S obzirom da sam za svoj diplomski rad formulirao temu na sljedei nain: Povezanost grafolokih crta sa osobinama linosti, trebao sam provesti istraivanje kojim bi se ispitalo ima li uope korelacije izmeu navedenih varijabli. Takoer sam uzeo u obzir trenutno afektivno stanje sudionika istraivanja, kao i neke druge njihove karakteristike (spol, teina i visina). 150 sudionika ove studije trebalo je prepisati relativno kratak odlomak neutralnog sadraja, na papir bez linija, unutar za to predvienog (unaprijed definiranog) prostora. Slijede nalazi istraivanja. Osobine linosti. Generalno gledano, ne postoji povezanost izmeu osobina linosti i grafolokih crta. Meutim, u nekoliko posebnih sluajeva, dobivene su niske, ali statistiki znaajne korelacije. Tako osobe otvorene za nova iskustva preferiraju pisati naliv-perom i grafitnom olovkom, ne vole pisati plavom kemijskom, slova naginju vie ulijevo, a nagib retka im varira. Savjesne osobe vole pisati plavom kemijskom i naliv-perom, a ugodne osobe preteno plavom kemijskom. Optimisti imaju tendenciju umanjiti veliko poetno slovo, kao i irinu slova. Slova preteno naginju udesno, a retci pisanja su im neto zbijeniji. Takoer sam angairao tri neovisna procjenjivaa, koji su na osnovu rukopisa trebali procijeniti u kojoj mjeri sudionici posjeduju odreene osobine linosti, pretpostavljenePetofaktorskim modelom (inae dominantnim modelom u suvremenoj psihologiji linosti). Tako procjene: ekstraverzije, neuroticizma, savjesnosti, ugodnosti i otvorenosti prema iskustvu nisu povezane sa prosjenim ocjenama koje su dala tri neovisna procjenjivaa.
2 Pozitivni i negativni afektivitet. Sudionici istraivanja trebali su procijeniti kako se osjeaju u datom trenutku. Emocionalna stanja koja su mogla biti prisutna kretala su se od uznemireno, uplaeno, ivano, pa sve do poletno, ponosno, uzbueno. Neka su nosila negativne, druga pozitivne konotacije. Nije dobivena statistiki znaajna povezanost izmeu znaajki rukopisa i trenutnog emocionalnog stanja sudionika ove studije. Spolne razlike. Studentice ostavljaju vee margine dok piu, te kod njih vie varira lijeva margina, nego to je to sluaj kod studenata. Takoer, srednja zona slova (npr. visina slova a, r i s) je via nego kod mukaraca, s druge strane, mukarci istiu gornju zonu rukopisa (npr. duina gornje petlje slova d, b i k). Sudionice, u odnosu na sudionike istraivanja, preferiraju pisanje plavom i crvenom tintom. Druge znaajke i parametri rukopisa nisu spolno specifini. Teina i visina. Za rukopis debljih i viih osoba karakteristian je dulji gornji dio slova (gornja zona), kao i ue margine, te vei razmaci izmeu redaka. Ostale karakteristike rukopisa nisu u korelacijama sa teinom i visinom. Stabilnost rukopisa. Stabilnost je operacionalizirana (odreena u terminima mjerljivosti) kao stupanj povezanosti mjere date grafoloke crte na poetku i na kraju uzorka rukopisa ispitanika. Drugaije reeno, u pitanju je stupanj u kome sudionik dosljedno pie, tako da je njegov rukopis slian u razliitim dijelovima prepisanog odlomka. Najstabilniji je nagib slova, potom visina gornje zone, pa visina donje zone (donje petlje slova g j i p). Najmanje su stabilni (zadnja je najnestabilnija): irina desne margine, udaljenost toke (slova i i j) od osnove slova i nagib retka. Uzimajui u obzir izloene rezultate, zakljueno je da, openito gledano, nema povezanosti izmeu afektivnih stanja, osobina linosti i teine i visine s jedne i grafolokih crta i preferencije sredstva za pisanje s druge strane. Prisutne su odreene spolne razlike u rukopisu, koje se vjerojatno mogu objasniti odreenim bioantropolokim osobinama mukaraca i ena. Stabilnost rukopisa je vana stavka u forenzici, gdje moe sluiti kao provjera autentinosti rukopisa poinitelja i/ili rtve. Rukopis se, pored ostalog, koristi u mjerenju implicitnog samopotovanja, na nain da se ispituje veliina neijeg potpisa unutar zadanog okvira (prostora). 3 Potpis je ipak lini peat odreene osobe, tako da se ovdje otvara nova zanimljiva istraivaka tema. Takoer, trebalo bi ispitati povezanost grafolokih crta sa rezultatima na projektivnim tehnikama (famozne Rorschachove mrlje i slino), kao i na mjerama linosti i psihopatologije koje sadre kontrolne skale (npr. skalu lai). 4 Maske i maskiranje - zapaanje jednog psihologa SELMAN REPITI
Za nama je karneval u Veneciji, kao jedan od najpoznatijih i najpopularnijih tradicionalnih deavanja te vrste u Europi. Zato se imamo potrebu maskirati? Biti netko drugi ili neto drugo od onog to inae jesmo? Prvenstveno psiholozima linosti, poznato je da svatko od nas ima svoje privatno ja i javno ja. Privatno ja je najbolje znano nama samima i ukljuuje, pored ostalog, osobine linosti i ponaanja koja ne pokazujemo pred drugima. Tono je da je veinom rije o socijalno- neprihvatljivim nagonima, kao to su pretjerana agresivnost i otvorena seksualnost. Zato je Carl Gustav Jung, doajen analitike psihologije, skovao termin za ovu, mranu stranu nae linosti. Nazvao ju je sjenkom. Meutim, privatno ja obuhvata i nau idealnu sliku o sebi: kakvi bismo eljeli biti (a iz nekih razloga ne smijemo ili se stidimo biti). Dakle, privatno ja nije negativni aspekt linosti, koga bismo se to prije morali odrei, u cilju ope, a time i osobne dobrobiti. Svaki dio svoje linosti treba integrirati u jednu cjelovitu sliku o sebi, koja je autentina, neponovljiva i u odreenoj mjeri razliita od osobnosti ljudi koji nas okruuju. Javno ja je veinom izvjetaena slika nastala kao produkt interakcije onoga to zaista jesmo i oekivanja drutvene ili kulturne sredine u kojoj se nalazimo. Zato je Jung pozajmio rije persona, koja je u starim grkim kazalitima bila oznaka za masku. Kod dovoljno mentalno i socijalno funkcionalnih osoba, postoji balans izmeu privatnog i javnog ja, drugim rijeima, ovi aspekti su uspjeno integrirani u kompletnu sliku o sebi. Ako maskiranje promatramo iz ugla psihopatologije, sigurno bismo ga mogli povezati sa ekshibicionizmom i voajerizmom. Maskirani je onaj koji stavlja i oblai masku i/ili kostim, tj. ono to ne nosi u svom svakodnevnom ivotu. Teei da ostavi utisak, da se pokae i istakne, moemo rei kako se slui socijalno- dozvoljenim ekshibicionizmom. S druge strane, osoba promatra druge, a da pritom one ne mogu vidjeti tko je ona zapravo, ve samo vide njenu masku. Ako ovaj poloaj subjekta prihvatimo kao kulturni, nenametljivi voajerizam, onda s 5 pravom moemo rei da drutvo u odreenom stupnju, s vremena na vrijeme, potie i ohrabruje ovu sitnu perverziju. Ono to je ovdje najzanimljivije je da imamo situaciju u kojoj je jedna te ista osoba ekshibicionista i voajer u isto vrijeme. tovie, svi koji su maskirani funkcioniraju po principu pomenute dvostruke kombinacije. ta dobivaju od ovoga? Prvo, sakrili su svoj privatni self (ali, to je paradoksalno, paralelno ga ispoljavaju kroz: oblik, boju, veliinu, teksturu i sadraj maske). Drugo, sakrili su i svoj uobiajeni javni self (opet paradoks, privatni self im se kroz maske i kostime pretae u javni self). Tree, preutnim dogovorom su lanovima svoje skupine obezbijedili da slobodno pokazuju bizaran/ekstravagantan izgled i neka od socijalno-neprihvatljivih ponaanja. Time su zadovoljili potrebu za zabavom i slobodom, ali i za povezivanjem i pripadanjem, s obzirom da su se uzajamno obvezali da e tolerirati raznoliko i neuobiajeno oblaenje i ponaanje. Potreba za moi je ispunjena kroz ulogu promatraa, tj. nekog tko sve vidi, ali drugi ne vide ono to on zapravo jest. Isto tako, i kroz ulogu objekta promatranja, interesantnog podraaja ivopisnih boja i nesvakidanjeg dizajna koji postaje predmetom panje ostalih uesnika. Kada dovedemo u vezu i zbrojimo sve to smo rekli, moemo zakljuiti da postoji viestruka psiholoka i socijalna korist od maskiranja, koja rezultira intenzivnim uivanjem. To je zato to maskirana osoba u isto vrijeme osjea efekte ispoljavanja i sakrivanja razliitih dijelova svoje linosti, kao i dinamiku kontrole i gubitka kontrole nad svojim nagonima i osjeanjima. Zbog ovoga, maskiranje, odnosno ekstravagantno oblaenje moe postati predmet svojevrsnog uitka i izdii se do svojevrsnog fetiizma. Tako komad odjee ili obue sam po sebi postaje izvor (seksualnog) zadovoljstva, a dobro znamo da se ovaj proces odvija, prije svega, po principu klasinog uvjetovanja. Naravno, drugi dio posljednjeg pasusa nije pisan u svrhu oznaavanja maskenbala kaoina kolektivnog fetiizma, ve u cilju povezivanja dva fenomena koja svjedoe o preplitanju normalnog ponaanja i odreenog otklona od njega. Veliko je pitanje koja je granica prihvatljivog otklona
6 Stanislav Grof: LSD, matrice i transpersonalna psihologija SELMAN REPITI
Krajem ivota, veliki psiholog Abraham Maslow je na sami vrh svoje teorije o hijerarhiji potreba postavio potrebu za transcendencijom, odnosno samonadilaenjem. Time je oznaio poetak stvaranja jedne oblasti koju je prvo nazvao transhumanistika, a potom prihvatio naziv transpersonalna psihologija. Sa svojim suradnicima, primijetio je da neki ljudi (itaj: istaknuti, osvijeteni pojedinci) doivljavaju stanja u kojima se individualno ja rasplinjava i iri van svojih granica. Drugim rijeima, nadilazi sebe i stapa se sa sutinom postojanja, apsolutom, samim bitkom. Bljeskovi ovakvih iskustava javljali su se uporedo sa tzv. vrhunskim doivljajima (eng. peak experiences) ili doivljajima platoa (eng. platean experiences), kako ih je sam Maslow nazvao. Nisu humanisti prvi koji su govorili o ovoj vrsti nadlinih iskustava. Freud ih je nazvao okeanskim osjeanjima, Piaget je govorio o doivljaju nedjeljivog apsolutnog, Allport je koristio naziv beozoblino sve, Huxley (koji je eksperimentirao sa uzimanjem meskalina i dao fantastine opise psihodelinih tripova) je upotrebljavao pojmove jedinstvena transcendentnost i manifestirana takvost, a Leary je govorio o irenju uskih tunela stvarnosti. Sa Maslowom je suraivao Anthony (Tony) Sutich, koji je bio suosniva Udruenja za humanistiku psihologiju i urnala za humanistiku psihologiju, kao i dr. Stanislav Grof, koji je sa prethodnom dvojicom 1969. godine pokrenuo asopis transpersonalne psihologije (eng. Journal of Transpersonal Psychology). Stanislav Grof je roen 1. jula 1931. godine u Pragu. Studij medicine zavrio je 1957. god. na Karlovom univerzitetu, a svoju doktorsku tezu odbranio 1965. na ehoslovakoj akademiji nauka. Od 1956. do 1960. je, u prvom redu, istraivao uinke: LSD-a, meskalina i psilocibina. Od 1960. do 1967. bio je voditelj istraivanja efekata psihodelinih supstanci u okviru Prakog instituta za istraivanja u psihijatriji. 1967. godine dobija mjesto docenta psihijatrije na Medicinskom fakultetu Univerziteta Johns Hopkins u Baltimoru. Takoer, dr. Grof dobija visoku poziciju u Centru za psihijatrijska istraivanja u Merilendu. 7 Narednih sedam godina bavi se istraivanjima djelotvornosti psihodeline psihoterapije. Od 1973. do 1987. njegov nauni rad se odvija u institutu Esalen u Big Suru, u Kaliforniji. Ondje, sa svojom suprugom Kristinom, razvija alternativnu metodu dolaenja do izmijenjenih stanja svijesti i transpersonalnih iskustava/doivljaja. Nazvali su je holotropsko disanje (eng.Holotropic Breathwork). 1977. godine, osniva i postaje prvi predsjednik Meunarodnog transpersonalnog drutva (eng. International Transpersonal Association). Njegova profesionalna karijera traje ve vie od impresivnih 50 godina. Grof je u svojim istraivanjima sa LSD-25 otkrio da je ovom supstancom mogue postii ekspanziju selfa, koja moe posluiti u terapijske svrhe (to je kasnije postalo poznato kaopsihodelina, odnosno psiholitina terapija). Niske doze pomagale su osobama sa dijagnozom histerije (danas je to konverzivni poremeaj), a visoke doze su koritene u tretmanu pacijenata sa opsesivno- kompulzivnim poremeajem (OCD). O LSD-25 je govorio kao o katalizatoru mentalnih procesa koji dovode sadraje nesvjesnih slojeva linosti na povrinu. Svoja prva iskustva sa ovim psihodelikom opisuje vrlo zorno i slikovito. Govori da je imao izvanredan susret sa svojim podsvjesnim, to je zasjenilo sav njegov interes za Freudovu psihoanalizu, koja je tada bila aktuelna. Upeatljivo podvlai da se osjeao kao da je katapultiran iz svog tijela i naglo zasut zraenjem koje je ravno onome iz epicentra neke atomske eksplozije. Dalje opisuje da mu je svijest poprimila kosmike dimenzije, pri emu mu se inilo kao da je iskusio Veliki prasak ili eksploziju supernove. Sve u svemu, ova istraivanja su rezultirala: dubljim razumijevanjem ljudske psihe, poveanjem kreativnosti uesnika eksperimenata i njihovim boljim kapacitetom za rjeavanje problema. Primijetio je da aplikacija niskih do umjerenih doza halucionogena kod ispitanika izaziva oivljavanje scena iz ranog i srednjeg djetinjstva. Ukoliko im se daju visoke doze, te provede nekoliko sesija, klijenti prije ili kasnije dospijevaju do onoga to nadilazi njihova dosadanja iskustva, a moe se jedino uporediti sa opisima nadnaravnog u istonjakim filozofijama. Identifikovao je etiri tipa psihodelinih iskustava: apstraktno- estetska, psihodinamska (buenje potisnutih mehanizama i procesa iz podsvjesnog dijela psihe), perinatalna (oivljavanje sjeanja na period vlastitog roenja i na sve ono to se deavalo tokom tog dogaaja, a relevantno je u 8 nastanku aktuelne psihopatologije) itranspersonalna (religijsko-mistina i arhetipska). Posljednja iskustva obuhvataju: irenje selfa izvan postojeih ego- granica i prostornovremenskih okvira, identifikaciju sa drugima (razvijanje grupne/kolektivne svijesti), uspostavljanje jedinstva sa ivotom, vantjelesna iskustva, povezivanje svijesti sa univerzalnim simbolima kolektivnog nesvjesnog Smatrao je da ovjek, osim dvije razine psihe koje su ve opisane u literaturi (biografska svijest, odnosno svjesni dio linosti i lino nesvjsno), posjeduje jo dva nivoa koje nazivaperinatalni i transpersonalni. Perinatalni nivo je vezan za iskustva traume biolokog roenja (bioloko roenje Grof razlikuje od psiholokog, koje je vie simbolikog karaktera). Transpersonalni nivo je za njega nita drugo do direktna povezanost individualne psihe sa Jungovim kolektivnim nesvjesnim i, na irem planu, sa univerzumom. Kako bi to bolje pojmio i opisao ove doivljaje koja se javljaju usljed izmijenjenog stanja svijesti, Grof je esto razmjenjivao iskustva sa antropolozima, parapsiholozima, tanatolozima (tanatologija = nauka o smrti), vidovnjacima, amanima i sl. Inae, treba spomenuti da je proveo vie od 4000 sesija psihodeline terapije. Holotropno disanje je nastalo otprilike onda kada su istraivanja sa LSD-om poela biti zabranjivana. Stanislav i Kristina Grof su primijetili da se do odreenih iskustava koja nisu dostupna uobiajenoj, svakodnevnoj svijesti, moe doi i bez upotrebe psihodelika. Tako su objedinili tehniku brzog disanja, sa posebnom vrstom muzike, tjelesnim pokretima i umjetnikom ekspresijom. Oni smatraju da ova tehnika omoguuje istraivanje cjelokupnog spektra unutarnjeg svijeta svake osobe. Do sada je provedeno vie od 20000 sesija holotropnog disanja. Tokom ovih seansi, primijeeno je da se ljudi u svojim vizijama i doivljajima vraaju u vrijeme kada su bili u materici, ili kada su bili, novoroene, dojene, odnosno malo dijete. Poinju se ponaati (hodati, isputati zvukove, pokazivati gestove) kao djeca, a ak su prisutni i refleksi koji predstavljaju normalne neuroloke odgovore beba (refleks sisanja i Babinski refleks, koji su neuobiajeni za odraslo doba). Tako su primijetili da kod ljudi koji su se vratili u period 9 novoroeneta, kada im se unutranja strana stopala podrai nekim predmetom, dolazi do pomicanja palca prema gore i lepezastog irenja ostalih nonih prstiju prema vani. Meutim, prije i nakon zavretka seanse, na isti podraaj prsti se savijaju prema unutranjosti stopala, to je normalna reakcija odrasle osobe. Grof je primijetio jedan fenomen, poznat pod nazivom kondenzovana iskustva. COEX (eng.condensed experience) je oznaka za skup sjeanja koja su koncentrirana oko zajednike teme i povezana sa intenzivnim emocionalnim nabojem. Primjerice, to moe biti osjeaj ponienja, koji ini niz sjeanja na situacije u kojima se osoba osjeala posramljeno i degradirano. Jedan od njegovih najveih doprinosa je identifikacija etiri razliita iskustvena obrasca koja su karakteristina za period neposredno prije, tokom i odmah nakon samog roenja djeteta (tj. za perinatalni period). Nazvao ih je osnovnim perinatalnim matricama (eng.Basic Perinatal Matrices, BPM). One su redom: BPM I: simbiotsko jedinstvo (dijete doivljava matericu kao dobru, odnosno lou sredinu za vlastiti razvoj, sigurnost i ugodu); BPM II: istjerivanje iz raja (fetus osjea pritisak i potekoe sa disanjem, to se deava tokom kontrakcija); BPM III: borba izmeu ivota i smrti (kontrakcije se nastavljaju, ali je grli materice irom otvoren); BPM IV: smrt i iskustvo ponovnog roenja (dijete se pojavljuje, oslobaa kroz poroajni kanal, te ini prvi udah, odnosno, javlja se tzv. poroajni krik bebe). Smatrao je da uz pomo holotropnog disanja ljudi mogu ponovo proivjeti ove etiri faze roenja, te identificirati eventualne probleme i traume, to moe djelovati na rjeavanje njhovih aktuelnih psihikih smetnji i problema. Vratit emo se jo malo na razmatranje o nadlinim iskustvima. Stanislav Grof se ak odvaio da o tome govori kao o novoj, transpersonalnoj paradigmi. Za svoje nastojanje da ova oblast postane priznata od strane akademske zajednice i savremene psihologije, navodi odreene dijelove Jungovog opusa. C. G. Jung je jednom rekao da u svakom od nas postoji neto to nam moe rei stvari koje mi sami ne znamo, niti smo ih ikada namjeravali saznati. Drugim rijeima, svako od 10 nas posjeduje skrivene kapacitete za saznanje s one strane onostranog, odnosno potencijal da ue u, kako Grof to naziva,carstvo transpersonalnog. Opet citira Junga, koji je napisao da psiha s vremena na vrijeme prestaje funkcionirati po zakonima prostor-vremena i uzronosti. Dodaje da potpuno razumijevanje svijeta, prostora i vremena zahtijeva ukljuivanje jo neke (vie) dimenzije. Grof ova iskustva slikovito naziva putovanjima izvan fizikih ogranienja, a govori i o doivljaju totaliteta ivota, jedinstvu sa drugima, kosmikoj ekstazi i planetarnoj svjesnosti. Jedno cijelo poglavlje knjige Holotropski um (eng. The Holotropic Mind) posveuje putovanju kroz vrijeme. Primijetio je da njegovi klijenti-ispitanici ne samo da se vraaju u period fetusa, ve imaju odreene predstave i ive slike embrionalnog razdoblja. Dr. Grof ide i dalje, smatrajui da su neki izvjetaji njegovih ispitanika vezani za iskustva iz prolih ivota, te podrobno prouava i opisuje doktrinu karme i reinkarnacije (kruga raanja i smrti). Zanimljivo je da je i H. J. Eysenck, klasik i autoritet na podruju psihologije linosti, u svojoj knjizi koju je napisao sa Carlom Sargentom (Objasniti neobjanjeno) takoer razmatrao tematiku reinkarnacije, navodei nekoliko empirijskih potvrda na osnovu sekundarne grae kojom se sluio (tanije, podrobnih biljeki i dokumentacije psihijatra koji se bavio ovim fenomenom). Stanislav Grof je objavio preko 150 lanaka i 20 knjiga, kojima u podruje psihijatrije, psihologije i psihoterapije uvodi sijaset revolucionarnih ideja. Zato nije zastupljen u naoj psiholokoj literaturi? Najvjerovatnije zato to je u svoja razmatranja ukljuio metafiziku terminologiju, misticizam i tekovine istonjakih religija i filozofija.
Ova, relativno mlada nauna discipina, poznata je i kao egzobiologija, ksenobiologija ibioastronomija. Predmet njenog prouavanja je viestruk, a dobro polazite za njegovo sagledavanje je postavljanje odreenog broja pitanja na koja ova oblast treba odgovoriti: 1. ta je ivot? 2. Od ega je i kako on nastao (na Zemlji)? 3. Zato se ba javio u odreenom obliku, a ne nekom drugom? 4. Unutar kakvih granica fizikih uslova se razvija ivot? (Ili, ta je to bioprostor?) 5. Koji uvjeti trebaju biti zadovoljeni da se na nekoj planeti ili prirodnom satelitu razvije ivot? 6. Jesu li prepoznatljive bioloke forme mogue i na drugim mjestima u Univerzumu? (Jesmo li sami u Svemiru?) 7. Ako jesu, da li su one inferiornije, jednake ili superiornije u odnosu na one sa Zemlje? 8. Ako je rije o nama slinim biima, da li je i kako mogue komunicirati s njima? 9. Ukoliko su u pitanju superiornije forme, i ako je mogue komunicirati s njima, da li su miroljubive i kooperativne ili imaju predatorske i konkvistadorske namjere prema nama? 10. Postoji li mogunost da ovjek, sa svojim postojeim biosocijalnim kapacitetima, naseli odreene dijelove Svemira (bez nekih veih prilagodbi fizioloko-psiholoke prirode)? Kao to vidite, ova discipina je spoj astronomije i: biologije, hemije i fizike (jer su biohemijski procesi nuni u nastanku i razvoju ivota), ali i antropologije, sociologije, komunikologije i psihologije (zato to je predstava o biima slinim nama i uspostavljanju kontakta s njima dobrim dijelom diktirana: oekivanjima, vjerovanjima, prethodnim iskustvima i svijeu o naim socijalnim vjetinama i kanalima komunikacije). 13 Iz biologije znamo da su neke osnovne karakteristike ivota: sposobnost reprodukcije (stvaranje vlastitih replikacija), sposobnost razvoja (evolucije) i sposobnost rasta. Mogunost kretanja (pomjeranja u prostoru) nije kljuna karakteristika ivota, jer neke bakterije nemaju to svojstvo. ivot je zasnovan na ugljeniku i to onom njegovom izotopu koji ima est neutrona. Element slian njemu je silicijum (Si), pa se jedno vrijeme raspravljalo o njegovoj potencijalnoj ulozi kao okosnici ivota. Najvei problem je to silicijum formira vrlo stabilna jedinjenja sa kiseonikom (silicijum-dioksid, odnosno staklo, pijesak i slino), pa bi ee reagovao sa okolinom, to bi dovelo do ozbiljnih promjena u tjelesnim strukturama koje se temelje na njemu. Predloen je i neon (Ne), ali on nije dovoljno aktivan i teko formira stabilna jedinjena sa drugim elementima. Magnezijum (Mg) je takoe bio jedan od kandidata, ali, ni on se nije pokazao kao najsretnije rjeenje. esto se kao dokaz ivota navodi postojanje vode ili naznake njenog postojanja u prolosti planete/satelita. Voda rastvara mnogo supstanci, nuna je za biohemijske reakcije, a ima i pogodan raspon temperature za razvoj ivota. Znanstvenici su predloili amonijak kao alternativu vodi, s obzirom da moe rastvoriti mnoge supstance. U veem dijelu nama vidljivog i do sada otkrivenog Svemira, oekuje nas: nedostatak kiseonika, kosmiko zraenje, nedostatak gravitacije, i izrazito niske temperature. Za razvoj ivota na Zemlji (a pretpostavlja se i van nje), nuno je da sljedei parametri budu unutar prihvatljivih granica: pritisak, temperatura, kiselost sredine, salinitet, radijacija i slino. Ekstremnim uslovima na Zemlji preteno odolijevaju jednoelijski organizmi, kao to su odreene vrste bakterija. Uostalom, bakterije su prvi pronaeni organizmi, i to prije oko 3,4 milijarde godina. Uslovi na tek formiranoj Zemlji mogu se saeti u sljedeih nekoliko stavki: postojao je vei uticaj ultravioletnih (UV) zraka, atmosferom je dominirao ugljen-dioksid uz odreenu koliinu metana, bilo je manje od 0,1% dananje koliine kiseonika, a Sunce je sjalo 25-30% slabije nego danas. Postavlja se pitanje: kako se zagrijavala Zemlja? Odgovor lei u djelovanju ugljen-dioksida i metana, plinova zaslunih za efekt staklenika. Danas se globalno 14 zatopljenje smatra negativnim ishodom, dok je ono bilo nuno za razvoj ivota u dalekoj prolosti Zemlje. Kiseonik, element nuan za na opstanak, postajao je zastupljeniji u Zemljinoj praatmosferi zahvaljujui jednostavnim organizmima koji su ga proizvodili (fotosinteza), te hemijskim reakcijama fotolize vodene pare, kao i ugljen- dioksida. U sluaju vodene pare, Suneva svjetlost je razarala molekul vode na dva atoma vodonika i jedan atom kiseonika. Kako je vodonik lagan gas, on je iao prema gore, a kiseonik se polako gomilao u niim slojevima atmosfere. Iz kiseonika je kasnije nastao ozon, koji uspjeno apsorbuje UV i kosmiko zraenje. Kada se koliina kiseonika znatno poveala, smanjila se koliina metana i ugljen- dioksida, a Zemlja se poela hladiti. Kiseonik je doveo do breg i veeg rasta organizama, specijalizacije elija i, posljedino, poveanja kompleksnosti ponaanja organizama. Zato se ivot javio u obliku u kome ga poznajemo? Zato to je to bio oblik najbolje mogue prilagodbe vanjskim uslovima u datom periodu i na datom prostoru. Pokuajmo sada odgovoriti na pitanje: koliko je vjerovatno da postoji ivot na nekoj drugoj planeti ili prirodnom satelitu? Poeemo od Mjeseca, koji nema atmosferu, a temperatura mu se drastino razlikuje u zavisnosti od toga je li no ili dan. U nekim njegovim podrujima, ona je trajno vrlo niska, a tokom pomraenja moe naglo pasti za kratko vrijeme. Merkur se nalazi previe blizu Suncu, atmosfera mu je vrlo rijetka i nestabilna, a povrinom dominiraju krateri (kao u sluaju Mjeseca). Danju je na ovoj planeti jako toplo, a nou izrazito hladno. Venera ima atmosferu bogatu ugljen-dioksidom, to izaziva efekat staklene bate, te je temperatura na povrini iznad 400C. Lavom je prekriveno 75% povrine Venere. U slojevima atmosfere sa oblacima na visinama od oko 50 do 70 km, raspon temperature je pogodan za razvoj i odranje ivota, ali nepovoljno djeluje to to najvei udio u hemijskom sastavu oblaka ini rastvor sumporne kiseline. Mars je poznat po tome to se, glede postojanja tragova ivota, najvie nade polagalo u ovu planetu. Pronaene su bijele polarne kape, pjeane pustinje, rijetka atmosfera (dominira ugljen-dioksid, a kiseonika je oko 200 puta manje nego na Zemlji) i slabo magnetno polje. Prije nekih 30-ak godina, na Anktarktiku je pronaen meteorit s Marsa, na kome su, pored ostalog, uoene tzv. nanobakterije (bakterije izrazito male duine), ali, kako se ispostavilo, 15 neogranskog porijekla. Jupiter je daleko od Sunca (oko 5 astronomskih jedinica). Preteno se sastoji od vodonika, a manjim dijelom od helijuma. Pronaeni su i tragovi metana, vode i ugljen-dioksida. U sluaju najveih Jupiterovih satelita, dva imaju vodeni led na povrini, a tenu vodu u dubini (Evropa, Ganimed i Kalisto); dok je jedan (Io) leglo vulkanskih erupcija koje su dovele do formiranja sumporovitog tla. Saturn se sastoji od vodonika i helijuma, a u gornjoj atmosferi nalazi se (pored pomenuta dva elementa) i amonijak. Kao i u sluaju Jupitera, Saturnova povrinska temperatura je drastino ispod nule. Najvei njegov satelit,Titan, jo jedan je kandidat za eventualno postojanje (tragova) ivota. Na njegovoj povrini je vodeni led, a atmosfera mu se veim dijelom sastoji od azota (kao i u sluaju Zemlje), ali ima i metana, argona i vode. Ipak, njegova povrina je jako hladna. Jo jedan Saturnov satelit, Enceladus, ozbiljan je kandidat za postojanje ivota. Povrina mu je prekrivena ledom, a odmah ispod nje je tena voda. Prisutni su i ledeni vulkani (kriovulkani), koji u atmosferu izbacuju led (primijeeni su i na Titanu). Uran spada u gasovite divove. Niski oblaci u njegovoj atmosferi sastoje se od vode, a visoki od metana. Povrina mu je hladna.Neptun je najudaljenija planeta Sunevog sistema (Pluton od 2006. godine vie nije planeta, nego transneptunski objekat oznaen kao 134340 Pluton). Atmosfera mu se sastoji od vodonika, helijuma i metana. Izmeu jezgra i povrine, nalazi se sloj koji se sastoji od vode, amonijaka i metanskog leda. Sedmog januara ove godine dobili smo informaciju da je otkriven jo jedan egzopanet slian Zemlji. U pitanju je tijelo oznaeno kao KOI 172.02, koje, unutar zone povoljne za ivot, krui oko zvijezde sline Suncu (period revolucije mu je 242 dana, dakle, krai nego Zemljin). Zvijezda oko koje krui je neto hladnija od naeg Sunca, ali je zato ova planeta manje udaljena od nje, nego to je Zemlja od Sunca. Kao to vidimo, na nekim nebeskim tijelima koje smo istraili postoje minimalni uslovi za razvoj primitivnijih, jednostavnijih formi ivota, koje mogu odoliti relativno ekstremnim okolinskim faktorima. Na pitanja pod rednim brojem est do deset naunici su pokuali odgovoriti u seriji projekata traganja za i komuniciranja sa (iz)vanzemaljskom inteligencijom (SETI i CETI projekt). Dravna radio-opservatorija u Ohiu je 1977. godine uoila signal iz Svemira (koji nije bio um, ali se vie nikada nije ponovio). Izmeu dva svjetska rata, poslan je televizijski signal u Svemir, a novembra 1974., putem radio-teleskopa iz Areciba u Puerto Ricu, binarni zapis sa osnovnim informacijama o lokaciji naeg sistema i karakteristikama naeg ivota. Ovaj zapis sadravao je jedinice i nule, koje su predstavljale kd za: na decimalni sistem, strukturu DNK, atomske brojeve kljunih elemenata koji ine organsku materiju (ugljenik, vodonik, azot, fosfor i kiseonik), prikaz Sunevog sistema U meuvremenu su i putem nekih letjelica 16 (npr. Pionir 10) poslane u Svemir ploice sa osnovnim informacijama o naem poloaju i ivotu na Zemlji. Problem predstavlja to to pretpostavljamo da potencijalna izvanzemaljska bia koriste istu logiku, odnosno aksiomatski sistem kao mi, na emu se i bazira svaki pokuaj komuniciranja s njima. Evo nekih kultnih filmova sa izloenom tematikom, koji sadre elemente naune fantastike:E.T. the Extra-Terrestrial (1982); My Stepmother is an Alien (1988), glumi Kim Basinger;Apollo 11 (1996); Contact (1997), u ijoj glavnoj ulozi je Jodie Foster, itd. Svakog dana dolazimo do novih nalaza o (ne)postojanju mogunosti za razvoj (mikro)organizama u Svemiru. Nauka je naravno skeptina, objektivna, i suzdrana u iznoenju konanih sudova, sve dok ne pribavimo adekvatne, bilo neposredne i opipljive, bilo posredne, ali validne i utemeljene dokaze za suprotno stajalite.
17 Timmy Leary: kreativni disident psihologije i/ili ikona New age pokreta SELMAN REPITI I NAIDA RUSTEMPAI
Psiholog koji je napisao 27 knjiga, objavio 250 lanaka, dao preko 100 intervjua, odrao ogroman broj javnih predavanja Socijalizirani ekscentrik koga su zvali Galileom svoga doba, herojem amerike svjesnosti, amanom hippie generacije Kontroverzna linost naeg drutva, futurista, tipini ekstravert otvoren prema novim iskustvima, ikona razuzdane mladosti, kolski primjer upornog i intelektualno stimulirajueg lidera svih vremena Timothy (Timmy) Francis Leary bio je kliniki psiholog, filozof, optimista, harizmatik, inspirator, voa i vizionar svog vremena, odnosno vjesnik cyber- budunosti. Roen je 20. oktobra 1920. godine u Springfieldu (amerika savezna drava Massachusetts). Bakalaureat iz psihologije stekao je na Univerzitetu u Alabami. Svoju magistarsku tezuDimenzije inteligencije, odbranio je 1946. godine na Washington State University.Doktorat stie 1950. godine na University of California Berkeley, odbranivi tezu pod nazivomSocijalne dimenzije linosti: Grupna struktura i dinamika. Slijedi jo nekoliko kurioziteta iz njegovog privatnog i profesionalnog ivota. Dok je slavio 35. roendan, njegova depresivna supruga poinila je samoubistvo. Inae, Leary je istupio iz akademske zajednice zbog, kako sam kae: bavljenja zanimanjem koje izgleda da ba i ne funkcionira. Tanije, nije bio zadovoljan to psihologija tog doba nije mogla dovoljno precizno i pouzdano predvidjeti reakcije i ponaanje ljudi. Njegov vidljiv doprinos nauci bio je kruni (circumplex) model linosti, koji je 1957. godine objavio u knjizi Interpersonalna procjena linosti (eng. The Interpersonal Diagnosis of Personality). Kako sam objanjava, rije je o reprezentaciji linosti organiziranoj oko dvije glavne osi: dominacija submisija i ljubav (toplina, prijateljstvo) mrnja (neprijateljstvo). Po njemu, svaka osobina linosti, odnosno pridjev kojim se ona opisuje, moe se predstaviti vektorom unutar ovog kruga. Tako je pozitivni pol ekstraverzije pozicioniran izmeu ljubavi i dominacije, a negativni 18 pol (introverzija) izmeu submisije i mrnje. Inae, na njegov rad iz oblasti psihologije linosti i socijalne psihologije uticali su radovi Harryja S. Sullivana i Karen Hornay. Dakle, priklonio se socijalno-psiholokoj paradigmi, odnosno opisivanju i tumaenju linosti u terminima meuljudskih odnosa, tj. interakcija. Zanimljivo je da je 1960. godine dobio mjesto na Harvardu, prije svega zbog svog izuzetnog prodora u oblasti psihoterapije. Njegova teorija egzistencijalne razmjene ogledala se u zalaganju za jednak odnos izmeu terapeuta i klijenta, tj. dvosmjerno razmjenjivanje iste koliine informacija. Iste godine, na odmoru u Meksiku, Timmy je probao tzv. svetu peurku (eng. sacred mushroom), kada je rekao da je u samo etiri sata nauio mnogo vie o umu, mozgu i njegovim strukturama, nego posljednjih 15 godina kao posveeni psiholog. Nedugo nakon zaposlenja na Harvardu, tanije 1963. godine, biva najuren jer je podsticao osoblje i studente fakulteta da uzimaju halucinogene supstance. Njegova izjava iz tog vremena glasi ovako: LSD is more important than Harvard. Kasnije je poeo provoditi eksperimente koji su imali za cilj opise iskustava i efekata halucinogenih droga. Nije bio pristalica behaviorizma, koji je zagovarao nepristrasno biljeenje ponaanja subjekata, ve je smatrao da i sam eksperimentator mora uzimati psihodelike koje nudi svojim ispitanicima. Pojam psihodelino uveo je sam Leary, jer je smatrao da je taj termin najbolje odreenje onoga to se krije u rijeima mind-manifesting. Neki su ga nazvali visokim sveenikom LSD-a. Interesantno je pomenuti da su u Learyjevim eksperimentima uestvovale poznate linosti onog doba, kao to su: Aldous Huxley (mistik, vizionar, autor djela: Vrli novi svijet, Vrata percepcije, Raj i pakao), Irwin Allen Ginsberg (kontroverzni ameriki pjesnik, pripadnik tzv. Beat generacije), Jack Kerouac (jedan od prvih zagovornika hippie pokreta, koji je u svojim romanima pisao o budizmu, duhovnosti, promiskuitetu, drogama) i Arthur Koestler (pisac i novinar, ezdesetih godina pisao o subkulturi narkomana i vlastitim iskustvima sa halucinogenima). Njegovi saradnici bili su Richard Alpert (takoer predava na Harvardu, doktor psihologije, koautor knjige Psihodelino iskustvo; koji je 1967. otiao u Indiju, dobio duhovno ime Ram Dass i vratio se kao guru) i Ralph Metzner (psihoterapeut, sada professor emerituspsihologije u San Franciscu, koji se 45 godina bavio istraivanjima o meditaciji, psihodelicima, jogi i amanizmu). 19 Leary je vjerovao da su politiki problemi manifestacija psiholokih, a ovi drugi su u sutini neuroloko-kemijske prirode. Kasnije je osnovao religijsku grupu The League for Spiritual Discovery, poznatije pod akronimom L. S. D. Njegova najee citirana krilatica bila je: Turn On, Tune In, Drop Out. Svaki njen dio zasluuje posebno objanjenje. Turn On (ukljui)upuuje na promjenu stanja svijesti uzimanjem psihodelika, meditiranjem i sl., kada postajemo osjetljiviji na sve nivoe svijesti do kojih smo na taj nain sposobni doi. Tune In (podesi) aludira na uspostavljanje harmoninih interakcija sa svijetom koji nas okruuje, te slobodno izraavanje vlastite unutarnje perspektive. Drop Out (otkai) je aktivan proces odvajanja od nesvjesno i nevoljno usvojenih obaveza i obrazaca ponaanja koje nam namee drutvo. Jo jedan poznati slogan glasio je: Think for yourself, question authority (Misli svojom glavom, preispitaj autoritete). Timmy je autor pojma uski tuneli stvarnosti (eng. narrow reality tunnels), koji se odnosi na injenicu da smo svi mi programirani od strane naih roditelja, politiara, nastavnika i vjerskih poglavara da pojmimo, doivljavamo i vidimo svijet onakvim kakvim oni ele da ga vidimo. Primjerice, prisutan je trend da meuljudske interakcije posmatramo u terminima dominacije i podreenosti. Srodan koncept je socijalna fabrikacija (eng. social fabrication), koji je definiran na slian nain: autoriteti nam infiltriraju sliku koja za nas postaje objektivna realnost. U pitanju je, dakle, jedan vid metaprogramiranja naih mozgova. Leary ide jo dalje, kada predlae kvantno-psiholoku teoriju (eng. Quantum psychology theory). Tako kae da su osnovni elementi univerzuma bitovi informacije. Dakle, nule i jedinice. Takoer, uvodi koncept sajberdrutva (eng. cyber society) i posthumanog postojanja (odnosno besmrtnosti kroz informatike tehnologije, kako on to objanjava). U martu 1970. god. objavljuje svoju kandidaturu za guvernera Kalifornije, kada mu John Lennon pie pjesmu Give peace a chance, koju je kasnije prisvojio, dok je Leary bio u zatvoru. U knjizi Politika ekstaze, predloio je novu deklaraciju o nezavisnosti, baziranu na ideji line slobode (odnosno slobode mijenjanja vlastitog stanja svijesti). Nazvao ju je Deklaracija o evoluciji. Napisao je i novi ameriki ustav, preimenujui ga u Ustav ivota. Umjesto deset amandmana, predlae samo dva, koja jezgrovito odslikavaju njegovu filozofsku doktrinu: 20 1) Niko ne smije mijenjati stanje svijesti druge osobe. 2) Niko ne smije sprijeiti drugog da sam promijeni vlastito stanje svijesti. Njegova glavna ideja zvui gotovo poput imperativa: Stvorite vlastite stvarnosti (realnosti), ije su granice odreene samo dometima vae imaginacije. Predsjednik Richard Nixon nazvao je Learyja najopasnijim ovjekom na planeti, te ovaj ubrzo zavrava u zatvoru. Iste godine, bjei iz njega i putuje za Alir, a kasnije biva uhapen i deportovan nazad u Ameriku. Timmy je napisao nekoliko knjiga o neurotehnologiji, a ovu kovanicu koristi da oznai skup metoda za kontrolu naeg nervnog sistema. Najpoznatija knjiga na ovu temu jeEgzopsihologija iz 1974. godine. Objanjava da se pojam egzopsihologije odnosi na naunu fantastiku (eng. science fiction), a svakako je usko vezan za pojavu kompjutera i nastanak sajberprostora. Leary je bio jedan od prvih zagovornika virtualne stvarnosti i Interneta. Jednom je izjavio da je PC (personalni raunar) LSD devedesetih godina. Formulirao je sedam sutinskih pitanja duhovnosti: 1) Krajnje pitanje moi: ta je to to pokree univerzum? (Koja energija lei u pozadini svemira?) 2) Pitanje ivota: ta je ivot? Gdje i kako poinje? Kako se razvija? 3) Pitanje ljudskog bia: Ko je ovjek? Kakva je njegova anatomija i fiziologija? 4) Pitanje svijesti (svjesnosti): Kako ovjek opaa, doivljava, saznaje? 5) Pitanje sopstva (Ja-pitanje): Ko sam ja? 6) Pitanje emocija: Kako se trebam osjeati u vezi sa ivotom? 7) Krajnje pitanje bijega: Kako da se izvuem iz toga (svega ovoga)? 21 Na zadatak, kao ljudskih bia, je odgovoriti na ova pitanja i iskusiti (odivjeti) odgovore. Leary smatra da su sve emocije bazirane na strahu, te samim tim predstavljaju neto negativno i nespojivo sa duhovnim razvojem. Za njega ljubav nije emocija, jer se ne odnosi na egocentrina osjeanja, ve na povezivanje sa drugima i svijetom. Na pitanje Ko sam ja?, Timmy daje odgovor: Moe biti onaj koji eli da bude. Na njegovom spiritualnom putu, najvii nivo koji se moe dostii, poznat je pod nazivomatomsko-solarni nivo. Mogue ga je postii jedino velikim dozama LSD-a. Krajem ivota, pie knjigu Dizajn za umiranje (Plan umiranja), u kojoj navodi da je ultimativni vid slobode svakog ovjeka pomno planiranje vlastite smrti. U skladu sa tim, nakon to mu je dijagnosticiran kancer prostate koji nije bilo mogue odstraniti operativnim putem, bira da ostatak ivota provede radujui se, slavei i dajui blagoslove svojim poklonicima u privatnoj kui na Beverly Hillsu. Umire 31. maja 1996. godine, a njegov pepeo poslan je raketom u svemir. Njegovo uenje mogli bismo nazvati lerologijom (learology), koncepte koje je osmislio lerizmima (learisms), a one koji ga tuju i cijene njegov rad leristima (learysts). Univerzum je test inteligencije. Danas imamo posla sa najbolje educiranom generacijom. Ali, ona ima mozak koji je podeen tako da ne vodi nikuda. U budunosti e vas, umjesto: Koju knjigu itate?, pitati: Koju supstancu koristite?
T. F. Leary
22 U svijetu zrcalnih neurona SELMAN REPITI
Zrcalni neuroni (eng. mirror neurons, kratica: MR) su ivane stanice koje se aktiviraju dok promatramo odreenu aktivnost, na isti nain kao kada tu aktivnost i sami izvodimo. Otkrili su ih, ranih 90-ih godina, talijanski neurofiziolozi Vittorio Gallese i Giacomo Rizzolatti. Ovaj nalaz su poslali urednitvu poznatog asopisa Nature, ali su ga ovi odbili, jer su smatrali da nee izazvati iroko interesovanje. Zrcalni neuroni su prvo primijeeni u prednjem renju mozga makaki majmuna. Tonije, u premotornom dijelu modane kore (cortexa). Oni ine neuralni sustav koji povezuje promatranje i izvravanje cilju usmjerenih motornih aktivnosti. Od ostalih motornih neurona, poznati su nam: neuroni hvatanja, dranja, trganja i manipulacije (rukovanja, upravljanja). Kod majmuna, neuroni hvatanja se dijele na one koji omoguavaju hvatanje akom i one koji reguliraju hvatanje ustima. Jedna od regija motornog korteksa je tzv. F5. Pomenuti autori su u njoj otkrili dvije grupe ivanih stanica: jedna se aktivira kada primati promatraju objekat koji se moe uhvatiti, a druga su upravo zrcalni neuroni. Vizualni okidai aktivnosti mirror-neurona su scene u kojima eksperimentator ili drugi majmun manipuliraju objektima pomou ruku ili usta. Puko promatranje objekta ili samog eksperimentatora ne izaziva neuralne reakcije ovakve vrste, ve, dakle, samo njihova interakcija. Sustav mirror-neurona (zrcalni neuralni sustav) otkriven je i kod ljudi. Pomenuta grupa neurona aktivira se ukoliko opserviramo situaciju u kojoj israiva hvata neki predmet (dakle, u pitanju je cilju-usmjerena aktivnost). Takoer je primijeeno da dolazi do malih (ali detektabilnih) reakcija samo onih grupa miia koje bi ispitanik koristio pri obavljanju iste aktivnosti. Ove ivane stanice se nee pobuditi ukoliko istraiva ne manipulira odreenim predmetom, tj. ne stupa u interakciju s njim. Naredni napori su, logino, bili usmjereni na otkrivanje podruja modane kore kod ljudi, za koje se pretpostavljalo da sadre zrcalne neurone. U tu svrhu posluila je pozitronska emisijska tomografija (PET). Tako je primijeeno da su, 23 prilikom promatranja osobe kako hvata odreeni objekt, aktivirana sljedea podruja mozga: prednji dio Brocainog podruja (regija mozga zaduena za produkciju govora i artikulaciju), lijeva gornja sljepoona brazda i lijevi donji tjemeni renji. Otkriveno je i da, u okviru skupine zrcalnih neurona, postoje razlike u aktivaciji. Tako se jedna treina njih (nazvana striktno kongruentni MN) ukljuuje pri opserviranju i izvoenju identine aktivnosti, a preostale dvije treine (nazvane iroko kongruentni MN) se pale pri promatranju i izvravanju slinih aktivnosti (tj. onih koje su logiki povezane i/ili imaju isti cilj). Sve u svemu, zrcalni neuroni fleksibilno kodiraju akcije samog organizma i drugih ljudi, to je nuno za uspostavljanje adekvatnih interpersonalnih odnosa. Preciznije reeno, za kooperativne obrasce ponaanja, zadueni su iroko kongruentni mirror- neuroni. Smatra se da zrcalni neuroni igraju znaajnu ulogu u uenju imitacijom i mogunostisuosjeanja s drugima (empatiji). Neurozrcaljenje je vana karika u procesu razumijevanja tue perspektive: miljenja, namjera, potreba, pretpostavki, sklonosti, percepcija. Moe se naslutiti da su deficiti u funkcioniranju mirror-neurona povezani s razvojem autizma. Provedena su istraivanja sa djecom i predadolescentima, uz upotrebu funkcijske magnetske rezonance (fMRI). Ona su potvrdila vezu izmeu paljenja zrcalnih neurona i razumijevanja stanovita druge osobe, te ispoljavanja socijalno kompetentnog ponaanja (jednog od neizostavnih aspekata socijalizacije). Zbog svega navedenog se, u irem smislu, pretpostavlja da ova skupina ivanih stanica ima znaajnog udjela kako u ontogenetskom, tako i filogenetskom razvoju ovjeka i njegovih humanoidnih predaka. Istaknuti neuroznanstvenik, V. S. Ramachandran, miljenja je da su zrcalni neuroni za psihologiju ono to je DNK za biologiju.
24 A.B. Breivik: Fanatini misionar neonacistikog kova SELMAN REPITI i NAIDA RUSTEMPAI
Cijelom svijetu je poznata tragedija koja je zadesila norveku naciju 22. 7. 2011. godine. Anders Behring Breivik izvrio je organizirani oruani napad na zgradu norveke vlade i pripadnike radnike partije, usmrtivi ukupno 77 ljudi, uglavnom tinejdera. Breivik, voen slijepom nacistikom ideologijom, elio je poslati snanu poruku Norvekoj i ostatku svijeta kako je dolo vrijeme da se silom oisti Noveka kraljevina od stranih uljeza i njihovih pristalica i zatitnika. Po njemu, Norveka nacija je dugi niz godina bila ista i takva treba ostati. Norveka vlada ve dugo sprovodi jedan vid useljenike politike koja svim strancima prua priliku za kvalitetniji ivot i bolje ekonomske prilike, a to je u zadnjih 20-tak godina uzelo maha i uzrokovalo masovni priliv pripadnika razliitih rasa, nacija i kultura, naroito u Oslo. Breivik je sredinom 90-tih godina 20. stoljea bio tinejder, iao u gimnaziju u Oslu i bio svjedok velikih drutvenih promjena koje su zadesile njegov grad, neposrednu okolicu i ostatak Norveke. Ve tada je poeo stvarati jedan vid averzije prema strancima, smatrajui ih nedovoljno doraslim norvekoj omladini i kulturi. Za njega su to bili uljezi koji se nikada nee uklopiti, i ak ih usporeivao sa divljim ivotinjama koje uope nemaju dostojanstva. Ovo se pogotovo odnosilo na muslimansku omladinu koja je veinski zastupljena u Oslu (Iranci, Turci, Arapi, Bonjaci i dr.). Smatra da oni ire nemoral meu Norveanima u smislu poveanog sekusalnog openja i mijenjanja partnera, kao i seksualno prenosivih bolesti, a koje u domenu zdravstvenog sustava iziskuju ogromnu koliinu sredstava godinje. Sa muslimanskom omladinom Breivik nikada nije dolazio u fizike sukobe smatrajui takav kontakt neasnim i bespotrebnim. Konflikte je, uglavnom, izbjegavao ili su se svodili na verbalne obraune. Anders je i nacionalista i islamofob. Veliki je poznavalac islamske i drugih kultura u potrazi za iscrpnim dokazima protiv njih. Rukovodi se principom da treba prvo dobro upoznati protivnika, da bi ga se moglo pobijediti. Poruuje da je vojnik svoje nacije i da ju je spreman braniti svim sredstvima. 25 Brejvik je godinama planirao svoje napade, u skladu sa ideologijom, na temelju koje je podgrijavao mrnju prema strancima. Svakodnevno je sprovodio mentalni trening koji se sastojao od meditacije (kako on to kae, simulacije) i filozofiranja. Tijekom etnje koja je trajala 40-ak minuta, izvodio je samoindoktrinaciju ili ideoloko filozofiranje, te mentalno simulirao svoju operaciju dok je na iPod-u sluao motivirajuu muziku. Simulacija se sastojala od razliitih buduih scenarija vezanih za napore uloene u otpor, suoavanja sa policijom, scenarije ispitivanja, budua pojavljivanja na sudu, budue intervjue za medije. Samoindoktrinacija se odnosila na pojedine dijelove iz manifesta. Smatrao je kako konzervativni revolucionari trebaju nauiti prakticirati efektne dnevne rituale kako bi zadrali visok nivo morala i motivacije. Akumuliranoj mrnji je konano dao oduka, a ovakatarza je eskalirala u vidu masovnog ubojstva osmero ljudi blizu zgrade vlade u Oslu i 69 tinejdera na otoku Utya. Analizirali smo Breivikov manifest, koji je objavio na dan napada (tj. operacije). Ovaj tekst ima vie od 1500 stranica, a na kraju se nalazi sedam autorovih slika, od kojih est aludiraju na patriotizam i u duhu su pripreme napada, a posljednja je sa drugim (dragim) ljudima. Na ovim slikama, Anders ostavlja dojam samosvjesne, dominantne, samodopadne i samopouzdane osobe, koja zna gdje i ta cilja. Ovom moemo dodati njegov opis sebe u uvodnom dijelu manifesta. Tako si pripisuje: titulu vrhovnog i politikog sudskog inovnika, komandanta vitezova templara Europe i jednog od nekoliko voa nacionalnog i paneurposkog patriotskog pokreta otpora. Predstavio se kao netko tko je posveen poslu (pripremi operacije): toan, precizan, poduzetan i zaokupljen detaljima: Poduzimam sve mjere predostronosti kako bih priveo svoju misiju zadovoljavajuem kraju. U isto vrijeme, iz njega zrai nacionalna lojalnost, hladnokrvnost, vrstoa, entuzijazam, elegancija i profinjenost. Ovim poruuje: Ponosim se svojim porijeklom i onim to ustvari jesam, Veina ljudi bi trebala biti kao ja (ali, nitko me ne moe dostii), Tko god me vidi, treba osjetiti strahopotovanje. Njegov blagi, zaleeni osmijeh odaje dojam samodovoljnosti, ponosa i pronicljivosti (ja sve znam). Ukratko, hoe da o njemu mislimo da je savren u svakom pogledu i da mu se divimo. Ovo ilustriraju i sljedee rijei: Ljudi treba da shvate kako slijedim ispravnu logiku (znam da, duboko u srcu, i moji sunarodnici vjeruju u moje ideale), Vrijedim vie od drugih i oni od mene trebaju uiti, Konano ete me uskoro upoznati i uvidjeti da sam upravu. 26 U manifestu navodi i intervju sa samim sobom. Time alje informaciju da nitko nije dostojan njegove linosti, ve da on sam ima ekskluzivno pravo na intervju sa misionarom Breivikom. Tako pie (kae) da su njegovi hobiji i interesi: fitnes, snowboarding, odlazak u operu, kazalite, umjetnike izlobe, antikviteti, masovne video igrice preko Interneta (MMO), znanstvena fantastika, slobodno zidarstvo (masonerija), europska arhitektura i povijest, umjetnost, genealogija, heraldika (grboslovlje), politike analize, analize trita i burze, putovanja i uenje o razliitim kulturama. U standardnom psiholokom opisu njegove linosti, stajalo bi da je otvoren za nova iskustva, tj. da ima izraenu crtu intelekta/kulture. Meutim, ovo je kolski primjer podvojenosti javnog i privatnog ivota. U ovom drugom, Anders je ultrakonzervativan i tradicionalan (svoje istomiljenike naziva reakcionarno-revolucionarnim konzervativcima, a u drugom navratu vitezovima-konzervativnim kranima), tj. zalae se za ideje koje su davno prestale biti aktualne. Pred sam kraj teksta, govori da je uvijek bio dobar u socijaliziranju, odnosno upoznavanju novih ljudi (to svakako treba uzeti sa rezervom, s obzirom da je bio sklon introvertiranoj ivotnoj orijentaciji). Dodaje da pozitivnost i optimizam predstavljaju kljuni moment, naroito u sluaju kada radimo stvari koje su katkada deprimirajue Po njemu, vano je uivati u ivotu, ak i tada kada radimo na nezahvalnim zadacima (poslovima). Svoj idealni socijalni milje doarava pominjui vitezove koji se, po pravilu, trebaju okruiti ljudima koji podravaju njihovu ideologiju i ne ugroavaju njihovu sigurnost na bilo koji nain. On, kao i njegovi potencijalni pomonici (svi vitezovi) trebaju: biti spremni odrei se materijalnog zarad svojih ideala; teiti savrenstvu u svom pozivu, tititi interese svih domaih Europljana, sprovoditi kazne nad uljezima, operirati u tajnosti i na vlastitu inicijativu (kada za to ima potrebe i povoda). Breivik, dakle, radi na podizanju socijalnog samopotovanja i zadovoljavanju potrebe za afilijativnou. Mentalno se identificira sa imaginarnim istomiljenicima i iz toga crpi svoju snagu i potencijal za to vei utjecaj na drutvo. U krajnjoj liniji, trai opravdanja i ezne za socijalnim odobravanjem. Zato su rtve glavnog dijela njegove ubilake hajke bili mladi ljudi? Zato ih je lino ubijao? U njegovom devijantnom umu, lei sljedea namjera: htio ih je poduiti, oitati im lekciju, jer je primijetio da demokracija i meukulturalna razmjena sve vie uzimaju maha, a da su mlae generacije sve liberalnije i spremnije na nju. Linim kontaktom sa rtvama (intimizacijom), kanio je uvrstiti svoju poziciju heroja-ratnika i poslati poruku da je on taj koji ima 27 legitimno pravo odluivati o pojedinanoj sudbini mladih koji su krenuli krivim putem. Preuzima ulogu policajca, roditelja i odgajatelja, koji promie prave vrijednosti. Ponavljamo, oekuje socijalnu zahvalnost. Andersa Breivika bi se konano moglo opisati kao organiziranog masovnog ubojicu sa misijom. Organizirane ubojice planiraju unaprijed svoje zloine, do u detalje, i paze da tijekom tog procesa nitko ne narui tajnost njihove misije i zadatka. Najee su iznadprosjeno inteligentni, socijalno i seksualno kompetentni, rade posao koji zahtijeva sofisticirane vjetine, nedosljedno su disciplinirani tijekom djetinjstva, dre raspoloenje pod kontrolom za vrijeme napada, te prate medijska deavanja i vijesti. Breivik je upravo vodio rauna o tome da nitko iz ire i nesporedne okoline ne sazna za njegove planove, birajui ivot u socijalnoj izolaciji, to je jo jedna od znaajki masovnih ubica. Kontaktirao je i suraivao samo sa nekoliciom ljudi za koje je bio siguran da dijele iste stavove i ideje kao i on sam (nacionalistiki forumi i blogovi). Vjerovao je da se ovjek jedino moe osloniti na sebe, te da je ba on na neki nain izabran da podui svoju naciju i promijeni politiku i kulturnu situaciju u dravi. Ovo posljednje je bila njegova misija, a koju je naposlijetku odluio sprovesti u vidu ienja drutva od nepoeljnih i bezvrednih pojedinaca. Sadraj njegovog manifesta ukazuje na dublja promiljanja o socijalnim i kulturalnim prilikama nacije, a to ukazuje na izraenu inteligenciju. Sadraj dijela intervjua sa samim sobom, upuuje na Breivikovu socijalnu kompetentnost. Navodi da je, kao tinejder, imao obiaj braniti slabije od sebe u vrnjakim konfliktima. Takoer napominje kako zabava u seksualnom smislu nije naodmet i da ju, s vremena na vrijeme, treba prakticirati. Dublje kontakte sa ljudima i veze je svjesno izbjegavao, kako ga neto ne bi pomelo na putu planiranja budunosti nacije. Kako bi financirao budue napade, vodio je privatni posao kompjutorskog programiranja sa nekolicinom uposlenika, a takoer je pokrenuo svoju farmu za uzgoj voa i povra. Ovo ukazuje na to da je posjedovao potrebne vjetine pokretanja biznisa i daljeg poslovanja (praktina inteligencija). to se tie nedosljednog discipliniranja, Breivik priznaje kako mu je, tijekom odrastanja, nedostajalo discipline, te da mu je majka bila popustljiva, dok je oca rijetko viao. Za masovne ubojice je karakteristino da nisu otporni na svakodnevni stres, te da nemaju adekvatne mehanizme suoavanja sa njim. Stres se godinama nagomilava i naposlijetku prouzrokuje ekspoloziju emocija i agresije u javnosti, to izaziva smrtno stradanje, najee, veeg broja osoba. Ubijaju osobe koje lino ne poznaju. Nemaju znaajniju kriminalnu prolost, a ljudi iz neposredne sredine ih percipiraju kao brine i socijalno kompetentne pojedince. Jedan od kolega iz Andersove privatne firme opisao ga je kao 28 primjerenog i izuzetnog kolegu, dok drugi blizak prijatelj za njega kae da je imao veliki ego i da bi se lako iziritirao zbog stranaca sa kojima je poslovao. Preporuamo da se svakom sluaju masovnog ubojice pristupi na specifian nain, jer je ova kategorija poinilaca izrazito heterogena, u smislu da se individualni obrasci zloina esto sadrajno razlikuju. Drugim rijeima, individualni pristup profiliranju, voen odreenim teorijskim modelima i sistemima, obezbijedit e objektivniji stav prema ovom fenomenu.
29
30 Psiholoki portret Clarice Starling u odnosu sa dr. Hannibalom Lecterom SELMAN REPITI
Profiliranje agentice i psihologinje Clarice Starling izazov je kojem teko moe odoljeti ijedan strunjak iz oblasti klinike psihologije/psihijatrije. Nesumnjivo primamljiv poduhvat, u sebi krije mnoge kontroverze, zamke i pitanja, ne ostavljajui prostora za ad-hoc improvizacije bilo koje vrste. Tako je teko ne pogledati odraz Starlingove u oima dr. Hannibala Lectera, notornog kanibala, briljantnog psihijatra iz Baltimorea, smjetenog u amerikoj saveznoj dravi Maryland. Isto tako, potrebno je biti svjestan da postoje izvjesna razilaenja u portretiranju njenoga lika u knjigama Thomasa Harrisa i filmovima Jonathana Demmea (''Kad jaganjci utihnu'') i Ridleyja Scotta (''Hannibal''). Mi emo se bazirati na slinostima. Clarice je prikazana kao skromno odjevena provincijalka, spremna da iskrenim zalaganjem i bolnim odricanjem napreduje u karijeri FBI agentice. Otac, kojeg ona idealizira pripisavi mu etiketu (lokalnog) policajca, ustvari je bio noni uvar, koji je poginuo tijekom jednog (opet, ''nevanog'') obrauna. Majka je teko zaraivala za ivot, radei kao spremaica (toije reeno, istaica) u nekom motelu. Clarice se prisjea da joj je jednom, dok je istila kupaonicu u motelskoj sobi, rekla da treba ii ivjeti u Montanu, na ran kod roaka. Njene nevolje kulminiraju kada ju je jedno jutro probudio vrisak jaganjaca koje su klali. Pokuala je spasiti jedno, koje su, usprkos njezinom protivljenju, na koncu, ipak zaklali. Starlingova stasava u moralno osvijetenu osobu, svjesna kranske krivice i promordijalnog grijeha steenog samim roenjem, kao i individualne, neurotske, samoj-sebi-nametnute krivice i mesijanskog imperativa. Identifikaciju s ocem moemo uoiti iz njezine elje da postane agentica, odnosno da radi u slubi drave. Ova odluka na neki nain defeminizira Starlingovu, ali, s druge strane, raa u njoj otpor prema svima onima koji nipodatavaju potencijal, inteligenciju i kvalitete enskog roda. Bilo kako gledano, poistovjeuje se s ulogom zatitnika/zatitnice, to ju, paradoksalno njezinoj skromnosti i skruenosti, 31 stavlja u poziciju osobe bez koje svijet ne moe opstati. Iz sukoba vlastitih unutarnjih demona, Clarice crpi snagu i ide naprijed. Ovaj prikaz odlino ilustrira i potvruje Lacanov stav o ulozi oca: otac u naim ivotima dobija ultimativnu mo tek onda kada je mrtav (jasnije reeno, otac je moniji na simbolikom, nego na realnom planu). ilavost novakinje Starling i koliko-toliko uspjeno odmjeravanje snaga sa mukarcima koji je okruuju biva stavljena na kunju u susretu sa hladnokrvnou podmazanom dijagnostikom mainerijom dr. Hannibala Lectera. Pozicija iz koje nam je dozvoljeno promatrati odnos agentice Starling i dr. Lectera, u najmanju ruku je pervezna. Tako, u isto vrijeme svjedoimo relaciji: roditelj-dijete, doktor-pacijent, mentor-egrt, ali i odnosu zavodnika prema objektu ljubavi. Onda kada se dr. Lecter obraa svojoj sugovornici imenom, uvruje svoju poziciju moi, smatrajui je prije svega djetetom, potom pacijentom, a u krajnjoj liniji potencijalnom partnerkom. Kada je oslovljava sa ''agentice Starling'', manipulativno joj podie profesionalno samopotovanje, smatrajui ju pritom nita vie do svojim egrtom. Pokuajmo se sada staviti u njenu kou: Clarice prestaje biti subjekt, linost po sebi, postajui objekt doktorovog ismijavanja, poniavanja, a u isto vrijeme plijen, lovina (usudimo se rei: Hannibalov obrok) i predmet njegove udnje. Pomislili bismo da je njezina pozicija nezavidna, nepoeljna i nesnosna. Meutim, kada malo bolje razmislimo, ona je podignuta na pijedestal i postaje magini predmet oboavanja, koji posve obuzima dr. Lectera. Ona konano dobija ono to od drugih nije mogla dobiti: Hannibal ju tretira sa puno uljudnosti i pristojnosti, drugim rijeima, kao pravu enu (damu). U drugom, implicitnom registru njihove komunikacije, prisutno je obostrano uvaavanje i divljenje. Ona mu se podsvjesno divi, jer je nepobjediv, pouzdan i zatitniki nastrojen (''nitko mu ne moe nita''). U Clariceinom svijetu fantazama, dr. Lecter je idealna zamjena za oca, koji je bio izloen i podlegao opasnostima, te je ''napustio'' kada je bila jako mala. Dakle, moemo pretpostaviti da joj nesvjesno prija Hannibalova panja i posveenost, te da joj on postaje stabilno i sigurno uporite. Starlingova je u ulozi pacijentice svedena na mentalni nivo djevojice. Ona je posluna, izdana u informacijama koje nudi ''svome doktoru'', ali, s vremena na vrijeme, ukljuuje se odrasla osoba u njoj. To je vidljivo u igri quid pro quo (''neto za neto'', ''informacija za informaciju''), kada vjeto odbija dati 32 podatak o svojim sjeanjima na djetinjstvo, ukoliko joj dr. Lecter ne ponudi jo neku informaciju o krvniku Buffalo Billu. Zanimljivo je da Clarice od ''svog psihijatra'' dobiva otrgnuti komad djetinjstva nazad, jer dr. Lecter kod nje ''lijei'' period nakon oeve smrti. Ovo je jo jedna potvrda da se u njezin imaginarij Hannibal useljava kao nadomjestak za oca, ili pak, kao njegov nastavak, odnosno nasljednik koji e ju pratiti itav ivot. Dakle, ona ponovno na momente postaje djevojica zato to to eli i jer je to odabrala kao preduvjet svojevrsnog uitka koji doivljava. Polako se mijenja i njezina koncepcija Boga kao nekoga tko nam je dao teak ivot i na tome mu trebamo biti zahvalni. Briljantni psihijatar se izruguje tom bogu i navodi mnotvo loginih protuargumenata, ime sebe simboliki smjeta na njegov prijestol. Time poruuje da joj u isto vrijeme moe biti i bog i otac, te da se, povinujui se njegovoj volji, ne mora odrei svojih prijanjih ideala. Agentica Starling se, nesvjesna toga, nalazi i u ulozi doktorove sestre, koja je sada imaginarni entitet (i zato, kako smo ve istakli, a shodno Lacanovom uenju, ima poseban utjecaj na Hannibalove porive i razmiljanja). Mischu su pojeli vojnici koji su zarobili malog Hannibala i njegovu sestru, a zabiljeeno je jo mnogo sluajeva kanibalizma na istonom frontu. Kako su i njega (dr. Lecter je ovo sjeanje potisnuo) nahranili Mischinim ostacima, u njegovom bolesnom sistemu razmiljanja lei bojazan da ne ponovi ovakvu ''pogreku''. Zato je pozicija Starlingove, ma kako to djelovalo paradoksalno, sigurna i bezbjedna. Drugi razlog koji ide u prilog ovom tvrenju je Hannibalova preutna nada da e mu Clarice Starling, s obzirom da oboje osjeaju krivicu (ona zbog janjeta, on zbog sestre), pomoi da prevazie konflikte u njegovoj linosti. Clarice je, osim toga, jedini Hannibalov kontakt sa vanjskim svijetom i nuna mu je za ostvarivanje odreenih povlastica (dobivanja knjiga, pristupa znanstvenim asopisima, boljeg smjetaja i slino). Rezimirajui, ovdje je, premda dijelom svjesna te injenice, konano dola u centar pozornosti i postala nezamjenjiva (prijeko potrebna, nuna), to je bila njezina glavna ivotna aspiracija. Na koncu, mo Clarice Starling ogleda se i u ulozi pacijenta. Naime, ona je pacijent (popularno reeno: klijent u psihoterapijskom procesu) koji je ujedno onaj koji je kompetentan da lijei (pomae). Prethodni Lecterovi pacijenti bile su osobe koje su se pasivno preputale njegovom monstruoznom sustavu lijeenja. Agentica Starling je netko tko koristi doktorovu usmjerenost na tegobe pacijenta, 33 kako bi paralelno posmatrala njegove slabosti, koje se u tom procesu spontano otkrivaju. Sloili se mi to ili ne, ipak je ovdje samodopadnost i napuhana samouvjerenost jednog psihijatra pobijeena odvanou i dovitljivou jedne psihologinje, koja tek poinje graditi svoju profesionalnu karijeru. Kako na filmskom platnu, tako i u istoimenim knjigama, vidimo da unutarnje, latentno znaenje postupaka Clarice Starling drastino odstupa od onog eksplicitnog, manifestnog. Ona je ta koja najvie profitira i izvlai maksimalnu psiholoku dobit iz situacije. Posmatrano na irem planu, Starlingova uspjeno okonava jedan niz seansi samopomoi, koristei splet okolnosti koji joj se, igrom sluaja, naao na putu ostvarenja ivotnih snova.
Michio Kaku roen je 1947. godine u Californiji. Inae, vai kao fiziar ameriko- japanskog podrijetla. Objavio je mnotvo lanaka u prestinim znanstvenim urnalima, a njegova podruja djelovanja su: teorija struna, supersimetrija, M- teorija, kvantna teorija polja, supergravitacija i mnoga druga. Napisao je i nekoliko knjiga: ''Hiperprostor'', ''Fizika budunosti'', ''Paralelni svjetovi'', ''Poslije Einsteina''... Ovdje bih se posebno osvrnuo na knjigu ''Fizika nemogueg'' (eng. Physics of the Impossible), koja je izdata 2008. godine. Pisana je znanstveno-popularnim stilom i predstavlja posebnu vrijednost, jer su u njoj opisana predvianja jednog fiziara o razvoju sofisticiranih i zahtjevnih tehnologija. Za ire italake mase i gorljive interesente za znanstvenu fantastiku, probleme vezane za futuristike tehnologije, Kaku je podijelio u tri kategorije: prvu, drugu i treu klasu nemogueg. U prvu klasu spadaju problemi i teme kao to su: telepatija, teleportacija, roboti, psihokineza, nevidljivost, te susreti sa civilizacijama koje su naprednije od nae i nalaze se daleko u vasioni, van trenutnog vidokruga koji nam je fiziki dostupan. Dr. Kaku je u klaster ovih problema ukljuio i modeliranje i manevrisanje meuzvjezdanih (interstelarnih) brodova, kao i razmatranje o antisvemirima i antimateriji. U ovoj kategoriji su tehnologije koje su trenutno nemogue iz razliitih razloga, ali, one ne kre nijedan poznati zakon bazine fizike. Druga klasa ''nemogueg'' obuhvata: kretanja bra od svjetlosti, s tim u vezi putovanja kroz vrijeme, kao i problem uporedne egzistencije paralelnih univerzuma. Prilikom dubljeg i detaljnijeg uvida u razmatranja o paralelnim univerzumima, moemo identificirati tri potpodruja: hipersvemir (vasiona iz perspektive viedimenzionalnog prostora), multiverzum (svijet postoji kao jedinstvo beskonanog broja univerzuma) i kvantne paralelne univerzume (im neto uradimo, na postojei univerzum se dijeli na nekoliko njih, s obzirom na 36 to koju smo akciju poduzeli i koje je vidljive posljedice ona poluila). Slijedi primjer za kvantne paralelne unverzume. Ukoliko smo pristupili polaganju ispita i poloili ga, u naem vidljivom kosmosu mogli smo opaziti pozitivnu posljedicu naih akcija (dakle, uspjeh). Meutim, u isto vrijeme, sa pozitivnim ishodom, postali su mogui (premda je njihova vjerojatnoa niska) i ostali ishodi. Tako se pretpostavlja da smo u nekom drugom univerzumu izali na ispit, te ga poloili s boljom ocjenom. U treem unverzumu, dobili smo slabiju ocjenu. U etvrtom nam je malo nedostajalo da poloimo. U petom smo definitivno pali na ispitu. U estom je scenario sljedei: nismo uope izali na ispit, dok smo, u sedmom, recimo, zaboravili na taj ispit. Ovakav ''splet dogaaja'' sigurno nam djeluje jako udno, ali, fiziarima je ovo ''ravanje vjerojatnoa ili ishoda'' sasvim uobiajen obrazac odvijanja situacija na irem, meta-univerzalnom planu. Druga klasa problema je na granici naeg razumijevanja i zdravog razuma, a mogla bi se sprovesti u djelo tek za nekoliko tisua ili milijuna godina. U treem klasteru nemogueg, koji je ujedno i najneizvjesniji i najnedohvatljiviji, nalaze se: konstrukcija stroja koji bi bio perpetuum mobile i mogunost predvianja budunosti (struno reeno: prekognicije). Kroz povijest znanosti, postojalo je mnogo pokuaja pravljenja i predstavljanja javnosti ovakvih ureaja, koji bi bili neiscrpan izvor energije. Meutim, po fundamentalnim zakonima fizike, iz ove perspektive je nemogue konstruirati ovakav ureaj. Ovaj klaster se, dakle, odlikuje problemima koji se kose sa potvrenim i prihvaenim zakonima fizike. Profesor Kaku istie da je, kao fiziar, nauio da je nemogue relativan pojam, te da skoro sve ono iji se dometi i horizonti danas ne mogu sagledati, sutra moe postati vjerojatna ili ak izvjesna stvar. Takoer, primjeuje se da je prva klasa tehnologija najbrojnija, a lista problema iz tree klase najkraa. To bi znailo da, shodno zvaninoj, konvencionalnoj fizici, moemo ostvariti puno toga, te da nam ostaje samo nekoliko stvar koje se ne bi uklapale u empirijski potkrijepljene postulate, teorije, principe i pravila oficijelne teorijske i primijenjene fizike.
37 Efekti psihoaktivnih supstanci pod lupom psihologije SELMAN REPITI
Drutvo gaji iroku paletu stavova, uvjerenja, predstava i predrasuda o (popularno reeno) drogama, odnosno (znanstveno kazano) psihoaktivnim supstancama (PAS). Na razliitim TV-emisijama pojavljuju se strunjaci koji govore iskljuivo peorativno o efektima PAS, te sami zapadaju u zaarani krug negativnih, samopotkrepljujuih predrasuda. Velikom veinom, to su karikature komunistikog kroja, iji ''profesionalni'' principi hrabro i neprikosnoveno odolijevaju zubu vremena. S druge strane, pojavljuju se mlae, ultraliberalno orijentirane generacije, zagovarajui, u hippyjevskom tonu, filozofiju razuzdane slobode. Njihovi vapaji, u vidu novoproklamirane nostalgije za onim boljim vremenima koja se nikada nee vratiti, nalikuju na jedan vid supkulture neotradicionalne retrospektive. Naravno, istovremena egzistencija ova dva suprotstavljena stajalita, svakako je postala mogua na plodnom tlu iskarikiranog politikog sistema kakav je suvremena demokracija. Zahvaljujui visokorazvijenoj praksi ''socijalne masturbacije'', isplivavaju poluobavijeteni pojedinci i zaglupljene mase, iji kognitivni kvantovi ne postiu kritinu vrijednost za mravlji skok u razmiljanju, a o veem iskoraku da i ne govorimo. Ovaj lanak piem za sve one koji smatraju da jo nije kasno za ozbiljniji i trezveniji pristup naoj svakodnevici i svim onim temama koje more i optereuju drutvo u kojemu se nalazimo. Znanost je oblast u kojoj se ne bi trebali izricati vrednosni sudovi, te je nuno ostaviti po strani emocije, vjerovanja i neutemeljene pretpostavke o nama samima i svijetu koji nas okruuje. Ona je tu da unese red u ionako zamrenu mreu socijalnih interakcija i mnoinu kolektivnih mnijenja, koja se, pod utjecajem grupnih imbenika, esto slivaju u pogrean i/ili neosnovan populistiki zakljuak. Ponukan informacijom o nedavnoj legalizaciji koritenja marihuane za osobne potrebe u amerikim saveznim dravama Colorado i Washington, doao sam na ideju da informiram (podsjetim) javnost o efektima psihoaktivnih supstanci, ali sa stanovita akademske psihologije. Naravno, jednim dijelom i da korigiram neke stavove i uvjerenja itateljstva, te ih potaknem da ne budu kognitivne krtice, ve da paljivo promisle i proanaliziraju ovaj tekst. 38 Efekti uzimanja droga (ovdje, pored ostalog, ubrajamo alkohol, nikotin i kofein) ovise o mnotvu individualnih, grupnih, situacijskih, tjelesnih, emocionalnih i kognitivnih faktora. Svaka osoba je entitet za sebe, sa jedinstvenom ekspresijom vlastitih osobina linosti, sposobnosti, vjetina, interesovanja i vrijednosti, drugim rijeima, unikatnim spojem nasljednih determinanti, sredinskih initelja, vlastite aktivnosti i njihove interakcije. Premda su dokumentirani odreeni trendovi (neke supstance u pravilu djeluju pobuujue, druge smirujue, tree izazivaju halucinacije...), individualni doivljaji, percepcije i reakcije su tipine za datu osobu. Prije svega, reakcije na uzimanje PAS ovise o fizikom stanju osobe: tjelesnoj teini, brzini metabolizma, individualnoj toleranciji, genetskim faktorima i o spolu. Tako, samo djelovanje moe biti sporije kod debljih osoba i onih koji imaju visok prag tolerancije, a bre kod ena i konstitucionalno (tjelesno) slabijih osoba. Takoer, kod ljudi koji su imali predispoziciju za odreene psihike poremeaje, postoji velika mogunost da tripovi budu izrazito neprijatni i da samo prodube postojee stanje, a naroito psihoze. Dalje, na percepciju njenih uinaka utiu prethodna iskustava sa drogom: koliko puta je prije uzimana, u kolikim dozama (koliinama), da li se prethodno eksperimentiralo sa drugim drogama (za koje se pretpostavlja da imaju sline ili potpuno razliite efekte). Drugim rijeima, u pitanju je duina narko-staa i sama ukljuenost probanta, odnosno iskusnog konzumenta. Vaan je i okolinski setting (vanjski uvjeti, odnosno sami kontekst): tj. da li se supstanca uzima u drutvu ili samostalno, u eksperimentalne ili rekreativne svrhe, svojevoljno ili na nagovor drutva, u gradu, manjem mjestu ili u prirodi. U socijalnoj psihologiji, poznato je da razliita okruenja stimuliraju razliite odgovore na spoljanje drai, to se svakako odraava na nae miljenje i ponaanje. Tako e osobe prije uzeti PAS, ukoliko se zadese na skrovitom mjestu na kojem su vidljivi ostaci nekoga tko je prije bio tu i takoer uzimao drogu. S druge strane, ureeni ili renovirani prostor (okreen i sreen haustor, planski poumljen park itd.), nee djelovati potkrepljujue i veinom e odvlaiti osobu od konzumiranja psihoaktivnih supstanci. U ovu grupu faktora spada i socijalno odobravanje, koje nam je u dobi adolescencije izrazito bitno, pogotovo (tonije, gotovo iskljuivo) od svojih drugova sa kojima dijelimo zajedniki svijet kvalitete i kljune interesne sfere. Socijalne zabrane djeluju dvojako. Ukoliko su dovoljno ubjedljive i uvjerljive, propraene dokazima i injenicama, uz izostanak kritike i latentnog neprijateljstva prema konzumentima, u pravilu su djelotvorne. Meutim, ako sadraji iskljuivo imaju negativistike konotacije, sa primjesama vrijeanja i nerazumijevanja ''unutarnjeg univerzuma'' tinejdera, samo mogu produbiti postojee stanje i uiniti vie tete nego koristi. 39 Bitan je i mentalni set (psiholoka udeenost), tj. sama oekivanja o sadraju i formi iskustava nakon uzimanja PAS. To znai da: neki smatraju da e postati drutveniji, samopouzdaniji, senzualniji, zavodljiviji, drugi to ine u svrhu relaksacije, trei (pogotovo u sluaju alkohola) kao izgovor za agresivno i nasilno ponaanje, trei da ''pobjegnu'' od vanjskog svijeta, etvrti da umanje kroninu bol i efekte kemoterapije (u terminalnim fazama ozbiljnih bolesti, to je zaista osnovana i utemeljena upotreba). Oni koji su teili za vizijama (halucinacijama) religijskih sadraja, najee e iste i doivljavati usljed uzimanja PAS. Timothy Leary, poznata ikona kolektivnog bunta, dokazao je da su ove vizije mogue pri uzimanju LSD-a. Junoamerika i afrika plemena, te indijski yogiji, kao aktivni- redoviti konzumenti psihodelinih gljiva i kanabisa, svjedoe o ivopisnim vizijama koje su u skladu sa njihovim vjerskim svjetonazorima. U istraivanjima su sudionicima davali napitak koji je po okusu podsjeao na alkoholno pie (ali se ustvari radilo o obinom soku ili vodi, sa izrazito niskom koncentracijom alkohola), uz informaciju da su dobili alkohol. Veina sudionika se kasnije ponaalo kao da su zaista pod utjecajem ove supstance, to je nazvano think- drink effect. Javnost esto zna biti sklona sluanju i prihvatanju egzotinih, u jednu ruku simpatinih objanjenja koja su nastala u duhu psihoanalize. Upozoravam da ona nisu znanstveno utemeljena, ve su prije plod paraznanstvenog nagaanja. Aktualni modeli prihvaeni u intelektualnim krugovima psiholoke brane, su bioloki i model uenja. Prvi pokriva genetsku i fizioloku komponentu, a drugi otvara mogunost za objanjavanje adikcije u terminima uvjetovanja i uenja po modelu. Dakle, u svjetlu nedavne dekriminalizacije marihuane, itatelji trebaju razmotriti razloge ''za'' i ''protiv'', te na osnovu toga formirati vlastite stavove, a ne na temelju nekoliko selektiranih informacija koje s vremena na vrijeme procure u metodoloki nedovoljno educiranu javnost.