10/o od itava stanovni tva. Ipak je jedva koji ovjek jo kupovao knjige i posao je bio bijedan. Ipak je olo u mnogim mjestima vladao ulicama, post ojala je opasnost da bolj evizam zavlada zemljom, esto su na ulici vrijeali i asnike! Ipak, Austrija je bila dio njemakog govornog podruja, bila je to odvajkada, i nje no 'pripajanje' Njemakoj bio je akt, to ga je Martin Landau isprva po teno i od srca pozdravljao. Stajao je tako on na Ringu kad su po njemu stupali ljudi 'Austrijske legije' koj i su bili pobjegli u Njemaku i sad se vratili kao prvi nacionalsocijalisti. Na se bi su imali elegantne, nove uniforme, izme su im bile la tene, na sebi su jo imali r emenje vojske to napada, takvo remenje su imali i na kapama i pod bradom. Tako su se epirili, ti mu karci, koji su 262 po nekom uvjerenju ipak! podnosili mnoge godine izgnanstvo, a sada su ispod svoj ih zastava i stijegova pjevali 'Pjesmu bekih mladih radnika': Sa svih krovova uju s e sirene, za danas je rada dosta, nalijevo dva, tri, nadesno dva, tri, stega je b ila tu, i red, i disciplina, i kliktanja je bilo, dva, tri, ganua, dva, tri, bilo je i ponosa u gusto stisnutim masama. Svemu tome nije bilo kraja, visoko podignu te zastave, redovi vrsto zatvoreni... i mnogo se oko ovla ilo, dva, tri...

Oko Martina Landaua, zacijelo, bilo se ovla ilo. Tko to nije do ivio, taj bi morao ut jeti, taj to nikada ne bi mogao razumjeti, ne smije, dakle, klevetati sve to. Ne , nitko to nije mogao razumjeti tko nije bio posred toga, nije mogao razumjeti n i to kako su poslije toga, naravno, napola zaneseni, a napola i prestra eni toliko m moi i tolikom snagom brzo postajali pripadnici partije, u najboljem uvjerenju, jer ipak: odjednom se tu pokazala snaga, vodstvo, narodni ponos! Po ulicama vi e n ije bilo prosjaka! Meu radni tvom vi e nije bilo gladnih! Vi e nije bilo proletera! Sam o pripadnici partije! Da je tada netko rekao Martinu Landauu to e se odmah poslije toga dogoditi on bi s e nasmijao. A ipak, nije on bio najgluplji, bio je on ovjek koji je vjerovao u pl emenitost i dobrotu, povjerovao je u poetak novog doba. Ipak! Ah, a tada prvo zaprepa tenje, prvi trenutak prepun jeze kada je morao uvidjeti ka ko je njegov dobri i stari prijatelj Paul Steinfeld morao, ipak, jo pravovremeno, pobjei. Kad je pet dana poslije Paulovog odlaska nadaleko poznati kulturni povje sniar Egon Friedell uza sve drugo taj ovjek je i ivio u ulici Gentz, nedaleko Stein feldovih morao skoiti kroz prozor u smrt po to su pripadnici SA u li u njegovu kuu. Sl ijedei udarac, to je odmah uslijedio, bio je kad je Martin Landau vidio kako su st ari idovi morali lu inom istiti ulice, gledali su ih i smijali im se i djeca i graani , bili su to Beani, poznati po svom zlatnom srcu, pljuvali su po njima, vukli ih za brade i kosu, SA ljudi su ih nogama gazili. O, moj bo e! Plakao je. Danima je uvijek ponovo morao briznuti u pla poslije svega toga, a Val erija i Tila jedva su dospijevale da ga nekako umire. Ne, ne, to je bilo i suvi e stra no. A postajalo je sve strasnije. Tisue ljudi nestajalo je u zatvorima, u logo rima; do lo je do prepada na ehoslovaku, zatim je 263 Hitler upao u Poljsku, nastupio je rat. A to se sa idovima dalje dogodilo... to je ovjek mogao uraditi? Zar da istupi iz partije? Landau se nasmrt prestra io, kad je i pomislio na posljedice te mogunosti. Istupiti i potom i sam biti zatvoren, muen, ubijen? Tko da to sve stavi na kocku? Poslije toga se ta mora nastavljala. Postajala je sve vea. Pa knjige, koje su bile zabranjene! uta zvijezda! I natpisi na ulazu u kavane i restauracije: PSIMA I IDOVIMA ULAZ ZABRANJEN Zatim su do li prvi izvje taji vojnika, koji su se vraali na dopust, apatom su se te v ijesti irile o masovnom strijeljanju talaca, o deportacijama, o plinskim komorama , o zloinu nad stotinama tisua ljudi u koncentracionim logorima, uope o koncentraci onim logorima; inilo se da ni ta drugo i ne postoji ve samo koncentracioni logori, a ono, to se u njima dogaalo, nadilazilo je ljudska saznanja! Ne, ve dugo on nije bio nacionalsocijalist, jadni Martin Landau. Pomagao je, obuz dan strahom, gdje je samo mogao. to je Valeriji odmah, sasvim u poetku, pomogao i t o ju je namjestio bilo je to sasvim razumljivo. Protiv toga se ak nije mogla buni ti ni Tila. Godine 1921. bio je ve sreo Valeriju kad mu je bilo osamnaest godina. Zanimao se tada za kulturnu povijest, kao i Valerija, i li su zajedno na kurseve. Pri svojim estim posjetima u Albertinu, bio je to onaj muzej blizu Opere gdje se nalazila svjetski poznata zbirka crte a i grafika, uvijek je ponovo sastajao Vale riju i s njome se sprijateljio na onaj svoj veoma edan, suzdr an nain, a bio je to j edini nain kojim je Martin Landau jedino pristupao ljudima. Tada se Valerija udal a za Paula Steinfelda, ovaj je tada bio politiki urednik jednih velikih novina. N a radio-stanicu pre ao je tek godine 1930. Valerija ih je upoznala, sve troje su s e esto sastajali u Steinfeldovu stanu nije to jo bio onaj stan u ulici Gentz Marti n je do ivio roenje Valerijinog sina, prijateljstvo meu njima postajalo je sve dublj e i dublje, trajalo je godinama. Sasvim je jasno, da je pomogao kad je do la nu da, bila je to godina 1938. Jasno je, da je takoer drhtei po264 magao i ostalim ljudima koji su bili gonjeni pogotovu ako ga je Valerija molila da to uradi. Martin Landau je sve vi e muio sama sebe predbacivanjima, postajao je

sve nervozniji, razbijeniji. Prava ruina postao je tek u trenutku kad se bila po javila Nora Hill. Njen posjet ga je silno prestra io. Jo ga je i vi e prestra ilo ono to mu je ispripovjed ila Valerija, ispripovjedila mu je itav razgovor, to su ga ona i Nora Hill vodile u crkvi Sv. Stjepana. Brzo je poeo disati kad mu je Valerija rekla: Ja to neu uiniti . Takav luaki proces neu zametnuti, nikada. Nikada, bogu budi hvala! Ni ta vidjeti, ni ta uti, ni ta rei da tako pozivi trudio se Martin Landau sada i zbog t oga nikada nije trpio da mu Valerija pripovijeda to bi doznala slu ajui radio. Uprav o se razbjesnio jedno kad je ona to poku ala. Ne, ne, ne! povikao je, a glas mu je skoro prepukao. Ne elim ni ta uti! Zar nije dosta o se ionako dogaa... Sve je to bilo veoma nelogino, sve to o emu je vikao, znao je o n to, i upravo zbog toga je vikao sve glasnije: Koliko se samo zloina de ava, koliko je stra an taj rat! Tko e biti napokon kriv za sve to? Mi! Nas e okriviti, nas koji nikome nismo ni ta uinili na ao... Milijuni malih ljudi ovdje i na rati tu bit e krivi, ti jadnici, to se nalaze na rati tu i koji se bore! Bore se protiv neumoljivog pro tivnika! Koliko ih samo pogiba! Ponajbolji! Najmlai!. Pogibaju za tu ludost, jest ludost! Ali ipak, to bi danas mogao svatko kazati, ali onda, kada je sve to poin jalo, onda to nitko nije mogao spoznati ... U takvim bi trenucima Valeriju obuzela jaka suut, zaustila bi: Oprosti mi. Nikada ti vi e neu ni ta pripovijedati. Nikada to vi e nije poku ala uiniti. ... time zavr avamo. Javit emo se ponovo na om dvanaestom emisijom ovoga dana na njemak om jeziku u dvadeset sati na dugom valu 1600 i 1800 metara, na srednjem od 285, 340, 398, 415 i 450 metara, a na kratkom valu od 18, 20, 24, 28 ... Oglasio se telefon. Valerija se prenerazila. U vrijeme dok je skidala pokriva sa sebe i dok ga je bac ala na stari divan, iskljuila je aparat. 265 Ponovo se oglasila crna kutija sa zaralom vilicom, na kojoj se nalazila staromodn a slu alica. Valerija se javila: Knji ara Landau. Istoga trenutka zapljusnuo ju je slap rijei, izgovarao ih je njen sin: Mama, nazva o sam kuu, ali Agneza mi je rekla kako te jo nema____Ne to se stra no dogodilo ... Veo ma mi je ao ... Uhvatio nas je ... Ne ljuti se na mene, molim te, nemoj se ljutit i! Valerija na sebi je imala ogrta prodavaice, bio je od crnog, sjajnog sukna sjela j e u staru stolicu, to se nalazila ispred prepunog pisaeg stola. Stani! Jo jednom, Heinz! Ali polako i po redu. Dr ueg glasa pripovijedao joj je to se dogodilo pripovijedao je kronolo kim redom. Zavr o je ridajui: ...i poslije toga se vi e nismo usudili poi kui. Valerija je rukom podboila glavu. Razmi ljala je o tome kako je i oekivala ne to slino. Vidjela sam kako to nailazi. Jedno se to mora dogoditi. Uvijek sam se toga bojal a. A sada se i dogodilo. Ludo je to bilo od vas! I ba u brvnari iza igrali ta. A stoput sam vas molila da bud ete oprezni. Upravo ludo! Jest, jest, znam... Uvijek smo se tu sastajali. Svemogui bo e! ... i nikada se ni ta nije dogodilo! Bio je to onaj Roman Barry, ti ve zna . Taj me je uhodio i o tome obavijestio direktora... to e direktor uraditi, mama? Ja sam polu - idov! Skutrila se na stolici kao da ju je netko udario. Uspjela je, meutim, da joj glas bude miran i vrst: Prestani sada time. Hoe li uraditi to ti budem rekla? Hou, mama, zbog toga sam te i nazvao... Ne to moramo uraditi... Mi ne mo emo i nadalje tumarati Beom ... Bianca je na kraju snaga... Agneza je takoer rekla kako je nazv ala Biankina majka, pitala je da li je Bianca sa mnom. Nazvat u ih, odmah. Sve u im razjasniti... Bit u oprezna kako se oni ne bi uzrujah.. . Sve u to ja urediti. Hoe li, mama? Hoe li? Misli li da e to moi? Razgovarat emo o tome. Ali vi sada morate kui, koliko vam to br e bude mogue. Maknite se s ulica. Bianca neka se odveze kui, a ti takoer svaki posebice! Hoe li mi to obeat

i? 266 Hou... Hou... Ali... Nikakav ali. Prije svega ete se odvesti kui. Ja sam ovdje zavr ila, dolazim odmah. Da kle, po uri se. Martin Landau, blijed i prestra en uo je kako telefon zvoni, a zatim je slu ao i Vale riju gotovo neujno je stupio u ajnu komorjcu. Valerija ga je pogledala, primijetil a je koliko je u asnut. Hrabro mu se nasmije ila. Nije to bilo ni od kakve pomoi. Heinz? aptao je. Kimnula je glavom dok je govorila u slu alicu: Prepusti sve to meni, pronai u ve neki izlaz. Martin Landau se bacio na radio-aparat. Brzo ga je pomaknuo, kazaljke njegove, n a postaju Be. Dakle, za danas je dosta, rekla je Valerija stavljajui slu alicu na vilicu. Landau je krgutao: Ponovo si ostavila kazaljku radio--aparata na Londonu. Koliko s am ti puta to rekao... Ja bih to i sama uradila. Ti bi zaboravila! povikao je nenadano tankim glasom. Zna li ti to bi nam se dogodilo, oboma, kad bi nas uhvatili? Zna li... Valerija je viknula: uti, zar ni na to ne mo e misliti nego samo na sebe, ti kukavico! Prestra en i zaprepa ten sjeo je na stari divan, pera su za kripala, zurio je u Valeri ju otvorenih usta. Pogladila ga je po njegovoj kosi bez sjaja: Oprosti mi, molim te. I sama ne znam t o radim. S Heinzom se ne to dogodilo... 15 Ispripovjedila mi je sve, primirila se priajui, rekao je Martin Landau. Bilo je petn aest sati i trideset i pet minuta. Knji ar je sjedio suelice Manuelu. Izmeu njih nal azio se pomian sto na koji je konobar bio postavio dvije velike posude aja i plada nj pun sitnih kolaia. Sunce je jo uvijek sjalo tog sedamnaestog sijenja 1969, koso s u padale njegove 267 zrake na poput meda ute tapete i jednako takve boje naslikan kineski most. Iz dub ine bilo je uti buku prometa na Ringu, uli su je kroz zatvorene prozore. Landau je do ao tono na minutu. Manuel je upravo bio zavr io dogovoreni dnevni razgov or s advokatom doktorom Steinom. (Uinio je to sa telefonske postaje na ulici kako su se bili dogovorili.) Dakle, ipak nikakve gripe, dragi doktore... ('Gripa' bila je lozinka tog dana, etvr ta rije to ju je bio izgovorio Manuel.) Nisu dugo razgovarali. Potom se advokat oprostio. Sedma rije u njegovoj reenici lo zinka za sutra bila je 'vikend'. Jedva je Manuel u ao u svoj apartman, javili su mu da je do ao Landau. Neka odmah, molim, izvoli doi gore... Manuel je do ao pred Landaua sve do lifta. Land au, kosog ramena, kose glave kao i uvijek, smijao se molei za oprost kao i uvijek ; na sebi je imao ogrta podstavljen krznom, a na glavi udnovato zastarjeli e ir. Jo je uvijek bio pun panike. Ucijenili ste me! To i sami znate, nije li tako? Rekli ste ako ne doem da ete me uv ui u tu pijunsku pripovijest. Nisam to rekao. Odakle uope znate da je ovdje rije o pijuna i? Mislite li da sam bez razloga toliko zapla en? To je pijunska pripovijest, o tome sm o osvjedoeni, Tila i ja. Tko zna kakav je to dvostruki ivot vodila Valerija. Zbog toga smo se htjeli pod svaku cijenu dr ati podalje od svega toga. Na alost, sada to vi e nije mogue, gospodine Landau. Sad biste morali biti toliko pame tni i initi sve ono to ja elim. Ja sam tu! Ali duga je to pripovijest. Danas vam neu moi sve... Doi ete ponovo. Ovdje ste sasvim sigurni. Ovdje emo se razgovarati sve dok ne doznam . Ako Tila dozna... Ni ta nee doznati, budete li razumni. to elite piti? Piti? aj, kavu, okoladu? 268 Oh. Ah, tako. Molim aj.

Po to je dobio aj, Landau se pone to umirio i zapoeo pripovijedati o onoj veeri 21. lis topada 1942, pripovijedao je o sebi, prije svega jo o sebi. Osjetio je potrebu da opravdava svoje dr anje, sebe sama i svoje reakcije, prikazivao je sebe ne kao zl oinca ve kao kukavicu. Ono to je pripovijedao, napravilo je na Manuela velik utisak . Landau mu je nenadano postao simpatiniji, ovjek. Siroma ni, zalutali, u biti po ten o vjek. Manje-vi e se to bar inilo ... Koliko je sati? Sada su tri sata i trideset sedam minuta. Imate jo vremena. Uzmite kolaia... U svom uredu stajao je grof Romath ispred slike Adolfa Menzela 'Veera krabulja', zakljuao je vrata, poslije toga je skinuo komadi okvira sa slike, govorio je sada u minijaturni. oda ilja. Landau pripovijeda to je ta Steinfeldova do ivjela za vrijeme rata pripovijeda dogaaj koji se dogodio s njenim sinom, obja njavao je on upravo, engleskim jezikom. Na pi saem stolu kraj vaze sa Inka ljiljanom i njegovim ukasto-smeim cvjetovima i zlatno uti m pjegama, nalazio se sasvim mali crni zvunik kojega je ovjek mogao odmah sakriti u d ep. Kratki kabel oda iljaa bio je spojen s telefonom. Veoma osjetljiv mikrofon u Manuelovoj sobi nalazio se u gornjem dijelu njegove spavae sobe. Postavio ga je o vamo kuni elektriar, poput Romatha radio je i on za Amerikance, a stavio ga je ve o nog dana kad je Manuelov otac uselio u tu sobu. Spojen je bio telefonskom icom. N itko nije znao o tome ni ta osim upuenih. Upuen u sve to, inilo se, bio je i dvorski savjetnik Groll. Rekao je Manuelu kad s u u bilijarskoj sobi kavane 'Ritz' izvadili dokumente iz crnog kove ia: U va em apartma nu sigurno postoje aparati za prislu kivanje. Grof zacijelo ima zadatak da vas i n adalje uhodi. Budete li se, dakle, bilo s kime gore razgovarali, mislite uvijek na to kako vas direktor ili netko drugi slu a. Protiv toga se ne mo e ni ta. U 'Ritzu' je grof u slu bi Amerikanaca i Rusa dakle, strana koje su najjae i koje su oito bil e umije ane u posao, to ga je vr io va otac. Svjetujem vam da ostanete u sobi. Prema p lanu koji zami ljam vama se nee ni ta dogoditi. 269 Grof Romath je ve prislu kivao mnoge razgovore, to su se vodili u apartmanu 432. Bil i su to razgovori, to ih je vodio Manuelov otac. Sada je prislu kivao razgovor njeg ova sina... O Kay, Able Peter, zamnio je neki glas iz malog oda iljaa. Nastavite. Bio je to glas ov eka koji je sjedio u kolima kilometar udaljenim od Romathova ureda. Kola su bila parkirana u nekoj pokrajnjoj ulici. Ali nema u tome nieg zanimljivog. Izdali smo vam nareenje vi ete ga izvr iti, jeste li me razumjeli. Glas je bio o tar. vam je dosta? Mo da vi e ne elite? Ka ite samo jednu jedinu rije, Able Peter. Prestanite, Sunset, imate me u ruci, ja to znam. Javite se ponovo kada Landau bude po ao ili kada budete uli ne to va no. Mi smo nepresta nce ovdje. Over! Over, rekao je grof spremajui oda ilja u okvir slike. Otvorio je vrata i sjeo za pisai stol. Lice. mu je bilo bijelo kao i njegove kose, usnice su mu drhtale.' Hoe li t o vjeno trajati, razmi ljao je zdvojno, hoe li me ovi ikada pustiti u miru? Zar vi e n ikada? To ja neu izdr ati. Ja to ne mogu. Ja to i neu. Ali ne elim dospjeti u zatvor. Dakle, to mi je initi? Ukopat u ponovo mikrofon. Uinio je to i zauo Landauov glas: ... Valerija je bila spremna, takav sam stekao do jam, izuzetno spremna ako pomislite koliki je strah bio nju obuzeo za svog sina. Nazvala je Biankine roditelje. Otac joj je uinio stra nu scenu. Vikao je na nju, p sovao ju je, Valerija je zadr ala prisutnost duha jedva sam to mogao shvatiti. Ipa k smo se ne to posvadili ... Zauo se glas Manuela Arande: Posvadili? 16 eljela bih da poe sa mnom, rekla je Valerija Steinfeld. Ali za to? Moram razgovarati s Heinzom. On je stra no uzrujan. On te voli, ti si za njega ujak Martin, ti si uvijek bio dobar s njime. 270 to onda? povikao je Landau uzbueno. Kakve to ima veze? Heinz e se lak e umiriti bude li ti prisutan, njegova agresivnost nee biti direktno up

erena na mene. Na tebe? Naravno! Tko je supruga njegova oca? Gotovo je osam sati. Budem li po ao s tobom prije deset neu biti kod kue. Tila e polud jeti od brige. Naravno, nazvat e je, odmah sada. Ne, molim, Valerija, pusti me! Pusti me da odem kui, Uostalom, ne bih ni znao to da ka em Heinzu. Sama e to mnogo bolje uraditi. Ja... Duboko je disao prestra en. to to ra i ? Nazivam va telefonski broj. Ne. Skoio je, silom stavio slu alicu na vilicu, vrsto ju je dr ao. Ne! Ne! Ja elim poi Valerija, pusti me da odem kui! Svaali su se neko vrijeme, potom je Landau rekao ogoreno: Dakle, dobro, poi u s tobom , ja to ne elim. To zna i sama. Ali ti neprestance to tra i od mene. Zna i sama kako t i ni ta ne mogu odbiti. Jest. Valerija se smije ila.. Naravno, zbog toga. Besramno je to, povikao je on o alo en. Ti iskori u-je moju slabost! Naravno, rekla je Valerija ponovno. A sada nazovi svoju sestru. Nazvao je. Razjasnio je Otiliji, koja ga je neprestance prekidala pitanjima, sve dok nije poeo od ljutnje i uzbuenja mucati razjasnio joj je da e doi kasnije. Otili ja je govorila toliko glasno da je Valerija razumjela svaku rije: To mi uope ne odg ovara, Martine. To mi se ne svia. Misli li da sam ja odu evljen? Ali ona je tako davna prijateljica nas oboje... rekao je Landau, okrenuo se Vale-riji i drugom rukom pokrio slu alicu: uje i sama. Bah, stara prijateljica! Heinz je njen sin i ako je ne to poku ao to je njegova stvar . Toliko se dugo poznamo, uzdahnuo je on tu no. Glas Tile postao je ne to nje niji. Dakle, to se mene tie poi s Valerijom, ali ni ta nee ati, ni ta nee ui271 niti to bi te moglo uvui u itavu tu stvar, jesi li me razumio? Naravno, Tila, naravno ... Dr i se po strani! Umiriti djeaka najvi e je to e uiniti. Reci Valeriji, ako se ne eli nom posvaati, pustit e te odmah poslije, toga kui, sama e se pobrinuti za svoje stva ri. ula je sve i sama, toliko se dere ! Tada je u redu. U pola deset si kod kue. Najkasnije. Dobro, Tila, u pola deset. Servus! Odlo io je slu alicu, jo je uvijek stajao dr ui, jedn ame je podigao, glavu je nagnuo u stranu, rekao je s najveim zgra anjem koji je to mogao rei: Do vraga sve to! to? Sve! vikao je mali, nje ni ovjek. Poite svi do vraga, moja sestra i ti i tvoj mali i it v prokleti svijet! Naravno, Martine, rekla je Valerija. A sada poi, navuci lijepo svoj ogrta. 17 Zar nije mogla razmisliti s kim e sklopiti brak? Zar nije mogla razmisliti o tome s kime e roditi dijete? Djeae! Djeae! Ne smije tako govoriti o svojoj majci! Zar ne smijem? Tako, dakle! Tko sada da povadi kestenje iz vatre, koje je ona sta vila u nju? Ja nisam mogao sebi odabrati oca, radi njega u sada ii svijetom kao ovj ek ni eg stupnja. Heinz! To je... Grijeh je to kako govori ! Tvoj dobar otac, dragi gospodin! Najbolj i ovjek na svijetu bio je uvijek! Ah, to ! On je prokleti idov! Prestani, hoe li? Ali brzo! Ja sam tvog oca ve dobro poznavao kad se jo ti i rodio ni si! Ka em ti on je izvanredan ovjek. Glasni glasovi dopirali su u ti inu stubi ta kad su Valerija i Martin iza li iz starog lifta i otvorili vrata stana. 272 Lijepo, veoma lijepo .^mrmljao je Landau problijedjev i.

To e se i nama desiti, rekla je Valerija zateeno. Objesili su svoje ogrtae na klinanic u i u li u veliku sobu za stanovanje, u kojoj se svaao Heinz s Agnezom Peintinger. Agneza, ve dvadeset godina gospodarica u Valerije, bila je malena i odrje ita ena, i mala je etrdeset i etiri godine. Bila je porijeklom iz etvrti Muhi. Kao mlada djevo jka do la je u Be, odmah je stupila u kuu Steinfeldovih. Ostala je u njih, bila im j e vjerna u dobrim i sada u zlim vremenima. Prema Paulu Steinfeldu osjeala je srdan u privr enost. Mala ena, bila je u svom domaem ogrtau preko kojega je bila stavila pr egau, upravo je vikala na Heinza koji je bio crven od estine lice joj je imalo ne to seljako u sebi, nos joj je bio spljo ten poput kljuna u patke, usta su joj bila ta koer iroka, a oi sitne, elo joj je bilo neobino visoko, kose tamne, postajale su ve si ve, vezala ih je na iji u pund u. U Agneze su bile krupne, crvene i izraene ruke, bi le su naprosto ogromne, ali stopala je imala sasvim malena. Usprkos svojoj nje noj staturi bila je izvanredno sna na, bila je neumorna u radu. Njen privatni ivot bio je obavijen nekom boja ljivo uvanom tajnom. Nikada nije otvor eno govorila o jednom zacijelo stra nom do ivljaju, to ga je, jo kao djevojka, morala do ivjeti. Tek katkada bi ne to natuknula o tome. Za svih tih mnogih godina, to ju je Valerija poznavala, Agneza nikada nije imala prijatelja, nikada se nije htjela udati. Ve je dobrano bila stara djevojka sa nekim ovjekom u dalekoj pro losti, koji joj je, a o tome su govorile one natuknice, povremene natuknice koji joj je oito uinio ne to na ao. Da li je bila silom obljubljena? Da li ju je neki mladi, sluga, vel ikoposjednik uinio ljubavnicom i potom potjerao, prevario, ostavio na cjedilu? Seoski upnik u njenom rodnom mjestu Leonfeldenu a to se jedino moglo sa sigurno u tv rditi tje io je Agnezu za vrijeme njenog nema sumnje jedinog i toliko nesretnog lj ubavnog do ivljaja, ulijevao joj je hrabrost, pomogao joj da ono najte e prebrodi, j er o veleasnom Ignacu Pankrateru govorila je mala enica uvijek ponovo, on je posje dovao njeno povjerenje, itavo njeno srce. Mnogo godina po to je Agneza po la putovima, to su bili zapisani njenim zanimanjem, d o ao je u Be takoer i Ignac 18 I Jimmy se pribli ava dugi 273 Pankrater, do ao je da posveti jednu malu crkvu u XVI okrugu Ottakring, tu ni predio sirotinje gdje ive samo siroma ni ljudi. Agneza je bila beskrajno sretna zbog toga to je on do ao i bez ikakvog razmi ljanja prestala je dolaziti u crkvu, to se nalazil a u ulici Gentz. Od tog vremena redovito je pohaala veleasnog Pankratera u njegovo j maloj crkvici, ondje je molila, ondje se ispovijedala, posjeivala je upnika i pr ipovijedala mu o svojim brigama, zabrinutostima i nevoljama. Taj ve etrdeset i dev et godina stari biv i seoski upnik, koji se eto na ao u velikom gradu, uvijek joj je ponovo darivao i savjet i utjehu. Valerija i Martin Landau na li su se sada u sobi. Heinz ih je bijesno gledao. Agne za je prema njima ispru ila svoje izraene ruke. Napokon ste do li, milostiva! Stra no je, sasvim stra no, to mi govori Heinz! Toliko sam se morala uzrujati, ja... Dobro je, dobro, Agneza. uj me, Heinz, zar si izgubio pamet? Sve do stubi ta svatko te mo e uti. Neka slu a! Neka samo slu a! Fuka mi se! Dobar dan, ujae Martine. uj me, ako eli , poslije svega to ti je uspjelo uraditi, ako eli biti i prost, mogao bi o ta do ivjeti! povikala je Valerija. Zar? A to? to bih ja jo mogao do ivjeti? vikao je Heinz, to jo ? Nemoj toliko vikati, rekla je Valerija prisiljavajui sebe da bude mirna. Razmi ljala je: Bo e moj, jadni deko, to. se to mora u njemu dogaati, nastavila je: Sad bismo mogl i u miru o svemu razgovarati. Ujak Martin je do ao, pomoi e nam da o svemu porazmisl imo to bismo najbolje mogli uiniti. Heinz je vikao u paroksizmu bijesa i zdvojnosti: Ja sam posrani polu idov! Ni ta se t u ne mo e uiniti! Ni ta se tu ne mo e uiniti! Valja dr ati jezik za zubima i biti ku , valj ekati to e uiniti oni ostali! A oni e ve uraditi svoje, ti drugi! Moj fini otac... Odmah da si prestao! povikao je Martin Landau sav nesretan. Ti si zacijelo zaboravio tko je kriv za sve to to se dogodilo s nama! rekla je Vale rija prilazei svome sinu. 274 Govno sam zaboravio! povikao je djeak sav izvan sebe. Ni na to ne mislim! Tvoj mu , moj

otac, taj posrani idov, on je svemu kriv! Tog trenutka Valerija mu je prilijepila estoku zau nicu, udarila ga je to je sna nije mogla. Djeak je zateturao. Crveno se zarumenjela na njegovu licu slika njene ruke . Nije zaplakao. Stenjui stajali su jedno ispred drugoga. Isuse nebeski, kakav si ti to djeak? oglasila se Agneza. Kako samo ovjek mo e biti bije san... Tako stra no bijesan! Tvoja jadna majka,... zar ne misli na nju? Kakve ona s amo brige ima, to je samo tebi slino. Martin Landau, u pozadini, zapone: Dakle, odista, Heinz, prevr io si svaku mjeru! Mo ra se odmah ispriati! Netko je zazvonio na vrata. Sad su se svi zaprepastili, uinilo se kao da je netko nenadano zaustavio filmsku vrpcu. Netko je ponovo zazvonio, nestrpljivo, nekoliko puta. Idem ve, rekla je Valerija. Ostali su stajali a da nisu gledali jedno drugo, utjeli su. Izvana su zauli nerazgovijetan Valerijin glas i zatim glas nekog ovjeka. Martin Landau je zdvojno pomislio: policija. efovi. Gestapo. Gotovo. Sve je gotov o. A ja ovdje, posred svega, posred svega, o moj bo e! Napolju su se zatvorila vrata. Valerija se pribli avala, u la je u sobu dr ei pismo u r uci. Ekspresno pismo, rekla je otvarajui ga i razvijajui papir. U lijevom gornjem uglu st ajala je adresa kemijske dr avne kole, dalje dolje, pone to udesno nadnevak, 21. list opada 1942, tekst je zapoinjao bez naslova. Valerija je preletjela oima po papiru. Naslonila se na vrata. to je, milostiva? povikala je Agneza. Tko to pi e? pitao je Martin Landau, tiho i nesretno. Valerija je tiho poela itati: 'Saopavam vam da je va sin, idovski mje anac prvoga stupn a, Heinz Steinfeld, zbog te ke udoredne pogre ke takoer i zbog naru avanja nacio-nalsoci jalistikog duha pona anja po meni suspendiran od svake nastave. Sluaj sam ve dostavio gospodinu gaulajteru za grad Be koji e odgovarajue korake protiv va eg sina poduzeti . Profesor doktor Karl Friedjung, direktor.' 275 Po to je Valerija proitala posljednje rijei, u sobi je ponovno zavladala ti ina. Nitko se nije pomaknuo. Nitko se nije usudio pogledati drugoga. Agneza je gotovo nepr imjetno pomicala svojim usnama. Agneza se molila Bogu, 18 Valerija je, dr ei pismo u ruci, polako prolazila sobom, pribli avala se prozoru. Svi ma je okrenula lea dotiui rastreseno zastor. Iza zastora bila je odlo ena crna rola p apira ureaj za zamraivanje kao i u svih prozora u Beu. itav Be je bio zastrt zbog nep rijateljskih aviona, kao i itava Njemaka. Valerija je pomaknula crnu rolu papira. U dvori tu je bilo tamno, nije mogla ugledati i najbli e grane, od tri velika stara kestenova stabla. Usprkos tome zurila je u tu tamu, inila je to najmanje minutu. Iza nje je bilo sve tiho, vladala je apsolutna ti ina. Prije no to e se okrenuti Val erija je duboko uzdahnula, vrstim je glasom zaustila: No dobro, sad, dakle, nema d rugog puta. Ne mora se pla iti, Heinz. Nimalo se ne mora bojati. Morala je gutati pri je no to e nastaviti. Ni ta se nee dogoditi, ba ni ta. Ali Friedjung pi e, ipak, da je ve o svemu obavijestio Schiracha. Heinz sada vi e nije vikao. Sjedio je, male an, pun straha, i blijed. Valerija je ponovno morala udahnuti, neprestance je to morala initi. Schirach nee ni ta poduzeti, jer ti nisi mje anac. to? aptao je Heinz, to ja to nisam? Ti nisi idovski mje anac prvog stupnja. Svaka rije je te ko izlazila iz Valerijinih usta . vrsto se iza svojih lea dr ala za dasku od prozora kako bi bila stabilna. Eto, i t o se dogodilo, sada to moram uiniti, razmi ljala je. Jest, sad to moram uiniti, brzo . Ali ako je moj otac idov? ovjek, za kojega sam udata, idov je, rekla je Valerija Steinfeld polako, gurala je, borila se sa svakom rijeju, ali taj ovjek nije tvoj otac. Isuse, Marijo i Josipe! povikala je Agneza. 276

Martin Landau je pun silne ljutnje stezao pesnice. Prevarila me je, razmi ljao je. Uvukla me je u itavu stvar, prevela me ednog preko vode. To je, dakle, imala na u mu kad me nagovorila da doem ovamo. Kolika je to niskost, ne, to je krajnji prost akluk. Landau nije bio pravedan spram Valerije: nije ga ona ovamo dovela u toj namjeri, ona je odista samo eljela da kraj sebe ima mu karca kada bude razgovarala sa svoji m sinom. Odluka, da ini tako kao to je uinila, a kako nikada nije kanila raditi, do l a je ovim pismom, ovim stra nim pismom Friedjungovim. Heinz je ustao. Zurio je u svoju majku. Mucao je: Nije moj otac... Ali kako ... to znai... Ali tako ne to ne mo e biti. Mo e, rekla je Valerija i sada joj je glas odjednom postao miran, rijei su joj bez mu ke prelazile preko usana, bile su to rijei slaba ne, strane i hladne, gotovo neljud ske, kao to joj je i lice bilo nenadano hladno, strano i neljudsko. Mo e to biti, na ravno, Heinz. O tome nisam nikada govorila, jer da o tome govorim bilo mi je jak o neugodno ... Sad sam to morala uiniti. Prevarila sam svoga mu a. Dakle, ipak... zapoeo je Landau ogoren. Umiri se, Martine, molim te. Valerija ga je pogledala. On je za utio. Agneza se kri al a. Sa svojim mu em se nikada nisam osobito slagala. Odmah poslije na eg vjenanja preva rila sam ga s nekim drugim. Taj drugi ovjek tvoj je otac, Heinz, to nije moj sada n ji mu . Tvoj otac je arijevac. Valerijine rijei zvuale su kao da ih je netko snimio na gramofonsku plou. Prema tome nisi ti mje anac, arijevac si, isti arijevac. Ponovo j e morala duboko uzdahnuti, te ko je to i lo, a u prsima su je presijecale boli. Sada u to javno izrei. Pred sudom. Svakako ti mora biti jasno, da sam to htjela izbjei. Izbjegavala sam tako dugo dok mi je bilo mogue. Sada u to uraditi. Ono troje ispred nje se nije micalo. Lica odraslih bila su zasjenjena ili su se trzala od prestravljenosti. Lice djeakovo trzalo se. Bez daha je upitao: Je li to istina, mama? Prava istina, sine. Ali... Ali... Tko je tada moj otac, moj pravi otac? Protekla je jedna sekunda, pro tekle su dvije sekunde, tri. Heinzov pogled bludio je gledajui na sve strane. 277 Tko, mama, tko? Zar se tome ne mo e domisliti? Djeak je poeo mucati: Zar... Zar je to ujak Martin? Valerija je kimnula. Heinz je potrao k Landauu, Ubrzano je disao, na njegovu se licu ogledala beskrajn a srea. Zar odista? Zar odista, ujae Martine? To je najvea infamija koju ljudski um mo e sebi umisliti, pomislio je Landau. Drhta o je od bijesa i slaboe, ljutav ga je svega bila obuzela, ali sav taj osjeaj bio j e pomije an sa beskrajnom suuti kad je ugledao pred sobom te vla ne oi, koje su molile , koje su pitale, djeje oi. Najvea infamija na svijetu! U najmanju ruku mogla je jo jedno sa mnom porazgovoriti, mogla me je pitati da li sam i ja pristao na sve to' . Do vraga to e rei Tila, neuveno. I bude li Valerija odista zapoela tu parnicu ... S tra no* odista stra no je sve to! Za to se to ba meni mora dogoditi? ime sam ja to zaslu i o? Ujae, zar je to odista istina? U trenutku, kada je ponovo zauo moleivi taj glas djeaka u Martinu Landauu zapoela se odvijati silna preobrazba, u Martinu, tom vjeito pogrbljenom, vjeito prestra enom ov jeku. Ispravio se. Lice mu je postalo odluno i ozbiljno. Glas mu je bio vrst i lju bezan: Jest, djeae moj, istina je. Dragi, bo e, na nebu budi nam na pomoi! mrmljala je Agneza. Landau se odjednom na ao u Heinzovu zagrljaju, djeak ga je poeo ljubiti u oba obraza . Mrzio je da ga netko grli, mrzio je to kad bi ga netko poljubio, oh, kakva je to situacija! Toliko se radujem! glasno je govorio Heinz. Toliko sam radostan! Znao sam ja to uvi jek, uvijek sam ja to znao! to? pitao je Martin Landau povlaei se unazad im ga je Heinz prestao grliti. Osjeao sam kako tu ne to nije u redu! Osjeao sam kako nisam polu idov! Nekako sam znao da sam arijevac. Heinz je potrao k Valeriji i nju je takoer zagrlio, i nju je zapoeo ljubiti, poljubio ju je nekoliko puta. Pri tom je tepao: Oprosti mi, mama, molim

te, oprosti mi, to sam se bio toliko zaboravio ... Oprosti mi za sve ono, to sam izrekao ... 278 Ja nisam mogao znati... Oh, mama, mama, to je najljep i dan u mome ivotu. Zahvaljuj em ti da si mi to ipak saopila, to, da e poi na sud i da e tamo to kazati. Valerija je bila sasvim zateena, brzo je disala, rijei su joj navirale jedna preko druge, inilo se kao da eli sve, sve, to je do sada pritiskalo njeno srce, izgovori ti brzo, brzo, prije no to bi se mogla predomisliti, prije no to bi mogla sve to o pozvati: Neu ja to rei samo sudu, Heinz, rei u ja to i tom glupanu, Friedjungu! Taj n eka se udi, idiot! Idiot! ponovio je Heinz sretno se smijui. Agneza, je li ti to sve uje , uje li ti to? nisam polu idov! Arijevac sam! Ujak Martin je moj pravi otac, a ne neki 2idov! Oh, mama, mama! Agneza je tiho molila. Dakle, bio je to lo brak, to si ga vodila... Glas Nore Hill odzvanjao je u Valerijinim u ima: Va mu je vikao na mene, ucjepljivao mi je samo jedno kako morate uiniti sve, sve kako biste za titili djeaka. Jest, nije to bio dobar brak, odgovorila mu je Valerija. I ja sam to pomislio! esto sam to osjeao. Ne, odista, djeca to osjeaju. Zbog toga ga i nisam osobito volio. Zbog toga ga i toliko mrzim, zar ne? Mrzim ga, eto, zato to mi nije otac. Valerija je u svome duhu odjednom ula svoj vlastiti glas: ... svog oca, njega mrzi kao kugu! Zar to nije stra no? U Valerijinim u ima odgovarao joj je glas Nore Hill: Stra no? To je izvanredno! to si to rekla, mama? Valerija se probudila. Kraj nje, sasvim kraj nje ugledala je Heinzove upitne oi, ugledala je njegovo osloboeno, bla eno lice. Ja... Ja sam... Jest, bit e upravo tako kao to ka e , Heinz. Naravno nikada ga nisi vol io, dosta si mi to puta pripovijedao u posljednje vrijeme ... U posljednje vrijem e, razmi ljala je Valerija. Prije, i te kako je volio on svoga oca. Eto, tako se i to objasnilo. A zna li on to? Ne. Do ovoga trenutka nitko to nije znao, za tu stvar smo znali samo Martin i ja. Heinz se ponovo poeo smijati. to ti je? 279 On to ne zna. Heinz se smijao sve glasnije. Nikada to on nije znao, glupi idov, a sa da sjedi u Engleskoj i ne zna da ja znam. Ni ta ne zna. Ba ni ta. Nije li to smije no? Nije li to ... Stao je u po rijei. Zlo mi je, rekao je te ko. Moram lei. Priekaj odnijet u te... Ne, mogu i sam. Volim te, mama, volim te! Heinz je oteturao k vratima. Prolazio je kraj Martina Landaua. ... i tebe, ujae Martine... poeo je plakati: ... oe moj! Djeak nestao. Odmah poslije toga zauli su kako se zatvaraju vrata. Valerija je izdr ala poglede i Landauove i Agnezine. Sitni knji ar grizao je svoje u sne, inilo se kao da e svakoga trenutka zaplakati. utio je. Stezao je ake. Svi su utjeli. Agnezo! prva se javila Valerija. Molim, milostiva gospoo! to vi ka ete na to? Agneza je oklijevala. Tada joj se glas snizio do apata. Sve to nije istina, milostiva gospoo! Gospodine Landau, to nije istina, zar ne? Ja uvijek govorim ono to je istina, to vi, milostiva gospoo, znate. Tako govorim i s ad: to, to je milostiva gospoa sada ispripovijedala Heinzu, to ne mo e biti istina. Milostiva gospoa i gospodin Paul ivjeli su u najboljem braku to postoji na itavom sv ijetu, ja to znam, ja sam ivjela s njima tolike godine. Nikada u to povjerovat neu . Nikada. Uostalom, to i nije istina. Ne, odgovorila je Valerija, takoer apui, ne, Agneza. Naravno, to nije istina. 19 Agneza Peintinger se smijuljila. Mahala je glavom. Pri la je Valeriji. Tiho je upi tala: Ali za to je to milostiva gospoa onda kazala? Jest, povikao je Landau, nije se mogao savladati. Ako ti ipak ... ekaj. Za utio je kad ga je Valerija o inula pogledom. 280

Sve sam to izrekla, jer elim djeaka za tititi, Agneza, zbog toga sam to uinila, djeaka moram za tititi. Posegnula je za pismom, to je le alo na stolu. Schirach, koji e protiv moga sina poduzeti odgovarajue korake. Pogrbila se. Za tren su joj se ukazali zubi , kao zubi ivotinje, to se bori za svoje mlado. Zar ste zaboravili na to? Ja... zapoeo je Martin Landau, ali opet je bio prekinut u rijei. Tebi zahvaljujem, Martine. Zahvaljujem ti mnogo. Nikada ti to neu zaboraviti. Valer ija je govorila srdano i bila je veoma potresena. Jadni djeak, mucao je Martin zbunjen, to ga ovjek ... Sada moram povesti tu parnicu, Agnezo. Valerija je nastavila brzo: Samo tako u za titi ti Heinza pred nacistima, za titit u ga od tih ubojica, samo u ga tako jo spasiti. Za r mislite da mi je to lako? Mislite li da e mi to biti lako, sve to to u jo morati ui niti i izgovoriti? Ali drugog puta nema, a moj Paul, va po tovani i milostivi gospo din, on se sla e s time da upravo to uinim! tavi e, on to eli, ve dugo on to eli. Odakle vi to znate, milostiva gospoo? upitala je mala gazdarica, bila je veoma nemi rna. Javio mi je to ... Ali, molim vas o tome nikada i nikome nemojte govoriti! Ja u to uiniti, a vas dvoje, vi mi morate u tome pomoi. Dobri bo e, mrmljao je Landau. Za to si priznao, jest, da si pravi otac? Jer... Kad si ve... Zar sam mogao ipak rei ne to drugo?... Do vraga, to sam mogao drug o? povikao je napokon. Nesmisao! Potvrdio si to, jer si dobar ovjek, a vi, Agnezo, vi ste takoer dobar ovje k, svi mi to znamo. Pomoi ete mi, zar ne? Svakako, milostiva gospoo, ako vi vjerujete kako to mora biti, naravno, pomoi u vam. Samo ... Agneza je stala, u rijei, uzdahnula je i poela gledati u pod. Samo? Jo uvijek gledajui u pod Agneza je aptala: Bude li milostiva gospoa zapoela parnicu, s ud e i mene preslu avati. 281 Nema sumnje. Vi ete biti va an svjedok. Morat u odgovoriti da sam primijetila kako je milostiva gospoa odista prevarila gos podina s gospodinom Lan-dauom? Upravo to ete morati rei! Tako ete odgovoriti. O svemu emo jo razmisliti, znam ve i ad okata, otii u k njemu to prije i on e mi rei to moramo uraditi, to moramo govoriti. Ne ojte se bojati, Agnezo, znat ete sasvim tono to ete odgovarati jo i prije no to vas bu du pitali. Zbog ega neprestance gledate u pod? Nije to ono pravo, aptala je Agneza. to to govorite? Budem li ja govorila ono to mi ka ete, tada e to biti same la i. Ali vi ete lagati nacistima, Agneza, vi ete lagati tim bezbo nim svinjama kako biste spasili Heinza. To nije la . To je ipak... Agneza je polako podignula svoju glavu, govorila je veoma tiho, veoma polako i v eoma ozbiljno: Odista sam glupa, glupa seoska guska, milostiva gospoo, ali ja ipak znam: nema takvih i onakvih la i kada je rije o na em dragom gospodinu bogu. Postoji la ! Ali ima la i koje su izgovorene u nu di. Morat u se zakleti, milostiva gospoo! to se to uje? Nisu li to vrata, to ih je Heinz z atvorio? Ali ne. Ve i sama ujem sablasti. Zapovjedit e mi neka se zakunem! A toga v idite, nema, ne mo e se ovjek zakleti u nu di! A kriva zakletva je smrtni grijeh! Agnezo, budite razumni! Radi se o ivotu ovjeka. Zar mi ne elite pomoi? Agneza je aptala alosno: elim! elim! Ali prije toga se moram porazgovoriti sa svojim duhovnikom, njemu moram sve ispripovjediti. Valerija je aptala: No, dobro, poite svojem upniku. Pripovijedajte mu sve. Naravno, s njime se morate porazgovoriti ako sami niste nacistu sa tom stvari. Agneza je pre la rukom preko svojih oiju. Tiho je rekla: Kakva li su to Vremena, dra gi bo e. Stra na li su to vremena. Hitler, taj pasji sin! A dobri milostivi gospodin toliko je daleko od nas. Martin Landau se stenjui okrenuo od nje. 282 to ti je? upitala ga je Valerija. Nije odgovorio. Martine, to ti je?

Na mahove, i veoma te ko izgovarane, do Valerije su doprle njegove rijei: A ja, prip adnik partije ... A Tila... Ja... Sad se ne usuujem vi e ni kui otii. 20 Glas Otilije Landau bio je rezak i pun zaprepa tenja: Jednom te ovjek ispusti iz vid a i odmah uini ne to takvo! Jesi li uope mislio to radi ? U kakvu si se to pripovijest u putio, jesi li svjestan? Martine, jesi li ti normalan? Gotovo jedan sat i po trebalo je Martinu Landauu i Va-leriji Steinfeld da dou do ulice Gloriette. U velikom trijemu vile, to je bila sagraena godine 1892, a to je jo uvijek bila ureen a u onom tamnom, masivnom stilu vremena prije prijelaza jednog stoljea u drugo, t ono, sasvim tono kao i za vrijeme ivota njihovih roditelja pripovijedala je sada Va lerija zbog ega su toliko okasnili. Tila je bila odjevena elegantno, ali po modi jo od prekjuer. Kosa je u nje bila crna s razdjeljkom po sredini, lice joj je bilo usko, oi tamne i izra ajne. Nos joj je bio pone to velik i iljast, a usta mala sa tak oer uskim usnicama. Br e, sve br e hodala je ispod neke velike slike koja je pokaziva la panoramu Bea to se rasprostirala gledana s Belvedera, panorama je bila naslikan a godine 1758. Ispoetka je slu ala utei, Tila, poslije toga je, po to je ula izvje taj, prekri enih ruku uvijek ostala ispod slike da se zatim baci na svog brata koji je neznatan i besp omoan kao i uvijek sjedio na stolici s visokim naslonom, prekrivenoj ko om. ... ako Valerija eli s nacistima da se poduhvati molim, to je njena stvar! Njen je to sin. Ona mora znati to joj je initi. Ja to i znam, povikala je Valerija uzrujano, jer je Otilija govorila o njoj u njen oj prisutnosti kao da je neka trea osoba. Tila se uope nije obazirala na Valeriju. 283 Ali ovjek poput tebe? ovjek koji se boji ako mu netko u sedam sati ujutro i pozvoni na vrata, jest, da li ti uope zna tko su nacisti odista, te svinje? Zna li to e uinit i s tobom? Tila je ponovo poela hodati po trijemu, hodala je amo-tamo. Ja sam odist a protivnica nacizma! Te svinje mrzim iz dna du e! Ali, nastavila je, a njen glas j e postao nenadano mekan, tim svinjama ti nisi dorastao, nikako im nisi dorastao, jadni moj Martine! Budu li te samo jedno vrsto zgrabili a to e oni uiniti, budi uvje ren u to slomit e se, rasut e se! Nee me oni slomiti! povikao je Martin tvrdoglavo i nekako umiljato, stra no umiljato, rame je visoko podigao, glavu ukosio. Valeriji sada moram pomoi, to smatram svojo m du no u. Veoma je jednostavno rei kako ovjek mrzi naciste a da pri tom ni ta ne radi p otiv njih. Valerija je, uostalom, na a najstarija prijateljica, sada je ne smijemo pustiti na cjedilu! Pogledao je najstariju prijateljicu brae Landau kao da joj eli rei: eto ti. Znao sam ja zbog ega se ne usuujem poi kui. Valerija! povikala je Tila. Valerija sa svojim luakim planom! Oprosti mi, draga moja, ali nikada, uje li me, nikada to nee poi po dobru, to, to si naumila initi! Ubojice, svinje, nitkovi, propalice sve to oni jesu, ali jedno nisu: nisu glupi! Nisu oni glupi! A ti, sama ena, eli kusati ka u zajedno s njima. Jest, rekla je Valerija. Navui e nesreu na sebe i na Heinza, navui e je na sve one koji budu sudjelovali u tom ovikala je Marti-nova sestra strastveno. Nesreu! Nesreu! Tono ja to znam! Kako e to s ve zavr iti? to vi od toga i oekujete? Zatvor, kaznionica, koncentracioni logor, vje a la... Vje ala... mucao je njen brat. Tako je, ak i vje ala! Zar ti ne poznaje tu kugu! Zna li ti kako oni ka njavaju budu li vas ma i jednom uhvatili u la i? ao mi je, Valerija. Ni jednu rije neu povui. Ja odgov aram za Martina, obeala sam to na oj majci da u ga tititi, uvijek. Zna kakav je. Zna i pozna ga. Sad je govorila kao da njenog brata nema. Otuen od svijeta, bespomoan, taka v je on. A ti? Tebe se to ne tie! Nema nimalo osjeaja za sve to! Uvukla si Martina u to ludilo! Dovela si ga do toga da e se krivo zakleti, da e lagati, ti, ti... 284 Martin je polako ustao. Rekao je, oiju uperenih u prazninu, rekao je mirno i veom a razgovijetno: Nee to biti la , Tila. Neu se krivo zakleti. Ja sam odista Heinzov ot ac. Tila je zateturala, jedva se zaustavila na pokustvu.

 to ... to? za i tala je. Tako se on opire njenom skrbni tvu, pomislila je Valerija. I preesto mu je govorila kako je nesposoban za ivot, kako je izgubljen i bespomoan, kako je bez za tite. On to vi e ne eli uti. eli dokazati to je kadar uiniti bez nje! Ba sam sretna... Jest! povikao je Martin Landau nenadano siguran i odluan. Jest, ja sam Heinzov otac! Ja sam Paula prevario s Valerijom. Ti si... Tila je stavila ruku pred svoja usta. Trijumfirajui povikao je njen brat: Prevario! Onda, one godine, prije no to e se rod iti Heinz. Paul je neprestance bio na putu. Mi smo se voljeli i dugo ve... Ti si volio Valeriju? Jest, ja! Ona takoer mene. Mi smo znali im je ostala u drugom stanju, da sam ja, je dino ja otac djeteta. Valerija je uvijek bila na muci da odvrati Paula od sumnje . Nikada joj to nije dokraja po lo za rukom. Do konca, sve do svoje emigracije Pau l je sumnjao. To je esto znao i govoriti, kada je bila rije... Martin Landau je div lje poeo improvizirati. Obje ene su ga gledale. Bo e moj, razmi ljala je Valerijaj bo e moj, tko da ka e kako poznaje drugog ovjeka? Martin je vikao svojoj prestra enoj sestri u lice: Heinz je moj sin! To u kazati pre d sudom! Na to u se i zakleti kako bi i ti znala! A valja ti jo ne to znati: u toj s tvari ne elim da mi se ma i najmanja sitnica prigovori, i najmanja sitnica! To du gujem Heinzu! Ta se stvar tie Valerije i mene i na eg djeaka! Jesi li razumjela! Za uti o je iscrpljen, na licu mu se ogledala divlja odlunost. Otilija Landau je problijedjela. vrsto je gledala brata u oi. Odvraao je njen pogle d a da trepnuo nije. Napokon je Tila bila ta koja je pogledala u stranu. Nije mo gla shvatiti to se to dogodilo. Martin, taj zec pun straha, taj neurotiar, taj vjei to prestra eni ovjek, on, koji nou vie od straha u snu to pa da je Martin? Zar je to njen brat koji stoji pred njom? 285 Nema sumnje. Vi ete biti va an svjedok. Morat u odgovoriti da sam primijetila kako je milostiva gospoa odista prevarila gos podina s gospodinom Lan-dauom? Upravo to ete morati rei! Tako ete odgovoriti. O svemu emo jo razmisliti, znam ve i ad okata, otii u k njemu to prije i on e mi rei to moramo uraditi, to moramo govoriti. Ne ojte se bojati, Agnezo, znat ete sasvim tono to ete odgovarati jo i prije no to vas bu du pitali. Zbog ega neprestance gledate u pod? Nije to ono pravo, aptala je Agneza. to to govorite? Budem li ja govorila ono to mi ka ete, tada e to biti same la i. Ali vi ete lagati nacistima, Agneza, vi ete lagati tim bezbo nim svinjama kako biste spasili Heinza. To nije la . To je ipak... Agneza je polako podignula svoju glavu, govorila je veoma tiho, veoma polako i v eoma ozbiljno: Odista sam glupa, glupa seoska guska, milostiva gospoo, ali ja ipak znam: nema takvih i onakvih la i kada je rije o na em dragom gospodinu bogu. Postoji la ! Ali ima la i koje su izgovorene u nu di. Morat u se zakleti, milostiva gospoo! to se to uje? Nisu li to vrata, to ih je Heinz z atvorio? Ali ne. Ve i sama ujem sablasti. Zapovjedit e mi neka se zakunem! A toga v idite, nema, ne mo e se ovjek zakleti u nu di! A kriva zakletva je smrtni grijeh! Agnezo, budite razumni! Radi se o ivotu ovjeka. Zar mi ne elite pomoi? Agneza je aptala alosno: elim! elim! Ali prije toga se moram porazgovoriti sa svojim duhovnikom, njemu moram sve ispripovjediti. Valerija je aptala: No, dobro, poite svojem upniku. Pripovijedajte mu sve. Naravno, s njime se morate porazgovoriti ako sami niste nacistu sa tom stvari. Agneza je pre la rukom preko svojih oiju. Tiho je rekla: Kakva li su to Vremena, dra gi bo e. Stra na li su to vremena. Hitler, taj pasji sin! A dobri milostivi gospodin toliko je daleko od nas. Martin Landau se stenjui okrenuo od nje. 282 to ti je? upitala ga je Valerija. Nije odgovorio. Martine, to ti je? Na mahove, i veoma te ko izgovarane, do Valerije su doprle njegove rijei: A ja, prip

adnik partije... A Tila... Ja... Sad se ne usuujem vi e ni kui otii. 20 Glas Otilije Landau bio je rezak i pun zaprepa tenja: Jednom te ovjek ispusti iz vid a i odmah uini ne to takvo! Jesi li uope mislio to radi ? U kakvu si se to pripovijest u putio, jesi li svjestan? Martine, jesi li ti normalan? Gotovo jedan sat i po trebalo je Martinu Landauu i Va-leriji Steinfeld da dou do ulice Gloriette. U velikom trijemu vile, to je bila sagraena godine 1892, a to je jo uvijek bila ureen a u onom tamnom, masivnom stilu vremena prije prijelaza jednog stoljea u drugo, t ono, sasvim tono kao i za vrijeme ivota njihovih roditelja pripovijedala je sada Va lerija zbog ega su toliko okasnili. Tila je bila odjevena elegantno, ali po modi jo od prekjuer. Kosa je u nje bila crna s razdjeljkom po sredini, lice joj je bilo usko, oi tamne i izra ajne. Nos joj je bio pone to velik i iljast, a usta mala sa tak oer uskim usnicama. Br e, sve br e hodala je ispod neke velike slike koja je pokaziva la panoramu Bea to se rasprostirala gledana s Belvedera, panorama je bila naslikan a godine 1758. Ispoetka je slu ala utei, Tila, poslije toga je, po to je ula izvje taj, prekri enih ruku uvijek ostala ispod slike da se zatim baci na svog brata koji je neznatan i besp omoan kao i uvijek sjedio na stolici s visokim naslonom, prekrivenoj ko om. ... ako Valerija eli s nacistima da se poduhvati molim, to je njena stvar! Njen je to sin. Ona mora znati to joj je initi. Ja to i znam, povikala je Valerija uzrujano, jer je Otilija govorila o njoj u njen oj prisutnosti kao da je neka trea osoba. Tila se uope nije obazirala na Valeriju. 283 Ali ovjek poput tebe? ovjek koji se boji ako mu netko u sedam sati ujutro i pozvoni na vrata, jest, da li ti uope zna tko su nacisti odista, te svinje? Zna li to e uinit i s tobom? Tila je ponovo poela hodati po trijemu, hodala je amo-tamo. Ja sam odist a protivnica nacizma! Te svinje mrzim iz dna du e! Ali, nastavila je, a njen glas j e postao nenadano mekan, tim svinjama ti nisi dorastao, nikako im nisi dorastao, jadni moj Martine! Budu li te samo jedno vrsto zgrabili a to e oni uiniti, budi uvje ren u to slomit e se, rasut e se! Nee me oni slomiti! povikao je Martin tvrdoglavo i nekako umiljato, stra no umiljato, rame je visoko podigao, glavu ukosio. Valeriji sada moram pomoi, to smatram svojo m du no u. Veoma je jednostavno rei kako ovjek mrzi naciste a da pri tom ni ta ne radi p otiv njih. Valerija je, uostalom, na a najstarija prijateljica, sada je ne smijemo pustiti na cjedilu! Pogledao je najstariju prijateljicu brae Landau kao da joj eli rei: eto ti. Znao sam ja zbog ega se ne usuujem poi kui. Valerija! povikala je Tila. Valerija sa svojim luakim planom! Oprosti mi, draga moja, ali nikada, uje li me, nikada to nee poi po dobru, to, to si naumila initi! Ubojice, svinje, nitkovi, propalice sve to oni jesu, ali jedno nisu: nisu glupi! Nisu oni glupi! A ti, sama ena, eli kusati ka u zajedno s njima. Jest, rekla je Valerija. Navui e nesreu na sebe i na Heinza, navui e je na sve one koji budu sudjelovali u tom ovikala je Marti-nova sestra strastveno. Nesreu! Nesreu! Tono ja to znam! Kako e to s ve zavr iti? to vi od toga i oekujete? Zatvor, kaznionica, koncentracioni logor, vje a la... Vje ala... mucao je njen brat. Tako je, ak i vje ala! Zar ti ne poznaje tu kugu! Zna li ti kako oni ka njavaju budu li vas ma i jednom uhvatili u la i? ao mi je, Valerija. Ni jednu rije neu povui. Ja odgov aram za Martina, obeala sam to na oj majci da u ga tititi, uvijek. Zna kakav je. Zna i pozna ga. Sad je govorila kao da njenog brata nema. Otuen od svijeta, bespomoan, taka v je on. A ti? Tebe se to ne tie! Nema nimalo osjeaja za sve to! Uvukla si Martina u to ludilo! Dovela si ga do toga da e se krivo zakleti, da e lagati, ti, ti... 284 Martin je polako ustao. Rekao je, oiju uperenih u prazninu, rekao je mirno i veom a razgovijetno: Nee to biti la , Tila. Neu se krivo zakleti. Ja sam odista Heinzov ot ac. Tila je zateturala, jedva se zaustavila na pokustvu. to ... to? za i tala je.

Tako se on opire njenom skrbni tvu, pomislila je Valerija. I preesto mu je govorila kako je nesposoban za ivot, kako je izgubljen i bespomoan, kako je bez za tite. On to vi e ne eli uti. eli dokazati to je kadar uiniti bez nje! Ba sam sretna... Jest! povikao je Martin Landau nenadano siguran i odluan. Jest, ja sam Heinzov otac! Ja sam Paula prevario s Valerijom. Ti si... Tila je stavila ruku pred svoja usta. Trijumfirajui povikao je njen brat: Prevario! Onda, one godine, prije no to e se rod iti Heinz. Paul je neprestance bio na putu. Mi smo se voljeli i dugo ve ... Ti si volio Valeriju? Jest, ja! Ona takoer mene. Mi smo znali im je ostala u drugom stanju, da sam ja, je dino ja otac djeteta. Valerija je uvijek bila na muci da odvrati Paula od sumnje . Nikada joj to nije dokraja po lo za rukom. Do konca, sve do svoje emigracije Pau l je sumnjao. To je esto znao i govoriti, kada je bila rije... Martin Landau je div lje poeo improvizirati. Obje ene su ga gledale. Bo e moj, razmi ljala je Valerija> bo e moj, tko da ka e kako poznaje drugog ovjeka? Martin je vikao svojoj prestra enoj sestri u lice: Heinz je moj sin! To u kazati pre d sudom! Na to u se i zakleti kako bi i ti znala! A valja ti jo ne to znati: u toj s tvari ne elim da mi se ma i najmanja sitnica prigovori, i najmanja sitnica! To du gujem Heinzu! Ta se stvar tie Valerije i mene i na eg djeaka! Jesi li razumjela! Za uti o je iscrpljen, na licu mu se ogledala divlja odlunost. Otilija Landau je problijedjela. vrsto je gledala brata u oi. Odvraao je njen pogle d a da trepnuo nije. Napokon je Tila bila ta koja je pogledala u stranu. Nije mo gla shvatiti to se to dogodilo. Martin, taj zec pun straha, taj neurotiar, taj vjei to prestra eni ovjek, on, koji nou vie od straha u snu to pa da je Martin? Zar je to njen brat koji stoji pred njom? 285 Martine... poela je Valerija, ali ju je on strogo prekinuo: Tiho! Tila jedno mora shv atiti! Sada zna. Zna, takoer, i to to u uraditi. Neka bude s time nacistu. Ja u zaje dno s tobom i sa na im sinom dobro si ula, sa na im sinom! Sve troje emo stupiti u bor bu. Borit u se sve dok ne pobijedimo... Stavio je nenadano ruku na svoje srce, zat eturao je k svome stolcu i te ko sjeo. Kapljice, stenjao je. Brzo! Tila je potrala. Valerija je ustala i pridr avala Martina koji se borio s disanjem i koji je na pre kide aputao: Nemaj straha... Na... mene... mo e ... raunati... gvozdeno ... 21 Zadesio me napadaj, rekao je Martin Landau. Pro ao je, naravno. Koliko ih je samo bil o. Zasigurno sam ve sto puta gotovo umro. ovjek se navikne. Pogledao je na svoj runi sat. Pro lo je pet. ao mi je, gospodine Aranda, ali moram u knji aru. Brzo. Znate i s ami... Tila... Naravno. Manuel je ustao zajedno s njime. Sunce je sjelo, u salonu apartmana posta lo je tamno. Istonjak je prestao. Pojavile su se i nove pahuljice snijega. Veoma s am vam zahvalan, gospodine Landau. Nemate za to. Dobro je to sastajali te, rekao je maleni knji ar dok mu je Manuel pridr ava o ogrta. Ponovo u doi i pripovijedati vam. Kada ete doi? Tja, sutra je subota, taj dan ne mogu. Nedjeljom takoer ne, ali u ponedjeljak ipak ! U ponedjeljak, dakle, ponovo u tri! Vrlo dobro. Manuel je dotaknuo rame tom ovjeuljku. Moram vas zamoliti da mi oprostite , gospodine Landau. Ovaj se smijuljio. Zar zbog toga to ste me smatrali slabiem? Nemojte se ispriavati. Ja i jesam kukavan slabi! Ali onda... Jest, bilo je to ipak moje najbolje vrijeme, ta parnica! Onda sam bio jednom, jednom u svom ivotu drugaiji! Tiho je nastavio: 286 Radi Valerije.... i potom... znajte, nenadano me obuzeo osjeaj da u se time oslobod iti svoje velike krivnje. Krivnje? Krivnje to sam postao pripadnik partije. Ne, ne, nemojte protusloviti, ipak je isp alo onako kao to je rekla Valerija. Ve na poetku je ovjek trebao pripaziti, nije tre balo vikati i preseravati se pun odu evljenja, ve na poetku je ovjeku trebalo biti ja

sno kakvi su to ljudi to su do li k nama ... Nakon stanke nastavio je: Valerija je ve idueg dana nazvala onog doktora Forstera. Naruio ju je neka doe u subotu k njemu. U meuvremenu smo izmislili, Valerija i ja, neku pripovijest. Pripovijedali smo je advokatu. Landau se nasmija. Bo e, kako smo samo bili naivni. Naivni? Pojma nismo imali kako se odvija takva jedna parnica. Pojma nismo imali to e nas sv e zadesiti... Ali odista moram otii. Istina je. Ka ite mi jo samo jedno: da li je gospoa Steinfeld parnicu dobila ili ju j e izgubila? Landau je svoje rame visoko podigao, glava mu se jako nagnula u stranu. Odgovori o je veoma tiho: Ona ga je dobila i izgubila. to to znai? Sada vam to ne mogu razjasniti. Morat ete uti itavu pripovijest. Dakle, dobro. Ali ne to ete mi jo znati kazati: to se dogodilo s Heinzom? Landau je ponovo odgovorio veoma tiho: Nije se vi e osobito slagao sa svojom majkom . Meu njima je postojalo sve gore i gore. Naciste je nad ivio. Ali tada, godine 194 7, na* javili su Kanaani jedan veliki program useljavanja. Heinz se odmah javio i oti ao u Quebec. Godinu dana kasnije udario ga je automobil... Na mjestu je bio m rtav. A to je bilo s Paulom Steinfeldom? Umro je ne to prije svr etka rata, u Engleskoj. Opet se javljaju la i, razmi ljao je Manuel. Svaki put kad postavim to pitanje meni la u. Za to? Hou li ikada doznati istinu? Sve je to tu no, rekao je Manuel. 287 Svog je posjetioca otpratio do lifta, zatim se vratio u salon. Ovdje je dugo sje dio sve dok se nije sasvim zamrailo u prostoriji, mislio je na svoga oca. Bude li s pomou dvorskog savjetnika Grolla doznao da je tomu Karlu Friedjungu, di rektoru dr avne kemijske kole, odista uspjelo na svr etku rata nestati, bude li se us pjelo kasnije dokazati da se taj Karl Friedjung na ao u Buenos Airesu promijeniv i i me i postav i dr Rafael Aranda tada je on, Manuel, sin austrijskog nacista, koji j e bio pravi uzronik to je Valerija morala zametnuti onu parnicu. Ali dr Rafael Aranda je bio, to je sada izvan svake sumnje, umije an u jednu pijuns ku aferu. Za to ga je ubila Valerija Steinfeld? Jesu li to bili politiki motivi, zar je mo da i sama bila umije ana u tu aferu? Ili j e to uradila iz osobnih razloga ubiv i ovjeka, koji je navukao nesreu u njen ivot i k oji je sada, sasvim sluajno, a na to je ekala etvrt stoljea, ekala je to vjerno, jo je dno u ao u njen put? Ili je mo da njegov otac morao umrijeti iz oba razloga? Ili je tome bio razlog ne to sasvim drugo? Bilo kako bilo: on vi e nije bio onaj divan ovjek na kojega je Manuel jo prije dva d ana, u podrumu sudske medicine, mislio pun nje nosti i ponosa. Nikada on to vi e bit i nee jedno ako se dogodi neko udo, pa se sve prika e kao krivo, sve to to je do sada otkrio Manuel. Ah, nema takva uda razmi ljao je. Dva dana! Dva dana je bilo dosta pa da budu razorena uenja, ljubav i povjerenje prema jednom ovjeku. Manuel se odjednom osjetio nasmrt umornim, bio je na rubu svojih snaga. Sjetio se Irene VValdegg, razmi ljao je o njenom prijatelju s kojim se bila dogovo rila za veeras, zatim je brzo poeo misliti o neem drugom, zapalio je sva svjetla u apartmanu i ponovo sjeo ... Manuel Aranda je te veeri ostao u svom hotelu. Veerao je u blagovaonici, jo je sat vremena proveo u baru i napokon se otputio u svoj apartman i kada je legao, kraj postelje su se poele gomilati novine, pretvorile su se u pravo brdo. Bili su to razni listovi, koji su, ispoetka kao senzaciju, kasnije sve manje javljali o zago netnom umorstvu i samoubojstvu to se bilo dogodilo u knji ari Landau. Manuel 288 je proitao sve. Nije prona ao ni jedne reenice, ni jedne rijei koja bi ga vodila dalj e, koja bi tamu, to je obavijala njegov put, rasvjetljavala bar na jednu jedinu s ekundu. Ne to poslije jedanaest sati zazvonio je telefon na njegovu nonom ormariu.

Bio je to Groll. Jest... jest, gospodine dvorski savjetnie. Manuel se uspravio u svom krevetu. Jeste li ve spavali? Nisam. Na li smo ne to to bi vas moralo veoma zanimati. Manuel je upitao bez daha: Tie li se to Karla Friedjunga? Jest. Vi znate gdje je? Mi znamo gdje je, rekao je dvorski savjetnik Groll. 22 Gdje je Friedjung? pitao je Manuel bez daha. Sa visoko dignutim okovratnikom staja o je u uredu dvorskog savjetnika Grolla po to ga je pozdravio sna nim stiskom ruke. Trei ovjek, na nosu je imao naoari od kosti, bio je to tu an neki ovjek stajao je iza Grolla. Inspektor Ulrich Schafer dr ao je neke papire u ruci. Tu an kao i uvijek kim nuo je Manuelu kad je ovaj po ao spram njega. Recite to, Schafer, gospodinu Arandi, zamolio je Groll neveselog inspektora, ovaj je bio jedan od najsposobnijih ljudi u Grollovu odjelu. Ulica Ettinghausen broj 1, objasnio je Schafer turobno. Razgovarao je telefonom po slije podne sa efom sanatorija u Badenu kraj Bea. Petkom je uvijek odilazio napolj e, susretao se sa profesorom osobno, danas je bio i suvi e zaposlen. Lijenikov glas bio je pun one sigurnosti koju je Schafer odvajkada znao i koju je mrzio: Va a sup ruga ima upravo lo dan. To e se pobolj ati, vjerujte mi, gospodine inspektore. Znate i sami, skleroza multiplex veoma je te ka bolest. Moramo biti sretni to granii sa u dom! to va a supruga jo ima toliko snage..., brzo se ispra19 I Jimmjr se pribli ava dugi 289 vio... to u va e ene ima snage da se upravo tako odupire toj bolesti. Dva, tri tjedna i ona e preboljeti krizu. Jest, razmi ljao je Schafer, dva, tri tjedna i Karla e preboljeti krizu i nikada se mo da nee moi uspraviti u krevetu i sjediti bez potpore. Bio je veoma nesretan te v eeri. Sve e to jo zacijelo potrajati mjesecima, godinama, a njegov novac se smanjuj e, to e se dogoditi ne bude li vi e Karlino lijeenje u tom sanatoriju mogao plaati? Ulica Ettinghausen broj 1, gdje je to? pitao je Manuel urno. U Devetnaestom okrugu. Friedjungovu enu smo na li na broju 11, u istoj ulici. Bio sa m tamo. Razgovarao sam s njom. Jedna stara dama. Sedamdeset i dvije godine. Ali jo je sasvim zdrava i ila, rekao je Schafer gorko. Karli je bilo dvadeset i osam go dina. A Friedjung... Jeste li razgovarali s njim? Manuelove rijei su bile kao odsjeene. Nisam. Za to niste? Ne mo e se razgovarati s mrtvima, rekao je dvorski savjetnik Groll. Svucite se, gospo dine Aranda, jest, bacite ogrta na divan. Pu io je svoju cigaru. Zar je mrtav? Manuel je sjeo na neku stolicu kraj pisaeg stola. Jest. Rekli ste mi da ivi u ulici Ettingshausen broj 1. Ne, inspektor Schafer to nije reka o. Rekao je da je tamo bio. to to znai? Ulica Ettingshausen broj 1 adresa je jedne crkve. Kraj te crkve nalazi se groblje . Popunjeno je i ve davno zatvoreno. Ima mjesta jo samo u porodinim grobnicama. Fri e-djungovi stanuju ve kroz tri generacije u ulici Ettingshausen broj 11. Iza crkv e zove se 'Rane Marijine' imaju grobnicu. Zbog toga je gospoa Friedjung svoga mu a mogla ondje pokopati, sasvim kraj stana. Kada je to bilo? pitao je Manuel. Kada je to bilo, Schafer? pitao je Groll. Tu ni je inspektor poeo listati po svojim papirima. To je bilo 27. veljae 1954, odgovorio je. 290 Zar... Manuel vi e nije mogao izustiti ni rijei. Dobro ste uli, rekao je Groll. Ponovo je bio bez kaputa, vuneni haljetak mu je bio na trbuhu otkopan, a kravata mu je visjela duboko na prsima. Schafera sam zadu io za tu stvar, rekao je podebeli dvorski savjetnik prolazei prstima kroz svoju kosu. eli o sam da budete brzo i iscrpno obavije teni, a elio sam, istodobno, da ta stvar ost

ane meu nama. Schafer je bio u prijavnom uredu ondje je zapoeo prona ao je itav niz k rivih Friedjunga, prije no to je na ao pravu udovicu bio je takoer i u opini koja se brine za devetnaesti okrug. Vidio je smrtovnicu i upis u registarske knjige, raz govarao je sa upnikom iz crkve 'Rane Marijine', minoxom je fotografirao sve datum e, svagdje je zatra io ovjerovljene prijepise bio je veoma marljiv. Hvala vam, rekao je Manuel. U glavi mu se mutilo. Time se je, sad je to primijetio , ve bio sasvim pomirio, kako je Friedjung prije svr etka rata pobjegao u Argentinu i kako mu je upravo on otac. Idiote, govorio je sada sam sebi, vi e si nego idiot ! Dakle, ipak je to ist sluaj pijuna e. Valerija Steinfled je ubila mog oca po nalogu po ijem nalogu? Jesu li to bili Amerikanci? Rusi? Francuzi? Albanci? Kinezi? Mor am pripaziti da ne poludim. ... dvadeset petog veljae 1945, oko podneva, odvijao se te ki napadaj amerikih bombar dera, slu ao je Manuel Schaferov glas. Manuel se sabirao. Inspektor je irio papire p red njime na pisaem stolu, pod velikom staklenom ploom nalazio se golem list gingo bilobe, pokazivao je rukom ili ma inom ispisane datume, imena, vrijeme, pribilje ke . Osobito je te ko stradao drugi, dvadeseti i dvadeset i prvi okrug. tete su nastale takoer i u unutra njosti grada, a takoer i u sjeverozapadnim predgraima. Dr avna kemij ska kola bila je u vrijeme ovog napada iz zraka potpuno uni tena ... O tome su govorili Barrvjevi, sjeao se Manuel. ivote je izgubilo trideset i pet ljudi dvadeset i osam studenata, sedam nastavnika , meu njima se nalazio i Karl Friedjung. Svi su se nalazili u lijevom skloni tu zgr ade. Jedna bomba je probila gornji kat, eksplodirala je u sredini i lijeva se st rana zgrade potpuno sru ila. Le eve su s mnogo muke izvukli... Ovdje se nalazi i izv je taj ekipe za spa avanje. 291 Zar sve te stvari jo i danas uvaju? Manuel je zurio u tri jako poveane fotografije na po utjelu papiru. Bila je to javna zgrada. Postoji arhiv. Schafer je govorio tiho i umorno. Stotinu d vadest i devet uitelja i studenata pre ivjelo je u drugom, desnom podrumu. Nekolici na ih je bila povrijeena. U lijevom podrumu nije pre ivio nitko. Le- eve su te ko ident ificirali... Kako se identitet uope mogao dokazati? Po dokumentima to su ih imali uza se, a inili su to i pripadnici familije. Ovdje se nalazi policijski izvje taj, a ovdje lijenika u slu bi. Iz policijskog izvje taja proi zilazi da je gospoa Friedjung prepoznala svoga mu a. Taj je mrtvac takoer uza se ima o i dokumente... Jo jedno sam pitao gospou Friedjung, upravo danas. Ona je bila, a i sada je, sigurna u iskazu. Dana 27. veljae 1945. pokopala je svoga mu a iza crkve 'Rane Marijine'. to gospoa Friedjung radi sada? Iznajmila je prizemlje vile. U iva rentu, takoer, 2115 ilinga i 30 gro a. Ovdje, molim. Opet jedan papir. Uostalom, onda su i neki uitelji, a takoer i studenti, izjavili kako u jednom le u pr epoznaju Karla Friedjunga, svoga direktora. Sumnji i nema mjesta. Ovdje imam tak oer i snimku groba. Bio je to veoma dobar snimak. ovjek je mogao proitati ak mali natpis na velikom kam enu. Tu je stajalo kako je Karl Friedjung roen 2. travnja 1904. To e rei u trenutku smrti bilo mu je 41 godina... A moj otac, razmi ljao je Manuel, bio je roen 1908, 25. kolovoza. Uvijek smo slavil i njegov roendan. Naravno, ako je ivio sa krivotvorenim dokumentima... Ali prestan i! govorio je Manuel samom sebi. Odmah da si prestao! Tvoj otac nije bio Friedju ng, tu se ni ta ne mo e uraditi! To bi bilo sve, Schafer, rekao je Groll. Mnogo vam zahvaljujem na dobro obavljenom poslu. Poite sada kui, mora da ste nasmrt umorni. Ove papire ostavite ovdje, kako bi ih gospodin Aranda mogao u miru razgledati. Razumijem, gospodine dvorski savjetnie. Schafer se oprostio, uinio je to uljudno i t u no. Ja vam se takoer zahvaljujem, rekao je Manuel. Raduje me ako sam vam mogao pomoi, odgovorio je Schafer. 292 To ste i uinili. Jednu smo mogunost u tom sluaju sa sigurno u odbacili, rekao je Manuel

a dvorski je savjetnik kimnuo glavom. Inspektor Ulrich Schafer je napustio ured svoga efa. U svom folksvagenu vozio se kui. Stanovao je u VII okrugu, u ulici Seiden, sasvim blizu ulice Neubau. Dvije t reine svih kua u Beu starije su od stotinu godina. Kua u kojoj je stanovao Schafer p ripadala je upravo takvim asnim, ali veoma starinskim zgradama. U najmanju ruku b ila je jo dobro u uvana, ali u toj kui nije bilo lifta, nije bilo centralnog grijanja . Ve dugo vremena Schafer je ivio sam, bez Karle... Te noi otvorio je vrata stana, u ao u hladno predvorje, mehaniki se sagnuo po po tu, to je bila ubaena kroz prorez za pisma, le ala je na podu. Pregledao ju je. Rauni. Raun i. Rauni od lijenika. Laboratoriji za pregled krvi, laboratoriji za razne serume, sve je to slao sanatorij iz Badena. (Nije se usuivao otvoriti pojedine raune.) Tu se nalazio prekrasno opremljen prospekt dru tva koje je preporualo skupe luk-susne bungalovve na Costa Brava. Bio je tu takoer i izvadak bankovnog rauna. Meu po tom nal azila se obavijest o sklapanju braka, bili su to ljudi kojih se uope i sjeao nije. Bila je tu takoer plava jeftina omotnica, na njoj nije bilo ni adrese ni po tanske marke. Netko je tu omotnicu ubacio kroz prorez za pisma. Schafer je kratko razm islio, tada je otvorio omotnicu, razmotao sivi, tanki komad papira, to se nalazio u njoj. Rijei su bile sastavljene od raznih izrezaka novina i potom nalijepljene: vi ImAtE BriGA BolESnU eNu i NeMaTE vI E MnOGo nOVacA Ta E bITi? Mi eMO Vam RAdo PoMOi AKo i Vi NAmA poMOGneTE Ako VAs zaNImaJU poJE diNOsti OBjaviTE sliJEdEeg UTorka u KuRiRu u RuBrlcI RaZnO oVaJ OgLas: OrKeSTra dAjE PoDuKu u ViOlInl DoLaZi U KuU DoPiSi NA paGaNinl 500 TadA eTe doZNatl OStaLO o NAma Ako O toME OBa VIjesTE poLIciJU Ili neko Tree Lice TE ko Cete PO aliTI 293 Zar sve te stvari jo i danas uvaju? Manuel je zurio u tri jako poveane fotografije na po utjelu papiru. Bila je to javna zgrada. Postoji arhiv. Schafer je govorio tiho i umorno. Stotinu d vadest i devet uitelja i studenata pre ivjelo je u drugom, desnom podrumu. Nekolici na ih je bila povrijeena. U lijevom podrumu nije pre ivio nitko. Le- eve su te ko ident ificirali... Kako se identitet uope mogao dokazati? Po dokumentima to su ih imali uza se, a inili su to i pripadnici familije. Ovdje se nalazi policijski izvje taj, a ovdje lijenika u slu bi. Iz policijskog izvje taja proi zilazi da je gospoa Friedjung prepoznala svoga mu a. Taj je mrtvac takoer uza se ima o i dokumente... Jo jedno sam pitao gospou Friedjung, upravo danas. Ona je bila, a i sada je, sigurna u iskazu. Dana 27. veljae 1945. pokopala je svoga mu a iza crkve 'Rane Marijine'. to gospoa Friedjung radi sada? Iznajmila je prizemlje vile. U iva rentu, takoer, 2115 ilinga i 30 gro a. Ovdje, molim. Opet jedan papir. Uostalom, onda su i neki uitelji, a takoer i studenti, izjavili kako u jednom le u pr epoznaju Karla Friedjunga, svoga direktora. Sumnji i nema mjesta. Ovdje imam tak oer i snimku groba. Bio je to veoma dobar snimak, ovjek je mogao proitati ak mali natpis na velikom kam enu. Tu je stajalo kako je Karl Friedjung roen 2. travnja 1904. To e rei u trenutku smrti bilo mu je 41 godina... A moj otac, razmi ljao je Manuel, bio je roen 1908, 25. kolovoza. Uvijek smo slavil i njegov roendan. Naravno, ako je ivio sa krivotvorenim dokumentima... Ali prestan i! govorio je Manuel samom sebi. Odmah da si prestao! Tvoj otac nije bio Friedju ng, tu se ni ta ne mo e uraditi! To bi bilo sve, Schafer, rekao je Groll. Mnogo vam zahvaljujem na dobro obavljenom poslu. Poite sada kui, mora da ste nasmrt umorni. Ove papire ostavite ovdje, kako bi ih gospodin Aranda mogao u miru razgledati. Razumijem, gospodine dvorski savjetnie. Schafer se oprostio, uinio je to uljudno i t u no. Ja vam se takoer zahvaljujem, rekao je Manuel. Raduje me ako sam vam mogao pomoi, odgovorio je Schafer. 292 To ste i uinili. Jednu smo mogunost u tom sluaju sa sigurno u odbacili, rekao je Manuel

a dvorski je savjetnik kimnuo glavom. Inspektor Ulrich Schafer je napustio ured svoga efa. U svom folksvagenu vozio se kui. Stanovao je u VII okrugu, u ulici Seiden, sasvim blizu ulice Neubau. Dvije t reine svih kua u Beu starije su od stotinu godina. Kua u kojoj je stanovao Schafer p ripadala je upravo takvim asnim, ali veoma starinskim zgradama. U najmanju ruku b ila je jo dobro u uvana, ali u toj kui nije bilo lifta, nije bilo centralnog grijanja . Ve dugo vremena Schafer je ivio sam, bez Karle... Te noi otvorio je vrata stana, u ao u hladno predvorje, mehaniki se sagnuo po po tu, to je bila ubaena kroz prorez za pisma, le ala je na podu. Pregledao ju je. Rauni. Raun i. Rauni od lijenika. Laboratoriji za pregled krvi, laboratoriji za razne serume, sve je to slao sanatorij iz Badena. (Nije se usuivao otvoriti pojedine raune.) Tu se nalazio prekrasno opremljen prospekt dru tva koje je preporualo skupe luk-susne bungalowe na Costa Brava. Bio je tu takoer i izvadak bankovnog rauna. Meu po tom nala zila se obavijest o sklapanju braka, bili su to ljudi kojih se uope i sjeao nije. Bila je tu takoer plava jeftina omotnica, na njoj nije bilo ni adrese ni po tanske marke. Netko je tu omotnicu ubacio kroz prorez za pisma. Schafer je kratko razmi slio, tada je otvorio omotnicu, razmotao sivi, tanki komad papira, to se nalazio u njoj. Rijei su bile sastavljene od raznih izrezaka novina i potom nalijepljene: vi ImAtE BriGA BolESnU eNu i NeMaTE vI E MnOGo nOVacA Ta E bITi? Mi eMO Vam RAdo PoMOi AKo i Vi NAmA poMOGneTE Ako VAs zaNImaJU poJE diNOsti OBjaviTE sliJEdEeg UTorka u KuRiRu u RuBrlcI RaZnO oVaJ OgLas: OrKeSTra dAjE PoDuKu u ViOlInI DoLaZi U KuU DoPiSi NA paGaNinl 500 TadA eTe doZNatl OStaLO o NAma Ako O toME OBa VIjesTE poLIciJU Ili neko Tree Lice TE ko ete PO aliTI 293 Inspektor Ulrich Schafer otputio se brzo u veliku sobu, bio je u ogrtau i e iru, ruk avice je jo imao na rukama, upalio je svjetlo i podigao slu alicu. elio je nazvati d vorskog savjetnika Grolla, elio mu je odmah rei o tom anonimnom pismu. Okrenuo je dvije brojke, potom je prekinuo, zurio je u pismo i stavio potom polako slu alicu na vilicu. Inspektor Schafer stajao je obasjan jakim svjetlom sna ne svjetiljke, s tajao je nepomian, inilo se kao da vi e ne mo e odvratiti pogleda od tog papira na koj em su se nalazila prilijepljena slova. 23 ... i to je sve to sam u meuvremenu doznao, zavr io je Manuel. On je obavje tavao Grolla u vrijeme dok se Schafer vozio kui, zatim su jo dugo vremena razgovarali o njegov im do ivljajima. Groll je pu ei i utei slu ao. Te ak i golem sjedio je za svojim pisaim s om. Bio je jedan sat poslije ponoi. Sve se sve vi e odvija po pretpostavkama dr avne polir cije, ini se da je va otac odist a bio uvuen u sluaj pijuna e, zbog toga je bio ubijen, rekao je sada Groll. Ubila ga je neka stara ena? povikao je Manuel. Rukom se dodirnuo ela. Ne mogu to razu mjeti! Ja u to ne mogu vjerovati. Ni ta vam drugo ne preostaje, odgovorio mu je Groll. Ono to je Schafer prona ao, to je n e to ega se vrsto mo emo dr ati. Karl Friedjung je poginuo godine 1945. Gospoa Steinfeld ga, dakle, nije mogla godine 1969. iz bilo kakve osvetoljubive pobude otrovati. Ali ono to je rekla u vrpcu... da je tako dugo ekala... I sve ono ostalo. Bila je te ko pijana, silno uzrujana. Bila je neuraunljiva. Ima tu jo i drugih stvari, gospodine dvorski savjetnie! Pona anje njene sestre, na pr imjer. Groll je nastavio: Nema sumnje, mo e biti da je gospoa Steinfeld imala neku tajnu se stra vam je eli povjeriti. Usprkos tome, a sada mi je to jasno: sluaj pijuna e i par294 nica, to ju je vodila gospoa Steinfeld, dvije su potpuno razliite stvari. Nemaju je dna s drugom nikakvih dodirnih toaka. Ne dajte da vas bilo to zavede. Parnica ona se odvijala unazad etvrt stoljea. Sam bog zna to se to pru a jo u sada njost. Ja se ne b ih sporio o tome da se ne to takvo ne bi moglo protezati i do dana njice. Ali ovdje imamo priu i priznanja iz dvije ruke tko nam ka e da je i to tono? Pria o pijuna i ne t e sasvim drugo. To su injenice iz prve ruke. Ta stvar je u redu a odvijala se upr avo onako, u to sam potpuno siguran, kako vam je onomad ispripovjedio Albanac. Zagon! to je s njime? Na njega sam sasvim zaboravio, oglasio se Manuel. Zaboravio j e takoer pripovijedati dvorskom savjetniku Grollu o pismu Danijela Steinfelda, br

ata Paula Steinfelda bio je i suvi e uzrujan. Posjetio sam danas poslije podne Zagona na psihijatriji, rekao je Groll. Pa? Dvorski savjetnik je slegnuo ramenima. Lijenici su se osvjedoili da simulira. Sutra ujutro e ga otpustiti. Kola njegova pos lanstva on je zatra io slu benu za titu policije, a i dobit e je odvest e Zagona s klin ke i otii e s njime na aerodrom. Manuel je zaustio: I to sve da bude sluaj? Kako se to sla e? Kako se to neprestance upotpunjuje i kri a te prie o procesu, prie o sluaju pijuna e? Ono to se meni dogodilo a zatim ono s gospoicom Waldegg zar sluajevi, samo sluajevi? Gospodine dvorski savj etnie, tako mnogo sluajeva nema. Trenutak! Mi i suvi e esto i suvi e rado sluaj zamjenjujemo neim sasvim redovitim. Ali k ada je rije o sluaju on ima svoje zakonitosti, dragi gospodine Aranda. Gdje su te zakonitosti kada je rije o tome to sam ja-do ivio, to je mome ocu donijelo smrt, a to je takoer donijelo smrt i gospoi Steinfeld? Razjasnit u vam to, rekao je Groll ljubazno. Mislim da u to uraditi pomou tabela mrtvi h pri osiguravajuem dru tvu koje se bavi osiguranjem ivota ljudi. Liznuo je ka iprst i zalijepio list cigare to se bio odlijepio. U tim tabelama, na primjer, ovjek mo e proi tati da su od ka imo ljudi roenih godine 1895, godine 1969 hajde, 295 Inspektor Ulrich Schafer otputio se brzo u veliku sobu, bio je u ogrtau i e iru, ruk avice je jo imao na rukama, upalio je svjetlo i podigao slu alicu. elio je nazvati d vorskog savjetnika Grolla, elio mu je odmah rei o tom anonimnom pismu. Okrenuo je dvije brojke, potom je prekinuo, zurio je u pismo i stavio potom polako slu alicu na vilicu. Inspektor Schafer stajao je obasjan jakim svjetlom sna ne svjetiljke, s tajao je nepomian, inilo se kao da vi e ne mo e odvratiti pogleda od tog papira na koj em su se nalazila prilijepljena slova. 23 ... i to je sve to sam u meuvremenu doznao, zavr io je Manuel. On je obavje tavao Groll a u vrijeme dok se Schafer vozio kui, zatim su jo dugo vremena razgovarali o njego vim do ivljajima. Groll je pu ei i utei slu ao. Te ak i golem sjedio je za svojim pisaim lom. Bio je jedan sat poslije ponoi. Sve se sve vi e odvija po pretpostavkama dr avne policije, ini se da je va otac odista bio uvuen u sluaj pijuna e, zbog toga je bio ubijen, rekao je sada Groll. Ubila ga je neka stara ena? povikao je Manuel. Rukom se dodirnuo ela. Ne mogu to razu mjeti! Ja u to ne mogu vjerovati. Ni ta vam drugo ne preostaje, odgovorio mu je Groll. Ono to je Schafer prona ao, to je n e to ega se vrsto mo emo dr ati. Karl Friedjung je poginuo godine 1945. Gospoa Steinfeld ga, dakle, nije mogla godine 1969. iz bilo kakve osvetoljubive pobude otrovati. Ali ono to je rekla u vrpcu... da je tako dugo ekala... I sve ono ostalo. Bila je te ko pijana, silno uzrujana. Bila je neuraunljiva. Ima tu jo i drugih stvari, gospodine dvorski savjetnie! Pona anje njene sestre, na pr imjer. Groll je nastavio: Nema sumnje, mo e biti da je gospoa Steinfeld imala neku tajnu se stra vam je eli povjeriti. Usprkos tome, a sada mi je to jasno: sluaj pijuna e i par294 nica, to ju je vodila gospoa Steinfeld, dvije su potpuno razliite stvari. Nemaju je dna s drugom nikakvih dodirnih toaka. Ne dajte da vas bilo to zavede. Parnica ona se odvijala unazad etvrt stoljea. Sam bog zna to se to pru a jo u sada njost. Ja se ne b ih sporio o tome da se ne to takvo ne bi moglo protezati i do dana njice. Ali ovdje imamo priu i priznanja iz dvije ruke tko nam ka e da je i to tono? Pria o pijuna i ne t e sasvim drugo. To su injenice iz prve ruke. Ta stvar je u redu a odvijala se upr avo onako, u to sam potpuno siguran, kako vam je onomad ispripovjedio Albanac. Zagon! to je s njime? Na njega sam sasvim zaboravio, oglasio se Manuel. Zaboravio j e takoer pripovijedati dvorskom savjetniku Grollu o pismu Danijela Steinfelda, br ata Paula Steinfelda bio je i suvi e uzrujan. Posjetio sam danas poslije podne Zagona na psihijatriji, rekao je Groll. Pa? Dvorski savjetnik je slegnuo ramenima. Lijenici su se osvjedoili da simulira. Sutra ujutro e ga otpustiti. Kola njegova pos

lanstva on je zatra io slu benu za titu policije, a i dobit e je odvest e Zagona s klin ke i otii e s njime na aerodrom. Manuel je zaustio: I to sve da bude sluaj? Kako se to sla e? Kako se to neprestance upotpunjuje i kri a te prie o procesu, prie o sluaju pijuna e? Ono to se meni dogodilo a zatim ono s gospoicom Waldegg zar sluajevi, samo sluajevi? Gospodine dvorski savj etnie, tako mnogo sluajeva nema. Trenutak! Mi i suvi e esto i suvi e rado sluaj zamjenjujemo neim sasvim redovitim. Ali k ada je rije o sluaju on ima svoje zakonitosti, dragi gospodine Aranda. Gdje su te zakonitosti kada je rije o tome to sam ja-do ivio, to je mome ocu donijelo smrt, a to je takoer donijelo smrt i gospoi Steinfeld? Razjasnit u vam to, rekao je Groll ljubazno. Mislim da u to uraditi pomou tabela mrtvi h pri osiguravajuem dru tvu koje se bavi osiguranjem ivota ljudi. Liznuo je ka iprst i zalijepio list cigare to se bio odlijepio. U tim tabelama, na primjer, ovjek mo e proi tati da su od ka imo ljudi roenih godine 1895, godine 1969 hajde, 295 ka imo neku brojku umrli njih 9532, ili e sluajno umrijeti. Nekoliko ljudi vi e ili ma nje, odista e ih umrijeti toliko. Tko bude umro kada je rije o godi tu 1895, je li t o Huber ili Plaek to se tabele ne tie. Sluaj e biti registriran statistikom zakonito to to sve ima sa... poeo je Manuel govoriti. Priekajte, priekajte trenutak. Plaek, ka imo, nee umrijeti. Huber, ka imo, umire kao j n od onih 9532 ovjeka svoga godi ta. Ali: ono to se obitelji Huber mora uiniti kao st ra an sluaj, naime, da je djeda pregazio automobil, to se pokazuje, im se to dogodil o, ako ovjek dogaaje prati korak po korak unatrag, to se pokazuje kao lanac uzroka i posljedica. Ja to ne razumijem. Gledajte: djed Huber je sve je to pribli no u 17 sati i 35 minuta iza ao iz kue. On to ini svakodnevno da bi se sastao sa svojim prijateljem Plaekom sastaju se u nekoj maloj gostionici gdje piju jednu, do dvije etvrtlitre. Plaek je prijatelj djeda Hu bera. U prvom svjetskom ratu slu io je u istoj bateriji. Dospjeli su u istu bateri ju obojica, jer su isto godi te i stanuju u istom okrugu. To je uzrono vezano, jer su njihovi roditelji ve recimo stanovali u Josefstadtu. Sad bismo mogli, kad bism o imali vremena i elju itavu tu stvar slijediti unatrag sad bismo mogli istra ivati za to su roditelji ivjeli u Josefstadtu i tako sve dalje, ukoliko isprave ne ute, ta ko bismo mogli ii desetljee za desetljeem, stoljee za stoljeem. Groll je zakucao po st aklenoj ploi. Nije drugaije ni sa vozaem automobila nazovimo ga Zauner koji je prouz rokovao smrt pre-gaziv i djeda Hubera. Zauner je po ao oko 16 sati i 30 minuta, a bi o se dogovorio sa svojom djevojkom a to poznanstvo ima opet svoju povijest gdje je jedan uzrok bio posljedica slijedeem. Poinjete li razumijevati? Dr im da poinjem, rekao je Manuel. Lijepo. Do nesree do lo je tako to se zaljubljeni mladi Zauner urio, jer je zakasnio. A zakasnio je zbog toga, jer je i suvi e dugo sjedio u uredu, a sjedio je i suvi e d ugo, jer je pretpostavljeni ne to htio od njega budui da je nai la neka reklamacija, zakasnila je neka isporuka, i tako dalje i tako dalje. Zbog toga je morao, dakle , Huber umrijeti, prividno je 296 tome uzrok nesretan sluaj, a njegov prijatelj Plaek je morao dalje ivjeti, prividno je takoer to sluaj. Manuel je rekao: Uzrok i posljedica! Ako taj sistem... Ako ti... Lanci .uzroka. Ako se, dakle, ti lanci neprestance mogu primjenjivati, tada sve u ivotu ima svoje 'odreenje' kao to to mnogi ljudi tvrde. To to ovdje sjedim a ne u Buenos Airesu; t o da mi je otac mrtav; da je Valerija Steinfeld mrtva; da sam upoznao Noru Hill; da sam sada ja, umjesto svoga oca, upleten u sluaj pijuna e; da je Karl Friedjung p oginuo u skloni tu; da sam upoznao vas; da poku avam pronai istinu... Sve to, i jo mnogo tisua stvari, sve se to ini kao 'odreenje', jest, rekao je Groll. A ako se to ne bude slagalo? Ne, tako se to nee slagati. Danas to znamo a to je spoznala atomska fizika. Jedan gram radija rastvara se pri zraenju alfa-, beta- i gama zraka toliko da nakon ini m i se 1580 godina postoji jo samo pola grama. Pri tom se rastvara posve odreena mno i na od atoma radija. Ali koji atom se mora i kada se mora rastvoriti to ne znamo.

Ovdje je stvar upravo takva kao i u onih tabela to prate umiranje: rastvaranje a toma je isto tako kauzalna pojava kao i umiranje, ali nije determinirana ve je ovj ek poima, samo prema statistikim zakonima vjerojatnosti. Vi, dakle, morate tono ra zlikovati kauzalitet i determinizam. Manuel je gledao Grolla, u njemu se mije alo divljenje sa stravom, progovorio je: A da va djed Huber toga dana iz bilo kojeg razloga nije po ao da popije naveer a icu vin a? Da se moj otac iz bilo kojeg razloga naveer 9. sijenja nije vratio u knji aru po onu knjigu, to ju je bio naruio? Da je uope i nije bio naruio? Kada bi... Groll ga je prekinuo: Vi govorite o slobodnoj volji. Jest! Govorim o slobodnoj volji! Na a je volja ipak slobodna ili.... Na a je volja slobodna, rekao je Groll, ali sa slobodnom voljom nije ni ta drugaije nego li sa sluajno u. to je sada to? ovjeja volja uistinu je slobodna. Pepeo s cigare pao je na Grollov haljetak. On to n ije primijetio. Sve je to prvi put spoznao i prozreo veliki fiziar Max Planck. Vi znate 297 ka imo neku brojku umrli njih 9532, ili e sluajno umrijeti. Nekoliko ljudi vi e ili ma nje, odista e ih umrijeti toliko. Tko bude umro kada je rije o godi tu 1895, je li t o Huber ili Plaek to se tabele ne tie. Sluaj e biti registriran statistikom zakonito to to sve ima sa... poeo je Manuel govoriti. Priekajte, priekajte trenutak. Plaek, ka imo, nee umrijeti. Huber, ka imo, umire kao j n od onih 9532 ovjeka svoga godi ta. Ali: ono to se obitelji Huber mora uiniti kao st ra an sluaj, naime, da je djeda pregazio automobil, to se pokazuje, im se to dogodil o, ako ovjek dogaaje prati korak po korak unatrag, to se pokazuje kao lanac uzroka i posljedica. Ja to ne razumijem. Gledajte: djed Huber je sve je to pribli no u 17 sati i 35 minuta iza ao iz kue. On to ini svakodnevno da bi se sastao sa svojim prijateljem Plaekom sastaju se u nekoj maloj gostionici gdje piju jednu, do dvije etvrtlitre. Plaek je prijatelj djeda Hu bera. U prvom svjetskom ratu slu io je u istoj bateriji. Dospjeli su u istu bateri ju obojica, jer su isto godi te i stanuju u istom okrugu. To je uzrono vezano, jer su njihovi roditelji ve recimo stanovali u Josefstadtu. Sad bismo mogli, kad bism o imali vremena i elju itavu tu stvar slijediti unatrag sad bismo mogli istra ivati za to su roditelji ivjeli u Josefstadtu i tako sve dalje, ukoliko isprave ne ute, ta ko bismo mogli ii desetljee za desetljeem, stoljee za stoljeem. Groll je zakucao po st aklenoj ploi. Nije drugaije ni sa vozaem automobila nazovimo ga Zauner koji je prouz rokovao smrt pre-gaziv i djeda Hubera. Zauner je po ao oko 16 sati i 30 minuta, a bi o se dogovorio sa svojom djevojkom a to poznanstvo ima opet svoju povijest gdje je jedan uzrok bio posljedica slijedeem. Poinjete li razumijevati? Dr im da poinjem, rekao je Manuel. Lijepo. Do nesree do lo je tako to se zaljubljeni mladi Zauner urio, jer je zakasnio. A zakasnio je zbog toga, jer je i suvi e dugo sjedio u uredu, a sjedio je i suvi e d ugo, jer je pretpostavljeni ne to htio od njega budui da je nai la neka reklamacija, zakasnila je neka isporuka, i tako dalje i tako dalje. Zbog toga je morao, dakle , Huber umrijeti, prividno je 296 tome uzrok nesretan sluaj, a njegov prijatelj Plaek je morao dalje ivjeti, prividno je takoer to sluaj. Manuel je rekao: Uzrok i posljedica! Ako taj sistem ... Ako ti... Lanci .uzroka. Ako se, dakle, ti lanci neprestance mogu primjenjivati, tada sve u ivotu ima svoje 'odreenje' kao to to mnogi ljudi tvrde. To to ovdje sjedim a ne u Buenos Airesu; t o da mi je otac mrtav; da je Valerija Steinfeld mrtva; da sam upoznao Noru Hill; da sam sada ja, umjesto svoga oca, upleten u sluaj pijuna e; da je Karl Friedjung p oginuo u skloni tu; da sam upoznao vas; da poku avam pronai istinu... Sve to, i jo mnogo tisua stvari, sve se to ini kao 'odreenje', jest, rekao je Groll. A ako se to ne bude slagalo? Ne, tako se to nee slagati. Danas to znamo a to je spoznala atomska fizika. Jedan gram radija rastvara se pri zraenju alfa-, beta- i gama zraka toliko da nakon ini m

i se 1580 godina postoji jo samo pola grama. Pri tom se rastvara posve odreena mno i na od atoma radija. Ali koji atom se mora i kada se mora rastvoriti to ne znamo. Ovdje je stvar upravo takva kao i u onih tabela to prate umiranje: rastvaranje a toma je isto tako kauzalna pojava kao i umiranje, ali nije determinirana ve je ovj ek poima, samo prema statistikim zakonima vjerojatnosti. Vi, dakle, morate tono ra zlikovati kauzalitet i determinizam. Manuel je gledao Grolla, u njemu se mije alo divljenje sa stravom, progovorio je: A da va djed Huber toga dana iz bilo kojeg razloga nije po ao da popije naveer a icu vin a? Da se moj otac iz bilo kojeg razloga naveer 9. sijenja nije vratio u knji aru po onu knjigu, to ju je bio naruio? Da je uope i nije bio naruio? Kada bi... Groll ga je prekinuo: Vi govorite o slobodnoj volji. Jest! Govorim o slobodnoj volji! Na a je volja ipak slobodna ili... Na a je volja slobodna, rekao je Groll, ali sa slobodnom voljom nije ni ta drugaije nego li sa sluajno u. to je sada to? ovjeja volja uistinu je slobodna. Pepeo s cigare pao je na Grollov haljetak. On to n ije primijetio. Sve je to prvi put spoznao i prozreo veliki fiziar Max Planck. Vi znate 297 za nj, naravno, dao je mnoge rezultate istra ujui kvantnu fiziku i pri tom pridonio da se dovr i slika o determiniranosti svijeta. Jest, rekao je Planck, ovjeja volja je slobodna! Ali u istom trenutku u kojem je jedna odluka volje bila ova, a ne n eka druga, ja mogu ponovo razvijati njenu kauzalnu vezu unatrag pa e se ispostavi ti za to sam se ovako, a ne drugaije oduio. Poslije stanke Manuel je upitao: Hoe li se razjasniti za to je moj otac, za to je Vale rija Steinfeld, za to ste svi vi, svi mi, za to smo se ovako, a ne drugaije odluili i za to uope odluujemo. Pokazat e se, odgovorio je Groll gasei cigaru. Morat e se pokazati, budemo li uporno i stra ivali. Time ne elim kazati da je uvijek dobro iscrpno istra ivanje. Ne samo da j e dobro mo e se pokazati da je krivo i opasno. Kao i u ovom sluaju, rekao je Manuel, pri tom je podigao glas. Groll je Slegnuo ramenima. Kao i u va em sluaju, jest. Za to me gledate tako ljutito? Vi ste se ve odluili da ete i tra ivati, sve dok ne saznate istinu. Nema uzmicanja. Va a slobodna volja nala e vam d a i dalje tra ite. Vi ne mo ete initi drugo, vi ne elite initi drugo. Ne, ja to ne mogu, a i neu! povikao je Manuel. Dobro, nastavio je Groll. Ja to uviam, upravo ujem. Ali nadam se da ste shvatili i me ne, je li tako? Nadam se i ja. Sluaj i nu nost, obja njavao je Groll, slobodna volja i prisila neraskidljivo su vezane u jedinstvo, u emu polaritet ... Krupni, a ipak skromni i osamljeni ef komisije za umorstva priklonio je glavu, gledao je staklenu plou na svom pisaem stolu i list p od njom. Gledao je sve to s izrazom na licu kao da se boji budunosti i svega onog a to ona jo mo e donijeti. 24 Laa nazvana 'Thermopvlae' bila je sagraena 1868. u kotskoj, vozila je kao pravi brz i jedrenjak aj iz Kine. Sad 298 je kopija te lae stajala na jednom regalu u sobi gdje se amaterski bavio raznim p oslovima sedamdeset i etiri godine stari odvjetnik doktor Forster a tu je sobu ur edio u toranjskom dijelu svoje br ljanom obrasle vile. Stanovao je u gornjem katu, a njegov sin sa svojom obitelji u oba donja kata. Kua je bila velika, sagradili su je bili godine 1890. Stajala je posred podivljala vrta, u kojem je bilo mnogo prastarog drvea. Stabla, te ko optereena snijegom, obrub-ljivala su takoer ulicu Ste rmvarte to se nalazila u otmjenom i mirnom kraju beke etvrti 'Cottage'. Forster je Manuela odveo ponajprije u svoju svijetlu Sobu, u kojoj se bavio razn im zanimanjima, Prozori su u toj sobi gledali na sve strane, a u njoj se takoer n alazio jedan veliki sto. Laa je bila dugaka 91 centimetar, bila je sagraena u omjer u 1:96 i potpuno jednaka originalu, Forster ju je pokazivao pun ponosa. Bio je o n golem, vitak i za svoje godine neobino sna an ovjek, ruke su mu jo uvijek bile veom

a lijepe, obraz je u njega bio uzak, a oi su mu bile sive. Ne to malo sive kose obr ubljivalo mu je lubanju, a imao je samo jedno uho, lijevo. Desna polovica lica b ila mu je zarasla mesom, lo e je bilo to meso zaraslo, itava polovica lica bila je crvena. Mora da je pre ivio neku te ku nesreu. Ondje, gdje je trebalo da se nalazi uh o, nalazila se debela, otekla i otvorena brazgotina. (Sasvim dobro ujem, gospodine Aranda, kad govorim sa ovjekom, inae ne ujem nikakve umove, glasove, glazbu, buku. Ipak je bolje da sjednete lijevo od mene...) Advokat je na sebi imao sivo odijelo od flanela, aren prsluk sa iven na kotski nain, nosio je bijelu ko ulju i crnu pletenu kravatu. Pao je u vatru pokazujui svoje blag o. Na regalima je jo mnogo bilo brodova, a na prepunom radnom stolu upravo je jed an bio u gradnji. ... upravo gradim 'Cutty Sarg'. To je jedan od najveih jedrenjaka na svijetu, oso bito je to lijepa laa! Trup je crn, jedra bijela. Netko je zakucao na vrata. Debela ena, okrugla lica, u crnoj haljini i sa bijelom keceljom oko pasa, stupila je u sobu. Gospodine doktore, donijela sam kavu u va u sobu. Doi emo. Stari advokat bez uha je nastavio: To je na a dobra Ana. Od vremena do vremena posprema mi ovu 299 prostoriju. Ispoetka je bila upravo prestravljena, sad mi je ve davno oprostila ov aj nered. Tako su lijepi brodovi to ih pravi gospodin doktor, rekla je Ana pocrvenjev i, potom je nestala. Forster je pogledao Manuela. Gospodin doktor pravi brodove, jo samo brodove. Ve godinama. Znam ja to vi mislite, m rmljao je. A to je to mislim? Advokat se smije io. Htio bi se udaljiti, starac, to vi mislite. Htio bi otii daleko, daleko odavde, al i to mu vi e nije mogue, i tako gradi svoje snove koji u obliku brodova odilaze dal eko, daleko odavde. Jesam li u pravu? Ja... ne, odista, to nisam pomislio, odgovorio je Manuel, koji je upravo to bio po mislio. Svejedno je. Upravo sam to ugledao u va im oima. U pravu ste. Htio bih odavde, ve dav no bih ja to htio, sve to vi e elim, sve vi e to sam stariji i to mi je to te e. Za to? Taj grad, rekao je Forster. Zatim ti ljudi. Iskusio sam mnogo toga. Ta iskustva nis u sretna. Be je prekrasan grad ako je ovjeku mogue biti daleko od Bea. Tada ovjeka sp opada ak i e nja za tim gradom. Mislim da me tako ne to ne bi spopadalo, a ja i ne mog u otii. Odmah poslije rata to mi nije bilo mogue zbog bolesti. Tada sam morao svoj u kancelariju ponovo staviti na noge kako bih zaradio ne to novaca imao sam enu i o draslog sina. Tako su protekle mnoge godine. ena je umrla, sin je preuzeo kancela riju, a ja sam ostario. Sada, sada bar mogu graditi svoje lae ako i ne mogu otii o davde, otii, otii, daleko odavde... 25 Stol, to se nalazio u sobi, s prekrasnim pokustvom, bio je s ljubavlju postavljen. Manuel je promatrao poti teno stra nu desnu stranu Forsterova lica dok je advokat u lijevao kavu hvalei kolae, to su se nalazili na stolu: To su kolai od sira, Anin spec ijalitet. Vlastoruno ih je sainila za nas, molim, uzmite! 300 Odozdo je nenadano zaorio prigu en divlji jazz prepun divljih glasova. To je ki moga sina, obja njavao je Forster. U nje je mala kuna zabava. Odu evljeni su Be tlesima. Ja sam takoer odu evljen njima. A vi? I ja takoer. Bo anstveno je to oni izvode, nije li tako? Rekao je starac. To je ' uta podmornica'! Sl o je trenutak tada je kimnuo glavom i jo jedno rekao: Odista bo anstveno. Sad emo pona jprije u miru ne to zalo iti, a zatim u vam pripovijedati sve to elite uti svakako e t iti poetak. Vi imate dosta vremena? Imam, rekao je Manuel. Najvi e vremena na itavom svijetu, pomislio je tu no. Prije podn e bio se odvezao do apoteke 'Galebu' da vidi Irenu i da joj ispripovjedi posljed nje. Bila je jako nervozna i veoma se urila. Neprestance je trala iz svog malog ur

eda u apoteku, morala je poslu ivati mu terije, tog subotnjeg dopodneva bilo je jako mnogo kupaca. Irenine oi bile su ponovo iste i velike, vi e se nije tako izrazito mi nkala, ali usprkos tomu osjealo se da je silno uznemirena. Svaki as bi se izvinjav ala Manuelu, a on je osjeao kako ga pravo i ne slu a, kako ne shvaa ono to joj on gov ori. Napokon je i sam bio obuzet njenim nemirom. Ovo u vas nije odista pravo mjesto! Gdje vas mogu vidjeti? Mo da veeras? Mahnula je glavom. ao mi je, ali ponovo ne mogu. Zar je ponovo u pitanju va prijatelj? To je... Oklijevala je. To je moj zarunik, rekla je ozbiljno i polagano. Veeras se mor mo jo jednom vidjeti. Molim vas, shvatite, gospodine Aranda... Ali naravno, odgovorio je, osjetio je kako ga obuzima val neloginog bijesa. Za to, do vraga, Irena ne bi imala zarunika? Mlada, lijepa ena! Bilo bi naprosto nelogino ka d ga ne bi imala. Nije da vas ne elim vidjeti! Gorljivo me zanima sve to! Ali upravo veeras ... Jasno mi je, Ali mi se moramo vidjeti. Kad god budete imali vremena. Sad se ljutite. 30J Zar ja? Uope ne. Kako da se ljutim? Ipak, vi se ljutite, ja to vidim. Veeras ne mogu nikako, odista ne. Sutra naveer mo d a... Jo uvijek ne znam ... Mogli biste doi k meni. Tada bismo bili u miru. Jo vam n e mogu kazati... Smijem li vas nazvati? U svako doba, razumljivo, rekao je Manuel. Odmah je potom oti ao. Opro taj je bio pono vo kratak i sasvim formalan. Oprez, razmi ljao je, dok se penjao u svoja kola, mor am biti razuman i trijezan. Samo nikakvih osjeajnosti i tome slino. Ireni VValdegg sam stran ovjek, dosta s tim, toka. Iz sebe pravim budalu kad bih sebi ne to drugo umi ljao ... U ina kod doktora Forstera upravo je bila pri kraju, zavr ili su. Ana je spremila st o i na nj stavila pokriva od brokata. Advokat sa jakom brazgotinom na mjestu gdje je nekada bilo desno uho donio je golem snop akata, ponovo je sjeo. Pogledajte ovo, pokazao je Manuelu mapu. Na njoj je velikim pismenima bilo napisan o tu em: Valerija Steinfeld. Ispred toga, manjim pismenima: Zapoeto 24. listopada 1 942. Ovitak je bio pun mrlja. Manuel je primijetio kako ispod rijei zapoeto stoji jo ne to napisano. Pogledao je ukoso i proitao: Zavr eno. Slijedila je dvotoka. Poslije toga ni ta. Zavr eno a gdje je datum? upitao je Manuel. Nema ga, nema ga. Forster je okrenuo glavu u stranu tako da je sugovorniku pokazao lijevo uho. Zar parnica nije bila zavr ena? Ja je nisam zavr io, odgovorio je Forster. Ja... ja sam u posljednjoj fazi parnice bi o sprijeen... Jest, sprijeen to je pravi izraz. Stvar je do la u druge ruke. O zavr et ku vam ne mogu, prema tome, ni ta kazati. Ali mnogo toga vam mogu rei o itavoj stvar i. To to ovdje vidite malen je dio. U arhivi kancelarije djevojke su do sada na le samo tu mapu i u njoj samo neke dokumente, ostatak mora da se nalazi u drugim ma pama sluaja Steinfeld ili u mapama drugih opunomoenika. Odmah poslije zavr etka rata u li su ljudi u kancelariju, tra ili su spise te parnice da ih uni te. Ti su ljudi na ravski poremetili itav arhiv. Sekretarice moga sina tra e, gospodine Aranda. Iduih d ana, bude li to bo ja volja, imat emo sve na okupu. Morat ete ponovo doi k meni. 302 Rado u to uiniti. ... jer bez akata ni ta vam neu moi pripovjediti. Ve sam vam rekao: Moje pamenje! Nije vi e osobito. Toliko je vremena pro lo. A to se sve dogodilo za to vrijeme. Ne, ne, m oram imati akte u ruci. Nai emo mi njih. Dobit ete ipak pribli no potpunu sliku... For ster je pogledao Manuela: I ako ste nacistu o svemu, ako vam je sve jasno, sve to se bilo dogodilo i za to se dogodilo hoete li se vratiti u Argentinu? Hou, naravno. Zavidim vam, mrmljao je stari advokat. Vi mo ete napustiti Be... Uspravio se. Proitao sve to su mi do sada donijeli. Sjeam se sada gospoe Steinfeld veoma tono. Jadna ena!

Potpuno izbezumljena do la je k meni, odmah sam to vidio, iako se trudila da bude veoma hrabra, iako se trudila da djeluje hrabro i mirno. Nije to bio osamljen s luaj u mene. Znao sam kako se pona aju takve majke. Sve su mi se one smilile. Jadne ene... I ti prokleti psi! Forsterov glas postao je odjednom glasan i strastven. Ov dje, u tom gradu iz bajke, poletjele su prve sinagoge u zrak! U itavom velikom nj emakom Reichu upravo su ovdje progoni idova bili organizirani najbr e i najbrutalnij e. U nas je mr nja na idove uvijek poprimala ne to nalik na istonoevropske pogrome. Go dine 1938. taj se prekrasan grad pretvorio u ludnicu. Jeste li ikada vidjeli fil msku snimku takvih scena, to su se bile dogodile na Trgu junaka kad je ono Hitler do ao? Ja sam ih vidio. Nikada ih neu zaboraviti! Sposobnost da budu ushieni ti moj i sugraani bilo je to pravo ludilo! Oh, bilo je u nas i onih najgorih fa ista, i jo ih uvijek ima! Manuel je razmi ljao: taj ovjek govori pun mr nje i oaja, nema sumnje on je cjelovit, pristojan i razborit ovjek nalik je na dvorskog savjetnika Grolla. to je to morao doktor Forster do ivjeti da govori tako o svojoj zemlji, da eli otii daleko, daleko odavde? Pogledao je advoka ta. Mnoge brazgotine na njegovu desnom obrazu upravo su bile u arene. Opet mi je dobro. Ali uvijek, kad se neeg takvog... pokazao je mapu . .. dotaknem, i kad se sjetim... Udario je po omotnici. 303; Ali ponimo, nastavio je Forster. To su prvi spisi, kao to sam ve rekao. Ovdje je jedan od prvih! Sadr aj o razgovorima s klijentom uvijek sam odmah diktirao svojoj sekr etarici, inio sam to jo u prisutnosti klijenta. Forster je podigao list papira, bio je ve po utio od starine sav ispisan pismom neke stare pisae ma ine, itao je: 24. listo pada 1942, 10 sati 30 minuta. Pristupila je gospoa Valerija Steinfeld, roena 6. o uj ka 1904, u Linzu, udata, rimokatolike vjere, stanuje u Beu XVIII, ulica Gentz 50 a , kazala je... 26 ... prevarila sam svoga mu a prije mnogo godina s nekim izvjesnim Martinom Landauom . Posljedica te veze bilo je dijete, moj sin Heinz. Rado bih da me zastupate, go spodine doktore, jer sam stvar predala sudu i zapoinjem parnicu o oinstvu. Valerija je sjedila u kancelariji doktora Ota Forstera, sjedila je u toj velikoj kancela riji suelice njemu. Kroz prozor se vidio kanal na Dunavu, to je prolazio gradom i jedan od mnogih mostova. Tog subotnjeg prijepodneva bilo je na tom mostu veoma iv o. Beskrajna vojnika kolona prolazila je kraj ogromne figure Majke bo je to je bila salivena od bronce, to se sjala na suncu. Vojnici ozbiljnih, umornih i zatvorenih lica sjedili su priljubljeni jedan uz drugoga na kamionima. Nitko nije mogao sebi i zamisliti da e svi mostovi preko tog kanala na Dunavu kas nije u borbama za grad Be biti razru eni po toj istoj vojsci koja se povlaila. Visok i, vitki doktor Oto Forster, ovjek s uskim licem, sa sivim oima, ovjek u kojega su bila lijepo formirana u esa, prekinuo je brzom kretnjom Valerijino kazivanje. Va se suprug zove Paul Steinfeld? Jest. Poznavao sam jednog Paula Steinfelda. Oprez! Bio je to, hm, stari klijent... Radio je u nekim novinama. Poslije toga je bio dugo vremena spiker na radiju, tako mi se bar ini... 304 To je moj mu , rekla je Valerija. Ugrizla se za usnicu jo na vrijeme htjela je nastav iti: zbog toga i dolazim k vama, on me alje. To, naravno, ne bi bilo u redu. Advokat mora povjerovati kako je sve to to mu ona pripovijeda istina. Kako da inae preuzme parnicu? Sve je to tono razmislila s Martinom. Valerija je sjedila uspra vno. Na sebi je imala sme kostim, na kaputiu je imala izrazito jaka ramena, a na g lavi e ir u obliku zvona od pusta to je bila upravo moda u to vrijeme. Plava joj je kosa navirala ispod e ira. To je va mu ! Forster, na sebi je imao dvoredno odijelo, uspravio se: Dugo vremena smo se znali... Moj mu je esto pripovijedao o vama. (Bilo je to najgore.) On je idov, je li tako?

Valerija je poela grcati. Jest, rekla je potom. Nastavila je takoer i to se bila dogovorila s Martinom: Bio je to jedan od razloga, nema sumnje, zbog ega odmah u poetku na brak nije bio osobito uspio. Ja tome nisam ispoetka pridavala va nosti. Moji roditelji su me upozoravali . Govorili su mi... Forster je mahnuo rukom. to se zbilo s va im mu em, milostiva gospoo? Emigrirao je u Englesku. Odmah poslije pripojenja. Razumijem. Forsterovo lice ostalo je mirno. On je takoer morao igrati istu igru kao i Valerija. Iza njega, na zidu, visjela je golema slika. Prikazivala je mladog o vjeka u vinogradu. Advokat je cupkao svoje desno uho. inilo se da je to njegova n avika. Imate li kakvu vezu sa svojim mu em, milostiva gospoo? Zar sada? U ratu? No dobro, nevjerojatno je, ali bilo bi mogue. Imate li je? Naravno, nemam. (S Martinom dogovoreno, sve dogovoreno.) Razumijem, rekao je Forster po drugi put, razmi ljao je: dakle, opet jedan takav slua j. Upitao je: A va mu ? Njemu ste rekli, kako on nije... 20 I Jimmy se pribli ava dugi 305 ... otac Heinzov? Ne, nikada mu to nisam priznala! Iako me je uvijek obasipao sum njama da sam ga prevarila... naravno, razmi ljao je Forster ... iako mi je uvijek po novo pravio scene... naravno, razmi ljao je Forster ... do kraja sam ja to nijekala! Do kraja, hm, hm. Forster je primijetio kako Valerija, prepuna uzbuenja, gotovo der e svoju maramicu. Pomogao joj je u takvom sluaju brz i direktan posao bio je ono pravo. To znai da va sin... Koliko mu je godina, uostalom? esnaest i po. ... nije mje anac. Zbog toga i elim povesti parnicu! Toliko se stidim. Kako ja. to sve dobro poznam, r azmi ljao je Forster tu no. Ali tako mora biti. Sada tako mora biti. Zbog ega mora biti tako sada, milostiva gospoo? Forster je neprestance govorio 'milo stiva gospoo' enama--klijentima, nikada nije pozdravljao sa 'heil Hitler', svoja p isma takoer nije potpisivao tako, tavi e nije se potpisivao 'sa njemakim pozdravom', uvijek bi samo napisao 's osobitim po tovanjem' i 'va odani', a kad je bila rije o en ama poslao bi im 'rukoljub'. Valerija je tom ovjeku ve podarila vjeru, tome ovjeku, ije lice, iji glas i ije oi oda aju kao da se nikada nije predao strahu. Pripovijedala mu je to se Heinzu dogodil o u kemijskoj dr avnoj koli, zavr ila je: Zbog svega toga vi e ne smijem, a i ne mogu utj eti. Zbog toga sam i do la k vama. Pria se da ste specijalist za ovakve parnice. Pria se? ponovo je Forster razmi ljajui pri tom: Ve se dakle proulo. Ali, svejedno mi j ! Paul Steinfeld toliko smo se puta proveselili, kolike smo samo parnice do ivjeli za vrijeme njegova pisanja u novinama, a sada, eto, sjedi njegova ena preda mnom . itav mali svijet. Jest, to se pripovijeda. To mi je rekla neka... prijateljica. Zbog toga bih htjel a da me vi zastupate. Tako mora biti. I vi tako mislite, zar ne? Kimnuo je glavom. Jest, bojim se, milostiva gospoo. Ako su ve Schiracha obavijestili... Osim toga nep restance je na tapetu revizija statusa mje anaca. 306 Dakle, ipak, pomislila je Valerija. Dakle, istina je ono to mi je rekla Nora Hill . Paul, dakle, zna vi e od nas ovdje. Za vrijeme trajanja parnice va sin je za tien. Jest, to je u ovom trenutku najva nije. Njegov direktor, taj profesor Friedjung, on je naime... Valerija je stala u rijei, pri tom je iz d epa svog kostima izvukla kom ad papira. Radei to prepala se kao da joj je ne to palo na um, promr-mljala je neko liko nerazgovijetnih rijei i vratila papir u d ep. to je to s gospodinom Friedjungom, milostiva gospoo? Ah, ni ta... Pomislila sam na ne to neva no ... sasvim ludo! Forster ju je gledao razmi ljajui, to je to htjela rei ta ena? Kakav je to bio papir!

Nije doznao. Valerija je brzo zaustila: Ni ta va na... Dakle, za tien je za vrijeme trajanja procesa. A zatim? Kakve su mogunosti to bismo ih zadobili u jednoj takvoj stvari? Mogunosti ima raznih. Koliko ste ve parnica dobili? Jednu, odgovorio je Forster. Odmah je priklopio, kad je primijetio njeno zaprepa ten je: Ostale su u toku, a to je najva nija stvar. Ne razumijem. To su uvijek veoma zakuaste parnice. Vi o tome ne mo ete biti dovoljno obavije teni, m ilostiva gospoo. Na kraju ak i vi niste ta koja smije podii tu bu. Zar ja? Tko? Forster je cupkao svoje desno uho bilo je to mjesto koje je Manuel Aranda u sijen ju 1969. ugledao jo samo kao rumenu i oteklu brazgotinu. Samo va sin smije podignuti tu bu, milostiva gospoo! Zar Heinz? Jest, Heinz. Tvrdit e u svojoj tu bi kako ga pripada, budui da je po krvnom podrijetl u arijevac, pravo arijevstva. Tako vam je to. Priekajte, polako! Ali budui da je m aloljetnik, treba mu staratelj. Taj ete staratelj biti vi. Morat ete odmah otii u s ud VVahring, ondje ete se prijaviti za staratelja svome sinu. Jer samo kao starat eljka va eg maloljetnog sina, a koji podi e tu bu, ja vas mogu zastupati. Forster se na mjerice glasno nasmijao kad je ugledao Vale-rijino zaueno lice. To su advokatske sm icalice! Bit e ih 307 jo ! Kao i kod svake parnice ovdje e se takoer nai i dr avni tu ilac koji e biti na prot ik i koji e poku avati da opovrgne tu bu. Iako on sam predstavlja 'tu enu stranku'. Tko je to? Valerija je jo uvijek derala svoju maramicu. To je drugi advokat, rekao je Forster. Ali to je ne to ludo! Sud postavlja advokata koji treba pod svaku cijenu dokazati k ako je Heinz sin idova, a ne kao to je uistinu sin arijevca? Valeriju je sve vi e spo padao strah. Nema tu ni ta ludo, milostiva gospoo. Kad ne bi bilo tako, kad ne bi bilo nekoga tko u to sumnja, tko tome protuslovi, tko ne bi zaigrao ulogu onoga koji ne vjeruje , ulogu 'neprijatelja' tada bi parnice bile djeja igra, tada bismo za sat vremena zavr ili sa tri parnice na opu radost svih majka. Heinz je sin arijevca, on nije sin moga mu a, povikala je Valerija. Zar mi to ne vjer ujete? Forster je cupkao svoje uho. Kad vam ne bih vjerovao, ne bih mogao preuzeti ovaj sluaj. Gledao je Valeriju beziz ra ajno. Jeste li zadovoljni? Naravno, on mi ne vjeruje, ali preuzet e sluaj upravo zbog toga, razumjela sam, ra zmi ljala je Valerija njeno raspolo enje kolebalo se izmeu sumnje i nade zaustila je: Naravno, zadovoljna sam, gospodine doktore. Dobro. Parnica e se odvijati, im ja kao pravni zastupnik starateljice djeaka dobijem tu bu parnica e se odvijati u palai pravde. Bit e imenovan poseban sudac. Poseban sudac? Zar ih ima vi e kada je rije o takvim sluajevima? Na alost, tako je, rekao je Forster. I sasvim su razliiti. Treba se nadati, pa da nas poslu i srea i dobijemo stvarnog, pametnog i iskusnog suca. Sad je govorio veoma ozb iljno, shvatila je pri tom kako svoje rijei mora 'zaodjeti': Ma tko bio predsjedni k nee vas mimoii te ki dani, milostiva gospoo. Veoma te ki dani. Tvrdnjom kako ste prev arili svoga mu a, naravno, jo ni ta nije uinjeno. Prije svega dat ete mi iscrpnu pismen u izjavu koja e pred sudom biti temelj za taj sluaj. Kakva je to izjava? 308 Tu mora biti rijei o va em lo em braku, to ste ga bili sklopili protiv volje svojih rod itelja, i koji je odmah u poetku lo e zapoeo. Slutim da je bilo mnogo prepirke, nesp orazuma, scena. Tako je, rekla je Valerija. U na em braku nikada nije bilo toga, razmi ljala je. Forster je kimnuo glavom i nastavio govoriti monotonim glasom. Moram toj jadnoj osobi dati nekoliko toaka da joj budu upori te, razmi ljao je. Bude li mi donijela iz javu, a ta ne bude dobra, morat u je dovesti do toga kako da je napi e. Nastavio je : Vi ste, na nesreu, tek poslije va e udaje utvrdili kako s va im mu em uope ne mo ete har

o-nirati, je li tako? Jest. Valerija je ponovno bila u toku stvari. (Sve je to razradila s Martinom Land auom.) Moj mu je mislio samo o novinama i o politici. To je tipino, rekao je Forster, a pri tom je razmi ljao: napokon je poela shvaati, napo kon. Dok ste se vi, milostiva gospoo ... ... dok sam se ja zanimala samo za umjetnost. Vrlo sam se intenzivno bavila kultu rnom povijesti. Posjeivala sam naune sastanke. Na njegovo navaljivanje sve sam to bila napustila. To ste veoma po alili, zar ne? Upravo je tako. A on... on se rugao mojem zanimanju, ismijavao me! povikala je Val erija. Shvatila je, pomislio je Forster i nastavio: Dvije rase, uviate i sami, milostiva gospoo! Izraziti materijalist, va mu takvog ga se i ja sjeam. Gledali su jedno drugo a da i trepnuli nisu. Naravno, taj brak nije mogao harmoni-rati, pogotovu kad vas je ak i prevario, lo e se ponio spram vas, zanemarivao vas je ... Zar ne? Nikada, nikada me Paul nije prevario, mislila je Valerija, uvijek je volio samo mene, a i ja njega, ali sada je rije o djeaku, sada to mora biti tako. Jest, neprestance prie o drugim enama, mrmljala je, stra no je to bilo. Razderat e svoju maramicu, razmi ljao je Forster; nastavio je razmi ljati: ona je tip jasne, iste, zdrave ene, to svatko vidi. Najbolje e biti da joj sugeriram ne to ime j e moj kolega u Frankfurtu imao uspjeha. Osim toga va no je 309 znati to je kadra izdr ati ta ena. to joj se mo e sugerirati. Rekao je: Da li vas je mo d va mu prevario, to mu vi oprostite mi, milostiva gospoo, ali ja moram postavljati t akva pitanja to mu vi izvjesne seksualne prohtjeve, protuprirodne, zna se, niste dopu tali? Valeriju je oblilo rumenilo stida. Nije bila kadra da odgovori. Sud e tra iti jo mnogo intimnije stvari, milostiva gospoo. Najbolje e biti da se odmah spremite na to. Vi ste dama, koja potjee iz dobre porodice. Mnoga pitanja koja e v am postaviti sudac i kurator djelovala bi poni avajue i za mnogo jednostavniju enu n o to ste vi, ali bit e neizbje ivo morat ete odgovoriti istinu, naravno, rekao je For ter cupkajui svoje desno uho. Uvijek ete morati govoriti istu istinu, morat ete raunat i time da e vas zakleti. Svi moraju biti zaprisegnuti. Svi kojih se to tie moraju toga biti unaprijed svjesni. Osobito otac djeteta. Priinjao se, govorei to, kao da mu je odgovorila na ono prea nje pitanje: Dakle, bili su to protuprirodni seksualni prohtjevi, mislio sam ja da je o tome rije. Njegov glas je postajao za Valerijin sluh sve ti i, ona je razmi ljala: tako me, dak le, priprema kako da se vladam, sprema me na ono to nam predstoji. Priprema me na to da u neprestance morati lagati, lagati, lagati, morat u svoga Paula blatiti, m orat u ga klevetati, morat u ga prikazivati kao svinju a to e morati da radi takoer i Martin Landau. eli znati hou li to izdr ati. Hou! Dragi bo e, molim te, pomozi mi sad a. Sve je to djeteta radi, to i sam zna . Smiluj se na me! Paul to eli. Dopusti da sve poe dobrim putem. Uini da mi Martin ne zataji... Izjava za koju sam vas molio da je napi ete, milostiva gospoo, mora biti napisana ne obino precizno: imena, mjesta, prilike, dogaaji. Sve te stvari moraju se podudarat i, sve se to mora podudarati sa roenjem djeteta i za sve te stvari moramo imati s vjedoke. Imam svjedokinju, ime joj je Agneza Peintinger. To je na a gazdarica. Bila je kod n as i prije roenja moga sina. Sve je do ivljavala s nama. Potvrdit e moje navode. (Bud e li joj veleasni to dopustio, razmi ljala je Valerija osjeajui kako je izdaju noge.) Jedan svjedok malo je. 310 Imala bih jo i oevu sestru. Ona je takoer sve do ivljavala s nama... Ali ona ne bi htj ela svjedoiti. Za to ne? Boji se ... Ne eli imati ni ta sa sudom... Ne eli ni u ta biti uvuena. To je alosno. Ali razumljivo. Potpuno razumljivo. Takva parnica opasna je stvar. T akva parnica pod uvjetom da ovjek bude uhvaen u la i mo e biti opasna po ivot, milosti a gospoo. Valerija je razmi ljala: da je Martin sada to uo, kako ta stvar mo e biti po ivot opas

na, to bi se onda dogodilo, svemogui bo e, to bi se dogodilo? Tila mislim sestru oca ne^ eli biti svjedok. Zlo, rekao je Forster. Kako, zlo? Ako ona svoje pravo, da ne bude svjedok, iskoristi, naravno da e sud iz toga izves ti svoje zakljuke. Morat ete nai jo i druge svjedoke, koji e biti voljni vama... Skoro sam rekao 'pomoi', razmi ljao je Forster ljutit na sama sebe. Mislim rei: da e vam u tom procesu ti ljudi potvrditi kako vi i pravi otac djeteta govorite istinu. Nem inovno nam je potreban jo netko. Valerija je posivjela u licu. Njezine ruke su se otvarale i zatvarale neprestanc e, Forster je to primijetio. Zlo je, razmi ljao je, zlo. Ali to da uradim? Da je ot pravim? Da je otpravim s pismom te svinje direktorske, to ga je ve napisao Schirac hu? to e se dogoditi s djeakom? ovjek mora poku ati, mora poku ati uvijek iznova, mora z ametnuti borbu protiv te proklete smee kuge. Valerija ga je pogledala. Godine 1923, kad smo se vjenali, u Beu je vladala velika nesta ica stanova! U to smo vrijeme ivjeli vi e od godine dana u podstanarskoj sobi kod izvjesne gospoe Her-mine Lippovvski. Napolju, u Dornbachu. Odstupila nam je bila kat svoje vile. Da li bi gospoa Lippowski prihvatila va u ponudu da bude svjedok? To ne znam. Forster se nenadano naljutio. Kako ste sve to sebi zamislili, milostiva gospoo? Dolazite k meni i ka ete mi: moje dijete ima drugog oca. Hajde, 311 sada to zna i gledaj da ga proglasi arijevcem. Kako vi to sebi zami ljate? Mislite l i da e oni na... da e sud rado gledati ovakve stvari? Valerija je zaustila sva dr ui: Potra it u jo danas gospou Lippovvski, razgovarat u s . Jest, to ete uiniti! Mi moramo ii na sigurno. Mi moramo imati velike anse pa da pobij edimo prije no to i zaponemo parnicu. Oprostite mi to sam malo povisio glas. Ja na vas mislim ... I na ljude koje budete uvukli u tu stvar. Shvatila sam, rekla je Valerija tiho. Ne. Na alost, jo uvijek niste shvatili. To je najobinija ruska ruleta, takva jedna pa rnica. Imali mi ak i najbolje svjedoke, bude li sve i lo u redu, takoer i onda budem o li dobili i najuviavnijeg suca. to bi se jo moglo dogoditi? mucala je Valerija. Izvest e najiscrpnija antropolo ka istra ivanja, rekao je Forster, dakle, bit e to istra anja tjelesnih i duhovnih svojstava djeaka, zatim va a i oeva sve u smislu rasnih za kona. Zatim e napraviti pretragu i u gospodina Steinfelda ... Ali on je u Engleskoj. ... na temelju fotografija, bude li im to bilo mogue. Sud e naj miti mnoge profesor e i znalce, a zatim e doi krvna proba. Od toga e sve ovisiti. Ne razumijem ... Valerija je br e poela disati. Ne to je za kripalo. Eto, napokon je i rasparala maramicu, razmi ljao je Forster i nastavio: Umirite se, milostiva gospoo, umirite se. Pogledajte: krvna grupa djeteta ima odreenu krvnu g rupu roditelja, ali to je pretpostavka. U biti to ne mora biti tono. Valerija je p odignula glavu. Ali po Mendeljovim pravilima iskljuuje kombinacija izvjesne krvne grupe u roditelja odreenu krvnu grupu djeteta. Valerija je ponovo spustila glavu. D rugim rijeima: bude li dijete imalo takvu grupu, a roditelji, odnosno majka i nav odni otac djeteta, drugu tada se sa sigurno u mo e tvrditi kako navodni otac ni u kom sluaju ne mo e biti pravi otac djeteta. Poslije toga nastupila je ti ina koja je bila toliko velika da se kroz zatvorene p rozore ula buka, to su je inila te ka vojnika kola napolju, to su jo uvijek prelazila p eko mosta. 312 Ne morate se pla iti, milostiva gospoo. Vi ste sasvim sigurni kako va mu nije otac va em sinu, ve ovjek ije ste mi ime upravo rekli... ili? Valerija je po urila: Sasvim sam sigurna. No, dakle! Forster je razmi ljao: Jadne li ene. Prokleti nacistiki olo . Tada e to poka

i i ispitivanje krvi. ini mi se... Valerija je poela mucati, lice joj se ponovo zarumenjelo, oi su joj sjal e, ini mi se ... koliko mi to sigurnost dopu ta... Kako? Da li je u toj itavoj stvari oprostite mi to pitanje, milostiva gospoo da li u toj itavoj stvari postoji i trei ovjek? Uvijek isti jad, razmi ljao je advokat, uvij ek isti. Jest... Ne ... Jest... Valerija je sad bila na rubu plaa. Jedno je jo jedan ovjek bio. . Ali to je nemogue ... Sigurno ne.. ini mi se ... Ja se sada toga ne sjeam ... ipa k, sigurna sam, to je bio ... Martin o itavoj toj stvari sa ispitivanjem krvi ne smije ni ta uti, razmi ljala je Val erija sva luda od straha. Taj e mi se sru iti, ovjek poput njega! Jo k tome pripadnik partije. Ako niste apsolutno sigurni, rekao je Forster, mogli bismo, usprkos tome, dobro proi , usprkos tome, to ovaj navedeni oprostite mi ipak nije otac djeteta. Pretpostavk a za sve to: pravi otac ima istu krvnu grupu kao va mu ili grupu koja u zajednici s va om ini moguom grupu djeteta. To je mogue! To mora biti mogue! Valerija se ohrabrila. Usprkos tome... Dugo vrijeme koje ovjek provodi ekajui, ivana napetost... Ne bi li se... ne bi li se to tako moglo udesiti da prije parnice odemo k nekom lijeniku i da ondje utvrdimo na u krvnu gru pu? Samo da budemo mirni! Vi me razumijete... Razumijem vas, rekao je Forster tu no. Ne, milostiva gospoo, ni ta se tu ne da uiniti. Ali za to ne? Za takvu pretragu potreban je serolo ki laboratorij. Po odredbi dr avnog rodbinskog g lavnog ureda moraju, svi lijenici i instituti koji provode takve pretrage odmah j aviti tome uredu da su to uradili moraju javiti imena i sve pojedinosti. A kada je rije o raspravi, kakva je va a, sud 313 e se odmah raspitati kod dr avnog rodbinskog glavnog ureda da li je ve bila proveden a pretraga krvi. Ako jeste, sud e vidjeti u svemu tome... Zar treba dalje govorit i? Ne, rekla je Valerija, ne trebate. Upitala je sasvim tihim glasom: Bude li pretraga p okazala da onaj, kojega sam navela da je otac, da onaj o onom drugom ovjeku, ne m ogu se sjetiti, ali ja moram znati, da onaj ne dolazi u obzir da bude otac, to e s e onda dogoditi? Tada bi, rekao je Forster, a srce ga je poelo boljeti, tada bi nastupila, nema sumn je, veoma neugodna situacija koju bismo ak i tada mogli odr ati u rukama, dodu e te ko, ali ipak, jest, jest, budite sigurni u to. Ali parnicu, parnicu biste # u tom s luaju, naravno, izgubili. Dakle, kako stoje stvari? Ja sam vam to morao unaprijed kazati, vi me razumijete. Ako jo uvijek, u svakom sluaju elite ... Prekinuo se u ri jei, jer mu je na pisaem stolu zazvonio telefon. Uzeo je slu alicu u ruke. Da? Povikao je razdragan: Klever? Molim vas poite u sobu za razgovor, malo ete... Opet je slu ao. Ali imam jedan vrlo va an razgovor! Trajat e, zasigurno, jo nekih pola sata... Opet j e slu ao. No, lijepo, rekao je potom, ako je tome tako... dolazim. Odlo io je slu alicu i ustao. Molim vas, milostiva gospoo, da mi oprostite. Imam hitan posjet, ovjek ne mo e ekati. Molim vas, da mi oprostite za trenutak. Valerija niie ni ta odgovorila. 27 Srebrna znaka NSPS, Nacionalsocijalistikog pravnog saveza sjala je na smeoj uniform i Petera Klevera, upravitelja ureda: okomiti ma, gore s kukastim kri em poput srca stiliziranog orla; krila orlova istodobno su stvarala preke na balaku maa, pod njim a, na kand ama, visjela je po jedna zdjelica tezulje, a iznad kukastog kri a nalazil a se orlova glava. Pripadnik partije ministarski savjetnik dr Peter Klever, ogro man ovjek, sa irokim licem, kratko podrezane i o tre kose, s gustim obrvama, izgleda o je u uniformi s te kim opasaem, sa crvenom vrpcom, na kojoj se koio kukasti kri na lijevom rukavu, hlae su mu bile skrojene kao 314 za jahaa, na nogama je imao crne i visoke izme takav, izgledao je jo glomazniji no t o je odista bio. Oto! Peter! Forster je urio kroz drvom oblo enu dvoranu za konferencije svog ureda, u kojoj se

nalazio dugaki stol s mnogim stolicama, urio se prema posjetiocu koji je bio skinu o kapu-tanjurau, srdano mu je stisnuo ruku. Poslije toga su se jo dugo lupkali po r amenima. Klever govorio je jakim pruskim narjejem je sjao. ovjee, koliko se samo radujem to te ponovo vidim. I ja takoer, Peter, i ja. Hajde, sjedni... Nemam vremena. Ve sam im to rekao u tvojoj kancelariji. Kola me ekaju dolje. Dolazi m upravo s kolodvora. A u svojim kancelarijama ve me ekaju pripadnici beke advokats ke komore. Neko veliko zasjedanje. Peter Klever je bio advokat kao i Forster. Studirao je pravo ponajprije u Berlin u, a zatim u Beu. Kao pripadnik njemakog 'Saveza socijalistike akademske omladine' stupio je u takav savez i u Austriji, u tim je krugovima upoznao Forstera. Veoma su se sprijateljili. Godine 1933. zabranili su najprije njemaki, a 1938. austrij ski savez. Ipak, tajom su i dalje prijateljevali, to prijateljstvo i nekadanje p ripadni tvo tom savezu postajalo je sve sna nije. Neki pripadnici tog saveza sasvim su svjesno zauzeli jake pozicije u partiji, gospodarstvu i politici kako bi 'unu tra' bili o svemu obavije teni i kako bi onima 'napolju' mogli pomoi brzo, sigurno i koliko im god to bude mogue. Jedan od onih, koji su se usudili da to uine, bio j e takoer i Peter Klever koji je zauzeo visok polo aj u centrali 'Nacionalsocijalist ikog pravnog saveza' u Berlinu. Savjetnik ministarstva ciniki je zaustio: Tvoji kolege ovdje osobito su fine svinj e, ovjee! estitam! Oni, dakle, ne popu taju? Da popuste? Klever se ljutito nasmijao. Advokatska komora u Beu neprestance nam alje prijave, denuncijacije, zahtjeve da zaponemo postupak protiv, tebe ine to vi e no ik ada. to je to sada? Zar su se uzrujali, to sam poeo voditi te parnice o podrijetlu djece? 315 To je upravo najnoviji cirkus! Postaje sve opasniji. Ali glavna je stvar jo uvijek i njenica to si vodio mnoge parnice prije godine 1938. Prije godine 1938. Forster je branio komuniste i socijaliste, koji su jo za vrije me Schuschniggovo bili optu eni za veleizdaju i protudr avna djela. U Berlinu inim to mogu, to mi mora vjerovati, stari moj. Naravno, ostalo nas je stot injak, neprestance nas gone. Klever se znojio, nadlanicom je brisao znoj sa ela. Im a enu i dijete, Oto! Ti naprosto ne smije nastaviti svojom djelatno u. Za sve te govna re prava si crvena krpa. Parnice o priznanju oinstva! Pusti sve to, kumim te bogo m! Umiri se, nastoj zastupati nekoliko nacista u bilo kojoj nedu noj prilici! Ti t o mora uiniti! U opasnosti si, ovjee! Hoe li mi obeati da e biti razuman i da u najm ruku te parnice vi e nee voditi? Forster je cupkao svoje desno uho, gledao je svog starog prijatelja ushienih oiju, rekao je smijui se: Obeajem ti! To je da zdvoji ! Berlinac je stenjao. Kako? Ta ja sam ti obeao. Ali si se pri tom tako svinjski smijuljio, upravo sjaji . Zar odista? Obian je to refleks, odgovorio mu je Forster. Ba mi nije do smijeha i do nekog sjaja... Pet minuta kasnije bio je sam u sobi za konferencije. Klever je oti ao. Obavje tavat e ga o svemu, na vrijeme e ga opominjati, to je bio obeao. Bio je duboko zabrinut zbog tvrdoglavosti Forsterove. Odjurio je. Advokat je proboravio nekoliko minuta u sobi s velikim stolom i mnogim stolicama . Imam enu i sina, razmi ljao je. Odgovoran sam za njih. Ako mi se bilo to dogodi, o ni su bez za tite. Neka napustim te parnice o priznanju oinstva, govori mi Peter, n eka bar to uinim. Neka se ne istravam. Neka budem miran, skroman, neka se sljubim sa trenutkom i neka ni ta ne poduzimam protiv barbarstva.. Bude li se jedno umije ao Gestapo dostatna je samo jedna prijava to e znaiti uni tenje, svr etak svega... Veliki bo e, osobit junak ba nisam. Ta gospoa Steinfeld, samo mi je jo to falilo, nedostaje mi upravo ona sa tim svoji m, nema sumnje, izmi ljenim sluajem. Kad bi to barem bilo dobro izmi ljeno. Ali jadna ena o svemu tome pojma nema. Bespomona je, sasvim bespo316 mona. Zar ovjek mo e, zar smije ovakvog ovjeka otjerati kada te moli da mu pomogne ?

Polako se Forster vratio u svoj ured. Valerija ga je pogledala kad je u ao. Jo uvijek je u ruci dr ala razderanu maramicu. Dakle, rekao je advokat, nenadano je bio veoma umoran i iznuren, jeste li se odluili , milostiva gospoo? Valerija je odgovorila drhtavim glasom: Povest u parnicu. Pod svaku cijenu. Za to me tako gledate? Zar mo da ne elite preuzeti stvar? Advokat je sjeo za svoj pisai sto. ovjek ne mo e ovakvo bie potjerati; razmi ljao je. Ne smije. Naravski, preuzimam stvar, rekao je dr Oto Forster. 28 To je sve, to sam jednoj od svojih onda njih sekretarica diktirao o prvom posjetu go spoe Steinfeld, rekao je doktor Oto Forster, rekao je to dvadeset i sedam godina k asnije, a bio je on starac koji gradi modele brodova elei da napusti Be, elei da ode daleko, jako daleko, sve do domaje Manuela Arande. Golema brazgotina, koja se sa da nalazila na mjestu gdje se nekada nalazilo desno uho, sjajila je sada poput b ijelog voska. Naravno, o razgovoru s doktorom Kle-verom u toj zabilje ci nema rijei. Takoer ni ta nisam kazao i o sumnjama gospoe Steinfeld kad sam joj ono govorio o kr vnim probama. To mi je jasno. Sve mi je to ponovo do lo u pamet kad sam onda nji svoj diktat ponovo proitao. Uvijek je to tako. Valja imati samo polazi te i sve se ponovo vrati. Manuel je rekao: Ali kako je parnica zavr ila, to ne znate, doktore. Ne. Dopao sam i u logor, rekao je Forster. Poslije one zavjere protiv Hitlera, vojn ike zavjere u srpnju 1944, propao je moj prijatelj Peter Klever, uhapsili su ga i smaknuli. Uhapsili su potom i sve njegove prijatelje... Tri tjedna kasnije. 317 Ali emu? Onda je to bilo tako. Toan razlog nisam nikada saznao ... Nacisti su se rukovodili jednostavno starim parnicama prije godine 1938. Dospio sam u Mauthausen. Advokat je pro ao rukom po svojoj stra noj brazgotini. U Maut-hausenu se takoer i to dogodilo . alosna nezgoda. Nezgoda? Forster se gorko nasmijao. Predstavite sebi! Pas uvar se jedne veeri otrgnuo s uzice vodia i navalio na mene. S tra ar je poku ao obuzdati ivotinju. Nije mu to po lo za rukom, vidite i sami... U posl jednji trenutak jedan SS-ovac je ubio psa. Odista je to uinio u posljednji trenut ak, inae me ne bi vi e bilo na ivotu. Poslije toga se SS-ovac ispriao. Zar on... Ka em vam! ' ao mi je, dupe logora ko! Doista nisi ni ta skrivio', rekao je. To je bilo s ve to sam jo uspio uti prije no to sam pao u nesvijest. Forster je slegnuo ramenima. B io je mlad i dobrano glup, taj stra ar. to da vam ka em? ak i SS-ovci vi e nisu bili tak o kvalitetni kao godine 1938. Nije ba bilo dobro sa mnom. Bio sam vi e mrtav negoli iv kad su nas napokon oslobodili. Vi takoer ne znate to je kasnije bilo sa sinom, a to s ocem? Na alost, ne znam. Dugo sam bio u bolnici. Tada sam morao jako mnogo i jako te ko rad iti kako bih kancelariju ponovo podigao i tako pomogao porodici. Bili smo beskra jno siroma ni kad je zavr io rat. U ovoj kui stanovali su stranci. Da budem po ten: nis am vi e mislio na gospou Steinfeld. ao mi je, gospodine Aranda, rekao je starac. Mi sv i mi i suvi e lako zaboravljamo, nastojimo ivjeti vlastit ivot i sugraani nam nisu ni braa ni sestre kako bi to zapravo moralo biti... 'Yeah! Yeah! Yeah!' orili su se glasovi Beatlesa kat ni e. 29 Yvonna je uzela tanku, pozlaenu elinu pribadau sa irokom glavicom iz crvene kutijice oblo ene bar unom, opre318 zno ju je uvrtjela kroz sme uranu ko u mo nje ovjekove udarajui nje no malim takoer pozla m ekiem po glavici igle. Bila je to ve druga igla. Glomazni goli ovjek na dugakoj klu pi komore za muenje u vili Nore Hill uzdahnuo jeOh! Oh! Oh! Kakvih li boli! Ni ta neu odati, ni jednog druga! Normalnim je glasom nas

tavio: Dalje. Radi to samo dalje! Yvonna je na sebi imala prozirni modri ipkani triko, na glavi je imala e ir od slame koji je prema vrhu ulazio u tuljac, na nogama je imala sandale. Svoje je oi na min kala koso azijatski. Yvonnin klijent je na nogama imao kratke arape i cipele. Pos lu no je i dalje nastavila tui ekiem. Igla je probila ko u i u la u jednu da icu oblo enu nim bar unom, to se nalazila ispod mo nje. ovjek bio je to gospodin direktor Pfitzner, tako su ga predstavili Yvonni ponovo je zapoeo stenjati. Ispru io je noge, uzbueno je poeo disati. Samo me mui! Mui me! Iz mene nee izai ni jedna jedina rije! Ponovo je poeo govoriti o m glasom. Jo jednu iglu, brzo. Yvonna je posegnula mehaniki za treom iglom. Bila je te subotnje veeri veoma umorna po to je dvije noi ve bila u slu bi; ljutila se kako svi gosti upravo nju odabiru izm eu svih ostalih djevojaka. I ovaj je odabrao upravo nju. Za to to ne bi jedno bila C oco ili Kristina ili Izabela? razmi ljala je. Za to uvijek ja? Dobro, najbolje sam p laena od svih djevojaka, ali to te momke privlai meni? Uvijek, ja, uvijek ja. Utjer ala je i treu iglu kroz ko u kesice. Gospodin direktor Pfitzner je zajaukao. U njeg a se sada pojavila istinska i prava erekcija. Nisam ja izdajnik, ti prokleti modri Mao-mrave! vikao je Pfitzner. Zatim je za aptao : Tako divno to jo nikada nije bilo! vrsto se dr ao za stranice rasklopnog kreveta. Oim a je kolutao, lalokama je upravo pre ivao. Crveno je svjetlo osvijetlilo komoru za muenje, bilo je tu preraznih sprava, klada, ra njeva, kopalja, sjekira, koleva, zav rtnja za paleve, bile su tu naprave za vje anje, klije ta, olovne kugle, bievi i razni lanci. Ni ta neu rei, ti kosooko udovi te! Neu govoriti! Kina, propadni! vikao je direktor Pfi er. 319 Zave i, ti korumpirana zapadnjaka svinjo! vikala je Yvonna na njega, zapoinjala je etvr tom iglom. Oh, kako e e, kako me mui! Pri petoj ili estoj igli bit e sve to dovoljno daleko, razmi ljala je Yvonna, gledaj ui strunjaki njegovo udo, koje se polako trzalo. Nora Hill joj je gospodina Pfitznera osobito stavila na srce: Potrudi se, Yvonna, molim te! Osobito se potrudi. Gospodin direktor dolazi prvi puta. alje nam ga Ma dlena. Madlena je bila prva barska dama u jednom lokalu u unutra njosti grada, odak le je Nora Hill dobavljala djevojke ako je bila potreba. Nijemac je. Iz Frankfurt a je. Veliki je ef u vanjskoj trgovini. Povjerio se Madleni i objasnio joj to mu t reba. Sve donosi sobom u jednom etuiju. Modri triko ima . Takoer ima i ljetni e ir od s lame. Ali za to opet ja, madame? Madlena je gospodinu direktoru Pfitzneru o tebi govorila. Opisala te kako izgleda , tada je rekao: ova ili nijedna! to da radim? Nije to te ak posao, Yvonna. Budi pam etna. Pala mi je na um jo jedna misao. Dr im da e gospodin direktor biti odu evljen... Nora je saopila svoju ideju. Podsjetila je Yvonnu na nekog gospodina iz Duisburga (elik) koji ih je posjetio p rije nekoliko mjeseci. Taj gospodin donio je kove i, otvorio ga je i Yvonni (naravno , opet Yvonni!) dao tone upute. Ovo ovdje je uniforma sovjetske ene, koja je u armiji kapetan. Tako e se odjenuti. H lae, izme, kaputi, opasa, kapa, sve e biti na tebi. Odakle ti to, zlato? Nemoj me nazivati zlato! Nazovi me fa istikim banditom! Odakle ti ta uniforma, ti, bandite fa istiki? Posudio sam u kazali tu. Donio sam i plou. Njemaku himnu. Potreban nam je gramofon. Imamo ga, ti fa isto! Yvonna se odmah u ivjela u ulogu. Izvanredno. A ovdje se nalazi britva. Razodjenut u se potpunoma, bit u go, lei u na P rokrustovu postelju. A tada... Sve joj je podrobno objasnio. Stvar se nadalje odvijala tako da ga je Yvonna neprestance psovala, morala je pr i tome pljuvati po njemu. Bri320 tvom je morala vui po njegovim prsima fine i dugake crte. Krv je tekla iz finih za rezotina. Yvonna je psovala sve e e i glasnije, a gospodin iz Duisburga (elik) uzbuiva o se sve vi e i vi e.

Nikada, urlao je, nikada Vi bolj eviki razbojnici neete pobijediti! Po to je to izrekao dobio je to je izriito tra io sna nu zau nicu od Yvonne koja je posl je toga neprestance inila sitne zarezotine po prsima gospodina iz Duisburga, inila je to nje no i oprezno. Poteklo je prilino dosta krvi. Gospodin je za aptao: Sada. U tom trenutku pritisnula je Yvonna jedno dugme i stavila u pogon ugraeni gramofo n. Iz dva stereozvunika, to su se nalazili na stropu komore za muenje, oglasila se njemaka himna kojoj je tekst napisao Hoffmann od Fallersle-bena, a muziku Josef H aydn. Od te himne, koja je i sada slu bena himna Savezne Republike Njemake, a prva strofa poinje rijeima 'Deutschland Deutschland iiber alles!' nakon izgubljenog rat a, pri sveanim zgodama, smije se pjevati samo trea strofa iako je nitko od prisutn ih nikad ne zna. Gospodin iz Duisburga (elik) donio je staru plou 78 okretaja u minuti molio je da mu se odsvira prva, sada beskorisna strofa. Tako je, dakle, jedan golemi mje oviti kor zapoeo pjevati sveano: 'Deutschland, Deut schland iiber alles ...' Tog trenutka po lo je za rukom tom herojskom gospodinu iz Duisburga (elik) jedno fantastino prosipanje sjemena. Plou jo uvijek imam, govorila je Nora Hill Yvonni. Zaboravio ju je. Gospodin direktor Pfitzner dolazi takoer iz Njemake. Frankfurt ili Duisburg svejedno je. Za njega s i Kineskinja koja ga mui, to je njegova elja. ini mi se da bismo mu priredili golem o veselje kad bi pustila plou kada bude pripravan... Yvonna je upravo ubadala petu iglu. Sada se radi samo o trenucima, razmi ljala je. Bila je ona pa ljiv promatra. Niti rijei, stenjao je goli, trbu asti gospodin direktor Pfitzner, ni rijei neu kazati! Nikoga neu odati! Nikada. I kako e izdati, jadni imperijaliste! Ti si posranac! Ti si prokleti ratni hu ka! Gdje se skrivaju razbojnici i kontra-revolucioneri? Naprijed, ka i! urlala je Yvonna. es tu iglu 21 I Jinuny se pribli ava dugi 321 zabola je ne to e e u kesicu. Neka i dobije ne to za svoj novac, razmi ljala je dok je gos podin direktor Pfitzner urlao od ugode. Hop, eto ga! U tren oka ukopala je Yvonna gramofon na kojemu se nalazila zaboravljena ploa onog a gospodina iz Duisburga. Istoga trenutka oglasila se sveano i srdano iz oba zvunik a: 'Deutschland, Deutschland iiber alles ...' No? razmi ljala je Yvonna obrativ i se ponovo gospodinu direktoru Pfitzneru, no? '... iiber alles in der Welt...' Zaorio je dvoranom ivotinjski urlik. Direktor Pfitzner skoio je sa svog le ala. Pri tom je desnom cipelom estoko pritisnu o Yvonnino tijelo. Ona je glasno povikala, pala je nauznak, bez daha, toliko ju je zaboljelo. e ir od slame sletio joj je s glave. '... wenn es stets zum Schutz und Trutze ...' Gospodin direktor Pfitzner uspravio se u svoj svojoj veliini. Kose su mu divlje r azbaru eno pale na lice. Trbuh mu se micao sad na jednu sad na drugu stranu, jedna ko tako i kesica izmeu njegovih nogu. Zaustaviti! Odmah zaustaviti tu prokletu pjesmu! Gospodin direktor Pfitzner tapao je rukama naokolo. U bjesnilu povlaio je po sobi sva ona orua. Nije mogao pronai gramofon, a da se popne na strop do zvunika, to mu nije bilo mogue, iako je nekoliko puta poskoio poku avajui da to uini. Tu posranu pjesmu, zaustaviti! Zaustaviti! Hoe li to uiniti, ti kurvetino! Gospodin d irektor Pfitzner bacio se na Yvonnu, koja je le ala na podu, ponovo ju je poeo udar ati nogom. Yvonna je jaukala od boli. Gospodin direktor Pfitzner je' ludovao. to sam to samo pokvarila? razmi ljala je Yvonna u panici. Zar je poludio? Gospodin direktor Pfitzner ju je visoko podigao, ponovo ju je poeo udarati. Bacio ju je o zid. Po ao je za njom udarajui je i psujui: Izdaja! Svinje! Besramnici! Prijavit u! Pr ijavit u ja to! Eto ti, kujo ... Eto ti... Eto ti! '... Von de Maas bis an die Memel...' pjesma se nastavila oriti.

322 Yvonna je sad bila i suvi e udaljena od dugmeta da zaustavi gramofon, urno je priti snula dugme za opasnost. Nalazilo se skriveno u zidu. U sobi Nore Hill i u ostal e etiri prostorije kue pale su u tom trenutku u omalenim crnim ormariima metalne cr ne ploice, na njima se pokazala brojka sobe u kojoj se nalazila Yvonna. '... von der Etsch bis an der Belt...' slavili su enski glasovi. Gospodin direktor Pfitzner povlaio je Yvonnu za kose, udarao ju je akama, bilo mu je svejedno gdje je dohvaa. Modri triko bio je sav razderan. Yvonna je kriala. Yvo nna je poku ala pobjei. Prepreio joj je put. Ruke su mu udarale po njoj neprestance. Urlao je: Prokleta kurva! eli mi se rugati, zar ne? I njega je sada spopadala bol. Poelo ga je stezati u kesici. Jo i to. Ja... ali za to? Ku ! Rugala si mi se! Dat u ja tebi! '... Deutschland, Deutschland iiber alles ...' Odjednom su se otvorila vrata. Georg, u smokingu, nahrupio je unutra, slijedio ga je sluga. Skoili su na pobje nje log ovjeka straga, spretno su mu zavili ruke na lea i odgurali ga u stranu, daleko od Yvonne, koja je jecajui pala na pod. Pustite me, psi! Pustite me... Vi austrijske svinje! Umirite se, gospodine direktore, molim vas, umirite se, vikao je Georg ovom ovjeku, a jednako je to inio i sluga, a pri tom su ga vrsto sapeli. Jednu je Pfitznerovu ruku Georg podigao uvis. Gospodin direktor (vanjska trgovina) urlao je od boli. No, hoemo li sada biti dobri? pitao je Georg nje no. Na svojim takama dogegala se i Nora Hill, za sobom je zatvorila vrata. Na sebi je imala poput noi modru dugaku haljinu, takoer je na njoj sjao i nakit od brilijanat a. '.. .iiber alles in der Welt!' vrhunac himne je upravo bio u toku. Nastavljao je orkestar. to se to zbilo ovdje? povikala je Nora Hill. Zar vas mo da ne to nije zadovoljilo? Debeli se ovjek okrenuo spram nje. Zadovoljilo? vikao je pomiui se u zagrljaju obaju mu karaca pri emu se ona da ica ponov oela ljuljati 323 dok mu se penis alosno objesio. Zadovoljan? Ne dopu tam da mi se bilo tko ruga. Vi govorite o ruganju? upitala ga je Nora ne razumijevajui ni ta. Himna! Ta prokleta himna! To ste namjerice uinili! Nakanili ste me povrijediti! Ni govora! Nema sumnje, mi smo namjerice pustili himnu za vas ... Aha! ... ali samo zato da vas osobito obraujemo. Da me obraujete? Vi ste Nijemac. Iz Frankfurta ste. Pomislili smo ... Jest, jest, jest iz Frankfurta sam, urlao je gospodin direktor Pfitzner sav izvan sebe dok mu je ona ploica na kesici letjela amo-tamo. Ali ja sam iz Frankfurta na Odri! 30 ... iz DDR. A mi smo mu svirali himnu Savezne Republike Njemake, mi idioti, zavr ila je Yvonna VVerra svoj izvje taj. Manuel se smijao. I ja bih se takoer smijala kad me samo ne bi tako boljelo itavo tijelo, objasnila je lijepa djevojka arkocr-vene kose. Madame je rekla da bi bila kadra samu sebe itave sate amarati. Nikada vi e himne u njenoj kui! Sa svim himnama uope nikada nitko nema sree. Yvonna je le ala na irokom kauu sobe svoga apartmana, to je bio ureen u hipermodernom stilu. Kao to je bilo dogovoreno Manuel ju je nazvao oko podneva i Yvonna ga je z amolila neka je posjeti, ni ta mu nije bila rekla o svojoj nezgodi. Stanovala je u osmom katu novogradnje to su je bili sagradili na Dunavu, upravo na obali. ujte me to je kod dr avnog mosta! Manuel je pred sobom razastro plan grada dok je to govorio. Tako je, i to onda? Svojim kolima ste ovdje za dvadeset minuta. 324 Kad je pozvonio do la je Yvonna, na sebi je imala kratki jutarnji haljetak, bila j

e sva skupljena u sebe, jednu je ruku pritisla na svoje tijela, to vam je, za ime boga? Uite. Moram le ati. Po la je u stan ispred njega, kli-znula je ponovo pod pokriva po to j odlo ila jutarnji haljetak. Nije ni ta stra no. Ali me boli. Sutra e ve biti lak e, tako e rekao lijenik. Jutros je bio kod mene. Onaj isti koji me je lijeio noas. Noas? To je na kuni lijenik. Uvijek je pri ruci. Sve e uiniti za na u madame, a i za nas djev jke. Sve, ako ste kadri prezreti to mislim. Razumijem. Ali to je... Odmah. Odmah u vam pripovijedati. Sasvim dobro me je udesio. Ali to dolazi s poslo m. Moglo je biti i gore, rekao je lijenik. Pogledajte. Otkrila je pokriva, ko uljicu je povukla visoko. Manuel je bio sasvim iznenaen kad je vidio masnice, bila su to crvena i zelena mjesta na njenoj bijeloj ko i bilo je sve dobro podlito krvlju. Kako se to dogodilo? Yvonna mu je ukratko ispripovjedila to se bilo dogodilo. Ponovo je legla nauznak uzdi ui. Georg je morao gospodina direktora Pfitznera jo dvaput dobro udariti prije no to je do ao k sebi. Kako da to ovjek shvati? U meuvremenu je madame bila napustila prosto riju, oti la je da pozove lijenika. Uvijek je pri ruci, zlato. Pregledao me je. Zbo g golemog podliva krvi i svega ostalog, manjeg po svem tijelu sam sva pomodrjela , taj posranac me je dobro izgruvao, zar ne pobojao se lijenik da mi mo da nisu str adali bubrezi. Odmah sam morala u krevet. Dali su mi vla ne obloge. Kad bi me dana s tijelo boljelo kao to me je boljelo sino, morala bih poi u bolnicu. Sreom, sve je po lo nabolje. Ne budem li vi e imala bolove, ili budu li sasvim podno ljivi, sutra u m oi ustati. Dakle, mnogo toga sam ve preturila preko glave, ali tako ne to mi se jo ni kada nije dogodilo. Georg me je jo iste noi kolima gospoinim odvezao kui. Ona ne zna da sam vas zamolila da doete. 325 Mislio sam da je tome tako. Inae mi ne biste taj om doturili onu ceduljicu. Pretpo stavljam da gospoa Hill ne voli da joj djevojke primaju posjete izvan njene kue. Tako je. Ali kada je o vama rije, to je ne to drugo. Yvonni se oduljilo lice. Proklets tvo, koliko me boli! Ta svinja mazohistika! 0 emu ete mi pripovijedati? No, o va em ocu! Mo da bih vam mogla pomoi. Gledajte, to sam i napisala. Va je otac tak oer bio kod mene. Sjedio je u ovoj sobi. Kada? Koliko puta je bio ovdje? etiri puta. Uvijek kad sam bila slobodna. Posljednji put bilo je to dva dana prije njegove smrti. Gdje ste se upoznali. U 'Ritzu'. to? Manuel ju je pogledao pun nevjerice. Jesmo, ipak! Jedne veeri upravo sam zavr ila sa poslom dala mi je madame pismo za va e g oca, zamolila me neka se provezem kraj 'Ritza'. Kakvo je to bilo pismo? Pojma nemam. Vidjela sam da ga je madame dobila od onog Amerikanca. Ime mu je Gra nt. Poznam ga. U najmanju ruku poznam mu glas. Jedno sam razgovarao s njime telefonom. Dakle, taj joj je ovjek dao pismo, aptali su ne to bio je prisutan i onaj Rus, Santar in. I njega se sjeam. Ali za to su upravo vama dali pismo? Madame je rekla da to ele ona gospoda. Rekla je da je urno, i da sam ja tekli koji e najmanje pasti u oi. Mora da je tu bila rije o nekom poslu, poslu to su ga vodili A merikanci i Rusi s va im ocem. Jest, ini se da je tome tako. Va otac nije nikada dolazio u na u vilu. Ne znam gdje se bio sastao s tom dvojicom. U svakom sluaju sastala sam ga u 'Ritzu'. Yvor>na se smije ila. Ne to smo popili u baru , avrljali smo. Kad je uo da sam idueg dana slobodna, upitao me da li me smije posj etiti. Yvonna je primijetila kako je Manuel gleda. Nikada nije poku ao... ja nisam n ikada ... nikada nismo spavali zajedno, kunem se. Bila sam mu naprosto draga. I on meni. Bio je on zanimljiv ovjek.

326 ire ruke od svih tih oko mene! rekla je Yvonna, uinilo se kao da je tu na. U asno se boj ao. Manuel je ponovio, zateen: Bojao se? ega? Bojao se da e biti ubijen, rekla je Yvonna VVerra. 31 Zar vam je to rekao? Manuel je skoio na noge. Jest. Rekao mi je to jo u 'Ritzu'. aptao je. Rekao mi je to prije no to e me zapitati da li me smije posjetiti. Sa alila sam se na nj, inilo se kao da je izgubio ivce, v a otac! Bilo je to stra no. Bio je prenapet. Jest... Kao da je... Kao da ivi pod nek im terorom. Naravno, rekla sam, neka me samo posjeti. Kod mene je postajao polak o mirniji, opu teniji, jedno je ak bio istinski radostan... Poku avala sam ga odvratit i od njegovih misli, znajte. Mora da su ga spopadale te ke brige. Neprestance se b ojao smrti. Manuel je pristupio sasvim do njena kaua. Da li vam je rekao koga se boji? Ne. Nikada. Jedno sam ga upitala. Samo je mahnuo glavom. O tome nije bio kadar gov oriti. Vjerovao je kako iv nee napustiti Bea. Nekoliko puta je to izrekao. A vi ni ta niste poduzimali? to bih ja mogla poduzeti? Mogli ste obavijestiti policiju. Yvonna je podigla jednu svoju ruku. Nikoga nisam obavijestila. Prvo, on me molio neka nikome ne pripovijedan o njegov om strahu. A zatim... Oklijevala je. Dakle? Zatim? . Yvonna je nastavila: Gledajte, ja se esto bavim sa toliko udnovatih ljudi. Va otac j e bio sasvim normalan ovjek. Ali mo da ipak nije, govorila sam sama sebi. Mo da je to sa njegovom smrti, mo da je upravo to bila njegova ludost. Tako sam mislila. Kakv e li idiotske ene. Ah, ne bih ga, usprkos svemu, mogla spasiti. ak kada bih i potra la do policije... Ili mo da ipak? I ja takoer ne vjerujem. Nemojte sebi ni ta predbacivati. Manuel je od etao do prozora. Duboko pod njim le327 ao je, irok, siv i prljav Dunav. Lijeno je protjecao. Kraj velikog viseeg mosta pro tezali su se kejevi. Bilo je tu mnogo tegljaa. Bilo je tu mnogo automobila i ljud i, ljudi su bili sasvim maleni. Toga dana nije snije ilo, vidik je bio jasan. U da ljini je Manuel ugledao, na sjeveru, okolna brda. U blizini Dunava uvis se dizao sna an toranj. Na vrhu tog tornja, Manuel je dobro vidio, nalazila se okrugla res tauracija, polako se okretala. Strah, da e biti ubijen, rekao je Manuel, govorio je to u prozor. Jest,, o tome sam vam htjela pripovijedati. Mo da e vam pomoi. Vi biste eljeli otkriti to se to bilo dogodilo, zar ne? Upravo to inim. Dakle, jedno je sigurno: va otac je raunao time da e netko kidisati na njegov ivot. Yv onna je govorila istim knji evnim jezikom bez ikakva naglaska. Bojao se toga. A kada se to dogodilo, to nije moglo biti za njega neoekivano. Ali ako se on toga bojao ... Manuel je stao u rijei. to? pitala je Yvonna pritiskujui preko pokrivaa svoj trbuh prekriven povojima. Ah, ni ta. Nije znao, naravno, gdje ga ele ubiti i kako. Ili? Jedno mi je rekao: ako se to dogodi, tako e to udesiti da to doe sasvim nenadano, to e se desiti na nekom sasvim ludom mjestu, to e sve izgledati kao ne to neshvatljivo , kao neko neshvatljivo djelo. Zar je to rekao? Jest. A ja sam mu odgovorila neka poe u policiju, jest, to sam mu nekoliko puta re kla. Samo se smijao, govorio je kako mu policija ne mo e pomoi. Nitko mu ne mo e pomoi . U tim sam trenucima pomi ljala da se upravo u tome sastoji njegova ludost... Manuel se okrenuo od prozora. Gledao je Yvonnu nijemo. Tada je poeo promatrati itavu prostoriju.

Odista, razmi ljao je, knjige me progone, knjige me gone! takoer i u Yvonne VVerra bio je itav zid prekriven regalima knjiga. Manuel je pri ao knjigama. Nije tu bilo mnogo beletristike, primijetio je. Prevladavali su filozofi i politika, sociolo ka i ostala djela to su se bavila dru tvenim pitanjima. 328 Kraj tih knjiga, zaudo, bilo je mnogo lirike. Engleske, njemake, francuske, talija nske knjige lirike, bilo je tu prijevoda s indijskog i japanskog jezika, bilo je tu prijevoda s ruskog, poljskog i portugalskog jezika. Koliko vam je godina, Yvonna? Stara sam kao i vi, dr im dvadeset i pet. Meni je dvadeset i est. Dakle, gotovo sam stara kao i vi. Za to pitate? Dakle, tako. Pretpostavljam da e sad a uslijediti ono pravo pitanje. Kakvo pitanje? to radi djevojka poput vas u onoj kui Nore Hill? To ste me htjeli upitati, zar ne? M anuel je kimnuo glavom. ovjek mora pobijati establishment, prodirui u takve krugove, valja uiti od njih. Kakav li je to nesmisao? Nije to nikakav nesmisao. Napola se uspravila u krevetu. Au! To sam poku ala razjasni ti i va em ocu. Razumio me je. to? Razumio me je zbog ega sam prekinula studij filozofije i ponajprije postala djevoj ka u baru, a zatim djevojka u Nore Hill. Ja vas ne razumijem. O emu vi to govorite? O gaenju, rekla je Yvohna. 0 gaenju i odvratnosti. O emu? Gadim se na eg dru tva. Rije je o establishmentu. Imam prijatelja, zar ne? Ve etiri godi ne. Ispoetka je studirao u Beu. Studirao je visoko i niskogradnju. Arhitekturu. Sa da je u Miinchenu. Robert i ja emo se uzeti im bude dobio diplomu i im bude zapoeo r aditi. Posjeuje me jednom u mjesecu. Ako mo e. Silno mnogo radi, on je lan Socijalis tikog saveza njemakih studenata. Kako? 'Socijalistiki savez njemakih studenata'. Dakle, tako, rekao je Manuel. Gnjevni, mladi ovjek, zar ne? trajkovi, demonstracije, zaposjedanje rektorata, protestni mar evi i tunjave, razumijem vas. Ne morate se rugati tome. Robert... 329 i Ne rugam se. Nije to niti njemaki, a ni austrijski izum, Yvonne. Ima toga posvuda, ima ih i kod nas, u Argentini. Omladina itavog svijeta je u gibanju. Za to da i ne bude? Yvonna se sasvim uspravila u krevetu, pritisnula je rukom bolest an bubreg. Ostanite le ati. Nije ga poslu ala. Strasno je povikala: Pogledajte ovaj svijet! To je svinjac! Ne el im ovdje govoriti o stvarima koje se tiu studenata o prinudi, o skandalima na uni verzitetima sa ostacima koji se vuku ve tisuu godina, o diktaturi profesora, ne ja sada govorim o diktaturi vladajue klase, 0 aparatu, govorim o tlaenju svakog slobodoljubivog pokreta na itavu svijetu, svej edno da li je rije o bijelima ili crvenima, ili crnima ili utima! Govorim o teroru centara moi u industriji, gospodarstvu, kulturi i politici! Govorim o samovolji svih masovnih medija! Na tome, uostalom, radi Robert. Nalazi se u grupi 'Pisana rije'. Yvonna je to izgovorila u jednom dahu. Sada se borila sa zrakom. Prije no to je M anuel uspio kazati i jednu rije ona je nastavila. Govorila je itavih etvrt sata. Ni je dopustila da je prekine. Sasvim je razumljivo, razmi ljao je Manuel, da je ta djevojka zanimala moga oca. S asvim na stranu to to ga je spopadala misao o smrti. Misao o smrti. To ga je, dakle, muilo za sve vrijeme boravka u Beu. Oekivao je da e biti ubijen. To je ne to novo. To, ponovo, sve mijenja. To znai, da je, kada je rije o Valeriji Ste infeld, stupio pred onog ovjeka koji mu je spremao smrt. Smrt kako je to Yvonna r

ekla koja e sasvim nenadano doi, na nekom potpuno ludom mjestu kako bi izgledalo s ve to kao neshvatljiv in. A tako je to i izgledalo. Ali Valerija Steinfeld je ubila i samu sebe. Zar je i to bilo u planu? Zar se tako ne to mo e planirati? Zar je tako ne to shvatljivo? Shvat ljivo! Polako poinjem sve smatrati shvatljivim u itavoj toj povijesti, muio je Manu el sebe mislima. ... tko je taj tko danas ima mo na tome svijetu? Tko ima utjecaja i novaca, koji z amee ratove i katastrofe, koji vlada i tlai i koji vara i la e, ini raznorazne izdaje i ubija 1 podjarmljuje narode? Vidim ga ja! Bolju poduku za vlastit 330 nazor od mene nitko nema! Yvonna je pala u vatru. Svi re imi, koji su svijet bacali u nesreu sve crkve, komunizam, fa izam svi ti pokreti su svoje ciljeve zadobivali t abuiziranjem seksualiteta! Svaka erekcija bila je grijeh! Svi nagoni morali su s lu iti partiji ili junakoj smrti za domovinu! Posljedica? No, molim! Impotentni lju di! Mazohisti! Narkomani! Pederi! Feti isti! Usahnuli, propali, ojaeni, bijesni! Ho rda siroma nih duhom, koji trunu kraj ivog tijela, gosti na i! Diplomati! Bankari! Vo jnici! Umjetnici! Psihijatri! Industrijalci! Crkvena gospoda! Agenti! Dvostruki trostruki i etverostruki agenti! Intelektualci i demagozi! Politiari! itava vodea ka sta! to oni hoe? Dopu taju da ih ovjek biuje i bode, da ih udara i da ih sijee po prsim a, da ih se vje a za noge! Ti ljudi sebi stavljaju pera u stra -.njicu, moramo ih dr a kati i kakljati, moramo pljuvati po njima! Tra e raznorazna seksualna pomagala i sv injarije i... to? pitao je Manuel iznenaen. Tra e ... ah, kako da vam sve to razjasnim! Uvijek iste komplicirane svinjarije. Dr ugaije taj olo ne mo e uiniti sretnim. Na e dru tvo voila! Kod madame ih ja do ivljavam ke veeri! Yvonna je za utjela, te ko je disala. Od toga svega, to do ivljavate, imate veoma dobar prihod, vi. ne morate te ko raditi k ao to to moraju ostale djevojke, vi imate automobil, prekrasan stan... I polovicu od svega toga to zaradim dajem 'Socijalistikom savezu njemakih studenata' ! povikala je Yvonna. Grom i pakao, rekao je Manuel. Bacio se na neku stolicu, protiv volje spopao ga je grevit smijeh. Yvonna je bila ovjek spreman na humor. I ona se poela smijati sve dok je bubrezi n isu poeli boljeti. Auuuu! rekla je. No da, smije no je to. Odista smije no, itav ivot je smije an. Uozbilj e. Smijali ste se jednako kao to se znao smijati i va otac. I njega je to zabavljal o kad sam mu priala. A kako sam primijetila da ga to odvraa od njegovih misli, sve sam mu vi e toga pripovijedala, ak sam znala i pretjerati... Kad ga je to toliko z abavljalo. Yvonna, rekao je Manuel, dobra ste vi djevojka. Ah, to, odgovorila je Yvonna. Prestan . Smije ila se, nastavila je: Hvala vam. 331 I Manuel se smije io, ponovo je pogledao knjige. Jest, a tada pjesme, nastavila je Y vonna, volim pjesme. Va otac ih takoer voli. Znam. Bio je sav odu evljen kad je vidio koliko je lirike u mene. esto sam mu morala itati pjesme. Kakve pjesme? Mnoge i razliite. Klasine i moderne. Sjedio je ondje prijeko u naslonjau, pio je whi sky, a ja sam sjedila ovdje na kauu ili na tlu itajui mu sve ono to ja osobito volim . Ja znam engleski, francuski i talijanski, on je takoer znao te jezike. panjolski ne znam osobito dobro. Imali smo i svoju malu igru ... Kakvu malu igru? itala sam pjesmu u originalnom jeziku, a potom smo poku avali pretoiti je u njemaki je zik. Tko je bio kadar sainiti ljep i prijevod... bilo je to lijepo... samo jedno ... Dakle? Ah, smije no je to. Nema nikakva znaenja. to ste mi htjeli rei, Yvonna? Odista, gospo Aranda, sasvim je neva no. Ka ite mi, usprkos tome. No, lijepo. Legla je ponovo. Volim Kiplinga. Ne volim ba njegove nacionalistike pjesm e, ali one ostale volim. I ja takoer, rekao je Manuel. Moj otac je volio Kiplinga.

Yvonna je kimnula glavom. Zbog toga sam mu itala mnogo puta ba Kiplinga. Na engleskom jeziku. 'The Ballad of East and West'. 'Gentlemen Rankers' vi i sami znate: 'Prokleti za vjena vremena'! 'Mandalay'. 'Bolivar'. 'Tommy'. 'Tomlinson'. I tako dalje. I tada smo se jedno r azi li u mi ljenjima. Toga se sjeam upravo zbog toga, jer je to bilo samo jednom to vi dim va eg oca srditog, mrzovoljnog, uzrujanog... jest, upravo tako, uzrujanog! U kakvoj je to prilici bilo? upitao je Manuel, on se trudio da sakrije vlastitu uz buenost to ga je svega bila obuzela. Nenadano. Ah, itala sam mu pjesmu o 'Jimmyju'. Vi je zacijelo znate. Tog je se trenutka ne mogu sjetiti. 332 Ali kako ne! Yvonna je poela citirati: 'And Jimmy \vcnt to the rainbov/s foot, 'caus e he was six and a man. And that's how it ali began, my dears, and that's how it ali began'. No? Naravno, sad je se sjeam. I to? to se dogodilo? Yvonna je slegnula ramenima. Smije no je to, ka em vam, smije na je ta itava stvar! Htjeli smo prevesti tu strofu. Ja sam je prevela ovako: 'I Jimmy je i ao za dugom, jer mu je ve bilo est godina i po tome je ve bio ovjek. I tako je to zapoelo, dragi moj, i tako je sve to zapoelo.' Manuel je osjetio kako mu je srce zapoelo kucati, kucalo je u urbano i sna no. Sjeo j e na rub kaua. A moj otac? On je pak preveo ovako: T Jimmy se pribli ava dugi'. O tome smo zapoeli raspravu. Re kla sam: ovjek ne mo e ii dugi, nije li tako? Duga to je ljepota, istina, pravednost , opa mudrost, opa srea, opi mir a sve je to nemogue ikada dosegnuti. Kipling je, dak le, napisao izrazito: T Jimmy je i ao u podno je duge'. U podno je! Poku ala sam to izno va osjetiti kad sam rekla: 'On je i ao za dugom'. Za! Ali va otac je govorio samo ' dugi'. I to mi se nije inilo pravo ... Ne znam da li me razumijete. Razumijem vas veoma dobro. Kako mi samo srce udara, razmi ljao je Manuel. Da li to o na uje? Hou li sada u itavoj stvari dospjeti dalje? Hou li sada napokon poi dalje na svom putu? I zbog toga ste se porjekali? Bilo je naprosto da pukne od smijeha! tavi e, nije bilo ozbiljno to se mene tie. Va o odista je smije no, va otac, taj je to shvatio ozbiljno. To je sasvim udnovato, jes t... On se ozbiljno naljutio. 'Za dugom nije lijepo! Tu ne to epa! I suvi e je dugako! ' tvrdio je. Rekao je: T suvi e dugako'? Zar je rekao upravo tu rije? Za to? to mislite? Ne razumijem vas ... Zar je otac rekao: 'Za dugom je i suvi e dugako?' Jest. Jeste li potpuno sigurni? Sasvim sigurna! Jo ga ujem! Ali za to je to toliko va no? Odjednom ste sasvim problijed jeli, gospodine Aranda. Zar vam mo da nije dobro? 333 I Manuel se smije io, ponovo je pogledao knjige. Jest, a tada pjesme, nastavila je Y vonna, volim pjesme. Va otac ih takoer voli. Znam. Bio je sav odu evljen kad je vidio koliko je lirike u mene. esto sam mu morala itati pjesme. Kakve pjesme? Mnoge i razliite. Klasine i moderne. Sjedio je ondje prijeko u naslonjau, pio je whi sky, a ja sam sjedila ovdje na kauu ili na tlu itajui mu sve ono to ja osobito volim . Ja znam engleski, francuski i talijanski, on je takoer znao te jezike, panjolski ne znam osobito dobro. Imali smo i svoju malu igru... Kakvu malu igru? itala sam pjesmu u originalnom jeziku, a potom smo poku avali pretoiti je u njemaki je zik. Tko je bio kadar sainiti ljep i prijevod... bilo je to lijepo... samo jedno ... Dakle? Ah, smije no je to. Nema nikakva znaenja. to ste mi htjeli rei, Yvonna? Odista, gospo Aranda, sasvim je neva no. Ka ite mi, usprkos tome. No, lijepo. Legla je ponovo. Volim Kiplinga. Ne volim ba njegove nacionalistike pjesm e, ali one ostale volim. I ja takoer, rekao je Manuel. Moj otac je volio Kiplinga. Yvonna je kimnula glavom.

Zbog toga sam mu itala mnogo puta ba Kiplinga. Na engleskom jeziku. 'The Ballad of East and West'. 'Gentlemen Rankers' vi i sami znate: 'Prokleti za vjena vremena'! 'Mandalay'. 'Bolivar'. 'Tommy'. 'Tomlinson'. I tako dalje. I tada smo se jedno r azi li u mi ljenjima. Toga se sjeam upravo zbog toga, jer je to bilo samo jednom to vi dim va eg oca srditog, mrzovoljnog, uzrujanog... jest, upravo tako, uzrujanog! U kakvoj je to prilici bilo? upitao je Manuel, on se trudio da sakrije vlastitu uz buenost to ga je svega bila obuzela. Nenadano. Ah, itala sam mu pjesmu o 'Jimmyju'. Vi je zacijelo znate. Tog je se trenutka ne mogu sjetiti. 332 Ali kako ne! Yvonna je poela citirati: 'And Jimmy \vcnt to the rainbow's foot, 'caus e he was six and a man. And that's how it ali began, my dears, and that's how it ali began'. No? Naravno, sad je se sjeam. I to? to se dogodilo? Yvonna je slegnula ramenima. Smije no je to, ka em vam, smije na je ta itava stvar! Htjeli smo prevesti tu strofu. Ja sam je prevela ovako: T Jimmy je i ao za dugom, jer mu je ve bilo est godina i po t ome je ve bio ovjek. I tako je to zapoelo, dragi moj, i tako je sve to zapoelo.' Manuel je osjetio kako mu je srce'zapoelo kucati, kucalo je u urbano i sna no. Sjeo j e na rub kaua. A moj otac? On je pak preveo ovako: T Jimmy se pribli ava dugi'. O tome smo zapoeli raspravu. Re kla sam: ovjek ne mo e ii dugi, nije li tako? Duga to je ljepota, istina, pravednost , opa mudrost, opa srea, opi mir a sve je to nemogue ikada dosegnuti. Kipling je, dak le, napisao izrazito: 'I Jimmy je i ao u podno je duge'. U podno je! Poku ala sam to izn ova osjetiti kad sam rekla: 'On je i ao za dugom'. Za! Ali va otac je govorio samo 'dugi'. I to mi se nije inilo pravo... Ne znam da li me razumijete. Razumijem vas veoma dobro. Kako mi samo srce udara, razmi ljao je Manuel. Da li to o na uje? Hou li sada u itavoj stvari dospjeti dalje? Hou li sada napokon poi dalje na svom putu? I zbog toga ste se porjekali? Bilo je naprosto da pukne od smijeha! tavi e, nije bilo ozbiljno to se mene tie. Va o odista je smije no, va otac, taj je to shvatio ozbiljno. To je sasvim udnovato, jest ... On se ozbiljno naljutio. 'Za dugom nije lijepo! Tu ne to epa! I suvi e je dugako!' tvrdio je. Rekao je: 'I suvi e dugako'? Zar je rekao upravo tu rije? Za to? to mislite? Ne razumijem vas ... Zar je otac rekao: 'Za dugom je i suvi e dugako?' Jest. Jeste li potpuno sigurni? Sasvim sigurna! Jo ga ujem! Ali za to je to toliko va no? Odjednom ste sasvim problijed jeli, gospodine Aranda. Zar vam mo da nije dobro? 333 32 Kavana je bila velika, stara i prljava. Zvala se 'Eldorado', nalazila se u Prateru. Ovamo su zalazili karta i-varalice, ku rve i njihovi svodnici, pijanci i mu kog i enskog roda, stari, oronuli, smilovanja vrijedni ljudi, beskunici i zloinci od zanata. Gotovo svake noi u ovom su lokalu vr i li raciju. Manuel se dovezao do 'Eldorada', bilo je to dosta daleko od Yvonninog stana, iak o je sasvim kraj njene kue, a i poslije, vidio mnoge telefonske govornice, elio je da Yvonnu to manje izlo i opasnosti. Morao je govoriti s dvorskim savjetnikom Grol lom. to eli gospodin? Samo to je Manuel u ao u mrani lokal ve je pred njim stajao neki orija , bio je to kono bar, izgledao je poput bika, na sebi je imao uprljani bijeli haljetak i jo prljav iju ko ulju. Nedostajala su mu dva prednja zuba. Nenadano je u dobro posjeenom loka lu postalo sasvim tiho. Kurve, svodnici i dostavljai zurili su u Manuela. Svodnic i su odlo ili svoje karte, kurve ilustracije i romane u svescima. ini se da je to b ila njihova nedjeljna zabava: sjediti ovdje s momcima. Svi su bili sasvim fino o djeveni. Mnogi su bili ve supijani. Uvijek je bilo tako nedjeljom, a i ostalih da na u tjednu. Kavana se zatvarala izmeu etiri i est sati ujutro.

Konjak, a htio bih i telefonirati. Ondje, straga, nalazi se telefonska govornica, rekao je boksa-konobar. Otpratio je Manuela do hodnika gdje su se nalazili zahodi. elite li francuski? to? Konjak. Svejedno mi je. Manuel je nestao u telefonskoj govornici gdje je smrdilo po duhanu i urinu. Jedna mlada prostitutka automatski je ustala, rukama je pre la po svojim bokovima. to ti je, Lucy-Baby? pitao je njen momak za susjednim stolom. Zar ne vidi ? Do ao je neki frajer... Louis ju je nje no pogladio po stra njici. Sjedni, srda ce. Danas poslije podne ne treba nikoga pustiti na se. Lucy-Baby je sjel a. Bila je ganuta pa njom. 334 Lijepo je to od tebe, dragi. Sutra emo se odvesti do Gerngrossa, u ulici Maria-hilf, kupit emo opravu, onu crven u, to ti se toliko svia. Lucy-Baby je skoro zaplakala od dragosti. Uistinu? Ti... ti si tako dobar prema meni, dragu ni. Ja sam pravedan. Marljivost valja nagraditi, rekao je njen kavalir. Rado ja sve inim, za tebe ... Kada je rije o ovakvom finom gospodiiu ti ionako ne bi imala nikakva uspjeha, rekao j e elavi pijanac koji je sjedio za nekim stoliem, pred njim je bila a a vina. Poljubi ti mene u guzicu, rekla je Lucy-Baby uznosito. U pravu si. Jezik za zube, seronjo, oglasio se dragu ni baciv i etiri karte na sto. Deko dama, kralj, as. Ajmo srat, gospodo! Njegovi suigrai izra avali su glasno svoje negodovanje, a neki su se i udili. ... Ulica Prater, kavana 'Eldorado'. Ovamo je u ao. Over. ovjek sa runim mikrofonom, k oji je sjedio u bijelom chevroletu i izgovarao te rijei imao je na sebi kratki am eriki haljetak. Svoja kola parkirao je nedaleko Manuelo-va mercedesa u nekoj zabae noj ulici. Toga dana su Amerikanci preuzeli praenje Manuela. Okay, Eagle Master, uo se glas iz zvunika u chevroletu. Pripadao je ovjeku koji se na lazio u centrali na Hiet-zingu. Zar ne bi netko od vas mogao proi kroz lokal i vid jeti to radi? ovjek, koji je dr ao u ruci mikrofon, pogledao je svog kolegu za volanom dok je odg ovarao: Charley je ve to uradio. Na prijatelj telefonira. Trenutak! Upravo izilazi. Ulazi u svoja kola. Polazi. Slijedimo ga. Okay Eagle Master. Javljajte se i dalje. Over! Eagle Master se odista uskoro javio: Stardust, zovem Stardust... Slu am, Eagle Master. Aranda se odvezao u Slu bu sigurnosti. Upravo ulazi u zgradu. Sada! U nedjelju posl ije podne! Mora da je ne to prona ao. Na svaki nain obavijestite o tome efa, Stardust. Mi emo ostati ovdje, ekat emo Arandu. U redu, Eagle Master. Ostanite na prijemu. Over... 335 Minutu kasnije zvonio je telefon u spavaoj sobi velikoga stana Gilberta Granta, b io je to itav kat jedne vile u tihoj i zasnje enoj ulici Hietzinga. Ogromni Amerika nac, koji je nalikovao na Orsona VVellesa, jo je spavao glasno je hrkao otvorenih usta. Proveo je vee i veliki dio pro le noi u dru tvu Fedora Santarina, s njima su jo bila dvojica njima pretpostavljenih obavje tajnih asnika kojima su morali predati o bavijesti o svemu to se do sada bilo dogodilo. Sastanak je bio u Santarinovu stan u koji se nastavljao na ured 'Udru enja austrijsko-sovjetskog prijateljstva studen ata', bila je to lijepa barokna palaa u ulici VVollzeile. Santarinovi i Gran-tovi ljudi za vezu, koji su ve pripadali drugoj, vi oj kasti, i prema tome se i oholo p ona ali, toliko su Amerikancu i li na ivce da je pio jo i vi e negoli inae. ovjek radi i taj posrani posao sasvim odano i dobro koliko god mu je to mogue, a onda dou te s vinje pa te ponu hvaliti ili te kude, cenzuriraju ti vijesti, upuuju te, izdaju sa svim nove naloge. 'Hvala' je rije koja se nikada nije ula od tih pasa pa makar pos ao i te kako bio dobro obavljen! Santarin, taj je imao bolje ivce. Sve je on prim ao pun cinizma, na sve je ostajao ravnodu an. Napokon je jo i Granta doveo kui...

Spu vasti se Amerikanac sada uspravio u krevetu, dohvatio je telefonsku slu alicu. U glavi mu se mutilo. Bilo mu je zlo. Uzeo je jo dva pra ka, jer bio je toliko bijes an i uzrujan da nije mogao zaspati. Dvaput se morao iska ljati prije no to je uope m ogao govoriti. Njegov je telefon ba kao i Santarinov imao raspr iva rijei, takoer i u i tava. Grant je utei slu ao izvje taj ovjeka iz centrale. Dobro je, doi u, rekao je napokon. Odlo io je slu alicu i pone to mamuran nazvao ponovo S ntarina. Rus, oran za posao kao i uvijek, rekao je: Mala Yvonna mora da je ne to ispriala na em prijatelju. To je jasno. Samo to? Le ei jo uvijek na krevetu Grant je pro ao rukom kroza svoju razba u enu.kosu. Osjeam da emo to uskoro znati. Dolazim k vama, u Americar. Kakva srea da danas, upra vo vi nadzirete na eg prijatelja. Kako to mislite? Va stupanj alkohola jo nije dosegao odgovarajuu visinu, zar ne? Tako Mercier nee dozn ati ni ta o toj stvari. to se to i tie Francuza, hm? Zar mislite da Mercier ne po336 ku ava prevariti nas gdje to samo mo e usprkos na em savezu to smo ga sklopili? Fedor Santarin je bio izvanredno mudaf ovjek. 33 Citat je ispravan! Dvorski savjetnik Groll po urio se Manuelu u susret kad je ovaj s tupio u njegov tihi ured. Pomagao mu je da odlo i ogrta. Upravo me je nazvao Trans. Tko? Trans tako mi zovemo odjel za ifre u dr avnoj policiji. To je kratica za rije transla tio prijevod. I? Sijedi kriminalist bio je napadno poti ten i nemiran. Svladavao je svoje stanje, p renagla eno je glumio prividno veselje. Da Manuel nije bio toliko uzrujan morao bi to primijetiti kako Groll eli ne to odgoditi, eli da ne ka e odmah, najradije ne bi u ope-ni ta rekao a ipak je znao koliko je to neizbje no. Morao je sada, naravno on! mo rao je on informirati Manuela. elio je bar da to uradi polako, korak po korak, to liko oprezno koliko je to samo mogue. Kolege na Park Ringu, prijeko, de ifriraju cjelokupan tekst. Slu e se tabelama, ma iner ijom, imaju i computer... Groll je vodio Manuela k pisaem stolu. Ondje su se nalaz ile fotokopije rukopisa koji je bio zakljuan u trezoru advokata Steina. Dvorski s avjetnik je privukao stolicu. Razmi ljao je: Taj mladi je psihiki labilan. Kako e rea girati? Sve je mogue, oajanje i apatija jednako kao i slijepa mr nja i agresija. Agr esija i mr nja spram onih koji su oca uvukli u tu itavu pripovijest. Veliki bo e, on se, dakle, mora uhvatiti uko tac s Amerikancima, Sovjetima i Francuzima! Bude li m ladi sada ma i jednom krivo reagirao, izgubljen je. U tih ljudi nema smilovanja. Manuel Aranda se nalazi u ivotnoj opasnosti, ta opasnost je akutna bude li zapoeo trati svoju amok-trku! Mogao bi on to uiniti, nema sumnje. U asno se bojim upravo to ga. Htio bih vidjeti tog ovjeka koji na mome mjestu ne bi bio ispunjen strahom, h tio bih vidjeti ovjeka koji mora tom mladiu ovog asa direktno pripovijedati to je to uinio njegov otac. 22 1 Jimmy se pribli ava dugi 337 Sjednite, Manuele vi se ne ljutite ako vas zovem Manuelom? Naravno, ne... Lijepo. No, dakle, objasnit u vam sistem. Tako dugo dok nemamo istopis iz Transa ne mo emo ... Htio sam rei dok budemo morali ekati... Sad je i sa mnom tako daleko, pa sam poeo mucati, razmi ljao je Groll ogoren. Objasnite mi sistem, gospodine dvorski savjetnie, rekao je Manuel. Groll je pre ao rukom preko ela. to vam je? Pone to me boli glava. Snijeg. Dakle: Ja pretpostavljam da je to 'Cezar'. Dvadeset petorostruki 'Cezar', upotrijebljen po metodi supstitucije. Groll je uzeo list pa pira i olovku. Napravit u ovdje sasvim primitivnu skicu kako biste shvatili metodu . Ponajprije u napisati citat to je temelj za ifru... Okrugli dvorski savjetnik je napisao: I JIMMY SE PRIBLI AVA DUGI

Nastavili su jo dugo da rade na tome. Napokon su de ifrirali istopis: IZOLACIJA I DJELOVANJE NERVNOG PLINA AP SEDAM* 34 Ti ina. Apsolutna ti ina. Ti ina, i nikakva reakcija. Ono malo pokreta sasvim su mehaniki, pogled je ukoen. Upravo sam tako to sebi predstavljao, razmi ljao je dvorski savjetnik. Pa ljivo je p romatrao Manuela. Sada mu se polako obja njava. Sad e mu polako sve postati jasno. Vjerojatno je to ak i izvjesno olak anje za njega, u najmanju * Budui da je ifra, u njemakom originalu, prilagoena njemakom jeziku i njemakoj abeced i, itava ta igra rijei ne-prevediva je. (Op. pr.) 338 ruku je saznao. Predbje no e to biti olak anje. Priekajmo. Priekajmo... Naravno, znao sam ja poetak teksta, znao sam ve o emu je rije im je mladi do ao. Ljudi z Transa su mi rekli. Ne to slino tome sam i oekivao. Odmah ispoetka. Znao sam to od onog trenutka kad sam saznao kako Rusi, Amerikanci i Francuzi posluju ne to s ocem mladievim. Otkako sam saznao kako otac mladiev posjeduje najveu tvornicu u Argenti ni, to proizvodi sredstva za za titu biljaka u poljoprivredi. Takoer i za Hansedera i njegovu dr avnu policiju nije to nikakvo iznenaenje. Svi su pretpostavljali kao i ja. Zbog toga sam odmah na poetku te proklete stvari poku avao odvratiti mladia da ne krene u lov za istinom. Naravno, ve sam i ja pomi ljao da e se pokazati ne to tome slino, rekao je Manuel tihim, bezizra ajnim glasom, glavu je zabacio unazad, a oi su mu bile ukoene. Bio je, napoko n, kemiar i biolog, moj otac. Uni tavanje tetoina ... Mislio sam... Ali to naprosto s ebi nisam mogao predstaviti. Vjerovao sam kako sve o njemu i o njegovu radu, kak o sve o na oj stvari znam... Ja... Ponovo se nagnuo naprijed. Hajdemo dalje. Vjeno bi to moglo potrajati, ovako kao to to mi radimo. Oni iz Transa poslat e nam n ajkasnije za dva sata teklia s itavim tekstom. to da radimo nas dvojica u ta dva sata, gospodine dvorski savjetnie? Zar da sjedimo ovdje i ekamo? Sada i nema nikakva smisla, razmi ljao je Groll, pa da titim mladia od bilo ega. Nast avit emo. Zacijelo je bolje odmah negoli kasnije. Groll je znao i slijedee rijei u rukopisu. Usprkos tome radio je na de ifriranju zajedno sa Manuelom. POTVRDA O PREDAJI POSLANA U OMOTNICI ADRESIRANOJ NA MENE I POSLANA NA PO TU 119 PO STE RESTANTE Kakva potvrda? upitao je Manuel polako. Gledao je Grolla pravo u lice, ali ovaj je osjeao kako ga mladi usprkos tome gotovo i ne vidi. Ne znam, rekao je dvorski savjetnik. Po svemu, to smo prona li, va otac je prodao ovo.. . taj produkt Rusima 339 i Amerikancima. Rukopis pisan ifrom namijenio je svom treem partneru, a to su Fran cuzi. Ali za to? Jo uvijek je to bio glas bez ikakva naglaska, pogled je mladiev bio sasvim ukoen. Mo da se s njima jednostavno nije mogao sporazumjeti, mo da im nije vjerovao. Ja misl im ovako: Francuzi su najprije htjeli robu, a tada e platiti. To je bilo i suvi e v elika ku nja za va eg oca, koji, kao to vam je priala Yvonna, koji je neprestance ivio u strahu od smrti. Nije nikakvo udo to je onda upravo uradio ono to je uradio! Rusi i Amerikanci bi pod svaku cijenu poku ali sprijeiti da Francuzi kupe robu kad bi i m namjera va eg oca bila poznata. A bila im je poznata, tako se ini. Prodaja je bila sprijeena, mog oca su ubili. Tako je. Iako ja zapravo ne znam, da li... Groll je stao u rijei. Sve je to besmisl eno, razmi ljao je. U svakom sluaju va otac je htio u petak ujutro odletjeti, to znam o. U etvrtak su ga otrovali. Sam sebi govorim: kad ne bi bio otrovan, tada bi svo j ifrirani rukopis prije svog odlaska dao Francuzima kako bi u Buenos Airesu, koj i je bio neuporedivo sigurniji za njega, priekao dok mu Francuzi odista plate. Ka d bi primio novac, odao bi klju ifre, u nekog notara bi ostavio punomo, kod njega b i sauvao pismo, to ga je sam na sebe bio poslao i koje sada poiva u po tanskom pretin cu broj 119. Neminovno je htio napustiti Be, va otac. Tlo mu je ovdje bilo i suvi e

vrue. Gdje je njegov paso ? U hotelu. Otii emo onamo i uzeti ga. Moj prijatelj Hanseder e u meuvremenu poku ati da pronae vod telja po tanskog pretinca. Valja nam uzeti pismo. Danas je nedjelja, ured je zatvo ren. Nalazi se daleko napolju, u ulici Potzleinsdorf. 35 Na omotnici se nalazio grb hotela 'Ritz'. Zlovoljni upravitelj malog, starog po ta nskog ureda u predgrau, zaudo, bio je mlad ovjek, poslije kratkog uvida u njihove l ine legitimacije predao ju je. Hanseder je doslovce tog zlovoljnog 340 inovnika morao dovesti ovamo iz njegova brana kreveta. To su uinili Hansederovi lju di. Manuel je otvorio omotnicu. U njoj se nalazila svijetlo-modra cedulja. Velikim c rnim pismenima napisani bili su vidljivi brojevi 11 568, bila je to ceduljica ga rderobe bekog kolodvora Zapad, vidljiv je bio takoer i otisak nadnevka: 2. sijenja 1969. Tog je dana moj otac do ao u Be! Manuelov glas je bio prigu en. Istog je dana odnio ne to na kolodvor, pohranio je to u garderobi... Dakle, hajdemo na Zapadni kolodvor, rekao je Groll. Koraci su im glasno odzvanjali na drvenom podu malog po tanskog ureda, kad su ga n apu tali. Manuel je i ao kraj dvorskog savjetnika koji je na glavi imao samo baskijs ku kapu to mu je pokrivala njegovu sijedu kosu. Bila je estoka zima, istonjak je za vijao tjerajui pred sobom iglice snijega. Manuel je na glavi imao svoju krznenu k apu. Groll je sjeo za volan svojih velikih slu benih kola kojima su bili do li. Manuel je sjeo kraj njega. Vraali su se istim dugim putem, pro li su kroz ulicu Mariahilf, z atim su skrenuli kolodvoru. Vozili su se bez pratnje. Groll je uza se imao revol ver. Bio je osvjedoen da se ni ta nee dogoditi. To je i rekao Manuelu: Dobra je to bi la ideja gospodi sve objasniti, rei im kako originalni rukopis va eg oca poiva u nek og advokata i kako e biti odmah objavljen bude li se vama bilo to dogodilo. Sad se svi osobito trude da vam se odista ni ta ne dogodi. Dok je vozio praznim ulicama te tmurne sijeanjske nedjelje Be je imao izgled sabla snog grada Groll je nekoliko puta pogledao u retrovizor. Lijepo, lijepo. Va a pratnja, va i uvari, rekao je, ogledajte se. Prati nas bijeli chevr olet. Odakle znate da su to ba ta kola? Ta kola su bila parkirana ispred Ureda sigurnosti. Odonda nas slijede. Groll je ub acio u jau brzinu i sna no pritisnuo papuicu gasa. Kola su poletjela. Chevrolet je t akoer poletio za njima. Dakle? rekao je Groll. Manuel nije odgovorio. U ogromnom predvorju Zapadnog kolodvora zadr avali su se, topline radi, besposliari , bili su to zapu teni i neobri-jani ljudi. Sjedili su na klupama u gornjem dijelu prostorije, 341 spavali su ili su pili iz svojih boca. Bilo je vidjeti tek pokojeg putnika. Gard eroba se nalazila izmeu jednog velikog paviljona gdje su se prodavale novine i iz meu duana gdje su se prodavale delikatese. Tu je bilo nekoliko ljudi. Groll se okretao na izgled dosadno oko sebe. Kroz velika ulazna vrata u ao je ovjek u kratkom amerikom haljetku, koji se sada, opaziv i da ga Groll gleda, otputio bez azleno do neke trafike gdje je poeo kupovati cigarete. Dakle, tu smo, razmi ljao je dvorski savjetnik. Eto, tu je, gospodine, molit u lijepo. inovnik je izronio iz labirinta, punog kovega, nosio je plitku, etverougla-stu kutiju koja je bila velika 50 X 50 centimetara. Kutija je bila osigurana jednim olovnim peatom, a obavita je bila icom. inovnik je pogledao ig s nadnevkom. Ovdje se ta kutija nalazi od 2. sijenja. Danas je devetnaesti. To iznosi... ovjek je raunao miui usnicama, bez glasa su mu se pomicale... 90 ilinga! Jest, mnogo je. Ali je i kutija dugo vremena bila kod nas. Svaki dan stoji... U redu je. Manuel je platio. Podigao je kutiju i iznenadio se te inom, to bi moglo bit i unutra?

Poite u kola. Imam klije ta. Odmah emo vidjeti, rekao je Groll. ovjek u amerikom haljetku sjedio je kraj svoga kolege u bijelom chevroletu to se na lazio na velikom parkirali tu ispred kolodvora, bilo je to u istom trenutku kad su Manuel i Groll stupili na slobodni prostor i uputili se prema Grollovu automobi lu. ovjek u amerikom haljetku je upravo govorio u runi mikrofon: U garderobi su podi gnuli neku kutiju... Opisao ju je. Ulaze u Grollov automobil, polaze. Slijedimo ih . Over. Okay, Eagle Master, rekao je Gilbert Grant koji je sjedio ispred kratkovalnog pred ajnika u uredu bez prozora na kraju skladi ta s doknadnim dijelovima tvrtke Americ ar. Obasjavalo ga je neonsko osvjetljenje, njega i uvijek elegantno odjevenog Fe dora Santarina. Napolju, u prostoriji ispred skladi ta, bila je neugodna ti ina. Dan as se nije radilo. Grant, koji je u meuvremenu konzumirao jak doruak i koji se ponovo oporavio, gleda o je Rusa svojim upaljenim oima. Kutija od crnog kartona, plitka i po svim znacima te ka. Na karton je Aranda iz garderobe sa vehatskog aerodroma podigao. Kladim se d a je u ovoj sada ista stvar. 342 /Naravno, da je tome tako, rekao je Rus. Ali mi srna na karton i sve ono ostalo dobi li, po to smo s Arandom, bogu budi hvala sklopiti trgovinu. Francuzima to vi e nee poi za rukom. Dr Aranda je umro kakve li tuge suvi e rano za njih. Zbog toga Mercier nikada nije dobio svoj crni karton. Ali to se tu dogodilo? Kako to da sin tek danas podi e stvar? Rus je popravio svoje lijepo izglaane hlae prije no to e sjesti na neki sanduk u koj em su se nalazili automobilski farovi. Uvijek sam bio mi ljenja da nas je mladi Aranda varao. to sad to znai? Vi dr ite kako on uope i nema rukopis svoga oca. Nesmisao. Gilberte, pie e vam sasvim popiti mozak. Naravski da ga ima. Upravo kao to vam je rekao. Pohranio ga je u advokata. Ali klju za de ifriranje, to on nema sve do danas usprkos tome to tvrdi suprotno. Odakle mislite da to znate? Osvjedoen sam. Ali ako ga je sada dobio? Sada ga ima, mo ete uzeti otrov da je tome tako. ... mora da ga je prona ao u Yvonne. Ve ma vjerojatno. Ali kako? to zna Yvonna? Zar je upoznata sa itavom stvari? Ali molim vas, Gilberte! Naravno da nije upoznata! Stari valjda nije bio idiot. Ali kako bi inae sin tada u nje ... Ne znam. Srea. Sluaj. Ali to nije zanimljivo. Sad je klju itave stvari u njega. Nama to mo e biti svejedno. Za nas se stvar ne mijenja. Ne mijenja se takoer budui da sad a ima kutiju, budui da mo e itavu stvar de ifrirati, zacijelo je ve na poetku rukopisa b ilo reeno ne to o toj kutiji. Mi emo Yvonnu ... Mi emo Yvonnu ostaviti na miru, potpunoma na miru. Posljednje to bi nam sada trebal o jest i najmanji sukob. Mercier je mladom Arandi neki dan na telefonu povjerova o. Hvala bogu. Nadajmo se da e tako biti i ubudue. 343 36 Doktor Rafael Aranda govorio je ugodnim, mirnim i dubokim glasom. Govorio je eng leski skoro bez ikakva naglaska. Glas mrtvog ovjeka se zauo, taj glas je pouavao, b io je jasan, gotovo i suvi e jasan. Manuel je sjedio nepomino, ruke je stavio na ko ljena. Jedno je ve slu ao glas ovjeka koji je bio mrtav glas Valerije Steinfeld. I ka o da ga sudbina uvijek ponovo na to upozorava, kao da se uvijek mora sukobljavat i time kako to dvoje, njegov otac i Valerija Steinfeld pripadaju jedno drugome, nedjeljivo i nerazrje ivo, bili su jedno, ak su jo i u smrti, pa i nakon smrti jedno Manuel je sada slu ao glas svoga oca. Mi znamo, govorio je taj jasni glas, da su bakteriolo ka i kemijska oru ja neprispodobi vo sna nija i od same vodikove bombe. Prije svega sva B i C oru ja mogu biti stvoren a bez znaajnijih tro kova; a drugo ta oru ja donose, osobito B oru je, malim dijelom ri zika i malim dijelom tro kova milijun i milijardu puta vei uspjeh. Kada je rije o ne rvnom plinu, to smo ga mi satvorili, mirno se mo e govoriti o kvoti uspjeha koja je

trilijun puta... Na kinoplatnu od srebra, u maloj prostoriji za prikazivanje filmova, u podrumu U reda sigurnosti, pokazao se jedan crte . Upravo je bilo u toku odvijanje 16-milime tarskog filma u boji. Paralelno s filmom radio je i magnetofon. Velika rola film a nalazila se u crnoj kutiji, to su je Groll i Manuel podignuli na Zapadnom kolod voru. Kako je to moj otac donio u Be? upitao je Manuel, kad je, jo u kolima, ugledao films ku rolu. Groll je vidio kroz prozor. Netko iz Argentinske ambasade, bio je kod vas, je li tako? Gospoda su zabrinuta. Postoje diplomatski kuriri. to oni prenose ne otvara se, carina ih ne pretra uje. L ako mogu sebi predstaviti, kako je va otac... Dakle, tako. Trebala mu je zacijelo jo i jedna druga kopija filma. Zar druga? Jest, ona to je bila namijenjena Amerikancima i Rusima, rekao je Groll. Glas doktora Rafaela Arande se zauo, bio je prijazan i odreen. Obja njavao je crte : Da ovjek uni ti ljude, i344 votinje i itav biljni svijet na povr ini jednog kvadratnog kilometra zemlje potrebn o je po proraunu mikrobiologa profesora Meselsona s Harvardskog sveuili ta isto kvant itativno ... tapom je povlaio po crte u ... amerikog nervnog plina sarina 10 tona. tom bi se u visinu od stotinu metara podigao zatrovan oblak... tap je poeo povlaiti po crnim linijama na utom podno ju. Ponovo se zauo glas Manuelovog oca: Ako bismo to podruje htjeli uni titi vodikovom bombom potreban je kilogram. Kada je rije o zatrov anim bakterijama potrebna je desetina grama pri otrovnim virusima deset tisui dio grama... Glas je postajao sna niji: Na eg novog borbenog sredstva AP 7 potrebno je ne vi e od pola tisuinke grama. Manuel je stenjao. Ukoenost jenjava, razmi ljao je Groll. Promatrao je mladog ovjeka pun zabrinutosti. A ja ti ne mogu pomoi, razmi ljao je, ne mogu ti pomoi. Nitko to nije kadar uiniti. F ilmska aparatura ih je razdvajala, nalazila se na vrstom stolu. Na ulaz u tu podr umsku prostoriju dvorski je savjetnik postavio dva inovnika, ostali su se nalazil i u stubi tu i na vratima Slu be sigurnosti. U odbljesku, to ga je bacalo platno, Gro ll je na Manuelovom elu ugledao kaplje znoja. Crte a je nestalo. Pokazala se slika jednog bijelog i srebrnasto sjajnog laboratorija. U tom su se laboratoriju/ sablasno pomicale prilike, ti su ljudi bili odjeveni u naranasto cr vena za titna odijela, na nogama su im bile za titne izme, na rukama za titne rukavice, na glavi kapuljae i plinske maske. Posred prostorije stajao je bik, svezali su g a lancima oko nogu. Jedan od tih ljudi pritisnuo je uplju gumenu kuglu na gubicu i nju ku ivotinje. Od te polukugle vodilo je crijevo nekoj napravi kraj koje je dru gi ovjek baratao nekim prekidaem. U tren oka bik je klonuo. Iz gubice, koja je pon ovo bila slobodna, kapala je pjena. Oi, irom rastvorene, samo su se bjelasale. ivot inja je bila mrtva. Glas Manuelova oca komentirao je trijezno i prijazno: Bik udi e 500 kubinih centimet ara zraka u kojoj se koliini nalazi samo 10 molekula AP 7. Udisaji tog borbenog s redstva djeluju u tren oka na itav sistem, svako ivo bie je odmah mrtvo... Manuelovo tijelo je poelo drhtati. 345 Slike su se na platnu poele mijenjati. Pokazivale su zrane ustave, ultravioletna s vjetla za steriliziranje zraka, pokazivale su druge laboratorije, pri emu se nepr estance uo oev glas: ... zbog toga je AP 7 idealan aerosol. Sredstvo, to se poput pr a ine malim kapima, po vrsti veliine jednog mikrona, dakle, tisui dio milimetra prom jera mo e rasipati^ iz aviona, raketama ili balonima. Kapljica, toliko malena, pro dire u djeliima sekunde u alveole plua, ba kao to pokazuju ovi pokusi rasprskavanja ... Snimke su bile veoma o tre. Kavezi s psima, s pticama, morskim pra iima, kuniima, akvariji s ribama. Kamere su prelazile po tim nastambama. Sve ivotinje su bile zdrave i vesele. Kamere su se poele povlaiti. U kavezima i akvarijima sve su ivotinje le ale mrtve, izmijenjene.

Glas Manuelova oca ponovo se zauo: ...ne samo udisanjem, ve i obinim dodirom ko e sa s redstvom AP7 prestaje svaki ivot za manje od pet sekundi... Sad se pokazala slika jednoga impanze, takoer su ga vezali. Potpuno zakrabuljen ovj ek mu se pribli io, ispustio je iz jedne kapaljke s poput vlasi tankim otvorom to je bilo snimljeno u gro-planu jedva vidljivu kap bezbojne tekuine na lea ivotinje. i mpanza je poskoio, tijelo mu se grozno izobliilo. Pao je na koljena, tijelo mu se poelo tresti to je trajalo trenutak. Tada je i ta ivotinja uginula. ... ostali poku aji raspr ivanja pokazali su kako AP 7 djeluje jednako perfektno i br zo i na cjelokupno raslinstvo ... Nove snimke. Stabla, trava, cvijee i povre u velikim staklenim prostorijama. Od jednog trenutka do drugoga rasko ne boje su poele nestajati, stabla su gubila li e, cvijee, trava i povre poelo je venuti, u sebe ulaziti, sve je bilo crno... AP 7 dobro podnosi hladnou i vruinu... Mo e ga se upotrijebiti zbog toga u svakoj pri lici... Na platnu su se pokazivale slike sve novih i novih prostora, sve nove ivotinje su u tren oka prosto nestajale. Bilo je vidjeti uvijek nove zakrabuljene prilike i sjajne aparate ... 346 Sad je na platnu opet bilo snimaka uinjenih mikroskopom. Moglo se vidjeti omalene tvari poput kugle. ... to je bacil Clostridium venenatissimum. O metodama uzgoja i izoliranja njegov a toksina ovdje nee biti govora ... Ne, o svemu tome emo itati u de ifriranom rukopisu, rekao je Groll. Clostridium grupa e to osobito opasnih bakterija, kojima pripadaju' uzronici koenja mi ia i slinih boles ti. 'Venenatissimum' ka e sve: 'najotrovniji' bacil! ... na tom mjestu samo toliko: otkrili smo uzronik u jedne male ivotinjske vrste u Argentini. Kod glodavaca. Po to smo izolirali toksin testirali smo sve mogue poznat e za titne protumjere. Do danas nismo na li protumjeru. Sve to poznajemo bez djelovan ja je ... Ostali kavezi, sterilni, sjajno isti, oi eni, puni majmuna i koza jo su sve te ivotinj ivjele, idueg trenutka sve je to bilo mrtvo. To su ivotinje za pokuse, snabdjeli smo ih najsna nijim protuotrovima. Vidjeli ste i sami: Ni jedan protuotrov ne titi ni u najmanjoj mjeri kada je rije o AP 7... Gdje je sve to snimljeno! upitao je Groll. To mora da su tajni laboratoriji... Nema sumnje, mora da se nalaze u nekom rezervatu... Imate li pojma, Manuele, gdje bi se nalazili ti rezervati? Na platnu su ugibale ivotinje, velike i male. U malim kavezima. U velikim. Pojedi nano. Masovno, inilo se kao da je to film o Auschwitzu za ivotinje. Ja ... ni ta ne zn am... prestance na putu. Jest, tono je. Kamo je putovao? Ne znam... Putovao je u razne podru nice na e tvornice, tako sam sebi uvijek to tumaio . Nikada nije dugo izostajao. Kao pratnja tim strahotama ponovo se zauo glas Ma-nuelova oca: .:. vrsta povr ina zem lje iznosi 149 milijuna kvadratnih kilometara. Uzev i teoretski: za iskorjenjivanj e svega ljudskog, ivotinjskog ili biljnog ivota na cjelokupnom vrstom podruju trebal o bi okruglo 75 kilograma koncentriranog borbenog sredstva... Jednom kako je va otac bio ne347 Manuel se borio sa zrakom. Da li su to mo da mogla biti putovanja u inozemstvo? pitao je Groll. Manuel je ne to odgovorio to Groll nije razumio, to? Ja... ne vjerujem... to vam je? \ Groll je vidio kako je Manuel nenadano obje ruke sklopio * ispred svoga lica, zau o je kako ovaj glasno jeca. Poeo je mucati: Neshvatljivo... To je monstrum ... Neman... Ja sam sin zloinca... Gr oll je ponovo zauo kako mladi jeca. Manuel je podigao svoje lice, zurio je u Groll a. Glas mu je drhtao dok je govorio: Ali koliko mora da je moj otac patio!

 to kanite time rei? Tko ga je muio? Tko ga je progonio? Tko ga je nagonio da sve to ini? povikao je Manu el glasom koji je nadilazio njegove snage, koji ga je poeo izdavati. Stenjao je i ridao. Suze su oblivale njegovo lice. Groll je sve to vidio u odbljesku platna. Mladi jo uvijek nije htio da shvati istinu, razmi ljao je Groll potresen. On se bran i. Taj ovjek je, usprkos svemu, ' njegov otac 'zloinac', 'monstrum'. Mladi slu a glas svoga oca, on, sin, on, a ja se, gledajui sve to, bojim, ja drhtim da e u svojoj paninoj reakciji staviti na kocku i vlastit ivot. Svega toga sam se bojao. Upravo sam to htio sprijeiti. Nije mi uspjelo. Eto, sad smo i dotle do li. 37 Crna kuga. Boginje. Bedrenica. Meningitis. Griza. Fleg-mona. uta groznica. Slinav ka. Tetanus. Tifus. Papagajska bolest. Otrovanje mesom. Pjegavi tifus. Q-groznic a... Okruglo sto i ezdeset stra nih oboljenja pripremaju laboratoriji Istoka i Zapa da ovjeanstvu. Znao je to dvorski savjetnik Groll, a znao je to takoer i Manuel Ara nda. O tome nije trebalo razgovarati. Trideset grama uzronika Q-groznice, na 348 primjer, tako su izraunali, moglo je zaraziti 28 milijardi ljudi. Dva naprstka ispunjena Botulin-toksinom, otrovom sa kojim je AP 7 morao biti u b liskom srodstvu, bilo bi dovoljno da usmrti polovicu svih naroda Evrope, manje o d pola kilograma bilo bi, prema tome, dostatno da se uni ti cjelokupno ljudstvo na zemlji. Ali to je bio samo teoretski izraunan broj. Protiv tog toksina prona lo se cjepivo. Protiv AP 7 a u to je vjerovao Rafael Aranda nije bilo seruma, nije bi lo za tite. Posvuda na svijetu potraga je za takvim bakterijama, virusima, toksinima potraga je za B-oru jem, i ono se stvara. Posvuda na svijetu ljudi rade na kemijskim bojnim otrovima, a to srame ljivo naziv aju C-oru jem. Na Istoku i na Zapadu proizvode se otrovni plinovi koji su beskrajno djelotvorni ji od onih u prvom svjetskom ratu. Bezbojni i bezmirisni plinovi ostaju neprimij eeni. Proizvode se nervni plinovi, a ve su i isku ani u Jemenu, na primjer, isku ali su ih Egipani, u Vijetnamu, na primjer, Amerikanci nervni plinovi, koji su kadri proizv esti u ovjeku itavu skalu djelovanja: od poremeaja svijesti, preko uzetosti, pa sve do smrti. Proizvode se a ve su isku ana, na primjer u Vijetnamu, sredstva kojima se uni tava etv a, biljni normom, ili izvjesna vrst gljivica, to preko prostranih povr ina uni tavaju vegetaciju i zemlju ine neplodnom. Savjetnik Groll je to znao. Manuel Aranda je takoer to znao. Obojici je bilo poznato, to je ono rekao profesor Ed-vvard M. Backett, lijenik soc ijalne medicine na engleskom univerzitetu Aberdeen: Danas je svakome, tko bi se n a to odluio, mogue uni titi ovjeanstvo. Ah, profesor Backett i slutio nije o postojanju ratnog sredstva AP 7, to su ga pr oizveli Manuelov otac i njegovi suradnici u tajnosti skrivenih laboratorija. Ne, taj profesor i slutio nije da postoji ratno sredstvo AP7 koje je tajne doktor R afael Aranda upravo prodao u Beu Amerikancima i Sovjetima, obim dr avama, jednostav na je to trgovina, to je bazirana na jednako tako rasprostranjenoj kao i ubi-stve noj doktrini o ravnote i straha, koja navodno sama mo e odr ati mir u svijetu. 349 Pokrupni dvorski savjetnik sa srebrnom kosom i Manuel Aranda sjedili su sada pon ovno u Grollovu tihom uredu. Ispred prozora, od kojih je jedan bio napola otvore n, ru ile su se snje ne pahuljice na zemlju. Oba su mu karca itali utei dvije kopije de if iranog rukopisa, to ga je bio donio tekli iz dr avne policije i predao ih Grollu. Ma nuel je sjedio kraj dvorskog savjetnika, sjedio je za pisaim stolom. Gorjela je j aka stolna svjetiljka. U sobi je bilo toplo i tamno. utjeli su. Dvorski savjetnik Groll bi pokatkad zabrinuto pogledao u Manuela. Manuel se posl ije onoga to mu se dogodilo u prostoriji Slu be sigurnosti, za vrijeme prikazivanja filmova, krajnjim naporom svih svojih snaga svladavao, obraz mu je bio stra no ne pomian i bezizra ajan. Upravo to je poelo zabrinjavati Grolla. Mladi ne smije ostati u toj ukoenosti! mislio je pun groze itajui. Prilino se razumio u biologiju i u bakt

eriolo ki nain voenja rata a da ne bi shvatio: sve to je dosad postojalo na tom podruj u, bilo je upravo smije no u usporedbi s djelovanjem AP 7. A to ne to znai, razmi ljao je Groll, ako ovjek na primjer sebi zamisli kakvi su najpo znatiji ameriki nervni otrovi GA, GB i GD iji su temelji, kao i onih u veine nervni h otrova, bili izraivani ve za vrijeme drugog svjetskog rata u IG Farbenindustrie. GB je etiri puta otrovniji od GA i smrtonosno djeluje trideset puta br e. Pokazuje se ve i u najmanjim koliinama visoko toksian. Simptomi poinju prehladom, bolom u oima , povraanjem, zavr avaju konvulzijom i smru, najkasnije za dvije minute. GD ima slina svojstva, samo se polaganije rasprostire i stoga ostaje dulje djelotvoran. GA, GB, GD sve je to ni ta u usporedbi sa AP 7! razmi ljao je Groll. Ponovo je pogle dao Manuela. Ovaj je itao i nijedan mu se mi i na licu nije pomicao. I Groll je nast avio itati. To, to je ovdje stajalo, suhoparnim rijeima de ifrirano, bilo je jo mnogo gore od gledanja filma... Obje supersile grozniavo rade na B i C naoru anju, nastavio je Groll razmi ljati. Od godine 1961. Amerika je pope-terostruila sredstva za razvoj takvih bojnih otrova. Godine 1967 sada, kad je bio zaposlen radei na sluaju Aranda osvje avao je Groll sv oje pamenje itanjem starih novina i prirunika iz svoje velike biblioteke dostigao j e godi nji 350 bud et amerikog istra ivakog centra za ratne otrove 920 milijuna dolara; 400 milijuna platio je Pentagon za kemikalije, to uni tavaju raslinstvo, koje su trebale prorije diti d unglu u Vijetnamu. Tek prije mjesec dana zrana flota SAD zatra ila je 200 mili juna za istu svrhu. Amerikanci imaju, a sagradili su ga tro kom od 85 milijuna dolara, nedaleko VVashi ngtona 'centralno mjesto istra ivanja', Fort Detrick. Englezi su uglavnom eksperim entirali u Porton Downu. Rusi, i dr ave istonog bloka svoje laboratorije dr e u veoj t ajnosti. Izbjegli zapadnonjemaki mikrobiolog Ehrenfried Petras izjavio je godine 1968. na istononjemakoj televiziji kako i Savezna Republika Njemaka po nalogu Ameri kanaca sudjeluje u razvoju novih B i C bojnih sredstava, rekao je kako e Amerikan ci izdati takve naloge i ostalim zemljama. Na Istoku je bilo isto tako. Rusi ni u emu ne ele zaostati za Amerikancima. Ne to ok o estine cjelokupne municije sovjetskih saveznika iza eljezne zavjese bilo je, kak o je to amerika tajna slu ba javila, punjeno kemijskim bojnim otrovima. Naravno, bilo je i kvarova. Usprkos svim mjerama opreza dogodilo se samo u zabranjenim regijama Fort Detrick a, tamo od godine 1950, 750 nesrea. Najmanje etiri istra ivaa umrla su oboljev i u vojn e svrhe izmi ljenim infekcijama dvojica su od njih bolovali od bedrenice. Zna se z a s puno muke zata kani skandal kada je jedan dvadesetogodi nji vojnik, koji je upra vo bio u slu bi, nenadano bijedno umro od plune kuge. V Miinchenu je godine 1967. d o lo do zagonetne epidemije Q-groznice. U dr avi Utah SAD, na lo se na usamljenim pa nja cima 6500 uginulih ovaca bile su to rtve nekontrolirano isteklog nervnog otrova, t o ga je vjetar bio donio do ivotinja. Manuel je zastenjao. Ipak je okrenuo stranicu i nastavio itati, bio je sav ukoen, bez ivota, suncem opal jeno lice bilo mu je sada sivo. Groll je takoer itao. Ono, to je ovdje stajalo, izr eeno rijeima i obrazlo eno brojkama jednog naunog radnika bilo je to, jest, bila je t o apokalipsa, odista, tajna objava apostola Ivana... 351 '... od ta tri zla bio je uni ten trei dio ljudi, vatrom, dimom i sumporom... Ali p reostali ljudi, to ih ta zla nisu bila usmrtila, nisu se okanili djela svojih ruk u... Nisu se okanili ubijanja, svoga arobnja tva, niti svog razvrata i svojih kraa.. .' Pet tisua uenjaka, razmi ljao je Groll, meu njima 17 nosilaca Nobelove nagrade, potpi salo je peticiju upravljenu na predsjednika Johnsona gdje tra e neka se odustane o d upotrebe tog novog oru ja. Zahtjev im nije bio ispunjen... '... vidio sam drugog sna nog anela kako silazi s neba; bio je okru en oblakom, iznad njega je bila duga. Lice mu je bilo sunce, a noge plameni stupovi. U ruci je dr a o otvorenu knji icu. Desnu je nogu stavio na more i povikao jakim glasom, takvim k akvim urlie lav. I kad je izgovorio rije, podiglo je sedam gromova svoje glasove . ..'

U nekoliko istonih dr ava, razmi ljao je Groll, pun strave, uvijek dalje itajui, pred n eko je vrijeme bilo cijepljeno na milijune ljudi a da to i znali nisu. To mu je ispri-povjedio Hanseder. Dok su sjedili u kinematografima ili u skup tinskim dvora nama, udisali su tvari to su ih raspr ivali navodno da pobolj aju miris u prostoriji. Dok su itali novine, pod ko u im je ulazilo, dodirivanjem stranica, kemijsko sreds tvo to ih je trebalo imunizirati protiv mnogih zaraza ... '... dok je sedam gromova urlalo htio sam pisati. Tada sam uo kako mi govori jeda n glas s neba: zapeati ono to su sedam gromova izgovorili i ne zapisuj to!' On je to zapisao, taj doktor Rafael Aranda, nastavio je Groll razmi ljati, on je t o zapisao. Prekasno je. Prekasno. Imuni neka budu ti milioni ljudi, imuni protiv virusa i bakterija, to e ih potenci jalni protivnik slati. Sada, kada je rije o AP 7 Rafaela Arande, nema imunosti, n ema spasa, postoji samo smrt i nestajanje, nestajanje i smrt... '... ali aneo, kojeg sam vidio da stoji na moru i na kopnu, podigao je svoju desn u ruku prema nebu i zaklinjao se na onoga koji ivi vjeno, koji je stvorio nebo i o no to je na njemu, koji je stvorio zemlju i ono to je na njoj, i more i ono to je n a njemu: Sada vi e nee biti vremena ...' Ah, bo e moj, razmi ljao je Groll: 75 kilograma AP 7 koncentrata i vi e nee biti ljudsk og, ivotinjskog ili biljnog svijeta na ovoj zemlji, vi e nee biti niega. Taj 'Doomsda y 352 poison', otrov sudnjega daha, pronaen je, postoji, tajna njegova priugotavljanja izdana je dvjema najjaim dr avama svijeta... '... nego u danima glasa sedmog anela, kada taj pone trubiti, bit e zavr ena tajna Bo ga.' Groll je pogledao Manuela, primijetio je kako je ovaj ispustio listove rukopisa i kako drhtava lica promatra tamu gledajui u prozor ispred kojega su se ru ile pahu ljice snijega. Manuel je promuklo aptao: Ja to ne mogu izdr ati... Ja to neu izdr ati! Sin sam mu... S in te svinje ... ivot mi je uni ten... Ja vi e ne mogu ivjeti... Ja vi e ne mogu nastavi ti da ivim ... Ne bude li se posvetio istra ivanju, bude li se ubio? razmi ljao je Groll. Moram ga uzeti u ruke, tog mladia, morat u ga tititi i uvati od sebe sama, a i od drugih, titi ti i uvati! Budem li to samo mogao, bo e moj, budem li to samo mogao! Oglasio se: Sad bar znamo to se dogodilo, Manuele ... Pronai emo za to je Valerija Steinfeld ubila t vog oca ... Nije primijetio kako je rekao 'tvog'____Tvoj otac je ispa tao za sva svoja djela... Niega nema na svijetu, nema ina jedne ljudske jedinke koji s e ne bi pri tonom promatranju svih ivotnih uvjeta mogao objasniti... Jest! Manuel se uspravio. Jest! A ja to moram pronai, to obja njenje, sada na svaki nai n. Odletjet u kui. Svakako e se ne to, kad ve toliko znam, u Buenos Airesu pronai... Ja moram kui. 38 Kikiriki! Prokletstvo! Jednom u ipak uspjeti! Nastavi! vr e! Crvenokosa Yvonna sasvim je gola uala na krevetu. Rukom i ustima trudila se oko VV illema de Brakeleera, koji je, ru iast, krupan, jednako tako go, pune stra njice prek rasnog perja, stajao pred njom i ljutito duvao. Ga ga gagagaga ga! gakala je Yvonna estoko se trudei. Odmah ga je potom upitala: to se to de ava, mome! Zar me nimalo ne voli ? 23 I Jiramy se pribli ava dugi 353 Kikiriki! galamio je de Brakeleer. Sad je i suze imao u oima, jasno se to vidjelo u video-rekorderu. Kuna televizija Nore Hill funkcionirala je izvanredno. Hoiandez je udarao nogama od ljutnje, Yvonna ga je teto ila i mazila, zatim ga je tipala sv e je bilo uzalud. I posljednja slika je nestala u ekranu, koji je poslije toga ostao bijel. Jean M ercier je iskljuio aparat, nalazio se u stra njoj sobi luksuznog putnikog ureda 'Bon voyage\ Francuz gotovo da i nije spavao. estoko su ga njegovi pretpostavljeni iz ribali, neprestance ih je psovao. Zar je on bio kriv to je sve po lo ukrivo, to je t a Valerija Steinfled otrovala doktora Rafaela Arandu prije no to su se sporazumje

li? Doktor je tra io bezobrazno visoku cijenu. Mercie-rovi pretpostavljeni su je o dbili. Zapovijedali su Mercieru stisnite ga, stisnite! Mercier je poku avao da isk oristi oitu paniku u kojoj je Argentinac ivio, poku avao ga je stisnuti. To bi mi odista i uspjelo, razmi ljao je Mercier jo uvijek pun gorine, ali tada se u mije ala ta Steinfeldova. A sad sam ja svemu kriv. Za to se moje gazde ne tu e Santari nu i Grantu koji su im se ubacili u njihovu stvar? Ja sam inio to je bilo u mojoj moi. inio sam to u vlastitom interesu. U vlastitu interesu radio je Jean Mercier sve tamo od godine 1940, radio je to je bilo mogue. U ono su se vrijeme Nijemci potrudili oko najmlaeg majora u 'Deuxieme Bu-reau', kojega su bili uhapsili, stavili su ga samo tri dana na muke i odmah su dobili najmarijivijeg novog suradnika, koji je iduih godina izdavao sunarodnja ke, otkrivao zavjere i pomagao da se provaljuju krugovi pokreta otpora. Mercier je bio odan sluga Nijemaca. Neprestance je morao razmi ljati o ona tri dana u podr umu, imao je enu koju je veoma ljubio. Za ono to je bio uinio uhapsili su ga 1945. ponovo, ponovo su ga muili, ovoga su to puta bili Francuzi, enu su mu ubili rodoljubi u njenoj kuhinji. Merciera nisu ub ili. Bio je on i suvi e vrijedan zalogaj. Boli nije bio kadar podnijeti. Tako je p ostao agent u korist Francuske za sva vremena, dvadeset etiri godine je to ve bio, ubacivali su ga u razne krajeve, napokon je, eto, slu bovao i u Beu. Bude li jo pet godina dobro radio nadao se maloj penziji, moi e da ode u mir. Ne bude li dobro r adio, izgubit e ivot bit e to veoma bolno, neprestance su mu to ponavljali... 354 Dugo je vremena vladala potpuna ti ina u stra njoj sobi putnikog ureda. Osim Merciera i de Brakeleera ovdje su jo bili dvojica sna nih i utljivih Francuza, stajali su os lonjeni na zid pu ei cigaretu. Mercier ih je zamolio neka dou i prisustvuju razgovor u. Nikad ovjek nije mogao znati to e netko drugi uraditi kada je uzrujan. Willem de Brakeleer ni ta nije poduzimao. Sjedio je ovdje kao neka mrtva i golema riba sa svojom svijetlom kosom. Malena u sta su mu neprestance bila otvorena. Oi su mu iskoile iz duplja, ru iaste ruke polo io je na debela koljena. Ne sebi je imao odijelo koje mu je bilo premaleno, napeto mu je obavijalo sna nu figuru. Neki sat kraj platna pokazivao je vrijeme: 18 sati 43 minute. Hoiandez je odjednom na svom licu napravio grimasu. Rekao je francuski kao da sam a sebe ali: Nikada, nikada ne bih pomislio da e se madame Hill baviti ovakvim bezob ra tinama. Ah! Mercier je mahnuo rukom, silno se varate, gospodine. Madame Hill nema nikakve m a i najmanje veze s tim filmom. Ona i ne zna za nj. Bila bi izvan sebe kad bi zn ala da smo ga snimili. Ona ni ta ne zna... Pojma o tome nema. Mercier je bio ovjek principa: enu, koja ti poma e, ne smije odati. ojma o svemu nema! Za to je vi dr ite? Zar vam nikada nije izlazila u susret, zar s e mo da nije prijateljski odnosila? Nije li mo da sve inila to je bilo u njenoj moi kak o bi vas usreila? Vi biste se, dakle, mogli zakleti kako madame Hill nema ni ta sa tim... sa tim film om? Kunem se ivotom svoje majke, rekao je Mercier. Majka mu je bila ve trideset godina m rtva. Podigao je obrve. Nije ba bilo lako ugraditi automatske ureaje a da to madame ne primijeti. Trebale su nam mnoge noi za to. Pomogla nam je jedna djevojka. Yvonna? Ne, nije to bila Yvonna. I na to vam se takoer kunem. Bila je to neka druga djevoj ka. Uope je ne poznate. Dr ite li da bi se Yvonna tako nisko spustila? Hoiandez je samo mahao glavom. Ali za to? stenjao je. 355 Jedan momak kraj zida se kratko nasmijao. Tja, za to, monsieur. Vidite, nas dvojica nalazimo se u neugodnoj situaciji. Kako? Vi ste generalni zastupnik jedne engleske tvrtke koja proizvodi borbene avione, p rije svega lovce. Vi prekrasno zaraujete. Naravno, vas e ispra iti od danas na sutra bude li taj film u vi e kopija poslan va oj internacionalnoj klijenteli, a takoer i va oj tvrtki... Mercier je rekao koja je to tvrtka ... sla ete li se sa mnom?

De Brakeleer je glasno zajaukao. to sam vam uinio! Ja vas uope ne poznam. Za to me elite uni titi? Jedan se momak kraj zida ponovo nasmijao. Oito je imao smisao za sve to je komino. Mercierov glas postao je sladak, gotovo je preo kao maak. Ne elim vas uni titi. Tra im od vas da mi uinite jednu ljubav, monsieur. Jedno ste radil i u policiji. Popeli ste se prilino visoko. Bili ste u Interpolu ef slu be koja se b orila protiv provala u Nizozemskoj. Odakle znate... Naravno, mi smo se raspitali o vama, monsieur. Tra ili smo ovjeka poput vas, samo na m vi mo ete pomoi. Va ste polo aj napustili prije pet godina, jer ste... ponovo je nave o ime tvornice ... jer ste nai li na neizmjerno veu zaradu. Vi ste, meutim, jo uvijek u vezi sa svojim starim kolegama, jo uvijek se snalazite u svojem starom poslu. Z nate tko je tko. Dakle, rije je o pijunskoj pripovijesti, je li tako? Vi ste francuski agent? Kako vam tako ne to pada na pamet, monsieur. Molim vas, nemojte vi e nikada ne to takvo izgovoriti. Nikada vi e. Nikome. Inae e kopije filma odmah poi... U redu, u redu. Dakle, vi niste agent, to vam nedostaje? Jedan film, rekao je Jean Mercier. Zar jo jedan film? Rije je o jednoj veoma slo enoj pripovijesti, monsieur de. Brakeleer. Mercier je tu no nastavio: Mnogi filmovi su va ni kada je rije o tome. Filmovi raznih vrsta. Ovakvi.. . pokazao je na televizor ... i oni drugaiji. Osim filma manjka mi jo jedan rukopis . Rukopis se nalazi u nekog 356 advokata. U trezoru sa sedmerostrukom brojanom kombinacijom. Sedmerostrukom! ponovio je de Brakeleer prestra en. Navodno je sedmerostruka. Problem je to, velik problem. U tom trezoru nalazi se t akoer i jedan film. Nije li u njemu, rukopis e nam kazati gdje emo ga nai. Ja, narav no, ne mogu otvoriti trezor sa sedmerostrukom kombinacijom. Nitko koga poznajem to ne mo e uraditi. Usprkos tome to se mora dogoditi, monsieur. Veoma brzo. Dakle, tako! Hoiandez je nenadano postao tamnorumen u licu. Vi dr ite da u ja znati za strunjake', koji bi ... Upravo to mislim. Ali to je ludo! Cak kad bih i znao za takva ovjeka to da mu ka em? Kazat ete mu neka doe u Be i neka otvori trezor, sasvim jednostavno. On e dobiti svak u sumu koju bude zatra io. Ja u mu je platiti. Polovicu prije obavljena posla, a po lovicu odmah po obavljenom poslu. Dakle? Vi me ucjenjujete! tu io se de Brakeleer. Momak kraj zida skoro se zagu io od smijeha. Drugi je glasno odapeo, jednako se poe o smijati. Taj me prdac ve dugo muio, rekao je. Debeljko koristi mome zdravlju. Mercier nije ni ta rekao samo je smijui se promatrao de Brakeleera. Tupoglavci i sv inje, razmi ljao je. Svinje i glupani. Budem li to ikada do ivio povui u se bilo .kuda na A urnu obalu, U neko ribarsko selo. Zaljubljen sam u Rivijeru. De Brakeleer je mrmljao: Sedmerostruka... To je ludost! Koliko znam dolazi' samo jedan jedini ovjek u pitanje koji bi mogao otvoriti ovakav jedan trezor... Eto, izvanredno! ... ali taj se ovjek prije etiri godine povukao u mir. Vi e ne radi. Vi e nije u poslu . To je neki Nijemac. ivi u Bremenu. Bogat je to ovjek. Ljudi nikada nisu dovoljno bogati. Jo e jedno zapoeti da radi. Dat emo mu mnogo, veoma mnogo novaca. Uvjerit ete ga u to. Potaknite njegovu umjetniku sujetu. Radite to b udete dr ali da je potrebno. Za tri dana najkasnije taj ovjek e morati da se odlui, i nae ... 357 Prestanite mi ve jednom prijetiti! Zar mo da mislite da neu uraditi sve to je u mojoj moi? Bo e moj! A sve to samo zato to ja... De Brakeleer je zastao u rijei, te ku glavu g urnuo je u svoje dlanove. Bio je veoma nesretan. Napokon je ponovo podigao glavu . Tako, kao to to vi sebi predstavljate, tako to nee ii, monsieur. Taj specijalist m ora znati o kakvom je trezoru rije prije no to stvori plan, prije no to e se dati na posao. To je te e od jedne operacije mozga...

Znam. Specijalist mora poznavati tip trezora, mora znati tvrtku koja ga je sainila, svak a pojedina tvrtka ima svoje osobine, on mora znati kako stoji trezor, da li je u graen, kakve ima alarmne ureaje, u kojoj je ulici i u kojoj kui, u kojem katu se na lazi ta advokatska kancelarija... Njemu su potrebne pojedinosti... Zbog toga ete sada otii k njemu. Va e vam ovjek tono kazati to mora znati. Ja u mu s ti informacije koje su mu potrebne, dat u mu fotografije, planove polo aja, sve, rek ao je Mercier i pri tom mislio: danas je nedjelja naveer. Bude li inspektor Schaf er dao ono za 'Kurir', ono to smo mu predlo iti, tada e to izai prekosutra. U srijedu se ve mo emo sa Schaferom sporazumjeti. Mercier je bio osvjedoen da e inspektor odat i adresu advokata kojemu je bio odnio rukopis naravno, za velik novac. Mercier j e od svojih pretpostavljenih dobio punomo. Da je Schafer bio taj koji je nosio ru kopis, Mercier je doznao od jednog svog ovjeka kojega je neprestance plaao, ovaj j e radio u Slu bi sigurnosti. Jeftino ga je taj ovjek stajao, bio je on sitna riba, nikada nije donosio osobite vijesti. Ovoga puta je ne to doznao o Schaferovoj misi ji, jo u etvrtak naveer saopio je to Mercieru. ovjek ljude ili ucjenjuje ili ih plaa. Jedno je uvijek prisutno od te dvije stvari. U to je vrsto bio Mercier uvjeren. O ni, koje ne mo e ucijeniti, jer protiv njih nema niega, njih mo e platiti. Sve. Bez raz like. Rije je samo o cijeni. Kakve li sree, razmi ljao je Mercier, da Schaferova ena boluje od skleroze multiplex i da mu uskoro nee dosta-jati novac za sanatorij. Na stavio je govoriti: Razgovarat ete sa svojim specijalistom. Uvjerit ete ga. Ne budem li uspio..., jadao se de Brakeleer. 358 To ne bi bilo dobro zal vas. Morat ete se potruditi, dobri moj. Tada ete uspjeti. V ratit ete se u Be i dobiti sve mogue informacije. Poslije toga ete ponovo odletjeti k va em geniju. I kada bude ovaj sve znao to znati mora, doi e odmah ovamo ... 39 Postalo je toplije naveer, ponovo snije ilo, ponovo su padale debele, meke pahuljic e na zemlju. Vjetar je stao. Grad je sve vi e i vi e tonuo u snijeg. To, to nije bilo uobiajene buke, te nedjelje, prouzrokovalo je, zajedno s beskrajnim padanjem pah uljica, ogromnu, nestvarnu ti inu, ti inu, kao da je taj grad gotovo sasvim izumro, ogromno gomilanje kua, koliba, zgrada, palaa, crkva i svjetiljaka, koje su samo zb og toga gorjele iza prozora, jer su ljudi, iznenaeni smru, bili sprijeeni da ih utr nu. Vinogradar Ernst Seelenmacher imao je estoro gostiju u svom malenom lokalu. Na se bi je imao sivo-zeleno odijelo od tirolskog sukna i bijelu, na vratu otvorenu ko u lju, kao i uvijek. Kraj stolia je sjedio sa citrom u ruci, svirao je polagane, tu n e pjesme. Te veeri nije pjevao. Njegovo lice izbrazdano vjetrom i ki ama bilo je tu n o. Mislima je bio daleko odavde. Njegov prijatelj, dvorski savjetnik VVolfgang G roll nazvao je i rekao da e ga posjetiti Manuel Aranda mladi se nalazi u te kom du evn om stanju. Morao je doznati da mu je otac beskrupulozni zloinac. Oko devet sati odista se pojavio Manuel s njim je bila jedna mlada ena, i ona je bila ozbiljna i tu na. Dogovorio se s neakinjom one Valerije Steinfeld, rekao je Groll svome prijatelju. Je st e negdje, a tada mladi eli kod tebe ne to popiti. Rekao mi je koliko mu je tvoje v ino prijalo onda. A mlada ena se takoer prikljuila, ne eli provesti vee u kui. Budi do bar ovim ljudima. Pripazi malo na njih prije svega pripazi da mladi suvi e ne popij e. Potrebna mu je ista glava sada. I ja bih se tako pona ao, zacijelo, kad bih bio na njegovu mjestu ... Manuel Aranda i Irena VValdegg sjedili su sami u jednoj od etiri prostorije, to su bile spojene lukovima. Prazna po359 suda za vino i prazne a e bile su ispred njih. Irenine oi bile su te veeri veoma veli ke i rijetko vla ne. Smea joj je kosa sjala. Ne sebi je imala sivi kostim, ljubiast, do grla zakopan pulover, blago se namazala. Blijedi obrazi inili su joj se rumeni , blijede usne bile su arkorumene. Oboje je sjedjelo jedno kraj drugoga na drveno j klupi, slu ali su Seelenmachera kako svira. Od vremena do vremena, poslije razdoblja utnje, zapoinjao bi Manuel, uvijek ponovo , estoko govoriti. Tako je to i lo satima, otkako je izveo Irenu. Na veeri u nekom l okalu u VVahringu bilo je tako, u automobilu, ovdje, pri vinu. Sad se Manuel sab

rao izvana. Bio je kadar mirno i sabrano govoriti, bez histerije i da ne bude gl asan. Neka mlada, lijepa djevojka u narodnoj no nji im se pribli ila, uzela je prazan sud za vino sa stola, zamijenila ga je drugim. Gospodin Seelenmacher vas lijepo pozdravlja, rekla je smijui se, primijetio je kako su vam a e prazne. Hvala! Manuel je pogledao kroz luk vrata u susjednu prostoriju. Seelenmacher mu je kimnuo glavom i nasmijao se. Manuel mu je takoer kimnuo. Napunio je ponovo a e i na zdravio Seelenmacheru. Gostioniar je, a da pri tom nije prestao svirati, takoer di gnuo svoju a u. Manuel je pogledao Irenu, gledao je dugo, gledao ju je tako kao da je sada prvi puta vidi. Ozbiljno je odvratila njegov pogled. Njen glas je bio nesiguran kad j e zaustila: Vraate se. Kada? ... Sutra naveer, 23 sata 40 minuta. Mogao sam poletjeti ve i dopodne. Ali moram priekat i Cavetana. Tko je taj ovjek? Generalni direktor OUIMICA ARANDA. Pouzdanik i zamjenik moga oca. Prijatelj. Takoe r i moj. Uvijek sam tako mislio. Nadam se da je tome tako jo uvijek. Preuzeo je v oenje poslova, brinuo se oko svega... Takoer i o pogrebu moga oca ... Mene nije bi lo ... Manuel je udno pio. esto smo telefonirali posljednjih noi. Ondje prijeko je da n... Rekao je da e doi u Be to prije. Dovest e i dvojicu na ih advokata. Za to? upitala je Irena. elim ostati u Beu! elim pronai za to je va a tetka mog oca ... Manuel je zastao u rije jeli su. S naporom 360 je nastavio govoriti: Bilo je^neophodno potrebno da se po-razgovorim s Cavetanom. Tvornica mora napokon nastaviti radom. Odnosi mora da se razjasne. Ja sam naslj ednik. S dvojicom advokata emo u Argentinskom poslanstvu sve urediti, prijenos tv ornice na mene, sve ostale formalnosti... Cavetano bi tamo prijeko radio kao moj zamjenik. A ja bih mogao ostati. Ali sada znate to je va otac uinio, vi morate kui. Jest. Cavetano i advokati e sutra o podne biti u Beu. Vratit e se sa mnom. Neu ih na putu uznemiravati. Prije svega to moram pretpostaviti da je Cayeta.no bio upuen u i tavu stvar... Manuel je obim rukama obuhvatio svoju glavu. Irena ga je promatrala puna suuti. inilo se kao da to on osjea, jer spustio je svoje ruke i s naporom zau stavio: Vino je dobro, zar ne? Tada je tiho upitao: Smijem li vas ... Smijem li vas sada, prije opro taja, zvati Irena? Smijete, Manuele, rekla je. Nastavila je urno: Lijepa je to pjesma. Mahnuo je lijepoj djevojci u narodnoj no nji. Gospodin eli? Ovu pjesmu, to je gospodin Seelenmacher svira jedno sam je ve uo ovdje. Djevojka mu je odgovorila^ esto je svira, gospodin ef. Nije to narodska muzika, to je njegova najmilija pjesma. ini mi se da je od Bacha. Hoete li ga upitati ne bi li je i otpjevao, nama za volju? Rado. Djevojka se otputila k Seelenmacheru, razgovarala je s njime. Gostioniar je k imnuo glavom, upnuo je nekoliko meuakorda i iznova zapoeo tu nje nu i bolnu melodiju. Sada je zapjevao, tiho, dubokim svojim glasom. Hoe li mi pokloniti svoje srce, tad a to poni raditi tajom kako nitko ne bi odgonetnuo na to oboje mislimo... Manuel i Irena sjedili su sasvim tiho. Nisu se gledali. Seelenmacher je pjevao drugu kiticu: Ljubav u oboje mora za sva vremena biti tajn a. Zato najljep e radosti zatvori u svom srcu. Najljep e radosti, ponovio je Manuel. Zurio je u drveni stol. Najljep e radosti... Proi e, rekla je Irena. Sve prolazi. Kad je Valerija bila mrtva, pomi ljala sam neka i svijeta nestane. Nije nestao. 361 Manuel je podigao glavu. Tajna je bila izdana. Amerikanci i Rusi Je znaju. Zar to nije dosta? Vi ete se brinuti za to kako i ostale zenAJe ne bi doznale tu tajnu. Vi ete... Da, da, da, rekao je zdvojno. Ja u! ^a u! A to u postii time? Naravno, ja to moram u - Odmah. Sto mi bude br e mogue. Dr ava mi mora pri tome pomoi. Pomoi e mi. Moja zemlja

ne mo e staviti na kot^u cinjerricu da bude uvuena u svjetski skandal. Ali moj o*ac ^Jf bio sam. Ljudi u itavom tom tajnovitom pothvatu i slutiti ne mogu gdje je to ljudi, koji su s njime suraivah Tako ne to je uvijek timski rad... Svi ti ljudi su uptfenL Sto e biti s njima? Zar ih mo emo ubiti kako bismo Pm sigurni da e utjeti? Za r da ih zatvorimo za ostatak itava njihova ivota? To ne mo emo uiniti! Koliko je njih ve izdsdo, reklo sve ono to zna? Izgledao je sasvim bespomoan. Luvise sam mlad, Iren o... Suvi e mlad za sve to to se dogodi 1 Sam sam... Ne znam to e se sada dogoditi. Znam samo to da moram poku ati, u najmanju ruku poku ati, da mo5am sprijeiti jo ono go re, to je moj prokleti otac upriliio.,. U tom trenutku priinjao se kao uenik, a Irena se upla ila da e ga obliti suze. Donja usna mu Je drhtala. Dr ao je a u obim rukama kad je pio. RuKe su mu takoer drhtale. Irena je rekla: Taj Cavetano e vam p"omo":* A ako tome ne bude tako? Ako je istomi lj enik s mojim ocem? U to ne vjerujem. Za to ne? Za to je va otac pravio poslove u Bei*?* Zurio je u nju, jo je uvijek imao a u i1 rukama Jest, u pravu ste... Brzo je nastavila govoriti: Za to sve to mJe uradio iz Buenos Airesa? Ne! U tajnost i i sa svim pre^ostro n0stima inio je to ovdje. Za to mora da je imao razlog. Mo da j e razlog taj to Cavetano o svemu tome pojnta nema.., Jest, bilo bi to mogue. Mo da je tori16 tako.. iK Mo da je va otac bio jedini koji je v1 sve bio upuen. Mo da... Dr im, i sami ste to rekli, da je to uvijek timski rad... Suradnici, koji su trebali va em ocv1* mo da je svaki 362 od njih znao svoj dio posla, svoj dio projekta... svoj mali dio. Manuel je ivnuo. Upravo zbog toga moram to prije kui. Ali va a sigurnost! Irena se prestra ila. Iznenada j se javila ta misao. Kako ete sebe uvati? Materijal ostaje kod advokata. Ne mo ete ga svaki dan zvati odande sve do u vjenost. Obavijestit u ga o svom odlasku, rei u mu da ga vi e neu zvati. Bude li mi se ne to dogo ilo, o tome e biti obavije ten. Tada e jo uvijek biti vremena da se itav materijal pre da javnosti. Ne bude li o tome obavije ten? Irenin glas bio je nemiran. Ako vam se prijeko ne to dog odi... I sve to bude zatajeno ... Toliko spretno da e ovdje ljudi misliti da vam je dobro ... Dvorski savjetnik Groll misli da je to nemogue, jer ja u se odmah staviti u kontakt s vlastima. Zbog toga i ostajem ovdje sve do noi: tako dugo dok je Cavetano ovdj e otii u s njime u poslanstvo i isposlovati postupak protiv oca i protiv tvornice. Poslanstvo e to morati uzeti k znanju. Dr ava takoer ... Manuelov glas postajao je s ve ti i. Nadajmo se, rekla je Irena jo ti e. Pogledali su se. ...nadajmo se kako na e misli nitko nee dokuiti, uli su glas Ernsta Seelenmachera. I dr ugi put je zapjevao istu pjesmu, tek sad su to primijetili. 40 U to vrijeme 21 sat 55 minuta predao je inspektor Slu be sigurnosti advokatu dokto ru Steinu u predsoblju njegove vile u Doblingu jedan crni, plitki karton. Inspektora Alfreda Kermavra je doktoru Steinu telefonski najavio. Groll kad se M anuel, kao i svakoga dana, javio advokatu. To je kutija koja odmah neizostavno mora u trezor, doktore, ao mi je to vas time, d anas, u nedjelju, prepadamf ali veoma je va no. Dragi dvorski savjetnie, rado u to odnijeti u grad, ali ovoga trenutka to ne ide, i mamo goste. Odvest u se im mi gosti odu. 363 Dobro, rekao je Groll. Najradije bih vam poslao ponovo svog starog Schafera, ali on je danas kod svoje bolesne ene. Tako e to uiniti inspektor Kermavr. Najavit e se. H vala vam. U kutiji, to je bila povezana icom od bakra, nalazila se filmska rola, prijepis de i friranog rukopisa Manuelova oca. Drugu je kopiju Groll spalio. Razgovarao je tel efonom takoer i sa svojim prijateljem Hansederom iz Dr avne policije. Ovaj se samo saglasio neka film to je br e mogue bude pohranjen u trezoru doktora Steina. Mi imamo istopis. Time moramo biti oprezni. Film pripada mladom ovjeku, rekao je Han

seder. Nadajmo se da nee izgubiti ivce i sve objesiti na veliko zvono. Ne, odvratio sam ga od toga. Te ko. Sasvim je izvan sebe. To mogu sebi zamisliti. Silno se promijenio za ovo nekoliko sati, Franjo. Za ovo nekoliko sati ostario je za nekoliko godina! Kao da je opsjednut. Manijakalno. Sutra nou leti kui, ondje e se raspitati o pravima, ali ni ta ga nee sprijeiti da dozna itavu istinu. Hoe li je doznati? Ne znam. ivot mu je na kocki, toga je svjestan. I Jimmy se pribli ava dugi, mrmljao je Hanseder. Zar svi to ne inimo? pitao je Groll. Zar ne elimo svi mi za nas, za ostale nemogue Po to je inspektor Kernmayr predao kutiju, odvezao se advokat Stein, praen i uvan od est namje tenika Slu be sigurnosti, u tri automobila, vozili su se po snje noj vijavic i, do njegove kancelarije. Pohranio je kutiju u svoj ogromni trezor, to se nalazi o u sobi za razgovor, ugraen u zid. Trideset minuta kasnije Stein je bio kod kue. Njegova ena ga je poznavala dobro i dugo vremena. Bio je to sretan brak. ena nije pitala zbog ega se odvezao i to sve to ima da znai. Znala je: njen mu i dvorski savj etnik Groll bili su prijatelji. Stein je esto inio udne stvari po to bi razgovarao s Grollom. Bude II i nadalje tako snije ilo, zaustavit e se itav promet u zemlji, rekao je advoka t. Jest, dragi, jako snije i, odgovorila je njegova ena. 364 SADR AJ PRVE KNJIGE Tajna ........... 9 Pitanje ...........225 KNJI NICA ZELINA \ I JIMMY SE PRIBLI AVA DUGI Drugo izdanje Tehniki urednik Marijan Ba i Korektori Marija Molnar i Sofija Ibrahimpa i Izdavako knji arsko poduzee Mladost Zagreb, Ilica 30 Za izdavaa Branko Jurievi