PISMO MAJCI

Jesi l iva, stariice moja? Sin tvoj ivi i pozdrav ti alje. Nek uveer nad kolibom tvojom Ona udna svjetlost sja i dalje. Piu mi da vi aju te esto zbo! mene veoma zabrinutu i da ide svaki as na cestu u svom tronom starinskom kaputu. " sutonu plavom da te esto uvijek isto privi enje mui# kako su u krmi $inski no u srce mi zaboli u tui. Nemaj stra%a& "miri se, dra!a& Od utvare to ti srce zebe. 'ako ipak propio se nisam da bi% umro ne vidjevi tebe. (ao nekad, i sada sam njean, i srce mi ivi samo snom, da to prije pobje!nem od jada i vratim se u na niski dom. )ratit *u se kad u naem vrtu raire se !rane pune cvijeta. Samo nemoj da u ranu zoru budi me ko prije osam ljeta. Nemoj budit odsanjane snove, nek miruje ono e!a ne bi# odve* rano zamoren ivotom, samo emer osje*am u sebi. + ne ui da se molim. Pusti& Nema vie vra*anja ka starom. 'i jedina utje%a si moja, svjetlo to mi sija istim arom. "miri se& Nemoj da te esto vi aju onako zabrinutu, i ne idi svaki as na cestu u svom tronom starinskom kaputu.