Govor Kosuthove umjetnosti o umjetnosti

Za Josepha Kosutha je upravo ispitivanje prirode umjetnosti najvanija umjetnikova okupacija. On smatra da se ideja moe legitimno smatrati umjetnou. Prezentacija sama po sebi nema vrijednosti bez ideje umjetnikog djela, bez umjetnikove namjere i utisnutog znaenja u ono to bi, u drugim okolnostima, bile prazne forme i objekti. Novitet kojim umjetnost Josepha Kosutha propituje prirodu samog umjetnikog djela i ina jeste upotreba lingvistikih sekvenci, rijei, fraza i reenica. Kosuthova umjetnost umjetniki doivljaj vie ne trai u oku, ve u mentalnom putu od zjenice do uma, pomou kojeg Kosuthova umjetnost izlazi iz realnog i ulazi u znaenja stvorena pomou konvencionalnih oznaka. Kosuthov put od realnog do apstraktnog je put intelektualnog napora kojeg zahtijeva proces itanja, a zahvaljujui kojem djelo postaje i pitanje i odgovor, analiza i interpretacija, ali ni u kom sluaju nevina predodba ili pak naslonja za oi. Proizvodnja znaenja u umjetnosti je nedovren proces, a kako Kosuthova umjetnost upravo tome tei, onda je ona procesualna. U Lyotardovom tekstu posveenom Kosuthu se naglaava kako reenica ne moe biti transparentna kao prozor ili vjerna kao ogledalo, ona uvijek proizvodi nova znaenja u procesu itanja. U tom smislu, rijei uvijek sadre tragove drugih rijei, uvijek ih prizivaju u znaenjski, nikada dovreni proces. Rijei u Kosuthovim radovima, postajui ikonikim znakovima i uvezivanjem stvaraju znaenja. One upuuju jedne na druge, a znakovi uvijek upuuju na druge znakove, te zbog toga moemo zakljuiti da je upotreba jezike prakse u Kosuthovim radovima osuena na nedovrenost, na mozainu rekreaciju u svakom posmatrau ponaosob. Lyotardov esej o Kosuthu u svom kraju otvara kompleksnu kulturoku enigmu. ovjek meu prste uzme kist, uroni ga u boju ili tintu i napravi nekoliko poteza. Da li on onda pie ili slika? Ponemo li govoriti o Kosuthovim radovima koje smo prethodno etiketirali kao skulpture ili slike, nuno upadamo u zamku. Kako sam umjetnik kae u razgovoru sa Jeanne Siegel, njegovi radovi nisu ni skulpture na podu, niti slike koje vise na zidu. Kosuth izlazi iz okvira slika i skulptura zarad stvaranja iste umjetnosti. On stvara umjetnost, i to je ispravan odgovor zamiljenom posmatrau pred Kosuthovim rjeitim djelima. Njihov dijalog sa promatraem poinje tek onda kada pristupimo interpretaciji, bijegu od prirodnog nepokretnog stanja kojeg, nimalo naivno, od nas zahtijevaju. Osnovni Kosuthov cilj u eseju Umjetnost poslije filozofije je bio da razdvoji umjetnost od esteticizma. U tom smislu Kosuth je pravi sljedbenik Duchampove prakse. Kosuth smatra da bilo koji objekat postavljen u kontekst umjetnosti moe postati dovoljno intrigantan kao umjetniko djelo. U Kosuthovoj umjetnosti odabir objekata nije diktiran estetikim vrijednostima. Osim u teorijskom aspektu svog rada, Kosuth je pruao otpor esteticizmu i u praksi. Doputajui da umjetnost progovori ljudskim jezikom, Kosuth joj doputa da izae iz ukalupljenih formi i da postane prihvatljiva u novom svijetu koji se ve s Duchampom poeo lagano izvlaiti iz ljuture esteticistikih zabluda. Potvrdu ovakvih nastojanja pronalazimo i u uvenom djelu iz 1965. godine Jedna i tri stolice gdje je utemeljena Kosuthova pobuna protiv formalnih pristupa umjetnikom djelu. Umjetnost je umjetnost, nita vie, nita manje.

U galeriji umjetnik izlae drvenu stolicu, fotografiju iste i tumaenje rijei stolica iz rjenika. Fotografija je uveana na veliinu stvarne stolice i postavljena na zid, lijevo od stolice, dok je definicija iz rjenika objeena desno. Izlaganjem ovog rada u drugi galerijski prostor Kosuth je upotrebljavao uvijek novi predmet i njegovu fotografiju, ali i multiplicirajuu kopiju. Jedina konstanta pri postavci je zapravo dijagram sa uputama za instalaciju. Kosuth je u tome vidi novo raanje rada, kako je naglasio u razgovoru sa Jeanne Siegel iz 1970. godine. Novo djelo nastaje sa svakom promjenom prostora, pri emu je stvoren rad koji je zapravo ideja rada, rad je koncept koji doivljava nove inkarnacije. Djelo Jedna i tri stolice ne upotrebljava spektakularne materijale, forme ili oblike. Naprotiv, ono se poigrava sa banalnim predmetom iz pojavne stvarnosti (stolicom), uveanim opisom rijei stolica iz rjenika i fotografijom istog predmeta koja je u periodu nastajanja ovog djela bila legitiman umjetniki medij. Kosuthov princip oneobiavanja poiva na upotrebi jednostavnih formi, ali koje postavljene u jedinstven prostorno-vremenski okvir, proizvode nova znaenja, to u potpunosti korespondira sa idejom da ukoliko ne moemo stvarati nove forme, moemo stvarati nova znaenja. Koja nova znaenja Kosuth u ovom radu stvara? Umjetnika, prije svega, zanima priroda umjetnosti iji je zadatak propitivanje. Kosuth propituje pojavnu stvarnost uzimajui samo jedan njen uzorak i tri njegove reprezentacije: predmet, sliku i rije. Ove razliite reprezentacije posjeduju posve razliite mehanizme prenoenja informacija, posve razliite spoznajne procese: proces itanja, gledanja, ali rauna i na posmatraevo iskustvo o predmetu koje postavljen pred njega trai. Kosuth propituje odnos vizuelne percepcije i kognitivnih procesa koji je determiniraju kroz multipliciranje razliitih otjelovljenja jedne te iste stvari. U prvom planu nailazimo na stolicu, trodimenzionalni predmet u prostoru. Potom se do nje nalazi dvodimenzionalni okvir fotografije u koji je uglavljen maloas trodimenzionalni predmet, te na kraju uveana definicija pojma stolice. Izmeu Kosuthove kombinacije stolica i ideja Ferdinanda de Saussurea postoji analogija koja se takoer nadovezuje na misao o Kosuthovoj apstrakciji. Ono to je u De Saussureovoj teoriji jeziki znak, kod Josepha Kosutha je zapravo predmet, odnosno stolica. Na nivou predmeta je Kosuthova umjetnost jo uvijek na razini realnog. Meutim, na nivou fotografske reprezentacije Kosuth zalazei u dvodimenzionalnost papira zalazi zapravo u koncept predmeta. Izmeu stolice i njene fotografije se ne smije i ne moe staviti znak jednakosti jer fotografija predstavlja jednu od vie moguih ideja kako spoznati predmet. De Saussureov oznaitelj se kao i Kosuthov opis rijei stolica zasniva na principu akustine slike koja se stvara nedovrenim znaenjskim procesom. Trei lan ovog sinonimskog niza je rije i pojanjenje za predmet koji smo mogli spoznati ulom dodira (stvarni predmet) i ulom vida (fotografija). Trei lan je zapravo posljednja gradacijska stepenica u Kosuthovom reduktivizmu. Ovaj bijeg iz trodimenzionalnog se odvija preko dvodimenzionalne fotografske stolice, da bi na kraju puta zaao u apstraktno, u pojam. Jeziki znak je prema de Saussureu proizvoljan. To znai da je veza izmeu oznaitelja i oznaenog arbitrarna. Kosuth nam donekle ilustrira proizvoljnost jezikog znaka postavljajui u isti kontekst fotografiju stolice i hrpu rijei koje opisuju njenu funkciju, a da pri tome u

njenom nazivu ne moemo pronai logiku opravdanost. Ostaje nam nepoznato zato grafemski/fonemski niz S-T-O-L-I-C-A oznaava predmet za sjedenje. Naizgled proizvoljna interpretacija djela Jedna i tri stolice u duhu de Saussureove teorije znaka, postaje opravdana ukoliko se povee sa de Saussureovim uoavanjem da su ova dva aspekta znaka u komunikaciji meusobno nedjeljiva. Isto jedinstvo i povezanost pokazuju Kosuthove stolice, gdje iza jezikog znaka (stvarne stolice), pronalazimo oznaitelja (definiciju stolice) i oznaeno (fotografija). Oznaitelj i oznaeno predstavljaju apstrakcije od kojih je jeziki znak sainjen. Naravno, jeziki znak sam po sebi je apstraktan. On ne predstavlja konkretan predmet iz pojavne stvarnosti, ve ideju stolice. Kosuth na mjesto jedne stolice moe postaviti bilo koji drugi predmet koji posjeduje osobine zadate iz rjenike definicije, pa moemo reci da se Kosuth u stvari bavi idejom stolice i njenim inkarnacijama, manifestima, multipliciranim oblicima u kojima se ona pojavljuje, razliitim nainima na koje nam se jedna umjetnika ideja moe predstaviti i pojasniti. Ovo djelo postaje svojevrsna dokumentacija posredovana gledatelju biljekom i fotografijom kojom se tematizira zamisao. to je stolica? Kako je predstaviti? Djelo Jedna i tri stolice pokazuje kako umjetniko djelo utjelovljuje ideju. Jednostavni model multipliciranja stolice postaje mnogo vie od odnosa izmeu objekta, vizualne i verbalne reference, postaje sloeni semiotiki sustav. Taj sustav sa sobom, kao to smo vidjeli, povlai brojne konotacije i denotacije. Kako je o konotacijama ve bilo govora, posmatrat u rad na primarnom nivou, za to je potrebno krenuti od naziva. Osvrnemo li se na sam naslov ovog djela, vidjet emo da je izveden na principu ukljuivanja: jedna i tri stolice. Na planu denotacije posmatra e zaista uoiti trolani sinonimski niz stolice. Ali zato jedna stolica? Ovaj rad zapravo poiva na razbijanju vizualne barijere pri emu se odlazi dalje od objekta u domenu jezika, znanja, znanosti i informacije i podataka kao sadraja umjetnosti. Upravo redukcija predmetne stvarnosti i iskorak iz nje prema tekstualnoj reprezentaciji predmeta doprinosi da itavo umjetniko djelo Jedna i tri stolice bude realizirano na jo jednoj dimenziji: dimenziju koncepta. etvrta stolica, ili jedna stolica kako je Kosuth naziva, je koncept stolice, ideja stolice, a ne stvarna stolica. Prilikom svake rasprave o idejama nuno se, barem na kratko, dotai Platonovog uenja o istom. Za njega je pravi, vjeni i nepromjenljivi svijet, svijet ideja. Platon nije potovao umjetnost jer je umjetnost vidio kao reprodukciju ovog svijeta, a s obzirom da je ovaj svijet sjena svijeta ideja, umjetnost je sjena sjene. Ideje predstavljaju ope zakone, ideale na koje se ugledaju pojedinane stvari. Prema Platonovom razumijevanju moe se govoriti o tri aspekta predmeta: prvi je ideja predmeta, pa predmet kojeg majstor izradi, te predmet kojeg umjetnik prenese na dvodimenzionalnu povrinu. Prvi predmet je model za drugi, a drugi za treu, ali i drugi i trei su zapravo kopije prvobitne ideje. Primijenimo Platonovo uenje na neki drugi predmet, recimo na stolicu! Ideju stolice je ovjekovjeio stolar, potom fotograf. Tek na nivou koncepta proizalom iz Kosuthove aljive sinonimije, postavku Jedna i tri stolice moemo smatrati umjetnikim djelom. Da ne postoji koncept stolice koji se kao Platonova ideja uzdie iznad svijeta kopija, Kosuth bi bio protjeran iz Platonove idealne drave. Pobjeda ideje nad formom se manifestira kroz sve aspekte Kosuthovih stolica: one prestaju ivjeti skulpturalnim ili slikarskim ivotom zarad raanja ideje umjetnosti.