MA - Skriptat (2013-14)

Matematicka analiza
- 2013/14 -
(interna skripta)
Jelena Sedlar
Fakultet graevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu
ii
Sadrzaj
1 Osnove matematike 1
1.1 Osnove matematicke logike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2 Osnove teorije skupova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.3 Skupovi brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.3.1 Skup prirodnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.3.2 Skup cijelih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.3.3 Skup racionalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.3.4 Skup realnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.3.5 Skup kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.4 Binomni teorem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
2 Realne funkcije realne varijable 25
2.1 Osnovni pojmovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
2.2 Zadavanje funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
2.3 Svojstva funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
2.4 Elementarne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
2.4.1 Osnovne elementarne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
2.4.2 Operacije s funkcijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
2.4.3 (Slozene) elementarne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
3 Limes funkcije 51
3.1 Osnovni pojmovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
3.2 Denicija limesa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
3.2.1 Limes u konacnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
3.2.2 Limes u beskonacnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
3.3 Jednostrani limesi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
3.4 Limesi elementarnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
3.4.1 Limesi osnovnih elementarnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
3.4.2 Limesi i operacije s funkcijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
3.5 Neprekidnost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
4 Derivacija 67
4.1 Denicija derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
4.2 Deriviranje elementarnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
4.3 Deriviranje implicitno zadane funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
iii
iv SADR
ZAJ
4.4 Logaritamsko deriviranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
4.5 Diferencijali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
4.6 Derivacije i diferencijali vieg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
4.7 Osnovni teoremi diferencijalnog racuna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
5 Tok i graf funkcije 81
5.1 Asimptote . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
5.2 Monotonost i ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
5.3 Zakrivljenost i tocke ineksije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
5.4 Ispitivanje toka i crtanje grafa funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
6 Integral 97
6.1 Neodreeni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
6.1.1 Denicija neodreenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
6.1.2 Neposredno integriranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
6.1.3 Metoda supstitucije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
6.1.4 Metoda parcijalne integracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
6.1.5 Integriranje racionalnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
6.1.6 Integriranje nekih iracionalnih funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
6.2 Odreeni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
6.2.1 Denicija i osnovna svojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
6.2.2 Izracunavanje odreenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
6.2.3 Supstitucija i parcijalna integracija u odreenom integralu . . . . . . . . . . . 110
6.2.4 Nepravi integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
6.2.5 Primjena odreenog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Uvod
Ovo je interna skripta Fakulteta graevinarstva, arhitekture i geodezije Sveucilita u Splitu koja se
koristi iskljucivo za potrebe predmeta Matematicka analiza na preddiplomskom studiju geodezije i
geoinformatike. Skripta je u nastanku, nerecenzirana, nelektorirana, pa je moguce da sadrzi mnogo
greaka (od greaka u tipkanju pa nadalje).
v
vi SADR
ZAJ
Poglavlje 1
Osnove matematike
1.1 Osnove matematicke logike
Denicija 1.1 Sud (izjava) je svaka smislena izjavna recenica koja je samo istinita ili samo lazna.
Primjer 1.2 Koja od sljedecih recenica je sud:
1. "Krava je zivotinja."
2. "Broj 4 je veci od broja 6."
3. "r je vece od 3."
4. "Je li danas vruce?"
Dokaz.
1. Ovo je smislena izjavna recenica koja je istinita, pa je dakle sud.
2. Ovo je smislena izjavna recenica koja je lazna, pa je dakle sud.
3. Za ovu izjavu se ne moze utvrditi je li istinita ili lazna, pa ona nije sud.
4. Ova recenica nije izjavna, nego upitna, pa ona dakle nije sud.
Sudove cemo oznacavati slovima , 1, C, . . . . Istinosnu vrijednost suda oznacavat cemo s t().
Ako je sud istinit, pisat cemo t() = , a ako je neistinit pisat cemo t() = l.
Denicija 1.3 Neka su i 1 sudovi. Osnovne logicke operacije (veznici) sa sudovima su:
1. negacija, | (cita se: "nije "),
2. konjukcija, . 1 (cita se: " i 1"),
3. disjunkcija, . 1 (cita se: " ili 1"),
1
2 POGLAVLJE 1. OSNOVE MATEMATIKE
4. implikacija, = 1 (cita se: "Ako je , onda je 1." ili "Iz slijedi 1." ili " implicira 1."
ili " povlaci 1."),
5. ekvivalencija, = 1 (cita se: " je ako i samo ako je 1." ili " je ekvivalentno 1." ili "
implicira 1." ili " povlaci 1.").
Istinosna vrijednost slozenih sudova, koji nastaju iz jednostavnijih sudova pomocu logickih op-
eracija sa sudovima, ovisi samo o istinosnoj vrijednosti jednostavnijih sudova, i to po sljedecoj
istinosnoj tablici:
t() t(1) t(|) t(. 1) t(. 1) t( = 1) t( = 1)
l
l l l l
l l l
l l l l
Primjer 1.4 Zadani su sudovi
= "Split je u Dalmaciji." i 1 = "Split nema more."
Utvrdi istinosnu vrijednost ovih sudova. Iskazi sudove |, . 1, . 1, = 1 i = 1, te im
utvrdi istinosnu vrijednost.
Dokaz. Za sudove i 1 vrijedi t() = i t(1) = l. Nadalje vrijedi
| = "Split nije u Dalmaciji.",
. 1 = "Split je u Dalmaciji i Split nema more.",
. 1 = "Split je u Dalmaciji ili Split nema more.",
( = 1) = "Ako je Split u Dalmaciji, onda Split nema more.",
( = 1) = "Split je u Dalmaciji ako i samo ako Split nema more.".
Istinosna vrijednost ovih sudova iskazana je u sljedecoj tablici.
1 | . 1 . 1 = 1 = 1
l l l l l
.
Primjer 1.5 Zadani su sudovi
= "Split je na moru."
1 = "Split nema znamenitosti."
C = "Split ne posjecuju turisti."
1 = "U Splitu ne postoji turisticka zajednica."
Kako glasi sud (.|1) =| (C . 1)? Utvrdi njegovu istinosnu vrijednost!
1.1. OSNOVE MATEMATI
CKE LOGIKE 3
Dokaz. Recenica (.|1) =| (C . 1) glasi
"Ako je Split na moru ili Split ima znamenitosti onda nije istina
da Split ne posjecuju turisti ili da u Splitu ne postoji turisticka zajednica."
Utvrdimo sada istinosne vrijednosti izjava , 1, C i 1. Vrijedi
t() = , t(1) = l, t(C) = l, t(1) = l.
Sada je
( . | 1) = | (C . 1)
2
l
1
4
l
1
l
3
l
1
Brojevi u gornjem desnom indeksu oznacavaju redoslijed zakljucivanja (tj. popunjavanja tablice).
Dakle, za zadane sudove , 1, C i 1 sud (.|1) =| (C . 1) je istinit.
Denicija 1.6 Otvorena recenica ili predikat je izjavna recenica koja sadrzi parametre i koja
postaje sud kada parametri poprime odreenu vrijednost.
Primjer predikata je recenica "r je paran broj". U toj recenici parametar je r. Ako r poprimi
vrijednost 4 ta recenica postaje istinit sud, a ako r poprimi vrijednost 1 ta recenica postaje lazan
sud. Predikati mogu sadrzavati i vie parametara. Primjer za to je predikat "r je vece od j".
Predikat s parametrom r oznacavamo s 1(r), a predikat s parametrima r i j oznacavamo s 1(r, j).
Kad se izrazavamo predikatima, najcece koristimo kvantikatore:
1. univerzalni, (\r)1(r) (citamo: "za svaki r je 1(r)"),
2. egzistencijalni, (r)1(r) (citamo: "postoji r za koji je 1(r)"), te (!r)1(r) (citamo: "postoji
tocno jedan r za koji je 1(r)").
Cesto se koriste i kombinacije ovih kvantikatora "za svaki ... postoji ...", te "postoji ... za
svaki ...".
Primjer 1.7 Neka je 1(r) predikat "r je vece od 5". Iskazi sljedece recenice
(\r N) 1(r), (r N) 1(r), (!r N) 1(r),
te utvrdi njihovu istinosnu vrijednost.
Dokaz. Zadane recenice glase redom
"Za svaki r N vrijedi da je r veci od 5."
"Postoji r N takav da je r veci od 5."
"Postoji tocno jedan r N takav da je r veci od 5."
Druga od ove tri recenice je istinita, dok su prva i treca lazne.
Primjer 1.8 Neka je 1(r) predikat "r je vece od j". Iskazi sljedece recenice
(\r N)(\j N) 1(r, j),
(\r N)(j N) 1(r, j),
(r N)(\j N) 1(r, j),
(r N)(j N) 1(r, j).
Dokaz. Zadane recenice glase redom
"Za svaki r N i za svaki j N vrijedi r je vece od j."
"Za svaki r N postoji j N takav da vrijedi r je vece od j."
"Postoji r N tako da za svaki j N vrijedi r je vece od j."
"Postoji r N i postoji j N za koje vrijedi r je vece od j."
Prve tri recenice su lazni sudovi, dok je cetvrta istinit sud.
Napomena 1.9 Kod kvanticiranja predikata s vie parametara jako je vazan poredak kvantici-
ranja. Nije isto kazemo li npr. "postoji... za svaki..." ili "za svaki... postoji... ".
Primjer 1.10 Neka je 1(r, j) predikat "r je manji od j". Iskazi recenice
(\r N)(j N) 1(r, j) i (j N)(\r N) 1(r, j),
Dokaz. Zadane recenice se citaju kao
"Za svaki r N postoji j N takav da je r manji od j."
"Postoji j N tako da za svaki r N vrijedi r je manji od j."
Uocimo da su ovo znacenjski dvije posve razlicite recenice. Prva recenica je istinit sud, a druga
lazan.
Denicija 1.11 Formula je svaki izraz 1 sastavljen na logicki dopustiv nacin od sudova, predikata,
kvantikatora, zagrada, znakova i l, te logickih operacija (veznika).
Kazemo da su dvije formule T i ( ekvivalentne ili jednako vrijedne ako imaju istu istinosnu
vrijednost (tj. t(T) = t(()) za svaki moguci izbor njihovih varijabli.
1.2 Osnove teorije skupova
Pojam skupa je osnovni pojam u matematici, to znaci da se ne denira tj. ne svodi se na jednos-
tavnije pojmove. Njegova svojstva se zadaju aksiomatski, ali mi se ovdje u to necemo uputati.
Svaki skup je odreen svojim elementima. Skupove cemo oznacavati velikim slovima , o, A, . . .
elemente skupova malim slovima a, /, r, . . .Primjerice, ako se skup o sastoji od elemenata a, ), q, /,
onda piemo o = a, ), q, / . Ako je a element skupa o piemo a o. Ako . nije element skupa o,
piemo . , o. Prazan skup oznacavamo sa c.
1.2. OSNOVE TEORIJE SKUPOVA 5
Denicija 1.12 Neka je o skup. Kazemo da je skup A podskup skupa o (i piemo A _ o) ako
je svaki element skupa A sadrzan u skupu o. Kazemo jo i da je o nadskup skupa A.
Ova denicija se simbolicki zapisuje sa
(A _ o) = (\r)(r A = r o).
Denicija podskupa ilustrirana je Slikom 1.1.
Slika 1.1: Podskup A _ o.
Podskup A skupa o mozemo zadati pomocu nekog predikata 1(r) ciji parametri mogu biti
elementi skupa o. Tada su elementi skupa A svi oni elementi skupa o za koje je predikat 1(r)
istinit, te piemo A = r o : 1(r) . Primjer za to su skup o = 1, 3, 4, 7, 8 , te svojstvo 1(r)
koje glasi "r je paran". Tada za podskup A skupa o deniran svojstvom 1(r) vrijedi A = 4, 8 .
Denicija 1.13 Kazemo da su skupovi A i 1 jednaki (i piemo A = 1 ) ako vrijedi A _ 1 i
1 _ A. U suprotnom kazemo da su skupovi A i 1 razliciti (piemo A ,= 1 ).
Kazemo da je skup A pravi podskup skupa 1 ako je A _ 1 i A ,= 1.
Denicija 1.14 Neka je o skup, te A i 1 podskupovi skupa o. Deniramo sljedece skupove.
a) Unija skupova A i 1 je skup A ' 1 koji sadrzi elemente skupa o koji su sadrzani u A ili u
1. Simbolicki to zapisujemo A ' 1 = r o : r A . r 1 .
b) Presjek skupova A i 1 je skup A 1 koji sadrzi elemente skupa o koji su sadrzani u A i u
1. Simbolicki to zapisujemo sa A 1 = r o : r A . r 1 .
c) Razlika skupova A i 1 je skup A1 koji sadrzi elemente skupa o koji su sadrzani u skupu
A, a nisu sadrzani u skupu 1. Simbolicki to zapisujemo sa A1 = r o : r A . r , 1 .
d) Komplement skupa A je skup c(A) koji sadrzi elemente skupa o koji nisu sadrzani u skupu
A. Simbolicki to zapisujemo sa c(A) = r o : r , A .
Unija, presjek, razlika, te komplement skupova su ilustrirani Slikom 1.2.
Primjer 1.15 Neka je
o = 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10 ,
A = 2, 3, 7, 9 ,
1 = 1, 2, 7, 8, 10 .
Odredi A ' 1, A 1, A1 i c(A).
a) b)
c) d)
Slika 1.2: Osjenceni su: a) skup A ' 1 ; b) skup A 1 ; c) skup A1 ; d) skup c(A).
Dokaz. Vrijedi
A ' 1 = 1, 2, 3, 7, 8, 9, 10 ,
A 1 = 2, 7 ,
A1 = 3, 9 ,
c(A) = 1, 4, 5, 6, 8, 10 .
Denicija 1.16 Kazemo da su skupovi A, 1 _ o disjunktni, ako je A 1 = c.
Denicija 1.17 Direktni produkt ili kartezijev produkt skupova A i 1 je skup A 1 ureenih
parova (r, j) pri cemu je r A i j 1, tj. vrijedi A 1 = (r, j) : r A . j 1 .
Primjerice, za skupove A = 1, 3, 7 i 1 = a, c vrijedi
A 1 = (1, a), (1, c), (3, a) , (3, c) , (7, a) , (7, c) .
Posebno je vazan direktni produkt skupa A sa samim sobom, tj. skup A
2
= AA = (r, r
t
) : r, r
t
A .
Denicija 1.18 Binarna relacija na skupu A je svaki skup 1 _ A A. Ako je (r, r
t
) 1, onda
piemo jo i r1r
t
i kazemo da je element r u relaciji 1 sa elementom r
t
skupa A.
Kao primjer mozemo uzeti da je A skup stanara neke zgrade, pri cemu relacija 1 moze biti
zadana odnosom "poznavati se", "biti mlai" ili odnosom "stanovati na istom katu".
Denicija 1.19 Za binarnu relaciju 1 na skupu A kazemo da je:
reeksivna, ako za svaki r A vrijedi r1r,
simetricna, ako za svaki par r, j A iz r1j slijedi j1r,
antisimetricna, ako za svaki par r, j A iz r1j i j1r slijedi r = j,
tranzitivna, ako za svaku trojku r, j, . A iz r1j i j1. slijedi r1..
1.3. SKUPOVI BROJEVA 7
Primjer 1.20 Za skup A stanara neke zgrade, te za relaciju 1
1
zadanu odnosom "poznavati se",
relaciju 1
2
"biti mlai (ili jednako star)", te relaciju 1
3
"stanovati na istom katu" na skupu A,
utvrdi jesu li reeksivne, (anti)simetricne ili tranzitivne.
Dokaz. Relacija 1
1
je samo reeksivna. Relacija 1
2
je samo tranzitivna. Relacija 1
3
je reeksivna,
simetricna i tranzitivna, ali nije antisimetricna.
Denicija 1.21 Binarnu relaciju 1 na skupu A koja je reeksivna, simetricna i tranzitivna zovemo
relacijom ekvivalencije i oznacavamo sa ~ (tilda). Za dva elementa skupa A koji su u relaciji
ekvivalencije ~ kazemo da su ekvivalentni.
Relacija ekvivalencije na skupu A cijepa skup A na disjunktne klase, tako da su svaka dva
elementa iz iste klase meusobno ekvivalentna, a nikoja dva elementa iz razlicitih klasa nisu ek-
vivalentni. Kao primjer relacije ekvivalencije mozemo navesti relaciju "biti paralelan" na skupu
pravaca (klase ekvivalencije su skupovi paralelnih pravaca), te relaciju "biti slican" na skupu troku-
tova (klase ekvivalencije su skupovi slicnih trokutova).
1.3 Skupovi brojeva
1.3.1 Skup prirodnih brojeva
Skup
N = 1, 2, 3, . . .
zove se skup cijelih brojeva.
Racunske operacije na skupu N. Na skupu N postoji funkcija sljedbenik koja svakom ele-
mentu : N pridruzuje njegov sljedbenik :(:) N. Ta funkcija nam omogucava da deniramo
operacije zbrajanja i mnozenja na skupu N.
Zbrajanje: za svaki :, : N vrijedi
:+ 1 = :(:), :+:(:) = :(:+:).
Mnozenje: za svaki :, : N vrijedi
: 1 = :, : :(:) = : : +:.
Ureaj na skupu N. Neka su :, : N dva prirodna broja. Kazemo da je : manji od : (i
piemo : < :) ako i samo ako postoji j N takav da je :+j = :. Nadalje, kazemo da je : manji
ili jednak : (i piemo : _ :) ako je : < : ili : = :.
Geometrijski prikaz skupa N. Skup N se geometrijski prikazuje na pravcu. Neka je pravac
odreen tockama O i 1. Duzinu O1 smatrat cemo jedinicnom duzinom, smjer na pravcu od O
prema 1 smatrat cemo pozitivnim smjerom, a suprotan smjer negativnim. Tocka 1 predstavlja
prirodni broj 1. Prirodnom broju : pridruzujemo onu tocku pravca koja se dobije kad se duzina
O1 nanese od tocke O : puta u pozitivnom smjeru. Smjetaj prirodnih brojeva na pravcu prikazan
je Slikom 1.3.
1 2 3 4 5
O E
Slika 1.3: Geometrijski prikaz skupa N.
Matematicka indukcija. Indukcija je metoda zakljucivanja koja ide od pojedinacnog prema
opcem. Principom matematicke indukcije se mogu dokazivati tvrdnje o prirodnim brojevima. Oz-
nacimo sa T(:) neku tvrdnju o prirodnim brojevima. Pitamo se da li tvrdnja T(:) vrijedi za svaki
prirodni broj :.
Postupak je sljedeci:
1. (baza indukcije) Ispitujemo da li tvrdnja vrijedi za : = 1 (tj. da li vrijedi T(1)).
2. (korak indukcije) Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za neki : N, te ispitujemo da li tada
tvrdnja vrijedi i za : + 1.
Ako se u bazi indukcije pokaze da tvrdnja vrijedi za : = 1, te ako se u koraku indukcije dokaze da iz
T(:) slijedi da vrijedi i T(: +1), tada tvrdnja T(:) vrijedi za svaki : N. Ako se u bazi indukcije
dokaze da tvrdnja vrijedi ne za : = 1, nego npr. za : = :
0
, tada je matematickom indukcijom
tvrdnja T(:) dokazana ne za svaki : , nego za svaki : _ :
0
.
Primjer 1.22 Dokazimo matematickom indukcijom da za svaki : vrijedi tvrdnja
1 + 2 +. . . + (: 1) +: =
:(: + 1)
2
.
Dokaz. Dokazimo najprije da tvrdnja vrijedi za 1. Lijeva strana jednakosti je u tom slucaju ocito
1, a desna strana jednakosti iznosi
1(1+1)
2
= 1. Dakle, jednakost vrijedi.
Ako sada dokazemo da iz cinjenice da tvrdnja vrijedi za neki broj : N, slijedi da tvrdnja
vrijedi i za : + 1, tada smo dokazali tvrdnju. Naime, tada ce iz cinjenice da tvrdnja vrijedi za
: = 1, slijediti da vrijedi i za : + 1 = 2. Pa ce onda iz te cinjenice da vrijedi za : = 2 slijediti da
vrijedi i za : + 1 = 3, pa ce onda iz cinjenice da vrijedi za 3 slijediti da vrijedi i za 4, pa iz 4 za 5,
itd.
Pretpostavimo dakle da tvrdnja vrijedi za neki : N. Dakle vrijedi
1 + 2 +. . . + (: 1) +: =
:(: + 1)
2
.
Sada je
1 + 2 +. . . + (: 1) +:
. .
+(: + 1) =
:(: + 1)
2
+ (: + 1) =
=
:
2
+: + 2: + 2
2
=
=
(: + 1)(: + 2)
2
=
=
(: + 1)((: + 1) + 1)
2
.
Uocimo da je ovo to smo dobili zapravo tvrdnja za : + 1. Dakle, dokazali smo da ako tvrdnja
vrijedi za neki :, onda slijedi da vrijedi i za : + 1, cime je dokazana tvrdnja.
1.3.2 Skup cijelih brojeva
Podsjetimo se da u slucaju : : (za :, : N) postoji j N takav da je : + j = :. Tada
piemo jo i j = : :, te kazemo da je "j jednako : minus :". Jasno je da "" ne moze biti
operacija na skupu N jer za : _ : ne znamo to bi : : znacilo. Kazemo jo i da skup N nije
zatvoren na oduzimanje. To vodi na zamisao da se skup N proiri tako da postane zatvoren na
oduzimanje, i to na nacin da se svaka razlika :: (uocimo da se razlika moze shvatiti kao ureeni
par (:, :) N N) proglasi brojem. One razlike u kojima je : : daju prirodne brojeve, a
one razlike u kojima je : _ : daju nove brojeve koji cine proirenje skupa N. No, postoji jedan
problem - uocimo da moze biti j = :
1
:
1
i j = :
2
:
2
pri cemu je :
1
,= :
2
i :
1
,= :
2
. Potrebno
je dakle poistovijetiti parove :
1
:
1
i :
2
:
2
. To radimo uvoenjem relacije ekvivalencije na
skupu NN. Kazemo da su parovi :
1
:
1
i :
2
:
2
ekvivalentni ako vrijedi :
1
+:
2
= :
2
+:
1
.
Lako se vidi da je ovako denirana relacija uistinu relacija ekvivalencije, pa dakle dijeli skup razlika
:: na klase ekvivalencije. Klasu razlike :: oznacavamo sa [::] . Sada deniramo
Z =[::] : :, : N .
Radi jednostavnijeg zapisa, uvodimo sljedece oznake
[::] =
_
_
_
j, za : : i : +j = :,
0, za : = :,
j, za : < : i :+j = :,
pri cemu je j N. Dakle,
Z =. . . 3, 2, 1, 0, 1, 2, 3, . . .
Racunske operacije zbrajanja i mnozenja, te relaciju ureaja deniramo slicno kao na skupu N.
Uocimo da je N _ Z, jer se prirodni broj j moze poistovijetiti s razlikom ::, gdje je : = j + 1
a : = 1. Geometrijski, skup Z se prikazuje na pravcu tako da se prirodni brojevi prikazu kao prije,
tocka O predstavlja broj 0, a negativni cijeli brojevi se dobiju nanoenjem jedinicne duzine O1 u
negativnom smjeru. Smjetaj cijelih brojeva na pravac prikazan je Slikom 1.4.
3 2 1 0 1 2 3 4 5
O E
Slika 1.4: Geometrijski prikaz skupa Z.
1.3.3 Skup racionalnih brojeva
Uocimo da za cijele brojeve :, j Z postoji broj : Z takav da je : j = :. Tada piemo jo
j =
n
n
i kazemo da je "j jednako : dijeljeno :". Naravno, dijeljenje
n
n
ne moze biti operacija na
skupu Z jer za mnoge parove :, : Z ne znamo to bi
n
n
bilo u skupu Z. Kazemo jo da skup
Z nije zatvoren na dijeljenje. To vodi na zamisao da se skup Z proiri tako da postane zatvoren
na dijeljenje, i to na nacin da se svaki razlomak
n
n
(uocimo da se razlomak
n
n
moze shvatiti kao
ureeni par (:, :) Z (Z 0)) proglasi brojem. Oni razlomci
n
n
za koje je : = : j daju cijele
brojeve, a ostali razlomci
n
n
cine proirenje skupa Z. No, postoji jedan problem - uocimo da moze
biti j =
n1
n1
i j =
n2
n2
pri cemu je :
1
,= :
2
i :
1
,= :
2
. Potrebno je dakle poistovijetiti parove
n1
n1
i
n2
n2
. To radimo uvoenjem relacije ekvivalencije na skupu Z(Z 0). Kazemo da su parovi
n1
n1
i
n2
n2
ekvivalentni ako vrijedi :
1
:
2
= :
2
:
1
. Lako se vidi da je ovako denirana relacija uistinu
relacija ekvivalencije, pa dakle dijeli skup razlomaka
n
n
na klase ekvivalencije. Klasu razlomka
n
n
oznacavamo sa
_
n
n
, pa deniramo skup
Q =
__
:
:
_
: : Z, : Z, : ,= 0
_
kojeg nazivamo skupom racionalnih brojeva. Radi jednostavnijeg zapisa, cesto piemo samo
n
n
podrazumijevajuci pri tom
_
n
n
.
Racunske operacije na skupu Q. Neka su
n1
n1
,
n2
n2
Q. Deniramo
:
1
:
1
+
:
2
:
2
=
:
1
:
2
+:
2
:
1
:
1
:
2
,
:
1
:
1

:
2
:
2
=
:
1
:
2
:
1
:
2
,
te ako je :
2
,= 0 tada i
n1
n1
n2
n2
=
:
1
:
2
:
2
:
1
.
Ureaj na skupu Q. Neka su
n1
n1
,
n2
n2
Q. Kazemo da je
:
1
:
1
_
:
2
:
2
ako i samo ako vrijedi
:
1
:
2
_ :
2
:
1
.
Sada kad smo uveli ureaj na skupu Q, mozemo uociti da skup Q ima jedno zanimljivo svojstvo.
Naime, izmeu svaka dva racionalna broja postoji racionalni broj razlicit od ta dva. Jedan takav
broj koji se nalazi izmeu brojeva
n1
n1
,
n2
n2
Q je aritmeticka sredina tih brojeva, tj. broj
n1
n1
+
n2
n2
2
=
:
1
:
2
+:
2
:
1
2:
1
:
2
.
Svaki skup koji ima to svojstvo nazivamo gustim skupom. Dakle, skup Q je gust, dok skupovi N i
Z nisu gusti.
Uocimo da je Z _ Q jer se cijeli broj : moze poistovijetiti s racionalnim brojem
n
1
, te pri
takvom poistovjecivanju ostaju sacuvane operacije zbrajanja i mnozenja.
1 0 1 2
1
2
3
1
3
2
3
Slika 1.5: Geometrijski prikaz razlomaka
n
n
za 0 _ : _ :.
Geometrijski prikaz skupa Q. Skup racionalnih brojeva prikazuje se na brojevnom pravcu.
Obzirom da je Z _ Q, vec znamo kako se ti brojevi prikazuju na pravcu. Na Slici 1.5 prikazano
je kako se razlomci oblika
n
n
(za : < :) nanose na pravac. Ostali razlomci oblika
n
n
dobivaju se
nanoenjem duzine
1
n
na brojevni pravac : puta od tocke O u pozitivnom ili negativnom smjeru
ovisno o predzanku razlomka.
1.3.4 Skup realnih brojeva
Svi skupovi brojeva koje smo do sad denirali mogu se nanijeti na brojevni pravac. Ocito je da
brojevi iz skupa N i Z ne pokrivaju sve tocke pravca, jer ti skupovi nisu gusti. No, cinjenica da skup
Q jest gust navodi na pomisao da bi skup Q mogao pokrivati cijeli pravac. Meutim, jo u antici
je uoceno da se hipotenuza pravokutnog trokuta kojemu su katete duljine jedan moze nanijeti na
brojevni pravac (vidi Sliku 1.6), ali da to nije racionalni broj. Zakljucujemo, dakle, da ipak postoje
tocke na pravcu koje nisu pokrivene brojevima iz skupa Q. Za svaku takvu tocku deniramo po
jedan broj kojeg nazivamo iracionalnim, a skup svih iracionalnih brojeva oznacavamo sa I.
1 0 1 2 x?
x
2
2
Slika 1.6: Nanoenje hipotenuze pravokutnog trokuta s katetama duljine 1 na brojevni pravac.
Iz denicije skupa iracionalnih brojeva ocito slijedi QI = c i I ,= c (jer je barem
_
2 I). Sada
mozemo denirati skup realnih brojeva na sljedeci nacin.
Denicija 1.23 Skup realnih brojeva R je unija skupa racionalnih brojeva Q i skupa iracionalnih
brojeva I.
Iz denicije skupa R ocito slijedi Q _ R i da se skup R prikazuje geometrijski pravcem, pri cemu
je svaka tocka na pravcu pokrivena brojem iz R.
Racunske operacije u skupu R. Racunske operacije na skupu R uvode se tako da potuju
vec denirane racunske operacije na skupu Q, a racunske operacije s brojevima iz I deniraju se
pomocu racunskih operacija na skupu Q.
Ureaj u skupu R. Slicno kao racunske operacije, i ureaj na skupu R se uvodi tako da potuje
vec deniran ureaj Q, a ureaj s brojevima iz I denira se pomocu ureaja na skupu Q.
Denicija 1.24 Neka su a, / R. Deniramo skupove
a, / = r R : a < r < / ,
a, /] = r R : a < r _ / ,
[a, / = r R : a _ r < / ,
[a, /] = r R : a _ r _ / .
koje nazivamo omeenim (ili ogranicenim) intervalima. Skup a, / nazivamo otvorenim inter-
valom, skup [a, /] zatvorenim intervalom ili jo segmentom, a skupove a, /] i [a, / poluotvornim
(ili poluzatvorenim) intervalima.
Denicija 1.25 Neka su a, / R. Deniramo skupove
a, + = r R : r a ,
[a, + = r R : r _ a ,
, / = r R : r < / ,
, /] = r R : r _ / ,
, + = R
koje nazivamo neomeenim (ili neogranicenim) intervalima.
Denicija 1.26 Neka je A _ R. Kazemo da je : A minimum skupa A ako vrijedi : _ r za
svaki r A. Kazemo da je ' A maksimum skupa A ako vrijedi r _ ' za svaki r A.
Uocimo da skup ne mora imati ni minimum, ni maksimum. Primjerice, skupovi [a, + i [a, /
nemaju maksimum, skupovi , /] i a, /] nemaju minimum, skupovi a, / i , + nemaju
ni minimum ni maksimum, dok skup [a, /] ima i minimum i maksimum.
Denicija 1.27 Neka je A _ R. Kazemo da je : R donja mea skupa A ako vrijedi : _ r
za svaki r A. Kazemo da je ' R gornja mea skupa A ako vrijedi r _ ' za svaki r A.
Kazemo da je skup A omeen odozdol ako ima donju meu, omeen odozgor ako ima gornju meu,
te da je omeen ako je omeen i odozdol i odozgor.
Cesto se umjesto rijeci mea i omeen koriste rijeci granica i ogranicen. Uocimo da je jedina
razlika izmeu minimuma (odnosno maksimuma) i donje mee (odnosno gornje mee) u tome da
minimum (odnosno maksimum) mora pripadati skupu A, dok mea ne mora. Dakle, minimum i
maksimum su mee koje pripadaju skupu A.
Denicija 1.28 Ako je skup A _ R omeen odozgor, onda za najmanju gornju meu kazemo da
je supremum skupa A (piemo supA). Ako je skup A _ R omeen odozdol, onda za najvecu donju
meu kazemo da je inmum skupa A (piemo inf A).
Lako se vidi da je minimum (odnosno maksimum) skupa, ako postoji, ujedno inmum (odnosno
supremum) skupa. No, skup ne mora imati minimum i/ili maksimum.
Teorem 1.29 Svaki neprazni i odozdol (odnosno odozgor) omeeni skup A _ R ima inmum
(odnosno supremum).
Primjer 1.30 Odredi minimum, maksimum, inmum i supremum skupa A, ako je:
1. A = [1, 3] ' 5, 11 ,
2. A = , 0 ' 5 ,
3. A =
_
r Q : r
2
_ 2
_
,
4. A =
_
r R : r
2
_ 2
_
,
5. A =
_
1
n
: : N
_
.
Dokaz. Vrijedi:
1. minA = 1, inf A = 1, max A ne postoji, supA = 11;
2. minA = ne postoji, inf A ne postoji, max A = 5, supA = 5;
3. minA = ne postoji, inf A =
_
2, max A ne postoji, supA =
_
2;
4. minA =
_
2, inf A =
_
2, max A =
_
2, supA =
_
2;
5. minA = ne postoji, inf A = 0, max A = 1, supA = 1.
Apsolutna vrijednost realnog broja.
Denicija 1.31 Apsolutna vrijednost realnog broja r R (kazemo jo i modul realnog broja)
denirana je pravilom
[r[ =
_
r, za r _ 0,
r, za r < 0.
Uocimo da je [r[ _ 0 za svaki r R, te [r[ = 0 ako i samo ako je r = 0. Nadalje, ovako denirana
funkcija daje udaljenost broja r od ishodita na brojevnom pravcu. Primjerice, udaljenost broja
r = 3 od ishodita je [3[ = 3, a udaljenost broja r = 2 od ishodita je [2[ = (2) = 2. Neka
svojstva apsolutne vrijednosti su:
1. [r[ = [r[ ,
2. [r[ _ r _ [r[ ,
3. [rj[ = [r[ [j[ ,
4.

=
]r]
]]
za j ,= 0,
5. [r +j[ _ [r[ +[j[ (nejednakost trokuta).
Primjer 1.32 U skupu R rijei jednadzbe [r[ = 1 i [r 2[ = 5.
Dokaz. Rjeenje jednadzbe [r[ = 1 je r
1,2
= 1. Rjeenje jednadzbe [r 2[ = 5 su svi brojevi r
za koje je r 2 = 5, tj. brojevi r
1
= 7 i r
2
= 3.
Primjer 1.33 U skupu R rijei nejednadzbe [r[ _ 3, [r + 1[ 4.
Dokaz. Rjeenje nejednadzbe [r[ _ 3 je r [3, 3] . Rjeenje nejednadzbe [r + 1[ 4 je svaki r
za kojeg je r + 1 4 ili r + 1 < 4, dakle r , 5 ' 3, + .
1.3.5 Skup kompleksnih brojeva
Obzirom da skup realnih brojeva nije zatvoren na korjenovanje (tj. za negativan realni broj r R
ne postoji r R takav da je r r = r), javlja se ideja proirivanja skupa R uvoenjem zamiljenog
tj imaginarnog broja i koji bi imao svojstvo da je i
2
= 1.
Denicija 1.34 Imaginarna jedinica i je broj sa svojstvom i
2
= 1.
Iz denicije imaginarne jedinice slijedi
i, i
5
= i, i
9
= i,
i
2
= 1, i
6
= 1,
i
3
= i, i
7
= i,
i
4
= 1, i
8
= 1,
Koristeci ovo svojstvo potencija imaginarne jedinice mozemo vrlo lako izracunati vrijednost cak i
vrlo visokih potencija broja i.
Primjer 1.35 Odredi i
234
.
Dokaz. Vrijedi
i
234
= i
232+2
= i
458+2
=
_
i
4
_
58
i
2
= 1
58
i
2
= i
2
= 1.
Denicija 1.36 Skup kompleksnih brojeva C je skup svih brojeva oblika . = r + ji pri cemu je
r R i j R. Broj r se zove realni dio broja . i oznacava s Re ., broj j se zove imaginarni dio
broja . i oznacava s Im..
Dakle, mozemo pisati
C =r +ji : r R i j R .
Zapis kompleksnog broja u obliku . = r+ji naziva se algebarski prikaz kompleksnog broja. Uocimo
da se svaki realni broj r R moze shvatiti kao kompleksni broj r+0 i C, pa je R _ C. Takoer,
dva kompleksna broja su jednaka ako su im jednaki i realni i imaginarni dio.
Denicija 1.37 Neka je . = r + ji kompleksni broj. Kompleksno konjugirani broj . broja .
deniran je sa . = r ji. Apsolutna vrijednost [.[ broja . denirana je sa [.[ =
_
r
2
+j
2
.
Uocimo da vrijedi . . = r
2
+j
2
. Ove pojmove mozemo ilustrirati sljedecim primjerom.
Primjer 1.38 Odredi Re ., Im., ., te [.[ ako je:
1. . = 3i 2,
2. . = 4 i,
3. . = i,
4. . = 3.
Dokaz. Iz denicije kompleksnog broja, kompleksno konjugiranog broja, te apsolutne vrijednosti
dobivamo sljedece.
1. Vrijedi Re . = 2, Im. = 3, . = 3i 2, te [.[ =
_
(2)
2
+ 3
2
=
_
13.
2. Vrijedi Re . = 4, Im. = 1, . = 4 +i, te [.[ =
_
4
2
+ (1)
2
=
_
17.
3. Vrijedi Re . = 0, Im. = 1, . = i, te [.[ =
_
0
2
+ (1)
2
=
_
1 = 1.
4. Vrijedi Re . = 3, Im. = 0, . = 3, te [.[ =
_
3
2
+ (0)
2
=
_
9 = 3.
Racunske operacije u skupu C. Racunske operacije na skupu C uvodimo sljedecom denicijom.
Denicija 1.39 Neka su .
1
= r
1
+j
1
i i .
2
= r
2
+j
2
i dva kompleksna broja. Deniramo
.
1
+.
2
= (r
1
+r
2
) + (j
1
+j
2
)i,
.
1
.
2
= (r
1
r
2
) + (j
1
j
2
)i,
.
1
.
2
= (r
1
+j
1
i) (r
2
+j
2
i) = r
1
r
2
+r
1
j
2
i +j
1
r
2
i +j
1
j
2
i
2
=
= (r
1
r
2
j
1
j
2
) + (r
1
j
2
+r
2
j
1
)i,
.
1
.
2
=
r
1
+j
1
i
r
2
+j
2
i

r
2
j
2
i
r
2
j
2
i
=
r
1
r
2
+j
1
j
2
r
2
1
+j
2
1
+
j
1
r
2
r
1
j
2
r
2
1
+j
2
1
i, za .
2
,= 0.
Ilustrirajmo ovu deniciju primjerom.
Primjer 1.40 Izracunaj .
1
+.
2
, .
1
.
2
, .
1
.
2
, te
:1
:2
ako je .
1
= i + 1, a .
2
= 2 3i.
Dokaz. Po deniciji racunskih operacija vrijedi
.
1
+.
2
= 3 2i,
.
1
.
2
= 1 + 4i,
.
1
.
2
= (i + 1) (2 3i) = 2i 3i
2
+ 2 3i = 5 i,
.
1
.
2
=
i + 1
2 3i

2 + 3i
2 + 3i
=
2i + 3i
2
+ 2 + 3i
4 + 6i 6i 9i
2
=
1 + 5i
4 + 9
=
1
13
+
5
13
i.
Vazno je napomenuti da kompleksni broj nije u algebarskom obliku dok god ima imaginarnu je-
dinicu u nazivniku. Da bismo takav kompleksni broj doveli u algebarski oblik, potrebno je podijeliti
brojnik s nazivnikom, tj. racionalizirati ga. Ilustrirajmo to jednim primjerom.
Primjer 1.41 Odredi Re . i Im. ako je:
1. . =
2+3I
4
,
2. . =
1
2+2I
.
Dokaz. Uocimo da postoji bitna razlika izmeu ova dva zadatka, a ta je da u prvom zadatku nema
imaginarne jedinice u nazivniku, dok je u drugom ima.
1. Vrijedi
. =
2 + 3i
4
=
2
4
+
3
4
i =
1
2
+
3
4
i,
pa je dakle Re . =
1
2
, Im. =
3
4
.
2. Ovaj broj ima i u nazivniku pa ga je potrebno najprije racionalizirati. Vrijedi
. =
1
2 + 2i
=
1
2 + 2i

2 2i
2 2i
=
2 2i
4 4i + 4i 4i
2
=
2 2i
8
=
1
4

1
4
i
pa je dakle Re . =
1
4
, Im. =
1
4
.
Ureaj u skupu C. Za razliku od svih prethodnih skupova brojeva, ureaj na skupu C nije
deniran. Dakle, ne moze se reci kad je neki kompleksni broj manji ili veci od drugoga.
Geometrijski prikaz skupa C. Iz denicije kompleksnog broja, ocito je da je kompleksni broj
. = r + ji jednoznacno odreen parom realnih brojeva (r, j) R R, te se dakle geometrijski
moze prikazati kao tocka T(r, j) ravnine. Ravninu kojom prikazujemo komplesne brojeve nazivamo
Gaussova ili kompleksna ravnina. Apsolutna vrijednost [.[ broje . C tada predstavlja udaljenost
broja . od ishodita kompleksne ravnine. Kompleksno konjugirani broj . smjeten je u ravnini
simetricno broju . obzirom na ishodite. Geometrijski prikaz kompleksnog broja ilustriran je Slikom
1.7
Primjer 1.42 Prikazi u kompleksnoj ravnini brojeve .
1
= 2 + 3i, .
2
= 2 +i, .
3
= 3i, .
4
= 4.
Dokaz. Smjetaj kompleksnih brojeva .
1
, .
2
, .
3
i .
4
u kompleksnu ravninu prikazan je na Slici 1.8.
Primjer 1.43 Ako je . = 1 + 2i, odredi kompleksni broj koji se u kompleksnoj ravnini nalazi:
1. simetricno broju . obzirom na realnu os,
2. simetricno broju . obzirom na kompleksnu os,
x
2
y
2
zxy i
zxy i
x
y
y
Slika 1.7: Geometrijski prikaz kompleksnog broja . = r +ji, te geometrijsko znacenje pojmova [.[
i ..
z
1
23 i
z
2
2 i
z
3
3 i
z
4
4
Slika 1.8: Prikaz kompleksnih brojeva .
1
= 2 + 3i, .
2
= 2 + i, .
3
= 3i i .
4
= 4 u kompleksnoj
ravnini.
3. simetricno broju . obzirom na ishodite!
Dokaz. Trazeni brojevi su redom .
1
= 1 2i, .
2
= 1 + 2i, .
3
= 1 2i.
Zadatak 1.44 Skicirajte u kompleksnoj ravnini skup kompleksnih brojeva koji zadovoljavaju sljedece
nejednakosti:
1. Re . Im. _ 0,
2. [. 1[ < 2.
Dokaz. U svim zadacima oznacavamo . = r +ji, pa rjeavamo nejednadzbe za r i j.
1. Nejednadzba je ekvivalentna nejednakosti
r j _ 0,
koja vrijedi ako je
1. r _ 0
j _ 0
ili 11. r _ 0
j _ 0
Kompleksni brojevi koji zadovoljavaju prvi uvjet leze u prvom kvadrantu, a kompleksni brojevi
koji zadovoljavaju drugi uvjet leze u trecem kvadrantu. Obzirom da je dovoljno da vrijedi
prvi ili drugi uvjet, ukupno rjeenje je unija prvog i treceg kvadranta ukljucivo s osima (jer
na njima vrijedi jednakost). Skup rjeenja prikazan je na Slici 1.9.
2. Nakon uvrtavanja . = r +ji dobivamo
[r +ji 1[ < 2,
[(r 1) +ji[ < 2,
_
(r 1)
2
+j
2
< 2,
(r 1)
2
+j
2
< 4.
Dakle, rjeenje je skup tocaka unutar kruznice (r1)
2
+j
2
= 4. Sama kruznica nije ukljucena
u rjeenje, jer za tocke na njoj vrijedi jednakost. Skup rjeenja ilustriran je Slikom 1.9.
a) b)
1 1 3
Slika 1.9: Rjeavanje nejednadzbi u skupu C.
Trigonometrijski oblik kompleksnog broja Obzirom da se kompleksni broj . = r + ji
prikazuje tocno jednom tockom kompleksne ravnine, i to tockom T(r, j), mozemo uociti da je
tocka T osim parom (r, j) jednoznacno odreena i sa parom (r, ,) pri cemu je r udaljenost tocke
T od ishodita (tj. r = [.[), a , kut koji pravac OT zatvara s pozitivnim smjerom osi r (vidi Sliku
1.10).
Veze izmeu para (r, j) i (r, ,) su sljedece. S jedne strane vrijedi
r = r cos ,,
j = r sin,,
a obratno
r =
_
r
2
+j
2
,
, = arctg
j
r
.
r
zxy i
x
y
Slika 1.10: Trigomometrijski prikaz kompleksnog broja.
Naime, ako s T
t
oznacimo tocku T
t
(r, 0) kompleksne ravnine, onda ove veze slijede iz trigonometrije
pravokutnog trokuta OTT
t
. Prve dvije veze slijede iz cinjenice da je kosinus kuta , jednak omjeru
duljina prilezece katete i hipotenuze, dok je sinus kuta , jednak omjeru duljina nasuprotne katete
i hipotenuze. to se drugih dviju veza tice, prva slijedi iz Pitagorinog poucka primjenjenog na
trokutu OTT
t
, a druga iz cinjenice da je tangens kuta , jednak omjeru duljina nasuprotne i
prilezece katete. Time smo dokazali sljedecu propoziciju.
Propozicija 1.45 Neka je . = r +ji kompleksni broj. Tada je
. = r(cos , +i sin,)
pri cemu je
r =
_
r
2
+j
2
, , = arctg
j
r
.
Zapis kompleksnog broja u obliku . = r(cos ,+i sin,) naziva se jo i trigonometrijski oblik kom-
pleksnog broja, broj r naziva se modul, a broj , argument kompleksnog broja. Takav oblik komplek-
snog broja omogucava jednostavnije izvoenje nekih racunkih operacija, poput mnozenja i dijeljenja,
a onda posljedicno potenciranja i korjenovanja. Naime, koritenjem razlicitih trigonometrijskih
identiteta, moze se pokazati da vrijede sljedece propozicije.
Propozicija 1.46 Neka su .
1
= r
1
(cos ,
1
+i sin,
1
) i .
2
= r
2
(cos ,
2
+i sin,
2
) kompleksni brojevi.
Tada vrijedi
.
1
.
2
= r
1
r
2
(cos(,
1
+,
2
) +i sin(,
1
+,
2
)),
.
1
.
2
=
r
1
r
2
(cos(,
1
,
2
) +i sin(,
1
+,
2
) za .
2
,= 0.
Propozicija 1.47 Neka je . = r(cos , +i sin,) kompleksni broj. Tada vrijedi
.
n
= r
n
(cos(:,) +i sin(:,)),
n
_
. =
n
_
r
_
cos
, + 2/
:
+i sin
, + 2/
:
_
za / 0, 1, 2, . . . , : 1 .
Uocimo da iz oblika formule za
n
_
. slijedi da svaki kompleksni broj . ,= 0 ima : razlicitih
korijenova koji svi leze na centralnoj kruznici radijusa
n
_
r i dijele kruznicu na : jednakih dijelova.
Ako uvedemo oznake ,
0
=
,
n
i , =
2t
n
, onda se formula za korjenovanje moze zapisati i kao
n
_
. =
n
_
r (cos (,
0
+/ ,) +i sin(,
0
+/ ,)) za / 0, 1, 2, . . . , : 1
Primjer 1.48 Prikazi u trigonometrijskom obliku kompleksne brojeve:
1. . =
_
3 i,
2. . = 2i.
Dokaz.
1. Vrijedi
r =
_
(
_
3)
2
+ (1)
2
=
_
4 = 2 i ,
_
,
3
2
_
,
tg , =
1
_
3
=
_
3
3
,
, =
7
6
.
pa je
. = 2
_
cos
7
6
+i sin
7
6
_
.
2. Uocimo da ovaj broj lezi na negativnom dijelu josi, pa je r = 2, , =
3t
2
. Dakle,
. = 2
_
cos
3
2
+i sin
3
2
_
.
Primjer 1.49 Izracunaj .
1
.
2
i
:1
:2
ako je
.
1
= 2
_
cos
7
4
+i sin
7
4
_
, .
2
= 2
_
2
_
cos
4
3
+i sin
4
3
_
.
Dokaz. Vrijedi
.
1
.
2
= 2 2
_
2
_
cos
_
7
4
+
4
3
_
+i sin
_
7
4
+
4
3
__
= 4
_
2
_
cos
37
12
+i sin
37
12
_
,
.
1
.
2
=
2
2
_
2
_
cos
_
7
4

4
3
_
+i sin
_
7
4

4
3
__
=
_
2
2
_
cos
5
12
+i sin
5
12
_
.
Zadatak 1.50 Izracunaj .
3
i .
15
ako je . = cos
7t
15
+i sin
7t
15
.
Dokaz. Vrijedi
.
3
= cos
_
3
7
15
_
+i sin
_
3
7
15
_
= cos
7
5
+i sin
7
5
,
.
15
= cos
_
15
7
15
_
+i sin
_
15
7
15
_
= cos 7 +i sin7 = cos +i sin.
Zadatak 1.51 Odredi i skiciraj u kompleksnoj ravnini sve kompleksne brojeve za koje je:
1. .
3
= 1,
2. .
4
= 1
_
3i.
Dokaz. Potrebno je kompleksni broj prevesti u trigonometrijski oblik, pa primijeniti formulu za
korjenovanje.
1. Za kompleksni broj 1 vrijedi r = 1, , = 0, pa je
.
3
= 1 = cos 0 +i sin0.
Postoje tri treca korijena. Obzirom da je ,
0
= 0, a , =
2t
3
, korijeni su
.
0
= cos 0 +i sin0,
.
1
= cos
2
3
+i sin
2
3
,
.
2
= cos
4
3
+i sin
4
3
.
Sva tri korijena u kompleksnoj ravnini leze na centralnoj kruznici radijusa 1, te formiraju
jednakostranican trokut. Smjetaj korijena u kompleksnoj ravnini prikazan je na Slici 1.11
a).
2. Za kompleksni broj 1
_
3i vrijedi
r =
_
1 + 3 =
_
4 = 2, ,

3t
2
, 2
_
,
tg , =

_
3
1
,
, =
5t
3
,
pa je
.
4
= 1
_
3i = 2
_
cos
5
3
+i sin
5
3
_
.
Po formuli za korjenovanje postoje 4 korijena. Obzirom da je ,
0
=
5t
12
, a , =
2t
4
=
6t
12
,
korijeni su
.
0
=
4
_
2
_
cos
5
12
+i sin
5
12
_
,
.
1
=
4
_
2
_
cos
11
12
+i sin
11
12
_
,
.
2
=
4
_
2
_
cos
17
12
+i sin
17
12
_
,
.
3
=
4
_
2
_
cos
23
12
+i sin
23
12
_
.
Sva cetiri korijena leze na centralnoj kruznici radijusa
4
_
2, te formiraju jednakostranican
cetverokut (tj. kvadrat). Smjetaj korijena u kompleksnoj ravnini prikazan je na Slici 1.11
b).
a)
0
2
3
4
3
z
0
z
1
z
2
111
b)
5
12
11
12
17
12
23
12
z
0
z
1
z
2
z
3
2
4
2
4
2
4
2
4
Slika 1.11: Korjenovanje u skupu C.
1.4 Binomni teorem
Neka su r i j dva realna (ili kompleksna) broja. Binom je izraz oblika r +j, a potencija binoma je
izraz oblika (r +j)
n
gdje je : N. Uocimo da za prvih nekoliko prirodnih brojeva : N vrijedi
(r +j)
0
= 1,
(r +j)
1
= r +j,
(r +j)
2
= r
2
+ 2rj +j
2
,
(r +j)
3
= r
3
+ 3r
2
j + 3rj
2
+j
3
.
Postavlja se pitanje kako odrediti koecijente u opcenitom slucaju. U tu svrhu potrebno je najprije
denirati faktorijele. Za prirodan broj : N faktorijel :! deniran je sa
:! = 1 2 . . . :.
Takoer deniramo 0! = 1.
Denicija 1.52 Neka su :, / N'0 sa svojstvom / _ :. Binomni koecijent
_
n
|
_
je izraz oblika
_
:
/
_
=
:(: 1)(: 2) . . . (: (/ 1))
1 2 . . . /
=
:!
/!(: /)!
.
Za binomne koecijente vrijedi:
1.
_
n
|
_
=
_
n
n|
_
za svaki :, / N ' 0 sa svojstvom / _ :,
2.
_
n
|
_
+
_
n
|+1
_
=
_
n+1
|+1
_
za svaki :, / N ' 0 sa svojstvom / < :.
1.4. BINOMNI TEOREM 23
Ove tvrdnje se lako dokazu raspisivanjem po deniciji binomnog koecijenta. Iz druge tvrdnje
slijedi poznati Pascalov trokut.
1
1 1
1 2 1
1 3 3 1
1 4 6 4 1
1 5 10 10 5 1
1 6 15 20 15 6 1

.
.
.
U:tom retku (pocev od : = 0) nalaze se binomni koecijenti
_
n
|
_
i to poredani po / = 0, 1, 2, . . . , :.
Sada je ocito svojstvo da je svaki element retka (osim krajnjih) zbroj dva elementa iz prethodnog
retka koji se nalaze neposredno iznad elementa kojeg promatramo. Jedan od tih dvaju elemenata
je s lijeva, a drugi s desna. Moze se pokazati da vrijedi sljedeci teorem.
Teorem 1.53 (Binomni teorem) Neka su r i j dva realna (ili kompleksna) broja. Za svaki : N
vrijedi
(r +j)
n
=
n
|=0
_
:
/
_
r
n|
j
|
.
Poglavlje 2
Realne funkcije realne varijable
2.1 Osnovni pojmovi
Zelimo denirati pojam preslikavanja ili funkcije. Taj pojam je vezan opcenito za skupove, i mogao
se uvesti vec u poglavlju o skupovima, no obzirom da se najcece koriste preslikavanja skupova
brojeva, uvodimo ga sada nakon to smo denirali skupove brojeva.
Denicija 2.1 Neka su A i 1 skupovi, te ) _ A 1. Kazemo da je ureena trojka (A, 1, ))
funkcija ili preslikavanje ako za skup ) vrijedi da za svaki r A postoji tocno jedan j 1 takav
da je (r, j) ).
Uvrijezilo se umjesto (A, 1, )) pisati ) : A 1, a umjesto (r, j) ) pisati )(r) = j, pa se
funkcija obicno zapisuje kao
) : A 1,
)(r) = j.
Nadalje, skup A se naziva podrucje denicije ili domena, skup 1 se naziva podrucje vrijednosti ili
kodomena, ) se naziva pravilo preslikavanja, r se naziva nezavisna varijabla, j se naziva zavisna
varijabla, ako je j = )(r), onda kazemo da je j funkcijska vrijednost funkcije ) u tocki r, odnosno
da se r preslikao u j. Dakle, neformalnije se moze reci da je funkcija trojka koja se sastoji od skupa
A kojeg nazivamo domena, skupa 1 kojeg nazivamo kodomena, te pravila preslikavanja ) koje
svaki element domene preslika u tocno jedan element kodomene.
Denicija 2.2 Neka je ) : A 1 funkcija. Ako je A _ R i 1 _ R, onda kazemo da je ) realna
funkcija realne varijable.
Dakle, za realnu funkciju realne varijable vrijedi
) = (r, )(r)) : r A _ A 1 _ R R.
Obzirom da se elementi skupa R R prikazuju kao tocke ravnine, to znaci da se funkcija ) gracki
moze prikazati kao skup tocaka ravnine. Takav prikaz funkcije ) naziva se graf funkcije ) i oznacava
sa
}
.
25
26 POGLAVLJE 2. REALNE FUNKCIJE REALNE VARIJABLE
Primjer 2.3 Kojim od grafova sa Slike 2.1 je prikazan graf funkcije ) : [a, /] R? Ako neki graf
nije graf funkcije ), obrazlozi zato nije!
Dokaz. Graf na Slici 2.1 a) nije graf funkcije ) : [a, /] R jer se nijedan r c, /] nije preslikao
ni u to (nije ispunjen uvjet "za svaki" iz denicije funkcije). Grafom na Slici 2.1 b) takoer nije
graf funkcije ) : [a, /] R jer se svaki r [c, / preslikao u vie od jednog elementa kodomene (nije
ispunjen uvjet "tocno jedan" iz denicije funkcije). Grafom sa slike c) jest prikazan graf funkcije.
a) b) c)
Slika 2.1: Koji graf je graf funkcije?
Kao zakljucak ovog primjera mozemo uociti sljedece.
Napomena 2.4 Da bi neki graf predstavljao graf funkcije nuzno je da okomiti pravac kroz svaku
tocku domene sijece graf u tocno jednoj tocki.
Denicija 2.5 Neka je ) : A 1 funkcija. Skup )(A) = )(r) : r A zove se slika funkcije.
Sliku funkcije ponekad oznacavamo i s 1()).
Primjer 2.6 Odredi sliku funkcija zadanih grafovima na Slici 2.2.
Dokaz. Slika funkcije prikazane grafom na Slici 2.2 a) je )(R) = 0, + . Slika funkcije prikazane
grafom na Slici 2.2 b) je )(R) = 0, 3] . Slika funkcije prikazane grafom na Slici 2.2 c) je )(0, +) =
, 2 .
a) b) c)
Slika 2.2: to je slika ovih funkcija?
Denicija 2.7 Funkcije ) : A 1 i )
t
: A
t
1
t
su jednake ako je A = A
t
, 1 = 1
t
, te
)(r) = )
t
(r) za svaki r A.
2.1. OSNOVNI POJMOVI 27
Denicija 2.8 Neka su ) : A 1 i q : 1 7 funkcije. Funkcija q ) : A 7 denirana
pravilom q ) = q()(r)) naziva se kompozicija funkcija ) i q.
Uocimo da je opcenito q ) ,= ) q. Naime, kompozicija najcece nije denirana u oba poretka,
a i kad jest denirana najcece je razlicita.
Denicija 2.9 Za funkciju ) : A 1 kazemo da je:
1. injekcija ako za svaki r
1
,r
2
A vrijedi: ako je r
1
,= r
2
onda je i )(r
1
) ,= )(r
2
),
2. surjekcija ako za svaki j 1 postoji r A takav da je )(r) = j,
3. bijekcija ako je ) i injekcija i surjekcija.
Primjer 2.10 Koja od funkcija na Slici 2.3 je injekcija, surjekcija ili bijekcija?
Dokaz. Funkcija na Slici 2.3 a) nije ni injekcija ni surjekcija. Funkcija na Slici 2.3 b) nije injekcija,
ali je surjekcija. Funkcija na Slici 2.3 c) je injekcija, ali nije surjekcija. Funkcija na Slici 2.3 d) je i
injekcija i surjekcija, pa je dakle bijekcija.
a) b)
c) d)
Slika 2.3: Prikazani su grafovi funkcija: a) ) : R R, b) ) : R 0, 3], c) ) : [0, + R, d)
) : [0, + 0, 3]. Koja od funkcija je injekcija, surjekcija ili bijekcija?
Napomena 2.11 Da bi neki graf funkcije bio graf bijekcije nuzno je da svaki vodoravni pravac
kroz tocku kodomene sijece graf u tocno jednoj tocki.
Obzirom da su nam bijekcije jako vazna klasa funkcija, onda nas zanima mogu li se funkcije koje
nisu bijekcije nekako ograniciti na dio koji jest bijektivan. Uocimo da se u Primjeru 2.9 radilo uvijek
o istom pravilu preslikavanja, a injektivnost i surjektivnost je ovisila o irini domene i kodomene.
Denicija 2.12 Neka su ) : A 1 i )
t
: A
t
1
t
funkcije. Kazemo da je funkcija )
t
dobivena
iz funkcije ):
1. restrikcijom domene, ako je A
t
A, 1
t
= 1, te )
t
(r) = )(r) za svaki r A
t
,
2. restrikcijom kodomene, ako je A
t
= A, 1
t
1, te )
t
(r) = )(r) za svaki r A
t
.
Funkcija dobivena restrikcijom domene ili kodomene naziva se restrikcija.
Restrikcije su vazne jer se restrikcijom domene moze dobiti injekcija, a restrikcijom kodomene
surjekcija.
Primjer 2.13 Za funkcije zadane grafovima na Slici 2.4 pronai restrikciju funkcije na najveci
interval koji sadrzi r = 0, tako da dobivena restrikcija bude bijekcija.
Dokaz. Trazene restrikcije su: a) )
t
: [a, + [/, + , b) )
t
: , a] 0, /] , c) )
t
:
, a] /, c] .
a) b) c)
Slika 2.4: Prikazani su grafovi funkcija ) : R R. Odredi restrikciju na bijekciju!
Dakle, restrikcije su vazne jer se pomocu njih moze dobiti bijekcija (makar suzena), ali zato
su bijekcije vazne?

Cesto je potrebno ponititi djelovanje funkcije, tj. za sliku pronaci element
domene cija je to slika. To je uvijek moguce samo ako je funkcija bijekcija. Funkcija koja pronalazi
prasliku elemenata kodomene naziva se inverzna funkcija.
Denicija 2.14 Neka je ) : A 1 funkcija. Funkciju )
1
: 1 A sa svojstvom da je )
1
(j) =
r ako i samo ako je )(r) = j nazivamo inverznom funkcijom funkcije ).
Moze se pokazati da funkcija ima inverz ako i samo ako je bijekcija. Takoer, inverzna funkcija
)
1
(ako postoji) je jedinstvena, te je i sama bijekcija (inverz inverzne funkcije )
1
je
_
)
1
_
1
= )).
Nadalje, za meusobno inverzne funkcije vrijedi )
1
()(r)) = r za svaki r A, te )()
1
(j)) = j
za svaki j 1.
Napomena 2.15 Obzirom da je )
1
(j) = r ako i samo ako je )(r) = j, slijedi da je (j, r)
}
1
ako i samo ako je (r, j)
}
, pa je graf inverzne funkcije )
1
simetrican grafu funkcije ) obzirom
na simetralu prvog i treceg kvadranta (vidi Sliku 2.5).
Primjer 2.16 Za funkcije zadane grafovima na Slici 2.6 odredi inverz ako su bijekcije, a ako nisu
bijekcije odredi restrikciju koja jest bijekcija, pa pronai njen inverz.
Dokaz. Funkcija na Slici 2.6 a) je bijekcija ) : R 0, a . Funkcije na Slici 2.6 b) i c) nisu bijekcije,
ali sljedece restrikcije tih funkcija su bijekcije: b) )
t
: [0, + [0, + , c) )
t
: [0, 2a] [/, /] .
Inverzi tih funkcija su: a) )
1
: 0, a R, b) ()
t
)
1
: [0, + [0, + i c) ()
t
)
1
: [/, /]
[0, 2a] , ciji grafovi su prikazani na Slici 2.7.
2.2. ZADAVANJE FUNKCIJA 29
a) b)
Slika 2.5: Prikazani su grafovi: a) funkcije ) koja je bijekcija, b) inverzne funkcije )
1
.
a) b) c)
Slika 2.6: Prikazani su grafovi funkcija ) : R R. Treba odrediti inverz funkcije ili restrikcije koja
je bijekcija.
2.2 Zadavanje funkcija
Pravilo preslikavanja funkcije ) se moze zadati na nekoliko nacina: 1) tablicno, 2) eksplicitno, 3)
implicitno, 4) parametarski.
Tablicno zadavanje funkcije
Funkcija ) moze se zadati tablicom
r 1 0
1
2
3 5
17
3
)(r) 1 2 2
2
3
1 2
.
Ovakav nacin zadavanja funkcije moze biti koristan u praksi. Naime, cesto se funkcijom modeliraju
razlicite zikalne pojave, pa se moze dogoditi da je pri eksperimentalnim mjerenjima izmjerena vri-
jednost samo u odreenom konacnom broju tocaka. Tada se vrijednost funkcije u ostalim tockama
interpolira glatkim krivuljama (najcece su to polinomi).
Eksplicitno zadavanje funkcije
Eksplicitno se funkcija ) zadaje analitickim izrazom koji sadrzi varijablu r, a po kojem se izracunava
vrijednost )(r). Primjeri za to su
)(r) = 2r 1, )(r) = r
2
, )(r) =
r 1
r + 1
, . . .
a) b) c)
Slika 2.7: Restrikcije na bijekciju i inverzi funkcija zadanih na Slici 2.6.
U slucaju kad se funkcija zadaje eksplicitno cesto se ne navode domena i kodomena, nego samo
pravilo preslikavanja. Tada se podrazumijeva da je domena prirodna, a kodomena slika funkcije.
Prirodna domena neke eksplicitno zadane funkcije je maksimalni podskup skupa R za kojeg je
vrijednost analitickog izraza dobro denirana, tj. realni je broj. Prirodna domena funkcije ) se
oznacava i sa 1()).
Primjer 2.17 Za sljedece eksplicitno zadane funkcije utvrdi da li su jednake:
1. )(r) = r, q(r) =
r
2
r
,
2. )(r) = (
_
r)
2
, q(r) =
_
(r
2
).
Rjeenje. Uocimo da u ovim primjerima nisu navedene domena i kodomena, dakle podrazumijeva
se da je domena prirodna, a kodomena skup R. Podsjetimo se da su dvije funkcije jednake ako im
je jednaka i domena i kodomena i pravilo preslikavanja.
1. Funkcije imaju istu kodomenu i pravilo preslikavanja, ali se razlikuju u domeni. Naime,
1()) = R, a 1(q) = R 0 .
2. Ponovo, ove dvije funkcije se razlikuju u domeni, jer vrijedi 1()) = [0, + , a 1(q) = R.
Uocimo da je (
_
r)
2
=
_
(r
2
) tamo gdje su oba izraza denirana.
Primjer 2.18 Zadana je funkcija )(r) = 3r
2
+
3
r
2

1
r
r. Dokazi da je )(r) = )(
1
r
)!
Dokaz. Vrijedi
)(
1
r
) = 3(
1
r
)
2
+
3
(
1
r
)
2

1
1
r
1
r
=
3
r
2
+ 3r
2
r
1
r
= )(r).
2.2. ZADAVANJE FUNKCIJA 31
Implicitno zadavanje funkcije
Funkcija moze biti zadana i implicitno jednadzbom
1(r, j) = 0,
pri cemu je 1(r, j) analiticki izraz koji povezuje varijable r i j. Ako postoji skup A _ R, te 1 _ R
tako da za svaki r A postoji tocno jedan j 1 takav da je 1(r, j) = 0, tada je tom jednadzbom
implicitno zadana funkcija ) : A 1 za koju je )(r) = j ako i samo ako je 1(r, j) = 0.
Primjer 2.19 Utvrdi funkcije implicitno zadane izrazom
_
r j + 1 = 0.
Dokaz. Izlucivanjem varijable j dobivamo j =
_
r + 1.Dakle, ovim izrazom je implicitno zadana
funkcija i to )(r) =
_
r + 1.
Najcece je, pak, jednadzbom 1(r, j) = 0 zadano nekoliko funkcija, zato to za jedan te isti r
moze postojati nekoliko razlicitih j za koje je 1(r, j) = 0. Opcenito, jednadzbom 1(r, j) je zadana
ravninska krivulja
= (r, j) : 1(r, j) = 0 _ R R.
Primjer 2.20 Utvrdi koliko je funkcija, te koje su to, implicitno zadano izrazom:
1. r
2
+j
2
= 4,
2. r = j
2
.
Dokaz. Potrebno je izluciti varijablu j.
1. Vrijedi
r
2
+j
2
= 4,
j
2
= 4 r
2
,
j
1,2
=
_
4 r
2
.
Dakle, ovim izrazom su implicitno zadane dvije funkcije i to: )
1
(r) =
_
4 r
2
i )
2
(r) =
_
4 r
2
. Graf ovih funkcija prikazan je na Slici 2.8.
2. Dobivamo
r = j
2
,
j
1,2
=
_
r.
Dakle, ovim izrazom su implicitno zadane dvije funkcije i to )
1
(r) =
_
r i )
2
(r) =
_
r. Graf
ovih funkcija prikazan je na Slici 2.8.
a) b)
Slika 2.8: Implicitno zadane funkcije.
Parametarsko zadavanje funkcije
Razmotrimo funkcije ,, c : 1 R, pri cemu je 1 interval u skupu R. Deniramo
r = ,(t),
j = c(t)
_
, za t 1.
Ovim jednadzbama opcenito je zadana ravninska krivulja
= (r, j) : r = ,(t), j = c(t), t 1 _ R R.
Ako je , injekcija, tada ce ovim jednadzbama biti zadana funkcija ) : A 1 (pri cemu je
A = ,(1), a 1 _ R). Eksplicitni (implicitni) oblik funkcije dobivamo eliminacijom varijable t iz
sustava jednadzbi.
Primjer 2.21 Neka je
r = cos t,
j = sint
_
, za t [0, 2] .
Koja krivulja je zadana ovom parametarskim jednadzbama?
Dokaz. Ovim jednadzbama je zadana centralna kruznica radijusa 1. Vrijedi
r
2
+j
2
= cos
2
t + sin
2
t = 1,
pa dobivamo implicitnu jednadzbu kruznice. Obzirom da je funkcija ,(t) = cos t injekcija na
podrucju [0, ] , te na podrucju [, 2] , tada je jednadzbama
r = cos t,
j = sint
_
, za t [0, ] ,
zadana funkcija ciji graf je gornja polovica kruznice, a jednadzbama
r = cos t,
j = sint
_
, za t [, 2] ,
je zadana funkcija ciji graf je donja polovica kruznice.
2.3. SVOJSTVA FUNKCIJA 33
2.3 Svojstva funkcija
Sada zelimo denirati to su to: 1) omeene/neomeene funkcije, 2) parne/neparne funkcije, 3)
rastuce/padajuce funkcije, 4) periodicne funkcije.
Denicija 2.22 Kazemo da je funkcija ) : A 1
1. omeena odozgor ako postoji ' R sa svojstvom da je )(r) _ ' za svaki r A.
2. omeena odozdol ako postoji : R sa svojstvom da je )(r) _ : za svaki r A.
3. omeena ako je omeena odozgor i odozdol.
Ako funkcija nije omeena, kazemo da je neomeena.
Osim rijeci mea/omeen cesto se koriste i rijeci granica/ogranicen. Dakle, funkcija je omeena
(odnosno omeena odozgor ili omeena odozdol) ako je skup funkcijskih vrijednosti, tj. slika funkcije
)(A) = )(r) : r A , omeen skup (odnosno skup omeen odozgor ili skup omeen odozdol).
Primjer 2.23 Za funkcije sa Slike 2.9 utvrdi jesu li omeene, te ako jesu koje su im mee.
Dokaz. Za funkcije na Slici 2.9 vrijedi: a) funkcija je omeena odozgor (mea je ' = 2), b)
funkcija je omeena odozdol (mea je : = 0), c) funkcija je omeena (mee su ' = 3, : = 0), d)
funkcija je neomeena. Uocimo da smo ovdje navodili najvece donje mee i najmanje gornje mee,
tj. supremum i i inmum skupa funkcijskih vrijednosti zadane funkcije.
a) b)
c) d)
Slika 2.9: Jesu li ove funkcije omeene?
Denicija 2.24 Kazemo da je funkcija ) : A 1
1. parna ako je )(r) = )(r) za svaki r A,
2. neparna ako je )(r) = )(r) za svaki r A.
Uocimo da je potrebno da skup A bude simetrican oko ishodita (tj. za svaki r A mora biti
r A) da bi funkcija mogla biti parna ili neparna. Nadalje, iz denicije slijedi da je graf
parne funkcije simetrican obzirom na os j, a graf neparne funkcije centralno simetrican obzirom
na ishodite. Takoer, ocito je da funkcija najcece nije ni parna ni neparna. Ilustrirajmo ovu
deniciju primjerom.
Primjer 2.25 Ispitaj je li funkcija )(r) = r
n
parna ili neparna.
Dokaz. Domena ove funkcije je skup R, koji je simetrican obzirom na ishodite. Razlikujemo dva
slucaja ovisno o parnosti od :. Ako je : paran, tada je
)(r) = (r)
n
= r
n
= )(r),
pa ) udovoljava deniciji parne funkcije. Ako je : neparan, tada je
)(r) = (r)
n
= r
n
= )(r),
pa ) udovoljava deniciji neparne funkcije. Odavde dolazi ime ovim funkcijama. Na Slici 2.10
prikazan je graf funkcija )(r) = r
2
i )(r) = r
3
iz kojeg se vidi odgovarajuca simetrija.
a) b)
Slika 2.10: (Ne) parnost funkcije: a) parna funkcija r
2
, b) neparna funkcija r
3
.
Primjer 2.26 Ispitaj je li funkcija )(r) = r
2
2r parna ili neparna!
Rjeenje. Domena ove funkcije je skup R, koji je simatrican obzirom na ishodite. Ispitajmo
sada cemu je jednako )(r). Vrijedi
)(r) = (r)
2
2(r) = r
2
+ 2r ,=
_
r
2
2r = )(r)
r
2
+ 2r = )(r)
.
Dakle, ova funkcija nije ni parna ni neparna.
Sljedeci pojam kojeg uvodimo su monotone funkcije, tj. funkcije koje su rastuce ili padajuce.
Denicija 2.27 Kazemo da je funkcija ) : A 1 na intervalu 1 _ A :
1. rastuca ako za svaki r
1
, r
2
1 iz r
1
< r
2
slijedi )(r
1
) _ )(r
2
),
2.3. SVOJSTVA FUNKCIJA 35
2. strogo rastuca ako za svaki r
1
, r
2
1 iz r
1
< r
2
slijedi )(r
1
) < )(r
2
),
3. padajuca ako za svaki r
1
, r
2
1 iz r
1
< r
2
slijedi )(r
1
) _ )(r
2
),
4. strogo padajuca ako za svaki r
1
, r
2
1 iz r
1
< r
2
slijedi )(r
1
) )(r
2
).
Ako je 1 = A, tada kazemo samo da je funkcija (strogo) rastuca ili (strogo) padajuca. Za (strogo)
rastuce ili (strogo) padajuce funkcije kazemo jednim imenom da su (strogo) monotone. Ova denicija
ilustrirana je Slikom ??.
a) b) c)
Slika 2.11: Monotonost funkcije: a) strogo rastuca funkcija, b) strogo padajuca funkcija, c) rastuca
funkcija (ali ne strogo).
Uocimo da su strogo monotone funkcije injekcije, koje suzavanjem kodomene na sliku funkcije
postaju i surjekcije. Dakle, takve funkcije su bijekcije i imaju inverznu funkciju.
Primjer 2.28 Za funkcije sa Slike 2.9 utvrdi jesu li (strogo) monotone.
Dokaz. Za funkcije na Slici 2.9 vrijedi: a) funkcija je strogo rastuca, b) funkcija nije monotona (ali
je na intervalu , 0 strogo padajuca, a na intervalu , 0 strogo rastuca), c) funkcija nije
ni rastuca ni padajuca (ali je strogo rastuca na intervalu , 0] , a strogo padajuca na intervalu
[0, + , d) funkcija nije ni rastuca ni padajuca.
I na kraju, denirajmo periodicne funkcije.
Denicija 2.29 Kazemo da je funkcija ) : A 1 periodicna ako postoji broj 1 sa svojstvom da
je )(r +1) = )(r) za svaki r A. Broj 1 se zove period. Najmanji period se zove osnovni period
i oznacava s 1
0
.
Uocimo da i domena periodicne funkcije mora biti periodicna (da bi r+1 bio u domeni za svaki
r).
Primjer 2.30 Za funkciju sa Slike 2.12 utvrdi je li periodicna, te ako jest utvrdi joj osnovni period.
Dokaz. Funkcija na Slici 2.12 je periodicna, osnovni period joj je 1
0
= 4a, a period joj je svaki
viekratnik osnovnog perioda (1 = 8a, 16a, . . .).
Slika 2.12: Je li ovo periodicna funkcija?
2.4 Elementarne funkcije
Iako postoji mnotvo razlicitih realnih funkcija realne varijable, najcece se koriste tzv. elemen-
tarne funkcije. Elementarne funkcije nastaju tako da se najprije denira nekoliko osnovnih elemen-
tarnih funkcija (konstanta, opce potencije, eksponencijalne i logaritamske funkcije, trigonometrijske
i ciklometrijske funkcije), a ostale elementarne funkcije se grade iz osnovnih elementarnih funkcija
pomocu operacija sa funkcijama (zbrajanje, oduzimanje, mnozenje, dijeljenje, te kompozicija).
2.4.1 Osnovne elementarne funkcije
Konstantna funkcija
Denicija 2.31 Konstantna funkcija je svaka funkcija ) : R R za koju vrijedi )(r) = c za svaki
r R, pri cemu je c R.
Slika konstantne funkcije je )(R) = c . Ocito je konstanstna funkcija omeena, parna, monotona
i periodicna. Konstantna funkcija ilustrirana je Slikom 2.13.
Slika 2.13: Konstantna funkcija.
Opca potencija
Neka je r R i : N. Broj r
n
denira se induktivno sa
r
1
= r,
r
n
= r
n1
r za : _ 2.
2.4. ELEMENTARNE FUNKCIJE 37
Takoer, broj r
n
denira se sa
r
n
=
1
r
n
.
Konacno, za r R 0 broj r
0
denira se sa r
0
= 1.
Denicija 2.32 Neka je : N. Potenciranje brojem : je funkcija ) : R R denirana pravilom
)(r) = r
n
.
Lako se vidi da su (ne)parne potencije (ne)parne funkcije. Takoer, neparna potencija je bijekcija,
pa ima inverznu funkciju, dok parna potencija nije bijekcija, ali njena restrikcija na interval [0, +
jest bijekcija. Ove funkcije ilustrirane su Slikom 2.14.
a) b)
Slika 2.14: Potenciranje prirodnim brojem: a) neparne potencije r, r
3
, r
5
, b) parne potencije r
2
,
r
4
i r
6
.
Denicija 2.33 Neka je : N. Potenciranje brojem : je funkcija ) : R 0 R denirana
pravilom )(r) = r
n
.
Ove funkcije ilustrirane su Slikom 2.15.
a) b)
Slika 2.15: Potenciranje negativnim cijelim brojem: a) neparne potencije r
1
, r
3
i r
5
, b) parne
potencije r
2
, r
4
i r
6
.
Denicija 2.34 Neka je : N. Potenciranje brojem
1
n
je funkcija r
1
n
koju deniramo kao in-
verznu funkciju funkcije r
n
ili njene restrikcije na interval [0, + ako je : paran. Ovakvo poten-
ciranje se jo naziva i korjenovanje,te zapisuje sa
n
_
r.
a) b)
Slika 2.16: Korjenovanje kao inverzna funkcija potenciranja: a) neparni korijen
3
_
r, b) parni korijen
_
r.
Ova denicija ilustrirana je Slikom 2.16.
Denicija 2.35 Neka je : N. Potenciranje brojem
1
n
je funkcija r
1
n
koju deniramo kao
inverznu funkciju funkcije r
n
ili njene restrikcije na interval 0, + ako je : paran.
Dakle, denirali smo opcu potenciju r
n
, r
n
, r
1
n
, r
1
n
. Preostaje nam denirati r
m
n
za
n
n
Q,
te r
:
za r I.
Denicija 2.36 Neka je
n
n
QZ pri cemu je : ,= 1, te : i : nemaju zajednickih djelitelja.
Potenciranje brojem
n
n
je funkcija r
m
n
koja se denira kao kompozicija funkcija r
n
i r
1
n
.
Potenciranje iracionalnim brojem denira se pomocu potencije racionalnim brojem pri cemu se
koristi cinjenica da je skup Q gust. Moze se pokazati da za opcu potenciju vrijedi
r
+j
= r
r
j
,
(r
)
j
= r
j
,
(r j)
= r
.
Eksponencijalna i logaritamska funkcija
Denicija 2.37 Neka je a 0, + 1 . Funkcija ) : R 0, + zadana pravilom )(r) = a
r
zove se eksponencijalna funkcija.
Broj a se naziva baza eksponenta. to se tice osnovnih svojstava, eksponencijalna funkcija a
r
je
omeena odozdol (mea je : = 0), dok odozgor nije omeena. Nadalje, eksponencijalna funkcija
nije ni parna, ni neparna. Za a 1 eksponencijalna funkcija a
r
je strogo rastuca, dok je za 0 < a < 1
strogo padajuca. I konacno, eksponencijalna funkcija nije periodicna. Graf eksponencijalne funkcije
prikazan je na Slici 2.17.
Napomena 2.38

Cesto se koristi eksponencijalna funkcija c
r
pri cemu je c iracionalni realni broj
koji je priblizno jednak 2.7182 . . . . Preciznu deniciju broja c navest cemo u kasnijim poglavljima.
Obzirom da je eksponencijalna funkcija bijekcija, ona ima inverznu funkciju.
a) b)
Slika 2.17: Eksponencijalna funkcija: a) )(r) = 2
r
, b) )(r) =
_
1
2
_
r
.
Denicija 2.39 Neka je a 0, + 1 . Funkcija ) : 0, + R deniranu pravilom )(r) =
log
o
r, pri cemu je log
o
r = j = r = a
, naziva se logaritamska funkcija.

Broj a se naziva baza logaritma, r se naziva logaritmand. Ako je baza jednaka c onda se
jo pie i )(r) = log
t
r = lnr, a ako je baza jednaka 10 onda se isputa oznaka baze i pie
)(r) = log
10
r = log r. to se osnovnih svojstava tice, logaritamska funkcija je neomeena. Nadalje,
nije ni parna ni neparna. Za a 1 logaritamska funkcija log
o
r je strogo rastuca, dok je za 0 < a < 1
strogo padajuca. I na kraju, ni logaritamska funkcija nije periodicna. Graf logaritamske funkcije
prikazan je na Slici 2.18.
a) b)
Slika 2.18: Logaritamska funkcija: a) )(r) = log
2
r, b) )(r) = log1
2
r.
Obzirom da su eksponencijalna i logaritamska funkcija meusobno inverzne, po svojstvu in-
verznih funkcija vrijedi:
log
o
(a
r
) = r za svaki r R,
a
log
a
r
= r za svaki r 0, + .
Logaritamska funkcija ima dodatna svojstva, koja je cine jako korisnom pri razlicitim izracuna-
vanja. Vrijedi:
log
o
(r j) = log
o
r + log
o
j,
log
o
(
r
) = log
o
j log
o
r,
log
o
(r
) = j log
o
r,
log
o
r =
log
b
r
log
b
o
,
log
o
/ =
1
log
b
o
.
Trigonometrijske funkcije
Denicija 2.40 Kut je dio ravnine omeen dvama polupravcima s pocetkom u istoj tocki.
Kut se moze mjeriti na dva nacina, pomocu udjela koji taj kut ima u punom kutu (stupnjevi)
ili pomocu duljine luka koju taj kut odsijeca na jedinicnoj kruznici (radijani).
Slika 2.19: Mjera kuta u stupnjevima c i u radijanima a.
Mi cemo cece koristiti radijane. Uocimo da se mjerenje kuta radijanima moze modelirati
namatanjem pravca na kruznicu. Naime, razmotrimo centralnu jedinicnu kruznicu
r
2
+j
2
= 1
koju cemo nazivati trigonometrijska kruznica. Ako postavimo brojevni pravac tangencijalno na
trigonometrijsku kruznicu, tako da se ishodite pravca podudara s tockom O(1, 0) kruznice, te
namatamo brojevni pravac na kruznicu tako da se pozitivni dio pravca namata na kruznicu u
pozitivnom smjeru, a negativni u negativnom, onda ce se tocka r pravca namotati u tocku T
na kruznici. To znaci da duljina luka kruznice od O do T iznosi r. Sada se broj cos r denira kao
apscisa, a broj sinr kao ordinata tocke T. Drugim rijecima, ako se broj r brojevnog pravca preslikao
u tocku T na kruznici, onda je T tocka s koordinatama T(cos r, sinr). Ova konstrukcija ilustrirana
je Slikom 2.20.
Sada za r R deniramo tangens i kotangens formulama
tg r =
sinr
cos r
, ctg r =
cos r
sinr
.
Geometrijsko znacenje brojeva tg r i ctg r prikazano je na Slici 2.20 b), a slijedi iz slicnosti pra-
vokutnih trokuta. Naime, za tg r vazno je uociti da je pravokutni trokut s katetama duljine cos r
i sinr slican pravokutnom trokutu kojemu je jedna kateta duljine 1 (radijus kruznice), a druga
oznacena s tg r. Obzirom da su u slicnim trokutovima omjeri odgovarajucih stranica jednaki, slijedi
da mora biti
tg r
1
=
sinr
cos r
,
a) b)
Slika 2.20: Trigonometrijska kruznica: a) namatanje brojevnog pravca na kruznicu, b) geometrijsko
znacenje velicina sinr, cos r, tg r i ctg r.
to je istina, pa je ta kateta s pravom oznacena s tg r. Slicno se pokaze i za ctg r.
Uocimo da brojevi tg r i ctg r nisu dobro denirani realni brojevi za svaki r R. Konkretno,
tg r nije dobro deniran za one r R za koje je cos r = 0, tj. za r
_
t
2
+/ : / Z
_
. Takoer,
ctg r nije dobro deniran za one r R za koje je sinr = 0, tj. za r / : / Z .
Dakle, sada mozemo denirati funkcije sinus, kosinus, tangens i kotangens na sljedeci nacin.
Denicija 2.41 Funkcija ) : R [ 1, 1] denirana pravilom )(r) = sinr naziva se sinus.
Denicija 2.42 Funkcija ) : R [ 1, 1] denirana pravilom )(r) = cos r naziva se kosinus.
Denicija 2.43 Funkcija ) : R
_
t
2
+/ : / Z
_
R denirana pravilom )(r) = tg r zove se
tangens.
Denicija 2.44 Funkcija ) : R / : / Z R denirana pravilom )(r) = ctg r zove se kotan-
gens.
Grafovi funkcija sinus, kosinus, tangens i kotangens prikazani su na Slici 2.21.
Razmatrajuci Sliku 2.20 mozemo zakljuciti sljedece o osnovnim svojstvima ovih funkcija.
Omeenost. Funkcije sinus i kosinus su omeene, te vrijedi 1 _ sinr _ 1 i 1 _ cos r _ 1 za
svaki r R. Funkcije tangens i kotangens su neomeene.
(Ne)parnost. Funkcija sinus je neparna, a funkcija kosinus parna. Funkcije tangens i kontangens
su obje neparne.
Monotonost. Nijedna od trigonometrijskih funkcija nije monotona. Meutim, za funkciju tan-
gens vrijedi da je strogo rastuca na svakoj od svojih "grana", tj. na intervalima
t
2
+/,
t
2
+ (/ + 1)
_
,
dok je funkcija kotangens strogo padajuca na svakoj od svojih "grana", tj. na intervalima /, (/ + 1) .
Periodicnost. Funkcije sinus i kosinus su periodicne s osnovnim periodom 1
0
= 2, dok su
funkcije tangens i kotangens periodicne s osnovnim periodom 1
0
= .
a) b)
c) d)
Slika 2.21: Trigonometrijske funkcije: a) sinus, b) kosinus, c) tangens, d) kotangens.
Ciklometrijske funkcije
Ciklometrijske funkcije se deniraju kao inverzne funkcije trigonometrijskih funkcija. Vazno je
uociti da nijedna od trigonometrijskih funkcija nije bijekcija na cijelom podrucju denicije, pa kao
takva nema inverznu funkciju. No, za svaku od tih funkcija postoji restrikcija koja jest bijekcija,
pa ima inverznu funkciju. Tada se ta inverzna funkcija naziva ciklometrijska ili arkus funkcija.
Uocimo najprije da je restrikcija sinusa na interval
_
t
2
,
t
2
(tj. funkcija ) :
_
t
2
,
t
2
[1, 1]
denirana pravilom )(r) = sinr) je bijekcija, pa ima inverznu funkciju.
Denicija 2.45 Funkcija ) : [1, 1]
_
t
2
,
t
2
denirana pravilom )(r) = arcsinr, pri cemu je

arcsinr = j = r = sinj, naziva se arkus sinus.
Nadalje, restrikcija kosinusa na interval [0, ] (tj. funkcija ) : [0, ] [1, 1] denirana pravilom
)(r) = cos r) je bijekcija, pa ima inverznu funkciju.
Denicija 2.46 Funkcija ) : [1, 1] [0, ] denirana pravilom )(r) = arccos r, pri cemu je
arccos r = j = r = cos j, naziva se arkus kosinus.
Restrikcija funkcije tangens na interval

t
2
,
t
2
_
(tj. funkcija ) :

t
2
,
t
2
_
R denirana
pravilom )(r) = tg r) je bijekcija, pa ima inverznu funkciju.
Denicija 2.47 Funkcija ) : R

t
2
,
t
2
_
denirana pravilom )(r) = arctg r, pri cemu je
arctg r = j = r = tg j, naziva se arkus tangens.
Restrikcija funkcije tangens na interval 0, (tj. funkcija ) : 0, R denirana pravilom
)(r) = ctg r) je bijekcija, pa ima inverznu funkciju.
Denicija 2.48 Funkcija ) : R 0, denirana pravilom )(r) = arcctg r, pri cemu je )(r) =
arcctg r = j = r = ctg j, naziva se arkus kotangens.
Grafovi ciklometrijskih funkcija prikazani su na Slici 2.22.
a) b)
c) d)
Slika 2.22: Ciklometrijske funkcije: a) arkus sinus, b) arkus kosinus, c) arkus tangens, d) arkus
kotangens.
2.4.2 Operacije s funkcijama
Denicija 2.49 Neka su ), q : A 1 funkcije. Tada deniramo funkcije ) +q, ) q, ) q,
}
na
sljedeci nacin:
1. () +q)(r) = )(r) +q(r),
2. () q)(r) = )(r) q(r),
3. () q)(r) = )(r) q(r),
4.
}
(r) =
}(r)
(r)
za q(r) ,= 0.
Osim ovih operacija s funkcijama, koristit cemo jo i kompoziciju funkcija koju smo denirali u
prethodnim poglavljima.
Primjer 2.50 Zadane su funkcije )(r) = r
2
, q(r) = sinr, /(r) = c
r
. Odredi funkcije ) + q /,
)q
2

|
, () q) /.
Dokaz. Vrijedi
() +q /) (r) = r
2
+ sin(c
r
),
()q
2
q
/
) (r) = r
2
sin
2
r
sinr
c
r
,
(() q) /) (r) = (c
r
)
2
sinc
r
.
2.4.3 (Slozene) elementarne funkcije
Denicija 2.51 Elementarne funkcije su osnovne elementarne funkcije i sve funkcije koje se mogu
dobiti iz osnovnih elementarnih funkcija primjenjuci (konacno puta) zbrajanje, oduzimanje, mnozenje,
dijeljenje i komponiranje funkcija.
Primjer 2.52 Jesu li )(r) = [r[ i q(r) = r
r
elementarne funkcije?
Dokaz. Potrebno je utvrditi mogu li se zadane funkcije dobiti iz osnovnih elementarnih funkcija
primjenjujuci na njih operacije s funkcijama. Vrijedi
)(r) =
_
r
2
= [r[ i q(r) = c
r ln r
= c
ln r
x
= r
r
pa zadane funkcije jesu elementarne funkcije.
Postoji cijelo mnotvo elementarnih funkcija, no cesto koritene klase elementarnih funkcija su:
polinomi, racionalne funkcije i area funkcije, pa cemo napraviti kratak pregled tih klasa funkcija.
Polinomi
Denicija 2.53 Polinom stupnja : (: N) je svaka funkcija j
n
: R R zadana pravilom oblika
j
n
(r) = a
n
r
n
+a
n1
r
n1
+. . . +a
1
r +a
0
,
pri cemu su koecijenti a
I
realni brojevi i vrijedi a
n
,= 0. Koecijent a
n
naziva se vodeci koecijent,
a a
0
se naziva slobodni clan.
Nultocka polinoma j
n
je broj r R za kojeg vrijedi j
n
(r) = 0. Iz Osnovnog teorema alge-
bre (koji se moze pronaci u literaturi) slijedi da svaki polinom stupnja : ima tocno : nultocaka
r
1
, r
2
, . . . , r
n
, a koje mogu biti realne i kompleksne, pri cemu kompleksne uvijek dolaze u komplek-
sno konjugiranom paru, te vrijedi
j
n
(r) = a
n
(r r
1
)(r r
2
) . . . (r r
n
).
Kazemo da smo faktorizirali polinom, a zagrade (r r
I
) se nazivaju faktori. Nadalje, nultocke
r
1
, r
2
, . . . , r
n
nisu nuzno razlicite, nego se neka nultocka r
I
moze javljati vie puta (npr. / puta).
Tada kazemo da je r
I
viestruka nultocka kratnosti /. Takoer, ako se dva faktora koji ukljucuju
kompleksno konjugirani par nultocaka razmnoze, tada se dobiva faktor oblika (r
2
+ ar + /) koji
nema realnih nultocaka. Dakle, polinom j
n
se moze faktorizirati i na sljedeci nacin
j
n
(r) = a
n
(r r
1
)
:1
. . . (r r
|
)
:
k
(r
2
+a
1
r +/
1
)
s1
. . . (r
2
+a
l
r +/
l
)
s
l
, (2.1)
pri cemu suma eksponenata mora biti jednaka stupnju polinoma, tj. vrijedi
|
I=1
r
I
+ 2
l
I=1
:
I
= :.
Primjer 2.54 Faktoriziraj polinom j
5
(r) = r
5
+r
4
r 1.
Dokaz. Ovo je polinom stupnja 5, pa ima 5 realnih ili kompleksnih nultocaka. Vrijedi
j
5
(r) = r
5
+r
4
r 1 = r
4
(r + 1) (r + 1) = (r + 1)(r
4
1) =
= (r + 1)(r
2
1)(r
2
+ 1) = (r + 1)(r + 1)(r 1)(r
2
+ 1) =
= (r + 1)
2
(r 1)(r
2
+ 1).
Polinom se ne moze dalje faktorizirati realnim nultockama, jer izraz r
2
+1 nema realnih nultocaka.
Ako dobivenu faktorizaciju usporedimo s formulom (2.1) vidimo da je u ovom slucaju / = 2, pri
cemu je r
1
= 2 i r
2
= 1, te | = 1 pri cemu je :
1
= 1. Dalje se polinom moze faktorizirati kompleksnim
nultockama, tj. vrijedi
j
5
(r) = (r + 1)
2
(r 1)(r i)(r +i).
Polinome stupnja 2 faktoriziramo izlucivanjem vodeceg koecijenta, te rjeavanjem kvadratne
jednadzbe. Polinome stupnja veceg ili jednakog 3 nije lako faktorizirati, jer za to je potrebno
pronaci nultocke kubne jednadzbe ili jednadzbe jo vieg reda, a koje ne znamo rjeavati osim u
vrlo specijalnim slucajevima kao to je bio ovaj iz prethodnog primjera. Evo jedne smjernice za
prakticnu primjenu. Ako za vodeci koecijent polinoma j
n
vrijedi a
n
= 1, kazemo da je polinom j
n
normiran. Ako normirani polinom sa cjelobrojnim koecijentima ima cjelobrojnih nultocaka, onda
su te nultocke djelitelji slobodnog clana. Ta cinjenica nam moze pomoci pri faktorizaciji polinoma.
Primjer 2.55 Faktoriziraj polinom j
3
(r) = r
3
3r
2
+ 3r 2.
Rjeenje. Ovaj polinom je normiran i ima cjelobrojne koecijente. Uvrtavanjem cjelobrojnih
djelitelja slobodnog clana 2 (a to su 1, 2) u polinom, lako se vidi da je broj 2 nultocka ovog
polinoma. Dakle, vrijedi
j
3
(r) = (r 2)j
2
(r).
Sada se izraz j
2
(r) moze odrediti postupkom dijeljenja polinoma.
(r
3
3r
2
+ 3r 2) : (r 2) = r
2
r + 1
r
3
( 2r
2
r
2
+ 3r 2
( r
2
2r
r 2
r ( 2
0
Dakle, vrijedi
j
3
(r) = (r 2)(r
2
r + 1)
te se ovaj polinom ne moze dalje faktorizirati realnim nultockama jer ih izraz r
2
r + 1 nema, to
se lako provjeri rjeavanjem kvadratne jednadzbe r
2
r + 1 = 0.
Racionalne funkcije
Denicija 2.56 Neka su j
n
i
n
polinomi. Funkcija r : R r :
n
(r) = 0 R zadana pravilom
r(r) =
j
n
(r)
n
(r)
naziva se racionalna funkcija.
Primjer 2.57 Odredi prirodnu domenu funkcije
r(r) =
r
r
2
4
.
Dokaz. Vrijedi 1(r) = R 2, 2 .
Ako je stupanj brojnika : manji od stupnja nazivnika : (tj. vrijedi : < :) kazemo da je r
prava racionalna funkcija. U suprotnom (tj. ako je : _ :) kazemo da je r neprava racionalna
funkcija. Neprava racionalna funkcija se postupkom dijeljenja polinoma moze rastaviti na zbroj
polinoma (tzv. cijeli dio) i prave racionalne funkcije. Preciznije, vrijedi
j
n
(r)
n
(r)
= :
|
(r) +
t
l
(r)
n
(r)
pri cemu su :
|
(r) i t
l
(r) takoer polinomi i vrijedi | < : to znaci da je ostatak
|
l
(r)
jn(r)
prava
racionalna funkcija.
Primjer 2.58 Koja od sljedecih racionalnih funkcija je prava, a koja neprava:
r
r
3
1
,
r
3
+ 3
2 r
,
r
2
+ 2r 1
1 r
2
,
2
r
2
+ 4r + 4
?
Dokaz. Zadane racionalne funkcije su redom: prava, neprava, neprava, prava.
Primjer 2.59 Prikazi nepravu racionalnu funkciju
3r
3
+ 7r
2
5r
r
2
+ 3r + 1
kao zbroj polinoma i prave racionalne funkcije.
Rjeenje. Ocito je ova racionalna funkcija neprava, pa je potrebno podijeliti brojnik nazivnikom.
Vrijedi
(3r
3
+ 7r
2
5r) : (r
2
+ 3r + 1) = 3r 2
3r
3
9r
2
3r
..
cijeli dio
2r
2
8r
( 2r
2
( 6r ( 2
2r + 2
..
ostatak
Dakle, imamo
3r
3
+ 7r
2
5r
r
2
+ 3r + 1
= 3r 2 +
2r + 2
r
2
+ 3r + 1
.
Rastav racionalne funkcije na parcijalne razlomke. Prava racionalna funkcija
n(r)
jm(r)
moze
se prikazati kao zbroj parcijalnih razlomaka tako da se polinom
n
(r) faktorizira u obliku ??. Tada
vrijedi:
1. faktoru oblika (r r
I
)
:i
odgovara zbroj parcijalnih razlomaka
1
(r r
I
)
+

2
(r r
I
)
2
+. . . +

:i
(r r
I
)
:i
,
2. faktoru oblika (r
2
+a
I
r +/
I
)
si
odgovara zbroj parcijalnih razlomaka
1
1
r +C
1
(r
2
+a
I
r +/
I
)
+
1
2
r +C
2
(r
2
+a
I
r +/
I
)
2
+. . . +
1
si
r +C
si
(r
2
+a
I
r +/
I
)
si
.
Nepoznate koecijente odreujemo metodom neodreenih koecijenata. Ako je racionalna
funkcija neprava, onda se najprije odvoji cijeli dio i prava racionalna funkcija, pa se dalje prava
racionalna funkcija rastavlja na parcijalne razlomke.
Primjer 2.60 Rastavi na parcijalne razlomke funkciju )(r) =
r
4
r
4
1
.
Dokaz. Ovo je neprava racionalna funkcija, pa je potrebno najprje odvojiti cijeli dio i pravu
racionalnu funkciju. Vrijedi
)(r) =
r
4
r
4
1
=
r
4
1 + 1
r
4
1
= 1 +
1
r
4
1
= 1 +
1
(r 1)(r + 1)(r
2
+ 1)
.
Sada je
1
(r 1)(r + 1)(r
2
+ 1)
=

r 1
+
1
r + 1
+
Cr +1
r
2
+ 1
1 = (r + 1)(r
2
+ 1) +1(r 1)(r
2
+ 1) + (Cr +1)(r 1)(r + 1)
Ova jednakost mora vrijediti za svaki r, pa za r = 1 dobivamo
1 = 2 2 = =
1
4
.
Nadalje, za r = 1 dobivamo
1 = 1(2) 2 = 1 =
1
4
.
Takoer, za r = 0 dobivamo
1 = 1 1 = 1 = 1 1 = 1 =
1
2
.
Konacno, za r = 2 dobivamo
1 = 15+ 51 + 3(2C +1),
2C +1 =
1
3
5
5
3
1,
C =
1
2
_
1
3
5
5
3
1 1
_
,
C = 0.
Dakle,
)(r) = 1 +
1
(r 1)(r + 1)(r
2
+ 1)
= 1 +
1
4 (r 1)

1
4 (r + 1)

1
2 (r
2
+ 1)
.
Hiperbolne i area funkcije
Hiperbolne funkcije deniraju se pomocu eksponencijalne funkcije c
r
, a zanimljive su jer se rjeenja
mnogih zikalnih problema izrazavaju pomocu njih.
Za broj r R deniramo brojeve
shr =
c
r
c
r
2
, chr =
c
r
+c
r
2
, thr =
shr
chr
, cthr =
chr
shr
.
Uocimo da su ovi brojevi dobro denirani realni brojevi za svaki r R, jedino cthr nije dobro
deniran za onaj r R za kojeg je shr = 0, a to je r = 0. Imajuci to u vidu, mozemo denirati
hiperbolne funkcije.
Denicija 2.61 Sinus hiperbolni je funkcija ) : R R denirana pravilom )(r) = shr.
Denicija 2.62 Kosinus hiperbolni je funkcija ) : R [1, + denirana pravilom )(r) = chr.
Denicija 2.63 Tangens hiperbolni je funkcija ) : R [1, 1] denirana pravilom )(r) = thr.
Denicija 2.64 Kotangens hiperbolni je funkcija ) : R 0 , 1 '1, denirana prav-
ilom )(r) = cthr.
Grafovi hiperbolnih funkcija prikazani su na Slici 2.23.
Nadalje, uocimo da su sve hiperbolne funkcije, osim kosinusa hiperbolnog, bijekcije, pa imaju
inverznu funkciju. Kosinus hiperbolni je, pak, potrebno restringirati na interval [0, + da bi
postao bijekcija i imao inverznu funkciju. Inverzne funkcije hiperbolnih funkcija nazivaju se area
funkcije.
Denicija 2.65 Funkcija ) : R R koja je inverzna funkciji sinusa hiperbolnog naziva se area
sinus hiperbolni. Funkcijska vrijednost u tocki r oznacava se sa )(r) = arshr.
Denicija 2.66 Funkcija ) : [1, + [0, + koja je inverzna funkciji kosinusa hiperbolnog
naziva se area kosinus hiperbolni. Funkcijska vrijednost u tocki r oznacava se sa )(r) = arshr.
Denicija 2.67 Funkcija ) : 1, 1 R koja je inverzna funkciji tangensa hiperbolnog naziva se
area tangens hiperbolni. Funkcijska vrijednost u tocki r oznacava se sa )(r) = arthr.
Denicija 2.68 Funkcija ) : , 1 ' 1, R 0 koja je inverzna funkciji kotangensa
hiperbolnog naziva se area kotangens hiperbolni. Funkcijska vrijednost u tocki r oznacava se sa
)(r) = arcthr.
Obzirom na denicije hiperbolnih funkcija, moze se pokazati da za area funkcije vrijedi
arshr = ln(r +
_
r
2
+ 1), archr = ln(r +
_
r
2
1), arthr =
1
2
ln
1 +r
1 r
, arcthr =
1
2
ln
r + 1
r 1
.
Grafovi area funkcija prikazani su na Slici 2.24.
a) b)
c) d)
Slika 2.23: Hiperbolne funkcije: a) sinus hiperbolni, b) kosinus hiperbolni, c) tangens hiperbolni,
d) kotangens hiperbolni.
a) b)
c) d)
Slika 2.24: Area funkcije: a) area sinus hiperbolni, b) area kosinus hiperbolni, c) area tangens
hiperbolni, d) area kotangens hiperbolni.
Poglavlje 3
Limes funkcije
3.1 Osnovni pojmovi
Za pojam limesa, bit ce nam vazan pojam okolina, preslikavanja okolina i gomilita skupa. Najprije
deniramo okoline i jednostrane okoline.
Denicija 3.1 Neka je c 0, te neka je r
0
R. Skup r
0
c, r
0
+c nazivamo cokolinom tocke
r
0
. Nadalje, skup r
0
c, r
0
nazivamo lijevom cokolinom tocke r
0
, skup r
0
, r
0
+c nazivamo
desnom cokolinom tocke r
0
.
Uocimo da se r r
0
c, r
0
+c moze zapisati i kao [r r
0
[ < c.
Denicija 3.2 Neka je ' R. Skup ', + nazivamo 'okolinom pozitivne beskonacnosti
+, a skup , ' nazivamo 'okolinom negativne beskonacnosti .
Uocimo ponovo da se r ', + moze zapisati i kao r ', dok se r , ' moze
zapisati kao r < '. Opcenito, okolinom tocke r R nazivamo svaki otvoreni interval koji sadrzi
tocku r.
Denicija 3.3 Neka je ) : A 1 funkcija. Kazemo da se cokolina tocke r
0
R preslikala u
cokolinu tocke j
0
R ako za svaki r r
0
c, r
0
+c A vrijedi )(r) j
0
c, j
0
+c .
Uvjet denicije se moze zapisati i kao [r r
0
[ < c = [)(r) j
0
[ < c. Uvedimo sada i pojam
gomilita skupa.
Denicija 3.4 Neka je A _ R, te neka je r
0
R. Kazemo da je tocka r
0
R gomilite skupa
A, ako svaka okolina tocke r
0
sadrzi beskonacno mnogo tocaka skupa A. Tocke skupa A koje nisu
gomilite nazivamo izoliranim tockama skupa A.
Uocimo da gomilite skupa A ne mora biti element skupa A, dok izolirana tocka mora po
deniciji pripadati skupu A.
Denicija 3.5 Neka je A _ R. Kazemo da je + gomilite skupa A, ako svaka okolina od +
sadrzi beskonacno mnogo tocaka skupa A. Kazemo da je gomilite skupa A, ako svaka okolina
od sadrzi beskonacno mnogo tocaka skupa A.
51
52 POGLAVLJE 3. LIMES FUNKCIJE
Primjer 3.6 Neka je A = [0, 2 '3. Ispitaj da li tocke r
1
= 1, r
2
= 2, r
3
= 3 i r
4
= 4 pripadaju
skupu A, te da li su gomilita tog skupa.
Dokaz. Uocimo da vrijedi: tocka r
1
= 1 pripada skupu A i gomilite je, tocka r
2
= 2 ne pripada
skupu A, ali jest gomilite, tocka r
3
= 3 pripada skupu A, ali nije gomilite, tocka r
4
= 4 ne
pripada skupu A i nije gomilite.
Od ovih tocaka, tocka r
3
je izolirana tocka skupa A jer pripada skupu, a nije gomilite.
Dakle, zakljucujemo iz ovog primjera da su pripadnost skupu i gomilite razdvojeni pojmovi.
Primjer 3.7 Za skup A odredi je li + ili njegovo gomilite, ako je: 1) A = 2, 1] '[1, 2 ,
2) A = , c] , 3) A = 1, 2] ' 5, + , 4) A = , 0 ' 0, + .
Dokaz. 1) Ni + ni nije gomilite ovog skupa. 2) Za ovaj skup vrijedi da mu jest
gomilite, no + mu nije gomilite. 3) Za ovaj skup vrijedi da mu nije gomilite, no + mu
jest gomilite. 4) Ovom skupu su i i + gomilita.
Ono to je karakteristicno za gomilite, odakle pojmu i dolazi ime, je da se u svakoj (pa i vrlo
maloj) okolini gomilita nalazi beskonacno mnogo elemenata skupa A. Dakle, skup A se gomila
blizu tocke gomilita. Ako nam je dakle na skupu A denirana funkcija, obzirom da se skup A
gomila oko tocke gomilita, to znaci da mozemo promatrati kako se ponaa funkcijska vrijednost
oko gomilita. Za izolirane tocke to nije slucaj, jer blizu izoliranih tocaka nema elemenata skupa
A (tu se skup ne gomila), pa onda nema ni funkcijskih vrijednosti.
3.2 Denicija limesa
3.2.1 Limes u konacnosti
Denicija 3.8 Neka je ) : A R funkcija, te neka je r
0
R gomilite skupa A. Kazemo da
je 1 R granicna vrijednost ili limes funkcije ) u tocki r
0
(piemo lim
rr0
)(r) = 1) ako za svaku
cokolinu od 1 postoji cokolina od r
0
(bez r
0
) koja se u nju preslika.
Ovaj ovjet postojanja limesa cesto se simbolicki zapisuje sa:
(\c 0) (c 0) (\r A r
0
) ([r r
0
[ < c = [)(r) 1[ < c)
0
funkcija ) ima beskonacni limes +u tocki r
0
(piemo lim
rr0
)(r) = +) ako za svaku 'okolinu
od + postoji cokolina od r
0
(bez r
0
(\' R)(c 0)(\r A r
0
) ([r r
0
[ < c = )(r) ').
0
funkcija ) ima beskonacni limes u tocki r
0
(piemo lim
rr0
)(r) = ) ako za svaku 'okolinu
od postoji cokolina od r
0
(bez r
0
3.2. DEFINICIJA LIMESA 53
a) b) c)
Slika 3.1: Limesi u konacnosti: a) konacan limes 1, b) limes +, c) limes .
(\' R)(c 0)(\r A r
0
) ([r r
0
[ < c = )(r) < ').
Postojanje limesa u konacnosti ilustrirano je Slikom 3.1.
Ako tocka r
0
nije gomilite domene funkcije ), onda kazemo da limes funkcije ) u tocki r
0
nije deniran. Ako tocka r
0
jest gomilite domene funkcije ), ali nije ispunjen uvjet postojanja
limesa u toj tocki, onda kazemo da limes funkcije ) u tocki r
0
ne postoji. Dakle, limes funkcije u
nekoj tocki r
0
moze ne biti deniran, moze biti deniran ali ne postojati, te moze biti deniran i
postojati u kom slucaju moze biti konacan i beskonacan (+ ili ). Uocimo da nam u deniciji
limesa funkcijska vrijednost u samoj tocki r
0
(ako ta postoji) nije vazna, tj. ne mora se preslikavati
u okolinu limesa. Primjer tocaka u kojima limes funkcije nije deniran ili ne postoji prikazan je
Slikom 3.2. Naime, limes funkcije zadane Slikom 3.2 nije deniran za bilo koju tocku r
0
a, / ,
jer te tocke nisu gomilita domene. Limes ne postoji u tockama c i d. U svim ostalim tockama je
limes deniran i postoji, s tim da je u tocki r = a limes beskonacan () dok je u svim ostalim
tockama limes konacan.
Slika 3.2: Primjeri za nedeniranost ili nepostojanje limesa.
Primjer 3.11 Funkcija ) zadana je grafom sa Slike 3.3. Za limese u tockama 1.5, 1, 1, 2.5, 4
odredi jesu li denirani, ako su denirani postoje li, te ako postoje koliki su! Ako u nekoj od tocaka
limes jest deniran, ali ne postoji, pronai c za koji nije ispunjen uvjet limesa. Ako u nekoj od tih
tocaka postoji konacan limes, onda za c = 0.5 pronai odgovarajuci c 0 za koji je ispunjen uvjet
limesa. Ako je pak u nekoj od tih tocaka limes + (odnosno ), onda za ' = 1.5 (odnosno
' = 0.7) pronai odgovarajuci c 0 za koji je ispunjen uvjet limesa.
Dokaz. U tocki r = 1.5 limes nije deniran, jer je domena funkcije 1()) = [1, + pa r = 1.5
nije gomilite domene. U r = 1 postoji konacan limes 1 = 1 (za c = 0.5 uvjet limesa ispunjen je
za c = 0.2). U r = 1 limes je + (za ' = 1.5 uvjet limesa ispunjen je za c = 0.3). U tocki r = 2.5
limes jest deniran, ali ne postoji jer nije ispunjen uvjet limesa (npr. za c = 0.5 nije ispunjen uvjet
limesa). Konacno, u tocki r = 4 limes je (za ' = 0.7 uvjet limesa je ispunjen za c = 0.3).
Slika 3.3: Slika uz Primjer 3.11.
3.2.2 Limes u beskonacnosti
Najprije cemo denirati limes u pozitivnoj beskonacnosti.
Denicija 3.12 Neka je ) : A R funkcija, te neka je + gomilite skupa A. Kazemo da
je 1 R limes u + funkcije ) (piemo lim
r+o
)(r) = 1) ako za svaku cokolinu od 1 postoji
'okolina od + koja se u nju preslikala.
(\c 0)(' R)(\r A) (r ' = [)(r) 1[ < c) .
Denicija 3.13 Neka je ) : A R funkcija, te neka je + gomilite skupa A. Kazemo da je
+ limes u + funkcije ) (piemo lim
r+o
)(r) = +) ako za svaku okolinu od + postoji
(\ R)(' R)(\r A) (r ' = )(r) ) .
Denicija 3.14 Neka je ) : A R funkcija, te neka je + gomilite skupa A. Kazemo da je
limes u + funkcije ) (piemo lim
r+o
)(r) = ) ako za svaku okolinu od postoji
3.2. DEFINICIJA LIMESA 55
a) b) c)
Slika 3.4: Limesi u pozitivnoj beskonacnosti: a) konacan limes 1, b) limes +, c) limes .
(\ R)(' R)(\r A) (r ' = )(r) < ) .
Postojanje limesa u pozitivnoj beskonacnosti ilustrirano je Slikom 3.4.
Posve analogno kao kod limesa u konacnosti, ako + nije gomilite domene kazemo da limes
funkcije u + nije deniran. Ako + jest gomilite domene, ali nije ispunjen uvjet postojanja
limesa, onda kazemo da limes ne postoji. Ako je pak limes i deniran i postoji, onda moze biti
konacan i beskonacan (+ ili ). Limes funkcije u pozitivnoj beskonacnosti koji nije deniran
ili ne postoji ilustriran je Slikom 3.5.
a) b)
Slika 3.5: Limesi u pozitivnoj beskonacnosti: a) limes nije deniran, b) limes ne postoji.
Limes funkcije u negativnoj beskonacnosti denira se posve analogno, pa iskazivanje ih denicija
ostavljamo citatelju za vjezbu.
Primjer 3.15 Funkcija ) zadana je grafovima sa Slike 3.6. Ispitaj jesu li limesi u pozitivnoj i
negativnoj beskonacnosti denirani, ako su denirani postoje li, te ako postoje koliki su. Ako je
limes konacan, onda za c = 0.2 odredi odgovarajuci ' R za koji je ispunjen uvjet denicije, ako
je limes + onda za = 1.3 odredi ' R za koji je ispunjen uvjet denicije, te ako je limes
onda za = 0.9 odredi ' R za koji je ispunjen uvjet denicije.
Dokaz. Za funkciju ) zadanu grafom a) vrijedi da limes u + nije deniran, jer + nije gomilite
domene. Limes u je deniran i postoji, tj. konacan je i vrijedi 1 = 1 (ako odaberemo c = 0.2
uvjet denicije je ispunjen za ' = 1.4).
Za funkciju ) zadanu grafom b) vrijedi da limes u + jest deniran, ali ne postoji. Limes u
je deniran i postoji, tj. vrijedi 1 = (ako odaberemo = 0.9 onda je uvjet postojanja
limesa iz denicije limesa ispunjen za ' = 2).
a) b)
3.3 Jednostrani limesi
Ako se tocki r
0
u kojoj trazimo limes priblizavamo samo s jedne strane (s lijeva ili s desna), onda
dolazimo do pojma jednostranih limesa (limes s lijeva ili limes s desna). Uocimo da za r koji
tezi s lijeva prema r
0
vrijedi da je uvijek neto manji od r
0
(tj. r = r
0
":a|o"), pa tu teznju
oznacavamo sa r r
0
. Opceniti limes je bio deniran pomocu okolina, a jednostrani limes ce biti
deniran pomocu jednostranih okolina. U svemu ostalome denicija je analogna.
0
R gomilite skupa A. Kazemo da je
1 R limes s lijeva funkcije ) u tocki r
0
(i piemo lim
rr
0
)(r) = 1) ako za svaku cokolinu od 1
postoji lijeva cokolina od r
0
koja se u nju preslika.
Ovaj uvjet se u literaturi cesto simbolicki zapisuje sa:
(\c 0)(c 0)(\r A r
0
) (0 < r
0
r < c == [)(r) 1[ < c) .
0
R gomilite skupa A. Kazemo da je
1 R limes s desna funkcije ) u tocki r
0
(i piemo lim
rr
+
0
)(r) = 1) ako za svaku cokolinu od 1
postoji desna cokolina od r
0
koja se u nju preslika.
Ovaj uvjet se u literaturi cesto simbolicki zapisuje sa:
(\c 0)(c 0)(\r A r
0
) (0 < r r
0
< c == [)(r) 1[ < c) .
Postojanje (razlicitih) jednostranih limesa ilustrirano je Slikom 3.7.
Ovdje su iskazane denicije konacnih jednostranih limesa u konacnoj tocki r
0
. Posve analogno
mogu se denirati beskonacni jednostrani limesi u konacnoj tocki (iskaz ostavljamo citatelju za
vjezbu). Jednostrani limesi u beskonacnosti pak nemaju smisla jer se pojam jednostranih okolina
od ne razlikuje od opcenitog pojma okoline od .
3.3. JEDNOSTRANI LIMESI 57
a) b) c)
Slika 3.7: Jednostrani limesi u r
0
: a) limes 1
1
s lijeva, limes 1
2
s desna, b) uvjet postojanje limesa
s lijeva, c) uvjet za postojanje limesa s desna.
Primjer 3.18 Funkcija ) zadana je grafom sa Slike 3.8. Odredi jednostrane limese u tockama
a, /, c, d, c.
Dokaz. Vrijedi
lim
ro
)(r) = + i lim
ro
+
)(r) = +,
lim
rb
)(r) = i lim
rb
+
)(r) = +,
lim
rc
)(r) = 1
4
i lim
rc
+
)(r) = 1
4
,
lim
rJ
)(r) = 1
2
i lim
rJ
+
)(r) = 1
3
,
lim
rt
)(r) = 1
1
i lim
rt
+
)(r) = +.
Ako razmislimo o postojanju (obostranog tj. opcenitog) limesa u ovim tockama, mozemo uociti
da limes postoji tamo gdje su oba obostrana limesa jednaka, a ne postoji tamo gdje se jednostrani
limesi razlikuju.
Odnos izmeu jednostranih limesa i obostranog limesa koji smo uocili u prethodnom primjeru
vrijedi i opcenito.
Napomena 3.19 Funkcija ) ima limes 1 (odnosno ) u tocki r
0
ako i samo ako oba jednostrana
limesa u tocki r
0
postoje i jednaka su 1 (odnosno ).
3.4 Limesi elementarnih funkcija
Limesi elementarnih funkcija odreuju se tako da se limesi osnovnih elementarnih funkcija odreuju
iz poznavanja denicije i grafa tih funkcija. Limesi ostalih elementarnih funkcija odreuju se iz
poznavanja limesa osnovnih elementarnih funkcija i poznavanja kako se limes odnosi na operacije s
funkcijama.
3.4.1 Limesi osnovnih elementarnih funkcija
Primjer 3.20 Za funkcije r
2
, r
3
,
1
r
,
1
r
2
te
_
r odredi limese u , 0 i +.
Dokaz. Za funkcije r
2
i r
3
sva tri limesa su dobro denirana i vrijedi
lim
ro
r
2
= +, lim
ro
r
3
= ,
lim
r0
r
2
= 0, lim
r0
r
3
= 0,
lim
r+o
r
2
= +, lim
r+o
r
3
= +.
Za funkcije
1
r
i
1
r
2
sva tri limesa su takoer dobro denirana i vrijedi
lim
ro
1
r
= 0, lim
ro
1
r
2
= 0,
lim
r0
1
r
=ne postoji, lim
r0
1
r
2
= +,
lim
r+o
1
r
= 0, lim
r+o
1
r
2
= 0.
Za funkciju
_
r vrijedi
lim
ro
_
r =nije deniran,
lim
r0
_
r = 0,
lim
r+o
_
r = +.
Primjer 3.21 Za funkcije c
r
i lnr odredi limese u , 0, 1 i +.
Dokaz. Vrijedi
lim
ro
c
r
= 0, lim
ro
lnr =nije deniran
lim
r0
c
r
= 1, lim
r0
lnr = ,
lim
r1
c
r
= c, lim
r1
lnr = 0,
lim
r+o
c
r
= +, lim
r+o
lnr = +.
Primjer 3.22 Za funkcije sinr i tg r odredi limese u , 0,
t
2
i +.
Dokaz. Vrijedi
lim
ro
sinr =ne postoji lim
ro
tg r =ne postoji,
lim
r0
sinr = 0, lim
r0
tg r = 0,
lim
r
2
sinr = 1, lim
r
2
tg r =ne postoji,
lim
r+o
sinr =ne postoji, lim
r+o
tg r =ne postoji.
3.4. LIMESI ELEMENTARNIH FUNKCIJA 59
Primjer 3.23 Za funkciju arcsinr odredi limese u , 0, 1 i +.
Dokaz. Vrijedi
lim
ro
arcsinr = nije deniran,
lim
r0
arcsinr = 0,
lim
r1
arcsinr =

2
,
lim
r+o
arcsinr = nije deniran.
Primjer 3.24 Za funkciju arctg r odredi limese u , 0 i +.
Dokaz. Vrijedi
lim
ro
arctg r =
2
,
lim
r0
arctg r = 0,
lim
r+o
arctg r =

2
.
3.4.2 Limesi i operacije s funkcijama
Odnos limesa i racunskih operacija iskazan je sljedecim teoremom. Teorem je iskazan za limese u
konacnoj tocki r
0
, ali analogne tvrdnje vrijede i za limese u beskonacnosti.
Teorem 3.25 Ako limesi lim
rr0
)(r) i lim
rr0
q(r) postoje i konacni su, onda vrijedi:
1. lim
rr0
()(r) +q(r)) = lim
rr0
)(r) + lim
rr0
q(r),
2. lim
rr0
()(r) q(r)) = lim
rr0
)(r) lim
rr0
q(r),
3. lim
rr0
()(r) q(r)) = lim
rr0
)(r) lim
rr0
q(r),
4. lim
rr0
_
}(r)
(r)
_
=
lim
x!x
0
}(r)
lim
x!x
0
(r)
uz uvjet da je lim
rr0
q(r) ,= 0.
5. lim
rr0
_
)(r)
(r)
_
= lim
rr0
)(r)
lim
x!x
0
(r)
uz uvjet da je lim
rr0
)(r) 0 i )(r) 0.
Napomena 3.26 Teorem 3.25 vrijedi i kad r , ali ne vrijedi za beskonacne limese.
Teorem 3.27 Neka su ) : A R i q : 1 R funkcije takve da je kompozicija q ) dobro
denirana (tj. vrijedi )(A) _ 1 ). Ako postoje limesi
lim
rr0
)(r) = j
0
i lim
0
q(j) = 1,
onda postoji i limes lim
rr0
q )(r) i vrijedi
lim
rr0
q )(r) = 1.
Primjer 3.28 Odredi
lim
ro
(c
r
+ arctg r) , lim
r+o
(r
2
r), lim
r+o
(r r
2
).
Dokaz. Uocimo da za osnovne funkcije od kojih su izgraene zadane slozene funkcije vrijedi
lim
ro
c
r
= 0, lim
ro
arctg r =
2
, lim
r+o
r
2
= + i lim
r+o
r = +.
Obzirom da su prva dva limesa konacni, mozemo primijeniti Teorem 3.25, pa imamo
lim
ro
(c
r
+ arctg r) = lim
ro
c
r
+ lim
ro
arctg r = 0 + (
2
) =
2
.
No, druga dva limesa su bekonacni, pa ne mozemo primijeniti Teorem 3.25. Naime, kad bismo
zakljucivali po analogiji na teorem, imali bismo
lim
r+o
(r
2
r) = lim
r+o
r
2
lim
r+o
r = + =?,
lim
r+o
(r r
2
) = lim
r+o
r lim
r+o
r
2
= + =?.
Da bismo odredili ove limese, uocimo da je parabola r
2
r je okrenuta "prema gore", dok je
parabola r r
2
okrenuta "prema dolje" (vidi Sliku 3.9), pa je
lim
r+o
(r
2
r) = + i lim
r+o
(r r
2
) = .
Dakle, ovi limesi su razliciti.
a) b)
Slika 3.9: Parabola: a) r
2
r, b) r r
2
.
3.4. LIMESI ELEMENTARNIH FUNKCIJA 61
Obzirom dakle da limesi mogu biti i beskonacni, potrebno je znati "racunati" s beskonacnocu.
Vrijedi
Zbrajanje/oduzimanje Mnozenje
+c =
++ = +
=
+ = ?
c =
_
_
_
, za c 0,
(, za c < 0,
?, za c = 0.
+ () =
() = (
Dijeljenje Potenciranje
c
o
= 0
o
o
= ?
c
0
=
_
_
_
, za c 0,
(, za c < 0.
?, za c = 0.
c
+o
=
_
_
_
+, za c 1,
0, za 0 < c < 1,
?, za c = 1.
c
=
_
_
_
, za c 0,
0, za c < 0,
?, za c = 0.
0
0
= ?.
Naravno, jednakosti u ovoj tablici ne treba shvacati kao racunanje s brojevima, nego kao racunanje
s limesima, pa npr. ++ = + znaci da je lim
rr0
()(r) +q(r)) = + ako je lim
rr0
)(r) =
+ i lim
rr0
q(r) = +. Nadalje, u tablici se javlja 7 neodreenih oblika:
, 0,

,
0
0
, 1
o
,
0
, 0
0
.
Neodreenost oblika znaci da vrijednost limesa u takvim situacijama nije uvijek ista, nego ovisi od
slucaja do slucaja.
Pri odreivanju limesa neodreenih oblika, koristan ce nam biti i sljedeci teorem.
Teorem 3.29 (O dva policajca) Neka je
lim
rr0
)(r) = lim
rr0
q(r) = 1.
Ako postoji c 0 takav da je
)(r) _ /(r) _ q(r)
za svaki r r
0
c, r
0
+c r
0
, onda vrijedi da je i
lim
rr0
/(r) = 1.
Ovaj teorem ilustriran je Slikom 3.10.
Teorem o dva policajca nam moze biti jako koristan pri odreivanju brojnih limesa, a najcece
su to oni koji ukljucuju ogranicene funkcije poput sinusa i kosinusa.
Primjer 3.30 Koristeci teorem o dva policajca dokazimo da je
lim
r0
sinr
r
= 1.
Slika 3.10: Ilustracija Teorema o dva policajca.
Dokaz. Neka je r blizu nuli. Razmatranjem geometrijskog znacenja vrijednosti sinr i cos r za-
kljucujemo da je za r 0 ujedno i sinr 0 te vrijedi
sinr < r < tg r.
Dijeljenjem ove nejednakosti sa sinr 0 dobivamo
1 <
r
sinr
<
1
cos r
.
Na slican nacin se moze pokazati da ista nejednakost vrijedi i za r < 0. Odavde slijedi
cos r <
sinr
r
< 1.
Dakle, funkcija
sin r
r
je oko tocke r = 0 uklijetena izmeu funkcija cos r i 1. Obzirom da je
lim
r0
cos r = lim
r0
1 = 1,
po teoremu o dva policajca slijedi da mora biti i
lim
r0
sinr
r
= 1.
Ukljetenje funkcije
sin r
r
izmeu "policajaca" cos r i 1 prikazano je na Slici 3.11.
Slika 3.11: Ukljetenje funkcije
sin r
r
izmeu "policajaca" cos r i 1.
3.5. NEPREKIDNOST FUNKCIJE 63
Ovaj limes ce nam biti koristan pri izracunavanju brojnih limesa koji se na njega mogu svesti.
Naime, po teoremu o limesu kompozicije funkcija slijedi da umjesto varijable r moze stajati bilo
koji izraz koji tezi u 0, pa tako primjerice vrijedi i
lim
r+o
sin
1
r
1
r
= 1.
Sljedeci limes koji ce nam takoer biti koristan je
lim
r+o
_
1 +
1
r
_
r
.
Moze se pokazati da ovaj limes postoji, i da je iracionalan realan broj. Taj broj nazivamo c, tj.
deniramo sljedece.
Denicija 3.31 Deniramo
c = lim
r+o
_
1 +
1
r
_
r
.
Moze se pokazati da vrijedi i sljedeci teorem.
Teorem 3.32 Vrijedi
lim
r0
(1 +r)
1
x
= c.
Ova dva limesa ce nam takoer sluziti kao osnovni, jer po teoremu o limesu kompozicije funkcija
umjesto varijable r moze stajati bilo koji izraz koji tezi u + (odnosno 0).
3.5 Neprekidnost funkcije
Denicija 3.33 Neka je ) : A R realna funkcija realne varijable, te neka je r
0
A. Kazemo
da je funkcija ) neprekidna u tocki r
0
ako vrijedi
lim
rr0
)(r) = )(r
0
).
U suprotnom kazemo da funkcija ima prekid u tocki r
0
A.
Uocimo da funkcija moze imati prekid samo u tockama domene. Dakle, treba razlikovati prekid
domene od prekida funkcije (vidi Sliku 3.12).
Ako funkcija ) ima prekid u tocki r
0
A, taj prekid moze biti razlicitih vrsta.
Kazemo da funkcija ) ima uklonjivi prekid u tocki r
0
ako su jednostrani limesi u tocki r
0
konacni i meusobno jednaki, ali razliciti od funkcijske vrijednosti, tj. ako vrijedi
lim
rr
+
0
)(r) = lim
rr
0
)(r) = 1 ,= )(r
0
).
Kazemo da funkcija ) ima prekid prve vrste u tocki r
0
(tzv. "skok") ako su jednostrani limesi
u tocki r
0
konacni, ali meusobno razliciti.
a) b)
Slika 3.12: Prekinutost u tocki r
0
: a) funkcije, b) domene.
Kazemo da funkcija ) ima prekid druge vrste u tocki r
0
ako su jedan (ili oba) jednostrana
limesa u tocki r
0
beskonacni ili ne postoje.
Uocimo da se uklonjivi prekid moze ukloniti redeniranjem funkcijske vrijednosti u tocki r
0
, tj.
ako deniramo )(r
0
) = 1 onda funkcija postaje neprekidna. Sa prekidima prve i druge vrste to
nije slucaj. Vrste prekida funkcije ilustrirane su Slikom 3.13.
a) b) c)
Slika 3.13: Prekidi funkcije: a) uklonjivi prekid, b) prekid prve vrste tj. "skok", c) prekid druge
vrste.
Primjer 3.34 Funkcija ) zadana je grafom sa Slike 3.14. Odredi tocke u kojima funkcija ) ima
prekid, te za svaki prekid navedi koje je vrste.
Dokaz. Intuitivno, vidimo da je krivulja koja predstavlja graf funkcije prekinuta u tockama r =
a, /, c, d, c, ). Od navedenih tocaka prekidi funkcije su samo u tockama r = /, c, c, ). U tockama
r = a, d je prekinuta domena, a ne funkcija. Prekidi funkcije su sljedecih vrsta: u r = c je uklonjivi
prekid, u r = c je prekid prve vrste ili "skok", dok u tockama r = / i r = ) funkcija ima prekid
druge vrste.
Denicija 3.35 Kazemo da je funkcija ) : A R neprekidna na skupu A
t
_ A ako je neprekidna
u svakoj tocki skupa A
t
. Kazemo da je ) neprekidna ako je neprekidna u svakoj tocki domene.
Sada zelimo utvrditi (ne)prekidnost elementarnih funkcija. Podsjetimo se, elementarne funkcije
se grade iz osnovnih elementarnih funkcija pomocu operacija s funkcijama.
3.5. NEPREKIDNOST FUNKCIJE 65
Teorem 3.36 Sve osnovne elementarne funkcije su neprekidne.
Teorem 3.37 Neka su funkcije ) i q neprekidne u tocki r
0
. Tada su u tocki r
0
neprekidne i funkcije
) +q, ) q, ) q. Funkcija
}
je takoer neprekidna u tocki r

0
, ali uz uvjet da je q(r
0
) ,= 0.
Teorem 3.38 Ako je funkcija ) neprekidna u tocki r
0
, a funkcija q neprekidna u tocki j
0
= )(r
0
),
onda je kompozicija q ) neprekidna u tocki r
0
.
Obzirom da su sve osnovne elementarne funkcije neprekidne, a operacije s funkcijama cuvaju
neprekidnost, zakljucujemo da su sve elemementarne funkcije neprekidne.
Teorem 3.39 (O ekstremnoj vrijednosti) Neka je ) neprekidna na zatvorenom intervalu [a, /] .
Tada funkcija ) postize maksimalnu i minimalnu vrijednost, tj postoje c, d [a, /] takvi da je
)(c) _ )(r) _ )(d) za svaki r [a, /] . tovie, funkcija ) postize sve vrijednosti izmeu )(c) i
)(d), tj. za svaki j [)(c), )(d)] postoji r [a, /] takav da je )(r) = j.
Ovaj teorem ilustriran je Slikom 3.15 a). Uocimo da su zahtjevi da funkcija bude neprekidna,
te da interval bude zatvoren, jako vazni, jer bez njih tvrdnja Teorema o ekstremnoj vrijednosti
opcenito ne vrijedi (vidi Sliku 3.15 b) i c) ).
a) b) c)
Slika 3.15: Teorem o ekstremnoj vrijednosti: a) neprekidna funkcija na zatvorenom intervalu.
Uocimo da: b) prekinuta funkcija na zatvorenom intervalu, te c) neprekidna funkcija na otvorenom
intervalu, ne moraju postizati maksimalnu i minimalnu vrijednost.
Ocita posljedica ovog teorema je sljedeca: ako za neprekidnu funkciju ) vrijedi da su )(a) i )(/)
brojevi suprotnog predznaka, onda postoji r [a, /] takav da je )(r) = 0.
Teorem 3.40 Ako je
lim
rr0
)(r) = j
0
i ako je funkcija q neprekidna u tocki j
0
, onda vrijedi
lim
rr0
q () (r)) = q
_
lim
rr0
)(r)
_
= q(j
0
).
Kazemo da limes i neprekidna funkcija q komutiraju.
Poglavlje 4
Derivacija
4.1 Denicija derivacije
Denicija 4.1 Neka je ) : A R funkcija, te neka je r A. Kazemo da je funkcija ) derivabilna
u tocki r A ako limes
lim
r0
)(r + r) )(r)
r
postoji i konacan je. Taj limes oznacavamo s )
t
(r) i nazivamo derivacijom funkcije ) u tocki r.
Obzirom da cesto oznacavamo j = )(r), mozemo uvesti oznaku j = ) = )(r + r) )(r)
za promjenu funkcijske vrijednosti, pa denicija derivacije postaje
)
t
(r) = lim
r0
j
r
.
Dakle, derivacija u tocki r je limes omjera promjene funkcjske vrijednosti i promjene varijable
kako promjena varijable tezi k nuli. Derivacija ima vrlo vaznu geometrijsku interpretaciju. Naime,
uocimo da omjer

r
predstavlja koecijent smjera sekante na krivulju kroz tocke T
1
(r, )(r)) i T
2
(r+
r, )(r+r)) kao to je prikazano na Slici 4.1. Kako r tezi k nuli, tako tocka T
2
tezi po krivulji
k tocki T
1
, pa sekanta tezi ka tangenti. Obzirom da je derivacija denirana kao limes koecijenta
smjera sekanti, slijedi da derivacija predstavlja koecijent smjera tangente u promatranoj tocki.
Slika 4.1: Geometrijsko znacenje derivacije.
67
68 POGLAVLJE 4. DERIVACIJA
Neka je r
0
A tocka u kojoj je funkcija ) derivabilna. Obzirom da je tangenta na graf funkcije
) u tocki r
0
pravac koji prolazi kroz tocku T(r
0
, )(r
0
)) s koecijentom smjera )
t
(r
0
), jednadzba
tangente glasi
j )(r
0
) = )
t
(r
0
) (r r
0
) .
Normala se denira kao pravac kroz tocku T(r
0
, )(r
0
)) okomit na tangentu, pa njena jednadzba
glasi
j )(r
0
) =
1
)
t
(r
0
)
(r r
0
) .
Nadalje, buduci da je derivacija denirana kao limes, mozemo denirati i jednostrane derivacije.
s lijeva u tocki r A ako limes
lim
r0
)(r + r) )(r)
r
t
(r
) i nazivamo derivacijom s lijeva funkcije ) u

tocki r.
s desna u tocki r A ako limes
lim
r0
+
)(r + r) )(r)
r
t
(r
+
) i nazivamo derivacijom s desna funkcije ) u
tocki r.
Primjer tocaka u kojima derivacija s lijeva i derivacija s desna nisu jednake prikazan je na Slici
4.2. U tocki r
1
funkcija uopce nije derivabilna s lijeva, dok je derivacija s desna jednaka nula. U
tocki r
2
funkcija je derivabilna i s lijeva i s desna, ali je derivacija s lijeva ocito pozitivna (tangenta
je strogo rastuca), dok je derivacija s desna ocito negativna (tangenta je strogo padajuca). Dakle,
u tockama r
1
i r
2
se jednostrane derivacije razlikuju, pa funkcija nije derivabilna u tim tockama.
Slika 4.2: Jednostrane derivacije.
Navedimo i sljedeci teorem koji daje vaznu vezu izmeu neprekidnosti i derivabilnosti.
Teorem 4.4 Ako je funkcija ) derivabilna u tocki r, onda je funkcija ) i neprekidna u tocki r.
4.2. DERIVIRANJE ELEMENTARNIH FUNKCIJA 69
Uocimo da obrat teorema ne vrijedi, tj. mogu postojati tocke u kojima je funkcija neprekidna,
a nije derivabilna (primjer za to je tocka r
2
sa Slike 4.2).
Sada mozemo denirati funkciju koja svakoj tocki pridruzuje derivaciju u toj tocki.
Denicija 4.5 Neka je ) : A R funkcija, te neka je A
t
_ A skup svih tocaka u kojima je
funkcija ) derivabilna. Funkciju )
t
: A
t
R kojoj je funkcijska vrijednost u tocki r A
t
jednaka
)
t
(r) nazivamo derivacijom funkcije ).
Obzirom da se cesto koristi oznaka j = )(r), onda se cesto koristi i oznaka j
t
= )
t
(r).

Zelimo
okarakterizirati tocke u kojima funkcija nije derivabilna. Podsjetimo se, limes u nekoj tocki domene
moze biti nedeniran, pa u tom slucaju funkcija nije derivabilna. Primjer takvih tocaka su izolirane
tocke domene. Nadalje, limes moze biti deniran, ali ne postojati, pa u tom slucaju funkcija
ponovo nije derivabilna. Primjer za to su tocke prekida (po Teoremu referenca) i tocke u kojima
je funkcija neprekidna ali se derivacija s lijeva i desna razlikuju (tzv. picevi). Konacno, limes
moze biti deniran, postojati i biti beskonacan, u kom slucaju funkcija ponovo nije derivabilna.
Uocimo da se u takvim tockama moze postaviti tangenta na graf funkcije, samo je ta tangenta
vertikalni pravac. Zadnja mogucnost je da je limes u tocki deniran, postoji i konacan je, no u
takvim tockama je funkcija po deniciji derivabilna. Dakle, mozemo zakljuciti da funkcija nije
derivabilna u: 1) izoliranim tockama, 2) tockama prekida, 3) picevima, 4) tockama u kojima je
tangenta vertikalna.
Primjer 4.6 U kojim tockama funkcija zadana grafom sa Slike 4.3 nije derivabilna? Obrazlozi
zato!
Dokaz. Funkcija nije derivabilna u tocki r = a jer je to izolirana tocka domene. Nadalje, funkcija
nije derivabilna u tocki r = c jer je u njoj tangenta vertikalna (to znaci da limes iz denicije
derivacije postoji, ali je beskonacan). Takoer, funkcija nije denirana u tocki r = d jer je to tocka
prekida, te u tocki r = c jer u toj tocki funkcija ima "pic" (dakle u obje te tocke limes iz denicije
derivacije jest deniran, ali ne postoji). Konacno, uocimo da u tocki r = ) pojam derivabilnosti
nije deniran, jer ta tocka nije u domeni.
Slika 4.3: U kojim tockama funkcija nije derivabilna.
4.2 Deriviranje elementarnih funkcija
Derivacije funkcija c, r
n
(za : N), a
r
, sinr i cos r potrebno je odrediti po deniciji. Pri deriviranju
ostalih elementarnih funkcija koristimo sljedece teoreme.
Teorem 4.7 Neka je funkcija ) : A 1 bijekcija koja je derivabilna u tocki r, te neka je )
t
(r) ,= 0.
Nadalje, neka je inverzna funkcija )
1
: 1 A neprekidna u tocki j = )(r). Tada vrijedi
_
)
1
_
t
(j) =
1
)
t
(r)
.
Teorem 4.8 Neka su funkcije ) i q derivabilne na skupu A
t
. Tada za svaki r A
t
vrijedi:
() +q)
t
(r) = )
t
(r) +q
t
(r),
() q)
t
(r) = )
t
(r) q
t
(r),
() q)
t
(r) = )
t
(r) q(r) +)(r) q
t
(r),
_
)
q
_
t
(r) =
)
t
(r) q(r) )(r) q
t
(r)
q(r)
2
za q(r) ,= 0.
Teorem 4.9 Ako je funkcija ) derivabilna u tocki r, a funkcija q u tocki j = )(r), onda je kom-
pozicija q ) derivabilna u tocki r i vrijedi
(q ))
t
(r) = (q () (r)))
t
= q
t
()(r)) )
t
(r).
Odredimo najprije derivacije osnovnih funkcija po deniciji.
Primjer 4.10 Odredi derivacije funkcija c, r
n
, c
r
, sinr i cos r.
Dokaz. Ako je )(r) = c, onda imamo
)
t
(r) = lim
r0
c c
r
= lim
r0
0
r
= 0.
Ako je )(r) = r
n
, onda imamo
)
t
(r) = lim
r0
(r + r)
n
r
n
r
=
= lim
r0
_
r
n
+:r
n1
r +
n(n1)
2
r
n2
r
2
+. . . + r
n
_
r
n
r
=
= lim
r0
:r
n1
r +
n(n1)
2
r
n2
r
2
+. . . + r
n
r
=
= lim
r0
_
:r
n1
+
:(: 1)
2
r
n2
r +. . . + r
n1
_
=
= :r
n1
.
Ako je )(r) = a
r
, onda imamo
)
t
(r) = lim
r0
a
r+r
a
r
r
= lim
r0
a
r
(a
r
1)
r
=
_
_
_
a
r
1 = t
r = log
o
(t + 1)
r 0 = t 0
_
_
_
=
= a
r
lim
|0
t
log
o
(t + 1)
= a
r
lim
|0
t
ln(|+1)
ln o
= a
r
lim
|0
lna
1
|
ln(t + 1)
=
= a
r
lna lim
|0
1
ln(t + 1)
1
t
= a
r
lna.
4.2. DERIVIRANJE ELEMENTARNIH FUNKCIJA 71
Ako je )(r) = sinr, onda imamo
)
t
(r) = lim
r0
sin(r + r) sinr
r
= lim
r0
sinrcos r + cos rsinr sinr
r
=
= lim
r0
_
sinr(cos r 1)
r
+
cos rsinr
r
_
=
= sinr lim
r0
2 sin
2 r
2
r
+ cos r lim
r0
sinr
r
=
= cos r.
Ako je )(r) = cos r, onda imamo
)
t
(r) = lim
r0
cos(r + r) cos r
r
= lim
r0
cos rcos r sinrsinr cos r
r
=
= lim
r0
_
cos r(cos r 1)
r

sinrsinr
r
_
=
= sinr.
Primjer 4.11 Odredi derivaciju funkcija r
n
(: N), tg r, ctg r.
Dokaz. Funkcije r
n
(: N), tg r, ctg r nastaju iz funkcija r
n
, sinr i cos r pomocu racunskih
operacija, pa mozemo primijeniti Teorem 4.8 kod odreivanja njihovih derivacija. Vrijedi
_
r
n
_
t
= (
1
r
n
)
t
=
1
t
r
n
1 (r
n
)
t
(r
n
)
2
=
0 r
n
:r
n1
r
2n
= :r
n1
,
(tg r)
t
= (
sinr
cos r
)
t
=
(sinr)
t
cos r sinr(cos r)
t
cos
2
r
=
cos
2
r + sin
2
r
cos
2
r
=
1
cos
2
r
,
(ctg r)
t
= (
cos r
sinr
)
t
=
(cos r)
t
sinr cos r(sinr)
t
sin
2
r
=
sin
2
r cos
2
r
sin
2
r
=
1
sin
2
r
.
Primjer 4.12 Odredi derivacije funkcija r
1
n
, r
1
n
, log
o
r, arcsinr, arccos r, arctg r, arcctg r.
Dokaz. Zadane funkcije su inverzne funkcije funkcija r
n
, r
n
, a
r
, sinr, cos r, tg r i ctg r, pa kod
odreivanja derivacije mozemo koristiti Teorem 4.7. Oznacimo r
1
n
= j, pa je r = j
n
i imamo
_
r
1
n
_
t
=
1
(j
n
)
t
=
1
:j
n1
=
1
:
_
r
1
n
_
n1
=
1
:r
1
1
n
=
1
:
r
1
n
1
.
Na slican nacin dobivamo
_
r
1
n
_
t
=
1
n
r
1
n
1
. Kod logaritamske funkcije oznacimo log
o
r = j,
pa je r = a
i imamo
(log
o
r)
t
=
1
(a
)
t
=
1
a
lna
=
1
a
log
a
r
lna
=
1
rlna
.
)(r) )
t
(r) )(r) )
t
(r) )(r) )
t
(r)
c 0 sinr cos r shr chr
r
:
rr
:1
cos r sinr chr shr
1
r

1
r
2
tg r
1
cos
2
r
thr
1
ch
2
r
_
r
1
2
_
r
ctg r
1
sin
2
r
cthr
1
sh
2
r
c
r
c
r
arcsinr
1
_
1 r
2
arshr
1
_
1 +r
2
a
r
a
r
lna arccos r
1
_
1 r
2
archr
1
_
r
2
1
lnr
1
r
arctg r
1
1 +r
2
arthr
1
1 r
2
log
o
r
1
rlna
arcctg r
1
1 +r
2
arcthr
1
1 r
2
Tablica 4.1: Tablica derivacija
Kod arkus sinus funkcije oznacimo arcsinr = j, pa je r = sinj i imamo
(arcsinr)
t
=
1
(sinj)
t
=
1
cos j
=
1
_
1 sin
2
j
=
1
_
1 r
2
.
Na slican nacin dobivamo
(arccos r)
t
=
1
(cos j)
t
=
1
sinj
=
1
_
1 cos
2
j
=
1
_
1 r
2
,
(arctg r)
t
=
1
(tg j)
t
=
1
1
cos
2

=
1
sin
2
+cos
2

cos
2

=
1
tg
2
j + 1
=
1
r
2
+ 1
,
(arcctg r)
t
=
1
(ctg j)
t
=
1
1
sin
2

=
1
sin
2
+cos
2

sin
2

=
1
ctg
2
j + 1
=
1
r
2
+ 1
.
Primjer 4.13 Odredi derivaciju funkcije r
m
n
za
n
n
Q.
Dokaz. Zadana funkcija je kompozicija funkcija r
1
n
i r
n
, pa kod odreivanja derivacije mozemo
koristiti Teorem 4.9. Vrijedi
_
r
m
n
_
t
=
__
r
1
n
_
n
_
t
= :
_
r
1
n
_
n1
_
r
1
n
_
t
= :
_
r
1
n
_
n1
1
:
r
1
n
1
=
:
:
r
m
n
1
.
Deriviranje hiperbolnih i area funkcija ostavljamo citatelju za vjezbu, a pregled svih ovih
derivacija sazet je u Tablici 4.1 koju nazivamo tablicom osnovnih derivacija.
Napomena 4.14 Moze se pokazati da vrijedi
(c )(r))
t
= c )
t
(r),
()(r) q(r) /(r))
t
= )
t
(r) q(r) /(r) +)(r) q
t
(r) /(r) +)(r) q(r) /
t
(r).
4.3. DERIVIRANJE IMPLICITNO ZADANE FUNKCIJE 73
4.3 Deriviranje implicitno zadane funkcije
Neka je funkcija j = )(r) implicitno zadana izrazom 1(r, j) = 0. Derivaciju funkcije j = )(r)
tada odreujemo deriviranjem izraza 1(r, j) = 0 pri cemu izraze koji sadrze zavisnu varijablu j
deriviramo primjenjujuci Teorem referenca o deriviranju kompozicije.
Primjer 4.15 Odredi tangentu na krivulju r
2
rj +j
2
= 3 u tocki r
0
= 1.
Rjeenje. Potrebno je odrediti vrijednost zavisne varijable j kad je r
0
= 1. Vrijedi
1
2
1 j +j
2
= 3,
j
2
j 2 = 0,
j
1
= 2, j
2
= 1.
Dakle, postoje dvije tocke na krivulji r
2
rj + j
2
= 3 za koje je r = 1, to su tocke T
1
(1, 2) i
T
2
(1, 1). Sada je potrebno pronaci tangente na krivulju u tockama T
1
i T
2
. U tu svrhu potrebna
nam je derivacija. Vrijedi
2r (1 j +r j
t
) + 2j j
t
= 0,
j
t
=
j 2r
2j r
.
Dakle, vrijednost derivacije u tocki T
1
(1, 2) je j
t
(T
1
) = 0, a vrijednost derivacije u tocki T
2
(1, 1)
je j
t
(T
2
) = 1. Dakle, trazene tangente su
t
1
. . . j 2 = 0 (r 1) ,
j = 2,
t
2
. . . j + 1 = 1 (r 1) ,
j = r 2.
Ova krivulja i trazene tangente prikazane su na Slici 4.4.
Slika 4.4: Deriviranje implicitno zadane funkcije.
4.4 Logaritamsko deriviranje
Pokazimo kako se deriviraju funkcije oblika
j = ) (r)
(r)
.
Deriviranje ovakvih funkcija provodi se u tri koraka: 1) logaritmira se jednakost j = ) (r)
(r)
, 2)
koritenjem svojstava logaritma eksponencijalni izraz se transformira u umnozak, te se 3) derivira
dobivena implicitno zadana funkcija. Ovim postupkom dobije se
j
t
= ) (r)
(r)
_
q
t
(r) ln)(r) +
q(r)
)(r)
)
t
(r)
_
.
Zadatak 4.16 Odredi derivacije funkcija j = r
r
.
Dokaz. Logaritmiranjem jednakosti j = r
r
, te naknadnim deriviranjem dobivamo
j = r
r
,
lnj = lnr
r
,
lnj = rlnr,
1
j
j
t
= 1 lnr +r
1
r
,
j
t
= r
r
(lnr + 1) .
4.5 Diferencijali
Diferencijal je pojam koji se denira pomocu derivacije, a daje nam linearnu aproksimaciju prirasta
funkcije u okolini neke tocke.
Denicija 4.17 Neka je ) : A R funkcija derivabilna u tocki r A. Tada je diferencijal d)(r)
funkcije ) u tocki r deniran sa d)(r) = )
t
(r)r.
Primjer 4.18 Odredi diferencijal funkcija )(r) = sinr i )(r) = r.
Dokaz. Vrijedi
d(sinr) = (sinr)
t
r = cos r r,
d(r) = (r)
t
r = 1 r = r.
Obzirom na diferencijal funkcije )(r) = r, cesto se koristi oznaka r = dr. Takoer, obzirom da
denicija diferencijala sada postaje d)(r) = )
t
(r)dr, cesto se koristi sljedeca oznaka za derivaciju
)
t
(r) =
d)(r)
dr
.
Diferencijal ima vrlo vazno geometrijsko znacenje koje je prikazano na Slici 4.5. Za nae razmatranje
vazne su tocke , 1, C i 1 naznacene na slici, te kut c pri vrhu trokuta 11. Ocito je
[1C[ = )(r + r) )(r) = j.
4.5. DIFERENCIJALI 75
Slika 4.5: Geometrijsko znacenje diferencijala.
Takoer, obzirom da je pravac 1 tangenta funkcije ) u tocki r (pa je tg c = )
t
(r)) razmatranjem
trokuta 11 zakljucujemo da je
[11[ = tg c [1[ = )
t
(r) r = dj.
Dakle, u tocki blizu r (tocka r + r) izraz j mjeri prirast funkcije, dok diferencijal dj mjeri
prirast do tangente.
Nadalje, na Slici 4.5 se vidi da dj sve bolje aproksimira j to smo blize tocki r (tj. to je r
manji). To se moze i strogo formalno dokazati. Naime, vrijedi
lim
r0
_
j dj
r
_
= lim
r0
_
j
r
)
t
(r)
_
= lim
r0
_
j
r
_
)
t
(r) =
= )
t
(r) )
t
(r) = 0.
Zakljucujemo da se razlika j dj brze priblizava nuli (tj. vrijednost dj se brze priblizava vrijed-
nosti j), nego to se r priblizava nuli. Dakle, kad je r dovoljno malen (tj. kad smo dovoljno
blizu tocke r), vrijednost dj je priblizno jednaka vrijedosti j. To zapisujemo sa dj - j. Ovo
znaci da se funkcijska vrijednost )(r +r) moze aproksimirati diferencijalom u tocki r, tj. vrijedi
)(r + r) = )(r) + j - )(r) +dj = )(r) +)
t
(r) r.
Primjer 4.19 Funkcija ) zadana je grafom na Slici 4.6. Odredi d)(1) i )(1) za r = 0.5 i
r = 0.5, te d)(3) i )(3) za r = 0.5 i r = 0.8.
Dokaz. Izracunajmo najprije diferencijal i diferenciju u tocki 1. Za r = 0.5 vrijedi
d)(1)(0.5) = 0.5 i )(1)(0.5) = 0.3,
dok za r = 0.5 vrijedi
d)(1)(0.5) = 0.5 i )(1)(0.5) = 0.3.
Izracunajmo sada diferencijal i diferenciju u tocki 3. Za r = 0.5 vrijedi
d)(1)(0.5) = 0.2 i )(1)(0.5) = 0.3,
dok za r = 0.8 vrijedi
d)(1)(0.8) = 0.3 i )(1)(0.8) = 0.6.
Slika 4.6: Odreivanje diferencijala.
Primjer 4.20 Aproksimiraj vrijednost
_
4.13.
Rjeenje. Neka je )(r) =
_
r. Tada je
)
t
(r) =
1
2
_
r
.
Uocimo da je lako izracunati vrijednost funkcije ) i njene derivacije )
t
u tocki r = 4, dok u
tocki r = 4.13 to vec nije slucaj. Zato cemo mi vrijednost korijena u 4.13 aproksimirati pomocu
vrijednosti korjena i diferencijala u tocki 4. Neka je
4.13 = 4 + r.
Ocito, r = 0.13. Sada je
_
4.13 = )(r + r) - )(r) +dj = )(r) +)
t
(r) r =
=
_
4 +
1
2
_
4
0.13 = 2.0325.
Moze se pokazati da je
_
4.13 = 2.032240143 . . . , pa vidimo da je naa aproksimacija dobra u prve
tri decimale.
4.6 Derivacije i diferencijali vieg reda
Neka je ) : A R funkcija derivabilna na skupu A
t
_ A. Tada je njena derivacija )
t
: A
t
R
takoer funkcija, pa je mozemo derivirati. Ako je funkcija )
t
derivabilna u tocki r A
t
, tada
derivaciju oznacavamo sa ()
t
)
t
(r) ili krace sa )
tt
(r).
Denicija 4.21 Neka je A
tt
_ A
t
skup svih tocaka u kojima je funkcija )
t
derivabilna. Tada
funkciju
)
tt
: A
tt
R
kojoj je funkcijska vrijednost jednaka )
tt
(r) nazivamo derivacijom drugog reda funkcije ).
4.7. OSNOVNI TEOREMI DIFERENCIJALNOG RA
CUNA 77
Derivacije vieg reda se deniraju induktivno. Deniramo
)
(n)
(r) =
_
)
(n1)
_
t
(r)
pri cemu je )
(n)
(r) oznaka za derivaciju :tog reda funkcije ).
Sada kad smo defnirali derivacije vieg reda, mozemo denirati i diferencijale vieg reda. Neka
je ) funkcija koja je : puta derivabilna. Diferencijal :tog reda d
n
) je deniran sa
d
n
)(r) = )
(n)
(r) dr
n
.
Primjer 4.22 Odredi derivacije vieg reda funkcije )(r) = r
3
3r
2
+ 5.
Dokaz. Vrijedi
)
t
(r) = 3r
2
6r,
)
tt
(r) = 6r 6,
)
ttt
(r) = 6,
)
(4)
(r) = 0,
)
(5)
(r) = 0.
Indukcijom zakljucujemo da je
)
(n)
(r) = 0 za : _ 4.
4.7 Osnovni teoremi diferencijalnog racuna
Navedimo sada nekoliko osnovnih teorema diferencijalnog racuna.
Teorem 4.23 (Fermat) Neka je ) : A R funkcija koja na intervalu a, / _ A najvecu ili
najmanju vrijednost postize u tocki c a, / . Ako je ) derivabilna u tocki c, onda je )
t
(c) = 0.
Ovaj teorem ilustriran je Slikom 4.7 a). Uocimo da je u Fermatovom teoremu jako vazna
pretpostavka da je interval a, / otvoren. Naime, na zatvorenom intervalu [a, /] funkcija bi najvecu
ili najmanju vrijednost mogla postizati u rubnim tockama a ili / u kojima je derivacija razlicita od
nula (vidi Sliku 4.7 b)).
Sljedeci teorem je posljedica Fermatovog teorema.
Teorem 4.24 (Rolle) Neka je ) : A R funkcija koja je neprekidna na zatvorenom intervalu
[a, /] _ A, derivabilna na otvorenom intervalu a, /, te neka je )(a) = )(/). Tada postoji tocka
c a, / takva da je )
t
(c) = 0.
Geometrijski interpretiran, Rolleov teorem kaze da postoji tangenta u unutarnjoj tocki paralelna
sa sekantom kroz krajnje tocke intervala, u slucaju kad je ta sekanta vodoravan pravac (vidi Sliku
4.8 a)). Uocimo da je uvjet derivabilnosti na intervalu a, / vazan, jer se bez njega moze dogoditi
da Teorem ne vrijedi, tj. da funkcija nije derivabilna u tocki koja bi trebala biti dodirna tocka
pravca paralelnog sa sekantom (vidi Sliku 4.8 b)).
Rolleov teorem se moze poopciti i na slucaj kad sekanta na graf kroz rubne tocke intervala nije
vodoravan pravac. Poopcenja su dana Cauchyjevim i Lagrangeovim teoremom.
a) b)
Slika 4.7: Ilustracija Fermatovog teorema.
a) b)
Slika 4.8: Ilustracija Rolleovog teorema.
Teorem 4.25 (Cauchy) Neka su ) i q funkcije koje su neprekidne na zatvorenom intervalu [a, /] ,
derivabilne na otvorenom intervalu a, /, te neka je q
t
(r) ,= 0 za svaki r a, / . Tada postoji
tocka c a, / takva da je
)
t
(c)
q
t
(c)
=
)(/) )(a)
q(/) q(a)
.
Ako u Cauchyjevom teoremu stavimo q(r) = r, tada je q
t
(r) = 1, te q(/) q(a) = / a, pa kao
izravnu posljedicu dobivamo sljedeci teorem.
Teorem 4.26 (Lagrange) Neka je ) : A R funkcija koja je neprekidna na zatvorenom inter-
valu [a, /] _ A, derivabilna na otvorenom intervalu a, /. Tada postoji tocka c a, / takva da
je
)
t
(c) =
)(/) )(a)
/ a
.
Teorem 4.27 (LHospitalovo pravilo) Neka za funkcije ), q : A R vrijedi
lim
rc
)(r) = 0 i lim
rc
q(r) = 0
pri cemu je c a, / _ A. Neka su ) i q neprekidne na skupu [a, /] i neprekidno derivabilne na
skupu a, / c . Ako postoji lim
rc
)
t
(r),q
t
(r) = /, pri cemu je / R ili / = + ili / = ,
onda je
lim
rc
)(r)
q(r)
= lim
rc
)
t
(r)
q
t
(r)
= /
4.7. OSNOVNI TEOREMI DIFERENCIJALNOG RA
CUNA 79
Slika 4.9: Ilustracija Lagrangeovog teorema.
Napomena 4.28 1. LHospitalovo pravilo vijedi i kada r + ili r , za neodredeni
oblik , te za limese i derivacije slijeva ili zdesna.
2. LHospitalovo pravilo se moze primijeniti vie puta uzastopce ako se ponovo dobije jedan od
neodreenih oblika 0,0 ili , te ako nove funkcije ispunjavaju uvjete Teorema 4.27 ili neke
njegove varijante iz prethodne tocke ove napomene.
3. Ostali neodreeni oblici se pogodnim transformacijama mogu svesti na jedan od oblika 0,0 ili
,.
Poglavlje 5
Tok i graf funkcije
5.1 Asimptote
Denicija 5.1 Neka je ) : A R funkcija. Asimptota grafa funkcije ) je svaki pravac j sa
svojstvom da udaljenost tocke T na grafu i pravca j tezi k nuli, kako udaljenost tocke T i ishodita
tezi u beskonacnost, tj. d(T, j) 0 kad d(T, O) +.
Pojam asimptote ilustriran je Slikom 5.1.
Slika 5.1: Asimptota grafa funkcije.
Funkcija moze imati horizontalne, vertikalne i kose asimptote.
Denicija 5.2 Pravac r = r
0
je vektikalna asimptota grafa funkcije ) s lijeva, ako je
lim
rr
0
)(r) = + ili lim
rr
0
)(r) = .
Pravac r = r
0
je vektikalna asimptota grafa funkcije ) s desna, ako je
lim
rr
+
0
)(r) = + ili lim
rr
+
0
)(r) = .
Vertikalna asimptota moze postojati u tockama prekida i u otvorenim konacnim rubovima
domene.
81
82 POGLAVLJE 5. TOK I GRAF FUNKCIJE
a) b)
Slika 5.2: Asimptota r = 0 grafa funkcije: a) )(r) =
1
r
, b) )(r) = lnr.
Primjer 5.3 Pravac r = 0 je vertikalna asimptota grafa funkcije )(r) =
1
r
s obje strane, te
vertikalna asimptota grafa funkcije )(r) = lnr s desna (vidi Sliku 5.2).
Denicija 5.4 Pravac j = j
0
je horizontalna asimptota grafa funkcije ) s lijeva ako je
lim
ro
)(r) = j
0
.
Analogno, pravac j = j
0
je horizontalna asimptota grafa funkcije ) u desnoj strani ako je
lim
r+o
)(r) = j
0
.
Horizontalne asimptote mogu postojati u beskonacnim rubovima domene.
Primjer 5.5 Pravac j = 0 je horizontalna asimptota grafa funkcije )(r) =
1
r
i s lijeva i s desna,
dok je taj isti pravac horizontalna asimptota grafa funkcije )(r) = c
r
samo s lijeva (vidi Sliku 5.3).
a) b)
Slika 5.3: Asimptota j = 0 grafa funkcije: a) )(r) =
1
r
, b) )(r) = c
r
.
Denicija 5.6 Kazemo da je pravac j = /r+| kosa asimptota grafa funkcije ) s lijeva ako postoje
/ ,= 0, +, i | ,= +, takvi da je
lim
ro
)(r)
r
= / i lim
ro
()(r) /r) = |.
5.1. ASIMPTOTE 83
Analogno, pravac j = /r +| kosa asimptota grafa funkcije ) s desna ako postoje / ,= 0, +, i
| ,= +, takvi da je
lim
r+o
)(r)
r
= / i lim
r+o
()(r) /r) = |.
Kose asimptote, kao i horizontalne, mogu postojati u beskonacnim rubovima domene, uz napomenu
da ne mogu s iste strane postojati i horizontalna i kosa asimptota (vidi Sliku 5.4).
a) b)
Slika 5.4: Postojanje kose i horizontalne asimptote: a) ovo nije graf funkcije, b) graf funkcije koja
ima horizontalnu i kosu asimptotu, ali s razlicitih strana.
Zadatak 5.7 Odredi asimptote grafa funkcije:
1. )(r) =
r
2
1
r+3
2. )(r) =
r2
_
r
2
+2
Dokaz. Potrebno je najprije odrediti prirodnu domenu funkcije, jer vertikalne asimptote mogu
postojati na konacnim rubovima domene (i u tockama prekida), a horizontalne i kose asimptote na
beskonacnim rubovima domene.
1. Vrijedi 1()) = , 3 ' 3, + . Trazimo vertikalne asimptote
lim
r3
)(r) = lim
r3
r
2
1
r + 3
=
_
8
3 0 + 3
=
8
0
_
=
pa je r = 3 vertikalna asimptota s lijeva. Takoer,
lim
r3
+
)(r) = lim
r3
+
r
2
1
r + 3
=
_
8
3 + 0 + 3
=
8
+0
_
= +
pa je r = 3 vertikalna asimptota i s lijeva. Trazimo sada horizontalne asimptote
lim
ro
)(r) = lim
ro
r
2
1
r + 3
=
_
+
_
= 1
t
H = lim
ro
2r
1
=
nema lijeve horizontalne asimptote. Slicno,
lim
r+o
)(r) = lim
r+o
r
2
1
r + 3
=
_
+
+
_
= 1
t
H = lim
r+o
2r
1
= +
pa nema ni desne horizontalne asimptote. Konacno, trazimo kose asimptote
/ = lim
ro
)(r)
r
= lim
ro
r
2
1
r+3
r
= lim
ro
r
2
1
r
2
+ 3r
=
_
+
+
_
= 1
t
H = lim
ro
1
1
r
2
1 +
3
r
= 1,
| = lim
ro
()(r) /r) = lim
ro
(
r
2
1
r + 3
r) = lim
ro
1 3r
r + 3
=
_
+
_
=
= lim
ro
1
r
3
1 +
3
r
= 3
pa je pravac j = r 3 lijeva kosa asimptota. Posve analogno se dobije da je taj isti pravac i
desna kosa asimptota. Graf ove funkcije prikazan je na Slici 5.5.
2. Vrijedi 1()) = R. Graf ove funkcije nema vertikalnih asimptota jer je funkcija neprekidna, a
domena nema konacnih rubova. Trazimo sada horizontalne asimptote
lim
ro
)(r) = lim
ro
r 2
_
r
2
+ 2
=
_
+
_
= lim
ro
r(1
2
r
)
[r[
_
1 +
2
r
2
=
_
r
= [r[ r
_
=
= lim
ro
1
2
r
_
1 +
2
r
2
= 1
pa je pravac j = 1 horizontalna asimptota s lijeva. Analogno,
lim
r+o
)(r) = lim
r+o
r 2
_
r
2
+ 2
=
_
+
+
_
= lim
r+o
r(1
2
r
)
[r[
_
1 +
2
r
2
=
_
r +
= [r[ r
_
=
= lim
r+o
1
2
r
_
1 +
2
r
2
= 1
pa je pravac j = 1 horizontalna asimptota s desna. Obzirom da postoje i lijeva i desna
horizontalna asimptota, zakljucujemo da ne postoje kose asimptote. Graf ove funkcije prikazan
je na Slici 5.5.
5.2 Monotonost i ekstremi
Vec smo denirali pod kojim uvjetima se kaze da je funkcija rastuca i padajuca. Sada ta svojstva
funkcije mozemo okarakterizirati predznakom derivacije.
Teorem 5.8 Neka je funkcija ) derivabilna na intervalu a, /. Tada vrijedi:
1. funkcija ) je rastuca na intervalu a, / ako i samo ako je )
t
(r) _ 0 za svaki r a, /,
2. funkcija ) je padajuca na intervalu a, / ako i samo ako je )
t
(r) _ 0 za svaki r a, /,
5.2. MONOTONOST I EKSTREMI 85
a)
-12 -11 -10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5
-20
-10
10
x
y
b)
-14 -12 -10 -8 -6 -4 -2 2 4 6 8 10 12 14
-2
-1
1
x
y
Slika 5.5: Graf funkcija: a) )(r) =
r
2
1
r+3
, b) )(r) =
r2
_
r
2
+2
.
a) b) c)
Slika 5.6: Monotonost i derivacija: a) strogo rastuca funkcija, b) strogo padajuca funkcija, c) rastuca
funkcija.
3. ako je )
t
(r) 0 za svaki r a, /, onda je funkcija ) strogo rastuca na intervalu a, /,
4. ako je )
t
(r) < 0 za svaki r a, /, onda je funkcija ) strogo padajuca na intervalu a, /.
Tvrdnje ovog teorema ilustrirane su Slikom 5.6.
Uocimo da treca i cetvrta tvrdnja Teorema 5.8 vrijede samo u smjeru koji je naveden. Obratni
smjer ne vrijedi. Kao protuprimjer za obrat npr. trece tvrdnje mozemo uzeti funkciju )(r) = r
3
koja je strogo rastuca na cijelom R, a ipak vrijedi )
t
(0) = 0 pa dakle nije )
t
(r) 0 za svaki r R.
Denicija 5.9 Neka je ) : A R funkcija. Kazemo da funkcija ) u c A ima:
minimum )(c) ako je )(r) )(c) za svaki r A c;
maksimum )(c) ako je )(r) < )(c) za svaki r A c.
Minimum i maksimum se cesto jednim imenom zovu ekstremi, pa govorimo o ekstremima
funkcije. Nadalje, za ekstreme se cesto doda pridjev "globalni", da bi se istaknulo da je to ek-
strem na cijelom podrucju denicije. Naime, ekstrem se moze denirati i lokalno kako slijedi.
Denicija 5.10 Kazemo da je c A _ R unutranja tocka skupa A ako postoji otvoreni interval
1 takav da je c 1 _ R. U suprotnom kazemo da je c rubna tocka skupa A.
Denicija 5.11 Neka je ) : A R funkcija, te c A unutranja tocka domene. Kazemo da
funkcija ) u tocki c A ima:
lokalni minimum )(c) ako postoji cokolina od c takva da je )(r) )(c) za svaki r
r c, r +c c;
lokalni maksimum )(c) ako postoji cokolina od c takva da je )(r) < )(c) za svaki r
r c, r +c c.
Uocimo da po ovoj deniciji rubovi domene ne mogu biti tocke lokalnog ekstrema. Takoer, lako
se vidi da globalni ekstrem moze postojati u tockama lokalnog ekstrema ili na rubovima domene.
Nadalje, uocimo da po naim denicijama tocke intervala na kojem je funkcija konstantna ne
mogu biti tocke ni globalnog ni lokalnog ekstrema. Mogli bismo reci da su ovako denirani strogi
ekstremi. Denicija bi se mogla ublaziti stavljanjem )(r) _ )(c) za minimum (odnosno )(r) _ )(c))
cime bismo dobili deniciju ekstrema po kojoj tocke intervala na kojem je funkcija konstantna mogu
biti ekstremi, te bi se mogla provesti posve analogna analiza kao ona koju cemo mi provesti za stroge
ekstreme. No, mi to ostavljamo citatelju za vjezbu.
Pojam lokalnog i globalnog minimuma ilustriran je Slikom 5.7. Naime, u tocki r = a funkcija
sa slike ima lokalni maksimum, no u tockama r [/, c] funkcija nema lokalni minimum po naoj
strogoj deniciji, no imala bi ga da olabavimo deniciju kako smo spominjali. Posve analogno,
funkcija sa slike ima globalni minimum u tocki r = ), dok u tockama r [d, c] funkcija nema
globalni ekstrem po naoj strogoj deniciji.
Slika 5.7: Lokalni i globalni minimum funkcije.
Denicija 5.12 Neka je ) : A R funkcija, te neka je c A unutranja tocka domene. Kazemo
da je c kriticna tocka funkcije ) ako ) nije derivabilna u c ili vrijedi )
t
(c) = 0. U slucaju )
t
(c) = 0
kazemo jo da je c stacionarna tocka.
Teorem 5.13 (Nuzan uvjet postojanja lokalnog ekstrema) Ako funkcija ) ima lokalni ek-
strem u tocki c, onda je c kriticna tocka funkcije ).
Ilustrirajmo ovaj teorem sljedecim primjerom.
Primjer 5.14 Funkcija )(r) = r
2
ima lokalni minimum u tocki r = 0. Vrijedi )
t
(r) = 2r, pa je
)
t
(0) = 0. Dakle, r = 0 je kriticna stacionarna tocka funkcije ). Funkcija )(r) = r
2
3
ima lokalni
minimum u tocki r = 0. Vrijedi )
t
(r) =
2
3
r
1
3
, pa ) nije derivabilna u r = 0. Dakle, r = 0 je
kriticna nestacionarna tocka funkcije ). Grafovi ovih funkcija prikazani su na Slici 5.8.
5.2. MONOTONOST I EKSTREMI 87
a) b)
Slika 5.8: Ekstremi funkcija: a) funkcija )(r) = r
2
, b) funkcija )(r) = r
2
3
.
Da uvjet iz Teorema 5.13 nije dovoljan, mozemo ilustrirati sljedecim primjerom.
Primjer 5.15 Funkcija )(r) = r
3
ima kriticnu stacionarnu tocku u r = 0. Naime, vrijedi )
t
(r) =
2r
2
, pa je )
t
(0) = 0. Meutim, r = 0 nije tocka lokalnog ekstrema funkcije ). Funkcija
)(r) =
_
2r za r < 0,
r za r _ 0,
ima kriticnu nestacionarnu tocku u r = 0. Meutim, tocka r = 0 ponovo nije tocka lokalnog ekstrema
funkcije ). Grafovi ovih funkcija prikazani su na Slici 5.9.
a) b)
Slika 5.9: Ekstremi funkcija: a) funkcija )(r) = r
3
, b) funkcija )(r) =
_
2r za r < 0,
r za r _ 0.
.
Da bismo dakle iskazali koji uvjet je dovoljan za postojanje ekstrema u tocki, potrebna nam je
najprije sljedeca denicija.
Denicija 5.16 Kazemo da funkcija ) : A R mijenja predznak u tocki c R, ako postoji c 0
takav da su vrijednosti funkcije ) na intervalu c c, c _ A stalnog i suprotnog predznaka od
vrijednosti te funkcije na intervalu c, c +c _ A.
Uocimo da funkcija ) ne mora biti denirana u tocki c da bi u njoj mijenjala predznak. Dovoljno
je da je funkcija ) denirana oko tocke c.
Teorem 5.17 (Dovoljan uvjet postojanja lokalnog ekstrema) Neka je funkcija ) : A R
neprekidna u kriticnoj tocki c A. Ako prva derivacija )
t
mijenja predznak u c, onda funkcija )
ima lokalni ekstrem u tocki c. Pri tome vrijedi sljedece: ako )
t
mijenja predznak iz u +, onda je
)(c) lokalni minimum, a ako )
t
mijenja predznak iz + u , onda je )(c) lokalni maksimum.
Teorem 5.18 (Dovoljan uvjet postojanja lokalnog ekstrema) Neka je funkcija ) : A R
dva puta derivabilna u stacionarnoj tocki c A. Ako je )
tt
(c) ,= 0, onda funkcija ) ima lokalni
ekstrem u tocki c. Pri tome vrijedi sljedece: ako je )
tt
(c) 0 onda je )(c) lokalni minimum, a ako
je )
tt
(c) < 0, onda je )(c) lokalni maksimum.
Zadatak 5.19 Odredi podrucja rasta i pada, te lokalne ekstreme funkcije:
1. )(r) = 2r
3
3r
2
12r + 6,
2. )(r) = rc
1
x2
.
Dokaz.
1. Vrijedi 1()) = R. Imamo
)
t
(r) = 6r
2
6r 12
pa je )
t
(r) = 0 za r = 1 i r = 2. To su jedine kriticne tocke jer je 1()
t
) = R, pa zakljucujemo
, 1 1, 2 2, +
)
t
(r) + +
)(r)
.
Dakle, funkcija ) ima u tocki r = 1 lokalni maksimum )(1) = 13, a u tocki r = 2 lokalni
minimum )(2) = 14. Graf ove funkcije prikazan je na Slici 5.10.
2. Vrijedi 1()) = , 2 ' 2, + . Imamo
)
t
(r) = c
1
x2
+rc
1
x2

_
1
(r 2)
2
_
= c
1
x2
_
1
r
(r 2)
2
_
=
= c
1
x2

r
2
5r + 4
(r 2)
2
.
Dakle, )
t
(r) = 0 za r
2
5r + 4 = 0, a to bi bilo za r
1
= 1 i r
2
= 4. To su jedine kriticne
tocke jer 1()
t
) = 1()), pa zakljucujemo
, 1 1, 2 2, 4 4, +
)
t
(r) + +
)(r)
.
Dakle, funkcija ) ima u tocki r = 1 lokalni maksimum )(1) = c
1
, a u tocki r = 4 lokalni
minimum )(4) = 4
_
c. Graf ove funkcije prikazan je na Slici 5.10.
Zadatak 5.20 Odredi podrucja rasta i pada, te lokalne ekstreme funkcije )(r) = r
2
3
(1 r)
2
.
Dokaz. Vrijedi 1()) = R. Imamo
)
t
(r) =
2
3
r
1
3
(1 r)
2
+r
2
3
2(1 r) (1) =
2 (1 r) (1 4r)
3r
1
3
5.3. ZAKRIVLJENOST I TO
CKE INFLEKSIJE 89
a)
-5 -4 -3 -2 -1 1 2 3 4 5
-200
-100
100
x
y
b)
-2 -1 1 2 3 4 5
-2
2
4
6
8
10
12
x
y
Slika 5.10: Graf funkcija: a) )(r) = 2r
3
3r
2
12r + 6, b) )(r) = rc
1
x2
.
pa je )
t
(r) = 0 za r =
1
4
i r = 1. To su stacionarne tocke. No obzirom da je 1()
t
) = R 0, slijedi
da je r = 0 takoer kriticna tocka, ali nestacionarna. Zakljucujemo
, 0

0,
1
4
_
1
4
, 1
_
1, +
)
t
(r) + +
)(r)
.
Dakle, funkcija ) ima u tockama r = 0 i r = 1 minimum ()(0) = 0, )(1) = 0), a u tocki r =
1
4
maksimum )(
1
4
) =
9
64
3
_
4. Graf ove funkcije prikazan je na Slici 5.11.
-0.6 -0.4 -0.2 0.2 0.4 0.6 0.8 1.0 1.2 1.4 1.6 1.8 2.0
0.5
1.0
1.5
2.0
x
y
Slika 5.11: Graf funkcije )(r) = r
2
3
(1 r)
2
.
5.3 Zakrivljenost i tocke ineksije
Denicija 5.21 Neka je ) : A R funkcija. Kazemo da je funkcija ) na intervalu a, / _ A :
konveksna, ako za svaki r
1
, r
2
a, / i za svaki t 0, 1 vrijedi
)((1 t)r
1
+tr
2
) _ (1 t))(r
1
) +t )(r
2
),
konkavna, ako za svake r
1
, r
2
a, / i za svaki t 0, 1 vrijedi
)((1 t)r
1
+tr
2
) _ (1 t))(r
1
) +t )(r
2
).
a) b)
Slika 5.12: Zakrivljenost funkcije: a) konveksna funkcija, b) konkavna funkcija.
Napomena 5.22 Uocimo sljedece:
1. uvjet konveksnosti (odnosno konkavnosti) funkcije znaci da se svaka sekanta grafa na intervalu
a, / nalazi iznad (odnosno ispod) grafa funkcije,
2. ako je funkcija ) derivabilna na a, / , moze se pokazati da uvjet konveksnosti (odnosno
konkavnosti) implicira da se tangenta na graf u svakoj tocki r a, / nalazi ispod (odnosno
iznad) grafa funkcije. Ova napomena ilustrirana je Slikom 5.13.
a) b)
Slika 5.13: Odnos tangente i sekante prema grafu: a) konveksne funkcije, b) konkavne funkcije.
Sljedeci teorem daje nam karakterizaciju zakrivljenosti pomocu druge derivacije.
Teorem 5.23 Neka je funkcija ) dvaput derivabilna na intervalu a, / . Ako je:
)
tt
(r) 0 za svaki r a, / , onda je funkcija konveksna na a, / ,
5.3. ZAKRIVLJENOST I TO
CKE INFLEKSIJE 91
a) b)
Slika 5.14: Predznak druge derivacije za: a) konveksnu funkciju, b) konkavnu funkciju.
)
tt
(r) < 0 za svaki r a, / , onda je funkcija konkavna na a, / .
Od posebnog interesa su nam tocke u kojima zakrivljenost prelazi iz konveksnosti u konkavnost
ili obratno.
Denicija 5.24 Neka je ) : A R funkcija, neprekidna u unutranjoj tocki domene c A.
Kazemo da je c tocka ineksije funkcije ) ako postoji cokolina c c, c +c _ A tocke c takva da
je ) konveksna na intervalu c c, c , a konkavna na intervalu c, c +c ili obratno.
Denicija tocke ineksije ilustrirana je Slikom 5.15.
a) b)
Slika 5.15: Tocka ineksije.
Sada mozemo iskazati nuzan i dovoljan uvjet za postojanje ineksije u tocki c.
Teorem 5.25 (Nuzan uvjet postojanja ineksije) Ako funkcija ) ima ineksiju u tocki c i
ako )
tt
(c) postoji, onda je )
tt
(c) = 0.
Ovaj uvjet je nuzan, ali ne i dovoljan. Naime, za funkcije )(r) = r
3
i )(r) = r
4
vrijedi )
tt
(0) = 0,
meutim funkcija )(r) = r
3
ima ineksiju u r = 0, dok funkcija )(r) = r
4
nema ineksiju u tocki
r = 0.
Teorem 5.26 (Dovoljan uvjet postojanja ineksije) Neka je funkcija ) dvaput derivabilna na
nekoj cokolini tocke c. Ako je )
tt
(c) = 0, pri cemu )
tt
mijenja predznak u tocki c, onda funkcija )
ima ineksiju u tocki c.
Zadatak 5.27 Odredi tocke ineksije funkcije )(r) = r
3
6r
2
+ 3.
Dokaz. Vrijedi
)
t
(r) = 3r
2
12r i )
t
(r) = 6r 12.
Obzirom da je 1()) = 1()
t
) = 1()
tt
) = R, slijedi da su jedine kriticne tocke r = 0 i r = 4, dok je
jedini kandidat za ineksiju tocka r = 2. Vrijedi
, 0 0, 2 2, 4 4, +
)
t
(r) + +
)
tt
(r) + +
)(r) ' '
.
Dakle, funkcija ) ima u tocki r = 0 maksimum )(0) = 3, u tocki r = 4 minimum )(4) = 29, a u
tocki r = 2 tocku ineksije. Graf ove funkcije prikazan je na Slici 5.16.
Slika 5.16: Graf funkcije )(r) = r
3
6r
2
+ 3.
5.4 Ispitivanje toka i crtanje grafa funkcije
Ispitivanje toka funkcije je slozen postupak koji ukljucuje sve dosad navedeno o limesima i derivaci-
jama. Provodi se u sljedecim koracima.
1. Domena. Potrebno je odrediti prirodnu domenu zadane funkcije, pri cemu se koristi pozna-
vanje domena osnovnih elementarnih funkcija, te rjeavanje jednadzbi ili nejednadzbi elemen-
tarnih funkcija.
2. Nultocke, (ne)parnost, periodicnost. U ovom koraku pronalaze se nultocke funkcije (tj.
tocke r za koje je )(r) = 0). Ispituje se je li funkcija (ne)parna. Uocimo da nam utvrivanje
(ne)parnosti funkcije moze pomoci pri skiciranju grafa, jer je dovoljno skicirati graf za r _ 0,
a ostatak grafa nacrtati prema odgovarajucoj simetriji. Takoer, utvruje se je li funkcija
periodicna (moze biti periodicna samo ako ukljucuje neku od trigonometrijskih funkcija).
3. Asimptote. Potrebno je pronaci sve asimptote funkcije. Najbolje je traziti ih sljedecim
redoslijedom: vertikalne, horizontalne, pa kose. Vertikalne se mogu nalaziti na konacnim
rubovima domene (i u tockama prekida), a horizontalne i kose na beskonacnim rubovima
domene.
5.4. ISPITIVANJE TOKA I CRTANJE GRAFA FUNKCIJE 93
4. Ekstremi. Izracuna se prva derivacija, te pomocu nje utvrde kriticne tocke.
5. Ineksije. Izracuna se druga derivacija, te pomocu nje utvrde kandidati za tocke ineksije.
6. Tablica intervala monotonosti i zakrivljenosti. Domena se podijeli na podintervale
kriticnim tockama i kandidatima za ineksiju. Na svakom od tako dobivenih podintervala
domene utvrdi se predznak prve i druge derivacije, i iz njih zakljucuje o monotonosti i za-
krivljenosti funkcije na tom intervalu.
7. Crtanje grafa. Pomocu informacija dobivenih u prethodnim koracima skicira se graf funkcije.
Prije nego to krenemo na ispitivanje toka i crtanje grafa konkretne funkcije, najprije cemo sve
teorijske pojmove koje smo spominjali vezano za grafove funkcija objediniti u sljedecem primjeru.
Slika 5.17: Funkcija zadana grafom s istaknutim karakteristicnim tockama i dvije tangente.
Primjer 5.28 Graf funkcije ) zadan je grafom na Slici 5.17. Odgovori na sljedeca pitanja:
1. to je domena 1()), a to slika 1()) zadane funkcije?
2. Koliko je )(r) za r = 3.2, 0.5 i 2.5.
3. Pronai sve r 1()) za koje je )(r) = 0.8.
4. Je li funkcija ) : 1()) R injekcija/surjekcija/bijekcija?
5. Pronai najveci interval koji sadrzi r = 1.5, tako da je restrikcijana funkcije ) na taj interval
bijekcija (napii i odgovarajucu kodomenu te restrikcije).
6. Je li funkcija monotona/omeena/(ne)parna/periodicna?
7. Odredi limese
lim
ro
)(r) lim
r3.5
)(r) lim
r1.5
)(r)
lim
r1
)(r) lim
r2.5
)(r) lim
r+o
)(r)
8. U kojoj tocki su lijevi i desni limes razliciti? Odredi te limese!
9. Napii jednadzbe svih asimptota grafa funkcije!
10. Odredi sve tocke u kojima funkcija ima prekid! Za svaki prekid funkcije navedi koje je vrste!
11. Za tocke r = 2.5, 0, 3.5 i 4.5 odredi je li )
t
(r) 0, )
t
(r) < 0, )
t
(r) = 0.
12. U kojim tockama domene 1()) prva derivacija nije denirana i zato?
13. Odredi intervale strogog monotonog rasta funkcije!
14. Odredi stacionarne tocke funkcije!
15. Odredi kriticne tocke funkcije!
16. Odredi tocke lokalnih ekstrema funkcije!
17. Za tocke r = 5, 1 i 5 odredi je li )
tt
(r) 0, )
tt
(r) < 0, )
tt
(r) = 0.
18. Odredi intervale na kojima je funkcija konkavna!
19. Odredi tocke ineksije funkcije )! Za svaku od tih tocaka napii kolika je druga derivacija u
toj tocki!
Dokaz. Odgovorimo sada redom na zadana pitanja.
1. Vrijedi 1()) = , 4] ' 3, + , te 1()) = , 3.8] .
2. Vrijedi da )(3.2) nije denirano, dok je )(0.5) = 1.3 i )(2.5) = 1.
3. Vrijedi )(r) = 0.8 ako je r = 5.3 i r = 1.3.
4. Funkcija nije ni injekcija (r = 5.3 i r = 1.3 se preslikaju u isti j = )(r) = 0.8), ni surjekcija
(za j = 4 ne postoji r 1()) za kojeg je )(r) = j), pa onda ni bijekcija.
5. Trazena restrikcija je

) : 3, 1] [1, 3 ,

)(r) = )(r).
6. Funkcija nije monotona. Funkcija je omeena odozgor sa npr. ' = 5, dok odozdol nije
omeena. Funkcija nije ni parna, ni neparna, ni periodicna.
7. Vrijedi
lim
ro
)(r) = lim
r3.5
)(r) =nije def. lim
r1.5
)(r) = 1.1
lim
r1
)(r) = 3.8 lim
r2.5
)(r) =ne postoji lim
r+o
)(r) = 3
8. Lijevi i desni limes su razliciti u tocki r = 2.5. Vrijedi
lim
r2.5
)(r) = 1, lim
r2.5
)(r) = 2.
9. Graf ima samo horizontalnu asimptotu s desna j = 3.
10. Funkcija ima prekid prve vrste u tocki r = 2.5. To je jedini prekid.
11. Vrijedi
)
t
(2.5) < 0 )
t
(0) 0 )
t
(3.5) = 0 )
t
(4.5) 0 .
5.4. ISPITIVANJE TOKA I CRTANJE GRAFA FUNKCIJE 95
12. Prva derivacija nije denirana u tockama r = 2 (tu je tangenta okomita, dakle derivacija
je beskonacna), r = 1 (funkcija ima "pic", dakle derivacija s lijeva i desna su razlicite), te u
r = 2.5 (tocka prekida funkcije).
13. Funkcija strogo monotono raste na intervalima , 4] , [1, 1] i [3.5, + .
14. Stacionarne tocke funkcije su r = 5, r = 1 i r = 3.5.
15. Kriticne tocke funkcije su sve stacionarne tocke, te jo r = 1 i r = 2.5.
16. Funkcija ima lokalne minimume u tockama r = 5, r = 2.5 i r = 3.5, a lokalni maksimum u
tocki r = 1. U stacionarnoj tocki r = 5 funkcija nema ekstrem.
17. Vrijedi
)
tt
(5) = 0, )
tt
(1) 0, )
tt
(5) < 0.
18. Funkcija je konkavna na intervalima , 5 , 3, 2 i 4, + .
19. Funkcija ) ima ineksiju u tockama r = 5, r = 2, te r = 4. Vrijedi )
tt
(5) = )
tt
(4) = 0,
dok u tocki r = 2 druga derivacija nije denirana.
Zadatak 5.29 Ispitaj tok i skiciraj graf funkcije )(r) =
2r1
(r1)
2
.
Dokaz. Provodimo postupak po koracima.
Domena. Mora biti r 1 ,= 0, pa je 1()) = , 1 ' 1, + .
Nultocke, (ne)parnost, periodicnost. Imamo
)(r) = 0 =
2r 1
(r 1)
2
= 0 = 2r 1 = 0 = r =
1
2
.
Funkcija nije ni parna, ni neparna, ni periodicna.
Asimptote. Trazimo vertikalne asimptote
lim
r1
)(r) = lim
r1
2r 1
(r 1)
2
=
_
1
0
+
_
= +
lim
r1
+
)(r) = lim
r1
+
2r 1
(r 1)
2
=
_
1
0
+
_
= +
pa je pravac r = 1 vertikalna asimptota grafa i s lijeva i s desna. Sada trazimo horizontalne
asimptote
lim
r+o
)(r) = lim
r+o
2r 1
(r 1)
2
=
_
+
+
_
= 1
t
H = lim
r+o
2
2(r 1)
=
_
2
+
_
= 0,
lim
ro
)(r) = lim
ro
2r 1
(r 1)
2
=
_
+
_
= 1
t
H = lim
ro
2
2(r 1)
=
_
2
+
_
= 0,
pa je pravac j = 0 horizontalna asimptota i s lijeva i s desna. Obzirom da postoje obje horizontalne
asimptote, slijedi da nema kosih asimptota.
Ekstremi. Vrijedi
)
t
(r) =
2(r 1)
2
(2r 1)2(r 1)
(r 1)
4
=
2(r 1) 2(2r 1)
(r 1)
3
=
2r
(r 1)
3
.
Dakle, )
t
(r) = 0 za r = 0. Obzirom da je 1()
t
) = 1()) to je jedina kriticna tocka.
Ineksije. Vrijedi
)
tt
(r) =
2(r 1)
3
(2r)3(r 1)
2
(r 1)
6
=
2(r 1) (2r)3
(r 1)
4
=
4r + 2
(r 1)
4
.
Dakle, )
tt
(r) = 0 za r =
1
2
, pa je tocka r =
1
2
kandidat za ineksiju.
Tablica. Zakljucujemo
,
1
2
_
1
2
, 0
_
0, 1 1, +
)
t
(r) +
)
tt
(r) + + +
)(r) ' ' '
pa funkcija ) ima u r =
1
2
ineksiju, a u r = 0 minimum )(0) = 1.
Graf. Graf funkcije ) prikazan je na Slici 5.18.
-3 -2 -1 1 2 3 4 5
-1
1
2
3
4
5
x
y
Slika 5.18: Graf funkcije )(r) =
2r1
(r1)
2
.
Poglavlje 6
Integral
6.1 Neodreeni integral
6.1.1 Denicija neodreenog integrala
U prethodnim poglavljima smo se bavili pronalazenjem derivacije za zadanu funkciju. Sada cemo
se baviti pronalazenjem funkcije za zadanu derivaciju. Takav postupak se zove integriranje. Dakle,
integriranje je postupak obrnut deriviranju.
Denicija 6.1 Neka je ) : A R funkcija, neka je 1 _ A interval, te neka je _ 1 prebrojiv
skup. Svaku neprekidnu funkciju 1 : 1 R sa svojstvom da je 1
t
(r) = )(r) za svaki r 1,
nazivamo primitivnom funkcijom ili antiderivacijom funkcije ) na intervalu 1.
Dakle, ideja iza pojma primitivne funkcije ili antiderivacije funkcije ) je pronaci funkciju 1 tako
da je 1
t
= ). Meutim, kod deniranja primitivne funkcije nismo bili tako "strogi" da zahtijevamo
da se 1
t
i ) podudaraju u ba svim tockama, nego smo dopustili da se 1
t
(r) i )(r) razlikuju
u najvie prebrojivo mnogo tocaka skupa (prebrojivo mnogo tocaka je "malo" tocaka, pa nam
razlika u njima ne smeta).
Primjer 6.2 Odredi primitivnu funkciju funkcije )(r) = 2r.
Dokaz. Ocito je 1(r) = r
2
primitivna funkcija funkcije ). Meutim, zanimljivo je uociti da to nije
jedina primitivna funkcija funkcije 1, nego su to i funkcije
1(r) = r
2
+ 1, 1(r) = r
2
+ 2, 1(r) = r
2
+
_
2, . . .
Ocito, svaka funkcija oblika 1(r) = r
2
+ C, pri cemu je C R konstanta, je primitivna funkcija
funkcije ).
Primjer 6.3 Odredi primitivnu funkciju funkcije
)(r) =
_
1 za r _ 1
2r za r 1
.
97
98 POGLAVLJE 6. INTEGRAL
Dokaz. Uocimo da je antiderivacija od 1 svaka funkcija oblika r + C
1
, dok je antiderivacija
od 2r svaka funkcija oblika r
2
+ C
2
. No, to je onda antiderivacija funkcije )(r)? Obzirom da po
deniciji antiderivacija svake funkcije mora biti neprekidna, mora biti
lim
r1
(r +C
1
) = lim
r1
+
_
r
2
+C
2
_
,
1 +C
1
= 1 +C
2
C
2
= C
1
2.
Dakle, primitivna funkcija funkcije )(r) je funkcija
1(r) =
_
r +C za r _ 1
r
2
+C 2 za r 1
.
Ovaj primjer ilustriran je Slikom 6.1.
a) b)
Slika 6.1: Grafovi uz Primjer 6.3: a) graf funkcije )(r), b) primjer primitivne funkcije 1(r) i primjer
funkcije koja nije primitivna jer ima prekid.
Teorem 6.4 Neka je 1 primitivna funkcija funkcije ) na intervalu 1. Funkcija G je primitivna
funkcija funkcije ) na intervalu 1 ako i samo ako vrijedi G(r) = 1(r) +C.
Cesto kazemo da se dvije primitivne funkcije razlikuju "do na konstantu". Sada mozemo iskazati
deniciju neodreenog integrala.
Denicija 6.5 Neodereeni integral
_
)(r)dr funkcije ) na intervalu 1 je skup svih primitivnih
funkcija funkcije ) na intervalu 1.
Za neodreeni integral cesto koristimo zapis
_
)(r)dr = 1(r) +C
pri cemu funkciju ) nazivamo podintegralnom funkcijom, r varijablom integracije, a C konstantom
integracije. Obzirom da je integriranje postupak obrnut deriviranju, citanjem tablice derivacija u
obrnutom smjeru dobivamo Tablicu 6.1 osnovnih integrala.
Iz denicije neodreenog integrala slijede svojstva iskazana sljedecim teoremima.
Teorem 6.6 Vrijedi:
6.1. NEODREENI INTEGRAL 99
_
dx
r
= ln[r[
_
dx
r
2
a
2
=
1
2a
ln
r a
r +a
_
r
o
dx =
r
o+1
a + 1
, (za a ,= 1)
_
dx
a
2
r
2
=
1
2a
ln
r +a
r a
_
c
r
dx = c
r
_
dx
_
r
2
+a
2
= ln
r +
_
r
2
+a
2
_
a
r
dx =
a
r
lna
_
dx
_
r
2
a
2
= ln
r +
_
r
2
a
2
_
sinrdx = cos r
_
dx
_
a
2
r
2
= arcsin
r
a
_
cos rdx = sinr
_
shrdx = chr
_
dx
sin
2
r
= ctg r
_
chrdx = shr
_
dx
cos
2
r
= tg r
_
dx
sh
2
r
= cthr
_
dx
r
2
+a
2
=
1
a
arctg
r
a
_
dx
ch
2
r
= thr
Tablica 6.1: Tablica integrala (konstanta integracije je izostavljena radi jednostavnosti zapisa).
1.
_
()(r) q(r)) dr =
_
)(r)dr
_
q(r)dr,
2.
_
c )(r)dr = c
_
)(r)dr pri cemu je c konstanta.
Ilustrirajmo ova svojstva sljedecim primjerom.
Primjer 6.7 Odredi
_ _
r
2
+
_
r
_
dr,
_
2
r
dr i
_
(r 3c
r
) dx .
Dokaz. Vrijedi
_
_
r
2
+
_
r
_
dx =
_
r
2
dx +
_
_
rdx =
_
r
2
dx +
_
r
1
2
dx =
1
3
r
3
+
2
3
r
3
2
+C,
_
2
r
dx = 2
_
1
r
dx = 2 ln[r[ +C,
_
(r 3c
r
) dx =
_
rdx 3
_
c
r
dx =
1
2
r
2
3c
r
+C.
Sljedeci teorem govori o odnosu diferenciranja/deriviranja i integriranja.
Teorem 6.8 Neka je 1 primitivna funkcija funkcije ) na intervalu 1. Tada vrijedi
d
__
)(r)dr
_
= )(r)dr i
_
d(1(r)) = 1(r) +C.
Dokaz. Imamo
d
__
)(r)dr
_
= d (1(r) +C) = (1(r) +C)
t
dr = 1
t
(r)dr = )(r)dr,
_
d(1(r)) =
_
1
t
(r)dr =
_
)(r)dr = 1(r) +C.
Na kraju, vazno je napomenuti da je integriranje puno slozeniji postupak od deriviranja. Naime,
derivacija svake elementarne funkcije je i sama elementarna funkcija koju uvijek znamo odrediti.
Za integrale to ne vrijedi. Primitivna funkcija nekih (cak i relativno jednostavnih) elementarnih
funkcija nije elementarna funkcija. Tada kazemo da je integral elementarno nerjeiv. Primjeri
elementarno nerjeivih integrala su
_
sinr
r
dx,
_
c
r
2
dx,
_
1
lnr
dx .
Nadalje, cak i kad primitivna funkcija jest elementarna (kazemo da je integral elementarno rjeiv)
postupak integriranja je cesto jako slozen.
6.1.2 Neposredno integriranje
Iako je integriranje slozen postupak, postoje integrali koji se mogu rijeiti poznavanjem osnovnih
integrala i svojstava neodreenog integrala. Takav postupak integriranja naziva se neposredno
integriranje.
Zadatak 6.9 Odredi
_
_
r
_
r
_
rdr i
_
_
rr
3
t
x
+r
2
r
3
dr.
Dokaz. Vrijedi
_
_
r
_
r
_
rdr =
_ _
r
_
r(r)
1
2
_1
2
_
1
2
dr =
_
r
1
2
r
1
4
r
1
8
dr =
_
r
1
2
+
1
4
+
1
8
dr =
=
_
r
7
8
dr =
8
15
r
15
8
+C,
_ _
r r
3
c
r
+r
2
r
3
dr =
_ __
r
r
3

r
3
c
r
r
3
+
r
2
r
3
_
dr =
_ _
r
5
2
c
r
+
1
r
_
dr =
=
2
3
r
3
2
c
r
+ ln[r[ +C.
6.1.3 Metoda supstitucije
Slozeniji integrali se cesto rjeavaju jednom od dvije varijante metode supstitucije. Metoda supsti-
tucije se provodi tako da se:
1. dopustivom zamjenom varijable integracije nekim analitickim izrazom, ili
2. dopustivom zamjenom nekog analitickog izraza u podintegralnoj funkciji novom varijablom,
zadani integral svede na tablicni integral.
Sljedeci teorem nam kaze kako se provodi metoda supstitucije zamjenom varijable integracije
nekim analitickim izrazom.
Teorem 6.10 Neka je ) : 1 R funkcija. Neka je J interval, te neka su , : J 1 obostrano
derivabilna bijekcija i q : J R funkcija takve da je
)(,(t)),
t
(t) = q(t)
za svaki t J. Ako je
_
q(t)dt = G(t) +C,
onda je
_
)(r)dr =
_
r = ,(t)
dr = ,
t
(t)dt
_
=
_
)(,(t)),
t
(t)dt =
_
q(t)dt = G(t) +C =
= G(,
1
(r)) +C
Ilustrirajmo teorem primjerom.
Primjer 6.11 Izracunaj
_ _
r
4
_
r + 1
dr.
Dokaz. Vrijedi
_ _
r
r + 1
dr =
_
r = t
2
dr = 2t dt
_
=
_
t
t
2
+ 1
2t dt = 2
_
t
2
t
2
+ 1
dt = 2
_
t
2
+ 1 1
t
2
+ 1
dt =
= 2
_ _
1
1
t
2
+ 1
_
dt = 2 (t arctg t) +C =
= 2
__
r arctg
_
r
_
+C.
Uocimo da je u ovom primjeru
)(r) =
_
r
r + 1
, ,(t) = t
2
, q(t) =
2t
2
t
2
+ 1
i G(t) = 2 (t arctg t) .
Iskazimo sada teorem koji nam kaze kako se metoda supstitucije provodi dopustivom zamjenom
nekog analitickog izraza u podintegralnoj funkciji novom varijablom.
Teorem 6.12 Neka je ) : 1 R funkcija. Neka je J interval, te neka su c : 1 J derivabilna
funkcija i q : J R funkcija takve da je
)(r) = q(c(r))c
t
(r)
za svaki r 1. Ako je
_
q(t)dt = G(t) +C,
onda je
_
)(r)dr =
_
q(c(r))c
t
(r)dr =
_
c(r) = t
c
t
(r)dr = dt
_
=
_
q(t)dt = G(t) +C =
= G(c(r)) +C
Primjer 6.13 Izracunaj
_
cos 2r dr.
Dokaz. Vrijedi
_
cos 2r dr =
_
_
_
2r = t
2 dx = dt
dr =
1
2
dt
_
_
_
=
_
cos t
1
2
dt =
1
2
_
cos t dt =
1
2
sint +C =
=
1
2
sin2r +C
Uocimo da je u ovom primjeru
)(r) = cos 2r, c(r) = 2r, q(t) =
1
2
cos t i G(t) =
1
2
sint.
6.1.4 Metoda parcijalne integracije
Metoda se sastoji u tome da se odabere prikladan rastav podintegralne funkcije
_
)(r) dx =
_
n(r)
t
(r) dx =
_
n(r)d((r)),
te na tako napisan integral primijeni sljedeci teorem.
Teorem 6.14 Neka su n, : 1 R funkcije derivabilne na intervalu 1. Tada vrijedi
_
n(r)d((r)) = n(r)(r)
_
(r)d(n(r)).
Odabir funkcija n i je razlicit od slucaja do slucaja, no pri odabiru nam moze pomoci sljedeca
uputa: za funkciju n obicno biramo onaj dio podintegralne funkcije kojeg ne mozemo integrirati, ili
koji se pojednostavnjuje deriviranjem.
Zadatak 6.15 Odredi
_
lnr dr i
_
rsinr dr.
Dokaz. Vrijedi
_
lnrdx =
_
n = lnr = dn =
1
r
dr
d = dr = =
_
dr = r
_
= rlnr
_
r
1
r
dr = rlnr
_
dr = rlnr r +C,
_
rsinr dr =
_
n = r = dn = dr
d = sinrdx = = cos r
_
= rcos r +
_
cos r dr = rcos r + sinr +C.
6.1.5 Integriranje racionalnih funkcija
Neka je
r(r) =
j
n
(r)
n
(r)
racionalna funkcija. Potrebno je odrediti njen integral, tj.
_
j
n
(r)
n
(r)
dr.
Ako je podintegralna funkcija neprava racionalna funkcija (tj. : _ :), tada se dijeljenjem poli-
noma u brojniku i nazivniku integral svodi na zbroj integrala polinoma i integrala prave racionalne
funkcije. Obzirom da se integral polinoma moze odrediti neposrednim integriranjem, problem se
svodi na odreivanje integrala prave racionalne funkcije.
Ako je podintegralna funkcija prava racionalna funkcija (tj. : < :), tada se rastavom podinte-
gralne funkcije na parcijalne razlomke integral svodi na zbroj integrala oblika
_
1
(r +a)
n
dr,
_
1
(r
2
+ar +/)
n
dr,
_
cr +d
(r
2
+ar +/)
n
dr,
koji se redom rjeavaju supstitucijom nazivnika, svoenjem nazivnika na potpuni kvadrat pa potom
supstitucijom, te svoenjem brojnika na derivaciju nazivnika pa potom supstitucijom.
Mi cemo se baviti uglavnom primjerima u kojima je : = 1, no u slucajevima kad je : _ 2 za
rjeavanje drugog od ova tri integrala potrebna je sljedeca formula
_
1
(r
2
+ 1)
n
dx =
r
2(: 1)(1 +r
2
)
+
2: 3
2(: 1)
_
1
(r
2
+ 1)
n1
dx
koja se izvodi raspisivanjem brojnika u obliku 1 + r
2
r
2
, rastavljanjem na zbroj integrala, te
odreivanjem jednog od integrala u zbroju parcijalnom integracijom (detalji izvoda mogu se pronaci
u literaturi).
Zadatak 6.16 Odredi
_
r
4
r
4
1
dr.
Dokaz. Vrijedi
_
r
4
r
4
1
dr =
_
r
4
1 + 1
r
4
1
dr =
_
dr +
_
1
r
4
1
dr = r +
_
1
(r 1) (r + 1) (r
2
+ 1)
dr.
Obzirom da se rastavom na parcijalne razlomke dobije
1
(r 1) (r + 1) (r
2
+ 1)
=
1
4 (r 1)

1
4 (r + 1)

1
2 (r
2
+ 1)
slijedi
_
r
4
r
4
1
dr = r +
1
4
_
dr
r 1

1
4
_
dr
r + 1

1
2
_
dr
r
2
+ 1
=
= r +
1
4
ln[r 1[
1
4
ln[r + 1[
1
2
arctg r +C.
6.1.6 Integriranje nekih iracionalnih funkcija
Integrali oblika
_
_
r
2
+a
2
dr,
_
_
r
2
a
2
dr,
_
_
a
2
r
2
dr
mogu se rijeiti na vie nacina. Jedan nacin je parcijalna integracija, drugi nacin su trigonometrijske
supstitucije redom
r = a tg t, r =
a
sint
, r = a sint.
Obicno je rjeavanje trigonometrijskim supstitucijama slozenije, osim eventualno kod treceg inte-
grala.
6.2 Odreeni integral
6.2.1 Denicija i osnovna svojstva
Denicija 6.17 Rastav ili dekompozicija intervala 1 = [a, /] R je svaki konacan skup tocaka
r
0
, r
1
, . . . , r
n
za kojeg vrijedi a = r
0
_ r
1
_ . . . _ r
n
= /.
Za rastav r
0
, r
1
, . . . , r
n
deniramo r
I
= r
I
r
I1
za i = 1, . . . , :. Kazemo da je dekom-
pozicija ekvidistantna ako za svaki i = 1, . . . , : vrijedi je r
I
= r, pri cemu je
r =
/ a
:
.
Dakle, ekvidistantna dekompozicija dijeli interval [a, /] na podintervale jednake duljine.
Denicija 6.18 Neka je ) : [a, /] R omeena funkcija, neka je a = r
0
_ r
1
_ . . . _ r
n
= /
ekvidistantna dekompozicija intervala [a, /] , te neka je r =
bo
n
. Tada je :ta gornja integralna
suma l
n
denirana sa
l
n
=
n
I=1
'
I
r
pri cemu je '
I
= sup)(r) : r [r
I1
, r
I
] . Takoer, tada je :ta donja integralna suma 1
n
denirana sa
1
n
=
n
I=1
:
I
r
pri cemu je :
I
= inf )(r) : r [r
I1
, r
I
] .
Uocimo da u slucaju funkcije s pozitivnim funkcijskim vrijednostima gornje i donje integralne
sume aproksimiraju povrinu 1 ravninskog lika izmeu grafa funkcije ) i osi r povrinama opisanih
pravokutnika (gornja suma) i upisanih pravokutnika (donja suma) kako je prikazano na Slici 6.2.
Naime, broj r je baza, a '
I
visina pravokutnika nad intervalom [r
I1
, r
I
], pa '
I
r predstavlja
povrinu pravokutnika opisanog ('
I
je supremum) razmatranom ravninskom liku. Posve analogno
:
I
r predstavlja povrinu pravokutnika upisanog promatranom ravninskom liku.
Ocito dakle vrijedi 1
n
_ 1 _ l
n
. Razlika l
n
1
n
predstavlja mogucu greku aproskimacije.
6.2. ODREENI INTEGRAL 105
a) b) c)
Slika 6.2: Aproksimacija povrine integralnim sumama: a) povrina 1, b) gornja integralna suma
l
4
, c) donja integralna suma 1
4
.
Denicija 6.19 Ako za rastave r
0
, r
1
, . . . , r
n
i r
0
, r
1
, . . . , r
n
vrijedi r
0
, r
1
, . . . , r
n
_ r
0
, r
1
, . . . , r
n
,
kazemo da je rastav r
0
, r
1
, . . . , r
n
pronjenje rastava r
0
, r
1
, . . . , r
n
.
Kod ekvidistantnih rastava to se dogaa samo ako je : viekratnik broja :. Bolja aproksimacija
povrine dobiva se pronjenjem raspodjele. Primjer povecanja broja : u raspodjelama prikazan je
na Slici 6.3 (uocimo da rastav na slici b) nije pronjenje rastava a), dok je rastav na slici c)
pronjenje i rastava a) i rastava b)).
a) b) c)
Slika 6.3: Razlicite raspodjele: a) donja suma 1
4
, b) donja suma 1
6
, c) donja suma 1
12
.
Da smo se ogranicili na razmatranje neprekidnih funkcija, dovoljno bi bilo brojeve '
I
i :
I
deni-
rati kao maksimum odnosno minimum funkcije na podintervalu [r
I1
, r
I
] jer neprekidna funkcija na
zatvorenom intervalu postize minimum i maksimum. Meutim, kod funkcije koja ima prekid moze
se dogoditi da na nekim podintervalima [r
I1
, r
I
] funkcija ne postize maksimum i/ili minimum (vidi
Sliku 6.4).
Primjer 6.20 Za funkciju zadanu grafom na Slici referenca, odredi 1
3
i l
3
, te 1
6
i l
6
!
Dokaz. ....
Dakle, gornja i donja suma aproksimiraju povrinu ispod omeene pozitivne funkcije (1
n
_
1 _ l
n
), a cilj nam je pronjenjem raspodjele intervala dobiti to bolju aproksimaciju. Savrena
aproksimacija najcece se dobiva tek u beskonacnosti, za koji slucaj uvodimo sljedecu deniciju.
Denicija 6.21 Kazemo da je omeena funkcija ) : [a, /] R integrabilna ako postoji broj 1 R
takav da je
lim
no
l
n
= lim
no
1
n
= 1.
a) b)
Slika 6.4: Primjer za nuznost pojma supremum i inmum u deniciji integralnih suma.
Broj 1 se tada naziva odreenim integralom funkcije ) na intervalu [a, /] i oznacava sa
_
b
o
)(r) dr.
Dakle, ako je funkcija integrabilna, onda mozemo pisati da je
b
_
o
)(r)dr = lim
no
n
I=1
:
I
r = lim
no
n
I=1
'
I
r.
Ovako deniran integral naziva se jo i Darbouxov odreeni integral, a sume kojima je deniran
Darbouxove sume. Uocimo sljedece: za svaki r
+
I
[r
I1
, r
I
] vrijedi :
I
_ )(r
+
I
) _ '
I
, pa je
n
I=1
:
I
r _
n
I=1
)(r
+
I
)r _
n
I=1
'
I
r,
iz cega po Teoremu o dva policajca slijedi da ujedno vrijedi i
b
_
o
)(r)dr = lim
no
n
I=1
)(r
+
I
)r.
Tako deniran integral naziva se Riemannov odreeni integral, a suma kojom je deniran Rie-
mannova suma. tovie, moze se pokazati da su Darbouxov i Riemannov integral ekvivalentni.
Dakle, svejedno je hocemo li integral denirati pomocu inmuma funkcijskih vrijednosti, supre-
muma funkcijskih vrijednosti ili bilo koje funkcijske vrijednosti izmeu, jer ako je funkcija integra-
bilna onda su svi ti integrali meusobno jednaki i obratno. Uocimo da geometrijski to znaci da
povrinu ispod grafa integrabilne funkcije mozemo jednako aproksimirati najviim pravokutnicima,
najnizim pravokutnicima, te bilo kojim pravokutnikom koji je visinom izmeu ta dva (vidi Sliku
6.5).
Postavlja se pitanje jesu li sve omeene funkcije integrabilne, te kako bi mogle izgledati funkcije
koje nisu integrabilne. U to pitanje dobar uvid nam daje sljedeci primjer.
Primjer 6.22 Ispitaj je li funcija ) : [a, /] R denirana pravilom
)(r) =
_
1, za r Q
0, za r RQ
integrabilna?
a) b)
Slika 6.5: Aproksimacija povrine Riemannovim sumamama (: = 4).
Dokaz. Obzirom da su skupovi racionalnih i iracionalnih brojeva gusti u skupu realnih brojeva,
slijedi da je :
I
= 0, a '
I
= 1 na svakom podintervalu, pa ma kako malen taj podinterval bio.
Dakle, imamo
lim
no
l
n
= lim
no
n
I=1
'
I
r = lim
no
n
I=1
r = lim
no
n
I=1
/ a
:
= lim
no
:
/ a
:
=
= lim
no
(/ a) = / a.
S druge strane vrijedi
lim
no
1
n
= lim
no
n
I=1
:
I
r = lim
no
n
I=1
0 r = lim
no
0 = 0.
Dakle, iako je ova funkcija omeena, ona nije inegrabilna jer se limesi donjih i gornjih suma razlikuju.
Prethodni primjer ukazuje da postoje omeene funkcije koje nisu integrabilne, pa se prirodno
namece pitanje pod kojim uvjetima je funkcija integrabilna. Odgovor na to pitanje daje nam sljedeci
teorem.
Teorem 6.23 Ako je omeena funkcija ) : [a, /] R neprekidna na intervalu [a, /] , pri cemu
je _ [a, /] prebrojiv skup, onda je funkcija ) integrabilna.
Napomena 6.24 Ako je )(r) _ 0 za svaki r [a, /] , onda je
_
b
o
)(r)dr = 1
pri cemu je 1 povrina omeena grafom funkcije ) i osi r izmeu r = a i r = /. Ako je pak
)(r) _ 0 za svaki r [a, /] , onda je
_
b
o
)(r)dr = 1.
Za funkciju koja na intervalu [a, /] nije ni stalno pozitivna ni stalno negativna treba imati u
vidu da ce odreeni integral povrinu omeenu grafom funkcije koja se nalazi ispod osi r izracunati
a) b) c)
Slika 6.6: Odreeni integral: a) funkcije koja mijenja predznak, b) parne funkcije, c) neparne
funkcije.
s negativnim predznakom, pa npr. za funkciju sa Slike 6.6 a) vrijedi
_
b
o
)(r) dr = 1
1
1
2
+ 1
3
.
Takoer, za parnu funkciju ) vrijedi
_
o
o
)(r) dr = 2
_
o
0
)(r) dr, dok za neparnu vrijedi
_
o
o
)(r)
dr = 0 (vidi Sliku 6.6 b) i c)).
Sada uvodimo neka proirenja denicije integrabilnosti koja se intuitivno namecu. Za a _ /
mozemo dodenirati pojam odreenog integrala sa
o
_
o
)(r) dr = 0 i
o
_
b
)(r) dr =
b
_
o
)(r) dr.
Motivacija ovakvih denicija je jasna: u prvom slucaju je r = 0, a u drugom slucaju je r
negativan, ali isti po apsolutnoj vrijednosti kao i kad se ide od a prema /. Nadalje, ako je funkcija )
denirana na omeenom intervalu 1 koji nije zatvoren (a, / , [a, / ili a, /]), ona se moze trivijalno
proiriti do funkcije denirane na intervalu [a, /] sa
~
)(r) =
_
)(r) za r 1
0 za r [a, /] 1.
Sada za funkciju ) deniramo
b
_
o
)(r) dr =
b
_
o
~
)(r) dr
Dakle, ovim smo proirili pojam odreenog integrala na omeene funkcije na svim omeenim in-
tervalima. U sljedecim poglavljima cemo dalje proiriti pojam odreenog integrala na neomeene
funkcije i na neomeene intervale.
Imajuci u vidu proirenja koja smo upravo denirali, moze se pokazati da vrijedi
b
_
o
)(r) dr =
c
_
o
)(r) dr +
b
_
c
)(r) dr
uvijek kad svi navedeni integrali postoje.
6.2.2 Izracunavanje odreenog integrala
Teorem 6.25 (Newton-Leibnizova formula) Ako je omeena funkcija ) : [a, /] R neprekidna
na intervalu [a, /] , pri cemu je _ [a, /] prebrojiv skup, onda vrijedi Newton-Leinbizova formula
b
_
o
)(r) dr = 1(/) 1(a)
pri cemu je 1 bilo koja primitivna funkcija od ).
Newton-Leibnizovu formulu zapisujemo jo sa
b
_
o
)(r) dr = 1(r)
b
o
Uocimo da ce se u Newton-Leibnizovoj formuli konstanta integracije pokratiti sama sa sobom, pa
je svejedno koju konstantu cemo odabrati. Iz prakticnih razloga najcece biramo C = 0.
Primjer 6.26 Odredi kolika je greka aproksimacije kad se povrina ravninskog lika omeenog osi
r i grafom funkcije )(r) = c
r
nad intervalom [0, 3] aproksimira sa l
6
.
Dokaz. Izracunajmo najprije zadanu povrinu. Obzirom da je c
r
_ 0 za svaki r [0, 3] imamo
1 =
3
_
0
c
r
dr = c
r
3
0
= c
3
1 = 19. 086.
Sada je potrebno odrediti l
6
. Podsjetimo se, vrijedi
l
6
=
6
I=1
'
I
r.
Najprije, na intervalu [0, 3] za l
6
vrijedi r =
30
6
= 0.5. Dakle, interval [0, 3] se dijeli na 6
podintervala
[0, 0.5] , [0.5, 1] , [1, 1.5] , [1.5, 2] , [2, 2.5] i [2.5, 3] .
Obzirom da je funkcija c
r
rastuca, supremum funkcijskih vrijednosti '
I
se na svakom podintervalu
postize u desnom kraju. Vrijedi
l
6
= c
0.5
0.5 +c
1
0.5 +c
1.5
0.5 +c
2
0.5 +c
2.5
0.5 +c
3
0.5 = 24. 253.
Uocimo da je aproksimacija dosta loa. Razlog tome je to eksponencijalna funkcija u desnom kraju
jako brzo raste. Jedan nacin da se pobolja aproksimacija je da se poveca broj podintervala. No,
aproksimacija se moze poboljati i na nacin da uzmemo raspodjelu koja nije ekvidistantna, tj. koja
je u desnom kraju nija nego u lijevom. Primjerice, podijelimo interval [0, 3] na 6 podintervala
[0, 1] , [1, 1.5] , [1.5, 2] , [2, 2.5] , [2.5, 2.75] i [2.75, 3] .
Sada je
l
6
= c
1
1 +c
1.5
0.5 +c
2
0.5 +c
2.5
0.5 +c
2.75
0.25 +c
3
0.25 = 23. 677.
Aproksimacija povrine ovim dvjema gornjim sumama prikazana je na Slici 6.7.
a) b)
Slika 6.7: Eksponencijalna funkcija: a) ekvidistantna dekompozicija, b) neekvidistantna dekom-
pozicija.
Primjer 6.27 Odredi
3
_
1
1
r
dr,
2
_
0
cos r dr i
2
_
1
(1 r) dr.
Dokaz. Vrijedi
3
_
1
1
r
dr = ln[r[
3
1
= ln3 ln1 = ln3,
2
_
0
cos r dr = sinr
2
0
= sin

2
sin0 = 1 0 = 1,
2
_
1
(1 r) dr =
_
r
r
2
2
_
2
1
=
_
2
4
2
_
_
1
1
2
_
=
1
2
.
Vrijedi i sljedeci teorem koji se naziva osnovnim teoremom integralnog racuna.
Teorem 6.28 (Osnovni teorem integralnog racuna) Ako je funkcija ) : [a, /] R neprekidna
funkcija, onda je funkcija 1 : [a, /] R denirana pravilom
1(r) =
r
_
o
)(t) dt
derivabilna primitivna funkcija od ).
6.2.3 Supstitucija i parcijalna integracija u odreenom integralu
Odreeni integral uvijek mozemo rijeiti tako da pronaemo primitivnu funkciju, pa primjenimo
Newton-Leibnizovu formulu, neovisno kojom metodom smo pronali primitivnu funkciju.
Zadatak 6.29 Odredi:
1.
2
_
0
_
r
r+1
dr,
2.
t
_
1
rlnr dr.
Dokaz. Rjeavat cemo najprije neodreeni intergal, pa onda primjenjivati Newton-Leibnizovu
formulu.
1. Vrijedi
_ _
r
r + 1
dr =
_
r = t
2
dr = 2t dt
_
=
_
t
t
2
+ 1
2t dt = 2
_
t
2
+ 1 1
t
2
+ 1
dt =
= 2
_ _
1
1
t
2
+ 1
_
dt = 2 (t arctg t) +C = 2
__
r arctg
_
r
_
+C.
Sada je
2
_
0
_
r
r + 1
dr = 2
__
r arctg
_
r
_
2
0
= 2
_
_
2 arctg
_
2
_
2
_
_
0 arctg
_
0
_
= 2
_
_
2 arctg
_
2
_
.
2. Vrijedi
_
rlnr dr =
_
n = lnr = dn =
1
r
dr
d = r dr = =
r
2
2
_
=
r
2
2
lnr
1
2
_
r dr =
r
2
2
lnr
r
2
4
+C.
Sada je
t
_
1
rlnr dr =
r
2
2
_
lnr
1
2
_
t
1
=
c
2
2
_
lnc
1
2
_
1
2
_
ln1
1
2
_
=
c
2
4
+
1
4
.
Osim na ovaj nacin, odreeni integral se moze rjeavati metodom supstitucije tako da se u pos-
tupku uz varijablu supstituiraju i granice integracije, pa se Newton-Leibnizova formula primjenjuje
na primitivnu funkciju u novoj varijabli. Ako se integral rjeava parcijalnom integracijom, onda
se Newton-Leibnizova formula moze primijeniti odmah na izracunati dio integrala, te na integral
kojeg preostaje odrediti.
Zadatak 6.30 Odredi:
1.
2
_
0
_
r
r+1
dr,
2.
t
_
1
rlnr dr.
Dokaz. Vrijedi
1.
2
_
0
_
r
r + 1
dr =
_
r = t
2
dr = 2t dt
r 0 2
t 0
_
2
_
=
_
2
_
0
t
t
2
+ 1
2t dt = 2
_
2
_
0
t
2
+ 1 1
t
2
+ 1
dt =
= 2
_
2
_
0
_
1
1
t
2
+ 1
_
dt = 2 (t arctg t)
_
2
0
= 2
_
_
2 arctg
_
2
_
,
2.
t
_
1
rlnr dr =
_
n = lnr = dn =
1
r
dr
d = r dr = =
r
2
2
_
=
_
r
2
2
lnr
_
t
1
1
2
t
_
1
r dr =
c
2
2

_
r
2
4
_
t
1
=
=
c
2
2

c
2
4
+
1
4
=
c
2
4
+
1
4
.
6.2.4 Nepravi integral
U prethodnim poglavljima denirali smo pojam odreenog integrala za omeene funkcije na omeenim
intervalima. U ovom poglavlju bavit cemo se proirivanjem pojma odreenog integrala na neomeene
intervale i neomeene funkcije. Takvo proirenje pojma odreeni integral nazivat cemo nepravim
integralom. Proirimo najprije pojam odreenog integrala na neomeene intervale.
Denicija 6.31 Ako je funkcija ) : [a, + R integrabilna na svakom podintervalu [a, /]
domene, onda deniramo nepravi integral
+o
_
o
)(r)dr = lim
b+o
b
_
o
)(r)dr.
Ako je funkcija ) : , a] R integrabilna na svakom podintervalu [a, /] domene, onda deniramo
nepravi integral
b
_
o
)(r)dr = lim
oo
b
_
o
)(r)dr.
Ako je funkcija ) : , + R integrabilna na svakom podintervalu domene, onda deniramo
nepravi integral
+o
_
o
)(r)dr =
c
_
o
)(r)dr +
+o
_
c
)(r)dr
Sada cemo pojam odreenog integrala proiriti na neomeene funcije.
a) b) c)
Slika 6.8: Integral na neomeenom intervalu.
Denicija 6.32 Ako je neomeena funkcija ) : [a, /] R omeena i integrabilna na svakom
podintervalu [a, / c] domene, onda deniramo nepravi integral
b
_
o
)(r)dr = lim
t0
bt
_
o
)(r)dr.
Ako je neomeena funkcija ) : [a, /] R omeena i integrabilna na svakom podintervalu [a +j, /]
domene, onda deniramo nepravi integral
b
_
o
)(r)dr = lim
0
b
_
o+
)(r)dr.
Ako je neomeena funkcija ) : [a, /] R omeena i integrabilna na svakom zatvorenom podintervalu
domene koji ne sadrzi tocku c a, / , onda deniramo nepravi integral
b
_
o
)(r)dr =
c
_
o
)(r)dr +
b
_
c
)(r)dr.
a) b) c)
Slika 6.9: Integral neomeene funkcije.
Obzirom da je nepravi integral deniran kao limes, on moze postojati i biti konacan u kom
slucaju kazemo da nepravi integral konvergira, moze postojati i biti beskonacan u kom slucaju
kazemo da nepravi integral divergira u uzem smislu, te moze ne postojati u kom slucaju kazemo da
nepravi integral divergira u irem smislu.
Zadatak 6.33 Odredi
+o
_
2
1
_
r
_
r
dr i
t
_
1
Jr
r ln r
.
Dokaz. Vrijedi
+o
_
2
1
_
r
_
r
dr = lim
b+o
b
_
2
r
3
4
dr = lim
b+o
_
4r
1
4
b
2
_
= lim
b+o
_
4 /
1
4
4 2
1
4
_
=
= lim
b+o
_
4
4
_
/ 4
4
_
2
_
= +,
_
dr
rlnr
=
_
lnr = t
1
r
dr = dt
_
=
_
dt
t
= ln[t[ +C = ln[lnr[ +C,
t
_
1
dr
rlnr
= lim
t0
t
_
1+t
dr
rlnr
= lim
t0
( ln[lnr[
t
1+t
) = lim
t0
(ln[lnc[ ln[ln(1 +c)[) =
= [ln(0)] = +
6.2.5 Primjena odreenog integrala
Odreeni integral ima vie primjena. Najcece se primjenjuje za izracunavanje:
povrine ravninskog lika (kvadratura),
duljine luka krivulje (rektikacija),
volumena rotacijskog tijela (kubatura),
oploja rotacijskog tijela (komplanacija).
Mi cemo izvesti formule za funkciju j = )(r), a posve analogne formule vrijede u slucaju
r = q(j).
Povrina ravninskog lika
Vec smo rekli da se povrina moze aproksimirati pravokutnicima. Ovdje cemo pak povrinu deni-
rati i izracunavati pomocu trapeza, te pokazati da je to ista povrina. Najprije, kazimo da cemo
ravninski lik omeen grafom funkcije ), osi r, izmeu r = a i r = / nazivati pseudotrapezom funkcije
) nad segmentom [a, /] .
Denicija 6.34 Neka je ) : [a, /] R neprekidna pozitivna funkcija. Kazemo da pseudotrapez
funkcije ) nad segmentom [a, /] ima povrinu 1 ako limes
1 = lim
n+o
1
n
postoji i konacan je, pri cemu je 1
n
povrina mnogokuta odreenog tockama (a, 0), (/, 0), te tockama
(r
I
, )(r
I
)) za i = 0, . . . , :, gdje je r
0
, r
1
, . . . , r
n
ekvidistantni rastav intervala [a, /].
Uocimo da se povrina 1
n
sastoji od : povrina trapeza nad segmentima [r
I1
, r
I
] (vidi Sliku
6.10). Ako povrinu trapeza nad segmentom [r, r + r] oznacimo s 1, onda imamo
1 = )(r)r +
r )(r)
2
= r
)(r) +)(r + r)
2
.
Ako r 0, onda 1 d1 = )(r)dr. Velicina d1 se naziva elementom povrine, te mozemo
smatrati da nam geometrijski predstavlja povrinu "innitezimalnog" trapeza, tj. trapeza nad
beskonacno malenim segmentom [r, r +dr].
Obzirom da je 1
n
=

n
I=1
1
I
, slijedi da je
1 = lim
n+o
1
n
= lim
n+o
n
I=1
1
I
= lim
n+o
n
I=1
d1
I
= lim
n+o
n
I=1
)(r
I
)dr =
b
_
o
)(r)dr.
a) b)
Slika 6.10: Povrina ravninskog lika: a) aproksimacija povrine trapezima (: = 3), b) izracunavanje
velicine 1.
Duljina luka krivulje
Denicija 6.35 Neka je ) : [a, /] R neprekidna funkcija. Kazemo da krivulja koja je graf
funkcije ) ima duljinu : ako limes
: = lim
n+o
:
n
postoji i konacan je, pri cemu je :
n
duljina izlomljene linije odreene tockama (r
I
, )(r
I
)) za i =
0, . . . , :, gdje je r
0
, r
1
, . . . , r
n
Uocimo da se duljina :
n
sastoji od : duljina linija nad segmentima [r
I1
, r
I
] (vidi Sliku 6.11).
Ako duljinu linije nad segmentom [r, r + r] oznacimo s :, onda imamo
: =
_
r
2
+ )(r)
2
= r
_
1 + (
)(r)
r
)
2
.
Kad r 0, onda : d: =
_
1 +)
t
(r)dr. Velicina d: naziva se elementom luka, te mozemo
smatrati da nam geometrijski predstavlja duljinu "innitezimalnog" luka, tj. luka nad beskonacno
malenim segmentom [r, r +dr].
Obzirom da je :
n
=

n
I=1
:
I
, slijedi da je
: = lim
n+o
:
n
= lim
n+o
n
I=1
:
I
= lim
n+o
n
I=1
d:
I
= lim
n+o
n
I=1
_
1 +)
t
(r
I
)dr =
b
_
o
_
1 +)
t
(r)dr.
a) b)
Slika 6.11: Duljina luka krivulje: a) aproksimacija luka izlomljenom linijom (: = 3), b) izracuna-
vanje velicine :.
Volumen rotacijskog tijela
Denicija 6.36 Neka je ) : [a, /] R neprekidna pozitivna funkcija. Kazemo da tijelo nastalo
rotacijom oko osi r pseudotrapeza funkcije ) nad segmentom [a, /] ima volumen \, ako limes \ =
lim
n+o
\
n
postoji i konacan je, pri cemu je \
n
volumen tijela koje nastaje rotacijom izlomljene
linije odreene tockama (r
I
, )(r
I
)) za i = 0, . . . , :, gdje je r
0
, r
1
, . . . , r
n
ekvidistantni rastav
intervala [a, /].
Uocimo da se volumen \
n
sastoji od : volumena krnjih stozaca nastalih rotacijom izlomljene
linije nad segmentima [r
I1
, r
I
] (vidi Sliku 6.12). Ako volumen krnjeg stoca nad segmentom
[r, r + r] oznacimo s \ , onda imamo
\ =
r
3
()(r)
2
+)(r + r)
2
+)(r) )(r + r)).
Kad r 0, onda \ d\ = )(r)
2
dr. Velicina d\ naziva se elementom volumena, te mozemo
smatrati da nam geometrijski predstavlja volumen "innitezimalnog" krnjeg stoca, tj. krnjeg stoca
nad beskonacno malenim segmentom [r, r +dr].
Obzirom da je \
n
=

n
I=1
\
I
, slijedi da je
\ = lim
n+o
\
n
= lim
n+o
n
I=1
\
I
= lim
n+o
n
I=1
d\
I
= lim
n+o
n
I=1
)(r)
2
dr =
=
b
_
o
)(r)
2
dr =
b
_
o
)(r)
2
dr.
a) b)
Slika 6.12: Volumen rotacijskog tijela: a) rotacija grafa funkcije, b) izracunavanje velicine \.
Oploje rotacijskog tijela
Denicija 6.37 Neka je ) : [a, /] R neprekidna pozitivna funkcija. Kazemo da ploha nastala
rotacijom oko osi r grafa funkcije ) ima oploje O, ako limes O = lim
n+o
O
n
postoji i konacan
je, pri cemu je O
n
oploje plohe koja nastaje rotacijom izlomljene linije odreene tockama (r
I
, )(r
I
))
za i = 0, . . . , :, gdje je r
0
, r
1
, . . . , r
n
Uocimo da se oploje O
n
sastoji od : oploja plateva krnjih stozaca nastalih rotacijom izlomljene
linije nad segmentima [r
I1
, r
I
] (moze se vidjeti na Slici 6.12). Ako oploje plata krnjeg stoca nad
segmentom [r, r + r] oznacimo s O, onda imamo
O = ()(r) +)(r + r)):.
Kad r 0, onda O dO = 2)(r)d: = 2)(r)
_
1 +)
t
(r)dr. Velicina dO naziva se elemen-
tom oploja, te mozemo smatrati da nam geometrijski predstavlja povrinu plata "innitezimalnog"
krnjeg stoca, tj. krnjeg stoca nad beskonacno malenim segmentom [r, r +dr].
Obzirom da je O
n
=

n
I=1
O
I
, slijedi da je
O = lim
n+o
O
n
= lim
n+o
n
I=1
O
I
= lim
n+o
n
I=1
dO
I
= lim
n+o
n
I=1
2)(r)
_
1 +)
t
(r)dr =
=
b
_
o
2)(r)
_
1 +)
t
(r)dr = 2
b
_
o
)(r)
_
1 +)
t
(r)dr.

MA - Skriptat (2013-14)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

MA - Skriptat (2013-14)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Matematicka analiza

, naziva se logaritamska funkcija.

denirana pravilom )(r) = arcsinr, pri cemu je

je takoer neprekidna u tocki r

) i nazivamo derivacijom s lijeva funkcije ) u

You might also like