PISANI IZVORI VANI ZA RANU POVIJEST SLAVENA

Velik dio onoga to znamo o Slavenima u 6. i 7. stoljeu, dolazi iz dijela suvremenih autora koji piu na grkom, a u manjoj mjeri na latinskom jeziku. Veina nije obraala posebnu panju na Slavene, osim u sluajevima kada je njihovo postojanje imalo utjecaja na samo Carstvo. Neki od autora bili su oevidci odreenih dogaaja, ali ipak veina djela napisana je dugo nakon to se odreeni dogaaj zbio, ili su sami autori bili kilometrima udaljeni od mjesta dogaaja. Iz tih razloga, vjerodostojnost odreenih tekstova se mora uzeti sa rezervom. Na Prokopija se esto gleda, kao na glas senatorske opozicije Justinijanovog reima. Unato tome to se predstavlja kao pisac-oevidac, njegovi izvori se ne mogu uistinu provjeriti. No ipak kada su u pitanju njegovi izvori, sumnje se javljaju jako rijetko, gotovo nikad. Smatra se da Prokopije nije mogao poznavati Balkanski prostor, osim kroz mape toga doba. Sa Slavenima se vjerojatno susreo u Italiji, kada je bio Belizarov savjetnik i uvjetno reeno tajnik. Svoje djelo Povijest ratova, poeo je pisati najvjerojatnije poetkom 560.godine, ali pojedini dijelovi koji se odnose na Slavene zavreni su tek 550.-560.godine, u vrijeme kada i njegovo drugo djelo Tajna povijest. Napisao je i djelo O graevinama, iju godinu pisanja moemo datirati u 559., no ini se da je to djelo sam Prokopije ostavio nedovreno. Informacije koje je Prokopije imao o Slavenima, dio su ve postojee arhive podataka, ili je do njih doao kroz usmene predaje. Moe se zakljuiti da je Prokopije na Slavene gledao kao na doljake i nomade. Smatra da Slaveni nemaju jednog vou, nego da od davnina ive u demokraciji, gdje se odluke o vanim pitanjima donose kroz zajedniko savjetovanje lanova plemena. No potpuno drugaiji pogled na populacije Slavena imao je Jordanes. Njegova najznaajnija djela su Romana i O porijeklu i djelima Gotana, pisana oko 550.godine. Jordanes i Prokopije imaju dva potpuno razliita miljenja o Slavenima. Dok Prokopije tvrdi da su Slaveni nomadi, Jordanes kae da naseljavali movarna i umska podruja. Prokopije za podruje bivstvovanja Slavena uzima Dunavski limes, a Jordanes rijeku Vislu. Jordanesovo djelo O porijeklu i djelima Gota, nastala je najvie po uzoru na Kasiodorovu Povijest Gota. Bitan autor kada je rije o Slavenima je i Pseudo Cezarije, carigradski monah, sa svojim djelom Dijalozi. Njegovo djelo je zbirka 220 pitanja i odgovora o razliitim temama. On tvrdi da su Slaveni divljaci, koji ive po svojim pravilima, bez postojanja voe. Agatije iz Mirine je autor djela Povijest. U njemu ne doznajemo mnogo o povijesti Slavena, ali u tom djelu koristi skraeni naziv za Slavene, meutim ne moe se utvrditi da li je rije o lino Agatijevom nazivu za Slavene, ili je pak uistinu dolo do promijene imena. Ivan Malala je bizantski kroniar sirijskog podrijetla, koji je u svome djelu Kronike svijeta u 18 knjiga opisao dogaaje od stvaranja svijeta do 563.godine, odnosno smrti cara Justinijana. Djelo je pisano grkim jezikom, te takoer donosi podatke o Slavenima. Menander Zatitnik je napisao djelo Povijest, danas sauvano u fragmentima inkorporiranim u djela Konstantina 7. Porfirogeneta Izvadci o poslanstvima i De sententiis (Reenice).

Menanderovo djelo se vjerojatno sastojalo od 10 knjiga koje su opisivale dogaaje od kraja Agatijeve Povijesti cca. 559.godine, do pada Srijema 582.godine. Slaveni se u njegovom djelu pojavljuju jedino kroz veze sa Avarima. Ivan Efeki autor je djela Crkvena povijest, koje su inile 3 cjeline. To djelo danas je izgubljeno. Ivan Efeki Slavene doivljava kao divljake, koji ive u nekim tmurnim krajevima. Djelo koje nam govori o tome kako su Slaveni postali prijetnja za Carstvo je Strategikon. Strategikon je vojni prirunik za generale i vojne stratege bizantskog carstva, pisano tokom 7.stoljea. U dijelu u kojem autor opisuje Slavene, vidljivo je da je sam autor bio oevidac odreenih prizora. Autor Strategikona se vodi teorijom da geografska pozicija etnikih grupa odreuje njihov nain ivota, zakone, te nain ratovanja. Autor govori kako se slavenska naselja prostiru na razliitim prostorima, te da slavenske ene izvre samoubojstvo u sluaju smrti mua. Nije sa sigurnou utvreno tko je autor ovog djela, no meutim javlja se opravdana sumnja da je autor sam bizantski car Mauricije. Ako bi se za autora uzelo ime cara Mauricija, djelo bi se moglo datirati od 592. 602. godine. U svakom sluaju neovisno o tome u kojem je vremenu djelo nastalo, Slaveni si jo uvijek bili sjeverno od rijeke Dunav. Djelo uda svetog Demetrija, napisao je Ivan iz Tesalije. Georgije Pisida jedan je od najznaajnijih bizantskih pisaca, za povijest Slavena vaan djelom Bellum avaricum .

Iz nabrojenih djela pisanih od 500-700.godine moemo zakljuiti da su neka od njih nisu pisana iz prve ruke, tj. Da njihovi autori nisu bili prisutni opisanim dogaajima. Primjerice Jordanes, Agatije, Menanadar Zatitnik se koriste pisanim izvorima razliitog porijekla. Dok je autor djela Strategikon oito bio prisutan opisanim dogaajima. Analizom ostalih djela, primjerice Prokopijeve Povijesti ratova, moe se zakljuiti da je pisana iz intervjua sa pojedinim Slavenima u Italiji. Justinijan, Mauricije i Heraklije su carevi pod ijom vladavinom nastaju izvori koji nam govore o ranoj povijesti Slavena. Tijekom prve polovine vladanja cara Justinijana (527.-565.) javljaju se prvi podaci o Slavenima. Za vladavine Justina II. (565.-578.) i Tiberija II. podaci o Slavenima su oskudni. Slavenski problem isplivao je na povrinu za cara Mauricija (582.-602.). Zadnji period u kojem je vidljivo zanimanje za Slavene, je doba vladavine cara Heraklija, vjerojatno zbog udjela Slavena u opsadi Carigrada 626.godine. Georgije Pisida, Teodor Sinkel, neki su od autora koji piu za vladavin cara Heraklija.