Smrt kao tema filozofima

UVOD
"I za tisudu godina ovjek de isto ovako uzdisati: Ah, teko je ivjeti i u isti mah ovako
isto kao i sada, bojat de se i nede htjeti umrijeti. (Anton Pavlovi ehov)

Smrt je oduvijek intrigirala ljude i nametala brojne polemike, neke ljude plaila, u drugima
izazivala ravnodunost, a kod tredih pak nastupala kao olakanje od zemaljskih tekoda.
Nesumnjivo, ona jest kraj jednog procesa, procesa starenja, jer ved samim dolaskom na ivot
starimo iz sekunde u sekundu.
Koliko puta smo samo uli izreku Ne postajemo nita mlai.
Dakle, samim inom roenja, dolaskom na ovaj svijet, prisiljeni smo idi ka svojem kraju, a koji
je to kraj, to je tema koja mnoge ljude inspirira na promiljanja o smrti.
Vedina religija tumai da poslije smrti dolazi neka vrsta zagrobnog ivota.
Neke govore o prijelazu u raj ili pakao, dok druge govore o reinkarnaciji tj. ponovnom
raanju due ili duha u drugom tijelu.
Stari narodi su vjerovali da smrdu odlaze u vjena lovita i zato su svoje mrtve pokapali
sa oruem, nakitom i orujem, potrebnim za taj vjeni lov.

Smrt je, naposljetku, tema mnogih pjesnika, glazbenika, slikara, umjetnika uopde.
Koliko god nekada ne obradali pozornost na to, moramo priznati da svako malo promiljamo
emu sve ovo, odnosno emu ivot ako nakon njega nastupa smrt, i emu smrt ako nam je
dano ivjeti.
Nadalje, tu je i medicinska definicija smrti koja postaje sve problematinija, to je vedi
napredak znanosti i tehnologije.
Moe li se postidi besmrtnost ovjeka, ako je medicina ved toliko uznapredovala, ako danas
ljudi ive dulje nego ikada, ako smo uspjeli produljiti ivotni vijek, moemo li ga staviti u
kontekst vjenoga?

STAJALITA
Dva su stajalita o onome to se dogaa nakon smrti.
Prvo stajalite govori da de duh preivjeti kada dua umre, a ta teorija naziva se dualizam.
Nju podrava religija, koja upuduje na to da nam dua nakon smrti ide u raj, istilite ili
pakao, ovisno o tome kakvi smo bili za ivota.

Drugo stajalite koje govori o tome da jastvo nestaje kad tijelo umre, zove se materijalizam.
Materijalizam je stav koji smatra kako je materija jedina postojeda stvar na svijetu te se sve
okrede oko iste. Sve u svemiru, ukljuujudi i ovjeka, nuno je ogranieno na djelovanje
unutar fizikih zakona. Ljudski um de prestati postojati nakon smrti jer de i sam mozak kao
dio tijela prestati funkcionirati.
Materijalizam porie postojanje uma (religijski due) nakon smrti, nijeudi i bilo koja druga
uda i nadnaravne pojave. Time se protivi i biblijskim injenicama o postojanju Boga,
postanku svemira i stanju nakon smrti.
Njega zastupa znanost.
No, ipak nitko ne zna s pouzdanodu to se dogaa nakon smrti.


FILOZOFSKA POIMANJA SMRTI
Od starih Grka ostala su nam dva filozofska poimanja smrti.
Prvo je platonsko, opisano u Platonovim dijalozima Apologija i Fedon, a drugo je
epikurejsko, izloeno u Epikurejovoj poslanici Menoiku.

Epikur je predstavnik hedonistie filozofije, prema kojoj je ulnost organ srede.
On bogovima priznaje besmrtnost i blaenstvo, te donosi odluujudi stav o smrti, ona nema
nikakvog posla s nama; jer dok mi postojimo, smrti nema, a kada ona stigne, onda nas vie
nema.
Na taj nain Epikur razbija strah od smrti, za njega tjelesno zdravlje i duevni spokoj
predstavljaju cilj sretnoga ivota, ili, po Rimljanima, u zdravom tijelu zdrav duh.
On je sljedbenik Demokritovog uenja o atomima i fizika mu predstavlja prethodnicu u
razumijevanju praktinog ivota.
Zadatak fizikog saznanja svcijeta je da ljude osobodi straha od nadzemaljskih sila i da ih
tako osposobi za potpuno uivanje zemaljskog ivota.
Ipak, on nipoto ne ui o neobuzdanom uivanju u ulnim zadovoljstvima, sreda je za njega
sticanje zadovoljstva i izbjegavanje nezadovoljstva, ali nije mu stalo do svake vrsta
zadovoljstva, zato to zna to razuzdanost donosi.
Za njega um mora voditi i obuzdavati tenju ka sredi koja se moe pronadi samo u duevnom
miru koji su Grci nazvali ataraxia.


U ved spomenutom Platonovom dijalogu Apologija (ili Obrana Sokratova) prikazane su
optube, suenje, osuda na smrt, razmiljanja o smrti i sama Sokratova smrt.
Sokrat, uvijek zajedno s Platonom, naime, Platon prenosi Sokratova miljenja (nije sigurno
izraava li Platon vlastita razmiljanja kroz Sokratov govor?),predstavlja osnivaa filozofske
antropologije i tanatologije.
Tanatologija je nauna i akademska disciplina koja se bavi promatranjem smrti ljudskih bida.

U kratkom pregledu Apologije koji du nadalje razviti vidimo da je Sokrat nalazio smisao
istine u samoj istini, on brani samo naelo istinitosti.
Optuivan je da kvari grku mlade krivim naukom o bogovima, optuen da uvodi novog
boga, odnosno boanstvo Daimonion, to u prijevodu znai mali bog, sitan bog, ne pridaju
mu se veliki atributi, to predstavlja kraj sve spektakularne religije, sve je svedeno na misaonu
osobu.
Tu optunicu iznosi Melet koji tvrdi da Sokrat poduava mlade da ne tuju bogove koje tuje
drava nego neke nove demonske pojave, a Sokrat uzvrada time da i sam vjeruje u bogove i
da nije bezboac, ali ne vjeruje u bogove u koje i drava.
Sokrat kontrira optubama ironino govoredi tuiteljima da nede nadi vedeg vjernika od
njega, dodajudi da bi ga trebali astiti najvedim astima, a ne optuivati.

Ako me, dakle, treba pravedno kazniti kako sam zavrijedio, onda traim da budem kanjen
tako da dobivam hranu na dravni raun u pritaneju.

Sokrat smatra da je u redu da se brani od optubi za koje smatra da su neutemeljene i
obrada se Atenjanima rijeima da je lano optuen.
Dobro, Atenjani: sad mi je dunost braniti se i u tako kratkom vremenu pokuati iz vas
iskorijeniti klevetu...

Nadalje, Sokrat odbacuje optube da obrazuje ljude i zauzvrat im to napladuje.
Sokrat sam sebe ne smatra mudrim, on zna da nita ne zna, upravo u tome se sastoji
njegova mudrost.
Kae da je bog iskoristio njegovo ime eledi redi ovo: Najmudriji od vas, ljudi, je onaj koji je,
poput Sokrata, saznao da mu vlastita mudrost usitinu ne vrijedi nita .
Dotie se pitanja straha od smrti pa kae:

bojati se smrti, graani, ne znai nita drugo nego drati se mudrim, a ne biti mudar.

Glavna Sokratova poruka je da je potrebno neprestano tragati za mudrodu i kae da de, dok
god ima snage i die, tragati i sam za njom.
Sokrat tokom cijelog suenja insinuira razgovor, preuzima optube i vri nemilosrdnu
analizu. Ironizira svoju sliku i prihvada sliku javnosti o sebi.
Ispituje tuitelje i publiku tokom cijelog suenja, a kako je Platon zabiljeio u svom djelu
Teetet, Sokrat kae da je tehniku ispitivanja naslijedio od majke koja je bila babica i bavila
se tjelesnim poraanjem dok se on bavio duhovnim.
Ne trai milost ved pravednost.
Na samom licu mjesta ravija argumentaciju, objanjava ime se bavi i pritom brani svoj stav.
U pitanje se dovodi njegova smrt; za koga je Sokrat umro ?
Umire nasilnom smrdu, kao muenik za svoje ideje; odnosno, ispija otrov jer ne eli
izbjegavati smrt ustupcima koji bi mogli izgledati kao priznanje krivice.
Njegova smrt postaje spektakl. Sokrat nije razlikovao sebe od onog do ega mu je stalo,
umire za istinu, moda bi neki rekli da je postupio nerazumno jer je mogao preivjeti i, jo k
tome, dokazati da je u pravu.

U Fedonu se filozofija poima kao melete thanatu (uenje o smrti), Sokrat pozdravlja smrt
kao poetak istinskog ivota, dakako ivota filozofa.
Smrt za njega spada u sutinu ivota, u njegovo egzistencijalno ispunjenje, jer propast tijela
jo ne znai propast due, zato to dua ini sutinu ivota.

SMRT KAO TEMA FILMOVA
Zanimljiva filozofima je i tema ubojstva Hipatije, prve identificirane filozofkinje koja je
ubijena radi same filozofije, o kojoj govori i film Agora.
Prvi pisac koji spominje taj sluaj njen je suradnik Sokrat, ranokrdanski pisac.
Fanatine batinake formacije krdana predvoene tadanjim aleksandrijskim biskupom
otele su i ubile Hipatiju, govorimo o perverznosti zloina nad njom.
Slovenski filozof Slavoj iek, u istoimenom dokumentarnom filmu autorice A. Taylor, na
kraju filma izvrava samoubojstvo, poput Sokrata, odabirudi prividno skromno mjesto,
izvrava spektakularno samoubojstvo aludirajudi na to da bi se morao ubiti da postane
ozbiljan.

ZAKLJUAK
Ved je reeno da sve ostaje na nagaanju to nas eka nakon smrti.
Neki misle da je smrt blagoslov, drugi da je to neto najgore to im se moe dogoditi, tredi
kau da nije ni dobro ni loe, jer osoba nije svjesna, poto je mrtva.
Smrt moemo gledati kao negativno zlo, tj. prestanak uitaka, ili kao negativno dobro, tj.
bezbolnu smrt.
Moda je najbolje okrenuti se savjetu Thomasa Nagela koji svoju knjigu to sve to znai?
zavrava poglavljem o smislu ivota koji je usko povezan s temom smrti, gdje govori kako
moramo nadi svrhu ivota unutar granica svojeg ivota, te da ivimo zato to postojimo i zato
to nam je stalo do mnogo toga.




POPIS LITERATURE

Apologija (Obrana Sokratova); Platon
Fedon ili o dui; Platon
to sve to znai?; Thomas Nagel

+ koritena itanka i poglavlje Smrt filozofa kao predloak za temu seminara

FILM

iek!, dokumentarni film, A. Taylor