Dante Aligijeri -Pakao

PRVO PJEVANJE
Napola na eg ivotnoga puta
U mracnoj mi se umi noga stvori,
jer s ravne staze skrenuv i zaluta
A!, kakva "je e, mucno li se z"ori,
ta #ivlja uma, g#je #rac staze krije$
%a# je se sjetim, jo me strava mori
&emernija ni samrt mnogo nije'
al( #a "i! kazo, to tu #o"ro na o!,
ispricat mi je #ruge zgo#e prije
Ja ne znam pravo, kako tamo za o!
tako sam "io snom omamljen, ka#no,
zalutav i, sa prave staze sa o!
Al( ka# sam stigo je#nom "rijegu na #no,
tamo, g#je kraj je onoj "io #razi,
to nagna stravu u srce mi ja#no,
pogle#a! uvis te mu le a spazi!
vec o#jevena zrakama planeta,
to pravo vo#i svijet po svakoj stazi
)a#a presta malo strava #a mi smeta
to svu noc nije srcu mira #ala,
noc prove#enu u toliko sjeta
* kao covjek, koji je iz vala
"ez #a!a na kraj isplivo, pa gle#a
natrag na vo#u opasnu sa ala,
tako i #u! moj, jo te sklon #a pre#a,
na ono se je osvrtao #rijelo,
to ivu proci nikome jo ne #a
O#moriv malo utru eno tijelo,
uz o"ronak se pusti #a#o!, g#jeno
na #onjoj nozi te i te je cijelo
Al( istom #a cu uz"r#o, ka# eno
o#neku# panter "rz i gi"ak pao,
s krznom, to "je e o# pjega areno'
i nije mi se vi e s oka #ao,
vec me u !o#u prijecio sve jace,
pa sam se vracat vi e puta stao
+ija e jutrom, te se sunce zace
#a #i e s istim zvjez#ama ko ta#a,
%a# "o ja lju"av po prvi put mace
te stvari #ivne' pa mi tako sa#a
to nje no #o"a i taj cas o zori
pro"u#e na#u, #a je #o"ru ra#a
i ona zvjerka u svijetloj o#ori,
al( tol(ko ne, #a ne "i! premro cio,
ka# vi#je! g#je se lav pre#a mnom stvori
)aj kao #a je na me #oci !tio
o# gla#i "ijesan, po#igav i iju,
reko "i, i zrak upla en je "io'
i vucica, to izgle#a e sviju
po u#a sita u svojoj su!oci,
i z"og koje vec mnogi suze liju
-tra! s njena lika s toliko mi moci
na #u u pa#e, te mi na#u u"i,
#a cu vr!unca ika# se #omaci
%o to su onom, to #o"itak lju"i,
na misli samo plac i ja#i ljuti,
ka# #o e vrijeme g#je mora #a gu"i,
tako i mene zvijer nemirna smuti,
to prilazeci sta#e #a me ganja
polako tamo, g#jeno sunce uti
.a vrijeme ovog niz"r#nog lutanja
iskrsne netko ispre# ociju moji!,
na oko sla" o# pre#uga cutanja
U pusto i ka# vi#je! kako stoji,
-miluj se viknu! na nevolje moje,
tko "io, sjena il iv covjek koji$
/////////////////
--------------------------------------------------------------------------------
Vec nisam covjek' "je! u #ane svoje,
a ro#itelji, lom"ar#ajsko pleme,
iz 0antove mi "je!u o"a#voje
-u" Julio, al( kasno, ro#i e me'
Rim me za #o"rog Augusta zna#e,
ka# "ogova je la ni! "ilo vrijeme
+io sam pjesnik' sti! moj slavu #a#e
Eneji, to iz trojskog #o e gra#a,
*lion gor#i po to spaljen pa#e
Al( ku# ce natrag ti #o oni! ja#a1
* za to me ce uz "rijeg ljupki smjelo,
to svi! je izvor i uzrok nasla#a1
)a ti li si Vergilij' ono vrelo,
g#je rjecitosti kljuca rijeka prava1
o#vrati! prignuv zasti eno celo
)i, to si svjetlost pjesnika i glava,
nagra#i lju"av, koju za te goji!,
i koja tvoj mi spjev u ruke #ava$
Ja poklonik sam remek-#jela tvoji!,
i lijep stil, to na me pa nju svrnu,
samo iz #jela tvojega usvoji!
Pogle#aj skota, to me natrag vrnu$
0u#race slavni, ne #aj mi po#leci'
sve ile mi i "ila pre# njim trnu$
Vi#jev g#je placem, on ce nato reci,
-tazama #rugim poci ti je sa#a,
s tog #ivljeg mjesta eli li uteci'
jer zvijer, to #aje toliko ti ja#a,
tim putem ne #a #a se krecu lju#i,
vec #otle smeta, #ok im smrt ne za#a'
a tako zle i #ivljacne je cu#i,
#a uvijek u#njom nezasitnom #i e
i jelo u njoj gla# jo veci "u#i
- mnogo se zvijeri pari, i s jo vi e
nji! ce se parit, #ok 2rt ne po!iti
i #ok joj "olnom smrcu ne ki#i e
)aj ne ce zemljom, novcem #a se siti,
ve mu#rost, lju"av, krepost su mu !rana'
me 3eltrom ce mu #om i 3eltrom "iti
*taliju ce spasti o# zli! #ana,
za koju pa#e #jevica %amila,
Evrijal, Niz i )urn o# smrtni! rana
)u zvijer ce svu#a gonit njegva sila,
#okle je opet ne vrati u pako,
otkle je zavist prvi vo joj "ila
-tog #r im, #a je #o"ro za te, ako
za mnome po e , a ja vo om cu ti
"iti, i pro ce vjecnim mjestom tako,
g#je uzvike ce ocajanja cuti
#u!ova #revni!, to se "olom gu e,
klicuci #rugoj smrti, #a i! sputi
Vi#jet ce , neki u ognju se skru e
za#ovoljni, jer na#aju se stici,
ma ka#a "ilo, me "la ene #u e'
a k potonjima !tje#ne li se #ici
#ostojnija ce #u a #oci ta#a,
s njom cu te pustit, ka# mi "u#e ici,
jer onaj car, to tamo gore vla#a,
zato, to njegove nisam znao vjere,
ne pu ta sa mnom #o svojega gra#a
Njegvo se carstvo na sve strane stere,
al( on#je su mu prijesto, vlast i #vori'
o sretan li je, koga o#a"ere$
Pjesnice , reko!, cuj, to glas moj z"ori,
tako ti "oga, kojeg nisi znao,
#a "i me ja# taj minuo, i gori,
vo#i me, ku# si malocas me zvao,
pa #a pre# vrata svetog Petra #o#jem
i g#je je, veli , ja# na #u e pao
* on se krene, a za njim po#jem
/////////////////
--------------------------------------------------------------------------------
DRU4O PJEVANJE
Vece umira e #an, i mrak je sinji
vece svemu ivom tru#e u"la ivo,
to go# se g#je na na oj zemlji kinji,
a ja sam sam tego"e i cekivo
putovanja i uce ca u ja#u,
to sve ce pricat pamcenje mi ivo
Nek muze mi i genij pomoc #a#u$
Pamet, to pisa, ku# mi noga gazi,
nek ov#je vrije#nost poka e na ra#u$
Pjesnice$ , reko!, to me vo#i , pazi,
#a li je snaga #osta jaka moja,
prije no strmoj povjeri me stazi
-ilvijev otac, prica knjiga tvoja,
u "esmrtni je svijet za ivucega
jo tijela po o i uz cula svoja,
pa ako mu je protivnik zla svega
sklon "io, slavno misleci na #jelo
i tko ce izic i kakav o# njega,
to "je e pravo, ka# se su#i zrelo,
jer o# njeg je, po vi njoj zapovije#i,
poteko Rim i rimsko carstvo cijelo,
koji i koje, pravo reci vrije#i,
za sveto mjesto "je!u o#a"rati,
velikog Petra naslje#nik g#je sje#i
Na putu, ka# ga tvoja !vala prati,
on o svom slavlju to ta #oznat smje#e,
to ce i temelj papskom pla tu #ati
-------------------
%asnije tamo -u# *z"rani gre#e,
#a jaca vjeru, koja cilj ima#e,
#a na put spasa svakoga #ove#e
Al( ja #a i#em1 )ko #a vlast mi #a#e1
Eneja nisam, nisam ni Pavao'
#a nisam vrije#an, znam, i svak to zna#e
Jer stra! me, ka# "i! na taj put se #ao,
#a lu#o po em' mu#ar si i "olje
s!vaca no to "i! ja to reci znao
%o ka# tko ne ce, cemu se privolje,
pa s novi! misli stari naum mijenja
i pocinjati nema vi e volje,
i meni tako, #ok razmi lja!, jenja
na onom mra nom visu snaga iva
onoga prvog o#lu noga !tjenja
Ako li s!vati!, to u te"i "iva ,
vele#u noga cu! g#je progovara,
to ti se pla!ost sa# u #u i skriva,
to cesto takve zapreke nam stvara,
#a stajemo pre# casnim #jelom kao
pla ljiva zvjerka, ka# je oko vara
Da "i tog stra!a rije iti se znao,
cuj za to #o o! i to slu a! tamo
u prvi cas, ka# "i mi te"e ao
- onima "ija!, to im nema kamo,
ka# "la ene cu! glas i lijepe ene,
takve, #a elja! slu iti joj samo
O# zvijez#e jace sjale su joj zjene'
an elskim glasom, nje na sva i #raga,
u svom govoru proz"ori spram mene,
O mantovanska #u o svakom "laga,
to glas ti svu#a traje jo i ne ce
potamniti, #ok svijetu "u#e traga,
moj prijatelj, al( ne prijatelj srece,
#o zapreka u pustu sti e kraju,
tako #a natrag o# stra!a vec krece,
i, stra! me, tako luta u ocaju,
#a kasno sti e moja pomoc spora,
po onome, to o njem cu! u raju
-------------------
-a# po i, pa mu snagom svoga z"ora
i svim pomozi, #a ne trpi tete,
#a utje!e i meni #o e !ora
Ja sam +eatrice, to ti #ajem svjete'
sa mjesta #o o!, ku# te im ponovo'
iz mene z"ori lju"av, to me krete
Pre# lice ka# se vratim gospo#ovo,
!valit cu cesto pre# njim cine tvoje
* ta# za uti, a ja reko! ovo,
%reposna eno, je#ina z"og koje
o# svi! stvorenja lju#ski ro# je veci,
po# najmanjim to krugom ne"a stoje,
za nalog tvoj sam tako !aran sreci, #a
naj"r i "i poslu! #o o kasno,
i to go# eli , #osta ti je reci
Al( ka i, kako "ez stra!a i lasno,
si e u ovo sre#i te s visina
rajski!, ku# opet natrag eli strasno1
%a# eli , rece, znati #o tancina,
kazat cu kratko, za to se ja amo
ne "ojim zaci, sve #o ti! #u"ina
+ojati se je one stvari samo,
to ima moc, #a zlom nas kakvim mori,
o# #rugi! za to #a se pla it #amo1
A mene takvom "og milostiv stvori,
#a nit sam va oj na #o!vatu "ije#i,
nit za me plamen toga ognja gori
U ne"u ena plemenita sje#i,
to ali smetnju, koju ti spomenu!,
i "la i stroge "o je zapovije#i
Do 5ucije sa mol"om ova krenu
i rece, Vjernog spomeni se svoga,
koji te tre"a "a u ovom trenu
%o protivnica svega okrutnoga
#o av i k mjestu, sje#jeti g#je sviko!
s Ra!elom #revnom, 5ucija ce stoga,
O +eatrice, prava "o ja #iko,
pomozi onom, koji se istace
na# mno tvom, jer te lju"lja e toliko$
Ne cuje li ga, g#je u ja#u place1
.ar ne vi#i , g#je sa smrcu se "ori
na rijeci, o# koje more nije jace1
Nema ga, tko se tako "rzim stvori,
#a stece srecu il( #a zlu utece,
ko ja to si o!, ka#a cu! to z"ori,
sa mjesta, koje svatko "la en stece,
u skla#ne rijeci uz#ajuc se tvoje,
za te"e #icne i svijet g#je i! rece
%a# svr i ovo o"ja njenje svoje,
na stranu placuc sjajne oci sve#e
i tim u"rza #ola enje moje
* #o o!, evo, kako ona !tje#e,
zvijeri te ote!, to ti na put pa#e,
kojim se pravce uz "rijeg #ivni gre#e
Al( to je1 .a to, za to sa#a sta#e1
to srce misli kukavne ti plijene1
%u# mu evnost i smjelost ti se #a#e,
ka# tri se za te pre"la ene ene
u ne"u "rinu, a rijec moja gle#a
k "u#ucem #o"ru #a ti pogle# skrene1
%ao to cvijece klone s nocnog le#a
i zatvori se, a ka# sunce grane,
otvoriv ca ke cvjetanju se pre#a,
tako se meni snaga vracat stane,
a srce smjelost osjeti sve jacu,
pa cu ko covjek, ka#a #u om #ane,
O milosna, to pomo e mom placu,
a i ti, #o"ri, to se o#ma! tr e,
ka# njene rijeci istinite zacu,
toliku elju u srce mi vr e
rijecima svojim, #a mi poci go#i
i naumu se prvom vrati! "r e
-a# !aj#, jer sa# nas isto !tjenje vo#i,
ti ucitelj si, vo i moj gospo#ar$
)ako mu reko!' i ka# sta #a !o#i,
strmim i #ivljim putem po o! "o#ar
/////////////////
--------------------------------------------------------------------------------
)RE&E PJEVANJE
%roz nas se i#e u gra# sviju muka,
kroz nas se i#e, g#je se vjecno place,
kroz nas se i#e #o propala puka
Prav#a nam tvorca vi njega potace'
"o anska svemoc, mu#rost, to sve zna#e,
i prva lju"av gra#iti nas zace
to go# stvorenja prije nas ima#e,
vjecno je, pa smo i mi vjecna vijeka'
tko u e, nek se kani svake na#e
Ovakva vi#je! mrka slova prijeka
vr! je#ni! vrata, pa cu ta# ovako,
)vr# mi je, vo o, smiso ti! izreka
A on, to svemu #omi lja se lako,
re e, -a# ne #aj, #a te sumnja svla#a,
malo#u je nek ov#je umre svako
-a# stigosmo #o mjesta te ki! ja#a,
ko to ti reko!, g#je se svijet jati,
to "lago#ati uma li en stra#a
* nato rukom moju ruku !vati
i ve#rim licem, to me osokoli,
u tajno carstvo po e #a me prati
)u uz#isanje, plac i jauk "oli
sa sviju strana zrak "ez zvijez#a para,
te sprve suza o"raze mi poli
Raznolik govor, rijeci "oli, kara,
uzvici gnjeva, o tra mukla glasa,
uz pljesak ruku sve to "uku stvara,
to svu#a kru i ne stajuci casa
u zraku, g#je je "ezvremena sjena,
ko pijesak, ka# ga vjetar ustalasa
A ja, kom glava "ija e smetena,
reko!, 0oj me tre, to cujem otale1
)ko je ta celja# "olom utucena1
A on ce, Na taj "ije#ni nacin ale
alosne #u e svi!, to svoje #ane
pro ivje e "ez pogr#e i !vale
- an ela zlim su z"orom pomije ane,
to nit su "ogu vjerni ostat !tjeli
nit "unit se, vec staja!u sa strane
Progna i! raj, jer lijep ostat eli,
al( niti #u"lje ne prima i! pako,
#a ne "i gre ne na o"ijest zaveli
A ja cu, Vo o, to i! ti ti tako,
#a takvim placem na#imlje im gru#i1
O#govori mi, %azat cu ti lako
+ez na#e u smrt svi su ovi lju#i'
slijepa im ica svak se tako sti#i,
#a svac(ji u#es u nji! zavist "u#i
-vijet ne ce #a se spomen na nji! vi#i'
0ilost i Prav#a o# nji! lice krije
O njima #osta, pogle#aj i i#i
* motrec vi#je! "arjak g#je se vije
i juri krugom tako "rza leta,
kao #a nika# sklon pocinku nije
A za njim tol(ko natislo se ceta,
#a ne "i! nika# vjerovo ni znao,
#a smrt toliko pokosi vec svijeta
* ka# sam neke prepoznavat stao,
sjen onog vi#je!, to ko sla"ic znani
iz svoji! ruku visok cin je #ao
Raza"ra! o#ma!, #a se u toj strani
ro# oni! sinji! kukavica krio,
to "og i! mrzi i njegvi #u mani
)aj ja#, to nika# ni iv nije "io,
sav gol o# mno tva osa, to tu vrvi,
i o"a#a je ljute suze lio
Ovi im lice ara!u #o krvi,
a krv i suze kaplju im #o nogu,
g#je sve to "eru neki ga#ni crvi
* motrec #alje, vi#je! celja# mnogu
g#je se na "rijegu silne rijeke sliva,
pa reko!, Vo o, #aj #a znati mogu,
tko su i po kom o"icaju "iva,
#a svi su tako eljni prijeci vo#u,
koliko vi#im kraj tog svijetla siva
Razumjet rece, tu ce cijelu zgo#u,
ka# A!erontu vr! o"ala pusti!
u na emu se ustavimo !o#u
)a#, po to oci zasti ene spusti!,
#a #o#ijo mu ne "i! "esje#ama,
#o rijeke vi e rijeci ne izusti!
%a# eno g#je ce la om prema nama
z"og stare kose "ijel starac poci,
vicuci, Jao, gre ne #u e, vama$
Nika# se u raj ne na#ajte #oci$
Na #rugi "rijeg ce svatko sa mnom sa#e,
u oganj i le# i #o vjecne noci
A ti, to amo, iva #u o, pa#e,
#alje o# ovi! pokojni! se smjesti$
A ka#a osta!, #alje z"orit sta#e,
%roz #ruge luke i po #rugoj cesti
prijeko ce ti, tu nisu za te puti'
laganija te ima splav prenesti$
A vo ce, )i se, 2aronte, ne ljuti,
jer tako !oce on#je, g#je se mo e
to go# se !oce' zato o#sa# uti$
O"rasla ta# se lica mirno slo e
"ro#aru sive "are, cije zjene
u o"rucima plamnim jo su stro e
A one gole, izmorene sjene,
ka# osjeti e kruti! rijeci "reme,
po"lije#e zu"ma cvokocuc strvene,
i proklinja!u "oga, lju#sko pleme,
i kraj i cas i ro#itelje svoje,
i ro#a svog i svog zaceca sjeme
/////////////////
-)a# jurnu sve, u !rpi kako stoje,
u ljutom placu prema ko"nom "rijegu,
ku#a ce svi, to "oga se ne "oje
A 2aron, #emon s ocima to egu,
skuplja i!, mig im #ajuci, i tuce
veslom, ka# tko zaostane u "ijegu
%o to o# sta"la u jesen se luce
listovi je#an za #rugim, #ok grane
svoj citav nakit zemlji ne izruce,
tako se zli ro# A#amov na #ane
znakove "aca re#om s onog ala,
"a kao ptice, ka# su na va" zvane
Prelaze tako preko tamna vala,
i prije no to tamo prijeko sa u,
vec i! se ov#je nova ceta z"rala
-vi, sinko, koje smrtni casi sna u
u "o jem gnjevu, iz svi! se !atara ,
mili ce vo , pre# ovu skupe la u,
i prijeci prijeko svi su puni ara,
jer "o ja prav#a potice i! tako,
#a stra! se nji!ov ivom eljom stvara
)u# #o"ra #u a ne pro e #ojako,
pa !tje#e l( 2aron #a z"og te"e plane,
njegov ce govor sa# razumjet lako
%a# svr i, sav se mracni pre#jel gane
o# takve tre nje, #a me s ljuta stra!a,
ka# ga se sjetim, pot o"lijevat stane
*z zemlje suza #une "ura pla!a,
i rujna svjetlost "ljesne kroz taj lom,
zaslijepiv i mi cula s prvog ma!a,
te pa#o! kao covjek svla#an snom
&E)VR)O PJEVANJE
4romovit tutanj te ki san mi pre"i
u glavi tako, #a se naglo prenu!,
ko covjek, koji silom #o e k se"i'
i #igav i se, uprem cvrsto zjenu
"aciv i oci o#morene krugom,
#a spoznam mjesto, g#je sam u tom trenu
Ne "je e sumnje, #a sam stigo s #rugom
na ru" #oline, g#je je "ez#no placno,
to vjecnim vriskom o#zvanja i tugom
Du"oko "je e, puno magle, mracno'
ma kako gle#(o okom #no #oseci,
raza"rat nisam ni ta mogo tacno
6-a# cemo #olje k slijepom svijetu prijeci6,
rece mi vo i "lije# ko samrt #o e'
6ja i#em prvi, ti se za mnom kreci6
A ja cu, va#ec tu "lje#ocu vo#e,
6%ako #a i#em, ka# stra! te"i kini,
koji me tje i , ka# me sumnja glo e6
No on ce, 6Ja#i oni! u #u"ini
ovakvu sliku mojem licu #a e'
to samilost je, misli stra! #a cini
Al( !aj#mo, jer su #uge staze na e6
* tako po e i mene uve#e
u prvi krug, to onaj "ez#an pa e
%oliko cu!, tu nema #ruge "ije#e
#o uz#a!a, to pro#iru iz gru#i,
a #r!taji i! vjecnog zraka slije#e
)e uz#isaje "ol "ez muka "u#i
u mno tvu, to se "ez "roja tu stece,
i male #jece, i ena, i lju#i
Ne pita , #o"ri ucitelj mi rece,
tko su ti #usi, pre# to"om to stoje1
Prije no po e , znaj, #a nji! ne pece
nikakav grije!' al( premalo to je,
#a "i se spasli, i uz #jela cista,
jer su "ez krsta, vrata vjere tvoje
A ivlja!u li jo te prije 2rista,
ti "ogu casti ne #a e valjane'
i meni samom su#"ina je ista
+ez #ruge krivnje s te stra#amo mane,
pateci samo o# tog, to "ez na#e
a puni ce nje "oravimo #ane
0eni se jako to na na ao #a#e,
jer spozna!, #a u lim"u s ce nje pati
i svijet, to mnogo zasluga ima#e
O gospo#aru, vo o, mogu l( znati ,
reko!, #a cvr ce vjera mi se slije,
to svakoj sumnji mo e na put stati,
zar nitko otu# izi ao nije,
svojom il( tu om zaslugom #o raja1
-!vativ i, to se po# tom rijecju krije,
rece, Nov "ija! stanovnik tog kraja,
ka# vi#je!, k nama neki -ilni gre#e,
ovjencan vijencem po"je#nickog sjaja
On otu# prvog oca sjen izve#e,
A"ela, Noja i 0ojsije sjenu,
zakono#avca poslu nog, kog slije#e
patrijar! A"ram i kralj Davi#' krenu
i *zrael s ocem, s mla im nara tajem,
s Ra!elom, stekav uz silnu je cijenu,
i mnogi #rugi' sve na#ari rajem,
a znaj, #a prije o# lju#ski! plemena
jo nitko ne "i tim nagra en sjajem6
4ovor nas taj ne ustavi ni trena,
vec kroz umu samo #alje prolazili,
kroz umu, mislim, ne"rojeni! sjena
O# mog jo sna #aleko nismo "ili,
ka# vatru neku spazi e mi oci,
to polukrugom mrak na uzmak sili
Jo "je e #osta #a se #o nje kroci,
al( vec iz ove raza"ra! #aljine,
#a astan svijet se na tom mjestu roci
O #iko svakog znanja i vje tine,
tko su ti , reko!, to su mogli spasti
toliku cast, #a skup napose cine1
Jer im imena zvuce s puno casti
u tvojem svijetu, milosti su "li e,
i sklone , rece, vi nje su im vlasti
)a# zacu! kako netko glas svoj #i e,
&ast #ajte sjeni velikog pjesnika,
to "je e po la, a sa# eno sti e$
Po to se sti a jeka toga klika,
gle, cetiri ce k nama silne sjene,
ni ra#osna ni rastu ena lika,
Nato ce #o"ri ucitelj spram mene,
4le onoga, to mac u ruci ima
i ispre# svi! je, ko ka# vla#ar krene,
ono je 2omer, kralj na# pjesnicima,
satirik 2orac #rugi je za njime,
Ovi# je treci, 5ukan za#nji s njima
.ato to sve nas je#no ve e ime,
kojeg te prije onaj poklik sjeti,
#aju mi cast, i pravo cine time
-vu lijepu kolu vi#je! u toj ceti
onog, to #ici najvi im se pojem,
i izna# sviju kao oro leti
*zmijeniv rijec-#vije u krugu svojem,
na poz#rav kimnu svi spram moje strane,
te smije ak prije e licem vo i mojem
Jo vece casti tu mi "je!u #ane,
jer nji!ov krug i za me mjesta stvori,
te "ija! esti sre# #ru "e valjane
)a# po osmo, g#je ona svijetlost gori,
z"oreci, o cem re# je #a se muci,
kao to "je e on#je #a se z"ori
- njima se zamku otmjenom prikuci!,
to se#mere visoke ima mire,
a potok lijep oko njeg stra ec !uci
%o su!om zemljom pre av njegve vire,
kroz se#am vrata stigo! s mu#rom svitom,
g#je socne plo!e liva#e se ire
)u oka spora, oz"iljna, a pritom
pun #ostojanstva "je e svijet u liku,
na rijeci krt, u glasu "lag i pitom
Povukosmo se s kraja pram zreniku
visoku, svijetlu, g#je na pogle# ivi
moga e sve #a ima na vi#iku
Nasuprot "a , na zelenoj ka#ivi,
pokaza e mi z"or veliki! sjena,
to im se #u! u se"i i sa# #ivi
Elektru vi#je!, a o# #ru tva njena
Eneja, 2ektor "ija!u mi znani,
oru an &ezar sokolovi! zjena
%amilu vi#je!, a na #rugoj strani
Pentesileju' uz kralja 5atina
kcer 5aviniju sje#ec )u su z"rani
i +rut, to nekoc izagna )arkvina,
5ukrecija, %ornelija i ine,
#ok sama vi#je! uskraj -ala#ina
%a# malo #igo! vje e vr! mno ine,
ugle#a! me tra oni!, koji znaju,
g#je sje#i usre# mu#re #ru "e njine
-vi mu se #ive, svi mu casti #aju'
-okrata vi#je! #o njeg i Platona
Demokrita, kom svijet je po slucaju,
Diogena tu vi#je!, &icerona,
)alesov lik #o Anaksagorina,
Empe#okla, 2eraklita, .enona,
Dioskori#a, znalca svi! "ilina'
a vi#je! tu i Or7eja pjevaca,
i -eneku moralista i 5ina,
Ptolomeja, Eukli#a mjeraca,
2ipokrita, 4alena, Avicennu,
i Averr!oesa, velikog tumaca
-pomenut svaku ja ne mogu sjenu,
jer moram !rlit z"og mno ine gra e,
te pore# stvari rijeci cesto venu
estina za #va smanjena se na e,
jer vo se stane #rugamo #a sprema,
iz mirna zraka #a u "uran sa e'
i ja se na o!, g#jeno svijetla nema
/////////////////
PE)O PJEVANJE
)ako se spusti! i prvoga kruga
u #rugi, manji prostorom, al( koji
tim vi e jeci o# placa i tuga
)u 0inos stra an, zu"ma re ec stoji,
na pragu on#je grije!e ispitiva,
su#i i alje, repom prav#u kroji
)o jest, ka# #u a, na nesrecu iva,
tu stigne, sva se ispovije#a ta#a,
a ovaj znalac svakog #jela kriva
#a joj u paklu mjesto, to joj spa#a,
toliko, puta svije rep na tijelu,
koliko tre"a stepena #a pa#a
Pre# so"om ima uvijek !rpu cijelu'
po re#u i#u, #a mu su# sazna#u,
ka u i cuju, i vec su u #rijelu
O ti, to i#e k ovom "olnom gra#u ,
zaviknu 0inos, ka# me okom srete,
u slu "enom se prekinuv i ra#u,
pazi ku# i#e i na cije svjete'
ne gle#aj, to su tu iroki puti$
to vice tako1 moj se vo uplete'
ti njegva puta usu#noga ne muti,
jer tako !oce on#je, g#je se mo e
to go# se !oce' zato o#sa# uti$
-a# stanu "olni zvuci #a se mno e
u mojem slu!u' sa# stigo! na pute,
g#je mnogi jauk svu mi #u u pro e
Do mjesta #o o!, g#je sva svijetla ute,
to umi kao more u oluji,
ka#a ga vjetri s razni! strana mute
Pakleni vi!ar, to "ez stanke !uji,
tu nosi #u e u zama!u punu,
muci i!, "ije, vrtec i! u struji
%a# "ure s njima na ru" grotla grunu,
stane i! vika uz kuku i lele,
i on#a "o je velicanstvo kunu
&u!, #a su kazna takve suze vrele
za one, to im grije! puta gove
i kojima su strasti razum splele
%o cvorci kril(ma no eni to plove
zimi u jatu rastegnutu irom,
tako i vjetar zle #u!ove ove
vrti i nosi amo tamo virom'
nema im na#e, #a ce ika# "ije#u
smanjiti, kamo l( pocinuti s mirom
* ko to #rali u #ugome re#u
plove, #ok "olno glasovi im zvuce,
tako i sjene placuci u je#u
sti u, a ono zlo i! so"om vuce'
pa reko!, 0e tre, kakvi su to lju#i,
koje toliko crni uz#u! tuce1
U skupu, to ra#oznalost ti "u#i,
prva je , rece caricom se zvala
na# mno tvom razni! jezika i cu#i
)ake se o#a "lu#u, #a je #ala
uzakoniti, strast to ga#na eli,
ne "i li tako svoju ljagu sprala
-emiramis je' ona, povijest veli,
naslije#i Nina, komu "je e lju"i'
sultani su u njenu zemlju sjeli
Druga se, Di#o, z"og lju"avi u"i,
nevjerna rijeci, to je mu u #a#e'
i %leopatra "lu#om #u u zgu"i
Jelenu vi#je!, to tolike ja#e
prouzroci, i A!ila junaka,
koji na kraju z"og lju"avi pa#e
)u "je e Paris, )ristan i jo jaka
ceta, i sve mi re#om kaza sjene,
z"og lju"avi to #opa#o e mraka
%a#a mi vo a sve te #revne ene
i vitezove imenova tako,
svla#a me alost, mrak pa#ne na mene
Da mi je , reko!, rijec proz"orit kako
sa onima u zagrljaju, koje,
kako se cini, vjetar nosi lako
A on ce, %a# se pri"li i to #voje,
lju"avlju njinom kumi i! i "rati,
i #ozvat ce i! zaklinjanje tvoje
)a#a viknu!, cim i! vjetar k nama svrati,
O #o ite nam, #u e pune sjete,
z"orite s nama, nema l( tko #a krati$
%o golu"ovi, koje elja krete,
to k slatkom gnijez#u s po u#ama svima
#r eci irom mirna krila lete,
tako iz cete, g#je je Di#o s njima,
krenu e k nama po zraku opakom'
toliku snagu zov milostan ima
O #o"ri, mili stvore, to tim mrakom
#olazi k nama, koji! krv se proli
omastiv i i zemlju svojim znakom,
mi "ismo, #a nas kralj svemira voli,
molili za te, jer z"og zla nam ja#a
srce te, vi#im, samilosno "oli
Je l( slu at vam il( z"orit #u a ra#a,
mi cemo slu at ili z"orit znati,
#ok vjetar uti, kao evo sa#a
U primorskom me gra#u ro#i mati,
g#je slazi Pa# i po inku se na#a
s pritoka #ru "om, to ga putem prati
5ju"av, to "rzo nje na srca svla#a,
zanese ovog, #a im #ra i eli,
otete tako, #a jo srce stra#a
5ju"av, to lju"it lju"ljenome veli,
zanese mene svim, to njega krasi,
i jo joj, eto, cari nisu sveli
5ju"av nam ice istom smrcu zgasi'
na ce u"ica pasti u %ainu
)akvi su #o nas #opirali glasi
%a# cu! te #u e i svu muku njinu,
poniko! nikom, sve #ok pjesnik cuta
i ne rece mi, %u# se mi lju vinu1
O#vrati! na to, O alosti ljuta$
%olike slatke misli i! i snovi
#ove#o e #o ovog "olnog puta$
O"rati! im se ta# uz uprt novi,
3ranceska, placem s tvoje muke vajne
i alost mi se oko srca ovi
Al( reci mi, za vrijeme ce nje "ajne,
kako i g#je vam lju"av zgo#e #a#e,
#a svoje elje upoznate tajne1
A ona, Vece "oli ne ima#e,
ve sjecati se svoji! sretni! #ana
u nevolji' i tvoj to vo a zna#e
Al( ako li ti prva klica znana
lju"avi na e pa nju tako mami,
ispricat cu ti oka rasplakana
&itasmo je#nom, #a s( otmemo cami,
o 5ancelotu, kog je lju"av splela'
"ez svakog stra!a "ijasmo i sami
&esto se na a #va pogle#a srela,
i "lje#ilo nas uvijek posu ivo,
al( nas je samo je#na strana svela
%a# citasmo "a , kako je cjelivo
lju"avnik onaj usta eljkovana,
ovaj, to zavijek sa mnom se vezivo,
#r cuci mi #a#e cjelov sre# usana
-vo#nik je knjiga i njen pisac "io,
vec ne citasmo #alje toga #ana
Dok je#an prica, #rugi #u! je lio
toliko suze, #a se o# tog ja#a
ko #a cu umrijet o"eznani! cio'
i pa#o! ko to mrtvo tijelo pa#a
/////////////////