Oujak 1945.

Trup podmornice bio je privezan za debele i snane drvene stupove, udovite

smirene siluete kojemu su kose linije pramca u luku nagrizale svjetlo zore
Sjevernog mora.
Baza se nalazila na otoku Scharhornu u Helgolankom zaljevu, nekoliko
kilometara od njemakog kopna i ua rijeke Elbe. Bila je to postaja za
snabdijevanje gorivom koju nikad nije otkrila saveznika obavjetajna sluba, a
zbog sigurnosnih razloga bila je slabo poznata ak i meu stratezima samog
njemakog vrhovnog zapovjednitva. Podmorski gusari doplovljavali su i
otplovljavali zatieni mrakom, izranjajui i uranjajui stotinjak metara unutar
vezova i sidrita. Bijahu to ubojice u slubi Neptuna, asasini koji se vraahu kui
da se odmore ili koji kretahu negdje neznano daleko da nastave s napadima.
Meutim, ove je zore podmornica privezana za vezove mirovala. Za nju je rat ve
zavrio, a njezin je zadatak bio povezan s poecima novog rata.
Dva ovjeka stajala su u ulaznom tornju podmornice, jedan u uniformi
zapovjednog oficira njemake mornarice, a drugi, visok mukarac, u graanskom
odijelu i dugakom tamnom ogrtau s uzdignutim ovratnikom kojim se
suprotstavljao vjetrovima Sjevernog mora, ali bez eira, kao da izaziva zimu
Sjevernog mora. Obojica gledahu dolje, na dugaku kolonu putnika koja se polako
probijala prolazom na sredini broda. Kako bi se koji putnik pojavio na platici,
njegovo bi se ime potrailo na popisu pa bi tada on ili ona bili povedeni ili
odneseni u podmornicu.
Nekolicina je sama hodala, ali oni bijahu izuzeci. Bijahu to najstariji, od kojih su
neki dosegli tek dvanaesti ili trinaesti roendan.
Ostali bijahu djeca. Djeica na rukama vojnih dadilja ozbiljna lica koje su svoj
teret povjeravale jedinici mornarikih lijenika koji stajahu na platici; predkolska
djeca i uenici prvih razreda osnovne kole koji su svi odreda imali istovjetne
putne torbe u jednoj ruci, dok su se drugom rukom drali jedan za drugoga,
stisnutih aka, zurei u udni crni brod koji e im biti domu tjednima to dolaze.
Nevjerojatno primijetio je oficir. Jednostavno nevjerojatno.
To je poetak odgovorio je mukarac u ogrtau, nepokretnih,
otrih, uglastih crta lica. Vijesti stiu odasvud. Iz luka i planinskih
prijelaza, s preostalih aerodroma diljem Reicha. Tisue ih izlazi. U
sve dijelove svijeta. A ljudi ih ekaju. Posvuda.
Izvanredni pothvat dodao je oficir tresui glavom u nevjerici.
Ovo je samo jedan dio strategije. Cijela je operacija izuzetna.
ast nam je to ste ovdje.
To sam htio. Ovo je posljednja poiljka. Visoki civil je netre
mice buljio na palubu. Trei Reich umire. Ovo su mu ponovna roe
nja. Ovo je etvrti Reich kojemu se nee isprijeiti nesposobnost i
pokvarenost. Ovo su Sonnenkinder. Po cijelom svijetu.
Djeca...
Djeca prokletih objasnio je visoki, prekidajui ga. To su djeca
prokletih, a takvih e biti na milijune. Ali ni jedno nee biti poput ovih.
A ovih e biti posvuda.

Attention! Le train de sept heures d destination de Ziirich partira du quai numero
douze. (Panja! Vlak od sedam sati za Ziirich polazi sa dvanaestog kolosijeka.
(Op. prev.)
Visoki Amerikanac u tamnoplavom kinom ogrtau pogledao je gore, na uplju
kupolu eljeznike postaje u Zenevi nastojei pronai skrivene zvunike. Uglato
lice otrih crta odraavalo je nedoumicu. Priopenje je bilo na francuskom jeziku,
na jeziku koji je slabo govorio, a jo ga je manje razumijevao. Pa ipak je uspio
uloviti rije Ziirich; bio je to njegov signal. Povue na stranu gusti uperak
svijetlosmee kose koja mu je dosadno padala na elo i uputi se spram sjevernog
dijela kolodvora.
Guste gomile ljudi oko njega. Tjelesa su hitala pored Amerikanca u svim
smjerovima zurei prema izlazima kako bi nastavila putovanje u desetine raznih
odredita. inilo se da nitko ne obraa panju na hrapave obavijesti koje su
odjekivale metalnim monotonim glasom. Putnici na enevskom Bahnhofu znali su
kamo putuju. Bio je kraj tjedna; u planinama je napadao svjei snijeg i zrak izvan
kolodvorske zgrade bio je otar i leden. Hitali su na sva mogua mjesta, ispunjavali
sve mogue dogovore i utanaenja, trebalo je posjetiti roake i prijatelje;
izgubljeno vrijeme je ukradeno vrijeme. Svi su se urili.
I Amerikanac se urio jer je i on imao rokove koje je morao potovati. Sluajui
obavijesti saznao je da vlak prema Ziirichu polazi sa dvanaestog kolosijeka. Prema
planu morao je proetati peronom do kolosijeka, izbrojiti sedam vagona odostraga i
ukrcati se na prvom ulazu. Kad ude u vagon, opet e brojati, ali sada pet kupea i
dvaput pokucati na peta vrata. Ako sve bude u redu, u kupe e ga pustiti direktor
La Grande Banque de Geneve, to e znaiti vrhunac dvanaest tjedana priprema.
Pripreme su obuhvaale namjerno nejasne ili tajnovite telegrame, prekooceanske
telefonske razgovore za koje je vicarski bankar utvrdio da su sterilni, i polazni i
dolazni, te obvezu potpune tajne.
Amerikanac nije znao to mu ima rei direktor La Grande Banque de Geneve, ali je
mislio da zna zato su bile potrebne sve te mjere opreza. Zvao se Noel Holcroft, ali
mu Holcroft nije bilo prezime od roenja. Rodio se u Berlinu ljeta 1939., a u
bolnikom registru bio je upisan pod prezimenom Clausen. Otac mu bijae
Heinrich Clausen, vrhunski strateg Treeg Reicha, financijski arobnjak koji je
sastavio i odrao koaliciju raznovrsnih ekonomskih snaga to su osigurale
supremaciju Adolfa Hitlera.
Heinrich Clausen je osvojio zemlju, ali je izgubio enu. Althene Clausen bijae
Amerikanka; da budemo precizniji, ona je bila ena snane volje i osobnih etikih i
moralnih mjerila. Zakljuila je da nacionalsocijalisti nemaju ni etikih mjerila ni
morala; bila je to skupina paranoika na elu s manijakom, a podupirali su ih
financijeri iskljuivo zainteresirani za profit.
Althene Clausen je jednog toplog kolovoskog poslijepodneva postavila svom muu
ultimatum: povuci se. Usprotivi se tim paranoidnim tipovima i manijacima dok ne
bude prekasno. Nacist ju je s nevjericom sluao cerekajui se, a njezin ultimatum
odbacio je kao budalasto buncanje nove majke. Ili moda kao nakazni sud ene
odgojene u slabom, diskreditiranom sistemu koji e ubrzo marirati koracima
Novog reda. Ili e biti zgaen pod njegovim izmama.
Te je veeri nova majka spakirala svoje stvari i stvari novog djeteta te se ukrcala u
jedan od posljednjih aviona za London na prvoj etapi svog povratnog putovanja u
New York. Tjedan dana nakon toga izvren je blickrig protiv Poljske;
tisuugodinji Reich je otpoeo svoje putovanje, putovanje koje e potrajati
petnaest stotina dana od prve topovske paljbe.
Holcroft je uao na ulaz pa se niz prolaz uputio do dugake betonske platforme.
etiri, pet, est, sedam... Ispod prozora s lijeve strane otvorenih vrata vagona bio je
nacrtan mali plavi krug. On je oznaavao udobnost koja je bila vea nego u
kupeima prvog razreda: prostraniji kupei dobro su odgovarali tranzitnim
sastancima ili tajnim susretima osobnije naravi. Mir i neometanje bili su
zajameni; im bi vlak krenuo, naoruani eljezniki straari uvali su ulaze s
jedne i s druge strane vagona.
Holcroft je uao i skrenuo lijevo u hodnik. Koraao je pored zatvorenih vrata sve
dok nije doao do petih. Dvaput je pokucao.
Herr Holcroft? Glas iza drvene stijenke bio je vrst, ali miran;
iako su te dvije rijei bile izgovorene kao pitanje, glas ipak nije zvuao ispitivaki.
Bila je to tvrdnja.
Herr Manfredi? odgovorio je Noel ugledavi odjednom kako ga jedno oko gleda
kroz mali otvor u sredini vrata pokriven staklom. Osjetio je neku zebnju i
tajanstvenost koje je ublaio komini uinak.
Nasmijao se sam sebi pitajui se hoe li Ernst Manfredi izgledati kao udni Conrad
Veidt u jednom engleskom filmu iz tridesetih godina.
ulo se dvostruko otkljuavanje brave, a zatim je uslijedio um podignutog zasuna.
Vrata su se povukla i lik Conrada Veidta je ieznuo. Ernst Manfredi bijae
zaobljeni mukarac niska rasta, izmeu ezdeset pet i sedamdeset godina. Bio je
potpuno elav, a imao je ugodno, blago lice; meutim, uveane iza naoala s
metalnim okvirom, njegove su iroke plave oi bile ledene. Veoma svijetloplave i
veoma hladne.
Uite, Herr Holcroft rekao je Manfredi smijeei se. Zatim mu se izraz lica naglo
promijenio i osmijeh je ieznuo kao da ga nije ni
bilo. Oprostite mi. Trebalo je da kaem Mister Holcroft. Herr je
moda uvredljivo za vas. Ispriavam se.
Nije potrebna isprika odgovorio je Noel ulazei u dobro namjeteni kupe. U
odjeljku su bili stol i dvije stolice, nikakva kreveta na vidiku. Stijenke su bile
obloene drvom; tamnocrvene zavjese od baruna pokrivale su prozore i
priguivale zvukove ljudi koji su urilipored vagona. Na stolu se nalazila mala
svjetiljka sa sjenilom i s obaveznim resama.
Imamo otprilike dvadeset i pet minuta do polaska vlaka rekao je bankar. Trebalo
bi biti dovoljno. I nemojte brinuti: bit emo na vrijeme upozoreni. Vlak nee
krenuti dok se vi ne iskrcate. Vi ne morate putovati u Zurich.
Tamo nikad nisam bio.
Vjerujem da e se to izmijeniti zagonetno odgovori banker pokazujui Holcroftu
rukom da sjedne za stol.
Ne bih na to raunao. Noel je sjeo i otkopao ogrta, ali ga nije svukao.
ao mi je, oprostite, bilo je to od mene nespretno i drsko. Manfredi je sjeo i
naslonio se na stolicu. Jo se jednom moram ispriati.
Potrebna mi je vaa identifikacija. Vau putnu ispravu, molim. I vau
meunarodnu vozaku dozvolu. Pored toga, sve dokumente koje imate sa sobom, a
u kojima se opisuju vae fizike oznake, biljei, cijepljenja, takve stvari.
Holcroft osjeti nalet ljutnje. Osim to mu sve to nije ugodno, nije mu se sviao ni
bankarov patronatski stav. Zato bih vam to dao? Vi znate tko sam. Ne biste mi
otvorili vrata da niste znali tko sam. Vi vjerojatno imate vie mojih fotografija i
vie obavijesti o meni nego State Department.
Oprostite jednom starcu, gospodine odgovori bankar podignuvi ramena u pozi
ovjeka koji sama sebe obezvrjeuje, a istovremeno pokazujui sav svoj arm. To
e vam biti objanjeno.
Oklijevajui, Noel je posegnuo u unutranji dep kaputa i izvukao konatu lisnicu
u kojoj su bili putna isprava, zdravstvena potvrda, meunarodna vozaka dozvola i
dva A.I.A. pisma u kojima je bila opisana njegova kvalifikacija arhitekta. Omot je
uruio Manfrediju.
Sve je ovdje. Posluite se.
Ponaajui se kao da mu je neugodno i oklijevajui, bankar je otvorio omot.
Osjeam se kao da virkam u tue stvari, ali mislim...
Trebalo bi da se tako osjeate prekinu ga Holcroft. Nisam ja zatraio ovaj
sastanak. Da budem sasvim iskren, pada mi u veoma neprikladno vrijeme. elim se
vratiti u New York to je prije mogue.
Da, da, razumijem vas tiho e vicarac listajui dokumente.
Recite mi koji je bio va prvi posao arhitekta to ste ga dobili izvan
Sjedinjenih Drava?
Noel je suzbio bijes. Doao je dovde; nema vie nikakva razloga da odbije
odgovor. Meksiko odgovorio je. Za lanac hotela Alvarez, sjeverno od Puerto
Vallarte.
Drugi?
Kostarika. Za vladu. Potanski kompleks 1973.
Koliko je prihoda vaa tvrtka ostvarila u New Yorku prole godine? Bez
preinaenja i uljepavanja.
To se vas ni u kom sluaju ne tie. ujete li me?
Uvjeravam vas da nam je poznato.
Holcroft je zatresao glavom u pozi ljutitog mirenja sa situacijom.
Stotinu sedamdeset i tri tisue dolara i sitni.
Uzimajui u obzir zakupninu, plae, opremu i trokove, to ba nije neka
impresivna brojka, zar ne? zapita Manfredi iji je pogled jo poivao na papirima
koje je drao u ruci.
To je moja tvrtka, a nemam mnogo namjetenika. Nemam partnera, nemam ene,
nemam velikih dugovanja. Moglo bi biti i gore.
Moglo bi biti i bolje ree bankar pogledavi Holcrofta. Osobito kad je u pitanju
netko talentiran poput vas.
Moglo bi biti bolje.
Da, tako i ja mislim nastavio je vicarac stavljajui razne dokumente natrag u
lisnicu. Vratio ju je Holcroftu. Nagnuo se naprijed.
Znate li tko vam je bio otac?
Ja znam tko mi je otac. Zakonski to je Richard Holcroft iz New
Yorka, mu moje majke. On je zdrav i vrlo iv.
I u mirovini dopuni ga Manfredi. Kolega bankar, ali jedva bankar po vicarskoj
tradiciji.
Bio je uvaen. I jest uvaen.
Zbog novca svoje obitelji ili zbog svoje profesionalne vjetine i znanja?
Zbog jednog i drugog, rekao bih. Ja ga volim. Ako imate kakvih
primjedaba, zadrite ih za sebe.
Vi ste vrlo odan ovjek; to je kvaliteta koju jako cijenim. Holcroft se pojavio kad
je vaa majka usput reeno, doista nevjerojatna ena bila oajna, maloduna, u
beznadnom stanju. Ali trebamo dijeliti definicije. Holcroft je jednom uklonjen.
Mislio sam na vaeg prirodnog oca.
Oito.
Prije trideset godina Heinrich Clausen je obavio neke dogovore.
Cesto je putovao izmeu Berlina, Ziiricha i eneve i to, dakako, bez slubenog
nadzora. Pripremljen je dokument koji mi... Manfredi je zastao i nasmijeio se pa
nastavio ... kojemu se mi kao neutralci s predrasudama nismo mogli suprotstavljati.
Uz dokument je pismo koje je Clausen napisao u travnju 1945. Na vas je
adresirano. Na njegova sina. Bankar je posegnuo za debelom papirnatom
omotnicom na stolu.
Nasta kratki tajac, a zatim e Noel: Samo malo. Samo malo priekajte. Da li se ti
dogovori ili dokumenti tiu novca? Da.
Nisam zainteresiran. Dajte ga nekom drugom. Poklonite ga u dobrotvorne svrhe.
To bi bio njegov dug, o tome nema sumnje.
Moda neete tako misliti kad saznate o kojoj je svoti rije.
Kolika je svota?
Sedam stotina i osamdeset milijuna dolara.

Holcroft je buljio u bankara zapanjeno i s izrazom duboke nevjerice; krv mu se
izlila iz glave i nestala u tijelu. Izvana, oko vagona, zvukovi i umovi velike
eljeznike postaje bijahu kakofonija priguenih tonova koji su jedva prodirali kroz
debele stijenke vagona.
Nemojte ni pokuavati sve to odjednom shvatiti i upiti u sebe
primijetio je Manfredi stavljajui omotnicu ukraj stola. Ja vas razumijem. Postoje
uvjeti, iako, valja odmah rei, ni jedan nije uvredljiv i ne poniava. Barem koliko
se nama ini.
Uvjeti?... Holcroft je znao da je njegov glas gotovo nemogue uti; nastojao je
vratiti glas vaui knedle kojih nije bilo. Koji uvjeti?
Vrlo su jasno sroeni. Ta golema svota treba biti usmjerena na veliko dobro ljudi
sa svih strana. Ali, dakako, postoje i neke odredbe koje se odnose izravno na vas,
koje se tiu vaeg osobnog dobra i imutka.
Sto mislite time rei da nema niega to vrijea ili poniava ega /
ste vi... koliko se vama ini?
Bankarove uveane oi svjetlucale su iza naoala; nakratko se negdje zagledao
zabrinuta izraza lica. Posegnuo je za svojom aktovkom od smee koe koja je
leala na drugom kraju stola. Izvukao je dugaku, tanku omotnicu s udnim
oznakama s stranje strane; bio je to niz od etiri krunice koji je izgledao kao
etiri tamna novia zalijepljena na rubu krila omotnice.
Manfredi je drao omotnicu iznad stola, pod svjetlom.
Tamni krugovi nisu bili metalni novii, ve peatni vosak. Svi su peati bili
netaknuti.
Prema uputama koje su nam dane prije trideset godina, ovu omotnicu nisu smjeli
otvoriti ni nai direktori u enevi, za razliku od pisma vaeg oca. Omotnica je
odijeljena od dokumenata koje smo pripremili; sasvim smo uvjereni da Clausen
nije ni znao za postojanje tog omota. Njegove vlastite rijei upuene vama kao da
potvruju nae uvjerenje. Omotnica nam je donesena nekoliko sati nakon to je
kurir donio pismo vaeg oca, to je bila naa posljednja veza s Berlinom.
Sto je to? O emu se radi?
Mi ne znamo. Reeno nam je da ju je napisalo nekoliko ljudi koji
su znali za aktivnosti vaeg oca, koji su svim arom vjerovali u njegovu
stvar, u njegov zadatak; koji su ga zbog raznih razloga smatrali istin
skim muenikom Njemake. Upueni smo da vam ovo predamo s
netaknutim peatima. Trebate to proitati prije nego proitate oevo
pismo. Tako nam je reeno.
Manfredi mu je predao omot. Na prednjoj strani bilo je neto napisano. Bile su to
rijei ispisane rukom na njemakom jeziku.
Trebate dolje potpisati da ste omot primili u stanju kako je bilo naznaeno.
Noel je uzeo omot i itao rijei koje nije razumio.
Dieser Brief ist mit ungebrochenem Siegel empfangen vrorden.
Neuaufbau oder Tod.3
to to znai?
Da ste pregledali peate i da ste zadovoljni to je sve u redu.
Kako mogu biti siguran u to?
Mladiu, vi razgovarate s direktorom La Grande Banque de
Geneve. vicarac nije povisio glasa, ali je njegova pokuda bila jasna.
Imate moju rije. Uostalom, bilo kako bilo, to bi to znailo, kakva bi
bila razlika?
Nikakva, razmiljao je Holcroft, ali ga je jo brinulo sasvim jasno pitanje. Ako
potpiem omotnicu, to ete s njom uiniti?
Manfredi je utio nekoliko trenutaka, kao da odluuje hoe li odgovoriti ili nee.
Skinuo je naoale, iz unutranjeg depa odijela izvukao je svilenu maramicu i
oistio ih.
Ovo je pismo upueno s nerazbijenim peatom. Novi poredak ili smrt.
Napokon je odgovorio. To je privilegirana informacija, razumijete, privilegirana...
Takav je i moj potpis prekinu ga Noel. Privilegiran, tako je.
Dopustite mi da zavrim prosvjedovao je bankar vrativi nao
ale na nos.
Namjeravao sam vam rei da je to privilegirana informacija koja
vie ne moe biti relevantna. Ne poslije toliko godina. Omot treba
poslati na potanski pretinac u Sesimbru u Portugalu. To je juno od
Lisabona, na rtu Espichel.
Zato nije relevantna?
Manfredi je podigao dlanove. Taj potanski pretinac vie ne postoji. Omot e
napokon zavriti u uredu neuruenih pisama i najzad nam biti vraen.
Jeste li sigurni u to?
Vjerujem, da.
Noel je posegnuo za perom, a zatim je jo jednom okrenuo omot gledajui na
votane peate. Nitko ih nije dirao. O tome gotovo nije bilo sumnje; uostalom,
razmiljao je Holcroft, to bi to uope znailo, zar bi to neto izmijenilo? Stavio je
omot ispred sebe i potpisao se.
Manfredi podigne ruke. Razumijete, to god bilo ili pisalo u tom omotu, nije ni u
kakvoj vezi s naim sudjelovanjem u dokumentu koji je pripremila La Grande
Banque de Geneve. Mi o tome nita ne znamo niti se itko savjetovao s nama; niti
smo upueni u sadraj omota.
Sluajui vas zakljuujem da ste zabrinuti. Glas ne vara. Mislio
sam da ste rekli da to nije vano, da nema nikakve razlike. Bilo je
davno, rekoste.
Fanatici me uvijek zabrinjavaju, gospodine Holcroft. Vrijeme i
posljedice ne mogu promijeniti sud. To je bankarov oprez.
Noel poe lomiti peatni vosak; tijekom godina toliko je ovrsnuo da je morao
upotrijebiti prilinu snagu da ga slomi i skine. Otvorio je krilo omotnice i izvukao
jednu jedinu stranicu, jedan papir. Razvio ga je.
Vrijeme je uinilo svoje. Papir je bio krhak; bijela boja papira pretvorila se u
blijedu smeoutu. Tekst je bio napisan na engleskom, a slova su oito bila
ispisana njemakim stilom pisanja velikih slova. Uoljivo udan stil. Tinta je
izblijedjela, ali je bila itka. Holcroft je pogledao na dno papira potraivi potpis.
Nije ga bilo. Stade itati.
Poruka je bila mrana, roena u oajanju prije trideset godina. Kao da su
poremeeni ljudi sjedili u zamraenoj sobi i prouavali sjene na zidu traei
znakove i nagovjetaje budunosti prouavajui ovjeka i ivot koji jo nije nastao.
Od ovog trenutka pa nadalje treba iskuavati sina Heinricha Clausena. Ima onih
koji bi mogli saznati za posao u enevi i koji e ga nastojati omesti, a iji e jedini
cilj u ivotu biti da ga ubiju i tako unite san to ga je zaeo div koji mu je bio
ocem.
To se ne smije dogoditi jer smo mi bili izdani svi mi. A svijet mora saznati tko
smo mi uistinu bili, a ne ono kakvima su nas izdajnici prikazivali jer su to portreti
izdajnika, a ne nas, osobito ne Heinricha Clausena.
Mi smo preivjeli iz Wolfsschanzea. Mi elimo skinuti ljagu s naih imena, vratiti
ugled koji nam je ukraden.
Zbog toga e ljudi iz VVolfsschanzea zatiivati sina dok god sin bude djelovao na
ostvarivanju oeva sna i dok nam ne vrati ast. Ali ako sin napusti san, izda oca i
ne vrati nam ugled, nee imati ivota, bit e svjedokom muke i oaja onih koje
voli, djece, prijatelja. Nitko nee biti poteen.
Nitko se ne smije uplitati i ometati, vratite nam ast. To je nae pravo i mi ga
zahtijevamo.
Noel odgurne stolicu i ustane. to je to, doavola?
Pojma nemam mirno odgovori Manfredi. Glas mu bijae miran, ali se u njegovim
velikim hladnim plavim oima itala uznemirenost.
Rekao sam vam da mi nismo bili obavijeteni ni upoznati...
U redu, budite sada obavijeteni! vikne Holcroft. Proitajte!
Tko su bili ovi klaunovi? Dokazani luaci?
Bankar stade itati. Ne dignuvi pogleda, tiho je odgovorio. Prvi i najblii
luakovi roaci. Ljudi koji su izgubili nadu.
to je to Wolfsscbanze? to to znai?
To je naziv Hitlerova generaltaba u Istonoj Pruskoj gdje je izvr
en pokuaj njegova ubojstva. Bila je to urota generala: von Strauffen
berga, Klugea, Hopnera; svi su oni bili upleteni. Svi strijeljani. Rommel
je izvrio samoubojstvo.
Holcroft je zurio u papir u Manfredijevim rukama. elite mi rei da je to napisano
prije trideset godina i da su to napisali takvi ljudi?
Bankar je kimnuo, a oi su mu se iznenaeno suzile. Da, ali to nije nain
izraavanja koji bi ovjek od njih oekivao. To je jasna prijetnja; to nije razborito.
Ti ljudi nisu bili nerazboriti. Vremena su bila nerazborita. Bilo je i potenih ljudi,
hrabrih ljudi. Oni su ivjeli u paklu koji nitko od nas ne moe danas doarati.
Poteni ljudi? zapita Noel s nevjericom.
Moete li sebi uope predoiti to je znailo biti sudionikom urote u
Wolfsschanzeu? Uslijedilo je prolijevanje krvi, tisue su bile pobijene u raznim
mjestima, iako veina nije nikad ni ula za Wolfsschanze. Bilo je to jo jedno
konano rjeenje, isprika za krvavo stiavanje svakog otpora ili neposluha u
Njemakoj. Ono to je poelo kao akcija oslobaanja svijeta od autentinog
luaka, zavrilo je rtvom paljenicom, opim unitenjem koje je naredio luak. Oni
koji su uspjeli pre ivjeti Wolfsschanze, vidjeli su to se poslije toga dogodilo.
Oni koji su to preivjeli odgovorio je Holcroft jo su dugo slijedili tog luaka?
Morate razumjeti. I razumjet ete, o tome nema sumnje. To su bili oajnici. Bili su
ulovljeni u zamku, a to je za njih bilo kataklizmiko.
Svijet u ijem su stvaranju pomagali otkriven im je kao svijet o kojem nisu matali.
Otkriveni su uasi o kojima nisu ni sanjali, a nisu mogli izbjei odgovornosti za to.
Bijahu zapanjeni onim to gledahu, ali nisu mogli zatajiti svoju ulogu u svemu
tome.
Dobronamjerni nacisti odgovori Noel. uo sam za tu nejasnu vrstu, vrlo udan
soj.
Da bi se to shvatilo, treba se vratiti u povijest do privrednih katastrofa, Versajskog
ugovora, Pakta u Locarnu, do boljevikog prodiranja, do tuceta raznih dogaaja.
Tek tada biste vjerojatno shvatili.
Ja razumijem ono to sam netom proitao odgovori Holcroft.
Vai neshvaeni jurinici nisu oklijevali da zaprijete nekome koga ne mogu
poznavati! Nee imati ivota... nitko nee biti poteen... obitelj, prijatelji, djeca.
To se ita kao ubojstvo. A tek izraz nee imati ivota! Kakva staromodno
izraena prijetnja klanjem! Nemojte mi ni govoriti o dobronamjernim ubojicama.
To su rijei starih, bolesnih, oajnih ljudi, rijei oajnika. Sada
vie nemaju znaenja. Bijae to njihov nain izraavanja muke, patnje
i oajanja, okajavanja. Njih vie nema. Ostavite ih u miru. Proitajte
pismo svog oca...
On nije moj otac! prekinu ga Noel.
Proitajte pismo Heinricha Clausena. Sve e vam biti jasnije. Proitajte ga.
Moramo jo porazgovarati o nekoliko stvari, a nemamo mnogo vremena.
Mukarac u smeem ogrtau od tvida i s tamnim tirolskim eirom na glavi stajao
je pored stupa nasuprot sedmom vagonu. Na prvi pogled nije bilo niega to bi se
na njemu moglo naroito zapaziti, osim moda njegovih obrva. Bile su guste, pravi
uperci, mjeavina crnih i svijetlosijedih dlaka koje su djelovale kao sol i papar,
nadsvoe gornjeg dijela inae zanemarljiva lica, lica koje se zaboravlja im se vidi.
Na prvi pogled. Ali ako se neznanca poblie pogleda, ugledat e se moda
nezgrapne, ali ne i nerafinirane crte lica odluna ovjeka. Unato udarima vjetra
koji je u hladnim naletima puhao peronom, on nije ni trepnuo. Njegova je
zaokupljenost sedmim vagonom bila apsolutna, neporemeena.
Amerikanac e izii kroz ta vrata, razmiljao je ovjek pored stupa, ali e biti
sasvim drukiji Amerikanac od onoga koji je uao. Prolih nekoliko minuta ivot
mu se izmijenio na nain koji je iskusilo malo ljudi na svijetu. A ipak je to bio
samo poetak; putovanje koje e sada zapoeti i koje e dugo trajati bit e sasvim
nezamislivo za dananji svijet. Zato je vano promotriti njegove poetne reakcije.
Vie nego vano. Vitalno.
Attention! Le train de sept heures...
Iz kolodvorskih zvunika ula se posljednja obavijest o odlasku vlaka. Istodobno je
vlak iz Lausanne dolazio na susjedni kolosijek. Za nekoliko trenutaka peron e
oivjeti gomilom turista koji poput stada dolaze u Zenevu da provedu vikend. Na
isti nain kao to se Midlanderi u gomili okupljaju na Charing Crossu radi kratkog
upada u London, pomisli ovjek pored stupa.
Vlak iz Lausanne se zaustavio. Iz putnikih vagona pokulja svijet; peron je opet
bio naikan tjelesima.
Lik visokog Amerikanca odjednom se pojavi u hodniku sedmog vagona. Na izlazu
mu se isprijeio nosa koji je nosio neiju prtljagu. Bili su to trenuci nabijeni
razdraenou koji bi u normalnim okolnostima mogli izazvati svau. Ali za
Holcrofta okolnosti vie nisu bile normalne. Nije izraavao ljutnju; lice mu je bilo
mirno, nije reagiralo na dogaaj pred izlazom; oi su mu bile svjesne fizikog
komeanja, ali nisu iskazivale zabrinutost zbog toga. Djelovao je kao da je otkaen
od stvarnosti; bijae u vrstim uzdama produenog iznenaenja, zapanjenosti. To
je naglaavao i nain kako je vrsto stisnuo debeli omot izmeu ruke i grudnog
koa. Prstima je tako pritiskao omot koji je djelomino zarobio dlanom te se inilo
da su omot i ruke jedno te isto.
Razlog njegove zaprepatenosti bio je taj dokument pripremljen prije jednog
ivotnog vijeka. Bilo je to udo na koje su oni ekali, za koje su ivjeli ovjek
pored stupa i oni koji su otili prije njega. Vie od trideset godina ekanja i
oekivanja. A sada je to najzad isplivalo na povrinu.
Putovanje je otpoelo.
Holcroft je uao u rijeku ljudi i uputio se peronom prema izlazu. Iako ga je gomila
gurkala sa svih strana, on to uope nije zamjeivao, a pogled mu je bio odsutno
uperen naprijed. Ni u to.
Odjednom se ovjek pored stupa uzbudio i uzbunio. Godine vjebi nauile su ga da
trai i opaa neoekivano, da uoi jedva zamjetljiv prekid normalnog procesa. Taj
je prekid sada bio pred njim. Dvojica mukaraca drukijih lica od gomile, nevesela
izraaja, neobasjani znatieljom ili oekivanjem, probijali su se kroz gomilu, a ako
im je lice ita odraavalo, onda je to bila neprijateljska namjera.
Probijali su se kroz gomilu, ali je jedan od njih bio uporniji i iao je ispred svog
suputnika. Pogled im je leao na Amerikancu; ili su prema njemu, on im je bio
cilj! Mukarac koji je bio malo ispred suputnika drao je desnu ruku u depu.
ovjek iza njega imao je lijevu ruku skrivenu u kaputu, na prsima, ispod
otkopanog ogrtaa. Skrivene ruke drale su oruje! ovjek u blizini stupa bio je
uvjeren u to.
Naglo je odskoio od betonskog stupa i bacio se u gomilu. Nije smio izgubiti ni
sekunde. Dvojica su se pribliavala Holcroftu. Htjeli su se domoi omotnice! Bilo
je to jedino mogue objanjenje. A ako je to doista tako, to moe jedino znaiti da
je rije o udu procurila iz eneve! Dokument u omotu nije imao cijenu, toliko je
bio skupocjen da mu se nije mogla odrediti cijena. Osim toga, Amerikanev ivot
je tako beznaajan i bezvrijedan da se nitko ne bi ni trena zamislio prije nego mu
ga oduzme. Ljudi koji se pribliavaju Holcroftu ubit e ga zbog tog omota i ne
razmiljajui, bezbrino, kao da runog insekta uklanjaju sa zlatne poluge. A to bi
doista bilo ludo. Oni oito nemaju pojma da se udo ne bi dogodilo na nema sina
Heinricha Clausena, da bez njega ne bi bilo niega!
Sada su bili samo koji metar udaljeni od njega! ovjek crnobijelih obrva bacio s u
gomilu turista poput podivljale ivotinje. Udarao je u ljude i prtljagu bacajui
postrance sve i svakoga na svom putu. Kad se naao ni metar daleko od ubojice
ija je ruka bila skrivena ispod ogrtaa, i sam je gurnuo ruku u dep i vrsto
zgrabio svoj revolver viui izravno napadau:
Du suchst Clausens Sohn! Das Gen/e Dokument!4
Ubojica je djelomino bio pokriven nekolicinom ljudi i isto ga je toliko ljudi
dijelilo od Amerikanca. uo je rijei koje su mu bile upuene, riku tih rijei koju je
izgovorio stranac. Okrenuo se razrogaenih oiju.
Gomila je brzo nadirala prema izlazu izmiui se dvojici oitih protivnika.
Napada i zatitnik bili su u svojoj minijaturnoj areni, sueljeni. Promatra je
pritisnuo revolverski okida u depu pa opet pritisnuo. Tiha praskanja jedva su se
mogla uti. Dva su metka ula u tijelo navodnog Holcroftova budueg napadaa,
jedan u donji dio trbuha, a drugi visoko iznad, u vrat. Prvi je metak prisilio ovjeka
da se skljoka prema naprijed, a drugi mu je odgurnuo glavu natrag otkrivi ranu na
vratu.
Krv je iz vrata iknula takvom silinom da je poprskala oblinje prolaznike te
odjeu i prtljagu to im je pripadala. Prolijevala se u slapovima stvarajui lokvice i
potoie na izlazu. Uasnuti vrisak ispunio je prolaz.
Promatrazatitnik osjeti kako mu neija ruka stee rame, a prsti mu se ukopae u
meso. Naglo se okrenuo; drugi napada se ustremio na nj, ali nije imao revolvera u
ruci. Umjesto tog oruja, pojurilo je na njega sjeivo lovakog noa.
ovjek je bio amater, pomisli promatra, a istodobno mu oivjee gotovo
instinktivne reakcije koje je stekao vjebajui godine i godine. Brzo je odskoio u
stranu poput borca s bikovima koji izbjegava rogove a zatim zgrabio napadaa za
ruku. Izvukao je desnu ruku iz depa i poput klijeta stegnuo prste obavijene oko
drke noa. Naglo je povukao runi zglob napadaa prema dolje i pojaao svoj
eljezni stisak na prste oko ruke noa lomei hrskavicu napadaeve ruke i
usmjeravajui sjeivo noa prema napadau. Uronio ga je u mekano trbuno meso
pa otro sjeivo svom snagom pomaknuo dijagonalno u prsni ko
Ti trai Clausenova sina! enevski dokument! prekidajui srane arterije.
Mukarevo se lice zgrilo; prolomi se straan krik koji smrt prekinu.
Pandemonij se razvio u strahoviti kaos; krika sve nadjaa. Krv usred tijela u hitnji,
tijela koja se suludo sudarae i jo pojaavae histeriju. Promatrazatitnik je tono
znao to mora uraditi. Izbacio je ruke kao da je zaplaen i zapanjen; uini to naglo
kao ovjek koji osjeti odvratnost ugledavi krv na svojoj odjei i pridrui se
histerinoj gomili koja je jurila od mjesta dogaaja kao stado uplaene stoke, to
dalje od betonskog razbojita i mjesta ubojstva.
Potrao je prema izlazu pored Amerikanca kojemu je netom spasio ivot.
Holcroft je uo vrisak. Vrisak je prodro kroz ovoje omamljive izmaglice u koju je
ne hotei uronio. Bijahu to lude pare koje su se vrtjele oko njega spreavajui
istou pogleda, onemoguavajui ga da misli.
Pokuao se okrenuti prema mjestu uzbuenja, ali ga je histerina gomila omela u
tome. Odgurnuli su ga dalje od rampe i pritisnuli na metar visoki cementni zid koji
je sluio kao ograda. Jednom se rukom uhvatio za zid i okrenuo se, ali nije mogao
jasno vidjeti to se dogodilo; ugledao je ovjeka ispod luka pred ulazom kojem je
krv iktala iz vrata. Ugledao je drugog ovjeka koji je posrnuo naprijed ili pojurio
naprijed usta zgrenih od boli; juri tijela koja su nadirala opet ga je odbacio na
ogradu i Noel vie nita nije mogao vidjeti.
Protrao je neki mukarac i sudario se s njegovim ramenom. Holcroft se okrenuo
na vrijeme da opazi njegove uplaene oi ispod veoma gustih, ekinjastih
crnobijelih obrva.
Nema sumnje da je izvren neki napad. Pokuaj otimanja prerastao je u pljaku, u
napad, u nasilje, u ubojstvo moda. Miroljubiva Zeneva vie nije imunija nasilju
nego to su divlje ulice New Yorka nou ili siromake uliice Marakea.
Noel se nije smio zaustavljati i razmiljati o takvim stvarima. Nije smio biti
upleten u taj dogaaj ni na koji nain, ni kao svjedok, ni kao sluajni prolaznik.
Postoje druge stvari na koje mora misliti. Vratie se izmaglice koje otupljuju. Kroz
njih je nejasno shvatio da njegov ivot vie nee biti isti kakav je bio. Vie nikada.
vrsto je stegnuo omotnicu u ruci i pridruio se gomili koja je vritala trei prema
izlazu.
Veliki je avion preletio iznad Cape Breton Islanda i blago se nagnuo na lijevu
stranu sputajui se na novu visinu i u novu koridorsku stazu. Sad je pravac leta
bio jugozapad, prema Halifaxu i Bostonu, a zatim u New York.
Holcroft je veinu vremena proveo u loi na gornjem katu na odijeljenoj stolici u
desnom stranjem kutu, dok mu je crna aktovka bila oslonjena na pregradu. Na
tom se mjestu lake koncentrirao; zalutali pogled oblinjeg putnika nije mogao
pasti na papire koje je on itao, ponovno itao, itao i itao.
Zapoeo je s pismom Heinricha Clausena, tom nepoznatom linou koja ga je
svega proimala. Ve je taj dokument bio nevjerojatan sam po sebi. Informacija
koju je sadravao tako je uzbunjivala da je Manfredi izrekao kolektivnu elju
direktora Grande Banque da bude unitena. Naime, u tom su dokumentu bili
openito objanjeni, ali paljivo pojedinano nabrojani izvori milijuna pohranjenih
u enevskoj banci prije tri desetljea. Iako je najvei dio tih izvora bio ist u
suvremenom znaenju zakona i pravnom tumaenju lopovi i ubojice koji kradu
dravnu blagajnu to pripada vladi koju vode lopovi i ubojice drugi izvori nisu bili
tako imuni od suvremenog ispitivanja i ocjenjivanja. Njemaka je cijelo vrijeme
rata pljakala. Otimala je gdje god je ispruila ape. inila je to i u zemlji i izvan
nje, u svim drugim zemljama koje je privremeno osvojila. Oni koji su dizali glas ili
se nisu slagali s politikom pljakaa i ubojica, plaali su protest svime to su
posjedovali; bili su osvojeni bez osvajanja, opljakani na temelju dviju

rijei naredbe. Kad bi uspomene na te pljake bile aktivirane, kad bi sjeanja na te
dogaaje bila izjaruena, meunarodni sudovi u Haagu mogli bi za godine i godine
zapeatiti ta sredstva u mnogim sudskim procesima.
Unitite pismo rekao mu je Manfredi u Zenevi. Jedino je potrebno da saznate i
shvatite zato je uinio ono to je uinio. Ne metode jer su one komplikacija bez
shvatljivog rjeenja. Ali postoje oni koji bi mogli pokuati da vas sprijee. Mogli bi
se drugi lopovi uplesti, uletjeti u posao; ovdje je rije o stotine i stotine milijuna.
Noel je itao pismo vjerojatno dvadeseti put. Kad god bi zapoinjao ponovno
itati, nastojao je zamisliti sliku ovjeka koji je to napisao. Njegov prirodni otac.
Nije imao nikakvu predodbu o tome kako je izgledao Heinrich Clausen; njegova
je majka unitila sve fotografije, sva pisma, bilo koje sjeanje na ovjeka kojega je
mrzila svim svojim biem.

Berlin, 20. travnja 1945.

Moj sine!

Ovo ti piem dok armije Reicha propadaju na svim frontovima. Uskoro e pasti
Berlin, grad u kome posvuda bjesne poari i smrt. Neka tako bude. Neu gubiti
vrijeme opisujui ono to je bilo ili je moglo biti. O idejama koje su izdane i o
trijumfu zla nad dobrom zbog izdajstva moralno bankrotiranih voda. Uzajamna
optuivanja zaeta u paklu suvie su sumnjiva, autorstvo takvih rekriminacija
suvie se olako pripisuje avlu.
Umjesto toga, ja preputam svojim djelima da govore u moje ime ili za mene. U
njima e moda nai neto to podsjea na ponos. To je sadraj moje molitve.
Krivnju treba ispraviti. To je kredo do kojeg sam doao i koji priznajem. Kao i
dvojica mojih najdraih prijatelja i najbliih suradnika ija su imena u pridodanom
dokumentu. Treba dati naknadu za unitenje koje smo izazvali, za izdaje tako
gnusne, za nedjela koja svijet nee nikad zaboraviti. Ili oprostiti. U interesu
djelominog oprotaja uinili smo ono to smo uinili.
Prije pet godina tvoja je majka donijela odluku koju nisam mogao shvatiti, tako je
bila slijepa moja lojalnost Novom redu. Prije dvije zime, u veljai 1943. dokazalo
se da su istinite rijei koje je ona izgovorila u bijesu, rijei koje sam arogantno
odbio kao lai kojima su je nakljukali oni to mrze Domovinu. Bili smo zavarani
mi koji smo se kinjili u sve razrjeenijim krugovima financija i politike. Ve je
dvije godine savreno jasno da je Njemaka neopozivo krenula putem poraza.
Pravili smo se kao da vjerujemo u suprotno, ali smo u srcima znali da je tako. I
drugi su znali. I postajali su bezbrinima. Uasi su izlazili na povrinu, zavaravanja
i prijevare bili su jasni.
Prije dvadeset i pet mjeseci smislio sam plan za koji sam osigurao podrku svojih
dragih prijatelja u Vinanzministeriumu.5 Drage volje pruili su mi svoju potporu.
Bio nam je cilj da izuzetno velike svote novca prebacimo u neutralnu vicarsku; to
e biti novac koji bi se jednog dana mogao upotrijebiti za pruanje pomoi i
kakvogtakvog olakanja tisuama i tisuama ljudi kojima je ivot uniten
neizrecivim zloinstvima to su ih u ime Njemake izvrile ivotinje koje nisu
nita znale o njemakoj asti.
Sada nam je sve poznato o logorima. Njihova e imena progoniti povijest. Belsen,
Dachau, Auschwitz.
Saznali smo za masovna ubojstva, za masovna strijeljanja nemonih mukaraca,
ena i djece poredanih ispred rovova koje su sami iskopali da bi zatim bili zvjerski
ubijeni.
Saznali smo i za pei oh Boe, na nebesima za pei namijenjene ljudskom mesu!
O tuevima iz kojih nije prskala voda za pranje, ve smrtonosni plin. O
nedopustivim, stravinim, gadljivim eksperimentima nad svjesnim ljudskim
biima, a sve su to inili umobolni profesionalci u slubi medicinske znanosti
nepoznate ovjeku. Mi krvarimo kad zamislimo te scene, oi nam ispadaju, ali nae
suze ne mogu nita uiniti. Na razum, meutim, nije tako neomoan. Mi moemo
planirati.
Treba dati naknadu.
Mi ne moemo vratiti ivote. Ne moemo vratiti ono to je uzeto tako brutalno i
pokvareno. Ali moemo potraiti sve koji su preivjeli te djecu preivjelih i
umorenih, moemo uiniti to moemo. Treba ih potraiti u cijelom svijetu i
pokazati im da mi nismo zaboravili. Osramoeni smo i elimo pomoi. Na bilo koji
mogui nain. S tim smo ciljem uinili ovo to smo uinili.
Ni za trenutak ne pomiljam da bi naa akcija mogla iskupiti nae grijehe, te
zloine u kojima smo nehotice i mi sudjelovali. Pa ipak, inimo to moemo ja
inim to mogu u svakom dahu progonjen shvaanjima i mudrou tvoje majke.
Zato, o vjeni Boe, nisam sluao tu veliku i dobru enu?
Treba se vratiti planu.
Uzimajui ameriki dolar kao ekvivalentni novac zamjene, na je cilj bio deset
milijuna mjeseno, svota koja se moe uiniti prevelikom, ali nije kad se uzme u
obzir tok kapitala kroz ekonomski labirint Finanzministeriuma na vrhuncu rata.
Premaili smo na cilj.
Upotrebljavajui maineriju Finanzministeriuma, mi smo se domogli sredstava iz
stotina izvora unutar Reicha i u velikoj mjeri izvan sve duih njemakih granica.
Porezi su usmjereni na druge kolosijeke, a isto su tako skrenute i svote namijenjene
za pokrie golemih trokova Ministarstva za naoruanje, za kupovine koje ne
postoje. Isto smo inili i s plaama za Wehrmacht, a novac upuivan na okupirana
podruja neprekidno se gubio ili je na razne naine bio presretan. Sredstva od
ekspropriranih imanja i nekretnina, od velikih imetaka i bogatstava, tvornica i
privatnih poduzea, nisu pronalazila put do privrede Reicha, ve su umjesto toga
stizala na nae raune. Prodaja umjetnina iz desetaka muzeja na podruju
okupiranih zemalja prebaena je na na kolosijek. Bio je to majstorski zamiljen
plan koji je majstorski i izveden. Bez obzira na to kakvim smo se opasnostima
izloili i kakav smo strah propatili a to nam se svakodnevno dogaalo sve je to
sasvim sporedno u usporedbi sa znaenjem naeg kreda: treba dati naknadu.
No, ni za jedan se plan ne moe rei da je uspjean ako mu cilj nije za stalno
osiguran. Vojna strategija koja se svodi na osvajanje luke to e sljedei dan biti
vraena zahvaljujui invaziji s mora, nije nikakva strategija. Treba uzeti u obzir
sve mogue napade, sva uplitanja koja bi mogla nijekati i obezvrijediti strategiju.
Treba projektirati, koliko god to projekcija dopusti, promjene koje namee vrijeme
i zatititi dosad postignute ciljeve. Ukratko, treba se posluiti vremenom radi
prednosti strategije. Pobrinuli smo se da to uinimo postavljajui uvjete u
pridodanom dokumentu.
Svemogui zna da bismo pruili pomo rtvama i njihovim preivjelima prije nego
doputa na plan, ali da smo to uinili, bila bi skrenuta panja na svote koje smo
stavili na stranu. Tada bi sve bilo izgubljeno. Treba se smijeniti generacija da bi
strategija uspjela. ak e i tada biti opasnosti, ali e je vrijeme umanjiti.
Sirene protuavionske uzbune neprekidno zavijaju. Govorei o vremenu, valja rei
da ga je sada ostalo veoma malo. to se tie mene i mojih suradnika, mi samo
ekamo na potvrdu da je ovo pismo stiglo u Ziirich po tajnom kuriru. im primimo
tu obavijest, ostvarit emo na pakt. Na dogovor sa smru, svaki od svoje ruke.
Odgovori na moju molitvu. Pomozi nam da okajemo grijehe. Treba dati naknadu.
To je naa pogodba, moj sine. Moj jedini sine kojeg nikad nisam upoznao, ali
kojemu sam nanio toliko boli. Dri se nje, potuj je, jer je asno ono to traim od
tebe da uini.
Tvoj otac

Heinrich Clausen

Holcroft je lice pisma okrenuo prema dolje i poloio ga na stol zagledavi se kroz
prozor u plavo nebo iznad oblaka. U daljini se vidio ispuh drugog aviona;
pogledom je slijedio nit pare sve dok nije ugledao siuni srebrni sjaj trupa.
Razmiljao je o pismu. Opet. Pisanje je bilo ganutljivo; rijei su bile iz druge ere,
melodramatine. To nije oslabilo pismo, ve mu je dalo stanovitu snagu uvjerenja.
Clausenova iskrenost nije dolazila u pitanje; njegove su emocije bile iskrene.
Meutim, ono to je bilo samo djelomino priopeno ili objanjeno bila je
briljantnost samog plana. Bio je briljantan po svojoj jednostavnosti, izuzetan po
procjeni vremena i zakonima financiranja kako bi se ostvarilo izvrenje plana i
osigurala mu se zatita. Jer, trojica su autora plana shvaala da golema sredstva
koja su prisvojili ne mogu biti potopljena u jezero ili zakopana u zidovima ili
tajnim trezorima. Stotine milijuna trebalo je ostati na financijskom tritu, a ne da
budu izloeni promjenama novca ili bankovnim posrednicima koji bi morali
pretvarati novac u novac i prodavati nejasnu aktivu ili imovinu.
Sve treba pretvoriti u solidnu valutu koju valja deponirati i odgovornost za njezinu
sigurnost dati u ruke jednoj od najuglednijih svjetskih bankarskih institucija, La
Grande Banque de Geneve. Takva institucija ne bi mogla ne bi smjela dopustiti
zlouporabe kad je u pitanju likvidnost; to je meunarodna privredna hrid. Bit e
potovani svi uvjeti ugovora potpisanog s depozitorima. Sve mora biti legalno u
oima vicarskog zakona. Prikriveno ili potajno kao to je usaeni obiaj
poslovanja ali s najveim uvaavanjem propisa i, tako, sukladno s vremenima.
Sadraj ugovora dokument nije mogao biti iskrivljen; ciljeve treba potovati i
provoditi od slova do slova.
Bilo bi nezamislivo dopustiti korupciju ili namjerno protuugovorno i protuzakonito
ponaanje. Trideset godina... pedeset godina... uzeto u terminima financijskog
kalendara doista je malo vremena.
Noel posegne za aktovkom i otvori je. Pismo je gurnuo u jedan odjeljak, a onda je
izvukao dokument La Grande Banque de Geneve. Bio je zatvoren u konoj
omotnici i savijen poput posljednje volje i oporuke to je i bio i te kako. Naslonio
se na naslonja i otkopao kopu to je drala korice. Tako se pojavila prva
stranica dokumenta.
Njegova pogodba, razmiljao je Holcroft.
Prelazio je preko rijei i dijelova koji su mu ve bili poznati i pri tom je utavo
okretao stranice usredotoujui se samo na najistaknutije dijelove.
Dakle, evo i identiteta dvojice koji su Clausenu pomagali u velikoj krai; to su
Erich Kessler i Wilhelm von Tiebolt. Identifikacija tih imena sama po sebi nije
toliko znaajna koliko je znaajna Holcroftova obveza u vezi s tim imenima.
Naime, on je morao potraiti najstariju djecu jednog i drugog zavjerenika koji su
djelovali s njegovim ocem. Bio je to prvi uvjet, prva naredba postavljena u
dokumentu. Iako je unaprijed odreeni vlasnik ifriranog bankovnog rauna bio
samo jedan, Noel C. Holcroft, Amerikanac, novac e biti osloboen tek kad se
osiguraju potpisi sve troje najstarije djece zavjerenika. A i tada jedino onda ako
svako dijete dokae direktorima La Grande Banque da prihvaa uvjete i obveze o
raspodjeli novca koje su odredili prvobitni vlasnici rauna.
Meutim, ako ti izdanci ne zadovolje vicarske direktore ili budu ocijenjeni kao
nekompetentni, treba prouiti njihovu brau i sestre i dati novi sud o njihovim
kvalitetama. Ako sva djeca budu negativno ocijenjena, ako padnu na ispitu, ako ih
budu smatrali nesposobnima za preuzimanje odgovornosti, milijuni e priekati jo
jednu generaciju kad izvritelji testamenta otvore nove zapeaene upute pred
osobama koje jo nisu ni roene. Bila je to razorna odlunost: jo jedna generacija.
Zakoniti sin Heinricha Clausena sada je poznat kao Noel Holcroft, dijete koje ivi
s majkom i ouhom u Americi. Na specifian datum odabran od direktora La
Grande Banque de Geneve koji ne moe biti prije nego protekne trideset, ali ne
vie od trideset i pet godina reenog zakonitog sina Heinricha Clausena treba
potraiti i objasniti mu njegove obveze i odgovornosti. On treba pronai svoje
sunasljednike i aktivirati raun pod uvjetima koji su navedeni. On e biti kanal
kroz koji e novac biti raspodijeljen rtvama holokausta, njihovim obiteljima i
preivjelim srodnicima...
Trojica Nijemaca objasnili su razloge zato su Clausenova sina izabrali kao vezu
za raspodjelu novca. Dijete je stupilo u bogatu i poznatu obitelj... ameriku obitelj
izvan i iznad svake sumnje. Svi tragovi prvog braka njegove majke i njezina bijega
iz Njemake kao da su nestali. Vjerni suprug, Richard Holcroft, pobrinuo se da sve
to bude izbrisano kako nikome ne bi smetalo u novom ivotu koji se nee usmjeriti
prema starim svjetionicima. U traenju i provoenju tog zaborava u Londonu je
ak izdana osmrtnica za djeaia po imenu Clausen s datumom od 17. veljae
1942., a odmah zatim je u New Yorku izdana krtenica za muko dijete s
prezimenom Holcroft. Godine koje su uslijedile jo e vie prikriti dogaaje, sve
do toke potpunog zaborava i brisanja iz sjeanja. Muki maloljetnik Clausen
jednog e dana postati mukarac Holcroft, osoba bez ikakva vidljiva srodstva sa
svojim podrijetlom. Pa ipak, to podrijetlo nije mogue zanijekati pa je, prema
tome, on bio savreni izbor koji je zadovoljio i zahtjeve i ciljeve dokumenta.
Meunarodna agencija bit e osnovana u Ziirichu da poslui kao sjedite za
raspodjelu novca, ali e izvorite novca, njegovo podrijetlo, ostati prekriveno
tajnou. Ako bude potreban predstavnik, osoba koja e se morati predstaviti da
stoji iza te goleme novane mase bit e Amerikanac Holcroft jer nitko drugi ne
smije biti spomenut po imenu. Nikad. Oni su djeca nacista i kad bi se otkrilo
njihovo podrijetlo, to bi izazvalo zahtjeve da njihov raun bude istraen pa bi bili
otkriveni njegovi izvori. A kad bi bankovni raun bio istraen, kad bi se samo
nagovijestilo ili samo pretpostavilo podrijetlo tog novca, gotovo svi bi se sjetili
zaboravljenih konfiskacija i nacistikih otimaina. Meunarodni sudovi bili bi
preplavljeni sudskim predmetima.
Meutim, ako predstavnik fonda bude ovjek bez nacistikih veza ili podrijetla,
nee biti razloga za zabrinutost, nee biti razloga za uzbunu, za istragu, nikakvih
zahtjeva za ekshumaciju, nikakvih sudskih procesa. On e postupati u zajednitvu s
ostalima, a svaki e imati po jedan glas u svim odlukama, ali e samo on biti
vidljiv. Djeca Ericha Kesslera i Wilhelma von Tiebolta ostat e anonimna.
Noel se pitao kako izgledaju Kesslerova i von Tieboltova djeca. Uskoro e
saznati.
Posljednji uvjeti dokumenta nisu ga manje iznenadili od prethodnih. Sav novac
treba doznaiti u roku od est mjeseci nakon otvaranja rauna. Takav e zahtjev
znaiti potpuno angairanje svakog djeteta navedenog u dokumentu. Depozitori su
upravo to i imali na umu i zahtijevali: potpunu predanost u ostvarivanju njihova
cilja. Treba zaboraviti na nastavljanje normalnog ivota, treba se potpuno rtvovati
ne postavljajui pitanja. Osim toga, njihova e predanost biti nagraena. Na kraju
estomjesenog razdoblja i uspjenog dodjeljivanja novca rtvama nacistikih
progona i pokolja, cirika e agencija prestati raditi, a svaki e potomak primiti
svotu od dva milijuna dolara.
est mjeseci. Dva milijuna dolara.
Dva milijuna.
Noel stade razmiljati to e to znaiti njemu osobno i profesionalno. To e znaiti
slobodu. Manfredi je u Zenevi rekao da je Noel talentiran. On jest talentiran, ali je
njegova talentiranost esto bila prikrivena u konanom proizvodu. Prihvaao se
poslova za koje bi volio da ih ne uzima; bio je prisiljen na kompromise u
rjeenjima, iako je arhitekt u njemu drukije diktirao i osjeao. Da, osjeao, moda
talentirano osjeao; morao je odbijati poslove koji su ga drakali i izazivali
njegovo stvaralatvo, ali mu je pritisak novanih obveza zabranjivao da vrijeme
troi na manje poslove. Pretvarao se u cinika.
Nita nije trajno; planirana zastarjelost ide rukom pod ruku s gubljenjem
vrijednosti i amortizacijom. To nitko bolje ne zna od arhitekta koji je nekad imao
savjest. Moda e opet nai svoju savjest. Sa slobodom. S dva milijuna.
Holcrofta je zapanjila brzina njegovih misli. Film se vrtio gotovo ludom brzinom.
ak je mislio o stvarima koje mu prije nisu ni padale na pamet. Bio je odavno
odluio da nita ne poduzme dok to misaono ne obradi. Razmiljanje pa
djelovanje; hitnja je najee dijete zabluda i tetne improvizacije. Treba uvijek
razmisliti. O svemu. Pa ipak, sada se naao u udnom poloaju ovjeka koji vapi za
svojom izgubljenom savjesti traei je novcem za koji je bio uvjeren da ga moe
dobiti. udno.
Kako izgledaju ta najstarija djeca Ericha Kesslera i Wilhelma von Tiebolta? Jedno
je ena, drugo mukarac, uenjak. Ali osim razlika u spolu i zanimanju, oni bijahu
dijelom neega to nikad nije poznavao, to je prohujalo pored njega, ali daleko,
daleko, bez njegova znanja. Oni su bili ondje, oni su vidjeli. Ni jedno od njih nije
bilo premlado da se ne bi sjealo. ivjeli su u tom udnom svijetu, u demonskom
svijetu koji se zvao Trei Reich. Amerikanac bi imao toliko pitanja da postavi.
Da postavi pitanja? Pitanja?
Odluio je. Rekao je Manfrediju da mu treba vremena najmanje nekoliko dana
prije nego se odlui.
Imate li vi doista izbor? upitao ga je vicarski bankar.
I te kako odgovorio je Noel. Ja nisam na prodaju, bez obzira
na to kakvi su uvjeti. A i ne bojim se prijetnji koje su izrekli manijaci
prije trideset godina.
Niti bi trebalo da se bojite. Porazgovarajte o tome sa svojom maj
kom.
to? Holcroft je bio zapanjen. Mislio sam da ste rekli...
Zato? Pomislio bih da je posljednja...
Ona je prva. I jedina. Ona e potovati iskazano povjerenje.
Manfredi je bio u pravu. Ako odgovori potvrdno, bit e nesumnjivo nuno da
privremeno obustavi aktivnosti svoje tvrtke i otpone putovati da bi uspostavio
dodir s Kesslerovom i von Tieboltovom djecom. To bi izazvalo znatielju njegove
majke; ona nije ena koja bi dopustila svojoj znatielji da se uspava. Zapitkivala bi,
a kad bi, bilo kako, bilo kojim sluajem premda je to gotovo sasvim nevjerojatno
ieprkala podatke o milijunima u Zenevi i ulozi Heinricha Clausena u krai bez
granica, nema sumnje da bi strano reagirala. U svijesti su joj ostale neizbrisive
uspomene na paranoine gangstere Treeg Reicha. Kad bi ona javno iznijela bilo
to o novcu, ta bi masa novca bila godine i godine vezana u
meunarodnim sudovima.
A pretpostavimo li da je ne budem mogao privoljeti? to tada?
Morate je uvjeriti. Pismo je uvjerljivo, a zatreba li, i mi emo
uskoiti. Bez obzira na to, bolje je od poetka znati njezino miljenje.
Kakvo e to biti miljenje? pitao se Noel. Althene nije jedna od onih majki koje
nita ne pitaju i koje samo prte dobrostivou, s razlogom ili bez njega. Jo rano u
ivotu je uvidio da je Althene drukija. Ona nije mogla u kalup namijenjen
bogatim damama iz Manhattana. Sve su znaajke takva statusa postojale. Konji,
jahte, vikendi u Aspenu i Hamptonsu, ali ne i nezadriva utrka za sve veim
drutvenim utjecajem i za poznatim guranjem meu slinima.
Sve je to ona nekad radila. ivjela je u kovitlacu europskih tridesetih godina kao
mlada, bezbrina Amerikanka kojoj je obitelj neto sauvala nakon velikog kraha6
i bolje je stajala od velikog broja drutveno slinih, ali manje sretnih. Britanski je
dvor poznavala kao i salone emigranata u Parizu... i sasvim nove nasljednike
Njemake. U tim je njezinim godinama nastala jasnoa oblikovana ljubavlju,
iscrpljenou, mrnjom i bijesom. Jasnoa ili nova prosvijetljenost, dublje
razumijevanje ivota.
Althene je bila izuzetna osoba, i prijateljica i majka; bilo je to duboko prijateljstvo
koje se nije trebalo stalno dokazivati. Istini za volju, razmiljao je Holcroft, ona mu
bijae vie prijateljicom nego majkom; nikad se nije sasvim dobro osjeala u toj
posljednjoj ulozi.
Previe sam grijeila, dragi moj jednom mu je rekla smijui
se da bih pretpostavljala autoritet zasnovan na biologiji.
A sada e zatraiti od nje da se opet suoi s uspomenama na ovjeka zbog kojega
je znatan dio ivota provela zaboravljajui ga. Hoe li se uplaiti? Zgroziti? Ne, to
nije vjerojatno. Hoe li posumnjati u ciljeve navedene u dokumentu koji mu je dao
Ernst Manfredi? Kako bi to mogla nakon to proita pismo Heinricha Clausena?
Bez obzira na to kakve su joj uspomene i kako ih doivljava, njegova je majka
ena intelekta i percepcije. Svi su ljudi podloni promjenama, kajanju. Ona e sve
morati prihvatiti bez obzira na to kako bi joj to moglo biti odvratno u ovom
posebnom sluaju.
Bio je kraj tjedna; sutra je nedjelja. Majka i ouh su provodili vikende u svojoj
kui na imanju u Bedford Hillsu. Ujutro e se ondje odvesti kolima i porazgovarati
s njima.
A u ponedjeljak e poduzeti prve korake na putu koji e ga opet odvesti u
vicarsku. Radi neke jo nepoznate agencije u Zurichu. U ponedjeljak e poeti
lov.
Noel se sjeao dijaloga s Manfredijem. Te su rijei bile meu posljednjima koje su
izgovorene prije nego je Holcroft iziao iz vlaka.
Kesslerovi imaju dva sina. Najstariji, Erich nazvan po ocu
profesor je povijesti na Berlinskom sveuilitu. Mlai, Hans, lijenik
je u Miinchenu. Koliko smo uspjeli saznati, obojicu veoma cijene u nji
hovim sredinama. Vrlo su bliski. Kad Erichu bude objanjena situacija,
vjerojatno e zahtijevati da mu i brat bude ukljuen.
Je li to doputeno?
U dokumentima nema niega to bi to zabranjivalo. Meutim,
honorar ostaje isti i svaka obitelj ima samo jedan glas u donoenju
svih odluka.
A to je s von Tieboltovima?
Bojim se da je to drukija pria. Moda e vam oni biti problem.
Dokumenti kazuju da su majka i dvoje djece pobjegli u Rio de Janeiro.
Prije pet ili est godina oni su iezli. Doslovno. Policija nema nikakvih obavijesti
o njima. Nema njihove adrese, poslovnih veza, nisu prijavljeni u drugim veim
gradovima. I jo neto to je neuobiajeno: majka je dosta dugo veoma dobro
ivjela. ini se da nitko ne zna to se dogodilo ili ako netko i zna, ne eli rei.
Rekli ste dvoje djece. Gdje su oni?
Zapravo ima troje djece. Najmlae dijete, ker Helden, rodila se
poslije rata u Brazilu, oigledno zaeta posljednjih dana Reicha. Najsta
rije dijete je takoer ker, Gretchen. Srednje je dijete sin, Johann.
Kaete da su iezli?
Moda je taj izraz suvie dramatian. Mi smo bankari, a ne istra
itelji. Nai upiti nisu ili tako daleko, a Brazil je velika zemlja. Vai
zahtjevi moraju ii dalje. Treba pronai prvo dijete svakog spomenutog
mukarca i prouiti ga. To je prvi uvjet postavljen u dokumentu; ako se
to ne uini, raun nee biti otvoren.
Holcroft je savio dokument i vratio ga u torbu. Dok je to radio, prsti mu dodirnue
list papira s udnim velikim slovima koji su prije trideset godina ispisali preivjeli
iz Wolfsschanzea. Manfredi je bio u pravu: bijahu to bolesni starci koji su
pokuavali odigrati svoje posljednje oajnike uloge u drami budunosti koju su
jedva razumijevali. Da su je razumjeli, oni bi se s molbom obratili sinu Heinricha
Clausena. Molili bi ga, uvjeravali, a ne bi mu prijetili. Ta je prijetnja zagonetka.
Zato su tako postupili? S kojim ciljem? Moda je Manfredi opet bio u pravu.
udan papir sada nema znaenja. Postoje druge stvari na koje valja misliti.
Holcroft je ulovio pogled stjuardese koja je brbljala s dvojicom mukaraca za
suprotnim stolom pa ju je kretnjama ruke zamolio za jo jedan sko. Ugodno mu se
nasmijeila, kimnula i dala mu na znanje da e pie dobiti za koji trenutak. Vratio
se svojim mislima.
Neizbjene sumnje opet izbie na povrinu. Je li on doista voljan i spreman da
vjerojatno godinu dana ivota vee za tako veliki posao? Da, najprije treba ispitati
njegove kvalifikacije prije nego budu ispitane kvalifikacije Kesslerove i von
Tieboltove djece. Uostalom, ako ove posljednje uope pronae? Vratie mu se
Manfredijeve rijei. Mislite li da imate izbor? Odgovor na to pitanje bio je i da i
ne. Dva milijuna, to je znailo njegovu slobodu, bilo je iskuenje koje je teko
odbaciti, ali mogao ga je odbaciti. Moe ga odbaciti. Njegova su nezadovoljstva
realna, a ne umiljena, ali gledajui profesionalno, stvari idu nabolje, idu mnogo
bolje. Njegov je profesionalni ugled sve vei, njegov talent i vjetinu priznaje sve
vei broj klijenata koji opet o njemu govore potencijalnim klijentima. to e se
dogoditi ako odjednom prestane raditi? to e se dogoditi ako se naglo povue iz
dvanaestak poslova za koje se natjee? Bila su to pitanja o kojima je trebalo dobro
razmisliti; njime ne vlada iskljuivo novac.
Pa ipak, dok su mu misli lutale, Noel je shvaao beskorisnost takva razmiljanja. U
usporedbi s ovom... pogodbom... sva su pitanja malo vana. Bez obzira na to kakve
su njegove osobne okolnosti i pitanja koja sebi s pravom postavlja, raspodjela
milijuna preivjelima jedne ere nehumanosti koja dotad nije bila zabiljeena u
povijesti, dunost je kojoj je odavno trebalo udovoljiti; to je obveza koju je
nemogue zanemariti. Godine i godine jedan ga je glas gotovo plaui dozivao,
glas ovjeka u agoniji koji mu je bio otac kojega nije poznavao. Zbog razloga koje
nije mogao objasniti samome sebi, nije se mogao ogluiti tom glasu; nije mogao
mirno odetati od tog ovjeka u agoniji. Ujutro e se odvesti u Bedford Hills i
razgovarati s majkom.
Holcroft podigne pogled pitajui se gdje je stjuardesa s piem. Bila je iza
prigueno osvijetljenog anka koji je sluio kao bar u salonu 747 u drutvu dvojice
mukaraca koji su s njom sjedili za stolom; pridruio im se i trei. etvrti
mukarac je mirno sjedio na stranjem sjeditu itajui novine. Dvojica sa
stjuardesom su se svojski prihvatili pia, dok se trei, traei neko drutvo, pravio
da je manje trijezan nego to je bio. Stjuardesa je vidjela Noela kako gleda u nju pa
je nadvila obrve u veselom oajanju. Ona je natoila njegovo pie, ali ga je jedan
od pijanaca prolio; sada je brisala ank. Sudrug pijanica se odjednom sudario sa
stolicom i izgubio ravnoteu. Stjuardesa je pojurila iza anka da pomogne putniku
koji je pao; njegov prijatelj se smijao i skljokao se u susjednu stolicu. Trei je
mukarac posegnuo za piem na anku. etvrti je s gaenjem pratio tu scenu
utei novinama, a um je odavao njegovo neraspoloenje. Noel se vratio prozoru
ne elei biti sudionikom te male pometnje.
Nakon nekoliko minuta stjuardesa se primakla stolu. Zao mi je, gospodine
Holcroft. Momci su momci, ali su to jo vie preko Atlantika. Pili ste sko s ledom,
ako se ne varam?
Da, hvala. Noel je uzeo au od privlane djevojke i proitao pogled u njezinim
oima. inilo se da kae: Hvala vam, ugodna osobo, to se ne ponaate kao oni
odurni bezveznjakovii. U drugim bi okolnostima moda nastavio razgovarati, ali
su mu se sada druge misli vrzmale glavom. Pojedinano je razmiljao o svemu to
e morati uiniti u ponedjeljak. to se tie namjetenika, zatvaranje ureda nee biti
tako teko. Malo je namjetenika: tajnica i dvojica crtaa koje moe bez tekoa
smjestiti kod prijatelja moda ak uz viu plau. Ali zato da Holcroft
Incorporated, New York zatvori vrata, za ime Boje, upravo u trenutku kad se
nacrti i projekti te tvrtke ozbiljno razmatraju i ako budu usvojeni, to bi utrostruilo
njegovo osoblje i uetverostruilo godinju zaradu? Objanjenje mora biti razborito
i izvan svakog ispitivanja.
Odjednom, bez upozorenja, skoio je sa sjedita putnik s druge strane salona dok
mu je iz grla navirao hrapavi, divlji krik boli. Spastiki je savijao lea kao da se
bori za zrak, epao se najprije za trbuh, a onda za prsa. Sruio se na drvenu ogradu
na kojoj su se nalazili asopisi i redovi letenja i manijakalno se grio, iroko
otvorenih oiju, dok su mu izbijale vene na vratu kao da e iskoiti svojim
ljubiastim protestom. Podigao se, nagnuo naprijed i ispruio se na pod salona.
Bio je to trei mukarac, onaj koji se pridruio dvojici pijanaca to su dosaivali
stjuardesi za ankom.
Idui su trenuci bili kaotini. Stjuardesa je urno priskoila ovjeku koji je leao,
dobro ga pogledala i ponaala se po propisima. Ostaloj trojici putnika u salonu je
rekla da ostanu na svojim mjestima, stavila je jastuk ispod putnikove glave i vratila
se anku i interkomu na zidu. Za nekoliko sekundi stjuard se uspeo cirkularnim
stubitem; kapetan British Airwaysa pojavio se iz prostorije komande leta.
Razgovarali su sa stjuardesom iznad tijela onesvijetenog. Stjuard je pojurio do
stubita, siao i brzo se vratio s nekom knjigom. Bio je to, po svemu se inilo,
avionski manifest.
Kapetan se obratio ostalima u salonu. Molim vas da se vratite na svoja mjesta
dolje. Lijenik je u avionu i bit e pozvan. Mnogo vam hvala.
Dok se Holcroft postrance sputao niz stube, pored njega se brzo uspinjala
stjuardesa s pokrivaem. Zatim je uo kapetana kako govori preko interkoma.
RadioKennedy za kola hite pomoi. Muki putnik, ime Thornton. Srani napad,
ini se.
Lijenik je kleao pored tijela koje je sada bilo potrbuke isprueno na stranjem
sjeditu u salonu i zatraio baterijsku svjetiljku. Prvi oficir je pourio u kabinu i
brzo se vratio sa svjetiljkom. Lijenik je iskrenuo one kapke ovjeku po imenu
Thornton, a zatim se okrenuo i dao znak kapetanu da mu prie; trebao mu je neto
rei. Kapetan se sagnuo. Lijenik je tiho govorio.
Mrtav je. Teko mi je sa sigurnou rei bez opreme, bez uzima
nja tkiva i analize krvi, ali ja ne mislim da je ovaj ovjek imao srani
napad. Moje bi miljenje glasilo strihnin.
Ured carinskog inspektora odjednom je utihnuo. Iza inspektorova stola sjedio je
detektiv za umorstva iz njujorke policije; ispred njega bio je dnevnik leta. Sa
strane stola stajao je ukoeni inspektor, vidljivo zbunjen. Na dvjema stolicama uza
zid sjedili su kapetan sa 747 i stjuardesa koja je imala na brizi salon prvog razreda.
Uz vrata je stajao uniformirani policajac. Detektiv je s nevjericom gledao u
carinskog inspektora.
elite mi rei da su dvije osobe izile iz aviona, proetale kroz
zapeaene hodnike do hermetiki zatvorenog carinskog prostora i iezle?
Ja to ne mogu objasniti rekao je inspektor maloduno tresui
glavom. To se nikad prije nije dogodilo.
Detektiv se okrenuo stjuardesi. Vi ste uvjereni da su bili pijani, gospoice?
Moda vie ne kad sada razmislim odgovorila je djevojka.
Neizbjeno je da sada pomiljam i na druge stvari. Oni su puno
pili; u to sam uvjerena; to ne bi mogli zanijekati ili lano predstaviti
jer sam ih ja sluila. Izgledali su prilino naliveni. Bezopasni, ali nali
veni. Bezopasni, jer nisu pravili izgrede.
Nisu li mogli pie negdje izliti? Ne pijui, to elim naglasiti.
Gdje? zapita stjuardesa.
Ne znam. Prazne pepeljare, jastuci na sjedalima. to je na podu?
Tepisi odgovorio je pilot.
Detektiv se obratio policajcu na vratima. Pozovi forenziko preko svoga radija.
Neka pregledaju tepihe, jastuke na sjedalicama, pepeljare. Lijeva strana ograenog
podruja, prema naprijed. Vlanost je dovoljna. Javi mi.
Da, gospodine. Policajac je brzo otiao zatvorivi vrata za
sobom.
Dakako zapoe kapetan tolerancija na alkohol nije kod sva
kog ista.
Ne u koliinama koje je opisala mlada dama odgovorio je
detektiv.
Za ime Boje, zato je to tako vano? upita kapetan. Oito su
to ljudi koje traite. Iezli su, kako ste se sami izrazili. Usudio bih se
rei da su cijelu stvar dobro isplanirali.
Sve je vano objasnio je detektiv. Mogue je usporediti
metode s prethodnim zloinima. Traimo sve, nastojimo nai bilo
to. Luaci. Bogati luaci koji se mlanjacima voze po svijetu traei
uzbuenja. Znakovi psihoze traiti uzbuenja dok si u stanju opijeno
sti alkohol ili narkotici, nije vano. Koliko moemo zakljuiti, ta dvo
jica putnika ak nisu ni poznavali tog Thorntona; vaa stjuardesa kae
da su se tek upoznali. Zato bi ga ubili? A prihvaajui injenicu da su
to doista uinili, zato su to uradili tako brutalno? To je bio strihnin,
kapetane, i vjerujte mi, to je vrlo neugodan put bez povratka.
Zazvonio je telefon. Javio se carinski inspektor; kratko je sluao, a onda je dao
slualicu detektivu pristanine policije. To je State Department. Za vas.
State? Ovdje porunik Miles, policija NYPA8. Jeste li dobili oba
vjetenja koja sam traio?
Dobili smo ih, ali vam se nee svidjeti...
Priekajte trenutak prekine Miles. Otvorila su se vrata i pojavio
se uniformirani policajac. to si dobio? upita Miles policajca.
Jastuci na sjedalicama i tepih s lijeve strane salona su mokri.
Znai da su ta dvojica bili trijezni kao zlatnik ree detektiv
monotonim glasom. Kimnuo je i opet uzeo slualicu. Nastavite, State.
Sto mi se nee svidjeti?
Putovnice o kojima je rije proglaene su nevaeima prije vie od
etiri godine. Pripadale su dvojici iz Flinta, Michigen. Zapravo su bili
susjedi; radili su za istu kompaniju u Detroitu. U lipnju 1973. otili
su na poslovno putovanje u Europu i nikad se nisu vratili.
Zato su putovnice bile ponitene?
Nestali su iz svojih hotelskih soba. Tri dana nakon toga njihova
su tijela pronaena u rijeci. Ubijeni su iz pitolja.
Isuse! Koja rijeka? Gdje?
Isar. Bili su u Miinchenu u Njemakoj.
Jedan po jedan ljutiti su putnici leta 591 prolazili kroz vrata karantenske sobe.
Njihova imena, adrese i telefonski brojevi usporeivani su s manifestom 747. Bio
je to zadatak predstavnika British Airwaysa. Uz predstavnika kompanije bio je i
policajac pristanine policije koji je na duplikatu liste stavljao svoje oznake.
Karantena je trajala gotovo etiri
sata.
Vani su putnike usmjeravali hodnikom do velike dvorane za prtljagu gdje su im
vraali pregledanu i slobodnu od obaveznih formalnosti. Zatim su ili prema
vratima glavnog terminala. Jedan putnik, meutim, nije ni pokuao napustiti
prostoriju za prtljagu. Nije imao prtljage, ve samo ogrta prebaen preko ruke.
Najzad je poao prema vratima na kojima se nalazila ploa s otisnutim velikim
slovima:
CARINA SJEDINJENIH DRAVA
KONTROLNI CENTAR SAMO ZA OVLATENE OSOBE
Drei osobne isprave uao je unutra.
Sijedi mukarac u uniformi carinskog slubenika visokog ina stajao je uz prozor
elinog okvira puei cigaretu. uvi da je netko uao, okrenuo se prema vratima.
ekao sam te rekao je. Nita nisam mogao uiniti dok su te drali u karanteni.
Imao sam spremnu legitimaciju u sluaju da te ne naem odgo
vorio je putnik stavljajui legitimaciju natrag u dep.
Dri je pri ruci. Moda e ti jo zatrebati; policija je posvuda. to
namjerava?
Domoi se tog aviona.
Misli da su tamo?
Da. Negdje. To je jedino objanjenje.
Dvojica mukaraca izila su iz sobe i brzim koracima prola kroz dvoranu za
prtljagu pored mnogih pokretnih traka do elinih vrata na kojima je pisalo:
Zabranjen ulaz. Carinik je iz depa izvadio klju, otkljuao vrata i uao u prostoriju
hodajui ispred mlaeg mukarca s ogrtaem. Nalazili su se u dugakom metalnom
tunelu koji ih je vodio na otvoreni prostor prema stajankama i poletnosletnim
stazama. Za etrdeset sekundi su stigli do drugih elinih vrata koja su uvala
dvojica straara, jedan iz carine, a drugi ih pristanine policije. Carinik je
prepoznao sijedog dunosnika.
Dobra veer, kapetane. avolska no, zar ne?
Bojim se da je tek poetak odgovorio je carinski kapetan.
Moda emo i mi biti upleteni, nakon svega to se dogodilo. Pogle
dao je policajca. Ovaj je ovjek federalni nastavio je pokazujui gla
vom na svog suputnika. Vodim ga na avion petdevedesetjedan.
Moda ima nekakve veze s narkoticima.
Policajac je izgledao zbunjeno. Oigledno je imao naredbu da nikoga ne pusti kroz
vrata. Upleo se carinski straar.
Hej, u redu je. Ovaj ovjek vodi cijeli aerodrom Kennedv.
Policajac je slegnuo ramenima i otvorio vrata.
S crnog nonog neba uporno je padala kia dok su se depovi izmaglice kotrljali iz
zaljeva Jamaica. Mukarac s carinikom obukao je ogrta. Njegovi su pokreti bili
brzi. U ruci ispod ogrtaa koji je prije imao preko ruke nalazi se revolver. Sada ga
je zataknuo za pojas i zakopao samo gornje dugme sakoa.
Pod reflektorima je 747 blistao dok mu je niz trup curila kia u potocima. Posvuda
su bili policajci i posade za odravanje aviona. Jedni od drugih su se razaznavali
kontrastnim crnim i ruiastim bojama svojih nepromoivih ogrtaa.
Ja u sve urediti s policijom unutra rekao je carinski dunosnik
pokazujui kretnjom na metalne stube koje su vodile od stranjeg dijela
aerodromskog vozila do vrata na trupu aviona. Sretan lov.
ovjek u ogrtau je kimnuo, premda zapravo nije ni sluao. Pogledom je
pregledavao teren. Fokus je predstavljao 747; trideset metara od aviona u svim
pravcima bili su postavljeni metalni tapovi s postoljima povezani konopcima. Na
jednakim udaljenostima bili su policajci. ovjek u ogrtau nalazio se unutar
ograenog prostora i mogao se slobodnije kretati. Skrenuo je desno na kraju
paralelne uadi i nastavio prema stranjem dijelu aviona. Kimanjem glave
pozdravljao je policajce na njihovim mjestima nemarno otvarajui legitimaciju
pred onima koje nije poznavao i iji su pogledi bili ispitivaki. Buljio je kroz kiu
u lica onih koji su ulazili i izlazili iz aviona. uo je ljutitu viku ovjeka iz ekipe za
odravanje aviona.
to ti jebeno radi? Uvrsti to vitlo!
Meta tog izljeva bijesa bio je radnik koji je stajao na platformi vozila s gorivom za
avione. Taj radnik nije imao na sebi ogrta od nepromoivog materijala; bijelo
radno odijelo bilo mu je mokro. Na sjeditu vozaa sjedio je drugi radnik, takoer
bez kinog ogrtaa.
To je to, pomisli ovjek u kinom ogrtau. Ubojice su imale bijela radna odijela
ispod graanskih odijela. Ali nisu raunali na kiu. Na mogunost kie, gospodo.
Izuzevi te greke, bijeg je bio briljantno isplaniran.
Mukarac je odetao do tankera s gorivom drei ruku na revolveru skrivenom
ispod kinog ogrtaa. Kroz kiu je zurio u lik iza stakla vozake kabine; drugi se
ovjek nalazio iznad njega, s desne strane platforme, okrenut leima. Lice iza
prozora u nevjerici je buljilo u nj i odmah se sagnulo nastojei odskoiti na drugi
kraj sjedita. Ali je ovjek u kinom ogrtau bio bri. Otvorio je vrata, izvukao
revolver i opalio; priguiva je sasvim priguio prasak. ovjek na sjeditu pao je
niice na komandnu plou dok mu je krv curila iz ela.
uvi dolje neke umove, drugi se ovjek okrenuo na elinoj platformi tankera i
pogledao dolje.
Vi! U salonul S novinama!
Upadaj u kola naredio mu je ovjek u kinom ogrtau. Rijei su
mu bile jasne i izvrsno su se ule kroz potoke kie. Revolver je drao
skriven iza vrata vozake kabine.
Lik na platformi je oklijevao. ovjek s revolverom je brzo pogledao unaokolo.
Policajci koji su opkolili avion bili su suvie zauzeti svojim poslom po neugodnom
pljusku, a i napola zaslijepljeni reflektorima. Nitko nije gledao na scenu smrti.
ovjek u kinom ogrtau naglo se uspeo, zgrabio preivjelog ubojicu za bijelu
tkaninu radnog odijela i prisilio ga da sie. Ugurao ga je kroz otvorena vrata
vozake kabine.
Nisi uspio. Sin Heinricha Clausena jo ivi mirno je rekao.
Zatim je ispalio drugi metak. Ubojica se sklupao na sjeditu.
ovjek u kinom ogrtau zatvorio je vrata tankera i vratio revolver za pojas.
Nemarno je hodao izravno ispod trupa do ograenog prostora koji je vodio prema
tunelu. Vidio je carinskog dunosnika kako se naglo pojavio na vratima 747; zatim
je brzo siao niza stube. Susreli su se i zajedno uputili prema vratima tunela.
to se dogodilo? upita ga carinski dunosnik.
Moj je lov bio uspjean. Njihov nije. Pitanje je to da radimo s
Holcroftom?
To nije naa briga. To je Tinamouova briga. Treba obavijestiti
Tinamoua.
ovjek u kinom ogrtau nasmijei se sam sebi znajui da mu se osmijeh ne moe
vidjeti na kii koja je lila kao iz kabla.
Holcroft je iziao iz taksija ispred svoga stana u istonoj Sedamdeset treoj ulici.
Bio je iscrpljen, a napetost u posljednja tri sata bila je potencirana tragedijom koja
se dogodila u avionu. Bilo mu je ao bijednog kopilana kojega je uhvatio srani
napad, ali je bio bijesan na pristaninu policiju koja je na taj incident gledala kao
na meunarodnu krizu. Dobri Boe! U karanteni gotovo etiri prokleta sata! A svi
putnici prve klase trebaju iduih ezdeset dana obavjetavati policiju o svom
kretanju.
Pozdravi ga vratar. Ovaj put je bilo kratkotrajno putovanje, gospodine Holcroft.
Ali eka vas mnogo pote. Oh, i jedna poruka.
Poruka?
Da, gospodine odgovorio je vratar predajui mu posjetnicu.
Ovaj je gospodin sino pitao za vas. Bio je vrlo uzbuen, znate li
na to mislim?
Ne ba sasvim Noel je uzeo posjetnicu i proitao ime: Peter
Baldwin, esq.; to mu ime nije nita znailo, ni govorilo. Sigurnosni
sistemi Wellington, ltd. The Strand, London, w/a. Ispod je bio telefon
ski broj. Holcroft nije nikad uo za tu britansku tvrtku. Okrenuo je
posjetnicu; odostraga je bilo navrljano: Hotel St. Regis. Soba 411
Inzistirao je da telefoniram u va stan jer da ste se sigurno ve
vratili, a ja vas nisam vidio. Rekao sam mu da je to ludorija.
Mogao mi je sam telefonirati rekao je Noel idui prema dizalu.
Ima moj broj u telefonskoj knjizi.
Rekao mi je da je pokuao, ali da vam je telefon u kvaru. Vrata
lifta su se zatvorila upravo kad je vratar izgovorio posljednje rijei. Hol
croft je opet proitao ime na posjetnici dok se dizalo uspinjalo na peti
kat. Peter Baldwin, esq. Tko je to? I otkad mu je telefon u kvaru?
Otkljuavao je vrata svoga stana i posegnuo za prekidaem na zidu. Istodobno su
zasvijetlile dvije stolne svjetiljke; Noel je spustio koveg i zurio po sobi kao da ne
vjeruje onome to vidi.
Nita nije bilo na svom mjestu kao to je bilo prije tri dana! Nita. Svaki komad
pokustva, svaka stolica, svaki stol, vaza ili pepeljara, sve je bilo pomaknuto na
drugo mjesto. Kau se prije nalazio na sredini sobe, a sada je bio sasvim u kutu s
desne strane. Bili su pomaknuti svi crtei i sve slike na zidovima: ni jedna vie nije
bila na starome mjestu! Stereo vie nije bio na polici, ve paljivo smjeten na
stolu. Bar s piem koji je uvijek bio u stranjem dijelu sobe za dnevni boravak,
sada je bio s lijeve strane vrata. Stol za crtanje koji se obino nalazio pored
prozora, sada se nalazi tri metra ispred njega, a stolica negdje drugdje bogzna
gdje. Bio je to najudniji osjeaj koji je ikad doivio. Sve to mu je bilo poznato i
blisko, sada mu vie uope nije bilo ni poznato ni blisko. Iskrivljena stvarnost,
izvan fokusa.
Stajao je u vratnicama. Vrata su jo bila otvorena. Pred oima su mu se stalno
pojavljivale slike sobe kao to je bila prije tri dana, ali ih je stalno i uporno tjerala
nova realnost.
Sve je lebdjelo, grubo se alilo s njim.
Sto se dogodilo? Zau vlastite rijei, ali isprva nije bio sasvim
siguran da su njegove.
Odjuri do kaua; telefon je uvijek bio pored kaua na stolu s desne strane. Kau je
pomaknut, ali ne i telefon s njim. Okrenuo se prema srednjem dijelu sobe. Gdje je
stol? Tamo ga nije bilo; na njegovom je mjestu bio naslonja. Tamo nije bilo ni
telefona! Gdje je telefon? Gdje je stol? Gdje je, doavola, taj telefon?
Stajao je pored prozora. Ondje, uz prozor sobe za dnevni boravak nalazio se
kuhinjski stol, a na njemu telefon. Veliki sredinji prozor gledao je na stambenu
zgradu preko prostranog dvorita. Telefonske ice odnesene su ispod tepiha od
zida do zida i premjetene na prozor. Bilo je to luckasto! Kome je moglo pasti na
pamet da podigne avliima pribijeni tepih i izvue telefonske ice?
Pojuri do stola i zgrabi telefon. Pritisne dugme interkoma to ga je povezivao s
centralom u ulaznom hodniku zgrade. Nekoliko puta pritisnuo je dugme; nije bilo
odgovora. Drao je prst na dugmetu dok konano nije odgovorio hrapavi glas
vratara Jacka.
U redu, u redu. Ovdje je hodnik...
Jack, ovdje gospodin Holcroft. Tko je bio u mom stanu dok sam
izbivao?
Tko je bio, to, gospodine?
Gore, u mom stanu\
Zar ste pokradeni, gospodine Holcroft? zaprepateno e vratar.
Jo ne znam. Samo znam da je sve pomaknuto, premjeteno. Tko
je bio ovdje?
Nitko. Naime, nitko koga ja poznajem. A drugi tipovi mi se nisu
ispovijedili. U etiri sata izjutra zamjenjuje me Ed, a odlazi s posla u
podne. Njega zamjenjuje Louie.
Moete li im telefonirati?
Pakla mu, mogu pozvati policiju!
Rije je neugodno odjeknula. Policija znai postavljanje pitanja. Gdje je bio? S
kim je bio? Koga je vidio? Noel nije bio siguran da bi htio odgovarati na ta pitanja.
Ne, nemojte zvati policiju. Jo ne. Sve dok ne vidim je li neto
odneseno. Moda je to netko smislio kao svojevrsnu alu. Nazvat u
vas.
Ja u nazvati momke.
Holcroft je spustio slualicu. Sjedio je na irokoj prozorskoj dasci i gledao po sobi.
Sve. Svaki predmet. Ni jedan komad pokustva nije bio na prijanjem mjestu!
Neto je drao u lijevoj ruci: posjetnica. Peter Baldwin, esq.
...bio je vrlo uzbuen, znate li na sto mislim?...insistirao je da telefoniram u va
stan... ali da vam je telefon u kvaru...
Hotel St. Regis. Soba 411.
Noel je uzeo telefonsku slualicu i nazvao. Taj je telefonski broj znao napamet;
esto je ruao u King Cole Grillu.
Da? Baldwin ovdje. Akcent je bio engleski, predstavljanje
naglo.
Ovdje Noel Holcroft, gospodine Bakhvin. Pokuavali ste me pro
nai.
Hvala nebesima! Gdje ste sada?
Kod kue. U svom stanu. Upravo sam se vratio s puta.
S puta? Odakle?
Nisam siguran da se to vas tie.
Za ime Boje! Proputovao sam vie od tri tisue milja da vas
vidim! Strahovito je vano. Dakle, gdje ste bili?
Englezovo se disanje ulo u slualici; inilo se da je Baldwinov nain izraavanja
nekako bio u vezi sa strahom. Polaskan sam to ste toliko proputovali da me
vidite, ali vam to ne daje pravo da me pitate o mojim privatnim stvarima...
Ja imam svako pravo! upadne mu u rije Baldwin. Proveo
sam dvadeset godina s MI69 pa i te kako imamo o emu razgovarati!
Vi nemate pojma to radite. To nitko ne zna osim mene.
Vi, sto? Mi, to?
Dopustite mi da vam to drukije kaem. Odgodite enevu. Zabo
ravite je, gospodine Holcroft, samo privremeno. Odgodite je dok ne
porazgovaramo.
Zeneva?... Noel je naglo osjetio muninu u elucu. Kako taj
Englez moe znati za enevu? Kako je mogao saznati?
Izvan prozora je zasvjetlucalo; netko je u stanu nasuprot Holcroftovu, u zgradi
preko dvorita, upalio cigaretu. Unato uzbuenju, Holcroft je gledao u to
svjetlucanje.
Netko je pred mojim vratima rekao je Baldwin. Ostanite kraj
telefona. Otarasit u se toga, ma tko bio, i odmah se vratiti.
Noel je uo kako je Baldwin spustio slualicu, a zatim um otvaranja vrata u
hotelskoj sobi. uli su se i nejasni glasovi. Preko dvorita, u prozoru, netko je opet
upalio ibicu koja je osvijetlila dugu plavu kosu ene iza providnog zastora.
Holcroft odjednom shvati da je telefonska veza utihnula; vie nije uo glasove.
Prolazili su trenuci, ali se Englez nije vratio.
Baldwine! Baldwine, gdje ste? Baldivine!
Po trei put je kresnula ibica u prozoru preko puta. Noel se zagledao u prozor,
premda ni sam nije znao zato. Ta mu se gesta uini sasvim nepotrebnom. Vidio je
sjaj cigarete u ustima plavokose ene. A zatim je kroz prozirnu zavjesu u njezinoj
drugoj ruci ugledao obris telefonskog aparata. Drala je slualicu na uhu i gledala u
njegov prozor bio je sasvim siguran da je gledala u njega.
Baldivine? Pa gdje ste, doavola?
Zau se klik; linija je bila mrtva.
Baldivine!
ena u prozoru je polako spustila slualicu, zastala za trenutak, a onda nestala
izvan pogleda.
Holcroft je zurio u prozor, a zatim u telefon u svojoj ruci. ekao je da se telefonska
linija opet aktivira, a zatim je ponovo nazvao St. Regis.
ao mi je, gospodine, ali ini se da neto nije u redu s telefonom
u sobi etirijedanaest. Odmah emo nekoga poslati. Moete li nam rei
va telefonski broj pa emo ga dati gospodinu Baldwinu?
...da vam je telefon u kvaru...
Neto se dogaalo to Noel nije razumio. Samo je znao da nee rei ni svoje ime,
niti ostaviti svoj telefonski broj telefonistu u St. Regisu. Osjeao je da to nee
uiniti, da to ne smije uiniti. Brzo spusti slualicu i opet pogleda u prozor preko
puta. Svjetlo koje se prije vidjelo, sada je nestalo. Prozor je bio u mraku; mogao je
vidjeti samo providne bijele zavjese.
Odgurnuo se od prozora i besciljno lutao po sobi, oko poznatih stvari na novim
mjestima. Nije znao to da radi; zakljui da je najbolje pogledati je li mu neto
odneseno. inilo mu se da nita ne nedostaje, ali to nije mogao rei sa sigurnou.
Zau se zujanje telefona: interkom s telefonske centrale na ulazu u zgradu. Podigao
je slualicu.
Ovdje Jack, gospodine Holcroft. Upravo sam razgovarao s Edom
i Louiejem. Ni jedan od njih nita ne zna o bilo kome tko bi otiao u
va stan. To su poteni momci. Njima ne bi palo na um da vrljaju po
tuim stanovima. To nitko od nas ne bi uradio.
Hvala, Jack. Ja vam vjerujem.
elite li da pozovem policiju?
Ne. Noel je nastojao govoriti sasvim smireno i nezabrinuto.
Mislim da se netko iz ureda naalio. Dvojica kolega imaju kljueve.
Ja nikoga nisam vidio. Ni Ed ni...
U redu je, Jack prekinu ga Noel. Zaboravite na to. One veeri
prije mog odlaska imali smo zabavicu. Jedno ili dvoje su ostali i prespa
vali. Bilo je to sve ega se Noel mogao sjetiti da kae.
Odjednom mu je palo na pamet da nije pogledao spavau sobu. Poao je u sobu.
Rukom je posegnuo za prekidaem.
Iako je to oekivao, ipak je doivio udarac. Sada je njegova dezorijentacija bila
potpuna.
I ovdje je svaki dio namjetaja bio pomaknut sa svoga mjesta i stavljen na drugo.
Krevet mu je prvi pao u oi: izgledao je udno, zastraivao je. Ni jednim se dijelom
nije doticao zida. Bio je u sredini sobe, osamljen. Mali stol bio je ispred prozora;
mali pisai stol izgledao je siuno s pozadinom velikog zida zdesna. Kao i prije
nekoliko minuta u sobi za dnevni boravak, i sada su mu slike sobe kakva je bila
prije tri dana titrale pred oima, ali ih je zamjenjivala udnovatost nove scene koja
se nametala.
Zatim je ugledao neto, razvalio usta i ostao bez rijei. Sa stropa je visio njegov
drugi telefon. Bio je privren za strop crnom samoljepljivom trakom. ica je
zmijuljila iz aparata, penjala se zidom i nastavljala put preko stropa sve do
telefonske slualice.
Slualica se polako okretala.
Bol mu se premjestila iz eluca u prsa; oi su mu netremice gledale zastraujui i
suludi prizor objeenog telefona koji se polako okretao u zraku. Bojao se pogledati
dalje, ali je znao da mora. Mora shvatiti to se dogodilo, to se dogaa oko njega.
Kad je skrenuo pogled, vratio mu se dah, ali strah je ostao. Telefon je visio upravo
na putanji pogleda do vrata kupaonice, a vrata su bila otvorena. Ugledao je zavjese
kako se njiu na prozoru iznad kade. Struja hladnog zraka okretala je telefon.
Brzo je uao u kupaonicu da zatvori prozor. Kad se spremao povui zavjese, vani
je opazio kratkotrajni bljesak svjetla. Netko je kresnuo ibicu na prozoru zgrade
preko puta. Plameni je u mraku privlaio pogled. Pogleda tamo.
Opet ta ena! Plavokosa ena kojoj se iza zavjese nazirala silueta gornjeg dijela
tijela. Gledao je taj lik kao da je opinjen.
Okrenula se kao to je i prije uinila te otila kao to je otila prije nekoliko
minuta. Izvan pogleda. Slabano svjetlo nestade s prozora.
Sto se dogaa? Sto sve to znai? Stvari su namjetene, dogaaji su orkestrirani da
bi ga preplaili. Ali tko to ini i zato? I to se dogodilo s Peterom Baldwinom, esq,
s Englezom snana glasa i njegovom naredbom da odgodi put u enevu? Je li
Baldwin bio dijelom zavjere straha i terora ili je bio njezina rtva?
rtva... rtva? To je udna rije. Nije mu jasno zato ju je upotrijebio u mislima.
Zato bi uope bilo nekih rtava? I to je Baldwin htio objasniti kad je rekao da je
proveo dvadeset godina s MI6?
MI6? Jedna grana britanske pijunae. Ako se tono sjea, MI5 je odjeljenje koje
se bavi domaim pitanjima; to je, dakle, petica. A MI6 se bavi pitanjima izvan
zemlje. estica je engleska CIA. O tome nema sumnje.
Dobri Boe! Znaju li Britanci za enevski dokument? Je li britanska pijunaa
upuena u tu stvar, zna li za krau golemih razmjera prije trideset godina?
Gledajui ovako, povrno, se ini kao da je znala... Pa ipak, Peter Baldwin nije o
tome govorio.
Vi nemate pojma sto radite. To nitko ne zna osim mene.
A zatim nasta utnja i mrtva linija.
Holcroft je iziao iz kupaonice i zastao ispod objeene telefonske slualice; sada se
jedva njihala. Bila je to runa scena, programirano runa, mrana. Dugaka crna
samoljepljiva traka inila ju je jo mranijom. Istom trakom bio je oblijepljen i
telefon. Kao da je aparat bio razbijen pa zatim na brzinu slijepljen crnim trakama.
Izgledao je kao da je mumificiran, kao da vie nikad nee biti upotrijebljen.
Holcroft je krenuo prema vratima spavae sobe, ali se instinktivno zaustavio i
okrenuo. Neto mu je zarobilo pogled, neto to prije nije uoio. Bila je izvuena
srednja ladica malog pisaeg stola. Napola izvuena. Pogledao je paljivije. U
ladici je bio list papira.
Prestao je disati dok je zurio u taj udni list papira.
To ne moe biti. To je umobolno. Taj list papira bio je smekastout. Od starosti.
Bio je to isti papir kao onaj koji su trideset godina drali u trezoru u enevi. Pismo
ispunjeno prijetnjama to su ih napisali fanatici koji su se klanjali mueniku
Heinrichu Clausenu. Rukopis je bio isti; udno njemako pisanje engleskih rijei
velikim slovima; tinta koja je izblijedjela, ali je bila itka.
A iznenauje to je bila itka. Jer, tekst je ispisan prije vie od trideset godina.
Noel ClausenHolcroft
vie nita nije kao to ti je nekad bilo.
Vie nita ne moe biti isto...
Prije nego e nastaviti s itanjem, Noel uze meu prste rub papira. Smrvio se od
njegova dodira.
Oh, Boe! Bilo/e to napisano prije trideset godina!
A ta je injenica uinila zastraujuom ostali dio poruke.
Prolost je bila priprema, budunost je obaveza uspomeni ovjeka i njegova sna.
Njegovo je djelo izuzetno, to je djelo hrabrog izazova i briljantnosti u svijetu koji
je poludio. Nita se ne smije isprijeiti na putu ostvarenja toga sna.
Mi smo preivjeli iz Wolfsschanzea. Mi koji smo ivi posvetit emo ivot i tijelo
zatiti sna i ideala tog ovjeka. Njegova e volja biti ispunjena jer je to sve to je
ostalo. Milosrdno djelo koje e pokazati svijetu da smo izdani, da nismo bili
onakvi kakvima nas svijet prikazuje. Mi, ljudi iz VVolfsschanzea, znamo kakvi su
bili najbolji meu nama. Kao to je i Heinrich Clausen znao.
Sada je na tebi, Noel ClausenHolcroft, da zavri ono to ti je otac zapoeo. Ti si
izlaz. Tvoj je otac tako htio.
Mnogi e te pokuati zaustaviti. Otvoriti brane i unititi taj san. Ali su ljudi iz
VVolfsschanzea preivjeli. Ti ima nau rije da e biti zaustavljeni svi koji te
pokuaju omesti.
Tko god ti bude na putu, tko te pokua odgovoriti, tko te pokua zavarati laima,
bit e likvidiran.
Kao to e biti i ti i tvoji bude li oklijevao. Ili ako ne uspije. To je naa zakletva
tebi.
Noel je zgrabio papir iz ladice. Raspao mu se u ruci. Pustio je da komadii padnu
na pod.
Prokleti manijaci! Zalupio je ladicu i istrao iz spavae sobe.
Gdje je telefon? Gdje je, doavola, prokleti telefon? Pored pro
zora tamo je bio; bio je na kuhinjskom stolu pored jebenog prozora]
Manijaci! Opet je viknuo ne obraajui se nikome. Ali, ipak, ne
ba nikome: mislio je na ovjeka u Zenevi koji je bio u vlaku za Ziirich.
Manijaci su mogli napisati takvo smee prije trideset godina, ali sada,
nakon trideset godina, drugi su manijaci to uruili! Ili izruili. Oni
su upali u njegov stan, neovlateno prodrli u njegov ivot, povrijedili
njegovu intimu, dirali njegove stvari i suludo ih pomicali... Bogzna i
to jo, pomisli razmiljajui o Peteru Baldwinu, esq. ovjek koji je pro
putovao tisue milja da razgovara s njim, da ga vidi... tiina, klik, mrtva
telefonska linija.
Pogledao je na sat. Bilo je gotovo jedan sat po ponoi. Koliko je sada sati u
Ziirichu? est? Sedam? Banke u vicarskoj otvaraju vrata u osam. La Grande
Banque de Geneve ima filijalu u Ziirichu. Manfredi e biti ondje.
Prozor. Stajao je ispred prozora pred kojim je stajao i prije nekoliko minuta,
ekajui da se Baldvvin vrati do telefona. Prozor. Preko dvorita u stanu nasuprot
njegovu, tri kratka bljeska ibice... plavokosa ena na prozoru!
Holcroft je stavio ruku u dep da bi se uvjerio da ima kljueve. Imao ih je. Potrao
je do vrata, pojurio do dizala i pritisnuo dugme. Strelica se nije micala i pokazivala
je da je dizalo na desetom katu.
Neka je avao odnese!
Otri do stubita i stade se brzo sputati preskaui po dvije stube odjednom
silazei kao vjetar. Dotri do prizemlja i izjuri u hodnik.
Isuse, gospodine Holcroft! zabulji se Jack u njega. Govno mi
se smrzlo od straha!
Poznajete li vratara u susjednoj zgradi? vikne Noel.
U kojoj?
Kriste! U onoj! Holcroft pokae kretnjom nadesno.
To je Triosamdeset. Daa, dakako.
Poite sa mnom!
Hej, stanite malo, gospodine Holcroft. Ja ne smijem napustiti
svoje mjesto.
Izbivat emo samo minutu. Za tebe je spremljeno dvadeset dolara.
Samo minutu...
Doekao ih je vratar zgrade Triosamdeset i odmah shvatio da mora dati tono
obavjetenje Jackovu prijatelju.
ao mi je, gospodine, ali u tom stanu nema nikoga. Ve gotovo
tri tjedna nema nikoga. Ali smatram da je iznajmljen. Novi stanari e
doi...
U stanu ima nekoga! rekao je Noel nastojei se savladati pred
tim ovjekom. Plavokosa ena. Moram saznati tko je ona.
Plavokosa ena? Srednje visine, ne izgleda loe, ak je zgodna na
neki nain, puno pui?
Da, to je ona! Tko je ona?
Jeste li vi ve dugo u svom stanu, gospodine?
to?
elim upitati jeste li ve dugo u tom stanu, preko?
Kakve to ima veze s bilo ime?
Oprostite, molim vas, ali mislim, ovaj, jeste li mnogo pili...
O emu to, dovraga, govorite?! Tko je ta ena?
Nije, gospodine. Bila je. Plavokosa ena o kojoj govorite bila je gospoa Palatvne.
Umrla je prije mjesec dana.
Noel je sjedio na stolici ispred prozora zurei preko dvorita. Netko ga je
pokuavao izludjeti. Ali zato? Kakvog to ima smisla! S ime je to u vezi?
Fanatici, manijaci otprije trideset godina preskoili su tri desetljea zapovijedajui
mlaoj vojsci koja je bila nepoznata prije trideset godina. I opet, zato?
Nazvao je St. Regis. Telefon u sobi etirijedanaest je radio, ali je stalno bio zauzet.
A ena koju je jasno vidio ne postoji. Ali je postojala! I bila je dijelom svega toga;
on je to znao.
Ustao je i krenuo do udno smjetenog bara. Natoio je pie. Pogledao je na sat;
bilo je jedan i pedeset. Treba priekati deset minuta dok ga nazove centrala za
meunarodne razgovore. Broj banke u Ziirichu moe se dobiti u dva sata izjutra po
njujorkom vremenu. Uzeo je au sa sobom i premjestio se na stolicu ispred
prozora. Uz put ukljui UKVradio. Dakako da nije bio na svom uobiajenom
mjestu; zato je to i primijetio. Ipak ga je sasvim odsutno ukljuio. Volio je glazbu;
smirivala ga je.
Ali zau govor, a ne glazbu. Karakteristian um u pozadini spikerova glasa
upozoravao je da je to jedna od radiopostaja samo vijesti sve vijesti! Netko je
prtljao po skali. Trebalo je da to zna. Vie nita nee biti kako je bilo...
Neto to je bilo reeno na radiju privue njegovu panju. Brzo se okrenuo na
stolici pa mu se malo pia iz ae izlilo po hlaama.
...policija je blokirala sve ulaze u hotel. Na reporter, Richard Dunlop, nalazi se
na mjestu dogaaja i javlja se iz nae mobilne jedinice. Hajde, Richarde! to si
saznao?
Najprije se iz radija ulo krckanje od atmosferskih smetnji, a onda glas uzbuenog
reportera.
ovjek se zvao Peter Baldwin, Johne. Bio je Englez. Stigao je
juer ili barem moemo rei da se juer upisao u St. Regisu; policija
je u kontaktu sa zranim kompanijama radi daljnjih obavijesti. Koliko
je mogue utvrditi, bio je ovdje na odmoru. Na registarskom hotelskom
kartonu nije navedena nikakva tvrtka pa se na temelju toga pretpostav
lja da gost nije bio na slubenom putovanju.
Kad su otkrili njegovo tijelo?
Otprilike prije pola sata. Hotelski posluitelj otiao je u sobu da
vidi to je s telefonom i pronaao gospodina Baldwina ispruenog na
krevetu. Ovdje se svata govorka i nagaa i ovjek ne zna u to da
povjeruje, ali ono to svi naglaavaju je nain na koji je Baldwin ubijen.
Nema nikakve sumnje da je to bilo strano, brutalno. Baldwin je garo
tiran,10 kau. ica provuena kroz njegov vrat. Histerina sobarica sa
etvrtog kata vritei je rekla policiji da je soba natopljena...
Je li pljaka bila povod? prekinu ga spiker u interesu ukusa i
pristojnosti.
Nismo bili sposobni to zakljuiti. Policija ne govori. Mislim da
ekaju da doe netko iz britanskog konzulata jer je to ipak njihov gra
anin.
Hvala ti, Richarde Dunlop. Bit emo u kontaktu... Bio je to Ric
hard Dunlop koji se javio iz hotela St. Regis u Pedest petoj ulici na
Manhattanu. Ponavljamo, jutros je izvreno brutalno ubojstvo u jed
nom od najelegantnijih njujorkih hotela. Englez po imenu Peter Bald
Holcroft je skoio sa stolice kao da je ispaljen iz topa. Doskoi do radioaparata i
iskljui ga. Stajao je iznad njega i teko disao. Nije sam sebi htio priznati da je uo
ono to je uo. Nikako. To bi moglo izazvati val drugih nemoguih dogaaja, kao
to se uvijek dogaa u runim snovima. Nije se moglo dogoditi neto to on nee
primiti kao dogaaj; jednostavno to je nemogue.
Ali bilo mogue. Bila je to stvarnost, nije bio san. Bila je to smrt. Manijaci iz
vremena od prije trideset godina nisu karikature, nisu likovi iz melodrame. To su
ogavne ubojice. I oni su smrtno ozbiljni, osim svega. Kakav san, kakva snovienja.
Peter Baldwin, esq. mu je rekao da prekrii enevu. Ili da je odgodi dok s njim ne
razgovara. Baldvvin se upetljao, upleo se u taj toliko spominjani san, upetljao se u
pogodbu. A sada je mrtav, zloinaki ubijen icom kroz vrat.
Otealim koracima Noel je koraao do stolice i sjeo. Podigao je au do usana i
ispio nekoliko dugih gutljaja viskija; sko uope nije djelovao na nj. Samo mu se
ubrzalo bubnjanje u prsima.
Krije ibice! Preko dvorita, u prozoru! Tamo je ona! Iza tanke prozirne zavjese,
osvijetljena slabanim svjetlom, nazirala se silueta plavokose ene. Zurila je preko
puta, zurila je u njega\ Ustao je jer je bio hipnotiki privuen prozoru. Lice joj je
bilo koji centimetar udaljeno od prozorskog stakla. ena je kimnula glavom; ona je
polako kimala glavoml Neto mu je govorila. Govorila mu je da je istina ono to
on pretpostavlja!
...plavokosa ena o kojoj govorite bila je gospoda Palatyne. Umrla je prije mjesec
dana.
Mrtva ena bila je vidljiva obrisima svoga tijela u prozoru u mraku i slala mu
stranu poruku. Oh, Boe, on e poludjeti!
Zazvonio je telefon; telefonsko zvonce ga je plailo. Zadrao je dah i uputio se
prema telefonu; nije mogao dopustiti da opet zazvoni. Zvonjava strahovito
uznemiruje tiinu; kovitla je, daje joj zastraujue tumaenje i smisao.
Gospodine Holcroft, ovdje meunarodna telefonska centrala.
Imamo vau vezu sa Zurichom...
Noel je sluao u nevjerici mrki, akcentirani glas iz vicarske. ovjek na liniji bio
je direktor cirikog ogranka La Grande Banque de Geneve. Directeur, rekao je
dvaput, naglaavajui svoj poloaj.
Mi duboko alimo, gospodine Holcroft. Znali smo da Herr Man
fredi nije bio ba osobitog zdravlja, ali nismo pretpostavljali da e
bolest tako uznapredovati.
O emu vi govorite? Sto se dogodilo?
Terminalne bolesti razliito djeluju na pojedince. Na je kolega
bio vitalan ovjek, energian ovjek, a kad takvi ljudi ne mogu djelovati
na svoj uobiajeni nain, to esto dovodi do klonulosti i velike depre
sije.
to se dogodilo?
Bilo je to samoubojstvo, gospodine Holcroft. Herr Manfredi nije
mogao podnijeti svoju klonulost i fiziku nesposobnost.
Samoubojstvo?
Nema nikakva razloga da govorimo neto to nije istina. Ernst se
bacio s hotelskog prozora. Sve je bilo blagostivo brzo. U deset sati e
La Grande Banque jednu minutu obustaviti rad radi alosti i razmiljanja.
Oh moj Boe...
Meutim zakljuio je glas iz Ziiricha sve bankovne raune i poslove gospodina
Manfredija, o kojima je on osobno vodio brigu, preuzet e jednako sposobne ruke.
Mi u cijelosti oekujemo...
Noel je spustio slualicu i tako odrezao posljednji dio vicareve reenice. Sve
bankovne raune... preuzet e jednako sposobne ruke. Posao kao obino; ovjek je
ubijen, ali se ne smije prekidati poslovanje vicarskih financijskih institucija. A on
je ubijen.
Ernst Manfredi se nije bacio iz hotela u Ziirichu. Baen je kroz prozor. Ubili su ga
ljudi iz Wolfsschanzea.
Za ime Boje, zato? Onda se Holcroft sjetio. Manfredi je podcijenio i odbacio
ljude iz Wolfsschanzea. Rekao je Noelu da su mrane prijetnje bez ikakve
vanosti, da je rije o oajanju bolesnih starih ljudi koji trae okajanje svojih
grijeha.
Bila je to Manfredijeva pogreka. On je nesumnjivo ispriao svojim najbliim
suradnicima, drugim direktorima La Grande Banque, o udnom pismu koje je
izruio s netaknutim peatima. Moda se smijao ljudima iz Wolfsschanzea. Moda.
Bilo je to kobno.
ibica! Krije! Preko dvorita kimnula je ena iza prozora! Opet kao da mu ita
misli opet je kimnula potvrujui istinu. Mrtva mu je ena govorila da je u pravu!
Ludost se postupno pretvarala u uas.
Okrenula se i otila; prozor je ostao potpuno mraan.
Vrati se! Vrati se! vikao je Holcroft rukama oslonjen na prozor
sko staklo. Tko si ti?
Ispod njega zazuja telefon. Noel ga je gledao kao stranu stvar na nepoznatom
mjestu; bilo je oboje. Drui uze slualicu. to e se sada dogoditi?
Gospodine Holcroft, ovdje Jack. Ja mislim da bih mogao znati
to se, dovraga, dogodilo u vaem stanu. Naime, o tome nisam prije
razmiljao, ali me to gotovo udarilo po glavi prije nekoliko minuta.
O emu se radi?
Prije dvije veeri dola su dva tipa. Bravari. Gospodin Silverstein,
na vaem katu, mijenjao je bravu. O tome mi je govorio Louie pa sam
znao da je sve u radu. Meutim, poslije sam poeo razmiljati o tome.
Zato su doli nou? Naime, bez obzira na prekovremeni rad i sve
drugo, zato ipak nisu doli danju? Zato sam nazvao Louieja kui.
Meutim, on mi je rekao da su oni bili juer. Dakle, doavola, tko
su oni drugi tipovi?
Sjeate li se iega u vezi s njima?
Sasvim ste u pravu ako mislite da se neega sjeam! I te kako. Osobito jednoga.
Mogao bih ga prepoznati u gomili u Gardenu! Imao je...
U telefonu se zau glasan, otar zvuk. Rezak zvuk.
Pucanj iz pitolja!
Uslijedio je pad, lomljava. Telefon u hodniku bio je odbaen!
Noel je brzo spustio slualicu i potrao prema vratima. Otvorio ih je takvom
snagom da su udarila u uokvireni crte na zidu i razbila stube. Svijest mu se opirala
razmiljanju; koncentrirao se samo na brzinu i ravnoteu nadajui se da se nee
spotaknuti na stubama. Doskakao je do platoa i kao munja projurio kroz vrata
kunog predvorja.
Gledao je okiran. Dogodilo se najgore. Vratar Jack bio je nagnut prema stranjem
dijelu stolice, a iz vrata mu je curila krv. Bio je ustrijeljen u vrat.
Upleo se. Taman se spremao da identificira jednog od ljudi iz Wolfsschanzea i
zbog toga je ubijen.
Baldwin, Manfredi... nevini vratar.
Mrtvi.
...a svi koji se upetljaju bit e zaustavljeni... Tko god ti stane na put, pokua te
razuvjeriti, tko te pokua zavarati... bit e likvidiran....kao to e biti ti i tvoji
bude li oklijevao. Ili ako ne uspije.
Manfredi ga je zapitao misli li da uistinu ima izbor. Vie ga nije imao.
Bio je okruen smru.

Althene Holcroft je sjedila za stolom u svojoj radnoj sobi i pomno gledala u pismo
koje je drala u ruci. Njezine izrezane, uglate crte lica visoke jagodice, orlovski
nos, iroko smjetene oi ispod nadvijenih, jasno ocrtanih obrva bile su napete,
zategnute, ukoene, kao to joj je djelovalo i tijelo u stolici. Njezine tanke,
aristokratske usnice bile su stisnute; disala je mirno, ali je svaki udisaj bio suvie
kontroliran, suvie dubok da bi se mogao smatrati normalnim stanjem. itala je
pismo Heinricha Clausena kao da ita statistiki izvjetaj koji je u temeljnoj
suprotnosti s informacijom za koju se dotad vjerovalo da joj se ne moe
proturjeiti.
Na drugoj strani sobe Noel je stajao pored prozora kojemu je gornji dio zavravao
lukom, kao to je red u takvim kuama. Gledao je u blago lelujavi travnjak i na
vrtove iza kue u Bedford Hillsu. Vei dio grmova bio je pokriven grubim
platnom; zrak je bio hladan, a jutarnji mraz stvorio je iroke krpe svijetlog sivila na
zelenoj travi.
Holcroft se okrenuo od te scene, od upornog i nezainteresiranog mira izvan kue i
pogledao svoju majku oajno nastojei sakriti svoj strah i svladati povremenu
drhtavicu koja bi ga zgrabila kad bi se sjetio dogaaja protekle noi. Nije nikako
htio dopustiti da majka primijeti strah koji je osjeao. Pitao se kakve se misli
vrzmaju u njezinoj glavi, kakve uspomene bude rijei ispisane modrom tintom,
rijei koje je napisala ruka ovjeka kojeg je nekad voljela da bi tu ljubav poslije
razvila u prezir. Bez obzira na to o emu ona misli, sve e to ostati skriveno dok ne
odlui progovoriti. Althene je priopavala samo ono to bi odluila da kae na svoj
nain i svojom slobodom priopavanja.
inilo se kao da osjea da je gleda pa je podigla pogled, ali je to kratko potrajalo.
Vratila se pismu i jednom rukom polako otklonila zalutali uvojak koji se bio
odvojio od sive kose to je uokviravala njezino lice. Noel je besciljno tumarao po
sobi pa se uputio prema stolu gledajui police s knjigama i fotografije na zidu.
Soba je odraavala vlasnika, razmiljao je. Ljupka, ak elegantna; ali, istodobno,
prevladavao je dojam aktivnosti. Fotografije su prikazivale mukarce i ene na
konjima, u lovu, na jedrilicama po runom vremenu, na skijama, na planinskom
snijegu. To nije trebalo nijekati: u ovoj vrlo enskoj sobi osjeala se pritajena
struja mukosti. Bila je to radna soba njegove majke, njezino utoite gdje se
povlaila u intimnim trenucima razmiljanja. Ali, soba je mogla mirne due
pripadati i mukarcu.
Sjeo je u konati naslonja ispred stola i zapalio cigaretu zlatnim kolibrijem,
poklonom za rastanak to ga je dobio od mlade ene koja je prije mjesec dana
iselila iz njegova stana. Opet mu je zadrhtala ruka; upalja je stisnuo to je vre
mogao.
To je strana navika rekla je Althene zadravi pogled na pismu.
Mislila sam da se namjerava odrei puenja.
Jesam. Mnogo puta.
Mark Twain je to rekao. Barem budi originalan.
Holcroft se pomaknuo u stolici osjeajui se udno. Dosad si pismo proitala
nekoliko puta. to misli, reci?
Ja ne znam to da mislim odgovorila je Althene stavljajui
pismo na stol ispred sebe. On ga je napisao, to je njegov rukopis, nje
gov nain izraavanja sebe. Arogantan i pokajniki.
Dakle, ti se slae da je ipak rije o kajanju?
Tako se ini. Barem na povrini. U svakom sluaju, ja bih eljela
mnogo vie znati. Imam mnogo pitanja u vezi s ovim nevjerojatnim i
nadasve izuzetnim financijskim pothvatom. To je nevjerojatno, nadma
uje sve to je zamislivo.
Pitanja izazivaju protupitanja, majko. Ljudi u enevi to ne ele.
Je li vano to oni ele? Koliko te ja razumijem, iako si izvrdavao
i bio prilino nejasan, oni zahtijevaju od tebe da se odrekne najmanje
est mjeseci ivota. Moda i mnogo vie.
Opet se Noel udno osjeao. Odluio je da joj ne pokae dokument iz La Grande
Banque. Ako bude ustrajno zahtijevala da joj ga pokae, on to uvijek moe uiniti.
Ako to ne bude traila, jo bolje; to manje zna, to bolje. Treba da je dri to dalje
od ljudi iz Wolfsschanzea. Nije ni najmanje sumnjao da bi se Althene uplela.
Ne zadravam nita to je bitno odgovorio je.
Ja to nisam ni rekla. Rekla sam da si nejasan, mislim da se elip
tino izraava. Govori o ovjeku u enevi kojeg ne eli identificirati;
govori o uvjetima koje samo napola opisuje, o najstarijoj djeci dviju
obitelji koje ne eli imenovati. Mnogo toga ostavlja po strani.
Za tvoje dobro.
To je ponaanje koje spada u milostivost svisoka, a uzimajui u
obzir ovo pismo, takvo me ponaanje poniava.
Nisam namjeravao ni jedno ni drugo. Holcroft se nagnuo na
prijed. Nitko ne eli da taj bankovni raun bude ak izdaleka pove
zan s tobom. Proitala si pismo; zna o emu se radi. Tisue i tisue
ljudi, stotine milijuna dolara. Nitko ne bi mogao ni pomisliti da tebe
za neto smatra odgovornom. Ti si mu bila ena koja mu je rekla istinu;
ostavila si ga jer je odbio prihvatiti tu istinu. Kad je napokon shvatio da
je istina ono to si mu govorila, uinio je to je uinio. Moda jo ima
ljudi koji bi te zbog toga ubili. Ja ne elim da bude u takvom poloaju.
To je sve.
Tako. Althene je polako izustila tu rije, a zatim ju je ponovila
ustajui iz stolice. Polako je koraala sobom prema velikom prozoru
zastakljenog balkona. Jesi li siguran da je to briga koju su izrazili ljudi
u enevi?

Oni on da, to se moglo zakljuiti, da.
Mislim da im to nije bila jedina briga.
Nije.
Mogu li spekulirati o drugoj?
Noel se ukoio. Nije bila rije o tome da bi on podcjenjivao percepcije svoje majke
bilo je to vrlo rijetko ali, kao uvijek, bio bi neraspoloen kad bi ih ona
verbalizirala prije nego bi on imao priliku da ih sam izrazi.
Ja mislim da je sve jasno rekao je.
Doista? Althene se okrenula od prozora i pogledala ga.
Sve je u pismu. Ako bi javnost saznala za podrijetlo tog novca,
bilo bi zakonskih i sudskih problema. Na meunarodnim sudovima
poeli bi sudski procesi sa zahtjevom da novac bude blokiran.
Da. Njegova majka je skrenula pogled. Dakle, onda je sve
jasno. Zapanjuje me da su ti dopustili da mi ita kae.
Noel se zabrinuto naslonio na stolicu vrlo uznemiren Altheninim rijeima. Zato?
Zar bi ti doista neto poduzela?
To je iskuenje odgovorila je i dalje gledajui kroz prozor. Ne
vjerujem da itko gubi elju da uzvrati udarac, da udari nekoga ili neto
to je prouzroilo veliku bol. ak i u sluaju da je ta bol promijenila
ivot nabolje. Bog dobro zna da je moj na bio tako izmijenjen.
Od pakla do stupnja zadovoljstva i sree za koje sam bila izgubila svaku
nadu da u ih doivjeti.
Tata? upita Noel.
Althene se okrenula. Da. On je riskirao vie nego e ti ikada saznati zatiujui
nas. Ja sam bila svjetska budala, a on je prihvatio budalu i dijete budale. Pruio
nam je vie nego ljubav; dao nam je ivot. Zauzvrat je traio samo ljubav.
Ti si mu je dala.
Ja u je osjeati i iskazivati dok sam iva. Richard Holcroft je
ovjek za kojeg sam svojedobno vjerovala da je Clausen. Jako sam se
varala, tako sam se strano prevarila... injenica da je Heinrich mrtav
tolike godine ni najmanje ne mijenja na stvari; gaenje ne zamire. Ja
elim uzvratiti udarac.
Noel se prisiljavao da govori sasvim mirno i tiho. On majku treba odvui od
njezinih misli; ljudi koji su preivjeli Wolfsschanze ne bi joj dopustili da ivi. Ti
bi uzvratila udarac ovjeku kojeg se sjea, a ne ovjeku koji je napisao to pismo.
Moda je sve bilo onako kako si vidjela u njemu kad si ga upoznala, moda je bio
ovjek s vrlinama. A na kraju se vratio sebi.
Bilo bi to vrlo utjeno, zar ne?
Ja mislim da je uistinu tako. ovjek koji je napisao to pismo nije
lagao. Bio je na mukama.
Zasluio je muke koje je toliko uzrokovao; bio je to najbezobzir
niji ovjek kojeg sam ikad upoznala. Ali na povrini je bio sasvim druk
iji, tako ispunjen svrhom. A oh, Boe u to se ta svrha pretvorila,
kakav je to cilj ispao!
Promijenio se, majko prekinu je Holcroft. Ti si takoer bila
dio te izmjene. Pred kraj ivota htio je samo pomoi, ublaiti ono to je
uinio. On to i kae: Treba popraviti tetu. Treba popraviti tetu.
Pomisli samo na to to je on uinio to su njih trojica uinili da bi to ostvarili.
Ja to ne mogu napreac zanemariti; to je jasno. Isto kao to ne
mogu zanemariti te rijei. Gotovo ga mogu uti kako ih izgovara, ali
izgovara ih vrlo mlad ovjek. Mladi ovjek nadahnut svrhom, vrlo
mlada, vrlo pustolovna djevojka pored njega. Althene zauti pa
opet zausti govorei vrlo razgovjetno. Zato si mi pokazao pismo?
Zato si ga donio u Ameriku?
Zato jer sam odluio postupiti kako su od mene zatraili. To
znai da u zatvoriti biro, puno putovati, nekoliko mjeseci raditi izvan
vicarske. Kao to ree ovjek u Zenevi, ti sve to ne bi prihvatila a da
ne postavi mnogo pitanja. Bojao se da bi ti mogla saznati neto to bi
bilo tetno za akciju i da bi mogla uiniti neto napreac.
Na tvoj raun? upita Althene.
Mislim da je tako. Mislio je da je to mogue. Rekao je da su tvoja
sjeanja vrlo jaka. Neizbrisivo utisnuta, glasile su njegove rijei.
Neizbrisivo sloila se Althene.
On je mislio da nema nekih zakonskih izlaza ili rjeenja; da je
bolje upotrijebiti novac na nain kako je zamiljeno. Isplatiti tu
naknadu, okajati zloine.
Moda je bio u pravu. Ako je to uope mogue uiniti. Bogzna
otkad je to ve trebalo uiniti. Sto god bi Heinrich dotaknuo, rezultat
bi bio malo vrijedan i malo istinit. Althene zauti i lice joj odjednom
posta izrazito napeto. Ti si bio jedan izuzetak. Moda je ovo drugi.
Noel ustade i poe k majci. Uze je za ramena i povue k sebi. Taj je ovjek u
Zenevi rekao da si ti nevjerojatna. I jesi.
Althene se izvue iz zagrljaja. On je to rekao? Nevjerojatna? Da.
Ernst Manfredi proaptala je.
Ti ga poznaje? upita Holcroft.
To je ime koje pripada onim davnim godinama, prolosti. Znai
da je jo iv.
Noel nije odgovorio na pitanje. Kako si znala da je to bio on?
Ljetno poslijepodne u Berlinu. Bio je tamo. Pomogao nam je da
iziemo. Ti i ja. Ugurao nas je u avion, dao mi je novaca. Dragi
Boe... Althene se sasvim izvue iz ruku svoga sina i pode preko
sobe prema stolu. Tada me okrstio nevjerojatnom, tada, tog posli
jepodneva. Rekao je da e me oni loviti, pronai me. Pronai nas.
Rekao je da e uiniti sve to moe. Rekao mi je to moram raditi, to moram i
smijem rei. Jedan neimpresivni mali vicarski bankar bio je div tog
poslijepodneva. Moj Boe, poslije svih tih godina...
Noel je promatrao svoju majku, sada sasvim iznenaen. Zato nije nita rekao?
Zato meni nije nita rekao?
Althene se okrenula i suelila sa sinom, ali ga nije gledala. Zurila je iza njega,
vidjela je stvari koje on nije vidio, niti ih je mogao vidjeti. Mislim da je htio da se
ja sama uvjerim. Na taj nain. On nije bio ovjek koji ne pravi razlike izmeu
starih dugova ili koji svakome naplauje stare dugove, kako hoe. Uzdahnula je.
Ja se neu praviti kao da su pitanja odmah zaboravljena, zabaena. Nita ne
obeajem. Ako se odluim za bilo kakvu akciju, na vrijeme u te izvijestiti. Ali
trenutano se neu uplitati.
Neka vrsta otvorenozatvorenog, tako nekako?
To je najbolje i najvie to moe dobiti. Te su uspomene, doista,
neizbrisivo utisnute.
Ali sada govorim o sadanjim trenucima. Ti nee nita uiniti?
Ima moju rije. Ne dajem ti je olako, niti u je olako povui.
Sto bi je moglo izmijeniti?
Kao prvo, ako ti nestane.
Bit u u kontaktu.
Althene Holcroft je promatrala svoga sina kako izlazi iz sobe. Njegovo lice koje je
jo prije nekoliko trenutaka bilo tako napeto, tako ukoeno, sada je bilo smireno.
Njezine tanke usne su se oblikovale u osmijeh; njezine velike oi bijahu
zamiljene, odavale su mirno zadovoljstvo i snagu.
Uze telefonsku slualicu sa stola i pritisne jedino dugme s naznakom O. Koju
sekundu nakon toga je progovorila.
Meunarodnu centralu molim. elim nazvati vicarsku, enevu.
Bio mu je potreban profesionalno prihvatljiv razlog za zatvaranje biroa Holcroft
Incorporated. Opasna pitanja ne smije nitko postavljati, ne smiju im se dati razlozi
za to. Preivjeli iz Wolfsschanzea su ubojice koji pitanja suvie lako shvaaju kao
ometanje. On mora ieznuti na zakonit nain... Ali tako se ne iezava: treba nai
prihvatljiva objanjenja koja osiguravaju privid zakonitosti i normalnog dogaaja.
Privid zakonitosti.
Sam Buonoventura.
Nije rije o tome da Sam nije legitiman; bio je. Bio je jedan od najboljih
graevinskih inenjera koji je aktivno djelovao. Ali, Sam je tako dugo pogledom
pratio sunce da je imao mrlje sljepila u vidnom polju. Bio je pedesetogodinja
profesionalna lutalica, diplomirao je na City Collegeu u Aveniji Tremont, u
Bronxu, a u toplijim je klimama naao ivot brzog zadovoljavanja elja.
Kratka sluba u inenjerskim vojnim jedinicama Sjedinjenih Drava uvjerila je
Buonoventuru da preko granica SADa postoji slai, izdaniji, dareljiviji ivot, po
mogunosti juno od Keysa. Bilo je najvanije biti uspjean u poslu to je dio
veeg posla u koji je uloeno mnogo novca. A pedesetih i ezdesetih godina
vladala je takva graevinska eksplozija u Latinskoj Americi i na Karibima kao da
je stvorena za nekoga kao to je Sam. Stekao je ugled meu korporacijama i
vladama kao graevinarski tiranin koji je na terenu znao kako e natjerati ljude da
rade, i to dobro i brzo. S njim nije bilo ale u tom pogledu.
Cim bi prouio nacrte, podatke o raspoloivoj radnoj snazi i budete, Sam bi
izvijestio svoje naredbodavce da e hoteli ili aerodrom ili brana biti izgraeni u
odreenom roku, a rijetko kad bi pogrijeio vie od etiri posto. S takvim je
kvalifikacijama bio uistinu san arhitekata koji nisu voljeli zavlaenja i nevoljkost u
ostvarivanju svojih ideja. Sebe nije smatrao arhitektom.
Noel je radio s Buonoventurom na dva posla izvan zemlje, najprije u Kostariki,
gdje bi Holcroft bio izgubio ivot da nije bilo Sama. Graevinar je insistirao da
dobro odgojeni i ljubazni arhitekt lijepog ponaanja, mladi koji je ponikao u
elegantnom dijelu Manhattana, naui rukovati revolverom, a ne samo lovakom
pukom nabavljenom kod Abercrombieja & Fitcha. Gradili su kompleks
potanskih zgrada u provinciji, to je bilo sasvim drukije nego kretanje po
salonima za koktele i druga primanja u Plazi i Waldorfun ili u San Joseu. Arhitekt
je svoje vjebanje u gaanju za vrijeme vikenda smatrao smijenim gubljenjem
vremena, ali mu je pristojnost nalagala da se pokori. Pristojnost i Buonoventurin
glas koji je zvuao kao rika.
Meutim, potkraj idueg tjedna arhitekt je imao prilike da mu bude duboko
zahvalan. S brda su se spustili lopovi s namjerom da ukradu graevinski eksploziv.
Dva su mukarca strelovito i tiho trala logorom u noi sve dok nisu naletjeli na
baraku u kojoj je spavao Noel. Kad su shvatili da tu nema eksploziva, jedan je
lopov istrao van i vrlo glasno naredio svojim skrivenim sudionicima:
Matemos el gringo!12
Ali, gringo je razumio njihov jezik. Zgrabio je revolver revolver koji mu je gotovo
silom dao Buonoventura i ustrijelio ovjeka koji se spremao da ga ubije.
Sam je imao samo ovaj komentar: Prokletstvo. U nekim drugim sredinama bilo bi
potrebno da cijeli ivot pazim na tebe kad se ti jedva eli uvati.
Noel je pronaao Buonoventuru posredstvom brodarske kompanije u Miamiju. Bio
je na Nizozemskim Antilima u gradu Willemstadu na otoku Curac.au.
Pa kako si ti, Noley, doavola? viknuo je Sam preko telefona.
Kriste, mora da je prolo etiri pet godina! Kako tvoja ruka od pito
lja?
Nisam je upotrijebio u toj ulozi jo od colinasan i ne oekujem da
u je vie ikad upotrijebiti. to je s tobom, kako ivot?
Ova rulja ovdje prti lovom. Dakle, budui da oni gore love, ja tu
i tamo upalim poneku ibicu. Trai posao?
Ne. Uslugu.
Kai je.
Zbog jednog privatnog posla neu biti u zemlji nekoliko mjeseci.
Treba mi razlog zato me nee biti u New Yorku, zato me neko vri
jeme nitko nee moi hvatati za rukav. Razlog koji stoji i koji nitko ne
bi dovodio u sumnju. Imam jednu ideju, Same, pa se pitam bi li mi ti
mogao pomoi da je ostvarim.
Ako obojica mislimo na istu stvar, onda i te kako mogu.
Obojica su mislili na istu stvar. Nije neuobiajeno da se za velike
projekte u dalekim mjestima zaposle arhitektikonzultanti, ljudi ija se imena nee
pojaviti na planovima ili na skicama, ali ija se vjetina
i talent cijene i njima se koriste. Ta je praksa openito bila esta u onim
podrujima gdje je unajmljivanje lokalnih talenata bilo pitanje lokalnog prestia.
Problem koji je obino nastajao bio je u injenici, dakako, da lokalni talent
najee nije bio dovoljno dokolovan, niti je stekao dovoljno radnog iskustva.
Investitori su pokrivali i smanjivali rizik unajmljujui veoma vjete i veoma
cijenjene vanjske profesionalce koji su ispravljali i dotjerivali radove lokalnih ljudi
nadgledajui projekte sve do zavretka gradnje.
Ima li kakvih prijedloga? upita ga Noel.
Pakla mu, imam. Izaberi jednu od pola tuceta nerazvijenih ze
malja, Afriku, Junu Ameriku, ak i neke otoke ovdje na Antilima i
Grenadinu. Meunarodnjaci se uljaju kao pauci, ali su mjetani jo
osjetljiviji. Savjetodavna mjesta su odijeljena i mirna; mito i korupcija
idu do nebesa.
Meni ne trebao posao, Same. Treba mi pokrie, isprika. Neko
mjesto koje mogu navesti, netko koga mogu spomenuti i koji e me
pokriti.
Zato ne ja? Ja u u ovoj majinoj rupi biti zakopan gotovo cijelu
godinu. Moda jo vie. Imam za podii dvije marine i kompletan
jahtklub kad zavrim hotel. Ja sam tvoj ovjek, Noley.
Tome sam se i nadao.
Tako sam i pretpostavljao. Priopit u ti sve pojedinosti, ali mi
reci gdje te mogu pronai ako netko od tvojih prijatelja iz visokog dru
tva organizira u tvoju ast aj uz plesni vjeni.
Ve u srijedu Holcroft je namjestio svoja dva crtaa i tajnicu na nova mjesta. Kao
to mu se od samog poetka inilo, to nije bilo teko; bili su to dobri radnici i
ugodne osobe. Nazvao je telefonom etrnaest kompanija, odnosno direktore
sektora za razvoj u kompanijama gdje su prouavali njegove projekte i iznenadio
se kad je saznao da je od etrnaest tvrtki u osam vodei kandidat za posao koji je
ponudio. U osam! Kad bi se sve ostvarilo, ukupno bi zaradio vie nego to je
zaradio u proteklih pet godina.
Ali ne dva milijuna dolara; to je misao koja mu se stalno vrzmala. A ako mu se ta
misao nije nametala, nametali su mu se preivjeli iz Wolfsschanzea.



Slubi za primanje telefonskih poziva ostavio je tone upute. Holcroft Incorporated
neko vrijeme nee primati narudbe za arhitektonske projekte. Kompanija obavlja
prekomorski posao golemog opsega. Ako naziva eli ostaviti svoje ime i
telefonski broj...
Onima koji bi se zanimali i za druge pojedinosti i bili uporni u nastojanju da
ostvare kontakt s Holcroftom, telefonska sluba e dati broj potanskog pretinca u
Curacau na Nizozemskim Antilima koji glasi na ime Samuela Buonoventure,
Limited. A za onu nekolicinu koji budu ustrajno traili i njegov telefonski broj, bit
e osigurana jo potpunija informacija, s telefonskim brojem, ali dakako Samovim.
Noel se sporazumio s Buonoventurom da e mu telefonirati jedanput tjedno, a isto
se dogovorio i s telefonskom tajnikom slubom.
U petak ujutro odjednom osjeti najdublju uznemirenost zbog svoje odluke. Nasta
vrijeme dubljeg poniranja u situaciju na koju je pristao. Pristao je da izie iz vrta
koji je tako dugo i pomnjivo obraivao da bi uao u nepoznatu praumu.
Vie nita nije kao prije. Vie nita ne moe biti isto.
Recimo da ne pronae von Tieboltovu djecu. Recimo da su mrtva, a njihovi ostaci
da su u grobovima brazilskih groblja? Prije pet godina nestali su u Rio de Janeiru;
na osnovi ega uope moe pomisliti da e ih uspjeti ponovo izvui u javnost? A
ako ne uspije, nee li to biti signal za ljude iz Wolfsschanzea da zadaju udarac?
Bojao se. Ali sam strah nije bio jedini osjeaj koji je tumaio njegovo raspoloenje,
razmiljao je Holcroft idui prema uglu Sedamdeset tree ulice i Tree avenije.
Ima naina kako se svladava strah. Mogao bi enevski dokument predati vlastima,
State Departmentu, rei im to zna o Peteru Baldwinu i Ernstu Manfrediju te
vrataru koji se zvao Jack.
Mogao bi razjasniti pojedinosti koje su mu poznate o krai velikog stila izvrenoj
prije trideset godina, a tisue zahvalnih osoba u cijelom svijetu bi se pobrinule da
bude zatien.
Bilo bi to najpametnije rjeenje, najzdraviji nain postupanja, ali je osjeao da
takva razboritost i samozatita nisu tako vani. Ne sada.
Prije trideset godina postojao je jedan ovjek u agoniji, u bunilu bola. A taj je
ovjek sada postao njegova racionala, opravdanje za postupanje i vodi kroz
dunglu raznih opasnosti.
Pozvao je taksi obuzet udnom pomisli za koju je znao da je u dubokom procijepu
njegove mate. Bilo je to neto drugo to ga je odvlailo u nepoznatu dunglu.

On je preuzimao krivnju koja nije bila njegova. Na sebe je preuzimao grijehe
Heinricha Clausena.
Greke treba ispraviti. Treba dati naknadu. Nastojati okajati grijehe.
esttrideset. Peta avenija, molim vas, ali brzo obratio se Holcroft vozau taksija
ulazei u kola. Bila je to adresa brazilskog konzulata.
Lov je poeo.

Dopustite mi da vas shvatim, gospodine Holcroft rekao je po
stariji atae naslonivi se u naslonja. Kaete da elite saznati boravi
te obitelji koju ne namjeravate imenovati. Kaete da je ta obitelj emi
grirala u Brazil etrdesetih godina, ali je prema najnovijim informaci
jama prije nekoliko godina iezla iz javnosti. Je li to tono?
Noel je gledao zbunjeni izraz lica brazilskog diplomata i dobro je shvaao
situaciju. Moda je to smijena ili luckasta igra, ali Holcroft nije znao nikakvu
drugu. On, dakako, ne kani imenovati obitelj von Tiebolt prije nego stigne u
Brazil; nije htio nikome dati priliku da komplicira potragu koja je ve od poetka
izazvala toliko neugodnosti. Ugodno i srdano se nasmijeio.
Nisam rekao ba sasvim tako. Upitao sam kako bih mogao potra
iti tu obitelj u okolnostima koje sam naveo. Nisam rekao da sam ja
osoba koja trai.
U tom sluaju to je samo hipotetiko pitanje? Jeste li vi novinar?
Holcroft je razmiljao o pitanju koje mu je postavio diplomat srednjega
ranga. Kako bi bilo jednostavno rei da; kako bi to bilo prihvatljivo
objanjenje za pitanja koja e on poslije postaviti. S druge strane, on
e za nekoliko dana odletjeti u Rio de Janeiro. Morat e ispuniti imigra
cijske papire, a moda e mu zatrebati i viza, ni sam ne zna. Sadanji
lani odgovor mogao bi se poslije pretvoriti u problem.
Ne, arhitekt.
Ataeove su oi iskazale iznenaenje. U tom sluaju posjetit ete Braziliju,
dakako. To je majstorska tvorevina.
Veoma rado bih to uinio.
Govorite li portugalski?
Neto panjolski. Radio sam u Meksiku. I u Kostariki.
Ali mi skreemo s teme primijeti atae naginjui se u stolici.
Upitao sam vas jeste li novinar, a vi ste oklijevali s odgovorom.
Bili ste u iskuenju da odgovorite potvrdno jer bi to bilo spretnije i
bre. Iskreno reeno, to me uvjerava da ste osoba koja trai obitelj
koja je odjednom nestala s vidika. A sada, zato mi ne kaete i ostalo
to je vano za ovaj sluaj?
Ako i laganje bude smatrao osloncem za vrijeme traenja u toj nepoznatoj umi,
mislio je Noel, bit e bolje da se naui analizirati svoje manje vane odgovore, kao
prvo. Lekcija broj jedan: priprema.
Nema toga toliko da bi se moglo izrei odgovorio je nejasno.
Ja putujem u vau zemlju, a obeao sam prijatelju da u potraiti
te ljude koje je on poznavao prije mnogo vremena. Bila je to varijacija
na temu istine i ne ba sasvim loa, mislio je Holcroft. Moda je zbog
toga i bio sposoban da je tako uvjerljivo izrekne. Lekcija broj dva:
zasnuj la na jednom vidu istine.
Pa ipak, dakle... va prijatelj ih je pokuao pronai, ali u tome nije
uspio.
Pokuao je, ali s udaljenosti od tisue kilometara. To nije isto.
Usudio bih se rei da nije. Tako, zbog te udaljenosti i zabrinutosti
vaeg prijatelja da ne bude komplikacija, da tako nekako kaemo, vi
radije ne biste imenovali tu obitelj.
Upravo tako.
Ali nije tako. Bilo bi mnogo jednostavnije kad bi advokat telegra
firao recipronoj odvjetnikoj kancelariji u Rio de Janeiro zahtijevajui
povjerljivu istragu dokumenata. Tako se obino radi. Obitelji koju va
prijatelj eli pronai nigdje nema ni traga pa va prijatelj eli da joj vi
uete u trag. Atae se nasmijeio i slegnuo ramenima kao da je obra
zloio neku osnovnu aritmetiku istinu.
Noel je gledao u Brazilca i bivao sve ljui. Lekcija broj tri: ne dopusti da te odvuku
u zamku prikladnim zakljucima izreenima nevezano i ovla. Znate li to vam
namjeravam rei? obrati se diplomatu. Vi ste vrlo neugodan sugovornik.
ao mi je to tako mislite iskreno odgovori atae. elim vam
biti koristan. To je moja dunost ovdje. S vama sam s razlogom razgo
varao na takav nain. Vi niste prva osoba, to sam Bog dobro zna, niti ete biti
posljednja koja e traiti ljude koji su u moju zemlju stigli etrdesetih godina.
Uvjeren sam da ne moram proirivati ovu svoju tvrdnju. Veina tih ljudi bili su
Nijemci od kojih su mnogi unijeli u Brazil velike svote nova transferiranih od
kompromitiranih neutralaca. Ja vam nastojim rei samo ovo: budite oprezni. Takvi
ljudi kao to su ovi o kojima govorite ne iezavaju bez razloga.
to time elite rei?
Morali su nestati, gospodine Holcroft. Morali su. Ako ostavimo
po strani nirnberke sudove i izraelske lovce, mnogi od tih ljudi posje
dovali su sredstva u nekim sluajevima prava bogatstva koja su bila
ukradena od porobljenih naroda, njihovih institucija, esto od njihovih
vlada. Na ta sredstva moe se polagati pravo.
Noel osjeti kako mu se napinju trbuni miii. Postojala je veza apstraktna, esto
varava s obzirom na to kakve su bile ili jesu okolnosti, ali veza postoji. Von
Tieboltovi su bili angairani u tako masovnoj i sloenoj krai da je to nemogue
predstaviti uobiajenim knjigovodstvom. Ali to ne bi mogao biti razlog njihovu
nestanku. Lekcija broj etiri: budi pripravan na neoekivane podudarnosti, bez
obzira na to koliko bile sluajne i nategnute; spremno sakrij reakcije koje bi moda
bile najnormalnije.
Ne vjerujem da bi ta obitelj mogla imati veze s bilo ime slinim
tome o emu govorite rekao je.
Ali, dakako, u to ne moete biti sigurni jer tako malo znate.
Kaimo da sam siguran. A sad, molim vas, mene samo zanima
kako u ih pronai ili saznati to se s njima dogodilo.
Spomenuo sam odvjetnike.
Bez odvjetnika. Ja sam arhitekt, sjeate li se? Pravnici su nam pri
rodni neprijatelji; oni nam oduzimaju najvie vremena. Holcroft se
nasmijeio. Sve to odvjetnik moe uiniti, ja mogu jo bre. Govorim
panjolski. Snai u se i s portugalskim.
Tako. Atae je zautio poseui za kutijom tankih cigara na
stolu. Otvorio je kutiju i ispruio je prema Holcroftu koji je zatresao
glavom. Jeste li sigurni? To je havana.
Siguran sam. Osim toga, u vremenskom sam tjesnacu.
Da, znam. Atae dohvati srebrni stolni upalja i zapali ga;
duboko povue i vrh cigare zasja kao eravica. Naglo je podigao pogled
prema Noelu. Nikako vas ne mogu uvjeriti da mi kaete ime te obitelji?
Oh, za ime Boje... Holcroft je ustao. Sad mu je bilo dosta; nai
e on druge izvore.
Molim vas obrati mu se Brazilac molim vas da sjednete. Samo
jo minutu ili dvije. Vrijeme nije proteklo uzalud, uvjeravam vas.
Noel opazi ustrinu u ataeovim oima. Sjeo je. O emu se radi?
La comunidad alemana14 Koristim se panjolskim koji vi tako
dobro govorite.
Njemaka zajednica? U Riju postoji njemaka zajednica, je li mi to elite rei?
Da, ali nije samo geografska. Postoji i jedno udaljenije po
druje njemaki brrio1?, ako ba elite ali ja ne govorim o tome,
o njima. Govorim o onome to mi nazivamo la otra cara de los Alma
nes.16 Moete li to razumjeti?
Drugo lice... Ono to je ispod, to se nalazi ispod njemake
povrine.
Tono. Donja strana, mogli biste takoer rei. Ono to ih ini
to jesu, to ih navodi da rade ono to rade, da se ponaaju kako se
ponaaju. Vano je da to shvatite i upamtite.
Mislim da shvaam. Mislim da ste mi to objasnili. Veina su naci
sti koji su izbjegli nimberkoj mrei, a sa sobom su donijeli novac koji
nije bio njihov; nacisti koji se skrivaju, koji kriju svoj identitet. Prirodno
je da takvi ljudi tee da budu zajedno.
Sasvim prirodno odgovorio je Brazilac. Ali, ovjek bi oeki
vao veu asimilaciju poslije toliko godina, zar ne?
Zato? Vi radite ovdje, u New Yorku. Otiite tamo nie do
Lower East Sidea, do ulice Mulberry ili gore do Bronxa. Enklave Tali
jana, Poljaka, idova. Ovdje su ve desetljeima. Vi govorite o razdob
lju od dvadeset i pet, trideset godina. To nije dugo.
Dakako, ima slinosti, ali to nije isto, vjerujte mi. Ljudi o kojima
vi govorite, koji ive u New Yorku, slobodno se drue; oni, da tako
kaem, na rukavima nose svoje nasljee. Tako nije u Brazilu. Njemaka
se zajednica pravi kao da eli biti asimilirana, ali nije. U trgovini da,
ali vrlo malo ili nikako u drugim pitanjima. Prevladava osjeaj straha i ljutnje. Za
prevelikim brojem predugo traje potjera; tisue identiteta svakodnevno se skriva od
svakoga, osim od samih sebe. Oni imaju svoju hijerarhiju. Tri ili etiri obitelji
upravljaju zajednicom; njihova velika germanizirana imanja naikana su po naim
provincijama. Da, naravno, nazivaju se vicarcima ili Bavarcima. Atae je opet
zautio.
Poinjete li shvaati o emu govorim? Generalni konzul vam to nee
rei; moja vlada to ne bi dopustila. Ali ja sam pri dnu ljestvice. Prepu
teno je meni. Da li me razumijete?
Noel je bio zapanjen. Iskreno reeno, ne. Ne iznenauje me nita od svega toga o
emu ste govorili. U Niirnbergu su to nazvali zloinima protiv ovjeanstva.
Takve stvari obiljeavaju mnoge krivnjom, a krivnja raa strah. Sasvim je prirodno
da takvi ljudi u zemlji koja nije njihova ele ostati to bliskijima.
Krivnja rada strah, doista. A strah vodi u sumnjiavost. I napo
kon, sumnja raa nasilje. Uzrokuje ga na svoj nain. To je ono to
morate shvatiti. Stranac koji stie u Rio tragajui za Nijemcima koji
su nestali, prihvaa se potencijalno opasne potrage. La otra cara de
los Alemanes. Oni tite jedan drugoga. Atae uze svoju cigaru.
Kaite nam ime, gospodine Holcroft. Da potraimo te ljude.
Noel je promatrao Brazilca kako udie dim svoje dragocjene havane. Nije znao
objasniti zato, ali se odjednom poeo osjeati nespokojno. Ne dopusti da te uvuku
u zamku prikladnim zakljucima izreenima nevezano i ovla... Ne mogu. Ja
mislim da vi pretjerujete, a oigledno je da mi ne elite pomoi. Ustao je.
Vrlo dobro odvrati Brazilac. Rei u vam to moete sami ui
niti. Kad doputujete u Rio de Janeiro, otiite u Ministarstvo za uselje
nje. Ako budete imali imena i odgovarajue datume, moda e vam oni
pomoi.
Mnogo vam hvala odgovorio je Noel odlazei prema vratima.
Brazilac je brzo iziao iz svoje kancelarije u veliko predsoblje koje je sluilo za
primanje stranaka. Mlai mukarac koji je sjedio u naslonjau brzo je ustao
ugledavi svog pretpostavljenog.
Moda e biti vraen na svoju dunost, Juan.
Hvala vam, ekscelencijo.
Stariji je mukarac iao dalje, proao je pored recepcionara i krenuo do para
dvostrukih vrata. Na lijevoj strani nalazio se veliki grb sa slovima Republica
Federal de Brasil na desnoj strani bila je metalna ploa s zlatnim slovima: Oficio
do consul general.
Generalni konzul je uao u drugo manje predsoblje koje je bilo kancelarija njegove
tajnice. Porazgovarao je s djevojkom i odmah proao kroz vrata svoje kancelarije.
Dajte mi ambasadu. Ambasadora, molim vas. Ako ga tamo nema,
pronaite ga. Izvijestite ga da se radi o povjerljivoj stvari; on e znati
moe li govoriti ili ne moe.
Brazilski diplomat najvieg ranga u najveem amerikom gradu zatvorio je vrata,
odetao do svoga stola i sjeo. Uzeo je hrpu papira spojenih spajalicom. Prvih
nekoliko stranica bile su fotokopije novinskih lanaka s opisom ubojstva koje se
dogodilo na letu 591 British Airwaysa iz Londona u New York te o naknadnom
otkriu jo dva ubojstva na zemlji pored aviona. Posljednje dvije stranice bile su
kopije putnikog manifesta toga aviona. Diplomat je pregledavao imena i pozorno
gledao tekst koji je glasio: Holcroft, Noel. pol. Zeneva.ba 577.0.Ion.ba 591.xnyc.
Zurio je u tu reenicu kao da osjea olakanje to je jo ovdje.
Zazujao je telefon. Podigne slualicu. Da?
Ambasador je na liniji, gospodine.
Hvala vam. Generalni konzul uo je jedan odjek, kucaj, to je
znailo da je ometa prislukivanja ukljuen. Gospodine ambasadore?
Da, Geraldo. to je tako hitno i tako povjerljivo?
Prije nekoliko minuta posjetio me jedan ovjek i upitao me kako
bi mogao pronai jednu obitelj u Riju koju nije mogao pronai uobia
jenim kanalima. Zove se Holcroft. Neol Holcroft, arhitekt iz New York
Citvja.
To mi nita ne znai odgovorio je ambasador. Ili bi mi trebalo
neto znaiti?
Jedino ako ste netom proitali popis putnika u avionu British Air
waysa iz Londona u New York prole subote.
Let petdevetjedan? otro upita ambasador.
Da. Toga je jutra otputovao iz Zeneve British Airwaysom, a na
Heathrowu se prebacio u petdevetjedan.
A sada eli pronai ljude u Riju? Tko su oni?
Odbio je rei. Ja sam bio, dakako, atae s kojim je on govorio.
Dakako. Ispriajte mi sve. Ja u telegrafirati u London. Mislite li
da je mogue... ambasador ne dovri reenicu.
Da tiho je odgovorio generalni konzul. Mislim da je veoma
mogue da trai von Tieboltove.
Ispriajte mi sve ponovio je ovjek iz Washingtona. Britanci
vjeruju da su ta ubojstva Tinamouovo djelo.
Gledajui po salonu Braniffa 747, Noela obuze osjeaj deja vu. Boje su bile ivlje,
a uniforme zrakoplovnog osoblja elegantnije. Inae je avion izgledao istovjetno
kao onaj British Airwaysa, let petdevetjedan. Razlika je bila u ponaanju putnika, u
drukijoj atmosferi u avionu. Bio je ovo let u Rio, na putu za bezbrini odmor koji
e poeti na nebu, a nastaviti se na plaama Zlatne obale.
Ali ovo nee biti odmor, razmiljao je Holcroft, ovo nikako nee biti odmor.
Jedino vrhunsko uzbuenje kojega moe oekivati bit e uzbuenje otkria
boravita obitelji von Tiebolt ili uzbuenje koje bi osjetio ako ga ne pronae.
U zraku su ve vie od pet sati. Nekako je progurao vrijeme zanemarljivog jela,
prospavao je vrijeme prikazivanja jo zanemarljivijeg filma, a na kraju je odluio
da ode gore u salon.
Osjeti nelagodu dok se uspinjao. Jo ga je uznemiravala pomisao na ono to se
dogodilo prije sedam dana. Nevjerojatan dogaaj zbio se pred njegovim oima; niti
dva metra od njega, od mjesta gdje je sjedio, bio je ubijen ovjek. U jednom je
trenutku mogao ispruiti ruku i dotaknuti ovjeka koji se grio. Smrt je bila
udaljena od njega samo nekoliko centimetara, neprirodna smrt, kemijska smrt,
ubojstvo.
Strihnin. Bezbojni kristalni alkaloid koji izaziva paroksizme neizdriva bola. Zato
se to dogodilo? Tko je bio odgovoran za tu smrt, tko je stajao iza nje i zbog ega?
Pojedinosti su bile specifine, a teorije spekulativne.
Dvojica su bila fiziki bliska sa rtvom u salonu leta petdevetjedan. I jedan i drugi
mogli su usuti strihnin u rtvino pie. Pretpostavlja se da je to jedan uinio. Ali,
opet, zato? Prema podacima pristanine policije, nije bilo nikakvih dokaza da su
ta dvojica uope poznavala Thorntona. A ta dvojica mukaraca osumnjienih
ubojica ubijena su iz revolvera, u vozilu s gorivom, na aerodromu. Nestali su iz
aviona, iz hermetiki zatvorenog carinskog prostora, iz karantenske dvorane, a
onda su bili ubijeni. Zato? Tko ih je ubio?
Nitko nije imao spreman odgovor. Jedino pitanja. A onda su prestala i pitanja.
Pria je izblijedjela i nestala s novinskih stupaca i iz radioemisija isto tako
dramatino kako se pojavila, kao da je netko naredio da se tako postupi. Ponovno,
zato? Ponovno, tko je za to odgovoran? ije je to maslo?
Bio je to sko s ledom, zar ne, gospodine Holcroft?
Deja vu je bio potpun. Rijei su bile iste, ali ih je izgovorila druga osoba.
Stjuardesa koja je postavila pie na okrugli stoli s povrinom od ultrapasa bila je
zgodna; ali ne samo ova iznad njega, ve je i ona na letu petdevetjedan bila
zgodna. Pogled u njezinim oima imao je istu onu kvalitetu izravnosti koje se
sjeao od djevojke iz British Airwaysa. Rijei, ak i nain kako je izgovarala i
upotrebljavala njegovo ime, sve je to bilo u slinom tonu, jedino je akcent bio
drukiji. Sve je bilo suvie slino. Ili se to samo inilo njegovoj svijesti, njegovu
stupnju prisutnosti i angairanosti u situaciji, njegovim oima, uima, osjetilima
koja su jo bila obuzeta uspomenom na dogaaj prije sedam dana?
Zahvalio je stjuardesi gotovo bojei se da je pogleda, mislei kako bi svakog
idueg trenutka mogao zauti vrisak pored sebe i ugledati ovjeka kako u
nesavladivoj agoniji skae sa svog sjedita i presavija se u spastikim grevima
preko niske ograde.
No, tada je Noel postao svjestan neeg drugog, a to ga je jo vie onespokojilo.
Sjedio je na istom mjestu kao i za vrijeme tih stranih trenutaka na letu
petdevetjedan. U barsalonu izgraenom potpuno isto kao to je bio onaj prije
tjedan dana. Uostalom, to i nije bilo neobino jer mu se to mjesto najvie svialo i
esto bi sjedio na toj stolici u kutu kao to i sada sjedi. Ali mu se to sada uini
gotovo mranim znamenjem. Linije pogleda bile su iste, a ni osvjetljenje nije bilo
drukije od onoga prije.
Bio je to sko s ledom, zar ne, gospodine Holcroft?
Ispruena ruka, zgodno lice, aa.
Slike, zvukovi.
Zvukovi. Hrapavi, pijani smijeh. Mukarac s previe alkohola u sebi gubi
ravnoteu, pada odostraga, preko ruba stolice. Njegov prijatelj koji posre od
zadovoljstva gledajui svog nesigurnog sudruga. Trei mukarac ovjek koji bi
bio mrtav za nekoliko trenutaka koji se suvie upirao da sudjeluje u zabavi. Koji je
svime i svaime nastojao ugoditi i pridruiti im se. Privlana stjuardesa koja toi
viski, smijei se, brie ank na kojem su dva pia bila svedena na jedno jer se
drugo prolilo; koja uri oko anka da pomogne pijanom putniku. Trei uznemireni
ovjek, moda zbunjen, koji bi se i dalje rado igrao s velikim momcima, koji
posee...
Za nekom aom. Za tom aom! Za jedinom preostalom aom na anku.
Trei je putnik ispruio ruku prema toj ai!
Bio je to viski s ledom. Pie namijenjeno putniku koji je sjedio tamo, preko salona,
za malim stolom od ultrapasa. Oh, moj Boe, pomisli Holcroft dok su mu slike kao
pomamne jurile naprijednatrag u slijedu dogaaja kako ih vidi oko svoje svijesti.
Pie na anku pie koje je uzeo stranac po imenu Thornton bilo je njemu
namijenjeno!
Strihnin je bio njemu namijenjen! Strani grevi od kojih se nesretnik savijao
trebalo je da budu njegovi.
Uasna smrt njemu namijenjena!
Pogledao je au pred sobom, na stolu; drao ju je prstima.
Bto je to viski sa sodom, zar ne?...
Odgurnuo je au. Odjednom vie nije mogao sjediti za tim stolom, ostati u salonu.
Mora pobjei; mora iz svijesti potisnuti te slike. Bile su suvie jasne, suvie
stvarne, suvie jezovite.
Ustao je sa stolice i brzo, ali nesigurno poao prema stubitu. Zvukovi, galama od
pijanog smijeha uplitala bi mu u sjeanje i priguivala se izmeu neprekidnog
vriska boli i agonije, vriska nagle i neobuzdane smrti. Nitko drugi nije mogao uti
taj vrisak, ve samo on; neizdrivo je mlatio u njegovoj glavi.
Zaobljenim stubama siao je na donju palubu aviona. Svjetlo je bilo prigueno;
nekoliko putnika italo je pod osvjetljenjem siunih svjetiljki, ali je veina
spavala.
Noel je bio uzbuen. Bubnjanje u uima nije prestajalo, slike se nisu htjele povui.
Osjeti potrebu da povrati, da se oisti od straha koji mu je zagospodario u elucu.
Gdje je zahod? U hodniku iza putnike kabine, iza hodnika? Iza zavjese; tu mora
da je. Je li ovdje? Pomaknuo je zavjesu.
Odjednom su mu oi bile privuene na desnu stranu, na prednje sjedalo druge
sekcije sedametirisedam. Mukarac se pomakao u snu. Krupno graeni ovjek
ije je lice ve vidio. Nije se mogao sjetiti gdje, ali je bio siguran da ga je vidio!
Lice zgreno bolom koje je pro tralo blizu njega, blizu njegova lica? to je bilo
neobino na tom licu? Neto je izazvalo kratak, ali dubok dojam. Sto je to bilo?
Noel se silovito naprezao da se sjeti.
Obrve; tako je! Guste obrve, vijugave, isprepletene dlake, udna mjeavina crne i
bijele boje. Obrve solipapar; gdje je to bilo? Zato mu je pogled na te udno
zanimljive obrve odapeo prigueno sjeanje na jo jedno nasilje? Gdje je to bilo?
Nikako se toga nije mogao sjetiti, a budui da se nije mogao sjetiti, osjetio je kako
mu krv navire u glavu. Udaranje je bilo sve jae; vene su mu nabubrile, sljepooice
su mu iskakale.^
ovjek gustih obrva odjednom se probudi; nekako je postao svjestan da netko
gleda u nj. Pogledi im se susretoe; bilo je to potpuno prepoznavanje.
U tom je prepoznavanju bilo nasilja, silovitosti. Ali zbog ega? Kada? Gdje?
Holcroft je udno kimnuo, nesposoban da misli. Bol u trbuhu bila je sada
nepodnoljiva: parali su ga noevi; umovi u glavi bili su sada gromoglasni, kratki
udarci munja. Na trenutak je zaboravio gdje se nalazi; onda se sjetio i slike su mu
se vratile. Slike i zvukovi ubojstva koje ga je sluajno mimoilo.
Morao se vratiti na svoje mjesto. Mora se savladati, zaustaviti bol i grmljavinu,
teko udaranje u prsima. Okrenuo se i brzim koracima udaljio se od zavjese, proao
kroz hodnik pa je prolazom izmeu sjedita doao do svoga.
Sjedio je u polumraku sretan to nikoga nema pored. Pritisnuo je glavu na rub
stolice i zatvorio oi nastojei da se svom snagom koncentracije otarasi strane
slike izoblienog lica koje se vriskom pribliavalo posljednjim sekundama ivota.
Ali nije uspijevao.
To je lice postalo njegovo lice.
Zatim su se obrisi zamaglili, kao da se meso topi, ali im se jasnoa opet vratila.
Lice koje je sada bilo u njegovu fokusu nije bilo lice nekoga koga on poznaje.
udno, uglato lice kojega su mu se dijelovi inili poznati, ali ne kao cjelina.
Ne elei to, odjednom je iroko otvorio usta. Bez rijei. On nikad nije ugledao to
lice, ali ga je odjednom prepoznao. Instinktivno. Bilo je to lice Heinricha Clausena.
ovjek u agoniji prije trideset godina. Nepoznati otac s kojim je sklopio svoju
pogodbu.
Holcroft je otvorio oi koje su ga pekle zbog znoja to mu se cijedio licem.
Postojala je drukija istina, a on nije siguran eli li je prihvatiti. Dvojica koja su ga
pokuala ubiti strihninom bili su i sami ubijeni. Oni su se upleli.
Ljudi iz Wolfsschanzea bili su u tom avionu.

Slubenik recepcije hotela Porto Alegre izvukao je iz hrpe papira Holcroftovu
rezervaciju. Za stranju stranu rezervacije bio je privren mali uti omot s
porukom. Otrgnuo ga je i uruio Noelu.
Ovo je stiglo za vas veeras odmah nakon sedam sati, senor.
Holcroft nije nikoga poznavao u Rio de Janeiru, a nikome u New
Yorku nije rekao kamo putuje. Poderao je gornji dio omotnice i izvukao poruku.
Bila je od Buonoventure. Treba ga nazvati to je mogue prije bez obzira na to
koliko se sati.
Holcroft je pogledao na sat; bila je gotovo pono. Potpisao je knjigu gostiju i
progovorio to je nehajnije mogao mislei na Sama.
Moram telefonirati u Curacao. Hoe li biti kakvih tekoa u ovo
doba noi?
Slubenik je izgledao blago uvrijeen. Dakako da ih nee biti s naim telefonistas,
senor. Ne mogu govoriti u ime Curacaa.
Bez obzira na narav spora, ipak je tek u jedan i petnaest poslije ponoi uo
Buonoventurin hrapav glas preko ice.
Mislim da ima problema, Noley.
Imam vie od jednog. O kojem ti govori?
Tvoja sluba za telefonske poruke dala je moj broj onom pajkanu
u New Yorku, poruniku Milesu; on je detektiv. Paklenski se uzrujao.
Rekao je da si trebao izvijestiti policiju ako odlazi iz grada, a kamoli iz
zemlje.
Kriste, potpuno je zaboravio na to! A sada je shvatio kako su bile znaajne,
odnosno vane te policijske upute. Strihnin je njemu bio namijenjen! Je li policija
dola do istih rezultata?
to si mu odgovorio, Same?
I ja sam se raspalio. To je jedini nain kako moe nastupiti pred
pobjesnjelim pajkanima. Rekao sam mu da si otputovao na jedan od
udaljenih otoka radi pripremanja projekta ili sabiranja podataka za
moguu gradnju za koju je zainteresiran Washington. Neto manje sje
vernije, mi nismo suvie daleko od kanalske zone; moje su rijei mogle
biti svakako shvaene. No, nitko ne govori.
Je li on to prihvatio?
Teko je rei. eli da ga nazove. No, ipak sam ti kupio vrijeme.
Objasnio sam mu da si se preko radija javio danas poslijepodne te da
ne oekujem da u ti uti glas tri ili etiri dana, a ne mogu uspostaviti
vezu s tobom. Bio je to trenutak kad je zarikao kao priklani bik.
Ali, je li on to progutao?
Sto je drugo mogao uiniti? On je duboko uvjeren da smo svi mi
ovdje jebene budale, a ja sam se s njim sloio. Dao mi je za tebe dva
telefonska broja. Ima li olovku?
Govori!
Holcroft je zapisao telefonske brojeve; bili su to brojevi pristanine policije i
Milesova stana. Zahvalio je Buonoventuri i rekao mu da e idueg tjedna biti s
njim u vezi.
ekajui beskrajno na vezu sa Curacaom, Noel je raspremio svoje stvari. Sjedio je
ispred prozora na stolici s naslonom od eerne trske i gledao nonobijelu obalu i
tamne vode u daljini koje su odraavale svijetli polumjesec. Dolje, na odijeljenom
dijelu ulice koja je graniila sa etalitem pored oceana, pruale su se zaobljene
crne i bijele paralelne crte koje su oznaavale Copacabanu, zlatnu obalu Guanabre.
Prizorom je vladala takva praznina da se to Noelu inilo nestvarnim; praznina koja
nije bila isto to i nona naputenost. Bila je suvie savrena, suvie lijepa. On je
nikad ne bi takvom nacrtao. Nedostajalo joj je osobitosti, biljega. Uperio je pogled
u prozorska stakla. Sada vie nije imao to raditi osim da razmilja, odmara se i
nada da e usnuti. Prolog je tjedna teko spavao; sad bi to moglo biti jo tee. Jer,
sada je znao ono to prije nije znao: netko ga je pokuao ubiti.
To je saznanje izazvalo u njemu udan osjeaj. Nije mogao vjerovati da ga netko
eli mrtva. Pa ipak, netko je morao o tome odluiti, morao je izdati takvu naredbu.
Zato? to je on uinio? Je li to eneva? Njegova pogodba?
Ovdje je rije o milijunima. Nisu to bile samo obine rijei sada mrtvog
Manfredija; bilo je to i upozorenje. Bilo je to jedino mogue objanjenje. Vijest je
procurila, ali nije mogao saznati dokle je doprla, na koga djeluje ili koga uzbuuje
i ljuti. Ili saznati identitet nepoznate osobe ili osoba koje su htjele zaustaviti
postupak otvaranja enevskog rauna i predati taj novac na pohranu
meunarodnim sudovima.
Manfredi je bio u pravu. Jedino moralno rjeenje moglo se nai u namjeri
iskazanoj u dokumentu to su ga sastavila trojica izuzetnih ljudi i to usred razaranja
to ga je provodilo udovite koje su sami stvorili. Treba popraviti tetu. Bio je to
kredo u koji je vjerovao Heinrich Clausen: to je bilo asno; to je bilo pravedno. Na
svoj pogrean nain tako su shvaali su ljudi iz Wolfsschanzea.
Noel je sebi natoio pie i poao prema krevetu. Sjeo je na rub gledajui telefon.
Pored aparata bila su dva telefonska broja ispisana na hotelskom notesu, brojevi
koje mu je izdiktirao Buonoventura. Bile su to njegove veze s porunikom
Milesom i pristaninom policijom. Ipak, Holcroft se nije mogao primorati da
telefonira. Otpoeo je lov; uinio je prvi korak u traenju obitelji Wilhelma von
Tiebolta. Korak, k vragu! Bio je to divovski skok od etiri tisue milja; nema
povratka.
Treba toliko toga uiniti. San mu je nadolazio i to ga ispuni zahvalnou. Treba
toliko toga uiniti, ali se Noel pitao hoe li biti u stanju probiti se kroz nepoznatu
praumu.
Kapci su mu oteali. Jo jedan znak sna koji je u predvorju svijesti. Spustio je au
i odbacio cipele ne marei za ostalu odjeu. Legao je i nekoliko sekundi buljio u
bijeli strop. Osjeao se tako usamljeno, ali je ipak znao da nije sam. Postojao je
ovjek u agoniji, ovjek otprije trideset godina koji ga viui poziva. Razmiljao je
o tom ovjeku sve dok ga nije savladao san.
Holcroft je slijedio prevodioca u slabo osvijetljenu sobicu bez prozora. Njihov je
razgovor bio vrlo kratak; Noel je traio precizna obavjetenja. Ime je von Tiebolt;
obitelj, njemaka narodnost. Majka i dvoje djece ki i sin imigrirali su u Brazil
15. lipnja 1945. ili oko toga datuma. Tree dijete takoer ki rodilo se nakon
nekoliko mjeseci, vjerojatno u Rio de Janeiru. U slubenim dokumentima
moraju postojati barem neke obavijesti. ak ako je upotrijebljeno i lano ime, ve
bi obian pregled podataka iz tih tjedana u svakom sluaju najvie dva ili tri tjedna
zacijelo izbacio na povrinu podatak da je u zemlju doputovala trudna ena s dvoje
djece. Ako jedno ili vie djece jo ivi, njegov je problem da ih pronae. U
slubenim knjigama mora postojati barem jedno ime ili imena.
Ne, to nije slubena istraga. Nema nikakvih optunica ni krivinih dijela; niti je u
pitanju traganje radi osvete zbog zloina izvrenih prije trideset godina. Obratno od
toga, ovo je dobroudno traganje.
Noel je znao da e zahtijevati objanjenje zato trai tu obitelj pa se sjetio jedne od
lekcija koju je nauio u konzulatu u New Yorku: zasnuj la najednom aspektu
istine. Obitelj von Tiebolt ima roaka u Sjedinjenim Dravama, glasio je prvi dio
lai. To su ljudi koji su imigrirali u Sjedinjene Drave u dvadesetim i tridesetim
godinama. Veoma malo ih je preivjelo, a radi se o velikim parama. Nema nikakve
sumnje da e slubenici takve institucije kao to je Ministerio do lmigragao drage
volje pomoi u traenju nasljednika. Sasvim je sigurno da e von Tieboltovi biti
zahvalni... a on, kao posrednik, zacijelo nee propustiti da ih obavijesti o njihovoj
suradnji.
Iznesene su sve mogue glavne knjige, upisnici, registri. Prouene su stotine
fotostata iz prolog razdoblja. Izblijedjele, vlane kopije dokumenata od kojih su
toliki oito bili lani papiri kupljeni u Bernu, Ziirichu i Lisabonu. Putne isprave.
Ali nije bilo dokumenata koji bi se odnosili na von Tieboltove, nije bilo opisa
trudnice s dvoje djece koja je doputovala u Rio de Janeiro u lipnju ili srpnju 1945.
Ili barem nije bilo ni jedne koja bi u bilo emu podsjeala na enu Wilhelma von
Tiebolta. Bilo je trudnih ena, pa i s djecom, ali ni jedna s djecom koja bi mogla
biti von Tieboltova. Prema Manfrediju, kerka Gretchen je imala dvanaest ili
trinaest godina, a sin Johann deset. Svaka je ena, koja je tih tjedana ulazila u
Brazil, bila ili u pratnji mua ili lanog mua, a kad su bili s djecom, ni jedno niti
jedno nije imalo vie od sedam godina.
To se Holcrofta dojmilo ne samo kao neuobiajeno, ve i matematiki nemogue.
Zurio je u stranice s izblijedjelom tintom, u esto neitke ubiljebe imigracijskih
slubenika u urbi prije vie od trideset godina.
Neto nije u redu; njegovo je oko arhitekta bilo uznemireno. Osjeao se kao da
prouava nacrte koji jo nisu zavreni, koji su ispunjeni siunim promjenama
sitnim izbrisanim i izmijenjenim crtama, ali je to uinjeno vrlo oprezno da se ne bi
dovela u pitanje glavnina nacrta ili njegova osnovna potka.
Izbrisano i izmijenjeno. Kemijski izbrisano, pomnjivo izmijenjeno. To ga je
zabrinjavalo! Godine roenja! Stranica za stranicom minijaturnih brojeva s
paljivo izmijenjenim brojkama! Jedan 3 bi postao 8, 1 bi se pretvarao u 9, a 2 u 0;
zaobljenost bi ostala, crta bi bila povuena dalje, dodana nula. Stranica za
stranicom u velikim knjigama za razdoblje lipanjskih i srpanjskih tjedana 1945.
govorile su laima: dani roenja djece koja su ulazila u Brazil izmijenjeni su tako
da ni jedno dijete nije bilo roeno prije 1938.!
Bila je to dosadna, ali vjeto izvoena domiljatost, vraji trik o kojemu treba
pomnjivo i smireno razmisliti. Obustaviti lov na izvoritu. Obaviti ga na nain koji
e se uiniti kao da je izvan svake sumnje. Mali brojevi koje su vjerno iako na
brzinu ubiljeavali nepoznati imigracijski slubenici prije vie od trideset godina.
Ubiljeeno iz dokumenata od kojih je, od tada do danas, veina unitena jer je
veina bila lana. Nije bilo nikakvog naina da se dokae suprotno, da se dokae ili
opovrgne tonost i vjerodostojnost dokumenata. Vrijeme i raznorazne zavjere to su
onemoguili. Dakako da nema nikoga tko bi podsjeao na von Tieboltove! Dobri
Boe, kakva prijevara!
Noel je izvukao upalja; njegov e plamen bolje osvijetliti stranicu na kojoj su bile
brojne siune izmjene, kako mu je oko govorilo.
Senor! To je zabranjeno! Otru naredbu glasno je izrekao pre
vodilac. Te stare stranice su lako podlone vatri. Ne moemo preuzeti
takav rizik.
Holcroft je shvatio. To objanjava neprikladno svjetlo i sobicu bez prozora.
Uvjeren sam da ne moete rekao je ugasivi upalja. Isto tako pretpostavljam da
knjige nije doputeno iznositi iz ove sobe.
Nije, senor.
Osim toga, dakako, nigdje u blizini nema pomonih svjetiljaka, a
nemate ni baterijsku svjetiljku. Nisam li pogodio?
Senor prekinu ga prevodilac iji je glas sada zvuao uljudno, ak
udvorno. S vama smo proveli gotovo tri sata. Pokuavali smo sve,
suraivali smo s vama, ali kao to sam uvjeren da shvaate, imamo i
drugih obveza koje moramo izvriti. Pa, ako ste zavrili...
Mislim da ste se vi pobrinuli za to jo prije nego smo zapoeli
upadne Holcroft. Da, ja sam gotov. Ovdje.
etao je okolicom obasjanom jarkim poslijepodnevnim suncem nastojei razabrati
pojedinosti svoje situacije dok mu je blagi oceanski povjetarac milovao lice
smirujui ga, tjerajui njegovu ljutnju i tjeskobu. etao je bijelom poploanom
stazom koja se izdizala iznad istog pijeska zaljeva Guanabara. Tu i tamo bi se
zaustavio i oslonio na eljeznu ogradu promatrajui odraslu djecu i BP17.
Elegancija i arogancija koegzistiraju s izvjetaenou. Novac je bio posvuda;
dokazivala su ga pozlaena, nauljena tijela, vrlo esto vie nego savreno
oblikovana, suvie zgodna, sve pogreke zajameno skrivene. Ali evo istog pitanja:
gdje je biljeg, gdje je karakter? Ovog poslijepodneva ga nekako nije bilo na
Copacabani.
Proetao je onim dijelom plae koji se sueljavao s njegovim hotelom i pogledao
na prozore nastojei odrediti mjesto svoje sobe. Na trenutak je pomislio da ga je
naao, ali je odmah shvatio da se vara. Mogao je vidjeti dva lika iza prozorskog
stakla, iza zavjesa. Vidio ih je, prema tome to nije bila njegova soba.
Vratio se do ograde i zapalio cigaretu. Upalja ga je natjerao da se sjeti trideset
godina starih upisnih knjiga kojih je sadraj tako pomnjivo izmijenjen. Jesu li to
izmijenili samo zbog njega? Ili su drugi ve godinama tragali za von
Tieboltovima? Bez obzira na to koji je pravi odgovor, on mora pronai drugi izvor.
Ili druge izvore.
La comunidad alemana. Holcroft se sjeao rijei ataea u New Yorku. Sjetio se da
mu je taj ovjek rekao da postoje tri ili etiri obitelji koje su arbitri njemake
kolonije. Ili zajednice. Iz toga je slijedilo da ti ljudi moraju poznavati najbriljivije
uvane tajne. Identiteti se skrivaju svakog dana... Stranac koji doputuje u Rio
tragajui za Nijemcima koji su iezli poduzima potencijalno opasno traganje... la
otra cara de los Alemanes. Oni zatiuju jedan drugoga.
Postoji nain kako da se otklone opasnosti, razmiljao je Noel. Naao ga je u
objanjenju koje je dao prevodiocu u Ministarstvu za imigraciju. On je mnogo
putovao pa je sasvim mogue da mu se negdje netko obratio znajui da leti u Brazil
i zamolio ga da pronae von Tieboltove. To mora biti osoba kojoj je povjerljivost
legitimni dio posla, odvjetnik ili bankar. Ali netko iji ugled nije u pitanju. Ne
analizirajui
Kratica za Beautiful People, krasni ljudi. Zapravo bogati ljudi, bogatai,
buroaska drutvena krema. Izraz se udomaio u SADu nakon to ga je skovao
Bob Dylan oznaivi njime klasu bogatih neradnika obaju splova. (Op. prev.)
dublje, Holcroft je znao da e bilo tko za koga se odlui biti klju njegovu
objanjenju.
Poput munje oinula ga je ideja za jednog kandidata, iako su rizici bili jasni, a
ironija se nije mogla sakriti. Richard Holcroft, jedini otac kojeg je poznavao.
Burzovni meetar, bankar, pomorski oficir... otac. ovjek koji je temperamentnoj
mladoj majci i njezinu djetetu dao priliku da opet ive. Bez straha, bez mrlje.
Noel je pogledao na sat. Deset sati i pet minuta tri sata i deset minuta u New
Yorku. Ponedjeljak, sredina poslijepodneva. Nije vjerovao u znamenja, ali je
upravo sada nabasao na jedno. Svakog ponedjeljka poslije podne Richard Holcroft
je odlazio u njujorki Atletski klub gdje su stari prijatelji igrali s mekanom loptom
i sjedili oko masivnih hrastovih stolova u baru predajui se uspomenama. Noel ga
je mogao potraiti, razgovarati s njim nasamo, zamoliti ga da mu pomogne. Pomo
mora biti tajna ili povjerljiva jer je povjerljivost ne samo bit pokrivanja, koje
oekuje od oca, ve i osnova njegove, Noelove zatite. Netko, bilo tko, obratio se
Richardu Holcroftu, uglednom ovjeku i zamolio ga da pronae boravite obitelji
von Tiebolt u Brazilu. Znajui da mu sin putuje u Rio, sasvim je logino to ga je
zamolio da se raspita za tu obitelj. To je povjerljiva stvar, pitanje o kojem se ne
raspravlja. Nitko ne bi mogao s vie autoriteta udaljiti znatieljnike nego Dick
Holcroft.
Ali Altheni to ne treba rei. Bio je to najtei dio zahtjeva. Dick ju je oboavao;
meu njima nije bilo tajni. Ali njegov otac doavola, ouh nee odbiti pomo ako
je molba zasnovana na iskrenoj nunosti. To nikad nije uinio. Vjerojatno i nee.
Proao je preko glatkog mramornog poda hotelskog predvorja prema nizu dizala ne
osjeajui ni prizore ni zvukove. Sav se pretvorio u koncentraciju na ono to e
rei svom ouhu. Zbog toga je bio iznenaen kad mu je debeli ameriki turist
dotaknuo rame.
Zovu li vas, Mac? ovjek je pokazao prema elnom desku.
Iza deska slubenik je gledao u Noela. U ruci je imao ve poznatu utu omotnicu
za poruke; uruio ju je hotelskom tekliu koji je urno krenuo preko prostranog
predvorja. Predao je poruku Noelu i nasmijeio se kao da zna da mu ini uslugu.
Prezime na malom papiru bilo mu je nepoznato: Cararra. Ispod je bio telefonski
broj, ali nije bilo poruke. Holcroft je bio vie nego iznenaen. Neuobiajeno je
ostavljati poruku; to nikako nije junoameriki nain ponaanja. Senor Cararra
moe, ako eli, opet nazvati jer on najprije mora telefonirati u New York. Treba
stvoriti jo jedno pokrie za akciju koju je zapoeo.
Pa ipak je u svojoj sobi jo jednom proitao zagonetno prezime: Cararra.
Odjednom osjeti gotovo nesavladivu znatielju. Tko je taj Cararra koji oekuje da
e ga Holcroft nazvati samo na temelju njegova prezimena koje je napisao bez
ikakva objanjenja? Na temelju prezimena za koje je mogao znati da Holcroftu
nita ne znai? Prema obiajima koji vladaju u Junoj Americi, takvo je ponaanje
toliko neuljudno da je na granici uvredljivog. Njegov ouh, dakle, moe priekati
jo koju minutu dok on ne istrai tko je taj ovjek. Nazvao je taj broj.
Cararra nije bio mukarac, ve ena, a na temelju zvuka ili uma? njezinog tihog,
oito nategnutog glasa, bila je to preplaena ena. Njezin je engleski bio prolazan,
ali ne i dobar; no, to nije ni vano. Njezina je poruka bila jasna, kao i strah koji je
odavala rijeima.
Ja sada ne mogu govoriti, senor. Nemojte ovaj broj vie nazivati,
ne ovaj broj. To je najvie mogue nepotrebno.
Nije gramatiki u redu, ali je jasno, pomisli Noel.
Vi ste svoj broj ostavili hotelskoj centrali. to ste oekivali od
mene?
Bila je to... eno.
Yerro? Greka?
Da. Greka. Ja zvati vas. Mi zvati emo vas.
Zbog ega? Tko ste vi?
Mah tarde!18 Glas se postupno pretvorio u hrapavi apat koji je
naglo utihnuo prekidom linije.
Mas tarde... mas tarde. Poslije. ena e ga opet nazvati. Holcroft odjednom osjeti
prazninu u trbuhu isto tako naglo kako se ugasio prestraeni apat. Nije se mogao
sjetiti kad je uo enski glas tako obuzet strahom.
Prva misao koja mu je pala na pamet bila je pretpostavka da je ta ena nekako
povezana s nestalim von Tieboltovima. Ali na koji nain? I kako je ona, za ime
Boje, mogla saznati za njega! Osjeaj straha opet ga je zgrabio... ali i slika
uasnog lica iskrivljenog smru na visini od deset tisua metara. Njega promatraju;
stranci ga prate.
Zavijanje to je prava rije za neke telefonske aparate! prodiralo je iz telefona i
prekinulo mu misli; zaboravio je spustiti slualicu. Pritisnuo je dugme pa ga pustio
te naruio telefonski broj u New Yorku. Zatita mu je odmah potrebna; sada je to
dobro znao.
Stajao je pored prozora i gledao na plau ekajui da ga telefonist pozove. Na ulici,
dolje, bljesak svjetla. Kromirani dio automobilskog poklopca ulovio je sunane
zrake i odaslao ih spram neba. Automobil je proao onim dijelom etalita na
kojemu je on stajao prije nekoliko minuta. Stajao je i gotovo odsutno gledao u
hotelske prozore nastojei pronai svoju sobu.
Prozore... Kut gledanja. Noel je priao blie prozorskim staklima i istraivao
dijagonalnu liniju od toke dolje gdje je neto prije stajao do toke gdje se sada
nalazi. Njegovo oko arhitekta bilo je vrlo iskusno; kutovi ga nisu mogli zavaravati.
Osim toga, prozori nisu bili tako blizu jedan drugome, to je odgovaralo
odijeljenosti soba u hotelu kao to je hotel uz ocean na Copacabani. On je gledao u
ovaj prozor mislei da to ipak nije njegova soba jer je vidio neke likove u sobi iza
stakla. Ipak, bila je to njegova soba. A u njoj su bili nepoznati ljudi.
Priao je ormaru i stao gledajui u svoja odijela. Imao je povjerenje u svoje
zapamivanje pojedinosti, kao to je vjerovao svojim oima kad su bile u pitanju
kutne linije. Zatvorio je oi i dozvao sliku ormara, odnosno ostave gdje je tog jutra
promijenio odijelo. Zaspao je u odijelu u kojem je doputovao iz New Yorka.
Njegove lagane sportske hlae bile su sasvim desno, gotovo naslonjene na zid
garderobe. Bio je to njegov obiaj: hlae desno, jakna lijevo. Hlae su jo bile na
desnoj strani, ali vie nisu bile uza zid. Sada su bile desetak centimetara prema
sredini. Njegov tamnomodri blejzer bio je u sredini, a ne s lijeve strane.
Netko je pretraivao njegovu odjeu.
Priao je krevetu i svojoj otvorenoj aktovci. Bio je to njegov ured kad bi putovao;
poznavao je svaki milimetar prostora u njoj, svaki odjeljak, poloaj svake stvari u
svakom depu i prorezu. Nije morao dugo gledati. I njegova je torba bila
pretraena.
Telefon je zazvonio zvukom ometanja i agresije. Zgrabio je slualicu i uo glas
telefonista Atletskog kluba, ali je znao da sada ne smije traiti Richarda Holcrofta;
nije ga smio uplitati. Stvari su odjednom postale suvie sloene. Mora o njima
dobro razmisliti.
Njujorki Atletski klub. Halo? Halo?... Halo, centrala Rio? Nema nikoga na liniji,
Rio. Halo? Njujorki Atletski klub...
Neka ovjek sebi postavlja pitanja koja zaeli. Neka i opsuje, ako mu je drago, ali
on mu nee odgovoriti, a nikako mu se nee predstaviti.
Noel je spustio slualicu. Bio je na putu da uini neto ludo. Soba mu je
pretraena! Osjeajui potrebu da bude zatien u Rio de Janeiru, bio je na putu da
nekoga izravno dovede do osobe koja je najblia njegovoj majci, nekadanjoj eni
Heinricha Clausena. O emu je on to mislio? Kako je mogao smisliti tako neto
nerazumno?
I tada je shvatio da nita nije bilo izgubljeno. Ne, ak je nauio jo jednu lekciju.
Dakle: logiki smisli laz, zatim je preispitaj i upotrijebi najvjerodostojniji dio. Ako
moe izmisliti razlog da takav ovjek kakav je Richard Holcroft sakrije identitet
onih koji tragaju za von Tieboltovima, moe izmisliti i ovjeka.
Grijei. Istina, ne jo katastrofalno, a valjda i nee.
Noel je teko disao. Jedva je izbjegao stranu pogreku, ali je ve stao razumijevati
to treba traiti u nepoznatoj umi. Staze su posute zamkama; treba maksimalno
paziti i oprezno se kretati. Bio je vrlo blizu da ugrozi ivot oca koji mu je to bio
umjesto onoga koga nikad nije upoznao.
Vrlo bi malo vrijednosti ili istine ikad proizilo iz bilo ega sto bi dotakao. Rijei
njegove majke, poput Manfredijevih, znaile su upozorenje. Ali se njegova majka
za razliku od Manfredija ipak varala. Heinrich Clausen je bio isto toliko rtva
koliko je bio zloinac. I rtva i zloinac svog vremena. To je potvrivalo oajniko
pismo koje je napisao dok je Berlin padao, a potvrivalo je i ono to je uinio.
Dogodilo se da je teret dokazivanja pripao njegovu sinu.
La comunidad alemana. Tri, etiri obitelji u njemakoj koloniji, arbitri koji donose
neopozive odluke. Jedna od njih bit e mu izvorite.
I tono je znao gdje treba traiti.
Imamo novih obavijesti o Clausenovu sinu, Herr Graff rekao je
doljak pribliavajui se stolici za kojom je sjedio starac. Upueni ste
u telefonski razgovor s Curacaom. Bila su jo dva telefonska razgovora
ovog poslijepodneva. Jedan poziv eni, Cararra, a drugi Atletskom
klubu u New Yorku.
Cararre e dobro obaviti svoj zadatak odgovorio je Graff drei
viljuku u zraku. I znaju to moraju initi dodao je nabirui pod
buhlo meso oko oiju. Sto je taj klub u New Yorku?
Mjesto se zove njujorki Atletski klub. To je...
Ja znam to je. O tome ne moram biti posebno obavijeten.
Bogato lanstvo. Koga je zvao?
Telefonski poziv upuen je broju, a ne osobi. Nai ljudi u New Yorku pokuavaju
saznati.
Starac je spustio viljuku. Govorio je tiho, uvredljivo. Nai su ljudi u New Yorku
spori, a isto tako i ti.
Kako, molim?
Nema nikakve sumnje da e meu lanstvom biti pronaeno ime
Holcroft. Ako je tako, to znai da Clausenov sin nije odrao rije; izbr
bljao je Holcroftu o Zenevi. To je opasno. Richard Holcroft je star
ovjek, ali nije slabi. Uvijek smo znali da bi on, ako pozivi, mogao
biti kamen spoticanja. Graff je pomaknuo svoju veliku glavu i pogledao
doljaka. Omot je stigao u Sesimbru; nema opravdanja. Dogaaji one
noi moraju biti jasni sinu. Telegrafiraj Tinamouu. Ja nemam povjere
nja u njegove suradnike ovdje u Riju. Upotrijebi ifru orao i reci mu to
ja mislim. Nai ljudi u New Yorku imat e drugi zadatak. Treba razmo
triti pitanje likvidiranja starca koji se mijea u ovaj posao. Uklanjanje
Richarda Holcrofta. To e zahtijevati Tinamou.
Stari, krupni ovjek jakih eljusti i elinosive kose kratko podiane prema
junkerskoj modi sjedio je za velikim stolom u blagovaonici i gledao doljaka. Jeo
je sam, a na stolu nije bilo pribora za obitelj ili goste. To je izgledalo prilino
udno jer kad je doljak otvorio vrata, zauli su se glasovi drugih ljudi; u velikoj je
kui bila obitelj, a bilo je i gostiju, ali nisu bili za stolom.

Noel je znao to trai: knjiaru koja je neto vie nego obina prodavaonica knjiga.
U svakom veem naseljenom mjestu uvijek je barem jedna vea trgovina koja se
brine za itaoce specifine narodnosti. U ovom sluaju njezin je naziv bio A
Livraria Alemao Njemaka knjiara. Prema obavjetenjima koja je Holcroftu dao
ovjek na alteru informacija, u toj knjiari su se mogli kupiti svi najnoviji
njemaki asopisi, a Lufthansa je svaki dan donosila svjee novine. Takva knjiara
zasigurno ima ugledne kupce, a najvjerojatnije je da e u knjiari netko znati za
ve utemeljene njemake obitelji u Riju. Kad bi barem dobio jedno ili dva imena...
To je mjesto gdje treba poeti.
Trgovina je bila udaljena manje od deset minuta hoda od hotela.
Ja sam ameriki arhitekt obratio se jednom slubeniku u knji
ari koji je stajao na ljestvama i sreivao knjige na gornjoj polici.
Doao sam ovamo da prouim bavarski utjecaj na velike stam
bene zgrade obiteljskog tipa. Imate li neto o toj temi?
Nisam znao da je i to tema odgovorio je knjiar tenim engle
skim jezikom.
Imamo neto knjiga o alpskom graditeljstvu, o arhitekturi zgrada
tipa caleta, ali ja to ne bih nazvao bavarskim utjecajem.
Lekcija ili pouka broj est ili, nije li sedam? Cak kad se la zasniva na jednom
aspektu istine, najprije se uvjeri da osoba kojoj lae zna o tome manje od tebe.
Alpska, vicarska, bavarska. Sve je to prilino isto.
Doista? Mislio sam da postoje znatne razlike.
Pouka osam ili devet. Ne raspravljaj. Imaj na pameti cilj.
ujte, da vam kaem pravu istinu. Bogati brani par u New
Yorku plaa mi put i boravak ovdje i oekuje da se vratim s crteima.
Prolog su ljeta bili u Riju. Vozikali su se lijevodesno i opazili nekoliko
izuzetnih kua. Opisali su ih kao bavarske.
Te bi morale biti na sjeverozapadu zemlje. Tamo ima nekoliko
prekrasnih kua. Eisenstatova rezidencija, na primjer; ali, da budem
precizniji, mislim da su oni Zidovi. Postoji neka udna mjeavina maur
skog stila, ako mi to uope moete povjerovati. Osim toga, postoji i
Graffova aristokratska kua. Ta kua gotovo nadilazi samu sebe, ali
je uistinu spektakularna. elim rei da je tako neto gotovo nemogue
oekivati, ali je Graff viestruki milijuna.
Jo jednom, molim, kako se zove? Graff? Jesam li dobro uo?
Maurice Graff. On je uvoznik; ali uostalom, zar to nisu svi?
Tko?
Ma, molim vas, ne budite naivni. Ako on nije bio general ili veliki
buda u generaltabu, ja u piati portovino.
Vi ste Englez?
Da, ja sam Englez.
A radite u njemakoj knjiari.
Ich spreche gut Deutsch.19
Zar nisu mogli nai Nijemca?
Mislim da postoje prednosti kad se unajmi nekoga poput mene
odgovori Britanac kritiki.
Noel je odglumio iznenaenje. Doista?
Da odgovori knjiar popevi se za jo jednu preku. Nitko mi
ne postavlja pitanja.
Knjiar je promatrao Amerikanca kako odlazi, a zatim je brzo siao s ljestava
gurajui ih po ini na gornjoj preki da bi ih odjednom odgurnuo. Bila je to gesta
uspjeha, manje pobjede. Brzo je iao hodnikom obrubljenim knjigama, ali je na
jednom raskru tako naglo promijenio smjer da se sudario s kupcem koji je
razgledavao Goetheovu knjigu.
Ja dobro govorim njemaki.
Verzeihung20 rekao je knjiar kao da govori dahom, ali nije
izgledao ni najmanje zabrinuto.
Schivesterchem21 odgovorio je ovjek gustih crnobijelih obrva.
uvi takvu primjedbu o svojoj nedostatnoj mukosti, knjiar se
okrenuo. Ti!
Tinamouovi prijatelji nisu nikad daleko odgovorio je mukarac.
Slijedio si ga? upita knjiar.
On o tome nema ni pojma. Telefoniraj.
Englez nastavi hodati sve do kancelarijskih vrata u stranjem dijelu knjiare. Uao
je, zatvorio vrata, uzeo slualicu i okrenuo telefonski broj. Odgovorio je jedan od
podreenih najutjecajnijeg ovjeka u Riju.
Rezidencija senora Graffa. Dobar dan.
Na ovjek u hotelu zasluuje veliku napojnicu rekao je knjiar.
Bio je u pravu. Ja insistiram da razgovaram s Herr Graff om. Postupio
sam tono onako kako smo se dogovorili i uinio sam to izvanredno.
Uope ne sumnjam da e on doi, da e posjetiti kuu. A sada, Herr
Graffa molim.
Ja u ga izvijestiti o tvojoj poruci, leptiru odgovorio je Graffov
pomonik.
To nee biti tako! Imam i drugih vijesti koje u rei samo njemu.
S ime u vezi? Tebi ne moram rei da je on vrlo zauzet.
Da li da kaem da je rije o mojem zemljaku? Jesam li dovoljno
jasan?
Znamo da je u Riju; ve je uspostavio vezu. Morat e uiniti vie
od toga.
Jo je ovdje. U trgovini. Moda me eka i eli porazgovarati sa
mnom.
Pomonik je razgovarao s nekim u blizini. Rijei su, meutim, bile razgovijetne.
To je glumac, mein Herr. Insistira razgovarati s vama. Sve je pro
lo kao po rasporedu u toku prolog sata, ali ini se da postoji i kom
plikacija. Njegov je zemljak jo u trgovini.
Telefonska slualica promijenila je ruke. O emu se radi? upita Maurice Graff.
Htio sam da znate da je sve proteklo onako kako smo predvi
djeli...
Da, da, ja to shvaam prekinu ga Graff. Vi sjajno obavljate
svoj posao. Nego, sada, to je u vezi s tim Engldnderom22? ]e li jo
tamo?
Pratio je Amerikanca. Nije bio vie od tri metra udaljen od njega.
Jo je ondje i oekujem da e htjeti da mu kaem to se dogodilo. Da
mu kaem?
Ne odsijee Graff. Mi smo ovdje savreno sposobni da vodi
mo stvari bez uplitanja. Kaite mu da smo zabrinuti za njega, brinemo
da bi mogao biti prepoznat te predlaemo da ostane izvan tuih
pogleda. Kaite mu da ja ne odobravam njegove metode. Moete mu
rei da ste to uli od mene osobno.
Hvala vam, Herr Graff! To e mi biti zadovoljstvo.
Da, znam da e biti.
Graff je vratio slualicu svom pomoniku. Tinamou ne smije dopustiti da se to
dogodi rekao mu je. Opet poinje.
to, mein Herr?
Sve nanovo nastavio je starac. Uplitanja, potiha promatranja,
praenja, jedno za drugim. Vlast se dijeli, autoritet se dijeli, svi su sum
njivi, svi postaju sumnjivi, sve ee.
Ja to ne razumijem.
Dakako da ne razumije. Ti nisi bio tamo. Graf se naslonio na
naslonja.
Uputi drugi telegram Tinamouu. Kai mu da zahtijevamo da na
redi svom vuku da se vrati na Mediteran. Preuzima na sebe suvie
rizika. Mi se tome suprotstavljamo i ne moemo biti odgovorni pod
ovakvim okolnostima.
Trebalo je nekoliko telefonskih poziva i razgovora tijekom dvadeset i etiri sata, ali
je neto iza dva sata poslijepodne, sutradan, stigla poruka da e ga Graff ipak
primiti. Holcroft je unajmio kola u hotelu i odvezao se sjeverozapadno izvan grada.
esto se zaustavljao prouavajui turistiku kartu koju je dobio u agenciji za
iznajmljivanje kola. Napokon je pronaao traenu adresu i skrenuo kroz eljezna
vrata privatnim putem koji se uspinjao do kue na vrhu breuljka.
Cesta je zavravala prostranim, ravnim parkiralitem od bijelog betona koji je
graniio sa zelenim grmljem kroz koje su se probijale kamene staze to su vodile
do vonjaka sa svake strane.
Knjiniar je bio u pravu. Graffovo imanje bilo je spektakularno. Pogled je bio
velianstven: ravnice u blizini, brda u daljini, a daleko prema istoku maglovito
plavetnilo Atlantika. Kua je imala tri kata. Niz balkona uspinjao se s obiju strana
srednjeg ulaza. Srednji ulaz: masivna dvostruka vrata nauljeni mahagonij
obrubljen velikim arkama, trokutima kovanog eljeza udubljenima u drvo. Uinak
je bio alpski, kao da je geometrijska konstrukcija mnogih vicarskih planinskih
kua bila zavarena u jednu kuu koja je postavljena na tropskom brdu.
Noel je parkirao kola s desne strane prednjeg stubita i iziao. Na parkiralitu su
bila jo dva automobila bijeli mercedes i poznata kola niske konstrukcije, crveni
maserati. Obitelj Graff se dobro snalazila. Holcroft je uzeo svoju aktovku i
fotografski aparat te se poeo uspinjati mramornim stubama.
Polaskan sam to je na manji arhitektonski trud tako laskavo
ocijenjen rekao je Graff. Pretpostavljam da je prirodno to trans
plantirani ljudi nastoje stvoriti barem dodir domovine u novoj okolini.
Moja je obitelj podrijetlom iz Schioarnoalda... Uspomene nikad nisu
daleko.
Veoma sam vam zahvalan to ste dopustili da vas posjetim, gos
podine. Noel je na brzinu nacrtao pet skica, stavio ih u svoju torbu i
zatvorio je. Dakako, ja govorim i u ime svog klijenta.
Imate li sve to vam je potrebno?
Jedan snimljeni film i pet crtea vertikalne projekcije vie su nego
sam se nadao. Usput reeno, gospodin koji me vodio rei e vam da su
fotografije bile ograniene na vanjske strukturalne detalje.
Ja vas ne razumijem.
Ne bih htio da pomislite da sam snimao i vae privatne prostorije
ili dijelove imanja.
Maurice Graff se tiho nasmijao. Moja je rezidencija dobro zatiena, gospodine
Holcroft. Osim toga, nije mi ni palo na pamet da biste vi pregledavali prostorije
radi krae. Molim vas, sjednite.
Hvala vam. Noel je sjeo nasuprot starcu. Ovih dana neki bi
ljudi mogli biti sumnjiavi.
Dakle, ne elim vas zavaravati. Nazvao sam hotel Porto Alegre da
se uvjerim jeste li kod njih registrirani. Bili ste. Vi ste ovjek po imenu
Holcroft, iz New Yorka. Rezervaciju je za vas obavila ugledna putnika
agencija koja vas oito poznaje, a sluite se kreditnim karticama koje su
prole kompjutorsku kontrolu. Uli ste u Brazil s putnom ispravom
koja je na snazi. Sto mi vie treba? Vremena su tehniki suvie kompli
cirana za ovjeka koji se pravi da je ono to nije, slaete li se sa mnom?
Da, mislim da je tako odgovorio je Noel mislei da je to trenu
tak da se prebaci na stvarni cilj svoga posjeta. Htio je progovoriti, ali je
Graff nastavio kao da nekako eli ispuniti neugodnu tiinu.
Koliko ete se zadrati u Riju? upitao ga je.
Jo samo nekoliko dana. Imam ime vaeg arhitekta i prirodno je
da bih elio s njim porazgovarati kad bude slobodan da me primi.
Rei u tajniku da ga izvijesti, a dat u vam i njegov telefonski
broj; neete ekati. Iskreno reeno, ja nemam pojma kako se obavljaju
takvi financijski aranmani odnosno, postoje li za to ikakvi financijski
dogovori ali sam sasvim siguran da e vam on dati kopije nacrta ako
vam oni mogu imalo posluiti.
Noel se nasmijeio. U njemu se probudio profesionalac.
U pitanju je selektivna adaptacija, gospodine Graff. Moj e raz
govor s njim biti jednako znak uglaenosti, kao i razgovor o bilo kojoj
temi. No, uljudnost nastranu, moda bih ga mogao upitati gdje su
nabavljeni neki materijali ili kako su rijeeni neki specifini problemi
stresa i statike, ali to e biti sve. Ne namjeravam traiti nacrte, a vjeru
jem da bi oklijevao kad bih ga zamolio za to.
Ne bi bilo oklijevanja odgovorio je Graff glasom iji su inten
zitet i autoritativnost jasno odraavali vojniku prolost.
...ako on nije bio general ili veliki buda u generaltabu, ja u pisati porto...
To nije vano, gospodine. Dobio sam ono radi ega sam doao.
Ah, tako.
Graff je pomaknuo svoje teko tijelo u naslonjau. Bio je to pokret iscrpljenog
starca na kraju dugog poslijepodneva. Pa ipak, oi mu nisu
bile umorne; bile su ak udno budne. Znai, jednosatni razgovor e biti dovoljan,
je li tako?
Sasvim dovoljan.
Ja u to urediti.
Veoma ste ljubazni.
Tada se moete vratiti u New York?
Da.
Bio je to trenutak da spomene von Tieboltove. Sada je trenutak.
Zapravo, jo bih neto mogao obaviti dok sam ovdje u Riju. To
nije ba jako vano, ali sam obeao da u pokuati. Jednostavno ne
znam gdje da otponem. U policiji, pretpostavljam.
To zvui vrlo zlokobno. Zloin?
Sasvim obratno. Mislio sam na onaj policijski odjel koji moe
pomoi u pronalaenju ljudi. Oni nisu u telefonskom imeniku. ak
sam se zanimao za telefonske brojeve koji nisu u knjizi, ali osobe
koje traim nemaju telefona.
Jeste li sigurni da su u Riju?
Bili su kad se posljednji put ulo za njih. A koliko mi je poznato,
preko telefonskih kompanija traeni su i u drugim brazilskim grado
vima.
Izazivate moju znatielju, gospodine Holcroft. Je li vam toliko
vano da pronaete te ljude? to su uinili? Ali, da, rekli ste da nije
zloin u pitanju.
Nikakav zloin. Meni je poznato veoma malo. Moj prijatelj u
New Yorku, odvjetnik, saznao je da putujem ovamo pa me zamolio
da uinim to mogu da bih pronaao tu obitelj. Sudei prema svemu,
toj je obitelji oporuno ostavljen neki novac; ostavili su ga njihovi
roaci na Srednjem zapadu.
Nasljedstvo?
Da.
U tom sluaju, moda bi neki pravni zastupnik ovdje u Riju...
Moj je prijatelj poslao ono to je nazvao ispitivanje ubiljebi u
slubene knjige, tako nekako, na adresu nekoliko odvjetnikih tvrtki
u ovom gradu objasnio je Noel sjetivi se rijei ataea u New Yorku.
Nije dobio odgovore koji bi ga zadovoljili.
Kako on to objanjava?
Nikako. Ne objanjava. Bio je neraspoloen. Mislim da nije bilo
dovoljno novca za usluge trojice odvjetnika.
Trojica odvjetnika?
Da odgovorio je Noel iznenaen samim sobom. Prazninu je
ispunjavao instinktivno, ne mislei. Dakle, jedan je odvjetnik u Chi
cagu ili St. Louisu, zatim je kancelarija mog prijatelja u New Yorku
te jedan pravni zastupnik ovdje u Riju. Ne vjerujem da je ono to je
povjerljivo u odnosu prema nekome sa strane isto tako povjerljivo i
izmeu odvjetnika. To ne bi bio razlog. Meutim, moda cijela stvar
ne vrijedi podjele honorara na tri dijela.
Ali, va je prijatelj savjestan ovjek. Graff je uzdigao obrve u
znak potovanja. Ili je to bio znak neeg drugog, pomisli Holcroft.
Htio bih u to vjerovati, kao to i vjerujem.
Moda bih vam ja mogao pomoi. Imam dosta prijatelja.
Holcroft je zatresao glavom. Ne bih se mogao usuditi da vas za to
upitam. Dosta ste uinili za mene ovog poslijepodneva. Osim toga, kao to rekoh,
nije ba toliko vano.
Da, da, naravno odgovorio je Graff uzdignuvi ramena. Ni u
kom sluaju ne namjeravam se uplitati u tue povjerljive stvari.
Nijemac je mirkajui pogledao prema prozorima. Sunce je zalazilo iznad planina
na zapadu; zrake naranastog svjetla nadirale su kroz prozore obasjavajui tamno
drvo radne sobe.
Ime obitelji je von Tiebolt izrekao je Noel promatrajui star
evo lice. Bez obzira na to to je predviao ili oekivao da e ugledati,
ovo to je ugledao nadmailo je njegovu pripremljenost.
Stari Graff je razrogaio oi strijeljajui pogledom Holcrofta, pogledom punim
mrnje i prezira. Vi ste svinja rekao je Nijemac tako tihim glasom da ga je jedva
bilo mogue uti. Ovo je bio trik, prokleti izgovor da doete u moju kuu! Da
doete k meni!
Vi se varate, gospodine Graff. Moete nazvati mog klijenta u
New Yorku...
Svinja!... uzviknuo je starac. Von Tieboltovi! Verrdter!23 Ispod
smea! Izdajice! Schtveinehunde!24 Kako ste se mogli drznuti!
Noel ga je gledao, hipnotiziran i nepomian. Graffovo je lice od ljutnje izgubilo
boju; vene u vratu iskoile su na povrinu, oi su mu bile crvene i bijesne, ruke su
mu drhtale dok je vrsto zgrabio ruke naslonjaa.
Ja ne razumijem rekao je Holcroft ustajui.
Vi razumijete... vi smee! Vi traite von Tieboltove! elite ih oi
vjeti!
Oni su mrtvi?
Kad bi bili, bila bi to volja Svemogueg!
Graff, sluajte me. Ako neto znate...
Van iz moje kue! Starac se s mukom ustao i viknuo prema
zatvorenim vratima radnog kabineta. Werner! Kom' her!25
Graffov je pomonik nahrupio kroz vrata.
Mein Herr? Was ist...
Odvedi ovog varalicu! Istjeraj ga iz moje kue!
Pomonik je pogledao Holcrofta. Ovuda. Brzo!
Noel je brzo zgrabio svoju aktovku i hitrim koracima krenuo prema vratima.
Zaustavio se i jo jednom pogledao uzavrelog Graffa. Stari je Nijemac stajao kao
napuhana, groteskna lutka, ali nije mogao svladati drhtavicu.
Van! Vi ste podlac!
Ta posljednja uvreda ubola je Noela poput noa i onemoguila mu da se suzdri.
Nije on podlac, ve je podlac ta figura arogancije pred njim, ta napuhana tjelesina
koja paradnu dobrostivost odjednom zamjenjuje brutalnou. To udovite koje je
izdalo, a zatim unitilo ovjeka koji je bio u agoniji prije trideset godina... i tisue
drugih njemu slinih, taj ubojica. Taj nacist.
Vi niste u poloaju da moete vrijeati.
Vidjet emo tko je u kakvom poloaju. Van!
Ja u otii, generale, ili koji ste slian vrag. Ne mogu otii
dovoljno brzo jer sada shvaam. Vi me ne moete razlikovati od
posljednjeg tijela koje ste vi kopilani spalili, ali im spomenem jedno
ime, vie ne moete izdrati. Vrag vas prodire jer vi znate i ja
znam da vas je von Tiebolt prozreo prije trideset godina. Kad su tijela
bila na hrpama. Uvidio je, napokon, tko ste vi uistinu.
Mi nismo skrivali to smo bili! Svijet je znao. Mi nismo nikoga
zavaravali!
Holcroft je stajao i nehotice suho gutao. U svom izljevu bijesa morao je traiti
pravdu za ovjeka koji mu je plakao iz groba; mora
Doi ovamo!
uzvratiti udarac tom simbolu nekadanje stravine moi i raspada koji mu je
ukrao oca. Nije se mogao suzdraati.
Neka vam ovo bude jasno vrsto e Noel. Ja u pronai von
Tieboltove i vi me neete zaustaviti. Nemojte misliti da ste me obiljeili.
Niste. Ja sam vas obiljeio. Onako kako ste zasluili. Vi svoj eljezni
kri nosite suvie uoljivo.
Graff se najzad savladao. Naite von Tieboltove, svakako ih naite. Mi emo biti
tamo!
Ja u ih pronai. A kad ih pronaem, ako im se ita dogodi, znat
u tko je to uinio. Nazvat u vas imenom koje vam odgovara. Vi sje
dite u ovom dvorcu i lajete naredbe. Jo se pravite vani, jo gradite
sliku o sebi kao moi. Vi ste dogotovljeni prije mnogo godina, ve je
tada bilo svreno s vama prije okonanja rata a ljudi poput von Tie
bolta su to znali. Oni su shvaali, ali vi to niste nikad shvatili. I nikad
neete.
Van! Rekao sam!
uvar je uletio u sobu; epao je Noela rukama odostraga. Jedna je ruka zaronila
preko njegova desnog ramena i zahvatila ga za donji dio prsiju. Za trenutak je bio
uzdignut s tla i svom silom izvuen iz sobe. Noel je svom snagom zamahnuo
svojom aktovkom i osjetio kako je udarila u krupno, napeto tijelo ovjeka koji ga
je vukao kroz vrata. Lijevim je laktom oinuo trbuh jo nevidljivog tijela, a zatim
je stao gadno udarati nogama zabivi petu u napadaevu potkoljenicu. Odgovor je
odmah zauo; napada je zajauknuo; odmah je popustila ruka koja ga je kao
klijetima drala preko prsiju. To je Noelu bilo dovoljno.
Holcroft je naglo podigao lijevu ruku i zgrabio tkaninu oko napadaeve ispruene
ruke te povukao svom snagom. Svoje tijelo je nagnuo nadesno, a desnim je
ramenom kao ekiem udario u prsa koja su se uzdizala iza njega. Napada je
izgubio ravnoteu i jedva se odrao na nogama. Noel je jo jednom zarinuo rame u
uzdignuta prsa i odbacio agresora u antiknu stolcu oslonjenu o zid. Tijelo i njeno
drvo sudarie se svom silinom; okvir stolice se rasprsnuo pod teinom tijela. uvar
je djelovao kao da je opinjen, razrogaene oi su mu treptale i privremeno je
izgubio fokus.
Holcroft je pogledao tog ovjeka. uvar je bio krupan, ali mu je krupnoa bila
najveom prijetnjom. Truplo je bilo gotovo isto kao u starog Graffa, planina mesa
ispod kaputa koji mu je tijesno pristajao.
Kroz otvorena vrata Holcroft je ugledao Graffa kako posee za telefonom na svom
stolu. Pomonik kojeg je nazvao Wemerom prijetei korakne prema Noelu.
Nemoj upozorio ga je Holcroft. Brzo, ali ne ba suvie, proetao je preko velikog
predvorja prema glavnom izlazu. S druge strane predvorja, ispod velikog luka,
stajalo je nekoliko mukaraca i ena. Nitko se nije ni pomaknuo prema njemu;
nitko nije ni progovorio. Njemaki je mentalitet doista ustrajan, pomisli Noel ni
najmanje nesretan to je tako. Te sluge i udvorice ekale su naredbe.

Uinite kako sam vam rekao govorio je Graff u telefonsku slu
alicu bez traga bijesa koji je iskazivao prije samo nekoliko minuta.
Sada je bio zapovjedni oficir koji je izdavao naredbe podreenima.
ekajte dok sie do pola breuljka, a zatim pritisnite dugme za za
tvaranje vrata. Vano je da Amerikanac misli da je pobjegao. Stari
Nijemac zavri razgovor i obrati se pomoniku. Je li straar ozlije
en?
Ne, samo je omamljen, mein Herr. Hoda okolo i stresa sa sebe
uinak udarca.
Holcroft je ljutit zamiljeno e Graff. Ispunjen je samim
sobom, uzvieno uzbuen, gori od elje da obavi svoj posao. To je
dobro. Sada ga treba uplaiti, uiniti da drhti pred neoekivanim,
pred golom surovosti trenutka. Kai uvaru da eka pet minuta, a
onda da otpone progon. Svoj posao mora dobro obaviti.
Dobio je naredbe; on je strunjak u gaanju.
Dobro. Bivi Wehrmachtsgeneral je polako priao prozoru i
mirkao gledajui posljednje zrake sunca. Blage rijei, ljubavnike
rijei... a zatim otro, histerino vrijeanje. Zagrljaj i no. Jedno mora
slijediti za drugim velikom brzinom sve dok Holcroft ne izgubi sposob
nost rasuivanja. Sve dok ne uzmogne razlikovati saveznika i neprijate
lja znajui samo da mora gurati naprijed. Kad se najzad slomi, mi emo
biti na licu mjesta i on e biti na.
Noel je zalupio velikim vratima za sobom i siao mramornim stubama do svog
automobila. Ukljuio je motor i ruicu brzine stavio u poloaj za vonju unatrag;
okrenuo je kola tako da su mu bila usmjerena na put koji je silazio s Graffova
imanja, pritisnuo gas i krenuo prema izlazu.
Nekoliko mu se stvari dogodilo. Prva je bila da je poslijepodnevno sunce zalo iza
zapadnih brda i na zemlji stvorilo depove sjene. Dan se gubio i morao je ukljuiti
svjetla. Druga je stvar bila zabrinutost koju je osjeao nakon Graffove reakcije pri
spomenu von Tieboltovih, znaenje koje je moglo biti dvojako: Von Tieboltovi su
ivi i predstavljaju prijetnju. Ali prijetnju emu? Komu? I gdje su oni?
Tree je vie spadalo u osjeaje nego u posebne misli. Bilo je to njegovo reagiranje
na fiziki dodir koji je netom iskusio. Cijeli je ivot svoje tijelo i snagu uzimao kao
neto to se razumije samo po sebi, to ne treba posebno razvijati niti o tome
misliti. Budui da je bio visok i prilino snano graen, a i relativno dobro
koordiniran, nikad nije osjeao potrebu da potrai fiziki izazov, osim u natjecanju
sa samim sobom, poboljavajui svoju vjetinu u tenisu ili spretnijem savladavanju
neke kosine za skijanje. Kao rezultat takvog stava izbjegavao je borbe i fizike
sudare; smatrao ih je nepotrebnima. Uostalom, tuku se samo slabii; umni slabii,
dakako.
Zbog takvog se svog stajalita smijao kad je njegov ouh insistirao da mu se Noel
pridrui na teaju samoobrane u njegovu klubu. Grad se pretvara u dunglu;
Holcroftov sin treba nauiti kako e se obraniti.
Ipak je zavrio teaj, ali i zaboravio sve to je nauio im je teaj napustio. Ako je
uope neto usvojio, uinio je to podsvjesno. esto se to dogodi, i ne samo u
vjebama jednog tipa.
On je ipak neto usvojio, razmiljao je Noel zadovoljan samim sobom. Sjetio se
staklenog izgleda oiju zapanjenog uvara.
Posljednja misao koja mu je prola kroz svijest dok je vozio nizbrdo, takoer je
bila vrlo nejasna. Neto nije u redu s prednjim sjeditem automobila. Silovita i
sasvim neuobiajena aktivnost u kojoj je bio angairan posljednjih minuta
zamaglila mu je inae vrlo paljivo oko za takve stvari, ali ga je ipak neto smetalo
u vezi s kockastom presvlakom sjedita...
Strani su zvukovi prekinuli njegovu koncentraciju: lajanje pasa. Odjednom su
prijetee njuke golemih dugodlakih crnih pastirskih pasa navalile s obiju strana
automobila. Tamne su oi sjale mrnjom i nemoi; eljusti obrubljene dugim
dlakama, mokre od sline, otvarale su se i zatvarale putajui prodorne, gadne i
agresivne krikove ivotinja koje su sustigle plijen, ali mu ne mogu zariti zube u
meso. Bilo je to krdo napadakih pasa pet, est, sedam sada na svim prozorima, sa
apama koje su greble po staklu. Jedna je ivotinja skoila na prednji dio
automobila s njukom i zubima na vjetrobranu.
Iza pasa, u podnoju breuljka, Holcroft je ugledao velika vrata kako se poinju
zatvarati; njihov hod koji je polagano stvarao luk to e neminovno zavriti
zatvaranjem vrata, zlokobno je djelovao pod svjetlou automobilskih svjetala.
Pritisnuo je papuicu za ubrzanje do poda i zgrabio upravlja tako vrsto da je
osjetio bol u prstima; svom brzinom se zanio ulijevo jer je to bio jedini nain da
proe izmeu kamenih stupova izbjegavi eljezna vrata za samo nekoliko
centimetara. Pas na kuitu motora odletio je u zrak s desne strane cvilei od
straha.
Krdo s breuljka ostalo je s onu stranu vrata u sumraku. Objanjenje za njihovo
naglo zaustavljanje, kao da im je odjednom odrezan put, treba traiti u
visokofrekventnoj pitaljci koju ne uje ljudsko uho. Znojei se, Noel je i dalje
pritiskao papuicu i jurio niz cestu.
Stigao je do raskra u ravnici. Je li ovdje skrenuo lijevo ili desno kad je dolazio?
Nije se mogao sjetiti; odsutnom gestom posegnuo je za kartom na sjeditu.
To ga je maloprije smetalo! Karte vie nije bilo na svom mjestu. Skrenuo je malo
ulijevo i jednom rukom pretraivao ispod sjedita da nije karta sluajno pala na
pod. Nije. Netko ju je uzeo iz automobila!
Doao je do samog krianja. Niega se nije sjeao. ak da je bolje zapamtio put
kojim je doao, sad bi mu bilo svejedno jer je mrak sakrio ono ega bi se moda
sjetio. Instinktivno je skrenuo desno znajui da mora nastaviti vonju. Vozio je
velikom brzinom gledajui na sve strane ne bi li ugledao ita ega bi se sjeao
otprije, za vrijeme vonje iz Rija. Ali, sada je bio potpuni mrak; nije vidio nita
ega bi se sjeao. Cesta je u velikom luku skretala nadesno, a zatim je slijedio
otri, kosi uspon. Nije se sjeao tog zaokreta, nije se sjeao brda. Bio je izgubljen.
Vrh breuljka bio je ravan priblino stotinu metara. S lijeve strane bio je vidikovac
koji je graniio s parkiralitem. Na kraju parkiralita uzdizao se zid koji je dopirao
do prsiju. Odmah preko zida, gotovo vertikalno, padale su ogromne kamene litice.
Uzdu zida bili su postavljeni teleskopi s okruglim kuitima, onog tipa koji se
aktivira ubacivanjem metalnog novca. Holcroft se dovezao blie i zaustavio kola.
Nije bilo drugih automobila, ali moda koji naie. Moda e moi odrediti svoj
poloaj ako pogleda unaokolo. Iziao je iz automobila i odetao do zida.
Daleko dolje vidio je svjetla grada. Meutim, izmeu litica i svjetla bila je samo
tama... Ne, ne ba potpuna tama; zakretao je jedan konac svjetla. Cesta? Noel je
bio uz jedan teleskop. Ubacio je novac i pogledao usmjerivi teleskop na pleteni
konac svjetla za koji je pretpostavljao da je cesta.
Bila je.
Svjetla su bila odijeljena jedno od drugoga; bile su to uline svjetiljke, ulina
rasvjeta, inae dobrodola, ali sasvim bezrazlona i nepotrebna na putu
presjeenom kroz brazilsku praumu. Kad bi on mogao stii do poetka te ceste...
Teleskop se nije mogao skrenuti jo vie nadesno. Prokletstvo! Gdje je poinjala
cesta. To mora da je...
Iza sebe je uo zvuk automobilskog motora, upravo na putu kojim se on dovezao
na breuljak. Hvala bogu! Zaustavit e ta kola pa makar zbog toga morao stajati
nasred ceste. Potrao je preko betonskih ploa do asfaltiranog plonika.
Stigao je do ruba i sledio se. Automobil koji je svladavao posljednji uspon do
vidikovca bio je bijeli mercedes. Limuzina. Ista kola koja su bljeskala na
poslijepodnevnom suncu na vrhu drugog breuljka. Graffova kola.
Automobil se naglo zaustavio uz prodornu kripu guma. Otvorila su se vrata i
jedan je mukarac iziao iz automobila. Na oborenim svjetlima mercedesa lako ga
je prepoznao: Graffov uvar!
uvar je posegnuo rukom za pojas. Holcroft je stajao paraliziran. ovjek je
izvukao revolver i gaao Holcrofta. To je nevjerojatno! Nemogue je da se to
dogaa!
Prvi pucanj odjeknuo je kao grmljavina; potresao je tiinu kao naglo pucanje
Zemljine kore. Uslijedio je drugi. Samo metar daleko od Holcrofta metak je
rasprskao kamenje i podigao prainu na cesti. Svi instinkti koji su preostali nakon
njegove paralize, njegove nevjerice, nareivali su mu da potri i da se spasi. On e
umrijeti! Bit e ubijen na pustom turistikom vidikovcu iznad grada Rio de
Janeira! To je nemogue, to je umobolno!
Noge su mu oslabjele, ali ih je prisilio da tre prema unajmljenom automobilu.
Boljela su ga stopala; bio je to najudniji osjeaj koji je ikad osjetio. Jo su dva
pucnja odjeknula u noi; jo dvije eksplozije, jo dva prskanja betona i asfalta.
Dotrao je do kola i bacio se pored vrata da bi se zatitio. Zgrabio je ruku.
Jo jedan pucanj, ovaj jo glasniji, zaglunih vibracija. Detonaciju je pratila druga
vrsta eksplozije, eksplozije koja je odjeknula silovitim prskanjem stakla. Stranje
staklo se rasprio.
Nije imao drugog izbora! Holcroft je naglo otvorio vrata i uskoio u kola. U panici
je okrenuo klju; motor je zagrmio. Nogom je pritisnuo papuicu do poda, ruicu
je ubacio u brzinu i kola su odskoila u mrak. Okrenuo je volan, kola su se zanijela
i jedva izbjegla sudar sa zidom. Instinkt mu je naredio da ukljui duga svjetla. U
magnovenju je vidio cestu koja se sputala i oajniki se usmjerio prema njoj.
Vonja nizbrdo znaila je svladavati otre zavoje. Ulazio je u njih veoma brzo,
kliui se, zanosei se, jedva odravajui kontrolu nad volanom. Ruke su ga boljele
i bile su mokre od znoja pa su mu klizile po volanu. Svake je sekunde oekivao da
se s neim sudari izleti s ceste; svakog trenutka oekivao je katastrofu u konanoj
eksploziji.
Nikad se nee sjetiti koliko je trajala ta luda vonja u ivot, niti kako je zapravo
stigao na tu zavojitu cestu osvijetljenu neprekidnim nizom svjetiljaka, ali najzad je
bio na mjestu spasa. Ravna povrina koja vodi lijevo, koja vodi na istok, cesta koja
vodi u grad.
Bio je na podruju gustog zelenila; visoka stabla i gusta uma graniila je s
asfaltom uzdiui se poput litica golemog kanjona.
Dva su se automobila pribliavala iz suprotnog smjera; kad ih je ugledao, htjede
uzviknuti od olakanja. Pribliavao se prilazima gradu. Bio je u predgrau. Sada su
ulina svjetla bila mnogo gua i odjednom su automobili jurili sa svih strana,
skreui, blokirajui jedan drugoga, prolazei. Nikad ni u snu nije pomiljao da bi
mogao biti toliko sretan kad ugleda promet.
Doao je do prvog semafora: bilo je crveno. Opet je bio sretan to je naiao na
crveno svjetlo jer mu je ono omoguilo kratki predah. Posegne prstima u dep od
koulje traei cigarete. Boe, kako mu je bila potrebna cigareta!
Automobil mu se pribliio s lijeve strane. Opet je imao priliku zuriti u neto i ne
vjerovati u ono to vidi. Mukarac pored vozaa ovjek kojeg nikad u ivotu nije
vidio spustio je svoje prozorsko staklo i podigao revolver. Oko cijevi je bio
rupiasti valjak priguiva pucnja. Nepoznati mukarac ciljao je u njega!
Holcroft je odskoio, sagnuo glavu, nategao vrat, zgrabio mjenja, pritisnuo
papuicu brzine do poda. uo je strani prigueni pucanj i lomljavu stakla iza sebe.
Unajmljena kola odskoila su naprijed u raskre. Sirene su ludo parale ui; naglo
je zaobiao automobil koji mu se pribliavao, da bi u posljednjoj sekundi izbjegao
sudar.
Cigareta mu je ispala iz usta i izgorjela na sjeditu.
Jurio je u grad.
Telefonska slualica bila je mokra i blistala je od znoja Noelove ruke.
Je li me vi sluate? vikao je.
Gospodine Holcroft, smirite se, molim vas. Glas ataea u ame
rikoj ambasadi odraavao je nevjericu. Uinit emo sve to moemo.
Imam glavne podatke pa emo na temelju njih zapoeti diplomatsku
istragu to je prije mogue. Meutim, prosio je sedam sati; u ovo je vri
jeme veoma teko doi do bilo koga.
Teko doi do ljudi? Teko uspostaviti vezu? Moda me vi niste
uli. Zamalo sam bio ubijen! Pogledajte kola koja sam vozio! Stakla su
se rasprsla od metaka!
aljemo ovjeka u va hotel da preuzme kola odgovorio je
mirno i staloeno atae. U ovom je trenutku to jedino mogue, gos
podine Holcroft.
Kod mene su kljuevi. Neka doe u moju sobu po njih.
Da, uinit emo tako. Ostanite tamo gdje jeste pa emo vas
nazvati.
Atae je spustio slualicu. Kriste! Njegov je glas zvuao kao da ga je netom nazvao
neki dosadni roak, a on ga je htio stresti s telefona kako bi mogao poi na veeru!
Noel je bio uplaen na nain koji nikad nije iskusio u ivotu. Strah ga je vrsto
zgrabio, uzrokovao stanje panike u njegovoj svijesti i oteavao mu disanje. Ali,
ipak, s njim se dogaalo i neto drugo, neto sasvim nejasno; neto se bunilo,
dizala se neka protutea strahu i osjeaju nemo. Usprkos bolesnom strahu koji ga
je cijelog proimao, osjeao je, dakle, da se s njim dogaa neto to ne razumije.
Samo djeli njega bio je ljutit, a osjeao je da ta ljutnja raste, da se hrva s drugim
emocijama. On nije htio takav razvoj, nije htio takav rast ljutnje; bojao se nje, ali je
nije mogao zaustaviti. Ljudi su ga napali, a on je zaelio da im uzvrati udarac.
elio je udariti i na Graffa; nije on nikakav izuzetak. elio ga je nazvati njegovim
pravim imenima: udovitem, lacem, pokvarenjakom... nacistom.
Zazvonio je telefon. Noel se okrenuo kao da je uo zvono za uzbunu koja
najavljuje jo jedan napad. Zgrabio je svoju ruku da bi smirio drhtanje i brzim
koracima priao stoliu pored kreveta.
Senor Holcroft?
To nije bio ovjek iz amerike ambasade. Akcent je bio junoameriki.
Tko je to?
Moram s vama razgovarati. Veoma je vano da odmah porazgo
varam s vama.
Tko govori?
Moje je prezime Cararra. Ja sam u predvorju vaeg hotela.
Cararra? Juer me nazvala ena s prezimenom Cararra.
Moja sestra. Ovdje smo zajedno. Oboje moramo sada s vama raz
govarati. Moemo li doi u vau sobu?
Ne! Ne elim nikoga vidjeti! Pucnjevi, prskanje betona i stakla,
sve je to jo bilo suvie otro usjeeno u njegovu svijest i vladalo je svim
njegovim osjeajima i raspoloenjem. On vie ne namjerava biti izolirani
cilj u koji moe pucati tko hoe i kako mu drago.
Senor, vi morate\
Ne moram i neu\ Ostavite me na miru ili u pozvati policiju.
Oni vam ne mogu pomoi. Mi vam elimo pomoi. Vi traite
obavijesti o von Tieboltovima. Mi imamo te obavijesti.
Noelovo disanje odjednom prestade i tijelo mu se na trenutak sasvim ukoi. Oi
mu odlutae do koljke telefonske slualice. Bila je to zamka. ovjek koji s njim
razgovara eli ga namamiti u stupicu. Pa ipak, ako je to zaista tako, zato je najavio
zamku?
Tko vas je ovamo uputio? Tko vam je rekao da me nazovete? Je li
to bio Graff?
Maurice Graff ne razgovara s ljudima poput nas. Moja sestra i ja,
mi nismo dostojni ni njegova prezira.
Vi ste podlac! ovjek dostojan prezira. Graff je veinu ljudi prezirao, razmiljao je
Holcroft. Stade opet disati nastojei mirno govoriti. Upitao sam vas tko vas je
uputio k meni? Kako moete znati se zanimam za von Tieboltove? Odgovorite!
Mi imamo prijatelje u Odjelu za useljenje. Slubenici, ne vane
osobe. Ali oni sluaju; oni prate i opaaju. Vi ete to shvatiti kad
budemo razgovarali. Brazileve rijei se naglo ubrzae; reenice je
udno preskakao. Suvie udno da bi to bilo prostudirano ili izvje
bano. Molim vas, senor. Vidite se s nama. Mi imamo obavijest, a
to je obavijest koju bi trebalo da imate vi. Mi elimo pomoi. Pomaui
vama, pomaemo sebi.
Noelov je mozak brzo radio. Predvorje Porto Alegra uvijek je napueno, a ima i
stanovite istine u tvrdnji da je sigurnost u velikim brojevima. Ako Cararra i
njegova sestra doista neto znaju o von Tieboltovima, on ih mora vidjeti. Ali ne
negdje na osamljenom mjestu, ne gdje bi bio sam. Govorio je polako.
Stojite pored recepcije, najmanje tri metra ispred, s objema
rukama izvan depova. Neka vam sestra bude s lijeve strane, s desnom
rukom ispod vae ruke. Sii u dolje ubrzo, ali ne dizalom. Vi mene
neete prvi vidjeti, ve ja vas.
Spustio je slualicu iznenaen sobom. Vjebe doista ui. To su osnove, o tome
nema sumnje, za abnormalne ljude koji djeluju u podzemnom svijetu, ali su za nj
sasvim nove. Cararra nee imati prst na obarau revolvera u depu; a njegova
sestra ili enska osoba bez obzira na to tko je nee moi gurnuti ruku u torbu a da
on to ne primijeti. Oni e usmjeriti panju na hodnike, a ne na dizala. A on e se
jednim ipak posluiti. A kad sie, znat e gdje su, iako jo nee znati tko su.
Iziao je iz dizala s gomilom turista. Nakratko je zastao s njima, kao da pripada
njihovoj grupi, i gledao u mukarca i enu pored recepcije. Kao to je bio upuen,
Cararra je imao sputene ruke, a sestra je svoju desnu ruku drala na bratovoj, kao
da se boji da ne otplovi s gomilom. A on joj je doista bio brat jer je Noel odmah
uoio uoljivu slinost njihovih crta. Cararra je vjerojatno bio na poetku tridesetih
godina; njegova sestra nekoliko godina mlaa. Oboje tamni koa, kosa, oi. Ni on
ni ona nisu izgledali kao namjetene varalice; odjea im je bila uredna, ali ne
skupa. Nisu pripadali sredini u kojoj su se trenutano nalazili, meu krznom,
veernjim haljinama i odijelima hotelskih gostiju; bijahu svjesni svog udnog
poloaja, to se oitovalo u zbunjenosti na licima, u zaplaenosti koju su odavale
oi. Bezopasni, pomisli Holcroft. Ali je odmah shvatio da se upustio u suvie brzo
donoenje sudova.
Sjedili su u stranjoj loi prigueno osvijetljenog salona za koktele, Cararre
nasuprot Noelu. Prije nego su tu sjeli, Holcroft se sjetio da bi ga mogla nazvati
ambasada. Rekao je na recepciji da e biti u salonu ako mu telefoniraju. Ali to se
odnosi iskljuivo na ambasadu i ni na koga drugoga.
Najprije mi recite kako ste saznali da ja traim von Tieboltove?
rekao je Noel im su ih posluili piem.
Rekao sam vam. Slubenik u Odjelu za useljenje. Prolog petka se
diskretno pronijela vijest, meu raznim odjelima, da e doi jedan
Amerikanac i zanimati se za njemaku obitelj s prezimenom von Tie
bolt. Kome god se obrati taj Amerikanac, taj treba obavijestiti jednu
drugu osobu, ovjeka iz policia do administragao. To je tajna policija.
Znam to je to. A taj se ovjek nazivao prevodiocem. Zanima
me zato je to vama reeno?
Von Tieboltovi su bili nai prijatelji. Vrlo bliski prijatelji.
Gdje su sada?
Cararra razmijeni brzi pogled sa sestrom. Sad je i ona progovorila.
Zbog ega ih traite? upita ga.
Ja sam to razjasnio u Odjelu za useljenje. Razlog nije neuobiajen.
Njima su roaci u Sjedinjenim Dravama ostavili neto novca.
Brat i sestra se opet pogledae; opet progovori sestra. Je li rije o
velikoj svoti?
Ja ne znam odgovori Holcroft. To je stvar povjerljive naravi.
Ja sam samo posrednik.
to? Opet e brat.
Un tercero26 odgovori Noel gledajui u enu. Zato ste juer
bili tako uplaeni kad smo razgovarali? Ostavili ste svoj broj, a kad sam
vas nazvao, rekli ste mi da bi bilo bolje da to nisam uinio. Zato?
Ja, ja sam... pogrijeila. Moj brat je rekao da je to velika pogreka. Moje ime,
telefonski broj, nije u redu to ostaviti.
Govorila je smisleno, ali se nespretno izraavala. Ali, krije li se jo neto u
njezinim rijeima ili iza njih? To bi trebalo uoiti.
To bi naljutilo Nijemce objasnio je Cararra. Ako vas oni
prate, ako presreu vae poruke, onda e zacijelo saznati da smo vas
mi nazvali. Bilo bi to opasno za nas. Jako opasno.
Ako me sada promatraju, znaju da ste i vi ovdje.
Razgovarali smo o tome nastavila je ena. Najzad smo odluili
da preuzmemo rizik.
Koji rizik?
Nijemci nas preziru. A, osim svega ostaloga, mi smo portugalski
Zidovi odgovorio je Cararra.
Zar i sada tako misle? Nisu se promijenili, nimalo?
Naravno da tako misle. Rekao sam da smo bili veoma bliski s von
Tieboltovima. Moda bi trebalo da razjasnim. Johann je bio moj naj
drai prijatelj; trebalo je da se Johann i moja sestra vjenaju. Nijemci
to ne bi dopustili.
Tko ih je mogao sprijeiti da stupe u brak?
Bilo tko. Metkom u Johannov potiljak. To je sve.
Dobri Kriste, to je luaki! Ali to nije bilo ludo i Holcroft je to
znao. Bio je meta visoko u brdima; ui su mu jo bile zagluene pucnje
vima.
Nekim bi Nijemcima takav brak bio konana uvreda rekao je
Cararra. Ima Nijemaca koji kau da su von Tieboltovi bili izdajice
Njemake. Takvi ljudi jo vode rat nakon tri desetljea. Ovdje, u Bra
zilu, von Tieboltovi su doivjeli velike nepravde. Oni zasluuju svaku
pomo. Otean im je ivot zbog razloga koji su morali prestati prije
mnogo godina.
A vi ste zakljuili da bih ja mogao neto uiniti za njih? Na teme
lju ega ste to zakljuili?
Zato jer su vas moni ljudi nastojali zaustaviti; Nijemci imaju
ovdje velikog utjecaja. Prema tome, moemo zakljuiti da ste i vi
moan ovjek, netko koga Graffovi u Brazilu ele udaljiti ili odstraniti
od von Tieboltovih. To nam je govorilo da vi ne elite nakoditi naim
prijateljima, a ako ne elite nakoditi, znai da im elite dobro ili da su
vam namjere dobre. Moni Amerikanac koji bi im mogao pomoi.
Rekli ste Graffovi u Brazilu. To je Maurice Graff, zar ne? Tko
je on? to je on?
Najgori meu nacistima. Trebalo je da bude objeen u Niirn
bergu.
Vi poznajete Graffa? upita ena netremice gledajui u Hol
crofta.
Posjetio sam ga. Klijenta u New Yorku sam spomenuo kao izliku,
rekao sam da me zamolio da pogledam Graffovu kuu. Ja sam arhitekt.
U jednom sam trenutku spomenuo von Tieboltove i Graff je odmah
siao s uma. Stao je vikati i derati se da napustim njegovu kuu. Kad
sam silazio niz breuljak, navalilo je na mene krdo krvolonih pasa.
Graffov uvar me je slijedio. Pokuao me ubiti. Ista se stvar ponovila
u automobilskom prometu. Neki je drugi ovjek pucao na mene kroz
prozor svog automobila.
Majko Boja! Cararrine usne se odijelie od zaprepatenja.
Ne bi trebalo da nas vide s njim rekla je ena steui bratovu
ruku. Uutjela je i pomnjivo gledala Noela. Ako govori istinu
dodala je.
Holcroft je shvatio. Ako eli ita saznati od Cararrovih, treba ih uvjeriti da je on
uistinu osoba za koju se predstavlja. Ja govorim istinu. Isto to to sam sada vama
rekao ispriao sam i u amerikoj ambasadi. Oni e ubrzo nekoga poslati da odveze
kola kao dokazno sredstvo.
Cararre se opet pogledae; zatim se oboje okrenu Holcroftu. Ta je izjava bila dokaz
koji su traili; to se vidjelo u njihovim oima.
Mi vam vjerujemo rekla je sestra. Moramo se uriti.
Von Tieboltovi su ivi?
Da odgovorio je brat. Nacisti misle da su oni negdje u junim
planinama oko kolonija Santa Catarina. To su stara njemaka naselja;
von Tieboltovi bi mogli promijeniti prezime i lako se stopiti sa sredi
nom.
Ali nisu tamo?
Ne... inilo se kao da Cararra oklijeva, da je nesiguran u sebe.
Je li dobra stvar koju im donosite? upita djevojka s izrazom
zabrinutosti u glasu.
Mnogo bolja nego to vi moete i zamisliti odgovorio je Hol
croft. Kaite mi.
Opet su brat i sestra razmijenili poglede. Odluili su da progovore. Bio je red na
bratu. Oni su u Engleskoj. Kao to vam je poznato, majka je mrtva...
Nisam znao odgovorio je Noel. Meni nije nita poznato.
Sada ive s prezimenom Tennvson. Johann je poznat kao John
Tennvson; on je novinar koji radi za dnevnik Guardian. Govori neko
liko jezika i za taj list pokriva europske glavne gradove. Gretchen, naj
starija, udala se za britanskog mornarikog oficira. Mi ne znamo gdje
ivi, ali prezime njezina mua je Beaumont; on je kapetan fregate u
Kraljevskoj mornarici. Nita ne znamo o Helden, najmlaoj keri. Uvi
jek je bila malo po strani, suvie svojeglava.
Helden? To je udno ime.
Dobro joj odgovara tiho primijeti Cararrina sestra.
Prema onome to smo uli, krtenicu je ispunio lijenik koji nije
govorio njemaki, koji nije razumio to mu govori djetetova majka. Po
rijeima senore von Tiebolt, ona je djetetu dala ime Helga, ali je bol
niko osoblje bilo nesmotreno. Upisali su Helden. Tih se dana nije
raspravljalo o onome to je upisano u dokumente. Ime joj je ostalo.
Tennvson, Beaumont... Holcroft je ponovio imena. Engleska?
Kako su mogli otii iz Brazila u Englesku a da to Graff ne sazna?
Kaete da su Nijemci utjecajni. Bile su im potrebne putne isprave; tre
balo je osigurati putne karte. Kako su to uspjeli obaviti?
Johann... John... on je izuzetan ovjek, sjajan ovjek objasni
Cararra.
A homen talentoso27 doda njegova sestra. Izgovarajui te rijei,
omekale su joj napete crte lica. Ja ga jako volim. Poslije pet godina
jo se volimo.
Znai da ujete za njega, o njemu, od njega? Za njih?
Ponekad objasnio je Cararra. Posjetioci iz Engleske nas
potrae. Ali nikada nita napisano na papiru.
Noel je zurio u tog mukarca proreetanog strahovanjem. U kakvom to svijetu vi
ivite? upita s nevjericom.
U svijetu gdje vam mogu oduzeti ivot bez problema odgovori
Cararra.
To je istina, pomisli Noel dok mu se vor oblikovao u trbuhu. U ratu koji je
izgubljen prije trideset godina jo se bore oni koji su ga izgubili. To treba okonati.
Gospodin Holcroft? Pozdrav je bio nesiguran. Pored stola se
pojavio stranac koji nije bio siguran da je doao za pravi stol.
Da, ja sam Holcroft odgovorio je Noel obzirno.
Anderson, amerika ambasada, gospodine. Mogu li razgovarati s
vama?
Cararre su ustali kao jedan i izili iz loe. ovjek iz ambasade je odstupio kad se
Cararra pribliio Holcroftu.
Cararra je proaptao: Adeus, senor28 Adeus proaptala je i ena dotaknuvi
Noelovu ruku.
Ne pogledavi ovjeka iz ambasade, brat i sestra su brzo izili iz salona.
Holcroft je sjedio pored Andersona u kolima ambasade. Trebalo im je manje od
jednog sata do aerodroma ako sve bude u redu; ali ako vonja potraje dulje, on e
izgubiti Aviankin29 let za Lisabon gdje se moe prebaciti u avion British Ainvavsa
za London.
Anderson je pristao, ali oklijevajui i polureei, da ga odveze na aerodrom.
Ako vas ovo izvue iz Rija graktao je Anderson ja u voziti brzinom kojom
debela svinja nastoji pobjei pred noem u klaonici i jednako tako spretno, a kazne
za prebrzu vonju platit u od svojih dnevnica. Vi ste se gadno zapetljali, a i mene
ste upetljali.
Noel je nainio grimasu. Ukratko, vi ne vjerujete ni jednu rije od onoga to sam
rekao?
Prokletstvo, Holcroft, zar vam trebam opet sve govoriti iz
poetka? U hotelu nema vaeg automobila; nikakvo automobilsko
staklo nije prsnulo od metaka. ak nije ubiljeeno da ste uope unaj
mili kola! Dakle, u to da vjerujem? U male zelene? Moda su se
oni upetljali oko vas. to god ste rekli, niste mogli dokazati, pa, molim,
recite mi u to da povjerujem, u to, pitam vas?
Bila su tamo kola! Unajmio sam ih! S njima sam posjetio Graffa!
Vi ste ga nazvali. Niste ga posjetili. Da ponovim jo jednom, on
kae da ste ga vi nazvali otprilike ste rekli da biste eljeli pogledati
njegovu kuu, ali se tamo niste ni pojavili.
To je la! Bio sam ondje! Nakon mog odlaska dvojica su me
htjela ubiti. Jednoga sam vidio... doavola, tukao sam se s njim... u nji
hovoj kui!
Ti si naroljao, ovjee.
Graff je jebeni nacist! Poslije trideset godina on je jo nacist, a vi
i vai se odnosite prema njemu kao da je nekakav jebeni dravnik.
Ovdje si vraki u pravu odgovorio je Anderson. Graff je pose
ban materijal. On je zatien.
Ja se time ne bih hvalio.
Vi ste sve shvatili naopako, Holcroft. Graff je u srpnju 1944. bio
na mjestu zvanom Wolfsschanze, u Njemakoj. On je jedan od ljudi
koji su pokuali ubiti Hitlera.

Izvan hotelskog prozora sada nije bilo sunca to zasljepljuje, ni zlatastih, uljem
namazanih tijela djece koja se igraju na bijelom pijesku Copacabane. Nasuprot
tome, londonske su ulice bile iarane lokvicama kie, a naleti vjetra provlaili su se
izmeu zgrada i kroz uske ulice. Pjeaci su hitali iz kunih vea do redova za
autobus, do postaja podzemne eljeznice, do krmi. Bio je onaj sat u Londonu kad
se Englezi osjeaju kao da su se oslobodili svakodnevnog dirinenja; zaraivanje
za ivot nije ivljenje. Prema Noelovu iskustvu ni jedan drugi grad na svijetu nije
iskazivao takvo zadovoljstvo na kraju radnog dana. Na ulicama se osjealo sputano
veselje, bez obzira na to to je padala kia s naletima vjetra.
Okrenuo se od prozora i uputio prema ormariu i srebrnoj boci. Trebalo mu je
petnaest sati leta da bi stigao do Londona, a sada kad je bio u Londonu, nije znao
kako nastaviti. Nastojao je neto smisliti, stvoriti planove koje je mogue ostvariti,
ali su dogaaji u Rio de Janeiru bili tako strani i nejasni, tako su ga zaprepastili, a
obavijesti do kojih je nekako doao bijahu tako kontradiktorne da se osjeao kao da
se izgubio u labirintu. Nepoznata uma bila je suvie gusta i neprohodna.
A bio je tek na poetku.
Graff, preivjeli iz Wolfsschanzea? Jedan od ljudi iz Wolfsschanzea? To nije
mogue. Ljudi iz Wolfsschanzea bili su vezani za enevu, ivjeli su radi ostvarenja
sna Heinricha Clausena, a von Tieboltovi su bili integralni dio toga sna. Graff je
elio unititi von Tieboltove, kao to je izdao naredbu da ubiju sina Heinricha
Clausena na osamljenom vidikovcu iznad Rija i kroz prozor automobila na ulicama
grada uveer kad se vraao u hotel. On nije mogao predstavljati Wolfsschanze, nije
mu mogao pripadati. Graff je drugi ovjek, a nipoto ovjek s idealima. O tome
nema sumnje.
Cararre? I oni su vrlo tajnoviti. to ih, doavola, ometa da napuste Brazil?
Aerodromi i luke nisu im zatvoreni. Zato onda ne napuste zemlju u kojoj su stalno
ugroeni? On im je vjerovao, vjerovao je u ono to su mu rekli, ali je bilo suvie
elementarnih pitanja na koja je trebalo odgovoriti. Bez obzira na to koliko je
nastojao uguiti sumnju, ipak je osjeao da neto nije u redu s Cararrama. to je
to?
Noel je natoio pie u au i podigao telefonsku slualicu. Imao je ime i radno
mjesto: John Tennvson, Guardian. Urednitva se ne zatvaraju u smiraj dana. Za
nekoliko minuta znat e je li bila tona obavijest koju su mu dali Cararre. Ako u
Guardianu pie John Tennvson, to znai da je Noel pronaao Johanna von Tiebolta.
Ako je tako, idui korak koji mora poduzeti, prema uputama enevskog
dokumenta, bit e angairanje Johna Tennvsona da ga odvede do svoje sestre
Gretchen Beaumont, supruge kapetana fregate Kraljevske mornarice Beaumonta.
Ona je osoba s kojom se mora upoznati: ona je najstariji preivjeli izdanak
Wilhelma von Tiebolta. Klju.
Jako mi je ao, gospodine Holcroft odgovorio je uljudan glas iz
telefonske slualice. Bio je to deurni deska u Guardianu. Bojim se da
ne moemo davati adrese i telefonske brojeve naih novinara.
Ali John Tennvson radi za vas ustrajao je Holcroft. To nije bilo
pitanje jer je deurni novinar ve odgovorio da Tennvsona nema u lon
donskom urednitvu. Holcroftu je bila potrebna samo izravna potvrda.
Gospodin Tennvson je jedan od naih ljudi na Kontinentu.
Kako mu mogu poslati poruku? Odmah. Jako je hitno.
inilo se da ovjek za deskom oklijeva. Mislim da bi to bilo jako
teko. Naime, gospodin Tennyson mnogo putuje.
Ma sluajte, mogu sii dolje, kupiti vae novine i vidjeti odakle
vam je poslao posljednji lanak. Nije li tako?
Da, razumije se. Jedino je problem u tome to se gospodin Ten
nvson ne potpisuje. Ne potpisuje dnevne izvjetaje, ve samo vee
retrospektive...
Kako vi uspostavljate kontakt s njim kad vam je potreban? upi
tao je Holcroft uvjeren da se deurni novinar pokolebao.
Opet nasta oklijevanje, ienje grla. Zato? Hm... imamo centar za poruke.
Moglo bi potrajati nekoliko dana.
Ja nemam na raspolaganju nekoliko dana. Ja moram odmah uspo
staviti vezu s njim. Holcroft je sada oekivao pozitivan odgovor.
Nasta tiina koja je izluivala. ovjek u Guardianu nije namjeravao ponuditi
rjeenje. Noel je pokuao jo jedan trik. Sluajte, vjerojatno ne bi trebalo da ovo
kaem... stvar je povjerljive naravi... ali, u pitanju je novac. Gospodinu Tennvsonu
i njegovoj obitelji ostavljen je novac.
Nisam znao da je oenjen. To je za mene iznenaenje.
Mislio sam na njegovu obitelj. Na njega i dvije sestre. Poznajete li
ih? Znate li ive li u Londonu? Najstarija je...
Ja nita ne znam o osobnom ivotu gospodina Tennvsona, gospo
dine. Predlaem da se obratite njegovom odvjetniku. To je najloginije
rjeenje, zar ne? I bez upozorenja spustio je slualicu.
Iznenaen i ljut, Holcroft je spustio slualicu. Zato takvo namjerno izbjegavanje
suradnje? Predstavio se, rekao ime svog hotela i inilo se da ovjek u Guardianu
nekoliko trenutaka slua kao da je spreman pomoi. Ali nije bilo nikakve pomoi i
ovjek je odjednom prekinuo razgovor. Sve je to veoma udno. Je li mogue da taj
redakcijski takor u neto sumnja? A to bi on mogao sumnjati?
Zazvonio je telefon, to je bio razlog za njegovo novo iznenaenje. Nitko ne zna da
je u ovom hotelu. Na imigracijskoj kartici koju je ispunio preko telefona namjerno
je naveo Dorchester kao svoju londonsku rezidenciju, a ne Belgravia Arms gdje je
stvarno odsjeo. Nije htio nikoga, nije htio ni s kim uspostavljati dodir a najmanje
iz Rio de Janeira jer nije htio da mu uu u trag. Podigao je slualicu nastojei
suzbiti bol u trbuhu.
Da?
Gospodine Holcroft, ovdje glavni desk recepcije. Upravo smo
saznali da vam vaa poklonkoarica nije predana na vrijeme. Zaista
nam je ao. Hoete li se jo zadrati u svojoj sobi, gospodine?
Za ime Boje, pomisli Holcroft. Milijuni i milijuni su vezani u Zenevi, a
recepcionar je zabrinut zbog koarice s voem. Svata. Da, bit u u sobi.
Veoma dobro, gospodine. Ubrzo e vas posjetiti stjuard.
Holcroft je spustio telefonsku slualicu. Smirivala mu se bol u
trbuhu. Pogled mu se zadrao na telefonskim imenicima na donjoj polici stolia uz
krevet. Uzeo je imenik i okrenuo stranice do slova t.
Tennvsona je bilo tri i po centimetra u stupcu, na prvi pogled petnaestak imena.
Nije bilo Johna, ali su trojica umjesto imena imala samo inicijale /. Poet e s
njima. Podigao je slualicu i nazvao prvi broj.
Halo, John?
ovjek s druge strane telefona bio je Julian. Na druga dva broja s inicijalima / bile
su ene. Postojala je Helen Tennvson, ali ne Helden. Nazvao je taj broj, ali mu se
javila telefonska centrala i obavijestila ga da je broj iskljuen.
Okretao je stranice imenika do slova B. U Londonu je bilo est Beaumonta, ali ni
jedan, barem po tekstu u imeniku, nije bio povezan s Kraljevskom mornaricom. Ni
ina, ni neke druge oznake, tumaenja, bilo ega. Uostalom, nije imao to izgubiti;
uzeo je slualicu i stao nazivati.
Prije nego je zavrio etvrti poziv, zau kucanje na vratima; stigla je koarica
engleske uljudnosti. Prokleo je taj prekid, spustio slualicu i poao k vratima
traei po depovima sitan novac.
Pred vratima su bila dvojica mukaraca, ni jedan u uniformi stjuarda, obojica u
ogrtaima, svaki sa eirom u ruci. Vii je bio pedesetih godina, imao je ravnu
sijedu kosu nad ovrslim licem koje je izgledalo kao da su ga ibale i stijene i
vrijeme; mlai je bio otprilike Noelovih godina. Imao je jasne plave oi, kovravu
crvenkastu kosu i mali oiljak na elu.
Da?
Gospodin Holcroft?
Da.
Noel Holcroft, graanin Sjedinjenih Drava, putna isprava broj
Fdvanulaetirisedamosam...
Ja sam Noel Holcroft. Nikad nisam napamet nauio broj putov
nice. Je li trebalo?
Moemo li ui, molim vas?
Nisam siguran. Tko ste vi?
Obojica su imala legitimacije u crnoj koi; nenametljivo su ih otvorili i pokazali.
Britanska vojna obavjetajna sluba. Peti odjel rekao je stariji
mukarac.
Zato elite sa mnom razgovarati?
Slubeno, gospodine. Moemo li zakoraknuti u sobu, gospodine?
Zakoraknuti u sobu. Tako se izraavaju samo Englezi, pomisli Noel, ali mu nije
bilo stalo da nastavi tu misao.
Noel je nesigurno kimnuo, a bol mu se vratila u trbuh. Peter Baldwin, ovjek koji
mu je naredio da odgodi Zenevu, radio je za MI6. A Baldwina su ubili ljudi iz
Wolfsschanzea jer se upleo u njihov posao. Znaju li ova dvojica britanskih agenata
istinu o Baldwinu? Znaju li da je Baldwin njega nazvao? Oh, Boe, pa telefonske
je brojeve lako saznati preko hotelske telefonske centrale! Moraju znati!... Zatim se
Holcroft sjetio: Baldwin nije njega nazvao; on ga je posjetio. Noel je njega nazvao.
Vi ne znate to radite. Ja sam jedini koji to zna. Te rijei nee nikad zaboraviti.
Ako se moe vjerovati Baldwinu, on nikome nije nita rekao. Ako je to tako,
odakle sad ova veza? Zato se britanska obavjetajna sluba zanima za Amerikanca
po imenu Holcroft? Kako su znali gdje da ga potrae? Kako su saznali? Pitanje za
pitanjem kad e im biti kraj?
Dvojica Engleza su ula u sobu. Mlai, crvenokosi mukarac, brzo je otiao u
kupaonicu, pogledao unutra, a zatim se vratio i poao do prozora. Njegov stariji
kolega stajao je pored stola i pregledavao zidove, pod i otvorenu garderobu.
U redu, sad ste unutra rekao je Noel. Dakle, o emu se radi?
O Tinamouu, gospodine Holcroft odgovorio je sjedokosi.
O emu?
Ponavljam. O Tinamouu.
to je to, doavola?
Prema bilo kojoj standardnoj enciklopediji, tinamou30 je ptica
koja ivi na tlu, a njezine zatitne boje ine je nezamjetljivom, tako
da se ne razlikuje od pozadine; svojim naglim, brzim i kratkim letom
veoma brzo prelazi s mjesta na mjesto.
To je vrlo pouno, ali ja nemam pojma o emu govorite.
Mi mislimo da imate rekao je mlai ovjek to je stajao pored
prozora.
Vi se varate. Nikad nisam uo za takvu pticu, a ne znam ni razlog
zato bih. Oito je da vi sve to povezujete s neim drugim, ali ja ne
povezujem.
Oito upadne agent pored stola oito je da ne mislimo na
pticu. Tinamou je ovjek; meutim, taj naziv mu je zaista primjeren.
Mogu li vam dati jedan savjet? hrskavo e stariji mukarac iji
je glas i inae bio britak.
Svakako, no ja to ionako neu razumjeti, bojim se, gospodo.
Bilo bi mnogo bolje da suraujete s nama nego obratno. Mogue
je da vas samo iskoritavaju, ali, iskreno reeno, mi u to sumnjamo.
Meutim, ako nam pomognete, bit emo spremni da pretpostavimo
da su vas iskoritavali. Smatram da je na stav vie nego pravedan.
Bio sam u pravu odgovori Holcroft. Ja vas ne razumijem.
U tom sluaju dopustite mi da iznesem neke pojedinosti pa ete
moda ipak shvatiti. Zanimali ste se za Johna Tennvsona, roenog ime
nom i prezimenom Johann von Tiebolt, imigranta u Ujedinjeno Kra
ljevstvo prije priblino est godina. Dakle, radi u Velikoj Britaniji,
kako rekoh. Trenutano je zaposlen kao dopisnik Guardiana.
ovjek za deskom u Guardianu prekine ga Noel. On vas je
nazvao ili nekoga naputio da vas nazove. Zato je oklijevao, zato se
onako ponaao, vrdajui, da bi na kraju prekinuo razgovor bez
pozdrava ili upozorenja. I to prokleto voe; nazvali su me samo zato
da se uvjere da neu napustiti hotel i negdje otii. to je sve to?

Moemo li vas upitati zato ste pokuali pronai Johna Tennv
sona?
Ne moete.
Izjavili ste i ovdje i u Rio de Janeiru da je rije o novcu, o svoti
koja je ostavljena...
Rio de!... Isuse!
A vi ste samo posrednik, kako ste objasnili nastavio je Englez.
To je povjerljiva stvar.
Mi smatramo da je meunarodna.
Dobri Boe, zato?
Zato to vi nastojite uruiti odreenu svotu novca. Ako budu
potovana osnovna pravila i upute, svota e iznositi tri etvrtine iznosa
potpune isplate.
Za to?
Za ubojstvo.
Ubojstvo?
Da. U bankama podataka polovine civiliziranog svijeta Tinamou
ima jednostavan opis: ubojica. Majstorubojica, da budemo precizniji. A
imamo sve mogue razloge da vjerujemo da je Johann von Tiebolt, ili John
Tennvson, Tinamou o kojem govorimo.
Noel je bio zaprepaten. Mozak mu je radio strelovitom brzinom Ubojica! Asasin!
Dobri Boe! Je li mu to pokuavao rei Peter Baldwin? Da li ga je Baldwin
pokuao upozoriti da je jedan od enevskih nasljednika ubojica?
Nitko ne zna osim mene. Baldwinove rijei.
Ako su istinite, ne smije ni pod kakvim okolnostima otkriti pravi razlog zbog kojeg
trai Johna Tennvsona. Zeneva bi eksplodirala suprotstavljanjem; golema bi
sredstva bila zamrznuta, baena pred meunarodne sudove, njegova bi pogodba
bila unitena. Nije smio dopustiti da se to dogodi; sada mu je to bilo sasvim jasno.
Pa ipak, bilo je jednako vano da i razlozi zato trai Tennvsona budu izvan
sumnje, da ne budu ni u kakvoj vezi s Tinamouom ili da za njih sazna Tinamou.
Tinamou! Ubojica! To je potencijalno najopasnija vijest koju je saznao. Ako ima
imalo istine u onome to MI5 vjeruje, bankari u Zenevi odgodili bi svaki razgovor,
zatvorili sefove i ekali na novu generaciju. Svaka odluka s ciljem da se prekine
pogodba bila bi samo privid. Ako je Tennvson doista taj Tinamou, trebalo bi ga
izloiti, raskrinkati, uhvatiti, prekinuti svaku njegovu vezu sa enevskim raunom,
pa bi pogodba ostala na snazi, sasvim neizmijenjena. Naknadu treba dati. Prema
uvjetima predvienima u dokumentu starija sestra je klju ona je najstarije
preivjelo dijete Wilhelma von Tiebolta a ne brat.
Ubojica! Oh, Boel
Prve stvari prvo. Holcroft je znao da najprije mora razuvjeriti tu dvojicu agenata u
svojoj sobi. Nesigurno je priao do stolice, sjeo i nagnuo se naprijed.
Sluajte me rekao je glasom koji kao da je bio slabaan od zapanjenosti. Rekao
sam vam istinu. Ja nita ne znam o bilo kakvom Tinamouu, o nekakvom ubojici.
Moja je briga obitelj von Tiebolt, a ne neki posebni lan obitelji. Pokuavao sam
pronai Tennvsona zato je mi je bilo reeno da je on von Tiebolt i da radi za
Guardian. To je sve to sam imao dati toj temi.
Ako je tako rekao je crvenokosi moda ete nam objasniti
narav vaeg posla.
Zasnuj la na jednom aspektu istine.
Rei u vam to mogu, a to nije mnogo. Neto sam i sam saznao
ili povezao u Riju. To je povjerljivo, a tie se novca. Noel je duboko
uzdahnuo i potraio cigarete.
Von Tieboltovima je ostavljeno nasljedstvo; nemojte me pitati tko
je ostavio, jer to ne znam, a odvjetnik nee rei.
Kako se zove taj odvjetnik? zanimalo je sijedog mukarca.
Morao bih najprije dobiti njegovo odobrenje da vam to kaem
odgovorio je Holcroft pripalivi cigaretu pitajui se kome bi morao
telefonirati u New York s nekog javnog telefona u Londonu koji nije
pod nadzorom.
Moda emo vas zamoliti da to uinite rekao je stariji agent.
Nastavite, molim vas.
U Riju sam ustanovio da tamonja njemaka zajednica prezire von
Tieboltove. ini mi se, ali to je samo pretpostavka, da su se u neko
doba oni suprotstavili nacistima u Njemakoj, a netko im je, moda
neki antinacistiki Nijemac ili Nijemci, ostavio novac.
U Americi? upita crvenokosi mukarac.
Noel je osjetio zamku, ali je bio na nju spreman. Budi dosljedan.
Nema sumnje da je osoba koja je ostavila novac von Tieboltovima
dugo ivjela u Americi. Ako su on ili oni stigli u Sjedinjene Drave
poslije rata, oito pretpostavljaju da su im papiri u redu. S druge
strane, moda su to srodnici koji su prije mnogo godina doputovali
u Sjedinjene Drave. Iskreno reeno, ja to ne znam.
Zato su upravo vas izabrali za posrednika? Vi niste pravnik.
Nisam, ali je pravnik moj prijatelj odgovorio je Holcroft. On
zna da ja puno putujem, znao je da idem u Brazil radi klijenata... Ja
sam arhitekt. Zamolio me da se raspitam, dao mi je nekoliko imena
ukljuujui i Odjel za useljenje u Riju.
Budi jednostavan; izbjegavaj komplikacije.
To je znailo natovariti vam prilian posao, zar ne? U pitanju se
osjeala nevjerica crvenokosog agenta.
Ne ba sasvim. On je meni uinio mnogo usluga; mogu mu
uzvratiti barem jednom. Noel je izvukao cigaretu. Sve je ovo mah
nito. Sto je poelo kao jednostavna... dakle, to je vie nego ludo.
Reeno vam je da je Johann von Tiebolt zapravo John Tennvson
u najnovijem izdanju te da radi u Londonu ili mu je baza u Londonu
rekao je stariji mukarac. Drao je ruke u depovima ogrtaa i netre
mice gledao u Noela. I tako, usluge radi, odluili ste otputovati iz
Brazila u Englesku da biste ga pronali. Usluge radi... Da, gospodine
Holcroft, ja bih takoer rekao da je to ludo.
Noel pogleda sjedokosog. Sjetio se rijei Sama Buonoventure: I ja sam uzavreo...
to je jedini nain kako se moe ponaati prema bijesnim pajkanima.
Hej, kamo ste otili! Ja nisam otputovao iz Rija u London speci
jalno radi von Tieboltovih. Ja sam na putu u Amsterdam. Ako se raspi
tate u mom uredu u New Yorku, vidjet ete da imam jedan posao u
Curacau. Da bi vam bilo jasnije, rije je o nizozemskoj nadlenosti, a
ja putujem u Amsterdam na razgovore o planovima i izvedbenim
nacrtima.
inilo se da se ublaio pogled starijeg obavjetajca. Tako? rekao je mirno.
Sasvim je mogue da smo izvukli pogrene zakljuke, ali mislim
da ete se sloiti da su nas injenice koje su izbile na povrinu navele
na takvo zakljuivanje. Moda bismo vam se morali ispriati.
Zadovoljan sobom, Noel je potisnuo elju da se nasmijei. Drao se pouka, lagao
je podignuta pogleda.
U redu je odgovorio je. Ali sada sam znatieljan. Taj Tina
mou. Kako moete znati da je to von Tiebolt?
Nismo sigurni odgovorio je sijedi agent. Nadali smo se da
ete nam vi pomoi da budemo sigurniji u tome. Mislim da smo se
varali, to se toga tie.
O tome nema sumnje. Ali zato Tennvson? Mislim, trebalo bi da
kaem odvjetniku u New Yorku...
Ne prekinu ga Englez. Nemojte to uiniti. Ne smijete o tome
raspravljati ni s kim.
Malo je prekasno za to, ne ini li vam se? rekao je Holcroft
kockajui se. Stvar je ve bila predmetom razgovora. Ja nemam
obaveza prema vama, ali imam prema tome pravniku. On mi je prija
telj.
Ljudi iz MI5 se zagledae i razmijenie zabrinute poglede.
Iznad obaveza prema prijateljima rekao je stariji obavjetajac
ja smatram da imate mnogo veu odgovornost. Odgovornost koju vam moe dobro
objasniti vaa vlada. Ovo je veoma povjerljiva, neobino osjetljiva istraga.
Tinamou je meunarodni ubojica. Meu njegovim su rtvama neki od
najistaknutijih ljudi na svijetu.
Vi vjerujete da je on Tennvson?
Zasad postoje samo indicije, ali veoma, veoma jake indicije.
Pa ipak, to jo nisu dokazi. Nisu zakljuci.
Nisu zakljuci.
Prije nekoliko minuta bili ste sigurni u to.
Prije nekoliko minuta pokuali smo vas gurnuti u zamku. To je
samo pitanje tehnike.
To je prokleto uvredljivo.
To je prokleto djelotvorno odgovori crvenokosi mukarac s
oiljkom na elu.
Koje su indicije protiv Tennvsona?
Hoete li ono to ujete uvati kao najveu tajnu? upita stariji
agent. Ako elite, taj vam zahtjev mogu postaviti najvii organi zadu
eni za ouvanje reda u vaoj zemlji.
Holcroft je zautio. U redu, neu nazvati New York; neu nita govoriti o tome.
Ali me zanimaju obavijesti u vezi s naom temom.
Mi se ne pogaamo. Mlai je mukarac govorio uvredljivim
tonom, ali ga je smirio pogled njegova kolege.
To nije pitanje pogaanja odgovorio je Noel. Obeao sam da
u pronai lana obitelji i trebalo bi da u tome ustrajem. Gdje mogu
pronai Tennvsonove sestre? Jedna je udana za kapetana fregate u
mornarici prezimenom Beaumont. Odvjetniku u New Yorku je to
poznato; on e je nastojati pronai ako je ja ne pronaem. Stoga ne
vidim razloga zato ne bih ja to obavio.
Mnogo je bolje da ste to vi sloio se sjedokosi mukarac. Mi
smo uvjereni da ni jedna od tih dviju ena ne zna za aktivnost svoga
brata. Koliko smo mogli utvrditi, obitelj je prilino raslojena, udaljeni
su jedni od drugih. U kolikoj je to mjeri ozbiljno, ne bismo mogli
rei, ali meu njima je slaba ili nikakva veza. Iskreno reeno, va dola
zak na scenu je komplikacija koju bismo radije izbjegli. Mi ne elimo
podizati prainu ni uzbunu; mnogo je prihvatljivija kontrolirana situa
cija.
Nee biti nikakve uzbune, to se mene tie odgovorio je Noel.
Ja u prenijeti poruku i nastaviti svoj posao.
U Amsterdamu?
U Amsterdamu.
Da, razumije se. Starija je sestra udata za kapetana fregate Antho
nyja Beaumonta; ona mu je druga ena. ive nedaleko od Portsmoutha,
nekoliko kilometara sjeverno od pomorske baze, u predgrau Portsea.
Ime mu je u telefonskom imeniku. Mlaa ena, djevojka, nedavno se
preselila u Pariz. Radi kao prevoditeljica u izdavakoj kui Gallimard,
ali nije u adresaru tog izdavaa. Ne znamo gdje ivi.
Holcroft je ustao i izmeu dvojice mukaraca poao do stola. Uzeo je hotelsko pero
i napisao na stranici papira s hotelskim zaglavljem.
Anthonv Beaumont... Portsmouth... izdavaka kua Gallimard... Kako se pie
'Gallimard'?
Objasnio mu je crvenokosi agent.
Noel je zavrio pisanje. Ujutru u ih posjetiti i obavijestiti New York. Rei u
odvjetniku da sam pronaao sestre, ali da nisam mogao uspostaviti dodir s bratom.
Je li to u redu?
Ne moemo vas nikako uvjeriti da se okanite cijele stvari?
Ne. Morao bih objasniti zato sam odustao, a vi to ne elite.
Veoma dobro. U tom sluaju, ovo je najbolje emu se moemo
nadati.
A sada mi recite zato mislite da je John Tennvson taj Tinamou.
To mi dugujete.
Stariji mukarac htjede progovoriti, ali odustane. Ipak e na kraju:
Moda vam dugujemo. Ja ponovo naglaavam duboku tajnost
obavijesti.
Kome bih to rekao? Ja se ne bavim poslom poput vaega. Sma
tram da je to vidljivo po svemu, zar ne?
U redu odgovori mu sjedokosi. Kao to ste rekli, dugujemo
vam. Ipak, trebalo bi da znate da nam injenica da vam je to reeno
daje i neka prava, neki uvid, ako je to jasnije. Malo je osoba kojima
je to reeno.
Holcroft se ukoio; nije bilo teko opaziti njegovu ljutnju. A ja ne vjerujem da ima
mnogo osoba kojima su ljudi poput vas pokucali na vrata i optuili ih da isplauju
ubojice. Kad bismo bili u New Yorku, ja bih vas odvukao na sud. Vi mi to doista
dugujete.
Veoma dobro. Otkrivene su neke slinosti koje su od poetka
bile suvie oite da bi izazvale istragu dok ne prouimo tog ovjeka.
Tennvson se nekoliko godina dosljedno pojavljivao na mjestima uboj
stava ili blizu njih. Nije to bilo ni vjeto ni lukavo, kad bi bilo namjerno
i lieno opravdanja. No, on je zapravo izvjetavao o dogaajima piui za
Guardian; slao je izvjetaje s mjesta dogaaja. Prije godinu dana ili neto vie, na
primjer, on je pisao o ubojstvu onog Amerikanca u Bejrutu, o onom momku iz
ambasade koji je, dakako, radio za obavjetajnu slubu CIA. Tri dana prije toga bio
je u Bruxellesu; odjednom u Teheranu. Poeli smo ga prouavati, pratiti, a ono to
smo saznali doista nas je iznenadilo. Mi vjerujemo da je on Tinamou. On je sasvim
izuzetan tip, sjajan, ali je mogue da je i sasvim lud. Luak.
Sto ste pronali u vezi s njim?
Ovo je samo kao predjelo; vi znate za njegova oca. Jedan od
prvih nacista, kolja najgore vrste...
Jeste li sigurni u to? prebrzo upita Noel. Naime, elim rei da
ne mora uvijek biti, uvijek ne slijedi...
Da, pretpostavljam da ne slijedi nastavi sjedokosi agent. Ali
ono to slijedi svakako je neobino, a to je ono to najmanje moemo
zakljuiti. Tennyson je manijak one vrste koja tei za superpostignu
ima. U Brazilu je imao dvije sveuiline diplome ve u dobi kad se
veina studenata tek upisuje. Nauio je pet jezika, govori ih teno.
Bio je izuzetno uspjean poslovni ovjek u Junoj Americi; zgrnuo je
velike svote. Teko bi se moglo rei da su to vjerodajnice novinskog
dopisnika.
Ljudi se mijenjaju; zanimanja se mijenjaju; interesi se mijenjaju.
To su doista indicije. Osim svega, prokleto slabane.
Okolnosti njegova zapoljavanja, meutim, takoer daju teinu
opisanom zakljuivanju nastavio je stariji mukarac. Nitko se u
Guardianu ne sjea kada ili kako se on zaposlio. Njegovo se ime jednog
dana jednostavno pojavilo na kompjutorskom popisu plaa, tjedan
dana prije nego je svoj prvi izvjetaj poslao iz Antwerpena. Nitko
nije uo za nj.
Netko ga je morao zaposliti.
Da, o tome nema sumnje, netko ga je zaposlio. ovjek iji je
potpis na slubenoj zabiljeci o davanju zaposlenja i na drugim doku
mentima o zapoljavanju, izgubio je ivot u najneobinijoj nesrei pod
zemne eljeznice u kojoj je poginulo pet osoba.
Podzemna eljeznica u Londonu... Holcroft izusti i stade. Sje
am se da sam itao o tome.
Pogreke vlakovoe, tako su to nazvali, ali to nije dovoljno uvjer
ljivo tumaenje dodao je crvenokosi obavjetajac. Taj je ovjek imao
osamnaestogodinje iskustvo u upravljanju motornom lokomotivom i nikad nije
uinio ni najmanju pogreku, a i pogreka koja mu je bila pripisana nije bila
dokazana. Bilo je to krvavo dobro ubojstvo. Zahvaljujui Tinamouu.
Krvavo dobro ubojstvo, ponovi u sebi Holcroft. Englezi su doista ustrajni u
upotrebi pridjeva krvav.
Ne moete biti u to sasvim sigurni rekao je Noel. Pogreka je
pogreka. O kojim je jo drugim... podudarnostima... rije? Gdje su
izvrena ubojstva?
Spomenuo sam Bejrut. Treba se podsjetiti i Pariza. Bomba je
eksplodirala ispod automobila francuskog ministra rada u ulici Bac i
ubila ga na mjestu. Tennvson je bio u Parizu. Dan prije bio je u Frank
furtu. Prije sedam mjeseci, za vrijeme nereda u Madridu, vladin
dunosnik je ustrijeljen s prozora, etiri kata iznad gomile. Tennvson
je bio u Madridu; nekoliko sati prije dogaaja doletio je iz Lisabona.
Ima jo slinih dogaanja. U nastavcima; gotovo jedan za drugim.
Jeste li ga ikad pozvali na sasluanje?
Dvaput. Ne kao osumnjienog, dakako, ve gotovo kao eksperta
na mjestu dogaaja. Tennvson je utjelovljenje nabusitosti. Tvrdio je da
je analizirao podruja drutvenih i politikih nemira te da je jedno
stavno slijedio svoje instinkte znajui da e na tim mjestima izbiti nasilje
i da e doi do neminovnog ubojstva, najmanje jednog. Nije samo to.
ak je imao obraza da nam dri lekcije, da nam objanjava kako bi tre
balo da se ponaamo. Govorio nam je kako bismo morali anticipirati
dogaaje, predviati ih pa se tada ne bi tako esto dogaalo da nas
dogaaji zaskoe.
Moe li se uzeti da je govorio istinu?
Ako ste to mislili izrei kao uvredu, uzeli smo k znanju. U svje
tlosti ove veeri mi to moda i zasluujemo. Teko je rei obrnuto.
Nisam vas elio uvrijediti.
Ostaje nam nada da je tako.
Oprostite. Ali kad ovjek spozna to je on sve postigao, treba raz
motriti i takvu mogunost. Nita nije iskljueno, sve je u igri. Gdje je
sada Tennvson?
Prije etiri dana je nestao u Bahrainu. Nai ga operativci motre
od Singapura do Atene.
Dvojica pripadnika petog odjela britanske vojne obavjetajne slube pozvali su lift.
Uli su u prazno dizalo. Crvenokosi agent se okrenuo prema svom kolegi.
to misli o njemu? upita ga.
Drugi protrlja kaiprstom po bradi kao da jo vae razna miljenja, iako mu je
crvena nit situacije bila manjevie jasna. Svakako, nije mu bilo prvi put da
razgovara sa slinim ljudima u slinim okolnostima.
Ne znam mirno je odgovorio. Dali smo mu dovoljno materi
jala da ga pustimo u ludu trku; moda emo tako neto saznati. On je
suvie veliki amater da bi bio prava veza. Oni koji plaaju za ubojstvo
bili bi klasine budale kad bi novac slali po Holcroftu. Kad bi to i ui
nili, Tinamou bi odbio. On nije budala.
Ipak je lagao.
I te kako. Prilino loe.

Znai da ga iskoritavaju.
Sasvim mogue. Ali za to?

Prema obavjetenjima to ih je dobio u agenciji za iznajmljivanje automobila,
Portsmouth je udaljen otprilike sto deset kilometara od Londona. Ceste su jasno
oznaene, a ne treba oekivati gust promet vozila. Prolo je est sati. U Portsea bi
mogao stii prije devet, pomisli Noel, ako se odlui za sendvi koji e pojesti na
brzinu, umjesto za veeru.
Namjeravao je priekati do jutra, ali mu je telefonski razgovor, kojim je potvrena
tonost obavijesti koje su mu dali ljudi iz MI5, nametnuo promjenu plana.
Razgovarao je s Gretchen Beaumont, a to to je uo od nje uvjerilo ga je da mora
odmah stupiti u akciju.
Njezin suprug, kapetan fregate, bio je na dunosti na Mediteranu; sutra u podne
ona odlazi na zimske praznike na jug Francuske gdje e sa suprugom provesti
vikend. Ako je gospodin Holcroft eli posjetiti zbog razloga koji se tiu njezine
obitelji, bit e najbolje da to uini veeras.
Rekao joj je da e tamo stii najbre to bude mogao mislei kako ona ima jedan
od najudnijih glasova koje je ikad uo. Spustivi slualicu zakljuio je da ta
udnovatost ne proizlazi iz neobine mjeavine njemakog i portugalskog koji se
nameu njezinom akcentiranju jer bi to bilo shvatljivo; rije je o osebujnosti
njezinog izraavanja, o glasu koji pliva, oklijeva. Oklijevanje ili praznina teko je
rei. Oficirova je ena odmah razjasnila iako zastajkujui da e bez obzira na to
to e raspravljati o povjerljivoj stvari, u susjednoj prostoriji biti mornariki
posilni. Njezina zabrinutost ga je navela da je zamisli kao sredovjenu,
samodopadnu hausfrau s napuhanim miljenjem o svom izgledu.
Osamdesetak kilometara juno od Londona ustanovio je da vozi bre nego to je
oekivao. Promet je bio slab i uskoro su se pojavili prometni znak i obavijest, jarko
odraeni na automobilskom svjetlu: Portsea 15 m.
Tek je osam sati i deset minuta. Mogao je usporiti nastojei srediti misli. Upute
koje mu je dala Gretchen Beaumont bile su vie nego jasne; bez tekoa e pronai
kuu u kojoj stanuje.
Ako je doista rije o nekoj ispraznoj eni, koliko se moe suditi prema njezinu
glasu, valja rei da je bila veoma razumljiva i razborito jasna kad ga je upuivala.
Bilo je to nekako u suprotnosti s nainom kako je govorila, kao da su otri obrisi
stvarnosti neoekivano, naglo, prodirali kroz oblake izmaglice snova.
Na temelju toga nije mogao nita zakljuiti. On je bio uljez, stranac koji joj je
telefonirao i govorio o ivotno vanim stvarima koje nije objasnio, ali e to uiniti
osobno.
Kako e. to uiniti? Kako e definirati problem? Kako e sredovjenoj eni
britanskog mornarikog oficira objasniti da je ona klju koji bi mogao otvoriti
trezor u kojemu se nalazi sedam stotina i osamdeset milijuna dolara?
Postajao je sve nervozniji, a to nikako nije nain za iskazivanje uvjerljivosti; ne
smije niim pokazati strah, nesigurnost, izvjetaenost. I tada je zakljuio da joj
moe rei istinu; mora joj rei istinu onakvu kakvu je vidio Heinrich Clausen. To
je najdjelotvornija poluga u njegovim rukama; to je uvjerenje, sveana istina
posljednje volje.
Oh, Boe! Molim te, pomozi da me shvati!
Dva puta skrenuo je lijevo od glavne ceste i brzo svladao dva i pol kilometra kroz
mirno predgrae s drvoredima u svakoj ulici. Lako je pronaao kuu, parkirao
ispred nje i iziao iz kola.
Otvorio je vrata vrta i cementiranom stazom odetao do kunih vrata. Nije bilo
zvona; na vratima je bila mjedena alka pa je njome lagano pokucao. Kua je bila
jednostavna. iroki prozori u sobi za dnevni boravak, mali sa suprotne strane, u
spavaoj sobi; fasada, stara cigla iznad kamenog donjeg dijela kue; solidna kua,
izgraena da traje, zacijelo ne razmetljiva i vjerojatno ne ba skupa. I on je
projektirao takve kue, obino kao druge domove na obali, kao ladanjke za brane
parove koji jo nisu bili naisto mogu li sebi priutiti takav drugi
dom. Bila je to idealna rezidencija za vojnika koji ivi od vojnike plae.
Jednostavna, srednje veliine, koja se lako odrava.
Gretchen Beaumont je sama otvorila vrata. im ju je ugledao, odmah je iezla
svaka predodba koju je stvorio o njoj tijekom telefonskog razgovora; biva je
slika nestala u naglom iznenaenju poput neoekivanog udarca u trbuh.
Jednostavno reeno, ena koju je ugledao na vratima bila je jedna od najljepih
ena koje je vidio u ivotu. injenica da je to bila ena, gotovo je drugorazredna.
Izgledala je poput kipa, kiparev ideal, neprekidno dotjerivan u ilovai prije nego e
je dlijeto prenijeti u kamen. Bila je srednje visine, imala je dugaku plavu kosu
koja je uokvirivala profinjeno lice savreno proporcionalnih crta. Suvie savreno,
suvie kiparu na umu... suvie hladno. Pa ipak, hladnou su ublaavale njezine
velike oi; bile su svjetloplave i znatieljne, ni prijateljske ni neprijateljske.
Gospodin Holcroft? upita ga odjekujuim, kao sanjivim glasom
koji je govorio o Njemakoj i Brazilu.
Da, gospoo Beaumont! Hvala vam to ste me primili. Ispria
vam se to vam smetam.
Molim vas, uite.
Odstupila je da ga propusti. Na vratima se zainteresirao za njezino lice, za izuzetnu
ljepotu koju godine nisu ni najmanje umanjile; a sada mu je bilo nemogue a da ne
primijeti tijelo u providnoj haljini. I tijelo je bilo sasvim izuzetno, ali na drukiji
nain od lica. Nije bilo tijelo; odsutnost grudnjaka bila je vidljiva, jo vie
naglaena rairenim ovratnikom koji se otkopan sputao do sredine izmeu
njezinih velikih dojki. Sa svake strane, u sredini nabubrela mesa jasno je vidio
bradavice to su trljale o meku tkaninu kao da su uzbuene.
Kad je hodala, lagani, pretapajui pokreti njezinih bedara, trbuha i karlice stapali
su se u ritam senzualnog plesa. Ona nije hodala; ona je klizila fantastino je tijelo
trailo da bude zapaeno kao uvod u osvajanje i zadovoljavanje.
Pa ipak joj je lice bilo hladno, a oi bez topline, dalekog pogleda; znatieljne, ali
na udaljenosti. Noel je bio zbunjen.
Dugo ste putovali rekla je pokazujui naslonja blizu zida.
Sjednite, molim vas. Mogu li vam ponuditi pie?
Bio bih vam zahvalan.
Sto bi vam najbolje prijalo? Stajala je nepomino ispred njega
onemoguavajui mu za trenutak da svlada kratku udaljenost do naslo
njaa, dok su njezine svijetloplave oi netremice gledale u njegove. Njezine su
dojke bile jasno vidljive tako blizu ispod prozirne tkanine. Bradavice su joj bile
ispupene i podizale se sa svakim udisajem.
Sko, ako ga imate odgovorio je.
U Engleskoj je to viski, zar ne? upita ga idui prema baru
naslonjenom uza zid.
To je viski rekao je utonuvi u mekane jastuke naslonjaa nasto
jei se koncentrirati na Gretchenino lice. Bilo mu je teko, a znao je da
ona nastoji da mu bude jo tee. Nije trebalo da kapetanova ena sek
sualno izaziva jer nije ni znala tko je on, iako nije trebalo ni da vjeba
za tu ulogu. A ipak je bila tako obuena i izazivala je. Zato?
Donijela mu je sko. Ispruio je ruku i tako sluajno dotaknuo njezinu ruku
primijetivi da je ona nije odmah povukla da bi prekinula dodir, ve je ak kratko
svojim prstima pritisnula njegove svijene prste. Zatim je uinila sasvim udnu
stvar; sjela je na konati jastuk samo tridesetak centimetara udaljen od njega i stala
ga gledati u oi.
Zar mi se neete pridruiti? upitao ju je.
Ja ne pijem.
U tom sluaju bilo bi vam drae da ni ja ne pijem, zar ne? upi
tao ju je.
Nasmijala se grleno. Meutim, ja nemam s tim u vezi nikakvih moralnih
predrasuda. Takva bi ena teko mogla biti enom oficira. Jednostavno reeno, ja,
eto, nisam stvorena za pie ni za cigarete. I jedno i drugo mi ide izravno u glavu, a
to nije dobro. Osobito za ene. Bar ja tako mislim.
Gledao ju je preko ruba ae. Njezine su oi bile tajanstveno uprte u njegove;
gledala ga je uporno, ne trepui, a ipak kao iz daljine; bio bi sretan da je skrenula
pogled.
Rekli ste mi u telefonskom razgovoru da e jedan od autanata
vaeg supruga biti u susjednoj prostoriji. Biste li htjeli da mu se pred
stavim?
Nije mogao doi. Bio je sprijeen.
Oh, ao mi je.
Doista vam je ao?
Bilo je to umobolno. ena se ponaala poput kurtizane koja nije sigurna u svoj
ugled ili kao kurva koja svoje usluge prodaje veoma skupo pa trenutano prosuuje
debljinu lisnice novog klijenta. Na jastuku se nagnula naprijed cupkajui
zamiljeni vuneni konac s malog tepiha ispod svojih nogu. Gesta je bila glupa, a
uinak suvie oit. Gornji dio haljine se rastvorio otkrivajui joj dojke. Nemogue
je da nije bila svjesna onoga to radi. On mora odgovoriti na njezino ponaanje; to
je oekivala. Ali on nije odgovorio na nain koji je predvidjela. Otac mu je vikao;
nita se ne smije isprijeiti. ak ni jedna neoekivana kurva.
Neoekivana kurva koja je klju za enevu.
Gospoo Beaumont rekao je nespretno stavljajui au na stoli
blizu svog naslonjaa vi ste vrlo ljupka ena i ja nita ne bih vie volio
nego da ovdje sjedim sate i sate i uz to popijem nekoliko aa. Ali mi
moramo razgovarati. Zamolio sam da me primite jer vam nosim neke
veoma neuobiajene i izuzetne vijesti. Te se vijesti tiu nas dvoje.
Nas dvoje? upita Gretchen, naglaavajui zamjenicu. Svakako,
govorite, gospodine Holcroft. Nikad vas prije nisam vidjela; ne pozna
jem vas. Kako se te vijesti mogu ticati nas dvoje?
Nai su se oevi poznavali prije mnogo godina. To je objanjenje.
Luvsi rije oevi, ena se ukoila. Ja nemam oca.
Imali ste ga; i ja sam ga imao rekao je Noel. U Njemakoj
prije trideset godina. Vae je prezime von Tiebolt. Vi ste najstarije
dijete Wilhelma von Tiebolta.
Gretchen je duboko uzdahnula i skrenula pogled. Mislim da vie ne elim sluati
to govorite.
Ja znam kako se osjeate odgovorio je Holcroft. I ja sam rea
girao na isti nain. Ali nemate pravo. Ni ja nisam bio u pravu.
Pravo? upita ga odgurnuvi brzim pokretom glave dugi uvojak
plave kose koji joj se bio pritajio na obrazu. Vi ste drzak. Moda vi
niste ivjeli onako kako smo mi ivjeli. Molim vas, nemojte mi rei da
se varam, da sam u krivu. Vi niste u situaciji da mi to kaete.
Samo mi dopustite da vam kaem to sam saznao. Kad zavrim,
vi zakljuite to vam drago. Vano je da saznate ovo to u vam rei. I
vaa je potpora takoer vana, dakako, na to ne zaboravljam.
Potpora, za to? Saznati to?
Noel se osjeao udno uzbuenim, kao da se sprema izgovoriti najvanije rijei u
ivotu. Kad bi normalna osoba bila u pitanju, bila bi dovoljna istina, ali Gretchen
Beaumont nije bila normalna osoba; opaale su se njezine brazgotine. U njezinom
sluaju istina nee biti dovoljna; treba joj govoriti ponesen dubokim uvjerenjem.
Prije dva tjedna odletio sam u enevu da bih razgovarao s bankarem
Manfredijem...
Sve joj je ispriao ne zaboravljajui ni jednu pojedinost, osim to joj nije
spomenuo ljude iz Wolfsschanzea. Priao joj je jednostavno, ak slatkorjeivo,
sluajui uvjerljivost svojih rijei, pouzdanost svoje intonacije, osjeajui se
duboko angairanim u onome to govori; sve je to bilo tako vjerno da je osjeao
bolnu uznemirenost u grudima.
Rekao joj je i o kojoj je svoti rije: sedam stotina i osamdeset milijuna za
preivjele iz holokausta i za potomke onih preivjelih kojima je taj novac jo
potreban. Bilo gdje se nalazili. Dva milijuna za svako najstarije preivjelo dijete
koje svatko od njih moe upotrijebiti kako eli. est mjeseci moda i dulje
kolektivnog zalaganja i akcije.
Napokon joj je ispriao o paktu u smrti koji su sklopila tri oca oduzimajui sebi
ivot tek kad su sve pojedinosti u enevi bile potvrene i vezane nesalomljivim
lancima tajnosti.
Kad je zavrio, osjetio je kako mu se znoj cijedi sa ela. Sada je na nama rekao je.
I na ovjeku u Berlinu, na Kesslerovu sinu. Nas troje moramo zavriti ono to su
oni poeli.
Sve to zvui tako nevjerojatno rekla je mirnim glasom. Osim
toga, ja doista ne shvaam zato bi se to trebalo mene ticati.
Bio je zapanjen njezinom mirnoom, njezinom potpunom ravnodunou. Sluala
ga je gotovo pola sata ne izgovorivi ni rijei, ula je stvari koje bi je morale
slomiti, a unato svemu nije pokazala nikakve reakcije. Nita.
Zar niste shvatili ni jednu rije od onoga to sam vam govorio?
Shvaam da ste vrlo potreseni odgovorila mu je Gretchen Beau
mont svojim mekim glasom koji je odjekivao. Uznemireni, kako
hoete dodala je. Uznemirena sam najvei dio svog ivota, gospo
dine Holcroft. A sve to zbog Wilhelma von Tiebolta. On meni nita ne
znai. Zar vi to ne uviate?
On je to znao, zar ne shvaate? Nastojao je nekako popraviti
tetu.
Novcem?
Vie nego novcem.
Gretchen se nagnula i ispruila ruku dotaknuvi mu elo. Prstima mu je obrisala
grake znoja. Noel je sjedio ukoeno, nesposoban da prekine dodir izmeu
njihovih oiju.
Jeste li znali da sam ja druga ena kapetana fregate Beaumonta?
upita ga.
Da, uo sam o tome.
Razvod mu je teko pao i to e mu razdoblje ostati u uspomeni
kao vrlo neugodno. I meni, dakako, ali njemu jo vie. Ali njemu je ono
prolo; meni nee proi.
Ja vas ne razumijem. O emu govorite?
Ja sam uljez. Stranac. Razbija brakova. On ima svoj posao; on
plovi. Ja ivim meu onima koji ne plove. ivot ene pomorskog oficira
veoma je usamljen u uobiajenim okolnostima. A postaje veoma teak
kad je osoba jo u progonstvu, jo bolje, kad je rtva ostracizma.
Trebalo je da unaprijed znate da e toga biti, vie ili manje.
Dakako.
Dobro, ako ste znali?... Ostavio je pitanje da lebdi ne pouru
jui kraj reenice ili misli.
zato sam se udala za kapetana Beaumonta? elite li me to upi
tati?
On je nije namjeravao nita upitati! Nisu ga zanimale intimne pojedinosti ivota
Gretchen Beaumont. eneva je bila sve to ga je zanimalo, zbog ega je doao i
sve to mu je na pameti. Ali mu je potrebna njezina suradnja.
Pretpostavljam da su razlozi emotivni; uglavnom se na to svode
svi razlozi zbog kojih se ljudi ene. Samo sam mislio rei da ste mogli
neto uiniti da ublaite napetost. Mogli ste ivjeti dalje od pomorske
baze, stei druge prijatelje, drukije. Uini mu se da govori nespretno
i nesuvislo, ak malice oajniki. Jedino je htio prodrijeti kroz njezinu
nesnosnu rezerviranost.
Moje je pitanje zanimljivije, zato sam se udala za Beaumonta?
Glas joj je opet plivao; polako je lebdio u zraku. Vi ste u pravu; to je
emotivno. Sasvim osnovna stvar.
Opet mu je dodirnula elo; dok je bila nagnuta prema njemu, haljina joj se opet
otvorila i njezine divne gole grudi opet su bile izloene pogledu. Noel je bio
umoran, uzbuen i ljutit. On je mora uvjeriti da su njezine privatne preokupacije
bespredmetne pored eneve! Da bi u tome uspio, mora se ponaati tako da joj se
svidi; pa ipak je nije mogao dotaknuti. Nikako.
Prirodno je da je to osnovno nastavio je besmisleni razgovor.
Vi ga volite.
Ja ga prezirem.
Sad joj je ruka bila samo nekoliko centimetara od njegova lica, a prsti tek nejasne
sjene to ih je nazirao kutovima oiju zbog toga to su im se pogledi vrsto ukrstili;
on se nije usudio skrenuti pogleda. A nije se usudio ni taknuti je.
Ako je tako, zato ste se udali za nj? zato ostajete s njim?
Objasnila sam vam. To je osnovna stvar. Kapetan fregate Beau
mont ima malo novca; on je veoma ugledan oficir u slubi svoje vlade;
dosadan, nezanimljiv mukarac koji se bolje osjea na brodu nego bilo
gdje drugdje. Sve to ukazuje na vrlo mirnu i sigurnu rupu ili sklonite.
Ja ivim u veoma ugodnoj ahuri.
Evo prave poluge! eneva ju je omoguila. Dva milijuna dolara mogu izgraditi
veoma sigurnu ahuru, gospoo Beaumont. Mnogo bolje sklonite od ovoga koje
imate.
Moda. Ali bi trebalo da ostavim ovo kako bih ono drugo mogla
izgraditi. Trebalo bi da iziem...
Na neko vrijeme.
I to bi se dogodilo? nastavila je kao da njezina misao nije bila
prekinuta. Da iziem? Tamo gdje bi trebalo da kaem da ili ne. O
tome ne elim misliti; bilo bi to jako teko, znate, gospodine Holcroft,
gotovo cijelog ivota bila sam nesretna, ali mi ne treba samilost.
Tjerala ga je u bijes! Osjeao je da bi je najradije oamario. Htio bih se vratiti
situaciji u Zenevi rekao je.
Uspravila se na jastuku i prekriila noge. Prozirna joj se haljina podigla iznad
koljena otkrivajui mekano meso njenih butina. Poza je bila zavodljiva; njezine
rijei nisu bile.
Ali ja sam se vratila toj temi rekla je. Moda to inim
nespretno, ali nastojim objasniti. Kao dijete napustila sam Berlin. Uvi
jek smo bili u bijegu sve dok moja majka, brat i ja nismo nali utoite
u Brazilu koji je za nas bio pravi pakao. Tih minulih godina sam leb
djela kroz ivot. Ja sam slijedila instinkte, mogunosti, ukazane pri
like, mukarce ali sam samo slijedila. Nisam vodila, nisam reirala.
Odluivala sam koliko je najmanje bilo mogue.
Ja vas ne razumijem.
Ako imate neki posao koji se tie moje obitelji, treba da porazgo
varate s mojim bratom, Johannom. On odluuje. On nas je izveo iz
June Amerike poslije smrti nae majke. On je von Tiebolt s kojim
morate razgovarati. Ne sa mnom.
Noel je uguio elju da vie na nju. Umjesto toga vodio je borbu sa sobom; mirno
je disao, ali ga je svladavao umor i osjeaj nemoi. Johann von Tiebolt bio je onaj
lan obitelji kojega treba izbjegavati, ali razlog za to nije mogao objasniti Gretchen
Beaumont.
Gdje je on? upitao ju je retoriki.
Ja ne znam. Pie za dnevnik Guardian u Europi.
Gdje u Europi?
Opet moram urei da nemam pojma. esto, gotovo stalno putuje.
Reeno mi je da je posljednji put vien u Bahrainu.
U tom sluaju vi znate vie od mene.
Imate i sestru.
Helden. U Parizu. Negdje.
Sva e djeca biti upitana... odluke donesene.
Johann je bio ispitan i donesen je o njemu sud koji ga je pravo ili krivo
diskvalificirao od Zeneve. Predstavljao je komplikaciju koju sebi nisu mogli
dopustiti. A ovu udnu, lijepu enu na jastuku ak i da drukije osjea Zeneva bi
odbila kao nekompetentnu. Zakljuak koji nije mogao biti jednostavniji.
Pariz. Helden von Tiebolt.
Noel je odsutnom gestom potraio cigarete dok su mu se misli bavile nepoznatom
enom koja je radila kao prevoditeljica za izdavaku kuu u Parizu. Bio je samo
nejasno svjestan pokreta pred sobom, tako je duboko bio koncentriran. Onda je
primijetio i zabuljio se u Gretchen. Nije htio povjerovati u ono to je ugledao.
Kapetanova ena podigla se s jastuka i otkopala dugmad svoje haljine sve do
struka. Zatim je polako rastvorila vertikalne rubove. Dojke su joj bile slobodne;
skoile su prema njemu, nabubrene napetou, isturenih bradavica, uzavrele. S
objema rukama zadigla je haljinu i nabacila je iznad bedara stojei izravno pred
njim. Osjetio je poseban miris kojim kao da je odisalo njezino tijelo vrlo delikatan
parfem koji je na njegova ula djelovao jednako uzbudljivo kao i njezino golo
meso. Sjela je blizu njega na dugaki naslonja za etiri osobe. Sada joj je haljina
bila iznad struka, a tijelo joj je drhtalo. Dahtala je, stenjala, drhtala. Rukom ga je
zagrlila, privukla se k njemu, dodirivala mu vrat, privukla njegovo lice svojemu.
On se gotovo nije micao.
Primivi njegova usta, napokon, otvorila je svoja; jezikom mu je dohvatila jezik,
sisala ga, drakala, povlaila, gurkala, hvatala, sisala; teko disala; njezin se topli
dah mijeao sa sokovima koji su joj navirali
iz grla.
Inicijativa je i dalje bila njezina, samo njezina.
Konano je stavila ruku na njegove hlae i mahnito mu potraila penis... vrsto,
blago, vrsto. Jae. Stezala mu je penis i grozniavom kretnjom povukla mu
zatvara prednjice hlaa. Zaronila je rukom ispod hlaa i zgrabila mu penis stenjui
kao stara lokomotiva parnjaa uspinjui se brdovitom prugom. Blago, jae, jae,
vre.
Odjednom se vie nije mogla svladavati; njezino je stenjanje postalo grozniavo.
Pritisnula se uza nj svuda, svim svojim tijelom, nije htjela da ni centimetar
njezinog tijela ostane izvan dodira s njegovim.
Njezine mokre, rastavljene usne skliznule su s njegovih i ona proape: Sutra idem
na Sredozemlje. Mukarcu kojeg prezirem. Nemoj nita govoriti, nita, nita. Samo
jedno: daj mi veeras. Daj mi veerasl
Kao da se neto predomislila.
Ali nije bilo tako. Malo se odmakla od njega, blistavih vlanih usana i tako
razrogaenih oiju da su izgledale manijakalno. Polako se uspravila nad njim
posvuda otkrivajui svoj bijeli ten. Drhtavica se smirila. Kliznula je golom nogom
iznad njegove i ustala. Povukla mu je glavu i lice mu pritisnula na svoj struk
dohvativi mu ruku. Ustao je zagrlivi je. Njegovu je ruku drala u svojoj, a onda
su oboje poli prema vratima spavae sobe. Dok su ulazili u sobu, uo je rijei
izgovorene tim udnim, monotonim glasom koji odjekuje.
Johann je rekao da e se jednoga dana pojaviti jedan mukarac i govoriti o
udnom dogovoru. Treba da se lijepo odnosim prema njemu i zapamtim sve to
izgovori.
Holcroft se probudio nervozan i zbunjen jer nekoliko sekundi nije znao gdje se
nalazi; tada se sjetio. Gretchen Beaumont ga je odvukla u spavau sobu izrekavi
one nevjerojatne rijei. Nastojao je vie iscijediti iz nje, pokuao je saznati to je
njezin brat jo rekao, ali ona nije bila u stanju da daje razumljive odgovore. Bila je
u groznici, oajniki joj je bio potreban seks; nije se mogla usredotoiti ni na to
drugo.
Vodili su ljubav manijakalno; ona je bila agresor. Svijala se na krevetu s
nevienom grozniavosti, ispod njega, iznad njega, pored njega. Bila je nezasitna;
bilo kakvo njegovo istraivanje njezinog tijela i prodiranje u nju nisu je mogli
zadovoljiti. U jednom je trenutku kriknula i vrsto svojim nogama obavila njegov
struk, a prstima je kopala po njegovim ramenima jo dugo nakon to je on
odgovorio njenoj strasti. Zatim ga je svladala iscrpljenost. Svladao ga je dubok, ali
nemiran san.
Sad je bio budan, ali nije znao to je prekinulo njegov san. uo je neku buku, ne
glasnu, ali otru i prodornu; nije znao kakva je to buka ni to je uzrokuje.
Odjednom je shvatio da je sam u krevetu. Podigao je glavu. U sobi je bilo mrano,
vrata zatvorena, a ispod njih je prodirala priguena zraka svjetla.
Gretchen?... Nitko mu nije odgovorio; u sobi nije bilo nikoga osim njega.
Zbacio je pokrivae i skoio iz kreveta isteui svoje oslabjele noge, osjeajui se
iscrpljenim, izmodenim, dezorijentiranim. Doskoio je do vrata i naglo ih otvorio.
U maloj sobi za dnevni boravak bila je upaljena samo jedna stolna svjetiljka ije je
svjetlo ostavljalo sjene po zidovima i po podu.
Opet ta buka! Metalni zvuk koji je odjekivao cijelom kuom, ali nije potjecao iz
unutranjosti kue. Otrao je do prozora sobe za dnevni boravak i pogledao na
ulicu. Ugledao je mukarca kako s baterijskom svjetiljkom stoji pored njegova
unajmljenog automobila. Stajao je odmah uz pokrov motora osvijetljen ulinom
svjetiljkom.
Prije nego je mogao shvatiti to se dogaa, odnekle izvan uo je prigueni glas i
odmah je zatim snop svjetla bio uperen u prozor. Na njega. Instinktivno je podigao
ruku da zatiti oi. Svjetlo se ugasilo i ugledao je mukarca kako tri prema
automobilu parkiranom dijagonalno preko ulice. Nije opazio taj automobil jer se
sav usredotoio na svoja kola i na nepoznatog ovjeka sa svjetiljkom. Sada je svim
silama buljio u svoja kola, nastojei da to vie vidi; ugledao je neki lik koji je
sjedio na prednjem sjeditu. Nita nije mogao razlikovati osim obrisa glave i
ramena.
ovjek koji je trao zgrabio je kvaku s uline strane, otvorio vrata i sjeo za volan.
Motor je zagrmio; kola su poskoila naprijed, okrenula se u suprotnom smjeru i
odjurila.
Nakratko, pod svjetlom uline svjetiljke, Noel je vidio osobu koja je sjedila na
sjeditu pored vozaa. Na sekundu je iza automobilskog prozora, est do sedam
metara od njegova prozora, ugledao poznato lice. Bilo je to lice Gretchen
Beaumont. Gledala je ravno ispred sebe kimajui glavom kao da brzo govori. A
zatim je nestala kao munja.
Nekoliko svjetala bilo je upaljeno u raznim kuama nasuprot domu Beaumontovih.
Grmljavina motora i kripa automobilskih guma u to doba noi unijeli su nemir u
inae mirnu ulicu Portsea. Uznemirena lica pojavila su se na prozorima gledajui
to se zbiva na ulici.
Holcroft se odmaknuo od prozora. Shvatio je da je vien gol iza
prozora sobe za dnevni boravak kapetana fregate Beaumonta i to usred
noi, a ta injenica nee znaiti dobitak ni za koga, a najmanje za njega.
Kamo je otila? to radi? Kakav je to zvuk uo?
Nije bilo vremena da misli o takvim stvarima; treba to prije da se
isti iz Beaumontove kue. Okrenuo se od prozora i potrao u spavau
sobu prilagoavajui oi slabom svjetlu, a istodobno je pogledom traio
prekida ili neku stolnu svjetiljku. Sjetio se da je u mahnitosti strasti
Gretchen zamahnula rukom iznad njegove glave i nehotice udarila u
sjenilo male svjetiljke iznad kreveta koja je tresnula o pod. Kleknuo je i pipao dok
je nije naao. Leala je postrance, a arulja je bila zatiena lanenim sjenilom.
Pritisnuo je prekida. Svjetlo je ispunilo sobu na neobian nain prosipajui se s
poda. Soba se sada sastojala od produenih sjena i mrlja mraka, ali je ipak ugledao
svoje odijelo presavijeno na naslonu stolice, a arape i gae bile su pokraj kreveta.
Ustao je i obukao se to je bre mogao. Gdje mu je kratki kaput? Gledao je okolo
blijedo se sjeajui da ga je Gretchen svukla s njegovih ruku i bacila prema
vratima. Da, tamo je bio. Poao je po kaputi i na brzinu pogledao svoj odraz u
velikom zrcalu iznad pisaeg stola.
Sledio se: oi su mu se zaustavile kao prikovane na fotografiji u srebrnom okviru
to je stajala na pisaem stolu. Bila je to fotografija mukarca u mornarikoj
uniformi.
Lice. Ve je vidio to lice. Nema tome dugo. Prije nekoliko tjedana... dana, moda
prije nekoliko dana. Nije bio siguran gdje je vidio to lice, ali je bio sasvim siguran
da ga je vidio. Priao je blie stolu i pomnjivo gledao u fotografiju
nepoznatopoznatog lica.
Da, obrve! Bile su udne, drukije; isticale su se kao posebna cjelina... kao
neprikladan okvir iznad goblena nejasne teme. Neobino guste obrve, istureni
uperci crnih i bijelih dlaka, meusobno isprepletenih... solipapar. Oi koje su se
odjednom otvorile, zurile u njega. Sjetio se!
Avion za Rio de Janeiro! I jo neto. Lice iz aviona koji je letio u Brazil izazivalo
je jo jednu uspomenu uspomenu na nasilje. Sjeao se samo nejasnog lika koji je
protrao pored njega.
Noel je okrenuo srebrni okvir i grebao po pozadini sve dok nije olabavio plastini
dra na kojem je leala fotografija. Izvukao je stranju stranu iz leita, a zatim i
fotografiju. Ugledao je siune izboine na sjajnom licu fotografije, na mjestu koje
je skrivao okvir. Okrenuo je fotografiju i ugledao rukopis. Fotografiju je okrenuo
prema svjetlu i za trenutak prestao disati. Rijei su bile na njemakom: Neuaufbau
oder tod!31
Kao i lice na slici, i te je rijei ve vidio! Ali mu nita nisu znaile; rijei na
njemakom koje nita ne znae... a ipak ih je ve vidio!
Ne znajui to da misli o toj fotografiji i rijeima na poleini, zbunjen, savio je
fotografiju i ugurao je u dep hlaa.
Otvorio je vrata garderobe i gurnuo srebrni okvir izmeu sloene odjee na polici,
uzeo kaputi i otiao u sobu za dnevni boravak. Znao je da treba napustiti kuu to
je prije mogue, ali je izgarao od znatielje da neto sazna o ovjeku s fotografije.
On mora saznati neto
o njemu.
Bila su dvoja vrata: na bliem i udaljenijem zidu sobe za dnevni boravak. Jedna su
bila otvorena i vodila su u kuhinju; druga su bila zatvorena. Otvorio ih je i uao u
kapetanovu radnu sobu. Upalio je svjetlo; posvuda su bile fotografije brodova i
motora uz razne slubene pohvale i vojna odlikovanja. Kapetan fregate Beaumont
bio je oficir od karijere, nimalo beznaajnog ugleda. Vrlo neugodni razvod braka
poslije kojega je uslijedio sporni brak, moda su mu izazvali svakakve osobne
probleme, ali je Kraljevska mornarica oigledno prela preko njih. Posljednje
slubeno priznanje bilo je staro samo est tjedana: za izuzetne kvalitete
zapovjednika u obalnim patrolama nedaleko od Bakarskog otoja za vrijeme
jednotjednog olujnog mora.
Brzi pogled po papirima na stolu i u ladicama nije mu rekao nita novo. Dvije
bankovne knjiice s etveroznamenkastim brojevima bankovnih rauna; ali ni
jedan pozitivni saldo nije iznosio vie od tri tisue funti. Pismo odvjetnika njegove
bive supruge u kojemu se trai pravo vlasnitva na nepokretnoj imovini u
kotskoj. Uredno sloene kopije brodskih dnevnika i redova plovidbe.
Holcroft je htio due ostati u toj sobi, htio je paljivije potraiti kljueve za
razumijevanje neobinog ovjeka veoma udnih obrva, ali je znao da je bolje da to
ne uini. Ne treba po svaku cijenu izazivati vraga. Ve je popustio iskuenju vie
nego je to bilo razborito; treba izii iz kue.
Iziao je i pogledao preko puta, prema prozorima koji su jo prije nekoliko minuta
bili osvijetljeni i u kojima su stajali znatieljni ljudi; san se vratio u Portsea. Brzo
je hodao stazom i otvorio glavna vrtna ulazna vrata uznemiren kripom arki.
Otvorio je vrata iznajmljenog automobila i brzo sjeo za volan. Okrenuo je klju.
Nita. Okrenuo ga je opet. I opet, i opet. Nita! Uvijek nita!
Otpustio je poklopac motora i istrao iz kola ne vodei rauna o buci; podignuvi
kuite bio je zabrinut zbog neega to je bilo mnogo vanije. Nije bilo nikakvog
razloga da posumnja nije li se istroila baterija unajmljenog automobila, ali da se to
i dogodilo, uo bi se slabani klik pri paljenju. Svjetlo uline rasvjete koje je
obasjavalo automobilski motor pokazalo mu je da je naao ono ega se bojao da e
nai.
ice su bile prerezane, odrezane na izvoritu preciznou kirurga. Nikakvo
spajanje ica ne dolazi u obzir jer bi na taj nain bilo nemogue upaliti motor; kola
treba odvui. To je jedino rjeenje.
A tko god je to uinio ili tko god je odgovoran za taj postupak, dobro je znao da e
Amerikanac ostati bez prijevoznog sredstva na nepoznatom podruju, i to usred
noi. ak da je postojala taksisluba u tom udaljenom mirnom predgrau, sasvim
je neizvjesno da li bi bilo raspoloivih taksija u to doba noi; prola su tri sata. Tko
god je onesposobio kola za vonju, htio je da on ostane tamo gdje se nalazi; iz ega
slijedi da bi drugi doli za njim. Ili po njega. Ili zbog njega. Treba bjeati. Sto dalje
i to bre moe... treba se domoi ceste... zamoliti nekoga da ga poveze prema
sjeveru, to dalje od tog podruja koje mu nije obeavalo nita dobro.
Zatvorio je poklopac. Otri metalni zvuk odjeknuo je ulicom. Bio je zahvalan
sluajnosti ili okolnostima za koje nije bio odgovoran, to je to uinio sada, a ne
poslije, kad bi novi dogaaji mogli biti mnogo nepovoljniji za nj.
Stade brzo hodati prema prometnim svjetlima; semafor sada nije radio. im je
preao raskrije, ubrza korak, a onda zapoe trati. Nastojao je odraunati korake i
trati odmjerenim tempom; trebalo je da pretri dva i po kilometara do ceste.
Znojio se i osjeao kako mu se u trbuhu opet stvara bolni vor.
Ugledao je svjetla prije nego to je uo bijesni urlik motora. Naprijed gore, izravno
s ceste, iz mraka je dopirao bljesak drugih svjetala. Svjetla su se pribliavala tako
brzo da je bilo jasno da automobil juri gotovo maksimalnom brzinom.
Noel je primijetio neki otvor s desne strane, prostor u ravnoj crti ivice kaline
visoke do struka, ulaz za drugu stazu koja je vodila do druge kue. Skoio je preko
ivice i zaronio u zemlju iza grmlja pitajui se jesu li ga vidjeli. Odjednom mu je
postalo veoma vano da ne bude spetljan s Gretchen Beaumont. Ona je bila
zanemarljiva zagonetka, nesretna, do krajnosti erotina... lijepa ena. Ali sama po
sebi prijetnja enevi, kao to je i njezin brat.
Kola koja su se pribliavala projurila su dalje. Nisu ga vidjeli. Tada je zvuk
napregnutog automobilskog motora naglo uutkan kripom guma. Holcroft se
napola izvukao kroz otvor u ivici. Okrenuo je glavu nalijevo, a pogled je usmjerio
na blok kua iza sebe.
Automobil se zaustavio tono ispred Beaumontove kue. Dvojica mukaraca su
iskoila iz kola i potrali puteljkom. Noel je ak uo kripu vrata. Nije bilo nikakva
razloga da ostane na mjestu gdje se nalazio; trebalo je da potri. uo je udaranje
alke stotinjak metara daleko od sebe.
Na rukama i koljenima plonikom je krenuo nadesno, uz ivicu od kaline, sve dok
nije doao u sjenu izmeu ulinih svjetiljki. Ustao je i opet potrao.
Trao je ravno naprijed mranom, stablima obrubljenom ulicom, blok za blokom,
ugao za uglom, nadajui se da e prepoznati prvi zaokret prema cesti kad doe do
tog mjesta. Psovao je cigarete kad mu je dah postajao sve krai da bi se najzad
pretvorio u bolna hvatanja zraka; znoj mu je curio niz lice, a udaranje u prsima
postalo je neizdrivo. Plaio se i brzih udaraca svojih koraka po ploniku. Bio je to
zvuk uspanienog ovjeka koji tri usred noi, a taj uspanieni ovjek bio je on
sam.
Koraci. Trei koraci. Bili su njegovi, ali osim njegovih uli su se i drugi koraci.
Iza njega, uporni, teki, koji ga sustiu. Netko tri za njim! Netko tko tri tiho, tko
ga ne poziva, ne doziva njegovo ime, ne trai od njega da stane!... Ili se sluh
poigrava s njim? ekianje u prsima vibriralo je cijelim njegovim tijelom;
odjekuju li njegovi koraci u uima kao da su tui? Nije se usudio okrenuti, nije se
mogao okrenuti. Prebrzo je ulazio u sjenu, pa na svjetlo.
Dotrao je do kraja jo jednog bloka, do drugog ugla, i skrenuo nadesno znajui da
to nije pravi zaokret s kojega e stii na glavnu cestu, ali je ipak skrenuo. Morao je
saznati tri li netko za njim. Utrao je u neku ulicu.
Koraci su bili tamo, njihov je ritam bio drukiji, nije bio njegov, ve bri,
skraivao je udaljenost izmeu njih. To vie nije mogao izdrati, a nije mogao ni
bre trati. Okrenuo se u struku, trudei se da vidi preko ramena.
Koraci su bili tamo; on je bio tamo! Silueta ovjeka na svjetlu uline svjetiljke na
uglu. Krupan mukarac koji je trao u tiini skraujui razmak, udaljen samo
nekoliko metara.
Iako su ga boljele noge, Noel je udarao po ploniku posljednjim atomom snage.
Opet se okrenuo, ali sada sasvim prestraen.
Noge su mu posustale, izdale ga, preplele se u kaosu i strahu potjere. Zaronio je
glavom na plonik; licem je zagrebao asfalt, dok su mu ispruene ruke bile ledene i
bolne. Okrenuo se na lea, instinktivno podigavi ruke da bi se obranio od
napadaa tihog ovjeka u trku koji je izjurio iz mraka i odjednom bio nad njim.
Sve je bilo kao magnovenje; jedino su mu u oi okupane znojem prodrli obrisi
ruku i nogu u mlataranju. Zatim je bio kao priboden na plonik. Neobina teina
pritiskala mu je prsa kao da e ih slomiti, a podlaktica nepoznatog napadaa koja
je izgledala kao teka eljezna poluga leala mu je na vratu guei svaki pokuaj
da zavie.
Posljednje to je vidio bila je visoko podignuta ruka, tamna panda na nonom
nebu, svijena ruka koja je drala neki predmet. A zatim nije bilo vie niega. Samo
golemi procijep ispunjen vjetrom. U potpunom mraku padao je prema nevienim
dubinama.
Najprije je osjetio hladnou. Spopala ga je drhtavica. Zatim vlaga; bila je posvuda.
Otvorio je oi i ugledao iskrivljene slike trave i zemlje. Bio je okruen mokrom
travom i kupiima hladne zemlje. Zakotrljao se na lea zahvalan to vidi nono
nebo; bilo je svjetlije njemu slijeva, tamnije zdesna.
Boljela ga je glava; u licu mu je cupkalo; ruke su mu bile bolne. Osjeao se kao
slika jada, kako je obiavao govoriti za druge. Njemu se to jo nije dogodilo.
Polako se podigao i pogledao unaokolo. Bio je na polju, na dugom ravnom
zemljitu koje je izgledalo kao panjak. U daljini je vidio slabe obrise iane
ograde bodljikava ica rastegnuta izmeu jakih drvenih stupova svakih desetak ili
dvadesetak metara. Bio je to panjak.
Osjetio je miris jeftinog viskija ili ukiseljenog vina.
Odjea mu je bila natopljena tom tekuinom i mirisom, koulju je gotovo mogao
cijediti, a iz nje mu je u nosnice dopirao straan smrad loeg alkohola. Njegova
odjea... njegova lisnica, njegov novac! Nesigurno je ustao i pretraio depove;
obje su ga ruke boljele dok ih je uvlaio u mokru tkaninu.
Lisnica, privrsnica za papirnati novac s novcem u njoj, sat sve je bilo na mjestu.
Nisu ga opljakali, ve samo izmlatili do besvijesti i odnijeli s podruja gdje su
ivjeli Beaumontovi. To je umobolno!
Osjeao je glavu, a to je eufemizam za jake bolove u glavi. Stvorila mu se voruga,
ali mu koa nije napukla. Udarili su ga nekakvim tupim predmetom. Uinio je
nekoliko nesigurnih koraka; mogao je hodati, a to je sada bilo najvanije
Osim toga, sada je mogao jasnije vidjeti oko sebe; ubrzo e jutro, ali se najprije
treba orijentirati.
Iza ograde zemljite se blago dizalo i stvaralo greben koji se irio u oba smjera,
koliko je mogao vidjeti. Du grebena ili breuljka vidio je svjetla s ceste. Krenuo
je poljem prema ogradi, grebenu i cesti nadajui se da e privoljeti nekog vozaa
da ga poveze. Dok se uspinjao, odjednom se neega sjetio. Opet je pretraio
depove.
Fotografija je nestala!
Zaustavio se kamion s mlijekom i on se uspeo gledajui kako vozaev smijeak
brzo iezava kad je smrad poeo puniti kabinu. Noel je pokuao nainiti alu
tumaei kako je njegova situacija zapravo samo dokaz napasti koju je preivio
on, Amerikanac, kojega su neki vrlo veseli britanski mornari uzeli kao metu u
Portsmouthu ali vozau sve to nije bilo ni najmanje smijeno. Holcroft je iziao u
prvom gradiu.
Zapravo je to bilo tipino englesko selo; tudorsku arhitekturu trga nagrivala je
gomila dostavnih vozila ispred semafora, na parkiralitima te ispred svratita za
vozae.
Unutra je telefon rekao je mljekar. Takoer toalet. Jedno pranje vam ne bi
nakodilo.
Noel je uao meu vozae kamiona rano izjutra; miris vrue kave nekako mu je
vratio povjerenje.
U toj je sredini svijet imao jednostavnije vrijednosti, a strpljenje viu cijenu. Noel
je gledao unaokolo i pomislio kako svijet ide svojim putem: isporuke su redovne, a
mala zadovoljstva primaju se gotovo nezapaeno. Pronaao je kupaonicu i uinio
sve to je mogao da umanji uinke minule noi. Zatim je sjeo u lou blizu javnog
telefona na zidu i pio crnu kavu ekajui da ljutiti voza kamiona zavri svau s jo
ljuim dispeerom na drugoj strani telefonske ice. Kad je voza zavrio razgovor,
Noel je ustao i priao telefonu. U ruci je imao telefonski broj Gretchen Beaumont.
Nije mogao uiniti nita drugo ve pokuati shvatiti to se dogodilo, pokuati je
nagovoriti da bude razborita; ako se ona, uostalom, uope vratila kui.
Nazvao je.
Rezidencija Beaumont odgovorio je muki glas.
Molim vas gospou Beaumont.
Smijem li upitati tko zove?
Kapetanov prijatelj. uo sam da gospoa Beaumont danas putuje
na Sredozemlje da mu se pridrui. Zamolio bih je da mu odnese jednu
poruku.
Tko je to, molim?
Noel je spustio slualicu. On nije znao tko se javio na njegov telefonski poziv,
samo je znao da mu je potrebna pomo. Profesionalna pomo. Moda e biti
opasno za Zenevu da potrai pomo, ali je to nuno. Bit e oprezan vrlo oprezan i
saznat e to moe saznati.
Preturao je po depovima traei posjetnicu koju mu je u hotelu Belgravia Arms
dao ovjek iz MI5. Bilo je napisano samo ime Harold PaytonJones i telefonski
broj. Sat na zidu pokazivao je est sati i pedeset minuta; Noel se pitao hoe li itko
odgovoriti na njegov telefonski poziv. Nazvao je London.
Da?
Ovdje Holcroft.
Oh, da. Pitali smo se hoete li nazvati.
Noel je prepoznao glas. Bio je to sijedi obavjetajac iz hotela. O emu to govorite?
upita ga Noel.
Proveli ste teku no odgovorio je glas.
Oekivali ste da u vas nazvati! Vi ste bili ondje. Vi ste proma
trali!
PaytonJones nije izravno odgovorio.
Kola iz agencije rentacar nalaze se u garai u Aldershotu. Tre
balo bi da budu popravljena oko podneva. Ime je lako upamtiti: glasi
Boot's. Boot'sova garaa, Aldershot. Nee biti nikakve priznanice,
nikakvog tereenja, nikakvog rauna.
ekajte trenutak! Pa to je ovo, doavola? Vi ste me pratili! Vi
nemate pravo na to.
Ja bih se drukije izrazio. Rekao bih da je prokleto dobra stvar
to smo to uinili.
Vi ste bili u onim kolima u tri sata ujutru! Uli ste u Beaumon
tovu kuu!
Bojim se da nismo bili ondje i nismo uli u kuu. Agent iz MI5
je nakratko zautio. A ako u to vjerujete, onda je jasno da ih niste ba
dobro vidjeli, zar ne? Mislim da je to prilino jasno.
Ne. Nisam ih vidio. Tko su ti ljudi?
To bih i ja htio znati. Na se ovjek ondje zatekao tek oko pet
sati.
Koji je trao za mnom! Koji me snano udario po glavi i ostavio
me na onom prokletom polju!
Agent je opet zautio. Mio o tome nita ne znamo. Znali smo samo da ste otili. I
da ste oito urili s obzirom na to da su vam kola onesposobljena za vonju.
Sve je to bila zamka! Ja sam bio glineni golub u streljani!
Sasvim tako. Savjetujem vam da budete oprezniji. Sasvim je neu
kusno, ali i opasno iskoristiti enu kapetana fregate u Kraljevskoj mor
narici dok joj je mu na moru.
Sranje! Kapetan je isto tako na moru kao to sam i ja! Bio je u
avionu za Rio nema tome ni dva tjedna. Ja sam ga vidio! On je u nekoj
vezi s von Tieboltovima.
Sasvim uvjerljivo odgovorio je PaytonJones. Oenio je najsta
riju ker. A to se tie vae tvrdnje da je bio u nekom avionu prije dva
tjedna, to je, dakle, suprotno zdravom razumu. On je na Sredozemlju
ve tri mjeseca.
Nije tono! ]a sam ga vidio! Sluajte me. U spavaoj sobi bila je
fotografija. Uzeo sam je. Bio je to on. I jo neto. Na poleini je neto
pisalo. Na njemakom.
to je pisalo?
Ne znam. Ne govorim njemaki. Ali je to prokleto neobino, zar
ne mislite kao i ja? Holcroft zauti. Nije namjeravao da ide tako
daleko. Bio je tako bijesan da se nije mogao savladati! Prokleta jeziina!
Sto je neobino? upita ga agent. Njemaki je materinji jezik
gospoe Beaumont; u obitelji se od pamtivijeka govorilo tim jezikom.
Moda neka posveta, izraz ljubavi, rijei privrenosti novom muu ili
njezinog novog mua? Nita tu nije neobino.
Smatram da ste u pravu odgovorio je Noel povlaei se, nasto
jei spasiti to se moe spasiti nakon prijanjeg izljeva nekontrolirane
brbljavosti. No, shvatio je da se prebrzo odrekao svog prijanjeg stava.
ovjek iz MI5 bio je sumnjiav; Noel je to mogao osjetiti po njegovim
iduim rijeima.
Kad malo bolje razmislim, moda bi bilo dobro da nam donesete
tu fotografiju.
Ne mogu. Nemam je.
Uinilo mi se da ste rekli da ste je uzeli.
Nemam je sada. Ja... ja je jednostavno nemam.
Gdje ste sada, gospodine Holcroft? Mislim da bi bilo dobro da
nas posjetite.
Prije nego je mogao svjesno tako odluiti, Noel je pritisnuo viljuku telefonskog
aparata i prekinuo vezu. in je pretekao misao, ali im je to uinio, jasno je shvatio
razlog. Nije htio postati saveznikom MI5, nije htio s njima uvrstiti nikakve
odnose. Nasuprot tome, treba se drati podalje od britanske obavjetajne slube to
je vie mogue. Nikakvo povezivanje, a jo manje saveznitvo. Osim toga, sada
vie nema nikakve sumnje da ga je MI5 pratio. Pratili su ga. Iako su mu rekli da e
ga ostaviti na miru i da se vie nee baviti njime, ipak nisu odrali zadanu rije.
Uostalom, oekivati od policije da se dri rijei sasvim je iluzorno.
Preivjeli iz Wolfsschanzea jasno su napisali predviajui neke dogaaje: Ima onih
koji e moda saznati za rad u Zenevi... koji e te pokuati zaustaviti, zavarati...
ubiti te.
Holcroft je sumnjao da bi ga Britanci htjeli ubiti, ali ga nastoje zaustaviti. Ako u
tome uspiju, to e biti isto kao da su ga ubili. Ljudi iz Wolfsschanzea nisu
oklijevali. Ima ve dosta mrtvaca. Peter Baldivin, Esq. Ernest Manfredi. Jack. Svi
su mrtvi.
Ljudi koji pripadaju Wolfsschanzeu mogli bi ga ubiti ako ne uspije. Tome se ne bi
nimalo udio s obzirom na to kako su dogaaji krenuli. A u tome je strana ironija.
On ne eli ne uspjeti. Zato to oni ne bi mogli shvatiti? Moda on eli vie od
pripadnika Wolfsschanzea da se ostvari davni san Heinricha Clausena.
Razmiljao je o Gretchen Beaumont, o eni koja slijedi instinkte, mogunosti,
okolnosti i mukarce. O udnoj eni koja je u neijoj slubiu ijoj osim u svojoj,
osim u slubi svoje pohlepe za ivotom? ili je sasvim neuravnoteena. Sjetio se
njezinog brata, arogantnog tipa, napraite sveznalice, briljantnog novinara koji
izuzetno dobro govori nekoliko jezika, ovjeka u kojeg sumnjaju da je ubojica. On
ne zna to je istina i na kakvim je temeljima zasnovana ta ozbiljna sumnja, ali ni
brat ni njegova sestra ne bi ni u kom sluaju bili prihvatljivi za Zenevu.
eneva je oprezna. U Zenevi znaju slovo pogodbe. eneva ne kani pristati na
polurjeenja i na bilo. kakve zamjene ili smicalice.
Jedno je dijete preostalo. Helden von Tiebolt sada Helden Tennyson koja ivi u
Parizu. Nepoznata adresa. Nepoznate pojedinosti koje bi mu pomogle u njegovom
poslu.
Pa ipak, ima barem ime izdavaa kod kojega radi kao prevoditeljica. Gallimard.
Pariz.
Treba otii u Pariz. Treba skinuti s vrata ljude iz MI5.

U Londonu je ivio scenograf koji je neko vrijeme bio veoma u modi kao arhitekt
za unutranje prostore meu bogataima s jedne i druge strane Atlantika. Noel je
sumnjao da su usluge Willieja Ellisa unajmljivali zbog njegove neobuzdane
linosti i njegova talenta da pripovijeda sumnjive priice i olajava, a ne zbog
njegovih stvarnih sposobnosti kao dizajnera interijera. U etiri navrata radio je s
Williejem zaklinjui se svaki put da to vie nee ponoviti, iako je svaki put znao da
ipak vjerojatno hoe. Naime, istina je da je Noel volio Willieja. Ludi Englez ipak
nije bio sav u izvjetaenosti i eleganciji. Ispod toga, u mirnim trenucima, bio je
ovjek koji zna misliti, talentirani kazalini umjetnik koji je vie znao o povijesti
scenografije nego bilo tko drugi koga je Holcroft upoznao. Znao je biti ovjek koji
oarava.
Kad ne bi bio neobuzdan.
Godine i godine bili su u dodiru; kad god bi Noel bio u Londonu, uvijek je imao
vremena za Willieja. Mislio je kako za ovog putovanja ipak nee imati vremena za
nj, ali je to miljenje sada promijenio. Willie mu je bio potreban. Dobio je broj od
londonskih informacija i nazvao ga
Noele, moj prijatelju, ti mora da si siao s uma! U ovo doba nije itko na nogama
osim tih smrdljivih ptica i istaa ulica.
U nevolji sam, Willie. Potrebna mi je pomo.
Ellis je znao seoce iz kojega ga je Holcroft nazvao pa mu je obeao da e tamo
doi im prije bude mogao, a proraunao je da bi to moglo biti najvie za jedan sat.
Stigao je pola sata kasnije psujui proklete idiote koji se voze cestama. Noel je
uao u kola istodobno primajui Williejevu ispruenu ruku i njegove
karakteristine pogrde.
Ti izgleda uasno, a smrdi kao konobariino pazuho. Ostavi
otvoren prozor i reci mi to se dogodilo.
Holcroft je nastojao da mu objanjenje bude to jednostavnije ne spominjui imena
i zamagljujui injenice. Ja moram stii u Pariz, ali ima ljudi koji me ele zadrati,
sprijeiti me da tamo stignem. Ne mogu ti rei mnogo vie osim to te moram
uvjeriti da nisam uinio nita loe, nita ilegalno.
Prva je tvrdnja uvijek relativna, zar ne? A druga je openito pod
lona interpretaciji i dobrom odvjetniku. Kako bi bilo da pretpostavim
da je rije o divnoj djevojci ili eni i njezinom ljutitom muu?
To je sasvim u redu.
To mene dri istim. Sto te spreava da ne ode na aerodrom i
sjedne u prvi avion za Pariz?
Moja odjea, torba, prtljaga i putovnica sve je to u mom hotelu
u Londonu. Ako odem onamo po svoje stvari, ugledat e me ljudi koji
me ele zaustaviti.
Sudei po tvom izgledu, oni to misle sasvim ozbiljno, zar ne?
Da. To je otprilike sve, Willie.
Rjeenje koje nudi sasvim je oito rekao je Willie. Ja u izni
jeti tvoje stvari i platiti. Ti si nazadni kolonijalac kojega sam pronaao u
kanalu u Sohou. Tko se moe isprijeiti mom objanjenju?
Moda e biti problema s glavnim deskom na recepciji.
Ne mogu shvatiti zato. Moj je novac kraljevski novac, a ti e mi
dati ovlatenje tako da mogu usporediti potpise. Mi ovdje nismo ni
izdaleka tako paranoidni kao nai roaci preko mora.
Nadam se da si u pravu, ali pada mi na pamet da su do recepcije
ve stigli ljudi koji me ele nai. Oni bi mogli zahtijevati da saznaju
gdje sam prije nego dopuste da iznese moje stvari.
U tom sluaju u im sve rei odgovorio je Willie smijeei se.
Ostavit u im tvoju adresu i telefonski broj gdje e tvoja nazonost
biti potvrena.
Sto? Ja te ne razumijem.
Prepusti to meni. Nego, onako usput, u odjeljku za rukavice ima malo kolonjske
vode. U ime Krista, upotrijebi je.
Ellis je uredio da iz istionice dou po odijelo natopljeno viskijem i da ga vrate
sredinom poslijepodneva.
Zatim je otiao iz svog stana u Chelseju, u Belgravia Arms.
Holcroft se istuirao, obrijao i stavio mokru odjeu u spremite izvan vrata te
nazvao agenciju za iznajmljivanje automobila. Raunao je da e, ako ode po kola u
Aldershot, tamo naii na ljude iz MI5. A kad bi odvezao kola, Britanci ne bi bili
daleko iza njega.
U agenciji nisu bili oduevljeni, ali im Holcroft nije dao prilike da biraju. Ako
svoja kola ele natrag, morat e sami otii po njih. Noelu je jako ao, ali u pitanju
je hitan sluaj; raun mogu uputiti u njegov ured u New Yorku.
Treba napustiti Englesku sa to manje galame i upadanja u oi. Nema nikakve
sumnje da e MI5 paziti na nj na svim aerodromima i u lukama. Moda bi rjeenje
moglo biti naeno u karti koju e kupiti u posljednjem trenutku za ve popunjeni
avion za Pariz. Ako ga iole poslui srea, mogao bi stii na aerodrom Orly prije
nego ljudi iz MI5 saznaju da je napustio Englesku. Veze s Parizom su este, a
carinski postupak nije osobito strog. Ili bi mogao kupiti dvije avionske karte jednu
za Amsterdam, a drugu za Pariz proi kroz KLMizlaze, a zatim se nekim
izgovorom vratiti i pouriti do izlaza za Pariz gdje e ga Willie ekati s prtljagom.
to on misli o svemu tome? Trikovi, izbjegavanja, zavaravanja. Bio je zloinac bez
zloina, ovjek koji nije mogao izrei istinu, jer bi istina znaila unitenje mnogo
ega.
Opet se poeo znojiti i bol mu se vratila u trbuh. Osjeao se slab i dezorijentiran. U
Williejevu kunom ogrtau legao je na kau i zatvorio oi. Vratila mu se u fokus
slika mesa koje se topi. Pojavilo se lice; jasno je uo krik, pla, a onda je zaspao
dok mu je plaljivi glas jo odzvanjao u uima.
Odjednom se probudio svjestan da je netko nad njim i da ga gleda. Prestraen,
naglo se podigao. Osjetio je olakanje ugledavi Willieja kako stoji pored kaua.
Malo si se odmorio i moram ti rei da se to vidi. Izgleda mnogo bolje, a tek Bog
zna koliko bolje mirie. Promjena je strana, stari.
Jesi li dobio moje stvari?
Jesam...
To je sjajno prekinu ga Holcroft.
Jesam, ali ti si bio u pravu. Jako ih je zanimalo gdje si. Kad sam
platio raun, pojavio se direktor. Ponaao se kao verzija Scotland Yarda
u predstavi kazalita koje izvodi iskljuivo reprize. Smirio se, iako je bio
zbunjen. Osim toga, kao to sam ti obeao, dao sam mu telefonski broj
tvoje sadanje rezidencije.
Rezidencije?
U redu, tvog sadanjeg boravita.
Kakvog boravita, zaboga?
Boravita. Da, bojim se da ti ugled nije bogzna kako porastao,
ako se ne predomisli. To je telefonski broj bolnice u Knightsbridgeu
koja ne dobija ni P32 od Nacionalnog zdravlja. Specijalizirani su za
venerine bolesti. Tamo veoma dobro poznajem jednog lijenika.
Uinio si vie nego to sam oekivao rekao je Noel stojei.
Gdje su moje stvari?
U gostinjskoj sobi. Mislio sam da e htjeti da se presvue.
Hvala ti. Holcroft se zaputi prema vratima.
Poznaje li ovjeka s prezimenom Buonoventura? upita ga Ellis.
Noel se zaustavi. S aerodroma u Lisabonu je Samu uputio telegram
s tri rijei: Belgravia Arms London. Da. Je li nazvao?
Nekoliko puta. Kako mi se ini, uradio je to prilino grozniavo.
U hotelskoj centrali kau da je telefonski poziv dolazio iz Curacaa.
Ja znam broj rekao je Holcroft. Moram razgovarati s njim.
Razgovor u staviti na svoju kreditnu karticu.
Prolo je pet minuta prije nego je uo Samov hrapavi glas, a trebalo mu je manje
od pet sekundi da shvati da nije prikladno zahtijevati od graevinskog inenjera da
ga i dalje laima pokriva.
Miles se vie ne zeza, Noley. Rekao mi je da je zatraio sudsku
naredbu da se vrati u New York. On e urediti da sudsko rjeenje
bude urueno ovdje dolje, vlasnicima jer pretpostavlja da su Ameri
kanci. On zna da te oni ne mogu natjerati da se vrati, ali, kako
kae, znat e da je za tobom izdana potjernica. To je pomalo gadno,
Noley, jer ti nisi ni na ijem platnom spisku.
Je li ti rekao zato me treba?
Jedino da misli da ti neto zna to bi oni htjeli saznati.
Ako uspije doi u Pariz, razmiljao je Noel, htio bi omoguiti Buonoventuri da
dopre do njega ako to bude potrebno, ali ga nije htio optereivati adresom. Sluaj,
Same. U toku dana putujem u Pariz. Na ChampsElvsees, blizu Avenije George
Cinq, nalazi se ured American Expressa. Ako neto iskrsne, tamo mi telegrafiraj.
Sto u rei Milesu ako opet nazove? Ne elim oprljiti svoju
guzicu.
Kai mu da si me naao i rekao mi da me on pokuava pronai.
Kai mu da u uspostaviti vezu s njim im mi to bude mogue. To je
sve to ti zna. Noel zauti pa nastavi:
Isto mu tako reci da sam morao otputovati u Europu. Nemoj mu
dobrovoljno davati tu obavijest, ali ako bude insistirao, reci mu za
predstavnitvo American Expressa. Ja mogu tamo telefonirati i raspitati
se za poruke.
Jo neto, Noley nekako udno je izgovorio Sam. Nazvala je i tvoja majka.
Laui joj osjeao sam se kao prokleti idiot; ne bi trebalo da lae svojoj majci,
Noley.
Holcroft se nasmijao. Bez obzira na to to je cijeli ivot proveo vrludavo, Sama jo
nije napustila temeljna talijanska krv. Kad je nazvala?
Preksino. Ima glas i govori kao prava dama. Rekao sam joj kako
oekujem da e me nazvati; tada sam te poeo nazivati.
Nazvat u je kad doputujem u Pariz odgovorio je Noel. Ima li
jo neto?
Zar ti to nije dovoljno?
Sasvim. Nazvat u te za nekoliko dana, a ti zna gdje mi moe
telegrafirati.
Daaa, ali ako tvoja majka nazove, i njoj u rei gdje te moe nai.
Ne zamaraj se. I hvala ti, Same. Tvoj sam veliki dunik, ali ne
znam kako da ti se oduim.
Spustio je slualicu primijetivi da je Willie Ellis otiao u kuhinju gdje je ukljuio
radio. Jedan od Williejevih atributa bio je i taj da je bio dentlmen, ovjek s
manirama koje je iskazivao kad bi to bilo potrebno. Noel je nekoliko trenutaka
ostao sjediti uz telefon nastojei saeti svoju situaciju. Majin poziv nije ga
iznenadio. On nije s njom razgovarao od one nedjelje ujutro na Bedford Hillsu
prije gotovo dva tjedna.
Miles je bio neto drugo. Holcroft nije mislio o tom detektivu kao o osobi; nije
imao ni lica ni glasa. No, nema vie sumnje da je Miles doao do nekih zakljuaka.
A ti zakljuci ga veu za tri smrti povezane s letom petdevetjedan British Airwaysa
iz Londona u New York. Miles nije jedan od onih ljudi koje treba jednostavno
ignorirati; ni po njegovoj funkciji ni po predmetu na kojemu radi; ako ustraje u
svom poslu, mogao bi stvoriti takav problem za koji Noel nije mogao biti siguran
da bi ga rijeio. Detektiv bi mogao zatraiti pomo meunarodne policije. A uini
li to, bit e svi upozoreni na djelovanje graanina Sjedinjenih Drava koji je nestao
kad mu je reeno da ostane na raspolaganju policiji koja provodi istragu zbog
trostrukog ubojstva.
Zeneva ne bi trpjela takvu galamu i zanimanje za svog ovjeka; pogodba bi bila
ukinuta i tko zna s kakvim posljedicama. Milesa treba zadrati. Ali kako?
Nepoznata uma bila je naikana zamkama; njegov samozatitniki instinkt mu je
govorio da se vrati. Zenevi je potreban ovjek mnogo lukaviji i iskusniji nego on.
Pa ipak se nije mogao vratiti. Preivjeli iz Wolfsschanzea to ne bi dopustili. A
duboko u svijesti znao je da ni on to ne eli. Jedno mu se lice stalno pojavljivalo iz
mraka. On treba pronai svog oca, a kad ga nate, pokazat e svijetu ovjeka u
agoniji koji je bio dovoljno hrabar i uviavan, koji je znao da treba nadoknaditi
tetu. I tako sjajan i izuzetan da je uspio da njegov kredo ivi.
Noel je priao kuhinjskim vratima. Ellis je bio pored sudopera; prao je alice za
aj.
Willie, ja u preuzeti svoje odijelo za dva tjedna. Hajdemo na
aerodrom.
Ellis se okrenuo izraavajui zabrinutost oima. Mogu ti utedjeti neto vremena
rekao je dohvativi porculansku zdjelu s police. Bit e ti potrebno neto
francuskog novca prije nego uzmogne promijeniti. Ja drim punu zdjelu zbog
svojih dvaputmjesenih putovanja do francuskog mesa; djevojke, zna kako je.
Uzmi koliko ti treba.
Hvala ti. Holcroft je uzeo vr gledajui na Williejeve gole ruke
ispod zavrnutih rukava. Bile su snane i miiave kao u najsnanijih
mukaraca koje je vidio. Pade mu na pamet kako bi Willie mogao
ovjeka slomiti u dva dijela.
Ludovanje je zapoelo u Heathrowu, a jaalo je na Orlyju. U Londonu je kupio
avionsku kartu za KLMov let za Amsterdam oslanjajui se na pretpostavku da su u
MI5 provjerili ono to im je rekao i da njegovu priu smatraju prihvatljivom.
Poeo je sumnjati da se dogodilo jedno i drugo jer je vidio zbunjenog ovjeka u
kinom ogrtau kako ga zapanjeno gleda kad je istrao iz prostora s vratima za
KLMletove i vratio se u prostor Air Francea. Ondje ga je ekao Willie s kartom za
popunjeni avion za Pariz.
Imigracijska procedura na Orlvju bila je prilino povrna, ali su ljudi ekali u
dugim redovima. ekajui, Noel je imao vremena da prouava gomilu koja je
milila u prostoru za carinjenje i iza dvokrilnih pokretnih vrata koja su vodila na
glavni terminal. Iza tih vrata ugledao je dvojicu mukaraca; neto u vezi s njima
privuklo je njegovu panju. Moda su to bila njihova ozbiljna lica, smraena i
neradosna lica na mjestu gdje se ljudi pozdravljaju i tapaju, ljube i smiju.
Razgovarali su tiho ne miui glavama i promatrali putnike koji su zavrili
carinske formalnosti. Jedan je drao u ruci neki papir; bio je to mali papir sjajne
povrine. Fotografija? Da. Njegova fotografija, fotografija s njegovim licem.
To nisu bili ljudi iz Wolfsschanzea. Ljudi iz Wolfsschanzea su ga znali, u snu bi
mogli opisati njegov izgled; osim toga, ljudi iz Wolfsschanzea nisu se isticali, nisu
htjeli biti vieni; Noel ih nikad nije vidio. MI5 se obratio svojim agentima u
Parizu. ekali su na nj na aerodromu.
Monsieur. Carinik je rutinski udario peat na Holcroftovu putovnicu. Noel je uzeo
svoju prtljagu i uputio se prema izlazu osjeajui strah ovjeka koji ide u
neizbjenu zamku.
Kad su se vrata razdijelila, primijetio je njih dvojicu kako se okreu jer ne ele biti
opaeni. Oni mu se ne kane pribliiti; oni ga namjeravaju... slijediti.
Razumijevanje svog poloaja dovelo je do roenja bolne i nejasne strategije.
Bolne, jer mu je bila strana, nejasne, jer nije poznavao cijelu proceduru. Samo je
znao da mora poi od toke A do toke B pa natrag do toke A gubei progonitelje
negdje u blizini toke B.
Gore, sa stropa prenapuenog terminala, visila je ploa s natpisom: Lignes a
eriennes interieurs.
Francuske unutranje avionske linije vozikale su diljem drave sa sjajnom
netonosti. Gradovi su bili ispisani u tri stupca: Rouen, Le Havre, Caen... Orleans,
Le Mans, Tours... Dijon, Lyon, Marseilles.
Noel je brzo proao pored dvojice mukaraca kao da je izvan svega, gluh na
okolinu, zaokupljen iskljuivo svojim brigama. Pourio je do altera Interieures.
Ispred njega su bila etiri putnika.
Doao je na red. Zanimao se za letove na jug. Na Sredozemlje. U Marseilles.
Zamolio je da mu kau raspored nekoliko letova za to odredite.
Postojala je zrana linija koja je povezivala pet gradova u jugozapadnom luku, od
Orlvja do Sredozemnog mora; slubenik mu je potanko objasnio sve pojedinosti.
Avion se sputa u Le Mansu, Nantesu, Bordeauxu, Toulouseu i Marseillesu.
Le Mans. Let do Le Mansa traje etrdeset minuta. Prosjeno vrijeme vonje u
automobilu je tri, tri i po sata. Za dvadeset minuta bit e etiri sata poslije podne.
Uzet u kartu za taj avion rekao je Noel. S njim u stii u
Marseilles tono na vrijeme.
Pardon, monsieur, imate i izravnije letove.
Doekat e me na aerodromu. Nije mi vano da stignem prerano.
Kako elite, monsieur. Pogledat u to jo imamo. Avion polijee
za dvanaest minuta.
Nakon pet minuta Holcroft je stajao pored izlaznih vrata za avion, a u rukama je
rastvorio Herald Tribune. Pogledao je preko vrha stranice. Nije se prevario...
Jedan od dvojice Britanaca ozbiljna lica razgovarao je sa slubenicom koja mu je
prodala kartu.
Nakon petnaest minuta avion je bio u zraku. Noel je dvaput proao avionom do
nunika i zagledavao se u putnike. Ni jedan od one dvojice nije bio u avionu, a od
drugih se nitko nije zanimao za njega.
U Le Mansu je ekao da iziu iz aviona svi putnici koji su kupili karte samo do tog
grada. Brojao ih je; bilo ih je sedam. Umjesto njih, u avion stadoe ulaziti drugi
putnici.
Zgrabio je svoju prtljagu s police i brzo se zaputio prema izlazu pa metalnim
stubama siao iz aviona. Uao je u terminal i stao pored pro
zora.
Nitko nije iziao iz aviona; nitko ga nije slijedio.
Na njegovu je satu bilo sedamnaest minuta do pet. Pitao se ima li jo vremena da
nazove Helden von Tiebolt. Opet je imao samo najosnovnije podatke: ime i radno
mjesto. Otiao je do najblieg telefona zahvalan Willieju na njegovu vru s
francuskim papirnatim i kovanim novcem.
Svojim elementarnim francuskim obratio se telefonisti. S'il vous plait, le numero
de Gallimard d Vari...
Bila je ondje. Mademoiselle Tennvson nema telefona na svom stolu, ali ako
nazivatelj prieka, netko e je dozvati. ena na telefonskoj centrali Gallimarda
govorila je bolje engleski od veine Teksaana.
I u glasu Helden von Tiebolt osjeala se ista udna mjeavina portugalskog i
njemakog, kao i u glasu njezine sestre, ali je bila znatno manje naglaena. I tu je
osjetio trag jeke koje se Noel tako ivo sjeao u glasu Gretchen, ali to nije bilo tako
daleko odjekivanje, odjek kao da se rijei o neto odbijaju i tek tada dobijaju puni
smisao. Helden von Tiebolt mademoiselle Tennvson znala je to eli rei, i to je
govorila. Za njezinu sestru to se ne bi moglo rei.
Zato bih se sastala s vama? Ja vas ne poznajem, gospodine Hol
croft.
Hitno je. Molim vas da mi vjerujete.
U ivotu sam iskusila preobilje hitnosti. Prilino sam umorna od
njih.
Nita nije bilo slino ovome.
Kako ste me pronali?
Ljudi... ljudi koje ne poznajete, u Engleskoj, rekli su mi gdje
radite. Rekli su mi i to da niste na adresi koju ste ostavili kod poslo
davca pa sam vas nazvao tu gdje radite.
Bili su toliko zainteresirani za mene da su se zanimali gdje stanu
jem?
Da. To je dio onoga to vam moram ispriati.
Zato su se toliko zanimali za mene?
Rei u vam kad se sastanemo. Moram vam to rei.
Sada mi recite.
Ne mogu putem telefona.
Nasta stanka. Kad je djevojka progovorila, rijei su joj bile odrezane, precizne...
uplaene. Tono mi recite zato se elite susresti sa mnom. to bi moglo biti tako
hitno izmeu nas?
Tie se vae obitelji. Obiju naih obitelji. Razgovarao sam s vaom
sestrom. Pokuavao sam pronai vaeg brata...
Prolo je vie od godinu dana otkako nisam razgovarala ni s njom
ni s njim prekinu ga Helden Tennvson. Ne mogu vam pomoi.
Ono o emu moramo porazgovarati jest tema koja se vraa vie
od trideset godina unazad.
Ne!
Radi se o novcu. O velikoj svoti.
Ja ivim skromno. Moje su potrebe...
Ne samo za vas. Nije rije o novcu samo za vas ustrajao je Noel
presjekavi njezinu misao. Za tisue. Posvuda u svijetu.
Opet stanka. Kad je progovorila, govorila je blago i mirno. Tie li se to dogaaja...
ljudi, sve unatrag do rata?
Da. Da li su je napokon uspio nagovoriti?
Sastat emo se odgovorila je Helden. .
Moemo li to udesiti tako da mi... mi... Nije znao kako da obli
kuje reenicu a da je ne uplai.
Tako da nas ne primijete oni koji bdiju nad nama? Da.
Kako?
Imam iskustva. Uinite tono onako kako vam kaem. Gdje ste
sada, kao prvo?
Na aerodromu u Le Mansu. Iznajmit u kola i dovesti se u Pariz.
Potrebna su mi za to dva ili tri sata.
Ostavite kola u garai i uzmite taksi do Montmartrea. Do kate
drale SacreCoeur. Uite u crkvu i idite sve do suprotnog kraja, do
kapele Louisa Devetoga. Upalite svijeu i najprije je stavite u jedan
dra, a onda se predomislite i stavite je u drugi. Pristupit e vam
mukarac koji e vas odvesti na trg, do stola u jednoj od ulinih
kavana. Tamo ete dobiti sve upute.
Ne moramo ba toliko razraivati sve mjere opreza, ne ini li vam
se? Ne moemo li se jednostavno sastati u baru? Ili u restoranu?
Nije to zbog vae zatite, gospodine Holcroft, ve zbog moje.
Ako vi niste onaj za kojeg se predstavljate, ako niste osoba za koju
govorite da jeste, ako ne budete sami, ja se neu susresti s vama. Vee
ras u otputovati iz Pariza i nikad me neete pronai.

Granitna, srednjovjekovna velianstvenost katedrale SacreCoeur uzdizala se na
nonom nebu poput kamene prikaze. Iza golemih bronanih vrata beskrajna je
upljina bila okruena polumrakom, a treptave svijee izvodile su simfoniju sjena
na zidovima.
Iz blizine oltara dopirali su zvui Te Deuma Laudamusa. Zbor redovnika u posjetu
stajao je u sveanoj usamljenosti i tiho pjevao.
Noel je stupio u slabo osvijetljen krug izvan apside koja je nadsvoivala kapelice
kraljeva. Prilagodio je oi sjenama u pokretu i etao du balustrada na ulazima u
male ograene prostore. Nizovi razbacanih svijea davali su mu tek toliko svjetla
da proita natpise: Louis IX., Louis Poboni, Louis Pravedni, sin Aquitaine, vladar
Francuske, arbitar kranstva.
Poboni... Pravedni... Arbitar.
Da li mu Helden von Tiebolt eli neto rei?
Ubacio je novac u kutiju za milodare, uzeo tanku votanu svijeu i pridrao je uz
plamen susjedne svijee. Slijedei upute stavio ju je u dra, da bi je koju sekundu
nakon toga skinuo s igle draa i stavio u drugi dra udaljen nekoliko redova.
Neiji dlan je dotaknuo njegovu ruku, prsti su mu stegli lakat, a sjena iza njega
proaptala mu je u uho.
Polako se okrenite, monsieur. Ruke drite uz tijelo.
Holcroft je uinio kako mu je reeno. Mukarac nije bio vii od metar i
sedamdeset, ako nije bio neto nii. Imao je visoko elo i razrijeenu crnu kosu.
Bio je na poetku tridesetih godina ivota, pomislio je Holcroft. Izgledao je
ugodno, lice mu je bilo blijedo, ak blago. Ako se na njemu moglo zamijetiti ita
posebno, onda je to bila njegova odjea; prigueno svjetlo nije moglo sakriti da je
to bila skupa odjea.
ovjek je, jednostavno reeno, zraio elegancijom, a taj je dojam pojaavao i blagi
miris kolonjske vode. Meutim, nije se ponaao ni elegantno ni blago. Prije nego je
Noel shvatio to se dogaa, mukareve su ruke bile na jednoj i drugoj strani
njegovih prsiju, a snani su prsti brzim pokretima pretraivali odijelo sputajui se
do pojasa i depova Noelovih hlaa.
Holcroft je odskoio unatrag.
Rekao sam, budite mirni! proaptao je ovjek.
Na svjetlu svijee, pored kapele Louisa IX. u katedrali SacreCoeur, na vrhu
Montmartrea, Noela su pretraivali traei oruje.
Slijedite me nastavio je mukarac. Ja u hodati ulicom do
trga; ostanite dosta odostraga. Ja u se pridruiti dvojici prijatelja
koji sjede za stolom jedne od ulinih kavana, vjerojatno Boheme. Pro
etajte trgom; imate vremena; gledajte radove umjetnika, ne urite.
Tada nam se pridruite i sjednite s nama. Pozdravite nas kao da smo
vam poznanici, ne ba prijatelji. Razumijete li me?
Razumijem.
Ako je to nain da doe do Helden von Tiebolt, neka tako bude. Noel je bio na
diskretnoj udaljenosti od tog ovjeka; meu manje elegantnom odjeom turista nije
bilo teko slijediti elegantno saiveni ogrta.
Stigli su do prepunog trga. Mukarac je na trenutak zastao i zapalio cigaretu, a
zatim nastavio preko ulice do stola na ploniku iza posude sa zelenilom. Kao to je
rekao, za stolom su sjedile dvije osobe. Mukarac je imao na sebi iznoenu
vjetrovku, a ena je bila u crnom kinom ogrtau s bijelim alom oko vrata. al je
bio u kontrastu s njezinom veoma tamnom ravnom kosom, crnom poput crnog
ogrtaa. Imala je naoale od kornjaevine, uokvirena nametnutost na blijedom licu
bez prepoznatljive kozmetike. Noel se pitao je li ta ena jednostavnog izgleda
Helden von Tiebolt. Ako je bila, veoma je malo sliila svojoj sestri.
etao je trgom pravei se da se zanima za izloene umjetnine na svim mjestima.
Bilo je platna s namazima jarke boje i tekim potezima koji oito nisu bili plod
promiljenosti te onih sa iroko rastvorenim oima tamnopute djece, crne poput
ugljenara; privlanost, brzina i izvjetaenost. Bilo je malo vrijednosti, ali je nitko
nije ni namjeravao ponuditi. To je trnica za turiste; bazar na kojemu se prodaje
bizarno.
Nita se nije izmijenilo na Montmartreu, pomislio je Holcroft dok se probijao kroz
gomilu prema oznaenoj kavani i oznaenom stolu.
Proao je pored posude sa cvijeem te kimnuo dvojici mukaraca i eni koji su
sjedili za stolom iza zelenila. Uzvratili su mu pozdrav; nastavio je prema ulazu,
uao i vratio se poznanicima, ne ba prijateljima. Sjeo je na praznu stolicu koja
se nalazila pored tamnokose ene s naoalima od kornjaevine.
Ja sam Noel Holcroft obratio se svima, nikome osobno.
Znamo odgovorio je mukarac u vjetrovci, gledajui u gomilu
na trgu.
Noel se obratio eni. Jeste li vi Helden von... Oprostite, Helen Tennvson?
Ne, ja je nikad nisam upoznala odgovorila je tamnokosa ena
zurei u mukarca u vjetrovci. Ali odvest u vas k njoj.
Mukarac u skupom ogrtau obratio se Holcroftu. Vi sami?
Naravno. Moemo li krenuti? Helden... Tennvson... mi je rekla
da u dobiti upute. Htio bih je vidjeti, malo porazgovarati s njom, a
onda nai hotel. Nisam ba mnogo spavao posljednjih nekoliko dana.
Poeo je ustajati od stola.
Sjednite! ena je to rekla veoma otro.
Sjeo je vie iz znatielje nego postupajui po naredbi. Zatim mu se odjednom
uinilo da ga te tri osobe ne provjeravaju; uplaene su. Elegantno odjeveni
mukarac je grickao lanak kaiprsta zurei u neto nasred trga. Njegov suputnik u
vjetrovci drao je ruku na prijateljevoj ruci gledajui u istom pravcu. Gledali su
nekoga, nekoga tko ih je duboko uznemirio.
Holcroft je pokuao slijediti njihove poglede, nastojao je neto pogledom uloviti
izmeu osoba koje su prolazile ispunjavajui ulicu ispred kavane. Prestao je disati.
Na drugoj strani ulice bila su dvojica mukaraca za koje je mislio da im je izbjegao
u Le Mansu. Pa to je sasvim nepojmljivo! Nitko ga nije pratio kad je iziao iz
aviona.
To su oni rekao je.
Elegantno odjeveni mukarac brzo je skrenuo pogled; ovjek u vjetrovci bio je
sporiji, ali mu je lice odavalo duboku nevjericu; tamnokosa ena ga je pomnjivo
prouavala.
Tko? upitala je.
Ona dvojica mukaraca ondje pored ulaza u restoran. Jedan ima
na sebi lagani ogrta, a drugi dri ogrta preko ruke.
Tko su oni?
Bili su na Orlvju danas poslijepodne; ekali su me. Odletio sam u
Le Mans da im pobjegnem. Gotovo sam siguran da su to britanski
agenti. Ali kako su saznali da sam ovdje? Nisu bili u avionu. Nitko
me nije slijedio; kunem se u to to govorim!
Troje za stolom izmijenie poglede; vjerovali su mu, a Holcroft je znao zato. On
je sam pokazao na dvojicu Engleza, dobrovoljno je rekao to zna prije nego je
mogao biti suoen s tom injenicom.
Ako su to Britanci, to bi oni eljeli od vas? upita ga ovjek u
vjetrovci.
To je izmeu Helden von Tiebolt i mene.
Ali vi mislite da su to Britanci? ustrajao je mukarac u vjetrovci.
Da.
Nadam se da ste u pravu.
ovjek u ogrtau se sagnuo naprijed. to elite time rei da ste odletjeli u Le
Mans? to se dogodilo?
Mislio sam da u ih moi stresti sa sebe. Bio sam uvjeren da sam
u tome uspio. Kupio sam kartu do Marseillesa. Djevojci koja mi je pro
dala kartu objasnio sam da letim u Marseilles, a zatim sam uao u avion
koji vie puta slijee na putu do Marseillesa. Prvo je slijetanje bilo u Le
Mansu pa sam iziao iz aviona. Vidio sam ih kako je ispituju. Ni rijeju
joj nisam spomenuo Le Mans!
Nemojte se uzbuivati rekao mu je mukarac u vjetrovci. To
samo privlai panju.
Ako mislite da me nisu opazili, vi ste ludi! Ali kako su uspjeli u
tome?
To nije teko odgovorila je ena.
Vi ste unajmili auto? upita ga elegantno odjeveni mukarac.
Svakako. Morao sam voziti do Pariza.
Na aerodromu?
Razumljivo.
I razumljivo je da ste zatraili kartu. Ili barem u kojem smjeru da
vozite nesumnjivo spominjui Pariz. elim rei da se niste vozili u Mar
seilles.
Dakako, ali tako postupa mnogo ljudi.
Ne ba mnogo i ne ba na aerodromu koji odrava zranu vezu s
Parizom. I nitko s vaim imenom. Ne mogu vjerovati da imate lane
dokumente.
Holcroft je poeo shvaati. Raspitali su se rekao je s gaenjem.
I to samo jedna osoba putem telefona i samo minutudvije
objanjavao je mukarac u vjetrovci. Ili ak manje ako je izvijeteno
da ste u Le Mansu izili iz aviona.
Francuz ne bi propustio priliku da proda prazno sjedite dodao
je ovjek u elegantnom ogrtau. Razumijete li sada? Na aerodromima
nema previe mjesta gdje se iznajmljuju automobili. Marka, boja, regi
starski broj sve e to izbrbljati. Ostalo je jednostavno.
Zato jednostavno? U cijelom Parizu pronai jedan automobil?
Ne u Parizu, monsieur. Na putu u Pariz. Postoji samo jedna
glavna cesta, autocesta; najvjerojatnije je da e se svaki stranac voziti
upravo tom cestom. Vas su pronali izvan Pariza.
Noelovu zaprepatenju pridruio se i osjeaj potitenosti. Njegova je nespretnost
bila vie nego oita. ao mi je. Veoma mi je ao.
Niste nita uinili namjerno rekao je elegantni mukarac koji je
opet svu panju usmjerio na Engleze koji su sada sjedili u prvoj loi
restorana na srediti trga. Dodirnuo je ruku ovjeka u vjetrovci. Sjeli
su.
Vidim.
Sto emo uiniti? upitao je Holcroft.
Ve inimo odgovorila je tamnokosa ena. Uinite tono ono
to vam kaemo.
Sada1. rekao je mukarac u skupom ogrtau.
Ustanite! naredila je ena. Poite sa mnom na plonik i
skrenite nadesno. Brzo! Zbunjeni Holcroft je ustao i brzo iziao iz
kavane osjeajui enine prste oko ruke. Stupili su na plonik.
Desno! ponovila je.
Skrenuo je desno.
Bre! rekla je.
uo je lomljavu stakla negdje iza sebe, a zatim ljutite povike. Okrenuo se i
pogledao. Dvojica Engleza su krenuli iz loe i sudarili se s konobarom. Sva su
trojica bili okupani vinom.
Opet skrenite desno! naredila je ena. U prvi ulaz!

Uinio je kako mu je bilo naloeno gurajui se kroz gomilu na ulazu druge kavane.
Kad su uli, ena ga je zaustavila; instinktivno se okrenuo i promatrao prizor na
trgu.
Englezi su se nastojali otrgnuti od bijesnog konobara. ovjek s ogrtaem bacio je
novac na stol. Njegov je suputnik bre napredovao; bio je ispod sjenice i
grozniavo gledao sebi slijeva u smjeru kojim su krenuli Holcroft i djevojka.
Noel zau uzvike; ne vjerujui onome to uje i vidi, zagleda se u njihovo
izvorite. Ni est metara od mjesta gdje su stajali agenti bila je tamnokosa ena u
blistavom crnom kinom ogrtau s naoala uokvirenima kornjaevinom i s bijelim
alom oko vrata. Stajala je i na nekoga vikala dovoljno glasno da upozori sve oko
sebe.
Ukljuujui i Engleze.
Onda je zautjela kao da je odrezana i stala trati ulicom kroz gustu gomilu prema
junom dijelu Montmartrea. Britanski agenti su uhvatili korak u trci. Njihovo je
probijanje neoekivano usporila gomila mladih ljudi u trapericama i kaputiima od
istog materijala koji su odavali dojam kao da namjerno spreavaju prolaz
Englezima. uli su se bijesni uzvici, a zatim je uo otro zvidanje gendarmesa.
Montmartre se pretvorio u pandemonij.
Brzo! Sada! Tamnokosa ena, koja mu se nala sa strane, opet
je zgrabila Noelovu ruku i opet ga natjerala na ulicu. Skrenite
lijevo! naredila mu je gurajui ga kroz gomilu. Natrag tamo gdje
smo bili.
Pristupili su stolu iza posude sa zelenilom. Ondje je bio samo mukarac u skupom
ogrtau; ustao je kad su prili.
Moda ima i drugih rekao je. Mi to ne moemo znati. Pou
rite!
Holcroft i ena nastavile trati. Doli su do pokrajnje ulice koja je bila jedva ira
od nekog prolaza; pa ipak je s jedne strane bila obrubljena malim trgovinama;
slabo osvijetljeni prozori trgovina bili su jedino osvijetljene u toj ulici.
Ovuda! rekla je ena koja je sada trala pored Noela drei ga
za ruku. Auto je na desnoj strani. Prva kola do ugla!
Bio je to citroen; kola su djelovala snano, ali sasvim neugledno. Na karoseriji su
bile naslage prljavtine, kotai su bili prljavi i obloeni sasuenim blatom. ak su i
na prozorima bili slojevi praine.
Sjednite naprijed! Vozite! naredila mu je ena predajui mu
klju. Ja u sjediti odostraga.
Holcroft je sjeo i nastojao se snai. Ukljuio je motor. Rad motora izazvao je
drhtanje karoserije. Kola su imala veoma jaki motor, predvien za tea kola, to je
jamilo veliku brzinu lakim kolima.
Vozite ravno prema podnoju breuljka! rekla je ena iza nje
govih lea. Rei u vam gdje trebate da skrenuti.
Iduih etrdeset i pet minuta proveo je u uspinjanju i naglom skretanju. ena je u
posljednjoj sekundi izdavala naredbe prisiljavajui Noela da silovito skree
sluajui zapovijedti. Sa zaokretne prilazne ceste dojurili su na autoput sjeverno od
Pariza. Noel je bio prisiljen da svojim citroenom vozi sumanuto i opasno prelazei
ak preko uskog travnjaka koji je tekao sredinom ceste. Drao je volan svom
snagom najprije ispravljajui kola, a zatim gurajui se izmeu dvaju gotovo
paralelnih automobila ispred sebe.
Bre! viknula je tamnokosa ena na stranjem sjeditu. Zar ne
moete voziti bre?
Isuse! Pa vozimo vie od sto pedeset!
Gledajte u ogledala! Ja u gledati sa strane! I vozite brel
Deset minuta je vozio utei, ali su ga izluivali um vjetra i nepre
kidno otro zujanje guma. Sve ga je izluivalo, pomislio je Noel podi
ui pogled s vjetrobrana do jednog i drugog zrcala zastrtih prljavti
nom. Sto to oni ine? Bili su izvan Pariza; od koga sada bjee? Nije
bilo vremena za razmiljanje; ena je opet vikala.
Sljedei izlaz. To je pravi!
Jedva je imao vremena da zakoi i skrene kola prema izlazu. Prije znaka stop
zakoio je svom snagom.
Ne, ne! Vozite dalje! Nalijevo!
U toj grozomornoj ludosti jedina su stanka bili djelii nepokretnosti. A onda sve
nanovo: nedoputeno brza i opasna vonja po mranim seoskim putovima, nagla
skretanja, naredbe koje mu je u uho izdavao energini, otri glas.
Mjeseina koja se prelijevala preko sjaja i velianstvenosti SacreCoeura, sada je
otkrivala obradivu zemlju proaranu kamenjarom. Suare, barake, hambari i silosi
nicali su u nepravilnim obrisima; male kue slamnatih krovova pojavljivale su se i
iezavale.
Tamo je cesta! viknula je ena.
S asfaltirane povrine kojom su vozili sada su preli na zemljani put; drvee bi ga
sakrilo da se u kolima nije nalazila osoba koja je znala kamo treba gledati i kada.
Noel je usporio citroen i okrenuo se, ali se brzo ispravio. Cijeli se auto tresao, ali
mu glas iza njega nije doputao paljiviju vonju.
Pourite! Moramo prijei preko breuljka tako da nam vie ne
mogu opaziti svjetla!
Noel je vozio dalje nadajui se da se nee s kolima nai u kakvom jarku ili u jo
gorem poloaju.
Breuljak je bio strm, a put suvie uzak da bi propustio vie od jednih kola.
Holcroft je pritisnuo papuicu i citroen je skakao po razlokanom seoskom putu.
Stigli su do vrha breuljka. Bacio je brzi pogled prema eni, ali ona mu je glavom
dala znak da se ne zaustavlja. Sputanje je bilo brzo; cesta je skretala nalijevo i bila
sve ravnija. Opet su vozili po ravnom teretnu.
Noel se okrenuo, ali ena kao da nije bila voljna zapoeti razgovor.
Odjednom e, ipak, ena: Od ovog mjesta do odredita nema vie od pet stotina
metara. Tu smo. Dakle, vozite dalje!
Holcroft je bio iscrpljen; dlanovi su mu bili mokri. On i ta ena nalazili su se na
najusamljenijem i najmranijem mjestu koje se moglo zamisliti.
U gustoj umi, na putu koji nije ucrtan ni u jednoj karti. Nigdje nikoga. Prestale su
i sjene gospodarskih zgrada koje je prije vidio kao sablasti to su nicale iz zemlje i
nestajale.
I doista, ugledao je mjesto koje je spomenula udna ena iza njegova sjedita.
Kuica sa slamnatim krovom na ravnom zemljitu usjeenom u gustoj umi. Iz
kuice je dopirala slabana svjetlost.
Zaustavite ovdje glasila je naredba, ali sada nije bila izreena onim otrim glasom
koji mu je gotovo cijeli sat udarao u ui. Neto se izmijenilo. Pejsa je bio drukiji.
Svijet oko njega se smirio i stajao je nekako tronuto, pomiriteljski, blago
sudioniki.
Noel je zaustavio auto pred stazom koja je vodila u kuu. Udahnuo je duboko
nekoliko puta i obrisao znoj s lica. Kratko je zatvorio oi i zaelio da mu bol iz
glave odmah nestane. Bol koja se hranila stalnim uzbuenjem, strahom,
neoekivanim napetostima koje su se slijevale u udarce bola. Jedna od onih
glavobolja koje ovjeka rijetko kada salijeu, ali koje ostaju u pameti kao bolovi i
kao more.
Molim vas, okrenite se, gospodine Holcroft izgovorila je ena
bez otrine i kretavosti u glasu. Sada je doista govorila kao ena pa
je postojao dvostruki razlog da je poslua.
Uinio je kako mu je rekla.
Kroz sjene je gledao u enu koja je sada smireno sjedila na stranjem sjeditu kao
da se ne namjerava pomaknuti pa makar to potrajalo cijelu vjenost.
ena je bila druga ili barem drukija. Nestala je blistava crna kosa. Nestale su i
naoale s debelim okvirom. Bijeli al je jo bio na svome mjestu, ali je sada bio
djelomino pokriven dugom plavom kosom koja je u gustim pramenovima padala
niz ramena, uokvirujui lice vrlo lijepo lice koje je poznavao otprije. Ne ovo lice,
ve jedno poput ovoga; delikatne crte paljivo oblikovane u glini prije nego je
dlijeto poelo obraivati kamen. Sjeao se tog svog opisa; sjeao se svega.
Ovo lice nije bilo hladno, a oi nisu gledale izdaleka. Ove su oi bile prisutnije,
plemenitije, izraavale su mnogo vie osjeaja. Bile su sadrajnije i to su
odraavale.
Drukija ena, ali je neodoljivo podsjeala na jednu drugu.
Ova je ena bila ranjiva, nije mogla sasvim potisnuti osjeajnost i osjetljivost; nije
to ni pokuavala, barem ne sada kad je zavrila luda trka i kad je kuite motora jo
vibriralo smirajima napora.
Mir i mrak vie nisu podnosili kretavost ni buku. To su traile i nalagale sjene
posvuda oko njih.
Govorila je smireno uzvraajui mu pogled kroz sjene.
Ja sam Helden von Tiebolt i imam revolver u ruci. A sada mi
recite to elite od mene?

Spustio je pogled i ugledao slab odraz svjetla sa cijevi automatskog revolvera.
Oruje je bilo neto nie, ali je bilo upereno u njegovu glavu; dua cijevi bila je
samo desetak centimetara udaljena od njegove glave, a Heldenini prsti bili su
obavljeni oko otponca.
Prvo to elim rekao je jest to da tu stvar uklonite ili skrenete
od moje glave.
Bojim se da to ne mogu uiniti.
Vi ste posljednja osoba na zemlji koju bih htio vidjeti ozlijeenu.
Nemate se ega bojati.
Vae su rijei uvjerljive, ali takve sam rijei i prije sluala. Nisu
uvijek istinite.
Moje jesu. Kroz polutamu je gledao njezine oi ne skidajui
pogleda. Napetost njezina izraaja se smanjila. Gdje smo? upitao
je Noel. Je li sva ova ludost bila potrebna? Uzbuna na Montmartreu,
utrka kao da smo manijaci. Od koga ste vi bjeali?
Vama bih mogla postaviti isto pitanje. I vi ste bjeali. Doletjeli ste
u Le Mans.
Htio sam izbjei nekim ljudima. Ali ja ih se ne bojim.
I ja izbjegavam ljude, aii ja ih se bojim.
Koga? Tinamouova prikaza isprijeila se Noelovima mislima;
nastojao ju je odagnati.
Vama e biti odgovoreno ili vam nee biti odgovoreno; sve ovisi o
onome to imate meni rei.
Sasvim pravedno. U ovom ste trenutku najvanija osoba u mom
ivotu. To se moe izmijeniti kad upoznam vaeg brata, ali sada, u
ovom trenutku, to ste vi.
Ne mogu sebi predoiti zato je to tako, ako je uistinu tako.
Nismo se nikad vidjeli. Rekli ste da me elite vidjeti u vezi sa stvarima
koje seu unatrag do rata. Mislim da sam dobro ula.
Seu unatrag do vaeg oca bila bi tonija formulacija.
Nisam poznavala svog oca.
Obojicu naih otaca. Ni vi ni ja nismo ih poznavali.
Ispriao joj je sve to je ispriao i njezinoj sestri, ali nije spominjao ljude iz
Wolfsschanzea; bila je ionako sasvim dovoljno uplaena. A svoje rijei opet je uo
kao odjeke rijei koje je govorio prole noi u mjestu Portsea. Bilo je to tek
protekle noi, a ena kojoj je sada govorio bila je poput sinonje ene ali samo po
izgledu. Gretchen Beaumont ga je sluala u tiini. Helden nije. Prekidala ga je
mirno, stalno, pitajui ono to bi i sam pitao.
Je li vam Manfredi dokazao svoj identitet?
Nije trebao da to uiniti; u rukama je imao dokumente iz banke.
Oni su bili pravi, a to je bilo najvanije.
Kako se zovu direktori?
Direktori?
Da, direktori Grande Banque de Geneve. Nadglednici ili bank
ovni provoditelji tog neobinog dokumenta.
Ne znam.
Trebalo je da vam kau.
Pitat u.
Tko e agenciju u Ziirichu zakonski zastupati?
Banini pravnici, pretpostavljam.
Pretpostavljate?
Je li to vano?
To je est mjeseci vaeg ivota. Ja bih pretpostavila da je vano.
Naeg ivota.
Vidjet emo. Ja nisam najstarije dijete Wilhelma von Tiebolta,
kao to se trai u enevskim dokumentima.
Kad sam vas nazvao iz Le Mansa, rekao sam vam da sam ve raz
govarao s vaom sestrom odgovorio je Holcroft ipak uvjeren da se
stvari povoljno razvijaju.
I? upita ga Helden.
Mislim da vam je poznato. Ona nije sposobna. Direktori u enevi
je nee prihvatiti.
Postoji i moj brat, Johann. On je drugi po redu kad je rije o i
votnoj dobi djece.
Ja to znam. elim razgovarati o njemu.
Ne sada. Poslije.
to time elite rei?
Spomenula sam vam putem telefona da sam propatila preobilje
hitnosti u svom ivotu. Bilo je i preobilja lai. Na tom sam podruju
strunjak; prepoznam laca im ga ujem, im progovori. Vi ne laete.
Hvala vam. Noel je osjetio olakanje; imaju temelj za razgovor.
To je njegov prvi stvarni korak. Unato svemu, na neki se nain osjeao
ushienim. Spustila je revolver u krilo.
A sada moramo ui u kuu. Tu je ovjek koji eli s vama razgo
varati.
Holcroftova je ushienost splasnula kad je uo njezine rijei. On enevu ne moe
dijeliti ni s kim osim s lanom obitelji von Tiebolt.
Ne odgovorio je tresui glavom. Ja ne govorim ni s kim. Sto
sam razgovarao s vama, ostaje samo izmeu nas. Nitko drugi.
Dajte mi priliku. On mora znati da mi vi ne elite zlo. Niti da ga
elite drugima. Mora se uvjeriti da niste dio neega drugog.
Dio ega?
On e vam objasniti.
Postavljat e pitanja.
Odgovarajte samo na ono na to elite odgovoriti.
Ne! Vi ne razumijete. Ja ne smijem rei nita o enevi, a ne
moete ni vi. Nastojao sam vam objasniti...
Zautio je. Helden je podigla automatik. Revolver je jo u mojim rukama. Iziite
iz kola.
Iao je ispred nje kratkom stazom koja je vodila do kunog ulaza. Osim slabanog
svjetla u prozorima, posvuda je bio mrak. Stabla koja su ih okruivala su
proputala mjeseinu tako da su samo priguene zrake prodirale kroz grane; bile su
oslabljene da se inilo kao da se raspadaju u zraku.
Noel je osjetio njezinu ruku oko pasa, a cijev na kriima.
Ovdje je klju. Otvorite vrata. On se teko kree.
Kad je uao, ugledao je omanju sobu poput bilo koje sobe koju bi ovjek mogao
oekivati daleko na francuskom selu, ali uz jedan izuzetak. Dva su zida bila
obrubljena knjigama. Sve je bilo jednostavno gotovo do primitivnosti: krupni
namjetaj neustanovljivog dizajna, teki staromodni stol, nekoliko ugaenih
svjetiljaka s najobinijim sjenilima, drveni pod, debeli zidovi premazani bukom.
Knjige tu nekako nisu pristajale.
Na drugom kraju sobe sjedio je iscrpljeni, omravjeli ovjek u stolici na kotaima.
Nalazio se izmeu podne svjetiljke i malog stola; svjetlo ga je obasjavalo preko
lijevog ramena, a u krilu je imao knjigu. Kosa mu je bila bijela i prorijeena,
paljivo oeljana preko glave. Holcroft je procijenio da je taj ovjek ve dobro
zamakao u sedamdesete godine ivota. Usprkos njegovu mravu izgledu, lice mu je
bilo snano i budnih oiju iza naoala s elinim okvirom. Bio je odjeven u pleteni
prsluk zakopan do vrata i u hlae od grube pamune tkanine.
Dobra veer, Herr Oberst rekla je Helden. Nadam se da nas
niste predugo ekali.
Dobra veer, Helden odgovorio je starac stavljajui knjigu na
stranu. Ti si ovdje i oito je sve u redu. To je najvanije.
Noel je opinjeno gledao kako je mravi lik oslonio ruke na naslone pokretne
stolice i polako ustao. Bio je izuzetno visok, vjerojatno neto manje od sto
devedeset centimetara. Nastavio je govoriti oito njemakim akcentom i isto tako s
oito aristokratskim prizvukom.
Vi ste mladi ovjek koji je telefonirao gospoici Tennvson
rekao je ne traei odgovora. Mene jednostavno oslovljavaju s pukov
nik, to nije bio moj in, ali ini se da e to biti dovoljno.
Ovo je Noel Holcroft. On je Amerikanac i on je taj ovjek. Hel
den je zakoraila nalijevo otkrivajui revolver u ruci. Ovdje je protiv
svoje volje. Nije htio razgovarati s vama. "'
Kako ste, gospodine Holcroft? Pukovnik je kimnuo, ali nije
ponudio ruku. Mogu li vas upitati zato oklijevate, zato izbjegavate
razgovor sa starim ovjekom?
Ja ne znam tko ste vi odgovorio je Holcroft koliko je mirnije
mogao. Osim toga, stvari o kojima sam razgovarao s gospoicom...
Tennvson... povjerljive su naravi.
Da li se slae?
Pitajte nju. Holcroft je zadrao dah. Za koju sekundu e znati
koliko je uvjerljivo govorio.
Povjerljive su rekla je Helden ako su istinite. Mislim da su
istinite.
Tako. Ali mora biti sigurna, a ja sam avolov advokat bez po
dataka u ruci. Starac se opet spustio u stolicu.
to to znai? upita Noel.
Vi ne elite razgovarati o povjerljivim pitanjima, a ja vam moram
postavljati pitanja kako bismo vidjeli hoe li odgovori koje ujemo
odagnati naa strahovanja. Jasno. Vidite, gospodine Holcroft, nema raz
loga da se mene bojite. Nasuprot tome, mi bismo se mogli uvelike vas
bojati. U tome je jasna razlika, zar ne?
Zato? Ja ne poznajem vas, vi ne poznajete mene. Ja ne znam
ime se vi bavite, ali znam da me to i ne zanima.
Svi mi moramo biti uvjereni da je tako odgovorio je starac.
Telefonski ste razgovarali s Helden i spomenuli hitnost, spomenuli
ste veliku svotu novca, govorili ste o stvarima koje seu vie od trideset
godina unatrag.
ao mi je to vam je to rekla prekinu ga Noel. I to je previe.
Gotovo nita drugo nije rekla nastavio je pukovnik. Samo da
ste vidjeli, da ste razgovarali s njezinom sestrom te da se zanimate za
njezina brata.
Ponovit u. Stvar je povjerljiva.
I napokon rekao je starac kao da Holcroft nije ni progovorio
da se elite sastati u potaji. Barem ste tako nagovijestili.
Zbog svojih osobnih razloga odgovorio je Noel. Oni se vas
uope ne tiu.
Doista?
Rekao sam svoje.
Kad je tako, da samem. Pukovnik je spojio prste pa dlanove
gledajui u Holcrofta. Tu je hitnost, rije je o velikoj svoti, stvari
koje su u pitanju seu tri desetljea unatrag, izraeno je zanimanje za
potomka vrlo odgovornog pripadnika vrhovnog zapovjednitva Treeg
Reicha i to je moda i najvanije zahtijevali ste tajni sastanak. Zar
sve to ne upuuje na odreeni zakljuak?
Noel je odbio da bude uvuen u takvo razmiljanje. Nemam nikakvu predodbu o
tome na kakav vas to zakljuak navodi, kako vi kaete.
U tom u sluaju biti specifian. Klopka.
Klopka?
Tko ste vi, gospodine Holcroft? Uenik Odesse? Ili, moda, voj
nik Rachea?
Odesse?... Ili... ega? upita Holcroft.
Rache otro je odgovorio starac izgovarajui rije s fonetskim
naglaskom.
Rahkuh?... Noel je ponovio rije na ameriki nain onako
kako bi glasila amerika etimologija. Punom je mjerom uzvraao
pogled starog bogalja. Pojma nemam o emu govorite.
Herr Oberst je dobacio pogled Helden, a zatim se opet zagledao u Holcrofta.
Niste uli ni za jedno ni za drugo?
uo sam za Odessu. Meutim, nita ne znam o... Rahkuhu...
ili kako ste to ve izgovorili.
Novajlije i ubojice. I jedni i drugi novae, regrutiraju nove ljude.
Odessa i Rache. Progone djecu, progonitelji djece.
Progonitelji djece? Noel je zatresao glavom. Treba da govo
rite jasnije jer nemam ni najmaglovitiju predodbu o tome to kaete.
Opet je starac pogledao Helden. Holcroft nije mogao deifrirati to se dogaalo
izmeu starca i nje, ali se pukovnik okrenuo prema njemu i zagledao se u nj
pogledom kao da ga bui, kao da prouava vjetog laca traei znakove prijevare
ili dokaze da je onako kako ga je zamislio. Ja u vam to izrei jednostavnije rekao
je. Jeste li vi jedan od onih koji trae djecu nacista? Koji ih progone gdje god ih
mogu nai ubijajui ih radi osvete zbog zloina koje oni nisu poinili stvarajui
primjere od nevinih? Ili ih prisiljavaju da im se pridrue. Prijetei im dokumentima
koji njihove roditelje oslikavaju kao udovita uvjeravajui ih da e ih predstaviti
javnosti kao izdanke psihopata i ubojica ako odbiju svoju regrutaciju u redove tih
istih ubojica radi osvete, ako odbiju unitavati ljude zbog umobolnosti koja ih
potie. To su ljudi koji trae djecu, gospodine Holcroft. Jeste li vi jedan od njih?
Holcroft je s olakanjem zatvorio oi. Ne mogu se izraziti koliko se varate. Neu
vam rei nita vie od toga, ali vi se tako varate da je to nevjerojatno.
Moramo se uvjeriti.
Moete. Ja nisam upetljan u takve stvarL Nikad prije nisam uo
za to. Takvi su ljudi bolesni.
Da, oni su bolesnici sloio se pukovnik. Nemojte me krivo
shvatiti. Wiesenthali ovog svijeta trae prava udovita, nekanjene zlo
ince koji se jo cerekaju na Niirnberg i mi se ne moemo suprotstav
ljati; to je druga vrsta ratovanja. Ali proganjanje djece mora prestati.
Noel se okrenuo Helden. Je li to ono od ega bjeite? Poslije svih tih godina, oni su
jo za vama?
Odgovorio je starac. Nasilja se dogaaju svakodnevno. Svuda.
Ako je to tako, zato nitko o tome nema pojma? zanimalo je
Holcrofta. Zato o tome nema lanaka u novinama? Zato se uti o
tome?
Da li bi... nekome, da se izrazim poput vas, doista bilo stalo?
upitao je pukovnik. Nekome bi stalo do djece nacista?
Za ime Boje, pa to su bila djeca. Noel je opet pogledao Hel
den. Je li ono to sam veeras vidio dio ovoga? Vi morate tititi jedan
drugoga? Zar je to tako rasprostranjeno?
Nas nazivaju djecom pakla jednostavno je odgovorila ki von
Tiebolta.
Prokleti zbog onoga to jesmo i prokleti zbog onoga to nismo.
Ja to ne razumijem rekao je Holcroft.
To vama nije od ivotne vanosti. Stari je vojnik opet polako
ustajao pokuavajui, mislio je Noel, da se uzdigne do svoje nekadanje
impozantne visine.
Jedino je vano da mi budemo uvjereni da ne pripadate ni jednoj
ni drugoj vojsci. Slae li se, Helden?
Da.
Postoji li jo neto to bi htjela znati?
ena je zatresla glavom. Zadovoljna sam rekla je.
Onda sam i ja. Pukovnik je ispruio ruku Noelu. Hvala vam
to ste doli. Kao to e vam Helden objasniti, o mojem se postojanju
ne zna previe i posvuda; niti mi to elimo. Mi emo cijeniti vae povje
renje i utnju.
Holcroft je prihvatio ispruenu ruku iznenaen vrstim starevim stiskom. Ako
budem mogao raunati na isto takvo vae ponaanje.
Imate moju rije.
U tom sluaju i ja vam dajem rije odgovorio je Noel.
Vozili su se u tiini dok su putna svjetla rezala tamu. Holcroft je upravljao kolima,
a Helden je sjedila na prednjem sjeditu, pored njega, usmjeravajui ga umornim
kimanjem, pokazujui rukom gdje treba skrenuti. Sada vie nije bilo vriske, nije
bilo otrih naredbi u posljednjoj sekundi. Helden je izgledala jednako iscrpljena od
nonih dogaaja kao i on. Ali no jo nije prola; morali su razgovarati.
Je li sve to bilo potrebno? upita je. Je li bilo tako vano da me on vidi?
Bilo je veoma vano. Morao se uvjeriti da niste dio Odesse. Ili Rachea.
Sto su oni, zapravo? Govorio je o njima kao da ja moram znati za
njih, ali ja ne znam. Iskreno reeno, ja ga nisam sasvim shvatio.
To su dvije ekstremistike organizacije, ali zakleti neprijatelji.
Obje su fanatine, obje nas love.
Nas?
Djecu voa stranke. Gdje god se nalazili; bez obzira na to gdje
smo porazbacani.
Zato?
Odessa eli oivjeti nacistiku stranku. Uenici Odesse su
posvuda.
Ozbiljno? Oni sve to ozbiljno smiljaju?
Veoma ozbiljno. I veoma konkretno. Metode regrutiranja Odesse
u rasponu su od ucjene do primjene fizike sile. Oni su gangsteri.
A taj... Rahkuh?
Rache. Njemaka rije za osvetu. S poetka je to bilo udruenje
preivjelih iz koncentracijskih logora. Lovili su sadiste i ubojice, tisue
onih koji nikad nisu bili privedeni sudu.
Znai da je to idovska organizacija, zar ne?
Ima Zidova u Racheu, da, ima ih, ali su u manjini. Izraelci su
osnovali svoje grupe koje djeluju prema naredbama iz Tel Aviva i
Haife. Rache je, kako se vjeruje, u prvom redu komunistika orijenta
cija; neki vjeruju da ih je preuzeo KGB.36 Drugi, opet, misle da toj
organizaciji gravitiraju revolucionari Treeg svijeta. Osveta o kojoj
su govorili u poetku pretvorila se u neto sasvim drugo. Rache je uto
ite terorista.
Ali zato tre za vama?
Helden ga je pogledala kroz sjene. Da nas regrutiraju. Kao i svi drugi, i mi imamo
svoje revolucionare. Njih privlai Rache; ta je organizacija suprotno od onoga od
ega bjee. Za veinu nas, meutim, oni nisu bolji od najgoreg izdanja nacistike
stranke. A prema onima od nas koji ne ele biti regrutirani, Rache upotrebljava
svoju najotriju taktiku. Mi smo rtvena janjad, faisti koje oni iskorijenjuju. Oni
se slue naim imenima esto naim leevima da bi rekli svijetu kako nacisti jo
ive, a sami se slue nacistikim metodama. Prilino slino Odessi, parola je
veoma esto regrutiraj ili ubij.
To je umobolno rekao je Noel.
Umobolno sloila se Helden. Ali vrlo realno. Mi nita ne
govorimo, ne elimo upozoriti na sebe. Osim toga, kome bi stalo?
Mi smo djeca nacista.
Odessa, Rache... nitko koga ja poznajem nema pojma o njima.
Nitko koga vi poznajete nema razloga da zna za njih.
Tko je pukovnik?
Veliki ovjek koji mora ostati skriven do kraja ivota jer ima
savjest.
to elite rei?
Pripadao je glavnom zapovjednitvu i vidio je uase. Znao je da je
beskorisno suprotstavljati se; drugi su se suprotstavili i bili su ubijeni.
Umjesto takvog izraavanja stava, on je ostao i sluio se svojim poloa
jem za ponitavanje naredbe za naredbom spasivi tako sam Bog zna
koliko ivota.
U tome nema niega neasnog.
Radio je onako kako je mogao. Tiho, unutar zapovjedne birokra
cije, ne ostavljajui traga, neprimijeen. Kad je sve zavrilo, saveznici su
ga osudili zbog njegova poloaja u Reichu; proveo je osamnaest godina
u zatvoru. Kad je najzad izbilo na vidjelo to je on radio, tisue Nije
maca ga je prezrelo. Nazvali su ga izdajicom. Ostaci oficirskog korpusa
Reicha ucijenili su njegovu glavu.
Sjeajui se Heldeninih rijei, Noel je rekao: Proklet zbog onoga to je bio i
proklet zbog onoga to nije bio.
Da odgovorila je Helden pokazavi naglo na skretanje koje je
zamalo zaboravila.
Na svoj nain rekao je Noel okreui volan pukovnik je
poput trojice ljudi koji su napisali enevski dokument. Zar vam to
nije palo na pamet?
Jest, tako sam i ja pomislila.
Mora da ste bili u iskuenju da mu to kaete.
Ne ba sasvim. Zahtijevali ste da to ne uinim.
Pogledao ju je; ona je kroz vjetrobran gledala ravno ispred sebe. Lice joj je bilo
umorno i neveselo; blijeda koa naglaavala je tamne kolutove ispod oiju.
Djelovala je kao da je usamljena, ali u njezinu usamljenost nije bilo lako prodrijeti.
Ali, no jo nije prola. Ima jo mnogo stvari koje moraju rei jedno drugome;
treba donijeti odluke.
Jer, Noel je ve mislio kako e najmlae dijete Wilhelma von Tiebolta u Zenevi
predstavljati obitelj von Tiebolt.
Moemo li svratiti negdje gdje je tiho? Mislim da jedno pie ne bi
nakodilo ni vama ni meni.
Jedno malo konaite nalazi se est do osam kilometara odavde.
Nije na putu; nitko nas nee vidjeti.
Dok su skretali s puta, Noel je pogledao na zrcalo u kojem je vidio put iza kola. Na
staklu su zasjali reflektori. Bio je to udan zaokret s parike ceste; udan zbog toga
to nije bilo nikakvih prometnih znakova; neoznaeni izlaz. injenica da je voza
iza njih imao razloga da skrene upravo ovim izlazom, upravo u ovo vrijeme, inila
mu se suvie podudarnom da ne bi osjetio uznemirenost. Holcroft je upravo htio
neto rei kad se dogodilo neto udno.
Svjetla u ogledalu su iezla. Jednostavno ih vie nije bilo.
Konaite je nekad bilo seoska kua; dio panjaka posut je oblucima i ljunkom te
pretvoren u parkiralite ograeno icom na stupovima. U malu blagovaonicu se
prolazilo ispod svoda, blizu bara. Unutra su bila dva para; bijahu to prepoznatljivi
Pariani koji su, sudei po svemu, diskretno veerali s osobama s kojima ne ele da
ih vide u Parizu. Oima prostrijelie pridolice ne izraavajui im dobrodolicu.
Kamin s plamteim cjepanicama bio je na kraju prostorije. Bilo je to pogodno
mjesto za razgovor.
Odveli su ih do stola s lijeve strane kamina. Naruili su dva konjaka. Odmah su ih
usluili.
Ovdje je lijepo rekao je Noel osjeajui toplinu vatre i alkohola.
Kako ste pronali ovo mjesto?
Na putu je prema pukovniku. Moji prijatelji i ja ovdje se esto
zaustavljamo i razgovaramo.
Smijem li vam uputiti nekoliko pitanja?
Izvolite.
Kad ste otputovali iz Engleske?
Otprilike prije tri mjeseca. Kad mi je ponuen posao koji sada
radim.
Jeste li vi bili Helen Tennvson u londonskom telefonskom ime
niku?
Da. ini se da ime Helden na engleskom jeziku zahtijeva neko
objanjenje, a meni je dodijalo objanjavati. U Parizu je drukije. Fran
cuzi ne pokazuju neku osobitu znatielju u pogledu imena.
Ali vi sebe ne nazivate von Tiebolt. Holcroft je ugledao blje
sak zlovolje na njezinom licu.
Ne.
Zato Tennvson?
Mislim da je to vrlo jasno. Von Tiebolt je prezime koje je
nesumnjivo njemako. Kad smo napustili Brazil na putu za Englesku,
to je prezime znailo prilinu promjenu.
Samo promjenu? Nita vie?
Ne. Helden je popila gutljaj konjaka i zagledala se u vatru.
Nita drugo.
Noel ju je gledao; u glasu joj je bila la. Nije bila dobar laac. Neto je skrivala, ali
kad bi je sada na to upozorio, samo bi je izazvao. Odluio je da se za sada ne
osvre na tu la. Sto vam je poznato o vaem ocu?
Okrenula se njemu. inilo se kao da ne eli o tome govoriti, ali je taj dojam bio
prolazan. Veoma malo. Moja ga je majka voljela, a prema onome to je ona
govorila, on je bio bolji ovjek nego ga predstavljaju godine koje je proveo u
Treem Reichu. Uostalom, to ste i vi potvrdili, ako sam vas dobro shvatila. Na
kraju, bio je duboko moralan ovjek.
Priajte mi o svojoj majci.
Preivjela je. Pobjegla je iz Njemake samo s neto nakita, dvoje
djece i djetetom u sebi. Nita nije izuila, nita nije znala raditi, nije
imala zanimanja, ali je mogla raditi i, osim toga, bila je... uvjerljiva.
Poela je raditi u trgovinama odjee, obraivala je kupce, sluila se svo
jim dobrim nosiem za elegantno i modno. Bila je to osnova na kojoj je
gradila svoj biznis. Zapravo, nekoliko veoma uspjenih poslovnih djelat
nosti. Naa kua u Rio de Janeiru bila je vrlo udobna i ugodna.
Vaa mi je sestra rekla da je to bilo... utoite koje se pretvorilo u
neku vrstu pakla.
Mojoj sestri melodrama nije strana. Nije bilo tako loe. Ako su na
nas prilino pazili, za to je postojao i razlog.
Koji razlog?
Moja majka je bila veoma privlana...
To vrijedi i za njezine keri upao je Noel.
Pretpostavljam da je tako odgovorila je Helden kao da govori o
neemu to se nje uope ne tie. To se mene nikad nije ticalo. Time
se nisam morala sluiti, bez obzira na to jesam li ili nisam privlana.
Moja se majka sluila.
U Riju?
Da. Uzdravalo ju je nekoliko mukaraca... Zapravo su nas uzdr
avali. Bila su dva ili tri razvoda, ali ona se nije htjela udati za mueve
koji su bili u to upleteni. Ona je ruila brakove izvlaei istodobno
novac i poslovne interese. Kad je umrla, mi smo sasvim dobro stajali.
Njemaka ju je zajednica smatrala parijom, a to se proirilo i na njezinu
djecu.
To to govorite o njoj upravo oarava rekao je Holcroft smijui
se. Kako je umrla?
Ubijena je. Metak u glavu jedne veeri kad je vozila kola.
Osmijeh je naglo odumro s njegova lica. Vratile su se slike: pusti
vidikovac visoko iznad Rija; prasak vatre iz revolvera i prtanje cementa, prskanje
stakla... Staklo. Automobilski prozor bio je raznesen metkom iz revolvera s
priguivaem; teki crni revolver usmjeren u njegovu glavu...
Zatim su mu se vratile rijei koje je uo u loi salona za koktele. Rijei koje je
Holcroft smatrao smijenima, proizvodom nerazboritog straha, straha koji se ne
temelji ni na emu.
Cararre, brat i sestra. Sestra, najdraa prijateljica i fiancee Johanna von Tiebolta.
On i moja sestra trebali su se vjenati. Nijemci to nisu htjeli dopustiti.
Tko bi ih mogao sprijeiti?
Puno ljudi. Metkom u Johannov potiljak.
Cararre. Dragi prijatelji i zagovornici okuenih von Tieboltovih. Odjednom je
Noelu palo na pamet da bi Helden bila spremnija da surauje s njim da je znala
kako su mu Cararre pomogli. Cararre su stavili ivot na kocku da bi mu pomogli
da doe do von Tieboltovih. Na taj znak povjerljivosti odgovorila bi svojim
povjerenjem.
Mislim da bi trebalo da vam kaem rekao je. U Riju su
Cararre stupili u dodir sa mnom. Rekli su mi gdje da vas ponem tra
iti. Oni su mi rekli da je vae novo prezime Tennvson.
Tko?
Vai prijatelji, Cararre. Zarunica vaeg brata. I njezin brat.
Cararre? U Rio de Janeiru?
Da.
Nikada nisam ula za njih. Ne poznajem nikakve Cararre.

Njegova nova taktika udarila ga je u lice silinom trzaja puke. Odjednom je Helden
postala oprezna pazei da ne kae nita vie o svojoj obitelji.
Tko su Cararre?
Zato su mu ispriali neistine, opisali dogaaje koji nisu postojali?
Tko ih je poslao k njemu? Njezin brat nije imao zarunice, niti neku najbolju
prijateljicu koje bi se ona mogla sjetiti.
On nije tvrdio da razumije ono to se dogodilo; mogao je samo nagaati vjerujui
da dogaajima i njihovim uzrocima daje najistinitije tumaenje. Nitko mu se drugi
nije pribliio. Zbog razloga koji su samo njima poznati, Cararre su stvorili
prijateljstvo koje nije postojalo; pa ipak, nema ih nikakva smisla nazivati
neprijateljima von Tieboltovih. Pristupili su mu sa eljom da pomognu dvjema
sestrama i bratu koji su bili natjerani da napuste Brazil. U Riju ive i drugi ljudi
jedan je od njih moni ovjek s prezimenom Graff koji bi dali mnogo novca da
pronau von Tieboltove. A to mu nisu rekli Cararre koji bi tako mnogo dobili, a
vrlo malo mogli izgubiti. A njemu, Noelu, nisu tajili to znaju.
Htjeli su pomoi objasnio je Noel. Nisu lagali. Rekli su da ste
svi vi bili proganjani; doista su vam htjeli pomoi.
Mogue je odgovorila je Helden. Rio je pun ljudi koji se jo
tuku u ratu, koji jo love one koje nazivaju izdajicama. ovjek nikad
nije siguran tko mu je prijatelj, a tko neprijatelj. Tako je barem
meu Nijemcima.
Jeste li poznavali Mauricea Graffa?
Razumije se da sam znala za nj. Svi su ga znali. Ali ga nikad
nisam vidjela.
Ja sam ga vidio uzvratio je Noel. On je von Tieboltove okrstio
izdajnicima.
U to ne sumnjam. Mi smo bili parije, ali ne u nacionalistikom
smislu.
Onda u kom smislu?
Djevojka je opet svrnula pogled diui au s konjakom do usana.
U drugim stvarima.
Vaa majka?
Da odgovorila je Helden. Moja je majka bila u pitanju. Rekla
sam vam da ju je njemaka zajednica prezirala.
Opet je Holcroft osjeao da mu ona govori samo dio istine. On nee sada ustrajati
na objanjenjima. Ako zadobije njezinu naklonost i povjerenje, ona e mu nakon
toga ispriati kako je stvarno bilo. Mora mu rei; nije vano o emu se radi, ali to
bi moglo djelovati na odnose sa Zenevom. Sada se sve ticalo Zeneve.
Rekli ste da je vaa majka ruila brakove nastavio je. Vaa
sestra posluila se gotovo istim rijeima govorei o sebi. Dodala je da
je izbjegavaju oficiri i njihove ene u Portsmouthu.
Ako traite slinosti ili tipinosti, ja neu ni pokuati da vas u
tome ometem. Moja sestra je znatno starija od mene. Bila je blia majci,
pratila je njezin napredak u ivotu, vidjela je prednosti koje prua maj
in nain ivota. Osim toga, ne bi se moglo rei da ona nije bila upo
znata s takvim ponaanjem. Upoznala je uas Berlina poslije rata. Kad
je imala trinaest godina, spavala je s vojnicima radi hrane. S amerikim
vojnicima, gospodine Holcroft.
To naglaavanje da je rije o amerikim vojnicima nije se Holcrofta ni najmanje
dojmilo. Dobro je znao da su to isto radili nacistiki vojnici, i to masovno, zbog
drugih pobuda, esto ne ostavljajui rtve na ivotu. Uostalom, sada mu to nije
najvanija tema.
Meutim, sad je saznao sve to je elio o Gretchen Beaumont. Slika je bila
potpuna. Kurva, zbog bilo kojih razloga, u trinaestoj godini. Kurva, zbog bilo kojih
razloga, s vie od etrdeset i pet godina. Direktori banke u enevi automatski bi je
iskljuili zbog njezine nesigurnosti i nekompetencije. Zbog jednog i drugog, a
teko je zakljuiti to je gore u ovom trenutku.
Ipak, Noel je znao da postoje jai razlozi, vra osnova takva ponaanja. To je
ovjek za kojega je Gretchen Beaumont rekla da ga prezire, ali je s njim ivjela.
Mukarac udnih, veoma gustih obrva koji ga je slijedio do Brazila.
to je s njezinim muem?
Jedva ga poznajem.
Opet je skrenula pogled i gledala u plamen koji je obavijao cjepanice. Bila je
uplaena; neto je skrivila. Nonalantnost njezinih rijei bila je suvie prouena.
Bez obzira na to o kojoj se temi radi, ona izbjegava razgovor o svemu to je u vezi
s Beaumontovima. Izbjegavanje istine i vrludanje vie nije imalo nikakva smisla.
Istina izmeu njih mora tei u oba pravca; to to ona prije sazna i shvati, to bolje za
njih oboje.
Je li vam poznato ita o njemu? Odakle je? to radi u mornarici?
Ne, nita. On je zapovjednik broda; to je sve to znam.
Ja mislim da je on vie od toga. I ne samo to. ini mi se da i vi to
vrlo dobro znate. Molim vas, nemojte mi lagati.
Isprva su joj oi zasjale bijesom, ali se ljutnja isto tako brzo smirila. Veoma je
udno izrei tako neto. Zato bih vam lagala?
To i mene zanima. Kaete da ga jedva poznajete, ali izgledate
smrtno uplaeni. Molim vas.
Na to ciljate?
Ako neto znate, recite mi. Ako ste uli za dokument u Zenevi,
recite mi to ste uli.
Ne znam nita. Nisam ula nita.
Beaumonta sam vidio prije dva tjedna u avionu za Rio. Bio je u
istom avionu kojim sam letio iz New Yorka. Pratio me.
Vidio je strah u Heldeninim oima. Mislim da se varate.
Ne varam se. Vidio sam njegovu fotografiju u kui vae sestre. U
njegovoj kui. Bio je to isti mukarac. Ukrao sam tu fotografiju, ali su
mi je opet ukrali. Nakon to je netko Boga ubio u meni zbog nje.
Dobri Boe... Vas su istukli zbog te fotografije?
Nita drugo nije mi nestalo. Ni lisnica, ni novac, ni sat. Nestala je
samo slika. Na njoj je odostraga neto bilo napisano.
Sto je pisalo?
Ne znam. Bilo je na njemakom, a ja ne znam njemaki.
Moete li se sjetiti bilo koje rijei?
Mislim da se sjeam jedne. Posljednja rije. TOD. Tod.
Ohne dich sterbe ich. Je li to moglo biti napisano?
Ne znam. to to znai?
Bez tebe umirem. To je otprilike reenica koju bi mogla smi
sliti moja sestra. Rekla sam vam da je melodramatina. Opet je lagala;
on je to znao!
Njenost?
Da.
To su Britanci rekli, ali ni njima nisam vjerovao. Beaumont je bio
u tom avionu. Slika mi je oduzeta jer je na njoj bila nekakva poruka. Za
ime Krista, sto se dogaa?
Ja ne znam!
Ali vi znate neto. Noel se nastojao svladati. Govorili su tiho,
gotovo da su aptali, ali je ipak ta svaa dopirala do drugih. Holcroft
isprui ruku preko stola i pokrije njezinu ruku. Opet vas pitam.
Vama je neto poznato. Recite mi.
Mogao je osjetiti blagu drhtavicu u njezinoj ruci. Ono to ja znam tako je smueno
da je sasvim bez smisla. Rije je vie o onome to osjeam nego to znam, vjerujte
mi. Povukla je ruku ispod njegove. Prije vie godina Anthonv Beaumont je bio
pomorski atae u Rio de Janeiru. Nisam ga dobro poznavala, ali se sjeam da je
prilino esto dolazio u nau kuu. U to je vrijeme bio oenjen, ali zainteresiran za
moju sestru; diverzija, mislim da biste mogli tako rei. Majka je ohrabrivala tu
vezu. On je pomorski oficir visokog ina; od njega moe biti koristi. Meutim,
moja se sestra strano svaala s majkom. Nije mogla smisliti Beaumonta i nije
htjela imati nita s njim. Pa ipak, kad smo se za nekoliko godina preselili u
Englesku, ona se udala za njega. To nikad nisam mogla shvatiti.
Osjetivi olakanje, Noel se nagnuo naprijed. Moda to nije tako teko shvatiti
kako vam se ini. Rekla mi je da se udala za nj radi sigurnosti u ivotu koju joj
prua brak s viim oficirom Kraljevske mornarice.
A vi ste joj povjerovali?
ini se da njezino ponaanje u potpunosti potvruje ono to sam
vam rekao.
U tom sluaju ne vjerujem da ste upoznali moju sestru.
Bila je to vaa sestra. Veoma ste sline: obje ste lijepe.
Sada je red na meni da vam postavim pitanje. Ako je ona doista
tako lijepa, mislite li da bi se zadovoljila plaom pomorskog oficira i skuenim
ivotom ene pomorskog oficira? Ja u to ne vjerujem. Nikad nisam vjerovala.
U tom sluaju preostaje mi pitanje: to vi mislite o svemu tome?
Ja mislim da je bila primorana udati se za Beaumonta.
Noel se opet naslonio na stolicu. Ako je ona u pravu, vezu valja potraiti u Rio de
Janeiru. Moda s majkom. S ubojstvom majke.
Kako bi je Beaumont mogao natjerati da se uda za njega? I zato?
Sve su to pitanja koja se nameu, a na koja nikako ne ujem odgovor.
Stotine puta postavila sam sebi ta dva ista pitanja. Moj odgovor
glasi: ne znam.
Jeste li nju pitali?
Ona ne eli sa mnom razgovarati.
to se dogodilo s vaom majkom u Riju?
Rekla sam vam: manipulirala je mukarcima zbog novca. Nijemci
su je prezirali, nazivali je nemoralnom. Gledajui unatrag, teko je
odbiti tu optubu.
Je li to bio razlog zbog kojeg je ubijena?
Ja tako mislim. Zapravo, nitko ne zna to je istina, ubojicu nisu
pronali.
Ali, to bi mogao biti odgovor na prvo pitanje, zar ne? Nije li
mogue da je Beaumont neto znao o vaoj majci to je bilo tako
opasno i tetno da je mogao ucijeniti vau sestru?
Helden je okrenula dlanove prema sebi. to bi moglo biti tako tetno?
Prihvaajui kao istinu sve to je reeno o majci, zato bi to uope moglo djelovati
na Gretchen?
To bi moglo ovisiti o onome to je bilo.
Nemogue je o tome neto smisliti. Ona je sada u Engleskoj. Ona
je svoja osoba, udaljena je tisue kilometara. ega bi se imala bojati?
Nemam pojma. Zatim se Noel sjetio. Upotrijebili ste rijei
djeca pakla. Prokleti za ono to ste bili i prokleti zbog onoga to
niste bili. Moe li se to odnositi i na vau sestru?
Beaumonta ne zanimaju takve stvari. To je sasvim drugo pitanje.
Doista? Vi o tome nita ne znate. Vi mislite da ju je on natjerao
da se uda za nj. Ako nije rije o neemu slinom, o emu se onda radi?
Helden je gledala u stranu, duboko zamiljena, ne skrivajui la. Neto znatno
novijeg datuma.
Dokument u enevi? upita je. Manfredijevo upozorenje mu je
odzvanjalo u uima, a prikaza iz Wolfsschanzea mu se nametala u svi
jesti.
Kako je Gretchen reagirala kad ste joj rekli za enevu? upita ga
Helden.
Kao da je se to ne tie.
Dakle?...
To je moglo znaiti skretanje. Ponaala se sasvim ravnoduno;
kao to ste i vi pokazivali ravnodunost kad sam spomenuo Beaumonta
prije nekoliko minuta. Mogla je oekivati taj razgovor pa se pripremila i
oeliila za tu zgodu.
Vi samo nagaate.
Sada je trenutak, pomislio je Noel. To e se vidjeti u njezim oima
taj ostatak istine o kojem ne eli razgovarati. Svodi li se sve na
Johanna von Tiebolta?
Nije ba samo nagaanje. Vaa mi je sestra ispriala kako joj je
brat svojedobno rekao da e jednog dana doi mukarac i govoriti
o udnom dogovoru. To su bile njezine rijei.
Ono to je oekivao bljesak priznanja, treptaj straha, neto slino
nije se dogodilo. Bilo je neto, ali nita to bi mogao povezati sa svo
jom temom. Gledala ga je kao da ga i ona nastoji shvatiti. Njezin je
pogled odavao neto emu se nije nadao, nevinost u tom predmetu,
a to on nije mogao razumjeti.
Mukarac e doi jednog dana. Sve to nema nikakve veze
rekla je.
Priajte mi o svom bratu.
Nije odgovorila nekoliko trenutaka. Oi su joj odlutale do crvenog stolnjaka; usne
joj se odvojie uenjem. A zatim je, kao da se vraa iz transa, rekla: Johann? to
se ima rei?
Vaa mi je sestra rekla da vas je on sve troje izbavio iz Brazila. Je
li to bilo teko?
Bilo je problema. Nismo imali putnih isprava, a bilo je ljudi koji
su nas pokuavali omesti da ih dobijemo.
Vi ste bili useljenici. Barem su to bili vaa majka, brat i sestra.
Trebalo je da imaju papire, trebalo je da ih dobiju.
Svi dokumenti iz tih dana bili su baeni u vatru im su posluili
svojoj svrsi.
Tko vas je htio sprijeiti da napustite Brazil?
Ljudi koji su htjeli izvesti Johanna pred sud.
Zbog ega?
Nakon majina ubojstva Johann je njezine poslove uzeo u svoje
ruke. Dok je bila iva, nije mu doputala da se njima bavi. Mnogi su
ga ljudi smatrali bezobzirnim u poslu, ak nepotenim. Optuivali su
ga da lano prikazuje zaradu, da svjesno taji porez. Mislim da nita
od toga nije istinito; jednostavno je bio bri i mudriji od ostalih.
Tako rekao je Noel prisjeajui se ocjene koju je uo od agenata
MI5: pati od postignua, od superuspjeha, tako neto. Kako je uspio
umaknuti sudu i izvesti vas iz zemlje? To nije svakodnevno umijee.
Novac. I cjelononi sastanci na udnim mjestima s ljudima koje ni
jednom nije identificirao. Doao je kui jednog jutra i rekao Gretchen i
meni da spakiramo samo toliko stvari koliko nam je potrebno za kratko
putovanje preko noi. Odvezli smo se na aerodrom i malim smo avio
nom odletjeli u Recife gdje nas je doekao jedan ovjek. Dobili smo
putne isprave; prezime na njima je glasilo Tennvson. Sljedee to
smo doivjele Gretchen i ja jest to da smo bile u avionu za London.
Holcroft ju je paljivo promatrao. Nije bilo ni traga lai. Da biste zapoele novi
ivot pod prezimenom Tennvson dodao je.
Da. Sasvim novi. Za nama je sve ostalo. Nasmijeila se. Pone
kad mislim kako nam je preostalo sasvim malo vremena da izvuemo
goli ivot.
Pravi mukarac, nema to. Zato niste u dodiru? Oito je da ga
ne mrzite.
Helden se namrtila kao da nije sigurna to e odgovoriti. Mrziti njega? Ja sam
moda kivna na nj, ali ga ne mrzim. Poput veine izuzetnih ljudi, on misli da mora
sve imati u svojim rukama. Htio je upravljati mojim ivotom, ali se ja s time nisam
mogla sloiti.
Kako to da je novinar? Prema svemu to sam uo o njemu, on bi
vjerojatno mogao biti vlasnik nekih novina.
Vjerojatno e to i biti jednog dana, ako je to ono emu tei.
Poznavajui Johanna, pretpostavljam da je novinar jer smatra da e
mu pisanje za dobro poznate novine omoguiti da se istakne svakako
dovoljno za vlastite ambicije. Osobito na politikom polju na kojemu
se sjajno snalazi. Bio je u pravu.
Doista?
Zacijelo. Nisu protekle dvijetri godine, a ve su ga smatrali jed
nim od najboljih dopisnika u Europi.
Sada, pomisli Noel. MI5 mu vie nita ne znai; eneva je sve. Nagnuo se prema
njoj.
Smatraju ga i neim drugim... Rekao sam vam na Montmartreu
da u vam rei, i to samo vama, zato su me Britanci ispitivali. Zbog
vaeg brata. Oni misle da ga ja nastojim pronai zbog razloga koji
nisu ni u kakvoj vezi sa Zenevom.
Zbog kojeg razloga?
Holcroft joj je zadrao pogled. Jeste li ikad uli za ovjeka kojega oni nazivaju
Tinamou?
Ubojica! Svakako. Tko nije uo za njega!
Nije bilo nieg novog u njezinim oima. Niega osim moda blagog i nejasnog
iznenaenja. Ja, kao prvi uzvratio je Noel. itao sam o ubojicama koji se mogu
unajmiti i o urotama zbog ubojstava, ali nikad nisam uo za Tinamoua.
Vi ste Amerikanac. Njegovi su podvizi mnogo detaljnije opisani u
europskom tisku nego u vaem. Ali u kakvoj je on vezi s mojim bra
tom?
Britanska obavjetajna sluba misli da je on Tinamou.
Heldenino se lice sledilo u oku koji je doivjela. Bila je tako iznenaena da su joj
oi odjednom bile liene ivota postavi neutralne i mrtve kao oi slijepca. Usne su
joj zadrhtale; pokuala je progovoriti, ali nije mogla istisnuti ni jednu rije.
Konano je uspjela neto izustiti, ali se jedva ulo ono to govori.
Nema sumnje da ne govorite ozbiljno.
Uvjeravam vas da govorim. A ono to je jo vanije, Britanci to
govore ozbiljno.
To je neuveno. Izvan svega to sam ikad ula! Na temelju ega
su mogli doi do takvog zakljuka?
Noel je ponovio najbitnije toke kako su ih analizirali ljudi iz MI5.
Moj Boe rekla je Helden kad je zavrio. On pokriva cijelu
Europu i Srednji istok! Nema sumnje da su Englezi mogli provjeriti
sumnje s njegovim urednicima. On ne odabire mjesta na koja ga alju.
To je suprotno zdravom razumu!
Novinari koji piu zanimljive lanke, koji piu izvjetaje to pro
daju novine, imaju jako slobodne ruke kad su u pitanju mjesta koja tre
baju pokrivati. Takav je sluaj s vaim bratom. Sve se ini kao da je on
znao da e stei ugled o kojemu vi govorite, znao je da e si za koju godinu izboriti
pravo da viemanje sam bira mjesta s kojih e se javljati.
Vi u to ne moete vjerovati.
Ja ne znam u to da vjerujem odgovorio je Holcroft. Ja samo
znam da bi va brat mogao ugroziti situaciju u enevi. Ve bi sama
injenica da je on pod sumnjom MI5, mogla uplaiti bankare. Kad
je u pitanju Clausenov raun, oni ne ele takvu panju.
Ali to nije opravdano, to je bez osnove.
Jeste li sigurni?
Heldenine oi su zasjale ljutnjom. Da, sigurna sam. Johann moe biti bilo to, ali
nije ubojica. Zlo i zloba opet poinju: progoni se dijete nacista.
Noel se sjetio prvog objanjenja koje mu je dao sijedi agent MI5. Za neupuene,
vama je poznato za oca... Je li mogue da je Helden u pravu? Potjeu li sumnje
MI5 iz uspomena i neprijateljstva otprije trideset godina, koje se vraaju sve do
ivotinjskog neprijatelja? Tennjson je utjelovljenje arogancije... Mogue je.
Je li Johann politiki zainteresiran?
Veoma, ali ne u uobiajenom smislu. On se ne zalae za neku
odreenu ideologiju. Nasuprot tome, veoma je kritiki raspoloen
prema svim ideologijama. Uvijek napada njihove slabosti, a ne moe
podnijeti hipokriziju. Zbog toga ga mnoge vlade ne mogu podnijeti.
Ali on nije ubojica!
Ako je Helden u pravu, mislio je Noel, Johann von Tiebolt bio bi od goleme koristi
za enevu ili, da bude precizniji, za agenciju koja e biti osnovana u Ziirichu.
Novinar koji govori nekoliko jezika, ija se miljenja itaju i sluaju, koji ima
iskustva s financijama... takva bi osoba bila i te kako kvalificirana za raspodjelu
milijuna diljem svijeta.
Kad bi Tinamouova sjena bila uklonjena s Johanna von Tiebolta, ne bi vie
postojao razlog da direktori La Grande Banque de Geneve uope uju za
zanimanje koje MI5 pokazuje za Johana Tennvsona. Drugo bi dijete Wilhelma von
Tiebolta bilo odmah prihvatljivo bankarima. Moda on nije najarmantnija i
najvoljenija linost na svijetu, ali Zeneva se ne bavi organizacijom natjecanja za
najarmantniju osobu. On bi mogao biti od izuzetne koristi za enevu. Meutim,
najprije treba ukloniti Tinamouovu sjenu i smiriti sumnjiavost britanske
obavjetajne slube. Da, treba znati kako da se to izvede; treba sve uiniti da se u
tome uspije. Vremena nema napretek.
Holcroft se nasmijao, jednog e dana doi jedan mukarac i govorit e o udnom
dogovoru... Johann von Tiebolt John Tennvson eka
na njega!
to je smijeno? upita Helden gledajui ga s novim zanima
njem.
Moram se susresti s njim odgovorio je Noel zanemarujui nje
zino pitanje. Moete li to upriliiti?
Vjerujem da mogu. To e potrajati nekoliko dana. Ne znam gdje
je sada. to ete mu rei?
Istinu; moda e uzvratiti istom mjerom. Nekako sam prokleto
uvjeren da on zna za enevu.
Oboje su zautjeli. I Noel i Helden su se nakratko prepustili svojim mislima, iako
im je tema razmiljanja bila ista.
Imam telefonski broj koji mi je dao i rekao da ga nazovem ako mi
zbog neega ustreba. Nikad se nisam posluila tim telefonskim brojem.
Sada se posluite. Molim vas.
Kimnula je u znak pristanka. Noel je shvatio da je jo ostalo pitanja na koja nije
dobio odgovor, a koja su ga veoma zanimala. Specifino se radi o ovjeku s
prezimenom Beaumont i o jednom dogaaju u Rio de Janeiru o kojemu Helden
nije htjela raspravljati. O dogaaju povezanom s pomorskim oficirom uoljivo
gustih crnobijelih obrva. Takvih obrva koje se ne zaboravljaju. A mogue je da
Helden doista nita ne zna o toj povezanosti.
Moda o tome neto zna John Tennvson. On zacijelo zna mnogo vie nego je
ispriao svojoj sestri.
Da li se va brat dobro slae s Beaumontom? upita je Holcroft.
On ga ne podnosi. Prezire ga. Odbio je ak da se pojavi na nje
govom vjenanju s Gretchen.
O emu se tu radi, razmiljao je Noel. Tko je ta zagonetka s imenom Anthonv
Beaumont? Rjeenje se nije nudilo; nije ga ni nasluivao, ali je znao da se tu neto
skriva, neto to je moda vee i od njegove matovite pretpostavke.
Dakle, tko je zapravo Anthonv Beaumont?

Izvan malog konaita, na najudaljenijem dijelu parkiralita, tamna je limuzina bila
parkirana u sjeni visokog hrastovog stabla. Na prednjem su sjeditu sjedila dvojica
mukaraca, jedan u uniformi engleske mornarice, a drugi u antracitnosivom
poslovnom odijelu s otvorenim ogrtaem; ispod otkopanog kaputia vidio se rub
smeih konih ko
nca.
Za volanom je sjedio pomorski oficir. Njegove nezgrapne crte lica bile su napete.
Svako malo bi mu se u luku podigle guste obrve od bijelih i crnih dlaka, kao da ih
potie nervozni tik.
ovjek pored njega mogao je imati izmeu trideset pet i etrdeset godina. Bio je
vitak, ali ne mrav; bilo je to tijelo koje se odrava disciplinom i gimnastikom.
irina njegovih ramena, dugi miiavi vrat, konveksna linija prsiju koje su
nadimale koulju ivanu po narudbi, dokazivali su tijelo izbrueno do fizike
preciznosti i snage. Svaka mu je crta lica bila rafinirana i koordinirana s cjelinom.
Rezultat je bio uoljiv, ali leden, kao da mu je lice bilo isklesano od granita. Oi su
mu bile svijetloplave, gotovo pravokutne, pogled ustrajan i ravnoduan, smiren i
neprotumaiv; bile su to oi vjerne ivotinje, spremne da brzo odgovore, ali im je
odgovor nepredvidiv. Isklesana glava bila je pokrivena blistavom krunom plave
kose koja je odraavala svjetlo dalekih svjetiljki parkiralita; iznad lica kosa mu je
djelovala kao blijedouti led. udna boja kose koja krade svjetlosne igre i pretvara
ih u svoja koloristika raspoloenja, osobito nou. Ime tog ovjeka glasilo je
Johann von Tiebolt, a proteklih je pet godina bio poznat kao John Ten
nyson.
Jesi li zadovoljan? upita ga pomorski oficir oito uznemiren.
Nema nikoga.
Netko je bio odgovori plavokosi mukarac. Uzimajui u obzir
mjere opreza poduzete nakon Montmartrea, ne mora nas iznenaditi da
sada nema nikoga. Helden i druga djeca veoma su djelotvorni i znaju
svoj posao.
Bjee od idiota rekao je Beaumont. Rache je kao ipak pun
marksistikih podljudi.
Kada doe vrijeme, Rache e izvriti svoj cilj. Na cilj. Ali mene
ne brine Rache. Ja elim znati tko ga je htio ubiti. Tennvson se okre
nuo u sjeni dok su mu hladne oi blistale. Rukom je udario po koom
obloenoj ploi s instrumentima. Tko je pokuao ubiti Clausenova
sina?
Kunem ti se da sam ti rekao sve to mi je poznato! Sve to smo
saznali. To nije naa pogreka.
To je pogreka, jer se gotovo dogodila odgovorio je Tennvson,
ali sada opet mirnim glasom.
Bio je to Manfredi; to mora da je bio Manfredi nastavio je
Beaumont. To je jedino objanjenje. Johanne...
Moje je ime John. Upamti to.
Zao mi je. To je jedino objanjenje. Ne znamo to je Manfredi
rekao Holcroftu u vlaku u Zenevi. Mogue je da ga je nastojao uvjeriti
da napusti cijelu stvar. A kad je Holcroft odbio, izdao je naredbu da ga
smaknu. To na stanici nisu uspjeli zbog mene. Mislim da bi se toga
morao podsjetiti.
Ti mi ne doputa da to zaboravim prekinuo ga je Tennvson.
Moda si u pravu. On je oekivao da e sam nadzirati agenciju u
Zurichu; to se nikad ne bi ostvarilo. Tako je odstranjivanje bogatstva
u vrijednosti od sedam stotina i osamdeset milijuna dolara postalo
veoma bolnim zadatkom, kao to se uvjerio Manfredi, iako je to nasto
jao uiniti.
Isto kao to je obeanje od dva milijuna moda neodoljiva kunja
i izazov Holcroftu.
Dva milijuna e ubrati u banci samo u svojim mislima. Ali nje
gova e smrt biti djelo naih ruku, niijih drugih. To mora biti jasno.
Manfredi je djelovao sam, vjeruj u to. Njegove ubojice sada
nemaju nikoga tko e im izdavati naredbe. Nakon hotelske sobe u
Ziirichu nije bilo drugih pokuaja.
To je izjava u koju bi Holcroftu bilo nemogue povjerovati... Evo
ih. Tennvson se nagnuo naprijed. Kroz vjetrobran preko parkiralita
vidio je Noela i Helden kako izlaze iz gostionice. Sastaju li se pukov
nikova djeca ovdje esto?
Da odgovorio je Beaumont. O tome sam saznao od jednog
agenta Odesse koji ih je pratio jedne noi.
Plavokosi mukarac je iskaljucao tihi smijeh. Rijei su mu zvuale nemilosrdno.
Odessa! Karikature koje u pivnicama plau nad bezbrojnim kri
glama piva! To je rulja kojoj se ovjek moe samo ceriti.
Uporni su.
I oni e biti korisni rekao je Tennvson promatrajui Noela i
Helden kako ulaze u auto. Kao i prije, oni e biti najnia pjeadija
koja e hraniti neprijateljske topove. Prvi vieni, prvi rtvovani.
Savrena diverzija za mnogo ozbiljnije stvari.
Zauli su citroenov presnani i buni motor. Holcroft se vonjom unatrag izvukao
sa svog mjesta, a zatim se izmeu ulaznih stupova odvezao na seoski put.
Beaumont je okrenuo klju. Drat u se na prilinoj udaljenosti. Nee me
primijetiti.
Dobro, nemoj se uzrujavati odgovorio je Tennvson. Ja sam
zadovoljan. Odvezi me na aerodrom. Jesi li sve uredio?
Jesam. Mirageom e otputovati u Atenu. Grci e te vratiti u
Bahrain. Sve e biti u vojnim transporterima, status kurira Ujedinjenih
naroda, imunitet Vijea sigurnosti. Pilot Miragea ima tvoje dokumente.
Dobro obavljeno, Tony.
Pomorski oficir se nasmijeio, ponosan na kompliment. Pritisnuo je papuicu za
brzinu i limuzina je zahujala s parkiralita u mrak seoskoga puta. Sto e raditi u
Bahrainu?
Dokazat u svoje prisustvo piui lanak o pregovorima za novo
naftonosno polje. Vladar Bahraina bio je vrlo usluan i spreman za
svaku suradnju. Nije imao izbora. Sklopio je dogovor s Tinamouom.
Jadni ovjek ivi u strahu da e vijest o tome procuriti.
Ti si izvanredan.
A ti si vjeran ovjek. Uvijek si bio.
Nakon Bahraina, to?
Plavokosi mukarac se naslonio i zatvorio oi. Natrag u Atenu pa u Berlin.
Berlin?
Da. Stvari dobro napreduju. To je cilj sljedeeg Holcroftova
putovanja. Kessler ga eka.
Iz radijskog zvunika ispod ploe s instrumentima odjednom se zaue
atmosferske smetnje. Zatim su uslijedila etiri kratka visoka zujanja. Tennvson je
otvorio oi; etiri zujanja su ponovljena.
Na autocesti su telefonske govornice. Odvezi me do jedne.
Englez je pritisnuo papuicu za gas sve do poda; limuzina je pojurila
cestom dosegnuvi brzinu od sto dvadeset kilometara za samo nekoliko
sekundi. Stigli su do raskra. Ako se ne varam, ovdje negdje je ben
zinska postaja.
Pouri!
Uvjeren sam u to rekao je Beaumont. I doista je bila, sa strane
ceste, mrana, bez svjetla na prozorima. Prokletstvo! Zatvorena je!
Sto si oekivao? upita ga Tennvson.
Telefon je unutra.
Postoji telefon?
Da...
Zaustavi auto.
Beaumont ga je posluao. Plavokosi mukarac je iziao i pourio do vrata
benzinske postaje. Izvadio je revolver i razbio staklo.
Na njega je skoio pas, lajui i reei, golih zuba, glasno spajajui ralje. Bila je to
stara ivotinja neutvrdive rase koja se tu nalazila vie radi uinka nego radi fizike
zatite. Tennvson je posegnuo u dep i izvukao izrupiani valjak koji je navrtio
oko revolverske cijevi. Podigao je revolver i kroz razbijeno staklo naciljao u pseu
glavu. ivotinja se sruila natrake. Tennvson je preostalo staklo izrazbijao sve do
zasuna iznad kvake.
Uao je u prostoriju, prilagodio oi mraku i preskoio mrtvu ivotinju stigavi do
telefona. im je uo glas telefonistice, dao joj je pariki broj koji e ga povezati s
ovjekom koji e njegov poziv prenijeti na telefon u Englesku. Sve je bilo
unaprijed izreirano i sve je djelovalo kao podmazano.
Nakon dvadeset sekundi uo je glas koji je govorio kao da je bez daha. Zao mi je
to te smetam, Johanne, ali imamo hitan sluaj.
O emu se radi?
Nestala je fotografija. Vrlo sam uznemirena.
Kakva fotografija?
Tonvjev snimak.
Tko ju je uzeo?
Amerikanac.
to znai da ga je prepoznao. Graff je imao pravo. Tvome vjer
nom muu ne moe se vjerovati. Njegov entuzijazam nadjaava njegov
osjeaj za pametno voenje stvari. Pitam se gdje ga je Holcroft vidio.
U avionu. Moda. Ili na temelju vratarova opisa. Nije vano. Ubij
ga
Da, dakako.
Plavokosi mukarac je zautio, a zatim je zamiljeno progovorio.
Ti ima bankovne knjiice?
Da.
Poloi deset tisua funti. Neka transfer bude obavljen preko
Praga.
KGB? Vrlo dobro, Johanne.
Britanci e propatiti jo jedno otpadnitvo. Prijateljski diplomati
e se opet meusobno svaati optuujui jedan drugoga zbog neiskre
nosti ili barem nedovoljne iskrenosti.
Veoma dobro.
Idueg tjedna bit u u Berlinu. Tamo mi se pridrui.
Tako brzo Berlin?
Da, Kessler eka. Neuaufbau oder Tod.
Oder der Tod, moj brate.
Tennvson je spustio slualicu i kroz nono svjetlo zagledao se u mrtvu ivotinju.
Nita vie nije osjeao za hrpu beivotnog krzna na podu nego za ovjeka koji ga
je ekao u kolima. Osjeaje je uvao za mnogo vanije stvari, a ne za ivotinje i
izrode bez obzira na to koliko bili vjerni.
Beaumont je bio budala. Bio je to sud o njemu to se nalazio u dosjeu koji je prije
mnogo godina upuen iz kotske u Brazil. Imao je energiju budale kao i tenju i
osjeaj budale za povrinska ostvarenja. Doista je postao izuzetan pomorski oficir.
Taj sin Reichsobefiihrera uspinjao se ljestvama Kraljevske mornarice njezina
velianstva do toke gdje mu je odreena i predana ivotno vana odgovornost.
Suvie za njegov intelekt; tom je intelektu trebalo vodstvo. S vremenom su
pomiljali da bi se Beaumont mogao razviti u monika u Admiralitetu, u visokog
strunjaka s kojim e se savjetovati i Foreign Officeu. Bila bi to optimalna
situacija; preko Beaumonta mogli bi ostvarivati izvanredne koristi. Ostao je
Sonnenkind; doputeno mu je da ivi.
Ali ne vie. Kraa fotografije znaila je njegov kraj jer je u toj krai prijetnja
istrage. Iako su Britance vukli za nos, kao i druge, to ne moe vjeno potrajati u
svakoj potankosti njihove akcije. Ne smije doi ni do kakve istrage; bili su suvie
bliski, a toliko toga jo treba uiniti. Ako Holcroft urui fotografiju pogrenim
ljudima u vicarskoj, ako im ispria o Beaumontovoj prisutnosti u New Yorku ili
Riju, to bi moglo izazvati angairanost vojnih vlasti. Zato se taj izuzetni oficir
toliko zanima za enevski dokument? Takvo pitanje ne smije biti postavljeno. Sin
Reichsoberfiihrera mora biti uklonjen. Na neki nain to je teta. Kapetan fregate e
im nedostajati; bilo je prilika kad su njegove usluge bile neprocjenjive.
Gretchen je znala njegovu vrijednost. Gretchen je bila njegova uiteljica, njegova
voditeljica... njegov intelekt. Bila je neobino ponosna na svoje djelo, a sada je
traila Beaumontovu smrt. Neka tako bude. Nai e drugoga koji e zauzeti
njegovo mjesto.
Oni su posvuda, razmiljao je Johann von Tiebolt hodajui prema vratima.
Posvuda. Die Sonnenkinder. I svi im nehotice ili hotimice nasjedaju. I Britanci, i
Amerikanci, i... Djeca sunca koju nikad ne treba mijeati s prokletima. Prokleti su
bili otpad koji luta, koji nema pravo ni na to.
Die Sonnenkinder. Posvuda. U svim zemljama, u svim vladama, u kopnenim
vojskama i mornaricama, u industriji i sindikatima, na zapovjednim mjestima u
obavjetajnim slubama i u policiji. Svi mirno ekaju. Odrasla djeca novog
poretka. Tisue. Upuena brodovima, avionima i podmornicama u sve toke
takozvanog civiliziranog svijeta. A sva su toliko iznad prosjeka, to svakodnevno
potvruje njihovo napredovanje, ma gdje se nalazili. Postoje zemlje u koje nisu
prodrli, a takvih je veoma malo, ali i u njima se trude. Ta su djeca i njihov
napredak dokaz neoborivosti ideje rasne superiornosti. A najistiji od sviju,
najizuzetniji meu svima, najsjajniji je Tinamou.
Von Tiebolt je otvorio vrata i iziao napolje. Beaumont se odvezao jo pedesetak
metara seoskim putem i ugasio svjetla. Kapetan se ponaao kao da ita upute iz
knjige ponaanja u takvim situacijama; njegova je naobrazba bila uoljiva u svemu
to je radio, osim kad bi mu oduevljenje nadvladalo tajnovitost. Taj e ga
entuzijazam sada stajati ivota.
Tennvson je polako iao prema limuzini. Odsutno je razmiljao kako je sve to
poelo s Anthonyjem Beaumontom. Sin Reichsoberfiihrera upuen je u jednu
obitelj u kotskoj; Tennvson se nikad nije zanimao dalje od toga. Reeno mu je o
Beaumontovoj upornosti i tvrdoglavosti, o ustrajnosti u izvrenju pojedinih
zadataka, ali mu nije bilo reeno kako je poslan iz Njemake. To nije bilo ni
potrebno da zna. Bilo ih je na tisue; svi su dokumenti uniteni.
Tisue. Genetiki odabrani, roditelji proueni, obitelji koje su prouene nekoliko
generacija unatrag zbog moguih organskih ili psiholokih slabosti. Samo su
najistiji poslani izvan zemlje i posvuda su ta djeca bila pomnjivo paena, vodena,
indoktrinirana i obuavana, ali im nita nije reeno dok nisu odrasla. A i tada nije
svima reena istina. Oni koji ivotom nisu dokazali i ispunili svoja prava od
roenja, koji su iskazivali slabosti ili su na neki nain bili kompromitirani u ivotu,
nisu doivjeli dan kad bi im bilo objanjeno podrijetlo. Bili su iskorijenjeni ili u
najboljem sluaju ostavljeni zaboravu i svojim slabostima.
Oni koji su ostali istinski su nasljednici Treeg Reicha. Svuda su bili na poloajima
od povjerenja, uivali su ugled ili imali dio vlasti u svojim rukama. ekaju...
ekaju na signal iz vicarske spremni da odmah upotrijebe osloboene milijune.
Milijune koji e biti paljivo usmjereni, politiki kanalizirani. Drave e padati
jedna za drugom, njihovu e unutranju politiku oblikovati i voditi Sonnenkinder
koji e imati na raspolaganju goleme svote novca kako bi mogli odrati i uvrstiti
svoj poloaj. Deset milijuna ovdje, etrdeset milijuna tamo, sto milijuna gdje to
bude potrebno.
U takozvanom slobodnom svijetu bit e kupljeni izbori, a birai e imati sve manje
i manje mogunosti da biraju; imat e samo odjeke. Nije to nita novo; uspjeni
eksperimenti ve su izvreni. ile je stajao manje od dvadeset i sedam milijuna,
Panama manje od est. U Sjedinjenim Dravama mjesta u Senatu i Kongresu mogu
se kupiti za nekoliko stotina tisua. Ali kad doe signal iz vicarske, milijuni e
biti raspodijeljeni na znanstveni nain ne zanemarujui umjetnost demografije. Sve
dok Zapadni svijet ne budu vodila odrasla djeca Reicha. Die Sonnenkinder.
Sljedei na redu bit e Istoni blok; Sovjetski Savez, njegove oblinje zemlje i
sateliti bit e pokoreni laskanjima svoje sve jae buroazije.
Kad doe signal, bit e dana obeanja i ljudi e u kolektivima odjednom shvatiti da
postoji i bolji put. Jer, odjednom e biti na raspolaganju nova sredstva; siromatvo
i jednostavnost bit e zamijenjeni jednostavnim pomicanjem odgovornih ljudi i
promjenom lojalnosti.
Bit e roen etvrti Reich koji nee biti ogranien na jednu ili dvije zemlje, ve e
zavladati cijelim svijetom. Djeca sunca bit e zakoniti vladari globusa. Die
Sonnenkinder.
Tako je razmiljao Tennyson, Johann von Tiebolt.
Neki bi mogli rei da je takvo razmiljanje lieno osnove, da je takav razvoj
dogaaja u svijetu nezamisliv, da se suprotstavlja zdravom razumu. To nije tako; to
se ve dogaa. Posvuda se dogaa.
Ali ima i pogreaka, brzo je razmiljao Tennvson, pribliavajui se limuzini.
Pogreke su neizbjene, ali je isto tako neizbjena i injenica da ih treba ispraviti.
Beaumont je bio jedna od pogreaka. Tennyson je vratio revolver u korice; tu nee
dugo ostati.
Obiao je auto i pribliio se vozaevu prozoru. Beaumont je sjedio na svome
mjestu. Prozor je bio sputen; kapetan fregate je pokazao zabrinuto lice. O emu
se radilo? Neto nije u redu?
Nita to se ne bi moglo ispraviti. Makni se. Ja u voziti. Ti mi
pokazuj pravac.
Kamo?
Kau da je u blizini neko jezero ne dalje od osam kilometara,
moda deset kilometara odavde. Teko sam sve razumio; bila je slaba
veza.
Ovdje je jedno jezero istono od SaintGratiena. Tonije je rei
da je udaljeno izmeu dvanaest i petnaest kilometara.
Vjerojatno je to jezero o kojem govorim. Ima li ume?
Bogata uma.
To je to mjesto rekao je Tennvson i uao u auto poto mu je
Beaumont ustupio svoje mjesto. Znam propise o svjetlima. Ti mi
govori kamo da vozim; ja u usmjerti panju na svjetiljke.
To mi se ini udnim.
Nije udno. Komplicirano. Mogu nas pograbiti dok vozimo. Ja
znam to traim. Brzo, sada. U kojem smjeru emo krenuti?
Kao prvo, okreni auto. Vozi natrag do te strane staze, jer drugo i
nije, zatim skreni nalijevo.
Veoma dobro. Tennvson je upalio motor.
O emu se radi? upita ga Beaumont. Mora da je neka pro
kleta hitna. Signal od etiri crtice uo sam samo jo jednom, a to je
bio na ovjek u Entebbeu.
To nije bio na ovjek, Tony. Bila je naa lutka.
Da, naravno. Terorist Rachea. Pa ipak, bio je naa veza, ako zna
na to mislim.
Da, znam. Da okrenem ovdje? Lijevo?
Tako je. Dobro, za ime Boje, reci mi\ to se, doavola, dogaa?
Tennvson je ispravio volan i ubrzao. Zapravo, stvar se moda
tebe tie. Nismo sigurni, ali postoji takva mogunost.
Mene?
Da. Je li te Holcroft ikad vidio? Je li te vidio vie nego jedanput?
Je li ikad zapazio da ga prati?
Mene vidio? Nikad, nikad, nikad! Kunem se!
U enevi? Razmisli.
Zacijelo nije.
U New Yorku?
Nikad mu se nisam pribliio vie od milje! Nemogue.
U avionu za Rio de Janeiro?
Beaumont je zautio. Ne... Pojavio se kroz zavjesu; bio je sasvim pijan, mislim.
Ali me nije primijetio, nije opazio, nikako me nije zamijetio ili zapamtio. Ja sam
njega vidio, ali on mene nije.
To je to, pomisli Tennvson. Vjerno dijete Reicha vjerovalo je to je moralo
vjerovati. Nema nikakve koristi da o tome dalje raspravlja.
Onda je sve to bila pogreka, Tony. Izgubljenih pola sata. Razgo
varao sam s tvojom enom, mojom dragom sestrom. Rekla je da si ti
suvie paljiv i oprezan da bi ti se to moglo dogoditi.
Ima pravo. Ona uvijek ima pravo, kao to ti je dobro poznato.
Izvanredna djevojka. Bez obzira na to to bi ti mogao misliti, na
brak nije bio samo obian brak iz rauna, ve mnogo vie.
Ja to znam, Tony. To me ini vrlo sretnim.
Skreni nadesno. Put vodi na sjever, prema jezeru.
U umi je bilo hladno, jo hladnije blizu vode. Parkirali su na kraju zemljanog puta
i uskom stazom poli do obale jezera. Tennvson je nosio baterijsku svjetiljku koju
je uzeo iz auta. U Beaumontovoj ruci bila je mala lopata; odluili su zapaliti vatru
kako bi odagnali hladnou.
Hoemo li se ovdje dugo zadrati? upitao je Beaumont.
Mogue je. Ima i drugih stvari o kojima treba porazgovarati, a
htio bih uti i tvoj savjet. Je li ovo istona obala jezera?
Oh, da. Dobro mjesto za sastanke. U ovo doba godine ovdje
nema nikoga.
Kad se mora vratiti na svoj brod?
Zar si zaboravio? Vikend provodim s Gretchen.
U ponedjeljak, znai?
Ili utorak. Moj starjeina je dobar momak. On jednostavno misli
da tumaram uokolo zbog privatnih poslova, tako neto. Nikad ne
postavlja pitanja ako zakasnim dan ili dva.
A zato bi i postavljao? On je jedan od naih.
Da, o tome nema sumnje, ali treba potovati patrolne naloge. Tu
se ne smije zabrljati. Postalo bi opasno.
Dakako da se ne smije. Kopaj ovdje, Tony. Nemojmo zapaliti
vatru suvie blizu vode. Ja u se vratiti i paziti na signale.
Dobro.
Rupu iskopaj dublje. Mislim, ne bi bilo dobro da se plamen
suvie istie. ovjek nikad ne zna nee li naii neko glupo muvalo.
U redu. Bez brige.
Vatra. Voda. Zemlja. Nagorjela odjea, pougljenjeno meso, srueni mostovi. John
Tennyson se vratio na stazu i ekao. Beaumont je to ekanje drukije tumaio.
Nakon nekoliko minuta Tennvson je iz korica izvukao revolver, a iz depa ogrtaa
lovaki no s dugakim sjeivom. Bit e to neugodan, prljav posao, ali nadasve
potreban. I no i lopata bili su u prtljaniku limuzine. Bilo je to orue za hitne
sluajeve koje se uvijek nalazilo na svome mjestu.
Pogreka je otkrivena.
Ispravit e je Tinamou.

Holcroft je pio kavu i gledao u hladno, sunano pariko jutro. Bilo je to ve drugo
jutro poto je upoznao Helden, ali kao to ni preksino nije mogla uspostaviti vezu
sa svojim bratom, tako nije uspjela ni proteklog dana i noi.
On e me nazvati; znam da hoe tako mu je rekla u telefon
skom razgovoru prije nekoliko minuta.
Recimo da ja iziem, da malo odlutam; ili da nekamo otputu
jem? upita je.
Ne brinite. Ja u vas pronai.
Ne brinite. Ta je primjedba bila udna iz njezinih usta uzimajui u obzir gdje se
nalazi i kako je tamo stigao kako su oni stigli do te toke razvoja enevskog plana.
Bilo je to nastavljanje ludila. Napustivi gostionicu odvezli su se natrag do
Montmartrea gdje se iz jedne kue pojavio neki mukarac koji je preuzeo citroen;
etali su ulicama punim svijeta, proli su pored dviju kavana gdje su razni ljudi
samo lamanjem glave javljali da se mogu vratiti do Noelova iznajmljenog auta.
S Montmartrea su krenuli preko Pariza; preko Seine u SaintGermaindesPres gdje
su se zaustavili pred hotelom; on se upisao i odmah platio sobu za jednu no. Bila
je to diverzija; nije spavao u toj sobi. Otili su u drugi hotel u Rue Chevalle gdje je,
gledajui reklamni plakat za osvjeavajue pie, dobio ideju za ime pod kojim e
se upisati u hotelu: N. Fresca.
Oprostila se s njim u hotelskom predvorju i obeala mu da e ga nazvati im bude
imala vijesti o svome bratu.
Objasnite mi neto rekao joj je. Zato mi radimo sve to? U
emu je razlika ako prenoim u ovom ili onom hotelu i zato moram
promijeniti ime pod kojim se upisujem u hotelsku knjigu gostiju?
Vidjeli su vas sa mnom.
Helden. udno ime, udna ena. udna mjeavina ranjivosti i snage. Zanemarujui
sve nevolje, progone i nedae kojima je bila izloena godine i godine, odbila je
prepustiti se samosaaljenju. Ona je shvaala svoje nasljee, znala je da djecu
nacista progone Odessa i Rache i da oni tome ne mogu izbjei: prokleti zbog onoga
to su bili i prokleti zbog onoga to nisu.
eneva bi mogla pomoi toj djeci; treba im pomoi. Sto se Noela tie, on je to
pitanje rijeio u svojoj svijesti. Bez tekoa se s njima identificirao. Da nije bilo
hrabrosti jedne izuzetne majke, bio bi jedan od njih.
Bilo je, istodobno, i drugih razloga za zabrinutost, hitnijih. Pitanja koja su se ticala
eneve. Tko je taj neuhvatljivi Anthonv Beaumont? Za koga je on, koga on
zastupa? Sto se stvarno dogodilo s von Tieboltovima u Brazilu? Sto i koliko
Johann von Tiebolt zna o pogodbi?
Ako itko zna odgovore na ta pitanja, onda je to Johann... John Tennyson.
Holcroft je opet priao prozoru; jato golubova preletjelo je oblinji krov poput
lepeze na jutarnjem vjetru. Von Tieboltovi. Prije tri tjedna nije ni znao za to
prezime, a sada je njegov ivot nerazmrsivo spleten s njihovim.
Helden. udno ime, udna djevojka. Satkana od komplikacija i kontradikcija, udo
od suprotnosti. Nikad nije upoznao ni priblino slinu osobu. Kao da je bila iz
drugog vremena, iz drugog podneblja, iz drugog prostora, osoba koja se bori protiv
nasljea rata to je ve preao u povijest.
Rache. Odessa... Wolfsscbanze. Svi su fanatici. Protivnici u krvnoj kupelji koja
sada nema smisla. To je prolo, prolo prije trideset godina. To je mrtva povijest,
svrena.
Golubovi su se opet pojavili u letu u masovnom napadu na krov. Noel je odjednom
neto uvidio, neto shvatio to prije nije znao. A to je s njim jo od preksino, od
njegova sastanka s Herr Oberstom, ali to nije shvatio.
Nije jo gotovo. Rat je oivljen. To je uinila eneva!
Bit e ljudi koji e te pokuati zaustaviti, zavarati te, ubiti te...
Odessa. Rache. To su neprijatelji eneve! Fanatici i teroristi koji bi sve uinili da
unite pogodbu. Svi drugi bi objelodanili istinu o bankovnom raunu i predali
sudbinu tog novca u ruke meunarodne pravde; to ne mogu uiniti ni Odessa ni
Rache. Helden se varala; barem djelomino nije bila u pravu. Bez obzira na to koji
su im interesi u borbi protiv djece stranakih lidera, oni su tu borbu suspendirali da
bi se prebacili u borbu protiv stvari eneve! Da bi je zaustavili. Nekako su saznali
za raun u vicarskoj nekako, negdje i odluili ga blokirati. Ako njegovo
ubojstvo znai uspjeh, to nije odluka koja bi ih ita stajala; on je potrona roba.
To objanjava strihnin u avionu stranu smrt koja je bila njemu namijenjena.
Racheova taktika terora. To razjanjava i dogaaje u Rio de Janeiru pucnjave na
pustom vidikovcu i prsnuto automobilsko staklo u nonom prometu. Maurice Graff
i psihopatski sljedbenici brazilske Odesse. Oni znaju, svi oni znaju za enevu!
A ako znaju, onda znaju i za von Tieboltove. To bi objasnilo dogaaje u Brazilu.
Nikad nije bila u pitanju majka, ve Johann von Tiebolt. On je bjeao od Graffove
Odesse; brat zatitnik koji spaava ostatak obitelji bjeei sa sestrama iz Rija.
Da bi ivio i ispunio pogodbu iz eneve.
jednog dana e doi ovjek i govoriti o udnom dogovoru... A u tom udnom
dogovoru je novac i mo za unitenje Odesse Rachea jer je to zacijelo i jedan od
ciljeva pogodbe.
Noel je sada jasno shvaao situaciju. On, John Tennvson i ovjek iz Berlina,
Kessler, trebaju voditi enevu; oni e upravljati agencijom koja e biti osnovana u
Zurichu. Oni e udariti Odessu ma gdje se nalazila, ma gdje bili njezini ljudi; oni
e razbiti Rache. Meu ispravkama koje treba obaviti je i smirivanje fanatika,
njihovo razbijanje jer su fanatici oevi ubojstava i genocida.
Htio je nazvati Helden i rei joj da e uskoro prestati bjeati oni zajedno mogu
zaustaviti bijeg; prestat e skrivanje, prestat e ivot u strahu. Htio joj je to rei. I
htio ju je opet vidjeti.
Ali, dao joj je rije da je nee nazivati u Gallimardu, nee je ondje traiti bez
obzira na razlog. To je umobolno; ona je umobolna, kad je to u pitanju, ali on ne
smije pogaziti zadanu rije.
Telefon. Treba nazvati ured American Expressa na ChampsElysees. Rekao je
Samu Buonoventuri da e se ondje raspitati za eventualne poruke.
Veoma je jednostavno uti poruke preko telefona; tako je i prije radio, ne jednom.
Nitko ne treba znati gdje se nalazi. Spustio je alicu s kavom i potraio telefon
sjetivi se odjednom da mora obaviti i drugi telefonski razgovor. Njegova majka.
Prerano je da je sada nazove u New York; nazvat e je kasnije u toku dana.
ao mi je, monsieur rekao je slubenik u uredu American Expressa. Morate
osobno potpisati primitak telegrama. Veoma mi
je ao.
Telegrama! Noel je spustio slualicu, uznemiren, ali ne ljut. Uostalom, bit e dobro
da nakratko ode iz hotelske sobe jer e tako prestati misliti na poziv koji oekuje
od Helden.
etao je Ulicom Chevalle dok mu je hladan vjetar udarao u lice. Taksijem je poao
preko rijeke do ChampsElvsees. Osjetio je kako mu zrak i jarko sunce daju snagu;
spustio je prozor osjeajui tako i zrak i sunce. Prvi put poslije vie dana osjeao je
povjerenje u sebe. Znao je kamo ide. eneva je bila blia, a nejasne granice izmeu
prijatelja i neprijatelja sada su bile bolje odreene.
inilo mu se nevanim sve to ga je oekivalo u uredu American Expressa. Nije
bilo niega to ne bi mogao obaviti u New Yorku ili Londonu. Ondje su poslovi
jednostavniji. Njegove su brige sada svedene na Pariz. Sastat e se s Johnom
Tennvsonom, razgovarat e s njim, sloiti se o pojedinostima plana akcije, a prvo
to e morati uiniti je odlazak u Berlin i pronalaenje Ericha Kesslera. Oni su
znali svoje neprijatelje; pitanje je kako da ih zavaraju, kako da im izbjegnu.
Heldenini prijatelji e pomoi.
Dok je izlazio iz taksija, pogledao je na izlog od osjenanog stakla ureda American
Expressa i odjednom mu padne na pamet sasvim nova misao. Nije li odbijanje da
mu se poruke proitaju preko telefona zamka? Nain kako e ga natjerati da se
pokae. Ako je tako, onda takav postupak slubenika American Expressa nije teko
protumaiti kao plod taktike britanske obavjetajne slube.
Noel se nasmijeio. Tono je znao to e rei Britancima ako ga zaskoe: ako je
John Tennvson ubojica, onda je i on, Holcroft ubojica, a vjerojatno mu se taj epitet
moe priiti sa znatno manje razloga nego velikom broju slubenika i agenata MI5.
Mogao bi ak ii i korak dalje i predloiti im da Kraljevska mornarica baci jedan
pogled, i to dug pogled, na jednog od svojih ee odlikovanih oficira. Sve su
indicije ukazivale na vjerojatnost da je kapetan fregate Anthonv Beaumont lan
Odesse kojega je u Brazilu regrutirao ovjek s prezimenom Graff.
Osjeao se kao da pada kroz prozor glavom prema dolje, nesposoban da uhvati
zrak. U trbuhu je osjeao upljinu, a bol mu je parala donji dio prsiju. U pande ga
je zgrabio izmijeani osjeaj boli i straha... i bijesa. U telegramu je pisalo:
tvoj otac je umro prije etiri dana stop nismo mogli uspostaviti vezu s tobom stop
molim te javi se telefonom bed
ford hills stop
majka
ekao ga je i drugi telegram; bio je od porunika Davida Milesa iz njujorke
policije.
nedavna smrt richarda holcrofta imperativno nalae da
odmah stupite u vezu sa mnom stop iz profesionalnih
razloga predlaem vam da porazgovarate sa mnom prije
nego se obratite nekom drugom stop
Dali su mu jo dva telefonska broja, ista ona koja mu je dao Buonoventura u Rio
de Janeiru, i est est telefonskih poziva s tono oznaenim danom i satom koji su
zabiljeeni nakon primanja Milesova telegrama. Miles je dvaput dnevno
provjeravao je li njegova poruka uruena.
Noel je etao po ChampsElvsees nastojei srediti misli, pokuavajui svladati bol
koja ga je razdirala. Stvari i dalje idu dramatinim tokom, a on nije sposoban nita
smisliti ni uiniti.
Jedini otac koga je poznavao. Tata...moj otac, Richard Holcroft. Uvijek je to
govorio privreno, s ljubavlju. I uvijek toplo i raspoloeno jer je Richard Holcroft
bio ovjek vrlina od kojih nije najmanja bila sposobnost da se nasmije na svoj
raun. On je vodio i upuivao svog sina posinka ne, prokletstvo, svog sina\ Vodio
ga je, ali se nije uplitao osim kad je uplitanje bilo jedina mogunost.
Oh, Boe, sada je mrtav.
Otra bolna probadanja, a tu je bol djelomino shvaao kao izraz ljutnje i straha;
sve je vie patio i zbog skrivenog smisla Milesova telegrama. Zar je on na neki
nain kriv za smrt Richarda Holcrofta? Oh, Krist'el Je li ta smrt nekako povezana s
ampulom strihnina koju su usuli u pie nesuenoj rtvi deset tisua metara iznad
Atlantika? Je li sve to upleteno u tkaninu eneve? Je li to dio Zeneve? I na koji
nain? Moda ima jo stvari koje nije do kraja shvatio, moda jo ima snaga za ije
postojanje i ciljeve ne zna?
Nije li na neki nain rtvovao oca koga je poznavao cijeli svoj ivot zbog onog
kojega nije poznavao?
Doao je do ugla Avenije Georga V. Iza raskra koje je vrvjelo prometom, iznad
platnene cerade koja se irila cijelom duljinom zgrade, nalazio se veliki natpis:
Fouqeut's. Sve mu je to bilo poznato. Dobro je poznavao i tu kavanu koja je
takoer imala stolove na ploniku. Njemu slijeva je hotel George V. Prije godinu
dana kratko je boravio u tom hotelu kao gost izuzetno bogatog hotelijera koji je
patio od zablude, to su je dogaaji i potvrdili, da bi eksterijer te kavane mogao
ponoviti u Kansas Citvju.
Holcroft se sprijateljio s pomonikom direktora. Ako taj ovjek jo radi u hotelu,
moda e mu dopustiti da se poslui telefonom. Ako onaj koga to zanima ude u
trag njegovim telefonskim razgovorima iz Georgea V., Holcroft e to lako saznati.
A bit e mu jo jednostavnije ostaviti lanu obavijest o svom boravitu.
Treba misliti unaprijed.
Noel, priinit e mi zadovoljstvo. Tako mi je drago da te opet
vidim. Veoma mi je ao to nisi odsjeo kod nas, ali, s ovakvim cijenama,
ni najmanje ti ne zamjeram. Izvoli, koristi se mojim uredom.
Dakako da u telefonske razgovore prebaciti na svoju kreditnu
karticu.
Ne brinem zbog toga, prijatelju moj. Poslije, moda, jedan aperi
tiv?
To bi mi bilo drago odgovorio je Noel.
Bilo je deset sati i etrdeset pet minuta po parikom vremenu. etvrt do est u New
Yorku. Ako je Miles doista tako zabrinut i tako ga eli uti, kako zakljuuje po
njegovu telegramu, vrijeme njegova poziva sasvim je beznaajno. Uzeo je
slualicu i naruio razgovor.
Noel je opet itao Milesovu poruku. nedavna smrt richarda holcrofta... iz
profesionalnih razloga
predlaem vam da porazgovarate sa mnom prije nego se
obratite nekome drugom...
Preporuka je imala zlokobni ton; nekome drugom trebalo je znaiti njegovu
majku.
Odloio je telegram na stol i iz depa izvukao Althenin telegram.
tvoj otac je umro prije etiri dana... nismo mogli uspostaviti
vezu s tobom...
Krivnja koju je osjeao zbog toga to nije bio uz nju gotovo je odgovarala krivnji,
strahu i ljutnji, osjeajima koji su ga razarali kad bi razmiljao o mogunosti da je
on odgovoran za smrt. Mogunosti? On je to znao; on je to osjeao.
Bolno se pitao je li Miles razgovarao s Althenom. I ako se susreo s njom, to joj je
rekao?
Zazvonio je telefon.
Je li to Noel Holcroft?
Da. ao mi je to ste me tako teko pronali...
Ne elim gubiti vrijeme ulazei u to prekinuo ga je Miles osim
da vam kaem da ste prekrili savezne zakone.
ekajte malo bijesno se upleo Noel. Zbog ega sam ja to
kriv? Pronali ste me. Ja se ne skrivam.
Da, pronaao sam vas poto sam to uzalud pokuavao itav pro
kleti tjedan dana, a to se naziva flagrantnim ogluivanjem i nepotiva
njem zakona. Niste smjeli otii iz New Yorka a da nas prije ne obavi
jestite o tome.
Bilo je osobnih razloga. Ostavio sam poruku gdje sam. Ne
moete mi nita staviti na vrat.
Onda emo pokuati s ometanjem pravde.
S im?
Vi ste bili u salonu britanskog sedametirisedam, a i vi i ja
znamo to se ondje dogodilo. Ili, da kaem, to se nije dogodilo?
O emu govorite?
Pie je bilo namijenjeno vama, a ne Thortonu. Je li vam sada
jasnije?
Holcroft je znao to moe oekivati, ali to oekivanje nije ublailo udarac. Pa ipak
se nije htio sloiti s Milesom bez protesta. To je najlua prokleta stvar koju sam
ikad uo izustio je.
Hajde, hajde! Vi ste razborit, ugledan graanin, iz razborite,
ugledne obitelji, ali je vae ponaanje u proteklih pet dana bilo glupo
i manje nego iskreno.
Vi me samo vrijeate, a nita odreeno ne govorite. Spomenuli
ste u svojoj poruci...
Doi emo na to prekinuo ga je detektiv. Ja elim da vi shva
tite na ijoj ste strani. Vidite, ja elim da suraujete, a ne da se borite.
Nastavite.
Pronali smo va trag do Rija. Razgovarali smo sa...
Do ega? Nije li se Sam okrenuo protiv njega?
Nije bilo teko. Usput reeno, va prijatelj Buonovenutra nita ne
zna o tome. Nismo niim pokazali da ne vjerujemo u pokrie koje vam
osigurava. Rekao je da ste na brodu izvan Curacaa, ali vas nizozemska
sluba useljenja nema na svom podruju. Dobili smo popis prekomor
skih telefonskih razgovora koje je vodio i raspitali se u zrakoplovnim
kompanijama. Bili ste u Braniffu kad ste napustili New York, a u
Riju ste boravili u hotelu Porto Alegre.
Amater se nije mogao usporediti s profesionalcem. Sam mi je rekao da ste nazvali
nekoliko puta.
Naravno da jesam sloio se Miles. Otputovali ste iz Rija pa
smo htjeli saznati kamo ste otili; znali smo da e biti u dodiru s
vama. Zar niste primili poruku u hotelu u Londonu?
Nisam.
Povjerovat u vaoj rijei. Poruke se gube.
Ta poruka nije bila izgubljena, pomisli Noel. Ukrali su je ljudi iz Wolfsschanzea.
Ja sada znam gdje se nalazim i na emu sam. Prijeite na stvar.
Ne znate ba sasvim odgovorio je Miles. Razgovarali smo s
ambasadom u Riju, s ovjekom koji se zove Anderson. Rekao je da
ste mu svata napriali. Kako ste upali u klopku, kako su vas progonili,
kako su pucali na vas. Rekao je da od svega toga ne vjeruje ni jednoj
rijei; smatra vas nezgodnom osobom koja izaziva tekoe i sretan je
to ste otili iz Brazila.
Znam. On me odvezao na aerodrom.
elite li mi priati o tome? upitao ga je detektiv.
Noel se zagledao u zid. Bilo bi najjednostavnije da sebi olaka, da potrai slubenu
zatitu. Bezlini porunik Miles je simbol vlasti. Ali, bio je pogrean simbol, na
pogrenom mjestu, u pogreno vrijeme.
Ne. Nita ne moete uiniti. Sve je ve rijeeno i sve je prolo.
Tako?
Da.
Obojica su utjela nekoliko sekundi. U redu, gospodine Holcroft. Nadam se da
ete promijeniti miljenje jer mislim da vam mogu pomoi. Mislim da vam je
pomo potrebna. Miles je opet zautio.
A sada slubeno traim od vas da se vratite u New York. Vas sma
tramo glavnim svjedokom u krivinom djelu ubojstva, veoma vanom
osobom u istrazi koju vodimo o tome sluaju.
Zao mi je. Ne sada.
Nisam ni mislio da biste mogli. Zbog toga mi dopustite da poku
am neslubeno. Tie se vaeg oca.
Strana je vijest pokucala na vrata, a sebi nije mogao pomoi. Mirno je izgovorio
rijei: Ubijen je, zar ne?
Ja nisam uo to ste rekli. Vidite, da sam uo, morao bih poi
svom pretpostavljenom i izvijestiti ga o tome. Morao bih mu rei da
ste te rijei izgovorili bez mog izazova. Taj ste zakljuak izvukli na
temelju neega to nije u vezi sa mnom, vae se rijei ne temelje ni
na emu to sam vam ja rekao. Morao bih zatraiti vae izruenje.
Skinite se s toga, Miles! Vaa telefonska poruka nije bila ba sup
tilna. Ni telegram. Nedavna smrt, et cetera; iz profesionalnih raz
loga preporuam vam, et cetera! Koga vraga trebam misliti nakon
tih rijei?
Opet utnja iz New Yorka. Okej. ahmat. Vi ste dobili partiju.
Bio je ubijen, zar ne?
Mi tako mislimo.
to ste rekli mojoj majci?
Nita. To nije moja jurisdikcija. Ona ak ne zna ni moje ime. A to
je odgovor na moje sljedee pitanje. Vi jo niste s njom razgovarali.
Oito. Recite mi to se dogodilo.
Va je otac stradao u prometnoj nesrei koju moemo opisati u
najmanju ruku udnom. Umro je sat poslije u bolnici, a smrt je nastu
pila kao rezultat ozljeda koje je zadobio u nesrei.
O kakvoj je nesrei rije?
Jedan stari ovjek iz Bronxa izgubio je vlast nad volanom blizu
hotela Plaa. Auto je poludio, skoio na plonik, da tako kaem, zabio
se u gomilu ljudi. Troje je ubijeno na licu mjesta. Va je otac odbaen u
zid; zapravo je bio priklijeten, gotovo zdrobljen.
Vi kaete da je auto jurio na njega!
Teko je rei. Nastala je masovna pometnja, o tome ne treba ni
govoriti.
O emu onda govorite?
Miles je oklijevao. Da je auto jurio na njega.
Tko je bio voza tog auta?
Sedamdeset dvogodinji umirovljeni raunovoa s bolesnim
srcem, pejsmejkerom, bez obitelji i s vozakom dozvolom koja je istekla
prije nekoliko godina. U nesrei je iskoio i pejsmejker; ovjek je umro
na putu u bolnicu.
U kakvoj je vezi bio s mojim ocem?
Dosad nema konanog odgovora. Ali ja o tome imam svoju teo
riju. elite li je uti?
Dakako!
Hoete li se vratiti u New York?
Nemojte vriti pritisak na mene. Kakva je vaa teorija?
Ja mislim da je starac bio regrutiran. Mislim da je u autu bio jo
netko, moda na stranjem sjeditu, a drao mu je revolver uperen u
glavu. Za vrijeme opeg metea on mu je razbio pejsmejker i pobjegao
iz auta. Ja mislim da je to bilo ubojstvo s nakanom koje je tako izrei
rano da izgleda kao sasvim neobina nesrea koju je skrivio stari boles
nik, a u kojoj je osim mete napada ubijeno vie ljudi.
Noel je zadrao dah. Dogodila se jo jedna neobina nesrea. U nesrei koja je
zadesila podzemnu eljeznicu u Londonu inae vrsni strojovoa izgubio je vlast
nad strojem, a ivot je izgubilo pet ljudi. Meu ubijenima bio je i jedini ovjek koji
je mogao rasvijetliti okolnosti pod kojima se John Tennvson zaposlio u redakciji
uglednoga dnevnika Guardian.
Bilo je to krvavo dobro izvedeno ubojstvo...
Pomisao na vezu izmeu ta dva ubojstva bila je sasvim nemogua, grozna. Da vi
moda ne pretjerujete, Miles? upita ga Holcroft.
Rekao sam da je to samo teorija, ali ne bez neke osnove. Kad sam
u izvjetaju o prometnim nesreama ugledao prezime Holcroft, odluio
sam se na malo kopanje. Starac iz Bronxa ima iza sebe zanimljivu ivotnu povijest.
U ovu je zemlju doao etrdeset i sedme, toboe kao idovski imigrant, bez
prebijene pare u depu i jo k tome rtva Dachaua. Meutim, on nije bio bez para
kao to pokazuje pola tuceta bankovnih knjiica, a njegov je stan tvrava. Osim
toga, otkad se doselio ovamo, trinaest je puta putovao u Njemaku i natrag.
Grake znoja pojavile su se na Noelovu elu. to elite time rei?
Mislim da stara koa nije ni primirisala Dachau. Ili, ako je bio
ondje, onda je bio u upravi. Gotovo ga nitko ne poznaje u kui u kojoj
je stanovao; nitko ga nije vidio u sinagogi. Ja mislim da je on bio nacist.
Holcroft je progutao. Kako ga povezujete s mojim ocem?
Preko vas. Jo ne znam sasvim sigurno, ali preko vas.
Preko mene? Noel je osjetio kako mu se ubrzava ritam otkucaja
srca.
Da. U Riju ste ispriali Andersonu kako je neki tip po imenu
Graff nacist i kako vas je pokuao ubiti. Anderson mi je rekao da
ste vi sasvim aavi zbog obiju sumnji, ali ja u to ne vjerujem. Ja
vama vjerujem.
Bio sam paklenski bijesan. Nisam namjeravao da jedno veem s
drugim. Bio je to nesporazum... Noel je oajniki traio rijei. Graff
je paranoidni, nervozni i uskipjeli Nijemac pa sam ga okrstio nacistom,
to je sve. Mislio je da pravim nacrte i da snimam njegovo zemljite i
imanje...
Rekao sam da vam vjerujem, Holcroft prekinuo ga je detektiv.
I za to imam svoje razloge.
Koji su to razlozi? Noel je znao da govori tako tiho da ga Miles
jedva uje; odjednom je osjetio strah. Smrt njegova oca je upozorenje.
Rache. Odessa. Bilo koja organizacija, ali, to je jo jedno upozorenje.
Njegova majka mora biti zatiena!
Miles je govorio, ali Holcroft ga nije mogao uti; misli su mu se panino rojile.
Milesa treba zaustaviti! Ne smije mu dopustiti da se priblii enevi!
Oni ljudi u avionu koji su vas pokuali ubiti bili su Nijemci
objasnio je Miles. Imali su putne isprave dvojice Amerikanaca koji
su poginuli u Miinchenu prije pet godina, ali su bili Nijemci; to je
dokazano mostovima i drugim radovima na zubima. Ubijeni su na aero
dromu Kennedv; tijela su im pronaena u kolima za gorivo. Meci koji
su ih ubili ispaljeni su iz njemakog devetmilimetarskog revolvera. Pri
guiva je izraen u Miinchenu. Pogodite kamo je taj mali starac putovao kad je
iao u Njemaku barem na est putovanja kojima smo ipak uspjeli ui u trag?
Miinchen proaptao je Noel.
Tako je. Miinchen. Gdje je sve otpoelo i gdje i nadalje traje.
Grupa nacista se bori izmeu sebe trideset godina nakon zavretka
prokletog rata, a vi ste ba u sredini svega toga. elim znati zato?
Noel se osjeao iscrpljenim, izmuenim; bio je potpuno obuzet strahom. Ostavite
se toga. Vi tu ne moete nita uiniti.
Moda postoji neto to bih ja mogao sprijeiti, doavola! Jo
jedno ubojstvo.
Zar to ne moete shvatiti? upita ga Holcroft proet bolom. Ja
to mogu rei jer je on bio moj otac. Nita se ne moe rijeiti u New
Yorku. To se moe rijeiti iskljuivo ovdje. Dajte mi vremena; za ljubav
Boju, dajte mi vremena. Ja u vam se vratiti.
Koliko vremena?
Mjesec dana.
Previe. Presijecite napola. Dobili ste dva tjedna.
Miles, molim vas...
uo je klik s druge strane telefonske ice; u New Yorku je prekinuta veza.
Dva tjedna. Pa to nije mogue!
Ali to mora biti mogue. U drukijoj varijanti, a ne onako kako je zamislio Miles.
U roku od dva tjedna on mora sprijeiti Milesa da nastavi istragu. U tome bi
mogao uspjeti zahvaljujui sredstvima iz eneve. Ne treba sada posustati nakon
svega to je ve proao. Ubrzo e i on imati neku vlast u svojim rukama, doi e
vrijeme drukijih razgovora, a moda e ubojicama svoga oca naplatiti sve raune.
To je takoer jedan od ciljeva koji ne smije zanemariti. Zeneva e postati mona.
Nemogue je ne sluati glas fOantropske agencije koja raspolae sa sedam stotina i
osamdeset milijuna dolara treba je sluati tiho, u povjerenju, bez javnosti. Kad
jednom raun bude osloboen, stvorit e se novi dogovori, postii nova
razumijevanja, uspostaviti suradnja s obiju strana. Osim toga, Odessa e biti
raskrinkana, Rache uniten.
Tada e Miles moda moi vie saznati.
Sve e se to dogoditi samo ako se tri prihvatljiva izdanka bivih rukovodilaca
Reicha, dubokih pokajnika, pojave u banci u enevi i predstave se kao osobe o
kojima govori tajni dokument, to e znaiti da je nastupio trenutak ispunjenja prve
faze oporuke. I ne ako se dogodi; to e se i te kako dogoditi. Noel je bio uvjeren u
to, ali do tada on mora tititi svoju majku. On e razgovarati s Althenom i uvjeriti
je da iduih nekoliko tjedana mora ieznuti ne ostavljajui adresu svog
privremenog boravita ili, bolje reeno, sklonita.
Ali, kako da to kae eni kao to je Althena?
eni koja je tek izgubila voljenog mua i koja moda ne sluti da je njegova smrt
obavijena tajnom; tajnom koja je za upuene svojevrsna istina i dogaaj koji
uznemiruje, koji ne smije ostati u oblacima nagaanja i nezrelih pretpostavki...
to bi joj on mogao rei? to god joj kae, nee ga ni u snu posluati. Ne bi ga
sluala ni sekunde kad bi samo pomislila da joj je mu ubijen, da je rtva zavjere
opasnih zloinaca i profesionalnih ubojica. Sto bi joj on, zaboga, uope mogao
rei? Kako da zapone uvjerljivu la skrivajui je kao istinu i to kad se obraa eni
kojoj je intelektualna sumnjiavost i snaga volje jedan od najvanijih temeljnih
kamena linosti? Tu nema prilike za improvizaciju jer bi u tom sluaju bilo mnogo
bolje da s njom uope ne razgovara. A to je nemogue.
Vrijeme je brzo odmicalo, sada e zauti glas iz New Yorka, a on jo nema pojma
o emu e govoriti. Hvatala ga je nova panika. Zazvonio je telefon.
Allo? Allo, monsieur?
Glas telefonistice se razlijevao iz slualice koju je nespretno drao u ruci kao da je
to nepoznati predmet to ga je sluajno naao na ulici. Va poziv za New York...
Holcroft je tako naglo spustio slualicu da je zakretalo zvono telefonskog aparata.
Nije mogao razgovarati sa svojom majkom. Ne sada. Moda za sat ili dva, ali ne
sada. Najprije treba dobro promisliti. Toliko je pitanja o kojima mora temeljito
promisliti, toliko toga to mora uiniti.
inilo mu se da postaje lud.

On e poludjeti rekao je plavokosi mukarac u telefonsku slu
alicu govorei na aerodromu Hellenikon u Ateni. Sada je ve si
gurno uo vijest iz Amerike. Bit e to pritisak zbog kojega bi mogao
pokleknuti, izgubiti ivce; nee znati to uraditi, jer je to uobiajeno
u slinim situacijama, a da i ne govorim o ovoj njegovoj. Kai naem
ovjeku u Parizu da bude uz njega idua dvadeset i etiri sata. Ne
smije se vratiti u Ameriku.
Nee se vratiti, uvjeravam te odgovorila je Gretchen Beaumont
udaljena tisue kilometara.
U to ne moe biti sigurna. Psiholoki pritisak sve vie raste; na
je subjekt sada podloan veoma osjetljivom raspoloenju. Moda i
postupcima. Meutim, nita nije izgubljeno, njega je mogue voditi,
njega moramo voditi. On eka mene; on gleda na mene kao na odgovor
koji e najzad dobiti za mnoga pitanja koja ga mue, ali ue moramo
jo vie stegnuti. Ja elim da on najprije ode u Berlin. Na dan ili
dva. Radi Kesslera.
Hoemo li se posluiti njegovom majkom? Mogli bismo njoj usa
diti tu ideju.
Ne. Ni u kakvim okolnostima ne smijemo je ni taknuti. Bilo bi to
suvie opasno.
U tom sluaju, kako e mu predloiti Berlin? zanimalo je
Gretchen Beaumont koja je govorila iz Engleske.
Ja mu neu nita predloiti odgovorio je John Tennvson govo
rei iz Atene.
Uvjerit u nau sestru da ga ona navue na taj zakljuak. Nema
sumnje da ona sada pokuava uspostaviti kontakt sa mnom.
Budi oprezan s njom, Johanne.
Bit u.
Holcroft je etao betoniranom obalom Seine ne osjeajui hladne ujede vjetra to je
puhao s rijeke. Prije pola sata bio je ispunjen samopouzdanjem i ponesen
spremnou da se uhvati u kotac sa situacijom; sada se osjeao izgubljenim. Znao
je samo to da mora ii naprijed, da mora razbistriti glavu, donijeti odluke.
Trebalo je opet procijeniti neke stvari. Prije jedanog sata vjerovao je da moe
raunati na Heldenina brata. To je miljenje sada bilo pod sumnjom i nije znao je li
to bio dio ope pogrene strategije. Podivljali auto na njujorkoj ulici koji je
oduzeo ivot jedinom ocu kojega je poznavao, suvie je podsjealo na
neobjanjenu nesreu u londonskoj podzemnoj eljeznici.
ovjek je poginuo u sasvim neuobiajenoj nesrei koja je odnijela pet ivota...
MI5.
Ja mislim da je to bilo ubojstvo s nakanom... udna nesrea u kojoj je osim mete
napada ubijeno vise ljudi. David Miles, NYPD.
Sastanak s Tennvsonom odjednom mu nije znaio odgovor na sve; Tinamouova
sjena opet se pojavila i zamraila nebo. Mukarac e doi jednog dana i govoriti o
udnom dogovoru. Tennvson ga eka, ali vjerojatno eka zbog pogrenih razloga.
Moda je njihovu pogodbu prodao za viu cijenu.
Ako je to uradio, on je odgovoran za smrt Richarda Holcrofta, isto kao da je
njegova noga bila na papuici za brzinu, a njegove ruke za volanom. Ako se to
dokae, ako nedvojbeno utvrdi tu pretpostavku, Tennvson nee iv otii s njihova
sastanka. Sin e ubiti za oca; toliko je dugovao Richardu Holcroftu.
Noel se zaustavio i oslonio rukama na betonski zid iznenaen samim sobom... i
svojim mislima. On se zapravo projicirao u ulogu ubojice! Njegova je pogodba
zahtijevala mnogo viu cijenu, stranu cijenu na koju nije ni pomiljao.
On e Tennvsona sueliti sa injenicama onako kako ih je doivio. Pomnjivo e
promatrati sina Wilhelma von Tiebolta. Istina ili la: to e osjetiti u Tennvsonovim
rijeima, u njegovim oima. Holcroft se svim srcem nadao da e prepoznati prave
znakove.
Korak po korak. Svijest mu se bistrila. Svaki korak mora paljivo promisliti; pa
ipak ga taj oprez nee usporiti.
Prve stvari na prvo mjesto, a prva je bila neprijeporna injenica da se vie ne smije
slobodno kretati, neoprezno lunjati kako mu drago. Upozorili su ga na najgori
mogui nain, na najbolniji nain: ubojstvom voljene osobe. Upozorenje je primio
sa strahom i bijesom. Strah e ga uiniti opreznim, bijes e mu ojaati hrabrost.
Mora tako biti; od toga
sve zavisi.
Zatim je tu njegova majka. Sto joj moe rei to bi ona prihvatila a da joj ne
postane sumnjivo? to god joj kae, ona mu mora povjerovati. Ako i za trenutak
pomisli da je smrt njezinog mua djelo ljudi koje je okotio Trei Reich, ona e
bijesno podii glas. A njezin bi prvi uzvik bio i posljednji. to bi joj mogao rei to
bi zvualo prihvatljivo i
logino?
Povukao je ruke i sasvim odsutno nastavio etati lutajui pogledom. Zbog toga se
sudario s niskim ovjekom koji je etao iz suprotnog smjera.
Oprostite. Pardon, monsieur rekao je Noel.
Francuz je etao i gledao u novine; slegnuo je ramenima i ugodno se nasmijeio.
Rien.
Noel se zaustavio. Francuz za ga je podsjetio na nekoga. Okruglo,
ugodno lice, naoale.
Ernst Manfredi.
Njegova je majka cijenila Manfredija i jo je vicarskom bankaru dugovala veliki
dug. Moda bi mogao razgovarati s Althenom pomou Ernsta Manfredija, izmisliti
neko objanjenje koje je uo od bankara. Zato ne? Tim se rijeima nitko ne moe
suprotstaviti. Manfredi je mrtav.
Manfredi je vodio brigu o svojoj staroj prijateljici Altheni Clausen. On se bojao
zbog nje. Bojao se da bi iduih tjedana, kada bude osloboen izuzetno veliki
bankovni raun u enevi, moglo izii na povrinu Clausenovo ime. Bilo bi ljudi
koji bi se sjetili odlune mlade ene koja je napustila svog mua gnuajui se
njegovih ideja, a ije su rijei postale temeljem moralnog obraenja Heinricha
Clausena. Obraenja koje je urodilo kraom stotina milijuna. Uspavana
neprijateljstva mogla bi oivjeti, moda bi se netko elio osvetiti toj eni.
Manfredijev bi strah ona uvaavala. Stari je bankar znao vie od njih, a ako on
smatra najboljim da ona nestane na neko vrijeme sve dok ne bude ublaen udarac
oslobaanja rauna, ona e posluati njegov savjet. Bolesni starac koji je na pragu
zavretka ivota ne bi davao frivolne i nerazumne savjete.
Takvo bi objanjenje bilo razumno; bilo bi u skladu s njihovim razgovorom na
Bedford Hillsu prije tri tjedna. Njegova e majka opaziti tu dosljednost. Ona e
sluati i posluati rijei Ernsta Manfredija.
Noel je instinktivno pogledao preko ramena da vidi slijedi li ga netko. To mu je
postalo navikom. Strah ga je inio opreznim; bijes mu je davao odreenu snagu.
Upravo je sada elio ugledati nekog neprijatelja. Poeo se privikavati na nepoznatu
umu.
Krenuo je prema hotelu. Iz hotela George V. izjurio je prestraen i zapanjen
izbjegavajui pomonika direktora jer mu je bio potreban svjei zrak da razbistri
misli. Sada e pristati na aperitiv i zamoliti da jo jednom telefonira preko
Adantika. Svojoj majci.
Hodao je sve bre. Dvaput se naglo zaustavio i brzo okrenuo. Ide li netko za njim?
Mogue je. Tamnozeleni fiat usporio je vonju blok kua iza njega. Dobro.
Brzo je preao preko ulice, brzo uao kroz prednji ulaz u kavanu na ploniku i koju
sekundu nakon toga pojavio se na izlazu iz te kavane u Aveniji George V. Proetao
je uz kue jednog bloka zaustavivi se kod prodavaa novina.
Ugledao je zeleni fiat kako zaokree oko ugla pored kavane. Naglo se zaustavio.
Voza je parkirao uz plonik i spustio glavu. Dobro. Noelu je odjednom postalo
jasno to e uiniti nakon aperitiva i telefonskog razgovora s Althenom.
Mora se vidjeti s Helden. Treba mu revolver.
Von Tiebolt se zagledao u slualicu telefona u javnoj telefonskoj govornici na
atenskom aerodromu s usnama rastavljenima od zaprepatenja.
Sto si to rekla? upitao je.
Istina je, Johanne odgovorila je Helden iz Pariza. Britanska
obavjetajna sluba misli da si ti Tinamou.
Kako nevjerojatno. Iznenaeni plavokosi mukarac jedva je
izgovorio tu rije. I kako odvratno!
Tako sam rekla Holcroftu. Rekla sam mu da te progone zbog la
naka koje pie i kako pie... i zbog toga tko si. Tko smo mi.
Da, jasno mi je. Von Tiebolt se nije mogao usredotoiti na raz
laganje svoje sestre; bijesno je stisnuo slualicu. Negdje je uinjena
pogreka; treba odmah poduzeti mjere da se to ispravi. Sto je MI5 na
velo na njega? Svaki je trag bio zameten! Uostalom, on e stvoriti Tina
moua kako mu drago; to je njegova konana strategija. Nikome vie ne
vjeruju nego osumnjienoj osobi koja ukae na progonjenog ubojicu.
Bila je to finalna taktika koju je smislio za najopasniju situaciju. Moda
e se morati njome posluiti prije nego je mislio.
Johanne, jesi li tamo?
Da, oprosti.

Mora se to prije sastati s Holcroftom.
Zacijelo. Stii u u Pariz za etiri ili pet dana...
Ne moe prije? upitala je Helden. On je vrlo uznemiren.
Nikako ne mogu doi prije nego to sam rekao. Takav je posao.
Imam ti jo mnogo toga za rei... Ispriala mu je o bankovnom
raunu u enevi; govorila mu je o agenciji u Ziirichu koja e raspodi
jeliti stotine milijuna; o amerikom sinu Heinricha Clausena; o Erichu
Kessleru u Berlinu; o von Tieboltovima u Riju. I napokon je, susteui
se, ponovila rijei koje je izrekla njihova sestra: Jednog e dana doi
jedan mukarac i govoriti o udnom dogovoru. Jesi li ti to rekao?
upitala je svoga brata u Ateni.
Da. Dosta je toga o emu nikad nisi ula. Ja nisam znao kada ili
kako e se to dogoditi, jedino sam znao da e se dogoditi. Prije sam
razgovarao s Gretchen. Holcroft ju je posjetio jedne veeri, ovih
dana. Bojim se da mu nije ba puno pomogla. Imamo veliku obvezu,
tako uzbudljivu obavezu kakva nije zabiljeena u nedavnoj povijesti.
tetu treba nadoknaditi...
To je i Holcroft rekao upadne mu Helden u rije.
Uvjeren sam u to.
Uplaen je. Nastoji to prikriti, ali je vidljivo uplaen.
Nikakvo udo. To je golema odgovornost. Moram saznati ono to
on zna kako bih mogao pomoi.
Onda doi u Pariz odmah.
Ne mogu. To je samo nekoliko dana.
Zabrinuta sam. Ako je Noel ono to kae, ne vidim razloga da
posumnjamo u njega...
Noel? upita je brat blago iznenaen.
On mi se svia, Johanne.
Nastavi!
Ako je on osoba koja e vas trojicu dovesti pred direktore La
Grande Banque, to znai da se u enevi ne moe nita dogoditi bez
njega.
Tako?
I drugi to znaju. Ja mislim da im je poznato da u vicarskoj
postoji taj bankovni raun. Strane su se stvari dogodile. Pokuali su
ga zaustaviti.
Tko?
Mislim da je to Rache. Ili Odessa.
To je veliko pitanje odgovorio je John Tennvson. Ni jedna ni
druga organizacija nisu sposobne zatajiti takvu izuzetnu informaciju.
Sto se toga tie, povjeruj rijeima jednog novinara.
Rache ubija; to ini i Odessa. Netko je pokuao ubiti Noela
uzbueno je odvratila Helden.
Tennvson se nasmijao sam sebi; pogreke se dogaaju, ali glavna strategija djeluje.
Holcroft dobiva udarce sa svih strana. Kad se sve bude spojilo u enevi, on e biti
iscrpljen, dotuen, prilagodljiv, posluan. Ako je tako, mora biti veoma oprezan.
Naui ga onome to zna, Helden. Koliko vie moe. Sve trikove koje smo nauili
jedno od drugoga.
Ve je vidio neke trikove odgovorila je djevojka smijui se tiho i
blago, saaljivo. On ih ne voli upotrebljavati.
Bolje je to nego da zavri mrtav. Plavokosi mukarac je zautio.
Prijelaz ne smije biti primjetljiv; mora biti sluajan. Gretchen je spo
menula fotografiju, Beaumontovu sliku. Ona misli da ju je Holcroft
uzeo.
Uzeo ju je. Uvjeren je da je vidio Beaumonta u avionu iz New
Yorka u Rio. Misli da ga je on slijedio. To je dio onoga to e ti is
priati.
Dakle, bilo je u avionu, pomisli Tennvson. Amerikanac je bolje opaao nego je
Beaumont htio vjerovati. Beaumontov e nestanak biti objanjen za nekoliko dana,
ali e biti teko objasniti fotografiju u Holcroftovu posjedu ako je on pokae
pogrenim ljudima u vicarskoj. Fanatini kapetan fregate ostavio je suvie jasan
trag, od Ria do Admiraliteta. Trebaju vratiti fotografiju. Ja ne znam to na to da
kaem, Helden. Nikad nisam volio Beaumonta. Nikad mu nisam vjerovao. Ali, on
je ve mjesece i mjesece na Sredozemlju. Ja nikako ne razumijem kako je mogao
napustiti svoj brod i pojaviti se u avionu koji je poletio iz New Yorka. Holcroft se
vara. Tennvson je opet zautio. Meutim, ja mislim da bi bilo dobro da Noel
donese fotografiju kad se sastanemo. Ne bi ju trebao nositi naokolo. Niti bi trebao
govoriti o Beaumontu. Kai mu to. To bi ljude moglo navesti na Gretchen. Na nas.
Da, ja mislim da bi bilo dobro da donese fotografiju.
On to ne moe uiniti. Ukradena mu je.
Plavokosi ovjek se sledio. To je nemogue. Nitko od njih nije uzeo fotografiju!
Ne Sonnenkinder. On bi to prvi saznao. Netko drugi? Utiao je glas. to misli
time rei: Ukradena mu je?
Upravo to. ovjek ga je progonio, namlatio ga do besvijesti i uzeo
fotografiju. Nita drugo, samo fotografiju.
Koji ovjek?
Ne zna. Bila je no; nije ga mogao vidjeti. Probudio se na polju,
kilometre daleko od Portsmoutha.
Bio je napadnut u Portsmouthu?
Oko kilometar i pol daleko od Gretchenine kue, kako sam shva
tila.
Neto nije bilo u redu. Neto strano nije u redu. Jesi li sigurna da Holcroft nije
lagao?
Zato bi?
to ti je tono ispriao?
Da je za njim trao mukarac u crnom demperu. Udario ga je
nekim tupim omotanim oruem i uzeo mu fotografiju iz depa dok
je leao u nesvijesti. Samo fotografiju. Ni novac, niti ita drugo.
Shvaam. Ali nije shvaao! A to to nije shvaao najvie ga je
uznemirilo. Svoja strahovanja nije mogao niti je htio iznijeti Helden;
kao i uvijek, mora se ponaati kao da su svi konci u njegovim rukama.
Pa ipak, mora istraiti tu neshvatljivu injenicu, mora saznati to se za
pravo dogodilo. Helden, ja bih te neto zamolio... u ime sviju nas. to
misli, bi li mogla urediti da jedan dan izbiva s posla?
Mislim da mogu. Zato?
Mislim da bismo morali pokuati utvrditi tko se to toliko zanima
za Holcrofta. Moda bi mu ti mogla predloiti izlet u pokrajinu, u Fon
tainebleau ili Barbizon.
Ali zato?
Imam prijatelja u Parizu koji mi esto ini razne usluge. Zamolit
u ga da te prati, veoma diskretno, dakako. Moda emo saznati tko e
jo poi na put.
To bi mogao uiniti jedan od naih ljudi.
Ne. Mislim da ne. Nemoj upletati svoje prijatelje. Herr Oberst ne
bi smio imati nikakvu ulogu u tome.
U redu. Mi emo krenuti oko deset sati ujutro. Iz njegova hotela.
Douzaine Heures, Rue Chevalle. Kako u znati tko je taj ovjek?
Nee znati. On e tebe nai i pratiti. Ne govori nita Holcroftu;
to bi ga uznemirilo bez ikakve potrebe.
Dobro. Ti e me nazvati kad doputuje u Pariz?
Iste minute kad stignem, meine Schivester.
Danke, mein Bruder37
Tennyson je spustio slualicu. Mora obaviti jo jedan telefonski razgovor prije
nego se ukrca u avion za Berlin. Sada nee razgovarati s Gretchen; ne eli s njom
razgovarati. Ako su Beaumontovi postupci bili tako katastrofalni kao to se ini,
ako je njegova nepanja ugrozila ili sprijeila, barem privremeno, stvar
Wolfsschanzea, tada treba prekinuti sve veze koje vode do njega i kroz njega do
eneve. Nije jednostavno donijeti takvu odluku. Volio je Gretchen onako kako
malo brae na svijetu voli svoje sestre; ak na nain koji svijet nije odobravao jer
svijet nije shvaao. Ona se brinula za njegove potrebe, zasiivala je svaku njegovu
glad tako da nikad nije bilo nekih vanjskih komplikacija. Svijest mu je bila
slobodna i mogla se zaokupiti vlastitom izvanrednom misijom u ivotu. Ali i to bi
moglo imati kraj.
Gretchen, njegova sestra, njegova ljubavnica, moda e morati umrijeti.
Holcroft je sluao Althenine posljednje rijei zaprepaten njezinom ravnoteom,
iznenaen to je sve prolo tako jednostavno. Juer je bio sprovod.
Uini ono to mora, Noel. Dobar ovjek je umro bez ikakva raz
loga, glupo, a to je sramota. Ali prolo je; ni ti ni ja ne moemo vie
nita uiniti.
Neto moe uiniti za mene.
O emu se radi?
Ispriao joj je to zna o Manfredijevoj smrti to vicarci vjeruju da se dogodilo.
Starac koji je propadao od bolova i koji se odluio za brzu smrt umjesto za
produljenu patnju i vezanost za postelju. Posljednja stvar koju je uinio kao
bankar bio je sastanak sa mnom u Zenevi.
Althene je utjela sjeajui se prijatelja koji joj je svojevremeno toliko znaio.
To je doista slino njemu da ispuni tako vaan ugovor kao to je
taj koji ti je objelodanio. On to ne bi ostavio drugima.
Postoji jo neto; to se tie tebe. Rekao je da bi ti to shvatila.
Holcroft je vrsto drao slualicu i govorio to je mogao uvjerljivije.
Znao je da njegova majka lovi smisao u zraku, u to se toliko puta uvje
rio, i da mu nee biti lako prevariti je. Pa ipak, izrazio je Manfredijevu
zabrinutost zbog onih koji bi se mogli sjetiti odlune ene za koju
mnogi vjeruju da je odgovorna za obraanje Heinricha Clausena te
za njegovu odluku da izda Reich. Objasnio joj je da je sasvim mogue
da je jo ostalo fanatika koji se bave idejom osvete. Manfredijeva stara
prijateljica, Althene Clausen, ne bi se trebala izlagati opasnosti da bude
neija meta; trebala bi negdje otii na neko vrijeme, negdje gdje je
nitko ne bi mogao pronai ako Clausenovo ime izbije na povrinu.
Moe li me razumjeti, majko?
Da odgovorila je Althene. Zato jer je to on sam meni rekao
jedanput prije toliko godina. Jednog toplog poslijepodneva u Berlinu. I
tada je rekao da bi oni, oni drugi, mogli poludjeti i potraiti nas. Bio je
u pravu, na alost; i sada je u pravu. Svijet vrvi luacima.
Kamo e otii?
Ne znam, jo ne znam. Vjerojatno u nekamo otputovati. Sad je
za to najpogodnije vrijeme, zar ne? Kad je smrt u pitanju, ljudi se pro
mijene, povuku se na neko vrijeme, a nitko zbog toga ne postavlja pita
nja. Da, mislim da je sada najpogodniji trenutak za odlazak.
Htio bih da ode nekamo gdje te ljudi nee prepoznati ni previe
opaati. Samo nekoliko tjedana.
Nije teko pobjei od pogleda. U tome sam ve prilian stru
njak. Dvije godine nakon odlaska iz Berlina ti i ja smo bili u pokretu.
Zapravo, sve do Pearl Harboura. Savez je tih dana djelovao na sve
mogue naine, to nije bilo nimalo ugodno; nareenja je primao iz
Wilhelmstrasse.
To nisam znao odgovorio je Holcroft prilino uzbuen tim
otkriem.
Jo je mnogo toga... Nije vano. Richard je sve to okonao. Omoguio je da
prestanemo bjeati i skrivati se. Obavijestit u te gdje se nalazim.
Kako?
Majka je uutjela, a onda e: Preko tvog prijatelja u Curac.au, gospodina
Buonoventure. Razgovarao je sa mnom s velikim potovanjem. Bit e najbolje da
njega izvijestim.
Holcroft se nasmijao. U redu. Nazvat u Sama.
Nisam ti nikad priala o onim danima, zar ne? Prije nego je Ric
hard uao u nae ivote. To ti doista moram ispriati; vjerujem da e te
zanimati.
Veoma e me zanimati. Manfredi se nije varao. Ti si nevjerojatna.
Ne, dragi. Ja sam samo preivjela.
Kao i obino, pozdravili su se na brzinu; bijahu prijatelji. Noel je iziao iz ureda
pomonika direktora. Preao je preko velikog predvorja Georga V., prema baru
gdje ga je prijatelj ekao s aperitivima, a onda je odluio da se nakratko vrati.
Pribliio se velikom izlogu s lijeve strane ulaza i pogledao izmeu nabora zavjesa
od crvenog baruna. Zeleni fiat bio je jo parkiran na istome mjestu.
Noel se opet uputio prema baru. Provest e etvrt sata u ugodnom razgovoru s
pomonikom direktora za koje e mu vrijeme dati neke specifine, iako netone
obavijesti o sebi, a zamolit e ga i za jednu ili dvije usluge.
A onda je na redu Helden. Ako ga ona ne nazove do pet sati, on e joj telefonirati u
Gallimard. Mora je vidjeti; treba mu revolver.
etiri ili pet dana? eksplodirao je Holcroft u telefonsku slua
licu. Ja ne elim ekati etiri ili pet dana. Ja se mogu s njim sastati
bilo gdje! Ne mogu gubiti vrijeme uludo. Meni se uri.
Rekao je da tek tada moe doputovati u Pariz pa je predloio da
u meuvremenu otputuje u Berlin. To e ti uzeti samo dandva.
Znao je za Kesslera?
Moda ne po imenu, ali je znao za Berlin.
Gdje je bio kad si mu telefonirala?
Na aerodromu u Ateni.
Noel se sjeao rijei koje je uo u Velikoj Britaniji, a koje nije trebalo zaboraviti.
Prije etiri dana je nestao iz Bahraina. Nai operativa paze na njega od Singapura
do Atene. Britanska obavjetajna sluba e se ubrzo sueliti s Johannom
Tennvsonom ako se to neugodno sueljenje ve nije dogodilo. to je rekao o
Britancima?
Bio je bijesan, to sam i oekivala. Sasvim je u Johannovu stilu da
napie neki lanak koji se nee svidjeti Foreign Officeu. Bio je vie
nego bijesan; smatra to velikom i nadasve glupom uvredom koju
nikako ne moe protumaiti. Uostalom, u njegovu poslu...
Nadam se da e se smiriti. Posljednja stvar koju netko od nas eli
bio bi lanak u novinama. Taman posla! Moe li ga opet nazvati?
Mogu li ga/ nazvati? Mogao bi veeras doletjeti, a ja bih ga mogao
saekati na Orlvju. To bi bilo sjajno; ne bih gubio vrijeme.
Bojim se da je to nemogue. Hvatao je avion. Jedino mi je ostavio
telefonski broj u Bruxellesu; to je mjesto gdje prima poruke. Prola su
gotovo dva dana prije nego je dobio moju poruku.
Prokletstvo!
Moe biti da je upravo sada jako zaposlen, ne znam; samo znam
da se to esto dogaa u novinarskom pozivu.
Dakle, sada nije mogu nikakav kontakt s njim?
Nije, na alost.
Prokletstvo!
Ti si prenapregnut.
Meni se uri. To je bolje objanjenje.
Noel... zapoe Helden krzmajui. Ja sutra ne moram na
posao. Moemo li se sastati? Da se moda malo provozamo? Htjela
bih da razgovaramo.
Holcroft je bio iznenaen. On ju je elio vidjeti.
Zato da ekamo do sutra? Zato da ne veeramo zajedno?
ao mi je, ali ne mogu veeras. Imam sastanak. Bit u u tvom
hotelu sutra ujutro u deset sati. Je li u redu? A poslijepodne moe
odletjeti u Berlin.
Sastaje se sa svojim prijateljima?
Da.
Helden, uini neto za mene; zbog toga te i pitam hoe li biti s
prijateljima. Nikad mi nije palo na pamet da u zamoliti za ovakvu
uslugu, ali, kako vidim, vremena se mijenjaju. Treba mi revolver. Ja
ne znam to ovdje treba uiniti da bih ga nabavio, ne znam kakvi su
propisi o nabavi oruja. Prema tome, ostaje mi ti.
Razumijem te. Donijet u ti jedan. Do ujutro.
Do ujutro. Holcroft je spustio slualicu i pogledao svoju
aktovku na hotelskoj stolici. Ugledao je korice enevskog dokumenta.
To ga je podsjetilo na prijetnju ljudi koji su pripadali Wolfsschanzeu.
Vie ti nita nee biti isto kao prije... Sada mu je bilo sasvim jasno
kako je ta poruka bila istinita. U Kostariki je posudio revolver; zapravo,
nametnuo mu ga je njegov prijatelj Buonoventura. I tada je ubio
ovjeka koji se spremao njega ubiti. Tada je rekao: dok sam iv, ne
elim vidjeti revolver u svojoj ruci. Taj mu se dogaaj duboko usjekao
u svijest i uinio ga jo miroljubivijim nego to je bio. Meutim, tada
nije ni u snu mogao doivjeti ovakvu preobrazbu svog ivota, niti pret
postaviti da e se jednom morati hrvati s ovakvim tekoama i proble
mima, s obavezom koja je ve mnogo toga izmijenila u njegovu ivotu.
Ve je nekoliko puta bio metom napada nepoznatih napadaa o kojima sada ipak
zna neto vie. Nije ih izazvao, ali su pucali na nj. To je injenica pred kojom ne
moe zatvoriti oi. Osim toga, i muko ubojstvo njegova oca, majina supruga,
nauilo ga je neemu. On vie ne smije biti ostavljen na milost i nemilost suludim
ubojicama. Mora mijenjati svoj stav koji je cementirao u Kostariki.
Sve se izmijenilo jer ga je ovjek kojega nije poznavao glasno pozivao iz groba.

Voli li planinsku pastrmku? upitala ga je Helden pruajui mu
automatski revolver na prednjem sjeditu njegova unajmljenog automo
bila.
Pastrmka je sasvim u redu odgovorio je Holcroft smijui se.
to je smijeno?
Ne znam. Prua mi revolver, a istodobno me mirno pita to
elim ruati.
Prva stvar nije ni u kakvoj vezi s drugom. Mislim da bi bilo vie
nego poeljno da barem nekoliko sati prestane misliti na svoje pro
bleme, iako znam da ti nije ba lako, to vrijedi i za probleme.
Mislio sam da eli razgovarati o njima.
Ja to elim. Isto te tako elim bolje upoznati. Kad smo preksino
razgovarali, ti si postavljao pitanja.
Prije nego sam ti postavio ta pitanja, ti si uivala smijui se...
Helden se i sad nasmije. ao mi je zbog toga. Bilo je uzbudljivo,
zar ne?
Bilo je luaki. Lijepo se smije. Nisam znao da se umije tako
grohotom smijati.
Ja to esto radim. Najmanje dvaput mjeseno, tono kao sat.
Holcroft ju je brzo pogledao. Nije trebalo da ti to kaem. Ne
mislim da ima mnogo razloga za smijeh.
Uzvratila mu je pogled; na usnama joj je bio osmijeh. Moda vie nego misli.
Osim toga, nisam se uvrijedila. Uvjerena sam da me smatra prilino ozbiljnom.
Na razgovor te veeri nije se ticao tema zbog kojih bismo se
mogli valjati od smijeha.
Ne, nije. Helden je opet svratila pogled preda se; obje ruke
drala je na koljenima, ali ih je sada premjestila ispod koljena i ispod
plisirane bijele suknje. Imala je neku kvalitetu koju prije nije opazio,
imala je neto makasto u nekim kretnjama.
Razmilja li ikad o njima? upitala ga je iznenada.
O kome?
O tim oevima koje ti i ja nismo ni upoznali. Ono to su oni ui
nili doista je nevjerojatno i vraki smjelo.
I to se ne odnosi samo na jedan postupak. Stotine... tisue slinih
postupaka. Svaki drukiji, svaki opasan i kompliciran, i tako mjesece i
mjesece. Tri godine manipuliranja.
Mora da su ivjeli u strahu.
Uvjeren sam da jesu.
to ih je vuklo?
Da, to ih... Noel je uutio ne znajui zato. Gledaj to je
Heinrich Clausen meni napisao u pismu. Bili su strahovito iznenaeni
kad su saznali za logore za rehabilitaciju. Zapanjeni. Auschwitz, Bel
sen; sili su s pameti. To nama zvui nevjerojatno, ali sjeti se, to je bilo
etrdeset i tree. Postojala je zavjera utnje. Noel je sada shvatio zato
nije mogao nastaviti prvu reenicu. Htio je spomenuti njihove oeve, ali
to nije mogao rei za svog oca, Heinricha Clausena. Neka blokada koju
je ipak shvaao.
Helden mu je dotakla ruku; dodir je bio kratak, ali vrst. Naziva ga Heinrichom
Clausenom. Ne moe izgovoriti otac, zar ne?
Ja sam imao oca. Noel je zautio. To nije bio trenutak da na
dugo pria o Richardu Holcroftu; treba se savladati. Mrtav je. Prije
pet dana ubijen je u New Yorku.
Oh, Boe... Helden je zapanjeno zurila u nj; mogao je osjetiti
dubinu njezina suosjeanja i jainu zabrinutosti. Ubijen? Zbog
eneve? upitala ga je.
Ne znam.
Ali tako misli.
Da. vrsto je zgrabio volan, zagledao se kroz vjetrobran i uu
tio. Osjeao je kako se oko njega stvara neka ljutura, kako ga obuzima
bol, a to je bilo strano.
ao mi je, Noel. Ne znam to drugo da ti kaem. Htjela bih te
nekako utjeiti, ali ne znam kako.
Pogledao ju je; vidio je njezino lijepo lice i jasne smee oi ispunjene prisnou i
zabrinutou. Kad ti sa svim svojim problemima kae to to si rekla, sasvim je
dovoljno. Ti si draga osoba, Helden. Nisam upoznao mnogo osoba poput tebe.
Ja bih mogla rei isto... draga osoba.
Oboje smo to rekli. A sada, to je bilo dalje s tom pastrmkom?
Ako emo se nekoliko sati odmarati, zato mi ne kae kamo idemo?
U Barbizon. Ondje je jedan ugodan restoran u sreditu grada.
Jesi li ikad bio u Barbizonu?
Nekoliko puta odgovorio je Noel ije su se oi odjednom
usmjerile na malo etvrtasto zrcalo izvan prozora.
Iza njih je bio tamnozeleni fiat. Nije znao je li to isti auto koji je juer ekao na nj
u Aveniji George V., ali se odluio uvjeriti u to a da ne uzbuni Helden. Usporio je;
fiat ga nije prestigao, nije ga ni sustigao. Umjesto toga, preao je na desnu stazu
pustivi drugi auto izmeu njih.
Kao da neto nije u redu? upita ga Helden.
Holcroft je podigao nogu s papuice za brzinu. Pri manjoj brzini automobil je
poeo blago trzati. Ne, nije nita strano. I juer sam iskusio nezgode s ovom
prokletom stvari. Treba prilagoditi rasplinja, mislim da se o tome radi. Svako
malo se zaepi i ne proputa zrak. To proe ako pazi na vonju.
Sluajui te zakljuujem da si dobro upuen u tajne automobila.
Nisam lo mehaniar. Ako to nisi, ne moe preuzimati poslove u
Meksiku ili jo junije. Naglo je pritisnuo papuicu; auto je pojurio.
Sada je mogao vidjeti zeleni fiat i u zrcalu u sredini auta. Fiat je skrenuo nalijevo
putajui neke druge aute, a zatim se vrati na desnu stazu, iza njih. Na pitanje je
odgovoreno. Njih slijede.
Strah ga je uinio opreznim. Tko god se nalazio u tim kolima, bio je neizravno
umijean u smrt Richarda Holcrofta; u to je bio uvjeren. I zato on namjerava
namamiti tog tipa, uloviti ga u stupicu.
Eto. Sada je sve u redu objasnio je Helden. Zaepljenje zraka
je nestalo. Ruak u Barbizonu zvui kao najmilija glazba. A sada da
vidimo sjeam li se puta.
Nije se sjeao. Namjerno. Nekoliko puta je pogreno skrenuo ublaavajui svoje
greke smijehom, inzistirajui na tvrdnji da se francuska provincija sasvim
izmijenila. To je postala epava igra sa smrtno ozbiljnim ciljem: on mora vidjeti
lice ovjeka u fiatu. U Parizu je to lice bilo skriveno iza vjetrobrana i oblaka dima
od cigareta; sada ga mora vidjeti tako da ga moe prepoznati u gomili.
Meutim, voza fiata nije bio amater. Ako ga je iznenadila Holcroftova vonja,
ako je bio iznenaen Noelovim besciljnim skretanjima i mijenjanjem brzine, on to
nije pokazivao. Vozio je na diskretnoj udaljenosti iza njih ne doputajui da se ta
udaljenost suvie smanji. Na uskom putu juno od CorbeilEssonnesa nalazio se
auto s kojim neto nije bilo u redu. Bio je to dobar razlog da se Noel zaustavi.
Holcroft je parkirao sa strane, ispred toga auta, da vidi moe li pomoi vozau;
voza fiata nije imao izbora. Brzo se provezao pored dvaju parkiranih automobila.
Noel ga je pogledao nita ne proputajui. Mukarac je bio svijetle puti, kosa mu je
bila svijetlosmea; a imao je jo neto karakteristino: mrlje po licu, oiljke od
kozica, to li.
To je lice dobro upamtio. Bilo je to sve to ga je zasad zanimalo.
Voza automobila u kvaru zahvalio je Holcroftu objasnivi mu da je pomo na
putu.
Noel je kimnuo i opet upalio motor pitajui se hoe li ubrzo ugledati zeleni fiat.
Hoe li biti parkiran na nekom sporednom putu ekajui na njih ili e se
jednostavno pojaviti niotkuda i prikazati se u zrcalu Holcroftova automobila?
Bio je to vrlo paljiv postupak rekla je Helden.
Mi, runi Amerikanci, ponekad inimo i lijepe stvari. Sada u se
vratiti na glavnu cestu.
Ako se zeleni fiat nalazio u nekoj sporednoj ulici, on ga nije vidio. Ali, bilo kako
bilo, jednostavno se opet naao iza njega, u ogledalu, na glavnoj cesti. Skrenuli su
na izlazu SeineetMarne i odvezli se u Barbizon. Zeleni fiat ostao je daleko iza njih,
ali je odravao svoje mjesto u tom udnom poretku stvari.
Njihov je ruak bio udna mjeavina lagode i neugode, kratkih poetaka razgovora
i naglih prekida; zapoinjali bi razgovor o neemu da bi temu ostavili na sredini ne
sjeajui se ni razloga neke specifine razmjene miljenja. Lagoda je bila u tome
to su bili fiziki bliski jedno drugome, to su zajedno. Holcroft je osjeao da ona
misli kao i on.

Osjeaj bliskosti potvrivalo je Heldenino ponaanje, premda je bilo jasno da ona
na to ne misli: esto ga je dodirivala. Doticala bi mu rukav ili, jo krae, ruku.
Dodirivala bi ga radi naglaavanja onoga to je govorila ili zato to ga eli neto
upitati, ali ga je dodirivala kao da je to njoj najnormalnija stvar na svijetu. A i
njemu je bilo prirodno da je dodiruje, da uzvraa njezine dodire i da ga ona dotie.
Nije to bilo grubo stiskanje, ve lagani doticaj ispunjen elektricitetom.
Tvoj brat nije nita govorio o Beaumontu? upitao je.
Jest, govorio je. Bio je jako ljut. Sve to je u vezi s Beaumontom
ljuti ga. Meutim, on misli da se ti vara kad kae da si ga vidio u avi
onu. Htio je da donese fotografiju. Rekla sam mu da je nema. Bio je
bijesan.
Zbog fotografije?
Da. Rekao je da bi to moglo biti opasno. To bi moglo navesti
ljude, kako se izrazio, na Gretchen, na tebe. Na Zenevu.
Mislim da je odgovor jednostavniji. Kraljevska se mornarica ne
razlikuje od bilo koje druge vojne organizacije. Oficiri tite jedan dru
goga.
Misli na moju seksualno zbrkanu sestru?
Holcroft je kimnuo; doista nije htio razgovarati o Gretchen Beaumont, nikako ne s
Helden. Tako neto.
Dotaknula mu je prste. Ja te razumijem, Noel. Ja nisam u poroti kad je u pitanju
moja sestra. Zatim je zbunjeno povukla ruku. Naime, elim rei, ja nemam
pravo... ne, ne, ni to nisam mislila. elim rei: kad si ti u pitanju, ja nemam pravo...
Ja mislim da oboje znamo na to misli upao joj je u rije Hol
croft pokrivi njezinu ruku svojom. Osjeaj se slobodnom da ima
pravo. Mislim da mi se to svia i da mi sasvim odgovara.
Tjera me da se osjeam budalasto.
Ozbiljno? To je posljednje kako bih htio da se osjea. Povukao
je svoju ruku i slijedio njezin pogled kroz prozor. Gledala je mali
kameni ribnjak na terasi, ali njegova panja nije dugo slijedila njezinu.
Gledao je nekoliko skupina turista koji su etali ulicom Barbizona, iza
vrata restorana. ovjek svijetlosmee kose i koziava lica nepomino je
stajao na ploniku s druge strane. Cigareta mu je visjela izmeu usana,
a u rukama je drao neto slino knjiici s umjetnikim reprodukci
jama. Ali ovjek nije gledao u knjiicu. Polako je podizao pogled gleda
jui preko na ulaz u restoran.
Dolo je vrijeme za njegov potez, pomisli Noel. Vatra bijesa mu se opet
rasplamsala; htio je dograbiti tog ovjeka.
Imam jednu ideju rekao je to je mogao ravnodunije. Pored
vrata sam ugledao poster na kojem je pisalo (izraavam se svojim kol
skim francuskim), mislim da je pisalo Fete d'hiver. U nekom mjestu
Montereau ili slino. Nije li to neka vrsta karnevala?
Fete jeste, ali nije selo. Mislim da je udaljeno odavde sedam do
osam milja.
O emu se radi? Mislim na karneval.
Fete d'hiver? Te su manifestacije ovdje veoma este, a obino ih
organizira mjesna crkvena vlast. U pravilu su vezane za crkveni god.
Hajdemo?
Ozbiljno govori?
Zato ne? Moda e biti zabavno. Kupit u ti poklon.
Helden ga je ispitivaki gledala. U redu odgovorila je.
Jarko poslijepodnevno sunce odskakalo je na zrcalu izvan vrata automobila i tako
se jako odraavalo da je Holcroft esto kiljio i treptao nastojei osloboditi vidno
polje slijepih toaka. Tamnozeleni fiat se pojavljivao i nestajao. Bio je daleko iza
njih, ali nikad ga Noel nije zadugo gubio iz vida.
Parkirao je auto iza crkve koja je bila arite gradia. On i Helden su proetali oko
upnog ureda i izbili na trg, u gomilu.
Trg u tom naselju bio je tipino francuski. Ulice su bile pokrivene krupnim
kamenim oblucima i irile se kao neuredno postavljene bice na loem kotau;
svuda stare kue i vijugavi plonici. tandovi su bili postavljeni kako se kome
svidjelo, a cerade nad njima bile su u raznim fazama propadanja; proizvodi i hrana
svih moguih vrsta i opisa bili su nagomilani na tandovima i policama. Blistavi
tanjuri i nauljene cerade hvatali su zrake sunca pa su proboji svjetla strijeljali kroz
gomilu. Fete nije bila namijenjena turistikom prometu. Strance su oekivali u
proljetnim i ljetnim mjesecima.
ovjek koziava lica stajao je ispred jednog prolaza koji je vodio izmeu tandova
s druge strane trga. Zvakao je nekakav kola dok mu je pogled kolao u Holcroftovu
smjeru. ovjek nije znao da je opaen; Noel je bio siguran u to. Ponaao se suvie
ravnoduno, suvie zaokupljen jelom. Svoje ciljeve imao je pod nadzorom; sve je
bilo u redu. Holcroft se okrenuo Helden.
Vidim poklon koji sam ti namijenio viknuo je.
Ne budi smijean...
Priekaj ovdje! Vratit u se za koju minutu.
Bit u tamo pokazala je nadesno kod metalnog posua.
Dobro. Evo me odmah.
Noel se poeo gurati kroz gomilu. Ako se bude spretno provlaio, uplitao izmeu
tijela, ako se bude brzo micao, stii e do ruba mase tijela koja su se sudarala a da
ga svjetlokosi ovjek ne zapazi. Kad se nae na kamenom ploniku, izvan vreve,
polako e se douljati na samo nekoliko metara od tanda s kolaima.
Dosegao je plonik; ovjek nije vidio da mu se meta pribliila. Naruio je jo jedan
kola i odsutno ga jeo diui se na prste i zabrinuto zurei iznad glava svjetine.
Odjednom se smirio i izgubio izraz zabrinutosti; panja mu je bila napola
usredotoena na njegove mete. Ugledao je Helden; oito je bio uvjeren: ako nju
ugleda, onda joj i suputnik nije daleko.
Noel je glumio da je odjednom uganuo gleanj pa je hromo skakutao oko gomile, a
ozljeda je opravdavala to se usput sagiba od boli. Koziavi ga ovjek u tom
poloaju skakutanja i sagibanja nikako nije mogao zapaziti.
Sada se nalazio ravno iza tanda s kolaima, udaljen ni deset metara. Pozorno se
zagledao tog ovjeka. Djelovao je nekako primitivno dok je nepokretno stajao i
svojski jeo, a samo bi se ponekad uzdigao na prste da se uvjeri da mu je plijen jo
na vidiku. Holcroftu je palo na pamet kako promatra grabeljivca. Nije mu mogao
vidjeti oi, ali je nekako znao da su mu ledene i budne. Ta ga je misao jo vie
razljutila stvarajui mu slike u mislima, slike u kojima takav ovjek sjedi iza
vozaa, moda s revolverom uperenim u vozaevu glavu ekajui da se Richard
Holcroft pojavi na njujorkom ploniku. Bio je to osjeaj ledene hladnoe,
smrtonosna igra koja ga je tjerala u bjesnilo.
Noel je uronio u gomilu; desnom rukom stiskao je automatik u depu, a lijevu je
ispruio ukoenih prstiju. Kad ga Noel dotakne, zgrabi, to e biti stisak koji
svijetlokosi nikad nee zaboraviti.
Odjednom je bio zaustavljen. Zaustavljen! Kad je odijelio ramena mukarca i ene
koji su bili ispred njega, isprsila mu se trea osoba s kojom se sudario gotovo
cijelim tijelom; ta je osoba u trenutku sudara gledala u stranu. Namjerno je
zaustavljen!
Maknite mi se s puta! Prokletstvo, pustite me da proem!
Vidio je da su njegovi uzvici, njegov engleski ili oboje, uzbunili svi
jetlokosog mukarca koji je bio udaljen samo nekoliko metara. On se zavrtio na
mjestu ispustivi kola. Imao je divlji pogled, lice mu je bilo crveno. Opet se
okrenuo i svom se silom gurao kroz svjetinu dalje od Noela.
Makni se...! Holcroft je to prije osjetio nego to je vidio. Neto je prorezalo njegov
kaputi i rasparalo podstavu iznad lijevog depa.
Spustio je pogled prema tom mjestu, ne vjerujui onome to vidi. Netko je gurnuo
no prema njemu, na njega; da se nije brzo savio, no bi uao u njega!
Zgrabio je zglavak ruke koja je drala no odgurnuvi je, ali se nije usudio pustiti
je. Svom je snagom udario ramenom u prsa ovjeka koji je drao no. Pa ipak je
ovjek i dalje uspijevao skrivati lice. Tko je to? Nije bilo vremena da razmilja ili
nagaa; mora odgurnuti, udaljiti taj strani no!
Noel je uzviknuo. Sagnuo se drei neprijateljev zglavak kao u kripovima, objema
rukama, tako da je sjeivo noa plesalo u slobodnom prostoru vreve. Svijao se
cijelim tijelom sudarajui se s ljudima oko sebe. Svom snagom povukao je aku u
kojoj je bio zarobljen no, povukao je svom teinom dolje; nije se mogao
zaustaviti; pao je. Pao je i no zvekeui po ploniku.
Neto ga je udarilo u vrat. Iako je bio oamuen, ipak je znao to ga je udarilo; bila
je to eljezna cijev. Leao je svijen u strahu i pometnji, ali je znao da ne smije
ostati u tom poloaju! Instinktivno se bacio u stranu; strah mu je nalagao da ostane
na mjestu ekajui napad, spreman da mu se odupre. A bijes mu je nalagao da
potrai svoje napadae.
Otili su. Nestalo je i tijelo koje je pripadalo licu koje nije vidio. Nestao je i no
koji je pao na plonik! A posvuda oko njega ljudi su se povlaili gledajui u nj kao
da je poremeen.
Moj Boe! Dolo mu je da uzvikne jer se najedanput sjetio jo jedne opasnosti.
Ako ele njega ubiti, ele ubiti i Helden! Ako su ubojice titile ovjeka koziava
lica, a sada znaju da je on zapazio njihova ovjeka, pretpostavit e da ga je i
Helden opazila. Pojurit e za njom! Oni e je ubiti jer je ona dio zamke
pripremljene za njega!
Probijao se kroz krug gledalaca i silom sklanjao stotine ljutitih ruku i dlanova
hodajui u smjeru za koji je instinktivno osjeao da ga je ona pokazala prije
nekoliko minuta. tand na kojem su prodavali neke vreve, tanjure ili... vreve,
tanjure, posue. Tako je! tand s posuem. Gdje je taj tand?
Bio je tamo, ali nje nije bilo. Nigdje ju nije vidio. Otrao je do blagajne na tandu i
zavikao.
ena! Plavokosa ena bila je ovdje!
Pardon? ?e ne parle pas...
Une femme... Aux cheveux blonds. Elle a ete ici!3
Prodava je slegnuo ramenima i nastavio istiti mali vr.
Ou est elle?40 viknuo je Holcroft.
Vous etes foul Fou! 41 riknuo je prodava. Voleur! Police!42
Non! S'il vous pldit! Une femme aux..4i
Ah upao mu je prodava u rije. Une blonde. Dans ce sens44
Pokazao je nalijevo.
Holcroft se odgurnuo od tanda i opet utrao u vrevu. Vukao je ogrtae i kaputie
krei sebi put. Oh, Kriste, on ju je ubio\ Pretraivao je pogledom, svaki je prolaz
pomnjivo zagledao, ispitivao je svaki par oiju, svaki pramen kose. Nigdje ju nije
bilo.
Helden!
Odjednom ga je aka udarila u desni bubreg, a neija ruka u rame omotavi mu se
oko vrata, spreavajui prolaz zraka iz grla. Noel je desnim laktom udario u
napadaevo tijelo koje je sada bilo iza njega i vuklo ga unatrag kroz gomilu.
Lovei zrak, lijevim je laktom udario u snanu polupognutu spodobu koja ga je
drala, a zatim je udario desnim laktom. Napadaa je pogodio u prsni ko; za
trenutak je oslabio stisak oko vrata, ali mu je taj trenutak bio dovoljan. Okrenuo se
nalijevo zabivi prste u ruku koja ga je drala oko vrata pa naglo povukao dolje
bacivi napadaa preko svog bedra. Obojica su pali na plonik.
Noel je ugledao lice! Ispod nemirnog pramena crvene kose na elu je bio mali
oiljak, a ispod njega bijesne plave oi. Napada je bio agent MI5, i to mladi od
one dvojice koji su ga ispitivali u londonskom hotelu. Noelov je bijes dosegnuo
vrhunac; nije mogao svladati ludilo temeljeno na strahu. Britanska obavjetajna
sluba se uplela, a to je uplitanje moglo Helden stajati ivota.
Ali zato? Zato ovdje u opskurnom francuskom selu? Nije na to znao odgovoriti.
Samo je znao da je ovjek kojega sada dri za vrat njegov neprijatelj, njemu
jednako opasan kao to su Rache ili Odessa.
Ustani! Holcroft se nespretno podigao i ustao vukui ovjeka.
Pogrijeio je kad je na trenutak ispustio agenta iz svojih ruku. Udarac
koji mu se sruio u trbuh gotovo ga je paralizirao. Oi su mu izile iz
vidokruga, nije nita vidio nekoliko sekundi; jedino je shvaao da ga
vuku kroz more zaprepatenih lica. Odjednom je bio snano odgurnut
i gotovo prilijepljen uza zid neke zgrade; uo je kako mu je glava uda
rila o tvrdu povrinu.
Vi, prokleta budalo! Koga vraga mislite da ovdje radite? Tamo su
vas zamalo ubili!
ovjek iz MI5 nije urlao, ali je govorio tako glasno da se inilo kao da vie. Noelu
se izbistrio pogled; agent ga je drao pritisnutog uza zid. Rukom ga je pritiskao u
vrat.
Ti, kujin sine! govorio je posljednjom snagom gotovo apui.
Ti i tvoji ste me pokuali ubiti...
Ti si dokazani luak, Holcroft! Tinamou te nee ni dotaknuti. Ja
te moram izvui odavde.
Tinamou? Ovdje?
Hajdemo!
Ne! Gdje je Helden?
Zacijelo nije s nama! Zar ti misli da smo mi ludi?
Noel je buljio u ovjeka; govorio je istinu. Sve to se dogodilo sasvim je ludo.
Onda ju je netko poveo! Nestala je!
Ako je nestala, otila je svojom voljom rekao je agent. Nasto
jali smo te upozoriti. Ostavi se toga!
Ne, ti se vara! Bio je mukarac, koziava lica...
Fiat?
Da! On. Pratio nas je. Krenuo sam na njega, a njegovi su me ljudi
epali. Htjeli su me ubiti!
Hajde sa mnom! naredio je agent zgrabivi Holcroftovu ruku i
gurajui ga plonikom.
Stigli su do mranog uskog prolaza izmeu dviju zgrada. Ovdje nije prodirala ni
zraka svjetla; sve je bilo u sjeni. Prolaz je bio obrubljen kantama za smee. Iza
tree kante za smee, na desnoj strani, Noel je ugledao par nogu. Posuda je skrivala
ostatak osobe.
Agent je gurao Noela u prolaz; trebalo je da uine jo etiri ili pet koraka pa da
jasno vide gornji dio tijela.
Na prvi se pogled inilo da je ovjek koziava lica pijan. U ruci je drao bocu s
crvenim vinom; vino se prolilo po raljama njegovih hlaa. Ali, bilo je drukije
crveno od mrlje koja mu se irila po prsima.
ovjek je bio ustrijeljen.
Evo tvoga ubojice rekao je agent. A sada, hoe li nas poslu
ati? Vrati se u New York. Kai nam to zna i ostavi se orava posla.
Noelu se pjenila svijest; bio je okruen izmaglicama nesmisla i pometenosti.
Zapamtio je stranu smrt na nebu, smrt u New Yorku, smrt u Riju, a sada jo jedna
smrt u ovom francuskom selu. Rache, Odessa, preivjeli iz Wolfsschanzea...
Tebi vie nita nee biti isto...
Okrenuo se ovjeku iz MI5 i progovorio glasom koji nije bio jai od apta. Zar vi
doista ne razumijete? Ja ne mogu...
Na dnu prolaza nastade neko komeanje. Trale su dvije osobe, jedna je tjerala
drugu, zapravo ju je gurala ispred sebe. ule su se naredbe grlene, otre; rijei
nisu bile razumljive, ali je nasilje bilo oito. Krici za pomo bili su uutkivani
zvukovima koe na koi, mesa na mesu, strani amari padali su jedan za drugim.
Tada su nejasni likovi nestali, ali je Holcroft uo krik.
Noel! Noel!...
Bila je to Helden! Holcroftu se razbistrio mozak i znao je to mora uiniti. Svom
snagom udario je ramenom u agenta sa strane i odbacio ga preko kante za smee
koja je skrivala mrtvo tijelo ovjeka koziava lica.
Pojurio je iz prolaza. On mora stii na drugo mjesto dogaaja prije nego bude
prekasno. Nije smio prepustiti Helden rukama nepoznatog napadaa.

Krici su se uli dalje, ali nije znao koliko su od njega udaljeni jer je svjetina na
seoskom trgu bila gromoglasna. Iz harmonika na mijeh i korneta tretala je glazba
koja se natjecala za primat glasnosti. Stvoreni su depovi slobodnog prostora za
parove koji su se okretali, pocupkivali, skakutali u seoskim plesovima. Fete d'hiver
je sada karneval...
Noel! Noel...
Krici su dolazili s plonika koji je zavijao s lijeve strane trga. Da, iz tog smjera!
Holcroft je potrao kao nikad prije sudarivi se s ljubavnim parom koji se grlio
naslonjen na zid. Tamo.
Noel!
Bio je na ulinoj strani uz koju su bile poredane trokatnice. Trao je i opet uo
krik, ali ne rijei, ne ime, samo krik koji je naglo skratio udarac to ga je izazvao
krik boli.
Oh, Boe, on mora pronai...
Vrata! Vrata su bila djelomino otvorena; bio je to ulaz u etvrtu zgradu zdesna.
Iznutra su dopirali krici!
Potrao je prema vratima. Kad im se pribliio, sjetio se da ima revolver u depu.
Izvukao ga je i nespretno drao u ruci znajui da nije ni pogledao svoje oruje. Na
trenutak se zaustavio i zagledao se u revolver.
Malo je znao o revolverima, ali ovu je marku poznavao. Bio je to Budischowsky
TP70, automatski pitolj, ista vrsta oruja koju mu je Sam Buonoventura posudio u
Kostariki. Podudarnost mu nije izazvala povjerenje; tovie, uinila ga je gotovo
bolesnim. To nije njegov svijet.
Otkoio je sigurnosni otponac i pripremio oruje za akciju. Otvorio je vrata i
sklonio se s vidika. Unutra je bio dugi, uski, slabo osvijetljeni hodnik. Na lijevoj
strani zida, udaljena jedna od drugih oko etiri metra, bila su dvoja vrata. Koliko se
mogao sjetiti takvih graevina, pretpostavio je da su i na desnoj strani bila dvoja,
jednako ugraena vrata; s mjesta na kome se nalazio nije ih mogao vidjeti.
Utrao je u hodnik drei revolver vrsto ispred sebe. Bila su dvoja vrata na desnoj
strani. etvora vrata. Iza jednih je Helden bila u zatoenitvu. Ali iza kojih?
Pribliio se prvim vratima s lijeve strane i naslonio uho na njih.
Iznutra se ulo nekakvo grebanje, nejasno, nepoznato, um koji nije mogao
razaznati. Tkanina, neki tekstilni materijal... paranje tekstilnog materijala? Stavio
je ruku na kvaku i pritisnuo je; vrata su se otvorila i on se pojavio na njima s
revolverom spremnim za paljbu.
Preko puta, u sobi koja je takoer bila poluzamraena, neka je starica kleala na
koljenima i prala pod. Vidio ju je u profilu, staraki otromboljenih crta lica i mesa.
Jednom se rukom oslanjala, a drugom je u uskim krugovima prala pod od mekana
drva. Bila je tako stara da ga nije ni vidjela ni ula. Zatvorio je vrata.
Na vratima s desne strane bio je prikucan crni flor. Prostor iza tih vrata posjetila je
smrt, rastuena obitelj bdjela je nad pokojnikom. Smrt iza tih vrata. Pomisao ga je
nervirala; sluao je.
To je pravo mjesto! Iznutra su dopirali umovi borbe. Teko disanje, pokreti,
napetost, svladani krici; u toj je prostoriji bila atmosfera pravog oajanja. Helden je
iza tih vrata!
Noel je odstupio, podigao automatik i desnu nogu. Duboko je udahnuo i kao da mu
je noga ratni ovan, svom snagom je zamahnuo pogodivi drvo s lijeve strane
kvake. Udarac je bio tako snaan da su se vrata otvorila kao pomamna i udarila o
zid s unutranje strane.
Unutra, na prljavom krevetu, bilo je dvoje golih tinejdera mokrih od znoja;
tamnokosi djeak bio je iznad debele djevojke svijetlog tena; djevojine noge bile
su sasvim rairene i uperene prema stropu; djeak je leao izmeu njezinih nogu i
obje ruke drao na njezinim dojkama. uvi galamu naglo otvorenih vrata i
ugledavi stranca, djevojka je kriknula. Mladi je spao s nje i otkotrljao se na pod
usta otvorenih od zaprepatenja. Jedino mu penis jo nije shvaao to se dogaa
oko njega pa je jo sekundudvije bio ukruen, a onda je i on gotovo nestao.
Tresak! Taj je zvuk znaio uzbunu. Holcroft je potrao u hodnik i zaas se naao
uz sljedea vrata s lijeve strane. Nije imao vremena voditi rauna o bilo emu osim
da pronae Helden. Udario je ramenom o vrata, lijevom rukom je nespretno
pritisnuo kvaku, a desnom vrsto drao revolver. Nije bilo razloga da upotrijebi
silu; vrata su se otvorila sama od sebe.
Noel je stajao u vratnicama osjeajui se na trenutak posramljenim. Pored zida, uz
prozor, stajao je slijepac. Bio je to starac koji je drhtao pred nepoznatim nasiljem
koje nije moga vidjeti, a koje je napalo njegovu mranu intimnost.
Nom de Dieu..45 proaptao je drei ruke ispred sebe kao da se eli obraniti.
Iz hodnika je dopirao bat koraka u trku. Koraci su bili sve glasniji nije to bio
obian zvuk ovjeka koji tri, ve onoga koji grozniavo tri; konati potplat je
naglo i britko udarao o drveni pod i odmah se gasio s novim pokretom noge.
Holcroft se brzo okrenuo, ali je ipak uspio ugledati lik agenta MI5 koji je projurio.
Odnekle izvana dopro je tresak razbijenog stakla. Noel je iskoio iz slijepeve sobe
gledajui na lijevu stranu odakle se zauo tresak. Kroz otvorena vrata na kraju
hodnika dopiralo je svjetlo. Staklene stijene vrata bile su obojene crnom bojom; on
ih nije zamijetio na slabom svjetlu.
Kako je agent znao da se ondje nalaze vrata? Zato ih je nogom otvorio i uletio u
prostoriju? Moda ovjek iz MI5 misli da je on otiao tim putem? Instinkt mu je
govorio da mu agent ne bi dao takvo priznanje; on je amater, luak. Ne, on trai
neto drugo.
To bi mogla biti samo Helden! Ali, Helden se nalazila iza vrata preko puta
slijepeve sobe; to je jedina preostala prostorija. Tu mora biti. Agent se vara!
Holcroft je gurnuo vrata pred sobom. Brava je pukla, vrata su se naglo otvorila i on
je utrao.
Soba je bila prazna; bila je prazna ve dugo. Posvuda su bile naslage praine... a
nije bilo otisaka nogu. U toj sobi ve tjednima nije bilo nikoga.
ovjek iz MI5 bio je u pravu. Amater nije znao neto to je profesionalac odmah
opazio ili shvatio.
Noel je istrao iz prazne sobe i potrao niz tamni hodnik pa kroz razbijena vrata u
dvorite. S lijeve strane nalazila su se teka drvena vrata koja su vodila na ulicu.
Bila su otvorena i Holcroft je protrao kroz njih. S trga je dopirala galama
karnevala, ali to nisu bili jedini zvui koje je uo. Daleko dolje, niz naputenu ulicu
s desne strane, zauo je krik koji je odmah bio prerezan kao i prije. Potrao je u
smjeru krika, prema Helden, ali nikoga nije vidio.
Vrati se! Naredba je doprla s uvuenih ulaznih vrata neke kue.
uo se pucanj; iznad njegove glave rasprskao se kamen i zauo je
strano zavijanje odbijenog metka.
Noel se bacio na tlo, na tvrdu, neravnu povrinu od oblutaka. Dok je ublaavao
pad, prst mu je dotakao obara revolvera. Zau se eksplozija blizu njegova lica.
Uspanieno se kotrljao sve do uvuenih kunih vrata. Dograbile su ga neije ruke i
povukle u sjenu. ovjek iz MI5 odgurnuo ga je na kameni zid.
Ponavljam! Ti si prokleta budala! Trebalo je da te ja ubijem i
tako dokonam njihov posao. Agent je napola savijenim tijelom bio
oslonjen o zid; centimetar po centimetar privlaio je lice prema rubu
vratnica.
Ja ti ne vjerujem rekao je Noel. Ja ni u to ne vjerujem. Gdje
je ona?
Kurvin sin je dri preko puta, dvadesetak metara nie. Mislim da
ima radio i da je uspostavio vezu s kolima.
Oni e je ubiti!
Nee sada, nee. Ja ne znam zato, ali to im nije na pameti.
Moda zato to mu je to sestra.
Skini se s toga! To je krivo, to je luako miljenje! Rekao sam
joj, a ona je to njemu prenijela. On je isto tako taj Tinamou kao to
si i ti. I ljut je kao vrag. Vjerojatno e neto napisati za svoje novine
i uiniti da ti, da vi, Foreign Office i cijela prokleta engleska vlada
ispadnete kao glupe guzice!
Agent MI5 buljio je u Holcrofta. Njegov je pogled bio istovjetan pogledu ovjeka
koji prouava ludovanje psihopata; pogled u kojemu je u istim dijelovima
zastupljena znatielja, gaenje i zapanjenost. On je to? Ti si to?
uo si me.
Blagi Boe... Bez obzira na to tko si i zbog ega si se umijeao, ti
nisi povezan s tom stvari.
To sam vam rekao u Londonu odgovorio mu je Noel borei se
da nekako sjedne nastojei vratiti normalan dah. Zar ste mislili da
vam laem?
Znali smo da lae; samo nismo znali zato. Mislili smo da se
tobom slue ljudi koji se ele domoi von Tiebolta.
Zbog ega?
Da uspostavi slijepu vezu u kojoj se ni jedna strana nee otkriti.
Bilo je to spretno pokrie: novac u Americi ostavljen obitelji.
Ali zbog ega?
Poslije o tome! Ti eli djevojku, a ja elim kopile koje ju je zgra
bilo. Sluaj sada mene. Agent je rukom pokazao na automatik u Noe
lovoj ruci. Zna li kako se to upotrebljava?
Jednom sam bio prisiljen upotrijebiti slian revolver, isti. Nisam
ba strunjak.
Ne mora ni biti; imat e veliku metu. Ako se ne varam, oni
imaju auto koji krui ovim podrujem.
Zar ga nemate i vi?
Ne, ja sam sam. A sada me sluaj. Ako se pojavi auto, morat e se
zaustaviti. Cim se zaustavi, pokrivaj me pucajui ravno u auto. Gaaj u
vjetrobran. Pucaj u gume, radijator, nije vano u to, ali nastoj pogoditi
vjetrobran. Pucaj u auto, onesposobi taj prokleti auto, ako ikako
moe. I moli se bogu da mjetani ostanu na onoj jebenoj pustopoljini
na trgu.
A pretpostavimo da se pojave, recimo da netko...
Nastoj da ga ne pogodi, ti guzico! Englez mu je smlatio kraj
reenice. I pucaj u desnu stranu auta. Svoju desnu. Izlazi se to je
manje mogue.
U desnu stranu auta?
Da, ako ne eli pogoditi djevojku zbog koje ja, iskreno govorei,
ne bih ispustio ni pisac. Ali ja njega hou. Dakako, ako se prevarim,
zaboravi sve ovo pa emo morati smisliti neto drugo, neto efikasnije.
Agent je lice pritisnuo o kamen. Centimetar po centimetar gurao je glavu zurei niz
ulicu. Neistraena, nepoznata uma pripada takvim ljudima, a ne dobronamjernim
arhitektima.
Nisi se prevario tamo, u toj staroj kui rekao mu je Noel.
Znao si da postoji jo jedan izlaz.
Drugi izlaz. Nitko tko zasluuje svoj pimpek ne bi dopustio da
unutra bude ulovljen u zamku.
Jo jednom se pokazalo da je profesionalac u pravu.
Odjednom je Noel uo kripu guma; automobil je skrenuo iza ugla koji Noel nije
mogao vidjeti i brzo se pribliavao. Agent je ustao i pokretima pokazivao Noelu da
ga slijedi. Gledao je oko ulaznog ruba, savijene podlaktice preko prsa, s
revolverom u ruci.
Zaula se druga kripa kotaa; automobil se zaustavio. Agent je doviknuo
Holcroftu iskoivi iz ulaza; dvaput je ispalio u smjeru automobila i potrao niz
ulicu.
Sada).
Bila je to kratkotrajna mora koja je bila jo stvarnija zbog praskanja iz revolvera i
grevitih pokreta. Noel ju je zapravo stvarao. Vidio je automatik pred sobom, na
kraju ruke, stisnut njegovim prstima. Osjeao je drhtavicu koja mu je putovala
tijelom svaki put kad bi pritisnuo obara. Desna strana auta.Tvoja desna strana.
Ukoliko... Oajniki je nastojao precizno pucati. Zapanjeno je gledao kako se
vjetrobran rasprskao oko mjesta gdje je uao metak; uo je kako meci ulaze u
vrata; uo je vrisak ljudskog bia... a zatim je ugledao to ljudsko bie kako je
ispalo kroz vrata na kamene oblutke pored automobila. Bio je to voza; pao je s
rukama pred sobom; krv mu je curila iz glave i nije se micao.
Zatim je ugledao agenta MI5 kako izlazi iz nekih vrata, sagnut, s isturenim
revolverom ispred sebe. uo je naredbu:
Pusti je! Ne moe se izvui!
Nie und nimmer!4
Onda neka ode s tobom! Ne dam ni pisac!... Okrenite se nade
sno, gospoice! Sada!
Dva praska jedan za drugim; enski je krik odjeknuo ulicom. Noel je oslijepio od
straha. Trao je ulicom suvie uplaen da misli, suvie preplaen da vidi to bi
mogao ugledati, da nae ono to nikako ne bi htio nai zbog svoje osobne pameti i
zdravlja.
Helden je bila na koljenima i tresla se; njezino se disanje svelo na niz nesavladivih
jecaja. Zurila je u mrtvog ovjeka skljokanog na ulici njoj s lijeve strane. Ali, ona
je bila iva; to je bilo sve o emu se brinuo. Noel je potrao k njoj i sruio se kraj
nje privukavi njezinu glavu sebi na grudi.
Njega... Njega. Helden je aptala gurajui Noela od sebe.
Brzo!
to? Noel je slijedio njezin pogled.
Agent iz MI5 pokuavao je puzati; usta su mu se otvarala i zatvarala; pokuavao je
neto rei, ali nije mogao nita izustiti. Na prednjem dijelu njegove koulje irila se
mrlja crvenila.
Nevelika skupina okupila se na izlazu prema trgu. Trojica ili etvorica mukaraca
oklijevajui su zakoraknula.
Prihvati njega govorila je Helden. Njemu brzo pomozi.
Za razliku od njega, ona je mogla misliti; ona je mogla odluivati, a on je bio
nepokretan. to emo uiniti? Kamo emo otii? to je bilo sve to je mogao
izrei; ak nije bio siguran da su to njegove rijei.
Ove ulice, prolazi. Oni se spajaju. Moramo ga iznijeti.
Zato?
Heldenine su oi prostrijelile njegove. Spasio mi je ivot. Spasio je i tvoj ivot.
Brzo!
Mogao je uiniti samo ono to mu je bilo nareeno; nije mogao misliti u svoje ime.
Ustao je i otrao do agenta, sagnuo se nad njim udaljen samo nekoliko centimetara
od njegova lica. Ugledao je ljutite plave oi koje su plivale u dupljama dok su mu
se usta borila da kau neto to nisu mogla rei.
ovjek je umirao.
Noel je podigao agenta na noge; Englez nije mogao stajati pa ga je sam podigao
iznenaen svojom snagom. Okrenuo se i ugledao Helden kako se privija uz
automobil, uz plonik; motor je jo radio. Noel je odnio agenta do prostrijeljenog
auta.
Ja u voziti rekla je Helden. Poloi ga na stranje sjedite.
Vjetrobran! Ne moe vidjeti!
S njim ne moemo daleko.
Iduih nekoliko minuta Noelu se inilo jednako nestvarnima kao revolver u
njegovim rukama. Helden je brzo okrenula auto vozei i preko plonika da bi se
najzad pojavila na sredini ulice. Sjedei pored nje, Noel je postao neega svjestan
unato panici. Shvatio je to mirno, gotovo bezosjeajno, sasvim lieno strasti:
poeo se prilagoavati novome svijetu. Njegov je otpor slabio to je potvrivala
injenica da je on bio u akciji; nije pobjegao. Ljudi su ga pokuali ubiti. Nastojali
su ubiti i djevojku pored njega. Moda je to dovoljno za shvaanje i prihvaanje
nove situacije.
Moe li pronai crkvu? upitao ju je sada iznenaen nainom
kako se sam svladao.
Bacila mu je brzi pogled. Mislim da mogu. Reci mi zato?
Ne moemo se voziti ovim autom ak i da vidimo. Trebamo pro
nai na auto. Pokazao je rukom kroz razbijeno staklo vjetrobrana;
para je itala ispod poklopca. Radijator je prostrijeljen. Pronai
crkvu.
Uspjela je uglavnom zahvaljujui instinktu, vozei uskim ulicama i prolazima koji
su povezivali nejednake bice to su se irile sa seoskoga trga. Posljednjih nekoliko
blokova bilo je zastraujue. Ljudi su trali za autom i uzbueno vikali. Nekoliko
je trenutaka Noel mislio da ispraskani vjetrobran posut rupama od metaka izaziva
pozornost mjetana, ali to nije bio razlog. Ljudi su trali prema trgu i irili glas o
njima.
Des gens assassinees! La tuerie!
Helden je skrenula u ulicu koja je prolazila pored upnoga dvora i iz koje se ulazilo
na parkiralite. Dovezla je auto unutra i zaustavila ga pored Holcroftova
unajmljenog automobila. Holcroft je pogledao na stranje sjedite. ovjek iz MI5
bio je sklupan u kutu. Jo je disao i gledao u Noela. Pokrenuo je ruku kao da eli
Noela privui blie.
Promijenit emo auto rekao je Holcroft. Odvest emo te lije
niku.
Najprije... mene sluaj, ti magare aavi proaptao je Englez.
Oi su mu odlutale do Helden. Kai mu!
Sluaj ga, Noel rekla je.
O emu se radi?
PaytonJones; ima li broj?
Holcroft se sjetio. Ime na posjetnici koju mu je dao sredovjeni, sijedi obavjetajac
u Londonu glasilo je Harold PaytonJones. Kimnuo je. Da.
Nazovi ga... Agent iz MI5 se zakaljao. Kai mu to se dogo
dilo... sve.
To mu moe sam rei odgovorio je Noel.
Ti si bezveznjakovi. Kai PaytonuJonesu da se pojavila kompli
kacija za koju nismo znali. ovjek za kojega smo mislili da ga je uputio
Tinamou je von Tieboltov ovjek...
Moj brat nije Tinamou uzviknula je Helden.
Agent ju je pogledao kroz poluzatvorene oi. Moda ste vi u redu, gospoice.
Tako nisam prije mislio, ali nije iskljueno da ste vi u redi. Ja samo znam da je
ovjek koji vas je slijedio u fiatu radio za von Tiebolta.
Slijedio nas je da nas zatiti! Da ustanovi tko to traga za Noelom.
Holcroft se okrenuo na sjeditu i zagledao u Helden. Ti zna za
njega?
Da odgovorila je. Na dananji ruak bila je Johannova ideja.
Mnogo ti hvala.
Molim te. Ti ne razumije te stvari. Moj brat ih razumije. I ja,
takoer.
Helden, ja sam nastojao uloviti tog ovjeka. Ubijen je!
Sto? Oh, moj Boe...
To je komplikacija aptao je agent obraajui se Noelu. Ako
von Tiebolt nije Tinamou, to je on? Zato je njegov ovjek ustrijeljen?
Ta dvojica, zato su pokuala nju zgrabiti? I tebe ubiti? Tko su oni?
Ovaj auto... ui Lm u trag. Englez je hvatao zrak. Noel je ispruio
ruku preko sjedita, ali mu je agent dao znak rukom da se ne pribli
ava. Samo sluaj. Pronai tko su, iji je ovaj auto. Oni su komplika
cija.
Agent iz MI5 jedva je uspijevao drati otvorene oi; njegov se apat jedva mogao
uti. Bilo je oito da je njegova smrt moda jo samo pitanje sekunde. Noel se
nagnuo preko sjedita.
Bi li komplikacija mogla biti u bilo kakvoj vezi s ovjekom koji se
zvao Peter Baldwin?
inilo se kao da je elektrina struja potresla ovjeka koji je umirao. Potpuno je
otvorio oi, a zjenice su mu se nakratko ispunile ivotom. Baldtvin?... Odjeknuo
je apat koji je bio sablasno alostan.
Nazvao me u New Yorku nastavio je Holcroft. Rekao mi je
da ne radim ono to sam odluio uiniti, da se ne petljam s tim stva
rima. Rekao je da zna neke stvari koje nitko drugi ne zna. Jedan sat
nakon toga bio je ubijen.
Govorio je istinu! Baldwin je govorio istinu! Agentove usne
poee drhtati; konac krvi pojavio se iz kuta usana. Mi mu nikad
nismo vjerovali; mislili smo da on prodaje nita! Da prodaje zrak!
Bili smo uvjereni da lae, da, da lae...
Da lae o emu?
Pripadnik britanske obavjetajne slube se zagledao u Noela, a zatim je s velikim
naporom skrenuo pogled na Helden. Htio je neto rei, ali vrijeme vie nije bilo na
njegovoj strani. Oni ga nisu htjeli ometati jer ako je to bilo vrijeme jo nekih
poruka, oni svakako nisu imali to njemu priopavati jer su im adrese do kojih e
nesretni agent uskoro doi, bile sasvim nepoznate. Vani je ve moglo biti opasno,
ali morali su ostati uza nj. To im je bila i dunost i obaveza, najsitniji znak
zahvalnosti. A i znatielje koja je razdirala Noela.
Vie nema vremena... Agent se patetino upirao da opet pogleda Noela. Ti si ist.
Ti mora biti ist... inae ne bi rekao ono to si sad rekao. Ja u ti povjerovati,
vama oboma u vjerovati. Potraite PavtonJonesa... to je prije mogue. Kai mu
da se vrati Baldwinovu fasciklu. ifra Wolfsschanze... To je Wolfsschanze.
Agentova glava se malo stresla i sruila naprijed. Bio je mrtav.

Jurili su na sjever parikom autocestom dok je sunce kasnog poslijepodneva
ispiralo pejsa zrakama naranaste i hladnoute boje. Zimsko je sunce posvuda
isto. To je konstanta. A u Holcroftu je izazivalo zahvalnost.
ifra Wolfsschanze. To je Wolfsschanze.
Peter Baldwin je znao za Zenevu. To je pokuavao rei britanskoj obavjetajnoj
slubi MI5, ali mu sumnjiavci u toj slubi nisu vjerovali.
Htio je prodati nita! Ili nije rekao nita?
Kakve je obavijesti htio mijenjati? Kakvu je pogodbu traio, to je nudio? Tko je
bio Peter Baldwin?
Tko je von Tiebolt... Tennvson?
Ako von Tiebolt nije Tinamou, tko je? Zato je taj ovjek ubijen? Zato su nju
pokuali zgrabiti? Tebe ubiti?
Zato? I on se pitao.
Barem je jedan problem napokon rijeen ili se tako ini po svemu: John Tennvson
nije Tinamou. to god je bio sin Wilhelma von Tiebolta a moda je i opasan za
Zenevu on ipak nije ubojica. Ali, ako je tako, tko je on zapravo? to je uinio da se
spetljao s ubojicama? Zato su ljudi njemu na tragu pa, proireno shvaeno, i
njegovoj sestri?
Ta su vrua pitanja toliko obuzimala Noela da nije mnogo razmiljao o posljednjim
satima. Nije mogao misliti o proteklim dogaajima; jednostavno bi se rasprsnuo da
je mislio. Troje ljudi izgubilo je ivot. Jednoga je on ubio. Ubijeni su vatrom iz
revolvera u nekoj sporednoj ulici francuskog sela za vrijeme karnevala. Ludost.
to ti misli to znai Wolfsschanze? upitala ga je Helden.
Ja znam to znai odgovorio je.
Iznenaeno se okrenula prema njemu.
Ispriao joj je sve to je znao o preivjelima iz Wolfsschanzea. Vie nije imalo
smisla skrivati neke injenice. Kad je zavrio objanjavanje, uutio je. Pitao se nije
li je gurnuo predaleko. U sukob u kojemu nije eljela sudjelovati. Jo mu je prije
nekoliko dana kazala da e, ako on ne postupi onako kako mu je rekla, ako nije
osoba za koju se predstavlja, napustiti Pariz i vie je nikad nee pronai. eli li to i
sada uiniti? Je li prijetnja Wolfsschanzea posljednja tegoba koju vie nije mogla
podnijeti?
Boji li se? upitao ju je.
To je glupo pitanje.
Mislim da zna na to mislim.
Da. Glavu je naslonila na sjedite. Tebe zanima hou li ja
pobjei.
Mislim da je tako kako kae. Dakle, hoe li?
Nekoliko trenutaka nije odgovorila, niti je on poticao njezin odgovor. Kad je
progovorila, u glasu joj je odjekivala tuga tako slino njezinoj sestri, a ipak tako
razliito. Ja ne mogu pobjei, isto kao to ni ti ne moe pobjei. Nastranu
moralnost i strah, ali to jednostavno nije praktino, zar ne? Nali bi nas. Ubili bi
nas.
To zvui prilino fatalistiki i bezizlazno.
To je realistino gledanje. Osim toga, ja sam umorna od bjeanja.
Vie nemam snage za bjeanje. Rache, Odessa, sada Wolfsschanze. Tri
lovca uljaju se jedan za drugim, pa i za nama. To mora zavriti. Her
Oberst ima pravo u toj stvari.
Juer poslije podne doao sam do istog zakljuka. Palo mi je na
pamet kako bih, da nije moje majke, bjeao zajedno s tobom.
in Heinricha Clausena rekla je zamiljeno.
I jo neto. Uzvratio joj je pogled. slaemo li se? Neemo stu
piti u dodir s PaytonJonesom?
Slaemo se.
MI5 e nas potraiti. Nemaju drugog izbora. Imali su ovjeka
koji nas je pratio; utvrdit e da je ubijen. Bit e pitanja.
Na koja mi ne moemo odgovoriti. Nas su pratili; mi nismo
nikoga pratili.
Pitam se tko su bili ti ljudi. Ta dvojica? glasno je razmiljao
Noel.
Sklona sam povjerovati da je to bio Rache. To je u njihovu stilu.
Ili Odessa.
Mogue je. Ali je njemaki kojim je govorio onaj koji me zgrabio
bio udan. Govorio je dijalektom koji nije bilo mogue razaznati. Nije
bio iz Miinchena, a zacijelo nije ni Berlinac. To je bilo vrlo udno.
Kako to misli?
Govorio je vrlo grleno, ali ipak blago, ako uope ima smisla to to
govorim.
Ne suvie. Zbog toga misli da su pripadali Racheu?
Je li to vano? Moramo se uvati i jednih i drugih. Nita se nije
izmijenilo. Barem nije za mene. Ispruila je ruku i dotakla njegovu.
Meutim, ao mi je zbog tebe.
Zato?
Zato to sada bjei s nama. Sada si jedno od djece die venviinsc
hte Kinder. Prokleti. A ti za to nema nikakve poduke ni prakse.
ini se da ih stjeem na brzinu.
Povukla je ruku. Treba otii u Berlin.
Znam. Moramo bre djelovati. Treba pronai Kesslera i pridobiti
ga za akciju; on je posljednji od... Holcroft je za tren uutio izda
naka.
uvi tu rije, tuno se nasmijeila. Sada ste tu vas dvojica: ti i moj brat; obojica
ste spretni, obojica spremni za pokret. I Kesslera treba obraditi, pripremiti... Ziirich
je pitanje sada. I rjeenje tolikih stvari.
Noel ju je brzo pogledao. Nije mu trebalo mnogo da shvati na to je mislila. Zurich
je znaio sredstva koja ni mata ne moe zamisliti; nema sumnje da e dio tih
sredstava biti upotrijebljen za onesposobljavanje, ako ne i likvidiranje fanatika
Odesse i Rachea. Holcroft je znao da je ona osobno imala prilike biti svjedokom
njihovih uasa; treina glasa je njezina, dovoljno je da zaeli. Njezin bi se brat
sloio.
Mi emo urediti da Zurich djeluje kako treba rekao je.
Uskoro e moi prestati bjeati. Svi emo prestati.
Zamiljeno ga je pogledala. Zatim se primakla sasvim k njemu i provukla ruku
ispod njegove drei je. Glavu mu je naslonila na rame, a njezina dugaka plava
kosa padala mu je po kaputu.
Zvala sam te i ti si doao rekla je svojim udnim glasom.
Zamalo smo poginuli danas poslijepodne. Jedan je ovjek dao ivot
za nas.
Bio je profesionalac odgovorio je Noel. Nai su mu ivoti
moda bili sasvim sporedni. On je tragao za obavijestima, lovio je
ovjeka za koga je mislio da e mu dati obavjetenja koja je traio.
Ja to znam. I prije sam viala takve ljude, takve profesionalce.
Ako nita drugo, ovaj je bio uljudan i ugodan; mnogi nisu. Oni druge
suvie lako rtvuju u ime profesionalizma.
to namjerava rei?
Ti nisi izvjeban; ti bi postupio onako kako ti je on kazao. Mogao
te upotrijebiti kao mamac koji e na sebe privui vatru. Za njega je
moglo biti najjednostavnije pustiti te da ti preuzme metke, a zatim
ja. Njemu to ne bi moralo biti vano. U meteu bi moda spasio
svoj ivot i uhvatio ovjeka za kojim je iao. Ali, on je postupio
obratno. Nas je spasio.
Kamo emo otii, u Pariz?
Ne u Pariz odgovorila je Helden. Argenteuil. Na obali rijeke
je mali hotel. Jako je ugodno. Lijep hotel.
Noel je podigao lijevu ruku s volana i pustio je da padne na kaskadu kose na
njegovu kaputiu. Ti si lijepa rekao joj je.
Ja sam uplaena. Moram se najprije osloboditi straha.
Argenteuil? razmiljao je. Mali hotel u Argenteuilu. ini mi se
da poznaje mnoga mjesta, a u Francuskoj si tek nekoliko mjeseci.
Treba znati mjesta gdje ne postavljaju pitanja. Brzo te ue; brzo
ui. Izii na izlaz Billancourt. Molim te, pouri.
Soba je bila okrenuta prema Seini; imala je mali balkon iza staklenih vrata ravno
iznad rijeke. Nekoliko su minuta stajali na nonome zraku. On ju je zagrlio dok su
oboje gledali u mranu vodu. Nisu govorili; zadovoljstvo su osjeali u dodiru.
Netko je pokucao na vrata. Helden se ukoila; on se nasmijao i umirio je.
Opusti se. Dok si se ti kupala, naruio sam bocu konjaka.
Uzvratila mu je osmijeh i opet slobodno disala. Trebalo je da to meni prepusti.
Tvoj je francuski nemogu, bez uvrede.
Ja znam izgovoriti Remy Martina rekao je. Tamo gdje sam
ja iao u kolu to je bila prva rije koju smo nauili. Uao je u sobu i
uputio se prema vratima.
Holcroft je uzeo posluavnik od konobara i nekoliko trenutaka stajao gledajui
Helden. Zatvorila je balkonska vrata i kroz prozor se zagledala u nono nebo. Bila
je to usamljena ena, ena bez suvie prava na intimnost, a sad kao da se poinje
oslanjati na njega. On je to shvaao.
Zaelio je da shvati i druge stvari. Lijepa je; to je jednostavna istina koju ne treba
dokazivati. Nemogue je da nije svjesna svoje ljepote. Uz to, izuzetno je
inteligentna, to je jo jedan oiti atribut koji nije trebalo dokazivati. Osim
inteligencije valja dodati da je bila upoznata i s manirama svoga svijeta u sjeni.
Znala se ponaati, imala je kako je netko rekao mudrost za ulicu u irem,
meunarodnom smislu; kretala se brzo i odluno. Mora da je nekoliko desetina
puta upotrijebila svoje ari da bi mogla neto ostvariti, ali mu se inilo da se
seksom sluila u okviru hladne kalkulacije: kupce, vodi rauna da moe uzeti
samo tijelo; moje su misli moje; ti ih nee dijeliti sa mnom.
Okrenula se od staklenih vrata; u oima je imala blag izraz, topao, ali ipak jo
udaljen, jo promatraki. Izgleda kao nestrpljivi maitre d' koji eka da me odvede
do mog stola.
Izvolite ovuda, mademoiselle rekao je Noel nosei posluavnik
do malog stola preko puta u kutu sobe; spustio ga je gestom vrhunskog
konobara. eli li dama stol pored rijeke? Odmaknuo je stolicu
ispred staklenih vrata i stao pred njom smijeei se i klanjajui se.
Ako dami bude po volji da sjedne, bit e usluen konjak i dat
emo znak za poetak vatrometa. Bakljai u amcima ekaju vau
nazonost.
A gdje ete vi sjediti, moj privlani gargon?
Do vaih nogu, gospoo. Sagnuo se i poljubio je drei je za
ramena pitajui se hoe li se povui ili ga odgurnuti.
Ono to je on oekivao nije se dogodilo pa je nespremno doekao dogaaj. Usne su
joj bile mekane, tople i vlane, rastavile su se kao da su nateene miui se uz
njegove, pozivajui ga u usta. Brzo je ispruila ruke i obujmila mu glavu dok su joj
prsti njeno mazili njegove obraze, kapke, sljepooice. Njezine su se usne i dalje
micale okreui se u oajnikim krugovima, uvlaei ga u sebe. Oboje su stajali.
Osjeao je njezine dojke na svojoj koulji, njezine noge pritisnute o svoje; bila je
sva uronjena, pritisnuta o njega svakim dijelom tijela, duljina na duljinu, to ga je
jako uzbuivalo.
Tada se dogodilo neto udno. Poela je drhtati; prste je obavila oko njegova vrata
i zarila ih u njegovo meso drei ga vrsto, gotovo luaki, kao da se boji da e on
otii i ostaviti je samu. uo je jecaje koji su joj nadirali iz grla, osjeao je greve
koji su joj zarobljavali tijelo. Obavio ju je rukama oko pasa i njeno odmaknuo
svoje lice od njezinog prisiljavajui je da ga pogleda.
Plakala je. Gledala ga je na trenutak; u oima joj je itao bol od tako duboke rane
da se Noel osjeao kao uljez koji nedoputeno prati tui oaj.
to je to odjednom? O emu se radi?
Odagnaj mi strah tuno ga je molila apui. Poela je otkop
avati dugmad svoje bluze izloivi svoje nabujale dojke. Ne mogu
biti sama. Molim te, uini neto da mi odagna strah.
Noel ju je privukao k sebi i blago pritisnuo njezinu glavu na svoja prsa. Njezina
mekana i lijepa kosa bila mu je ispod lica; i ona je bila blaga i lijepa.
Ti nisi sama, Helden. Nisam ni ja.
Bili su goli ispod pokrivaa. On ju je zagrlio dok joj je glava bila na njegovim
prsima. Slobodnom rukom joj je podizao pramenove dugake plave kose putajui
ih da padaju i pokrivaju joj lice.
Ja ne mogu vidjeti kad to radi rekla je smijui se.
Izgleda kao ovarski pas.
Jesi li ti moj pastir?
Ja imam tap.
To je strano. Ti ima pogana usta. Kaiprstom mu je pritisnula
usne. Zubima joj je uhvatio prst i zareao. Ti me ne moe uplaiti
proaptala je podiui svoju glavu iznad njegove. Igrajui se, prstom
mu je gurala jezik. Ti si plaljivi lav. Guna i galami, ali nee ugri
sti.
Uzeo joj je ruku. Plaljivi lav. arobnjak iz Oza?
Naravno odgovorila je. Voljela sam arobnjaka iz Oza. U Riju
sam taj film gledala vie od deset puta. Tako sam poela uiti engleski.
eljela sam da me zovu Dorothv. ak sam svog psia nazvala Toto.
Teko mi je tebe zamisliti kao djevojicu.
Bila sam, vjeruj mi. Nisam odjednom izbila u punom cvatu...
Uutjela je i nasmijala se. Uzdigla se iznad njega pa su joj dojke bile
iznad njegova lica. Rukom je instinktivno potraio njezinu lijevu brada
vicu. Zastenjala je i pokrila mu ruku drei je na mjestu gdje je bila;
zatim se spustila na svoje staro mjesto, njemu na grudi. Bilo kako
bilo, ja sa bila djevojicom. Bilo je trenutaka kad sam bila vrlo sretna.
Kada?
Kad sam bila sama. Uvijek sam imala svoju sobu; majka je o tome
vodila rauna. Uvijek bih imala sobu na stranjoj strani kue ili stana;
ili, kad bismo bili u hotelu, moja je soba uvijek bila odijeljena od brata i
sestre. Majka je govorila da sam ja najmlaa i da me oni ne smiju uzne
miravati svojim kasnim lijeganjem.
Mogu zamisliti da si tako esto bila prilino osamljena...
Oh, ne! Ja zapravo nisam nikad bila sama. Moji su mi prijatelji
bili na pameti; sjedili bi na stolicama i na mom krevetu i tada bismo
razgovarali. Razgovarali bismo sate i sate i upoznavali se s naim taj
nama. Zamiljeni razgovori.
Kako je bilo u koli? Jesi li imala mnogo prisnih prijatelja?
Helden je uutjela kao da razmilja to e odgovoriti. Nekoliko,
ne mnogo. Kad se sada toga sjeam, ne mogu ih kriviti zbog toga. Svi smo bili
djeca. Ponaali smo se onako kako su nam govorili roditelji. To jest oni meu
nama koji su jo imali jednog roditelja.
Sto su im roditelji govorili?
Da sam ja von Tieboltova. Djevojica sa smijenim imenom. Moja
je majka bila... dakle moja majka. Vjerojatno su mislili kako je moja sra
mota zarazna.
Moda su joj nametnuli takvu sramotu, mislio je Noel, ali njezina joj majka
zasigurno nije bila uzrokom. Odessa Mauricea Graffa imala je na pameti vanije
stvari. Teki milijuni iscijeeni iz njihova ljubljenog Reicha da bi ih izdajice, kao
to je von Tiebolt, upotrijebile za masovnu ispriku.
Zacijelo je sve krenulo nabolje kad si odrasla, zar ne?
Nabolje? Zacijelo. Prilagoava se, zrije, razumije ono to ne bi
razumio kao dijete.
Vie prijatelja?
Moda bliskijih, ali to ne znai da ih je bilo vie. Slabo sam se
snalazila u drutvu. Ili me to nije zanimalo. Privikla sam se biti sama
sa sobom; shvaala sam zato i mene ne uzimaju u obzir za zabave i
veere. Barem kad je rije o takozvanim uglednim obiteljima ili kuama. Te su
godine krnjile drutvenu aktivnost moje majke, ali ne i njezine poslovne interese.
Bila je grabeljivica; izbjegavali su nas i nama slini. Osim toga, valja rei da
ostali itelji Rija nisu ba otvorenih ruku prihvatili Nijemce; ne u tim godinama.
Zato nisu? Rat je zavrio.
Ali ne i neugodnosti. Nijemci su bili stalni izvor neugodnosti u
tim godinama. Ilegalni novac, ratni zloinci, izraelski lovci na ratne zlo
ine... to je trajalo godine i godine.
Ti si tako lijepa ena. Teko je tebe zamisliti... da tako kaem,
izoliranom.
Helden se podigla i zagledala se u nj. Nasmijeila se i desnom rukom odgurnula
kosu odostraga drei je na vratu. Izgledala sam vrlo ozbiljno, moj dragi. Ravna
kosa vezana u rep, velike naoale i haljine uvijek za broj vee. Ti me ne bi dvaput
pogledao... Zar mi ne vjeruje?
Nisam mislio o tome.
Sto je onda?
Maloprije si mi rekla dragi moj.
Nije svraala njegov pogled. Da, tako je, zar nije? To mi se uinilo sasvim
prirodnim. Je li ti krivo?
Umjesto odgovora privukao ju je k sebi.
Sjedila je u naslonjau, a male gaice, zapravo slip, bile su jedino rublje koje je
imala na sebi. Jedina odjea. Toila je konjak. Noel je sjedio na podu pored nje
oslanjajui se na mali kau. Umjesto kune haljine ili kupaonikog ogrtaa imao je
na sebi samo gae i raskopanu koulju. Drali su se za ruke i promatrali svjetla
amaca koja su svjetlucala na vodi.
Okrenuo je glavu i pogledao je. Osjea li se bolje?
Mnogo bolje, dragi moj. Ti si vrlo blag mukarac. Nisam ih
mnogo upoznala u ivotu.
Potedi me.
Oh, nisam na to mislila. Za tvoju informaciju, u redovima prija
telja Herr Obersta poznata sam kao Fraulein Eiszapfen.
to to znai?
Ledena siga. Tamo gdje radim uvjereni su da sam lezbijka.
Poalji ih k meni.
Radije bih to izbjegla. Ispriat u im da si ti peder preruen u
ensko te da se u seksu slui biem i lancima za bicikle. Bjeat e
od tebe im te ugledaju.
To je doista slatko od tebe.
Poljubila ga je. Ti si topao i blag i lako se smije. Jako si mi drag, Noel Holcroft, a
nisam uvjerena da je to ba dobro.
Zato?
Zato to emo jedno drugome rei zbogom, a ja u misliti na
tebe.
Noel je uhvatio ruku koja je jo mazila njegovo lice; odjednom je bio uzbunjen.
Tek smo rekli zdravo. Zato sada zbogom?
Ti ima svojih poslova. Ja imam svojih poslova.
Oboje imamo Ziirich.
Ti ima Ziirich. Ja imam svoj ivot u Parizu.
Tko kae da se to meusobno iskljuuje? Ja to nipoto ne bih
rekao.
Ti to ne zna, moj dragi. Ti ne zna nita o meni. Gdje ivim,
kako ivim.
Ja znam o djevojici koja je imala svoju sobu i koja je gledala
arobnjaka iz Oza desetak puta.
Misli lijepo o njoj. Ona e o tebi. Uvijek.
Holcroft je skinuo njezinu ruku s lica. to mi to, doavola, govori? Hvala ti na
ugodnoj veeri i zbogom?
Ne, dragi moj. Ne tako. Ne sada.
A onda to mi govori?
Nisam sigurna. Moda samo glasno razmiljam... Imamo pred
sobom jo dane, tjedne, ako eli.
elim.
Ali mi obeaj da nee nikad pokuati saznati gdje ivim, niti me
tamo potraiti. Ja u tebe nai.
Ti si udana!
Helden se nasmijala. Nisam
Onda ivi s nekim.
Da, ali ne onako kako ti misli.
Noel ju je pomnjivo promatrao. to se pretpostavlja da bih imao rei na to?
Kai da obeaje.
Dopusti mi da te shvatim. Izuzevi mjesto gdje radi, a i tamo ne
smijem, isto te tako ne smijem potraiti bilo gdje. Nadalje, ne smijem
znati gdje ivi niti kako u doi u dodir s tobom. Jesam li sve nabro
jao?
Ostavit u ti telefonski broj prijateljice. Bude li neto hitno, ona
e me potraiti.
Mislio sam da sam ja prijatelj.
Jesi. Dakako da jesi. Ali na drukiji nain. Molim te, ne ljuti se.
Sve je to radi tvoje sigurnosti.
Holcroft se sjetio dogaaja prije tri noi. Usred svojih briga brinula se o njemu i
uzrujavala mislei da su ga vidjeli krivi ljudi. U kolima si rekla da je Ziirich
rjeenje mnogih pitanja. Je li to odgovor za tebe? Moe li Ziirich promijeniti tvoj
nain ivota?
Oklijevala je s odgovorom. Mogue je. Treba jo mnogo uiniti...
A tako je malo vremena. Holcroft je zavrio njezinu reenicu.
Dodirnuo joj je obraz prisilivi je da ga pogleda. Ali, prije nego novac
bude osloboen, postoji banka u enevi i specifini uvjeti koje valja
zadovoljiti.
Razumijem. Ti si ih objasnio, a uvjerena sam da i Johann zna za
njih.
Ja nisam tako siguran. On se izloio na raznim stranama i sudje
luje u raznim kombinacijama, to bi ga moglo izbaciti iz izbora.
Izbaciti ga? Kako?
Diskvalificirati ga. Uplaiti ljude u enevi; natjerati ih da zatvore
trezore. Odmah emo se vratiti na njega. elim razgovarati o Beau
montu. Ja mislim da znam to je on, ali mi ti mora pomoi da to
potvrdim.
Kako ja mogu pomoi?
Dok je Beaumont boravio u Riju, je li imao ikakve veze s Mau
riceom Graffom?
Nemam pojma.
Moemo li to istraiti? Postoje li ljudi u Riju koji znaju?
Ne, koliko mi je poznato.
Prokletstvo, to moramo saznati. Saznaj sve to moe o njemu.
Helden se namrti. To e biti teko.
Zato?
Prije tri godine, kad je Gretchen rekla da se namjerava udati za
Beaumonta, ja sam bila okirana; to sam ti rekla. U to sam vrijeme
radila u nekom malom istranom poduzeu nedaleko od Leicester
Squarea; zna, to ti je jedno od onih stranih mjesta na koja adresira
pet funti, a oni ti daju sve informacije koje eli o neemu. Ili o
nekome. Oni su povrni, ali znaju kako treba iskoristiti izvore. Hel
den zauti.
Istraivala si o Beaumontu? upita je Noel.
Pokuala sam. Nisam znala to traim, ali sam pokuala. Vratila
sam se unazad sve do njegovih sveuilinih dana, prikupila sam sve
mogue obavijesti o njegovoj mornarikoj karijeri. Sve je bilo puno
pohvala, preporuka, nagrada, unapreenja. Zato, ne bih ti znala
rei, ali mi se uinilo da se tu krije neto to se ne slae s cjelinom.
Stoga sam se vraala jo dalje ne bih li neto saznala i o njegovoj obitelji
u kotskoj.
Neko nepodudaranje? U emu?
Dakle, prema mornarikim podacima njegovi su roditelji bili
sasvim obini ljudi. ak sam stekla dojam da su bili prilino siromani.
Vlasnici neke povrtlarnice ili cvjearnice u gradiu Dunheathu, juno
od Aberdeena, na Sjevernom moru. Pa ipak, kad je bio na sveuilitu,
usput reeno na Cambridgeu, bio je redovni student.
Redovni?... Nego kakav je mogao biti?
Stipendist, rekla bih. Bilo je potrebe za takvim studentima, bio je
kvalificiran da trai stipendiju, ali nije podnio molbu za odobrenje sti
pendije koju bi po svemu sudei dobio. To mi se uinilo udnim.
Pa si se tako vratila obitelji u kotskoj. to si saznala?
U tome i jest problem. Gotovo nita. Kao da su iezli s lica zem
lje. Nisu imali adrese, nije bilo naina da im se ue u trag. Poslala sam
nekoliko upitnika gradskom biljeniku i potanskom uredu; izvrsnim
izvorima na koje ljudi nikad ne misle. Beaumontovi su po svemu sudei
bili engleska obitelj koja je u kotsku stigla jednoga dana, odmah
poslije rata, ostala nekoliko godina, a zatim otputovala iz zemlje.
Nisu li moda umrli?
Ne, nisu, ako je suditi prema zabiljeenim podacima. Mornarica
uvijek vodi rauna o tim podacima obnavljajui ih kako bi u sluaju
nezgode, ozljede ili smrti mogli odmah izvijestiti obitelj. Oni su jo
bili uvedeni kao da ive u Dunheathu, iako su otili. Potanska sluba
ak nema nikakvih informacija o njima.
Sad je bio red na Holcroftu da se namrgodi. To zvui sasvim
ludo.
Jo neto. Helden se naslonila na ruicu naslonjaa. Na
Gretcheninu vjenanju bio je i jedan oficir s Beaumontova broda.
Mislim da mu je to bio kolega po inu. ovjek je bio godinu ili dvije
mlai od Beaumonta i oigledno njegov podreeni, ali je izmeu njih
bio takav odnos da se to nije moglo primijetiti. Njihov je odnos iao
dalje od prijateljstva, to nije bio odnos oficira prema oficiru, ve
kako ja kaem dajiuzmi prijateljstvo.
Ne razumijem to znai dajiuzmi prijateljstvo?
Kao da su uvijek mislili identino. Jedan bi zapoeo reenicu,
drugi bi je mogao zavriti. Jedan bi se okrenuo u nekome smjeru, a
drugi bi komentirao u to prvi gleda. Zna li na to mislim? Jesi li
ikad upoznao takve ljude? Takve mukarce?
Dakako. Veoma bliska braa ili ljubavnici. A esto i osobe vojni
kog poziva koje su dugo sluile zajedno. to si nala, to si uinila?
Zanimala sam se i za tog ovjeka. Posluila sam se istim izvorima,
poslala ista pitanja, upitnike, kao i za Beaumonta. Odgovori koje sam
dobila sasvim su me iznenadili. Oni su bili isti, samo su im se imena
razlikovala. Njihove akademske i vojne titule bile su gotovo istovjetne,
superiorne na svaki nain. Obojica su bila podrijetlom iz opskurnih
gradia, neuglednih roditelja i zacijelo ne ba dobrog materijalnog sta
nja. Pa ipak su i jedan i drugi pohaali jedno od najuglednijih sveui
lita bez financijske pomoi ili stipendije. I jedan i drugi su postali ofi
ciria da prije nisu ni na koji nain iskazivali elju za vojnikom karije
rom.
to je bilo s obitelji Beaumontova prijatelja? Jesi li njih mogla
pronai?
Ne. Bili su zabiljeeni kao da ive u rudarskom gradiu u Walesu,
ali ondje nisu ivjeli. Ondje nitko nije o njima nita znao, a najmanje
jesu li sada ivi i ako jesu, gdje se nalaze.
Ono to je Helden saznala bilo je u skladu s Noelovom teorijom da je Anthonv
Beaumont agent Odesse. Sada je najvanije skinuti sa slike Beaumonta i sve
njegove kompanjone. Vie im se ne smije dopustiti da se upliu i ometaju enevu.
Moda se on i Helden varaju. Moda bi trebalo uspostaviti vezu s PavtonJonesom i
pustiti Beaumonta da postane njegov problem. Ali, postoje sporedni problemi
vezani s time, a meu njima je i opasnost da britanska obavjetajna sluba
ponovno otvori dosje Petera Baldwina i vrati se do ifre Wolfsschanze. Vratimo se
tvome bratu. Sada imam neku predodbu o tome to se dogodilo u Riju. eli li da
sada porazgovaramo o tome? Heldenine su se oi rairile. Ja ne znam na to
misli.
Tvoj je brat neto saznao u Riju, zar ne? Saznao je za Graffa i o
Graffu te za brazilsku Odessu. Zbog toga su ga progonili, zbog toga je
morao otii iz zemlje. Nije bila u pitanju tvoja majka, ni poslovni
odnosi tvoga brata ili bilo to slino tome. Sasvim drugo. Razlog su
Graff i Odessa. Tu su njihovi prsti, njihove kombinacije. Sve se svodi
na to.
Helden je polako isputala zadrani dah. Ja to nikad nisam ula, vjeruj mi.
Nego to je to bilo? Kai mi, Helden.
Uputila mu je moleivi pogled. Molim te, Noel. Ja ti toliko dugujem, nemoj traiti
da ti platim na ovakav nain. Ono to se Johannu dogodilo u Riju nema veze s
tobom. Ni sa enevom.
Ti to ne zna. Ja to ne znam. Ja samo znam da mi ti to mora rei.
Moram biti pripremljen. Toliko toga ne razumijem. Zgrabio joj je
ruku. Sluaj me. Danas poslijepodne provalio sam u sobu slijepca.
Gurnuo sam vrata unutra svom snagom; zvuk je bio straan, neoeki
van i glasan. Bio je to starac koji me, dakako, nije mogao vidjeti.
Nije mogao vidjeti ni strah u mojim oima. Ruke su mu se tresle i ap
tao je molitvu na francuskom...
Na trenutak sam htio prii tom ovjeku, drati mu ruke i rei mu da znam kako se
osjea. Vidi, on nije vidio strah u mojim oima. Ja sam uplaen, Helden. Ja nisam
od te vrste ljudi koji nahrupe u tue sobe, pucaju iz pitolja ili sami postanu meta
za vrijeme takva napada. Ja se ne mogu vratiti, ali se bojim. Stoga mi mora
pomoi.
Ja to elim; tebi je to poznato.
Onda mi reci to se dogodilo u Riju. to se dogodilo tvome
bratu?
To jednostavno nije vano odgovorila je.
Sve je vano. Noel je ustao i priao stolici na koju je bacio
kaputi. Pokazao je Helden noem isjeenu podstavu.
Pogledaj ovo. Netko je danas poslijepodne, u onoj vrevi, htio sju
riti no u mene. Ja ne znam kako je s tobom, ali meni se nije nikad
prije dogodilo neto slino; to je ponaanje kojemu nisam vian. Koliko
je meni poznato, jo me nitko nije pokuao ubiti noem. Takvi me
postupci tjeraju u oaj, ostajem bez daha... a osim toga, ine me i prokleto ljutitim.
A prije pet dana, u New Yorku, ovjek uz kojega sam rastao i iz djeteta se razvijao
u ovjeka, jedini ovjek kojega sam nazivao svojim ocem, etao je plonikom,
usred grada, i bio ubijen od jednog od onih automobila izgubio je vlast nad
volanom; zapravo je bio rtvom ubojica koji su na takav opaki nain smislili
ubojstvo kojemu je cilj zaplaiti mene. Auto iji voza toboe nije imao vlast nad
volanom iao je svjesno na ovjeka, na ljude meu kojima se sasvim sluajno
nalazio i Richard Holcroft. Auto ga je pritisnuo o zgradu! Ponavljam da je njegova
smrt bila upozorenje namijenjeno meni. Pouka meni! Prema tome, nemoj mi nita
govoriti o Racheu, Odessi ili o ljudima iz Wolfsschanzea. Valjda nema nikakva
razloga za to. Meutim, ja sam poeo svojski shvaati tko su te bande ubojica,
poeo sam saznavati sve o tim bolesnim kujinim sinovima. Ja elim da i posljednji
od njih nestane s ovoga svijeta. Ja u se pobrinuti koliko vie budem mogao da se
moja elja i ostvari! S novcem iz Zuricha mi to moemo uiniti. To nisu ljudi, ve
neljudi, pokvarena gamad koja baulja svijetom prodajui svoje podzemne prie o
osvetama i idealima. Bez novca iz Zuricha nitko nas ne bi sluao. To je ekonomska
injenica ivota. Nitko ne odbacuje ljude koji imaju sedam stotina i osamdeset
milijuna dolara. Takve ljude sluaju. Holcroft je pustio da mu kaputi padne na
pod.
Jedini nain da stignemo do Zuricha jest da zadovoljimo poznate
zahtjeve banke u enevi. O tome smo ve toliko govorili i gotovo da
vie nita nemam dodati. Ja to trebam raditi i to radim, iako sam ve
u poetku naiao na toliko prepreka i opasnosti koliko ih je dovoljno
za cijeli ivot desetini ljudi. Treba zadovoljiti Zenevu, a jedini je nain
da se stigne u Zenevu ako dobro munemo glavama. Nitko ba nije od
srca na naoj strani; takvi su mi nepoznati, priznajem; ostajemo samo
mi. Von Tieboltovi, Kesslerovi... i jedan Clausen. A sada mi reci to
se dogodilo u Riju?
Helden je najprije pogledala u rasporeni kaputi, a onda opet u
Noela.
Johann je nekoga ubio.
Koga?
Ne znam, doista ne znam. Ali bio je to netko vaan.
To je sve?
To je sve.

Holcroft ju je sluao pazei na lane note. Nije ih bilo. Govorila mu je ono to zna,
a to nije bilo previe.
Otprilike est tjedana prije nego smo otputovali iz Bra
zila objanjavala je Helden odvezla sam se kui jedne veeri poslije
seminara na sveuilitu; tada smo ivjeli u provinciji. Ispred kue nala
zila se limuzina tamne boje pa sam parkirala iza nje. Dok sam se uspi
njala stubitem trijema, ula sam iznutra krikove. Bila je neka strana
borba, ali ja nisam imala pojma tko se tue; nisam prepoznala glas
onoga tko je vikao. On je stalno uzvikivao rijei kao ubojica,
kolja, to si ti bio... i slino. Utrala sam u kuu i ugledala Johanna
kako stoji u predvorju ispred nekog ovjeka. Ugledao me je i rekao
ovjeku da bude miran. ovjek je pokuao udariti Johanna, ali je
moj brat veoma snaan; drao je ovjeka za ruke i gurao ga kroz vrata.
Posljednje rijei koje je uzviknuo odnosile su se na to da i drugi znaju,
a da e se oni potruditi da vide Johanna kako visi kao ubojica, a ako se
to ne dogodi, oni e ga ubiti. Pao je na stube jo viui, a zatim otrao
do limuzine. Johann je trao za njim i neto mu rekao kroz prozor;
ovjek je pljunuo mom bratu u lice i odvezao se.
Jesi li pitala brata o emu se radilo?
Naravno. Ali Johann nije htio razgovarati o tome osim to je
rekao da je ovjek lud. Izgubio je mnogo novca u nekom poslu i
zbog toga je gotovo poludio.
Ti mu nisi vjerovala?
Htjela sam, ali su tada poeli sastanci. Johann bi izbivao iz kue
sve do kasnih ili jutarnjih sati, esto ga nije bilo danima; ponaao se
sasvim abnormalno. I onda, koji tjedan nakon toga dogaaja, odletjeli
smo u Recife s novim imenom i novom zemljom. Osoba koja je ubijena
bila je veoma bogata i veoma utjecajna. Nema sumnje da je bila jer je
imala takve prijatelje.
Nema nikakvu predodbu o tome tko je ovjek koji je te noi
bio u tvojoj kui?
Ne. Ja sam ga prije vidjela, ali se nisam mogla sjetiti gdje je to
bilo, a Johann mi nije htio rei. Naredio mi je da vie nikad ne spome
nem taj dogaaj. Postoje stvari o kojima ja ne moram nita znati.
Ti si na to pristala?
Da. Pokuaj shvatiti. Mi smo djeca nacista i znali smo to to
znai. esto je bilo najbolje ne postavljati pitanja.
Ali trebalo je da zna to se dogaa oko tebe.
Da, oh, uili su nas; nemoj se zavaravati rekla je Helden.
Poduavali su nas kako da izbjegavamo Izraelce jer bi nam oni mogli,
milom ili silom, iscijediti neke informacije. Nauili smo kako prepo
znati tipa koji regrutira za Odessu, manijaka iz Rachea; kako da ih
zavaramo i pobjegnemo im, stotine raznih trikova kako da ih skinemo
s vrata.
Noel je zapanjeno tresao glavom. To je bila tvoja svakodnevna poduka za
srednjokolski zabavni klub, tako se to nekako zvalo u mojoj sredini. To je sasvim
blesavo.
To je rije koju si mogao upotrijebiti prije tri tjedna rekla je
dohvativi mu ruku. Ne sada. Ne nakon onoga to se danas dogodilo.
O emu misli?
U kolima sam ti rekla da mi te je ao jer nisi proao poduku.
A ja sam dodao kako mi se ini da je brzo svladavam.
Ali tako malo i tako kasno. Johann mi je rekao da te nauim ono
to mogu, ono to znam. elim da me slua, Noel. Nastoj se sjetiti
svega to ti kaem.
to? Holcroft je osjetio njezin stisak i zabrinutost koja se odra
avala i u njezinu pogledu.
Ti ide u Berlin. Ja elim da se vrati.
S tim rijeima je poela. Bilo je trenutaka kad se Noelu prohtjelo da se osmjehne
ili jo gore da se nasmije ali ga je intenzitet njezinih rijei sputavao; bila je smrtno
ozbiljna. Tog su poslijepodneva ubijena tri ovjeka. On i Helden zamalo su bili
etvrta i peta rtva. Zato je sluao i nastojao zapamtiti sve to je uo.
Nema vremena za nabavljanje lanih dokumenata; to bi potrajalo
danima. Ima novaca; kupi jo jedno sjedite u avionu. Imaj otvorene
oi i nemoj dopustiti bilo kome da sjedne pored tebe; nemoj dopustiti
da bude opkoljen. I nemoj jesti niti piti nita to nisi donio sa sobom.
Misli su mu se nakratko vratile dogaaju u britanskom 747 i ampuli strihnina. To
je savjet koji neu zaboraviti. Ve imam iskustva.
Mogao bi zaboraviti. ovjek tako lako, jedva mislei, zamoli
alicu kave ili ak au vode. Nemoj to uiniti.
Neu. Sto e se dogoditi kad stignem u Berlin?
U bilo koji grad ispravila ga je. Pronai mali hotel u prena
puenoj etvrti u kojoj vrvi od ljudi, tamo gdje se glavna djelatnost
svodi na pornografiju, prostituciju, narkotike. U tim dijelovima grada
na recepciji nikad ne pitaju za osobne papire. Ja znam nekoga tko e
nam dati ime hotela u Berlinu...
Rijei su joj tekle kao potok: opisivala je sve mogue taktike, objanjavala i
sitnice, obrazlagala metode, govorila mu kako da izmisli svoje varijacije na istu ili
sline teme; bila je gotovo savreni organizator...
Treba se sluiti lanim imenima, sobe treba mijenjati iz dana u dan, hotele dvaput
tjedno. Obavezno. Telefonirati treba samo iz javnih govornica, nikada iz hotelskih
soba, nikad iz stalnih boravita. Najmanje tri odijela i ogrtaa valja imati na
raspolaganju ukljuujui eire i kape, zatim naoale raznih vrsta, tj. raznih boja
okvira, stakala i veliina; cipele moraju obavezno imati gumene potplate i pete. U
takvim se cipelama najbolje tri uz najmanji um; moe se brzo zatrati, brzo stati i
polako hodati. Ako ga netko bude neto ispitivao, treba lagati uvrijeeno, ali ne
nabusito, nikad, apsolutno nikad glasno. Takva vrsta ljutnje izaziva neprijateljstvo,
a neprijateljstvo znai odgaanje i daljnja pitanja. Dok leti od aerodroma do
aerodroma, revolver mora rastaviti, cijev odijeliti od ruke, udarnu iglu staviti na
tree mjesto. Takav postupak uglavnom zadovoljava europsku carinu i policiju:
njih ne zanima oruje koje nije u borbenom stanju; zanima ih krijumarena roba.
Ali ako se oni suprotstave, neka im dopusti da mu oduzmu oruje; kupit e drugo
na licu mjesta. Ako mu propuste oruje, treba ga odmah sastaviti u prvoj toaleti.
Ulica... On ve zna neto o ulicama i gomili, rekao je Helden. Nitko ne zna
dovoljno, odgovorila mu je upozorivi ga da hoda to blie rubu plonika kako bi
bio spreman da se na bilo koji znak neprijateljstva ili praenja ubaci meu
automobile u prometu.
Upamti naglasila mu je ti si amater, a oni su profesionalci.
Iskoristi tu situaciju; pretvori svoju pasivu u aktivni novac. Amater se
ponaa na neoekivani nain, ali ne zato to je mudar ili ima iskustva,
ve stoga to ne poznaje bolji nain. Ono to je neoekivano, uini
brzo, promatrau jasno, kao da si smeten. Tada stani i ekaj. Sueljenje
je esto posljednja stvar kojoj tee oni to te prate. Ali ako to tip ba
eli, nee ti biti teko razumjeti njegovu namjeru. Pucaj. Trebalo bi
da ima priguiva; jedan emo ti nabaviti ujutro. Ja znam gdje.
On se okrenuo, zapanjen, ne mogavi progovoriti ni rijei. Ugledala je duboko
iznenaenje u njegovim oima. Zao mi je rekla mu je nagnuvi se naprijed; tuno
se nasmijala i poljubila ga.
Razgovarali su gotovo cijelu no, uiteljica i uenik, ljubavnica i ljubavnik. Helden
je bila opsjednuta; izmiljala bi situacije i zahtijevala da joj kae to bi uinio, kako
bi se ponio u nekoj hipotetikoj situaciji.
U vlaku si, hoda uskim hodnikom; nosi vane dokumente.
ovjek ti prilazi iz suprotnog smjera; ti ga zna; on je neprijatelj. Iza
tebe su ljudi; ne moe se vratiti. to e uiniti?
Da li me neprijatelj eli napasti, fiziki me napasti?
Nema pojma o tome, susret je nov, ovjek je nov, opasnost je
takoer nova. Sto e uiniti? Brzo!
Ii u dalje, mislim. Bit u budan, paljiv, oekivat u najgore.
Ne, moj dragi! Dokumenti. Mora ih zatititi! Ti e se poskliz
nuti, zapetljati, past e na pod!
Zato?
Privui e pozornost na sebe; ljudi e ti pomoi da ustane. U
takvoj situaciji neprijatelj nee uiniti svoj korak. Ti stvara svoju diver
ziju.
Sa sobom rekao je Noel shvativi poantu.
Upravo tako.
I tako se to nastavljalo i nastavljalo sve dok uiteljica i uenik nisu bili sasvim
iscrpljeni. Opet su se spojili u ljubavnikom gru, ali je to sada bila mirna ljubav,
bez strastvenih zanosa; uivali su u meusobnoj toplini, a svijet izvan njih bio je
dalek i nepotreban. Najzad je Helden usnula s glavom na njegovim prsima, s
kosom koja joj je pokrivala lice.
On je neko vrijeme leao budan. Rukom joj je obujmio ramena i pitao se kako je
djevojka koja je bila tako opinjena arobnjakom iz Oza mogla odrasti i postati
tako vjeta u umjetnosti zavaravanja i bjeanja. Ona je pripadala drugom svijetu, a
on je u taj svijet uao neopisivo brzo.
Probudili su se prekasno da bi Helden mogla stii na posao. Nita ne smeta rekla
je zgrabivi telefonsku slualicu. Moramo nabaviti jo neke stvari. Moj ef e
prihvatiti objanjenje da sam dva dana bila bolesna. Mislim da je zaljubljen u
mene.
Ja mislim da sam i ja rekao je Noel dok su mu prsti pratili zaobljenost njezina
vrata. Gdje stanuje?
Pogledala ga je smijui se, a onda je telefonistu dala telefonski broj. Zatim je
pokrila mikrofon pa cijelu slualicu. Ti nee iscijediti vane informacije
oslanjajui se na moje nie instinkte. Ja sam uvjebana, jesi li zapamtio? Opet se
nasmijeila.
To ga je opet dovodilo do ludila. Ja te pitam sasvim ozbiljno. Gdje stanuje?
Sat nakon toga vozili su se u Pariz. Najprije su se zaustavili u njegovom hotelu
gdje je on uzeo svoje stvari, a zatim su posjetili dio grada u kojemu ima mnogo
trgovina odjee iz druge ruke. Uitelj je jo jednom pokazao svoje znanje; odjeu
je odabirala okom strunjaka. Odjevni predmeti koje je izabrala nisu bili napadni,
teko ih je bilo opaziti u gomili.
Osim kinog ogrtaa, koji je ve imao, sada je dobio i ogrta od zelenog sukna i
smei ogrta. Zatim eir za izlete na kojemu su se vidjeli tragovi prolosti; pa
tamni eir za veernje izlaske u grad kojemu je kuna takoer bila iznoena; pa
crnu kapu kojoj je titnik slobodno padao. Sve je bilo noeno. Ali ne i cipele; one
su bile nove. Jedan par s debelim potplatima od pjenaste gume; drugi par, manje
elegantan, imao je konate potplate koji su postolaru u istoj ulici samo posluili
kao baza za dodatne gumene potplate.
Postolar je bio udaljen etiri bloka kua od jedne zgrade s tronim proeljem.
Helden je naloila Noelu da prieka ispred zgrade, a ona je ula sama. Nakon
desetak minuta pojavila se s perforiranim valjkom: priguivaem za njegov
automatik.
Dobio je odore i primjereno oruje. Bio je obraen i osposobljen za borbu u
najkraem moguem vremenu. Vidio je i neprijatelja. Bio je iv i pratio ga je... a
zatim mrtav na ulicama i prolazima sela koje se zove MontereaufautYonne. Gdje
se sada nalazi neprijatelj?
Helden je bila uvjerena da ga je neprijatelj za neko vrijeme izgubio iz vida. Mislila
je da bi ga mogao opet pronai na aerodromu, ali kad stigne u Berlin, moe opet
ve zna i neke trikove! izgubiti dodir s njim.
Mora. Ona eli da se on vrati; ekat e ga.
Zaustavili su se u malom restoranu da bi ruali. Helden je opet telefonirala i vratila
se za stol s imenom hotela u Berlinu. Bio je u Hurenviertelu, u onom dijelu grada
gdje je seks glavna roba.
Drala mu je ruku i lice gotovo prislonila na njegovo; za nekoliko minuta on e
sam izii i zaustaviti taksi urei na aerodrom Orly.
Budi oprezan, dragi.
Bit u.
Sjeti se svega na to sam te upozoravala. To ti moe pomoi.
Sjetit u se.
Najtee je shvatiti injenicu da je sve to realno. Ti e se jo koji
put zapitati: Zato upravo ja? Zato sve ovo? Nemoj na to misliti; jed
nostavno to prihvati kao dio ivota.
Vie ti nita nee biti kao to je bilo. Vie nita ne moe biti isto.
Prihvatio sam. Osim toga, i tebe sam naao.
Pogledala je na drugu stranu, a onda mu uzvratila pogled. Kad stigne u Berlin,
blizu hotela, pokupi neku kurvu na ulici. To je dobar nain zatite. Dri je uza se
sve dok ne uspostavi vezu s Kesslerom.
Avion 707 Air Francea sputao se na aerodrom Tempelhof. Noel je sjedio na
desnoj strani aviona, na treem sjeditu od prolaza, a mjesto pored njega nije bilo
zauzeto.
Ima novaca; kupi jo jednu kartu... i ne dopusti bilo kome da sjedne pored tebe;
nemoj biti opkoljen.
Jedan od naina preivljavanja to ga je objanjavala osoba koja je preivjela,
razmiljao je Holcroft. A zatim se sjetio kako je njegova majka rekla za sebe da je
preivjela. Althene se zacijelo ponosila to je taj izraz mogla primijeniti na sebe
govorei preko telefona, udaljena est i pol tisua kilometara.
Rekla mu je da e otputovati. To je njezin nain skrivanja na nekoliko tjedana, a
metode skrivanja i izbjegavanja dodira s osobama koje nije htjela ili nije smjela
viati nauila je prije vie od trideset godina. Boe, ona je nevjerojatna! Noel se
pitao kamo e ona krenuti, to e raditi. Za nekoliko dana nazvat e Sama
Buonoventuru u Curacau. Moda e se do tada ona javiti Samu.
Carinski pregled na Tempelhofu bio je brz. Holcroft je uao u terminal, pronaao
toaletu za mukarce i sastavio svoj revolver.
Kao to mu je bilo reeno, uzeo je taksi do parka Tiergarten. U taksiju je otvorio
koveg i obukao smei ogrta i eir za etnju i izlete. Taksi je stao i Noel je platio
vonju, iziao i odetao u park izbjegavajui etae sve dok nije naao sasvim
slobodnu klupu. Sjeo je i gledao u gomilu; nitko se nije zaustavio ili vrzmao u
njegovoj blizini. Brzo je ustao i pourio prema izlazu. U blizini je bilo stajalite
taksija; stao je u red gledajui neupadljivo oko sebe ne bi li zamijetio neprijatelja.
Bilo mu je teko na tome mjestu posebno izdvojiti neto ili nekoga; sjene kasnog
poslijepodneva bile su sve dulje i tamnije.
Doao je red na njega. Vozau je dao nazive dviju ulica koje su se sjekle. Raskrije
se nalazilo tri bloka sjeverno i etiri bloka zapadno od hotela. Voza se nacerio i
progovorio jako akcentiranim, ali savreno razumljivim engleskim.
elite li malo zabave? Ja imam prijatelja, Herr Amerikaner. Nema
opasnosti od francuske bolesti.
Pogreno ste me shvatili. Ja se bavim sociolokim istraivanjima.
Wie?
Susrest u se sa svojom enom.
Bez rijei su se vozili berlinskim ulicama. Na svakom zaokretu Noel je gledao
hoe li neki auto skrenuti na raskru za njima. Nekoliko ih je skrenulo, ali nisu
dugo vozili iza njih. Sjetio se Heldeninih rijei: Cesto se slue radijem. Takva
jednostavna stvar kao sto je promjena kaputa ili eira zbacit e ih s traga. Oni koji
primaju upute trait e ovjeka u odijelu i bez eira, ali njega tamo nema.
Paze li ti nevidljivi ljudi na odreeni taksi i odreenog putnika koji je odjeven na
odreeni, ve opisani nain? To nee nikad saznati; on samo zna da se nije pojavio
netko tko bi ga uoljivo slijedio.
Za vrijeme vonje koja je potrajala dvadesetak minuta spustila se veer. Ulice su
bile ispunjene arolikim neonskim znakovima i natpisima te izazovnim plakatima.
Mladi plavokosi kauboji oijukali su s
prostitutkama u suknjama s dubokim prorezima i bluzama s dekolteom. Bio je to
karneval druge vrste, razmiljao je Holcroft dok je etao prema jugu, tri bloka nie,
gdje e skrenuti lijevo.
Na ulazu neke kue ugledao je prostitutku koja je minkala svoja obilna usta. Bila
je neodredljive dobi ili one neodreene dobi koju tako prkosno izazivaju kurve i
elegantne domaice iz predgraa; negdje izmeu trideset pete i etrdeset osme, ali
je gubila bitku. Kosa joj je bila crna, uokvirivala je blijedobijelu kou, duboke oi
utonule u sjenama. Neto dalje, u sljedeem bloku, vidio je natpis oronulog hotela
kojemu je u natpisu nedostajalo jedno slovo.
Pribliio joj se ne ba sasvim siguran to da joj kae. Nije ga ometalo samo slabo
poznavanje njemakog jezika: naime, ni jednom u ivotu nije poistio kurvu s
ulice.
Proistio je grlo. Dobra veer, Fraulein. Snalazite li se s engleskim?
ena mu je uzvratila pogled, hladan s poetka prosuujui drutvenu vrijednost
njegova ogrtaa. Zatim joj se pogled spustio na koveg u njegovoj desnoj ruci i na
aktovku u lijevoj. Odijelila je usne i nasmijeila se; imala je ute zube. Ja, mein
ameriki prijatelj. Ja govoriti dobro. Ja pokazati tebi luda zabava.
To bih htio. Koliko?
Dvadeset pet maraka.
Rekao bih da su pregovori zakljueni. Hoete li sa mnom? Hol
croft je iz depa izvukao dra novca i skinuo tri novanice predajui ih
eni. Trideset maraka. Poimo u hotel, dolje u ulici.
Noel je pokazao na hotel u iduem bloku. Tamo rekao je. Gut odgovorila je ena
i uzela ga ispod ruke.
Soba je izgledala kao bilo koja soba u jeftinom hotelu velikoga grada. Ako se u
sobi uope moglo pronai neto pozitivno, onda je to bila gola arulja koja je glupo
visjela sa stropa. Bila je tako slaba da je zamraivala zamrljano, razbijeno
pokustvo.
48
Gdje?
Dreissing Minuten objavila je kurva skidajui kaput koji je
pomnjivo stavila preko stolice pokazavi tom kretnjom odreeni voj
niki elan. Ti imati pola sata, vie ne. Ja sam, kako vi Amerikanci
rei, poslovna ena. Moje vrijeme dragocjeno.
U to ne sumnjam odgovorio je Holcroft. Odmori se ili neto
itaj. Otii emo za petnaest ili dvadeset minuta. Bit e sa mnom i
pomoi mi telefonirati. Otvorio je aktovku i pronaao papir s infor
macijama o Erichu Kessleru. Prislonjena uza zid, nalazila se slobodna
stolica; sjeo je i poeo itati na slabome svjetlu.
Ein Telephonanruff?50 rekla je ena. Ti platiti trideset maraka
da ja stajati i nita ne raditi tebi, ve ti pomoi mit dem Telephon?51
Tako je.
To je... verrucktl
Ne govorim njemaki. Moda neu lako uspostaviti vezu s oso
bom koju moram nazvati.
Zato mi onda ovdje ekamo? Ima Telephon pored ugla, u hod
niku.
Samo po izgledu, ali vjerojatno ne radi; ili mi se samo tako ini?
Bludnica se nasmijeila. Ja sam tvoj Deckung^
to?
Ti me voditi u sobu, nitko nita ne pitati.
Ja to ne bih rekao odgovorio je Holcroft nevoljko, ak malo
zabrinuto.
To nije moja stvar, mein Herr. Ustala je i prila mu. Ali dok
smo ovdje... zato se ne bismo malo zabavljali? Ti platio za to. Ja nisam
tako loa. Nekad sam bolje izgledala, ali ja nisam tako loa.
Holcroft joj je uzvratio osmijeh. Ti nisi nimalo loa. Ali ne, hvala ti. Imam mnogo
misli koje me mue.
Onda radi svoj posao odgovorila je kurva.
Noel je itao informaciju koju mu je prije cijelog jednog ivota dao Ernst Manfredi
u enevi.
Erich Kessler, profesor povijesti, Slobodno berlinsko sveuilite. etvrt Dahlen.
Teno govori engleski. Veze: sveuilite, telefon: 731426; stan: 824114. Brat mu
se zove Hans, lijenik. ivi u Miinchenu...
Slijedio je kratki opis Kesslerove akademske karijere, njegove titule, poasti. Sve
je to ostavljalo dubok dojam. Profesor je veoma uen ovjek, a ueni su ljudi esto
skeptici. Kako e Kessler reagirati na telefonski poziv nepoznatog Amerikanca koji
je doputovao u Berlin ne najavivi dolazak da bi s njim razgovarao o pitanjima o
kojima ne moe govoriti putem telefona?
Bilo je gotovo est sati i trideset minuta, vrijeme da se dobije odgovor na to
pitanje. I da Noel promijeni odijelo. Ustao je, otvorio putni koveg i izvukao
ogrta od grubog sukna i kapu sa titnikom.
Hajdemo rekao je Noel.
Prostitutka je stajala pored telefonske govornice dok je Noel okretao brojanik.
elio je da bude uz njega ako se javi netko drugi, a ne Kessler, netko tko ne govori
engleski.
Linija je bila zauzeta. Svuda oko sebe uo je njemaki glasni razgovori parova i
vreva onih koji su traili zadovoljstva. Svi su prolazili pored javne telefonske
govornice ne osvrui se na osobu koja je bila zauzeta nazivanjem.
Razmiljao je. Da je njegova majka bila neka druga a ne Althene, ne bi li i ona bila
jedna od ena koje su sada prolazile pored staklene govornice? Ne tu, gdje je on
sada bio, ve negdje u Berlinu ili Bremerhavenu ili Miinchenu? Noel Clausen,
Nijemac.
Kakav bi bio njegov ivot? Bio je to neki udan, jezovit osjeaj. Oaravao ga je,
odbijao... i obuzimao. Kao da se vratio u prohujalo vrijeme, kroz slojeve svoje
osobne izmaglice, i pronaao raskrije na ulici okupanoj maglom, na ulici kojom je
mogao poi, ali nije. Sada se zanimao za to raskrije; kamo bi ga sada vodilo,
dovelo, odvelo?
Helden? Da li bi je upoznao u tom drugom ivotu? Sada ju je poznavao. I znao je
da joj se eli vratiti to je mogue prije; eli je opet ugledati, to prije i obujmiti je,
drati je u rukama i rei joj da e... stvari... biti u redu, da sve ide svojim tokom.
elio ju je vidjeti kako se smije i ivi ivotom u kojemu tri para vanjskih odjevnih
predmeta i revolveri s priguivaima nisu osnovni elementi preivljavanja.



ivot u kojemu Rache i Odessa vie nisu prijetnja umnom zdravlju i postojanju.
Mukarac s dubokim i blagim glasom odgovorio je na telefonski poziv.
Mr. Kessler? Doktor Kessler?
Ja ne kanim i ne mogu izlijeiti bilo kakvu bolest, sir glasio je
ugodan odgovor na engleskom ali titula je tona, iako zloupotreblja
vana. to mogu uiniti za vas?
Zovem se Holcroft. Noel Holcroft. Iz New Yorka sam. Ja sam
arhitekt.
Holcroft? Imam dosta amerikih prijatelja i, dakako, ljudi sa
sveuilita s kojima se dopisujem, ali nisam u stanju prepoznati vae
prezime.
To ba i nije mogue, bojim se; vi me ne poznajete. Meutim, ja
sam doao u Berlin zbog vas. Ima jedno povjerljivo pitanje o kojemu
moramo razgovarati, a tie se nas dvojice.
Povjerljivo?
Da tako kaemo... obiteljska stvar.
Hans? Da li se neto dogodilo Hanu?
Ne...
Ja vie nemam roaka ni obitelji, gospodine Holcroft.
Tema se vraa unatrag, prilian broj godina unatrag. Bojim se da
vie ne mogu rei preko telefona. Molim vas, imajte povjerenja u mene;
hitno je. Da li bismo se veeras mogli sastati?
Veeras? Kessler je zautio. Jeste li danas doputovali u Ber
lin?
Danas kasno poslijepodne.
I elite me veeras vidjeti... Ta je stvar, zacijelo, vrlo hitna. Vee
ras se moram vratiti u svoj ured na jedan sat otprilike. Zadovoljava li
vas devet sati?
Da odgovorio je Noel s olakanjem. Zaista zadovoljava. Gdje
god vi kaete.
Pozvao bih vas k sebi, ali imamo goste. Postoji jedan Lokal na
Kurfurstendammu. Cesto je pun gostiju, ali odostraga imaju mirne
loe, a i vlasnik me poznaje.
Zvui savreno.
Kessler mu je dao naziv lokala i adresu. Pitajte za moj stol.
Bez brige. I mnogo vam hvala.
Vi ste dobro doli. Trebalo bi da vas upozorim: ja vlasniku stalno
govorim da je njihova kuhinja odlina. Zapravo nije, ali je on veoma
ugodna osoba i dobar je sa studentima. Vidjet emo se u devet sati.
Bit u tamo. Jo jednom hvala. Holcroft je vratio slualicu na
viljuku obuzet naglom provalom samouvjerenja. Ako je taj ovjek
zaista takav kakav mu je glas preko telefona, nema sumnje da je Erich
Kessler inteligentan, sklon humoru, neobino ugodna osoba. Kakvo
olakanje!
Noel je jo jednom pritisnuo slualicu i nasmijao se eni. Hvala vam rekao joj je i
dao joj jo deset maraka.
Auf iviedersehen. Kurva se okrenula i otila. Holcroft ju je gle
dao trenutak, ali mu je pozornost odjednom privukao ovjek u crnom
konom kaputiu, pola bloka nie. Stajao je ispred izloga jedne knji
are, ali nije bio zainteresiran za izloenu pornografiju. Zapravo je gle
dao ravno u Noela. Kad su im se pogledi susreli, ovjek je pogledao u
stranu.
Je li on jedan od neprijatelja? Fanatik iz Rachea? Manijak koji pripada Odessi? Ili
moda netko koji mu je odreen iz redova Wolfsschanzea? Mora ustanoviti to je
istina.
Sueljenje je esto posljednja stvar koju ele oni koji te prate. Ali ako on to eli,
trebalo bi da to utvrdi...
Tako mu je govorila Helden. Ne ba sasvim istim rijeima, ali je smisao isti.
Heldenine rijei. Pokuat e jednu od taktika. Dolo je vrijeme da je primijeni.
Opipao je ispupenje na svom ogrtau; u depu je bio revolver i priguiva.
Navukao je titnik kape, stegnuo ruku svoje torbe i krenuo dalje proavi pored
ovjeka u crnom konom kaputiu.
Pourio je niz ulicu hodajui uz rub plonika spreman utrati izmeu vozila. Doao
je do ugla i skrenuo nadesno. Brzo se upleo u gomilu gledalaca koji su promatrali
dvije lutke normalne veliine kako izvode seksualni akt na crnom tepihu od
medvjeeg krzna. Netko je gurnuo Holcrofta; kovei mu je pritisnut o nogu,
zatim povuen, kao da ga je gurnula rtva njegovih otrih bridova... Povuen,
naglo trgnut odnesen; mogao bi biti odnesen, a sadraj koveia mogli bi itati
oni koji to nikako ne bi smjeli itati. Nije ba bio sasvim glup; on je spremio pismo
Heinricha Clausena i informativniji dio enevskog dokumenta. Bez brojki, bez
izvora, samo zaglavlje banke, ali bez ikakvih imena; sve bi to nekom obinom
lopovu bila nerazumljiva pravnika papazjanija, ali bi predstavljalo neto sasvim
drugo lopovu posebne vrste i njegovim naredbodavcima.
Helden ga je upozorila da ak ni te papire ne nosi, ali joj je uzvratio mogunou
da bi nepoznati Erich Kessler mogao pomisliti za nj da je luak; nuno je da ima
uza se barem fragmente dokumenta kojima bi mogao potkrijepiti svoju
nevjerojatnu priu.
Ali ako ga sada prate, kovei treba ostaviti na mjestu gdje ga ne mogu ukrasti.
Gdje? Zacijelo ne u hotelu. Ormari na eljeznikoj postaji ili autobusnom
kolodvoru? To nije prihvatljivo rjeenje jer su oba mjesta vrlo pristupana; takva bi
mjesta bila djeja igra za iskusnog lopova.
Osim toga, njemu su potrebni ti papiri ti fragmenti za Ericha Kesslera. Lokal.
Vlasnik lokala me poznaje. Pitajte za moj stol.
Restoran ili gostionica na Kurfiirstendammu. Kad bi sada otiao onamo, zadovoljio
bi dvije stvari. Usput bi mogao vidjeti da li ga prate; a kad doe u restoran, moe
ili ostati i priekati Kesslera ili kovei ostaviti kod vlasnika restorana.
Gurao se kroz vrevu traei slobodan taksi i gledajui iza sebe ne bi li uoio neki
znak da ga prate da ga prati ovjek u crnom konom kaputiu. Ugledao je taksi
negdje na polovici bloka. Potrao je prema njemu.
Ulazei u auto brzo se okrenuo. Ugledao je ovjeka u crnom konom kaputiu.
Vie nije hodao. Sjedio je na malom motorkotau i gurao ga oslanjajui se lijevom
nogom o plonik. Na ulici je bilo jo motorkotaa koji su vjeto kruili izmeu
automobila.
ovjek u crnom konom kaputiu prestao je gurati svoje vozilo, okrenuo se i
pravio da razgovara s nekim na ploniku. Gluma je bila oita jer nije bilo nikoga
tko bi odgovarao u toj konverzaciji. Noel je rekao vozau ime i adresu
gostionice. Odvezli su se.
To je uinio i ovjek u crnom konom kaputiu. Noel ga je promatrao kroz stranje
staklo. Poput ovjeka u zelenom fiatu u Parizu, i Berlinac je bio vrlo vjet. Drao
se na udaljenosti od nekoliko duina auta i brzo je skretao u neoekivanim
trenucima da bi se uvjerio je li objekt njegove panje jo u automobilu.
Bilo je sasvim beskorisno promatrati promatraa. Holcroft se naslonio i nastojao
smisliti svoj sljedei potez.
Sueljenje je esto posljednja stvar koju ele oni koji te prate. Ali ako on to eli,
trebalo bi da to utvrdi...

Da li on to eli utvrditi? Je li spreman za sueljenje? Odgovori nisu bili
jednostavni. On nije spadao medu ljude koji svjesno ele iskuati svoju hrabrost.
Ali mu se u razmiljanju nametnula slika Richarda Holcrofta, prignjeenog uz
zgradu, na ploniku u New Yorku.
Strah mu je pripremio oprez; bijes mu je davao snagu. Bio je mogu samo jedan
odgovor, jasan odgovor. Htio se domoi ovjeka u crnom konom kaputiu. I
uhvatit e ga.

Platio je vozau i izaao iz taksija, ali tako da ga je vidio ovjek na motorkotau
koji se zaustavio neto nie.
Noel je bezbrino, s noge na nogu, iao prema restoranu. Uao je. Stajao je na
platformi stubita i razgledavao restoran. Stropovi su bili visoki, a mjesto za
usluivanje jelom nalazilo se na niem platou. Restoran je bio napola pun; slojevi
duhanskog dima visili su u zraku, a kiseli miris aromatiziranog piva koji je ujedao
nosnice polako se dizao stubitem. Iz zvunika se ula bavarska Biermusik. Drveni
stolovi bili su postavljeni u redovima na sredinjem prostoru. Namjetaj je bi teak,
glomazan.
Ugledao je loe koje je Kessler opisao. Nalazile su se uz stranji zid i sa strane.
Stolice za stolovima imale su visoke naslone. Na proeljima loa na prekama od
mjedi visili su crveni karirani zastori. Svaka se loa mogla izolirati od ostalih
navlaenjem crvene zavjese, ali kad zavjese nisu navuene, moe se s bilo kojeg
mjesta u loama vidjeti svakog doljaka koji bi se pojavio na vratima, na vrhu
stubita.
Holcroft je siao stubita do rukohvata na dnu i obratio se krupnom mukarcu koji
je stajao s druge strane. Oprostite, govorite li engleski?
ovjek je pogledao knjigu rezervacija, a zatim opet Holcrofta. Postoji li u Berlinu
neki gostioniar koji ne govori engleski, gospodine?
Noel se nasmijeio. Vrlo dobro. Traim vlasnika.
Nali ste ga. to mogu uiniti za vas? elite li stol?
Mislim da je jedan stol rezerviran. Na ime Kessler.
Vlasnikove su oi sijevnule razumijevanjem. Oh, da. Nazvao me
prije petnaest minuta. Ali je rezervacija za devet sati. To je samo...
Znam prekinuo ga je Holcroft. Ja sam doao rano. Vidite,
moram vas zamoliti za uslugu. Podigao je aktovku. Ovo sam donio
za profesora Kesslera. Neki povijesni spisi koje mu posuuje sveuilite
u Americi na kojem ja predajem. Moram se sastati s nekim ljudima, to
e potrajati otprilike jedan sat, pa sam se pitao mogu li kovei ovdje
ostaviti.
Dakako spremno je odgovorio vlasnika i ispruio ruku ekajui
da mu Holcroft urui kovei.
Vi me razumijete, ovo su dragocjeni papiri. Ne u smislu novca,
ve akademski gledano.
Zakljuat u ih u svojoj kancelariji.
Mnogo vam hvala.
Bitte schon. Vae ime, gospodine?
Holcroft.
Hvala vam, Herr Holcroft. Va e stol biti spreman u devet
sati. Vlasnik je kimnuo, okrenuo se i odnio kovei prema zakljua
nim vratima ispod stubita.
Noel je trenutak stajao razmiljajui o svom sljedeem koraku. Nitko nije uao u
lokal otkako je on doao. To znai da je ovjek u crnom konom kaputiu vani i
eka na njega. Sada je vrijeme da zagrize udicu i da ovjeka stjera u kut.
Kad se poeo uspinjati stubama, odjednom mu je pala na pamet misao od koje mu
je postalo zlo. Upravo je uinio najgluplju stvar koju je uope mogao zamisliti.
ovjeka u crnom konom kaputiu doveo je ravno do mjesta gdje e uspostaviti
prvi dodir s Erichom Kesslerom. A da bi tu strahovitu pogreku jo produbio,
vlasniku je rekao svoje pravo ime.
Kessler i Holcroft. Holcroft i Kessler. Oni su zajedno vezani. On je objelodanio
nepoznatog treeg iz eneve! Tako je jasno otkrio identitet i jednoga i drugoga kao
da je platio oglas u novinama.
Vie se ne postavlja pitanje je li sposoban postaviti zamku. On to mora uiniti. On
mora razoruati ovjeka u crnom konom kaputiu.
Gurnuo je vrata i naao se na ploniku. Kurfursterdamm je bio osvijetljen. Zrak je
bio hladan, a mjesec okruen rubom izmaglice. Krenuo je nadesno drei ruke u
depovima da bi ih ugrijao. Proao je pored motorkotaa parkiranog uz rub
plonika i nastavio do ugla. Ispred, moda tri bloka kua dalje, na lijevoj strani
Kurfiirsterdamma, ugledao je obrise goleme crkve Kaisera Wilhelma kojoj su
reflektori osvjetljavali bombardiranu kupolu koja nikad nee biti popravljena, a
podsjea Berlinane na Hitlerov Reich. Crkva e mu posluiti kao mjesto
orijentacije.
etao je i dalje plonikom obrubljenim drveem, sporije nego veina etaa oko
njega; esto se zaustavljao ispred izloga trgovina. U redovnim je razmacima gledao
na svoj sat nadajui se da e stvoriti dojam da su mu minute veoma vane, da e
netko moda povjerovati da hoda tono odmjerenim koracima kako bi stigao na
sastanak u odreeno vrijeme.
Izravno nasuprot crkvi Kaisera Wilhelma neko je vrijeme stajao na rubu plonika
pod svjetlou uline svjetiljke. Pogledao je sebi slijeva. Tridesetak metara od
njega stajao je ovjek u crnom konatom kaputiu koji se naglo okrenuo i sada bio
leima okrenut Holcroftu; pravio se kao da promatra gusti promet.
Bio je ondje; to je bilo sve to je zanimalo Holcrofta.
Noel je sada iao bre. Stigao je do drugog ulaza i pogledao ulini natpis:
Schonbergstrasse. Ta se ulica odvajala, raljala od Kurfurstendamma; s jedne i s
druge strane bila je naikana trgovinama. inilo se da na plonicima ima vie
svijeta, a etai su sporije hodali nego oni na Kurfurstendammu. ekao je na
prazninu u prometu i preao na drugu stranu ulice. Skrenuo je desno i drao se to
blie rubu plonika ispriavajui se etaima. Doao je do kraja bloka i preao na
plonik drugog bloka, a onda krenuo sporije. Zaustavljao se, kao to se zaustavljao
na Kurfurstendammu gledajui izloge; na sat je gledao sve ee i sve zabrinutije.
Dvaput je ugledao ovjeka u crnom konom kaputiu.
Noel je nastavio etnju i treim blokom. Ni petnaestak metara od ugla bio je uski
prolaz, uliica koja je spajala Schonbergstrasse i paralelnu ulicu udaljenu oko
stotinjak metara. Uliica je bila mrana te s jedne i s druge strane puna zasjenjenih
prolaza. Mrklina te ulice oito je utjecala i na njezinu popularnost jer je u njoj bilo
vrlo malo ljudi, jedva nekolicina. Nije udo to su tu ulicu izbjegavali etai u
veernjim satima.
U ovo doba, uveer, prolaz je djelovao kao idealna klopka; bila je to neosvijetljena
uliica, beton i cigle u koje e on dovesti ovjeka koji ga slijedi.
Nastavio je etati ulicom, pored tog prolaza, prema uglu; sa svakim je korakom
ubrzavao tempo; Heldenine su mu rijei odjekivale u uima.
Amater ini neoekivano, ali ne zato to je on pametniji ili iskusniji, ve zato to
ne zna bolje... ini neoekivano brzo, oito, kao da si smeten...
Doavi do kraja bloka, naglo se zaustavio ispod uline svjetiljke. Kao da je
uzbuen i uskomean, pogledavao je naokolo vrtei se na ploniku kao ovjek
kojemu nedostaje odlunosti, iako zna da mora o neemu donijeti odluku. Okrenuo
se prema prolazu i odjednom stade trati sudarajui se s pjeacima; utrao je u
uliicu kao tipian ovjek koji se uspaniio.
Trao je sve dok nije zaao u gotovo potpuni mrak, dok nije bio na polovici uliice
gdje se mrana sjena izmjenjivala s mranom sjenom, a s jedne i s druge strane
vidjelo se udaljeno svjetlo. Ugledao je neki ulaz za teret s velikim metalnim
vratima. Pojurio je onamo i stao u kut naslonivi se na ciglu i elik. inilo mu se
da se stanjio kao sendvi. Stavio je ruku u dep jakne i zgrabio ruku automatika.
Priguiva nije stavio; nije mu bio potreban. On ionako nije namjeravao
upotrijebiti revolver. Dovoljno je da mu on poslui kao vidljiva prijetnja, a u
poetku ak ni to.
Nije dugo ekao. uo je korake i sjetio se, sluajui ih, da je i neprijatelju gotovo
sve poznato o gumenim potplatima.
ovjek je dotrao do mjesta gdje se skrivao Holcroft, a zatim je usporio kao da
njui trik, kako se to kae. Gledao je u mrak. Noel je zakoraio iz svog skrivenog
kuta drei ruku u depu od jakne.
ekao sam te. Ostani na mjestu i ne mii se. Govorio je vrlo
naglaeno, zaplaen vlastitim rijeima. U ruci mi je revolver. Ja ga
ne elim upotrijebiti, ali u to uiniti ako pokua pobjei.
Nisi oklijevao ni prije dva dana, u Francuskoj odgovorio je
ovjek s jakim akcentom, ali tako mirno da je to Holcroftu ilo na
ivce. Zato bih oekivao od tebe da se sada zaustavi? Ti si svinja.
Moe me ubiti, ali mi emo te zaustaviti.
Tko si ti?
Je li to vano? Samo znaj da emo te zaustaviti.
Ti pripada Racheu, zar ne?
Usprkos mraku, Noel je vidio prezir na ovjekovu licu. Rache? upitao je.
Teroristi bez povoda i ideje, revolucionari koje nitko ne eli u
svojim redovima. Koljai. Ja nemam veze s Racheom!
Znai, Odessa.
To bi ti se svidjelo, zar ne?
to eli time rei?
Mi emo upotrijebiti Odessu kad doe vrijeme. Na njih se moe
toliko toga natovariti. U njezino ime moe ubijati kako ti drago. Pret
postavljam da je ironija u tome da emo mi smazati Odessu i to jed
nako brzo kao to biste to vi uinili. Ali vi ste meu onima kojih se
elimo domoi; mi znamo razliku izmeu klauna i udovita. Vjeruj
mi, mi emo te zaustaviti.
Ti govori bez veze! Ti ne pripada Wolfsschanzeu; ne moe pri
padati!
ovjek je progovorio tie. Ali zar svi mi nismo dijelom Wolfsschanzea? Na ovaj
ili onaj nain rekao je s prijetnjom u glasu. Opet ponavljam. Moe me ubiti, ali
e drugi uzeti moje mjesto. Ubij njega, drugi njegovo. Mi emo te zaustaviti.
Prema tome, pucajte, Herr Clausen. Ili da kaem: sine Reichsfuhrera Heinricha
Clausena.
O emu, doavola, govori? Ja te ne elim ubiti. Ja ne elim
nikoga ubiti.
Ubio si u Francuskoj.
Ako sam ubio ovjeka, to je bilo zato to je on pokuao mene
ubiti.
Aber naturlich34, Herr Clausen.
Prestanite me tako nazivati.
Zato? Zar se vi tako ne zovete?
Ne! Moje je prezime Holcroft.
Dakako nastavio je neznanac. To je bio dio plana. Ugledni
Amerikanac bez razgovijetnih veza s prolou. A ako mu itko ue u
trag, njemu ili slinima, bit e prekasno.
Prekasno za to? Tko si ti? Tko te poslao?
Nema nikakvog naina da me prisili da ti to kaem. Mi nismo
dio vaeg plana.
Holcroft je izvukao revolver iz depa i priao blie neznancu. Kakvog plana?
upitao je nadajui se da e saznati neto, bilo to.
eneva.
Kakve veze ima eneva? To je grad u vicarskoj.
Mi znamo sve i to je gotovo. Vi neete zaustaviti orlove. Ne ovaj
put. Mi emo vas zaustaviti!
Orlovi? Kakvi orlovi? Tko ste to mi?
Nikad. Povuci obara. Ja ti neu rei. Neete nam ui u trag.
Noel se znojio, iako je zimska no bila hladna. to god je izgovorio
ovaj neprijatelj, nema nikakvog smisla. Mogue je da je negdje uinjena strana
pogreka. ovjek pred njim bio je spreman umrijeti, ali nije bio fanatik; u oima
mu se naziralo suvie inteligencije. Niste s Racheom, niste s Odessom. Za ime
Boje, zato elite sprijeiti enevu? Wolfsschanze ne eli da bude zaustavljena: to
bi morao znati!
Ne tvoj Wolfsschanze. Ali mi to blago moemo iskoristiti na naj
bolji nain.
Ne! Ako budete ometali, nee biti nita i niega. Nikad neete
dobiti novac.
Mi obojica znamo da to ne mora biti tako.
Vara se! Novac e se vratiti u zemlju na jo trideset godina.
Nepoznati neprijatelj se uspravi u sjeni. To je pukotina, zar ne?
Ti si to tako dobro rekao: vratiti u zemlju. Ali, ako mi je doputeno, tada nee
biti sprene zemlje.
Nee biti ega?
Nee biti sprene zemlje. ovjek je zakoraknuo. Dosta smo
razgovarali. Imao si priliku; jo je ima. Moe me ubiti, ali ti to
nee donijeti nita dobro. Mi imamo fotografiju. Poinjemo shvaati
stvari.
Fotografiju? U Portsmouthu? Vi?
Veoma uvaeni i veoma ugledni vii oficir u Kraljevskoj morna
rici. Zanimljivo je da si je ti uzeo.
Za ime Boje! Tko si ti?
Jedan od onih koji se bore protiv tebe, sina Heinricha Clausena.
Upozorio sam te...
Znam odgovorio je Nijemac. Nije trebalo da to izreknem. Za
pravo, ja vie nita ne kanim rei. Okrenut u se i otii iz ovog prolaza.
Pucaj, ako mora. Ja sam spreman. Mi smo svi spremni.
ovjek se okrenuo i polako se stao udaljavati. Bilo je to vie nego je Noel mogao
podnijeti.
Stani! zaviknuo je i poao za Nijemcem. Lijevom ga je rukom
zgrabio za rame.
ovjek se okrenuo. Mi vie nemamo to rei jedan drugome.
Ne, ne, imamo! Ostat emo ovdje cijele noi ako zatreba! Ti e
rei tko si i odakle si i to, doavola, zna o enevi i Beaumontu i...
Rekao je samo toliko. ovjek je izbacio ruku i prstima kao klijetima zgrabio
Noelov desni zglavak svijajui ga goredolje dok je desnim koljenom kao ekiem
udario u Holcroftove slabine. Noel se presavio od strane boli, ali nije isputao
revolver. Zario je rame u donji dio ovjekova grudnog koa nastojei ga odgurnuti;
bol mu se iz testisa proirila u trbuh i prsa. ovjek je snaan udarac smjestio u
bazu Holcroftove lubanje pa su valovi bola brzo protjecali kroz njegova rebra i
kimu. Ali se nije mogao domoi revolvera! ovjek se ne smije domoi revolvera!
Noel ga je drao tako vrsto kao da je to posljednja elina spona na amcu za
spaavanje. Naglo se iskrenuo i odskoio svom preostalom snagom u nogama te
najzad izvukao automatik iz napadaeva stiska.
Zauo se prasak koji je odjeknuo prolazom. ovjekova ruka je pala izgubivi svu
snagu; posrnuo je natrag uhvativi se za rame. Bio je ranjen, ali nije izgubio svu
snagu. Naslonio se na zid i progovorio kroz teke soptaje.
Zaustavit emo te. I uinit emo to na na nain. Mi emo uzeti
enevu!
Izgovorivi te rijei, odgurnuo se od zida i posrui krenuo niz prolaz hvatajui se
za zid traei oslonac. Holcroft se okrenuo. Na ulazu u uliicu na strani
Schonbergstrasse opazio je manju skupinu ljudi. uo je policijsku zvidaljku i
ugledao svjetlucanje baterijskih svjetiljki. Berlinska policija stigla je na mjesto
dogaaja.
Ulovljen je.
Ali on ne smije biti ulovljen! Tu je jo i Kessler; tu je eneva. On sada ne smije
biti ulovljen! Niti zaustavljen!
Vratile su mu se Heldenine rijei. Lai uvrijeeno... uvjerljivo... izmisli svoje
varijacije.
Noel je spremio automatik u dep i uputio se prema Schonbergstrasse, prema
baterijskim svjetiljkama koje su se polako pribliavale, prema dvojici
uniformiranih ljudi koji su ih drali.
Ja sam Amerikanac! uzviknuo je. Da li netko govori engleski? Neki ovjek iz
gomile je uzviknuo: Ja govorim! Sto se dogodilo?
Prolazio sam ovuda i netko me pokuao opljakati! Imao je revol
ver, ali ja to nisam znao! Ja sam ga odgurnuo od sebe, a revolver je
opalio...
Berlinanin je brzo preveo policajcima.
Kamo je otiao? upita ga ovjek.
Ja mislim da je jo tamo. U jednom od ulaza. Ja moram sjesti,
moram se malo odmoriti.
Berlinanin je blago dodirnuo Holcroftovo rame. Doite! Vodio je Noela kroz
gomilu prema ploniku.
Policajci su vikali u mranoj uliici. Nitko nije odgovarao; nepoznati neprijatelj je
pobjegao. Uniformirani ljudi su oprezno ili naprijed.
Mnogo vam hvala rekao je Noel. Osjeam potrebu za zrakom,
da se smirim, razumijete li me?
Ja. Straan dogaaj.
Mislim da su ga uhvatili odjednom je Holcroft nastavio gleda
jui natrag prema policiji i gomili.
Berlinanin se okrenuo; Noel je iskoristio taj trenutak da s plonika sie na ulicu.
Isprva stade hodati polako, a onda nae razmak meu vozilima u prometu i prijee
na plonik sa suprotne strane. Tamo se okrenuo i zatrao meu vrevu; trao je to
je bre mogao prema Kurfursterdammu.
Uspio je, mislio je Holcroft dok je sjedio, bez kaputa i eira, drui od zime na
slobodnoj klupi, na mjestu odakle je mogao vidjeti crkvu Kaisera Wilhelma.
Nauio je lekciju i iskuao je u ivotu; izmislio je svoju varijaciju i izvukao se iz
zamke koju je postavio za drugoga, ali u koju se sam uhvatio i jedva se ispetljao.
Osim toga, imobilizirao je ovjeka u crnom konom kaputiu. Taj je ovjek sada
sprijeen, barem toliko koliko je potrebno da nae lijenika.
Osim toga, shvatio je da se Helden varala. A varao se i sada mrtvi Manfredi koji
nije htio govoriti imena. Najvei neprijatelji Zeneve nisu pripadnici Odesse ni
Rachea. Najsnanija je druga grupa, ona koja zna beskrajno vie od ostalih i koja je
smrtonosnija. To je trebalo znati; na to treba raunati u ovom bespuu ubojica i
najniih udaraca. Svi fanatici najfanatinije mrze jedni druge jer je mrnja mjera
njihove umiljene iskljuivosti. Meutim, alosno je da on mora upadati u
neprekidne klopke koje ga tjeraju na nove analize situacije. Ova skupina Tko su ti
ljudi? Kako se zovu? Za ime tee? zagonetka je prvoga reda, organizacija koja
ubraja u svoje redove ljude koji su spremni mirno umrijeti, s inteligencijom u
oima i sa svojevrsnom razboritou na usnama. Treba upoznati novog neprijatelja
u dungli neprijateljstava u kojoj se kree.
Trka do Zeneve vodi se protiv triju agresivnih snaga koje ele nametnuti svoju
mo, unititi pogodbu, razbiti enevu i domoi se novca za svoje svrhe. Ali je ova
skupina vjetija od preostale dvije. Moda i originalnija u nainima,
discipliniranija, staloenija. ovjek u crnom konom kaputiu govorio je o Racheu
i Odessi tako uvredljivo i prezirno da te rijei Noel nije mogao povezati sa zaviu
ili strahom. On ih je odbacio kao glupe koljae, neznalice i klaune s kojima ne eli
biti ni u kakvoj vezi. Jer, on je dio neeg drugog, neega to je mnogo uzvienije.
Sve je to prokleto nejasno, razmiljao je Holcroft. Osim toga, kako to da o njima
nije nita uo? Valjda ne skrivaju istinu od njega. Ili sami ne znaju istinu. To bi
bilo nedopustivo i nevjerojatno.
Holcroft je pogledao na sat. Gotovo cijeli sat sjedi na hladnoi; jo je osjeao bol u
slabinama, a vrat mu je bio ukoen od bola. Taj je udarac mogao zavriti mnogo
gore i tko zna kakav bi kraj partije bio zabiljeen. Ogrta i kapu sa titnikom
ugurao je u kantu za otpatke nekoliko blokova nie. Kad bi berlinska policija
objavila potjeru za njim, ogrta i kapa bi ga brzo izdali. Njih je dobro uoio onaj
ovjek, a vjerojatno i policajci; moda i netko iz znatieljne gomile koja se, kao
uvijek, okupila na mjestu dogaaja.
Sad je vrijeme da poe; policiju nije mogao nigdje zamijetiti; nitko se nije zanimao
za nj. Hladni zrak nije ni najmanje ublaio bol koja ga je probadala u cijelom
tijelu; no, razbistrila mu je glavu. Dok to nije osjetio, nije se htio pomaknuti s tog
mjesta. Sad je mogao hodati a da mu svaki korak ne udara u glavi, uostalom, mora
poi. Skoro je devet sati. Vrijeme je za susret s Erichom Kesslerom, treim
kljuem za Zenevu.
Sad je restoran bio pun gostiju, kao to je i oekivao. Slojevi dima bili su gui,
bavarska glazba glasnija. Vlasnik ga je ugodno pozdravio, ali mu je pogled odavao
misao: ovom se Amerikancu neto dogodilo tijekom proteklog sata. Noel je bio
zbunjen; pitao se nema li na licu kakvih tragova, nema li kakvu ogrebotinu, nije li
uprljan.
Htio bih se oprati. Pao sam vrlo nezgodno.
Zacijelo. Tamo gospodine. Vlasnik je pokazao prema mukom
zahodu. Profesor Kessler je doao. eka vas. Dao sam mu va kov
cezic.
Jo jednom vam hvala rekao je Holcroft i uputio se prema vratima nunika.
Pogledao se u ogledalo. Nije bilo nikakvih mrlja, ni prljavtine, ni krvi. Ali je bilo
neto u njegovim oima; bio je to pogled koji nastaje od boli, oka i iscrpljenosti. I
od straha. To je ono to je vidio vlasnik ako se iole razumije u ljude, u to bi bilo
teko posumnjati.
Otvorio je vodu da curi sve dok nije potekla mlaka; smoio je lice i poeljao se.
elio je nekako ukloniti taj pogled iz svojih oiju, ali u tome jo nije uspijevao.
Vratio se u restoran; vlasnik ga je poveo do loe u stranjem dijelu dvorane, u
najudaljeniju lou restorana. Kockasta crvena zavjesa bila je navuena pored stola.
Vlasnik je povukao zavjesu i Holcroft je ugledao mukarca otprilike tridesetih
godina, velikog trbuha i punog lica uokvirenog kratkom bradom i gustom smeom
kosom koju je eljao ravno unazad. Imao je blago lice; duboko usaene oi bile su
mu jako ivahne, a u njima je iskrilo iekivanje, ak i humor.
Mister Holcroft?
Dr. Kessler?
Sjedite, sjedite. Kessler se pokuao malo podii kad je ispruio
ruku, ali ga je u tome sprijeio trbuh. Nasmijao se i pogledao u vlas
nika. Idui tjedan! Ja, Rudi! Naa dijeta.
Ach, natiirlich, Professor.
Ovo je moj novi prijatelj iz Amerike, gospodin Holcroft.
Da, mi smo se ve upoznali.
Naravno da ste se upoznali. Dao si mi kovei. Kessler je
pogladio Noelov kovei koji se nalazio na sjeditu pored njega.
Ja pijem sko. Hoete li mi se pridruiti, gospodine Holcroft?
Sko e mi upravo odgovarati. Samo s ledom.
Vlasnik je kimnuo i otiao. Noel se naslonio na stolicu. Kessler je isijavao neku
umornu toplinu; bio je to izraz trpljivosti jednog intelektualca koji je stalno izloen
jednostavnijim mozgovima, ali je previe dobronamjeran da bi se bavio
poredbama. Holcroft je poznavao nekoliko slinih osoba. Meu njima su bili
njegovi najbolji nastavnici. Osjeao se ugodno u drutvu Ericha Kesslera. To je
dobro za poetak.
Mnogo vam hvala to ste doli. Imam vam puno toga rei.
Najprije ulovite dah pomogao mu je Erich Kessler. Gucnite.
Smirite se.
to?
Mora da ste neto gadno doivjeli. Ispisano vam je na licu.
Zar se tako vidi?
Ja bih rekao da ste vrlo rastreseni, gospodine Holcroft. Kako se
ne bi vidjelo ono to se vidi?
Zovite me Noel, molim vas. Trebalo bi da se bolje upoznamo.
Ugodna perspektiva, uvjeren sam. Moje je ime Erich. Vani je
veoma hladno, zimska no, zar ne? Suvie hladno da bi se ilo bez
kaputa. Pa ipak ste vi doli bez kaputa. Ovdje nema garderobe pa
me sve to navodi na zakljuak da ste doista doli neoptereeni kapu
tom. Ne ini li vam se da bi to moglo tetiti vaem zdravlju?
Imao sam ogrta. Morao sam ga se otarasiti. Objasnit u vam.
Ne morate.
Bojim se da moram. Volio bih da ne moram, ali je to dio moje
prie.
Tako. Ah, evo vaeg skoa.
Konobar je stavio au ispred Holcrofta i otiao navukavi crvenu kockastu zavjesu
koja je skrivala goste u loi.
Kao to sam rekao, to je dio prie. Noel je popio gutljaj.
Gotovo je odmah osjetio blago olakanje.
Imate vremena. Nema razloga za urbu, nadam se.
Rekli ste da imate goste u svojoj kui.
Gosta. Prijatelj moga brata, iz Miinchena. Vrlo je ugodan ovjek,
ali govori kao navijen. Osebujnost koja nije nepoznata meu lijeni
cima. Ove ste me veeri spasili.
Nee li vam supruga biti neraspoloena zbog neplaniranog izla
ska?
Nisam oenjen. Bio sam, ali se bojim da je ivot na sveuilitu bio
za nju suvie skuen.
ao mi je.
Njoj nije. Udala se za akrobata. Moete li to zamisliti? Iz akadem
skih gajeva do razrijeenih visina alternirajuih trapeza. I dalje smo
dobri prijatelji. To je, eto, ostalo.
Mislim da bi bilo teko ne biti s vama u prijateljskim odnosima.
Oh, ja sam strah i trepet na fakultetu. Istinski lav.
Koji rie, ali se ne moe odluiti da grize rekao je Noel.
Oprostite, ne razumijem vas.
Nita. Sjetio sam se razgovora to sam ga vodio sino. S nekim
drugim.
Osjeate li se bolje?
To je smijeno?
to je smijeno?
To to sam sino rekao.
Razgovarajui s onim, nekim drugim? Kessler se opet nasmije
io. itam s vaeg lica da se osjeate bolje, oputeniji ste.
Kad bih bio iole oputeniji, govorim o licu i o raspoloenju, to bi
bilo divno, a to, na alost, ne mogu sada rei.
Moda da neto pojedete?
Ne jo. Htio bih poeti; imam vam mnogo toga za rei, a vi ete
zasigurno imati mnogo pitanja.
U tom u sluaju pomnjivo sluati. Oh, zaboravio sam. Va kov
ei. Nijemac je dohvatio kovei i stavio ga na stol na kojem je
zasad bilo samo pie.
Holcroft je otkljuao kovei, ali ga nije otvorio. Ovdje su papiri koje ete vi
htjeti prouiti. Nisu kompletni, ali e vam posluiti kao potvrda za neke stvari koje
vam namjeravam rei.
Potvrda? Zar je tako teko shvatiti ono to vi kaete da mi morate
rei?
Moda odgovorio je Noel. Bilo mu je ao tog dobroudnog
znanstvenika. Mirni svijet u kojemu on ivi ubrzo e se sruiti.
Ono to u vam sada ispriati moe prekinuti dosadanji tok vaeg
ivota, kao to je prekinulo moj. Mislim da to nije mogue izbjei.
Barem ja nisam mogao izbjei, jednostavno nisam mogao pobjei od
toga. Jedan dio razloga je sebine naravi; radi se i o velikoj svoti novca
koju u osobno dobiti, kao to ete je i vi dobiti. Ali postoje drugi im
benici koji su mnogo vaniji nego vi ili ja. Ja znam da je ono to govo
rim istina jer da nije, ve bih pobjegao iz situacije, ako mi dopustite da
se tako izrazim. Ali neu pobjei. Uinit u ono to je zatraeno od
mene jer se od mene zahtijeva pravedna stvar. Dovrit u svoj zadatak
i stoga to postoje ljudi koje mrzim, a ele me omesti. Ubili su nekoga
koga sam jako volio. Pokuali su ubiti i drugu osobu. Holcroft je
naglo zautio osjetivi da nije htio ii tako daleko. Strah i bijes hrupili
su zajedno borei se za primat. Nije se mogao svladati; previe je govo
rio. Oprostite. Moda ja u sve ovo petljam i stvari koje ovome ne pri
padaju. Ne elim vas uplaiti.
Kessler je stavio ruku na Noelovu. Nije potrebno da se brinete o tome da ete me
zaplaiti. Vi ste suvie napet i iznuren, moj prijatelju. Oito ste doivjeli strane
stvari.
Holcroft je ispio nekoliko gutljaja viskija nastojei ublaiti bol u slabinama i u
vratu. Ne elim lagati. Doista je tako jer te dogaaje ne bih mogao drukije
opisati. Meutim, nisam htio poeti na takav nain. To nije osobito razborito.
Kessler je maknuo ruku s Noelove podlaktice. Dopustite mi da vam neto kaem.
Ja vas poznajem manje od pet minuta i ne mislim da je vaa razboritost na vagi. Vi
ste oito vrlo inteligentan ovjek takoer i veoma poten a uope ne sumnjam da
ste bili izloeni velikom naporu. Zato jednostavno ne ponete od poetka ne
vodei brigu o tome kako bi to moglo na mene djelovati?
Okej. Holcroft je poloio ruke na stol i njima zagrlio au.
Zapoet u s pitanjem: jeste li ikad uli za prezimena von Tiebolt
i... Clausen.
Kessler se za trenutak zagledao u Noela. Da odgovorio je. Ta prezimena seu
unatrag mnogo godina, sve do vremena kad sam bio dijete, ali sam svakako uo za
ta prezimena. Clausen i von Tiebolt. Bijahu prijatelji moga oca. Bio sam vrlo mlad,
imao sam deset ili jedanaest godina. esto su dolazili u nau kuu, ako se dobro
sjeam, potkraj rata. Ja se sjeam Clausena ili mi se barem tako ini. Bio je visok
ovjek i magnetska linost, a ne ini mi se da se varam.
Priajte mi o njemu.
Nema ba mnogo toga ega bih se mogao sjetiti.
Bilo ega, molim vas.
Ponavljam, ja ne znam kako da se izrazim. Clausen je dominirao
u bilo kojoj sredini gdje se nalazio a da se nije trudio stvori takav
dojam. Kad bi govorio, svi su sluali, a ne sjeam se da je ikad povisio
glas. inio se kao dobronamjeran ovjek koji vodi rauna o drugima,
ali veoma snane volje. Jednom sam pomislio a moram opet rei
da su to bile misli djeteta kako je to ovjek koji je proivio mnogo
boli.
ovjek u agoniji mu je plakao. Koje vrsti boli?
Nemam pojma; to je samo dojam jednog djeteta. Da biste to
shvatili, trebalo bi da mu vidite oi. Bez obzira na to u koga je gledao,
u stara ili mlada, vana ili nevana, on je toj osobi poklanjao svu svoju
panju. Toga se sjeam; u tim danima to nije bilo sveopa osobina. Na
neki se nain Clausena mogu jasnije sjetiti nego svog oca, a zacijelo mi
je u mnogo jasnijoj uspomeni od von Tiebolta. Zbog ega vas on
zanima?
Bio je moj otac.
Kesslerova su se usta otvorila izraavajui zapanjenost. Vi? proaptao je.
Clausenov sin?
Noel je kimnuo. Moj prirodni otac, a ne otac kojeg sam pozna
vao.
Onda je vaa majka... Kessler je zautio.
Althene Clausen. Jeste li ikad uli nekoga da je spominje?
Nikad po imenu i nikad u Clausenovoj prisutnosti. Nikad. O njoj
se govorilo apatom. ena koja je napustila velikog ovjeka, ameriki
neprijatelj koji je pobjegao u svoju domovinu s njihovim vama! Vi
ste dijete koje je povela sa sobom!
Povela sa sobom, drala ga daleko od njega, tako se ona izraava
o istoj stvari.
Je li jo iva?
Vrlo iva.
Sve je to tako nevjerojatno. Kessler je zatresao glavom. Nakon
toliko godina jo se ivo sjeam tog izuzetnog ovjeka.
Svi su oni bili izuzetni.
Tko?
Njih trojica. Clausen, von Tiebolt i Kessler. Recite mi, je li vam
poznato kako je umro va otac?
Sam se ubio. Tada to nije bilo neobino. Kad se Reich sruio,
mnogo se ljudi ubilo. Za veinu je to bio najlaki nain.
Za neke je to bio jedini nain.
Niirnberg?
Ne, eneva. Radi zatite eneve.
Ja vas ne razumijem.
Razumjet ete. Holcroft je otvorio kovei i izvukao papire
koje je spojio te ih uruio Kessleru. U Zenevi postoji banka koja
uva novac to moe biti osloboen radi specifinih razloga, ali samo
na temelju sporazuma triju osoba...
Kao i dvaput prije, Noel je ispriao sve to je znao o kradi golemih razmjera koja
se dogodila prije trideset godina. Kessleru nije zaboravio ispriati ni jednu
pojedinost. Kad je razgovarao s Gretchen, zadrao je za sebe neke specifine
injenice; isto tako, nije priu ispriao u dijelovima, kao to je uinio s Helden.
Nita nije izostavio, ni preko ega nije preao.
... novac je zadran na okupiranim predjelima; od prodaje umjetnina i pljake
muzeja. Plae za Wehrmacht skrenute su s puta, milijuni su ukradeni od
ministarstva za naoruanje i ne mogu se sjetiti imena, ali naznaeno je u pismu od
industrijskog kompleksa. Sve je poloeno u banku, u vicarskoj, u Zenevi, uz
pomo ovjeka koji se zvao Manfredi.
Manfredi? Sjeam se tog imena.
To ne iznenauje odgovorio je Holcroft. Iako ne pretpostav
ljam da je bio esto spominjan. Gdje ste uli za nj?
Ne znam. Poslije rata, mislim.
Od vae majke?
Ne mislim tako. Ona je umrla u srpnju etrdeset i pete, a prije
smrti gotovo je stalno bila u bolnici. Od nekog drugog... ne znam,
ne sjeam se.
Gdje ste ivjeli nakon smrti oca i majke?
Moj brat i ja preselili smo se ujaku. To je bila sretna okolnost jer
mnogi nisu imali iva majina brata. Bio je to stariji ovjek koji nije
nikad iskazivao previe simpatija za naciste. Dobro su ga primile oku
pacijske vlasti. Ali, molim vas, nastavite.
Noel ga je posluao. Potanko je ispriao sve to je znao o uvjetima kompetencije
koje zahtijevaju vlasnici La Grande Banque de Geneve, to ga je navelo da se
otarasi Gretchen Beaumont. Ispriao je Kessleru o nejasnoj migraciji von
Tieboltovih u Rio, o Heldeninu roenju, o umorstvu njihove majke i, naposljetku,
o njihovu bijegu iz Brazila.
Promijenili su prezime u Tennvson i ive u Engleskoj pet godina.
Johann von Tiebolt je poznat kao John Tennvson. On je novinar u
Guardianu. Gretchen se udala za ovjeka koji se zove Beaumont, a Hel
den se prije nekoliko mjeseci preselila u Pariz. Nisam joj upoznao
brata, ali sam se... sprijateljio s Helden. Sjajna djevojka.
Je li ona netko drugi s kojim ste sino bili?
Da odgovorio je Holcroft. elio bih vam neto rei o njoj, o
onome to je prola, to sada prolazi. Ona i tisue slinih dio su prie.
Mislim da bih o tome mogao neto znati uzvratio je Kessler.
Die Venounschte Kinder.
to?
Venviinschte Kinder. Venuunschung je njemaka rije za proklet
stvo. Ili za prokletu osobu...
Djeca prokletih dodao je Noel. Ona je upotrijebila taj izraz.
To je naziv koji su sami sebi prisili. Tisue mladih ljudi sada
vie ne tako mladih koji su pobjegli iz zemlje jer su bili duboko uvje
reni da ne bi mogli ivjeti s krivnjom nacistike Njemake na glavi.
Odbacili su sve njemako, uzeli su nova imena i identitete, nove naine
ivota. Bili su vrlo slini hordama mladih Amerikanaca koji su napustili
Sjedinjene Drave i otili u Kanadu i vedsku u znak protesta protiv
amerike politike u Vijetnamu. Te grupe ine supkulturu, ali nijedan
od njih ne moe potpuno odbaciti svoje korijene. Oni jesu Nijemci;
oni jesu Amerikanci. Oni se sele u stadima i vise jedan uz drugoga sna
ei se prolou koju su odbacili. Bockanje krivnje je teki teret. Treba
ga podnositi. Razumijete li me?
Ne ba sasvim iskreno e Holcroft. Ali, uostalom, ja nisam
izgraen na slian nain. Ja ne mogu preuzeti krivnju koja nije moja.
Kessler se zagledao u Noelove oi. Smjerno primjeujem da moda i nije tako.
Kaete da ne elite pobjei od ove vae pogodbe, a ipak ste ve doivjeli strane
stvari.
Holcroft je razmiljao o znanstvenikovim rijeima. Moda ima istine u tome, ali
su okolnosti drukije. Ja nisam nita ostavio. Drim da sam bio izabran.
Ne dio prokletih ubitano e Kessler ve dio izabranih?
U svakom sluaju, privilegiran.
Znanstvenik je kimnuo. I za to postoji rije. Vjerojatno ste je uli. Sonnenkinder.
Sonnenkinder? Noel se namrtio. Ako se dobro sjeam, na tu
sam rije naiao na jednom od kolskih predmeta u kojemu nisam ba
blistao. Antropologija, moda.
Ili je rije o filozofiji primijetio je Kessler. To je filozofska
misao koju je razvio Thomas J. Perry u Engleskoj dvadesetih godina
devetnaestog stoljea, a prije njega Bachofen u vicarskoj i njegovi ue
nici u Miinchenu. Bit je te teorije da su Sonnenkinder Djeca sunca s
nama ve stoljeima. Oni oblikuju povijest, oni su najmudriji meu
nama, oni su vladari epoha... privilegirani.
Holcroft je kimnuo. Sada se sjeam. Unitila ih je ta njihova privilegija. Postali su
izopaeni ili tako neto. Rodoskrvni, mislim.
To je samo teorija objasnio je Kessler. Mi opet skreemo; s
vama je lako razgovarati. Rekli ste za von Tieboltovu ker da joj
ivot nije lagan.
Svima njima. I vie nego teak. Umobolan. Stalno su u pokretu,
stalno bjee. Prisiljeni su ivjeti poput bjegunaca. Smatram da to najbo
lje objanjava njihov ivot.
Oni su lak plijen fanatika sloio se Erich.
Kao to su Odessa i Rache?
Da. Takve organizacije ne mogu djelotvorno postojati unutar
same Njemake; ne trpe ih. Zbog toga djeluju u drugim zemljama u
kojima se kreu nezadovoljnici i razoarani kao to su Veriviinschte
Kinder. Oni samo ele ostati ivi i vitalni ekajui na priliku da se vrate
u Njemaku.
Da se vrate?
Kessler je podigao ruku. Molim te, Boe, oni se nikad nee vratiti, ali to oni ne
ele shvatiti. Rache se bavio svakakvim suludim idejama. Jednom su htjeli postii
da bonska vlada bude produena ruka Kominterne, ali su to svi odbili poevi od
Moskve. Oni nisu nita vie nego obini teroristi. Odessa oduvijek eli oivjeti
nacizam. Na njih u Njemakoj gledaju s prezirom.
Pa ipak, oni tre za djecom odgovorio je Noel. Helden se
posluila frazom prokleti zbog onoga to su bili, prokleti zbog onoga
to nisu bili.
Ocjena kojoj se ne moe prigovoriti.
Trebalo bi ih zaustaviti. Dio tog novca u enevi trebalo bi upo
trijebiti da se obezglave i srue Odessa i Rache.
Ne bih se htio ne sloiti s vama.
Drago mi je to uti rekao je Holcroft. No, vratimo se enevi.
Svakako.
Noel je opisao ciljeve pogodbe i definirao uvjete koji se postavljaju nasljednicima.
Bilo je vrijeme da se usredotoi na ono to je on doivio.
Poeo je s ubojstvom u avionu, sa stranim dogaajima u New Yorku, govorio je o
ispreturanom stanu, o pismu ljudi iz Wolfsschanzea, telefonskom pozivu Petera
Baldwina i o brutalnim ubojstvima koja su se poslije zbila. Govorio je o bijegu iz
Rija i o ovjeku gustih obrva: Anthonvju Beaumontu, agentu Odesse. Ispriao je o
prepravljenim dokumentima u uredu za useljenje u Riju te o udnom susretu s
Mauriceom Graffom. Posebno se zadrao na upadu ljudi iz MI5 u njegovu hotelsku
sobu u Londonu te na iznenaujuoj informaciji da britanska pijunaa vjeruje
kako je Johann von Tiebolt ubojica kojeg su nazvali Tinamou.
Tinamou? upao je Kessler kao oinut; krv mu je udarila u lice.
Bio je to njegov prvi prekid Holcroftova prianja o neobinim dogaa
jima.
Da. Znate li neto o njemu?
Samo ono to sam proitao.
Koliko shvaam, neki vjeruju da je on odgovoran za desetke uboj
stava.
A Britanci misle da je to Johann von Tiebolt?
Varaju se dodao je Noel. Uvjeren sam da to sada znaju. Juer
poslijepodne dogodilo se neto to to potvruje. Shvatit ete kad
doem na to.
Nastavite.
Ukratko je opisao veer s Gretchen, fotografiju Anthonvja Beaumonta. Nastavio je
s Helden i Herr Oberstom te sa smru Richarda Holcrofta. Opisao je telefonske
razgovore koje je vodio s detektivom u New Yorku, koji se zove Miles, i sa svojom
majkom.
Nije zaboravio ispripovijedati o zelenom fiatu koji ih je slijedio do Barbizona i o
ovjeku koziava lica.
Zatim je doao red na luatvo fete d'hiver. Kako je pokuao postaviti zamku
ovjeku u fiatu i kako je zamalo izgubio ivot.
Prije nekoliko minuta rekao sam vam da su se Britanci varali u
pogledu Tennvsona rekao je Noel.
Tennvsona? Ah, ime koje je uzeo von Tiebolt.
Tako je. U MI5 su bili uvjereni da sve to se dogodilo u Mon
tereauu, ukljuujui i ovjeka koziava lica koji nas je pratio, valja pri
pisati Tinamouu. Ali je taj ovjek ubijen; on je radio za von Tiebolta;
oni su to znali. Helden je to ak potvrdila.
I prekinu ga Kessler Tinamou ne bi ubio svog ovjeka.
Tono.
To znai da e agent rei svojim pretpostavljenima...
Ne moe upade Noel. Ustrijeljen je dok je spaavao Heldenin
ivot. Ali e ga Britanci identificirati i iz djelia sastaviti sliku.
Hoe li Britanci nai agenta koji je umro?
Rije o tome e stii do njih. Mora. Policija je bila posvuda; pro
nai e njegovo tijelo.
Ne bi li zbog njega trag mogao navesti na vas?
Mogue je. Tukli smo se na trgu; ljudi e se toga sjetiti. Ali kako
se Helden izrazila: nas su slijedili, mi nismo nikog slijedili. Nema raz
loga da mi bilo to znamo o tome.
Nain kako govorite, zvuk rijei, nije ba sasvim siguran.
Prije nego je agent umro, odluio sam da mu spomenem Baldvvi
novo ime, da vidim hou li ita saznati. Reagirao je kao da mu je netko
ispalio iz pitolja pored uha. Molio je Helden i mene da doemo u
vezu s ovjekom koji se zove PaytonJones. Trebalo bi, kae, da mu
objasnimo sve to se dogodilo, da mu kaemo sve to se dogodilo i
da pronau tko nas je napao, tko je ubio von Tieboltova ovjeka i,
to je najvanije, da kaemo MI5 kako on vjeruje da je sve to u vezi
s Peterom Baldwinom.
S Baldwinom? Rekli ste da je bio s MI6?
Da. Prije nekog vremena doao im je s informacijom o preivje
lima iz Wolfsschanzea.
Wolfsschanze? Kessler je tiho ponovio rije. To je bilo pismo
koje vam je Manfredi dao u enevi, pismo napisano prije vie od tride
set godina.
Tako je. Agent nam je rekao da kaemo PaytonJonesu da se pri
hvati Baldwinova dosjea. Da ga proui do ifre Wolfsschanze. To je
izraz koji je upotrijebio.
Kad vas je Baldwin telefonski nazvao u New Yorku, je li spome
nuo Wolfsschanze? upita ga Kessler.
Nije. Samo je rekao da se klonim eneve, da on zna ono to nitko
ne zna. Zatim je odloio slualicu da bi otvorio vrata hotelske sobe i
vie se nije vratio.
Kesslerov je pogled sada bio hladniji. I tako je Baldwin saznao za enevu i za
povezanost Wolfsschanzea sa Zenevom. Je li tako?
Koliko je saznao, mi ne znamo. Moda je to vrlo malo, samo sit
nica. Moda samo naklapanje.
Ali su ta naklapanja bila dovoljna da vas zaustave da ne idete u
MI5. ak bi i prednost koja bi se postigla njihovim upozoravanjem da
je Beaumont ovjek Odesse, mogla biti skupo plaena. Britanci bi vas i
djevojku dugo sasluavali; postoje za to tisue naina, a oni su stru
njaci. Baldwinovo bi ime moglo izbiti na povrinu i oni bi opet uzeli
njegov fascikl. Ne smijete se izlagati sluajnostima.
I ja sam doao do istih zakljuaka rekao je Holcroft na koga su
Kesslerove rijei ostavile snaan dojam.
Moda postoji drugi nain da se Beaumonta udalji od vas.
Koji je to nain?
Odessu preziru ovdje u Njemakoj. Rije pravim osobama mogla
bi dovesti do njegova uklanjanja, odstranjenja. Zbog toga ne bi uope
trebalo da se vi obraate Britancima i tako biste izbjegli opasnost koja
bi mogla nastati ponovnim spominjanjem Baldvvinova imena.
Moe li se to urediti?
Nesumnjivo. Ako je Beaumont doista Odessin agent, kratka
poruka bonske vlade Foreign Officeu bila bi sasvim dovoljna. Ja pozna
jem dosta ljudi koji mogu uputiti takvu poruku.
Holcroft je osjetio olakanje. Jo je jedna prepreka uklonjena. Drago mi je da smo
se upoznali... da ste vi vi, a ne netko drugi.
Nemojte nagliti s takvim zakljukom. Vi elite da vam odgovo
rim. ekate da vam kaem hou li vam se pridruiti. Iskreno reeno,
ja...
Jo ne elim va odgovor prekinu ga Noel. Vi ste bili fer sa
mnom i ja moram isto tako nastupati prema vama. Jo nisam zavrio.
Moram jo govoriti o veeranjem dogaaju.
Veeranjem? Kessler je uznemiren, nestrpljiv.
Da. Zapravo je rije o dva protekla sata.
Sto se dogodilo... veeras?
Noel se nagnuo naprijed. Znamo za Rache i za Odessu. Ne znamo sasvim sigurno
koliko oni znaju o enevi, ali smo prokleto sigurni u ono to bi uinili kad bi
dovoljno znali. Mi znamo za ljude iz Wolfsschanzea. Tko god da su, oni su ludi
nisu bolji od drugih ali su na svoj udan nain na naoj strani; oni ele da eneva
uspije. Ali postoji jo netko. Netko neto mnogo jai od drugih. To sam veeras
otkrio.
O emu govorite? Ton Kesslerova glasa nije se izmijenio.
Od mog hotela pratio me jedan ovjek. Bio je na motorkotau i
pratio je moj taksi po Berlinu.
ovjek na motorkotau?
Da. Doveo sam ga ovamo poput proklete budale. Ipak sam shva
tio kako je to glupo i znao sam da ga moram zaustaviti. U tome sam
uspio, ali mi nije bila namjera, bio sam sasvim daleko od takve namjere,
da se dogaaji svedu na ono na to su se sveli. On ne pripada Racheu,
ne pripada Odessi. Mrzio ih je oboje, obje organizacije, i nazvao ih
koljaima i klaunima...
Kako ih je nazvao... Kessler je uutio na trenutak, a onda je vra
tio dio mirnoe koju je izgubio. Ispriajte mi o svemu to se dogo
dilo, o svemu to je reeno.
Padaju vam na pamet neke misli?
Ne... nikako ne. Samo se zanima. Kaite mi.
Holcroftu to nije bilo teko: sjeao se svake pojedinosti. Govorio je o trci, o zamci,
o razgovoru s neznancem, o hrvanju i pucnju. Kad je zavrio, Kessler ga je zamolio
da se vrati na razgovor koji su u tako neobinim okolnostima vodili on i ovjek u
crnom konom kaputiu. Pa je opet zamolio Noela da ponovi sve te rijei. Pa ga je
opet to isto zamolio.
Tko je to bio? Holcroft je znao da su Kesslerove misli u trku ispred njegovih. Tko
su oni?
Postoji nekoliko mogunosti odgovorio je Nijemac ali gotovo
da nema sumnje da su to nacisti. Neonacisti, da budem precizniji.
Potomci stranke, odcijepljena frakcija koja nema nikakva razumijevanja
za Odessu. To se dogaa.
to se dogaa?
Dogaa se to, postoje takvi ljudi, nemirni su, nezadovoljni sa sva
kim, mrze svakoga. Ipak fanatici, to sam htio naglasiti.
Ali kako oni znaju za enevu?
Milijuni ukradeni iz okupiranih zemalja, s platnog spiska Wehr
machta, iz Finanzministeriuma. Sav taj novac pohranjen u vicarskoj.
Nije bilo mogue odrati u potpunoj tajnosti tako golemu manipula
ciju.
Neto je uznemiravalo Noela, neto to je Kessler rekao, ali on ne bi mogao prstom
pokazati na tu rije. Ali kakve koristi od svega toga oni imaju? Oni ne mogu dobiti
novac. Mogli bi ga samo godinama vui po sudovima. Gdje oni nalaze korist za
sebe? Kako je misle ostvariti? Sve mi to nije sasvim jasno.
Vi ne poznajete i ne shvaate okorjele naciste, one koji su naciz
mom proeti do sri. Nitko ih od vas nije razumio. Nije to samo pitanje
kako se on moe okoristiti tim novcem. Njemu je jednako vano da se i
drugi ne okoriste. To je njegova unitavalaka strast kojom je proet do
kostiju. Htio bih da me razumijete...
Izvan loe se odjednom zau neka galama, neko neobino komeanje. Jedan
prasak, zatim nekoliko; odmah se zau enski krik koji je izazvao druge uzvike.
Zavjesa koja je skrivala lou bila je naglo povuena. Na otvorenom prostoru
pojavio se lik mukarca koji je zaronio naprijed i pao preko stola razrogaenih
oiju; krv mu je tekla iz usta i vrata. Lice mu je bilo iskrivljeno, a tijelo mu se
treslo od greva. Rukama je obujmio obje strane stola izmeu Holcrofta i Kesslera.
aptao je borei se za zrak.
Scena je bila neopisiva i Holcroftu se uinilo da je svijet stao, ali neki drugi,
sasvim neobini svijet, iako je u strelovitoj brzini misli znao da mu on sada ve
pripada.
ovjek je zurio u njih kao da ih obojicu eli obujmiti svojim luakim pogledom.
Wolfsschanze! Soldaten von Wolfsschanze!
Naglo je podigao glavu kao da e kriknuti. Meutim, naglo je izdahnuo zrak i
glava mu se sruila na stol.
ovjek u crnom konom kaputiu bio je mrtav.
Sve se dogodilo kao u stravinom snu, ali nita nije bio privid. Glava je pala na
stol, ali oi kao da su zadrale svoju luaku zainteresiranost za dvojicu ljudi za
stolom, kao da ih i nakon smrti ele zgromiti svojim pogledom i smrtnom
mrnjom.
ovjek u crnom konom kaputiu je umro, ali je Noelu ostavio zagonetnu
posjetnicu: tko je i kome je pripadao?

Idui su trenuci Noela vrlo zbunili, ne toliko svojom kaotinou, koliko
jezovitou. Krikovi su postali jo glasniji, a restoran su zahvatili i tresli valovi
straha i panike. ovjek okupan krvlju skliznuo je sa stola i skljokao se na pod.
Noelu se uinilo da je mrtvac jo jednom prijetei pogledao prije nego mu je glava
pala na pod.
Rudi! Rudi!
Herr Kessler! Poite sa mnom!
Brzo! riknuo je Erich.
to?
Ovuda, moj prijatelju. Ovdje vas ne smiju zatei.
Ali on je taj!
Nita ne govori, Noel. Molim te, uzmi me pod ruku.
to? Gdje?...
Tvoj kovei! Dokumenti!
Holcroft je zgrabio dokumente i ubacio ih u kovei. Osjetio je da ga vuku meu
krug znatieljnika. Nije znao kamo ga vode, ali je bilo dovoljno da ga vode dalje
od mrtvog ovjeka u crnom konom kaputiu. Slijepo i bez rijei iao je s
Kesslerom.
Kessler ga je vukao kroz gomilu. Ispred Kesslera nalazio se vlasnik koji se
probijao kroz gomilu na putu do zakljuanih vrata ispod i s lijeve strane stubita.
Vlasnik je izvukao klju iz depa i otvorio vrata pa su sva trojica nahrupila unutra.
Lupnuo je vratima i okrenuo se Kessleru.
Ja ne znam to da vam kaem, gospodo! To je doista strano.
Svaa pijanaca.
Nesumnjivo, Rudi. I mi ti zahvaljujemo odgovorio je Kessler.
Natiirlich. ovjek vaeg ugleda ne smije imati nita s ovim doga
ajem.
Vrlo si ljubazan. Postoji li neki izlaz?
Da. Moj privatni ulaz. Ondje.
Ulaz je vodio u neki sporedni prolaz. Ovuda rekao je Kessler. Moja su kola na
ulici.
Pourili su uliicom koja je vodila na Kurfurstendamm i plonikom skrenuli
nalijevo. S desne strane uzbuena se gomila okupila na ulazu u restoran. Jo dalje,
na istoj strani, Noel je ugledao policajca kako tri ulicom pribliavajui se
restoranu.
Brzo rekao je Kessler.
Kola su bila marke mercedes starijeg tipa. Brzo su uli i zatvorili vrata. Kessler je
upalio motor, ali ga nije drao u praznom hodu. Odmah je ubacio u brzinu i odjurio
prema zapadu.
Taj ovjek... u kaputu... to je onaj koji me slijedio proaptao je
Holcroft.
Toliko sam shvatio odgovorio je Kessler. Nakon svega to mu
se dogodilo ipak se mogao vratiti u lokal.
Moj Boe uzviknuo je Noel. to sam uinio?
Vi ga niste ubili, ako je to ono o emu mislite.
Holcroft se zabuljio u Kesslera. to?
Vi niste ubili tog ovjeka.
Revolver je sluajno opalio. Zrno ga nije ubilo, uvjeravam vas.
U to ne sumnjam. Zrno ga i nije ubilo.
Sto ga je onda ubilo? Kako je ubijen, ja vas opet ne razumijem?
Oigledno mu niste vidjeli vrat. On je garotiran. Zadavljen na sta
rinski nain.
Baldwin u New Yorku!
Wolfsschanze u Berlinu odgovorio je Kessler. Njegova je smrt
isplanirana do djelia sekunde. Netko u restoranu, dakako nedaleko od
nae loe, doveo ga je sasvim blizu naeg stola i iskoristio galamu i
vrevu da pokrije smaknue.
Oh, Isuse! U tom sluaju, tko god to bio... Noel nije mogao
dokonati reenicu; osjeao se bolesnim od straha. Htio je povratiti.
Tko god to bio zavrio je Kessler sada zna da sam ja dio
eneve. I tako ste dobili odgovor na svoje pitanje. Ja sam s vama, ja
sam s tobom.
ao mi je odgovorio je Holcroft. Bilo bi mi drae da si mogao
birati.
U to ne sumnjam i za to ti zahvaljujem. Meutim, moram insisti
rati na jednom uvjetu.
O emu se radi?
Moj brat Hans u Miinchenu mora biti takoer dijelom pogodbe.
Noel se sjeao Manfredijevih rijei; u tom pogledu nije bilo ogranienja. Jedino je
uvjetovano da svaka obitelj ima jedan glas. Nieg nema to bi mu to
onemoguavalo ako on to doista eli.
On e to htjeti. Mi smo vrlo bliski. Svidjet e ti se. On je dobar
lijenik.
Rekao bih da ste obojica dobri doktori.
On cijeli, lijei. Ja samo izlaem... Osim toga, ja sada vozim bez
ikakve veze. Ja bih te pozvao k sebi, u svoj stan, ali je u sadanjim okol
nostima bolje da to ne uinim.
Ve sam prouzrokovao toliko nevolja. Ali, za tebe je bolje da se
vrati kui to prije.
Zato?
Ako nas poslui srea, nitko nee policiji dati tvoje ime pa je
onda sve u redu. Ali ako netko kae policiji da si ti bio u loi kono
bar ili netko tko te poznaje moe rei da si ve izlazio iz restorana
kad se to dogodilo.
Kessler je zatresao glavom. Ja sam pasivan ovjek, isti pasivac. Takve mi misli
nikad ne bi pale na pamet.
Prije tri tjedna ne bi ni meni. Pusti me da iziem kod najblieg
stajalita taksija. Otii u u hotel i uzeti svoj putni koveg.
Glupost. Ja u te odvesti.
Ne bi trebalo da nas jo jednom vide zajedno. Bilo bi to isto kao
da traimo komplikacije.
Moram se nauiti da te sluam. Pa kako emo se onda vidjeti?
Nazvat u te iz Pariza. Za dandva sastajem se s von Tieboltom.
Tada nas trojica moramo poi u enevu. Vie nemamo mnogo vre
mena.
A taj ovjek u New Yorku? Taj Miles?
Ostaje meu jo nekim pitanjima koja u ti objasniti kad se opet
sastanemo. Eno taksija na uglu.
to sada namjerava? Sumnjam da ima avion u ovaj sat.
Onda u ekati na aerodromu. Ne elim biti izoliran i opkoljen u
hotelskoj sobi. Kessler je zaustavio kola. Holcroft je uhvatio kvaku.
Hvala ti, Erich. I oprosti, molim te.
Nemam ti to oprostiti, moj prijatelju Noel. Nazovi me.
Plavokosi mukarac ukoeno je sjedio za stolom u Kesslerovoj biblioteci. Oi su
mu odavale nezadrivu ljutnju; kad je progovorio, glas mu je bio nategnut i snaan.
Opet mi to ispriaj. Svaku rije. Nemoj nita izostaviti.
Kakva je korist od toga? odgovorio je Kessler koji je sjedio u
drugom dijelu sobe. Ve smo deset puta sve rekli. Sjeam se svake
pojedinosti, nita mi nije izmaklo.
Ako je tako, onda emo sve ponoviti jo deset puta! uzviknuo
je Johann von Tiebolt. Trideset puta, etrdeset puta! Tko je to bio?
Odakle je? Tko ga alje? Tko su dvojica u Montenerauu? Oni su pove
zani; odakle dolaze sva trojica?
Mi to ne znamo. Jednostavno ne znam kako da sve to prosudim.
Ostavlja me svaka misao. Ja ne znam naina kako da to kaem.
Ali postoji nain! Zar ne vidi? Odgovor je u tome to je taj
ovjek rekao Holcroftu u tom prolazu. Uvjeren sam u to. Te sam rijei
ve uo. Tu je veza!
Za ime Boje, // si imao tog ovjeka u rukama. Kessler je govo
rio vrsto. Ako nisi nita mogao saznati od njega, kako misli da mi
moemo neto utvrditi na temelju onoga to je Holcroft rekao? Trebalo
je da ga razbijete, slomite, da ga navedete da progovori.
Njega nije bilo mogue slomiti, ve je predaleko dopro s dro
gama. Ili sa slinim lijekovima.
I tako ste mu provukli icu kroz vrat i gurnuli ga na Amerikanca.
Luatvo prvog reda!
Nije luatvo odgovorio je Tennyson. Dosljednost. Holcroft
mora biti uvjeren da je Wolfsschanze posvuda. Da bocka, prijeti, titi...
Vratimo se onome to je bilo izgovoreno. Prema Holcroftovim rijeima,
ovjek se nije bojao smrti. Kako ono bjee? ... ja sam spreman. Svi
smo spremni. Zaustavit emo te. Zaustavit emo enevu. Ubij me pa e drugi
zauzeti moje mjesto; ubijte njega, pa e drugi doi na njegovo mjesto. Rijei
fanatika. Ali on nije bio fanatik, u to sam se sam uvjerio. On nije bio agent Odesse,
ni revolucionar Rachea. Bio je neto drugo. Holcroft se u tome ne vara. Neto
drugo. To je ono o emu moram misliti. Neto drugo.
U slijepoj smo ulici.
Ne sasvim. Imam ovjeka u Parizu koji istrauje identitet tijela
pronaenih u Montereauu.
La Surete?
Da. On je najbolji. Tennyson je uzdahnuo. Sve je to tako
nevjerojatno. Nakon trideset godina uinjeni su jasniji i otvoreniji
potezi i ve za dva tjedna pojavljuju se drugi ljudi niotkuda. Kao da
su zajedno s nama ekali tri desetljea. Pa ipak se ne pojavljuju na otvo
renom prostoru da ih vidimo. Zato se pojavljuju? To je pitanje koje
stri. Zato?
ovjek je rekao Holcroftu u onoj uliici: Mi emo taj novac
korisno upotrijebiti. Oni ga ne mogu dobiti ako otkriju enevu.
Takvo je tumaenje suvie jednostavno. Svota je prevelika,
golema je. Kad bi bio u pitanju samo novac, nita ih ne bi sprijeilo
da nam se obrate ili vlasnicima banke ako se o tome radi i zaponu
pregovore s pozicije snage. Gotovo osam stotina milijuna; gledajui s
njihova stajalita, oni bi zahtijevali dvije treine. Oni bi nakon toga
bili mrtvi, ali to oni ne znaju, niti slute. Ne, Erich, nije u pitanju
samo novac. Moramo neto drugo potraiti kao tumaenje.
Moramo voditi rauna o drugoj krizi! uzviknuo je Kessler.
Tko god je bio taj ovjek, veeras, tko god je bio u Montereauu,
oni su ipak drugorazredni kod je u pitanju naa najvanija briga! Shvati
to, Johanne! Britanci znaju da si ti Tinamou! Pogledaj toj injenici u
lice. Nemoj je gurati na sporedni kolosijek. Oni znaju da si ti Tinamou!
Ispravka. Oni sumnjaju u to; oni to ne znaju zasigurno. I kao to
je Holcroft tono rekao, oni e ubrzo biti uvjereni da se varaju, ako ve
nisu u to uvjereni. To je pozicija koja daje mnogo prednosti.
Prednosti? Jesam li te dobro uo? Prednosti, govori o predno
stima, molim te lijepo?
Da, o prednostima, i ne vidim kako to ti nisi sposoban shvatiti.
Ti si lud! kriknuo je Kessler. Ti e sve ugroziti. Ugroziti!
Naprotiv Tennvson odgovori mirno. Ja u sve uvrstiti,
ojaati sve pozicije. Kojeg bismo boljeg saveznika mogli poeljeti od
MI5? Da budemo jasni, mi imamo svoje ljude u britanskoj pijunai, ali ni jedan
nije na viem mjestu od PaytonJonesa. Bilo bi ga dobro imati za prijatelja.
Za ime Boje, o emu ti govori? Znanstvenik se znojio, a na
vratu su mu iskoile vene.
Sjedi, Erich.
Ne!
Sjedi!
Kessler je sjeo. Ja to neu trpjeti, Johann.
Nemoj nita trpjeti, samo me sluaj. Tennvson se nagnuo
naprijed.
Promijenimo uloge na nekoliko trenutaka; ja u biti profesor.
Ne zezaj me. Mi znamo kako treba postupati s napasnicima i ulje
zima koji se ne ele pokazati; koji neto kriju. Ali u ovoj situaciji ne
moemo sebi pomoi. Ako tebe dignu, to je onda ostalo? Mi smo pro
pali!
To je laskavo miljenje, ali ne smije misliti na taj nain. Ako se
meni neto dogodi, postoje popisi, imena naih ljudi sa svih strana.
Meu njima se moe nai ovjek koji e mene zamijeniti; etvrti Reich
e imati vou, u svakom sluaju. Ali se meni nee nita dogoditi. Tina
mou je moj tit, moja zatita. Kad Tinamou bude uhvaen, ne samo da
u ja biti ist od svake sumnje, ve u biti i te kako uvaavan, razumije
li me?
Ti si izgubio pamet! Ti si Tinamou!
Tennvson se naslonio i nasmijeio. Hajde da se pozabavimo naim ubojicom. Prije
deset godina ti si se sloio da je on moje najbolje ostvarenje. Koliko se sjeam, ini
mi se da si tada rekao da bi Tinamou mogao postati naim najvitalnijim orujem. A
on je to zaista i postao.
U teoriji. Samo u teoriji. Bila je to samo akademska procjena; i to
sam rekao!
Istina je; uostalom, ti esto nalazi utoite u svojoj samotnoj kuli
i tako treba i biti. Ali si bio u pravu, zna. U krajnjoj analizi, milijuni u
vicarskoj ne mogu nam posluiti ako ne budu upotrijebljeni. Svuda je
uma zakona kojima se esto gori spaavaju od boljih; njih treba
zaobii. Nije to tako jednostavno kao to je neko bilo jednostavno pla
titi za Reichstag, za blok poslanikih mjesta u parlamentu ili kupiti
izbore u Americi. Ali nama nije ni priblino tako teko kako je dru
gima, kako bi teko bilo drugima; to je bilo tvoje gledite prije deset
godina, a danas jo vie vrijedi. Mi smo u stanju postaviti izuzetne zahtjeve
najutjecajnijim ljudima u svakoj veoj vladi, barem na Zapadu. Oni su platili
Tinamouu da ubije njihove protivnike. Od Washingtona do &x\z& i Kaira; od
Atene do Beiruta i Madrida; od Londona do nekih drugih gradova. Tinamoua nitko
ne moe obuzdati. On je nezadriv. On je naa prava nuklearna bomba.
Koja moe nas zahvatiti radioaktivnim padalinama!
On bi to mogao sloio se Tennvson ali nee. Prije toliko go
dina, Erich, mi smo se zakleli da neemo uvati tajne jedan od drugoga
i ja sam se drao svoje zakletve u svemu osim u jednoj stvari. Neu se
opravdavati; bila je to, kako se ono kae, odluka titule, a ja sam je sma
trao potrebnom.
to si uinio? upita ga Kessler.
Osigurao sam najvitalnije oruje o kojemu si govorio prije deset
godina.
Kako?
Prije nekoliko trenutaka govorio si vrlo odreeno. Podigao si glas
i rekao da sara ja Tinamou.
I jesi!
Nisam.
to? O emu govori?
Ja sam samo pola Tinamoua. Da naglasim ono to je sigurno, ja
sam bolja polovica, ali ipak sam polovica. Godinama sam vjebao i
drugu osobu; on je moj zamjenik na polju, na terenu. Njegova je stru
nost nauena, njegova izuzetnost steena, uz pravog Tinamoua on je
najbolji na zemlji.
Znanstvenik je sasvim iznenaeno gledao u plavokosog mukarca. I sa
strahopotovanjem. Taj mu ovjek nikad nee davati lekcije o kojima on nije imao
ni pojma. Je li on jedan od nas? Ein Sonnenkind?
Naravno da nije! On je plaeni ubojica; on ne zna ni za to drugo
ve za sasvim izuzetan stil ivota u kojemu izuzetne svote novca koje
zarauje zadovoljavaju sve njegove prohtjeve. On je takoer svjestan
da e jednoga dana moda platiti punu cijenu za svoj nain ivota pa
tu mogunost i prihvaa. On je profesionalac.
Kessler se stropotao u naslonja i raskopao ovratnik. Moram rei da me nikad ne
prestaje iznenaivati.



Jo nisam zavrio odgovorio je Tennvson. U Londonu e se
uskoro zbiti jedan vaan dogaaj; okupljaju se dravnici. To je savrena
prilika. Tinamou e biti uhvaen.
On e biti to?
Dobro si uo. Tennvson se nasmijao. Tinamou e biti uhva
en s orujem u ruci; bit e to oruje vrlo udnog kalibra s oznakama u
ljebovima, u cijevi, koje e se moi povezati s tri prijanja umorstva.
Ulovit e ga i ubiti ovjek koji ga prati i na tragu mu je ve est godina.
ovjek koji radi vlastite sigurnosti ne eli javnu pohvalu, koji ne eli da
se spominje njegovo ime. Koji e na mjesto dogaaja pozvati obavje
tajne dunosnike svoje posvojene zemlje. John Tennvson, europski
dopisnik Guardiana.
Moj Boe, kako e to izvesti? Kessler je shvaao iz daljine o
emu se radi, ali jo je bio daleko od preciznije informacije. Htio je
saznati vie, ali opet zau Tennvsonov mirni glas.
ak ni ti to ne smije znati. Ali bit e toliko koristi kao da je rije
o samoj enevi. U novinstvu e se javiti glasovi da je Tinamou pohra
nio svoje privatne zabiljeke. Nisu pronaene pa se na temelju toga
pretpostavlja da ih je netko ukrao. Taj netko bit emo mi. I tako e
nam Tinamou biti koristan i u smrti.
Kessler je kimao glavom. Ti razmilja egzotino; to je tvoj glavni dar.
Izmeu ostalih odgovorio je plavokosi ovjek sasvim prirodnim
glasom, kao da je rije o injenici koju nije potrebno naglaavati nae
novo utemeljeno saveznitvo s MI5 moe biti korisno. Moda su neke
druge obavjetajne slube razvijenije ili imaju bolju tehniku bazu, ali
nijedna nije bolja od britanske. Tennvson je udario dlanom po
naslonu naslonjaa. A sada se vratimo naem nevidljivom neprijatelju.
Njegov je identitet u rijeima koje je izgovorio u onoj uliici. Ve sam
ih uo! Ja to znam.
Taj smo nain pristupa ve iscrpli.
Ne, tek smo poeli. Plavokosi ovjek uzeo je olovku i papir.
A sada, od poetka. Napisat emo sve to je on rekao, sve ega se
sjea.
Znanstvenik je uzdahnuo. Od poetka ponovio je. Vrlo dobro. Prema
Holcroftovu prianju, prve rijei tog ovjeka govorile su o ubojstvu u Francuskoj,
o injenici da Holcroft tada nije oklijevao upotrijebiti svoje oruje...
Kessler je govorio. Tennvson je sluao i prekidao ga traei da mu profesor ponovi
neke rijei i reenice. Pisao je pomamno. Prolo je etrdeset minuta.
Ja vie ne mogu izdrati objasnio je Kessler svoje stanje. Vie
nema niega to bih ti mogao rei o tome.
Jo jednom o orlovima opet e plavokosi govorei hrapavim gla
som. Izreci rijei tono onako kako ih je Holcroft tebi rekao.
Orlovi?... Vi neete zaustaviti orlove. Ne ovaj put. Nije li
moda mislio na Luftvvaffe? Na Wehrmacht?
Nije vjerojatno. Tennvson je pozorno gledao papir ispred sebe.
Stade udarati prstom po jednome mjestu na papiru. Ovdje. Tvoj
Wolfsschanze. Va Wolfsschanze.... Dakle to znai na, ne njihov.
O emu ti govori? upita ga Kessler. Mi smo Wolfsschanze;
ljudi iz Wolfsschanzea su Sonnenkinder!
Tennvson se uope nije osvrtao na prekid. Von Stauffenberg, Olbricht, Von
Falkenhausen i Hopner. Rommel ih je nazvao pravim orlovima Njemake. Oni
su bili ustanici, ubojice koji su namjeravali umoriti Hitlera. Svi su strijeljani, a
Rommelu je nareeno da sam sebi oduzme ivot. To su orlovi koje je on
spominjao. Njihov Wolfsschanze, ne na.
Kamo nas to vodi? Za ime Boje, Johann, ja sam iscrpljen. Ne
mogu vie!
Tennvson je ispisivao tuce listova papira; sada je gledao napisano, razgledavao,
usporeivao, podcrtavao pojedine rijei, zaokruivao reenice. Moda si doista
rekao dovoljno za raspoznavanje odgovorio je. Evo, to je ovdje... u ovom dijelu.
Izgovorio je rijei koljai i klaunovi, a zatim vi neete zaustaviti orlove .. Koji
trenutak nakon toga Holcroft mu je rekao da bi raun mogao biti zatvoren
godinama, da postoje uvjeti... smrznuta sredstva, tako neto, zamrznuta
sredstva, naravno, pa vraen natrag u zemlju. ovjek je ponovio frazu natrag
u zemlju rekavi da je to pukotina. Ali je zatim dodao da nee biti sprene
zemlje. Sprena zemlja. Nee biti... sprene zemlje.
Gornji dio tijela plavokosog ovjeka gotovo se ukoio. Naslonio se na stolicu dok
mu se isklesano lice iskrivilo u koncentraciji; hladnim je oima ukoeno gledao
papir. Pa to je nemogue. To ne moe biti... poslije svih tih godina. Operacija
Barbarossa! Sprena zemlja Barbarosse! Oh, moj Boe, Nachrichtendienst. To je
Nachrichtendienst!
O emu ti govori? upita ga Kessler. Barbarossa je bila
prva Hitlerova invazija na sjever, sjajna pobjeda.
On je to nazvao pobjedom. Prusi su to nazvali katastrofom. up
lja pobjeda ispisana krvlju. Cijele divizije nespremne, neizvjebane,
desetkovane... Osvojili smo zemlju, govorili su generali. Osvojili
smo bezvrijednu, sprenu zemlju Barbarosse. Od toga je nastao
Nachrichtendienst.
Sto je to?
Obavjetajna jedinica. Razrijeena, iskljuivo junkerska jedinica.
Razrijeena po biranju osoba za slubu u toj jedinici; bio je to korpus
aristokrata. Poslije je bilo onih koji su mislili da je to Gehlenova ope
racija, jedinica koja je stvorena da sije nepovjerenje izmeu Rusa i
Zapada. Ali nije to bila; bila je sama za sebe. Duboko su mrzili Hitlera;
prezirali su Schutzstaffel, SS smee, kako su oni govorili. Mrzili su
zapovjednike Luftvvaffe. Sve su ih nazivali koljaima i klaunovima.
Bili su iznad rata, iznad stranke. Bili su samo za Njemaku. Njihovu
Njemaku.
Kai to namjerava rei, Johann! uzviknuo je Kessler.
Nachrichtendienst je preivio. To je uljez. Nametljivac s kojim,
kako se ini, valja raunati. Oni ele onemoguiti, unititi enevu
koju mi imamo u rukama. Misle da ih nita nee zaustaviti u planu
da izjalove etvrti Reich jo prije nego je roen.
Kessler je zamiljeno gledao ispred sebe kao da jo vae domet rijei koje je uo.
Obojica su zautjeli.
Treba raunati s jo jednim neprijateljem.

Noel je ekao na mostu promatrajui kako parika svjetla trepu kao skupine
siunih svijea. Nazvao je Helden u izdavakoj kui Gallimard. Pristala je da se
nakon radnog vremena sastanu na Pont Neufu. Nastojao ju je privoljeti da se
odvezu u hotel u Argenteuilu, ali je ona odbila tu ponudu.
Obeala si mi dane, tjedne, ako zaelim podsjetio ju je.
Obeala sam nama oboma, dragi moj, i imat emo ih. Ali ne u
Argenteuilu. Objasnit u ti kad se sastanemo.
Bilo je tek pet sati i petnaest minuta; zimska se no brzo spustila na Pariz, a
hladnoa rijeke prodirala je kroza nj proimajui ga. Podigao je ovratnik ogrtaa
kupljenog iz druge ruke da bi se obranio od hladnoe. Opet je pogledao na sat;
kazaljke se nisu pomicale. Kako bi i mogle? Nije prolo vie od deset sekundi
otkako je posljednji put pogledao na njih.
Osjeao se kao mladi koji eka djevojku to ju je upoznao u nekom provincijskom
klubu na ljetnoj mjeseini pa se nasmijao sam sebi; iako je bio zbunjen, nije htio
priznati zabrinutost koju je osjeao. Nije se nalazio na mjeseini neke tople ljetne
noi. Bio je na mostu u Parizu, a zrak je bio hladan. Osim toga, imao je na sebi
noeni ogrta biveg vlasnika, a u depu revolver.
Ugledao ju je kako ide prema mostu. Pribliila se i bolje je vidio. Imala je crni
kini ogrta, a lice joj je uokvirivala plava kosa smirena tamnocrvenim alom.
Koraala je odmjereno, ni brzo ni sporo; doimala se kao usamljena ena koja se
vraa kui s radnog mjesta. Uz izuzetak njezinih izvanrednih crta lica koje su iz
daljine bile jedva vidljive, bila je poput tisua drugih ena u Parizu koje su ile
kui rano uveer.
Ugledala ga je. Htio joj je poi u susret, ali je ona podigla ruku, to mu je bio znak
da ostane na mjestu. On na to nije obraao panju jer joj je htio prii to bre
ispruivi ruke. Ona je uetala meu njegove ruke i zagrlili su se. Osjetio je ugodu
to je opet s njom. Odmaknula je glavu od njega i gledala ga. Nastojala je biti
ozbiljna, ali su joj se oi smijale.
Ne smije trati po mostu rekla mu je. ovjek koji tri po
mostu je uoljiv. Iznad vode se seta, a ne tri.
Nedostajala si mi. Ba me briga o tome to govori.
Mora se nauiti. Kako je bilo u Berlinu?
Obujmio ju je oko ramena i krenuli su prema etalitu SaintBernard i Lijevoj obali.
Imam ti mnogo toga za ispriati. Neto je dobro, a neto nije ba tako dobro. Ali
ako je uenje znak napretka, mislim da smo uinili nekoliko golemih koraka. Jesi li
razgovarala s bratom?
Jesam. Danas poslijepodne. Nazvao je sat nakon tebe. Njegovi su
planovi izmijenjeni; ve sutra moe biti u Parizu.
To je najbolja vijest koju si mi mogla priopiti. Barem ja tako
mislim. O tome u ti sutra moi vie rei. Preli su preko mosta i
skrenuli lijevo, uz obalu rijeke. Jesam li ja tebi nedostajao?
Noel, ti si lud. Otputovao si juer poslijepodne. Jedva sam imala
vremena da doem kui, da se okupam, da spavam cijele noi, to mi je
i te kako nedostajalo, i da se napokon vratim na posao.
Otila si kui? U svoj stan?
Ne, ja... Zautjela je i pogledala ga smijui se. Vrlo dobro,
Noel Holcroft, novi regrute. Ispituj onako ovla, da se ne primijeti, rav
noduno.
Ne osjeam se ravnodunim.
Obeao si mi da me to nee pitati. Sjea li se, Noel?
Ne ba odreeno. Pitao sam te jesi li udana i ivi li s nekim;
dobio sam negativan odgovor na prvo pitanje i vrlo nejasan na drugo,
ali ti zapravo uope nisam obeao da neu pokuati pronai gdje ivi.
Ali, to je bilo jasno, dragi moj. Jednog u ti dana rei pa e
vidjeti kako si bio glup.
Kai mi sada. Ja sam zaljubljen. elim znati gdje ivi moja ena.
Osmijeh je nestao s njezinih usana. Zatim se vratio i ona ga je opet pogledala. Ti si
poput djeaia koji izgovara novu rije. Ti me jo ne poznaje dobro da bi me
volio. To sam ti rekla.
Zaboravio sam. Ti voli ene.
One su meu mojim najboljim prijateljima.
Ali se ne bi htjela udati za jednu od njih.
Ne elim se udati ni za koga.
Sjajno. Tako je manje komplicirano. Jednostavno se preseli k
meni za iduih deset godina s pravom opcije na jednoj i drugoj strani.
Ti govori lijepe stvari.
Zaustavili su se na raskriju. Okrenuo je Helden prema sebi drei je objema
rukama. Ja ih govorim jer mislim.
Ja ti vjerujem rekla mu je gledajui ga znatieljno; u oima joj se
itao strah, iako ga je gledala ispitivaki.
Opazio je taj strah; smetao ga je i brinuo pa se nasmijeio. Voli li me barem
malo?
Ona se nije mogla nasmijeiti. Mislim da te volim vie nego malo. Ti si problem
koji nisam eljela. Nisam sigurna da u se moi hrvati s njim.
To je jo bolje. Nasmijao se i uzeo joj ruku radi prijelaza ulice.
Lijepo je saznati da nema sve odgovore.
Zar si vjerovao da imam?
inilo mi se da tako misli.
Ne mislim.
Znam.
Restoran je bio tek napola popunjen gostima. Helden je zatraila stol u kutu
odostraga tako da se ne vidi s ulaza. Vlasnik je kimnuo. Bilo je jasno da mu nikako
ne ide u glavu zato je ta belle femme dola u njegov restoran s tako siromaki
odjevenim mukarcem. U njegovim je oima bio komentar: stvari ne idu dobro za
parike djevojke ovih dana. Ovih noi.
On me ne gleda zaljubljeno primijetio je Holcroft.
Ipak, ima nade za tebe. Tvoj je ugled porastao otkako si naruio
skupi viski. Nacerio se, zar nisi vidio?
Gledao je i moju jaknu. Nesumnjivo potjee s uglednije police
nego ogrta.
Helden se nasmijala. Svrha tog ogrtaa nije visoka moda. Jesi li ga upotrijebio u
Berlinu?
Jesam. Imao sam ga na sebi kad sam pokupio kurvu. Jesi li lju
bomorna?
Ne mogu biti ljubomorna na enu koja je prihvatila poziv od
nekoga tko je tako odjeven.
Bila je slika ljupkosti.
Sretan si. Vjerojatno je bila agent Odesse i ti si sada zaraen dru
tvenom boleu kao to je bilo planirano. Posjeti lijenika prije nego
me opet vidi.
Noel joj je uzeo ruku. Kad je progovorio, nije bilo humora u njegovu glasu.
Odessa nije naa briga. Nije ni Rache. To su jedna ili dvije stvari
koje sam nauio u Berlinu. Sasvim je upitno zna li ijedna od tih dviju
organizacija neto o Zenevi.
Helden je bila zapanjena. Ali to je s Beaumontom? Rekao si da je on Odessa, da
te slijedio u Rio.
Ja mislim da je on Odessa i on me slijedio, ali ne zbog eneve.
On je povezan s Graffom. Nekako je saznao da traim Johanna von
Tiebolta; zato me pratio. Ne zbog eneve. Znat u vie sutra nakon
razgovora s tvojim bratom. Bilo kako bilo, Beaumont e za nekoliko
dana biti izvan igre. O tome e Kessler povesti rauna. Rekao je da
e nazvati nekoga u bonskoj vladi.
Zar je to tako jednostavno?
To nije tako teko. Samo spominjanje Odesse, a posebice ako
sumnjiva osoba radi u vojnoj slubi, dovoljno je da izazove cijeli niz
istraga. Beaumonta e uvui u to.
Ako nije Odessa ili Rache, o kome je rije?
To je dio onoga to ti elim rei. Moram se otarasiti ogrtaa i
kape.
Oh? Helden je bila smetena.
Ispriao joj je zato, iako je blaim tonom govorio o dogaajima u uliici u
Berlinu. Zatim joj je opisao razgovor s Kesslerom shvaajui, kad je doao do
kraja prie, da ne moe izostaviti ubojstvo nepoznatog ovjeka u konom kaputiu.
Sutra e o tome sve rei njezinu bratu; ako bi sada preutio Helden ono to se
dogodilo u restoranu u Berlinu, to ne bi imalo nikakve svrhe.
Kako je to strano. Je li Kessler znao o kome je rije, odakle je
doao taj ovjek?
Nije. Nita nije znao. Pola tuceta puta smo ponavljali sve to je taj
ovjek meni rekao; nastojali smo shvatiti tko je, to je i tko je iza njega,
ali nismo mnogo saznali. Po Kesslerovu miljenju on je vjerojatno pri
padnik neonacistike grupe, nasljednika stranke, kako ih je Kessler
nazvao. Odijeljena frakcija koja mrzi Odessu.
Pa kako bi oni mogli znati za raun u Zenevi?
To sam pitao Kesslera. Rekao je da takve manipulacije kakve su
bile potrebne da bi se taj novac izvukao iz Njemake moda nisu mogle
biti sasvim u zavjetrini i da nitko o njima nita ne zna; veli da je netko
negdje mogao saznati za to.
Ali se eneva zasniva na tajnosti. Bez tajnosti sve bi propalo.
Onda je to pitanje stupnja. Kad je tajna tajna? to odjeljuje
povjerljivu informaciju od apsolutno tajne informacije? aica ljudi
saznala je o Zenevi i eli nas sprijeiti da dobijemo novac i upotrije
bimo ga onako kako mora biti upotrijebljen. Oni ga ele za sebe pa
zbog toga i ne ele cijelu stvar iznijeti u javnost ili je nepopravljivo ome
sti.
Ali, ako su toliko saznali o Zenevi, onda znaju da ne mogu dobiti
taj novac.
Ne moraju to znati.
Onda bi im trebalo rei!
Toliko sam rekao i ovjeku u uliici. Nisam ga uvjerio. ak da
sam ga i uvjerio, sada to vie ne bi znailo nikakvu razliku.
Ali, zar ne razumije? Netko mora doi do tih ljudi, tko god da
su, i uvjeriti ih da nita nee postii zaustavljajui tebe, moga brata i
Ericha Kesslera.
Holcroft je ispio gutljaj. Nisam sasvim siguran da bi to trebalo uiniti. Kessler je
neto rekao to me zabrinulo kad sam ga uo, a i sada me brine. Rekao je da mi,
mi, vjerojatno misli na sve nas koji nismo dobro prostudirali tu temu, nikad
nismo shvatili tvrdokorne naciste. S nacistikog gledita nije rije samo o tome tko
bi se mogao okoristiti novcem, ve im je jednako vano da se ni drugi ne okoriste.
Kessler je to nazvao unitavalakom proetou ili je rekao neto potpuno isto.
Helden se opet namrtila. Dakle, ako im bude reeno, oni e krenuti za tobom jer
bez tebe ne moe biti eneve.
Ne barem jo jednu generaciju. To je dovoljan motiv. Novac se
vraa u trezore jo trideset godina. Punih trideset godina.
Helden je prinijela ruku ustima. ekaj malo; postoji neto to je nevjerojatno i
sasvim krivo. Nastojali su te ubiti. Tebe. Od poetka... tebe.
Holcroft je zatresao glavom. Ne moemo biti ba u to sigurni...
Ne moemo biti sigurni? upala mu je Helden u rije. Moj
Boe, to jo hoe? Pokazao si mi jaknu. U onom je avionu bio strih
nin; pucnjevi u Riju. to bi ti jo htio? Sada te uope ne razumijem.
ekaj, molim te. Mene i te kako zanima tko je bio iza svega toga.
Zbog toga moram razgovarati s tvojim bratom. On e mi pomoi u
tome.
to ti Johann moe rei?
Koga je ubio u Riju.
Helden se stade protiviti, ali joj je on opet uzeo ruku. Dopusti mi da ti objasnim.
Mislim da smo u sredini, ja sam u sredini izmeu dviju borbi; prva nije ni u kakvoj
vezi s drugom. to god se dogodilo tvome bratu u Riju, nema nikakve veze sa
Zenevom. Tu sam pogrijeio. Nije u vezi; to je odijeljeno, a ja sam sve vezao za
enevu.
To sam ti upravo htjela rei dodala je Helden.
Bio sam spor. Pa da, u tom sluaju nitko nije pucao u mene, niti
me pokuao otrovati ili mi gurnuti no u trbuh. Takvi dogaaji pot
puno preobraze misaoni proces i nametnu mu se. Barem mogu garan
tirati da je tako kod mene, ne znam za tebe.
Johann je ovjek razliitih interesa, Noel rekla mu je. On
moe armirati i oarati, biti blizak ljudima, ali i vrlo utljiv. To je
dio njega. ivi udnim ivotom. Ponekad o njemu mislim kao o obadu.
Brzo juri s mjesta na mjesto, od jednog interesa do drugog, uvijek to
ini briljantno, uvijek ostavlja svoj znak, ali ne eli uvijek da taj znak
bude prepoznatljiv. To ima svoju logiku, jednom je rekao, ali nije mi
to objasnio do kraja.
On je ovdje, on je tamo, on je svugdje prekinu je Holcroft.
Opisuje mi neku vrstu osobe iz bajke, cvijet koji svugdje raste.
Tono. Meutim, Johann ti moda nee htjeti rei to se dogodilo
u Riju.
Mora mi rei. Moram znati.
Budui da to nije vezano za enevu, on moda nee pristati.
Onda u ga pokuati uvjeriti. Mi moramo saznati koliko je on
ranjiv.
Recimo da je ranjiv. to se onda dogaa?
Bio bi diskvalificiran od sudjelovanja u enevi. Poznato nam je
da je nekog ubio. Ti si ula da je jedan ovjek, bogat, utjecajan ovjek,
kako si mislila, elio tvoga brata vidjeti objeena zbog ubojstva. ]a znam
da je petljao s Graffom, a to znai s Odessom. Pobjegao je da bi spasio
ivot. Poveo je sa sobom tebe i sestru, ali je pobjegao da spasi svoj i
vot. Umijeao se u svu silu komplikacija; ljudi ga trae zbog vrlo neu
godnih razloga pa nije nerazborito pretpostaviti da bi mogao biti ucije
njen. To bi moglo potresti enevu; moglo bi je iskvariti, izmijeniti joj
smisao, onemoguiti je. Sve su kombinacije, na alost, mogue.
Treba li bankarima to rei, mora li se to njima rei? upita Hel
den.
Noel joj je dodirnuo obraz prisilivi je da ga pogleda. Ja bih im morao rei. Mi
ovdje imamo u igri sedam stotina i osamdeset milijuna dolara; rije je o trojici ljudi
koji su prije smrti obavljali izuzetan posao. Bila je to njihova gesta prema povijesti,
jedna vrsta naknadnog sporazumijevanja i olakanja savjesti mukotrpnim i
opasnim radom; ja doista vjerujem da je bilo tako. Ako to tvoj brat ugrozi ili bilo
kako izloi opasnosti, ako uzrokuje nenamjeravanu, pogrenu upotrebu tih
sredstava, u tom je sluaju moda bolje da ti milijuni ostanu zakljuani za iduu
generaciju. Ali tako ne mora biti. Prema pravilima, ti bi bila izvriteljica u ime von
Tiebolta.
Helden je zurila u njega. Ja na to ne mogu pristati, Noel. Mora biti Johann. Ne
samo da je on kvalificiraniji da bude dijelom Zeneve, ve on to zasluuje. Ja mu to
ne mogu uzeti.
A ja mu to ne mogu dati. Ne mogu ako bi to tetilo pogodbi.
Razgovarajmo o tome nakon mog razgovora s njim.
Prouavala mu je lice; osjeao se udno. Uzela mu je ruku s lica i zadrala je u
svojoj. Ti si moralan ovjek, zar ne?
Moda nisam. Samo sam ljutit. Sit sam korupcije u razrijeenim
krugovima financijera. Toga ima strahovito mnogo u mojoj zemlji.
Razrijeeni krugovi financijera?
To je fraza koju je moj otac upotrijebio u pismu koje mi je upu
tio.
To je udno primijetila je Helden.
Sto je udno?
Uvijek si ga nazivao Clausen ili Heinrich Clausen. Slubeno, pri
lino daleko.
Holcroft je kimnuo priznajui istinitost njezine primjedbe. To je moda smijeno
jer ja doista sada ne znam nita vie o njemu nego to sam prije znao. Ali mi je
opisan. Kako je izgledao, kako je govorio, kako su ga ljudi sluali i kako je
djelovao na njih.
Znai da zna vie o njemu.
Na ba. Samo dojmovi. Dojmovi djeteta, osim toga. Ali na neki
nain, na mala vrata, mislim da sam ga naao.
Kad su ti tvoji roditelji govorili o njemu?
Nisu mi govorili moji roditelji, ne moj... ouh. Samo Althene. Bilo
je to dva tjedna nakon mog dvadeset i petog roendana. Tada sam ve
radio i bio ovlateni profesionalac.
Profesionalac?
Ja sam arhitekt, sjea li se? Ja sam gotovo na to zaboravio.
Tvoja je majka ekala sve do tvog dvadeset petog roendana da ti
to kae?
Bila je u pravu. Ne mislim da bih tu istinu mogao probaviti dok
sam bio mlai. Dobri Boe! Noel Holcroft, ameriki djeak. Hrenovke
u pecivu, preni krumpir, Shea Stadium i Mets, Garden i Knicks;55 pa
fakultet i prijatelji iji su oevi bili vojnici u velikom ratu, a svaki je na
svoj nain pobijedio u ratu. Da je taj momak rekao da je njegov pravi
otac bio jedan od onih sadista u visokim izmama u ratnim filmovima,
Kriste, taj bi momak propisno nadrljao.
Pa zato ti je uope rekla istinu?
Jer je vjerovala da bi mogla postojati i sasvim neznatna mogu
nost da ja to sam ieprkam jednog dana, a to ona nije htjela. Nije
ba vjerovala da e se to dogoditi. Ona i Dick su prekrili sve tragove,
sve do izvoda iz rnatine knjige roenih u kojemu pie da sam njihov
sin. Ali postoji jo jedan izvod. U Berlinu. Clausen, muko dijete.
Majka Althene. Otac Heinrich. A postoje i ljudi koji znaju da
ga je ona ostavila, da je otila iz Njemake. Htjela je da budem pri
premljen ako to ikad izbije na povrinu, ako se netko sjeti i pokua
iskoristiti tu informaciju. Da budem pripremljen, kaem usput, da
je zanijeem. Da mogu rei da je bilo jo jedno dijete, takoer
muko o kojemu se nikad nije govorilo u kui koje je umrlo u najranijoj dobi u
Engleskoj.
to znai da postoji jo jedan izvod? Smrtovnica?
Da. Propisno ubiljeeni podaci negdje u Engleskoj, negdje u Lon
donu.
Helden se naslonila na drvenu stijenu loe. Sve u svemu, ti i ja se ba mnogo ne
razlikujemo. Nai su ivoti puni lanih papira. Najvaniji podaci o sebi lani;
tumaenje prolosti lano; tumaenje sadanjosti lano. Barem za neke. I tako
mjesecima, godinama. Umjesto razmiljanja o ivotu i o dubljim temama,
razmiljamo o krai elementarne grae linosti. Mora da je pravi luksuz ivjeti na
drukiji nain i bezbrino tvrditi da si ono to jesi ne vodei rauna hoe li to netko
povjerovati ili nee. To je njegov problem koji ti odmah zaboravlja, a tipa
neopozivo smjeta u budale. A ovako je svaki nejasni pogled razlog za uzbunu jer
je teko otkriti postoji li neka opasna motivacija iza njega i koja je. Lijep ivot, zar
ne, dragi?
Meni papiri ne znae mnogo. Ja nikad nikoga nisam zaposlio
zbog papira, a nisam nikoga ni otpustio ako bi mi ih netko drugi donio.
U glupom svijetu dokumenata, peata i urudbenih zapisnika, potpisa s
lijeve i s desne strane, ja nisam nalazio nikakvu mjeru sigurnosti za stje
canje osobnih sudova o ljudima i stvarima. ini se da nisu svi isti; neki
se opasno razlikuju.
Noel je ispio svoje pie. Ja samo postavljam pitanja nastavio je.
I, dakako, odluio sam da tvome bratu postavim neka neugodna pita
nja. U ime Boga nadam se da on ima odgovore koje elim uti.
I ja se nadam.
Nagnuo se prema njoj tako da su im se dodirivala ramena. Lijevom rukom joj je
blago maknuo uvojak koji je spreavao da je bolje vidi.
Voli li me barem malo?
Vie nego malo.
Budi sa mnom noas.
Namjeravam. Tvoj hotel?
Ne onaj u Rue Chevalle. Taj gospodin Fresca kojeg smo izmislili
one veeri preselio se u bolje odaje. Objasnio mi je da je dosta kad je
dosta i kad se neto ne mora da je bolje da se ne mora. Tako neto; ne
znam je li to pouno, ali ipak nekako zvui, zar ne?
Ako tako kae gospodin Fresca... Helden se nasmijala i privi
nula blie Noelu.
Vidi otpoe Holcroft i ja imam u Parizu nekoliko prijatelja
koje gospodin Fresca ne poznaje i bolje da je tako. Jedan od mojih pri
jatelja je pomonik Vlasnika u George Cinq, a kau da taj hotel nije ba
obina neprozraena rupa.
Ah, kako ekstravagantno naalila se Helden.
Sve je to nama doputeno i imamo na to pravo. Ti si posebna
ena, a osim toga ne znamo to e se dogoditi od sutra nadalje. Moda
cvijee, moda pramaljee; mogu tmine, mogu psine...
Ubrajaju li te meu vrhunske nepoznate pjesnike ili ti je ime na
Parnasu opet e Helden.
Tajna nasmijeio se Noel. Nego, usput, zato ne moemo u
Argenteuil? Obeala si da e mi rei.
Ondje su nas vidjeli.
to? Tko nas je vidio?
Vidio nas je jedan ovjek; zapravo, tebe je vidio. Mi mu ne
znamo ime, ali znamo da je iz Interpola. Ondje imamo na izvor. Iz
parikog je sjedita upuen bilten s tvojim opisom. Zahtjev da ti se
ue u trag potekao je iz New Yorka.
Iz New Yorka?
Da. Zahtjev je uputio policijski inspektor koji se zove Miles.

John Tennvson je odmjerenim koracima iziao u vrevu aerodroma Heathrow.
Krenuo je prema crnoj limuzini, jaguaru koji je bio parkiran uz plonik. Voza je
puio cigaretu i itao knjigu. im je ugledao plavokosog mukarca, brzo je iziao
iz kola.
Dobar dan, gospodine Tennvson rekao je grlenim velkim
akcentom.
eka li dugo? upitao ga je Tennvson bez velikog zanimanja za
tu pojedinost.
Ne ba odgovorio je voza i uzeo Tennvsonovu torbu i kove
i.
Pretpostavljam da biste vi eljeli voziti.
Da. Ja u te odbaciti uz put. Negdje gdje moe nai taksi.
Mogu ga ovdje nai.
Ne, elim razgovarati nekoliko minuta. Tennvson je sjeo na
mjesto vozaa; Velanin je otvorio stranja vrata i unutra stavio
prtljagu. Minutu nakon toga proli su kroz izlazna vrata aerodroma i
autoputom se odvezli u London.
Jeste li dobro putovali? upita ga Velanin.
Bio sam jako zauzet poslovima.
Proitao sam va lanak o Bahrainu. Veoma zanimljivo i zabavno.
Nasmijao sam se.
Bahrain je doista zabavan. Indijski su trgovii jedini ekonomisti
na arhipelagu.
Ali ste bili blagi prema eicima.
Oni su bili blagi prema meni. Kakve su vijesti sa Sredozemlja?
Jesi li bio u kontaktu sa svojim bratom na Beaumontovu brodu?
U stalnoj sam vezi. Sluimo se radiofonom nedaleko od rta
Camarat. Sve ide po planu. Na obali se uju govorkanja da je kapetan
vien kako se vozi u nekom amcu sa enom iz SaintTropeza. U
posljednjih etrdeset osam sati nitko nije uo ni za amac ni za taj
par, kao da su propali u more. Bilo je jakog vjetra na moru upravo
u vrijeme kad su vieni. Moj e brat sutra podnijeti izvjetaj o tom
dogaaju. On e preuzeti zapovijed, dakako.
Dakako. Znai da je doista sve po planu i sve u redu. Beaumon
tova e smrt biti sasvim jasna, bez sumnje. Nesrea zbog loeg vre
mena. Nitko nee preispitivati tu priu. To je sasvim u redu.
Vi mi ne moete rei to se doista dogodilo?
Ne bih mogao ulaziti u pojedinosti; bilo bi to optereenje za tebe.
Ali, osnova je svega u injenici da je Beaumont nasamario sam sebe, da
je otiao predaleko. Pogreni ljudi vidjeli su ga na pogrenim mjestima.
ak se nagaalo nije li na istaknuti oficir na neki nain povezan s
Odessom.
Velaninov izraz lica odavao je ljutnju. To je opasno. Prokleta budala.
Neto ti moram rei nastavio je Tennvson. Skoro e vrijeme.
Velanin je odgovorio sa strahopotovanjem. Znai, dogodilo se?
Tijekom idua dva tjedna, pretpostavljam.
Ne mogu povjerovati u to!
Zato? upita ga Tennvson. Sve je po programu. Telegrami
trebaju krenuti. Svugdje.
Svugdje... ponovio je Velanin.
ifra je Wolfsschanze.
Wolfsschanze?... Oh, Boe, dolo je vrijeme!
Pred nama je. Obnovi konani glavni popis podrunih voa u
samo jednom primjerku, dakako. Uzmi svu arhivu na mikrotokama,
zemlja po zemlja, grad po grad, svaka politika veza i zapeati je u
elinu kutiju. Kutiju e osobno donijeti meni, kao i glavni spisak,
danas tjedan dana. U srijedu. Sastat emo se na ulici izvan mog stana
u Kensingtonu. U osam sati naveer.
Od danas tjedan dana. Srijeda. Osam sati. S kutijom.
I s glavnim popisom. Voe.
Dakako. Velanin je prinio zglob kaiprsta do zuba i kucnuo.
Zaista je dolo proaptao je.
Postoji jedna manja prepreka, ali emo je nadvladati.
Mogu li pomoi? Sve u uiniti.
Znam da hoe, lan. Ti si jedan od najboljih. Rei u ti idueg tjedna.
Sve.
Naravno. Tennvson je usporio jaguara pribliavajui se jednom
izlazu. Ja bih te odvezao u London, ali moram krenuti prema Mar
gateu. Prijeko je potrebno da ondje stignem brzo.
Ne brinite o meni. lan je zadrao pogled na Tennvsonovu licu,
na jakim, isklesanim crtama koje odraavaju toliko nade i obeanja,
toliku mo. Biti sada ovdje; biti privilegiran to si na samom poetku.
Pri ponovnom roenju. Nema rtve koju ne bih podnio.
Plavokosi ovjek se nasmijeio. Hvala ti rekao je tiho.
Ostavite me bilo gdje. Ja u nai taksi... Nisam znao da imamo
naih ljudi u Margateu.
Mi imamo nae ljude posvuda odgovorio je Tennvson zausta
vivi kola.
Tennvson je dobro poznatim autoputom jurio prema Portsea. U Gretcheninu kuu
stii e prije osam sati. Tako treba biti; ona ga oekuje u devet. Tako e se uvjeriti
nema li posjetilaca, mukih prijatelja, susjeda koji su moda svratili na pie.
Plavokosi se ovjek nasmijao. Iako je ve namakla etrdeset i petu godinu, njegova
je sestra privlaila mukarce kao to vatra privlai none leptire: oni se, sprenih
krila od vruine, spaavaju svojom nesposobnou da dosegnu vatru jer vie
nemaju krila. Gretchen ne bi ispunjavala svoju uoljivu seksualnost ako joj to ne bi
bilo reeno. Tada bi bila pomamna. Ona je bila oruje koje je on upotrebljavao kao
sva potencijalno smrtonosna oruja: u tajnosti.
Tennvson nije ba uivao u onome to mora uiniti, ali je znao da nema izbora.
Treba prerezati sve konce koji vode do Zeneve, a njegova je sestra bila jedan od tih
konaca. Kao to je i Anthonv Beaumont bio jedan od tih opasnih konaca. Gretchen,
jednostavno reeno, suvie zna; neprijatelji Wolfsschanzea mogli bi je slomiti, a u
tome bi sigurno i uspjeli; uostalom, zar ih je mnogo za koje bi mogao jamiti?
Postoje tri informacije koje su veoma vane, koje su osnovne, a za koje
Nachrichtendienst ne zna: vrijeme dogaaja, nain raspodjele milijuna i popis
osoba. Gretchen je znala za vremenski raspored; bila je upoznata i s nainom
raspodjele novca; a kako su metode povezane s imenima primalaca po cijelom
svijetu, ona je, dakako, suvie znala i o popisima. A to je vie nego opasno.
Njegova sestra mora umrijeti.
Kao to e Velanin morati podnijeti rtvu o kojoj je tako uzvieno govorio. im
mu izrui hermetiki zatvorenu kutiju i glavne popise, Velaninove e usluge biti
iscrpljene. On bi ostao samo kao mogua opasnost; jer, osim sinova Ericha
Kesslera i Wilhelma von Tiebolta, nitko iv nikad nee ugledati te popise. A to je
tisue imena, u gotovo svakoj zemlji, osobe koje su istinski nasljednici
Wolfsschanzea, savrena rasa, jedina koja je dostojna sudbinske uloge u voenju
svijeta.
Sonnenkinder.
PORTSEA 15 M
Plavokosi je ovjek pritisnuo papuicu za brzinu; jaguar je skoio kao oparen.
Tako, konano smo ovdje rekla je Gretchen Beaumont; sjedila
je pored Tennvsona na mekanoj konatoj sjedalici, dugakoj poput
kaua; milovala mu je lice i prstima mu doticala usne dodirujui mjesto
spajanja usnica i bjeei prstom unatrag da bi ponovila igru. Tako ga je
uzbuivala kao to je uspijevala jo od vremena kad su bili djeca. Ti
si tako lijep. Ne postoji drugi mukarac poput tebe; i nikad ga nee
biti.
Nagnula se prema njemu; njezina zakopana bluza otkrivala je grudi pozivajui ga
da ih miluje. Otvorila je usta i pokrila njegova stenjui na takav grleni nain koji je
djelovao na nj kao najuzbudljiviji seksualni poticaj od kojeg bi poludio.
Ali, nije se smio pokoriti izazovu. Da je to uinio, bio bi to posljednji in tajnog
obreda koji ga je odravao istim i ni s kim vezanim jo od vremena kad je bio
dijete. Drao ju je za ramena i njeno je odgurnuo natrag na naslon sjedalice.
Konano smo ovdje ponovio je njezine rijei. Moram najprije
uti o svemu to se dogodilo jo dok mi je svijest ista. Imamo mnogo
vremena. U est ujutro krenut u prema Heathrowu da uhvatim prvi
avion za Pariz. Ali, molim te, smirimo se sada. Reci mi postoji li ita
to si mi zaboravila rei o Amerikancu? Jesi li sigurna da mu na bilo
kakav nain nisi pruila materijala da posumnja u vezu izmeu tebe i New Yorka?
Nikako. Mrtva ena preko puta njegova stana bila je poznata kao
fanatina puaka. Ja ne puim i nisam propustila to naglasiti kad je
bio ovdje u posjetu. Osim toga, jasno sam mu dala znanja da ve tjed
nima nisam bila nigdje izvan Portsmoutha. Da me ispitivao o toj okol
nosti, ja bih mu to mogla dokazati, dakako. I jasno, bila sam vrlo iva s
njim.
I tako, kad je otiao, nije ni imao pojma da je vrlo erotina,
nevjerna ena s kojom je bio u krevetu, bila ena koja ga je uzemiravala
u New Yorku.
Dakako da nije imao pojma. Ali on nije otiao rekla je Gretchen
smijui se. On je pobjegao. Iznenaen i preplaen, uvjeren da nisam
uravnoteena; ponaala sam se kako smo planirali i tako si ti na redu za
enevu. Prestala se smijati. Da, pobjegao je s Tonvjevom fotogra
fijom, to nismo bili planirali. Ti je dobiva natrag, pretpostavljam.
Tennvson je kimnuo. Da.
to e rei Holcroftu?
On vjeruje da je Beaumont bio agent Odesse, zatim da sam ja bio
nekako spleten s Graffom i da sam morao pobjei iz Brazila ili bih bio
ustrijeljen. Tako je rekao Kessleru. Istina je da on uope nije siguran u
to to se dogodilo u Riju, osim da sam nekoga ubio; zabrinut je zbog
toga. Tennvson se nasmijao. Igrat u oko te njegove pretpostavke.
Smislit u neto vrlo posebno, neto to e ga zapanjiti i uvjeriti da sam
svetiji od Ivana Krstitelja. I, osim toga, bit u zahvalan naem partneru
to je izazvao uklanjanje stranog Beaumonta i tako nas liio gadnih
briga.
Gretchen mu je uzela ruku i pritisnula je izmeu svojih nogu trljajui arapama
goredolje po njegovoj koi. Ti nisi samo lijep; ti si briljantan.
Tada u okrenuti karte i navesti ga da se osjea kako me mora
uvjeriti da je on dostojan eneve. On mora opravdati svoj dio pogodbe.
Psiholoki je vano da ga uguramo u takav poloaj; njegova ovisnost o
meni treba jaati.
Gretchen je jo vre nogama stegnula njegovu ruku i drala ga za zglavak.
Stegnula ga je naglo i pomamno. Ti me moe uzbuditi i rijeima, ali tebi je to
poznato, zar ne?
Malo kasnije, moja ljubavi... moja jedina ljubavi. Moramo jo raz
govarati. Tennvson je zario prste u sestrinu nogu; ona je zastenjala.
Dakako, znat u vie to moram rei poto razgovaram s Helden.
Znai da e se s njom sastati prije nego s Holcroftom?
Da. Nazvat u je i rei joj da je moram odmah vidjeti. Prvi put u
svom ivotu ona e me ugledati u mukama sumnje u sebe; ponaat u
se kao da mi je oajniki potrebno da se uvjerim kako su moji postupci
u redu.
Opet briljantan. Izvadila je njegovu ruku izmeu nogu i stavila
je ispod dojki. A da li se naa sestrica i dalje drui s prostainama? Sa
samopotovanim Vertounschkinder, s njihovim bradama i loim
zubima?
Dakako. Ona se mora osjeati eljenom; to joj je uvijek bila sla
bost.
Ona nije roena u Reichu.
Tennvson se posprdno nasmijao. Da bi namirila svoju tenju za primjerenim
ivotom, postala je kunom bolniarkom. ivi u kui Herr Obersta i brine se o
obogaljenom kopiletu. Dvije promjene automobila svake veeri kako ne bi ubojice
Rachea i Odesse dovela u njegovu kuu.
Jednog bi je dana mogli ubiti bilo jedni ili drugi razmiljala je
Gretchen. To je neto o emu valja razmiljati. Ubrzo, im banka
oslobodi novac, ona e morati otii. Ona nije glupa, Johann. Jo jedno
ubojstvo stavljeno pred noge Odesse. Ili Rachea.
Prolo mi je to kroz svijest... Nego, govorei o ubojstvu, kai mi:
dok je Holcroft bio ovdje, je li spomenuo Petera Baldwina?
Ni rijei. Nisam ni mislila da bi ga on mogao spomenuti, ne ako
budem odigrala svoju ulogu kako treba. Ja sam bila neuravnoteena,
nezadovoljna ena. On me nije htio zaplaiti; niti mi je htio rei infor
macije koje bi bile opasne za Zenevu.
Tennvson je kimnuo; tono su projicirali budue dogaaje. Kako je reagirao kad
ste govorili o meni?
Dala sam mu malo vremena da reagira rekla je Gretchen. Jed
nostavno sam mu rekla da ti govori u ime von Tieboltovih. Zato ga je
Baldwin htio omesti u New Yorku? Da li ti zna?
Sloio sam sve djelie i dobio sliku. Baldwin je djelovao iz Praga;
pripadao je MI6, a mnogi su govorili da njegova vjernost pripada
onome tko najvie ponudi. Prodavao je informacije bilo kome sve dok njegovi
vlastiti ljudi u MI6 nisu poeli sumnjati u njega. Otpustili su ga, ali ga nisu optuili
ni javno istraivali njegove veze jer nisu bili sigurni u svoje sumnje; on je i u
prolosti radio kao dvostruki agent i tvrdio je da je to njegovo pokrie. Zaklinjao se
da razvija dvostranu mreu. Znao je i ime svake britanske veze u srednjoj Europi i
oito je svojim pretpostavljenima rekao da bi ta imena mogla izbiti na povrinu ako
mu se ita dogodi. Stalno je tvrdio da je nevin i da je kanjen jer je dobro radio
svoj posao.
Kakve to veze ima s Holcroftom?
Da bi to shvatila, mora Baldwina gledati u pravom svjetlu. Bio je
dobar; njegovi izvori, najbolji. Osim toga, bio je specijalist za kurirske
poslove. Mogao je ui u trag bilo emu. Dok je bio u Pragu, uo je
govorkanja o velikom blagu koje se dri u Zenevi. Nacistika pljaka.
Govorkanje te vrste nije bilo neuobiajeno; takve se prie uju jo od
pada Berlina. Razlika je bila u tome to se u tom govorkanju ulo i
Clausenovo ime. I opet, to ne mora sasvim iznenaditi; Clausen je bio
financijski genij Reicha. Ali je Baldwin provjerio sve pojedinosti; to je
bio njegov nain rada.
Vratio se kurirskim arhivama prekinula ga je Gretchen.
Da. Usredotoio je pozornost na Finanzministerium. Stotine
poiljki je otilo kurirskom potom, a Manfredi je nekoliko desetaka
puta bio primalac. Kad je jednom saznao Manfredijevo ime, ostalo se
svelo na strpljivo promatranje i na novac koji je oprezno dijelio u banci.
Bio je na pragu uspjeha kad je uo da Manfredi uspostavlja kontakt s
dotad nepoznatim Amerikancem, za koga doista nitko nije znao, po
imenu Holcroft. Zato? Prouavao je Holcrofta i naao mu majku.
Ona je bila Manfredijeva strategija opet se uplela Gretchen.
Od poetka sloio se Tennvson kimajui glavom. On je uvje
rio Clausena da ona mora napustiti Njemaku. Ona je imala svog novca
i kretala se u krugovima financijera i osoba kojima novac nije nedosta
jao; mogla bi nam biti od velike koristi u Americi. Uz Clausenovu
pomo ona je to prihvatila, ali je u biti bila Manfredijevo djelo.
Ispod blagostivog izgleda gnoma rekla je Gretchen bio je
Machiavelli.
Bez te njegove blage nevinosti. Sumnjao sam da e ikad uspjeti s
tom maskom. Ali Machiavelli nije usporedba. Manfredi se iskljuivo
zanimao za novac; to je bila jedina mo kojoj je teio. On je bio zakleti
prijatelj zlatne kvote. On je namjeravao upravljati agencijom u Zurichu; to je
razlog zbog kojega smo ga likvidirali.
Koliko je Baldwin saznao?
Istini za volju treba rei da to nikad neemo saznati; ali to god je
saznao, to je trebalo biti njegovo konano opravdanje pred britanskom
obavjetajnom slubom. Vidi, on nije bio dvostruki agent; bio je tono
ono to je tvrdio da jest: vrlo sposoban ovjek MI6 u Pragu.
Doao je do Manfredija?
Oh, da. Toliko moemo zakljuiti s obzirom na injenicu da je
saznao za sastanak u Zenevi. Malice je zakasnio, to je sve. Plavokosi
se nasmijao. Mogu zamisliti njihovo sueljenje: dvojica specijalista
koji obilaze jedan drugoga, a svaki neto oajniki eli; jedan nastoji
saznati to vie, a drugi zadrati tu informaciju pod svaku cijenu znajui
da je na pragu potencijalno katastrofalne situacije. Neki su dogovori
zacijelo ipak bili postignuti; ali je Manfredi samo rijeima odrao obe
anje, zatim je organizirao sastanak s Holcroftom, da bi nas na kraju
obavijestio o Baldwinu. On je mislio na sve. Da je tvoj mu bio uhva
en kako ubija Petera Baldwina, nitko to ne bi povezao s Ernstom
Manfredijem. Bio je ovjek kojega je trebalo uvaavati, osoba izvan tak
vih stvari. Mogao je i pobijediti sluei se tom svojom strategijom.
Ali ne protiv Johanna von Tiebolta rekla je Gretchen steui
mu ruku ispod svojih dojki i gurajui je gore. Usput, primila sam
novu ifru od Graffa iz Rija. Opet je uznemiren. Kae da nije informiran.
Njegova je senilnost sve uoljivija. I on je odigrao svoju ulogu.
Starost ga ini nepaljivim; uope nije vrijeme da alje poruke u Engle
sku. Bojim se da je doao trenutak za unser Freund u Brazilu.
Hoe li poslati nareenje?
Ujutro. Jo jedna odsjeena ruka omrznute Odesse. Suvie me
dobro izuio. Tennvson se nagnuo naprijed i rukom obujmio sestrine
dojke. Mislim da smo zavrili s razgovorom. Kao i uvijek, razgovor s
tobom isti mi mozak. Vie se ne mogu sjetiti iega drugog; vie te
nemam to pitati.
Umjesto toga, zahtijevaj. Tebi je to bilo tako dugo. Ti si vjero
jatno na rubu izdrljivosti, vjerojatno se osjea kao da e prsnuti iznu
tra. Ja u o tebi voditi rauna kao to to uvijek inim.
Jo od dana kad smo bili djeca rekao je Tennvson pokrivajui
svojim usnama njezine, dok je njezina ruka traila jedno mjesto na nje
govim hlaama. Oboje su drhtali.
Gretchen je leala gola pored njega diui ravnomjerno; tijelo joj je bilo iscrpljeno
i zadovoljeno. Plavokosi je podigao ruku i pogledao radijsku kazaljku svog sata.
Dva i trideset ujutro. Vrijeme da izvri stranu stvar koju je od njega zahtijevala
pogodba Wolfsschanzea. Svi tragovi koji vode do eneve moraju biti uniteni.
Potraio je cipele. Podigao je jednu cipelu i u mraku prstima opipavao petu. U
sredini je bila mala okrugla metalna ploa. Pritisnuo ju je i okretao nalijevo sve
dok otponac nije bio osloboen. Stavio je ploicu na noni ormari, zatim je
nagnuo cipelu i izvukao dvadeset pet centimetara dugaku elinu iglu skrivenu u
siunoj udubini izdubljenoj u peti i potplatu. Igla je bila gipka ali nesalomljiva.
Kad je tono ugurana izmeu etvrtog i petog rebra, probui srce ostavljajui trag
na koi koji se ee ne primijeti nego pronae, ak i prilikom autopsije.
Oprezno je drao iglu izmeu palca i kaiprsta desne ruke, a lijevom je posegnuo
prema sestri. Dodirnuo joj je desnu dojku a zatim golo rame. Otvorila je oi.
Ti si nezasitan proaptala je nasmijeivi se.
Samo s tobom. Povukao ju je k sebi, tako da su im se tijela do
dirivala. Ti si moja jedina ljubav rekao je dok je desnu ruku sputao
iza nje; odmaknuo ju je tridesetak centimetara od njezine kime. Zgla
vak je iskrenuo prema unutra; igla je bila tono u poziciji djelotvorno
sti. Gurnuo ju je naprijed.
Provincijski i seoski putovi zatvaraju i ometaju vonju, ali je v zapamtio put.
Poznavao je put do skrivene kuice u kojoj je ivio enigmatski Herr Oberst, taj
izdajnik Reicha. ak je i titula Oberst bila ironian komentar. Izdajica nije bio
pukovnik; bio je general u Wehrmachtu, general Klaus Falkenheim, svojedobno
etvrti u zapovjednoj hijerarhiji Reicha. Njegovi vojni kolege po poloaju obasipali
su ga hvalom, a to je inio ak i Fiihrer. A akal je cijelo vrijeme ivio u toj sjajnoj,
upljoj kugli.
Boe, kako je Johann von Tiebolt mrzio tog izroda i laca kakav je bio Herr
Oberst! Ali John Tennvson nije iskazivao tu mrnju. Nasuprot tome, Tennvson se
ulagivao starcu izraavajui strahopotovanje i duboko uvaavanje. Jer, ako je
postojao siguran nain da osigura potpunu suradnju svoje mlae sestre, onda je to
bilo iskazivanje takva potovanja.
Nazvao je Helden u Gallimardu i rekao da je mora posjetiti u kui gdje ivi. Da, on
zna da ona ivi u kuici Herr Obersta; i, opet, da on zna gdje je to.
Ja sam sada novinar. Ne bi bilo dobro kad ne bih imao svoje
izvore informacija.
Ona je bila zapanjena. Insistirao je da se sastanu kasno izjutra, svakako prije
njegova sastanka s Holcroftom tog poslijepodneva. On se nee vidjeti s
Amerikancem dok se ne sastane s njom. Moda bi Herr Oberst mogao pomoi u
razjanjenju situacije. Moda bi stari gospodin mogao odagnati strahovanja koja su
iznikla u novim uvjetima.
Dovezao se do zemljanog puta koji je kroz visoku travu i bunje vodio u divlju
udolinu koja je kuu Herr Obersta titila od znatieljnih oiju. Nakon tri minute
vonje zaustavio se na stazi koja je vodila u kuicu. Otvorila su se vrata; izila je
Helden da ga pozdravi. Kako je lijepa, tako slina Gretchen.
Zagrlili su se kao brat i sestra, oboje nestrpljivi da ponu sastanak s Herr
Oberstom. U Heldeninim se oima italo iznenaenje. Uvela ga je u malu
spartansku kuu. Herr Oberst je stajao pored kamina. Helden ih je uzajamno
predstavila jednoga drugome.
Ovo je trenutak koji u pamtiti cijeli ivot rekao je Tennvson.
Vi ste zasluili zahvalnost Nijemaca posvuda. Ako vam ikad mogu
biti koristan, kaite Helden, i ja u uiniti to god zatraite.
Vi ste tako ljubazni, Herr von Tiebolt odgovorio je starac.
Ali, kako ujem od vae sestre, sada vi neto traite od mene, a ja
ne mogu pretpostaviti o emu se radi. Kako vam mogu pomoi?
Moj je problem Amerikanac. Taj Holcroft.
Sto u vezi s njim? upita Helden.
Prije trideset godina obavljen je jedan velianstven zadatak, nevje
rojatan podvig koji su smislila i izvela trojica izvanrednih ljudi koji su
htjeli nadoknaditi bol to su je izazvali koljai i manijaci. Zbog okolno
sti koje su u to vrijeme ocijenjene kao vane, Holcroft je projiciran kao
kljuni faktor u distribuciji milijuna diljem svijeta. Od mene se sada
trai da se sastanem s njim, da suraujem s njim... Tennvson je uutio kao da ne
moe nai prave rijei. Trik broj jedan.
I? Herr Oberst je priao blie.
Ja u njega nemam povjerenja odgovorio je plavokosi. Sastao
se s nacistima. S ljudima koji bi nas ubili, Helden. S ljudima poput
Mauricea Graffa u Brazilu.
Sto govorite?
Podrijetlo vue na povrinu. Holcroft je nacist.
Heldenino se lice razvuklo od udarca; pogled joj je bio mjeavina ljutnje i
nevjerice. To je apsurdno! Johann, to je umobolno!
Doista? Ja tako ne mislim.
Noel je ekao sve dok Helden nije pola na posao, a onda je nazvao Milesa u New
York. No im je bila ispunjena ljubavlju i lagodom. Znao je da je mora uvjeriti da
njih dvoje nastave; znao je jer je tako osjeao. Ne smije biti predodreenog kraja
njihovu zajednitvu. Na to on sada ne moe pristati.
Zazvonio je telefon. Da, gospoice, ovdje gospodin Fresca koji zove porunika
Milesa.
Mislio sam da ste to vi javio se ovjek ijem glasu Noel nije
mogao pripojiti nikakvo lice. Interpol vas je naao?
Interpol me naao? Postoje ljudi koji me prate ako je to ono na
to mislite. Mislim da se to zove trag ili praenje traga. I to je vaa
akcija?
Tako je.
Dali ste mi dva tjedna! Sto to, doavola, smjerate?
Nastojim vas pronai, to je sve. Htio sam vas obavijestiti o
neemu o emu bi, kako mislim, trebalo da budete obavijeteni. Tie
se vae majke.
Noel je osjetio otru bol u grudima. to je s mojom majkom?
Pobjegla je. Miles je uutio. Odajem joj priznanje; ona je pro
kleto dobra. Bio je to vrlo profesionalan postupak. Otila je u pravcu
Meksika i prije nego to si mogao izgovoriti Althene Holcroft, pre
tvorila se u mirnu staru damu na putu u Lisabon, s novim imenom i
novom putovnicom, zahvaljujui posrednicima u Tulancingou. Na
nesreu, takva je taktika zastarjela. Tu i sline taktike znamo napamet.
Sve.
Moda je mislila da je uznemiravate slabo uvjerljivo rekao je
Noel. Moda je samo htjela pobjei od vas, a nije bilo drugog izlaza.
Nema nikakvih uznemiravanja. Ali, bez obzira na to koji su je
razlozi naveli na taj postupak, bilo bi bolje da shvati kako postoji netko
drugi tko zna za njih. Mi vie ne ivimo u neprobojnim kuglama, gos
podine Holcroft. Nadoe vrijeme kad bajke i prie moramo stresti sa
sebe, na alost, zar ne?
Je li ovo sat moraliziranja? nespretno e Noel koji je osjeao
muninu u elucu.
Nisam primijetio da sam za to plaen pa nije iskljueno da je
takav zakljuak ishitren, Holcroft. Meutim, ponavljam da postupci
vae majke, o kojima sam vam govorio, nama nisu nepoznati, a sve
upuuje na zakljuak da su poznati i drugima. Nisam rekao da to upu
uje na sumnju, ve za zakljuak. Vi volite preciznost pa zadovoljavam
vau naklonost za tono izraavanje. I nadalje: ne samo da netko drugi
zna za vau majku, ve je taj drugi vrlo ozbiljan. I opasan.
O emu mi to govorite?
Slijedi je ovjek kojega ne moemo smjestiti ni u kakav dosje, bilo
gdje. Njegovi su dokumenti lani. Mi smo ga zgrabili na aerodromu u
glavnom gradu Meksika. Prije nego to mu je itko mogao postaviti
neko pitanje, progutao je kapsulu cijanida.

Izabrano je mjesto za sastanak. Na najviem katu jedne stare zgrade na
Montmartreu ima prazan stan iji je vlasnik, slikar, sada u Italiji. Helden je
telefonirala i rekla Noelu adresu i vrijeme sastanka. Ona e biti ondje da predstavi
svoga brata, ali nee se zadrati.
Noel se uspeo posljednjom stubom i pokucao. uo je urne korake i vrata su se
otvorila. Helden je bila u malom predsoblju. Zdravo, dragi moj rekla je.
Zdravo odgovorio je udno; dok su im se usne spajale, pogle
dom je zvjerao iza nje.
Johann je na terasi rekla je smijui se. Uostalom, poljubac je
doputen u svakom sluaju. Rekla sam mu... kako si mi drag.
Je li to bilo potrebno?
Prilino udno, ali je bilo potrebno. Zadovoljna sam to sam to
uinila. Osjeala sam se vrlo dobro nakon toga. Zatvorila je vrata
drei ga za ruku. Ja ovo ne mogu objasniti rekla je. Svoga brata
nisam vidjela vie od godine dana; moram rei da se izmijenio. Situacija
u enevi je djelovala na njega; duboko osjea potrebu da to uspije.
Nikad ga nisam vidjela tako... oh, ne znam kako da kaem... tako
zamiljena.
Ja i nadalje imam pitanja, Helden.
I on. O tebi.
Doista?



Jutros, tijekom razgovora, u jednom je trenutku rekao da se ne
eli sastati s tobom. Nije vjerovao u tebe. Vjerovao je da su te epali
i platili da izda enevu.
Mene?
Zamisli to. On je saznao od ljudi u Riju da si se sastao s Mauri
ceom Graffom. Od Graffa si otputovao izravno u London, Anthonvju
Beaumontu. Imao si pravo o njemu; on je Odessa. Helden je
nakratko zautjela. Rekao je da si ti... proveo no s Gretchen, da si
poao u krevet s njom.
ekaj malo prekinuo ju je Noel.
Ne, dragi, to nije vano. Rekla sam ti da poznajem svoju sestru.
Ali postoji obrazac, zar ne shvaa? Odessi su ene samo sredstvo. Bio
si prijatelj Odesse; vratio si se s dugog i napornog putovanja. Bilo je
sasvim prirodno zadovoljiti vlastite potrebe. Rekla sam ti kako oni gle
daju na ene; one su im samo sredstvo za postizanje nekog cilja i zado
voljenje vlastitih potreba.
To je barbarski!
Tako je to shvatio Johann.
On se vara.
Sada to zna. Barem mislim da zna. Ispriala sam mu to ti se sve
dogodilo to se nama dogodilo i kako si zamalo ubijen. Bio je zapa
njen. Moda on jo ima pitanja koja e ti postaviti, ali ini mi se da sam
ga razuvjerila.
Holcroft je tresao glavom udei se. Nita ti vile nije kao sto ti je bilo... vie nita
ne moe biti onako kako je bilo. Ne samo da vie nita nije isto, nije ak ni kako se
ini da jest. Nema ravne crte od toke A do toke B.
Zavrimo s tim rekao je. Moemo li se poslije vidjeti?
Naravno.
Vraa li se na posao?
Nisam ni bila na poslu.
Zaboravio sam. Bila si s bratom. Rekla si da ide na posao, ali si
bila s njim.
Bila je to nuna la.
Sve su lani nune, zar ne?
Molim te, Noel. Da se vratim po tebe? Recimo za dva sata?
Holcroft je razmiljao. Dio misli jo mu se bavio nevjerojatnom
vijeu koju je saznao od Milesa. Pokuao je uspostaviti vezu sa Samom
Buonoventurom u Curac.au, ali je Sam bio na terenu. Mogla bi mi uiniti uslugu
obratio se Helden. Priao sam ti o Buonoventuri na Karibima. Nazvao sam ga iz
hotela, ali on nije uzvratio poziv. Ako si slobodna, molim te, bi li priekala u sobi
ako nazove? Ne bih te molio za takvu uslugu, ali je hitno. Neto se dogodilo;
poslije u ti ispriati o emu se radi. Hoe li?
Svakako. Sto u mu rei?
Reci mu da nekoliko sati bude uz telefon. Ili neka ti dade broj
gdje ga mogu kasnije nazvati. Izmeu est i osam, pariko vrijeme.
Kai mu da je vano. Noel je posegnuo u dep. Evo ti klju.
Zapamti, zovem se Fresca.
Helden je uzela klju, a onda njegovu ruku i povela ga u radnu sobu. A ti upamti
da se moj brat zove Tennvson. John Tennvson.
Holcroft je ugledao Tennysona kroz debela olovna stakla koja su dijelila sobu od
terase. Bio je odjeven u tamno prugasto odijelo; nije imao ni ogrtaa ni eira;
drao je ruke na ogradi i gledao u pejsa parikih krovova. Bio je visok i vitak;
tijelo mu je bilo gotovo savreno; bilo je to tijelo atleta, mnotvo stegnutih opruga,
tijelo koje je odavalo snagu. Okrenuo se lagano nadesno otkrivi lice. To lice nije
bilo nalik nijednom koje je vidio. Bilo je to umjetniko djelo; crte su bile suvie
idealizirane za obino meso i krv. A kako na licu nije bilo nikakve mrlje, djelovalo
je hladno. Bilo je to lice isklesano u mramoru. Glava je bila pokrivena sjajnom
svijetloplavom kosom, savreno dotjeranom, koja je odgovarala mramoru.
Zatim je von TieboltTennvson ugledao Noela kroz prozor; susreli su im se pogledi
i nestala je slika mramora. Oi plavokosog mukarca bile su ive i prodorne.
Odgurnuo se od ograde i poao prema vratima terase.
Uao je u sobu i pruio ruku. Ja sam sin Wilhelma von Tiebolta.
Ja sam... Noel Holcroft. Moj... otac je bio Heinrich Clausen.
Znam. Helden mi je mnogo priala o vama. Mnogo toga ste doi
vjeli.
Oboje sloio se Holcroft. elim rei, vaa sestra i ja. Zaklju
ujem da ste i vi dobili svoj dio.
Nae nasljedstvo, na nesreu nasmijao se Tennvson. udno je
ovako se sastati, zar ne?Kao da smo zloinci ili slino.
Da, ali ja sam do sada lagodnije ivio od vas. To je bio dio sudbine.
A ja ovdje nisam rekla ni rijei uplela se Helden. Obojica
niste propustili trenutak da se upoznate pa vam ja nisam potrebna.
Ja sada odlazim.
Zacijelo nije potrebno da ode rekao je Tennvson. Ono to mi
imamo rei jedan drugome tie se i tebe, kako mi se ini.
Nisam sigurna da me se to tie. Uope ne pomiljam na to. Osim
toga, moram obaviti neki posao odgovorila je Helden. Uputila se
prema vratima predsoblja i zastala.
Mislim da je vrlo vano, za veliki broj ljudi, da vas dvojica imate
povjerenja jedan u drugoga. Nadam se da ete u tome uspjeti. Otvo
rila je vrata i otila.
Obojica su utjela nekoliko sekundi kao da razmiljaju o njezinim rijeima; obojica
su gledala prema mjestu gdje je stajala Helden.
Ona je izvanredna rekao je Tennvson. Jako je volim.
Noel je okrenuo glavu. I ja.
Tennvson je dao do znanja da je shvatio i pogled i rijei. Nadam se da to nije
komplikacija za vas.
Nije; iako bi mogla biti za nju.
Shvaam. Tennvson je otiao do prozora i gledao van. Ja
nisam u poloaju da vas oboje blagoslovim; Helden i ja ivimo vrlo odi
jeljenim ivotima, ali kad bih i bio, ne znam da li bih to uinio.
Hvala vam na iskrenosti.
Plavokosi se ovjek okrenuo. Da, ja sam iskren. Ja vas ne poznajem. Znam samo
ono to mi je Helden ispriala o vama, a i ja sam neto douo. Ono to mi ona kae
u osnovi je isto ono to ste joj vi ispriali; dakako, sada je to obojeno i njezinim
osjeajima. Ono to sam ja saznao nije tako jasno na prvi pogled. Ni slika koju sam
ja sastavio ne odgovara oduevljenom opisu moje sestre.
Obojica imamo pitanja. elite li biti prvi?
Zapravo to i nije vano, zar ne? Ja imam malo pitanja i vrlo su
izravna. Tennvsonov je glas odjednom postao opor. to ste imali
s Mauriceom Graffom?
Mislio sam da vam je Helden rekla.
I opet, uo sam ono to ste vi rekli njoj. Sada ispriajte meni. Ja
imam neto vie iskustva od svoje sestre. Ne mogu jednostavno prihva
titi objanjenja zato to ste ih vi izrekli. Tijekom u godina nauio sam
da to ne radim. Zato ste posjetili Graffa?
Traio sam vas.
Mene?
Ne ba odreeno vas. Von Tieboltove. Da bih saznao neto o bilo
kome od vas.
Zato od Graffa?
Dali su mi njegovo ime.
Tko?
Ne sjeam se.
Vi se ne sjeate? Meu tisuama i tisuama ljudi u Rio de Janeiru
ime Mauricea Graffa bilo je upravo ono koje ste sluajno saznali?
To je istina.
To je smijeno.
ekajte trenutak. Noel je pokuao rekonstruirati slijed dogaaja
koji su ga odveli Graffu. Poelo je u New Yorku...
Sto je poelo? Graff je bio u New Yorku?
Ne, konzulat. Posjetio sam brazilski konzulat i razgovarao s jednim ataeom.
Zanimalo me kako bih mogao pronai obitelj koja je etrdesetih godina emigrirala
u Brazil. Atae je sastavio mozaik i zakljuio da ja traim Nijemce. Govorio mi je
o... U redu, za to postoji panjolska fraza. La otra cara de los Alemanes. To znai
druga strana Nijemaca, druga strana medalje kad su u pitanju Nijemci; to je neto o
emu on nema ba visoko miljenje.
Svjestan sam toga. Nastavite.
Rekao mi je da postoji mona, usko povezana njemaka zajednica
u Riju kojoj je na elu nekoliko monih ljudi. Upozorio me na opasnost
traenja njemake obitelji koja je iezla; naglasio je da bi to moglo biti
opasno. Moda je pretjerivao jer mu nisam htio rei vae prezime.
Hvala vam to to niste uini.
Kad sam stigao u Rio, nisam mogao nita nai. ak su i knjige
useljenja izmijenjene, falsificirane.
Uz golemi troak tolikim ljudima ogoreno e Tennvson. To
nam je bila jedina zatita.
Nisam znao kako u dalje. Tada sam se sjetio to mi je atae
rekao za njemaku zajednicu: da je vodi nekoliko monih osoba. Otiao
sam u njemaku knjiaru i upitao knjiara o kuama. Pitao sam ga za
velike kue, kue uglednih ljudi s mnogo prostora oko njih. Nazvao
sam ih bavarskima, ali je knjiar znao na to ciljam. Ja sam arhitekt,
pomislio sam.
Razumijem. Tennvson je kimnuo. Velika njemaka imanja,
najutjecajnije osobe u njemakoj zajednici.
To je tono. Knjiar mi je dao dva imena. Jedno je bilo idovsko,
a drugo Graff. Objasnio je da je Graffovo imanje meu najimpresivni
jima u Brazilu.
O tome nema sumnje.
I tako je bilo. Tako sam doao do Graffa.
Tennvson je nepomino stajao; lice mu je odavalo neutralnost. Takvo tumaenje
nije nerazborito.
Drago mi je da tako mislite odvratio je Noel.
Rekao sam da je razborito. Nisam rekao da vam vjerujem.
Nema razloga da laem.
Pa ak i da laete, nisam siguran da ste talentirani za to. Ja sam
vrlo vjet kad treba prozreti laca.
Noel je bio iznenaen tom izjavom. To je praktiki isto to mi je rekla Helden
prve veeri kad sam je upoznao.
Dobro sam je izvjebao. La je vjetina koju treba razvijati. Vi ste
uinili sve to ste dosad mogli.
Dosad mogao? to, doavola, elite rei?
elim rei da ste vi uvjerljiv amater. Dobro ste izgradili svoju
priu, ali nije to dovoljno profesionalno. Nedostaje vam kamen teme
ljac. Kao arhitekt, uvjeren sam da me razumijete.
Neka budem proklet ako vas razumijem. Objasnite mi to elite
rei.
Sa zadovoljstvom. Otputovali ste iz Brazila saznavi za ime von
Tiebolt. Stiete u Englesku i unutar iduih dvanaest sati nalazite se u
predgrau Portsmoutha s mojom sestrom, spavate s mojom sestrom.
Jo ne znate ni za prezime Tennvson. Kako ste uope mogli saznati
za Beaumonta?
Ali ja sam ve znao za prezime Tennvson.
Kako? Kako ste se domogli tog prezimena?
Rekao sam Helden. Njih dvoje, brat i sestra Cararra, posjetili su
me u hotelu.
Oh, da. Cararra. Vrlo esto prezime u Brazilu. Je li vam neto
znailo?
Naravno da nije.
Dakle, te Cararre su vas posjetili iznikavi ni iz ega, tvrdei da su
vai dragi prijatelji. Ali, kao to vam je Helden rekla, mi nikad nismo uli za njih.
Haj'te, gospodine Holcroft, trebate se potruditi. Ovo nije bogzna to. Tennvson je
povisio glas. Graff vam je rekao Beaumontovo prezime, zar nije bilo tako? Odessa
Odessi.
Ne! Graff nije znao. On misli da se vi jo skrivate negdje u Bra
zilu.
On je to rekao?
Moglo se naslutiti. Cararre su to potvrdili. Spomenuli su neke
kolonije na jugu; Catarinas ili neto slino. Planinsko podruje nase
ljeno Nijemcima.
Dobro ste svladali domai zadatak. Santa Catarina je njemako
naselje. Ali, vratimo se opet Cararrama koje nikako ne moemo uhvatiti
ni za glavu ni za rep.
Noel se jasno sjeao straha na licima brata i sestre u Riju. Moda su vama
neuhvatljivi, ali ne i meni. Ili imate loe pamenje ili ste lo prijatelj. Rekli su da
jedva poznaju Helden, ali da vas dobro poznaju. Stavili su mnogo toga na kocku da
bi se sastali sa mnom. Portugalski Zidovi koji...
Portugalski... prekinuo ga je Tennvson koji se odjednom uzne
mirio. Oh, moj Boe! I uzeli su prezime Cararra... Opiite ih!
Holcroft ga je posluao. Kad je zavrio, Tennvson je rekao apatom: Odjednom iz
prolosti... iz prolosti, gospodine Holcroft. Sve se podudara. Prezime Cararra.
Portugalski Zidovi. Santa Catarina... vratili su se u Rio?
Tko se vratio?
Montealegreovi; to je njihovo pravo prezime. Deset, dvanaest go
dina, prije dvanaest godina... Ono to su vam ispriali bilo je sve izmi
ljeno kako ne biste mogli otkriti njihov pravi identitet, ak ni pod
svjesno.
to se dogodilo prije dvanaest godina?
Pojedinosti nisu vane, ali mi smo ih morali izvui iz Rija pa smo
ih uputili u Catarinas. Njihovi su roditelji pomagali Izraelcima; zbog
toga su ubijeni. Lovili su i njihovo dvoje djece. I oni bi bili ubijeni. Tre
balo ih je odvesti na jug.
To znai da u Catarinasima postoje ljudi koji vas poznaju?
Da, ali ih je malo. Baza naih akcija bila je u Santa Catarini. Rio je
bio suvie opasan.
Kakvih akcija? Tko mi?
Mi u Brazilu koji smo se borili protiv Odesse. Tennvson je stre
sao glavom.
Moram vam se ispriati. Helden je bila u pravu; bio sam nepra
vedan prema vama. Govorili ste istinu.
Noel se osjeao kao da je doivio opravdanje, iako ga nije traio. Bilo mu je
neprilino ispitivati ovjeka koji se borio protiv Odesse; koji je djecu spaavao od
smrti, to je bilo isto kao da ih je izvukao iz Auschwitza ili Belsena; koji je vjebao
Helden, enu koju Noel voli, vjebao ju je kako da preivi izloena svim moguim
opasnostima. To je bio samo uvod u razmiljanje, ali on ima pitanja koja mora
postaviti; nije vrijeme da na njih zaboravi.
Sada je na meni red rekao je Noel. Vi ste vrlo brzi i znate za
stvari o kojima ja nisam ni uo, ali nisam ba sasvim siguran da sam
mnogo saznao o vama.
Ako se vae pitanje odnosi na Tinamoua odvratio je Tennv
son meni je ao, ali ja na to neu odgovoriti, ja o tome ne kanim
ni razgovarati.
Holcroft je bio zapanjen. Vi neete to?
uli ste me. Tinamou je tema o kojoj ne elim razgovarati. To
nije va posao.
Ja mislim da jest! Za poetak, postavimo stvari na ovaj nain: ako vi ne elite
razgovarati o Tinamouu, mi uope nemamo o emu razgovarati.
Tennvson je uutio iznenaen. Vi to ozbiljno mislite, zar ne?
Apsolutno.
Onda me pokuajte shvatiti. Sada nita ne smije biti preputeno
sluajnostima, nejasnoj mogunosti, ma kako dalekoj, da pogrena rije
bude izgovorena pred pogrenom osobom. Ako sam ja u pravu, a
mislim da jesam, odgovor na to pitanje dobit ete za nekoliko dana.
Takav me odgovor ne zadovoljava!
Onda idem korak naprijed. Tinamou se vjebao u Brazilu. Vje
bala ga je Odessa. Ja sam ga prouio vie nego itko drugi na ovoj pla
neti. Ja ga pratim ve est godina, poznajem ve svaki njegov trik, vie
nisam poetnik kad je Tinamou u pitanju. ujete li me? est godina ga
pratim, tragam za njim.
Noel nekoliko sekundi nije mogao vratiti glasa. Vi... est godina?
Da. Sad je vrijeme da Tinamou opet udari; bit e jo jedno uboj
stvo. Zbog toga su Britanci uspostavili kontakt s vama; to i oni znaju.
Zato ne suraujete s njima? Za ime sveca, znate li to misle o
vama!
Ja znam kako ih je netko pokuao natjerati to da misle. Zbog
toga ne mogu suraivati s njima. Tinamou ima izvore svugdje i svoje
ljude svugdje; oni njega ne poznaju, ali ih on iskoritava.
Rekli ste za nekoliko dana.
Ako se varam, sve u vam ispriati. ak u s vama otii Britan
cima.
Rije je o nekoliko dana... Pitanje Tinamoua emo odloiti za
nekoliko dana.
to god drugo upitate, ja u vam odgovoriti. Ja nemam to skri
vati.
Vi ste poznavali Beaumonta u Riju kad je on pripadao Odessi.
ak ste me optuili da sam njegovo prezime saznao od Graffa. No,
unato svemu, on se oenio vaom sestrom. Odesa Odessi? Jeste li vi
jedan od njih?
Tennvson se nije pokolebao. Pitanje prioriteta. Jednostavno reeno, to je bilo
isplanirano. Moja sestra Gretchen vie nije ena kakva je nekad bila, ali nikad nije
prestala mrziti naciste. Ona se rtvovala vie nego bilo tko od nas. Nama je poznat
svaki korak koji uini Beaumont.
Ali on zna da ste vi von Tiebolt! Zato to, onda, ne priopi
Graffu!
Njega pitajte, ako elite. Moda e vam rei.
Vi mi recite.
Boji se odgovorio je Tennvson. Beaumont je svinja. ak nije
ist ni u svojim obvezama i uvjerenjima. On sve manje radi za Odessu i
to jedino kada mu zaprijete.
Ne razumijem.

Gretchen ima svoje... kako da kaem, metode uvjeravanja; ja
mislim da vi znate na to mislim. Osim toga, znate, svote kojima je
nejasno podrijetlo, nale su se na Beaumontovu bankovnom raunu.
Osim tih okolnosti, kojima on zna teinu, boji se da ga, s jedne strane,
Graff ne otkuca, a s druge strane boji se da to ja ne uinim. Koristan
nam je, i jednima i drugima, vie meni nego Graffu, dakako. On je u
ahu.
Ako ste znali za svaki njegov korak, trebalo je da znate da je bio i
u onom avionu za Rio. Trebalo je da znate da me on prati.
Kako sam mogao znati? Ja vas nisam poznavao.
Bio je tamo. Netko ga je poslao!
Kad mi je to Helden rekla, pokuao sam saznati tko bi to mogao
biti. Ono to sam saznao nije bilo ba mnogo, ali ipak dovoljno da me
uplai. Po mom sudu, nau svinju pod ahom dograbio je netko trei i
iskoritava je. Netko tko je ieprkao njegove veze s Odesom pa ga
sada upotrebljava kao to ga je i Graff upotrebljavao. Kao to sam
ga i ja cijedio.
Tko?
Dao bih sve da saznam! Odobren mu je silazak s broda na Sre
dozemlju zbog neke hitnoe. Otiao je u enevu.
eneva? Odjednom se uskomealo Noelovo sjeanje. Sjetio se
jednog trenutka, brzih pokreta, gomile svijeta koja je trala u svim
pravcima, krikova... na eljeznikom peronu. Na betoniranom peronu
eljeznike postaje. Borbe koja je odjednom izbila, ovjeka koji se pre
savio i imao krvavu koulju, druge osobe koja je pojurila za prvom...
sjetio se prestraenog ovjeka koji je projurio pored njega, iroko raz
rogaenih oiju od straha, a oi su mu jo isticale... guste obrve crnih
i bijelih dlaka. Tako je bilo, da rekao je Holcroft iznenaen.
Beaumont je bio u enevi.
Upravo sam vam to rekao.
Tamo sam ga prvi put vidio! Prije se nisam mogao sjetiti. Pratio
me od eneve.
Bojim se da ne znam o emu govorite.
Gdje je sada Beaumont? upita Noel.
Opet na brodu. Gretchen je otputovala prije nekoliko dana da
mu se pridrui. U SaintTropezu, mislim.
Sutra idem na Sredozemlje. ovjeku kojega prezirem... Sve je sada mnogo jasnije.
Moda Tennvson nije jedina osoba u toj sobi koja se varala u svojim ocjenama.
Moramo saznati tko je Beaumonta poslao da me prati rekao je
Noel zamiljajui nove teke dane. Sjetio se i ovjeka u crnom konom
kaputiu. Tennvson ima pravo; njihovi su zakljuci isti. Postoji netko
drugi.
Slaem se rekao je plavokosi. Hoemo li poi zajedno?
Holcroft je bio u iskuenju. Ali on jo nije zavrio. Ne smije poslije
biti pitanja na koja nije dobio odgovora. Naroito ako svaki od njih dvojice
preuzme svoj dio zajednikog posla.
Moda odgovorio je. Postoje jo dvije stvari na koje nisam
dobio odgovor. I, upozoravam vas, odgovore elim sada, a ne za
nekoliko dana.
U redu.
Jeste li vi nekog ubili u Riju?
Tennvsonove se oi suzie. Helden vam je rekla, znam, znam.
Moram znati; ona je to shvatila. eneva postavlja uvjete koji se ne
mire s iznenaenjima. Ako vas netko moe ucjenjivati, ja vas ne mogu
pustiti dalje u tom poslu.
Tennvson je kimnuo. Tako?
Tko je to bio? Koga ste ubili?
Vi pogreno tumaite moju utljivost odgovorio je plavokosi.
Ja se uope ne premiljam da vam kaem tko je to bio. Samo poku
avam smisliti kako moete provjeriti ono o emu govorim. Nije u pita
nju nikakva ucjena, niti je mogua. Ali kako da vas uvjerim?
Ponimo s imenom.
Manuel Cararra.
Cararra?...
Da. To je razlog zato se dvoje mladih ljudi posluilo tim prezi
menom. Znali su da u ja naslutiti politiku vezu. Cararra je bio voa
veine u Donjem domu, jedan od najmonijih ljudi u zemlji. Ali on nije
bio vjeran Brazilu, ve Graffu. Odessi. Ubio sam ga prije sedam godi
na, a ubio bih ga i sutra.
Noel je prouavao Tennvsonovo lice. Tko je znao za to?
Nekolicina starih ljudi. Samo je jo jedan iv. Rei u vam kako se
zove, ako elite. On nikad nee ni zucnuti o tom ubojstvu.
Zato nee?
Cipela je, kako oni kau, bila na drugoj nozi. Prije nego sam
otputovao iz Rio de Janeira, razgovarao sam s njima. Odrali smo sasta
nak. Moja je prijetnja bila jasna. Ako im ikad padne na pamet da me
progone na bilo koji nain, ja u objelodaniti sve to znam o Cararri.
Dugo stvarana slika o njemu kao konzervativnom mueniku bit e raz
bijena. Konzervativne snage u Brazilu to ne bi otrpjele.
Ja elim ime.
Napisat u vam ga odgovorio je Tennvson. Uvjeren sam da ga
moete nazvati prekooceanskom linijom. To nee biti veliki trud; moje
ime povezano s Cararrinim trebalo bi biti dovoljno.
Moda u to uiniti.
Svakako odgovorio je Tennvson. On e potvrditi ono to sam
vam rekao.
Gledali su se u oi ni pola metra udaljeni jedan od drugoga. Dogodila se i nesrea
u podzemnoj eljeznici u Londonu nastavio je Noel. Nekoliko je ljudi poginulo.
Ukljuujui i ovjeka koji je radio u Guardianu. Potpis toga ovjeka nalazi se na
dokumentima o vaem zaposlenju u toj redakciji. Bio je to ovjek koji je s vama
razgovarao, jedina osoba koja je mogla rasvijetliti okolnosti pod kojima ste se
zaposlili.
Tennvsonove su oi opet postale hladne. Bio je to veliki udarac za mene. Ja to
nikad neu zaboraviti. Kako glasi vae pitanje?
I u New Yorku, prije nekoliko dana, dogodila se nesrea. Opet je
izgubio ivot nekoliko osoba, ali je samo jedna bila cilj napada. Jedna
koju sam mnogo volio.
Ponavljam! Na to ciljate, Holcroft?
Postoji neka slinost izmeu dogaaja, zar ne vidite? MI5 nita
ne zna o dogaaju u New Yorku, ali ima vrlo odreene ideje o inci
dentu u Londonu. Ja sam sastavio dijelove i dobio cjelinu koja jako
uznemirava. Sto vam je poznato o nesrei koja se dogodila u Londonu
prije pet godina?
Tennvsonovo je tijelo bilo ukoeno. Pripazite se rekao je. Britanci idu predaleko.
Sto elite od mene? Dokle ete ii da me diskreditirate?
Prekinite sa sranjem! otro e Noel. to se dogodilo u toj
podzemnoj eljeznici?
Ondje sam ja bio! Plavokosi je ljutitom kretnjom dohvatio
ovratnik koulje ispod prugastog odijela. Bijesno ju je navlaio i otkop
ao otkrivi grudi. Noel je ugledao brazgotinu koja je sezala od donjeg
dijela vrata do prsiju. Ja nita ne znam o New Yorku, ali u ono to
se dogodilo prije pet godina u Charing Crossu pamtiti dok sam iv!
Evo ga! Nema dana da se ne podsjetim na taj dogaaj. etrdeset
sedam avova, od vrata do toraksa. Nekoliko trenutaka mislio sam,
prije pet godina u Londonu, da mi je glava napola odrezana od tijela.
A taj ovjek o kojemu govorite tako enigmatski bio je moj najdrai pri
jatelj u Engleskoj! Pomogao nam je da se izvuemo iz Brazila. Ako je
netko pokuao ubiti njega, htio je i mene! Bio sam s njim.
Nisam znao... Britanci nisu nita rekli. Oni nisu znali da ste bili
na mjestu nesree.
Onda predlaem da se netko raspita. Negdje u bolnici mora
postojati dokaz o tome. To ne bi bilo teko pronai. Tennvson je tre
sao glavom, kao da mu se sve to gadi.
Oprostite, nije trebalo da se ljutim na vas. Krivi su Britanci, na
njih sam bijesan; spremni su iskoristiti svaki dogaaj za svoje svrhe,
nemaju samilosti ni osjeaja.
Mogue je da doista nisu znali.
Pretpostavljam da je tako. Stotine ljudi je skinuto s tog vlaka. Te
je noi desetak klinika u Londonu bilo ispunjeno ranjenima; vie nitko
nije vodio rauna o imenima. Ali mislim da se moje ime moglo pronai
jer sam u bolnici zadran nekoliko dana. Tennvson je naglo uutio.
Promijenio je temu. Rekli ste da je prije nekoliko dana ubijena u
New Yorku osoba koju ste voljeli? Sto se dogodilo?
Noel je ispriao kako je Richard Holcroft pregaen na ulici, a iznio je i teoriju koju
je na temelju tog dogaaja stvorio David Miles. Nije bilo nikakve svrhe da bilo to
taji ovom ovjeku kojeg je gotovo sasvim pogreno prosudio. Ne smije sumnjati u
nj vie nego bi okolnosti zahtijevale, a sada to okolnosti nikako ne trae. Ne treba
stvari komplicirati kad su ionako ve komplicirane do vrhunca.
U njegovu je prianju bio zakljuak do kojeg su obojica dola.
Po mom sudu, nasu svinju pod ahom dograbio je netko trei i koristi se njome.
Tko?
Dao bih sve da saznam...
Netko drugi.
ovjek u crnom konom kaputiu. Prkosan u mranom prolazu u Berlinu. Spreman
umrijeti... koji trai da bude ustrijeljen. Koji odbija rei tko je ili odakle je, kome
pripada. Netko ili neto monije i bolje obavijeteno nego Rache ili Odessa.
Netko drugi.
Noel je sve ispriao Tennvsonu osjeajui olakanje to je to mogao uiniti.
Njegove pjegicama iarane sive oi ni na trenutak nisu naputale Holcroftovo lice;
bile su zakovane, potpuno apsorbirane. Kad je zavrio priu, Noel se osjeao
potpuno iscrpljenim. To je sve to znam.
Tennvson je kimnuo. Najzad smo se upoznali, zar ne? Obojica smo morali
ispriati sve to nas titi. Obojica smo za drugoga mislili da je neprijatelj, ali smo
se i jedan i drugi u tome varali. Sada nas oekuje posao.
Koliko ve dugo zna za Zenevu? upita ga Holcroft. Gretc
hen mi je ispriala kako si joj rekao da e jednog dana doi jedan
ovjek i govoriti joj o udnom dogovoru.
Znao sam jo dok sam bio dijete. Majka mi je rekla da postoji
golema svota koja e biti upotrijebljena za velike pothvate da bi se
barem kolikotoliko ispravile velike nepravde koje su uinjene u ime
Njemake, to nije bilo djelo pravih Nijemaca. Znao sam samo za tu
injenicu, za svotu, ali nisam nita znao o pojedinostima.
Znai da ti ne poznaje Ericha Kesslera, kako bih mogao zaklju
iti po tvojim rijeima?
Sjeam se imena, ali samo nejasno. Bio sam vrlo mlad.
Svidjet e ti se.
Zakljuujui po tvom opisu, ne sumnjam da e mi se svidjeti.
Rekao si da e i brata dovesti u Zenevu? Je li to doputeno?
Da. Rekao sam mu da u mu telefonirati u Berlin i rei mu
datume.
Zato ne bi priekao do sutra ili preksutra? Zato da ga ne nazo
ve iz SaintTropeza?
Beaumont?
Beaumont odgovorio je Tennvson stisnutih usana. Mislim da
bismo se morali sastati s naom svinjom pod ahom. Ima nam neto za
rei. Na primjer, tko mu je najnoviji poslodavac? Tko ga je uputio na
eljezniku postaju u enevi? Tko mu je platio ili tko ga je ucijenio da
tako uini, da te slijedi u New York, a zatim u Rio de Janeiro? Kad to
saznamo, znat emo i kome je pripadao ovjek u crnom konom kapu
tiu.
Netko drugi.
Noel je pogledao na sat. Bilo je gotovo est sati. On i Tennvson su razgovarali vie
od dva sata, a toliko je jo ostalo nedoreenog. Bi li veeras izaao sa svojom
sestrom i sa mnom? upitao je Tennvsona.
On se nasmijeio. Ne, moj prijatelju. Priat emo kad budemo putovali na jug.
Moram obaviti jo neke posjete i napisati lanak za list. Ne smijem zaboraviti da
sam novinar. Gdje si odsjeo?
U George Cinqu. Pod imenom Fresca.
Telefonirat u ti kasnije, uveer. Tennyson je ispruio ruku.
Do sutra.
Do sutra.
Nego, onako, usput, ako ti moj bratski blagoslov ita znai, pona
aj se kao da ga ima.
Johann von Tiebolt stajao je oslonjen na ogradu terase osjeajui hladni zrak rane
veeri. Gledao je u Holcrofta dolje na ulici, kad je ovaj iziao iz zgrade i pjeke
krenuo u istonom smjeru.
Sve je bilo tako jednostavno. Orkestracija lai bila je studiozno promiljena i
aranirana, a iznoenje lai, jedne za drugom, bilo je protkano tako nasilnim i
uvrijeenim uvjerenjem i naglim, sasvim neoekivanim otkriima da je njihovo
neprihvaanje bilo nemogue. Da, treba sada uiniti jo neto. Jednog starca u Riju
valja obavijestiti o nekim dogaajima. To nije bio problem i Tennvson je znao to
mu treba rei. U londonsku bolnicu valja naknadno unijeti lane podatke, a datumi
i pojedinosti moraju odgovarati traginoj nesrei koja se prije pet godina dogodila
na Charing Crossu, postaji londonske podzemne eljeznice.
Ali, to nije sve.
Ako sve bude kako je planirano, u veernjim e se novinama pojaviti vijest o jo
jednoj tragediji. Pomorski oficir i njegova ena nestali su u maloj brodici nedaleko
od obale. U Sredozemlju.
Von Tiebolt se nasmijeio. Sve se dogaa onako kako je bilo zamiljeno prije
trideset godina. Sada ih vie ne bi mogao zaustaviti ni Nachrichtendienst.
Uostalom, za nekoliko dana Nachrichtendienst e biti kastriran.
Vrijeme je za Tinamoua.

Noel je urio predvorjem hotela George V. elei da to prije stigne u svoju sobu s
Helden. eneva je sada blia; bit e jo blia kad se sastanu s Anthonvjem
Beaumontom u SaintTropezu, kad iz njega najzad iscijede istinu.
Zanimalo ga je i to je li Buonoventura uzvratio njegov telefonski poziv. Njegova je
majka rekla da e Sama izvijestiti o svojim planovima. Sve to je Miles u New
Yorku znao o njoj, svodilo se na obavijest da je ona iz glavnog grada Meksika
otputovala u Lisabon. Zato u Lisabon? I tko ju je pratio?
Slika ovjeka u crnom konom kaputiu opet je zaigrala pred Holcroftom.
Nepokolebljivi pogled njegovih oiju, prihvaanje smrti... Ubijte me i drugi e
zauzeti moje mjesto. Ubijte njega, drugi e zauzeti njegovo mjesto.
Dizalo je bilo prazno, uspinjanje brzo. Vrata su se otvorila; Noel je zadrao dah
ugledavi mukarca koji je stajao u hodniku sueljen s njim. Bio je to Venvunschte
Kind sa SacreCoeura, ovjek koji ga je pretraivao pred svijeama u crkvi.
Dobra veer, monsieur.
Sto vi radite ovdje? Je li s Helden sve u redu?
Ona moe odgovoriti na vaa pitanja.
Moete i vi. Holcroft je naglom kretnjom zgrabio mukarca za
ruku i silom ga natjerao da ide prema njegovoj sobi. Vie nije elio da
ga bilo tko iznenadi.
Maknite ruke s mene!
Kad mi ona kae da vas pustim, pustit u vas. Hajdemo. Noel
je gurao ovjeka hodnikom sve do vrata sobe i zakucao.
Ve za dvijetri sekunde Helden je otvorila vrata iznenaena vidjevi njih dvojicu.
U ruci je imala savijene novine; oi su joj izraavale neto vie od iznenaenja:
tugu. Jasnu tugu.
O emu se radi? upita.
To i ja elim znati, ali ne eli mi rei. Holcroft je ugurao
ovjeka kroz vrata u sobu.
Noel, molim te. On je jedan od naih objasnila mu je Helden.
elim znati zato je ovdje.
Ja sam ga pozvala; treba znati gdje se nalazim. Rekao mi je da me
mora vidjeti. Bojim se da nam je donio stranu vijest.
to?
Proitajte novine rekao je mukarac. Imate i francuske i
engleske novine.
Holcroft je uzeo Herald Tribune sa stolia za posluivanje kave.
Druga strana nastavio je mukarac. Gore, sasvim lijevo.
Noel je okrenuo stranicu i ispravio novine. Proitao je naslov to
mu je bilo dovoljno da ga obuzme ljutnja... i strah.
MORNARIKI OFICIR I SUPRUGA IZGUBLJENI U SREDOZEMLJU
St. Tropez Zapovjednik Anthonv Beaumont, kapetan patrolnog broda Argo i
visokoodlikovani oficir Kraljevske mornarice Njezinog Velianstva, zajedno sa
enom koja mu se pridruila u ovom odmaralinom gradu preko vikenda,
vjerojatno su se utopili kad je njihova brodica potonula na jakim valovima
nekoliko milja junije od ove stjenovite obale. Preokrenuto plovilo, koje po opisu
odgovara amcu u kojem se vozio brani par, najprije je opazio jedan avion obalne
slube koji je mjesto dogaaja nadlijetao vrlo nisko. Oficira i njegovu enu nitko
nije vidio punih etrdeset i osam sati, to je zamjenika zapovjednika broda Argo,
porunika Morgana UeweUena, navelo da izda nareenje o potrazi. Admiralitet je
zakljuio da su kapetan fregate i ga Beaumont izgubili ivote u traginoj nesrei.
Brani par nije imao djece.
Oh, Boe proaptao je Holcroft. Je li ti brat neto rekao o
tome?
O Gretchen? upita ga Helden. Da. Jako je patila, toliko se
rtvovala. Zbog toga me nije htjela viati ni razgovarati sa mnom.
Nikako nije htjela da ja saznam to radila i zato se udala za nj. Bojala
se da bih mogla naslutiti pravu istinu.
Ako je ono to kae istina upleo se dobro odjevni mukarac
taj Beaumont je pripadao Odessi i mi ni trenutk ne vjerujemo u novin
ski lanak.
On misli na tvoga prijatelja u Berlinu prekinula ga je Helden.
Rekla sam mu da ima prijatelja u Berlinu koji ti je rekao da bi tvoje
sumnje mogao prenijeti na pravu adresu u London.
Noel je shvatio. Govorila mu je da tome mukarcu nita nije rekla o enevi. Noel
se okrenuo ovjeku. to vi mislite da se doista dogodilo?
Ako su Britanci otkrili agenta Odesse u viim redovima svoje
mornarice, posebice ako su otkrili da je agent te organizacije zapovjed
nik broda obalne patrole, to je eufemizam za pijunski brod, to bi zna
ilo da ih je opet netko povukao za nos, da su bili savrene budale.
Toliko neugodnosti mogu preivjeti, ali nee biti nikakve istrage. Ne
bi bilo nikakve istrage. Mnogo je prihvatljivija brza i to tia likvidacija.
Optuba ba ne bi bila pomnjivo provjerena primijetio je Hol
croft.
To je situacija koja zbunjuje.
Oni bi ubili i nevinu enu?
Ne mislei dvaput o tome. Uinili bi to pretpostavljajui da
moda i nije nevina. Poruka bi u svakom sluaju bila jasna. Mrea
Odessa dobila bi vraki vjeto upozorenje.
Noel se okrenuo s gaenjem na licu. Zagrlio je Helden. ao mi je rekao je.
Znam kako se osjea i uinio bih sve na svijetu da ti olakam
tugu. Ali bojim se da ja ne mogu nita uiniti. ao mi je, ali moda
bih jedino mogao potraiti tvoga brata ako bi ti to neto znailo.
Helden se okrenula i ispitivaki ga pogledala. Vjerujete li jedan drugome?
Vjerujemo. Rodilo se iskreno povjerenje. Sada radimo zajedno.
U tom sluaju, neka ovo ne bude vrijeme za tugovanje, to ti
kae? Noas u ovdje ostati rekla je dobro odjevenom mukarcu.
Je li to u redu? Mogu li biti pokrivena, postoji li opasnost?
Pokrivamo te odgovorio je mukarac. Ja u to urediti, ne
brini.
Hvala ti. Ti si dobar prijatelj.
On se nasmijeio. Ne mislim da u to vjeruje gospodin Holcroft. Ali, uostalom, on
e jo mnogo toga nauiti.
Mukarac je kimnuo glavom i poao prema vratima; stavio je ruku na kvaku i
zaustavio se okrenuvi se Noelu. Ispriavam se unaprijed ako vam moje rijei
budu zvuale zagonetno ili tajno, ali budite trpeljivi, monsieur. to je izmeu vas i
Helden, meni se takoer ini tajnim, ali ja ne ispitujem. Ja imam povjerenja. Ali,
ako se ustanovi da je to povjerenje bilo ishitreno i da mu nema mjesta, mi emo
vas ubiti. Mislio sam da bi, eto, bilo dobro da to znate.
Venoumchte Kind je brzo otiao. Noel je ljutito zakoraknuo za njim, ali ga je
Helden blago uhvatila za ruku. Molim te, dragi. I on jo mora mnogo toga nauiti,
a mi mu ne moemo rei. On je prijatelj.
On je nepodnoljiv mali kujin sin rekao je Holcroft. ao mi
je. Ima dovoljno briga pa su ti moje gluposti najmanje potrebne.
ovjek je prijetio tvom ivotu, da se tako izrazim. Prijetio ree
Helden tiho.
Netko je uzeo ivot tvoje sestre. S obzirom na okolnosti, ja sam
bio budala.
Nemamo vremena za takve misli. Tvoj prijatelj Buonoventura
uzvratio je tvoj telefonski poziv. Zabiljeila sam telefonski broj gdje
ga moe nazvati. Eno ga pored telefona.
Noel je otiao do stolia i uzeo papiri s telefonskim brojem.
Trebalo je da tvoj brat i ja sutra odemo u SaintTropez. Da natje
ramo Beaumonta da nam kae to zna. Ova e vijest biti kao bomba za
tvoga brata. To e ga utuci. Zbog dva razloga.
Rekao si da ga namjerava nazvati. Mislim da e biti najbolje da
to ja uinim. On i Gretchen bili su vrlo bliski. Kad su bili mlai, bili su
nerazdvojni. Gdje je on?
Zapravo ne znam; nije mi rekao. Samo mi je rekao da e me
nazvati veeras, ali kasnije. To je sve to ja znam. Holcroft je podi
gnuo slualicu i telefonistici dao telefonski broj Buonoventure.
Ja u razgovarati s Johannom kad nazove rekla je Helden kre
nuvi prema prozoru.
Prekooceanske linije nisu bile optereene; veza s Curagaom uspostavljena je za
manje od minute.
Ti si pravi pitolj, stari Noley! Drago mi je to ja ne moram pla
ati tvoje telefonske raune. Ti lijepo luta po tom prokletom svijetu; to
ti nikako ne mogu porei.
Vidim ja i mnogo vie nego to ti misli, Sam. Je li te nazvala
moja majka?
Nazvala je. Rekla mi je da ti kaem da ete se vidjeti u enevi za
otprilike tjedan dana. Bit ete u hotelu d'Accord, ali o tome ne govori
nikome, niti bilo to spominji u vezi s njom.
Zeneva? Ona ide u enevu? Zato je, doavola, uope otputovala
iz zemlje?
Rekla je da je bio neki hitan sluaj. Ti treba drati gubicu zaep
ljenu i nita ne initi dok se s njom ne sastane. Govorila je glasom
uznemirene dame.
Moram je nekako pronai. Je li ti dala telefonski broj, adresu,
gdje bih je mogao nazvati ili potraiti?
Apsolutno nita, stari. Nije imala vremena za razgovor, a veza je
bila ionako ugava. Zvala je odnekle izvan Meksika. Hoe li ikome pasti
na pamet da meni zucne o emu se radi?
Holcroft je zatresao glavom kao da je Buonoventura u sobi nasuprot njemu. Zao
mi je, Sam. Moda jednog dana. To ti dugujem.
I ja mislim da mi to moda duguje. Tom zgodom emo pootva
rati nekoliko boca. Pazi se. Ima doista finu majku. Budi dobar prema
njoj, stari.
Holcroft je spustio slualicu. Dobro je imati takvog dobrog prijatelja kao to je
Buonoventura. Tako dobar prijatelj kao to je dobro odjeveni mukarac bio
Helden, pomisli. Pitao se na to je Helden mislila kad je upitala Venviinschte
Kinda je li pokrivena. Pokrivena za to? Od koga?
Moja je majka na putu u enevu rekao je.
Helden se okrenula. ula sam te. Glas ti je odavao uzrujanost.
I jesam uzrujan. ovjek ju je pratio u Meksiko. Miles ga je zgra
bio na aerodromu, ali je tip progutao kapsulu cijanida prije nego to su
mogli ustanoviti tko je on i odakle je, kome pripada.
Ubij me, drugi e doi na moje mjesto. Ubijte njega, drugi e na
njegovo mjesto. Je li tako glase one rijei, Noel?
Da. Mislio sam o njima idui ovamo.
Zna li Johann?
Sve sam mu ispriao.
to on misli?
Ne zna to da misli. Klju je bio Beaumont. Ja ne znam kamo
emo sada, osim u enevu, i to u nadi da nas nitko nee zaustaviti.
Helden mu je prila blie. Reci mi neto. to oni mogu, bez obzira na to tko su, to
oni doista mogu uiniti? Kad se jednom vas trojica predstavite u banci u enevi,
sva trojica sporazumni izmeu sebe, sve razboriti ljudi, stvar e biti gotova. Dakle,
to oni doista mogu uiniti?
To si sino rekla.
to?
Mogu nas ubiti.
Zazvonio je telefon. Holcroft je podigao slualicu. Da?
Ovdje John Tennvson. Glas mu je bio napet.
Tvoja sestra eli s tobom razgovarati rekao je Holcroft.
Samo malo odgovorio je Tennvson. Najprije moramo mi raz
govarati. Zna li ona?
Da. Oito je da zna i ti.
Nazvala me redakcija i priopila mi vijest. Noni urednik zna
kako smo Gretchen i ja bili bliski. To je strano, doista strano.
Htio bih ti neto rei a ne znam to; nema rijei. ao mi je.
Ni ja nisam imao rijei kad si mi ispriao za svoga pooima. Pri
siljeni smo ivjeti u takvim situacijama. Kad se neto slino dogodi,
nita se ne moe uiniti ni rei. Helden razumije.
Znai li sve to da ti ne vjeruje opisu koji je u novinama? O
amcu i oluji?
Da su krenuli amcem i vie se nisu vratili? Da, ja u to vjerujem.
Da je on odgovoran? Dakako da nije. To nikako nije prihvatljiva ver
zija. Bez obzira na to to je sve bio, Beaumont je bio sjajan pomorac.
On je bio sposoban nanjuiti oluju udaljenu i pedesetak kilometara.
Ako je bio u manjoj brodici, on bi je ve privezao za obalu znatno prije
loeg vremena.
Onda tko?
Hajde, moj prijatelju, obojica znamo odgovor. Taj netko drugi
koji je njega uzeo pod svoje, taj ga je i ubio. Ista organizacija. Oni
su ga natjerali da te prati u Rio. Ti si ga zapazio; njegovoj korisnosti
doao je kraj. Tennvson je zautio. Ispalo je kao da su znali da emo nas dvojica
krenuti u SaintTropez. Neoprostiv in je ubojstvo Gretchen, dodatno ubojstvo. Tek
toliko, samo da bi se lake povjerovalo u priu.
ao mi je. Boe, osjeam se odgovornim.
To je bilo potpuno izvan tvoje mogunosti utjecaja na dogaaje.
Jesu li to mogli biti Britanci? upita Holcroft. Kessleru sam
ispriao o Beaumontu. Rekao je da namjerava poraditi na nekim kana
lima. Bonn Londonu. Moda ih je injenica da jednim od izviakih
brodova zapovijeda agent Odesse suvie zbunila.
Moda je iskuenje te vrste bilo realno, ali nitko tko je odgovoran
ne bi dao svoje doputenje za takvu akciju. Englezi bi ga bacili u
samicu i polako ga lomili na daskama ako bi ih zanimalo to Beaumont
zna, ali ga ne bi ubili. Oni su ga imali. On i Gretchen su rtve druge
organizacije. Ubio ih je netko za koga bi bilo opasno ono to on zna, a
ne netko tko bi iz ubojstva izvukao neku korist.
Tennvsonovo je razlaganje bilo uvjerljivo. U pravu si. Britanci ne bi nita dobili.
Oni bi ga drali pod pokrivaem, u samici.
Tono. A postoji jo jedan faktor, moralni faktor. MI6 je pun
ljudi koji u svom poslu trae sebe, a takve osobe ne ubijaju da bi izbje
gli situaciju koja zbunjuje. To nije u njihovoj naravi. Ali e ii preko
svih granica samo da bi ouvali svoj ugled. Ili da bi ga opet oivjeli.
A svim se srcem nadam da se ne varam u tome to govorim.
Na to misli?
Veeras letim u London. Ujutro u nazvati PaytonJonesa u
MI5. Imam mu neto ponuditi u zamjenu, a mislim da e mu biti
vrlo teko ne prihvatiti ponudu. Moda u biti u stanju ponuditi mu
pticu koja ivi na zemlji i brzo se kree od jednog mjesta do drugog,
a perje joj se bojama slijeva s okolinom.
Holcroft je bio i iznenaen i zapanjen. ini mi se da si rekao da ne bi mogao s
njima raditi.
S njima. Samo s PavtonJonesom, ni s kim drugim. On mi mora
pruiti uvjeravanja koja traim ili neemo zajedno dalje.
Misli li da e prihvatiti ponudu?
Istini za volju, on nema izbora. Ta ptica koja ivi na zemlji postala
je njihovom opsesijom. U MI je neprekidno sanjaju u svim moguim
varijacijama.
Pretpostavimo da to uini, ali pitam se to e dobiti zauzvrat.
Pristup povjerljivom materijalu. Britanci imaju tisue tajnih
arhiva. Sve se to odnosi na posljednje godine rata, a mnogi su podaci
vrlo neugodni mnogim ljudima. Ali, negdje je u tim arhivama na odgo
vor. ovjek, skupina ljudi, banda fanatika; ja ne znam tko ili to, ali je
to tu. Netko tko je imao veze s Finanzministeriumom prije trideset go
dina ili s naim oevima; netko u koga su imali povjerenja i kome su
dali odgovornost. To bi ak mogla biti infiltracija Loch Torridon.
to?
Loch Torridon. To je bila jedna akcija pijunae i sabotae koju
su organizirali Britanci od etrdeset prve do etrdeset etvrte. Stotine
osoba njemake nacionalnosti upuene su natrag u Njemaku i Italiju
da rade u tvornicama i na eljeznicama, u vladinim uredima na svim
stranama. Svima je poznato da je u Finanzministeriumu bilo ljudi
Locha Torridona... Odgovor je u arhivama.
Izmeu tih tisua dosjea i arhiva ti se nada da e pronai
upravo ono to te zanima, jedan jedini identitet? ak i da je ondje,
tvoj bi posao mogao potrajati mjesecima.
Ja ne mislim tako. Ja tono znam to traim i gdje trebam traiti:
ljude koji su mogli biti povezani s naim oevima.
Tennvson je govorio tako brzo, s takvom uvjerljivou i samouvjerenjem da ga je
Noel teko mogao pratiti. Na temelju ega si tako uvjeren da je ondje informacija
koju trai? To mi je prvo pitanje.
Zato jer ondje mora biti. To si mi ti pojasnio danas poslijepodne.
ovjek koji te nazvao u New Yorku, onaj kojega su ubili...
Peter Baldwin?
Da. MI6. On je znao za enevu. Poinjemo s njim; on je sada
na klju.
Onda potrai dosje nazvan Wolfsschanze rekao mu je Hol
croft. ifra Wolfsschanze. Moda je to!
Tennvson isprva nije odgovorio. Ili je razmiljao ili je bio iznenaen; Noel nije
mogao razabrati to je zapravo bilo. Gdje si uo za to? najzad ga upita Tennvson.
To nisi nijednom spomenuo. Nije ni Helden spomenula.
Znai da smo oboje zaboravili odgovorio mu je Holcroft.
Moramo biti paljiviji, vrlo oprezni rekao je Tennvson kad je
Noel zavrio.
Ako je ime Wolfsschanze povezano sa enevom, moramo biti
do krajnosti oprezni. Britanci ne mogu saznati za enevu. Ne smiju
saznati. To bi bilo katastrofalno.
Slaem se. Ali kojim e se razlogom posluiti s PavtonJonesom
da bi objasnio elju da ti omogui razgledanje arhive?
Dio istine odgovorio je Tennvson. Ja elim Gretchenina ubojicu.
A zauzvrat si voljan predati... pticu potrarku iji trag prati ve
est godina?
Za to i za enevu. Svim svojim srcem.
Noel je bio dirnut. eli li da ja razgovaram s PavtonJonesom?
Ne! viknuo je Tennvson, a zatim je snizio glas. Naime, elim
rei da bi to bilo suvie opasno. Imaj povjerenja u mene, molim te. Ti i
Helden ne smijete se ovdje pojavljivati. Morate biti po strani. Sasvim
po strani. Sve dok vas ja ne potraim, Helden ne smije ii na posao.
Mora ostati s tobom, a oboje morate biti nevidljivi.
Holcroft je pogledao Helden. Ne znam hoe li ona pristati na to.
Ja u je uvjeriti. Pozovi je; elim s njom porazgovarati. Ti i ja smo
zavrili razgovor.
Ti e me nazvati?
Za nekoliko dana. Ako promijenite hotel, ostavite poruku gdje se
moe nai gospodin Fresca. Helden ima telefonski broj slube gdje
ostavljam poruke. Sad elim s njom razgovarati. Usprkos razlikama
izmeu nas, sada smo potrebni jedno drugome, sada je veza meu
nama vra; moda nikad prije nismo bili toliko potrebni jedno dru
gome. I... Noel?
Da?
Budi njean prema njoj. Voli je. I ti si njoj potreban.
Holcroft je ustao i Helden dodao slualicu.
Mein Bruder...

ifra Wolfsschanze!
Von TieboltTennvson lupnuo je akom po stolu malog ureda kojim se sluio kad bi
boravio u Parizu.
ifra Wolfsschanze. Tu sakrosanktnu frazu povjerio je Ernst Manfredi Peteru
Baldwinu! Bankar je igrao opasnu, ali vrlo vjetu igru. Znao je da bi Baldwinovo
izgovaranje te fraze bilo dovoljno da izazove njegovu smrt. Ali, bankar ne bi
Englezu ni u kom sluaju rekao vie od toga; to ne bi bilo u bankarovu interesu. Pa
ipak je Baldvvin bio jedan od najpametnijih ljudi u Europi. Nije li on sakupio vie
kamenia, vie podataka nego to je Manfredi smatrao moguim? Koliko je on
zapravo saznao? Jesu li podaci o tome u Baldwinovu dosjeu u MI5?
Uostalom, je li sve to vano? Britanci su odbili sve to im je Baldwin mogao
ponuditi. Zakopano u arhivama, izgubljeno jer je to predstavljalo jo jednu u
beskrajnom nizu odbijenih informacija.
ifra Wolfsschanze. To nita nije znailo onima koji nisu nita znali, a nekoliko
stotina osoba koje su znale svi ti regionalni rukovodioci u gotovo svim zemljama
znale su samo da je to signal. Kad ga uju, moraju biti spremni; ubrzo e im biti
upuena golema sredstva koja e biti upotrijebljena za stvar koju zajedniki
zastupaju.
Die Sonnenkinder. U cijelome svijetu, spremni da ustanu i istaknu svoja prava
steena roenjem.
Baldwinov dosje nije mogao sadravati tu informaciju; to nije mogue. Ali e biti
iskoriteni oni koji dre i uvaju taj dosje. Britanci iznad svega ele Tinamoua.
Ako ga MI5 uhvati, to e znaiti ponovno jaanje engleskog vodstva i
superiornosti u obavjetajnim operacijama vodstva koje je bilo izgubljeno u
godinama pogreaka i neopreza, u godinama bjegova nelojalnih.
MI5 e dobiti Tinamoua, ali primajui taj poklon, moraju se obavezati darovatelju.
To je bila sjajna ironija. Omrznuta britanska obavjetajna sluba, utljivo,
zmijoliko udovite koje je izazvalo tolike nesree Treem Reichu, pomoi e u
stvaranju etvrtog Reicha.
Slubi MI5 bit e reeno da je Nachrichtendienst upleten u kolosalnu zavjeru.
Britanci e vjerovati ovjeku koji e im to saopiti; taj e im ovjek predati
Tinamoua.
Tennvson je koraao po sobi londonske redakcije Guardiana sluajui
komplimente svojih kolega i mlaih novinara. Kao i uvijek, komplimente je
primao skromno.
Ponekad bi pogledao neku od ena u redakciji. Tajnice i recepcionarke pozivale su
jasnim ponaanjem tog najljepeg mukarca da ih zamijeti, zapravo su mu
preputale da uzme od njih to mu drago. Palo mu je na pamet kako e moda
morati odabrati jednu od tih ena. Njegova ljubljena Gretchen je otila, ali nisu
otili i njegovi apetiti. Da, razmiljao je Tennvson, treba izabrati enu. Osjeao je
sve dublje uzbuenje, svakog je sata jaao intenzitet Wolfsschanzea. Potrebno mu
je seksualno oputanje. Uvijek je tako bilo; Gretchen je to shvaala.
John, drago mi je to te vidim rekao mu je stariji urednik
ustavi iza stola. Pruio mu je ruku. Sutra objavljujemo lanak o
Bonnu. To je sjajna stvar.
Tennvson je sjeo na stolicu ispred stola. Neto se dogodilo? upitao je. Ako su
moji izvori toni, a uvjeren sam da jesu, pokuat e se izvesti ubojstvo, ubojstva
koja bi mogla dovesti do svjetske krize.
Nebesa. Jesi li to napisao?
Nisam. Ne moemo o tome pisati. Mislim da o tome ne bi pisao
ni jedan odgovorni list.
Urednik se nagnuo. O emu se radi, John?
Konferencija na najviem nivou posveena ekonomskim pitanjima
sazvana je za idui utorak...
Tako je. Ovdje, u Londonu. Voa Zapada i Istoka.
U tome i jest stvar. Istok i Zapad. Doletjet e iz Moskve i
Washingtona, iz Pekinga i Pariza. Najmonije linosti na Zemlji. Ten
nyson je zautio.
I?
Dvojica trebaju biti ubijena.
to?
Dvojica trebaju biti ubijena; tko su ta dvojica, nije vano na prvi pogled, ali
planira se ubojstvo najviih dravnika s jedne i druge strane; predsjednika
Sjedinjenih Drava i predsjednika Narodne Republike; ili naeg premijera i
premijera Sovjetskog Saveza.
Nemogue! Bit e poduzete sve mjere sigurnosti, nitko nepozvan
nee se moi pojaviti u blizini nekog dravnika.
Nije ba sasvim tako. Bit e gomila, mimohoda, banketa, motori
ziranih kolona. Gdje je mogue nai apsolutno jamstvo da se nita nee
dogoditi?
Treba ga imati, organi sigurnosti e se pobrinuti za to!
Ali ne kad je u pitanju Tinamou.
Tinamou?
Prihvatio je najvii honorar u povijesti.
Dobri Boe, od koga?
Od jedne organizacije koja se zove Nachrichtendienst.
Harold PaytonJones je u slabo osvijetljenoj sobi zurio preko stola u Tennysona. U
prostoriji nije bilo drugog namjetaja osim stola i dviju stolica. Mjesto je izabrao
MI5; bio je to naputeni pansion u istonom
Londonu.
Ja ponavljam rekao je uljudno sjedokosi agent. Ja ponavljam
da vi oekujete kako u ja prihvatiti stvari o kojima govorite samo zato
to ih vi kaete. Pa to je besmisleno!
To je moj jedini dokaz odgovorio je Tennyson. Sve to sam
vam rekao je istinito. Mi vie nemamo vremena da se borimo jedan
protiv drugoga. Svaki je sat vrlo vaan, moda sudbinski znaajan i
nije vrijeme za odlaganje.
Nisam sklon da me navede na tanak led jedan oportunistiki
novinar koji bi mogao biti mnogo vie od dopisnika! Vi ste vrlo vjet
i mudar. A sasvim je mogue da ste i straan laljivac.
Za ime Boje, ako je to istina, zato sam ja ovdje? Sluajte me! To
vam govorim posljednji put: Odessa je izvjebala Tinamoua! U brdima
Rio de Janeira! Cijelog ivota se borim protiv Odesse; to se lako moe
utvrditi prema podacima o meni ako je ikome stalo da ih pogleda.
Odessa nas je prisilila da napustimo Brazil, presjekla je sve nae veze
s onim to smo ondje izgradili. Ja elim Tinamoua!
PaytonJones je prouavao plavokosog mukarca. Rasprava je bila strana, a trajala
je gotovo pola sata. Agent je bio neumoran i bombardirao je Tennvsona
bezbrojnim pitanjima, ne zaboravljajui na uvrede. Bila je to prostudirana tehnika
MI5 kojom se postizalo odjeljivanje istine od lai. Bilo je ipak oito da je sada
Englez zadovoljan. Spustio je glas.
U redu, gospodine Tennvson. Moemo se prestati tui. Smatram
da vam dugujemo ispriku.
Isprike nisu jednostrane. Ja sam jednostavno znao da bih sam
mogao bolje raditi; smatrao sam to najboljim putem. Morao sam se
praviti da sam i ovo i ono. Da me je itko ikada vidio s nekim pripad
nikom vae slube, moja bi djelotvornost bila oslabljena, moja korisnost
unitena.
U tom mi je sluaju ao zbog svakog naeg poziva koji smo vam
uputili i neugodnih razgovora koje smo upriliili.
Sve su to bili opasni trenuci za mene. Osjeao sam kako mi Tina
mou izmie i klizi.
Jo ga nismo uhvatili.
Blizu smo. Sada je to samo pitanje dana. Uspjet emo ako
budemo paljivi i uporni u ostvarenju svake odluke koju donesemo,
ako sve uinimo za zatitu dravnika, ako budemo imali pod kontrolom
svaku ulicu kojom e delegacija putovati, mjesta svakog sastanka, svake
ceremonije, svakog banketa. Sada imamo i prednost koju nikad dosad
nismo imali: znamo da je ovdje.
Vi ste sasvim uvjereni u solidnost svoga izvora informacija?
U ivotu nikad nisam bio sigurniji. ovjek u berlinskoj gostionici
bio je kurir. Svaki kurir koji je inae mogao doi do Tinamoua, ubijen
je. Njegove su posljednje rijei bile London... idueg tjedna... sastanak
na vrhu... jedan sa svake strane... ovjek s tetoviranom ruom na stra
njem dijelu ruke... Nachrichtendienst.
PaytonJones je kimnuo. Raspitat emo se u Berlinu o identitetu toga ovjeka.
Sumnjam da ete ita nai. Na temelju ono malo informacija to
imam o Nachrichtendienstu, oni su izvrsno organizirani i zatvoreni kao
organizacija.
Ali su bili neutralni rekao je PaytonJones. I njihove su infor
macije uvijek bile tone. Nikoga nisu tedjeli. Tuitelji u Niirnbergu
neprekidno su dobivali podatke od Nachrichtendiensta.
Ja smatram stade objanjavati Tennvson da su tuitelji i
istraga dobivali samo one informacije koje im je Nachrichtendienst
htio dati. Vi ne moete znati koje su informacije zadrali za sebe.
Britanac je opet kimnuo. Moda imate pravo. To je neto to nikad neemo
saznati. Pitanje je Zato? Gdje je razlog? to ih potie?
Ako bih ja mogao opet e plavokosi. Dakle, nekoliko staraca
koji su na pragu smrti, odluili su se na svoju posljednju osvetu. Trei
Reich je imao dva specifina filozofska neprijatelja koji su se savezniki
povezali unato svojim suprotnostima: komuniste i demokraciju. A
sada se svaki od tih neprijatelja bori za vodstvo i svoju vladavinu u svi
jetu. Koja je bolja osveta nego optuivati i jednu i drugu stranu zbog
ubojstva? Tako da jedna strana uniti drugu!
Kad bismo to mogli utvrditi prekinuo ga je PaytonJones to
bi mogao biti motiv mnogih ubojstava tijekom prolih nekoliko godina.
Kako je to mogue utvrditi a da ne bude nikakve sumnje? upita
ga Tennvson.
Je li britanska obavjetajna sluba ikada imala izravne veze s
Nachrichtendienstom?
Oh, da. Insistirali smo na identitetima, na onima koje, dakako,
treba drati u trezorima. Nismo mogli slijepo djelovati na temelju tak
vih obavjetenja.
Je li itko danas jo iv?
Mogue je. Prole su godine da vie nitko nije spomenuo
Nachrichtendienst. Dakako, ja u to provjeriti.
Hoete li mi rei njihova imena?
ovjek iz MI5 naslonio se na naslon stolice. Je li to jedan od uvjeta o kojima ste
govorili, gospodine Tennvson?
Govorio, da, ali samo pojasnio da u okolnostima u kojima se
nalazimo ne moemo na tome ustrajati, dakle ja ne mogu ustrajati.
To ne bi uinio bilo koji civilizirani ovjek. Ako uhvatimo Tina
moua, bit e vam zahvalne vlade svijeta; imena su znatno manje vana.
Ako ih mi imamo, imate ih i vi. Imate li drugih zahtjeva? Je li trebalo da donesem
biljenicu?
Moji su zahtjevi ogranieni odgovorio je Tennvson pravei se
da nije primijetio uvredu a mogu vas iznenaditi. U znak zahvalnosti
prema svojim poslodavcima, ja elim imati pet sati ekskluzivne predno
sti za Guardian.
Sati su vai odgovorio je PaytonJones. to jo slijedi?
Budui da je MI5 ve razgovarao s vie ljudi ne tajei da sam ja
predmet njihove istrage, mene bi zanimalo pismo britanske obavje
tajne slube na temelju kojega bi bilo jasno ne samo da je moj osobni
dosje bez mrlje, ve da sam i aktivno sudjelovao u vaim naporima za
odranje, da kaemo, meunarodne stabilnosti.
Sasvim nepotrebno odgovorio je Englez. Ako Tinamou bude
uhvaen na temelju informacija koje nam donesete, nesumnjivo je da e
vas vlade diljem svijeta odlikovati najviim odlikovanjima. Nae bi
pismo bilo nekorisno, suvino. Nee vam biti potrebno.
Ali, vidite, bit e mi potrebno ustrajao je Tennvson. Naime,
moj je pretposljednji zahtjev da mi ime nikad ne bude spomenuto.
Nikad spomenuto...? PaytonJones je bio zapanjen. To je
jedva mogue, zar ne? Iznenaen sam, priznajem otvoreno.
Molim vas da ne mijeate moja profesionalna pregnua s mojim
privatnim nainom ivota. Ja ne traim niiju javnu zahvalnost. Von
Tieboltovi imaju dug; nazovite to djelominom otplatom.
Operativac MI5 utio je nekoliko sekundi. Ja sam vas opet pogreno prosudio. I
opet se ispriavam. Dakako, ne postoji nikakav razlog da ne dobijete to pismo.
Iskreno reeno, postoji jo jedan razlog zbog kojeg elim anonim
nost. Zakljuujem da su Kraljevska mornarica i francuske vlasti uvje
rene da su moja sestra i njezin suprug sluajno izgubili ivot ljekarei
u amcu, a vjerojatno je to doista tako bilo. Meutim, mislim da ete se
sloiti sa mnom da je vrijeme tog dogaaja vrlo nesretno. Ostala mi je
jo jedna sestra; ona i ja smo posljednji von Tieboltovi. Ako joj se ikad
neto dogodi, to sebi ne bih mogao oprostiti.
Razumijem.
Ja bih vam htio ponuditi svu svoju pomo. Mislim da o Tina
mouu znam onoliko koliko zna najbolje upuena osoba. Prouavao
sam ga godinama. Svako ubojstvo, svaki njegov postupak i prije i
poslije ubojstva. Mislim da mogu pomoi. Htio bih biti dio vaeg tima.
Bio bih prokleta budala kad ne bih prihvatio va prijedlog. Kako
glasi va posljednji zahtjev?
Doi emo na to. Tennvson je ustao. Ono to treba shvatiti o
Tinamouu jest to da se njegova tehnika stalno mijenja, pojavljuju se
nove uvjebane improvizacije, bez obzira na to koliko ovo posljednje
udno zvualo. On zapravo i nema jedinstvenu strategiju, ve ih je
deset ili dvanaest, ali je svaka metodiki zamiljena i uvjebana tako
da je moe primijeniti u svakom trenutku.
Nisam siguran da sam vas dobro shvatio.
Dopustite mi da vam objasnim. Ubojstvo u Madridu prije sedam
mjeseci, za vrijeme nemira, sjeate li se?
Dakako. Metak je ispaljen iz puke, s prozora na etvrtom katu
iznad gomile.
Tono. Vladina zgrada na vladinu trgu, gdje su bile najavljene
demonstracije. Vladina zgrada. To me jako iznenadilo. Pretpostavimo
da su straari bili budniji, da su mjere sigurnosti bile djelotvornije,
da je policija sistematinije pretresala ljude traei skriveno oruje.
Pretpostavimo da se nije mogao domoi tog prozora. Usput reeno,
to je bilo idealno mjesto na kojemu je mogao precizno namjestiti cilj
nik; ali recimo da je bilo jo ljudi u toj prostoriji te da nije mogao izvui
puku niti se pojaviti na tome mjestu.
Mogao je otii na drugo mjesto.
Nema sumnje. Ali bez obzira na to kako je sakrio oruje ili da
mu je bilo dijelom fotografskog stalka, drvene noge ili mu je bilo pri
vezano za nogu ipak bi sve to bilo udno. Morao se brzo kretati; bilo
mu je i te kako vano da se na odreenom mjestu pojavi u tono odre
eno vrijeme; demonstracije nisu mogle vjeno trajati. Tinamou mora
da je imao na umu vie od jedne lokacije, vie od jednog izbora. I
imao je.
Kako to znate? upita ga, oaran, ovjek iz MI5.
Proveo sam dva dana u Madridu, uao sam u svaku zgradu, pre
gledao svaki prozor, svaki krov na tom trgu. Pronaao sam etiri nedir
nuta oruja, pronaao sam jo tri mjesta gdje su bile izvuene daske iz
poda ili parketi; izvueni su oslonci iz prozora, ak su i cigle izvuene iz
nekih zidova. Na tim je mjestima bilo jo skrivenog oruja. ak sam
pronaao dvije vree s pola kilograma eksploziva u kanti za smee na
ploniku. Petnaestak metara od sredita demonstracija. Osam poloaja
za to ubojstvo. Imao je alternativne lokacije koje je mogao odabirati, a
svaka je bila pomno zamiljena i pripremljena tako da odgovara odreenom
trenutku unutar odreenog vremena.
PavtonJones se nagnuo naprijed drei ruke na stolu. To komplicira stvari.
Standardne mjere sigurnosti koncentriraju se na jednu ili vie tono odreenih
lokacija. Koja je od pola stotine mogunosti najopasnija? Na koju treba
usredotoiti svu panju? Polazi se od pretpostavke da e se ubojica smjestiti na
jednoj lokaciji. Strategija koju vi opisujete dodaje novu dimenziju; rije je o
mogunosti promjene mjesta u gotovo svakom trenutku. Ne jedno unaprijed
odreeno mjesto za skrivanje, ne jedno skrovite, ve nekoliko izabranih u svakom
datom trenutku.
Unutar nekog zaokruenog vremena zavrio je plavokosi
mukarac. Ali, kao to rekoh, i mi imamo jednu prednost. Znamo
da je ovdje. Postoji i druga prednost, i to ona kojom se odmah moramo
okoristiti. Tennvson je zautio.
O emu se radi?
Objasnit u o emu se radi. Tu prednost moemo iskoristiti
jedino ako se sloimo da je hvatanje Tinamoua gotovo jednako vano
kao to je potpuna sigurnost njegovih ciljeva.
Englez se namrtio. Prilino je opasno to rei. Kad se radi o tim ljudima, ne smije
biti nikakvih rizika, ni sraunatih ni drugih. Ne na britanskom tlu.
Sasluajte me, molim vas. On je i prije ubijao politike linosti
prvoga reda irei sumnje, izazivajui neprijateljstva izmeu vlada. I
uvijek su mirnije glave nadvladale; smirivale su strasti i svoja raspoloe
nja. Ali Tinamoua treba zaustaviti jer uvijek postoji neka mogunost da
mirnije glave jednoga dana ne budu dovoljno brze u tumaenju i name
tanju svojih stavova. Ja mislim da ga moemo sada zaustaviti, ako svi
pristanu.
Pristanu na to?
Pristanu da se dre objavljenih ruta, objavljenih redoslijeda. Oku
pite efove delegacija; recite im to vam je poznato. Kaite im da e
odmah biti provedene izvanredne mjere opreza, ali samo ako se
budu drali rasporeda i objavljenih smjerova kretanja, samo u tom slu
aju postoje velike mogunosti da Tinamou bude napokon uhvaen.
Tennvson je zautio i nagnuo se na naslon drei ruke na osloncima.
Ja mislim da se nitko nee tome suprotstaviti ako budete iskreni.
Na kraju krajeva, to i nije mnogo vie od onoga s im se politike voe suoavaju
svakog dana.
ovjek iz MI5 prestade se mrtiti. I nitko nee htjeti da ga okrste kukavicom.
Nego, u emu je druga prednost, ako sam vas dobro razumio?
Tinamouova tehnika svodi se ipak na to da unaprijed sakrije oru
je na odreenim mjestima. Da bi u tome uspio, mora se svojim poslom
baviti danima, moda i tjednima prije namjeravanog ubojstva. Nema
sumnje da je svoj posao ve zapoeo ovdje, u Londonu. Predlaem
da ponemo vrlo diskretno, ali temeljito istraivati drei se onih pod
ruja koja spadaju u ve objavljene izvjetaje o dnevnom redu summita.
PaytonJones je spojio dlanove u kretnji koja je izraavala suglasnost. Dakako.
im se domognemo rasporeda rada sastanka na vrhu, znat emo i mjesta zbivanja i
vrijeme. Uostalom, to emo nabaviti odmah, ako je raspored ve gotov.
Tako je. Znat emo da e unutar odreenog broja minuta, za vri
jeme odreenog dogaaja, na tono odreenom mjestu, biti pokuano
ubojstvo. Opet je plavokosi zautio. Htio bih pomoi u traenju. Ja
znam na to treba paziti i gdje treba traiti, i to je moda jo vanije,
gdje ne treba traiti. Nemamo mnogo vremena.
Cijenim vau ponudu, gospodine odgovorio je Englez. MI5
vam izraava zahvalnost. Hoemo li poeti veeras?
Dajmo mu jo jedan dan da postavi svoje puke. To e ojaati
nae izglede da neto naemo. Osim toga, bit e mi potrebna neka
bezazlena odora i dozvola koja e me predstavljati kao inspektora
zgrade ili neto slino tome.
Vrlo dobro odgovorio je PavtonJones. Nije mi ugodno rei
da u dosjeu imamo vau fotografiju; upotrijebit emo je za dozvolu.
Nagaam da je vaa mjera etrdeset i etiri, dulje hlae, a struk osam
deset tri ili osamdeset pet.
Vrlo blizu pravoj mjeri. Uostalom, odora za ovjeka u graanskoj
slubi ne bi trebala potjecati od krojaa koji radi po mjeri.
Sasvim tako. Ujutro emo se pobrinuti za jedno i drugo. Pav
tonJones je ustao. Rekli ste da imate jo jedan zahtjev.
Imam. Otkako sam otiao iz Brazila, nisam imao oruja. Ja ak i
ne znam je li ga doputeno imati, ali sada bih elio nekakav revolver.
Dakako, samo za vrijeme sastanka na vrhu.
Uredit u da vam izdaju jedan revolver. Je li sada sve u redu?
Oprostite, ali znai li to da je potreban moj potpis?
Da.
Opet molim da mi oprostite, ali ja ne odstupam od onoga to sam
prije rekao. Budui da ne elim nikakvo priznanje zbog informacije
koju sam vam donio, isto tako ne elim da moje ime bude bilo gdje
spomenuto kao suradnika MI5. Ne bih elio da itko zna za moju
suradnju s vama. Moje bi ime na kartici izdanog oruja moglo znati
eljnu osobu dovesti do istine. Nekoga tko je, moda, povezan s
Nachrichtendienstom.
Shvaam. Englez je otkopao kaputi i posegnuo unutra. Ovo
nije po propisima, ali nisu ni okolnosti. Izvukao je mali revolver
kratke cijevi i uruio ga Tennvsonu. Budui da obojica znamo izvor,
uzmite moj. Ja u navesti da sam ga dao na pregled i popravak pa u
uzeti drugi.
Hvala vam rekao je plavokosi mukarac drei oruje kao neki
predmet koji mu nije dobro poznat.
Tennvson je uao u gostionicu punu gostiju nedaleko od Trga Soho. Kroz guste
slojeve duhanskog dima pogledom je pretraivao prostoriju i ugledao ono to je
traio: mukarevu podignutu ruku za stolom u kutu. Kao i uvijek, taj je mukarac
imao na sebi smei ogrta skrojen posebno za njega. Izgledao je kao bilo koji drugi
ogrta; razlika je bila u dodatnim depovima i pojasima u kojima su se esto
nalazili razni pitolji, priguivai i eksploziv. Uvjebao ga je Tinamou. Tako ga je
dobro uvjebao da je esto obavljao naruene usluge koje je Tinamou ugovorio
ako ih zbog nekih razloga nije mogao osobno izvesti.
Posljednji je zadatak obavio na aerodromu Kennedv uveer kad je padala kia i kad
je kordon policije okruio blistavi trup aviona sedam stotina etrdeset i sedam
British Airwaysa. Svoj je plijen naao u kamionucisterni s gorivom. Obavio je svoj
posao.
John Tennvson je ponio kriglu do stola i sjeo pored ovjeka u smeem ogrtau.
Stol je bio malen i okrugao; stolice su bile tako blizu da su im glave bile udaljene
tek koji centimetar, to im je odgovaralo jer su mogli tiho razgovarati.
Je li sve na svome mjestu? upitao je plavokosi.
Da odgovorio je njegov prijatelj. Motorizirana kolona ide
zapadno od Stranda, oko Trafalgar Squarea, kroz velike ulaze Admi
ralty Archa u Mali, prema palai. Odabrao sam sedam lokacija.
Daj mi redoslijed.
Od istoka prema zapadu, prema rasporedu, poinjemo od hotela
Strand Palae nasuprot Savoy Courtu. Trei kat, soba trinulaest.
Automatska repetirajua puka uivena je u madrac kreveta koji je naj
blie prozoru. Blok zapadno, istona strana, etvrti kat, muki nunik
biljenike tvrtke. Oruje je u stropu, iznad ploica, lijevo od fluores
centne arulje. Ravno preko ulice, opet na etvrtom katu na prvom
katu je trgovina jeftinim tricama ured za prijepis. Puka i dogled tra
kama su zalijepljeni za donji dio aparata za fotokopiranje. Kreui dalje
prema Trafalgaru...
ovjek u smeem ogrtau objasnio je gdje se nalazi ostalo skriveno oruje. Sve
lokacije bile su u razmaku od oko pola kilometra, od Savoy Courta do Admiralty
Archa.
Izvrstan izbor rekao je Tennyson odgurnuvi kriglu s pivom
koju nije ni dodirnuo usnama. Zna li u potpunosti svoj zadatak,
svoje kretanje?
Ja znam to trebam uiniti; ne bih mogao rei da razumijem to
slijedi dalje.
To ba nije ni potrebno, zar ne? upita ga plavokosi.
Dakako da nije, ali ja mislim na tebe. Ako ti bude sprijeen ili
zaustavljen, ja bih mogao obaviti taj posao. S bilo koje lokacije. Zato
mi ne da jedno mjesto?
Za ovo ak ni ti nisi kvalificiran. Ne smije se potkrasti ni najma
nja pogreka. Jedan ispaljeni metak na pogrenome mjestu bio bi kata
strofalan.
Smijem li te podsjetiti da me uvjebao najbolji meu najboljima?
Tennvson se nasmijeio. U pravu si. Vrlo dobro. Postupi onako
kako sam ti ve rekao i smjesti se na osmoj lokaciji. Izaberi sobu u Government
Buildingu iza Admiralty Archa i obavijesti me koju si sobu naao. Moe li to
uiniti?
Glineni golubovi odgovorio je mukarc pribliavajui usnama
svoju kriglu piva. Tennyson je ugledao crveno tetoviranu ruu na nje
govoj ruci. Uostalom, bile su dvije tetovirane rue: jedna na donjem
dijelu ruke, a druga na stranjem dijelu nadlaktice. No, sada se vidjela
samo jedna.
Mogu li ti neto predloiti? upita ga John Tennvson.
Dakako, o emu se radi?
Nosi rukavice odgovorio mu je Tinamou.

Plavokosi mukarac je otvorio vrata i posegnuo za prekidaem svjetla na zidu; u
hotelskoj sobi s oznakom 306 upalile su se dvije stolne svjetiljke. Kretnjom je
pokazao svom sredovjenom pratitelju da ue za njim u sobu.
Sve je u redu rekao je Tennvson. Ako netko ak dri ovu
sobu pod prismotrom, zavjese su navuene, a sad je ionako vrijeme
kad sobarice prostiru i spremaju krevete. Ovuda. Najprije ovdje.
PavtonJones se nalazio iza Tennvsona dok je on uzeo minijaturni detektor za
metale iz depa na ogrtau. Pritisnuo je dugme i drao aparat iznad kreveta.
Slabani um sve je vie jaao; igla na skali skoila je nadesno.
Paljivo je podigao pokrivae i plahte. Ovdje je. Mogu napipati ispupenja rekao
je pritisnuvi prstima madrac.
Vrlo zanimljivo primijetio je PavtonJones. A soba je izdana
na deset dana?
Brzojavnom narudbom i potanskom novanom uputnicom iz
Pariza. Ime je Le Fevre, to je pseudonim koji ba nita ne znai.
Nikoga nije bilo u sobi.
Da, evo tu je. PaytonJones je podigao ruke s kreveta.
Mogu napipati puku rekao je Tennvson ali ne znam koji je to
drugi predmet.
Teleskopski ciljnik odgovorio je Englez. Ostavit emo sve
kako jest i postaviti ljude u hodnik.
Druga je lokacija neto nie, u istoj ulici, u nuniku neke bilje
nike tvrtke na etvrtom katu. Oruje je u stropu, objeeno i vezano za
viseu motku iznad fluorescentne arulje.
Poimo odvrati PavtonJones.
Sat i etrdeset pet minuta nakon toga obojica su bila na krovu zgrade koja gleda na
Trafalgar Square. Kleali su pored niskog zida koji je obrubljivao zgradu. Ispod je
vodila ruta kojom e kolona automobila pod pratnjom proi kroz Admiraltv Arch u
Mali.
injenica da se Tinamou odluio ovdje postaviti oruje rekao je
Tennvson drei ruku na katranskom papiru koji je bio spretno postav
ljen pored zida tako da se jedva vidio navodi me na pomisao da e na
sebi imati policijsku odoru.
Znam to elite rei rekao je PavtonJones. Policajac koji
hoda po krovu gdje emo mi postaviti svoga ovjeka, ne bi izazvao
suvie jako uzbuenje.
Tono. Mogao bi ubiti vaeg ovjeka i zauzeti njegovo mjesto.
Ali tako se izolira. Ne bi imao izlaza.
Nisam siguran da je Tinamouu potreban u obinom smislu te
rijei. vrst konopac prema stranjoj uliici, dolje histerina svjetina,
opi smak svijeta. On je pobjegao pod manje dramatinim okolno
stima. Sjetite se da on ima vie identiteta nego to ih ima u telefonskom
imeniku. Uvjeren sam da je u Madridu bio jedan od istraitelja na mje
stu dogaaja.
Ovdje emo imati dva ovjeka, ali se jedan nee moi vidjeti. I
etvoricu najboljih strijelaca na susjednim krovovima. PavtonJones
je otpuzao od zida; plavokosi ga je slijedio. Izvrili ste sjajan posao,
Tennvsone rekao je agent slube MI5. U neto vie od trideset
est sati pronali ste pet lokacija. Mislite li da je to sve?
Ne jo. Meutim, drago mi je da smo utvrdili parametre. Od
Savoy ourta do kraja Trafalgara negdje na toj duljini od petest
blokova on e krenuti u akciju. Kad kolona automobila proe ispod
slavoluka Admiraliteta i stigne na teren Malla, opet emo moi disati.
Do tog trenutka nisam uvjeren da u ja moi disati. Je li delegacijama
reeno?
Da. Svaki dravnik dobit e zatitne eline mree za grudi, sla
bine i ovojne ploe za noge, a eiri e im imati krune od neprobojne
plastike. Predsjednik Sjedinjenih Drava, dakako, suprotstavio se bilo
kakvom eiru, a Rus eli da mu se plastikom podstavi krzno, ali inae je sve u
redu. Rizik je minimalan.
Tennvson se zagledao u PaytonJonesa. Da li vi doista u to vjerujete?
Da. Zato?
Mislim da se varate. Tinamou nije obian strijelac. On je sposo
ban tako tono gaati brzom vatrom da moe iling pretvoriti u osmicu
na udaljenosti od pet stotina metara. Slobodno meso ispod ruba eira
njemu nije izazov. On bi ciljao u oi i ne bi promaio.
Englez brzo pogleda Tennvsona. Rekao sam da je opasnost minimalna, a ne da ne
postoji. Na prvi znak neke uzbune svaki e dravnik biti pokriven ljudskim titom.
Dosad ste pronali pet lokacija; recimo da ih ima jo pet. Ako ne pronaemo druge,
ipak smo njegovu djelotvornost smanjili za pedeset posto, a postoji i prilina
vjerojatnost da se pojavi na nekoj od otkrivenih lokacija; za to postoji pedeset
posto mogunosti. Okolnosti su zasigurno nesklone Tinamouu. Uhvatit emo ga.
Moramo ga uhvatiti.
Njegovo vam hvatanje mnogo znai, zar ne?
Isto koliko i vama, gospodine Tennvson. Vie nego bilo koji poje
dinani cilj u vie od trideset godina slube.
Plavokosi je kimnuo. Razumijem. Ja ovoj zemlji mnogo dugujem i uinit u sve
to mogu da vam pomognem. Ali u isto tako osjetiti veliko olakanje kad kolona
stigne do slavoluka, do Admiraltv Archa.
Do tri sata ujutro u utorak Tennvson je otkrio jo dva mjesta sa skrivenim
orujem. Sada ih je ukupno bilo sedam, a nalazila su se u ravnom smjeru niz
Strand, od Savoy ourta do krova na uglu Trafalgara i Whitehalla. Svaku lokaciju
dralo je na oku najmanje pet agenata skrivenih u hodnicima i na krovovima s
pukama i revolverima spremnima za hitnu uporabu, spremni da otvore vatru na
bilo koga tko se makar i priblii skrivenom oruju.
Pa ipak, Tennvson jo nije bio zadovoljan. Neto nije u redu ponavljao je
PavtonJonesu. Ja ne znam to je to, ali neto nije u redu.
Vi ste iscrpljen poslom rekao mu je agent u sobi u Savovu koja
je bila baza operacija. I prenapet. Obavili ste sjajan posao.
Nije dovoljno sjajan. Postoji neto, ali ja to ne mogu napipati, ne
znam to je to!
Smirite se. Pogledajte to ste ve napipali: sedam komada vatre
nog oruja. Po svemu sudei, to je moda sve to postoji. On se mora
pribliiti nekome od tih skrovita i tako e se sam izdati jer e biti jasno
da je znao za to skriveno oruje. On je na. Opustite se.
Ali neto nije u redu.
Gomila se tiskala s jedne i s druge strane Stranda, a plonici su bili krcati ljudima
od rubova do izloga trgovina. Stupici i ograde postavljeni su s obiju strana ulice;
bili su povezani debelim elinim konopcima. Londonski policajci stajali su u
suprotnim redovima ispred elinih konopaca neprekidno gledajui u svakom
smjeru, spremni da upotrijebe palice u svakom trenutku.
Iza policajaca bilo je vie od stotinu operativaca britanske obavjetajne slube
izmijeanih sa svjetinom od kojih su neki za ovu zgodu doletjeli sa svojih dunosti
preko mora. Bili su to strunjaci svoga zanata za koje se zalagao PaytonJones; bila
je to njegova sigurnost u odnosu prema majstoru ubojici koji je na udaljenosti od
pet stotina metara mogao metkom izmijeniti izgled ilinga u osmicu. Meusobno
su bili povezani minijaturnim radioaparatima na ultravisokoj frekvenciji na iju se
vezu nije moglo utjecati, niti ju je bilo mogue ometati, a niti sluati.
U operativnoj sobi u Savovu vladala je napeta atmosfera, a svaki je prisutni bio
profesor svoga zanata. Raunalni zasloni prikazivali su svaki metar izazova;
grafike oznake i iscrtane reetke oznaavale su blokove kua i plonike. Zasloni
su bili povezani s radioaparatima na ulicama; kad bi bili aktivirani, na ekranima su
se pojavljivali kao sitne toke u pokretu. Vrijeme se pribliavalo. Motorizirana
kolona ve je krenula.
Ja se vraam na ulicu rekao je Tennvson i izvukao siuni radio
iz depa.
Trebam staviti zelenu strelicu na poloaj prijama. Je li tako?
Jest, ali ne aljite nikakve poruke ako ih ne smatrate vitalnima
upozorio ga je PaytonJones. Kad kolona stigne do mosta Waterloo,
svakih pedeset metara sve je postavljeno na obavijesti u razmacima od
svakih pet sekundi osim u hitnim sluajevima, dakako. Pazite na iste
kanale.
Agent koji je sjedio pored raunala govorio je glasno. Pet stotina metara od
Waterlooa, gospodine. Svi su na svojim mjestima. Izvjetaji normalni.
Plavokosi mukarac pourio je iz sobe. Dolo je vrijeme da stavi u pokret
maineriju koja e jednom zauvijek unititi Nachrichtendienst i cementirati
pogodbu Wolfsschanzea.
Odetao je na Strand i pogledao na sat. Za trideset sekundi e se na prozoru
drugoga kata hotela Strand Palae pojaviti ovjek u smeem ogrtau. Bila je to
soba 206, tono ispod sobe s orujem skrivenim u madracu. Bit e to prvi pokret.
Tennvson je pogledao oko sebe traei nekog od specijalista PaytonJonesa. Nije ih
bilo teko opaziti jer su imali male radioaparate, iste kao to je njegov. Pristupio je
jednom agentu koji je nastojao odrati svoj poloaj ispred izloga odbijajui napade
vrlo ive gomile. Bio je to ovjek s kojim je ve namjerno razgovarao; razgovarao
je s vie njih, dakako.
Zdravo, prijatelju. Kako stoje stvari?
Oprostite, tko ste vi? Oh, to ste vi, gospodine. Agent je proma
trao ljude koji su stajali u granicama njegove postaje. Nije imao vre
mena za suvine razgovore.
Erupcija buke zau se sa Stranda, blizu mosta Waterloo. Motorizirana se povorka
pribliavala. Svjetina se tiskala to blie rubu plonika maui zastavicama. Dva
reda policajaca na ulici, ispred ograda. inilo se da stiskaju redove, kao da oekuju
provalu podivljalog krda.
Tamo gore! viknuo je Tennvson zgrabivi agenta za ruku.
Tamo gore!
to? Gdje?
Onaj prozor! Prije nekoliko sekundi bio je zatvoren!
Nisu mogli jasno vidjeti ovjeka u smeem ogrtau, ali im je bilo jasno da se u
sjeni sobe nalazi lik nekog ovjeka.
Agent je podigao radio. Mogunost sumnjive osobe. Sektor jedan, hotel Strand
Palae, drugi kat, trei prozor od junog ugla.
Prije odgovora zaue se atmosferske smetnje. To je ispod trinulaest. Najhitnija
provjera sigurnosti.
ovjek u prozoru je nestao.
Otiao je brzo e agent.
Nakon pet sekundi iz radija se uo drugi glas. Ovdje nema nikoga. Soba je prazna.
ao mi je rekao je plavokosi mukarac.
Bolje je biti siguran nego nemaran, gospodine odgovorio je
agent.
Tennvson se udaljio gurajui se kroz gomilu u junome smjeru. Opet je pogledao
na sat: jo dvadeset sekundi. Pribliio se drugom ovjeku koji je drao radioaparat
u ruci; izvukao je svoj aparat da bi dokazao zajednitvo u poslu.
Ja sam jedan od vaih rekao je napola viui da bi ga agent
mogao uti. Je li sve u redu?
Agent ga strogo pogleda. Sto? Ugledao je radio u Tennvsonovoj ruci. Oh, da, vi
ste bili na jutronjem sastanku. Sve je u redu, gospodine.
Ta ulazna vrata! Tennvson je stavio ruku na agentovo rame.
Preko ulice. Otvorena ulazna vrata u kuu. Vidite li stubite iznad
glava? Ona tamo ulazna vrata.
Pa to je s njima? ovjek na stubitu? Onaj koji tri?
Da! To je isti ovjek.
Tko? O emu vi govorite?
U hotelskoj sobi. Prije nekoliko trenutaka. To je isti ovjek; ja to
znam\ Nosio je torbu za spise.
Agent je progovorio u svoj radio. Traim sigurnosnu provjeru. Sektor etiri, desna
strana. Ulaz u zgradu pored zlatarske radnje. ovjek s torbom za spise. Uspinje se
stubitem.
Obraujemo glasio je odgovor iz radioaparata.
Preko Stranda Tennvson je ugledao dvojicu mukaraca kako trkom ulaze kroz
otvorenu veu i brzo se uspinju stubitem. Pogledao je nalijevo; ovjek u smetem
ogrtau izaao je iz zlatarskodraguljarske radnje i umijeao se u gomilu. Na prvom
katu bila su vrata redovno zakljuana, kao to su i sada bila zakljuana koja su
povezivala dvije zgrade.
uo se glas iz radioaparata. Nitko s torbom za spise ne nalazi se od drugog do
petog kata. Provjerit emo krov.
Nije potrebno naredio je neki drugi glas. Mi smo ovdje gore i
nema nikoga.
Tennvson je slegnuo ramenima ispriavajui se i krenuo dalje. Dok kolona bude
polako vozila niz Strand, on mora izazvati jo tri uzbune. Posljednja e uzbuna
dovesti do zaustavljanja elinih kola zahtijevajui odobrenje da nastavi vonju
prema Trafalgaru. Tu, posljednju uzbunu, sam e izazvati. Ona e prethoditi kaosu.
Prve dvije uzbune dogodile su se brzo, tri minute jedna za drugom. ovjek u
smeem ogrtau precizno se drao svog redoslijeda izvravajui svaki dogovoreni
korak tako precizno da se njegovo ponaanje nije inilo ljudskim. Dok je brzo
manevrirao na Trafalgar Squareu, nijednom ga nije zaustavio pripadnik britanske
obavjetajne slube. Preko prsiju visila su mu dva fotoaparata i svjetlomjer; sve je
to na njemu oprezno balansiralo dok je turist pokuavao pronai najpogodnija
mjesta s kojih e ovjekovjeiti taj povijesni trenutak.
Uzbuna broj jedan. Zgrabio je jednu ruku, ruku iji je dlan drao radioaparat.
Ona skela! Tamo gore!
Gdje?
Cijela strana zgrade nasuprot podzemnoj postaji Charing Cross bila je u
rekonstrukciji. Ljudi su se uspeli na cijevi skela razdragano viui i zvidei kad se
pojavila meunarodna automobilska kolona.
Gore zdesna. Otiao je iza jedne velike perploe!
Tko, gospodine?
ovjek iz hotela, na onom stubitu iza ulaza u zgradu! Torba sa spisima!
Provjera sigurnosti. Sektor sedam. ovjek na skeli. S torbom za
spise.
Kvrcanje u aparatu. Erupcija glasova.
Mi smo na svim stranama skele, prijatelju.
Ovdje nema nikoga s torbom za spise!
Fotoaparata na desetke. Nema nikakvih torbi za spise, ni bilo
kakve prtljage.
perploa na drugom katu!
ovjek je mijenjao film, prijatlju. Sada silazi. Nije ptiica.
Zao mi je.
Prilino ste nas uznemirili, gospodine.
Moje isprike.
Uzbuna dva. Tennvson je pokazao policajcu svoju privremenu legitimaciju
pripadnika MI5 i preko raskra pojurio u vrevu Trafalgar Squarea.
Lavovi! Moj Boe, lavovi!
Agent, jedan od onih s kojim je Tennvson razgovarao na jutronjem sastanku,
zagledao se u postolje spomenika lordu Nelsonu. Deseci znatieljnika natiskali su
se po lavovima koji kao toranj okruuju visoki simbol Nelsonove pobjede kod
Trafalgara.
to, gospodine?
Eno ga opet! ovjeka sa skele!
Malo prije sam uo taj izvjetaj rekao je agent. Gdje je on?
Otiao je iza lava s desne strane. To nije torba za spise. To je
konata torba, ali je prevelika za fotografski aparat! Zar ne vidite?
To je prevelika torba za kameru!
Agent nije oklijevao; radio mu je bio na usnama. Provjera sigurnosti. Sektor devet.
Sjeverna maka. ovjek s velikom konom torbom. Opet se zau kvrcanje; dva su
se glasa ispreplitala.
ovjek dvije kamere, vea mu je uz noge...
ovjek koji gleda u svjetlomjer, odgovara... ne vidim opasnosti;
ovdje nema ptice.
ovjek koji se sputa i namjeta zaslon. Nije ptica.
I tako nije bilo sumnjivaca ili u policijskom argonu ptica. Ptice su bile obine,
bezopasne, mirne, nezainteresirane za manifestaciju svjetskoga glasa.
Agent MI5 je pogledao Tennvsona, a zatim je odvratio pogled pozorno gledajui
gomilu.
Doao je trenutak. Poetak posljednje uzbune, poetak kraja Nachrichtendiensta.
Varate se! Ljutito je uzviknuo Tennvson. Svi se varate! Svaki
od vas!
to?
Plavokosi mukarac je potrao koliko su ga noge nosile gurajui se preko trga
punog svjetine, urei prema rubu plonika, drei radio na uhu. Mogao je uti
uzbuene glasove koji su komentirali njegov izljev ljutnje.
Paklenski je bijesan!
Kae da se svi varamo.
U emu?
Pojma nemam.
Potrao je.
I ja ga vidim da zuri...ali ga vie ne vidim.
Kamo je odjurio?
Ne znam. Vie ga ne vidim.
Tennvson je stigao do eljezne ograde oko spomenika. Sada je mogao vidjeti svoga
kolegu Tinamouova uenika kako tri preko ulice prema slavoluku. ovjek u
kinom ogrtau drao je male plastine korice u ruci. U njima je bila legitimacija,
tona kopija one u Tennvsonovu depu, osim to je fotografija bila drukija.
Sada!
Plavokosi mukarac pritisnuo je dugme i viknuo u radioaparat.
To je on! Ja to znam!
Tko je to?
jamim.
to?
To je sa sektora deset.
Sada shvaam! Sada mi je jasno to me muilo i to nisam mogao
razumjeti.
Jeste li to vi, Tennjsone? zau se glas PavtonJonesa.
Da!
Gdje ste vi?
To je to! Sada to vidim.
to vidite, Tennjsone, jeste li to vi? O emu s radi! Odgovorite!
Sada je to sasvim jasno! Sad znam gdje smo pogrijeili! To se
nee dogoditi ondje gdje smo mislili da e se dogoditi.
O emu vi govorite? Gdje ste?
Varali smo se; zar ne vidite? Oruje. Sedam lokacija. Oni su htjeli
da lokacije budu pronaene! To je element koji mi je nedostajao za
objanjenje!
to?...Pritisnite crveno dugme, Tennjsone. Oistite sve kanale..Sto
je nedostajalo?
Sakrivanje oruja. To nije bilo obavljeno savreno dobro. Suvie
smo lako pronali oruje.
Za ime Boje, to elite time rei?
Jo nisam siguran odgovorio je Tennvson hodajui prema
otvoru u vratima.
Sada znam da je oruje bilo postavljeno s namjerom da bude pro
naeno. To je bio dio akcije koja je sada u tijeku!
Kakve akcije? Pritisnite crveno dugme. Gdje ste vi sada?
Negdje izmeu sektora deset i stranjeg dijela prema devet upao
je drugi glas.
Zapadno krilo. Na Tra/algaru.
Nastavak akcije i prijelaz s jednog oruja na drugo! uzviknuo je
Tennvson. Od istoka prema zapadu! Kako kolona prijee jednu pozi
ciju, mi je eliminiramo. Ne bi trebalo da tako radimo! To su otvorene
limuzine!
Sto elite rei?
Zaustavite kolonu! U ime svega to je sveto, zaustavite kolonu!
Zaustavite kolonu!... Nareenje je preneseno. A sada, gdje ste vi?
Plavokosi je unuo; dvojica agenata MI5 proli su koji metar od
njega. Mislim da sam ga opazio! ovjek na skeli! Na stubitu. Na prozoru hotela.
To je on! Sagnuo se; sada tri, tri!
Opiite ga! Za ime Boje, opiite tog ovjeka!
Ima ogrta. Smei kockasti ogrta.
Uzbuna svim operativama. Uhvatite ovjeka u smeem kockastom
kaputu. Tri na sjever pored sektora devet, osam i sedam. Zapadna
strana.
Mora postojati jo neko oruje! Oruje koje nismo uspjeli pro
nai. On e pucati odostraga! Njemu udaljenost nita ne znai. On
e pogoditi vrat ovjeka pucajui s udaljenosti od tisuu metara!
Neka kolona opet krene! Brzo!
Vozilo jedan, naprijed. Operativa neka se uspnu na papue svih
automobila. Zatitite ciljeve od vatre odostraga. Odmah.
Zaustavio se!
Tennjsone, gdje ste vi? Dajte nam svoju lokaciju.
I dalje izmeu sektora devet i deset, gospodine uo se neiji glas.
Sada vie nema ogrtaa, ali je to isti ovjek! Sada tri preko
Stranda!
Gdje? Kamo?
Nitko ne prelazi preko sektora osam.
Sektor devet?
Nitko, gospodine.
Jo vie odostraga! Iza automobilske kolone!
Sektor pet izvjetava. Policija je popustila linije...
Neka ih stegnu. Sve udaljite s ulice. Tennjsone, to on ima na sebi,
kako je odjeven? Opiite ga.
Plavokosi je utio; prohodao je udaljenost od dvadeset metara, a onda je opet
prinio radio k usnicama. On je u smeem ogrtau. Dugakom kinom ogrtau. Ide
natrag na Trafalgar Square.
Sektor osam, gospodine. Transmisija na sektoru osam.
Tennvson je iskljuio radio i stavio ga u dep pa potrao natrag prema eljeznoj
ogradi. Kolona automobila stigla je do Charing Crossa; bila je udaljena moda
etiri stotine metara. Vremenski redoslijed bio je savren. Tinamouovo je
planiranje uvijek savreno.
Mukarac u smeem kinom ogrtau uzeo je poziciju u praznoj kancelariji
Government Buildinga iza parka Admiraliteta; u sobu je mogao ui zahvaljujui
lanoj osobnoj karti toboe izdanoj od MI5. Ta je karta bila dozvola; nitko je nije
dovodio u sumnju, a najmanje danas. Linija vatre iz te sobe do motorizirane kolone
bila je nespretna i teka, ali nije predstavljala problem za nekoga koga je uvjebao
sam Tinamou.
Tennvson je preskoio preko eljezne ograde i potrao dijagonalno preko Trafalgar
Squarea prema slavoluku Admiraliteta. Zaustavila su ga dvojica policajaca koji su
istodobno podigli palice; automobilski mimohod bio je udaljen tri stotine metara.
Ovo je hitan sluaj! uzviknuo je plavokosi ovjek pokazujui
svoju legitimaciju. Provjerite preko vaih radioaparata! Frekvencija
MI5, operacija Savoy. Moram stii u Government Building!
Policajci su bili zbunjeni. ao nam je, gospodine. Mi nemamo
radioaparata.
Onda ih nabavite! viknuo je Tennvson otravi od njih.
Kod slavoluka je aktivirao radioprimopredajnik. Mali! im
kolona proe ispod slavoluka, zaustavi sva kola. On je na stablu!
Tennjsone, gdje ste vi?
Sektor dvanaest, gospodine. On je na sektoru dvanaest. Istona
strana.
Prenesite njegove instrukcije. Brzo, za ime Boje, brzo!
Tennvson je iskljuio radio, stavio ga opet u dep i nastavio se
gurati kroz svjetinu. Stigao je na Mali i skrenuo nalijevo trei do prvog ulaza
Government Buildinga. Dvojica uniformiranih straara su ga zaustavila, ali je on
pokazao svoju legitimaciju MI5.
Oh, u redu, gospodine rekao je straar s lijeve strane. Va je
tim na drugom katu. Ne znam tono u kojem uredu.
Ja znam rekao je plavokosi i potrao prema stubitu. Uzvici i
pljesak bili su sve glasniji na Trafalgar Squareu; automobilska se kolona
pribliila Admiraltv Archu.
Uspinjao se svladavajui po tri stube odjednom; svom snagom je otvorio vrata
hodnika na drugom katu zaustavivi se da revolver premjesti iz depa za pojas.
Brzo je priao do drugih vrata s lijeve strane. Nije trebalo ni da ih pokua otvoriti;
bila su zakljuana. A da ih je nasilno otvorio bez upozorenja, znailo bi zamoliti
metak u glavu.
Es ist von Tiebolt! viknuo je. Bleib beim Fenster!
Herein! glasio je odgovor.
Tennvson je iskosio rame i svom teinom tijela udario u slaba vrata; vrata su se
otvorila otkrivi u sobi ovjeka u kinom ogrtau koji je kleao pored prozora
drei u rukama puku s dugakom cijevi. Na rukama je imao poluprozirne
rukavice boje ljudske koe.
Johann?
Sve su pronali rekao je plavokosi. Svako oruje, svaku loka
ciju!
Nemogue! riknuo je ovjek u ogrtau. Moda jedno ili dva
mjesta. Ne sve!
Sva mjesta odgovorio je Tennvson kleei pored mukarca s
pukom. Isturena kola snaga sigurnosti prola su kroz slavoluk Admi
raliteta; za koju sekundu vidjet e prve limuzine. Uzvici i pozdravi
gomile koja je obrubila Mali bili su sve glasniji i najzad su se uli
kao neki mamutski zbor.
Daj mi puku! rekao je Tennvson. Je li dogled kalibriran?
Naravno odgovorio je ovjek i predao mu oruje.
Tennvson je lijevu ruku provukao kroz remen i nategnuo ga, a
zatim podigao puku do ramena. Oi su mu bile na teleskopskom ciljniku. Prva
limuzina je krenula u svijetlozeleni krug; premijer Velike Britanije bio je u sjecitu
dviju linija u teleskopu. Tennyson je malo podigao puku; sada je imao na ciljniku
nasmijanog predsjednika Sjedinjenih Drava; sjecite linija pratilo je
Amerikanevu lijevu sljepooicu. Tennvson je pomaknuo oruje naprijed i natrag.
Bilo mu je vano utvrditi da s dva pritiska na okida moe likvidirati obojicu.
U zeleni je krug polako stigla trea limuzina. Predsjednik Narodne Republike Kine
sada je bio u sjecitu koje je pratilo srednji dio lica ispod titnika njegove seljake
kape. Lagani pritisak na obara raznio bi glavu dravnika te goleme azijske zemlje.
Na to ekamo? upitao je Tinamouov uenik.
Donosim odluku odgovorio mu je Tennvson. Vrijeme je rela
tivno. Pola sekunde postaje pola sata.
Sada se pojavila etvrta limuzina; u smrtonosnom zelenom krugu ciljnika sada je
bio predsjednik vlade Sovjetskoga Saveza.
Vjeba je zavrena. U svojoj svijesti on je ve sve okonao. Prijelaz izmeu elje i
stvarnosti bio bi vrlo lak. Bilo bi tako jednostavno povui
obara.
Ali to ne bi bio nain unitenja Nachrichtendiensta. Ubojstvo, ubojstva, to e doi
poslije. Sve ima svoj datum, logiku svog vremena; to e poeti za nekoliko tjedana
i potrajati nekoliko tjedana. To je dio Wolfsschanzeove pogodbe, jedan od bitnih
dijelova. Mnogi e elnici umrijeti. Ali ne sada, ne ovog poslijepodneva.
Motorizirana kolona se zaustavila; PaytonJones je prenio Tennvsonove upute.
Nijedna se limuzina nije pojavila na Mallu. Nekoliko desetaka agenata
napredovalo je u irokoj lepezi preko travnjaka s izvuenim, ali prikrivenim
orujem, trei preko trave i bunja te gledajui na drvee.
Tennvson je drao puku u lijevoj ruci nategnutog remena od cijevi do ramena.
Izvukao je prst iz kuice obaraa i spustio desnu ruku do glenja izvlaei revolver
iza pasa.
Sada, Johann! Stali su proaptao je uenik. Sada ili e opet
krenuti. Izgubit e ih!
Da, sada rekao je Tennvson tiho i mirno okrenuvi se prema
ovjeku koji je kleao pored njega. A ja nita ne gubim.
Ispalio je metak iz revolvera; eksplozija je gromko odjeknula praznom zgradom.
ovjek je naglo ustao dok mu je krv nadirala iz ela. Pao je na pod iroko
otvorenih oiju koje vie nije zatvorio. U njima se itala strana nevjerica i
zaprepatenje.
Teko je povjerovati da se pucanj mogao uti na nekoj veoj udaljenosti, iznad
buke svjetine koja je vikala, pozdravljala, pljeskala; ali to nije ni vano. Za
nekoliko sekundi bit e otvorena vatra koju e svi uti. Tennvson je skoio na noge
i odloio puku. Iz depa je izvadio presavijeni list papira. Kleknuo je pored
mrtvaca, zguvao papiri i stavio ga u krvava beivotna usta gurajui ga to je
dublje mogao u grlo.
Puku je stavio u vlasnikovu ruku, a tijelo odvukao do prozora. Maramicom je
oistio puku i mrtve prste ugurao u kuite obaraa. Rasparao je desnu rukavicu
tako da se moglo vidjeti tetovirano mjesto.
Sada.
Izvadio je radioodailja i nagnuo se izvan prozora.
Mislim da sam ga ugledao! Isto je kao u Madridu. To je!
Madrid!
Madrid? Tennjsone, gdje...
Sektor trinaest, gospodine. Istona strana.
Trinaest? Pojasnite! Madrid?...
Tennvson se odmaknuo od prozora i vratio se u prazni ured. Proi e jo samo
nekoliko sekundi. Nekoliko sekundi dok PaytonJones ne uspostavi vezu.
Tennvson je stavio radio na pod i kleknuo pored mrtvaca. Mrtvu ruku s orujem
podigao je na otvoreni prozor. Sluao je uzbuene glasove preko radioaparata.
Sektor trinaest. Istona strana. Iza slavoluka na lijevoj strani, u
junome smjeru.
Neka se svi agenti koncentriraju na sektor trinaest. Nastupite.
Svi ljudi ve nastupaju, gospodine. Sektor...
Madrid!... Government Building. Vladina zgrada. To je vladina
Zgrada.
Sada.
Plavokosi je etiri puta pritisnuo mrtvi prst pucajui besciljno u gomilu blizu
automobilske kolone. uo je krikove i vidio kako ljudi padaju.
Uklonite se. Neka se sva kola uklone. Uzbuna jedan. Krenite.
Motori limuzina su zagrmjeli; kola su brzo krenula naprijed. Zvu
kovi sirena ispunili su Saint James Park.
Tennvson je pustio mrtvaevu ruku da padne na pod i pojurio prema vratima s
revolverom u ruci. Neprekidno je povlaio obara sve dok je bilo metaka u
magazinu. Prilikom udarca svakog metka mrtvaevo se tijelo zgrilo.
Glasovi iz radioaparata vie nisu bili razgovijetni. uo je korake u hodniku.
Johann von Tiebolt doao je do zida i spustio se na pod s licem koje se razvuklo od
iscrpljenosti. Bio je to kraj njegove predstave. Tinamou je uhvaen.
Uhvatio ga je Tinamou.

Posljednji put su se sastali dvadeset sedam i pol sati nakon smrti nepoznatog
ovjeka za kojega se pretpostavlja da je bio Tinamou.
Nakon prvog izvjetaja o nevjerojatnom i gotovo sudbinskom dogaaju o kojemu
je najprije izvijestio Guardian, a poslije ga potvrdio Downing Street58 vijest se
proirila po cijelome svijetu izazvavi veliko uzbuenje i bezbrojne komentare. A
britanska obavjetajna sluba, koja je odbila bilo kakav komentar o operaciji osim
to je izrazila zahvalnost izvorima iji identitet ne eli objelodaniti, opet je vratila
povjerenje i prvo mjesto koje je izgubila tijekom godina bjegova i nedjelotvornosti
njezinih ljudi.
PaytonJones je uzeo dva omota iz depa i uruio ih Tennvsonu. Ovo je apsolutno
neprimjerena kompenzacija. Britanska vlada duguje vam dug koji vam nikad nee
moi isplatiti.
Ja nikad nisam traio isplatu rekao je Tennvson uzimajui
omotnice. Dovoljno je da je Tinamou otiao. Pretpostavljam da je
u jednoj omotnici pismo MI5, a u drugoj imena izvuena iz dosjea
Nachrichtendiensta?
Tako je.
A moje je ime izbrisano iz operacije?
Nikad nije bilo ni upisano. U izvjetajima ste navedeni samo kao
Izvor valjan. U pismu, ija kopija ostaje u arhivi, reeno je da je va
dosje bez mrlje.
A to je s onima koji su moje ime uli preko radija?
Ako to netko od naih otkrije, dolazi pod udar zakona o slube
noj tajni. Uostalom, to ionako nita ne znai; uli su samo prezime
Tennvson. Britanska obavjetajna sluba vjerojatno ima najmanje
desetak Tennvsona koji su duboko prikriveni; kad bi to bilo potrebno,
bilo koji od njih mogao bi biti angairan da vas pokrije.
U tom sluaju mogao bih rei da je na posao okonan.
Pretpostavljam da je tako sloio se PaytonJones. to ete
sada?
Sto u? Radit u svoj posao, dakako. Ja sam novinar. Meutim,
mogao bih zamoliti da mi odobre krai odmor. Tuan mi je zadatak da
se pobrinem za stvari svoje starije sestre, a onda bih se htio odmoriti
krae vrijeme. Moda bih se odmarao u vicarskoj. Volim skijati.
Sad je sezona skijanja.
Da. Tennvson je oklijevao. Nadam se da vie nee biti
potrebno da me prate.
Naravno da nee. Jedino ako to vi zatraite.
Zatraim?
Radi zatite. PaytonJones je predao Tennvsonu fotokopiju
neke zabiljeke.
Tinamou je bio profesionalac do kraja; nastojao se ovoga otara
siti, pokuao je ovo progutati. I bili ste u pravu. Bio je to Nachrichten
dienst.
Tennvson je uzeo papir. Rijei su bile nejasne, ali ipak itljive. Nachricht.
1360.78K. AU 23*22
to to znai? upitao je.
Zapravo je to vrlo jednostavno odgovorio je agent. Nachricht
je nesumnjivo Nachrichtendienst. Brojka 1360.78K je metriki ekvi
valent od tri tisue funti ili jedna i pol tona. Au je kemijski simbol za
zlato. Au 23 *22 vjerujemo da su koordinate mape Johannesburga.
Tinamou je bio plaen zlatom iz Johannesburga za svoj jueranji rad.
Neto oko tri milijuna est stotina tisua funti sterlinga ili vie od
sedam milijuna amerikih dolara.
Zastrauje pomisao da Nachrichtendienst ima toliko novaca.
Jo je gore kad ovjek razmisli o tome kako oni upotrebljavaju taj
novac.
Namjeravate li objaviti tu informaciju? Ili tekst s ovog papira?
Radije ne bismo. Meutim, mi shvaamo da nemamo prava spri
jeiti da to vi posebice vi, ne objavite. U svom ste lanku u Guar
dianu aludirali na nepoznatu grupu koja bi mogla biti odgovorna za
pokuaj ubojstva.
Ja sam samo spekulirao o toj mogunosti ispravio ga je Tennv
son jer je to bio dosad Tinamouov nain rada. On je bio unajmljeni
ubojica, a ne osvetnik. Jeste li ita saznali o tom ovjeku?
Gotovo nita. Jedina identifikacija koju je imao, na alost, bio je
izvrstan falsifikat jednog ovlatenja to ga je izdao MI5. Njegovih oti
saka prstiju nema ni u jednoj arhivi od Washingtona do Moskve. Odi
jelo mu je bilo kupljeno gotovo; sumnjamo da je engleskog podrijetla.
Na rublju nije imao nikakvih oznaka praonice, a njegov je ogrta kup
ljen u jednoj trgovini u ulici Old Bond i isplaen u gotovu novcu.
Ali je neprekidno putovao. Morao je imati dokumente.
Ne znamo gdje da ih traimo. ak ne znamo ni njegovu nacional
nost. U laboratorijima su radili ne gledajui na sat samo da bi neto
pronali: zubne proteze, plombe, tragove operacije, fizike znakove
koje bi raunalo moglo negdje usporediti ili objasniti. Nita. Do sada
nita.
Onda nije iskljueno da on nije Tinamou. Jedini je dokaz tetovaa
na ruci i slian kalibar oruja. Hoe li to biti dovoljno?
Sada je dovoljno, mora biti; to moete sutra unijeti u svoj novin
ski izvjetaj. Balistiki su testovi neoborivi. Dvije od skrivenih puaka
koje smo pronali, plus ona koju je imao sa sobom, odgovaraju trima
pukama koje su bile upotrijebljene u prijanjim ubojstvima.
Tennvson je kimnuo. Ta injenica ipak izaziva neko olakanje, zar ne?
Nesumnjivo. PaytonJones je pokazao na kopiju zabiljeke.
Kako glasi va odgovor?
O emu? O zabiljeci?
Nachrichtendienst. Tu ste nam vijest vi donijeli, a sada je potvr
ena. To je izuzetno znaajna vijest. Vi ste je ieprkali i imate sva
prava da je objavite.
Ali vi ne elite da to uinim.
Ne moemo vas sprijeiti u tome.
S druge strane rekao je plavokosi mukarac nita vas ne moe
omesti da moje ime ukljuite u svoje izvjetaje, a to je stvar koju ja ne
elim.
Agent iz MI5 je proistio grlo. Dakle, zapravo, postoji neto. Dao sam vam svoju
rije, gospodine Tennvson. Htio bih da povjerujete da moja rije ima vrijednost.
U to ne sumnjam, ali isto tako ne sumnjam da biste svoju zadanu
rije mogli ponovo odvagnuti ako to bude zahtijevala situacija. Ako to
ne uinite vi, moe uiniti netko drugi.
Ne vidim nikakve mogunosti za to. Vi ste pregovarali samo sa
mnom; to je bio temelj naeg sporazumijevanja.
I tako je Izvor valjan anoniman. Nema identiteta.
Tako je. To, uostalom, nije neuobiajeno na razinama na kojima
ja pregovaram. Cijeli sam ivot proveo u slubi sigurnosti. Kad ja
dadem svoju rije, ona se vie ne ispituje.
Tako. Tennvson je ustao. Zato ne elite da Nachrichten
dienst bude identificiran?
elim dobiti na vremenu. Mjesec ili dva. Vrijeme koje je dovoljno
za pribliavanje cilju, a da se ne uznemiruje.
Mislite li da ete u tome uspjeti? Tennvson je pokazao na jednu
od omotnica na stolu. Hoe li ta imena pomoi?
Nisam siguran. Tek sam poeo. Navedeno je samo osam osoba;
nismo ak ni sigurni jesu ili svi ivi. Nismo jo imali vremena da to pro
vjerimo.
Netko je iv. Netko tko je vrlo bogat, moan i utjecajan.
Oito.
I tako je elja za hvatanjem Tinamoua zamijenjena obuzetou s
Nachrichtendienstom.
Rekao bih da je to logian transfer sloio se PaytonJones. I,
dodao bih, postoji jo jedan razlog sasvim profesionalni, ali djelo
mino i osobni. Uvjeren sam da je Nachrichtendienst ubio mladog
ovjeka kojeg sam ja uvjebao. Ponavljam, na to gledam i profesionalno
i osobno.
Tko je to bio?
Moj pomonik. Najodaniji ovjek u slubi. Primjeran. Sposoban.
Jedan od najboljih ljudi koje sam upoznao u slubi. Njegovo je tijelo
pronaeno u seocu Montereau, nekih stotinjak kilometara juno od
Pariza. U Francusku je otiao s prvobitnom namjerom da ude u trag
Holcroftu, ali je ustanovio da je Holcroft slijepa ulica.
Sto mislite da se dogodilo?
Ja znam to se dogodilo. Sjetite se, on je iao za Tinamouom. Kad je Holcroft
dokazao da je samo ono to je rekao da jest ovjek koji vas trai zbog nekog
manjeg nasljea...
Vrlo malog prekinu ga Tennvson.
...na je ovjek zameo svoj trag. Bio je prvorazredni profesionalac; napredovao je.
Vie od toga, uspostavio je i vezu. Tinamou... Nachrichtendienst... Pariz. Sve
odgovara.
Zato odgovara? Po emu odgovara?
Na tom je popisu jedno ime. ovjek koji ivi blizu Pariza mi ne
znamo gdje a bio je general u njemakom generaltabu. Klaus Fal
kenheim. Ali bio je vie od toga. Mi vjerujemo da je on prvi pokreta
Nachrichtendiensta, jedan od prvobitnih lanova. Poznat je kao Herr
Oberst.
Johan Tennvson je ukoeno stajao pored stolice. Imate moju rije rekao je.
Neu nita objaviti.
Holcroft je sjedio na rubu kaua s novinama u ruci. Gledao je u naslov objavljen s
kraja na kraj stranice. Naslov je sve rekao.
UBOJICA PAO U ZAMKU, UBIJEN U LONDONU
Gotovo svaki lanak na toj stranici bio je povezan s dramatinim hvatanjem i
smru Tinamoua. U nekim su lancima autori opisivali i dogaaje prije vie od
petnaest godina povezujui Tinamoua s ubojicom Kennedvja i Martina Luthera
Kinga te s Oswaldom i Rubvjem; najnovija razmatranja bila su potaknuta
ubojstvima u Madridu i Beirutu, Parizu i Lisabonu, Pragu pa ak i u Moskvi.
Nepoznati ovjek s tetoviranom ruom na ruci odmah je postao legendom. U
radnjama za tetoviranje u mnogim gradovima zabiljeeno je znatno poveanje
poslovanja.
Moj Boe, on je uspio rekao je Noel.
A ipak mu ime nije nigdje spomenuto rekla je Helden. Nije
slino Johannu da se odrie priznanja za svoje zasluge u neemu to je
tako izuzetno kao to je ovo.
Rekla si da se promijenio, da je Zeneva djelovala na nj. Ja u to
vjerujem. ovjek s kojim sam razgovarao, tvoj brat, nije vodio brige
o sebi. Rekao sam mu da banka u enevi ne eli komplikacije. Direktori e
nastojati pronai bilo to to bi nas moglo diskvalificirati, bilo koga od nas, bilo to
zbog ega bi se novac mogao eventualno nai u okolnostima koje kompromitiraju.
ovjek koji se doveo u opasnu situaciju, koji mora komunicirati s ljudima s kojima
komunicira tvoj brat, posebice dok je traio Tinamoua, takav bi ovjek mogao
gadno uplaiti enevske bankare.
Ali ti i moj brat kaete da postoji netko tko je vaniji i opasniji od
Rachea ili Odesse ili Wolfsschanzea a nastoji vas zaustaviti. to
mislite, kako e ljudi u enevi prihvatiti tu injenicu? Znaju li neto
o tome i kako to prosuuju? Stvari mi se nikako ne ine jednostavnima.
Njima e biti reeno samo ono to im se mora rei; nita vie
odgovorio je Holcroft. Sto moe biti i nevano ako tvoj brat i ja pro
naemo tko su ti ljudi. Moda to i nije organizacija o kojoj treba voditi
toliko rauna.
Hoete li uspjeti?
Moda. Johann misli da moemo, a Bog mu je svjedok da u tim
stvarima ima mnogo vie iskustva nego ja. To je ludi proces eliminacije.
Najprije smo bili uvjereni da je rije o jednoj grupi samo jednoj
zatim da se radi o drugoj; i napokon nije ni jedna ni druga.
Misli li na Odessu i Rache?
Da. Oni su eliminirani. Sada traimo nekoga drugog. Potrebno
nam je da pronaemo identitet, ime.
I razloge?
I razloge, dakako, ali to emo saznati zajedno s imenom.
Kad to saznate, to namjeravate uiniti?
Ne znam odgovorio je Holcroft. Nadam se da e mi to rei
tvoj brat. Znam samo to da ono to namjeravamo uiniti moramo to
prije uiniti. Miles e me uloviti za nekoliko dana. On e me javno
povezati s ubojstvima, od onih na aerodromu Kennedy do hotela Plaa.
Zatrait e moje izruenje i u tome e uspjeti. Ako se to dogodi,
eneva je gotova, s njom je svreno, a gledajui trijezno i razborito, i
sa mnom e biti svreno...
Ako te uspiju pronai uplela se Helden. Mi imamo naina...
Noel se zagledao u nju. Ne odgovorio je. Ja ne elim ivjeti
mijenjajui svaki dan tri odijela ili tri naina odijevanja, ne namjeravam nositi
cipele s gumenim potplatom i revolvere s priguivaima. Ja elim
da ti bude dijelom mog ivota, ali ja ne namjeravam biti dijelom tvog naina
ivota.
Moda nee imati izbora.
Zazvonio je telefon uzbudivi ih oboje. Holcroft uze slualicu.
Dobar dan, gospodine Fresca. Bio je to John Tennvson.
Moe li razgovarati? upita ga Holcroft.
Da. Ovaj je telefon u redu, a sumnjam da su na centrali Georgea
Cinqa zainteresirani za obini poziv iz Londona. Pa ipak, budimo
oprezni.
Razumijem. Moje estitke. Uinio si to si rekao da e uiniti i to
vraki dobro.
Imao sam u tome veliku pomo.
Radio si s Britancima?
Da. Bio si u pravu. Tako sam morao postupiti ve odavno. Bili su
sjajni.
Drago mi je da to ujem. Lijepo je znati da imamo prijatelje.
Vie od toga. Poznat nam je i identitet neprijatelja nae eneve.
to?
Imam imena. Sada moemo krenuti protiv njih. Moramo nastupiti
protiv njih; ubojstva moraju prestati.
Kako?
Objasnit u ti kad te vidim. Tvoj prijatelj Kessler bio je blizu
istine.
Frakcija koja se odijelila od Odesse?
Budi oprezan prekinu ga Tennvson. Zadovoljimo se zasad da
je to skupina staraca sa suvie novaca i osvetom koja se vraa jo u vri
jeme rata.
to trebamo uraditi?
Moda vrlo malo. Moda e to Britanci uiniti za nas.
Oni znaju za enevu?
Ne. Oni jednostavno znaju to je dug.
To je vie nego smo mogli zatraiti ili nadati se takvom ishodu.
To nije vie nego to zasluujemo rekao je Tennvson. Ako
mogu tako rei.
Moe. Ti... starci. Oni su bili odgovorni za sve? Ukljuujui i
New York?
Da.
U tom sluaju ja sam ist.
Bit e uskoro.
Kristu hvala! Noel je pogledao na Helden preko sobe i nasmi
jeio se. to eli da uinim?
Srijeda je. Budi u Zenevi u petak uveer. Tamo emo se susresti.
Krenut u posljednjim letom s Heathrowa i bit u ondje u jedanaest i
trideset ili u pola noi. Nazovi Kesslera u Berlinu, kai mu da nam se
pridrui.
Zato ne danas ili sutra?
Moram obaviti jo neke poslove. To e nam samo koristiti. Neka
bude u petak. Ima li hotel?
Da. Hotel d'Accord. Moja majka leti u enevu. Poruila mi je da
doem u taj hotel.
Na liniji iz Londona zavlada tiina. Konano e Tennvson progovoriti apatom.
Sto si rekao?
Moja majka leti u enevu.
Poslije emo razgovarati rekao je Heldenin brat jedva ujno.
Moram ii.
Tennvson je spustio slualicu na stoliu svoga stana u londonskoj etvrti
Kensington. Kao uvijek, mrzio je taj aparat kad bi mu donosio neoekivane vijesti.
U ovom se sluaju radilo o vijesti koja bi mogla biti jednako opasna kao i pojava
Nachrichtendiensta.
Kakva je to ludost mogla natjerati Althenu Clausen da leti u enevu? To nikad nije
bio dio plana barem kako je ona shvaala plan. Zar ta stara ena misli da moe
otputovati u vicarsku a da ne izazove sumnje, posebice sada? Ili su je moda
godine uinile neopreznom? U tom sluaju nee ivjeti dovoljno dugo da bi mogla
aliti zbog svoje neopreznosti. Moda se i u ovom sluaju ponavlja ve poznato da
dijeli lojalnost, odnosno ono to ona podrazumijeva pod lojalnou. Ako je tako,
treba je podsjetiti na prioritete prije nego se oprosti od ivota u kojemu je ona
tolike zlostavljala.
Neka bude tako. On, opet, ima svoje prioritete; meu njima e i ona zauzeti svoje
mjesto. Pogodba Wolfsschanzea ubrzo e biti ispunjena. Sada sve tee po planu.
Najprije popisi. Postoje dva popisa, a oni su klju koji otvara vrata do
Wolfsschanzea. Jedan je dug jedanaest stranica i na njemu su imena
gotovo esnaest stotina mukaraca i ena monih mukaraca i ena u gotovo svim
zemljama svijeta. To je elita Sonnenkinder. To su vode koje ekaju znak iz
eneve, koje ekaju milijune koji e kupiti utjecaj, namjestiti izbore, oblikovati
politiku. To je primarni popis, a s njim e se pojaviti obrisi etvrtog Reicha.
Ali obrisi trae materiju, dubinu. Voama su potrebni sljedbenici. Oni su na
drugom popisu koji je u obliku stotina filmova. Glavni popis. Mikrotoke s
podacima o njihovim ljudima u svim dijelovima svijeta. Sada ih je na tisue, a
regrutirala su ih djeca koja su upuena iz Reicha brodovima, avionima i
podmornicama.
Operacija Sonnenkinder.
Popisi, imena. Samo jedan primjerak koji ni u kojem sluaju nije smio biti kopiran,
a uvan kao sveto ulje. Godinama je o tom popisu vodio brigu i aurirao ga
Maurice Graff u Brazilu, a zatim ga predao Johannu von Tieboltu na njegov
dvadeset i peti roendan. Ceremonija je znaila prijenos vlasti; izabrani novi
apsolutni voa nadmaio je sva oekivanja, pokazao se kao sjajan nasljednik
najsjajnijih tradicija njemake volje i muevnosti.
John Tennvson je te popise donio u Englesku znajui da mora za njih pronai
skrovite koje je sigurnije od bilo koje banke, udaljenije od mogue znatielje nego
bilo koji trezor u Londonu. Tajno skrovite pronaao je u udaljenom i zaostalom
rudarskom gradiu u Walesu kod Sonnenkinda koji bi sa zadovoljstvom dao ivot
samo da zatiti dragocjene dokumente.
lan Llevvellen. Morganov brat, drugi po inu na Beaumontovu Argonu.
Pribliavalo se vrijeme dolaska tog Velanina. Kad izrui teret, vjerni Sonnenkind
e se rtvovati onako kako je govorio prije nekoliko dana kad su se vozili
autoputom iz Heathrowa. Njegova je smrt apsolutno potrebna; nitko ne smije znati
za postojanje tih popisa, tih imena. Kad rtvovanje bude izvreno, samo e dvojica
ljudi na Zemlji imati klju za Wolfsschanze. Jedan e biti mirni profesor povijesti
u Berlinu, a drugi e biti ovjek kojega toliko potuje britanska obavjetajna sluba
ovjek izvan svake sumnje.
Nachrichtendienst. Idui prioritet.
Tennvson je zurio u papir pored telefona; ovdje se nalazio ve nekoliko sati. Bio je
to drugi popis, onaj koji mu je dao PavtonJones i koji je svjetlosne godine bio
udaljen od Sonnenkinder. Bio je to Nachrichtendienst.
Osam imena, osam ljudi. A ono to Britanci nisu uspjeli saznati za dva dana, on je
saznao za manje od dva sata. Petorica s popisa bila su mrtva. Ostala su trojica, a
jedan je od njih bio blizu smrti u sanatoriju nedaleko od Stuttgarta. Tako ostaju
dvojica: izdajnik Klaus Falkenheim, poznat kao Herr Oberst i bivi,
osamdesettrogodinji diplomat Werner Gerhardt koji je mirno i povueno ivio u
vicarskom selu na jezeru Neuchatel.
Ali stari ljudi ne putuju prekooceanskim avionima, niti stavljaju strihnin u ae s
viskijem. Oni nee ovjeka premlatiti do besvijesti da bi se domogli jedne
fotografije. Oni ne pucaju u ovjeka u francuskom selu ili napadaju tog istog
ovjeka u nekoj uliici u Berlinu.
Nachrichtendienst je zaveo i indoktrinirao mlae, vrlo sposobne uenike.
Indoktrinirao ih je do toke apsolutne vjernosti i zanesenjatva... kao to su i
uenici Wolfsschanzea odani svojoj stvari.
Nachrichtendienst! Falkenheim, Gerhardt. Koliko ve vremena znaju o
Wolfsschanzeu?
Sutra e to saznati. Ujutro e otputovati u Pariz i posjetiti Falkenheima ili
omrznutog Herr Obersta. Iskusnoga glumca, obino smee. Izdajnika Reicha.
Sutra e posjetiti Falkenheima i razbiti ga. Razbit e njegovu samouvjerenost,
njegov mir, slomit e njegovu tajnovitost. Pokazat e mu tko je gazda u stvarima
Reicha. A onda e ga ubiti.
Izvana se zau kratki dah automobilske sirene. Poavi prema prozoru, Tennvson
je pogledao na sat. Tono osam sati. Dolje je ugledao Velaninov automobil, a u
njemu su, u eljeznoj kutiji, dragocjeni popisi.
Tennvson je uzeo revolver iz ladice i stavio ga u korice na naramenicama.
Tako bi htio da su dogaaji te noi ve iza njega i da je u avionu za Pariz. Jedva je
mogao ekati susret s tim gadom, Klausom Falkenheimom. Pa ipak, mora biti
zadovoljan, jer se plan potuje u svakoj pojedinosti, tono u minutu.
Holcroft je utei sjedio na kauu u polumraku dok je sjaj mjeseca koji se nije
vidio, ispunjavao prozore. Bila su etiri sata ujutro. Puio je cigaretu. Prije petnaest
minuta otvorio je oi i vie nije mogao usnuti zaokupljen mislima o djevojci pored
sebe.
Helden. Bila je to ena s kojom eli provesti ostatak ivota pa ipak mu ona ne eli
rei ni gdje ivi ni s kim ivi. To je sada bila neumjesna brzopletost; vie se nije
smio baviti igrarijama. Stvari moraju biti jasnije, sasvim jasne.
Noel? Heldenin je glas plovio kroz sjene.
Da?
O emu se radi, dragi?
Nita. Samo razmiljam.
I ja razmiljam.
Mislio sam da spava.
Osjetila sam kad si se izvukao iz kreveta. O emu razmilja?

O mnogo stvari rekao je. Uglavnom o Zenevi. Uskoro e to
biti gotovo. Ti e najzad biti u novoj situaciji, moi e prestati bjeati.
Ali i ja.
O tome sam i ja razmiljala. Nasmijeila mu se. elim ti rei
svoju tajnu.
Tajnu?
Nije ba neka naroita tajna, ali elim ti vidjeti lice kad ti je
kaem. Doi ovamo!
Ispruila je obje ruke i on ih uze u svoje. Sjedio je gol pored nje. Dakle, koja je
tvoja tajna? Jesam li dovoljno pripremljen za nju?
U njegovim se rijeima osjetio vrlo blagi cinizam, ali je Helden prela preko toga.
Znala je razlog i znala je da e ona sada s nekoliko rijei ugasiti tinjanje tog
nesretnog razloga.
Rije je o tvojem takmacu. O ovjeku s kojim ivim. Jesi li spre
man?
Spreman sam.
To je Herr Oberst. Ja ga volim.
Starac? Noel osjeti kako mu se vraa dah. Moda vrag i nije
tako crn kao to izgleda.
Da. Jesi li bijesan?
Ja sam izvan sebe. Nema druge nego da ga izazovem na dvoboj. Holcroft je uze u
naruje osjetivi veliko olakanje, premda nije znao je li to kraj tumaenja istine.
Helden se nasmijala i poljubila ga. Danas ga moram posjetiti.
Otii u s tobom. Imam blagoslov tvog brata. A sada me zanima
mogu li dobiti i njegov blagoslov. To bi bila dva najpotrebnija, a ostale
e nam poslati samo nebo, zar ne, draga?
Ali ne: sama moram poi. Zadrat u se samo jedan sat ili tako
nekako.
Dva sata. To je granica. Poslije te vremenske granice ja skidam
nebesa i ruim ovaj traljavi svijet. Je li to u redu?
Sasvim u redu. Dakle, dva sata. Nego, zanima li te to u rei na
em starcu?
Aha, lud sam za objanjenjem ako se tie nas dvoje.
Dobro. Stat u ispred njegovih kolica i rei mu vrstim glasom,
bez suza, s odlunou od koje e zadrhtati prozori: Herr Oberst!
Ostavljam te zbog drugog mukarca. to misli, hoe li on izdrati
taj udarac? Ne bi bilo humano da ga odmah spremim u grob. Moda
bi bilo potrebno malo vie diplomacije.
Tja, ne znam to da ti kaem. Mislim da e mu to ipak biti najtei
trenutak u ivotu bogatom iznenaenjima svake vrste.
Dakle, misli da se vie nee oporaviti?
To e ga ubiti proaptao je Noel. Njeno ju je povukao na kre
vet.
Hoe li ti sada mene ubiti? jedva ujno e Helden.
Ubijati, postupno ubijati; rezultat svega bit e smrt.
Onda me poeni ubijati, dragi.
Stavio je ruku izmeu njezinih bedara i polako razmaknuo vrlo poslune noge.
Umiranje je poelo.

Tennvson je doao na parkiralite na aerodromu Orly i ugledao sivi renault. Voza
automobila bio je jedan od najviih dunosnika Suretea. Rodio se u Diisseldorfu,
ali je odrastao kao Francuz. Iz Njemake su ga kao dijete uputili avionom sa
sporedne zrane luke sjeverno od Essena. Tada je imao est godina. Bilo je to 10.
oujka 1945. godine pa se ni po emu nije mogao sjeati svoje domovine. Ali joj je
bio odan i spremno je radio za onu domovinu iz koje je otputovao: bio je
Sonnenkind.
Tennvson je otvorio vrata automobila i spretno se uvukao jednom kretnjom.
Eonjour, monsieur rekao je.
Bonjour odgovorio je Francuz. Izgleda umorno ili se varam?
Bila je duga no. Jesi li donio sve to sam traio? Imam malo vre
mena, vrlo malo.
Sve. Dunosnik Suretea izvukao je fascikl koji se nalazio na
polici s desne strane ploe s instrumentima i predao ga plavokosom
doljaku. Smatram da e ovo ocijeniti kompletnim.
Kai mi ukratko; poslije u proitati. elim odmah saznati gdje smo.
Vrlo dobro. Freancuz je odloio fascikl na koljena. Prve stvari prvo. ovjek po
imenu Werner Gerhardt u Neuchatelu ne moe biti aktivnim lanom
Nachrichtendiensta. Gotovo nikako ne moe biti.

Gotovo nikako? Zato ne? Von Pappen je imao neprijatelja meu
diplomatima. Zato ne bi bilo mogue da je taj Gerhardt bio jedan od
njih?
Moda je on i bio. Ali ja govorim u sadanjem vremenu: vie nije.
Ne samo da je senilan, ve je i posustao duhom. On je takav ve godi
nama pa je stalni predmet ale u selu u kojem ivi. Starac koji mrmlja
sam sebi, pjeva pjesmice i hrani golubove na trgu.
Senilnost moe biti izvjetaena, lana. A posustao duhom
jedva da je patoloki termin.
Postoje dokazi. On je vanjski pacijent mjesne klinike s bona fide
povijesti bolesti. Ima inteligenciju djeteta i jedva je sposoban da se sam
hrani.
Tennvson je kimnuo smijeei se. Toliko o Werneru Gerhardtu. Govorei o
pacijentima, u kakvom je stanju izdajnik iz Stuttgarta?
Cerebralni rak, posljednja faza. Nee preivjeti tjedan dana.
I tako Nachrichtendienst ima jo samo jednog aktivnog vou
primijetio je Tennvson. Klausa Falkenheima.
ini se da je tako. Meutim, nije iskljueno da je nekom mlaem
ovjeku predao svoja ovlatenja. On ima dosta vojnika koji su mu vjerni
i na koje uvijek moe raunati.
Samo raunati? Iz redova djece koju titi? Venviinschte Kinder?
Teko. Meu njima se nae i poneki idealist, ali u njihovim redo
vima nema temeljne snage. Falkenheim iskazuje simpatije za njih ili im
nekako i pomae, ali takvo je njegovo ponaanje odijeljeno od aktivno
sti u sklopu Nachrichtendiensta.
Ako je tako, odakle dolaze vojnici Nachrichtendiensta?
Oni su Zidovi.
idovi?
Francuz je potvrdno kimnuo. To je najblie jedinom tumaenju; zapravo, oprosti,
to je jedino tumaenje. A koliko smo mogli utvrditi, oni ih regrutiraju kad su im
potrebni pa obavljaju pojedinane zadatke, a ne djeluju stalno. Nema organizacije,
nema organiziranih skupina. Osim to su Zidovi, jo im je neto zajedniko: mjesto
dolaska.
Koje je to?
Kibuc Har Sha'alav. U Negevu.
Har Sha'alav?... Moj Boe, pa to je savreno primijetio je Ten
nvson s hladnim, profesionalnim uvaavanjem. Har Sha'alav. Kibuc u
Izraelu koji za boravak u njemu trai samo jedno: molitelj mora biti jedini
preivjeli lan obitelji ubijene u koncentracijskim logorima.
Tono rekao je Francuz. U kibucu ima vie od dvije stotine
ljudi sada odraslih ljudi koje je mogue regrutirati.
Tennvson je pogledao kroz prozor. Ubij mene, drugi e uzeti moje mjesto. Ubij
njega, drugi njegovo. Znai da postoji nevidljiva vojska spremna prihvatiti
kolektivnu smrtnu kaznu. Za njih se moe sve rei, ali to ipak nije vojska. To je niz
patrola izabranih bez reda. Tennvson se okrenuo vozau. Jesi li uvjeren da su
tvoje informacije tone?
Da. Veliki smo napredak ostvarili kad su,dvojica nepoznatih ljudi
ubijeni u Montereauu. U laboratorijima su pronaeni razni tragovi:
odjea, praina te taloi u cipelama i porama koe, materijal koji je
upotrijebljen za zubnu protetiku posebice, ostaci operacija. Obojica
su bila ranjena; jedan je imao dijelove granate u ramenu. Iz rata
Yom Kippur. Suzili smo istragu na jugozapadni Negev i pronali
taj kibuc. Ostalo je bilo jednostavno.
Poslali ste ovjeka u Har Sha'alav?
Francuz je opet kimnuo. Jedan od nas. Ovdje je njegov izvjetaj. U Har Sha'alavu
nitko ne eli govoriti otvoreno, ali sasvim je jasno to se dogaa i o emu se radi.
Netko poalje brzojav, odaberu nekoliko ljudi, dadu im nareenja i to je sve.
Potencijalne samoubilake skupine koje su se vezale eljom da
unite sve to je u bilo kakvom dodiru sa svastikom.
Tono. A da bismo potvrdili svoje nalaze, nedvojbeno smo doka
zali da je Falkenheim putovao u Izrael prije tri mjeseca. Raunala su
pronala njegovo ime.
Prije tri mjeseca... U vrijeme kad je Manfredi prvi put stupio u
vezu s Holcroftom radi dogovora o sastanku u enevi. I tako je Falken
heim ne samo znao za Wolfsschanze, ve je organizirao i toan redosli
jed dogaanja. Regrutirao je i pripremio svoju vojsku tri mjeseca una
prijed. Dolo je vrijeme da se on i ja suoimo u naim istinskim ulo
gama: dvojica sinova Reicha. Jedan istinski, drugi lani.
Kome u pripisati njegovu smrt?
Odessi, dakako. I organiziraj napad na Har Sha'alav. elim da sve voe budu
ubijene. Odgovornost prebacite na teroriste Rachea. Hajdemo.
Plavokosi mukarac koji je iao pjeice seoskim puteljkom nekoliko iduih minuta
nije morao biti John Tennvson. Nazivat e ga njegovim pravim imenom: Johann
von Tiebolt, sin Wilhelma, voa novog Reicha.
Kuica je bila na vidiku; pribliavala se smrt izdajice. Von Tiebolt se okrenuo i
pogledao prema uzvisini. Mahnuo mu je ovjek iz Suretea. On je ondje ostao
blokirati put sve dok posao ne bude obavljen. Von Tiebolt je hodao sve dok nije
priao na desetak metara od poploane stazice koja je vodila do male kue.
Zaustavio se na mjestu gdje ga je skrivalo raslinje i premjestio revolver iz
narameninog pojasa u dep ogrtaa. Pogrbljen je hodao kroz visoku travu prema
ulazu i zastao pored vrata. Zatim se uspravio tako da mu je lice bilo u visini
jedinog prednjeg prozora.
Iako je jutro bilo sasvim vedro i sunce sjalo, u tamnoj unutranjosti sobe bila je
upaljena stolna svjetiljka. Pored svjetiljke, u kolicima, sjedio je Klaus Felkenheim,
leima okrenut prozoru.
Von Tiebolt se okrenuo i tiho priao vratima razmiljajui za trenutak da li da ih
silom otvori, kao to bi ubojica iz Odesse nesumnjivo uinio. Odluio je da to ne
uini. Herr Oberst je bio star i nemoan, ali nije budala. Negdje u kolicima ili u
njegovom odijelu nalazilo se oruje koje bi na prvi tresak razbijenih vrata bilo
upereno u napadaa.
Johann se nasmijeio samome sebi: nema nikakve tete ako se malo poigra.
Dvojica iskusnih glumaca zajedno na pozornici. Kome e se najiskrenije i
najglasnije pljeskati? Odgovor je bio jasan: onome koji e se zatei na pozornici
prilikom sputanja zavjese. To nee biti Klaus Falkenheim.
Pokucao je na vrata. Mein Herr. Oprostite, ovdje Johann von Tiebolt. Zao mi je,
ali se nisam mogao kolima popeti ovom uzbrdicom pa sam dio puta doao pjeice.
Najprije je carevala utnja. Ako potraje vie od pet sekundi, von Tiebolt je znao da
e morati poduzeti otrije mjere. Ne smije dopustiti priicu o telefonu koji je
odjednom zazujao. Zatim zau stareve rijei.
Von Tiebolt?
Da. Heldenin brat. Doao sam porazgovarati s njom. Nema je na
poslu pa pretpostavljam da je ovdje.
Nije ovdje. Starac je opet zautio.
U tom sluaju ne elim vas uznemiravati, mein Herr, ali ako je
ikako mogue, da li bih se mogao posluiti vaim telefonom da pozo
vem taksi?
Telefonom?
Plavokosi se nasmijeio. Falkenheimova zbunjenost prodirala je kroz zid kue.
Smetao bih vas samo za trenutak. Do podne moram svakako pro
nai Helden. Putujem u vicarsku u dva sata.
Opet utnja, ali je kratko potrajala. uo je kvrc u bravi i otvorila su se vrata. Herr
Oberst je bio u kolicima i vraao se na mjesto gdje je bio s pokrivaem preko krila
i nogu. Nekoliko sekundi prije nije bilo pokrivaa.
Danke, mein Herr60 rekao je von Tiebolt ispruivi ruku.
Drago mi je da vas opet vidim.
Iznenaeni starac podigao je ruku i pruio je da se rukuje. Johann je brzo savio
prste oko koate ruke okrenuvi je ulijevo. Slobodnom je rukom povukao
pokriva s Falkenheimova krila. Ugledao je ono to je oekivao da e vidjeti:
Luger preko mravih nogu. Zgrabio je revolver i brzo zatvorio vrata.
Hetl Hitler! General Falkenheim rekao je. Wo ist der Nachnc
htendienst?61
Starac je nepokretno sjedio zurei u napadaa, ne iskazujui straha u oima. Pitao
sam se kad e to saznati. Nisam mislio da e biti tako brzo. Ja ti estitam, Sohn
Wilhelm von Tiebolts.
Da, sine Wilhelma i jo neto drugo.
Oh, da. Novi Fiihrer. To je tvoj cilj, ali ga nee dosei. Mi emo
te zaustaviti. Ako si doao da me ubije, uini to. Ja sam spreman.
Zato bih to uinio? Tako dragocjeni talac.
Sumnjam da bi ti isplatili veliku ucjenu.
Von Tiebolt je okrenuo stareva kolica prema sredini sobe. Pretpostavljam da je to
istina odgovorio je naglo zaustavivi kolica.
Smatram da raspolaete nekim svotama koje moda nabavljaju lutajua djeca o
kojima toliko mislite. Meutim, mene pfenizi i franci ne zanimaju.
U to sam bio siguran. Dakle, otvori vatru.
Osim toga rekao je von Tiebolt sasvim je sumnjivo da li bi
ovjek koji u Stuttgartu umire od cerebralnog raka mogao mnogo
ponuditi. Ne biste li se sloili sa mnom da je i to istina?
Felkenheim je svladavao iznenaenje. Bio je to pravi ovjek, estit ovjek rekao
je.
Uvjeren sam u to. Svi ste vi estiti ljudi. Uspjele izdajice proete su nekom
izopaenom hrabrou. Werner Gerhardt, na primjer.
Gerhardt?... Ovaj put starac nije mogao zatomiti iznenaenje.
Gdje si uo to ime?
Pitate se kako ja to znam? Moda vam je nejasno i kako sam
saznao za vas?
Ne pitam za sebe. Rizik koji sam preuzeo na sebe bio je oit. Ure
dio sam da jedan von Tiebolt bude sa mnom. Taj sam rizik smatrao
potrebnim.
Da, lijepa Helden. Ali, uostalom, govorili su mi da smo svi mi
lijepi. To ima nekih prednosti.
Ona tebi i tvojima ne pripada; nikad nije pripadala.
Ona pripada vaem lutajuem smeu, die Venviinschte Kinder.
Kurvetina i slabi. Sada se kurva s Amerikancem.
Tvoji me sudovi ne zanimaju. Kako si saznao za Gerhardta?
Zato bih vam to rekao?
Preda mnom je smrt. Je li onda vano ako saznam?
Ja nudim pogodbu. Gdje ste vi saznali za Wolfsschanze? Kako
ste saznali?
Prihvaam. Najprije Gerhardt.
Zato ne? On je bezvrijedan. Senilan starac pomraena uma.
Ne pogani ga! viknu Falkenheim neoekivano. On je proivio
toliko... toliko boli.
Vaa je briga za nj dirljiva.
Slomili su ga. etiri mjeseca muenja; mozak mu je otkazao.
Ostavi ga na miru.
Tko ga je slomio? Saveznici? Britanci?
Odessa.
Barem su jednom uinili neto korisno.
Gdje si uo njegovo ime? Kako si ga pronaao?
Von Tiebolt se nasmijeio. Britanci. Oni imaju dosje o Nachrichtendienstu. Vidite,
oni se upravo sada veoma zanimaju za Nachrichtendienst. Cilj im je da vas
pronau i unite. Jasno?
Unite? Nemaju razloga...
Ah, imaju ga. Imaju dokaze da ste vi unajmili Tinamoua.
Tinamoua? Apsurdno!
Nikako nije apsurdno. Bila je to vaa konana osveta, osveta
umornih starih ljudi protiv njihovih neprijatelja. Povjerujte mojoj rijei:
dokaz je neoboriv. Ja sam im ga dao.
Starac je buljio u Johanna pogledom koji je izraavao gaenje. Ti si odvratan.
A sada o Wolfsschanzeu! Von Tiebolt je podignuo glas.
Gdje? Kako? Znat u ako laete.
Falkenheim se spustio u naslonja. Sada to vie nije vano. Ni za jednog ni za
drugog. Ja u umrijeti, a ti e biti zaustavljen.
Sada je na meni red da ne budem zainteresiran za vae sudove.
Wolfsschanze!
Falkenheim ga je sasvim mirno gledao. Althene Clausen rekao je staloeno.
Gotovo savreno smiljena strategija Heinricha Clausena.
Von Tieboltovo se lice sledilo od iznenaenja. Clausenova ena?... Rijeima kao
da se gubio trag. Saznali ste za nju?
Starac je pogledao u stranu pa opet u Johanna. To nije bilo teko; svoje
informatore i izvore imamo posvuda. I u New Yorku i u Berlinu. Znali smo tko je
bila gospoa Holcroft, supruga Richarda Holcrofta, a budui da smo to znali,
naredili smo da je tite. To nije bila ironija: ponavljam, da je tite. A onda je stigao
glas: usred rata, kad je njezin ameriki mu bio na moru, ona privatnim avionom
leti u Meksiko. Iz Meksika potajno leti u Buenos Aires gdje brigu o njoj preuzima
njemaka ambasada pa pod diplomatskom zatitom leti u Lisabon. U Lisabon.
Zato?
Berlin vam je dao odgovor? upita ga Johann von Tiebolt.
Da. Nai ljudi u Finanzministeriumu. Saznali smo da veliki iznosi
novca vjeto izlaze iz Njemake; bilo nam je u interesu da se u to ne
upliemo. Sankcionirali smo sve to je moglo pomoi ruenju nacistike
mainerije; tako e se prije vratiti mir i razboritost. Pet dana nakon to
je gospoa Holcroft otputovala iz New Yorka u Lisabon preko Mek
sika i Buenos Airesa, Heinrich Clausen, genij Finanzministeriuma,
potajno je odletio iz Berlina. Najprije se zaustavio u enevi radi sastanka s
bankarom Manfredijem, a zatim je i on odletio u Lisabon. Znali smo da on nije
prebjeg. On je vie od svih vjerovao, istinski vjerovao u njemaku arijsku
nadmo. Toliko je vjerovao da nije mogao podnositi mane meu Hitlerovim
vrhunskim gangsterima.
Herr Oberst je na tren zautio. Poeli smo jednostavno zbrajati. Clausen i njegova
toboe izdajnika biva ena zajedno su u Lisabonu; teki milijuni pohranjeni su u
banci u vicarskoj... a poraz Njemake bio je svima jasan. Zanimalo nas je dublje
znaenje svega toga i pronali smo ga u enevi.
Proitali ste dokumente?
Proitali smo sve to ima la Grande Banque de Geneve. Cijena za
to iznosila je pet stotina tisua vicarskih franaka.
Isplaenih Manfrediju?
Naravno. On je znao tko smo; mislio je da emo povjerovati i
potovati ciljeve objanjene u tim dokumentima. Pustili smo ga da
tako misli. Wolfsschanze! iji Wolfsschanze? tetu treba ublaiti,
tetu treba popraviti i slino. Falkenheim je posprdno izgovarao
te rijei. To je bila misao koja im ni u snu nije padala na pamet. Tre
balo je da taj novac bude upotrijebljen za oivljavanje Reicha.
I to ste tada poduzeli?
Stari je vojnik gledao ravno u von Tiebolta. Spremao se da izrekne jednu
neuobiajenu istinu, okantnu, nesumnjivo.
Vratili smo se u Berlin i likvidirali tvog oca, Kesslera i Heinricha
Clausena. Uope nisu namjeravali sebi oduzeti ivot; nadali su se da e
nai utoite u Junoj Americi, nadgledati postupno ispunjenje svoga
plana, promatrati kako daje plodove. Mi smo im ostvarili taj sporazum
sa smru o kojem je Clausen tako dirljivo pisao svome sinu.
Von Tiebolt se prstom igrao s Lugerom. I tako ste saznali za tajnu Althene
Clausen?
Govorio si o kurvama, zar ne? Ona je svjetska kurva, kurva cije
log svijeta.
udim se da ste joj dopustili da ivi.
Starac ga je posprdno gledao i kao da se udio tako izrazitoj neinteligenciji.
Budui da ti o sebi misli, o tome nema sumnje, apsolutno sve u
superlativima, je li te ikad iznenadi prilino uvjerljiva i alosna tromost
tvoga mozga? Da, da, ti ima tipian mozak zanesenog ubojice, ali
misli da ti je to preporuka za budunost. No, dakle, da ti ipak odgovorim.
Zautio je dvijetri sekunde i opet progovorio. Dakle, evo druge ironije: nismo
imali izbora, ve da joj omoguimo da ivi. Kad vie nije bilo Clausena, mi smo
shvatili da je ona klju za Wolfsschanze. Va Wolfsschanze. Znali smo da su ona i
Clausen proistili svaki i najmanji potez koji e biti uinjen u godinama to slijede.
Morali smo saznati, postupno ulaziti u tajnu, jer od nje nismo mogli oekivati da e
nam ispriati ono to zna. Dakle, morali smo paziti na nju i pratiti je. Kad e
milijuni biti izneseni iz eneve? Na koji e nain biti upotrijebljeni? Tko e ih
upotrijebiti? Svaka pojedinost. Tko, tko e ih upotrijebiti?
Sonnenkinder rekao je von Tiebolt.
Stareve su oi odavale nevjericu i nerazumijevanje istodobno. to si rekao?
Nije vano. Dakle, trebalo je ekati da Althene Clausen pone
svoju akciju bez obzira na to to e najprije poduzeti. Zar ne?
Da, ali mi nismo nita saznali od nje. Nikad. Kako su godine pro
lazile, tako smo sve vie uviali da je upila genijalnost svoga mua. U
trideset godina nije ni rijeju ni djelom izdala stvar. Treba se diviti tak
voj disciplini. Prvi smo signal dobili kad je Manfredi uspostavio dodir
sa sinom, s njezinim sinom, dakako.
Falkenheim se trznuo. Odvratno je da je ona dala pristanak za zlostavljanje i
otmicu svoga sina. Holcroft nita ne zna.
Plavokosi se nasmijao. Vi ste tako izvan stvarnih dogaaja. Glasoviti
Nachrichtendienst naprosto je zbirka budala, autentinih glupana.
Ti tako istinski misli?
Ja to znam. Vi ste uvali pogrenog konja u pogrenoj staji.
to?
Trideset godina oi su vam imale u aritu jednu osobu koja nije
znala apsolutno nita. Svjetska kurva, kao to ste je nazvali, sasvim je
uvjerena da su ona i njezin sin istinski dio akcije velikog opravdanja.
Nikad drukije nije mislila! Von Tieboltov smijeh odjekivao je od
zidova sobe. To putovanje u Lisabon nastavio je bila je najsjajnija
manipulacija Heinricha Clausena. Pokajniki grenik pretvorio se u
sveca koji zastupa svetu stvar. To mora da je bila predstava njegova i
vota. ak i njegova posljednja uputa da ne treba ona odmah dati pristanak. Sin se
treba sam uvjeriti u pravednost stvari svog oca muenika, a kad se uvjeri, treba
tome biti odan i vezan za tu akciju vie nego je ikad za ita bio vezan u ivotu.
Von Tiebolt se oslonio na stol sklopljenih ruku s Lugerom u ruci. Gledao je u
starca koji mu je neustraivo uzvraao i pogled i mrnju ne naglaavajui je na
drugi nain. Opet je progovorio Johann von Tiebolt u svojoj ulozi make koja e
uskoro dokrajiti mia.
Zar ne vidite? Nitko od nas to ne bi mogao uiniti. U pogledu
toga, dokument iz eneve bio je sasvim jasan i toan. Legendarna su
bogatstva koja je pokrao Trei Reich. Nije mogla postojati, nije smjela
postojati nikakva veza izmeu tog bankovnog rauna u enevi i istin
skog sina Njemake.
Falkenheim je buljio u Johanna. Ona nije saznala?...
Nikad! Bila je idealna marioneta. ak i psiholoki. injenica da
se Heinrich Clausen najzad otkrio kao takav svetac, potvrdila je njezino
povjerenje u vlastite sudove. Ona se udala za tog ovjeka, a ne za nacista.
Nevjerojatno proaptao je Herr Oberst.
Barem to sloio se von Tiebolt. Ona se doslovno drala nje
govih uputa. Nije bilo nikakva odstupanja. Sve je unaprijed smiljeno,
dogovoreno, ne zaboravljajui ni objavu o smrti mukog djeteca u lon
donskoj bolnici. Bili su uklonjeni svi tragovi koji bi mogli dovesti do
Clausena. Plavokosi se opet nasmijao; smijao se tako glasno da je
to uzrujavalo.
Dakle, kako vidite, vi niste dorasli Wolfsschanzeu, vi ste neobavi
jeteni.
Tvoj Wolfsschanze, a ne moj odvratio je Falkenheim i pogledao
u stranu. Tebe treba pohvaliti, nema to. Takva nevjerojatna domi
ljatost...
Odjednom se von Tiebolt prestao smijati. Neto nije bilo u redu. Bilo je to u
starevim oima strelovito je zasjalo, ugasilo se, nestalo duboko u njegovoj
omravjeloj lubanji. Von Tiebolt se uznemirio.
Pogledajte me! uzviknuo je. Gledajte u mene!
Falkenheim ga pogleda. O emu se radi?
Maloprije sam neto rekao... neto o emu ste znali. Vi ste znali.
O emu govori?
Von Tiebolt je zgrabio starca za vrat. Govorio sam o dogovaranju, o svakoj
pojedinosti, o smrtovnici! U londonskoj bolnici! Vi ste za to ve prije uli!
Ja ne znam o emu ti govori. Falkenheimovi drhtavi prsti omotali su se oko
zglavaka plavokosoga napadaa. Glas mu je ohrapavio zbog pritiska Johannova
stiska.
Mislim da znate. Sve to sam vam ispriao doivjeli ste kao uda
rac. Ili moda nije bilo tako? Pravili ste se da ste zapanjeni, ali niste
bili. Bolnica. Smrtovnica. Uope niste reagirali! Vi ste za to ve uli!
Ja nita nisam uo prodahtao je Falkenheim.
Ne laite meni! Von Tiebolt je Lugerom udario starca po licu
razderavi mu obraz. Vie nisi u stanju da bude takav glumac. Pre
vie si star. Grijei! Mozak ti je atrofirao. Zaustavlja se na pogrenim
mjestima, Herr General.
Ti si manijak...
Ti si laac! Osim toga, slab laac. Izdajnik. Opet je Herr Ober
sta udario u lice s cijevi pitolja. Krv je proiktala iz otvorenih rana.
O tome ste lagali'.... Moj Boe, on je znaol
Nita... nita.
Da, da! Sve je znao! Zato ona leti u Zenevu. I ja sam se pitao
zato leti.
Von Tiebolt je opet bijesno udario. Sada je stareva usna bila napola odcijepljena
od lica. Ti! U svom posljednjem oajnikom pokuaju da nas zaustavi, ti si je
podsjetio na sebe, na vas! Prijetio si joj... i prijetei rekao si joj ono to ona nije
znala!
Vara se. "Vara.
Ne, ne varam se odgovorio je von Tiebolt naglo spustivi glas.
Ona nema nikakvog drugog razloga da leti u Zenevu... Dakle, ti
misli da e nas na taj nain zaustaviti, kako kae. Majka susree
sina i kae mu da se vrati. Njezino je saveznitvo lano.
Falkenheim je zatresao okrvavljenom glavom. Ne... nita to ti govori nije istina.
Sve je to istina i to je odgovor na posljednje pitanje. Ako ste tako
opsjednuto htjeli unititi Zenevu, trebalo je samo da dopustite da o
tome iscuri neka rije. Nacistiko blago. Odjednom bi se uli zahtjevi
za tim blagom od Crnog mora do sjeverne Elbe, od Moskve do Pariza.
Ali vi to niste uinili. Opet pitam zato?
Von Tiebolt se jo vie sagnuo tako da mu je lice bilo udaljeno samo nekoliko
centimetara od izudaranog lica pod njim. Oi su mu sijevale mrnjom.
Vi mislite da moete imati vlast nad enevom i upotrijebiti mili
june onako kako ih vi elite upotrijebiti. tetu treba ublaiti. Hol
croft saznaje istinu i postaje va vojnik. Sada je bijesan do krajnosti,
a odlunost da uspije mu je utrostruena.
On e saznati proaptao je Falkenheim. Bolji je od tebe. To
nam je obojici poznato, zar nije? Trebalo bi da u tome nae zadovolj
stvo. Na kraju krajeva, i on je na svoj nain Sonnenkind.
Sonnen... Von Tiebolt je opet s cijevi revolvera udario Herr
Obersta po licu. Ti si pun lai. Ja sam rekao ime; ti nisi nita pokazao
ni rekao.
Zato bih sada lagao? Operation Sonnenkinder nastavio je Fal
kenheim.
Brodovima, avionima, podmornicama. Posvuda djeca. Nismo
dobili popise, ali nam i nisu potrebni. Oni e biti zaustavljeni kad vi
budete zaustavljeni. Kad Zeneva bude zaustavljena.
Da bi se to dogodilo, Althene Clausen mora se najprije sastati sa
sinom. Ona mu nee otkriti pravu istinu o enevi sve dok ne pokua
sve drugo. Kad ne bi tako postupila, unitila bi svoga sina, omoguila
svijetu da sazna tko je on. Uinit e sve prije nego dopusti da se to
dogodi. Pokuat e mu mirno protumaiti. Mi emo je sprijeiti da
to uini.
Vi ete to doivjeti! Vi ete biti zaustavljeni! rekao je Falken
heim guei se u krvi koja mu je tekla preko usana. Neete imati
tu veliku svotu da biste je podijelili svojim Sonnenkinder. I mi imamo
vojsku i to vojsku o kojoj nikad nee saznati. Svaki e ovjek sa zado
voljstvom poloiti svoj ivot da te zaustave, da vas razotkriju.
Dakako, Herr General. Plavokosi je kimnuo. Zidovi iz Har
Sha'alava.
Von Tiebolt je te rijei izgovorio tiho, ali su ipak djelovale kao udarac biem po
ranama. Ne!...
Da mrano e von Tiebolt. Ubij me, drugi e zauzeti moje
mjesto. Ubij njega, drugi njegovo. Zidovi iz Har Sha'alava. Tako pre
parirani od Nachrichtendiensta da postaju Nachrichtendienst. ivi
ostaci Auschwitza.
Ti si ivotinja... Falkenheimovo je tijelo drhtalo od greva boli.
Ja sam Wolfsschanze, pravi Wolfsschanze rekao je plavokosi
podiui Luger.
Traio je neke znakove molbe u starevim oima, ali je bio suvie iskusan da ne bi
znao proitati ono to je vidio. Bila je to bol i istinski ok, ali je neka sveznajua
sigurnost ipak preuzela inicijativu. Starac oito najnoviji udarac nije doivio kao
smrtni. Za sve postoji protuotrov, svaka nova iskrsla situacija nee natjerati
njegove ljude da se povuku, ve da udare jo snanije, nemilosrdnije, preciznije.
Tako e se i sada dogoditi. Manijak ispred njega, istina je, zna vie nego se moglo
pretpostavljati, ali postoji i oruje protiv njega.
Tako su priopavale stareve oi.
Ja sam istinski Wolfsschanze ponovio je Johann von Tiebolt.
Sve dok niste saznali istinu, idovi su pokuavali ubiti Amerikanca,
ali e sada idovi umrijeti. Tijekom idueg tjedna Har Sha'alav e
biti uniten, a s njim i Nachrichtendienst. Wolfsschanze e pobijediti.
Von Tiebolt je drao revolver pred starevim licem. Povukao je obara.

Heldeninim su obrazima potekle suze. Mrtvo je tijelo poloila na krevet, ali nije
imala hrabrosti da opet pogleda glavu Klausa Falkenheima. Konano se odmakla
od lesa puzei na koljenima jer nije mogla ustati od boli i tuge. Obuzeo ju je uas
i... osjeaj krivnje. Leala je skupljena na podu ne mogavi svladati jecaje. U
panici se dovukla do zida i pritisnula elo na buku putajui suzama da cure.
Postupno je poela shvaati da njezine urlike i jecaje nitko nije mogao uti. Sama
se pojavila na stranoj sceni i posvuda pronala znakove omrznute Odesse: svastike
urezane u drvu, iarane sapunom na prozoru, nacrtane Falkenheimovom krvlju po
podu. Osim tih odurnih simbola, soba je bila u ruevinama. Knjige izrezane,
rasparane; ladice i police slomljene; namjetaj isjeen i razbijen; kuu su
pretraivali manijaci. Nije ostalo nita osim ruevina.
Da, bilo je neega... ali ne u kui. Vani. U umi. Helden je pritisnula ruke na pod i
ustala oslonivi se na zid u oajnikom nastojanju da se sjeti rijei koje joj je Herr
Oberst rekao tek prije pet jutara: Ako mi se ita dogodi, neka te ne obuzme
panika... poi sama u umu gdje si me ovih dana povela na kratku etnju. Sjea li
se? Dok sam stajao pored stabla, zamolio sam te da ubere malo divljeg cvijea.
Pokazao sam ti kako dvije glavne grane oblikuju savreno V. Poi do tog stabla.
Utisnuta medu granama nalazi se mala limenka. Unutra je poruka koju smije samo
ti proitati...
Helden je pronala cjevastu limenku u udubljenju stabla i strgala gumeni poklopac.
Unutra je bio savijen komad papira. Uz papir je bilo privreno nekoliko
novanica od po deset tisua franaka. Maknula je novac i proitala poruku.
Moja najdraa Helden!
Vrijeme i opasnost koja ti prijeti ovdje ne doputaju mi da ti napiem ono to
mora znati. Prije tri mjeseca uredio sam da doe k meni jer sam vjerovao da si ti
ruka neprijatelja s kojim oekujem sueljenje ve trideset godina. Postupno sam te
upoznao i zavolio i s velikim olakanjem shvatio da ti ne pripada uasu koji bi
jo jednom mogao
prokleti svijet.
Ako budem ubijen, to e znaiti da su me pronali. I, nadalje, to e znaiti da se
pribliilo vrijeme poetka novih katastrofa. Treba prenijeti nareenja onim hrabrim
ljudima koji e stajati na posljednjim barikadama.
Mora otii sama ponavljam, sama do jezera Neuchatel u vicarskoj. Ne dopusti
nikome da te prati. Ja znam da ti ovo moe obaviti. Nauena si. U selu PresduLac
ivi ovjek koji se zove Werner Gerhardt. Pronai ga. Kai mu ovu poruku:
Novi Wolfsschanzea ima dvije strane. On e znati to mora uiniti.
Treba otputovati brzo. Preostalo je malo vremena. Opet te molim, nemoj nikome
nita govoriti. Ne dii uzbunu. Kai svojim poslodavcima i prijateljima da mora
neto privatno obaviti u Engleskoj to je sasvim logino objanjenje s obzirom na
to da si u toj zemlji ivjela
vie od pet godina.
A sada brzo, moja najdraa Helden. U Neuchatel. U PresduLac. Werneru
Gerhardtu. Upamti mu ime i spali ovaj papir.
Sretan put i sve najbolje eli ti
Herr Oberts
Helden se oslonila na stablo i zagledala u nebo. Poderotine tankih oblaka brzo su
putovale prema istoku; vjetar je bio jak. Zaeljela je da otputuje s vjetrom i da vie
ne mora trati od mjesta do mjesta, a u svakoj se kretnji krije opasnost i u svakoj
osobi koju ugleda moda je mogui neprijatelj. Otputovati s oblacima nepovratno.
Noel je rekao da e sve to ubrzo zavriti pa e najzad moi prestati trati.
Varao se.
Holcroft ju je molio preko telefona da ne putuje barem ne istog dana ali je nije
mogao uvjeriti. Kod Gallimarda je stigla poruka za nju. Treba pregledati osobne
stvari svoje sestre; treba odluiti o nekim stvarima, ugovoriti druge.
Nazvat u te u enevu, dragi moj. Ti e biti u hotelu d'Accord?
Da. to je to s njom? to se dogodilo? Bila je tako sretna, tako
uznesena, a otad nisu prola ni dva sata. Glas joj je sada bio napet;
rijei su joj bile jasne, ali glas poput glasa muenice.
Telefonirat u ti za dandva. Pod imenom Fresca.
Hoe li da poem s tobom? Ne moram biti u Zenevi sve do
sutra uveer. Kesslerovi nee tamo stii prije deset, a tvoj brat jo
kasnije.
Ne, dragi. Ovo je tuno putovanje. Radije bih sama otputovala.
Johann je sada u Londonu... nastojat u ga pronai.
Ovdje su ostale neke stvari.
Haljina, hlae, cipele. Jednostavnije mi je da skoknem do... Herr
Obersta... da uzmem stvari koje e za Portsmouth biti prikladnije.
Bre?
Na putu prema aerodromu. Tamo svakako moram otii. Moja
putna isprava, novac...
Ja imam novaca... prekinu je Noel. Ja sam mislio da si kod
Herr Obersta ve bila.
Molim te, dragi. Nemoj biti tako teak. Heldenin je glas ohra
pavio od tuge. Rekla sam ti da sam se zaustavila u uredu.
Ne, nisi mi rekla. To mi nisi rekla. Rekla si da si dobila poruku.
Holcroft je bio uznemiren; ona uope nije razborita. Sakrivena kuica
Herr Obersta uope nije na putu prema Orlvju. Helden, o emu se
doista radi?
Volim te, Noel. Nazvat u te sutra uveer. Hotel d'Accord,
eneva.
Bez samilosti spusti slualicu.
Holcroft spusti slualicu dok mu je odjek njezinih rijei jo bubnjao u uima.
Mogue je da putuje u London, ali je on u to sumnjao. Kamo ide? Zato je lagala?
Prokletstvo! to je to s njom? to se dogodilo?
Nije imalo nikakve svrhe da ostane u Parizu. Budui da mora otputovati u enevu,
nema nikakva razloga da odmah ne otputuje.
Ne smije otputovati avionom ili vlakom. Nevidljivi ljudi e motriti; mora im
izbjei. Pomonik direktora hotela George V. mogao bi mu iznajmiti kola pod
imenom Fresca. Oznait e mu i put na karti. Vozit e cijelu no do Zeneve.
Althene Holcroft je pogledala kroz prozor aviona kompanije TAP na svjetla
Lisabona koja su bljeskala. Sletjet e za nekoliko minuta. Mnogo toga mora obaviti
u iduih dvanaest sati, a svim se srcem nadala da e u tome uspjeti. ovjek ju je
slijedio u Meksiko; to je znala. Ali je nestao na aerodromu, to je znailo da je
drugi doao na njegovo
mjesto.
U Meksiku nije uspjela. Nije se uspjela sakriti ili prikriti. Kad stigne u Lisbon,
mora ieznuti, onemoguiti pratnju. Ne smije joj se dogoditi da opet ne uspije.
Lisabon.
Oh, Boe, Lisabon!
Upravo je u Lisabonu sve poelo. ivotna la zaeta avolski briljantno. Kakva je
ona bila glupaa, a kakvu je igru igrao Heinrich!
S poetka je odbila da se s Heinrichom sastane u Lisabonu, tako ih je sve prezirala,
ali je ipak otila jer je prijetnja bila sasvim jasna: njezin e sin biti doveden u vezu
s pravim ocem, etiketiran, onemoguen kao slobodan ovjek. Noela Holcrofta
nikad nee ostaviti na miru, ve e ga ime Noel Clausen sin sramotnog nacista
slijediti cijeloga ivota.
Kakvo je olakanje osjetila! Kako je bila zahvalna to je prijetnja bila samo
izgovor da je prisile da doe u Lisabon. A kako je tek bila zapanjena kad joj je
Heinrich mirno obrazloio udesan plan koji e biti ostvaren tek nakon prohujalih
mnogih godina, ali kad bude proveden, svijet e postati mnogo bolji. Kakvo je
strahopotovanje osjetila saznavi za obrise plana. Sluala ga je, bila je pridobivena
i uinila je sve to je zahtijevao od nje. tetu treba popraviti, ublaiti; tek e tada
biti bolje na ovome nesretnome svijetu.
Za tih nekoliko dana u Lisabonu ona ga je opet voljela i u bujici navrelih osjeaja
ponudila mu se.
On je to odbio sa suzama u oima. Rekao je da to ne zasluuje. Kakva vjeta
gluma! Kakva ironija!
A sada, u ovom trenutku, ista prijetnja zbog koje je doputovala u Lisabon prije
trideset godina, bila je i sada razlog zbog kojeg je opet doputovala. Noel Holcroft
mogao bi biti uniten kao ovjek; mogao bi postati Noel Clausen, sin Heinricha,
instrument novog Reicha.
Usred noi, na Bedford Hillsu, posjetio ju je jedan ovjek. ovjek kojemu je
otvorila zato jer je iza zatvorenih vrata izgovorio ime Manfredi. Pustila ga je da
ue mislei da ga je moda poslao njenzin sin. Meutim, objasnio je da je idov iz
mjesta koje se zove Har Sha'alav i da je namjerava ubiti. A zatim e ubiti njezina
sina. Nee biti nikakve odurne prikaze Wolfsschanzea lanog Wolfsschanzea koji
bi se rasprostirao od Ziiricha do eneve.
Althene je bila bijesna. Zna li taj ovjek s kim on razgovara? to je ona uinila?
Kakvu bi to ona ulogu trebala imati? Sto on bljezgari?
Doljak je znao samo o Zenevi i Zurichu... i o Lisabonu prije trideset godina. Vie
nije ni trebalo da zna, nije trebalo da zna ni tko je ona zapravo, ali zna da je njezino
stajalite strano i nedopustivo. Uvreda za sve ljude kakav je on, u cijelome svijetu.
Althene je ugledala bol i bijes u tim tamnim oima koje su je drale na udaljenosti
kao da je oruje uperio u nju. U oajanju je zatraila da joj kae ono to misli da
zna.
Ispriao joj je da e goleme svote novca biti upuene posebnim kanalima centrima
u gotovo svim zemljama. Mukarcima i enama koji ve trideset godina ekaju taj
signal.
Ostvarit e se val ubijanja, nemira, razbijanja, napada na ulicama; vlade e biti
zbunjene i onemoguene, a njihovi organi za odravanje reda osakaeni. U svim e
se zemljama zauti uzvici ogorenih ljudi koji zahtijevaju stabilnost i red pod
svaku cijenu. Tada e izbiti na povrinu snane linosti s velikim svotama, koje e
znati to raditi i u kojem trenutku moraju nastupiti. Za nekoliko mjeseci imat e
vlast u svojim rukama.
A ima ih na svim stranama. U svim zemljama. Samo ekaju signal iz Zeneve.
Tko su ti ljudi?
Sonnenkinder. Djeca fanatika koja su prije trideset godina upuena iz Njemake
avionima, brodovima, podmornicama. Uputili su ih ljudi koji su znali da je njihova
stvar izgubljena, ali su vjerovali da ipak moe i mora oivjeti.
Nalaze se posvuda. Protiv njih se ne mogu boriti obini ljudi uobiajenim nainom,
uobiajenim kanalima vlasti. U velikom broju sluajeva Sonnenkinder imaju vlast
nad tim kanalima. Ali idovi iz Har Sha'alava nisu obini ljudi, niti se bore na
uobiajene naine. Oni shvaaju da se za likvidiranje lanog Wolfsschanzea
moraju boriti tajno, nesmiljeno i da nikada ne smiju dopustiti Sonnenkider da znaju
gdje su bili, odakle su doli i gdje e udariti idui put.
A jedan je od najpreih zadataka je zaustavljanje prljave goleme
svote novca.
Treba ih odmah razotkriti!
Tko? Gdje? Tko su ti ljudi? Tko e to dokazati? Tko moe pokazati prstom i rei:
ovaj general ili onaj admiral, ovaj naelnik policije ili onaj predsjednik korporacije,
ovaj sudac ili onaj senator; tko moe rei da je ovaj kongresmen ili onaj guverner
Sonnenkind? Ljudi se natjeu za poloaje govorei kliejima omotanima u ifrirane
rijei, obraajui se mrnji, najgnusnijim strastima, dijelei pljuske poluistina
slijeva i zdesna, a ipak nisu nikome sumnjivi. Ne samo da nisu sumnjivi, ve im
svjetina mae, pozdravlja ih, oboava, mae im zastavicama i stavlja njihove
znake na revere. Sve je to strana i opasna predstava u kojoj mase ne znaju svoje
mjesto, a veina ostalih dobro zna to radi. Izbori, obeanja, osmijesi, poljupci
djeci, opet obeanja, a iza svega toga je prijetnja smru i stranom smru svake
slobode, smru koja je bila zamiljena prije trideset godina. I prije, dakako.
Oni su posvuda. Nacist je medu nama, ali mi ga ne vidimo. On je zaogrnut
ugledom i dostojanstvom, on je u besprijekorno izglaanom odijelu. On zrai
lanom ovjenou.
idov iz Har Sha'alava govorio je strastveno.
ak i vi, stara eno. Vi i va sin, orua novog Reicha. ak ni vi ne
znate tko su oni.
Ja ne znam nita. Kunem se ivotom da nita ne znam. ]a nisam osoba za koju
mislite da jesam. Ubijte me. 7<a ime Boje, ubijte me. Sada! Osvetite se na meni.
Vi to zasluujete, a i ja to zasluujem ako je istina ono to govorite. Ali vas
zaklinjem da pronaete mog sina. Povedite ga. Objasnite mu. Zaustavite ga!
Nemojte ga ubiti; nemojte ga spominjati u javnosti. On nije ono to mislite. Pustite
ga da ivi svojim ivotom. Uzmite moj ivot, ali njega potedite!
idov iz Har Sha'alava opet je govorio. Richard Holcroft je ubijen. To nije bila
nesrea.
Zamalo je izgubila svijest, ali ona nije mogla sebi dopustiti da padne. Nije mogla
dopustiti trenutani zaborav koji bi bio doekan s takvim zadovoljstvom.
Oh, moj Boe...
Wolfsschanze ga je ubio. Lani Wolfsschanze. Sasvim promi
ljeno i sigurno kao da ga je natjerao u plinsku komoru u Auschwitzu.
to je Wolfsschanze? Zato ga nazivate lanim?
Sami saznajte. Mi emo opet razgovarati. Ako ste nam lagali, ubit
emo vas. Va e sin ivjeti onoliko koliko mu svijet dopusti ali e
ivjeti sa svastikom preko lica.
Pronaite ga. Kaite mu.
ovjek iz Har Sha'alava je otiao. Althene je sjedila u naslonjau pored prozora i
gledala snijegom pokrivenu zemlju. Cijelu no. Njezin voljeni Richard, suprug koji
je njoj i njezinom sinu dao novi ivot... Sto je to ona uinila?
Ali je sada znala to treba uraditi.
Avion je dodirnuo poletnu stazu, a udarac je odagnao Althenine misli. Vratila se
sadanjosti koja je pred njom. Sada.
U Lisabonu.
Stajala je pored eljezne ograde dok su vode rijeke Tagus udarale o pramac staroga
broda to je plovio zaljevom. U lijevoj je ruci imala ipkasti rupi koji je leprao
na vjetru.
Uini joj se da ga je vidjela, ali, kao to joj je bilo reeno, nije se ni pomakla dok
joj se on nije pribliio. Dakako da ga nikad prije nije vidjela, ali to sada nije bilo
vano. Bio je to stari ovjek u izguvanom odijelu, gustih sijedih zalizaka koji su
se susretali s kratkom bijelom bradom. Gledao je putnike kao da se boji da bi netko
od njih mogao vikom zazvati policiju. To je bio taj ovjek. Sada je stajao iza nje.
Rijeka danas izgleda hladna rekao je.
Svileni rupi se izmigoljio iz ruke i odletio. Oh, gle, izgubila sam ga. Althene je
gledala kako je rupi pao u vodu.
Nali ste ga rekao je mukarac.
Hvala vam.
Molim vas, nemojte gledati u mene. Gledajte u obrise kua preko
lagune.
U redu.
Vi olako razdajete novac, senora nastavio je mukarac.
Veoma mi se uri.
Iznosite imena koja su ve tako daleko u prolosti da vie nemaju
lica. Takve zahtjeve nismo godinama imali.
Ne mogu vjerovati da su se vremena tako izmijenila. udno,
sasvim udno.
Ali ipak jesu, senora. I mukarci i ene i nadalje putuju potajice,
ali ne pomou tako jednostavnih trikova kao to su lane putne isprave.
ivimo u doba raunala. Lane isprave vie nisu ono to su nekad bile.
Tako se vraamo do rata. Rute za bjeanje.
Moram stii u enevu to je prije mogue. Nitko ne smije znati
da sam ovdje.
Vi ete stii u enevu, senora, a da se ondje nalazite, znat e
samo oni koje vi o tome obavijestite. Ali to nee biti tako brzo kako
elite. To nije isto to i kupnja karte prvog razreda za avion redovne
linije. ao mi je.
Dva ili tri dana. Inae nema nikakvih jamstva. Uhvatit e vas poli
cija ili uhode ili oni koje nastojite izbjei.
Althene uuti na trenutak. Kako u onamo stii? Ponavljam da
mi se uri.
Znam, znam odvrati ovjek. Poi ete preko granice mjestima
gdje nema patrola ili putovima gdje straare moemo potkupiti. Sje
verna ruta. Sierra de Gata pa preko do Zaragoze pa istonim Pirine
jima. Odanle do Montpelliera i Avignona. Iz Avignona e vas mali
avion povesti do Grenobla, a drugi do Chambervja i eneve. To e
kotati.
Ja mogu platiti. Kad polazimo?
Veeras.

Plavokosi mukarac ispunio je karticu za prijavu boravka i predao je recepcionaru
u hotelu d'Accord.
Hvala vam, gospodine Tennvson. Vi ostajete etrnaest dana?
Vjerojatno i vie, ali svakako ne krae. Zaista cijenim to ste mi
osigurali apartman.
Recepcionar se nasmijeio. Primili smo telefonsku najavu vaeg prijatelja, prvog
zamjenika predsjednika Kantona eneve. Uvjerili smo ga da emo sve uiniti da
va boravak bude ugodan.
Obavijestit u ga da sam veoma zadovoljan.
Vrlo ste ljubazni.
Usput, oekujem da u se ovdje iduih nekoliko dana sastati sa
starom prijateljicom. To je gospoa Holcroft. Moete li mi rei kad
je oekujete?
Recepcionar je uzeo knjigu gostiju i prelistao nekoliko stranica. Jeste li rekli
prezime Holcroft?
Da. Althene Holcroft. Amerikanka. Moda imate i rezervaciju za
njezina sina. To je gospodin Noel Holcroft. Bit u vam zahvalan ako
pogledate.
Bojim se da nemamo rezervaciju na to prezime, gospodine. A
sigurno znam da se nijedan od sadanjih naih gostiju ne zove Holcroft.
Miii vilica na licu plavokosog gosta vidljivo se stegnue. Sigurno je negdje
pogreka. Moja je informacija tona. Oekuje se u ovom hotelu. Moda ne veeras,
ali zacijelo sutra ili prekosutra. Molim vas da jo jednom provjerite. Postoje li
povjerljive ubiljebe?
Ne, gospodine.
Kad biste ih imali, uvjeren sam da bi vas moj prijatelj, prvi zamje
nik, zamolio da mi ih pokaete.
Kad bi postojale, to ne bi bilo potrebno, gospodine Tennvson.
Mi smo apsolutno shvatili da trebamo udovoljiti svakom vaem
zahtjevu i mi bismo to rado uinili.
Moda putuje incognito, s lanim imenom i putovnicom. U tom
je pogledu ve poznato ekscentrina.
Recepcionar je okrenuo knjigu gostiju. Molim vas, sami pogledajte. Moda ete vi
razaznati to ime.
Tennvson je zahvalio, pogledao knjigu, ali nije pronaao ono to je traio. To ga je
razbjesnilo. Je li ovo potpuni popis? opet je upitao.
Da, gospodine. Mi smo malen i, ako mogu rei, ekskluzivan
hotel. Veina je naih gostiju ve boravila ovdje. Meni su poznata
gotovo sva ta imena.
Koja vam ne zvue poznato? ustrajno e plavokosi gost.
Recepcionar je pokazao prstom na dva imena. Ovo su jedina
imena koja ne poznajem odgovorio je. Gospoda iz Njemake, dva brata s
prezimenom Kessler i Sir William Ellis iz Londona. Posljednja rezervacija
ubiljeena je prije nekoliko sati.
Tennvson je uperio prst u recepcionara elei mu neto naglasiti kako bi to uinio
samo gost koji nije svakodnevni.
Ja idem u svoje sobe, ali vas elim zamoliti za jedan dokaz vae
spremnosti na suradnju o kojoj je govorio prvi zamjenik. Vrlo je hitno
da pronaem gdje je gospoa Holcroft odsjela u enevi. Bio bih vam
istinski zahvalan da nazovete razne hotele, ali ni u kom sluaju ne smije
biti spomenuto moje ime. Ni u kom sluaju ponovio je.
Iz depa je izvadio novanicu od sto franaka.
Pronaite mi je rekao je.
Prije pola noi Noel je stigao u ChatillonsurSeine odakle je nazvao iznenaenog
Ellisa u London.
Ti e uiniti to? upita ga Ellis u nevjerici.
uo si me, Willie. Platit u ti pet stotina dolara i sve trokove
tvog jednodnevnog ili dvodnevnog boravka u enevi. Ja samo elim
da moju majku povede natrag u London.
Natrag u London? Ja sam uasna dadilja, a na temelju onoga to
si mi ispriao o svojoj majci, ona je vjerojatno posljednja osoba na svi
jetu kojoj je potrebna pratnja na putovanju.
Sada joj je potrebna. Netko ju je pratio. Ispriat u ti o tome kad
te ugledam u enevi. Dakle, to misli o svemu tome, Willie? Hoe li
mi uiniti tu uslugu?
Naravno, ali zaboravi na tih pet stotina. Uvjeren sam da emo
tvoja majka i ja imati mnogo vie zajednikog nego to smo nas dvojica
ikad imali. Meutim, ti moe pokupiti raune. Kao to ti je poznato,
kad putujem, ja ne tedim. ivot je kratak, a ja nisam predstavnik
nekog samostana koji trai nove regrute.
Dok smo jo na toj temi, savjetujem ti da putuje oprezno, molim
te. Molim te da nazove hotel d'Accord u enevi i rezervira sobu za
danas, za dolazak prije podne. Tamo e prvim avionom stii u devet
i trideset.
to se tie mog ponaanja na putu, dakle, uvjeravam te da u biti
ozbiljan kao Buddha to je, uostalom, i primjereno nekome tko ima
prtljagu Louis Vuitton.62 Moda neka titulica...
Ja vicarce poznajem bolje od tebe. Oni oboavaju titule; oni
smrde na novac, a novac im je i jedina ljubavnica. Zalupane seljaine,
gluplji od krava koje im daju alpsko mlijeko, a osim toga...
Willie, ja u ti telefonirati oko deset ili deset i trideset. elim se
posluiti tvojom sobom dok ne ustanovim to se dogaa.
To je posebna cijena rekao je Willie Ellis. Vidjet emo se u
enevi.
Holcroft je odluio nazvati Willieja jer se nije mogao sjetiti nikoga drugoga tko ne
bi postavljao sva mogua pitanja. Ellis nije bio uvredljiva budala kojom se
predstavljao iz istog zadovoljstva. Kao pratioca na putu iz vicarske, Althene bi
mogla imati mnogo goru osobu.
A mora to prije otii. Neprijatelji pogodbe ubili su joj mua i ne bi prezali da i nju
ubiju. Jer, eneva je mjesto gdje e se to dogoditi. Za dva ili tri dana bit e odran
sastanak, bit e potpisani dokumenti i novac e biti prebaen u Ziirich. Neprijatelj
pogodbe pokuat e sve da onemogui te pregovore. Njegova majka ne smije ostati
u enevi.
U enevi e se svata dogoditi. To je osjeao, a takvi ga osjeaji uglavnom nisu
varali.
Odvezao se na jug u Dijon i stigao oko jedan sat poslije ponoi. Grad je spavao.
Dok se vozio mranim ulicama, osjeao je da mu je potreban san; sutra mora biti
vie nego budan. Budniji nego je bio ikad u ivotu. Vozio je dalje sve dok nije bio
okruen poljima pa je iznajmljena kola zaustavio pored ceste. Pripalio je cigaretu,
ali ju je odmah zgnjeio i podigao noge na sjedite oslonivi glavu na staklo, na
koje je kao jastuk stavio svoj kini ogrta.
Za nekoliko sati bit e na granici. Prijei e granicu s prvim valom motoriziranog
prometa. Hvatala ga je izmaglica nadolazeeg sna. Disao je polako i duboko. A
onda mu se prikazalo lice, snano, uglato, tako nepoznato, ali sada ipak
prepoznatljivo.
Bilo je to lice Heinricha Clausena koji ga je zvao, govorio mu da pouri. Agoniji
e ubrzo doi kraj; tetu treba ublaiti.
Spavao je.
Erich Kessler je gledao dok je njegov mlai brat Hans pokazivao dunosniku
sigurnosti zrakoplovne kompanije svoju medicinsku torbu. Nakon Olimpijade 72
kad su Palestinci, kako se pretpostavlja, doletjeli u Miinchen s rastavljenim
pukama i strojnicama, utrostruene su mjere sigurnosti na gotovo svim
aerodromima.
To je suvian napor, razmiljao je Erich. Oruje im je u Miinchen dopremio
Wolfsschanze, njihov Wolfsschanze.
Hans se smijao s dunosnikom kompanije uivajui u nekoj zajednikoj ali. Ali,
razmiljao je Erich, u enevi nee biti takvih viceva. Nitko ih nee pretraivati: ni
slubenici kompanije, ni carinici, nitko. Prvi zamjenik predsjednika Kantona
eneva pobrinut e se da se to ne dogodi. Jedan od najuvaenijih lijenika u
Miinchenu, specijalist za internu medicinu, stie kao njegov gost.
Hans je to i bio, ali i vie od toga, razmiljao je Erich dok mu se brat pribliavao
vratima. Hans je bio bik srednje veliine, ali nevjerojatno armantna osoba.
Izvrstan nogometa, kapetan lokalne momadi koji bi poslije pruio lijeniku
pomo protivnicima koje je ozlijedio.
udno je, razmiljao je Erich, ali Hans je imao vie vrlina od njega da bude stariji
sin. Da nije bilo sluajnosti godina, Hans bi radio s Johannom von Tieboltom, a
Erich, mirni znanstvenik, bio bi podreeni. Jednom u trenutku samoispitivanja, to
je rekao Johannu.
Von Tiebolt nije htio za to ni uti. Potreban je isti intelektualac. ovjek koji ivi
beskrvnim ivotom, kako se izrazio Johann von Tiebolt. Beskrvnim? upitao ga je
Erich ne znajui to odmah protumaiti. Da, odgovorio je von Tiebolt. On pod
rijeju beskrvni misli na osobu kojoj razlozi srca nikad ne nameu promjenu
stava ili miljenja, koja nije podlona naglim promjenama raspoloenja, na osobu
koja se vrsto zalae za svoja gledita ako u njih istinski vjeruje. Zar on, Erich, nije
dokazao te svoje osobine u onim prilino rijetkim, ali vitalnim trenucima kad je on
mirni znanstvenik stao ispred Tinamoua i otvoreno izrazio svoje sumnje? Sumnje
koje su dovele do promjene strategije?
Da, to je istina, ali to nije temeljna istina. Temeljna istina bila je u onom neemu s
ime se Johann nije elio suoiti. Hans je, naime, gotovo u svemu bio ravan von
Tieboltu. Kad bi se njih dvojica sukobila, Johann bi mogao izgubiti ivot.
To je bilo miljenje mirnog, beskrvnog intelektualca. Ali miljenje o kojemu bi
samo razmiljao.
Sve se razvija po planu primijetio je Hans dok su ili prema avi
onu.
Amerikanac je ve vie mrtav nego iv, a ni jedan laboratorij nee
otkriti uzroke.
Helden je izila iz vlaka u Neuchatelu. Stajala je na peronu i prilagoavala oi
jarkoj sunanoj svjetlosti koja se odraavala s krova eljeznike postaje. Znala je
da se treba pomijeati s putnicima koji su izlazili iz vlaka, ali je na trenutak zastala
da bi udahnula zrak. Protekla tri sata provela je u mraku teretnog vagona skvrena
pored sanduka sa strojevima. U Besanc,onu vrata su bila elektronski otvorena
tono ezdeset sekundi i ona se popela u vagon. Tono pet minuta prije podneva
vrata su opet bila otvorena; u Neuchatel je stigla a da je nitko nije vidio. Noge su je
boljele, u glavi joj je udaralo, ali je uspjela. Sve je to stajalo dosta novaca.
Zrak joj je ispunjavao plua. Uzela je prtljagu i uputila se prema izlazu iz postaje u
Neuchatelu. Selo PresduLac bilo je na zapadnoj strani jezera tridesetak kilometara
prema jugu. Pronala je vozaa taksija koji je pristao da je preveze.
Vonja je bila prilino neudobna, a zaokreti isuvie esti, ali njoj se uinilo kao da
mirno lebdi. Kroz prozor je gledala brda i plavu jezersku vodu. Raskoni pejsa
djelovao je smirujue na nju i omoguio joj dragocjene trenutke razmiljanja koji
su joj bili potrebni ako eli barem pokuati shvatiti neke dogaaje. to je Herr
Oberst mislio kad je napisao da je on uredio da ona doe k njemu jer je mislio da je
ona ruka neprijatelja? Neprijatelja na kojeg trideset godina eka da se sukobi s
njim. O kojem je neprijatelju rije? I zato je nju izabrao?
to je uinila? Ili nije uinila? Je li opet u pitanju strana dilema? Prokleta zbog
onoga to jest i prokleta zbog onoga to nije? Kad e svemu tome, oh Boe, biti
kraj?
Herr Oberst je znao da e umrijeti. On ju je pripremio za svoju smrt kao da ju je
tono najavio vodei rauna da ona ima dovoljno novaca za tajno putovanje u
vicarsku gdje e posjetiti ovjeka koji se zove Werner Gerhardt, u Neuchatelu.
Tko je taj ovjek? to je on Klausu Falkenheimu kad s njim treba stupiti u vezu tek
poslije Falkenheimove smrti?
Novi Volfsschanzea ima dvije strane.
Voza taksija je prekinuo njezino razmiljanje. Prenoite je dolje, uz obalu rekao
je. To ba nije bogzna kakav hotel, znate.
Odgovarat e mi. Uvjerena sam.
Iz sobe je bio prekrasan pogled na vodu jezera Neuchatel. Bilo je tako mirno da je
Helden bila u iskuenju da sjedi na prozoru i ne radi nita drugo ve da misli o
Noelu jer, kad bi mislila o njemu, osjeala se... ugodno. Ali treba pronai Wernera
Gerhardta, treba mu prenijeti poruku Herr Obersta. U telefonskom imeniku
PresduLaca nije bilo takvog imena; sam Bog zna kad su u imenik uneseni novi
podaci jer se ovdje nije nita mijenjalo godinama. Ali to ionako nije veliko selo.
Zapoet e oprezno razgovarajui s vratarom. Hotelski vratari su obino najbolje
obavijeteni ljudi. Moda mu je ime poznato.
Bilo je poznato, ali ne na nain koji bi je ispunio povjerenjem.
Ludi Gerhardt? upita je debeli ovjek koji je sjedio u pletenoj
stolici iza pulta.
Donosite mu pozdrave od starih prijatelja? Trebalo je da mu
donesete neki napitak koji bi mu razmrsio hladetinasti mozak. On
nee razumjeti nijednu rije koju mu kaete.
To nisam znala odgovorila je Helden obuzeta oajem.
Vidjet ete sami. Sad je sredina poslijepodneva i dan je hladan, ali
je sunan. On e nesumnjivo biti na trgu gdje pjeva svoje pjesmice i
hrani golubove. Oni mu prljaju odijelo, ali on to ne opaa.
Ugledala ga je kako sjedi na kamenoj ploi okrugle fontane na seoskom trgu.
Uope nije primjeivao prolaznike koji su ga stalno gledali ee iskazujui
gaenje i ljutnju nego trpeljivost. Odjea mu je bila neuredna, prastari kaput
oneien. Tono onako kako je rekao vratar prenoita. Bio je star i djelovao je
jednako bolesno kao Herr Oberst, ali je bio znatno nieg rasta te puniji u licu i
tijelu. Koa mu je bila blijeda i zategnuta, iarana venama poput paukove mree.
Nosio je naoale s debelim elinim okvirom koje su se kretale sa strane na stranu
u ritmu s njegovom glavom koja se tresla. Drhtale su mu i ruke kad bi posezao u
papirnatu vreicu vadei mrvice kruha i bacajui ih desecima golubova koji su
gukali u kontrapunktu prema jednolinom pjevuckanju koje se ulo sa starevih
usana.
Prizor koji se ne zaboravlja.
Helden je osjetila muninu. On je bio samo ostatak ovjeka. Bio je u stanju iza
senilnosti, nakon senilnosti. Nikakvo drugo stanje ne bi moglo prouzrokovati ono
to je ugledala ispred sebe na rubu vodoskoka.
Novi Wolfsschanzea ima dvije strane. Pribliava se vrijeme poetka katastrofe...
inilo joj se sasvim suvinim da mu ponovi te rijei. Pa ipak, kad je ve
doputovala ovamo, treba postupiti po posljednjoj volji Herr Obersta. Osim toga,
bilo joj je jasno da je veliki ovjek grozno ubijen samo zato jer je njegovo
upozorenje bilo realno.
Pribliila se starcu i sjela pored njega svjesna injenice da nekoliko osoba na trgu
gleda i na nju kao da je enula. Govorila je tiho, na njemakom.
Herr Gerhardt? Dugo sam putovala da se sastanem s vama.
Tako lijepa dama... lijepa, lijepa dama.
Dolazim od Herr Falkenheima. Sjeate li ga se?
Sokolova kua? 3 Sokolovi ne vole moje golubove. Oni nanose
zlo mojim golubovima. Moji prijatelji i ja ih ne volimo, zar ne, drago
perje? Gerhardt se sagnuo i stisnuo usne ljubei zrak iznad grabe
ljivih ptica na zemlji.
Vi biste voljeli tog ovjeka kad biste ga se sjeali odvrati Helden.
Kako mogu voljeti ono to ne poznajem? elite li vi malo kruha?
Ako elite, moete ga jesti, ali bi moji prijatelji bili ozlojeeni. Ustao
je s mukom bacivi nekoliko mrvica, a onda je s mukom sjeo i bacio
mrvice pored Heldeninih nogu.
Novi Wolfsschanzea ima dvije strane proaptala je Helden.
A zatim je ula rijei. Nije bilo prekida ritma; visoko, jednolino
pjevuenje bilo je isto, ali je sada imalo smisla. Mrtav je, nije li?... Nemojte mi
odgovarati: samo kimnite glavom ili zatresite. Zapamtite da razgovarate s ludim
starcem koji trua uglavnom bedastoe.
Helden je bila tako zapanjena da se jedva mogla pomaknuti. Svojom je
nepokretnou odgovorila starcu na njegovo pitanje. Nastavio je svoju jednolinu
kadencu. Klaus je mrtav. I tako su ga napokon pronali i ubili.
Bila je to Odessa odgovorila je. Odessa ga je ubila. Posvuda
su bile svastike.
Wolfsschanze bi htio da u to povjerujemo.
Gerhardt je bacio mrvice u zrak; golubovi su u meusobnoj borbi osvajali svoj dio.
Evo, milo perje! Za vas je vrijeme aja. Okrenuo se Helden s
dalekim pogledom u oima. Kao i uvijek, Odessa je rtveno janje.
Tako oito, ali nije ba uvijek.
Vi kaete Wolfsschanze proaptala je Helden. ovjek koji se
zove Holcroft dobio je prijetee pismo ako neto ne uini. Napisano je
prije trideset godina, a potpisali su ga ljudi koji su se nazvali preivje
lima iz Wolfsschanzea.
Gerhardt je za trenutak prestao drhtati. Nije bilo preivjelih iz Wolfsschanzea,
osim jednog! Klaus Falkenheim. Tamo je bilo i drugih i preivjeli su, ali oni nisu
bili orlovi; to je smee koje ne leti. A sada misle da je dolo njihovo vrijeme.
Helden se jo nije oporavila od prvog iznenaenja, a ve je nastupilo drugo.
Zagonetke, same zagonetke. I to zagonetke koje sve stavljaju na glavu, mijenjaju
smisao uhodanom razmiljanju i vjerovanju. Ako je dobro shvatila ono to je ula,
postaje sumnjivo mnogo toga, ali teko da bi ona bila sposobna odmah shvatiti
takav izazovno novi, sve tei i sloeniji razvoj situacije.
Nema sumnje da ovaj luak zna to govori i vie nema sumnje da njegova
jedinstvena i bolna gluma, svakodnevni prizor jada i bijede, ima svoju proraunatu
ulogu. Ali, ovo to govori njoj, nema nikakva smisla. Ili ne moe uloviti smisao
dalekih nagovjetaja.
Gerhardt kao da je odluio staviti je na jo goru kunju.
Simbole su lopovi hvatali u zraku znajui da se iza njih mogu
sakriti i djelovati, ali s lopovskim ciljevima, draga gospoice. Tako
treba gledati na prie o Wolfsschanzeu onih koji ele ponovo divljati
i nastaviti sijati tugu objasnio je.
Jedan nezadovoljni golub sletio je na starevo desno koljeno i gledao ga optuujui
to njihovo vrijeme dijeli s nepoznatom osobom. Ah, slatki, ah, slatko perje
nastavi se jednolian pjesmica koja bi onoga tko je dugo slua mogla doista dovesti
u stanje bezizlaznog oajan. Evo gozbice iz moje torbice, evo gozbice za moje
prijateljice nesnosno je pjevuio Gerhardt.
Ja ne razumijem opet e Helden vie za sebe nego za Ger
hardta.
Ja u vam to objasniti, ali ne ovdje. Kad padne mrak, doite u
moju kuu na jezeru. Juno, na cesti koja je uz obalu, tono tri kilome
tra iza raskra, jedna je staza... Tono joj je opisao kako e nai nje
govu kuu, ali kao da su to rijei koje su napisane da prate djeju melo
diju. Kad je zavrio, bolno je ustao i posljednje mrvice bacio golubo
vima.
Ne vjerujem da e vas pratiti rekao je senilno se osmjeh
nuvi ali ipak provjerite. Oekuje nas posao, prilian posao, a treba
ga odmah obaviti... Evo, moje slatko perje! Posljednji ostaci vaeg
jela, moji pernati prijatelji.
Mali jednomotorni avion kruio je nonim nebom iznad ravnog panjaka u
Chambervju. Pilot je ekao da bude ukljuena dvostruka linija svjetala: signal da se
moe spustiti. Na panjaku je bio drugi avion, hidroavion s kotaima u pontonima,
spreman za polijetanje. Poletjet e koju minutu nakon to prvi avion stigne do kraja
improvizirane piste. Ponijet e svoj vrijedni teret na sjever, istonim dijelom rijeke
Rhone, prijei vicarsku granicu kod Versoixa i spustiti se na enevsko jezero,
dvadeset kilometara sjeverno od grada. Teret nije imao imena, ali to pilote nije ni
zanimalo. Njihovu je uslugu platila kao kurir koji nosi najskuplji narkotik.
Samo je jednom pokazala promjenu raspoloenja. To je bilo nakon etiri minute
leta od Avignona prema SaintVallieru kad je mali avion uletio u neoekivanu i
opasnu oluju s tuom.
Moda je vrijeme nepogodno za ovaj lagani avion rekao je pilot.
Bilo bi mudrije da se vratimo.
Letite iznad oblaka.
Nemamo snage, a ne znamo koliko se fronta rastee pred nama.
Onda letite kroz oblak. Ja plaam i za vremensku tonost leta i za
prijevoz. Veeras moram stii u enevu.
Ako budemo prisiljeni sletjeti na rijeku, ja u potkupiti patrole.
Kupljene su na granici u PortBou; moemo ih opet kupiti. Letite
ravno.
A ako se sruimo, madame?
Nemojte.
Ispod njih, u mraku, svjetla Chambervja bila su sukcesivno upaljena: prvi red, pa
drugi. Pilot je spustio krilo na lijevu stranu i kruio spremajui se za sputanje.
Ubrzo je dodirnuo tlo.
Vi ste dobri rekao je vrijedni teret otkopavajui pojas. Je li
moj idui pilot ravan vama?
Jednako dobar, madame, a ima i prednost koju ja nemam. On u
mraku razaznaje toke radara unutar desetog dijela zrane milje. Treba
platiti za takvu strunost.
Sa zadovoljstvom odgovorila je Althene.
Hidroavion je poletio prema nonom vjetru tono u deset i pedeset sedam. Let
preko granice kod Versoixa bit e obavljen veoma nisko i nee dugo potrajati, ne
vie od dvadeset minuta do pola sata. To je dio puta koji pripada samo specijalistu,
a specijalist u kokpitu bio je krupan mukarac crvene brade i prorijeene crvene
kose. vakao je napola popuenu cigaru i govorio engleski otrim akcentom koji je
povezan s AlsaceLorraineom. Prvih nekoliko minuta leta nije nita govorio, ali kad
je progovorio, Althene je ostala zapanjena.
Ja ne znam kakvu vi robu nosite, madame, ali vas trae po cijeloj
Europi.
to? Tko je izdao alarm i kako vi to znate? Moje ime nije bilo
spomenuto. To mi je bilo zajameno!
Europski bilten koji je uputio Interpol zaista je informativan.
Veoma rijetko meunarodna policija trai enu da li da kaem
vae dobi i izgleda. Pretpostavljam da se prezivate Holcroft.
Nita ne pretpostavljajte.
Althene je zgrabila svoj pojas nastojei da se svlada. Nije znala objasniti zato se
toliko uzbudila ovjek iz Har Sha'alava je rekao da su oni posvuda ali joj je ila
na ivce injenica da taj Wolfsschanze ima dovoljno utjecaja na Interpol da se slui
njegovim aparatom. Ona treba izbjei ne samo naciste Wolfsschanzea, ve i mreu
zakonitih uvara reda. To je dobro smiljena zamka; njezina krivina djela nije
mogue nijekati: najprije putuje s lanom putnom ispravom, a zatim bez ijedne. A
ne moe objasniti svoja nedjela. Kad bi to uinila, povezala bi svoga sina sina
Heinricha Clausena s tako velikom zavjerom da bi bio uniten. Treba se suoiti s
tom ekstremnou; moda e rtvovati njezina sina. Ali je ironiju nalazila u vrlo
realnoj mogunosti da je Wolfsschanze duboko prodro u strukture dravne vlasti...
Oni su posvuda. Kad bi je uhvatili, ubili bi je prije nego bi mogla rei to
zna.
Okrenula se bradatom pilotu. Kako ste saznali za taj bilten?
ovjek je slegnuo ramenima. Kako znam za radarske vektore? Vi plaate meni, ja
plaam drugima. U ovim danima vie ne postoji neto
to je ista zarada.
Pie li u biltenu zato tu... staru enu... trae?
To je udna uzbuna, madame. Jasno je navedeno da ona putuje s
lanim dokumentima, ali je ne smiju uhititi. Podatke o njezinom bora
vitu treba saopiti Interpolu u Parizu, odakle e biti upueni u New
York.
New York?
Odande potjee zahtjev. Policija u New Yorku, detektivporunik
Miles.
Miles? Althene se namrtila. Nikad nisam ula za tog ovjeka.
Ali moda je ta ena ula spretno e pilot premjestivi cigaru u
ustima.
Althene je zatvorila oi. Bi li vam se svidjelo da zaradite vrlo
istiti profit?
Ja nisam nikakav dogmatiar; rije profit nimalo me ne vrijea.
Kako?
Sakrijte me u enevi. Pomozite mi da s nekim uspostavim vezu.
Za moj boravak u enevi ne smije nitko znati.
Pilot je pogledao na instrumente, a zatim nagnuo avion nadesno.
To e vas kotati.
Ja u platiti odgovorila je.
Johann von Tiebolt etkao je po apartmanu kao graciozna ljutita zvijer; umorna
zvijer. Njegova se publika sastojala od brae Kessler. Prvi zamjenik predsjednika
Kantona eneva otiao je prije nekoliko minuta. Ostala su samo njih trojica.
Napetost se nije mogla sakriti.
Ona je negdje u enevi rekao je von Tiebolt. Ona mora biti u
enevi.
Oito pod drugim imenom dodao je Hans Kessler. Uz noge mu
je bila lijenika torba. Pronai emo je. Jednostavno treba ljude
poslati da je trae nakon to im damo opis. Na zamjenik nas je uvjerio
da to nije problem.
Von Tiebolt se zaustavi. Nije problem? Mislim da ste ti i on razmotrili taj nije
problem. Prema rijeima naeg zamjenika, enevska je policija rekla da je dobila
Interpolov bilten o njoj. To sasvim jednostavno znai da je proputovala najmanje
est i pol tisua kilometara a da je nisu mogli pronai. Najmanje est i po tisua
kilometara kroz nizove raunala na avionima koji prelaze granice i slijeu s
manifestima putnika najmanje na dvije imigracijske toke. A nema nita. Nemoj od
sebe praviti budalu, Hans. Ona je mnogo lukavija nego smo mislili. Prevarili smo
se.
Sutra je petak rekao je Erich. Holcroft dolazi sutra i on e se
sastati s nama. Kad dobijemo njega, dobit emo i nju.
Rekao je da e odsjesti u d'Accordu, ali je promijenio miljenje.
Nema njegove rezervacije, a gospodin Fresca je napustio George Cinq.
Von Tiebolt je stajao pored prozora. Meni se to ne svia. Neto nije u redu.
Hans je dohvatio pie. ini mi se da ti previa neto to je sasvim jasno.
to?
Gledajui Holcroftovim oima, mnogo toga nije u redu. On misli
da ga ljudi prate. Bit e oprezan i putovat e oprezno. Bit u iznenaen
ako sobu rezervira na svoje ime.
Pretpostavljao sam da e prezime biti Fresca ili neka izvedenica iz
tog prezimena koju bih prepoznao odvratio je von Tiebolt odbacivi
primjedbu mlaeg Kesslera. Nita slinog tome nema ni u jednom
enevskom hotelu.
A je li negdje zabiljeeno prezime Tennvson upita Erich mirno
ili neto slino tome?
Helden? upita Johann okrenuvi se.
Helden. Stariji Kessler je kimnuo. Bila je s njim u Parizu.
Treba pretpostaviti da mu pomae; ti si to ak preporuio.
Von Tiebolt je stajao nepokretno. Helden i njezini prljavi, lutajui izrodi imaju
mnogo posla u ovom trenutku. Oni isplahnjuju Odessu traei ubojice Herr
Obersta.
Falkenheim? Hans se nagnuo naprijed. Zar je Falkenheim
mrtav?
Falkenheim je bio voa Nachrichtendiensta; da budem precizan,
on je bio jedan od posljednjih lanova. Nakon njegove smrti Wolfssc
hanze vie nema protivnika ostvarivanju naeg plana. Njegova je vojska
idova obezglavljena i bit e to jo vie ovih dana. Ono malo to su znali bit e
pokopano s njihovim vpama.
Zidovi? S Nachrichtendienstom? Erich nije mogao doi k sebi.
Za ime Boje, o emu to govori?
Izdano je nareenje za napad na kibuc Har Sha'alav. Teroristi
Rachea e biti odgovorni. Uvjeren sam da vam ime Har Sha'alav
neto znai. No, kako god bilo, Nachrichtendiest se okrenuo Zidovima
iz Har Sha'alava. Smee smeu.
Zanimalo bi me podrobnije objanjenje! rekao je Erich.
Poslije. Sada se moramo usredotoiti na Holcroftove. Mora
mo... Von Tiebolt je zautio jer mu je pala na pamet nova misao.
Prioriteti. Uvijek treba voditi rauna o prioritetima dodao je kao
da razgovara sam sa sobom. A prvi je prioritet dokument o La
Grande Banque de Geneve, to znai da nam treba slavni sin. Prona
ite ga, drite ga u potpunoj karanteni. Potreban nam je jedva neto
vie od trideset sati.
Ja te ne mogu slijediti prekinuo ga je Hans. Sto e se dogoditi
za trideset sati?
Nas trojica emo se sastati s direktorima banke odgovorio mu
je Erich. Sve e biti potpisano i obavljeno uz prisustvo pravnog
zastupnika Grande Banque, uz potovanje svih vicarskih zakona.
Novac e biti deblokiran preko Ziiricha, a mi preuzimamo vlast nad
njim u ponedjeljak ujutro.
Ali trideset sati od petka ujutro je...
Subota poslije podne dovrio mu je reenicu von Tiebolt. S
direktorima se sastajemo u subotu ujutro u devet sati. Nikad se nije
postavilo pitanje o tome hoemo li biti prihvaeni ili neemo osim u
Holcroftovoj mati. Manfredi se za to pobrinuo prije nekoliko mjeseci.
Ne samo da smo prihvatljivi, ve samo to nismo prokleti sveci. Moje
pismo iz MI5 samo je posljednja kruna. U subotu, oko podneva, sve e
ve biti gotovo.
Zar im je toliko stalo da izgube sedam stotina i osamdeset mili
juna dolara da e zbog toga u nedjelju otvoriti banku?
Plavokosi se nasmijao. Ja sam to zahtijevao u Holcroftovo ime zbog brzine i
tajnovitosti. Direktori se nisu suprotstavili oni oekuju mrvice a nee se
suprotsaviti ni Holcroft kad mu kaem. On ima svoje razloge zbog kojih eli da sve
to to prije zavri. Osim toga, on je ve na rubu svojih kapaciteta. Von Tiebolt je
pogledao Ericha i jo se jae nasmijao. On nas obojicu gleda kao prijatelje, kao
stupove snage, dvojicu ljudi koji su mu oajniki potrebni. Programiranje je prelo
sva naa oekivanja.
Kessler je kimnuo. U subotu oko podne on e potpisati posljednji uvjet.
Koji posljednji uvjet? upitao je Hans uznemireno. Sto to
znai? Sto on to potpisuje?
Sva trojica emo to potpisati odgovorio je von Tiebolt zastavi
da bi bolje naglasio. To je zahtjev vicarskog zakona kad je u pitanju
oslobaanje takvih rauna. Upoznali smo se, u potpunosti shvaamo
svoju odgovornost; dublje smo se upoznali i imamo povjerenje jedan
u drugoga. Prema tome, u sluaju da jedan od nas umre prije drugih,
svaki prenosi sva prava i obaveze na svoje sunasljednike. Osim, dakako,
plae od dva milijuna koju treba podijeliti nasljednicima pojedinaca. Ta
dva milijuna zakonito dodijeljena i na kojima je zabrana da budu
ustupljena drugim izvriteljima otklanjaju svaku sumnju prijevare.
Mlai je Kessler tiho zazvidukao. Apsolutno sjajno. Dakle, taj posljednji uvjet ta
klauzula smrti prema kojoj svaki od vas prenosi na druge svoju odgovornost nije
ni trebalo da bude dijelom dokumenta... jer je to tekst zakona. Da je bila ukljuena
u dokument, Holcroft bi moda sumnjao od poetka. Lijenik je zatresao glavom u
znak potovanja. Oi su mu sjale zadovoljstvom. I tako ta klauzula nije bila
upisana jer je ona zakon.
Tono. A svaku zakonitost treba potovati. Za mjesec dana to
nee imati nikakve vanosti, ali dok nau akciju jo ire ne razvijemo,
moramo se uvati svake uzbune koja bi nam mogla nakoditi.
Ja to razumijem rekao je Hans. Nego, da se vratim na stvar, u subotu oko podneva
Holcroft nam vie nee biti potreban, zar ne?
Erich je podigao ruku. Najbolje je da ga neko vrijeme kljuka svojim drogama
kako bismo ga mogli pokazivati kao da je normalna osoba. Funkcionirajui
duevni bogalj... sve dok veliki dio sredstava ne raspodijelimo. A tada vie nee ni
biti vano; svijet e biti suvie zaokupljen drugim stvarima da bi vodio brigu o
nekom nesretnom sluaju u Ziirichu. Sada moramo postupati onako kako Johann
kae. Moramo pronai Holcrofta prije nego ga majka pronae.
Bez obzira na to kakav e izgovor ili izgovore smisliti dodao je
von Tiebolt dri ga u izolaciji sve do naeg sastanka preksutra. Ona
e nesumnjivo nastojati da ga pronae pa emo tako saznati gdje je ona. Mi imamo
ljude u enevi koji se mogu pobrinuti za ostalo. Okli
jevao je. Kao i uvijek, Hans, tvoj brat, razmilja o onome to je opti
malno. Odgovor na tvoje pitanje glasi da. U subotu u podne Holcroft
je potrona roba. Kad razmiljam o tome, nisam siguran da su dodatni
tjedni uope poeljni.
Opet me uznemiruje rekao je znanstvenik. Ja u mnogim stva
rima izraavam potovanje tvom egzotinom mozgu, ali je devijacija u
strategiji u ovoj fazi jedva dobrodola. Holcrofta moramo imati
spremna za pokazivanje. Sluei se tvojim rijeima, sve dok ne ostva
rimo iru akciju, moramo se uvati svake uzbune.
Ne vjerujem da e ih biti odgovorio je von Tiebolt. Promjenu
u ostvarivanju zadatka nesumnjivo bi odobrili nai oevi. Ja sam ubrzao
dnevni red.
Ti si sto?
Kad sam izgovorio rije uzbuna, mislio sam na razne legalnosti,
a ne na Holcrofta. Legalnosti su konstantne, a ivotna dob nikad.
Koji dnevni red? Zato?
Drugo pitanje kao prvo i moe na nj odgovoriti. Johann je sta
jao ispred stolice starijeg Kesslera. Koje je bilo najuspjenije pojedi
nano oruje kojim se sluila naa domovina? Koja bi strategija bacila
Englesku na koljena da nije bilo oklijevanja? Koje su munje potresale
svijet?
Blitzkrieg rekao je lijenik odgovarajui svom bratu.
Da. Brzi, otri napadi niotkud. Ljudi, oruje, mainerija, sve se to
prelijevalo preko granice nevjerojatnom brzinom ostavljajui za sobom
pometnju i unitenje. Cijeli su narodi bili podijeljeni. Vie nisu mogli
spajati redove, bili su nesposobni za odluivanje. Blitzkrieg, Erich.
Sada ga moramo prilagoditi; ne smijemo oklijevati.
Apstrakcije, Johann! Kai mi pojedinosti! Ovako te ne mogu raz
umjeti.
Vrlo dobro. Pojedinost broj jedan: John Tennvson je napisao la
nak koji e preuzeti sve svjetske agencije i sutra ga prenijeti u svaki
kutak zemlje. Tinamou je imao svoje zapise i sada se govorka da bi
mogli biti pronaeni. Imena monih linosti koje su ga unajmile kao
ubojicu, datumi, izvori isplate. To e djelovati kao snani elektrini
okovi u svim svjetskim centrima moi. Pojedinost broj dva: u subotu
je proveden enevski dokument, novac je prebaen u Ziirich. U nedje
lju ondje selimo na tab. Prostorije su spremne, sve komunikacije
funkcioniraju. Ako je Holcroft s nama, Hans ga narkotizira; ako nije, onda je
mrtav. Pojedinost broj tri: likvidni novac je pod naom kontrolom. Potujui
vremenske zone po Greenvvichu, poinjemo brzojavno slati novac naim ljudima
koncentrirajui se na primarne ciljeve. Poinjemo odmah ovdje u enevi. Zatim
slijede Berlin, Pariz, Madrid, Lisabon, London, Washington, New York, Chicago,
Houston, Los Angeles i San Franciso. U pet sati po cirikom vremenu selimo na
Tihi ocean. Honolulu i Maralsko otoje, Gilbertsko otoje. U osam sati selimo u
Novi Zeland, Auckland i Wellington. U deset smo u Australiji, Brisbane, Sydney,
Delaide zatim u Perth i preko u Singapur na Daleki istok. Prva se faza zaustavlja u
New Delhiju; na papiru smo financirali tri etvrtine globusa. Pojedinost broj etiri:
na kraju druga dvadeset i etiri sata u utorak primamo informacije da je novac
stigao, da je pretvoren u gotovinu spreman za uporabu. Pojedinost broj pet: iz
Ziiricha u obaviti dvadeset i tri telefonska razgovora. Razgovarat u s dvadeset
troje ljudi u raznim glavnim gradovima, s ljudima koji su iznajmili Tinamouove
usluge. Bit e im reeno da e im se tijekom nekoliko sljedeih tjedana postaviti
odreeni zahtjevi, a od njih se oekuje da im udovolje. Pojedinost broj est: u
srijedu to poinje. Prvo e ubojstvo biti simbolino. Kancelar u Berlinu,
predsjednik Bundestaga. Zatim jurimo na zapad u blitzkriegu. Von Tiebolt je
nakratko zastao. U srijedu se aktivira ifra Wolfsschanze.
Zazvonio je telefon. S poetka kao da ga nitko nije uo. Zatim je von Tiebolt uzeo
slualicu.
Da?
Zurio je u zid dok je bez rijei sluao. Napokon je progovorio.
Obavite ono to sam vam rekao. Ubijte ih. Zatim je spustio slu
alicu.
O emu se radi? upitao je lijenik.
Drei jo ruku na telefonu von Tiebolt je odgovorio monotonim glasom. Bilo je
to samo nagaanje, mogunost, ali sam poslao ovjeka u Neuchatel. Da baci
pogled na nekoga. A taj netko se sastao s drugim. Nije vano: uskoro e biti mrtvi.
Moja lijepa sestra i izdajica koji se zove Werner Gerhardt.
Sve to nema smisla, razmiljao je Holcroft sluajui Willieja Ellisa preko telefona.
Willieja je nazvao u hotel d'Accord iz telefonske govornie enevskog Place
Neuve punog vreve oekujui da se dizajner ve upoznao s Althenom. Nije; nje
nije bilo u hotelu. Ali je njegova majka rekla hotel d'Accord. Ona e se s njim
sastati u hotelu d'Accord. Jesi li je opisao? Amerikanka, oko sedamdeset godina,
visoka za
enu.'
Dakako. Sve to si mi rekao prije pola sata. Ovdje nema nikoga
po imenu Holcroft, ni bilo koje ene koja bi odgovarala opisu. Uope
nema Amerikanaca.
To je sasvim ludo. Noel je nastojao razmiljati. Kesslerovi i Ten
nyson nee stii prije veeri; nema se kome obratiti. ini li njegova
majka isto to i on? Nastoji uspostaviti vezu s njim nazivajui izvan
hotela, ali oekujui da je on u hotelu? Willie, nazovi glavnu recep
ciju i kai im da si netom razgovarao sa mnom. Kai moje prezime.
Kai im da sam pitao ima li kakvih poruka za mene.
ini mi se da ti ne razumije pravila u enevi odgovorio je Wil
lie. Poruke izmeu dviju osoba nikad se ne daju nepoznatim treim
osobama, a d'Accord nije izuzetak. Iskreno reeno, kad sam upitao za
tvoju majku, veoma su me udno pogledali. Usprkos mom Louisu
Vuittonu, malo kopile nije moglo doekati da prestanem govoriti.
Pa ipak, pokuaj!
Postoji bolji nain. Ja mislim, ako ja... Willie je zautio; negdje
iz daljine ulo se kucanje. Samo trenutak, netko je pred vratima.
Otarasit u ga se pa bilo tko da kuca i odmah se vraam.
Noel je uo um vrata. uli su se nejasni glasovi, drukije. to je to? Poetak
uzvika? Je li to bio poetak uzvika?
Tiina. Zatim opet koraci.
Willie! Odjednom je Noel osjetio ledenicu. Zabolio ga je trbuh
im se sjetio tih rijei. Istih rijei!
... Netko je pred vratima. Otarasit u ga se pa bilo tko da kuca i odmah se vraam...
Jo jedan Englez. est i pol tisua kilometara dalje. U New Yorku. I ibica koja se
upalila u prozoru preko dvorita.
Peter Baldivin.
Willie! Willie, gdje si? Willie! zavapio je Noel obuzet nekom
zlom slutnjom.
uo se klik. Linija je bila mrtva. Oh, Kriste! to je on uinio? Willie!
Na elu su mu izbile grake znoja; ruke su mu drhtale.
On mora otii u d'Accord! Mora onamo otii to je prije mogue i pronai Willieja,
pomoi Willieju. Oh, Kriste! Kako bi samo htio da mu ekianje u glavi i oima
prestane to prije!
Izjurio je iz telefonske govornice niz ulicu do svojih kola. Upalio je motor,
nesiguran za trenutak gdje je i kamo smjera. D'Accord. Hotel d'Accord! Hotel je u
Rue des Granges, blizu PuitsSaintPierrea; ulica okruena golemim starim kuama
domovima aristokrata i bogataa. D'Accord je najvea meu tim zgradama. Na
brdu... kojem brdu? Nema pojma kako e onamo stii!
Pojurio je do ugla; promet je stao. Kroz prozor je viknuo iznenaenoj eni koja je
svojim kolima bila uz njegova.
Molim vas! Rue des Granges, kojim putem?
ena nije htjela odgovoriti na njegovu riku; skrenula je pogled i gledala ispred
sebe.
Molim vas, netko je ozlijeen. Mislim da je jako ozlijeen. Molim
vas, gospoo! Ne govorim dobro francuski. Di njemaki ili... molim
vas!
ena je opet pogledala u nj i prouavala ga za trenutak. Zatim je spustila prozor.
Rue des Granges?
Da, molim vas!
Brzo ga je uputila. Pet ulica dolje pa skrenite desno prema podnoju brda, zatim
lijevo...
Prometna svjetla otvorila su put. Znojei se, Noel je nastojao sve upamtiti, svaku
rije, svaki broj, svaki zaokret. Viui je zahvalio i pritisnuo papuicu.
Nikad mu nee biti jasno kako je pronaao staru ulicu, ali odjednom je bio u njoj.
Odvezao se usponom prema vrhu i ugledao ravna zlatna slova: Hotel D'accord.
Drhtavim je rukama parkirao kola i iziao. Morao ih je zakljuati; dvaput je
pokuao ugurati klju u bravu, ali ruka mu nije bila dovoljno mirna. Zato je
zadrao dah i pritisnuo prste na kovinu sve dok mu nisu prestali drhtati. Sada mora
vladati sobom; mora misliti. Iznad svega, mora biti oprezan. Neprijatelja je i prije
vidio i borio se protiv njega. To moe opet.
Pogledao je na ornamentirani ulaz d'Accorda. Ugledao je vratara kako iza staklenih
vrata razgovara s nekim u predvorju. On nije mogao proi kroz taj ulaz u
predvorje; ako je neprijatelj uhvatio u stupicu Willieja Ellisa, taj neprijatelj i njega
oekuje.
Sa strane zgrade bila je uska uliica. Na kamenom zidu stajao je natpis: Livraisons.
Negdje u toj uliici nalazio se sporedni ulaz za opskrbu hotela. Navukao je
ovratnik kinog ogrtaa sasvim oko vrata i poao prema natpisu s objema rukama u
depovima osjeajui elik revolvera u desnoj ruci, a perforirani priguiva u
lijevoj. Na brzinu se sjetio osobe koja mu je to dala: Helden. Gdje je ona? to se
dogodilo?
Vie ti nita nee biti kdko je bilo...
Apsolutno nita.
Uhvatio je za vrata upravo kad je odlazio neki trgovaki pomonik u bijelom
mantilu. Podigao je ruku i nasmijeio mu se.
Oprostite. Govorite li engleski?
Naravno, monsieur. Ovo je eneva.
U pitanju je bezopasna ala to je sve ali bi ludi Amerikanac irokog osmijeha
platio pedeset franaka za jeftini bijeli mantil, to je dvostruko od njegove cijene
kad je nov. Zamjena je brzo obavljena; ovo je eneva. Holcroft je skinuo svoj kini
ogrta i stavio ga preko lijeve ruke. Obukao je bijeli mantil i uao.
Willie je rezervirao apartman na treem katu; u apartman se ulazilo kroz posljednja
vrata u hodniku prema ulici. Noel je proao tamnim predvorjem koje je vodilo do
jo tamnijeg stubita. Na polukatu je ugledao kolica oslonjena uza zid; na njima su
bile tri male, zatvorene kutije hotelskog sapuna ispod poluprazne kutije. Uzeo je
gornju kutiju i odloio je, a zatim je uzeo ostale tri i nastavio se penjati mramornim
stubitem nadajui se da je barem malo slian bilo kome tko pripada hotelskoj
posluzi.
?acques! est vous? 4 Osoba ugodna glasa govorila je odozdo.
Holcroft se okrenuo i slegnuo ramenima.
Pardon. ?e crojais que c'etait ]acques qui travaille chez la fleuri
ste6'
Non brzo je odgovorio Noel nastavljajui se penjati.
Stigao je do treeg kata. Kutiju sa sapunom stavio je na stubite i skinuo bijeli
mantil. Obukao je svoj ogrta, napipao revolver i polako otvorio vrata; u hodniku
nije bilo nikoga.
Otiao je do posljednjih vrata s desne strane oslukujui sve zvukove, ali nije nita
uo. Sjetio se kako je sluao na drugim vratima, u drugom hodniku, ali je to bilo
svjetlosne godine daleko od ovog ornamentalnog hodnika gdje je sada stajao, a
izgledao je kao da je u kuli od slonovae. To je bilo u mjestu koje se zove
Montereau... Tada je bilo vatre iz revolvera. I smrti.
Oh, Boe, nije li se to dogodilo Willieju? Willieju koji ga nije odbio, koji mu se
pokazao prijateljem onda kad drugih nije mogao nai? Holcroft je izvukao revolver
i uhvatio za kvaku.
U sekundi je okrenuo ruku i svom se teinom naslonio na vrata; rame mu je
posluilo kao ovan probija. Vrata su se otvorila bez ikakvih tekoa i svom
silinom udarila o zid. Brava nije bila zakljuana.
Noel je kleknuo s ispruenim orujem ispred sebe. U sobi nije bilo nikoga, ali je
prozor bio otvoren i hladni zimski zrak pomicao je zavjese. Iznenaeno je poao
prema prozoru: zato je prozor otvoren po ovakvom vremenu?
Onda ih je ugledao: krugovi krvi na podnoju prozora. Netko je jako krvario. Izvan
prozora bile su stube za izlaz u sluaju nude. I na stubama je vidio krv. Tko god je
trao niza stepenice, bio je jako ozlijeen. natopljeno krvlju. U grudima i trbuhu
imao je velike rane, a crijeva su mu nadirala preko crvenilom natopljene koulje.
Bio je tako divljaki zaklan da mu se glava jedva drala vrata. iroko otvorene oi
gledale su
gore, u agoniji.
Noel se sruio nastojei progutati zrak koji mu nije mogao ispuniti
plua.
Zatim je ugledao rije navrljanu krvlju na keramikim ploicama
iznad unakaenog lesa.
NACHRICHTENDIENST
Willie? Willie, gdje si?
Muk.
Holcroft je utrao u spavau sobu.
Nikoga nije bilo.
Upravo se htio okrenuti kad je na zatvorenim vratima ugledao udne oznake. Vrata
su bila obilato ukraena zlatnim kaneliranjem i ornamentirana fleursdelis,
ruiastim, bijelim i svijetloplavim. Ali ono to je ugledao nije pripadalo tom
rokoko ukrasu.
Bili su to krvavi otisci ruku.
Pojurio je prema vratima i odgurnuo ih takvom snagom da je ploa vrata naprsla i
prosulo se iverje.
Ono to je ugledao bio je najuasniji prizor u njegovu ivotu. Presavijeno preko
prazne kade bilo je iznakaeno tijelo Willieja Ellisa

Helden je pronala stazu tri kilometra iza raskra puta koji vodi iz PresduLaca. Od
vratara je posudila baterijsku svjetiljku i sada je osvjetljavala put ispred sebe dok je
hodala kroz umu do kue Wernera Gerhardta.
Pa ovo ba i nije neka naroita kua, razmiljala je Helden pribliavajui se
udnovatoj graevini koja je izgledala kao minijaturna kamena tvrava. Bila je
vrlo malena manja od kuice Herr Obersta ali s mjesta na kojem je stajala zidovi
kuice su joj se inili izuzetno vrstima. Snop svjetla iz baterijske svjetiljke ulovio
je velike polutke u cementu koje su, koliko je mogla vidjeti, bili cementirane u
zidovima. I krov je bio vrlo masivan. Nekoliko je prozora bilo visoko iznad tla i
bili su vrlo uski. Nikad prije nije vidjela takvu kuu. inilo joj se kao da je to kua
iz djeje prie koja je podlona magiji i arobnjatvu.
Kua kao da je odgovarala pitanju izazvanom vratarevim primjedbama koje je ula
kad se prije nekoliko sati vratila sa seoskog trga.
Jeste li nali ludog Gerhardta? Kau da je bio veliki diplomat prije nego se
kamenje poelo kotrljati u njegovoj glavi. Govorka se da se stari prijatelji jo brinu
za njega, iako ga nitko od njih ne posjeuje. Pa ipak, svojedobno su se brinuli za
njega na mnogo uoljiviji nain. Izgradili su mu vrstu kuicu na jezeru. Nikakav
boini vjetar nikad je nee sruiti.
Ni vjetar, ni oluja, ni zimski snjegovi ne mogu nauditi toj kuici. Netko je doista
vodio rauna o starom prijatelju.
ula je kako se otvaraju vrata. To ju je iznenadilo jer nije bilo vrata ni sa strane
zgrade ni odostraga. Tada je snop svjetla obasjao niski lik Wernera Gerhardta;
stajao je na verandi prema jezeru i podigao ruku.
Kako ju je starac mogao uti s one strane?
Vidim da ste doli rekao je Gerhardt bez traga umobolnosti u .
glasu. Brzo uite jer je u umi hladno. Uite, sjedite ispred vatre, pa
emo popiti aj.
Soba se doimala veom nego to bi se moglo zakljuiti gledajui kuu izvana.
Teki je namjetaj bio star, ali ugodan; obilje koe i drva. Helden je sjedila na
otomanu ugrijana vatrom i ajem. Tek je sada poela shvaati kako joj je bilo
hladno.
Razgovarali su nekoliko minuta. Gerhardt je odgovorio na prvo pitanje prije nego
to mu je uspjela postaviti.
Ovamo sam doao iz Berlina prije pet godina preko Miinchena,
gdje je smiljena i doraena ova moja maska. Bio sam rtvom
Odesse, slomljeni ovjek koji provodi posljednje godine u senilnosti i
usamljenosti. Ja sam osoba koju svi ismijavaju; lijenik u klinici vodi
o meni povijest bolesti. Zove se Litvak, u sluaju da vam ikad zatreba.
On je jedini koji zna da sam ja savreno zdrav.
Ali zato vam je bila potrebna ovakva maska?
Shvatit ete dok budemo razgovarali. Nego, usput, vi ste bili
iznenaeni to sam ja znao da ste vani. Gerhardt se nasmijao. Jed
nostavna i skromna kuica na jezeru zapravo je vrlo sloena i prua naj
suvremeniji sistem zatite. Nitko se ne moe pribliiti a da ga ja ne pri
mijetim. ujem i um. Odjednom je nestalo osmijeha sa stareva lica.
Nego, to se dogodilo s Klausom?
Ispriala mu je. Gerhardt je utio, a u oima mu se vidjela bol.
ivotinje primijetio je. Oni ak nisu u stanju ubiti ovjeka
barem pod prividom humanosti; moraju ga unakaziti. Neka ih Bog pro
kune
Koga?
Lani Wolfsschanze. ivotinje. To nisu orlovi.
Orlovi? Ne razumijem.
Urota radi ubojstva Hitlera u srpnju etrdeset etvrte bila je
zavjera generala. Vojnici, uglavnom poteni ljudi, koji su najzad shvatili
uase koje je poinio Fiihrer sa svojim luacima. Njima vie nije bilo
stalo da se bore za Njemaku. Cilj im je bio da ubiju Hitlera, da se zaloe za
pravedni mir i da izvuku ubojice i sadiste koji su djelovali u ime Reicha. Rommel
je te ljude nazvao istinskim orlovima Njemake.
Orlovi... Helden je ponavljala. Vi neete zaustaviti orlove...
Oprostite? obrati joj se starac.
Nita. Molim vas, nastavite!
Dakle, generali nisu uspjeli, uslijedilo je krvoprolie i vie se nitko
nije projunaio na slian nain. Dvije stotine i dvanaest oficira, od kojih
su neki jedva bili sumnjivi, bili su zlostavljani i ubijeni. A onda je,
odjednom, Wolfsschanze postao izgovorom za nesmiljenu borbu protiv
svakoga glasa neslaganja u Reichu. Tisue ljudi koji su izrazili i najma
nju kritiku njemake politike ili vojske bili su uhieni na temelju iskon
struiranih dokaza i smaknuti. Velika veina nije nikad ni ula za sjedite
generaltaba nazvano Wolfsschanze, a jo manje za pokuaj atentata na
Hitlera. Rommelu je nareeno da se sam ubije, to je bila kazna za
odbijanje da izvri jo pet tisua ubojstava zbrdazdola, bez istrage,
bez suenja i razlikovanja tzv. krivnje. Ostvarila su se najzloslutnija
strahovanja generala: manijaci su imali potpunu vlast u Njemakoj. A
pobunjenici su se nadali da e oni to dokrajiti u Wolfsschanzeu. Nji
hovu Wolfsschanzeu; istinskom Wolfsschanzeu.
Njihovu... Wolfsschanzeu? upita ga Helden. Novi
Wolfsschanzea ima dvije strane.
Da odgovorio je Gerhardt. Bio je jo jedan Wolfsschanze,
druga skupina ljudi, koji su takoer eljeli ubiti Hitlera. Ali iz sasvim
drukijih pobuda. Ti su ljudi mislili da on nije uspio. Uvidjeli su nje
gove slabosti, njegovu smanjenu sposobnost. Htjeli su jedno luatvo
zamijeniti drugim, mnogo djelotvornijim. U njihovim planovima nije
bilo nikakva razmiljanja o miru, o mirovnim pregovorima, ve samo
fanatina elja da se nastavi rat svom estinom. Njihova je strategija
ukljuivala taktiku za koju se nije ulo otkad su mongolske vojske doju
rile iz Azije prije vie stoljea. Cijele narode drati kao taoce, masovna
smaknua zbog najmanjeg prekraja njihove zloinake i umobolne dis
cipline, vladavina takvog terora da bi svijet zatraio primirje, ako nita
drugo, a ono u ime humanosti. Gerhardt je zautio; kad je nastavio,
glas mu je bio pun gaenja i mrnje. To je bio lani Wolfsschanze,
Wolfsschanze kojega nikad nije trebalo biti. Oni, ljudi tog Wolfsschanzea, jo se
bore za svoju stvar, bore se bespotedno, svakodnevno, smiljeno.
Pa ipak su ti isti ljudi sudjelovali u zavjeri za Hitlerovo ubojstvo
primijetila je Helden. Kako su pobjegli?
Postavi najstrastvenijim pobornicima Hitlera, njegovim najodani
jim sljedbenicima i izvriteljima. Brzo su se pregrupirali, pravili su se
kao da su ogoreni izdajom i oborili se na druge. Kao i uvijek, Hitlera
se dojmila takva estina i takva upornost da mu slue. On je u osnovi
bio fizika kukavica, vidite. Neke je od njih postavio za izvritelje
masovnih ubojstava i bio oaran njihovom odanou.
Helden se pomakla na rub\otomana. Kaete da su ti ljudi, taj drugi Wolfsschanze,
jo u slubi svoje stvari. Ali nema sumnje da je
sada veina njih mrtva.
Starac je uzdahnuo. Vama to doista nije poznato, zar ne? Klaus je
rekao da vam nije poznato.
Znate li vi tko sam ja? upita ga Helden.
Naravno. Pa vi ste pisma slali na potu.
Poslala sam mnoga pisma u ime Herr Obersta. Ali nijedno u
Neuchatel.
Ja sam ipak primio ona koja su bila meni namijenjena.
Je li vam pisao o meni?
Cesto. Jako vas je volio. Gerhardtov osmijeh je bio topao. Kad
je progovorio, osmijeh je polako nestajao.
Upitali ste me kako ljudi lanog Wolffschanzea mogu biti u slubi
istih ideala poslije toliko godina. Dakako, vi ste u pravu. Veina je
mrtva. Dakle, nije rije o njima, ve o njihovoj djeci.
Djed?
Da. Ona su posvuda; u svakome gradu, pokrajini, provinciji, u
svakoj zemlji. U svakome zanimanju, svakoj politikoj skupini. Njihov
je zadatak da vre stalni pritisak uvjeravajui ljude da bi mnogo bolje
ivjeli ako snani ljudi budu negodovali zbog raznih slabosti. Ljutiti gla
sovi bit e tumaeni kao jedinstveni lijekovi protiv svih drutvenih zala;
ogorenost zamjenjuje razbor i motivi se vie ne vide. Vide se samo
vrci protesta, a ne njihov skriveni temelj. To se svugdje dogaa, a
samo nekoliko nas zna to je to: priprema golemih razmjera. Djeca
su odrasla.
Odakle su ta djeca?
Sad smo doli do srca stvari. To e vam odgovoriti na vaa druga
pitanja. Starac se nagnuo naprijed. Zvala se operacija Sonnenkin
der, a obavljena je 1945. godine. Tisue djece u dobi izmeu est mje
seci i esnaest godina upueno je iz Njemake. U sve dijelove svijeta...
Dok je Gerhardt govorio, Helden se osjeala bolesnom, fiziki bolesnom.
Smiljen je plan nastavio je Gerhardt da milijuni i milijuni
dolara budu na raspolaganju Sonnenkinder nakon odreenog vremena.
Vrijeme je izraunato na temelju projekcija normalnih ekonomskih
ciklusa. Trideset godina.
Heldenino naglo hvatanje zraka malo ga je omelo, ali je brzo nastavio.
To je plan koji su izmislila trojica...
Iz Heldenina grla prodre vapaj.
... Ta su trojica imala pristup golemih sredstvima, a jedan je od njih moda bio
najbriljantniji financijski manipulator naeg vremena. On i samo on je zdruio
meunarodne ekonomske snage koje su osigurale uspinjanje Adolfa Hitlera. A kad
njegov Reich nije ostvario pobjedu, bacio se na stvaranje novog Reicha.
Heinrich Clausen... proaptala je Helden. Oh, Boe, ne!...
Noel! Oh, Boe, Noel!
On nije nita drugo nego obino orue da se doe do novca. On
nita ne zna.
U tom sluaju... Heldenine se oi rairie. Bol u sljepooicama
bila je sve otrija.
Da rekao je Gerhardt uhvativi je za ruku. Izabran je jedan
djeak, drugi od sinova. Izvanredno dijete, fanatino odani lan Hitle
rove omladine. Briljantan, lijep. Njega su promatrali, razvijali, pripre
mali za ivotnu misiju.
Johann... Oh, Boe na nebesima, to je ]ohann.
Da. Johann von Tiebolt. Da, od njega se oekuje da e u cijelom
svijetu dovesti na vlast Sonnenkinder.
Jeka bubnjanja u njezim sljepooicama bila je sve glasnija, mrani bolni udarci
pretvorie se u grmljavinu. Slike vie nisu bile izotrene, rastapale su se, blijedile,
nestajale; soba se poela ludo okretati i naglo se spustio mrak.
Helden je potonula u prazninu.
Otvorila je oi ne znajui koliko je bila u nesvijesti. Gerhardt je uspio da je
polegne na otoman i drao joj je au konjaka ispod nosnica. Zgrabila je au i
ispila gutljaj. Alkohol se brzo irio i vratio je
stranom trenutku.
Johann proaptala je, a samo joj je ime bilo uzvik boli. Zbog
toga je Herr Oberst...
Da odgovorio je starac. Zbog toga je Klaus uredio da doete
k njemu. Pobunjenika ki von Tiebolta, roena u Riju, odijeljena od
brata i sestre. Je li ta udaljenost bila Istvarna ili su vas upotrebljavali
kao sredstvo za infiltriranje u redove lutajue, nezadovoljne njemake
omladine? To smo morali saznati.
Upotrijebiti, zatim ubiti dodala je Helden drui. Pokuali su
me ubiti u Montereau. Oh, Boe, moj brat.
Starac je teko ustao. Bojim se da se vi ipak varate rekao je. To je bilo tragino
poslijepodne, ispunjeno pogrekama. Dvojica ljudi koji su doli za vama bili su
nai ljudi. Njihove su instrukcije bile jasne: saznajte sve to je mogue saznati o
Holcroftu. Tada je bio jo nepoznat. Je li pripadao Wolfsschanzeu njihovu
Wolfsschanzeu? Ako je samo sredstvo koje nita ne zna, treba ivjeti i uvjerili
bismo ga da nam se pridrui. Ako pripada Wolfsschanzeu, treba biti ubijen. Kad bi
to bila prava istina, vas bi odveli prije nego vam se neto moe dogoditi, prije nego
biste mogli biti uvueni u taj nesretni dogaaj i u akciju s Holcroftom. Zbog
razloga koji su nam nepoznati, nai su ljudi odluili da ga ubiju.
Helden je spustila pogled. Johann je tog poslijepodneva poslao ovjeka da nas
prati. Htio je saznati tko se toliko zanima za Noela.
Gerhardt je sjeo.
I tako su nai ljudi ugledali tog ovjeka i pomislili da je to sasta
nak s von Tieboltom, s glasnikom Sonnenkinder. To je njima znailo da
Holcroft pripada Wolfsschanzeu. Nita im drugo nije trebalo, vie ih
nita nije zanimalo pa su se odluili za likvidaciju.
To je moja pogreka rekla je Helden. Kad me taj ovjek uhva
tio za ruku, u onoj vrevi, prestraila sam se. Rekao mi je da moram poi
s njim. Govorio je njemaki. Mislila sam da je on lan Odesse.
Nije mogao biti dalje od nje. Bio je idov iz mjesta koje se zove
Har Sha'alav.
idov?
Gerhardt joj je ukratko ispriao o udnom kibucu u pustinji Negev. Oni su naa
mala armija. Poaljemo brzojav i ljudi odlaze na zadatak. Tako jednostavno kako
sam vam sada rekao. To je sve.
Nareenja moraju biti prenesena... hrabrim ljudima koji e stajati na posljednjoj
barikadi. Helden je shvatila Herr Oberstove rijei. Hoete li sada poslati taj
brzojav?
Vi ete ga poslati. Malo prije sam vam spomenuo doktora Litvaka
u klinici. On uva moju povijest bolesti za sve znatieljnike. On je
jedan od naih. On posjeduje radioureaje velikog dometa i svaki
dan je u vezi sa mnom. Suvie je opasno imati ovdje telefon. Posjetite
ga veeras. On zna ifru i uspostavit e vezu s Har Sha'alavom. Sku
pinu treba poslati u Zenevu; vi im morate rei to trebaju obaviti.
Johann, Kessler, ak i Noel Holcroft, ako ga ne bude mogue izvui,
moraju biti ubijeni. Taj se novac ne smije rasipati.
Uvjerit u Noela.
To je za vau korist. Nadam se da ete u tome uspjeti. Moda e
to biti sasvim jednostavno. On je rtva sjajno izvedene manipulacije.
On duboko vjeruje u ono to mu je bilo reeno pa je ak doao do
toke osveivanja oca kojeg uope nije poznavao.
Kako ste to saznali?
Od njegove majke. Godinama smo vjerovali da je i ona dio Clau
senova plana i godinama smo ekali. Zatim smo se suelili s njom i
saznali da to nikad nije bila. Ona je bila samo most ali i izvorite
savrene prijevare. Tko bi drugi osim Noela ClausenaHolcrofta, ije
je podrijetlo izbrisano iz svakog dokumenta osim iz njegove svijesti,
tko bi drugi prihvatio uvjete tajnovitosti koje zahtijeva enevski doku
ment? Normalan bi ovjek potraio pravni i financijski savjet. Ali je
Holcroft, vjerujui u pogodbu, sve zadrao za sebe.
Ali njega je trebalo uvjeriti rekla je Helden. On je jaka linost,
vrlo moralan ovjek. Kako su uspjeli u tome?
Kako se itko moe uvjeriti da je njegova stvar pravedna? reto
riki je zapitao starac. Tako da vidi da postoje oni koji ga oajniki
ele zaustaviti. itali smo izvjetaje iz Rija. Ono to se Holcroftu dogo
dilo s Mauriceom Graffom, albe koje je iznio u svojoj ambasadi. Sve je
to bila parada; nitko ga nije pokuao ubiti u Riju, ali je Graff htio da
Holcroft pomisli kako je bio metom ozbiljnih nasrtaja na svoj ivot.
Predstava.
On je Odessa.
Nikad nije bio. On je jedan od voa lanog Wolfsschanzea... sada
jedinog Wolfsschanzea. Trebalo bi da kaem da je bio voa jer je
mrtav.
to?
Juer ga je ubio ovjek koji je ostavio poruku u kojoj kae da je
to osveta portugalskih idova. Djelo vaeg brata, dakako. Graff je bio
suvie star, suvie angrizav. On je svoje odsluio i vie nije bio potre
ban.
Helden je stavila na pod au s konjakom. U zraku je lebdjelo pitanje koje je
morala izrei.
Herr Gerhardt, zato niste raskrinkali Zenevu i rekli to je zapra
vo enevski dokument?
Starac je uzvratio na njezin upitni pogled. Zato jer bi raskrinkavanje eneve bilo
samo pola prie. im bismo to uinili, bili bismo ubijeni; no to nije vano. Rije je
o ostalom.
O ostalom?
Druga polovina. Tko su Sonnenkinder? Kako se zovu? Gdje su?
Prije trideset godina nainjen je glavni popis; va ga brat mora imati.
To je veliki popis stotine stranica i mora da je negdje skriven.
Von 'J'iebolt bi umro na lomai, a ne bi otkrio mjesto gdje je skriven
popis. Ali mora postojati drugi popis! Kratak moda samo nekoliko
stranica. Ili je kod njega ili blizu njega. Linosti koje bi trebale dobiti
novac. Oni e biti povjerljivi manipulatori Wolfsschanzea. To je popis
koji je mogue pronai i treba ga nai. Vojnicima ih Har Sha'alava
morate rei da ga pronau. Sprijeite oslobaanje novca i pronaite
popis. To je naa jedina nada.
Rei u im odgovorila je Helden. Oni e ga pronai. Pogle
dala je u stranu izgubljena u drugoj misli. Wolfsschanze. ak i pismo
napisano Noelu Holcroftu prije vie od trideset godina, u kojem ga
mole i prijete mu, bilo je djelo Wolfsschanzea.
Molili su i prijetili u ime orlova, ali su svoju rije dali ivotinjama.
On to nije mogao znati.
Ne, nije mogao. Ime Wolfsschanze izaziva strahopotovanje,
ono je simbol hrabrosti. To je jedini Wolfsschanze s kojim je Holcroft
mogao nekako biti povezan. On nije znao za drugi Wolfsschanze, za taj
smrad. Nitko nije znao. Osim jedne osobe.
Herr Oberst?
Falkenheim, da.
Kako je on uspio pobjei?
Zahvaljujui najosnovnijoj od svih podudarnosti. Zamjena linosti. Gerhardt je
priao kaminu i araem potaknuo cjepanice.
Meu divovima Wolfsschanzea bio je zapovjednik belgijskog sektora.
Alexander von Falkenhausen. Fa\kenhausen, VaSkenheim. Klaus Fal
kenheim je otiao iz Istone Prusije na sastanak u Berlin. Kad je poku
aj ubojstva iznevjerio, Falkenhausen je nekako uspio uspostaviti vezu s
Falkenheimom i obavijestiti ga o tragediji. Molio je Klausa da se dri
to dalje. On e biti soko koji je uhvaen. Drugi je soko vjeran
Hitleru; to e on jasno izraziti. Klaus se suprotstavio, ali je shvatio.
Njega oekuje posao. Netko mora preivjeti.
Gdje je tu Noelova majka? upita ga Helden. Sto je ona
saznala?
Sada ona zna sve. Nadajmo se da je nije uhvatila panika. Izgubili
smo je u Meksiku; mislimo da eli to prije pronai sina u enevi. Nee
uspjeti. Onog trenutka kad je opaze, ona e biti mrtva ena.
Moramo je pronai.
Ne na tetu drugih prioriteta rekao je starac. Sjetite se da
sada postoji samo jedan Wolfsschanze. Jedina i najvanija stvar je osa
katiti tu organizaciju razbojnika.
Gerhardt se naslonio na ara.
Veeras ete razgovarati s doktorom Litvakom. Njegova je kua
blizu klinike, iznad nje, na brdacu koje je udaljeno dva kilometra
prema sjeveru. Brdace je vrlo strmo; ondje radio dobro funkcionira.
Ja u vam dati...
Otro zujanje ispunilo se sobu. Tako je glasno odjekivalo od zidova da je Helden
osjeala kako vibracije prolaze kroz nju i uspinju joj nogama. Gerhardt se okrenuo
od kamina i zagledao se u uski prozor visoko na lijevom zidu. inilo se da
prouava prozorsko staklo koje je bilo suvie visoko iznad njega da bi mogao
vidjeti kroza nj.
Ondje je nono ogledalo koje hvata slike i u tami rekao je pa
ljivo promatrajui. To je mukarac. Prepoznajem ga, ali ga ne pozna
jem osobno. Otiao je do stola izvadio mali revolver i predao ga Helden.
Sto trebam uiniti? upita ga.
Sakrijte ga ispod suknje.
Ipak, vi ne znate tko je to?
Helden je podigla suknju i sjela na stolicu nasuprot vratima; oruje je sakrila.
Osjetila je nadiranje straha i uzbuenje neke posebne vrste koje joj nije bila
nepoznato, ali nije urila s tumaenjem dogaaja koji tek poinje.
Ne. Ne znam ga. Juer je doao; vidio sam ga na trgu. Moda je
jedan od naih, moda nije. Ne znam.
Helden je ula korake ispred vrata. Zaustavili su se. Nasta tiina, a zatim brzo
kucanje.
Herr Gerhardt?
Starac je odgovorio glasom koji je opet bio piskutav, visok, jednoline kadence;
glasom po kojem je poznat na trgu. Dobra nebesa, tko je to? Vrlo je kasno; ja sam
usred molitve, kasno je.
Donosim vam vijesti iz Har Sha'alava.
Starac je odahnuo s olakanjem i kimnuo Helden. To je jedan od naih rekao je
podigavi kraun. Nitko osim nas ne zna za Har
Sha'alav.
Vrata su se otvorila. U djeliu sekunde Helden se skamenila, a zatim skoila sa
stolice i bacila se na pod. Osoba na vatima drala je u ruci revolver iroke cijevi;
eksplozija je bila gromoglasna. Gerhardt se u luku nagnuo unatrag, podignut u
zrak; tijelo mu je bila skvrena krvava masa koja je za trenutak lebdjela u zraku
prije nego je pala na
stol.
Helden se uurila iza konatog naslonjaa i posegla za revolverom
ispod suknje.
Zau se druga eksplozija i grmljavina kao prije. Konati naslon stolice bio je
eksplozivom istrgnut iz okvira. Jo jedan pucanj i u nozi je osjetila ledenu bol. Krv
joj je tekla niz arapu.
Podigla je revolver i stalno pritiskala obara ciljajui i ne ciljajui u veliku figuru
u sjeni pored vrata.
ula je urlik napadaa. Zbunjeno se sudarila sa zidom i pretvorila se u kukca
satjeranog u kut, ulovljenog, u ivotinjicu koja e svaki as izgubiti svoj
beznaajni ivot. Suze su joj tekle licem kad je opet naciljala i povukla obara
pucajui do kraja, sve dok eksplozije nije zamijenio zvuk praznog oruja.
Vikala je od straha jer vie nije imala metaka. Nadala se da e to bre umrijeti, a
ne da se mui u strahu, u svijetu utvara bez obrisa.
ula je svoje krikove ula ih je kao da pluta na nebu i gleda dolje na kaos i dim.
Dima je bilo. Posvuda. Ispunio je sobu. Kisela isparavanja grizla su je za oi,
osljepljivala je. Nije nita razumjela; nita se nije dogodilo; sve je to bila podla
varka.
Zatim zau slabani, jedva ujni apat.
Moje dijete...
Bio je to Gerhardt! Jecajui, jednom se rukom odgurnula od zida i pokuala
zakoraknuti. Najprije nije mogla jer ju je neka sila drala prikovanom za zid. Kao
da ju je privlaio jaki, nevidljivi magnet. Opet je pritisnula ruku o zid i jo se jae
odgurnula. Uspjela se pomaknuti. Vukui okrvavljenu nogu, polako se pribliavala
izvoritu apata.
Je li u svijetu mrtvih ili u svijetu poluivih?
Gdje je podli napada? Je li nestao, je li ga pogodila, eka li je u prikrajku da je
dokraji? Nije imala snage da se pita, nije imala ni municije.
Plinovita vrtnja lude sobe polako se smirivala i stvari su nezainteresirano vraale
svoje obrise, kao da se nita nije dogodilo, kao da se nita i nee dogoditi. Ah, ta
vjena nevoljkost stvari da budu u bilo emu angairane. Neutralnost,
nezainteresirana, siva neutralnost.
Dim koji je pripremao smrt nestajao je kroz vrata i gubio se u mraku noi, kao da
ga i nije bilo.
Moje dijete...
Ugledala je tijelo ubojice. Leao je na leima i imao male crvene krugove na vratu
i elu.
Bio je mrtav.
Gerhardt je umirao. Dopuzala je do njega jer nije mogla hodati. Svoje lice oslonila
je na njegovo topei ga suzama.
Moje dijete... hodi Litvaku. Brzojavke u Har Sha'alav. Ukloni se
to dalje od eneve.
Da se uklonim? upita ga ne vjerujui.
Da, dijete. Znaju da si me posjetila. Wolfsschanze te je vidio... Ti
si sve to je ostalo. Nachricht...
to?
Ti si... Nachrichtendienst.
Gerhardtova glava skliznula je s njezinog lica.
Otiao je.
Pilot crvene brade brzo je iao niz Rue des Granges prema parkiranim kolima.
Althene je sjedila i ekala ga. Vidjela ga je kako se pribliava. Uzbudila se vidjevi
pilota samog. Zato nije doao s njezinim sinom? I zato tako uri?
Pilot je sjeo za volan i nekoliko sekundi utio nastojei vratiti dah.
U d'Accordu je velika pometnja. Ubojstvo.
Althene je otvorila usta. Noel? Je li to moj sin?
Ne. Englez.
Tko je to bio?
ovjek koji se zvao Ellis. William Ellis.
Dragi Boe! Althene je stisnula torbicu. Noel je u Londonu
imao prijatelja koji se zvao Ellis. Cesto je o njemu govorio. Moram pro
nai svoga sina! Kako bilo da bilo, ja ga moram to prije pronai!
Tamo ne, madame. Tamo nikako ne. A posebice ako postoji neka
veza izmeu vaeg sina i Engleza. Policija je posvuda, a za vama je
izdana posebna potjernica, kao to sam vam rekao. Budite oprezni,
madame.
Hajdemo do telefona.
Ja u nazvati. Mislim da e to biti posljednja stvar koju u uiniti
za vas, madame. Ne elim biti povezan s ubojstvom; to nije dio dogo
vora izmeu nas.
Vozili su se gotovo petnaest minuta sve dok pilot nije bio uvjeren da ih nitko ne
slijedi.
Zato bi nas netko slijedio? upita ga Althene. Nitko me nije
vidio; vi niste spomenuli moje ime. Ni Noelovo.
Ne vas, madame. Mene. Meni nije stalo do bratimljenja sa enev
skom policijom. Tu i tamo bih naletio na ponekog, tu i tamo. Ne sla
emo se bogzna kako.
Dovezli su se do jezera. Pilot je pogledom pretraivao ulice traei neku telefonsku
govornicu koja nije na uoljivom mjestu. Ugledao je jednu i parkirao kola do
plonika, a zatim utrao u kabinu. Althene ga je promatrala dok je telefonirao.
Zavrio je razgovor i sjeo za volan sporije nego to je iziao iz kola. Bio je
namrgoen. Bez rijei je sjedio nekoliko sekundi.
Althene to vie nije mogla izdrati. Za ime Boje, to se dogodilo?
Meni se to ne svia rekao je. Oekivali su da ete nazvati.
Dakako. To je moj sin uredio.
Ali niste vi bili kraj telefona. Ja sam bio.
U emu je razlika? Ja sam zamolila neku drugu osobu da nazove
u moje ime. to su rekli?
Ne oni. On. A ono to je on rekao bilo je vie nego jasno. U ovom
gradu nitko nije tako slobodan u pruajunju informacija. Specifinosti se
razmjenjuju kad ui prepoznaju glasove ili kad se izgovore odreene rijei
koje znae da nazivatelj ima pravo saznati ono to ga zanima.
Kakva je to bila informacija? upita ga Althene, sada ve
dobrano ozlovoljena takvim uvodom.
Sastanak. Sto je prije mogue. Deset kilometara prema sjeveru, na
cesti za Vesenaz. To je na istonoj strani jezera. Rekao je da e ondje
biti va sin.
Onda hajdemo.
Tko mi, madame?
Ja bih htjela ugovoriti jo neke stvari s vama odgovori mu
Althene.
Ponudila mu je pet stotina dolara. Vi ste ludi rekao joj je.
Dakle, sporazumjeli smo se, zar ne?
Pod uvjetom da se ponaate tono onako kako vam ja kaem sve
dok se ne sastanete sa sinom odgovorio je. Taj novac ja ne prihva
am za neuspjeh. Meutim, ako njega ondje nema, to me se ne tie. Ja
sam plaen.
Bit e vam plaeno. Poimo.
U redu. Pilot je okrenuo klju i upalio motor.
Zato ste tako sumnjiavi? Meni se sve to ini sasvim loginim
nastavila je Althene.
Rekao sam vam. Grad ima svoj kodeks ponaanja. U enevi je
telefon glasnik. Trebalo je da mi daju drugi telefonski broj da biste
mogli razgovarati sa svojim sinom. Kad sam to rekao, odgovoreno mi
je da nema vremena.
Sve je to sasvim mogue.
Moda, ali meni se to ne svia. Na hotelskoj centrali su mi rekli
da e me spojiti s glavnim recepcionarom, ali ovjek s kojim sam raz
govarao nije bio recepcionar.
Kako to znate?
Recepcionari mogu biti arogantni, to najee i jesu, ali oni ne
postavljaju nikakva pitanja. ovjek s kojim sam razgovarao postavljao
je pitanja. Osim toga, po njegovom govoru zakljuio sam da nije iz
eneve. Govori akcentom koji ne mogu odrediti, ali ne radi se ni o jed
nom enevskom akcentu koji poznajem.
Zautio je i dodao: Vi ete postupiti tono onako kako vam ja kaem, madame.
Von Tiebolt je spustio slualicu i zadovoljno se nasmijeio.
Imamo je rekao je jednostavno i poao prema kauu na kome je
leao Hans Kessler drei led na desnom obrazu. Lice mu je bilo
puno masnica na mjestima gdje ga nije saio osobni lijenik prvog za
mjenika.
Ja idem s vama rekao je Hans glasom koji je bio nategnut od
bijesa i boli.
Ja ne mislim tako upleo se njegov brat koji je sjedio u oblinjem
naslonjau.
Tebe nitko ne smije vidjeti dodao je von Tiebolt. Rei emo
Holcroftu da te neto zadralo.
Ne! zagrmio je doktor lupnuvi akom po stoliu za kavu.
Kaite Holcroftu to vam drago, ali ja veeras idem s vama. Ta je
kuja odgovorna za ovo!
Ja bih rekao da si ti bio odgovoran odvratio mu je von Tiebolt.
Trebalo je obaviti posao, a ti si ga htio obaviti. Jedva si ekao da to
uradi. Uvijek si takav kad su sline stvari u programu; ti si osoba
sasvim fiziki orijentirana.
Nije htio umrijeti! Taj peder nije htio umrijeti! riknuo je Hans.
Imao je snagu kao pet lavova. Pogledaj moj trbuh! Zderao je kou
lju od brade nadolje i pokazao krivudavi tok unakrsnog crnog konca.
To je razderao rukama! Svojim rukama!
Erich Kessler je skrenuo pogled s bratove rane. Budi sretan to si uspio umaknuti
da te nitko nije primijetio. A sada te moramo izvui iz hotela. Policija svakog
ispituje.
Oni nee doi ovamo bijesno mu je odbrusio Hans. Za to se
pobrinuo na zamjenik.
Pa ipak, dovoljno je da samo jedan znatieljni policajac ue u ovu
sobu, makar sluajno, pa da to izazove komplikacije rekao je von Tie
bolt gledajui u Ericha. Hans mora otii. Tamne naoale, al, eir.
Zamjenik je u predvorju.
Plavokosi je skrenuo pogled sa zdravog brata na ranjenog. Ako moe hodati,
moi e uiniti to hoe s tom enom, s Holcroftovom majkom. Nakon toga e ti
biti mnogo bolje, uvjeren sam.
Mogu hodati uzvratio je Hans lica zgrenog od boli.
Johann se okrenuo starijem Kessleru. Ti e ostati ovdje, Erich.
Uskoro e nazvati Holcroft, ali se nemoj predstaviti prije nego prepozna njegov
glas. Budi zabrinut, budi brian. Kai da sam te nazvao u Berlin i rekao ti da doe
ovamo to prije, da sam ga nastojao pronai u Parizu, ali da je ve otputovao.
Nakon toga reci mu da smo obojica okirani onim to se ovdje dogodilo danas
poslijepodne. Ubijeni je ovjek pitao za njega; obojica brinemo o njegovoj
sigurnosti. Ne smije biti vien u d'Accordu.
Mogao bih rei da je netko tko odgovara njegovu opisu vien
kako izlazi kroz servisni izlaz dodao je znanstvenik. Bio je u stanju
oka; to e progutati. To e ga jo vie prestraiti.
Sjajno. Sastani se s njim i odvedi ga u Excelsior. Upii ga pod
imenom plavokosi se za trenutak zamislio pod imenom Fresca.
Ako mu se vuku jo bilo kakve sumnje, to e ga razuvjeriti. U razgo
voru s tobom nijednom nije spomenuo to prezime. Tako e znati da
smo se sastali i razgovarali. To je dobar mamac.
Izvrsno sloio se Erich. A u Excelsioru u mu objasniti da si
zbog svega to se dogodilo stupio u vezu s direktorima banke i ugovo
rio sastanak za sutra ujutro. to prije to zavrimo, prije emo otii u
Zurich i uspostaviti prave mjere sigurnosti.
Opet sjajno, Herr Professor. Hajedmo, Hans rekao je von Tie
bolt. Ja u ti pomoi.
Nije potrebno odgovorio je bik mjesnog minhenskog nogometa
dok mu je izraz lica opovrgavao rijei. Samo uzmi moju torbu.
Dakako. Von Tiebolt je uzeo lijenikovu konatu torbu. Oa
ran sam. Mora mi rei to kani ubrizgati. Da te podsjetim, mi elimo
smrt, a ne ubojstvo.
Ne brini odgovorio je Hans. Sve je jasno ifrirano. Nee biti
pogreaka.
Nakon sastanka s Holcrofticom nastavio je von Tiebolt stavlja
jui ogrta preko Hansovih ramena odluit emo gdje e Hans pre
spavati no. Moda u zamjenikovoj kui.
Dobra ideja sloio se znanstvenik. Lijenik e biti pri ruci.
Ja ga ne trebam suprotstavio se Hans kojemu je dah bjeao kroz
vrsto stisnute zube. Hodao je nesigurno i bolno. Mogao sam se sam
saiti; on nije naroito dobar. Auf iviedersehen, Erich.
Auf voiedenehen.
Von Tieblolt je otvorio vrata, opet pogledao Ericha, a zatim pratio ranjenog Hansa
po hodniku. Kae da je svaka ampula ifrirana?
Da. Za enu; serum e joj ubrzati srce do toke... do toke...
Vrata su se zatvorila. Stariji Kessler protegnuo je svoju tjelesinu u
solici. To je zakon Wolfsschanzea; nije se moglo drukije odluiti. Lijenik koji je
Hansu pruio pomo jasno je rekao da je dolo do unutranjeg krvarenja; organi su
mu jako ozlijeeni, kao da su ih derale pande izuzetne snage. Ako Hans ne bude
odveden u bolnicu, nije iskljueno da e umrijeti. tovie, gotovo je sigurno da e
umrijeti. Ali brata nisu mogli odvesti u bolnicu; razne osobe mogle bi postavljati
razna neugodna pitanja. Tog je poslijepodneva jedan ovjek ubijen u d'Accordu, a i
ranjeni je pacijent bio u d'Accordu. Previe pitanja. Osim toga, Hansov je doprinos
akciji bio u crnoj konatoj torbi koju je nosio Johann. Tinamou e saznati sve to
moraju znati. Hans Kessler vie nije potreban.
Sonnenkind Hans Kessler izvrio je svoju dunost i postao pasiva.
Wolfsschanzeu je potrebna iskljuivo aktiva.
Zazvonio je telefon. Kessler je digao slualicu.
Erich?
Bio je to Holcroft.
Da?
Ja sam u enevi. Stigao si ranije. Pomislio sam da me nita ne
kota ako pokuam nazvati.
Da. Von Tiebolt me jutros nazvao u Berlin. Nastojao te pronai u
Parizu. Predloio je...
Zar je doao? prekinu ga Amerikanac.
Stigao je. Obavlja posljednje dogovore za sutra. Imamo ti mnogo
toga za ispriati.
A ja imam mnogo toga vama za rei nastavio je Holcroft.
Zna li to se dogodilo?
Da, to je strano.
Kessler se blago uznemirio. Gdje je uspanienost? Gdje je tjeskoba i skrenost
ovjeka koji je doao do ruba svojih snaga? Glas koji je sluao preko telefona nije
bio glas ovjeka koji se utapa, nekoga tko se grevito hvata za slamku.
Bio je tvoj prijatelj. Kau da je pitao za tebe rekao je Kessler.
Nasta kraa stanka. Pitao je za moju majku.
Nisam to znao. Ne razumijem. Mi samo znamo da je spomenuo
prezime Holcroft.
to je Nach... Nachrich... ne mogu ni izgovoriti tu rije.
Nachrichtendienst?
Da. to to znai?
Kessler je bio zapanjen. Amerikanac je vladao sobom. To nitko nije oekivao. to
da ti kaem? To je neprijatelj eneve.
To je von Tiebolt saznao u Londonu?
Da. Gdje si ti. Noel? Moram se sastati s tobom, ali ti ne smije
ovamo.
To mi je poznato. Sluaj me. Ima li novaca?
Neto.
Tisuu vicarskih franaka?
Tisuu?... Da, mislim da imam.
U redu. Sii dolje do glavnog recepcionara i privatno razgovaraj s
njim. Pitaj ga za ime i daj mu novac. Kai mu da je to za mene i da u
ga nazvati za nekoliko minuta.
Ali kako...
Pusti me da zavrim. Poto mu plati i uzme ime, poi prema
javnim telefonima blizu dizala. Stani pored lijevog telefona, prertia
ulazu. Kad zazvoni, digni slualicu. To u biti ja.
Kako zna broj?
Nekom sam platio da ue i dobije broj.
Ne, to nikako nije bio ovjek obuzet panikom. To je racionalan ovjek obuzet
smrtonosnim ciljem... To je ono ega se Erich Kessler bojao. Da nije bilo drukijeg
rasporeda gena i jake linosti njegove majke ovjek s druge strane telefonske ice
mogao je biti jedan od njih. Sonnenkind.
to e rei recepcionaru?
Poslije e uti; sada nema vremena. Koliko ti treba vremena?
Ne znam. Ne mnogo.
Deset minuta?
Da, mislim toliko. Ali, Noel, moda bi bilo bolje da priekamo
dok se Johann ne vrati.
Kad e to biti?
Ne dulje od sat ili dva.
Ne dolazi u obzir. Nazvat u te u predvorje za deset minuta. Na
mojem je satu osam i etrdeset pet. Koliko je na tvojem?
Isto. Kessler nije ni pogledao na svoj sat. Misli su mu se smjenji
vale u kaosu. Holcroftova je kima preopasno vrsta. Ja doista mislim
da bismo ga morali priekati.
Ne mogu. Ubili su ga. Boe! Kako su ga ubili! Oni ele nju, ali je
nee pronai.
Nju? Tvoju majku?... Rekao mi je von Tiebolt.
Nee je pronai ponovio je Holcroft. Pronai e mene. Ja sam
onaj kojega s ele domoi. A meni su oni potrebni. Ja u ih uhvatiti u
stupicu, Erich.
Svladaj se. Ti ne zna to radi.
Ja tono znam to radim.
enevska je policija u hotelu. Ako bude razgovarao s recepcio
narom, on bi mogao neto zucnuti. Potrait e tebe, razumije li, Noel?
Mogu me nai za nekoliko sati. Zapravo, ja u njih potraiti.
Sto? Noel, ja te moram vidjeti.
Deset minuta, Erich. Sada je osam i etrdeset est. Holcroft je
prekinuo vezu.
Kessler je spustio slualicu znajui da nema nikakva drugog izbora, ve da slijedi
upute. Kad bi uinio bilo to drugo, bio bi sumnjiv. Ali to Holcroft oekuje da e
uiniti? to e rei recepcionaru? Moda to i nije vano. Kad mu majka ode, jedino
je potrebno odrati Holcrofta da funkcionira do sutra ujutro.
U podne e biti potrona roba.
Noel je ekao na uglu tamne ulice na dnu Rue des Granges. Nije se ponosio onim
to e uiniti, ali je bijes kojim je bio proet omamio osjeaj morala. Kad je vidio
stranu scenu smrti svoga prijatelja, kao da mu se neto presjeklo u glavi. Ta ga je
scena podsjetila na druge scene. Richard Holcroft pritisnut o kameni zid, sav
slomljen, zgnjeen izmeu zida i automobila koji se neijim htijenjem smrtonosno
uspeo na plonik. Trovanje strihninom u avionu, smrt u francuskom selu, ubojstvo
u Berlinu. I ovjek koji je pratio njegovu majku... On im nee dopustiti da joj se
priblie! Stvar je svrena; on e je dokrajiti.
Sada se trebalo sluiti svim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju, trebalo je
upotrijebiti svaki atom snage, mora se sjetiti svake injenice koja bi mu mogla biti
korisna. A ubojstvo u Berlinu bila je jedina injenica koja bi sada mogla raditi za
njega. U Berlinu je ubojice doveo do Ericha Kesslera. Glupo, nepaljivo, u
gostionicu na Kurfiirsterdammu. Kessler i Holcroft; Holcroft i Kessler. Ako te
ubojice trae Holcrofta, drat e Kesslera na vidiku. A ako Kessler izie iz hotela,
oni e poi na njim.
Holcroft je pogledao na sat. Bilo je vrijeme za telefonski poziv; uputio se
plonikom prema telefonskoj govornici.
Nadao se da e Kessler odgovoriti.
A poslije ga shvatiti.
Kessler je stajao u hotelskom predvorju ispred javnog telefona s papiriem u ruci.
Na njemu je iznenaeni recepcionar napisao svoje ime; ovjekova se ruka tresla
kad je uzimao novac. Profesor Kessler veoma bi cijenio bude li ga obavijestio o
sri Holcroftove poruke. To je u interesu gospodina Holcrofta, dakako. Ali i u
interesu recepcionara jer e u tom sluaju dobiti jo pet stotina franaka.
Zazvonio je telefon. Erich je skinuo slualicu prije nego je prestalo zvonjenje.
Noel?
Kako se zove recepcionar?
Kessler mu je rekao.
Fino.
A sada ja insistiram da se sastanemo rekao mu je Erich.
Mnogo je novosti koje mora saznati. Sutra je izuzetno vaan dan.
Jedino ako proguramo no. Ako je veeras pronaem. Majku.
Gdje si ti? Moramo se sastati.
Sastat emo se. Paljivo me sluaj. ekaj pored telefona jo pet
minuta. Moda u te morati opet nazvati. Ako te ne nazovem nakon
pet minuta izii iz hotela i poi pjeice nizbrdo. Samo hodaj. Kad
doe do donjeg dijela ulice, skreni nalijevo i hodaj dalje. Ja u ti se
pridruiti na ulici.
Dobro! Dakle, pet minuta. Kessler se nasmijeio. Svaka igra
koju zaigra taj amater potpuno je bezvrijedna. Sasvim je jasno da e
zamoliti recepcionara da prenese poruku ili telefonski broj njegovoj
majci ako ga nazove i kad ga nazove. Njega, neevidentiranog gosta.
Dakle, to je sve. Moda Johann ima pravo: moda je Holcroft doista
dosegao granicu svojih sposobnosti. Moda Amerikanac, na kraju kra
jeva, i nije potencijalni Sonnenkind.
Policajci su jo bili u hotelskom predvorju, ali i nekoliko novinara koji su nanjuili
drukiju priu iza maglovitog policijskog izvjea o razbojstvu. Ovo je eneva. A
bilo je i gostiju gostiju koji su milili amotamo, meusobno razgovarali, hrabrili se;
neki su otvoreno iskazivali strah, a neki su traili senzaciju i ak bili zadovoljni
neoekivanim
dogaajem.
Erich se drao po strani i izbjegavao gomilu elei da ostane to manje uoljiv.
Uope se nije ugodno osjeao u prostranom predvorju; bio je mirniji u anonimnosti
hotelske sobe, gore, daleko od vreve.
Pogledao je na sat; prole su etiri minute od Holcroftova poziva. Ako ga
Amerikanac opet ne nazove idue minute, otii e do recepcionara i...
Recepcionar mu je prilazio hodajui na vlastitoj eravici. Profesore?
Da, moj prijatelju? Kessler je stavio ruku u dep.
Holcroftova poruka nije bila onakva kakvu je oekivao. Noelova
majka treba ostati skrivena i ostaviti telefonski broj gdje je moe nazvati njezin sin.
Recepcinar se zakleo da nikome nee odati taj broj, dakako. Ako i kada dama
nazove, njezin e telefonski broj biti ostavljen na komadiu papira u ormariu Herr
Kesslera.
Poziva se gospodin Kessler! Profesor Erich Kessler! Poziva se
profesor Kessler!
Hotelski glasnik iao je predvorjem i izvikivao njegovo ime. Izvikivao! To je
nemogue. Nitko ne zna da je on ovdje!
Da! Da, ja sam profesor Kessler odgovorio je Erich. to je
to? Nastavio je govoriti to tie, ostati po strani. Meutim, ljudi su
gledali u njega.
Poruka e vam biti usmeno reena, gospodine rekao je glasnik.
Nazivatelj je rekao da nema vremena za diktiranje poruke. Poruka je
od gospodina H. On kae da sada krenete, gospodine.
to?
To je sve to je rekao, gospodine. Ja sam s njim razgovarao. Sada
trebate krenuti. To mi je rekao da vam kaem. To je cijela poruka, gos
podine.
Kessler je zadrao dah.
Odjednom mu je sve bilo neoekivano jasno. Holcroft je njega uzeo kao mamac. I
to vraki vjeto. Ne, ipak se varao kad ga je podcjenjivao. Taj ovjek moda skriva
sposobnosti i vrline koje tek povrna analiza ne moe uoiti i prosuditi. Nije li on,
Kessler, otiao predaleko u omalovaavanju neprijatelja koji ak i ne zna da mu je
neprijatelj?
Ili ipak zna? Kessler je osjetio kako mu se elo poelo vlaiti sitnim grakama
znoja. ini se da je ipak negdje nesporazum, gadan nesporazum, ako ne i gore.
Osjeao je kao da postaje zarobljenikom nekih sila koje ne moe shvatiti niti im
odgonetnuti domet. Gdje je Johann? Moda je trenutak za brzo odluivanje, iako
nije iskljueno da ipak nema razloga za uzbunu. Sline su se stvari i prije dogaale,
one imaju svoju logiku i cikluse, ali bi se uvijek odvijale onako kako je zamiljeno.
Dakle, prema Amerikanevu gleditu, tko god je ubio onog ovjeka u crnom
konom kaputiu u Berlinu, znao je da je Noel Holcroft bio s Erichom Kesslerom.
Strategija je jednostavna, ali vraki pametna: izloiti Ericha Kesslera, uiniti da
Erich Kessler dobije poruku od gospodina H. i izie iz hotela u mrane enevske
ulice.
Sve je jasno. Sve e biti jasno.
A ako nitko ne bude slijedio profesora Ericha Kesslera, bit e teko objasniti
opreku izmeu uzroka i posljedice. Tako teko da bi Holcroft mogao ponovo
ispitati svoj mamac. Mogla bi niknuti pitanja koja bi Zenevu raznijela u komade.
Nema sumnje da je Noel Holcroft ipak potencijalni Sonnenkind.
To treba drati na umu u sekundama, minutama i satima koji slijede.

Helden je puzala kroz Gerhardtovu kuu preko slomljenog namjetaja i krvi na
podu otvarajui ladice sve dok nije pronala malu limenu kutiju s prvom pomoi.
Nastojei da ne misli na ita drugo ve kako da postane pokretna, odbijajui bol
kao neeljeno duevno stanje, zavila je sebi ranu to je mogla vre i s mukom
stala na noge. Sluei se Gerhardtovim tapom kao osloncem, uspjela je prijei
stazu i tri kilometra puta prema sjeveru do raskra.
Seljak koji je vozio stari automobil uzeo ju je u kola. Moe li je odvesti do doktora
Litvaka na brdacu blizu klinike?
Moe. To nije daleko od njegova puta.
Da li bi bio tako ljubazan pa da poturi?
Walther Litvak imao je blizu pedeset godina. Bio je elav, imao je jasne, svijetle
oi i volio se izraavati kratkim preciznim reenicama. Bio je vitak, brzo je hodao,
ali je nepotrebne kretnje tedio kao i rijei; kao vrlo inteligentan ovjek, najprije je
opaao, a onda odgovarao; a kako je bio idov kojega su nizozemski katolici
skrivali kao dijete, a odgojili ga nakloni luterani, nije bio trpeljiv prema
netrpeljivosti.
Imao je jednu predrasudu koja je bila razumljiva. Njegov otac, majka, dvije sestre i
brat ubijeni su u plinskim komorama Auschwitza. Da ga jedan vicarski lijenik
koji mu je govorio o podruju brda blizu Neuchatela koje je bez lijenika nije
nagovarao da se ovdje primi posla, Walther Litvak ivio bi u kibucu Har Sha'alav u
pustinji Negev.
Namjeravao je provesti tri godine u bolnici; to je bilo prije pet godina. A onda,
nakon nekoliko mjeseci provedenih u Neuchatelu, saznao je tko ga je regrutirao za
taj posao: bio je to jedan iz skupine ljudi koja se borila protiv oivljavanja
nacizma. Oni su znali ono to drugi nisu znali: o tisuama odrasle djece posvuda u
svijetu; znali su i za neizbrojive milijune koji bi mogli biti predani tim
nepoznatima posvuda u svijetu. Ima mnogo nemedicinskog posla to ga treba
obaviti. Njegova je veza bio ovjek koji se zvao Werner Gerhardt, a grupa se
nazivala Nachrichtendienst.
Walther Litvak je ostao u Neuchatelu.
Uostalom, i nije rije o predrasudi u strogom smislu rijei, ve o dubokoj sklonosti
prema jednoj pravednoj stvari.
Uite, brzo rekao je Helden. Pomoi u vam. Ovdje imam
prirunu ordinaciju.
Skinuo joj je kaput i napola je unio u sobu u kojoj se nalazio i stol za preglede.
Ustrijeljena sam. To je bilo sve to je Helden smislila rei.
Litvak ju je stavio na sol i skinuo joj suknju te joj napola svukao
gaice. Ne gubite snagu pokuavajui govoriti. karama je presjekao povez i
razgledao ranu. Zatim je uzeo hipodermiku iglu iz sterilizatora. Uspavat u vas
samo nekoliko minuta.
Ne smijete. Nemamo vremena! Moram vam rei...
Rekao sam nekoliko minuta prekinu lijenik njezine rijei i
zabode iglu u Heldeninu ruku.
Otvorila je oi. Obrisi oko nje bili su magloviti. U nozi je osjeala udnovatu bol.
Kad joj se vid razbistrio, ugledala je lijenika. Pokuala je sjesti. Litvak ju je uo i
okrenuo se.
Ovo su antibiotici rekao je. Drao je boicu s pilulama. Prvi
dan svaka dva sata, a zatim svaka etiri sata. to se dogodilo? Brzo mi
recite. Ja u otii dolje u kuicu i pobrinuti se za stvari.
U kuicu? Vi ste znali?
Dok ste bili pod injekcijom, govorili ste; to ljudi obino ine
nakon traume. Ponavljali ste Nachrichtendienst nekoliko puta. Zatim
Johann. Pretpostavljam da je to von Tiebolt, a vi ste mu sestra koja
je bila s Falkenheimom. Stvar se dogaa, zar ne? upita je pomalo
zagonetno. Nepomino je gledao u nju nekoliko sekundi.
Nasljednici zbijaju redove u enevi. Obru se stee.
Da.
O tome sam jutros mislio. Vijesti iz Negeva su strane. Pronali
su ih. Bog zna kako.
Kakve vijesti?
Har Sha'alav. Lijenik je stisnuo boicu tako jako da su mu
vene izbile na podlaktici. Napad. Bombardirane su kue, pobijeni
ljudi, zapaljena polja, unitene plantae. Jo nije zavreno brojanje
mrtvih, ali prema procjenama, ivot je izgubilo sto sedamdeset osoba.
Uglavnom su stradali mukarci, ali i ene i djeca.
Helden je zatvorila oi; nije imala rijei. Litvak je nastavljao.
Starci su ubijeni, zaklani u vrtovima. Kau da je to djelo terorista
Rachea. Ali to nije istina. To je Wolfsschanze. Borci Rachea ne bi nikad
napali Har Sha'alav; oni znaju to bi se dogodilo. Za njima bi bili
Zidovi iz svakog kibuca, iz svake jedinice komandosa.
Gerhardt je rekao da bi trebalo da brzojavke u Har Sha'alav
proaptala je Helden.
Litvakove su se oi zasjenile. Vie nemamo to brzojavki. Nitko nije ostao. A sada
mi recite to se dogodilo dolje na jezeru.
Ispriala mu je. Kad je zavrila, lijenik joj je pomogao da sie sa stola i na
rukama ju je odnio u veliku alpsku sobu za dnevni boravak. Spustio ju je na kau i
rezimirao situaciju.
eneva je ratite i ne smijemo izgubiti ni jedan sat. ak kad
bismo uspostavili vezu s Har Sha'alavom, to ne bi bilo korisno. Ali,
ovjek iz Har Sha'alava je u Londonu; njemu je nareeno da ondje
ostane. On je slijedio Holcrofta u Portsmouth. On je uzeo fotografiju
iz Holcroftova depa.
Bila je to Beaumontova fotografija rekla je Helden. Odessa.
Wolfsschanze ispravio ju je Litvak. Sonnenkind. Jedan od
tisua, ali takoer jedan od samo nekolicine koji su radili s von Tiebol
tom.
Helden se uspravila mrtei se. Dokumenti. Beaumontovi dokumenti, podaci. Pa
sve to nije imalo nikakva smisla.
Kakvi podaci?
Ispriala je ljutkom lijeniku o mranim i proturjenim podacima koji su pronaeni
u Beaumontovim pomorskim dokumentima. I o slinom dosjeu koji pripada
Beaumontovu zamjeniku, lanu Llewellenu.
Litvak je zapisao to ime u biljenicu. Nema to, to je vrlo zgodno. Dvojica ljudi
Wolfsschanzea zapovijedaju brodom za elektronsku pijunau. Koliko je jo
slinih njima? Na koliko mjesta?
Llewellen je spomenut u novinama prije nekoliko dana. Kad su
Beaumont i Gretchen... Nije mogla zavriti misao.
Nemojte se zaustavljati na tome rekao je lijenik. Sonnenkin
der imaju svoja pravila. Llewellen je ime koje treba dodati popisu koji
mora biti pronaen u Zenevi. Gerhardt je imao pravo: najvanije je
pronai taj popis. To je jednako vano kao i spreavanje oslobaanja
bankovnog rauna s novcem kojeg se eli domoi Wolfsschanze. Na
neki je nain i vanije.
Zato?
Taj je novac financijska baza etvrtog Reicha, ali ljudi su Reich;
oni e biti na svojim mjestima bez obzira na to hoe li novac biti raspo
dijeljen. Mi moramo saznati tko su ti ljudi.
Helden se naslonila. Moj... Johann von Tiebolt moe biti ubijen. Isto tako i
Kessler i... ako bude potrebno... ak i Noel. Novac se moe zaustaviti. Ali kako
moemo biti sigurni da e popis biti pronaen?
ovjek iz Har Sha'alava u Londonu imat e ideja. On je mnogo
strano talentiran. Litvak je nakratko odvratio pogled. To trebate
znati jer ete morati raditi s njim. Nazivaju ga ubojicom i teroristom.
On sebe ne smatra ni jednim ni drugim, ali zakoni koje je prekrio i
zloini koje je izvrio vjerojatno dovode u sumnju njegove tvrdnje.
Lijenik je pogledao na sat. Devet sati i tri minute; ivi samo kilome
tar od Heathrowa. Ako s njim uspostavim vezu, on moe biti u Zenevi
do pola noi. Znate li gdje je odsjeo Holcroft?
Da. U d'Accordu. Vi shvaate da on nita ne zna. On duboko
vjeruje u ono to ini. On misli da je u pravu i da se pravedno ponaa.
Shvaam. Na alost, to bi moglo biti nevano ako govorimo o
njegovu ivotu. Meutim, prva je stvar da stupimo u vezu s njim.
Rekla sam mu da u ga veeras nazvati.
Dobro. Da vam pomognem. Pazite to govorite. Njega prate;
telefon e mu biti pod kontrolom. Litvak joj je pomogao da doe
do stola na kojem je bio telefon.
Hotel d'Accord. Bonsoir rekao je telefonist.
Dobra veer. Molim vas gospodina Holcrofta.
Monsieur Holcroft?... Telefonist je oklijevao. Samo malo,
madame.
Nasta tiina, zau se klik i javi se muki glas. Gospoa Holcroft?
to?
To je gospoa Holcroft, zar ne?
Helden je bila iznenaena. Neto nije bilo u redu; na hotelskoj telefonskoj centrali
nisu ni pokuali pozvoniti u Noelovu sobu. Znai da ste me oekivali? upita
Helden.
Dakako, madame povjerljivo je odgovorio recepcionar. Va je
sin bio vrlo velikoduan. Rekao je da vam kaem kako je nadasve vano
da se krijete, ali da ostavite telefonski broj gdje vas moe nazvati.
Tako. Samo trenutak, molim vas.
Helden je rukom pokrila slualicu i okrenula se Litvaku. Oni misle da sam ja
gospoa Holcroft. On im je platio da zabiljee broj gdje je on moe nazvati.
Lijenik je kimnuo i brzo otiao do stola. Govorite. Kaite kako elite da ovaj broj
ne bude priopen nikome drugome. Ponudite novac. Bilo to, samo da ih ometete.
Litvak je izvukao dotrajali adresar.
Prije nego vam dam broj, htjela bih biti sigurna, znate... Helden
je oklijevala; recepcionar se zakleo na majin grob da e taj broj dati
samo Holcroftu. Lijenik je dojurio do stolia s telefonskim brojem
ispisanim na papiriu. Helden ga je ponovila recepcionaru i spustila
slualicu. Gdje je to? upita Litvaka.
To je broj jednog praznog stana na Avenue de la Paix, ali stan
nije na adresi koja je navedena u telefonskom imeniku. Evo je. Litvak
je napisao adresu ispod broja. Upamtite i jedno i drugo.
Hou.
A sad u pokuati dobiti naeg ovjeka u Londonu rekao je
lijenik uputivi se prema stubama. Ovdje imam radioureaj. Pove
zuje me s rutinskom pokretnom telefonskom slubom. Zaustavio se
na prvoj stubi. Ja u vas odvesti u enevu. Neete ba moi hodati
kao zdrava osoba, ali rana nije duboka; avovi e izdrati pod pritiskom
zavoja pa postoji mogunost da pronaete Holcrofta. Nadam se da ete
ga pronai i da e vaa misija biti uspjena. Noel Holcroft mora biti
udaljen, treba ga to prije udaljiti od von Tiebolta i Kesslera. Ako
vam se suprotstavi, ak i ako oklijeva, treba ga ubiti.
Znam.
Moda to to znate nije dovoljno. Bojim se da odluku o tome
neete vi donijeti.
Tko e je onda donijeti? Vi?
Ja ne smijem odlaziti iz Neuchatela. Sve zavisi od ovjeka iz Lon
dona.
Terorist? Ubojica koji im uje rije nacist otvara vatru?
On je objektivan odgovorio je Litvak penjui se stubama. On
dobro ocjenjuje situaciju i ne stvara nepotreban pritisak. Upoznat ete
ga u stanu.
Kako u ja stii u enevu? Ja... Helden je zautjela.
to?
Pitala sam kako u stii u enevu. Prije vas nisam razumjela pa
sam mislila da ete me vi povesti, ali sada vidim da nije tako. Ima li
vlakova?
Nemamo vremena za vlakove. Letjet ete.
Lijepo. Bit e bre.
Mnogo bre.
I mnogo bolje, pomisli Helden. Jer, jedino to nije prenijela doktoru Litvaku bilo je
posljednje upozorenje Wernera Gerhardta. Upozorenje koje je njoj dao.
Moje dijete. Dri se to dalje od eneve... Wolfsschanze te je vidio.
Dakako da u se pobrinuti da tamo to prije stignete.
Tko e me povesti?
Piloti i nou lete nad jezerom odgovorio je Litvak.
Althene je bila ljutita, ali je pristala na uvjet. Pilot joj je postavio samo jedno
pitanje.
Znate li po izgledu ljude koji vas trae?
Odgovorila je da ih ne poznaje.
Moda ete ih upoznati prije izmaka noi.
To je bio razlog zato je sada stajala iza stabla u mranoj umi, iznad ceste gdje
nije mogla biti viena iz automobila. Bila je to borova uma koja se uzdizala iznad
jezerske autoceste. Pilot ju je odveo do njezinog straarskog mjesta.
Ako je ondje va sin, ja u vam ga poslati rekao je.
Dakako da e biti ondje. Zato ne bi bio?
Vidjet emo.
Njegove su je sumnje na trenutak uznemirile. Ako nije, to onda?
Onda ete znati tko vas trai. Uputio se prema cesti.
A to e biti s vama? viknula je za njim. Ako moj sin nije
tamo?
Sa mnom? Pilot se nasmijao. Proao sam ja mnogo takvih
pregovora. Ako va sin nije ondje, to znai da e vas oajniki nastojati
pronai, zar ne? Bez mene vas ne mogu imati.
ekala je iza stabla udaljena ne vie od etrdesetak metara, veoma istog vidika s
obzirom na to da je sve uokolo bio zeleni gusti, i odozdo i sa stabala. Automobil
se pribliavao sredinom ceste, u pravcu sjevera, s upaljenim parkiralinim
svjetlima. Pilot je rekao ovjeku u d'Accordu da doe za jedan sat, ne prije, i da
stigne s june strane. Kad se priblii na etvrt milje od mjesta sastanka, treba esto
paliti i
gasiti svjetla.
ujete li me, madame? Pilot je stajao pored automobila i govo
rio normalnim glasom.
Da.
Dobro. Dolaze. Svjetla se pale i gase. Ostanite gdje jeste; gledajte
i sluajte, ali se ne pokazujte. Ako va sin izie, nemojte nita govoriti
dok vam ga ne poaljem.
Pilot je zautio. Ako me prisile da poem s njima, vratite se do mjesta na zapadnoj
obali gdje smo se spustili. Zove se Atterrisage Medoc. Ondje u vas nai. Ovo mi
se ne svia.
Zato? O emu se radi?
Dvojica su u kolima. Onaj pored vozaa dri oruje; mislim da ga
provjerava.
Kako u stii onamo? upita Althene.
U maloj magnetnoj kutiji ispod poklopca motora nalaze se drugi
kljuevi. Bradati mukarac je podigao jednu ruku do usta govorei
glasno, glasnije od buke automobilskog motora. Na desnu stranu.
Ne miite se!
Dugaki crni automobil zaustavio se desetak metara ispred pilota. Iz kola je iziao
putnik to je sjedio pored vozaa, ali to nije bio njezin sin. Bio je krupan; imao je
na sebi ogrta s podignutim ovratnikom i al oko vrata. Tamne naoale s debelim
okvirom pokrivale su mu oi, tako da je izgledao kao veliki kukac. epao je
ulazei u snop svjetla.
Voza je ostao za volanom. Althene je gledala u njega nadajui se da e prepoznati
sina. Ali to nije bio Noel; nije mogla jasno vidjeti lice tog ovjeka, ali je bio
izrazito plavokos.
Pretpostavljam da je gospoa Holcroft u kolima obratio se
pilotu ovjek s tamnim naoalama. Govorio je engleski, ali s nepogre
ivo njemakim naglaskom.
Znai da je njezin sin u vaim kolima? pilot odgovori pitanjem.
Molim vas, recite gospoi Holcroft da izie.
Molim vas, kaite njezinom sinu da uini isto.
Ne budite teki. Mi se moramo drati satnice.
I mi. U vaem je automobilu jo samo jedna osoba, monsieur. A
ta osoba ne odgovara opisu njezina sina.
Mi emo povesti gospou Holcroft do njezina sina.
Mi emo njega povesti do gospoe Holcroft.
Prekinite!
to da prekinem, monsieur? Ja sam plaen kao to sam uvjeren
da ste i vi plaeni. Obojica radimo svoje poslove, je li tako?
Ja nemam vremena za vas! uzviknuo je Nijemac epajui pored pilota i zaputivi
se prema kolima.
Pilot je kimnuo. Mogu li vam predloiti da naete vremena? Jer, vi neete nai
gospou Holcroft.
Du Sauhund! Wo ist die Frau?66
Mogu li vam jo predloiti da me ne nazivate kojekakvim ime
nima? Ja sam iz ChalonssurMarne. Ondje ste dvaput pobijedili pa
su me odgojili tako da ne volim vae uvrede.
Gdje je ena?
Gdje je sin?
Nijemac je izvukao desnu ruku iz depa ogrtaa. Drao je revolver. Ti nisi toliko
plaen da bi to vrijedilo koliko tvoj ivot. Gdje je ona?
A vi, monsieur? Moda ste vi toliko plaeni da moete pucati na
mene i ne saznati?
Pucanj je bio zagluujui. Pored pilotovih nogu rasprsnula se zemlja. Althene je
bila zaprepatena i instinktivno se privila uz drvo.
A sada, Francuzu, moda e sada ti vidjeti da mi plaa nije
toliko vana kao ena. Gdje je ona?
Les Boches! 7 odgovorio je pilot s gaenjem. Kad vam se dade
pitolj, vi poludite. Nikad se neete promijeniti. Ako elite enu, naj
prije pokaite sina i ja u ga odvesti k njoj.
Ti e mi sada rei gdje je ona! Nijemac je podigao revolver i
usmjerio ga pilotu u glavu Sad!
Althene je vidjela kako su se naglo otvorila vrata automobila. uo se jedan pucanj
pa drugi. Pilot se bacio na zemlju. Nijemac je kriknuo dok su mu oi izgledale kao
da e iskoiti iz duplji. Johann? Johann!
ula se trea eksplozija. Nijemac se sruio na cestu, a pilot je nesigurno ustao.
Htio vas je ubiti\ vikao je voza s nevjericom u glasu. Znali
smo da je bolestan, ali nismo znali da je umobolan. Sto da vam kaem?
On bi me ubio?... upita pilot s ne slabijom nevjericom u glasu.
Pa to je zaista aavo?
Naravno da je bilo aavo odgovorio je plavokosi. Va je
zahtjev bio na mjestu. Kao prvo, pomozite mi da ga odvuem u
umu i uklonimo njegovu identifikaciju. Zatim poite sa mnom.
Tko ste vi?
Holcroftov prijatelj.
Htio bih u to povjerovati.
Povjerovat ete.
Althene je jedva stajala na svom mjestu. Bila je nemona. Dogaaji su se
odigravali pred njom kao pasivnim svjedokom i nije mogla utjecati na njih.
Osjeala je slabost u nogama, grlo joj je bilo suho, a bol u oima prisiljavala ju je
da ih esto zatvara.
Plavokosi i pilot odvukli su tijelo u umu, ni est metara daleko od nje. Sada je
shvaala spasonosnu vrijednost pilotovih instrukcija. Ni u emu se nije varao taj
momak kojemu sada, po svoj prilici, duguje ivot. Tono je da nije bila u takvim
situacijama, ali je proivjela mnogo toga to ju je inilo iskusnom. No, ini se,
iskustva nikad dovoljno.
Hou li uzeti svoja kola, monsieur?
Ne. Ugasite svjetla i poite sa mnom. Ujutru emo uzeti vaa
kola.
Pilot je uinio kako mu je bilo reeno, a onda je oklijevao. Ne volim ostavljati
kola tako blizu lesa. ovjek nikad ne zna tko moe
naii.
Uzet ete svoja kola prije zore, a do tada se ovdje nee nitko
pojaviti. Nego, imate li kljueve svojih kola? Nemojte ih ostavljati.
Nosim kljueve.
Pourite! rekao je plavokosi.
Pilotova utnja govorila je o olakanju koje je osjetio. Vie se nije opirao. Za
nekoliko su sekundi odjurili.
Althene se odgurnula od stabla. Nastojala se tono sjetiti pilotovih rijei. Postoje
drugi kljuevi... mala magnetna kutija... ispod poklopca... na zapadnoj obali gdje
smo se spustili. Atterrisage Medoc.
Atterrisage Medoc. Na zapadnoj strani jezera.
Podigla je poklopac motora i pronala kutijicu. Zamastila je ruke, ali sada nije o
tome vodila rauna. Nakon nepunih pet minuta, masnih ruku, vozila se prema jugu,
autocestom oko jezera prema Zenevi. Kako su trenuci prolazili, noga joj je na
papuici bila vra, a upravlja je drala mirnije, oputenije. Opet je mogla
misliti.
Atterrisage Medoc. Na zapadnoj strani jezera... izmeu petnaest i dva
deset kilometara sjeverno od grada. Kad bi mogla misliti samo na to!
Samo na mali, mrani dio obale, s benzinskim crpkama na jedinom pri
stanitu. Kad bi to mogla, usporila bi udaranje srca i ponovo bi nor
malno disala.
Atterrisage Medoc. Molim te, Boe, pomozi mi da ga naem! Dopusti mi da
poivim dok ga naem, dok pronaem svog sina! Dragi Boe! Sto sam uinila?
La otprije trideset godina... tako strana izdaja, takva uasna ljaga... moram ga
pronai!
Helden je sjedila iza pilota u malom hidroavionu. Ispod suknje je osjeala povez;
bio je stegnut, ali nije spreavao cirkulaciju. Tu i tamo bi osjeala udaranje u rani,
ali su pilule ublaavale bol; mogla je viemanje normalno hodati. ak i da nije
mogla, prisilila bi se da hoda.
Svaki je trenutak dragocjen.
Pilot se nagnuo prema njoj. Pola sata nakon slijetanja netko e vas odvesti do
restorana na obali gdje moete naruiti taksi za grad rekao je. Ako vam nae
usluge budu potrebne u dva idua tjedna, naa e baza u tom razdoblju biti privatna
marina koja se zove Atterrisage Medoc. Bilo mi je zadovoljstvo imati vas kao
putnicu u svom avionu.

Erich Kessler nije bio fiziki ovjek, kako bi to rekao Johann von Tiebolt, ali je
odobravao fiziko nasilje ako bi ono moglo unaprijediti praktine ciljeve.
Odobravao je nasilje kao promatra i teoretiar, ne kao sudionik. Meutim, sada
nije imao alternativu i nije bilo vremena za alternativu. I on mora postati sastavnim
dijelom mainerije nasilja u slubi viih, najviih ciljeva jedine budunosti,
budunosti etvrtog Reicha.
Holcroft mu nije dao prilike da bira. Amater je stvorio svoje prioritete i postupao je
u skladu s njima percepcijom koja je zbunjivala. Kromosomi Heinricha Clausena
bili su u sinu. Treba opet uspostaviti vlast nad njim, treba opet njime manevrirati
kao prije.
Osobu koja mu je potrebna Erich je izabrao medu ljudima u predvorju: novinara.
Sudei po lakoi kojom se kretao i ponaao te po strunosti koju je pokazivao
sluei se biljenicom i pisaljkom, bio je to vjerojatno dobar novinar.
Kessler se pribliio tom ovjeku govorei vrlo tiho: Vi ste novinar
iz... koje su to novine?
Geneve Soir odgovorio je novinar.
Strano je to to se dogodilo. Jadan ovjek. Tragedija. Stojim
ovdje ve neko vrijeme nastojei neto uraditi, pokuavajui odluiti
da li da ita kaem. Ali, eto, jednostavno se ne elim upetljati.
Vi ste odsjeli u hotelu?
Da. Ja sam iz Berlina. esto dolazim u enevu. Moja mi savjest
nalae da priem policajcima i kaem im to znam. No, moj odvjetnik kae da bi
to moglo biti pogreno protumaeno. Ja sam ovdje poslovno. Moglo bi biti
nepoeljno. Pa ipak, trebalo bi da znaju.
Koja je to vrsta informacija?
Erich je tuno pogledao novinara. Recimo da sam dobro poznavao ovjeka koji je
ubijen. I?
Ne ovdje. Moj mi odvjetnik kae da ostanem to dalje od svega
toga.
elite mi rei da ste vi upleteni?
Oh, dobra nebesa, ne. Ne tako, nikako ne tako. Ja jedino imam...
informaciju. Moda ak jedno ili dva imena. Postoje... razlozi.
Ako niste upleteni, ja u vas zatititi kao izvor.
To je sve to traim. Dajte mi dvijetri minute da odem gore po
ogrta. Zatim u sii i izai. Slijedite me niz ulicu. Ja u nai skrovito
mjesto gdje moemo razgovarati. Nemojte mi se pribliavati prije nego
vas nazovem.
Novinar je kimnuo. Kessler je skrenuo prema dizalima. On e uzeti ogrta i dva
revolvera koja jo nisu bila ni u to upletena, niti su imala prolost. Malo
zakanjenje ojaat e Holcroftova strahovanja.
A to je sasvim u redu.
i zagledao se izravno u Kesslerov lik koji se postupno udaljavao. Stade hodati
polako, suvie polako za nekoga tko nekamo ide odravajui uvijek istu udaljenost
izmeu sebe i Ericha, kako ga ovaj ne bi zapazio.
A sada? Samo ako se Kessler bude ponaao onako kako mu je rekao. Avenija koja
se na dnu ukrtavala s Rue des Granges sastojala se od trokatnih uredskih zgrada,
dotjeranih i skupih, poslije pet sati popodne uglavnom je bila prazna. Noel je
nauio domau zadau, o emu je ovisilo hvatanje ubojice iz Nachrichtendiensta.
Jedan je ubojica sasvim dovoljan; on e ga odvesti ostalima. Nije nemogue da
tom ovjeku slomi vrat da bi se domogao obavjetenja koja ga zanimaju. Ili da mu
ispali metke pored oiju. Ili u oi.
Noel je opipao revolver u depu i stao pratiti pratioca drei se
svoje strane ulice.
Prole su etiri minut dok Kessler nije stigao do donjeg dijela breuljka i skrenuo
nalijevo. ovjek iza njega uinio je isto. Holcroft je ekao sve dok se nije upalilo
zeleno svjetlo, kad ni Kesslera ni njegova pratioca vie nije bilo na vidiku. Zatim je
preao preko raskrija i dalje se drei suprotne strane; imao je isti vidik.
Odjednom je stao. Kesslera nigdje nije bilo.
Ni ovjeka koji ga je slijedio.
Noel stade trati.
Noel je ekao preko puta hotela d'Accord sklonivi se iza ulaznih vrata u neku
stambenu zgradUv Kessler je prije pet minuta morao dobiti poruku. to ga
zadrava?
Evo ga! Korpulentna figura koja polako silazi niz kratko stubite hotela d'Accord
ne moe biti niija nego njegova. Krupno tijelo, odmjereni hod, teki kaput. Da, o
tome se radi: Kessler je otiao u sobu po kaput.
Holcroft je promatrao dok je Erich dostojanstveno silazio niz breuljak ljubazno
pozdravljajui prolaznike. Kessler je fina osoba, razmiljao je Noel, i vjerojatno
nee shvatiti zato je bio upotrijebljen kao mamac; nije u njegovoj naravi da misli
na takav nain. Niti je ikad bilo u Holcroftovoj naravi da tako iskoristi bilo koga,
ali vie nita nije onako kako je nekad bilo. Sada mu je takvo ponaanje sasvim
prirodno.
A bilo je i uspjeno. Prokletstvo, uspjelo je! Mukarac, vjerojatno mu je oko
trideset i pet godina, siao je niz posljednju stubu d'Accorda
Kessler je skrenuo lijevo u slabo osvijetljenu ulicu, preao pedesetak metara i
podigao ogledalce. Novinar je bio iza njega; Holcrofta nije bilo. Upravo trenutak
za brzu akciju.
Slijeva je bio culdesac predvien za dva ili tri parkirana automobila; ispred je bio
lanac koji je upozoravao da je to privatno vlasnitvo. Nije bilo automobila i bilo je
mrano. Vrlo mrano. Idealno. S tekoom je prekoraio preko lanca i brzo priao
stranjem zidu. Stavio je ruku u desni dep i izvadio prvi revolver prvi revolver
koji e upotrijebiti. Malo je petljao s njim jer je priguiva zvuka zapeo za
poderanu podstavu depa.
Ovamo! rekao je dovoljno glasno da ga je novinar mogao uti.
Ovdje moemo razgovarati i nitko nas nee vidjeti.
Novinar je prekoraio preko lanca mirkajui u sjeni. Gdje ste?
Ovdje. Erich je podigao revolver dok se novinar pribliavao.
Kad je bio udaljen samo metar ili metar i pol, Kessler je ispalio metak u siluetu
ovjekova vrata. Pucanj je odjeknuo uplje i prazno. Novinar se sruio. Erich je jo
jednom povukao obara gaajui u glavu.
Odvio je priguiva s revolvera i poeo pretraivati mrtvaevu odjeu. Izvukao je
novanik i biljenicu te ih odbacio u mrak. Uzeo je drugi revolver, iz lijevog
depa, i utisnuo ga u novinarevu aku pritisnuvi kaiprst na obara.
I dalje kleei, Kessler je rasparao prednji dio svoje koulje i strgnuo dva dugmeta
s kaputa. Protrljao je rukama po ulju i prljavtini parkiralita te dlanom preao
preko lica.
Bio je spreman. Ustao je i poao prema lancu. Najprije nije mogao vidjeti
Holcrofta, ali ga je ubrzo ugledao. Amerikanac je trao ulicom i nakratko se
zaustavio pred ulinom svjetiljkom.
Sada.
Kessler se vratio do mrtvaca, nagnuo se i zgrabio ruku u kojoj je bio revolver
uperivi ga uvis. Mrtvaeve prste pritiskao je o obara.
Okolno kamenje pojaavalo je eksploziju pucnjeva. Erich je jo dva puta pritisnuo
sleeni prst i pustio ruku da padne. Zatim je brzim pokretom izvukao svoj revolver.
Noel! Noel! vikao je bacivi se na zid, dok mu je teko tijelo
tonulo niza zid. Noel, gdje si?
Erich? Za ime Boje... Erich? Holcroftov glas nije bio daleko;
za nekoliko sekundi uo se sasvim blizu.
Kessler je naciljao svojim revolverom bez priguivaa u masu mrtva mesa u
mraku. Bio je to posljednji metak koji je ispalio... to je uinio istog trenutka kad je
ugledao siluetu Noela Holcrofta na slabanom svjetlu.
Erich!
Ovamo. Pdkuao me ubiti! Noel, on me pokuao ubiti!
Holcroft je osjetio lanac i preskoio preko njega trei prema Kes
sleru. Kleknuo je u mraku. Tko? Gdje?
Tamo! Johann me natjerao da nosim oruje... Morao sam pucati.
Nisam imao izbora!
Jesi li u redu?
Mislim da jesam. Doao je za mnom. Znao je za tebe. Gdje je
on? stalno je pitao. Gdje je H? Gdje je Holcroft? Bacio me na tlo...
Oh, Kriste!
Noel skoi na noge i krene prema mrtvom tijelu u mraku. Iz depa je izvukao
upalja i upalio ga: svjetlo plamena obasja mrtvo tijelo.
Noel je pretraivao depove, a zatim okrenuo tijelo da pretrai
hlae.
Prokletstvo, nema niega. Ba niega!
Niega? to misli kad kae niega? Noel! Mi se moramo izvui
odavde. Misli na sutra!
Nema ni lisnice, ni vozake dozvole, nita!
Sutra! Moramo misliti na sutra!
Veeras! zao rio je Holcroft. Ja sam ih htio veeras!
Kessler je utio nekoliko sekundi, a zatim je progovorio tiho, s
nevjericom u glasu.
Ti si to planirao...
Holcroft je ljutito ustao, ali su mu Erichove rijei ublaile ljutnju. Zao mi je rekao
je. Nisam htio da bude povrijeen. Mislio sam da imam sve pod kontrolom.
Zato si to uinio?
Zato jer e je ubiti ako je nau. Kao to su ubili Willieja Ellisa i...
Richarda Holcrofta. I mnoge druge.
Tko?
Neprijatelj eneve. Taj Nachrichtendienst. Htio sam se domoi
samo jednoga od njih! ivoga, prokletstvo!
Pomozi mi da ustanem rekao je Kessler.
Moe li me shvatiti? Holcroft je pronaao Erichovu ruku i po
digao ga.
Da, dakako. Ali, mislim, nije trebalo da sam nastupa.
elio sam ga natjerati u stupicu i izvui iz njega druga imena pa
makar ga zbog toga morao oslijepiti. Zatim ga predati policiji, zamoliti
ih da pronau moju majku i da je zatite.
Mi to sada ne moemo uiniti. On je mrtav; bilo bi suvie pitanja
na koja ne smijemo odgovoriti. Ali, Johann moe pomoi.
Von Tiebolt?
Da. Rekao mi je da ima utjecajnog prijatelja ovdje u enevi.
Prvog zamjenika. Kad sam te pronaao, on mi je rekao da te odvedem
u Excelsior. Da te upiem pod prezimenom Fresca. Ne znam zato to
prezime.
To je prezime kojim smo se ve koristili odgovorio je Noel.
Hoe li on doi onamo?
Da. On obavlja posljednje dogovore. Za sutra. U banci.
U banci?
Sutra e biti sve gotovo; to sam ti pokuavao rei. Hajdemo,
moramo pouriti. Ovdje ne moemo ostati; netko moe naii. Johann
mi je rekao da ti kaem da emo mi pronai tvoju majku, ako je u
Zenevi. Bit e zatiena.
Holcroft je pomogao Kessleru da prijee preko lanca. Znanstvenik se okrenuo
prema tamnoj udubini u zidu i zadrhtao.
Nemoj misliti na to rekao mu je Noel.
Bilo je strano.
Bilo je potrebno.
Da, bilo je, pomisli Kessler.
Helden je ugledala staru enu kako sjedi na klupi na dnu pristanita i gleda u vodu,
potpuno nesvjesna prisustva nekoliko mehaniara i putnika koji su ili do
hidroaviona i natrag.
to joj se vie pribliavala, to je jasnije zapaala njezino lice na mjeseini, uglate
crte i visoke jabuice. ena je bila izgubljena u mislima, veoma dalekim, ali
dubokim mislima. Bila je tako usamljena i nikako nije pripadala ovome mjestu i
bila je tako...
Helden je epala ispred klupe i zurila u enino lice. Moj Boe! Gledala je u lice
koje bi, da nije bilo prohujalih godina i drugog spola, moglo pripadati Noelu
Holcroftu. To je njegova majka!
to ona radi ovdje? Od svih mjesta na svijetu, zato je upravo ovdje? Odgovor je
bio oit: Noelova majka tajno leti u enevu!
Stara ena uzdigne pogled pa pogleda u stranu, sasvim nezainteresirana. Helden je
pourila koliko je najbre mogla puteljkom to vodi do male zgrade koja je i
ekaonica i radiobaza. Ula je u zgradu i pristupila mukarcu koji je stajao iza
duguljastog stola iza kojega su se nalazili telefoni i radiooprema.
Ta ena vani. Tko je ona?
ovjek podigne pogled s nekih papira i stade je gledati. Ovdje se ne spominju
nikakva imena rekao joj je. Trebalo bi to da znate.
Ali je vrlo vano! Ako je ona osoba za koju mislim da jest, onda
je u velikoj opasnosti. Ja to vama kaem jer znam da poznajete doktora
Litvaka.
uvi to ime, ovjek opet podigne pogled. Bilo je oito da u Atterrisge Medocu
ive s rizikom i opasnosti, ali izbjegavaju i jedno i drugo kad god je to mogue. A
doktor Litvak je oigledno bio povjerljiva muterija. Ona oekuje telefonski poziv.
Od koga?
ovjek ju je opet pozorno gledao. Od jednoga od naih pilota:
Le Chat rouge.68 Jesu li se javile tekoe s policijom? Ne.
Korzikanci? Mafija?
Helden je zatresla glavom. Gore.
Vi ste prijateljica doktora Litvaka?
Da. On je rezervirao za mene let iz Neuchatela. Ako elite, pro
vjerite.
Ne moram. Mi ovdje ne elimo nikakvih neprilika. Izvedite je.
Kako? Neka e me kola odvesti do restorana na jezeru gdje tre
bam ekati taksi. Reeno mi je da e to potrajati pola sata.
Drugom prilikom. ovjek je pogledao pored nje. Henri, doi
ovamo! Iz ladice je izvadio kljueve automobila. Otii do stare
dame. Reci joj da mora otii. Henri e vas odvesti.
Moda nee posluati.
Mora. Dajemo vam prijevoz, a to zanima obje dame, zar ne?
Helden je izila brzo koliko joj je rana doputala. Gospoa Holcroft vie nije bila
na klupi i za trenutak je Helden uhvatila panika. Onda ju je ugledala na pristanitu,
gdje sada nije bilo nikoga, kako nepokretno stoji na mjeseini. Helden se uputi
prema njoj.
Starica se okrenula zauvi Heldenine korake. Ostala je na mjestu, bez namjere da
se pozabavi doljakinjom. Ali ni doljakinja nije nastupila kako bi to bilo
uobiajeno u drugim prilikama.
Vi ste gospoa Holcroft odmah e Helden. Noelova majka.
Kad je ula sinovljevo ime, Althene Holcroft je spojila ruke. inilo
se kao da je prestala disati. Tko je ta epava neznanka?
Tko ste vi?
Prijateljica. Molim vas da mi vjerujete. Vie nego moete znati.
Budui da ja nita ne znam, ne moe biti ni vie ni manje.
Zovem se von Tiebolt.
Onda mi se gubite s oiju! Rijei stare ene bile su poput
bieva u noi. Ovdje su ljudi plaeni. Oni vam nee dopustiti da
se petljate oko mene. Ubit e vas. Idite, nestanite, vratite se vaem vujem krdu.
Ja ne pripadam Wolfsschanzeu, gospoo Holcroft.
Vi ste von Tiebolt!
Da pripadam Wolfsschanzeu, ne bih vam se pribliila. Dakako da
to razumijete.
Ja razumijem smee koje vi predstavljate...
Ja sam cijeli ivot proivjela praena tim sudom na ovaj ili onaj
nain, u ovom ili onom obliku, ali vi se varate! Morate mi vjerovati.
Vi ne smijete ovdje ostati; to nije mjesto za vas. Ja vas mogu sakriti.
Ja vam mogu pomoi...
Vi? Kako? Kroz cijev revolvera? Pod kotaima automobila?
Molim vas! Ja znam zato ste doli u Zenevu. Ja sam ovdje zbog
istog razloga. Moramo ga pronai i rei mu prije nego bude prekasno.
Novac mora biti zaustavljen!
Starica je bila zapanjena kad je ula te rijei. Zatim se namrgodila kao da su te
rijei obina zamka. Nasluala se rijeizamki!
Mora li? Ili moram ja biti zaustavljena? Dakle, ja neu biti zau
stavljena. Ja u pozvati, a kad to uinim, doi e ljudi. Ako vas ubiju, to
meni nee nita znaiti. Vi ste trideset godina lai! Svi vi! Neete vi
nikoga nai ni pronai!
Gospoo Holcroft! Ja volim vaeg sina. Ja ga toliko volim... a ako
ga ne pronaemo, ubit e ga. Bilo koja strana! Nijedna ga ne eli osta
viti da ivi! Vi to morate shvatiti.
Laljivka! odbrusi joj Althene. Svi ste vi lasci!
Prokleti! uzviknula je Helden koja vie nije mogla izdrati to
nesnosno i opasno natezanje. Nitko vam nee pomoi. Svi ele da
vas ovdje nema! A ja nisam sakata. U mojoj je nozi metak! U nozi je
zato jer pokuavam pronai Noela! Vi nemate ni pojma to smo sve
proivjeli! Vi nemate prava da...
Iz male kue na obali jezera ulo se glasno raspravljanje. Dvije ene mogle su uti
rijei... jer kao da su bile izgovorene zbog toga da ih one uju.
Vi ovdje niste dobrodoao, monsieur! Ovdje nema takve ene
kakvu vi opisujete! Molim vas da odete.
Nemojte vi meni nareivati! Ona je ovdje!
Helden je iroko otvorila usta. Bio je to glas koji je sluala cijelog ivota.
Ovo je privatna marina. Opet zahtijevam od vas da odete!
Otvorite ta vrata!
Sto? Koja vrata?
Iza sebe!
Helden se okrenula Altheni Holcroft. Nemam vremena za objanjenje. Mogu vam
jedino rei da sam vam prijateljica. Sakrijte se u vodu! Da vas nitko ne moe
vidjeti. Odmah!
Zato bih vam vjerovala? Starica je gledala iza Helden prema
bazi pristanita i zgradi; uzbunila se; bila je neodluna.
Vi ste mladi i snani. Moete me ubiti bez po muke. Vama
ionako ljudski ivoti nita ne znae.
Taj vas ovjek eli ubiti proaptala je Helden. Pokuao je i
mene ubiti.
Tko je on?
Moj brat. Za ime Boje, utite!
Helden je zgrabila Althenu oko pasa i prisilila je da poe prema drvenom dijelu
pristanita. to je mogla njenije, zajedno sa staricom spustila se u vodu. Althene
je drhtala i imala puna usta vode; kaljala je i udarala rukama. Helden je drala
staricu oko pasa izdiui je,
maui nogama za obje.
Ne kaljite! Ne smiju nas uti. Stavite remen torbe oko vrata.
Pomoi e vam.
Dragi Boe, to to radite?
Molim vas, budite tihi.
Mali amac s vanjskim motorom bio je usidren desetak metara od pristanita.
Helden je gurnula Althenu prema sjeni amca. Tek su bile na pola puta do amca
kad su zaule bijesno otvaranje vrata i ugledale snop jakog baterijskog svjetla.
Svjetlo je plesalo zlokobnim figurama dok je plavokosi mukarac trao prema
pristanitu. Zaustavio se i uperio svjetlo prema vodi. Helden se borila, ali sada je
osjeala jake bolove u ranjenoj nozi. Nastojala je dosegnuti amac.
Nije vie mogla; vie nije imala snage u nozi, a vie nije mogla izdrati ni teinu
mokre odjee.
Nastojte se privui amcu proaptala je. Ja u se vratiti... on
e me vidjeti i...
Budite mirni! rekla je starica koja je sada irila ruke brzim
pokretima plivaa olakavajui teret Helden To je isti ovjek. Va
brat. Ima revolver. Pourite.
Ali
Ne mogu.
Morate.
Zajednikim silama, oslanjajui se jedna o drugu, polako su se pribliavale
spasonosnom amcu.
Plavokosi je bio na pristanitu i metodikim je pokretima unakrsnim snopovima
svjetla osvjetljavao povrinu vode. Za nekoliko e sekundi svjetlo pronai cilj;
kretalo se povrinom poput smrtonosnog laserskog snopa. Onog trenutka kad ih
pronae nesmiljeno baterijsko svjetlo, u njihovu e smjeru potei salva metaka i
svemu e biti kraj.
Johann von Tiebolt je izvrstan strijelac, a njegova je sestra to znala.
Stiglo je svjetlo koje zasljepljuje. Pramac je bio iznad njih. Instinktivno su obje
gurnule glavu u vodu i zaronile. Snop je preao dalje; bile su iza amca. Haljine su
im se spetljale o lanac. Brzo su se uhvatile lanca kao ivotnog spasa koji im je
omoguavao da iscrpljena plua opet ispune zrakom.
Tiina. Koraci, najprije spori i kao da su odsjeeni, a zatim sve bri kad je Johann
von Tiebolt naputao pristanite. A zatim opet svom snagom zalupljena vrata i
ponovo glasovi.
Kamo je otila?
Vi ste ludi!
A ti nema kud!
Pucanj je odjeknuo obalom i vodenom povrinom. Uslijedio je uzvik boli pa drugi
pucanj. A zatim tiina.
Prolazile su minute.
Dvije su ene u vodi gledale jedna u drugu pod svjetlom mjeseine. Suze su
ispunile oi Helden von Tiebolt. Starica je dodirnula djevojino lice, ali nije nita
rekla.
Grmljavina automobilskog motora razbila je uas tiine. Zatim se zau kripa
guma i erupcija oblutaka na nevidljivom putu, odmah uz obalu. Dvije su ene
kimnule jedna drugoj i jo jednom, drei se, zaplivale. Ali sada natrag prema
pristanitu.
Uspele su se ljestvama i kleale u tami duboko diui.
Nije li to udno? primijeti Althene. U jednom sam trenutku
pomislila na svoje cipele. Nisam ih htjela izgubiti.
Jeste li ih izgubili?
Nisam. Mislim da je to jo udnije.
Moje su otile rekla je Helden ne alei. Ustala je. Moramo
otii jer bi se on mogao vratiti. Pogledala je prema zgradi. Ja ne elim ui u onu
zgradu, ali bojim se da emo morati. Tamo su bili neki kljuevi od kola... Pomogla
je starici da ustane.
Helden je otvorila vrata i odmah zatvorila oi. ovjek se skljokao preko stola i bio
je bez lica. U trenu joj se pred oima pojavilo unakaeno tijelo Klausa
Falkenheima i htjede kriknuti. Umjesto toga samo je
proaptala.
Mein Bruder...
Hajedmo, dijete. A sada brzo! Helden zau glas Althene Hol
croft.
Nevjerojatno je, ali sada je govorila stara ena dajui autoritativna nareenja.
Primijetila je kljueve automobila. Bolje je uzeti njihova kola. Ja imam jedna kola,
ali ona su ve viena.
A zatim je Helden ugledala rije ispisanu masnom kredom na podu, pored mrtvog
ovjeka.
Ne! To je la!
Sto je to? O emu se radi? Stara je ena zgrabila kljueve i
dotrala do djevojke.
Tamo. To je la!
Rije na podu bila je napisana na brzinu, velikim slovima.
NACHRICHTENDIENST
Helden je zaepesala prema rijei koju je ispisao ubojica i pokuala obrisati slova.
Bijesno je trljala rukama dok su joj suze navirale. La! La! To su bili veliki ljudi!
Althene je dotakla rame histerine djevojke, zatim joj uze ruku i
odvue je s poda.
Nemamo vremena za to! To si sama rekla. Moramo otii odavde.
Njeno, ali ipak vrsto, starija je ena odvukla mlau do izlaza iz marine. Iznad
ulaza bila je samo jedna arulja koja je stvarala jednako toliko sjene koliko i
svjetla. Tu su bila dva automobila jedan kojim se vozila Althene i sivi automobil
kojemu je registracijska ploica bila icom vezana za odbojnik. Povela je Helden
prema drugim kolima.
I tada je zastala. Sav mir koji je vratila, odjednom je nestao. Opet je izgubila
kontrolu nad situacijom, ali razlog je bio vie nego jak. Stravian.
Tijelo crvenokosog pilota lealo je na ljunku. Bio je mrtav, s rukama vezanima na
leima. Posvuda po licu a najvie oko oiju i usta bile su zasjekotine uinjene
otricom noa.
Bio je muen i ubijen.
Vozile su se utei, svaka zabavljena svojim oajnikim mislima. To to su
doivjele jedva je mogue opisati to im je vjerojatno bila jedina zajednika misao.
Poslije se nametnula druga kako dogaajima nametnuti svoj tempo, kako prestati
biti lutka u rukama sudbine kojom drugi upravlja kako mu drago.
Postoji jedan stan najzad e Helden. Dobila sam upute.
Ondje emo biti sigurne. ovjek je doletio iz Londona da nam
pomogne. Sad je vrijeme kad bismo ve trebale biti u stanu.
Tko je on?
idov iz mjesta koje se zove Har Sha'alav.
Althene je gledala djevojku kroz sjene koje su se smjenjivale. idov iz Har
Sha'alava jednom me je posjetio. Zbog toga sam ovdje.
Znam.
Vrata stana otvorio je vitak ovjek tamne puti i veoma tamnih oiju. Nije bio ni
visok ni nizak, ali je iz njega zraila sirova fizika snaga. Taj su dojam pojaavala
njegova neobino iroka ramena te koulja nategnuta preko prsiju i otkopana na
vratu, zavrnutih rukava, otkrivajui miiave ruke. Imao je podianu crnu kosu, a
lice je ostavljalo dubok dojam i zbog svojih crta i zbog ukoene ozbiljnosti. Jedno
od lica koja se pamte, a naroito ostaju u sjeanju ako su bila svjedokom ili
sudionikom nekog dogaaja ije su posljedice i drugi dijelili.
Gledao je dvije ene kao da eli upiti njihove crte, a onda je kimnuo i kretnjom im
pokazao da uu. Bez komentara je gledao Helden kako epa; na isti je nain gledao
i njihove mokre haljine. Izgledao je kao ovjek kojemu je neobino obino i koji se
ne zna uditi dogaajima kojima bi netko drugi oblikovao ivot.
Upoznavanje je teklo sasvim jednostavno. Ali i tumaenje njihove meusobne
situacije.
Ja sam Jakov BenGadiz rekao je. Pogledao je jednu i drugu enu kao da ne
oekuje da mu se one predstave jer on ve zna sve o njima. A sada, tek toliko da
se razumijemo, ja sam osoba koja e donositi odluke. To je sve.
Altheni to nije bilo jasno. Na temelju ega? upita ga.
BenGadiz je pogleda. Vi ste majka?
Da.
Nisam vas oekivao.
Nisam ni ja oekivala da u biti u ovom stanu na to e Althene.
Bila bih mrtva da nije bilo ove djevojke.
U tom sluaju, imate jo jednu obavezu osim one najglavnije.
Postavila sam vam pitanje. U ime koje vlasti vi odluujete u moje
ime? Nitko ne odluuje u moje ime.
Iznosite li to kao obinu tvrdnju ili kao preporuku? Sto se tie
tvrdnje, sada nije vrijeme za njih, a to se tie preporuke, ne sjeam
se da ih je itko ovdje traio, madame.
Althene se htjede uvrijediti, ali joj se odjednom uini da je ovjek u pravu.
Uostalom, nita nije normalno...
Jakov BenGadiz je nastavio u neto pomirljivijem i poslovnijem tonu koji je sada
bio jedino na mjestu.
Bio sam u kontaktu s Neuchatelom. Dosta je posla koji valja
veeras obaviti, a veer je ve poela, poela je i no. Nemamo ba pre
vie vremena na raspolaganju.
Althene ga je gledala sa sve vie uvaavanja, iako nije voljela ljude koji javno
prelaze preko njene volje. Meutim, morala je priznati da je ve u nekoliko
navrata, a naroito kad razmilja o lai koja je trajala trideset godina, dokazala
besmislenost nekih svojih vrstih uvjerenja. Osim toga, nije li jo malo prije mogla
upasti u stupicu Johanna von Tiebolta iz koje ju je izvukao onaj jadni ovjek,
izvrsni pilot, koji je zbog nje izgubio ivot? Ili u drugu stupicu, na obali jezera, kad
ju je spasila ova djevojka?
Ipak se javila rijeima.
Samo je jedna stvar koju ja moram uiniti otpone Althene
Holcroft. A to je da naem svog sina.
Poslije odgovorio je Jakov BenGadiz.
Pogledao je prema prozoru uhvativi dio mjeseca koji je stajao u
kutu prozora.
Postoji neto drugo to je prvo, to je najvanije. Treba pronai
popis. Mi vjerujemo da je u hotelu d'Accord.
Popis? upita Althene.
Da, popis brzo e Helden drei ruku na Altheninoj ruci. To
je od vitalne vanosti.
Isto tako vitalno kao to je i pronalaenje vaeg sina nastavio je
Jakov gledajui u Althene Holcroft. A za to mi je potreban mamac.
Zautjee svi troje.
Svima posta jasna podjela uloga u ovoj noi koja je ve poela drhtati dogaajima
koji su se ve zbili i onima koji slijede.
Dok je skidala sa sebe mokru haljinu, Althene je vie za sebe promrmljala:
Posljednja no.
Helden je nije ula, ali je isto mislila.
Jakov BenGadiz istio je oruje i punio ga mecima.

Johann von Tiebolt je telefonirao drei Kesslerovu zabiljeku u slobodnoj ruci. S
druge strane ice bio je prvi zamjenik predsjednika Kantona Zeneva.
Kaem ti da je adresa pogrena! To je stara, naputena zgrada u
kojoj uope nema telefonskih ica. Rekao bih da je Nachrichtendienst
prilino uspjeno prodro u vau dravnu telefonsku slubu. A sada mi
nai pravu adresu!
Plavokosi je sluao nekoliko sekundi, a onda je eksplodirao.
Ti, idiote, ja ne mogu nazvati taj broj! ovjek se zakleo da ga
nee dati nikome osim Holcroftu. Bez obzira na to to bih ja mogao
rei, ona bi mogla biti uplaena. A sada mi nai tu adresu! Nije me
briga ako zbog toga mora probuditi i predsjednika Federalnog vijea.
Oekujem da me nazove najkasnije za jedan sat. Lupio je slualicom
i opet pogledao Kesslerovu zabiljeku.
Erich je otiao da se sastane s Holcroftom. Nesumnjivo je da su sada ve bili u
Excelsioru gdje je Holcroft evidentiran pod prezimenom Fresca. Mogao bi
telefonirati, da bude siguran, ali bi nazivanje moglo dovesti do komplikacija.
Amerikanca treba gurnuti do ruba duevne ravnotee. Prijatelj iz Londona mu je
ubijen, majku ne moe pronai; mogue je da je ve uo i za Heldeninu smrt u
Neuchatelu. Holcroft bi sada mogao biti na rubu snaga; mogao bi zahtijevati da se
sastanu. to prije.
Johann jo nije bio spreman za sastanak. Prola su tri sata ujutro, a Holcroftovu
majku jo nisu pronali unato njegovoj nervozi i pourivanju. Mora je pronai,
mora je ubiti. Vremena vie nema.
Preostalo je jo samo est sati do konferencije u banci. U svakom trenutku iz
gomile, iz taksija u prometu, sa stubita u kutu, iz predvorja hotela, bilo otkud
mogla bi se pojaviti i viknuti svom sinu upozoravajui ga: Izdaja! Stani! Napusti
Zenevu!
To se ne smije dogoditi! Njezin glas mora biti umrtvljen, programiranje njezinog
sina mora biti nastavljeno. Holcroft se treba rimovati s rijeju robot. On je to ve
sada, ali jo nije savreni robot. Jo treba neto uiniti, a svakako se treba pobrinuti
da postane robot koji e sluati glas samo jednog programera. Zbog toga ona mora
noas umrijeti, a njezina e smrt ukloniti sve rizike.
A onda e uslijediti jo jedna smrt. Brzo i tiho. Sin Heinricha Clausena ispunit e
svoju dunost, svoju ulogu. Njegova e funkcija biti iscrpljena, robot vie nikome
nee biti potreban.
ovjek koji je trideset godina odgajan uz jednu la ili ak za jednu la, sada
zavrava svoju ivotnu ulogu jer mu druga nije bila ni namijenjena.
Ona mora umrijeti! Ona mora nestati da bi on mogao umrijeti. Sasvim
jednostavno, ona mora umrijeti veeras, a svi e rizici biti uklonjeni s njezinom
smru; njezina e smrt ukloniti svaku prijetnju enevi.
Dakle, najprije njegova majka. Prije zore. Ono to ga je dovodilo do bijesa bila je
injenica da je ta prokleta ena bila negdje u blizini, a nitko nije znao gdje je. Ona
je moda na kraju telefonske linije ija je tona adresa zakopana u arhivu nekog
birokrata!
Plavokosi je mukarac sjeo i izvukao dugaki, dvosjeivi no iz korica saivenih u
kaputu. Mora ga oistiti. Zamazao ga je pilot crvene brade.
Noel je otvorio putni koveg na polici za kovege i zagledao se u svoju zguvanu
odjeu. Zatim stade gledati bijele zidove s naboranim zidnim tapetama i
francuskim vratima; sa stropa je visio mali, suvie ornamentirani svijenjak.
Hotelske sobe sve vie postaju sline, gotovo iste; ak se s odreenom naklonou
sjeti otrcanog izuzetka u Berlinu.
Pomalo ga je iznenaivalo da se toga uope sjetio u ovim okolnostima koje
proivljava. U ovom nesreenom svijetu gotovo se potpuno sredio. Nije bio
siguran je li to dobro ili nije, ali je bio siguran da je tako. Erich je bio na telefonu
nastojei dobiti von Tiebolta u d'Accordu. Gdje je, doavola, Johann? Sada su tri
sata i trideset minuta. Kessler je spustio slualicu i obratio se Noelu.
Ostavio je poruku u kojoj kae da se nita ne uzbuujemo. On je
s prvim zamjenikom. Oni ine sve to mogu da pronau tvoju majku.
Znai, ona uope nije nazvala?
Nije.
Pa to je sve aavo. Je li recepcionar jo dolje?
Jest. Ti si mu platio dvotjednu plau. Najmanje to moe uiniti
jest to da ostane tijekom noi. Kesslerov izraz bio je zamiljen. Zna
to, mogue je da jednostavno kasni. Nije uhvatila vezu, aerodrom u
magli, moda negdje tekoe s imigracijskom slubom i sline petljan
cije.
Sve je mogue, ali mi je sve to nejasno. Ja je dobro poznajem; ona
bi mi bilo kako uputila glas o sebi.
Moda su je negdje pritvorili ili je dre, to je isto.
Mislio sam i na to; to je najmanje to bi joj se moglo dogoditi.
Ona putuje s lanim putnim ispravama. Nadajmo se da su je uhititi i
bacili u zatvor na nekoliko dana.
Ne bi bilo loe nesigurno e Erich.
Zar se ni Helden nije javila?
Nikakvih poziva odgovorio je Nijemac koji je odjednom oi pri
kovao na Noela.
Holcroft se ispruio drei u ruci pribor za brijanje. Ovo ekanje, kad sam lien
bilo kakvih vijesti, tjera me u ludilo. Kretnjom je pokazao na vrata kupaonice.
Idem se oprati. Barem to.
Dobra ideja. A poslije bi se mogao malo odmoriti. Vjerojatno si
iscrpljen. Pred nama je jo pet sati, a ja vjerujem da je Johann vrlo spo
soban ovjek.
I ja igram na tu kartu odgovorio je Noel.
Skinuo je koulju i pustio vruu vodu svom snagom, tako da se stvori para. Para se
uzdigla zamaglivi ogledalo i zidove iznad slivnika. Stavio je lice u mokru vruinu,
odupirui se rukama o krajeve slivnika. Ostao je tako sve dok mu znoj nije poeo
curiti sa ela. To je nauio od Sama Buonoventure prije nekoliko godina. Nije to
moglo zamijeniti parnu kupelj, ali je pomoglo.
Sam? Sam! Za ime Krista, zato se nije njega sjetio? Ako je majka promijenila svoj
plan ili se neto dogodilo, sasvim je mogue da je nazvala Sama. A posebice ako u
d'Accordu nema gosta koji se zove Noel Holcroft.
Pogledao je na sat; bila su tri sata i trideset pet minuta, enevsko vrijeme; deset i
trideset pet, karipsko vrijeme. Ako mu Sam ima to za rei, bit e blizu telefona.
Noel je zatvorio pipac. uo je Kesslerov glas iz spavae sobe, ali tamo nije bilo
nikoga osim njega. Bio je sam. S kim razgovara i zato govori tako tihim glasom?
Holcroft je polako otvorio vrata, neujno, jedva neto vie od centimetra. Kessler
je bio u sobi, leima okrenut prema vratima kupaonice. Telefonirao je. Noel je uo
rijei i zakoraknuo.
Ja ti kaem da je to odgovor na nae pitanje. Ona putuje s lanom
putovnicom. Pogledaj imigracijske knjige pod...
Erich!
Jakov BenGadiz zatvorio je torbu za hitnu pomo i stajao pored kreveta gledajui
svoj runi rad. Heldenina se rana upalila, ali nije bilo infekcije. Mokri povez
zamijenio je suhim.
Evo rekao je ovo e posluiti za neko vrijeme. Oteklina e
pasti za sat ili neto vie, ali ne smijete stajati na nogama. Nogu morate
drati podignutu.
Nemojte mi rei da ste lijenik primijeti Helden.
Ne treba biti lijenik da bi se lijeile rane od metaka. Na njih se
jednostavno morate priviknuti. Dobro je kad je prva rana tek poetak,
a nije odmah kraj.
Izraelac je krenuo prema vratima. Ostanite ovdje. elim razgovarati s gospoom
Holcroft. Ne. BenGadiz se zaustavio. to ste rekli?
Nemojte je slati van samu. Ona je izvan sebe od krivnje i boji se
za svoga sina. Ne moe jasno misliti; nemogue je posluiti se njome da
joj se neto ne dogodi. Nemojte to uiniti.
A pokuam li to uiniti, vi ete me zaustaviti?
Postoji bolji nain.
Koji je to nain?
Vama je potreban moj brat. Upotrijebite mene.
Ja najprije elim popis svih Sonnenkinder. Mi imamo tri dana da
ubijemo von Tiebolta.
Tri dana?

Banke su zatvorene sutra i u nedjelju. Najranije u ponedjeljak
mogu se sastati s direktorima Grande Banque. Popis je na prvom mje
stu. Slaem se s Litvakom: to je prioritet.
Ako je taj popis toliko vaan, zacijelo ga ima sa sobom.
Sumnjam. Ljudi poput vaeg brata ne izlau se takvim nepozna
nicama, niti stvari preputaju stihiji. Taman posla. Pljaka, razbojnitvo,
prometne nesree i slino... netko poput mene. Ne, on popis ne nosi sa
sobom. Niti bi ga stavio u hotelski trezor. U njegovoj je sobi. U boljem
trezoru. Ja elim prodrijeti u njegovu sobu i izvui taj popis na neko
vrijeme.
U tom sluaju jo je vie razloga da mene upotrijebite! viknula
je Helden. On misli da sam mrtva. Nije me vidio u bazi za hidro
avione; traio je nju, a ne mene. Kad uje da sam iva, bit e okiran
i zbunjen. Doi e gdje god ja kaem, samo da me nae. Sve to tre
bam uiniti jest to da kaem Nachrichtendienst. Da on pomisli
kako sam uvjerena da je pokuaj mog ubojstva djelo koje treba pripisati
toj organizaciji. Uvjerena sam da e to dati rezultate kojima se nadamo.
I ja na to raunam odgovorio je Jakov. Ali za sutra. Ne vee
ras. Niste vi osoba do koje mu je noas stalo. Holcroftova majka sasvim
je neto drugo.
Ja u mu rei da je ona sa mnom! To je savreno!
Ne bi vam povjerovao. Vi, koji ste otili u Neuchatel da se sasta
nete s Wernerom Gerhardtom? Vi koji ste se spasili? Vi ste sinonim za
stupicu.
U tom sluaju barem mi dopustite da poem s njom molila je
Helden. Ugovorite sastanak, a ja u biti po strani tako da me nitko ne
moe vidjeti. Osigurajte joj barem neku zatitu. Ja imam revolver.
BenGadiz je za trenutak razmislio prije nego to je odgovorio. Ja shvaam to vi
nudite i zbog toga vas cijenim. Ali ja ne mogu riskirati vas obje. Vidite, ona mi je
veeras potrebna, a vi ete biti potrebni sutra. Ona e ga veeras odvui, a vi sutra.
Mora biti tako ako elim uspjeti u najvanijem zadatku o kojemu smo govorili.
Noas moete obaviti obje stvari! Helden je i nadalje vrila pri
tisak na Izraelca. Domognite se vaeg popisa. Ja u njega ubiti.
Kunem se!
Ja vam vjerujem, ali vi neto ne shvaate. Vaem bratu veeras
odajem vie priznanja nego vama. Bez obzira na to kako mi planiramo,
on e veeras imati na rasporedu sastanak s gospoom Holcroft. To je
na njegovu dnevnom redu. On ima brojeve i metode. Mi nemamo.
Helden je zurila u Izraelca. Ne samo da je vi iskoritavate; vi je i rtvujete.
Ja u iskoristiti svakog od nas, rtvovati svakog od nas, uiniti
ono to treba uiniti. Budete li me ometali, ja u vas ubiti. Jasno?
Ne priekavi odgovor, Jakov je krenuo prema vratima spavae sobe i izaao.
Althene je sjedila za stolom u kutu sobe u kojoj je mala svjetiljka bila jedini izvor
svjetla. Imala je na sebi tamnocrveni kupaoniki ogrta koji je pronala u ormaru,
ali je oito bio namijenjen znatno punijoj osobi. Na radijatoru je bila mokra odjea
koju su skinule ona i Helden; suila se. Neto je pisala. uvi Jakovljeve korake,
okrenula se.
Posudila sam malo papira s vaeg stola rekla je.
To nije moj papir, niti je to moj stol odgovorio je Izraelac.
Piete pismo?
Da. Svome sinu,
Zato? Ako nas iole poslui srea, pronai emo ga. Razgovarat
ete.
Althene se naslonila na naslonja stolice i pozorno se zagledala u BenGadiza. Ono
to je njoj bilo jasno, nesumnjivo je i njemu bilo jasno, prema tome, zato
zavaravanje? BenGadiz bi se u drukijim okolnostima iznenadio otrinom njezina
pogleda.
Mi oboje znamo da postoje neznatne mogunosti da ga ja jo jed
nom vidim.
Zar doista?
Naravno. Nema nikakve svrhe da se zavaravam... a jo manje da
me vi nastojite zavarati. Von Tiebolt se mora sastati sa mnom. Kad se
sastane, vie me nee pustiti. Ne ivu. Zato bi, uostalom?
Poduzet emo sve mogue mjere opreza.
Ja u uzeti revolver, hvala vam. Ne namjeravam samo stajati
ispred njega i rei mu da otvori vatru.
Bit e bolje ako budete sjedili.
Nasmijali su se jedno drugome. Oboje smo praktini, zar ne?
Preivjeli.
Jakov je slegnuo ramenima. Tako je lake.
Kaite mi, rije je o tom popisu za kojim toliko udite. Sonnen
kinder. To mora da je golemi popis. Tomovi. Imena ljudi i obitelji
posvuda.
To nije popis za kojim trenutano tragamo; to je glavni popis za
koji sumnjamo da emo ga ikad vidjeti. Popis koji moemo nai, koji
moramo nai, je praktini popis. Imena rukovodilaca koji e primiti
novac, koji e ga raspodijeliti na stratekim podrujima. Taj popis
mora biti tamo gdje von Tiebolt moe lako doi do njega.
I kad ga se domognete, znat ete tko su voe Wolfsschanzea bilo
gdje? Da.
Zato ste tako sigurni da je popis u d'Accordu?
To je jedino mjesto gdje moe biti. Von Tiebolt nema povjerenja
ni u koga. On drugima doputa da se bave fragmentima, ali on nadzire
i upravlja cjelinom. On popis ne bi ostavio u trezoru; niti ga nosi sa
sobom. Popis je oito u njegovoj hotelskoj sobi, u sobi koja je nesum
njivo puna raznih stupica. On bi napustio tu sobu samo kad bi u pita
nju bile neke najvanije okolnosti, neka situacija koja rjeava druge taj
novite situacije.
Oboje se slaemo da sam ja ta situacija.
Da. On se vas boji vie nego ikoga jer nitko drugi ne bi mogao
uvjeriti vaeg sina da napusti enevu. On im treba; on im treba samo
do kraja. Da bi novac na bankovnom raunu bio osloboen, potrebno
je da budu zadovoljeni svi zakonski propisi. Drugog puta nema, niti je
ikad bio mogu.
U tome je vraka ironija.
Ironija?
Da. Zakon se potuje radi izvrenja najvee mogue nezakonitosti.
To nije novi izum, gospoo Holcroft.
Sto e biti s mojim sinom? Hoete li ga ubiti?
Ja to ne elim.
Htjela bih uti neto konkretnije.
Nee biti nikakva razloga za to ako krene s nama. Ako ga
budemo mogli uvjeriti u istinu, a ne da pomisli kako ga zavaravamo
novim trikovima, postojat e svi razlozi da ivi. Wolfsschanze nee propasti s
propau novca. Sonnenkinder su u opticaju. Bit e osakaeni, ali ne izloeni
javnosti. Ili uniteni. Bit e nam potreban svaki mogui glas protiv njih. Va sin e
moi ispriati vraki zanimljivu priu o njima. Zajedno emo se obratiti pravim
ljudima.
Kako ete ga uvjeriti...ako se ja ne vratim sa sastanka s von Tie
boltom?
Izraelac je vidio nagovjetaj osmijeha na Altheninim usnama i shvatio je razlog
zato je oklijevala. Njegovo je izlaganje bilo jasno: ona se nee vratiti.
Kako vezu u Neuchatelu vi i ja vidimo, mi imamo danas i sutra;
akcija u La Grande Banque nesumnjivo e poeti u ponedjeljak. Drat
e ga u osami, izoliranog, tamo gdje mu nitko nee moi prii. Moj je
posao da razbijem tu izolaciju i da ga izbavim.
A kad to uinite, to ete rei?
Rei u mu istinu, objasnit u mu sve to smo saznali u Har
Sha'alavu. Helden moe biti neizrecivo korisna ako bude iva govo
rei iskreno. Osim toga, postoji i popis. Ako ga pronaem, pokazat u
mu ga.
Pokaite mu ovo pismo prekinu ga Althene vrativi se papiru
po kojem je pisala.
I to e biti korisno rekao je Izraelac.
Kessler se nespretno okrenuo tako da mu je debelo tijelo ostalo ukoeno na
jednome mjestu. Stade sputati slualicu, ali je Holcroft bio bri i sprijeio ga da je
spusti.
Stani! S kim razgovara! Noel je zgrabio telefon. Progovorio je
u nju. Tko je to? upita naivno.
utnja.
Tko je to?
Molim te odgovorio je Kessler koji je ve vratio mirnou i
dostojanstvo. Mi te nastojimo zatititi. Ti ne smije biti vien na ulici,
zna li to? Ubit e te. Ti si klju za enevu.
Ti nisi razgovarao o meni.
Pokuavam pronai tvoju majku! Rekao si da je iz Lisabona
otputovala s lanom putovnicom. Mi to nismo znali. Johann poznaje
ljude koji rade takve putne isprave; sada smo razgovarali o tome
kako bismo najlake identificirali njezinu lanu putovnicu.
Holcroft opet prinese slualicu i upita: Von Tiebolt? Jesi li to ti?
Da, Noel uo je odgovor. Erich je u pravu. Ja ovdje imam
prijatelja koji nam nastoji pomoi. Tvojoj bi majci mogla zaprijetiti
opasnost. Za tobom ne smiju tragati. Ti se mora skloniti, mora biti
izvan vidokruga. Treba nestati na neko vrijeme.
Mora? Holcroft je otro izgovorio tu rije. Treba? Hajde
da mi neto objasnimo vas obojica se prilino udno ponaate. Noel
je govorio u telefon, ali je gledao Kesslera. Ja u odluiti to u ui
niti, a to neu. Je li to jasno?
Znanstvenik je kimnuo kao da se slae.
Von Tiebolt nije nita odgovorio.
Holcroft je podigao glas. Pitao sam te je li ti to jasno?
Da, naravno najzad e Johann. Kao to ti je Erich rekao, mi ti
samo elimo pomoi. Mogla bi nam biti korisna ta informacija da ti
majka putuje s putnom ispravom koja nije njezina. Ja poznajem ljude
koji se bave tim poslovima. Ja u nazvati na razne strane i obavijestiti
u te o onome to saznam.
Molim te.
Ako se ne sastanemo prije jutra, vidjet emo se u banci. Pretpo
stavljam da ti je Erich objasnio.
Da, objasnio mi je. I, Johann... ao mi je to sam eksplodirao. Ja
znam da mi ti nastoji pomoi. Ljudi za kojima tragamo zovu se
Nachrichtendienst, zar ne? To si saznao u Londonu.
Nasta stanka u telefonskoj vezi. A onda: Kako si saznao za to?
Ostavili su posjetnicu. elim se domoi te kopiladi. Sto prije.
I mi takoer.
Hvala ti. Nazovi me im opet neto sazna, molim te. Zanima me
sve to je u vezi s mojom majkom.
Noel je spustio slualicu i pogledao Kesslera koji je sasvim mirno pratio dogaaje,
lica zbunjena, ali lica najnevinije osobe. Pokuavao je otkriti Noelovo
raspoloenje, a Noel ga je nekoliko sekundi ispitivao
i prodorno gledao.
Nemoj to vie nikad uiniti rekao je Kessleru.
Ispriavam se. Mislio sam da postupam onako kako treba. Isto
kao to vjerujem da si ti mislio da radi tono onako kako treba kad
si me slijedio iz d'Accorda.
ivimo u uljivom svijetu rekao je Noel umjesto objanjenja i
podigao telefonsku slualicu.
Sto namjerava?
Postoji jedan ovjek u Curagau s kojim elim razgovarati. Moda
on neto zna.
Ah, da. Inenjer koji ti prenosi poruke.
Mnogo mu dugujem.
Noel je nazvao telefonisticu na meunarodnoj telefonskoj centrali i dao joj broj u
Curacau. Da li da ostanem na liniji ili ete me vi poslije nazvati?
U ovo doba linije nisu optereene, gospodine.
Priekat u. Sjeo je na krevet i ekao. Nije prolo ni dvadeset
sekundi kad je uo zvonjavu Buonoventurina telefona.
Javio se muki glas, ali to nije bio Samov glas.
Jaaa?
Sama Buonoventuru, molim
Tko ga treba, ako smijem znati?
Prijatelj. Zovem iz Europe.
Slu' mister, on ti nee dopiriti kao takor, mister. On vie ne
preuzima telefonske pozive, mister.
O emu vi to govorite?
Sam je pritisnuo do daske, mister. Zavrio je, duguje i potrauje,
mister. Neki jebeni niger, uroenik, probuio mu je icu kroz vrat. Mi
pretraujemo svaku travku i svako zrno pijeska traei tog nigerskog
kurvinog sina, ali ovo ovdje nije aa u kojoj sve vidi. Ako ga prona
emo, mister, uvjeravamo vas da emo ga najprije objesiti za jaja.
Kad se to dogodilo?
Ovih dana, mister.
Holcroft je spustio glavu i zatvorio oi; prestao je disati. Dakle tako. Njegovo je
kretanje bilo dovoeno u vezu sa Samom koji je bio veza pa nisu mogli trpjeti
njegovu pomo. Buonoventura mu je bio obavjetajno sredite. Trebalo ga je ubiti
jer poruke vie nisu smjele ii preko njega.
Nachrichtendienst ga nastoji sasvim izolirati. Dovoljno je da kae da ima prijatelja
i taj e veoma brzo biti ubijen. On je Samu dugovao za mnogo toga, a sad je
Noelov dug isplaen Samovom smru. Sto god on dotakne, dotaknula je smrt; on je
bio njezin vjesnik.
Halo? Hej? uo se glas iz Curacaa.
Zaboravite na svaku travku i zrno pijeska rekao je Noel, jedva
svjestan da govori. Ja sam ga ubio.

Je li va sin ikad spomenuo prezime Tennvson? upita je
BenGadiz.
Nije.
Prokletstvo! Kad ste posljednji put razgovarali s njim?
Nakon smrti moga supruga. Tada je bio u Parizu.
Jakov je rairio ruke; napokon je uo neto to je elio uti. Je li to bio va prvi
razgovor nakon smrti vaeg supruga?
Njegova ubojstva ispravila ga je Althene. Premda to tada
nisam znala.
Odgovorite na moje pitanje. Je li to bilo prvi put da ste razgova
rali sa sinom nakon smrti vaeg supruga?
Sluajte vi! Ja ne volim tako postavljena pitanja. Vi se ponaate
kao da vam ja ne trebam, kao da sam vae topovsko meso, a sve elite
ostvariti preko mene i to, kako se po svemu ini, preko mene mrtve. U
vaoj glavi kao da nema mjesta za uljudniji nain razgovora. A ako vam
ne budem odgovarala na takva pitanja, na tako postavljena pitanja?
U redu, ispriavam se. Meutim, na moje pitanje jo niste odgo
vorili...
... Odgovor glasi: da prekinula ga je Althene.
Znai da je to bio tuan razgovor nastavi BenGadiz.
Razumljivo. Morala sam mu rei.
Dobro. Takvi trenuci zamagljuju svijest. To su trenuci kad se
govore stvari kojih se poslije rijetko tko jasno sjea. To je bio trenutak
kad je spomenuo ime Tennvson. Rekao vam je da putuje u Zenevu
vjerojatno s ovjekom koji se zove Tennvson. Moete li to povezati s von
Tieboltom, to jest, moete li tako rei von Tieboltu?
Dakako, ali je pitanje hoe li on to prihvatiti.
Nema izbora. Vi ste mu potrebni. On vas treba.
Ja njega trebam.
Nazovite ga. I zapamtite: vi ste blizu histerije. Uspaniena ena
nije u stanju vladati sobom. Dakle, izbacite ga iz ravnotee svojim gla
som, viite, apite, mucajte. Kaite mu da ste upravo namjeravali
nazvati svog pilota u bazi za hidroavione. Ali se ondje dogodilo uboj
stvo i to mjesto vrvi policajcima. Vi ste tako uplaeni da se bojite da
ete sii s uma. Moete li izvesti takvu predstavu?
Samo posluajte rekla je Althene uzevi telefonsku slualicu.
Telefonska centrala d'Accord spojila ju je s apartmanom veoma
vanog gosta, gospodina Johna Tennvsona.
Jakov je s uivanjem sluao Altheninu predstavu.
Vi se morate srediti, vi se morate smiriti, gospoo Holcroft
rekao je stranac u d'Accordu.
Dakle, vi ste Tennvson o kojemu mi je govorio moj sin.
Da. Ja sam njegov prijatelj. Upoznali smo se u Parizu.
Za ime Boje, moete li mi pomoi?
Dakako. Smatrao bih se poaenim.
Gdje je Noel?
Bojim se da na to ne znam odgovoriti... On ima posao u enevi u
kojemu ja ne sudjelujem.
Vi ne sudjelujete? Iskazano s oitim olakanjem.
Oh, ne. Mi smo zajedno veerali zapravo sino ali je on
otiao, mislim da je poao na sastanak sa svojim poslovnim prijateljima.
Je li vam rekao kamo ide?
Na alost, nije. Vidite, ja sam na putu u Milano... U Parizu sam
rekao Noelu da u u enevi prekinuti put da bih mu pokazao grad.
Dakako, on ovdje nije nikada bio.
Moete li se sastati sa mnom, gospodine Tennvson?
Naravno. Gdje ste?
Moramo biti oprezni. Ja ne elim da se izlaete opasnostima.
Za mene nema opasnosti, gospoo Holcroft. Ja se u enevi slo
bodno kreem.
Ja ne. Taj strani dogaaj u Medocu.
Gospoo Holcroft, vi ste prenapregnuti. to god je bilo, uvjeren
sam da se vas ne tie. Gdje ste vi? Gdje se moemo sastati?
eljeznika postaja. ekaonica kod sjevernog ulaza. Za etrdeset i
pet minuta. Bog vas blagoslovio.
Naglo je spustila slualicu. Jakov BenGadiz se nasmijeio, zadovoljan razgovorom
koji je sluao.
On e biti vrlo oprezan rekao je Izraelac. On e organizirati
obranu, a to e nam dati jo vie vremena. Ja idem u d'Accord. Ne smi
jem izgubiti ni jednu minutu.
Von Tiebolt je polako spustio slualicu. Mogunost zamke bila je vea nego ikad,
razmiljao je, ali dokazi za to nisu ba sigurni. Namjerno je rekao da Holcroft
nikad prije nije bio u enevi; bila je to la, a starica je to znala. S druge strane,
njezin je glas zvuao iskreno uspanieno, a kad je ena njezinih godina u panici,
vie eli da nju sluaju nego da ona slua. Mogue je da ona nije ula tu njegovu
primjedbu, a ako ju je i ula, smatrala ju je podreenom svojim brigama koje je
tako jasno ispoljavala za vrijeme telefonskog razgovora.
To to je Holcroft upotrijebio ime Tennvson ako je to uinio ne bi trebalo
uditi kad se ovjek sjeti tog Amerikanca. On je bio podloan snanim emotivnim
izljevima, a esto je govorio ne razmislivi prije. Vijest o smrt Richarda Holcrofta
u New Yorku mogla ga je bez po muke dovesti u takvo emotivno stanje da je ime
Tennvson moglo skliznuti a da toga nije ni svjestan.
S druge strane, Amerikanac je pokazao snagu tamo gdje je vie nitko ne bi mogao
oekivati. To to je svojoj majci izbrbljao ime Tennvson bilo je u suprotnosti s
disciplinom koju je razvio. I jo neto: Johann je znao da komunicira sa enom
koja je bila u stanju nabaviti lane dokumente i koja je nestala u Lisabonu. On
mora poduzeti izvanredne mjere opreza.
Njega nee uloviti u zamku jedna stara uspaniena ena ili ena
koja se samo pravi da je zbunjena.
Zazvonio je telefon i razbio njegovu koncentraciju.
Da?
Bio je to prvi zamjenik. Oni jo nastoje pronai tonu adresu telefonskog broja koji
je gospoa Holcroft dala d'Accordu. Birokrat koji e u telefonskoj centrali otvoriti
taj fascikl upravo je na putu. Dakle, ubrzo e sve biti rijeeno, a on, von Tiebolt,
zasigurno zna kako je bilo teko pronai tu tajnu informaciju.
Von Tiebolt je odgovorio sasvim hladno.
Kad on pronae adresu, vie nam nee biti potrebna. Uspostavio sam vezu sa
enom. Odmah poalji policajca sa slubenim kolima u d'Accord. Kai mu da sam
dravni gost kojemu je potrebno izii u susret u jednoj osobnoj stvari. Neka bude u
predvorju za petnaest minuta.
Johann von Tiebolt nije ekao na odgovor. Spustio je slualicu i vratio se k stolu na
kome su bila dva revolvera u dijelovima. Brzo e ih sastaviti. Bili su to revolveri
kojima se Tinamou najradije sluio.
Ako se Althene Holcroft drznula da mu namjesti mamac, brzo e nauiti da ona
nije ravna voi Wolfsschanzea. Stupica e se otvoriti unazad i razbiti joj zube.
Izraelac je bio izvan dosega tuih pogleda. Stajao je u polumranom prolazu
nasuprot hotelu d'Accord. Na hotelskom stubitu von Tiebolt je razgovarao s
policajcem i davao mu upute.
Kad su zavrili razgovor, policajac je otrao do svojih kola. Plavokosi je uao u
crnu limuzinu parkiranu uz plonik. Sjeo je za upravlja. Von Tieboltu nije bio
potreban voza za putovanje koje e obaviti.
Oba su automobila krenula prema dnu Rue des Granges. Jakov je ekao dok su
obojica nestala, a zatim je, s torbom u ruci, poao preko ulice u d'Accord.
Pribliio se glavnom stolu recepcije djelujui kao slika umorne slubenosti.
Uzdahnuo je dok je razgovarao s recepcionarom. Policijski istraitelji. Digli su me
iz kreveta kako bih jo malo sastrugao u mrtvaevoj sobi. Taj prijan Ellis.
Inspektorima ne padaju na pamet ideje sve dok osobe koje su im potrebne ve ne
spavaju. Koji je broj?
Trei kat. Soba trideset i jedan rekao je recepcionar nasmijeivi
se sa simpatijama. Ispred sobe je policajac na dunosti.
Hvala. BenGadiz je uao u dizalo i pritisnuo dugme za peti
kat. John Tennvson je bio upisan u sobi 512. Nije bilo vremena da
se upusti u igru s policajcem na straarskoj dunosti. Bila mu je
potrebna svaka minuta, svaka sekunda.
ovjek u uniformi enevske policije uao je u eljezniku postaju na sjeverni ulaz.
Konate su mu potpetice udarale o kameni pod. Pribliio se staroj eni koja je
sjedila sasvim na kraju prvog reda klupa.
Gospoa Althene Holcroft?
Da!
Molim vas da poete sa mnom, madame.
Mogu li pitati zato?
Ja vas moram otpratiti do gospodina Tennvsona.
Je li to potrebno?
To je ljubaznost grada Zeneve.
Starica je ustala i krenula u pratnji ovjeka u uniformi. Dok su ili prema
dvostrukim vratima sjevernog ulaza, izvana su se pojavila jo etvorica policajaca
koji su stajali pored vrata. Nitko nije mogao proi pored njih bez njihova
doputenja.
Vani na platformi, pored policijskog automobila parkiranog uz samu platformu,
bila su jo dvojica uniformiranih mukaraca. Prvi, koji se nalazio najblie poklopcu
motora, otvorio je eni vrata. Ula
je u kola.
Njezin se pratilac obratio podreenima.
Kao to je ve reeno, nikakav privatni automobil ni taksi ne
smiju napustiti postaju iduih dvadeset minuta. Ako to netko ipak
pokua, uzmite mu podatke i informaciju o tome priopite mojim
kolima putem radija.
Da, gospodine odgovorio je drugi po zapovjednitvu.
Ako ne bude nikakvih incidenata, ljudi se mogu vratiti na svoja
mjesta za dvadeset minuta. Policajac je uao u kola i ukljuio motor.
Kamo idemo? upita ga Althene.
U gostinjsku kuu na imanju prvog zamjenika predsjednika Kan
tona eneva. Taj gospodin Tennvson mora da je vrlo vana linost.
Na mnogo naina glasio je odgovor.
Von Tiebolt je bio za upravljaem crne limuzine parkirane pedeset metara od
rampe koja je vodila od sjevernog ulaza eljeznike postaje Cornavin. Motor je
tiho radio. Gledao je kad su se policijska kola odvezla ulicom i skrenula nadesno, a
onda je ekao sve dok dva policajca nisu zauzela odreeni poloaj.
Izvukao se na ulicu. Kao to je bilo predvieno, on e policijska kola pratiti na
diskretnoj udaljenosti pozorno motrei na znakove ima li drugih automobila koji se
zanimaju za prvo policijsko vozilo. Ili za njegovo. Treba povesti rauna o svemu
ukljuujui i mogunost da je netko na osobi stare ene sakrio elektronski ureaj
koji alje signale strvini koju je unajmila.
Posljednja prepreka ifri Wolfsschanze bit e uklonjena za jedan sat.
Jakov BenGadiz stao je ispred vrata von Tieboltove hotelske sobe na kojoj je bio
stavljen znak Ne smetajte. Izraelac je kleknuo i otvorio putnu torbu. Izvukao je
baterijsku svjetiljku udnovatog izgleda i upalio je; zasjalo je jedva vidljivo zeleno
svjetlo.
Mlaz svjetla usmjerio je na lijevi donji dio vrata, ali ga je postupno sve vie
podizao pa je najzad stigao i do gornje povrine. Traio je konie ili ljudske vlasi
siune razloge za ozbiljnu uzbunu jer kad bi ih netko uklonio, poto su namjerno
bili postavljeni, bio bi to neoborivi znak da je neka nepoeljna i nepozvana osoba
ula u sobu. Svjetlo je prepoznalo dva konia navuena ispod vrata, zatim tri
postavljena vertikalno i jedan koni iznad vrata. Jakov je iz udubljenja u svjetiljci
izvukao tanku iglu. Vrlo oprezno dodirnuo je drvo na kojem su bili konii
uzbune; tragovi igle bili su jedva vidljivi, ali ih golo oko nije moglo zamijetiti.
Zeleno svjetlo ih je inilo vidljivima. Ponovo je kleknuo i iz torbe izvukao mali
metalni tuljak. Bio je to, zapravo, vrlo sloen i zamren elektronski aparat za
izraunavanje zavornica u bravama; usavren je u Tel Avivu, u laboratorijima za
borbu protiv terorizma.
Otvor tuljka poloio je na kljuanicu i aktivirao ureaj za ispitivanje tonjaca u
bravi i za njihovo pomicanje pri neovlatenom otvaranju brava. Brava je popustila i
Jakov je mekano klizio prstima lijeve ruke niz rub vrata skidajui konie. Zatim
ih je blago gurnuo i otvorio. Dohvatio je torbu, uao u sobu i neujno zatvorio
vrata. Na mali stol uza zid oprezno je stavio konie koje je izvukao s njihovih
mjesta oko plohe vrata i pritisnuo ih tuljkom.
Opet je upalio baterijsko zeleno svjetlo.
Pogledao je na sat. Oprezno reeno, nije mu preostalo vie od trideset minuta za
deaktiviranje bilo kakvog mogueg alarmnog ureaja, koji je vjerojatno postavio
von Tiebolt, te za pronalaenje popisa Sonnenkindera. Postavljeni konii na
vratima svakako su bili dobar znak. Nesumnjivo je da su postavljeni s razlogom.
Zelenim je svjetlom osvijetlio sobu. Bila je to soba za dnevni boravak. U njoj su
bila dva ugraena ormara, takoer zakljuana.
I vrata oblinje spavae sobe bila su rutinski zakljuana. Najprije je eliminirao
ormare. Nije bilo konia. Vrata nisu bila zakljuana na poseban nain. Nita u
njima.
Priao je vratima spavae sobe. Opet je mlazom zelenog svjetla istraivao rubove
vrata. Konia nije bilo, ali je bilo neto drugo. Zeleni je snop uhvatio odraz
slabanog utog svjetla izmeu plohe vrata i vratnica, otprilike ezdesetak
centimetara od poda. Jakov BenGadiz je znao u to gleda: u malu, minijaturnu
fotoelektrinu eliju koja je u funkcionalnom kontaktu s drugom elijom
smjetenom u izbuenoj
udubini vratnice.
Otvaranjem tih vrata automatski se prekida kontakt izmeu dviju elija, to opet
automatski aktivira ureaj za uzbunu. To je bio doista pravi sigurnosni ureaj,
maksimum ostvarenja suvremene tehnologije. Nije bilo naina za mobiliziranje tog
ureaja. Jakov je i prije viao te siune elije s ugraenim satnim mehanizmom.
Kad su usaene i aktivirane, djeluju tono u odreeno vrijeme, ali rijetko krae od
pet sati. Nitko ih ne moe neutralizirati prije nego istekne podeeno vrijeme, a to se
odnosi i na osobu koja ih je postavila.
Dakako da je von Tiebolt znao da e morati prekinuti kontakt ako bude elio ui u
sobu prije nego istekne podeeno vrijeme.
O kakvom je, dakle, ureaju za uzbunjivanje rije? Zvuni ne dolazi u obzir jer bi
svaki zvuk upozorio i neeljene osobe. Nisu sasvim iskljueni radiosignali, ali oni
imaju ogranieni domet.
Ne, ne. Ureaj za uzbunu najvjerojatnije naglo oslobaa neko ofanzivno sredstvo
ili silu, ili nekako napada osobu u neposrednoj blizini zatienog prostora. Neko
sredstvo za zastraivanje i razoruanje uljeza, ali koje sam von Tiebolt moe
iskljuiti kada mu drago. Deaktivirati. Na elektrini ok von Tiebolt se ne bi
mogao osloniti jer to nije sigurno sredstvo napada. Osim toga, prilino je teko
montirati nezavisni ureaj koji bi opreznog i na to unaprijed pripremljenog uljeza
napao strujnim udarom. Svi ljudi ne reagiraju jednako na dodir s elektrinom
strujom, a BenGadiz je imao kolegu koji je na tom podruju bio pravi fenomen, jer
je bez posljedica izdravao takve strujne udare koji bi za obinog ovjeka bili
kobni.
Kiselina? Kiselinu je teko kontrolirati. Mogla bi se dogoditi nesrea koja bi von
Tiebolta izloila trajnoj ozljedi i nagrivanju. Takvo bi unakaavanje znailo kraj
aspiracija novog Fiihrera. A nositi kiseline sa sobom kadto je gore nego nositi
eksploziv.
Plin? Isparavanje...
Toksin. Otrov koji isparava. Toksina isparavanja. Dovoljno jaka da onesvijeste
svakog nepozvanca, svakog uljeza. Maska za kisik mogla bi ga zatititi od
isparavanja. Ako se von Tiebolt slui slinom maskom, moe ulaziti u sobu kad
zaeli.
Suzavac i plinovi nisu bili nepoznati u poslovima kojima se bavio Jakov u svom
antiteroristikom radu. Pribliio je torbu i kleknuo. Izvukao je plinsku masku s
malom metalnom posudom s kisikom. Privrstio je masku, a u usta stavio pisak za
zrak. Pribliio se vratima. Naglo je otvorio vrata i otkorakao nekoliko koraka.
Otrovna isparavanja eksplozivno su zasula vrata. Pare su se zadrale nekoliko
sekundi i brzo nestale, ostavljajui prostor istim kao to je prije bio. Kao da
otrovnih para nije ni bilo. BenGadiz je osjetio peckanje oko oiju. Bilo je to neko
sredstvo koje nije zasljepljivalo, ali je Jakov dobro znao da bi kemikalije koje
djeluju ujedajui naglo ispunile plua i odmah izazvale kolaps.
To je bio dokaz koji je traio. To je bila potvrda neobine tajne skrivene u toj sobi.
Popis Sonnenkinder mora da je negdje u njegovoj blizini.
Uao je u sobu, proavi oprezno pored tronoca na ijem je vrhu visila cijev s
plinom. Da bi uklonio bilo koji trag preostalog isparavanja u zraku, BenGadiz je
otvorio prozor; uletio je hladni zrak i poigrao se sa zavjesama.
BenGadiz se vratio u salon i uzeo torbu, a zatim je u spavaoj sobi poeo traiti.
Pretpostavljajui da e popis biti zatien u nekoj elinoj posudi koja odolijeva
vatri, izvukao je mali metalni skener sa svjetleim brojanikom. Poeo je
pretraivati oko kreveta, a onda se uputio prema zidu.
Igla detektora naglo je skoila kad se pribliio vratima garderobe. Zeleno
baterijsko svjetlo opet je pronalo u vratnicama ve poznate siune ute toke.
Pronaao je trezor.
Otvorio je vrata; opet je prsnuo oblak dima i ispunio garderobu kao to je ispunio
vrata spavae sobe. Jedino se sada dim dulje zadrao, a oblak je bio gui. Ako bi
prva uzbuna zakazala, ova druga sadri dovoljno toksina da moe ubiti ovjeka. Na
podu ostave za odijela i rublje bio je omanji putni koveg od tamnosmee mekane
i skupe koe, ali je Jakov znao da to nije obian predmet prtljage. Koa nije bila
nabrana ni sprijeda ni otraga, ali su vrh i strane konate torbe bili uoljivo nabrani.
Koa je bila pojaana elikom, pa je lagana, elegantna torba bila osposobljena za
noenje znatno teih i neprilinih
tereta.
Zelenim je svjetlom pretraivao torbu ne bi li naao konie i druge oznake; nije ih
bilo. Torbu je podigao na krevet, a zatim pritisnuo drugo dugme na baterijskoj
svjetiljci. Zeleno je svjetlo bilo zamijenjeno otrim mlazom ukastobijelog
svjetla.
Razgledavao je dvije brave. Bile su razliite i nesumnjivo je svaka
izazivala drukiju uzbunu.
Iz depa je izvukao tanki iljak i stavio ga u bravu na desnoj strani, ali je to uinio
vrlo paljivo vodei rauna da ruku dri to je mogue
dalje, to vie otraga.
ulo se pitanje zraka; dugaka igla naglo je iskoila iz lijeve brave. Sa iljka
potee nekakva tekuina pa su kapi poele padati na tepih. Jakov je izvukao rupi
i oistio iglu pa ju je polako i vrlo oprezno vratio u udubljenje u kojem se nalazila
sluei se svojim elinim iljkom da bi je pritisnuo i ugurao kroz siuni otvor.
Usredotoio je pozornost na lijevu bravu.
Stojei sa strane, ponovio je manipulaciju sa iljkom; otponac u bravi je kvrcnuo i
zau se ponovno pitanje zraka. Umjesto igle, ispaljeno je neto drugo to se arilo
u tkaninu naslonjaa u drugom dijelu sobe. BenGadiz je pojurio do mjesta gdje se
ispaljeni predmet zario. Na mjestu gdje je predmet uao u tkaninu stvorio se mokri
trag. iljkom ga je uspio izvui.
Bila je to elatinozna kapsula s elinim vrkom. U meso bi ula jednako lagano
kao to je prodrla u tekstil. Tekuina je bila neka vrsta snanog narkotinog
sredstva.
BenGadiz je zadovoljno stavio kapsulu u dep i vratio se putnom kovegu. Otvorio
ga je. Unutra se, privren za elini kostur torbe, nalazio ravni metalni omot.
Uspio se odrvati opasnostima svih sigurnosnih ureaja, svih uzbuna i smrtonosnih
instrumenata dokopavi se dragocjenog trezora.
Blago je bilo u njegovim rukama.
Pogledao je na sat; operacija je trajala tono osamnaest minuta.
Podigao je krilo metalnog omota i izvukao papire. Bilo je jedanaest stranica, a
svaka je stranica sadravala est stupaca imena, telegrafske adrese, gradove na
svakoj stranici vjerojatno oko stotinu i pedeset imena. Priblino tisuu esto
pedeset imena te adresa u zemljama i gradovima na cijelome svijetu.
Elita Sonnenkinder. Manipulatori Wolfsschanzea.
Jakov BenGadiz kleknuo je nad svojom otvorenom torbom i izvukao fotografski
aparat.
Vous etes tres aimable. Nous vous tele'phonons dans une demi
heure. Merci69 Kessler je spustio slualicu tresui glavom prema
Noelu koji je stajao uz prozor apartmana u Excelsioru. Bilo je jasno
da je nezadovoljan, ali je svoje duboko i intimno nezadovoljstvo skri
vao pravei se da suosjea s Noelom.
Nita. Tvoja majka nije nazvala u d'Accord.
Jesi li siguran?
Uope nije bilo telefonskih poziva za gospodina Holcrofta. Nitko
nije zvao, kae sasvim zabrinuti ovjek na hotelskoj centrali. Naime,
nisam se zadovoljio samo odgovorom s recepcije jer je recepcionar
mogao otii na koji trenutak. Uostalom, sluao si sam.
Ja nju ne razumijem. Gdje je ona? Trebalo je da nazove ve
odavno, prije nekoliko sati. I Helden. Rekla je da e mi telefonirati u
petak uveer; prokletstvo, a sada je subota ujutro! Ovo je sve sasvim
nerazumno.
Ubrzo e etiri sata primijetio je Erich. Doista bi trebalo da
se barem malo odmori, Noel. Johann ini sve to moe da pronae
tvoju majku. On ima u Zenevi najbolje ljude koji rade za nas.
Najbolji ljudi? Po kojem kriteriju? Rade za nas? Koliko ih je?
inilo se kao da Holcroft razgovara sam sa sobom i da ga mogui
odgovori na njegova glasna pitanja uope ne zanimaju. Uostalom, Erich ne bi bio
osobito oduevljen da je morao odgovarati na ta pitanja.
Ne mogu se odmarati najzad je Noel odgovorio na Erichov pri
jedlog. Ti zaboravlja: netom sam ubio ovjeka u Curacau. Uporno
je gledao kroz prozor, u neku zamiljenu toku. Da, njegov je zloin
bio u injenici to mi je pomagao, a ja sam ga nagradio smru.
Nisi ga ti ubio. To je uinio Nachrichtendienst proturjeio je
Erich.
Noel se odjednom otrgnuo od prozora i brzo priao Erichu. uj, Erich, ovo je
nevjerojatno; nevjerojatna je promjena koju osjeam u sebi. Kad bih uhvatio
ovjeka koji je ubio mog prijatelja ili kad bih uhvatio onoga tko je naredio taj
zloin, ja bih ga mogao zadaviti svojim rukama i to na najokrutniji nain. Zautio
je, a onda je dodao: udno je, ali osjeam da u tog ovjeka doista zadaviti i to
ubrzo.
Erich je utio.
Grozno, moj prijatelju rekao je tek poslije jedne minute koja je
trajala kao vjenost.
Grozno? Pa uinimo netol viknuo je Holcroft. Von Tiebolt
ima prijatelje na visokim mjestima. Neka im kae to se dogodilo, to se
dogaa! Britanska obavjetajna sluba duguje mu strahovito mnogo,
nenaplativo, vjeno. Pa dao im je Tinamoua! Neka ih podsjeti na
dug koji mu duguju! Sada! Neka cijeli prokleti svijet sazna o tim kur
vinim sinovima! Na to ekamo?
Kessler je ustao i stao pored Noela. Pogled mu je bio jasan i izraavao je duboku
suut, ali i sudbonosnu odlunost.
Mi ekamo na najvaniju stvar meu svim najvanijim stvarima, ako mi dopusti
ovakvo nespretno izraavanje. Sastanak u banci. Pogodba. Dogovor. Kad to
jednom bude iza nas, nema toga to neemo moi uiniti. A kad to uinimo, cijeli
prokleti svijet, kako si se ti izrazio, bit e prisiljen sluati. Sjeti se nae pogodbe,
Noel. Ona je odgovor na toliko pitanja. Na tvoja, tvoje majke, Heldenina... na
toliko pitanja. Mislim da ti je to poznato.
Holcroft je polako kimnuo. Glas mu je bio umoran, mozak iscrpljen, svijest napola
zamuena, ideje na nuli. Poznato mi je, dakako. Nije to poznavanje, svijest o
dogaaju kojemu idemo u susret, nije ono to ujem kao temelj svoje uzbune
razlog zbog kojega mislim da
u poludjeti.
Znam da ti je bilo teko. Ali uskoro e sve to biti gotovo, sve e biti u redu. Erich
se nasmijeio. Ja se idem osvjeiti.
Noel se opet vratio na svoje mjesto uz prozor. eneva je spavala, kao to je i Pariz
spavao; i London, i Berlin, i Rio. Kroz koliko je prozora gledao nou na usnule
gradove? Previe.
Nita ti vie nee biti kao to je prije bilo...
Nita.
Holcroft se namrgodio. Nita. ak ni njegovo prezime vie nije isto. Njegovo
prezime. Prijavio se i u hotelsku je knjigu ubiljeen kao Fresca. Ne Holcroft, ve
Fresca! To je prezime morala potraiti Helden. Molim vas, budite ljubazni, pa me
spojite sa sobom gospodina Freske.
Fresca.
Okrenuo se oko osi i pojurio do telefona. Nema nikakva razloga da Erich
telefonira; telefonisti u d'Accordu govorili su engleski, a on je znao broj. Nazvao
je.
Hotel d'Accord. Bonsoir.
Halo, centrala, ovdje Holcroft. Dr. Kessler je prije nekoliko
minuta razgovarao s vama o poruci koju oekujem.
Oprostite, gospodine. Dr. Kessler? Vi elite razgovarati s gospo
dinom Kesslerom?
Ne, vi ne razumijete. Dr. Kessler je prije nekoliko minuta razgo
varao s vama zbog poruka za mene. Postoji drugo prezime za koje vas
elim upitati. Fresca. N. Fresca. Je li bilo ikakvih poruka za gospodina
Fresku?
Telefonist je zautio. U d'Accordu nema nikakvog Freske, monsieur. elite li da
pozvonim u sobu doktora Kesslera?
Ne, on je ovdje. Pa malo prije je razgovarao s vama!
Pojavila se telefonistica na drugoj strani ice u hotelu d'Accord i Holcroft je gotovo
ponovio sav razgovor. Prokletstvo, mislio je Noel, i mukarac i ena u d'Accordu
govore engleski, ali ini se da ne razumiju taj jezik. Tada se sjetio imena
recepcionara. Zamolio je hotelsku centralu da ga spoje s njim. Molim vas, mogu li
s njim razgovarati?
Zao mi je, monsieur. Otiao je prije tri sata. U pola noi naputa
slubu.
Holcroft je zadrao dah i prikovao pogled za vrata kupaonice. uo je um vode;
Erich ga nije mogao uti. A telefonist je savreno razumio engleski. Ipak. I
telefonistica.
Samo malo, gospoice. Dopustite mi da razjasnim nesporazum.
Zar vi niste prije nekoliko minuta razgovarali s doktorom Kesslerom?
Ne, nisam, monsieur.
Ima li uz vas jo neki telefonist, osim vas dvoje?
Zapravo sam samo ja, a kolega me zamijenio tono prije minutu i
pol; u to vrijeme nije nitko zvao. U to vrijeme ima vrlo malo telefonskih
poziva.
A recepcionar je otiao u pola noi?
Da, sad sam vam rekla.
I nije bilo nikakvih poziva ni poruka za gospodina Holcrofta?
Telefonistica je zautjela kao malo prije njezin kolega koji ju je
zamijenio. Kad je progovorila, bilo je jasno da oklijeva. Kao da se neega sjetila.
Mislim da je bio jedan poziv. Ubrzo poto sam preuzela dunost na centrali.
Nazvala je jedna ena. Bilo mi je reeno da vezu predam glavnom recepcionaru.
Hvala vam rekao je Noel tiho i polako spustio slualicu.
U kupaonici je prestao um vode. Kessler je iziao iz kupaonice i istog trenutka
ugledao Noelovu ruku na telefonu. Znanstvenikov pogled vie nije bio blag.
Doavola, to se dogaa? upitao je Noela.
Noel mu je uzvratio pogled i istovjetno pitanje. Dakle, doista, to se, doavola,
dogaa? upita Ericha. Ti nisi razgovarao s recepcionarom. Niti s hotelskom
centralom. Moja je majka nazvala prije nekoliko sati. O tome mi nisi rekao ni
rijei. Lagao si mi!
Ne smije se uzrujavati, Noel ree Erich to je mirnije mogao,
ali nije mogao raunati na slino ponaanje.
Lagao si mi! zagrmio je Holcroft. Zgrabio je svoj kaputi sa sto
lice i krenuo prema krevetu na koji je bacio kini ogrta. Ogrta s
revolverom u depu.
Ona me nazvala, ti kujin sine!
Kessler je potrao u predsoblje i stao ispred vrata.
Nije bila tamo gdje je rekla da e biti! Zabrinuti smo. Pokuavali
smo je pronai, zatititi je. Tebe zatititi! Von Tiebolt se razumije u te
stvari. On je s njima ivio. Neka on donosi odlukel
Koje kureve odluke? O kojim to kurevim odlukama govori?
On ne odluuje u moje ime! Ni jedan od vas, razumije li me, kurvino
kopile?
Kessler ga je gledao pogledom mrnje, straha i potpune nevjerice.
Nije htio vjerovati da vidi ono to vidi i uje ono to uje. Ta prokleta amerika
bitanga doista bi mogla usrati stvar. Tko zna to bi se sve moglo dogoditi nakon
ovakvog dramatinog preokreta? Preokreta? Ma ne vjeruje da je uope dolo do
preokreta; samo je svjedok doista neugodnom meuinu koji uope nee djelovati
na sadraj i temeljnu
ideologiju predstave.
Dakle, ponavljam, koje to odluke donosi taj von Tiebolt u moje ime? Tko ga je
ovlastio? Kad smo o tome razgovarali? Je li to dio pogodbe? On ionako vrlja kako
mu drago dok netko ubija moje prijatelje, moje najbolje prijatelje! Zar sam ja malo
dijete? uje li me?
Holcroft je na brzinu obukao kaput ne skidajui Kesslera ni trena s oiju. Dr.
Kessler je stajao ispred vrata naslonjen na njih kao da ih eli zakriliti. Oito nije
htio dopustiti Holcroftu da izie zavaravajui se da e moda i uspjeti u svojoj
odlunosti.
Mii se s vrata! riknuo je Holcroft.
Kessler se jo vie oslonio kao da vjeruje da je to i jedini i najbolji nain da zadri
pobjesnjelog Amerikanca.
Mii se, rekao sam ti!
Holcroftove rijei vie nisu bile rika, ve grmljavina, tako da je Kessler
instinktivno okrenuo glavu prema vratima, kao da eli provjeriti uje li se ta
galama izvan sobe.
Budui da je Erich Kessler odluio da se ne pomakne, Holcroft je zgrabio Kesslera
za ramena i bacio ga preko sobe. Nijemac je formalno proklizio po sobi gotovo ne
shvaajui to se dogaa.
Holcroft je pojurio u hodnik uputivi se prema stubitu.

Vrata imanja su se otvorila. Slubena kola prola su izmeu njihovih eljeznih
reetaka koje su se impozantno izdizale u mraku. Policajac je kimnuo straaru i s
potovanjem pogledao dobermana koji se objesio na lanac spreman da napadne.
Okrenuo se gospoi Holcroft.
Gostinjska kua udaljena je etiri kilometra od ulaza. Krenut
emo putem koji skree nadesno, izvan glavnog puta.
ini mi se da sam prisiljena povjerovati vaim rijeima, iako im ne
znam smisao. Barem ne svima odgovorila je Althene.
Kaem vam to samo zato jer ja ovdje nisam nikad bio, madame.
Nadam se da u u mraku pronai pravi put, kako mi je reeno.
Uvjerena sam da ete se snai i pronai pravi put rekla je Alt
hene.
Ja vas ondje ostavljam i vraam se svojoj dunosti objasnio je
policajac. U gostinjskoj kui nema nikoga, ali e glavni ulaz biti otvo
ren, kako mi je reeno.
Ah, tako. Gospodin Tennvson eka mene?
inilo se kao da policajac oklijeva. On e ubrzo stii. Dakako, on
e vas odvesti natrag.
Dakako. Kaite mi jeste li sva ta nareenja uli izravno od gospo
dina Tennvsona?
Moje sadanje upute? Jesam, da. Ne nareenja. Nareenja dolaze
od prvog zamjenika pa preko policijskog prefekta.
Prvi zamjenik? Prefekt? Svi su oni prijatelji gospodina Tenny
sona?
Pretpostavljam da je tako, madame. Kao to sam ve spomenuo,
gospodin Tennvson mora da je veoma istaknuta linost. Da, rekao bih
da su prijatelji.
Ali vi niste?
Policajac se nasmijao. Ja? Oh, ne, madame. Ja sam samo gospodina vidio i bio u
njegovu drutvu vrlo kratko. Kao to sam vam rekao, ovo je samo znak kantonske
ljubaznosti.
Tako. Nego, to mislite, biste li mogli tu ljubaznost proiriti i na
mene? upita ga Althene namjerno otvorivi lisnicu. Na povjerljivoj
osnovi.
To zavisi, madame...
Radi se samo o telefonskom pozivu prijateljici koja se moda
brine zbog mene. Zaboravila sam je nazvati sa eljeznike postaje.
Sa zadovoljstvom odgovorio je policajac. Budui da ste vi pri
jateljica gospodina Tennvsona, pretpostavljam da ste i vi vaan posjeti
lac eneve.
Napisat u vam broj. Javit e se mlada dama. Molim vas da joj
tono objasnite kamo ste me povezli.
Gostinjska je kua imala visoke stropove. Na zidovima su visile tapiserije.
Namjetaj je bio tipini francuski, provincijski, odabran s ukusom. Podrijetlo
dolina Loire; tradicija u stilu gotovo slinom i poznatom kao veliki chateau.
Althene je sjedila u velikom naslonjau. Revolver koji je pripadao Jakovu
BenGadizu sakrila je izmeu jastuka i naslona za ruku. Policajac je otiao prije pet
minuta.
Sad je ekala Johanna von Tiebolta.
Trebalo je da svlada veliko iskuenje da puca u von Tiebolta im se pojavi na
vratima. Ako postoje stvari koje mora saznati, treba ih saznati. Ako nita drugo, a
ono uvijek postoji mogunost da ono to sazna prenese Izraelcu ili djevojci. Na
bilo koji nain...
Stigao je. O tome je svjedoio tihi, titravi zvuk automobilskog motora izvan kue.
Zvuk tog istog motora ula je prije nekoliko sati kad su se kola zaustavila na
naputenom dijelu ceste iznad enevskog jezera. Iz ume je gledala kako je
plavokosi mukarac ubio svog suputnika. A gledala je i kako je poslije ubio na
Atterrisage Medocu. Ubiti takvog tipa bila bi ast. Dotakla je ruku revolvera
sasvim svjesna svoje
namjere.
Otvorila su se vrata i pojavio se visoki mukarac svijetle plave kose i isklesanih
crta lica. Zatvorio je vrata. Njegovi pokreti na neizravnom svjetlu doimali su se
blago i gipko.
Gospoo Holcroft, kako je lijepo od vas to ste doli.
Ja sam zatraila da se sastanemo. Kako je lijepo od vas to ste to
organizirali. Vae mjere opreza valja pohvaliti.
inilo mi se kao da mislite da su te mjere bile veoma potrebne.
Nijedan automobil nije nas mogao slijediti sa eljeznike postaje.
I nije. Mi smo sami.
Ovo je ugodna kua. Moj bi je sin ocijenio kao zanimljivu. Kao
arhitekt, on bi je okrstio primjerom ovoga ili onoga i naglasio razne
utjecaje.
Vjerujem da bi; njegov mozak radi takvim nainom.
Da rekla je Althene smjekajui se. On hoda ulicom i odjed
nom se zaustavi da bi zagledao neki prozor ili vijenac, neku pojedinost
koju drugi ne bi ni uoio. Odan je svom poslu. Nikad mi nije bilo jasno
od koga je to naslijedio. Ja nemam takvih talenata, a njegov je pokojni
otac bio bankar.
Plavokosi je stajao nepokretno kao kip. Znai da su oba oca bili
povezani s novcem.
Znai da vam je to poznato? upita ga Althene pravei se izne
naenom.
Dakako. Sin Heinricha Clausena. Mislim da bismo mogli prestati
lagati jedno drugome, gospoo Holcroft.
Ja sam shvatila da ta la vama pripada, Herr von Tiebolt. Nisam
bila sigurna znate li da i ja laem.
Govorei iskreno, do ovog trenutka nisam znao. Ako ste namje
ravali postaviti mi zamku, ao mi je to sam vam upropastio veselje. Ali,
uostalom, ja sam uvjeren da ste bili svjesni rizika.
Da, bila sam svjesna.
Zato ste se izloili opasnosti?
Vai su zakljuci briljantni. Je li to uvijek va olimpijski stil,
omlai ovjee?
Von Tiebolt ju je gledao s mrnjom, ali i zadivljeno. Nema sumnje da starica ima
osobit mozak, a i smisao za ironiju koju ne trpi pa maker se oitovala u takvim
jezinim vicevima kao to je rije omlai. Althene je nastavila.
Ah, da, razmiljala sam i o posljedicama. Ali sam jednostavno vje
rovala da e biti lijepo ako vas izvijestim o posljedicama jedne moje pri
janje akcije. Pa ako to saznate, moda bismo nas dvoje mogli postii
nekakav dogovor.
Doista? A to bi obuhvaao taj dogovor?
Naputanje eneve. Rasturanje Wolfsschanzea.
Je li to sve? Plavokosi se grohotom nasmijao. Vi ste ludi.
Pretpostavimo da vam kaem da sam napisala vrlo dugako
pismo u kojem sam navela sve pojedinosti o lai s kojom sam ivjela
vie od trideset godina. Pismo u kojem sam tono navela sudionike i
njihovu strategiju identificirajui ih imenom, obitelji i bankom.
I takvim ponaanjem unitila svoga sina.
Kad bi to znao, bio bi prvi koji bi se sloio s mojim postupkom.
Von Tiebolt je prekriio ruke. Rekli ste pretpostavimo da vam
kaem... o tom vaem pismu. U redu, rekli ste mi. A bojim se da bih vam
odgovorio da ste pisali o neemu o emu nemate ni pojma. Svi se propisi potuju, a
nekoliko alosnih injenica ili alosno mali broj injenica za koje tvrdite da ih
znate, bilo bi shvaeno kao trabunjanje lude starice koja je ve dugo subjektom
slubene paske. Ali to i nije vano. Vi niste ni napisali takvo pismo.
To vi ne znate.
Molim vas ustrajao je von Tiebolt. Mi imamo kopije svake
korespondencije, svake oporuke, svakog pravnog dokumenta koji ste
napisali... kao i kratak sadraj svakog vaeg telefonskog razgovora u
toku proteklih pet godina.
Sto vi imate?
U amerikom Federalnom istranom birou postoji dosje pod
ifrom Majka Prokletstvo. To je dosje koji nikad nee biti uruen
na razgledavanje ovlatenom traitelju na temelju FIA jer se tie
nacionalne sigurnosti. Istini za volju, gotovo nitko ne zna zato je to
tako, ali je ipak tako, a neke su irine u tumaenjima ipak doputene.
Takav je dosje i u Centralnoj obavjetajnoj agenciji i u Obrambenoj obavjetajnoj
agenciji, a i u raunalnim bankama armijskog G2 . Von Tiebolt se opet nasmijao.
Mi smo posvuda, gospoo Holcroft. Zar vi to niste sposobni
shvatiti? Trebate to saznati prije nego napustite ovaj svijet. Va boravak
ovdje ne moe nita izmijeniti. Vi nas ne moete zaustaviti. Nitko to ne
moe.
Bit ete zaustavljeni jer laete, jer svakome nudite iskljuivo lai!
Tako ste se uvijek ponaali. A kad la ne uspije, vi ubijete. Tada je to
bio va nain ponaanja, a i sad je.
Lai su palijativi; smrt je esto jedini odgovor za probleme koji
sapliu napredak.
A problemi su ljudi.
Uvijek.
Vi ste najpodliji ovjek na zemlji. Vi ste umobolan!
Plavokosi ubojica stavio je ruku u dep od jakne. Vi mi posao
inite ugodnim rekao je izvukavi revolver. Jo mi je jedna ena rekla iste rijei.
Nije bila nita manje tvrdoglava ili svojeglava od vas. Ja sam joj stavio metak u
glavu. Kroz automobilski prozor. Nou. U Rio de Janeiru. To je bila moja majka
koja mi je rekla da sam umobolan i da je na posao posao podlaca. Nikad nije
mogla utuviti u glavu ljepotu nae stvari. Pokuavala nas je ometati. Plavokosi je
podigao revolver. Nekoliko staraca vjernih kurvinih ljubavnika posumnjalo je da
sam je ja ubio pa su svoju mlitavu energiju pokuali upotrijebiti da me optue.
Moete li to sebi predoiti? Mene optuiti. To zvui tako slubeno. Oni nikako
nisu mogli razumjeti injenicu da mi nadziremo sudove. Nitko nas ne moe
zaustaviti.
Noel e vas zaustaviti! kriknula je Althene pomiui ruku prema skrivenom
oruju. Samo manijaci poput vas vjeruju u opseg svoje organizacije jer samo
svojoj stvarnosti gledaju u oi. Meu takve blaene antiljude spadate i vi. Gle, vi
ste posvuda! Vi, ubojico, nemate ni pojma to se zbiva oko vas, to vas noas ili
ujutro oekuje. Vae prodane due nisu ba posvuda, a u to ete se jo danas
uvjeriti. Althene se hrabro nasmijeila.
Gle, gle, voa jedne tako velike povijesne akcije uiva da se sam igra ubojice. Na
svakoj razini: na ulici, u bolnici glavno da je revolver u ruci. I tako jedan mali,
prizemni umobolni ubojica misli da oblikuje povijest. Ja sam starica, manijae, i
najmanje je vano hou li jo ivjeti koju sekundu ili neu. Ali prije nego to
puca, pogledaj jo jednoj smrti u oi: svojoj smrti. Osim toga, bit e zaustavljen.
Ponavljam, pospane, Noel e te zaustaviti!
Takve uvrede, takva hladnokrvnost jedne starice prije smrti.
Va e sin biti mrtav za dandva. Ali ak da ga mi ne ubijemo,
drugi e ga ubiti. Iza sebe je ostavio trag ubojstava od kojega nikad
nee umai. Bivi pripadnik britanske obavjetajne slube garotiran je
u New Yorku. Posljednji je razgovor vodio s vaim sinom. ovjek
koji se zvao Graff ubijen je u Riju; va mu je sin prijetio. Noas je
umro graevinski inenjer na Karibima; takoer je garotiran. On je pre
nosio povjerljive poruke Noelu Holcroftu iz Rija do Pariza i izmeu
drugih odredita. Sutra ujutro e u New Yorku biti ubijen detektiv
koji se zove Miles; bit e ubijen na ulici. Dosje vaeg sina stalno se
puni, a da on nije u stanju utjecati na to. On je opsjednut dogaajima
na koje ne moe utjecati. Zapravo, kad je rije o njegovu duevnom
miru, moda bi bilo najbolje da ga ipak mi ubijemo. On ionako vie
nema ivota.
Von Tiebolt je podigao oruje, a zatim polako ispravljao ruku ciljajui u eninu
glavu.
I tako, vidite, gospoo Holcroft, vi nas nikako ne moete zausta
viti. Mi smo posvuda.
Althene se drsko nasmijeila. Da ste vi tako uvjereni u sebe, umobolnice, ne biste
se bavili mojim ubojstvom. Ali je vaa snaga vrlo bijedna pa vam i moja smrt daje
nekakvu snagu. alim, ali...
Althene se naglo pomakla u naslonjau ispruivi ruku prema skrivenom
revolveru.
Johann von Tiebolt je opalio. Pa po drugi put. Pa opet.
Jakov BenGadiz paljivo je pospremio von Tieboltov apartman ostavljajui ga
tono onako kako ga je naao. Sobe je prozraio tako da nije bilo opasnog traga
plinova u zraku.
Da je bio iv, Klaus Falkenheim bio bi zapanjen vidjevi to Jakov radi.
Preneraen. Domogni se popisa. Imena. Kad imena jednom budu u tvojim rukama,
objelodani pravu istinu o bankovnom raunu. Raspodjela milijuna mora biti
onemoguena. Osakati Sonnenkindere. To su bile Falkenheimove upute.
Ali, postojao je i drugi put. O njemu se tiho razgovaralo meu rukovodiocima Har
Sha'alava. Nisu imali vremena to priopiti Falkenheimu, ali su to bili namjeravali.
Nazvali su to opcijom Har Sha'alava. To je opasno, ali ipak izvodljivo.
Domogni se popisa i nadziri milijune. Nemoj objelodaniti istinu o tom bankovnom
raunu i sredstvima: ukradi ih. Upotrijebi ta golema sredstva za borbu protiv
Sonnenkindera. Posvuda.
Strategija nije bila usavrena jer se mnogo nije znalo. Ali je sada Jakov dovoljno
saznao. Od trojice sinova koji e se predstaviti u banci, jedan nije ono to su bili
drugi.
Od poetka je Noel Holcroft bio kljuna osoba za ostvarenje pogodbe
Wolfsschanzea. A na kraju e biti klju njezinog ponitenja. Falkenheim je mrtav,
razmiljao je Jakov. Starjeine Har Sha'alava su mrtvi; vie nema nikoga. Odluku
donosi samo on. Opcija Har Sha'alava. Moe li se ostvariti?
To e saznati u toku idua dvadeset i etiri sata. Paljivo je osmotrio sve predmete
u sobi. Sve je bilo na mjestu, sve je bilo onako kako je zatekao. Osim to se u
njegovoj putnoj torbi nalazilo jedanaest fotografija koje bi mogle oznaiti poetak
kraja Wolfsschanzea. Jedanaest stranica imena, identiteti najpovjerljivijih osoba,
najmonijih Sonnenkindera u svijetu. Mukarci i ene koji su trideset godina
ivjeli i proivljavali nacistiku la u dubokoj skrovitosti.
Vie nikada.
Jakov je zgrabio torbu. Sada e vratiti konce na njihova mjesta i...
Zaledio je sve pokrete, sve misli i usredotoio svu panju na nenadane pokrete iza
vrata. uo je korake kako tre, priguene tepihom, ali razgovijetne. Tranje jedne
osobe po hotelskom hodniku. Bili su sve blie i odjednom se zaustavili. To nije
bilo ugodno jer trei koraci u hotelskom hodniku obino prate neko uzbuenje. Ili
ga, svakako, uzrokuju. Tiina nakon koje je uslijedio um kljua u bravi, najprije
tih i normalan, a zatim eruptivan, uz grozniavo pomicanje i kljua i kvake.
Unutranji zasun vrsto je drao. aka stade udarati po vratima samo nekoliko
centimetara od BenGadiza. Von Tiebolt! Pusti me da uem!
Bio je to Amerikanac. Za nekoliko sekundi ramenima e razbiti vrata.
Kessler je dopuzao do kreveta i uhvatio se za nogu pa je zahvaljujui njoj uspio
svoje krupno tijelo podii na krevet. Pod snagom Holcroftova udarca pale su mu
naoale s nosa. Pronai e ih za nekoliko minuta, ali sada treba razmisliti i
analizirati prvi tok akcije. Dakle, dogodilo se nepredvieno, ali moda ipak
predvidljivo iako pod lupom drukijih dogaaja.
Holcroft e otii u hotel d'Accord i ondje se nai oi u oi s Johannom. On vie
nita ne moe uiniti. Nita. Ali, Johann nije u hotelu pa tako nee biti povoljna
situacija za Amerikanca da izazove skandaloznu scenu.
Niti bi htio ita uiniti, pomisli Kessler nasmijavi se unato zabrinutosti i tjeskobi.
Holcroft treba samo ui u von Tieboltov apartman. Za to je potreban samo obini
mali hotelski klju. Kad ue, Amerikanac e otvoriti vrata spavae sobe. im to
uini, sruit e se i vie nee biti hitan problem.
Poslije e mu dati neko protusredstvo i nekoliko obloga s ledom i tako ga dovoljno
pripremiti za sastanak u banci. Dat e mu sva mogua objanjenja, objasnit e mu
to god bude primjereno situaciji. Jedini i vrlo tajnoviti problem jest klju
Johannove sobe. Dakle, kako da Holcroftu omogue da se domogne tog kljua?
Na recepciji u d'Accordu ne bi dali klju neije sobe samo na temelju zahtjeva
drugog gosta, ali e to uiniti ako im to kae prvi zamjenik. Von Tiebolt je njegov
osobni prijatelj; treba ga usluiti na svaki mogui nain.
Kessler je dohvatio slualicu.
Helden je epala po stanu prisiljavajui nogu da se privikne na bol; bila je bijesna
to je ostavljena, iako je znala da je to bila razborita odluka jedina, zapravo.
Izraelac nije vjerovao da e Noel nazvati, ali je to ipak bila mogunost koju nije
trebalo zaboraviti. Jakov je bio uvjeren da je Noel negdje izoliran i da mu je
onemogueno da prima bilo kakve poruke; ali, ipak, postoji neka daleka
mogunost...
Zazvonio je telefon. Helden je pomislila kako e joj krv prsnuti iz grla. Suho je
progutala i brzo odepala do telefona. Oh, Boe! Neka to
bude Noel!
Bio je to nepoznati glas koji je pripadao nekome tko se nije htio
predstaviti.
Gospoa Holcroft je odvezena u gostinjsku kuu na imanju udaljenom trinaest
kilometara juno od grada. Ja u vas uputiti.
To je i uinio. Helden je sve zabiljeila. Kad je zavrio s objanjenjima, stranac je
dodao: Na glavnom je ulazu uvar. Uz njega je pas napada.
Jakov nije smio dopustiti nastavak tog neuobiajenog lupanja, a ni Holcroftovu
viku. Sve je to moglo izazvati pozornost, a posebice u hotelu koji se jo nije
oporavio od neobjanjenog ubojstva jednog gosta.
Izraelac je okrenuo zasun i brzo se naslonio na zid. Vrata su se otvorila svom
silinom i na vratnicama se pojavio lik visokog Amerikanca. Nasrnuo je u sobu s
rukama ispred sebe kao da je spreman odbiti bilo iji napad.
Von Tiebolt! Gdje si ti?
Holcroft je oigledno bio iznenaen to se naao u mraku. BenGadiz je tiho
otkoraknuo drei baterijsku svjetiljku u ruci. Govorio je brzo i u jednom dahu
zavravao po dvije reenice.
Von Tiebolt nije ovdje, a ja vam ne elim nikakvo zlo. Mi nismo
na suprotnim stranama.
Holcroft se okrenuo oko sebe i dalje ispruenih ruku. Tko ste vi?
Koga vraga ovdje radite? Upalite svjetlo!
Bez svjetla! Samo me sluajte.
Holcroft je munjevito izbacio desnu nogu i udario BenGadiza u koljeno; osjetivi
dodir s tijelom nepoznatoga, Noel je zatvorenih oiju skoio naprijed i rukama
potraio Izraelevo tijelo.
Jakov se sagnuo i ramenom udario Amerikanca u prsa, ali ga nije mogao obuzdati.
Zauzvrat ga je Amerikanac pogodio koljenom u sljepooicu, a akom u lice. Jakov
je bio preneraen ilavou nepotrebnog
protivnika.
Ne smije biti nikakvih ogrebotina ni krvavih razderotina. Ne smije biti ni traga krvi
na tepihu! Jakov je ispustio svjetiljku i zgrabio Amerikaneve ruke. Doista je bio
iznenaen Amerikanevom snagom. Drei ga svim silama, govorio mu je glasno
koliko je smio.
Morate me sluati! Ja nisam va neprijatelj. Imam vijesti od vae
majke. Imam pismo. Bila je sa mnom.
Amerikanac se borio, a stisak Izraelevih ruku polako je slabio. Tko ste vi?
Nachrichtendienst proaptao je BenGadiz.
im je uo tu rije, Amerikanac je podivljao. Zagrmio je, a noge i ruke mu
postadoe ratnim ovnovima za napad koji je bilo teko izbjegavati.
Ja u vas ubiti...
Jakov nije imao izbora. Jurnuo je u protunapad, a prsti su mu se okomili na
Amarikanev vrat. Palcima je mljeo istrale vene ukoenog vrata. Pipanjem je
pronaao ivac i pritisnuo ga svom snagom. Holcroft se sruio.
Noel je u mraku otvorio oi, ali mrak nije bio potpun. U zid je bio uperen snop
zelenog svjetla istog zelenog svjetla koje ga je prije zaslijepilo. im je ugledao to
nesnosno svjetlo, vratio mu se bijes.
Bio je pritisnut o pod. Koljeno napadaa bilo mu je zaronjeno u rame, a cijev
revolvera pritisnuta u glavu. Vrat ga je nesnosno bolio, ali se ipak pomicao i
migoljio nastojei ustati s tepiha, otkotrljati se to dalje od oruja. Vrat mu nije
mogao izdrati napor. Pao je unatrag, onemoao i sluao intenzivni apat mukarca
nad sobom.
Zar vam ovo nije jasno: da sam vam neprijatelj, ubio bih vas. Zar
to ne moete shvatiti?
Vi ste moj neprijatelj! odgovorio je Noel koji je jedva mogao
govoriti zbog ogrebenih miia na vratu. Rekli ste da ste vi Nachric
htendienst. Neprijatelj Zeneve... moj neprijatelj!
Prvi je zakljuak sasvim toan, ali drugi nije. Nisam va neprijatelj.
Vi laete!
Razmislite! Zato nisam povukao obara? Tako je Zeneva auto
matski zaustavljena, vi ste zaustavljeni. Nikakav novac nee biti preba
en bilo gdje. Ako sam ja va neprijatelj, to me spreava da vam
otprsnem glavu? Ja vas ne mogu upotrijebiti kao taoca. To nema svrhe.
Vi morate biti tamo. Prema tome, ja nita ne dobivam ako vas pustim
da ivite... ako sam vam neprijatelj.
Holcroft je nastojao shvatiti te rijei, nastojao je uloviti smisao iza fasade rijei, ali
nije uspijevao. Jedino je elio udariti ovjeka koji ga dri u zatoenitvu. Sto vi
hoete? Gdje ste nali moju majku? Rekli
ste da imate pismo.
Sve emo svari dovesti u red. Prvo to elim jest to da napustimo
ovo mjesto. to prije jer nam prijeti opasnost. Moram otii s vama.
Zajedno moemo uiniti ono to Wolfsschanze nikad nije vjerovao da
je mogue.
Wolfsschanze?... Sto uiniti?
Uiniti da zakoni rade za nas. Popraviti tetu.
Popraviti... bez obzira tko ste vi, svakako niste normalni!
To je opcija Har Sha'alava. Imati vlast nad tim milijunima. Boriti
se protiv njih. Posvuda. Spreman sam ponuditi vam jedini dokaz koji
imam.
Jakov BenGadiz je uklonio revolver s Noelove glave.
Evo vam moj revolver. Pruio ga je Holcroftu.
Noel je prouavao stranevo lice okupano udnim sjenama to ih je izazivalo
jezovito zeleno svjetlo. Oi iznad njega bile su oi ovjeka koji je govorio istinu.
Naslutio je u njima malo umora i bio svjedokom njihove velike odlunosti. Takve
je oi imala njegova majka kad bi bila ponesena idejama za koje je znala da nikad
nee od njih odstupiti. Bilo je u sjaju tih oiju neto i od Heldeninih oiju.
Ipak, odlunost koja se probijala iz tog pogleda imala je mnogo zajednikog s
pogledom Johannovih oiju. Slina upornost, ali moda
drukiji cilj.
Noel je povjerovao tom pogledu, ali je, dakako, bio sasvim zbunjen. Kakav je ovo
sada novi preokret situacije? Kessler je lagao. Dvaput. I Johann koji oigledno
vodi nekakvu svoju tajnu politiku. Njegove prijatelje ubija Nachrichtendienst, a
ovaj ovjek kojemu je povjerovao takoer kae da radi za Nachrichtendienst.
Teko je bilo snai se u komaru smrti, lai, ludosti, nestanaka, poluistina,
organizacija, dvostrukih identiteta, bjeanja, obavjetajnih slubi, garotiranja i
ubijanja na bilo koji nain, ali kao bez svrhe.
Misli su mu se rojile, ali je njihova beumna i zamorna parada potrajala samo
nekoliko sekundi.
Pomozite mi rekao je. Postoji i stranje stubite. Ja znam put. Ovdje mi je ubijen
prijatelj, ali jo nisam uspio saznati tko ga je tako muki ubio. Ovaj je hotel
zlokoban, zaudara smru.
Moda ipak i pomogne kad budemo zbrajali sve stvari. Meutim,
najprije moramo sve urediti, sve dovesti u stanje u kojem se nalazilo.
Sve mora biti kako je bilo.
Vie nita nije onako kako je nekad bilo... Tvoj e ivot biti sasvim drukiji...
Kamo emo poi?
U jedan stan u Rue de la Paix. Ondje je pismo vae majke. Tamo
je i djevojka.
Djevojka?
Von Tieboltova sestra. On misli da je ona mrtva. Naredio je da je
ubiju, ali se izvukla zahvaljujui svojoj spretnosti.
Helden?
Poslije.

Istrali su iz pokrajnje uliice koja je s jedne strane opasavala hotel d'Accord, a
zatim niz Rue des Granges otrali do Izraelevih kola. Uli su u kola brzinom
metka. Jakov BenGadiz sjedio je za upravljaem. Holcroft se drao za vrat; osjeao
je takve bolove da je mislio kako
su mu naprsle vene.
Niste mi ostavili drugog izbora primijetio je Jakov vidjevi Hol
croftovu muku.
Za razliku od vas koji ste mi dali barem jedan izbor odgovorio
je Noel. Dali ste mi revolver. Kako se zovete?
Jakov.
Kakvo je to ime?
idovsko... za vas Jakob. Prezime BenGadiz.
Ben tko?
Gadiz.
panjolsko?
Sefardsko objasnio je Jakov jurei niz ulicu preko krianja
prema jezeru.
Moja je obitelj imigrirala u Krakow poetkom devetnaestog sto
ljea. Jakov je skrenuo kolima nadesno i stigao na mali, nepoznati trg.
Mislio sam da ste Kesslerov brat objasnio je Holcroft. Lije
nik iz Miinchena.
Ja nita ne znam o lijeniku iz Miinchena.
On je negdje ovdje. U Zenevi. Kad sam doao u d'Accord, recep
cionar mi je dao von Tieboltov klju, a zatim me upitao elim li Hansa
Kesslera.
Kakve to ima veze sa mnom? zapita BenGadiz.
Recepcionar je znao da Kesslerovi i von Tiebolt zajedno veeraju
u Johannovu apartmanu. Mislio je da je Kesslerov brat jo ondje.
Priekaj malo! upadne mu Jakov u rije. Je li brat krupan
mukarac? Nizak? Snaan?
Nemam pojma. Moe biti jer je Kessler rekao da je on nogome
ta.
Sada je mrtav. To nam je rekla vaa majka. Ubio ga je von Tie
bolt. Mislim da ga je teko ranio va prijatelj Ellis pa ga nisu mogli vie
vui uokolo sa sobom. Zato ga je von Tiebolt ubio.
Noel je zabuljeno gledao Izraelca. elite li mi rei da je on ubojica koji je ne samo
ubio Willieja, nego ga isjekao noem i unakazio?
To je samo nagaanje.
Oh, Kriste!... Kaite mi to je s mojom majkom. Gdje je ona?
Poslije.
Sada.
Tamo je telefon. Moram nazvati stan. Tamo je Helden.
BenGadiz je skrenuo kola prema ploniku.
Rekao sam sada! Holcroft je podigao revolver prema Jakovu.
Ako odluite da me sada ubijete mirno e Jakov jedino mogu
rei da ja zasluujem umrijeti, a isto tako i vi. Ali to je sve pametno to
mogu rei o toj temi. Zamolio bih vas da vi telefonirate, ali nemamo
vremena za emocije.
Imamo vremena koliko elimo odgovorio je Noel. Banka
moe biti odgoena.
Banka? Odgoena? La Grande Banque de Geneve?
Jutros u devet sati.
Moj Boe! BenGadiz je vrsto uhvatio Holcrofta za rame i
spustio glas. Bio je to glas ovjeka koji moli za mnogo vie nego to
je njegov ivot. Dajte opciji Har Sha'alava mogunost da se ostvari.
Takve mogunosti vie nee biti. Vjerujte mi. Ubio sam previe ljudi
a da ne bih ubio i vas prije dvadesetak minuta. U svakom trenutku
moramo znati na emu smo. Moda je Helden neifco saznala.
Opet je Noel prouavao Jakovljevo lice. Dobro, telefonirajte. Kaite joj da sam
ovdje i da ekam objanjenje koje ete mi dati oboje.
Projurili su pored vrata imanja. Voza i putnik kao da nisu ni uli ljutiti lave
bijesnog psa kojeg je iz sna odjednom probudio automobil. Put je skretao nalijevo.
Postupno je Jakov smanjivao brzinu i zaustavio
se u grmlju pored puta.
Pasje ui hvataju motor koji se naglo zaustavi. Mnogo im je tee
uhvatiti diminuendo.
Jeste li glazbenik?
Bio sam violinist.
Istaknutiji?
U simfonijskom orkestru Tel Aviva.
Sto vas je navelo...
Naao sam posao koji mi bolje odgovara prekinuo ga je
BenGadiz. Brzo iziite. Skinite ogrta i uzmite oruje. Polako zatvo
rite vrata. Bez ijednog uma. Gostinjska kua je zacijelo povuena odo
straga, ali emo je pronai.
Debeli zid od cigli opasavao je teren, a na vrhu su bili navoji bodljikave ice.
Jakov se uspeo na stablo da bi pregledao i icu i zid. Nema ureaja za
uzbunjivanje rekao je.
Male bi ih ivotinje preesto aktivirale. Ali je ica vraki dobro
postavljena, a namotaji su iroki gotovo dva metra. Morat emo preskoiti.
Izraelac je skoio i skvrio se pored zida spojivi dlanove. Popnite
se naredio je Noelu.
Noel nije mogao izbjei prsten bodljikave ice na vrhu zida. Nije bilo ni komadia
zida koji nije pokrivala ica s opakim bodljama.
Holcroft je s naporom uspio poloiti lijevu nogu na djeli gornjeg ruba zida. Zatim
je skoio prebacivi se preko zlokobnog namotaja i doekao se na noge. Jakna mu
se zaplela. lanke na nogama jako je ogrebao, ali je ipak uspio. Ustao je jedva
svjestan da teko die, a bol na vratu i koljenicama doivljavao je kao obinu
nadraenost koja nije vrijedna spomena. Ako je stranac koji je nazvao Helden
doista dao tone obavijesti, on je sada udaljen samo nekoliko stotina metara od
Althene.
Na vrhu zida silueta Izraelca doimala se kao ptiurina na nonom nebu. Prekoraio
je namotanu icu i skoio na tlo okrenuvi se u zraku oko svoje osi; dodirnuvi
zemlju jednom se zakotrljao kao to bi se i aa zakotrljala pri padu ublaivi
udarac. Odmah je skoio na noge pored Holcrofta i pred njim podigao ruku
gledajui na sat.
Uskoro e est. Razdanit e se. Pourimo.
Migoljili su kroz umu izbjegavajui grane, preskaui hrpe lia sve dok nisu
naili na utabanu stazu koja je vodila do gostinjske kue. U daljini su vidjeli slab
sjaj svjetla koje je prodiralo kroz male katedralske prozore.
Stani! naredio mu je BenGadiz.
Zato?
Jakov je zgrabio Noelovo rame i sruio se na njega vukui Holcrofta na zemlju.
to to radite?
Tiho! Ne miite se! U kui se netko kree. Vjerojatno ljudi.
Noel je kroz travu gledao kuu koja nije bila udaljena vie od stotinjak metara.
Nije vidio nikakvo kretanje, nikakve likove u sobama. Ja nikoga ne vidim rekao
je.
Obratite panju na svjetlo. Svjetlo nije ujednaeno. Ljudi se kreu
ispred svjetiljaka. O tome treba uvijek voditi rauna.
Holcroft je odmah ugledao ono to je BenGadiz vidio. Mogle su se opaziti
neznatne promjene sjena. Normalno oko a posebice normalno oko zabrinutog
ovjeka koji se uri, koji bi potrao ne bi moglo zamijetiti te nijanse, ali one su
bile tu. Imate pravo proaputao je.
Hajdemo rekao je Jakov. Presjei emo kroz umu i pribliiti
se postrance. Nadam se da nas tako nitko nee primijetiti ako je netko
na strai.
Oprezno su se vratili u umu i izbili na istinu pored koje je bio teren za kroket.
Trava i iblje ibali su ih hladnoom; bili su ukoeni od zimske noi. Iza ravnog tla
bili su kuni prozori.
Ja u pretrati i dati vam znak da me slijedite proaptao je
Jakov. Sjetite se to sam vam rekao: bez buke.
Izraelac je pretrao preko travnjaka i unuo pored prozora.
Polako se uspravljao i virnuo unutra. Noel je kleao i napeto ekao
da skokne iz trave.
Znaka nije bilo. BenGadiz je stajao nepokretno pored prozora, ali nije pokazivao
nikakvu namjeru da podigne ruku. to nije bilo u redu?
Zato nije bilo signala?
Holcroft vie nije mogao ekati. Odskoio je kao neka oprezna ivotinja i pretrao
preko trave.
Izraelac se okrenuo zasjalih oiju. Bjeite! Maknite se odavde!
proaptao je.
O emu govorite? Ona je unutra!
BenGadiz je zgrabio Holcrofta za ramena i odgurnuo ga natrag. Rekao sam
natrag! Moramo se to prije izvui odavde...
Neemo otii dok ne vidimo to je! Noel je silovito podigao
ruke i razbio Izraelev eljezni stisak. Skoio je do prozora i pogledao
unutra.
Svemir je bio u ognju. Glava mu je prsla. Htio je vikati, urlikati, ali
nije mogao istisnuti ni daka, ni hropia, ni rjece. Samo uas, ista jeza koja se
ne glasa, koja je izvan razuma.
U slabo osvijetljenoj sobi ugledao je tijelo svoje majke dijagonalno svinuto u smrti,
oslonjeno na naslonja. Otmjena, udesno lijepa glava kupala se krvlju s nizom
mrkocrvenih rjeica preko naborane koe.
Noel je nekontrolirano podigao ruke i stisnuo ake, cijelo mu se bie napelo kao da
e prsnuti. Osjeao je kako se puni zrakom. akama je zaronio prema staklima.
Do udarca nije dolo. Onemoguila ga je ruka oko njegova vrata, sprijeio ga je
dlan preko usta. Bili su to divovski pipci koji su strahotno vukli njegovu glavu i
podizali ga s tla; kima mu se savila, a noge je osjeao kao smrvljene dijelove koji
padaju pod njim. Lice mu je bilo gurnuto u zemlju tako da vie nije mogao disati.
A zatim mu je otra bol prostrijelila vrat i vratila se vatra.
Znao je da je u pokretu, ali nije mogao objasniti ni kako ni zato. Grane su ga
ibale po licu, a ruke su mu ekiale po leima tjerajui ga naprijed u mrak. Nije
mogao znati koliko je u viseem stanju kaosa, koliko bolno lebdi sudarajui se s
trnjem i preprekama koje su ga hvatale u klijeta i trgale, ali se najzad naao pred
kamenim zidom. U uhu zau otri lave naredaba. Ustani! Preko ice!
Stade mu se vraati svijest. Osjeti novu vatru stvarnosti. Osjeao je otre metalne
iljke koji su ga ranjavali, boli do srca, kidali mu odjeu.
Zatim je bio vuen preko tvrdog tla i prikovan udarcem o vrata automobila.
Sljedee ega se sjea bila je unutranjost automobila. Sjedio je i piljio kroz
vjetrobran.
Stade se daniti.
Onemoale glave, slab, tup i jo nesvjestan svih injenica oko sebe, sjedio je u
naslonjau i itao Althenino pismo.
Najdrai Noel!
Sasvim je nevjerojatno da emo se nas dvoje jo vidjeti, ali, molim te, nemoj me
oplakivati. Moda poslije, ali ne sada. Za to nema vremena.
Radim ono to radim zbog jednostavnog razloga to to mora biti uinjeno, a
najloginije je da ja budem osoba koja to ini. ak i kad bi postojala druga osoba,
nisam nimalo sigurna da bih joj dopustila da obavi ono to je rezervirano za mene.
Neu se zadravati na lai s kojom sam ivjela vie od trideset godina. Moj novi
prijatelj, gospodin BenGadiz, sve e ti objasniti u potpunosti. Moda je dovoljno
da kaem da ja uope nisam bila svjesna te lai niti neka mi Bog bude svjedokom
strane uloge koja je bila tebi namijenjena.
Ja potjeem iz drugog razdoblja, onoga u kojemu su dugovi bili nazivani pravim
imenom, a na ast se nije gledalo kao na anakronizam. Ja vrlo rado plaam svoj
dug u nadi da e barem privid asti biti tako ostvaren, djeli asti obnovljen.
Ako se opet ne vidimo, znaj da si stvarao veliku radost mom ivotu. Ako je
ovjeku uope potreban dokaz da smo bolji od vlastitih izvorita, onda si ti taj
dokaz
Dodajem rije o tvojoj prijateljici Helden. Ja mislim o njoj kao o divnoj keri koju
sam mogla imati. Njena draest je u njezinim oima, njezini ljupkost u snazi,
njezina vrijednost u vrstini karaktera, bia. Poznajem je tek nekoliko sati, a za to
je vrijeme spasila moj ivot i bila voljna da svoj ivot rtvuje da bi moj spasila.
Tono je da u trenutku jasnoe esto doivimo i shvatimo cijeli ivotni vijek.
Sudbina je meni namijenila taj trenutak i djevojka uiva svu moj privrenost.
Neka te Bog pouri, moj Noel.
Voli te Althene
Holcroft je pogledao Jakova koji je stajao pored prozora u stanu zurei u sivo
svjetlo ranog zimskog jutra.
to je to to ona ne bi nikome drugome prepustila? upita Noel
zamagljenih oiju.
Sastanak s mojim bratom odgovorila je Helden.
Noel je stisnuo aku i zatvorio oi. Pred njim su lutala prostranstva i stropotavale
se sjene. Pakao je ve otvorio svoja smrtonosna vrata, a sada se uje kripa lanaca
koji e omoguiti potpuno otvaranje vrata koja uvaju sva paklenska hujanja.
BenGadiz je rekao da je tvoj brat naredio da te ubiju. Noel
pogleda Helden.
Da. On je mnoge poubijao i mnogima odredio smrt. Kasno sam
shvatila.
Holcroft se okrenuo Izraelcu. Moja je majka napisala da ete mi
vi objasniti la.
Ja to preputam Helden. Znam prilian dio prie, ali ona zna sve.
Zbog toga si otputovala u London? upita je Noel.
Zbog toga sam otputovala iz Pariza odgovorila je. Ali nisam
otila u London, ve u malo selo na jezeru Neuchatel.
Ispriala mu je o Werneru Gerhardtu, o Wolfsschanzeu, o noviu s dvije strane.
Nastojala se sjetiti svake pojedinosti koju je ula od posljednjeg pripadnika
Nachrichtendiensta.
Kad je zavrila, Holcroft je ustao. I tako sam ja cijelim putem bio gubitnik jedne
lai. Za drugu stranu Wolfsschanzea.
Ti si ifrirani broj koji otvara trezore Sonnenkindera objasnio mu je BenGadiz.
Ti si omoguio da budu potovani svi zakonski propisi, ti si im omoguavao da im
svi zakoni podmazuju maineriju privida i lai. Tako velika sredstva ne mogu
iskoiti iz zemlje, sama po sebi, a da nema odreene strukture. Treba zadovoljiti
lanac zakonitosti ili e biti postavljeno pitanje njihova prava, njihove elje da ih
uzurpiraju. Wolfsschanze to sebi nije mogao priutiti. To je bila fantastina,
briljantna prijevara.
Noel je pogledao na zid vrata spavae sobe. Pribliio se slabo osvijetljenom zidu sa
zidnim tapetama vrlo bizarnih ara. Mrani likovi u uzorku nizova koncentrinih
krugova koji se prodiru. Prigueno svjetlo ili njegov neprilagoen vid izazivali
su suludu vrtnju tih krugova; crne su toke strelovito brzo nestajale da bi se opet
pretvarale u jo vee krugove. Krugovi, Krugovi lai. U tim krugovima nije bilo
ravnih crta istine, samo la. Samo lai!
uo je kako mu se u utrobi stravino brzo raa i obre straan krik koji mu je
izletio iz grla u istom trenu kad su mu se ake sruile prvi put na zid, na krugove,
bijesno ih tukui, ponesene eljom i silinom da uniti te strane krugove.
Dodirnule su ga druge ruke. Njene ruke.
ovjek u mukama obraa mu se viui, plaui, jer je u njemu nada koja e patnika
izbaviti od prokletstva.
A taj je ovjek bio laan!
Gdje je on? Sto je uinio?
Osjetio je suze u oima i krugovi su poeli igrati jo lue gubei se u izmaglicama,
u besmislenim aranjima, mijenjajui izgled, boje, brzinu, udaljenost.
Drala ga je Helden i povlaila mu lice na svoje. Njezini njeni prsti otirali su mu
suze.
Moj mili. Moj jedini dragi...
Ja... u... ubiti! Opet je uo zvuk svog krika, stranu samouvjerenost svojih rijei.
I hoe odgovorio mu je glas, odjekujui u prostorima svijesti.
Snaan, oran glas koji je pripadao BenGadizu. Jakov je odgurnuo Hel
den u stranu i okrenuo ga pritiui mu ramena o zid. Hoe!
Noel je pokuao izotriti sliku koju su mu davale upaljene oi, pokuavao je smiriti
drhtavicu. Ti si me pokuao sprijeiti da je vidim! Kako si to mogao uiniti!
Znao sam da ne mogu mirno je odgovorio Jakov. Znao sam
to kad si dojurio, kad si nasrnuo. Malo je ljudi na zemlji tako izvjeba
nih kao to sam ja, ali ti ima u sebi neto izvanredno, sasvim posebno.
Ne znam da li bih to mogao sasvim razjasniti, ali sam zahvalan sudbini
to nisi moj neprijatelj. Zbog raznih razloga.
Ja te ne razumijem.
Dajem tebi opciju Har Sha'alava. To e zahtijevati najizvanred
niju disciplinu za koju si sposoban. Bit u sasvim iskren: ja to ne bih
mogao uiniti, ali ti vjerojatno moe. Gotovo sam uvjeren u to.
O emu se radi?
Proi svu ceremoniju u banci, izdri je s ubojicama svoje majke, s
ovjekom koji je naredio Heldeninu smrt i smrt Rihcarda Holcrofta.
Suoi se s njime, suoi se s njima. Potpii dokumente.
Ti si sasvim poludio! Tvoj jebeni mozak sasvim je poandrcao!
Nee biti ba tako! Mi smo prouili zakone i propise. Od tebe e zahtijevati da
potpie i dokument o prenoenju prava na drugoga. U sluaju svoje smrti, tim
dokumentom prenosi sva prava i obaveze na sunasljednike. Kad to uini,
potpisao si smrtnu presudu. Potpii! To nije tvoja smrtna presuda, ve njihova!
Noel je gledao u Jakovljeve tamne, moleive oi. Opet je to opazio: ravna crta
istine. Neko su vrijeme obojica utjeli, a onda je Holcroft poeo polako vraati
vlast nad sobom koju je izgubio. BenGadiz mu je pustio ramena; vratila se
ravnotea.
Sada me oigledno trae rekao je Noel. Oni misle da sam otiao u von Tieboltov
apartman. Ne znam hoe li saznati pravo stanje stvari.
Ti si bio tamo. U vrata nismo vratili konie koji su bili postav
ljeni pa e im biti jasno da je netko ulazio, to jest da si ti bio u sobi.
Meutim, kako nikog nisi naao, otiao si.
Kamo sam otiao? To e ih zanimati.
Poznaje li grad?
Ne ba naroito.
U tom sluaju vozikao si se taksijima; vozio si se du obale zau
stavljajui se uz najmanje desetak pristanita i marina; raspitivao si se za
svoju majku, razgovarao si s ljudima koji su na bilo koji nain mogli
vidjeti tvoju majku. To je uvjerljiva pria jer oni ionako misle da si
zahvaen panikom koju vie nisi u stanju savladati. Bojim se da bi svaka
druga pria bila sumnjiva, a i njihova je sumnjiavost vjerojatno dosegla
vrhunac. Dobra e ih pria smiriti i vratiti im prijanje samopouzdanje.

Ubrzo e sedam i trideset odgovorio je Noel. Malo je vre
mena. Za sat i pol moram biti u banci. Trebam se vratiti u hotel. Sastat
emo se nakon konferencije u banci. To valjda nee dugo potrajati.
Gdje emo se sastati?
Uzmi sobu u Excelsioru na ime branog para. Doi tamo poslije
devet i trideset, ali znatno prije podneva. Ja sam u sobi etirijedanaest.
Stajao je izvan hotelske sobe, pored vrata. Osam sati i tri minute.
Vrijeme je za poetak drame.
Iz sobe su dopirali ljutiti glasovi. Von Tiebolt je vodio glavnu rije; tonije jedini
je on govorio. Ton glasa bio je otar, rezak, na rubu nasilja. Oito se maska poela
micati na licu.
Nasilje. Holcroft je duboko uzdahnuo i prisilio savladati sve instinkte koji su mu
parali utrobu. Ono to ga eka jae je od ljudske izdrljivosti: treba se suoiti s
ovjekom koji mu je ubio majku i oca te gledati ga u oi ne otkrivajui svoje
raspoloenje.
Skupio je svu snagu i pokucao na vrata. Bio je sretan to mu ruka nije zadrhtala.
Nasta tiina, a zatim se vrata otvorie. Noel Holcroft gledao je oi u oi
plavokosog ubojicu svojih najdraih.
Noel! Gdje si bio? Svugdje smo te traili!
I ja sam traio odvratio je Noel, kojemu nije bilo teko pokazati
umorno lice. Gluma bi bila sasvim nepotrebna. Osjetio je u trenutku
da e jedva moi izdrati pritisak boli i osvetoljubivosti koju je osjeao
kao snagu koju nikad u ivotu nije bio doivio.
Proveo sam no traei je. Nisam je mogao nai. Ja ne vjerujem
da se ona uope pojavila u ovom gradu.
Nastojat emo je pronai odgovorio je von Tiebolt. Lice mu je
izraavalo iskrenu zabrinutost. Ni traga nespokojstva, ni trunke samilo
sti, ni djeli sekunde u nemiru. Prokleta hulja, pomisli Holcroft.
Evo, popij kavu nastavio je von Tiebolt. Uskoro emo poi u
banku i sve e biti svreno.
Da, sve e biti svreno, zar ne? zlokobno upita Noel.
Njih trojica su sjedili s jedne strane dugakog konferencijskog stola. Holcroft u
sredini, Kessler njemu slijeva, a von Tiebolt s desne strane. S druge strane stola,
nasuprot njima, sjedila su dva direktora La Grande Banque de Geneve.
Ispred svakog od prisutnih bila je uredno sloena hrpica pravnih dokumenata i
drugih slubenih papira. Svaka je hrpica bila istovjetna ostalima, a papiri su bili
sloeni onako kako je primjereno sastanku te vrste, s takvim dnevnim redom.
Oima su pratili tipkane rijei, stranice su pozorno okretali i pomno se upoznavali
sa sadrajem. Proteklo je vie od jednog sata kad je zavreno glasno itanje svih
dokumenata u cijelosti.
Preostala su jo dva dokumenta u koricama oznaenima tamnoplavim rubom.
Progovorio je direktor s lijeve strane.
Kao to sam uvjeren da ste toga sasvim svjesni, kad je rije o raunu takve
veliine i ciljevima koji su predvieni u dokumentu, La Grande Banque de Geneve
ne moe zakonski preuzeti odgovornost za isplate im novac bude osloboen i vie
ne bude pod naim nadzorom. Dokument je vrlo specifian u pogledu tereta te
odgovornosti. Odgovornost je jednako podijeljena izmeu sva tri sudionika. Prema
tome, zakon zahtijeva da svaki od vas potpie dokument o ustupanju svih prava i
obaveza na ostalu dvojicu sunasljednika i izvritelja u sluaju da jedan umre prije
ostale dvojice. Meutim, ta se prava i obaveze ne tiu individualnih dijelova koje
svaki od vas dobiva po slovu ovog dokumenta pa ti dijelovi, u sluaju neije smrti,
pripadaju njegovu imanju i slijede sudbinu ostale njegove imovine. Direktor je
opet stavio naoale. Molim vas da proitate stranice koje su pred vama. Uvjerite
se da odgovaraju mome objanjenju, a zatim se potpiite, svaki u prisutnosti ostale
dvojice. Zamijenite dokumente, tako da svi potpisi budu na
svakom od njih.
itanje je bilo vrlo brzo. Uslijedilo je potpisivanje. Predajui potpisani dokument
Kessleru, Noel ga je kao sluajno upitao za brata.
Da, vidi, zaboravio sam te neto priupitati, Erich. Gdje je tvoj
brat? Mislio sam da e i on biti ovdje u enevi.
Kessler se promekoljio, ali je mirno odgovorio. Zbog svih ovih uzbuenja,
zaboravio sam ti rei. Nasmijeio se. Hansa je neki posao zadrao u Munchenu.
Uvjeren sam da emo ga ugledati u
Ziirichu.
U Ziirichu? Ugledat emo ga u Zurichu?
Znanstvenik je pored Holcrofta uputio pogled von Tieboltu. Da, ovaj, u Zurichu.
Mislio sam da smo isplanirali da u ponedjeljak budemo u Zurichu. U ponedjeljak
ujutro, zar ne?
Noel se okrenuo plavokosom. To nisi spomenuo.
Nismo imali vremena za razgovor. Zar ti ponedjeljak nije prikla
dan dan?
Ni govora, u redu je. Moda u do tada uti za nju ili o njoj.
to?
Moja majka. Za nju. Ili moda za Helden. Trebalo bi da nazove.
Da, svakako. Uvjeren sam da e se do ponedjeljka sastati i s jed
nom i s drugom.
Posljednji dio ceremonije bio je formalno oslobaanje bankovnog rauna. Poslije
vie od trideset godina. Raunalo je ve izbacilo brojeve i rahranilo se podacima.
Nakon potpisa svake osobe u sobi, bit e izbuena ifra za svakog pojedinog od
trojice, novac e biti pretvoren u likvidna sredstva i prebaen u banku u Zurichu.
Svi su potpisali.
Direktor s desne strane uzeo je telefonsku slualicu. Ubacite sljedee brojeve u
raunalnu banku jedanaest. Jeste li spremni?... est, jedan, etiri, etiri, dva. Crtica
etiri. Osam, jedan, nula, nula. Crtica nula... ponovite, molim vas. Direktor je
sluao i zatim kimnuo. Tono je. Hvala vam.
Je li sada sve gotovo? upita njegov kolega.
Sve je gotovo odgovorio je direktor. Gospodo, od ovog je tre
nutka iznos od sedam stotina i osamdeset milijuna amerikih dolara na
vaem zajednikom imenu u La Banque du Livre u Zurichu. Neka vas
prati mudrost proroka i neka Bog upravlja vaim odlukama.
Kad su izili iz banke, von Tiebolt se okrenuo Holcroftu. Kakvi su tvoji planovi,
Noel? Znai, moramo biti oprezni. Nachrichtendienst nee ovo uzeti laka srca, to ti
je sigurno jasno?
Znam. Planovi? Nastojat u pronai svoju majku. Ona je negdje.
Mora biti negdje.
Uredio sam preko svog prijatelja, prvog zamjenika predsjednika
Kantona eneva, da nas trojica dobijemo policijsku zatitu. Ljudi odre
eni za tebe bit e ti prikljueni u Excelsioru, a nama e se nai priklju
iti u d'Accordu. Dakako, ako se ti ne odlui preseliti se k nama.
To je suvie posla odgovorio je Holcroft. Sad sam se ve
napola snaao u svom hotelu. Ostat u u Excelsioru. Je li vam to odgovara?
Dakako, dakako prvi je odgovorio Kessler.
Dakako ponovio je von Tiebolt.
Hoemo li ujutro otputovati u Zurich? nastavio je Kessler
ostavljajui odluku von Tieboltu.
Mislim da bi bilo dobro da putujemo odijeljeno rekao je Hol
croft. Ako policija nema nita protiv, ja bih otputovao kolima, i to to
prije mogue.
Vrlo dobra zamisao, moj prijatelju rekao je von Tiebolt. Poli
cija se nee protiviti, a putovanje kao to ti predlae, svaki sam za
sebe, ini mi se da je vie nego razborito. Ti poi vlakom, Erich; ja u avionom, a
Noel e kolima. Rezervirat u sobe za sve nas u Colum
bineu.
Holcroft je pristao. Ako do sutra ne ujem ni glasa od majke ili Helden, ostavit u
im poruku da me tamo potrae odgovorio je. Zgrabit u taksi. Brzo je odetao do
ugla. Da je ostao jo samo jednu minutu, eksplodirao bi bijes u njemu. Mogao bi
ubiti von Tiebolta golim rukama. Prije nego to je otiao ak ga je pogledao u oi i
nastojao iskazati neto slino zaetku osmijeha, ali ne zna koliko je
u tome uspio.
Kakva je Kesslerova uloga? Zna li on sve to zna i von Tiebolt? I zato je onako
blesavo lagao o svome bratu? Zar je taj znanstvenik krvavih ruku doista tako
smukan tip, nesposoban da se nosi s obinom improvizacijom? Dakako, on ne
vjeruje Kessleru, ali je ipak zanimljivo kako je taj ovjek mogao onako spretno
ubiti onog ovjeka i predstaviti to ubojstvo kao odgovor na agresivnost njegove
rtve.
Nee ni njega zaboraviti. Ni njega nee mimoii kazna. On je znao za smrt njegova
oca, za smrt njegove majke. Znao je i za naruenu Buonoventurinu smrt, ali se
pravio kao da ga razdire sauee.
Johann i Kessler su utjeli nekoliko trenutaka gledajui Noela kako
zaustavlja taksi i brzo ulazi u kola.
Ne ini mi se da je ba ugodnog raspoloenja primijetio je Kes
sler. Vjerojatno ga je sasvim uznemirila injenica da mu se majka nije
javila. Moda neto sumnja. A i Helden mu se nije mogla javiti, dakako.
Ipak, moramo primijetiti da se dobro dri nakon svih tih potresa koji
su ga drmali iz dana u dan. Vie nego dobro.
Johann je progovorio vrlo mirno.
On zna. Koliko zna, ne bih mogao zasigurno rei, ali zna.
Kako moe biti siguran u to? upita ga Erich Kessler kojemu to
nije padalo na pamet.
U poetku sam to samo osjetio, nekako sam osjetio da postoji
neto to on zna, a nee rei. No, potom sam postao siguran u to.
Ti si u odgovoru gadno pogrijeio. Da, kad te pitao za Hansa.
Pa rekao sam da emo se s njim sastati u Zurichu, zar...
Upitao te za Hansa i prihvatio je tvoj odgovor da je on jo u
Miinchenu. Meutim, on zna da to nije istina. Recepcionar u
d'Accordu mu je sino ponudio da e zazvoniti u Hansovoj sobi. I tako mu je sve
jasno.
Oh, moj Boe...
Nemoj se zbog toga suvie uzrujavati jer ti to nisi znao, a i nisi
bio u situaciji da mu odgovori na nain koji bi mu zadovoljio znatie
lju. To je bila situacija koja je morala ispasti onako kako je ispala, to
jest krivo.
Da li to znai...
To nita ne znai. Rekao sam ti da se ne uzrujava odgovorio
mu je von Tiebolt.
Progovorivi nakon krae utnje, Johann von Tiebolt je dodao: Na ameriki
kolega umrijet e na putu u Zurich.

Ubojstvo Noela Holcrofta ako ve bude ostvareno, a tako je von Tiebolt predvidio
treba biti izvedeno na cesti sjeverno od Fribourga, juno od Koniza. Misao da je
von Tiebolt tako zacijelo predvidio, izrazio je Jakov BenGadiz. I BenGadiz je bio
uvjeren da e ga ubojica ili ubojice ekati na tom dijelu puta. Udaljenost je iznosila
neto vie od dvadeset kilometara, a put je vrludao kroz breuljke i brda. U ovo
doba godine promet je bio slab. Iako klima nije alpska, zimi esto padaju slabi
snjegovi, a ceste nisu najbolje; vozai ih najradije izbjegavaju.
Ali, Holcroft je na karti ucrtao rutu koja je izbjegavala autocestu i ekspresne
putove, a usredotoila se na provincijske gradie s arhitekturom koju je Holcroft,
kako je objasnio, namjeravao razgledati.
Recimo da je bilo tako. Zapravo je Jakov ucrtao put, a Noel je kartu predao
policajcima koji su po nareenju stvarnog efa kantona trebali biti njegovom
pratnjom na putu prema sjeveru. injenica da nitko nije rekao Holcroftu da put
koji je odabrao nije ba preporuljiv ni inae niti u to doba godine, jo je vie
uvjeravala Izraelca da je von Tiebolt namjeravao ubiti Noela na tom dijelu puta.
Jakov je razmiljao i o nainu na koji e biti izveden pokuaj ubojstva. Jasno je da
ni von Tiebolt ni Kessler nee biti na mjestu ubojstva, ve e nastojati da ih to
vie zamijete na drugoj strani. Alibi, zlu ne
trebalo.
A odlui li se von Tiebolt na ubojstvo, izvest e ga najmanji mogui broj ubojica
plaenih ubojica koji nisu ni na koji nain povezani s Wolfsschanzeom. Ubojice se
nee baciti na posao odmah nakon sastanka u La Grande Banque de Geneve. Bilo
bi to suvie komplicirano i neugodno. A poslije bi ubojicu ili ubojice likvidirali
Sonnenkinder; svi tragovi koji vode do Wolfsschanzea bit e uklonjeni.
To je bila von Tieboltova strategija kako ju je vidio Jakov BenGadiz pa je trebalo
odmah izraditi plan protustrategije. Takve koja mora zadovoljiti samo jedan uvjet,
a to je da Noel sigurno stigne u Ziirich. To je jedino vano. A kad stigne u Ziirich,
to e biti dokaz uspjeha poetka njihove strategije. Postoje deseci naina ubojstava
u velikom gradu, a Jakov je strunjak za sve te naine. I vie.
Putovanje je poelo. Protustrategija je stupila na snagu. Holcroft je vozio veliki i
snani automobil koji je iznajmio od Bonfilsa u Zenevi, najskuplje agencije za
iznajmljivanje automobila u vicarskoj koja se specijalizirala za neuobiajene
automobile, za neuobiajene klijente. Bio je to rollsroyce opremljen elinim
oplatama, staklima koja odolijevaju mecima i gumama koje mogu izdrati nekoliko
rupa u slijedu.
Helden je vozila svoj automobil otprilike kilometar i pol ispred Noela; upravljala je
jadnim renaultom, koji je ipak sluao zapovijedi.
BenGadiz je bio odostraga, takoer na udaljenosti od kilometar i pol. Vozio je
maserati, uobiajena kola meu enevskim bogataima, kola koja mogu postii
veliku brzinu. Izmeu Jakova i Holcrofta bila su policijska kola s dvojicom
policajaca koji su Noelu dodijeljeni kao pratnja. Policija nije imala pojma o
Amerikancu, niti o dogaajima koji slijede.
Oni e biti onesposobljeni negdje na putu rekao je Izraelac dok
su njih troje prouavali karte u Noelovoj hotelskoj sobi. Ne, oni nee
biti rtvovani jer bi bilo suvie pitanja. Oni su doista policajci i sasvim
su nevini. Dobio sam brojeve njihovih ljemova i nazvao Litvaka. Pro
vjerili smo. Oni su tek prvu godinu u policijskoj slubi i pripadaju
postaji sredinje policije i uprave policije. Kao takvi, nisu ba osobito
iskusni.
Hoe li oni biti i sutra?
Hoe. Nareeno im je da budu s tobom sve dok cirika policija
ne preuzme uvanje. To po mom miljenju znai da e tijekom vonje
otkriti da im kola nisu u redu, nazvat e svoje starjeine i izvijestiti ih
pa e im biti reeno da se vrate u enevu. I tako e izvjetriti nareenje
o tvojoj zatiti.
Znai da su onda samo fasada.
Tono. Zapravo e posluiti svrsi. Dok god ih bude vidio, bit e
siguran. Nitko nee poduzeti nita protiv tebe.
Evo, sada ih vidi, pomisli Noel gledajui u retrovizor. Pritiskao je konice snanog
rollsroycea pri dugim zavojitim sputanjima nizbrdo. Daleko dolje ugledao je
Heldenina kola koja su se pojavila iza zaokreta. Za dvije minute ona e usporiti i
priekati ga. Nee pritisnuti papuicu za brzinu prije nego njihova kola ponovo ne
budu u vidnom polju meusobnih ogledala. I to je bio dio unaprijed dogovorenog
plana. To je uinila i prije tri minute. Svakih pet minuta moraju biti u vidnom
dodiru. Tako je elio razgovarati s njom. Samo razgovarati... jednostavno
razgovarati... obine svakodnevne rijei... nita povezano sa smru, razmiljanjem
o smrti ili strategijama koje su smislili da bi izbjegli smrti.
Ali, takav je razgovor mogu tek poslije Zuricha. I u Ziirichu e biti u drutvu
smrti, ali bit e to smrt o kojoj Holcroft nikad nije mislio ni u snu. Jer, on e biti
ubojica; nitko drugi. Nitko drugi. On zahtijeva to pravo. On e gledati u oi
Johanna von Tiebolta i rei mu da e ubrzo
umrijeti.
Vozio je prebrzo; bijes ga je navodio da suvie pritie papuicu. Usporio je; nije
vrijeme da sam obavi posao koji mu je namijenio kao rtvi Johann von Tiebolt.
Zapoe snijeiti i cesta koja se sputala bila je prilino skliska.
Jakov je psovao slabi snijeg, ali ne zato jer je vremenska situacija oteavala
vonju, ve je smanjivala vidljivost. Oslanjali su se samo na vidokrug i na
informacije koje su tako mogli dobivati. Komunikacija putem radija bila je
nemogua jer bi bilo sasvim jednostavno hvatati
njihove radioporuke.
Izraelac je dotaknuo nekoliko stvari koje su bile na sjeditu pored njega; sline su
se stvari nalazile i u Holcroftovu rollsu. Sve su te stvari bile dio protustrategije
njezin najdjelotvorniji dio.
Eksploziv. Ukupno osam komada. etiri naboja omotana u plastiku eksplodirat e,
zahvaljujui satnom mehanizmu, tono tri sekunde nakon udarca; i etiri
antitenkovske granate. Osim eksploziva bila su i dva vatrena oruja: koltautomatik
amerike vojske i karabin. I revolver i puka, oba oruja puna metaka, imala su
otkoene sigurnosne zatvarae i bila spremna za paljbu. Sve je to kupljeno pomou
Litvakovih veza u enevi. Miroljubiva i mirna eneva u kojoj je takvog arsenala u
manjim koliinama nego to teroristi vjeruju, ali u veim koliinama nego to to
vicarske vlasti mogu zamisliti.
BenGadiz je pozoran gledao kroz vjetrobran. Ako se to mora dogoditi, dogodit e
se ubrzo. Policijska kola, koja su nekoliko stotina metara ispred njega, bit e
onesposobljena, to e vjerojatno biti rezultat neijeg namjernog petljanja: klipovi
e biti presvueni kiselinom tono proraunato da u odreeno vrijeme izjedu put
kroz gume; ili e pokvareni radijator biti napunjen koagulantom koji e zaepiti
cijevi... Postoji toliko naina, samo treba htjeti. Ali, policijskih kola odjednom nee
biti na mjestu koje im je predvieno i Holcroft e biti izoliran.
Kao to je bilo predvieno.
Jakov se nadao da je Noel tono upamtio to treba uiniti ako se pojave neka udna
kola. On treba voziti u cikcaku, a Jakov e ubrzati i zakoiti svoj maserati tek koji
metar od nepoznatog automobila i baciti na nj plastiku s eksplozivom ekajui
nekoliko sudbonosnih sekundi da doe do eksplozije i da se Holcroft udalji s
nianskog kruga. Ako bude nekih problema pogrean eksploziv ili ako ga ak ne
bude granate e posluiti kao zamjena sline vrste.
To e biti dovoljno. Von Tiebolt ne moe riskirati vie od jednog automobila s
ubojicama. Treba raunati na mogunost nailaska neplaniranih kola sa znatieljnim
vozaima, treba voditi rauna o sluajnim oevicima. Ubojica e biti malo i bit e
profesionalci. Voa Sonnenkidner nije idiot. Ako se isplanirana Holcroftova smrt
ne ostvari na putu u Koniz, bit e za nju vremena u Zurichu.
To je greka Sonnenkinder, pomisli Izraelac odjednom obuzet zadovoljstvom. Von
Tiebolt nije znao za Jakova BenGadiza. Taj takoer nije idiot, takoer je
profesionalac. Amerikanac e stii u Ziirich, a kad jednom bude u tom gradu,
Johann von Tiebolt e biti mrtav ovjek, kao to i na Ericha Kesslera treba gledati
kao na mrtva ovjeka kojeg je ubio ovjek to je pucao u bijesu.
Jakov je opet opsovao. Snijeg je bio gui, a pahuljice sve vee. Velike su
pahuljice znaile da vijavica nee potrajati i da se snijeg nee zadrati, ali je sada
to ipak bio neplanirani prekid koji mu se nije sviao.
Nije mogao ugledati policijska kola! Gdje su? Cesta je obilovala otrim zavojima i
naglim promjenama smjera. Policijska kola kao da su propala u zemlju.
Jednostavno ih nigdje nije bilo. Izgubio ih je! Kako mu se to, za ime Boje, moglo
dogoditi?
No, opet je ugledao policijska kola i ponovo poeo disati nakon neugodno
zadrana daha. Pritisnuo je papuicu da smanji razdaljinu. On sebi ne smije
dopustiti da mu misli opet odlutaju; nije on u simfonijskoj koncertnoj dvorani u Tel
Avivu. Policijski automobil je klju dogaanja i ne smije ga ni za trenutak smetnuti
s uma.
Vozio je bre nego to je mislio. Brzinomjer je pokazivao sedamdeset i tri
kilometra, to je prebrzo za tu cestu. To mora da je nekada bila rimska cesta pa je
stoljeima bila zaputena da bi je se ipak netko sjetio, ali u vrijeme dok jo nije bio
izumljen ni parni motor, a kamoli automobil. Cesta je tvrdoglavo slijedila svaki
obris terena, prelijena da se spusti gdje je to bilo mogue, suvie voljna da se uspne
tamo gdje se i to moglo izbjei. Onda ju je netko asfaltirao i ucrtao u karte kao
presporu i prelijepu pejsanu cestu koja slui svaemu, ali ne i prometu. Ali
aknuti Amerikanac u skupocjenim kolima moe voziti kuda mu drago mislili su u
agenciji za iznajmljivanje automobila. I tako Jakov BenGadiz vozi po toj cesti
oajnici gubei iz vida ovjeka koga slijedi i policajce koje takoer prati.
Opet je poeo voziti bre. Kako to? Zato? Tada je saznao odgovor. On zapravo
smanjuje razmak izmeu sebe i enevskog policijskog automobila, ali policijska
kola ubrzavaju. Voze bre nego prije. Ne samo bre, ve i opasno za njih! U brzini
ulaze u zavoje, ubrzavaju kroz meavu... i sve se vie pribliavaju Holcroftu! Zar
je policajac koji vozi ta kola umobolan? BenGadiz je piljio kroz vjetrobran
nastojei shvatiti to se dogaa. Neto ga je muilo, a nije znao objasniti to. Zar je
von Tiebolt smislio drukiju strategiju? Ili su moda policijska kola u boljem
stanju nego je pretpostavljao da e biti? Ili kola nisu dovoljno struno
onesposobljena?
Sto, doavola, misle i rade ti policajci?
Tada je ugledao neto to ga je prenerazilo. Neto ega prije nije bilo na
policijskim kolima.
Urez na prtljaniku. Prorez! Na prtljaniku slubenih kola enevske policije koja je
pratio prola tri sata nije bilo nikakvog proreza.
A sada postoji!
To su drukija policijska kola, to su druga policijska kola!
Za vrijeme vonje, negdje u spletu zavoja, policajci su uli radionaredbu da
prestanu voziti u zatitnici. Neka se maknu s ceste. Njihovo su mjesto zauzela
druga kola. A to je znailo da su ljudi u tim kolima znali za maserati i, prema tome,
bili mnogo opasniji.
Holcroft nije imao pojma o njima. Nije uoio promjenu jer su ga opet pratila kola
iste marke i policijskih oznaka.
Policajci su zapoeli svoju akciju. Uletjeli su u dugaki zavoj. Jakov je sluao
stalne signale njihove sirene kroz meavu i vjetar. Holcroftu su se javljali
signalom. Sad su njihova kola bila sasvim blizu Holcroftovih i za koji e trenutak
voziti uz njega.
Ne! Ne ini to! vikao je Jakov u vjetrobransko staklo drei
palac na sireni. Vie nije bilo vremena za dvojbu. Kivan zbog dogaaja
koji ga odjednom zatekoe, Izraelac je vrsto stezao volan dok su gume
opasno klizile po povrni otrih zavoja. Ugledao je policijska kola samo
pedeset metara od sebe i dao pun gas svom maseratiju.
Holcroft! Nemoj! vikao je gotovo bezumno.
Bez ikakve najave ili znaka izvana, rasprsne se vjetrobran Jakovljevih kola.
Siune krunice smrti pojavie se posvuda po staklu. Osjeao je kako mu staklo
sijee lice, prste. Bio je pogoen. Iz razbijenog stranjeg stakla policijskog
automobila sijala je smrt iz strojne puke.
Iz pokrova motora propitao je dim. Eksplodirao je hladnjak. Trenutak potom meci
su izbuili gume. Rasprsnuli su se dijelovi guma i otpali u fijucima. Maserati se
zanio udesno i udario u nasip.
BenGadiz je rikao do neba udarajui ramenom o vrata koja se nisu mogla otvoriti.
Iza njega zapalio se benzin.
Holcroft je vidio policijska kola na retrovizoru. Naglo se stadoe pribliavati i
davati signale, i svjetlosne i zvune. Palili su i gasili putna svjetla i trubili. Tko zna
zbog kojih su mu razloga nastojali skrenuti pozornost na neto? Vjerojatno na
neto vano.
Nije bilo mjesta za zaustavljanje u zavoju. Tek nekoliko stotina metara nie bit e
ravna cesta. Usporio je rolls kad su mu policijska kola dola sa strane. Ugledao je
lik mladog policajca zamuen gustom
susnjeicom.
uo je nervoznu sirenu policajaca i opet ugledao brzo paljenje i
gaenje reflektora. Spustio je prozor. Zaustavit u sa strane im...
Ugledao je lice. I izraaj tog lica. Taj ovjek nije nijedan od onih mladih policajaca
koji su mu predstavljeni u enevi! To lice nije nikad vidio, a pored tog lica bila je i
cijev puke.
Oajniki je nastojao podii prozor. Bilo je prekasno. uo je pucnjave iz puke,
ugledao je zasljepljujui sjaj svjetla, vatre, osjetio je kako mu stotine noia za
brijanje reu kou na rezance. Ugledao je svoju krv kako prska po staklu i cijelim
je tijelom osjeao svoje krikove kako odjekuju automobilom koji je podivljao.
Metal je sabijao i grickao metal stenjui pod silinom tisua udaraca. Ploa s
instrumentima visila je naopako; pedale su bile tamo gdje je trebao da biti krov; i
odjednom je on bio uz krov, sjedio je na njemu, pao s njega, bio zbaen natrag na
sjedite pa snano odbaen na staklo i otrgnut od stakla, nabijen na volan, podignut
u zrak, odbaen u prostor.
U tom je prostoru vladao mir. Iezli su bolovi od noica za brijanje i on je kroz
izmaglice svijesti odetao u prazninu.
Jakov je revolverom razbio staklo preostalog dijela vjetrobrana. Puka se nekako
zabila u pod i iskrivila; plastini eksploziv ostao je u kutiji; bombi nije bilo nigdje
na vidiku. Bio je nauen vidjeti i doivjeti svakoga vraga, vidio je toliko toga to se
iz sigurnog proricanja preobrnulo u ludilo, ali odjednom mu se uini da je pred
njim kraj svega.
Sve je oruje bilo neupotrebljivo, osim jednoga. Ono mu je bilo pri ruci. Bilo mu je
u ruci i on e ga upotrebljavati sve dok mu ne nestane municije, sve dok ga ivot
ne napusti.
U lanim policijskim kolima bila su trojica mukaraca. Trei, strijelac, jo se
jednom sagnuo na stranjem sjeditu. BenGadiz mu je jasno vidio glavu u
retrovizoru! Sada! precizno je naciljao kroz oblake pare i pritisnuo obara. Lice u
koje je gaao naglo se dijagonalno trznulo prema automobilskom krovu, a zatim
tupo palo na rasprskana stakla
njegovih kola.
Jakov je jo jednom svom snagom udario ramenom o vrata. Popustila su i jedva se
otvorila. Nije bilo vremena za ekanje; morao se to prije izvui iz opasnih kola jer
su plameni jezici odostraga prijetili eksplozijom spremita s benzinom. I ispred
njega bilo je burno.
Voza policijskog automobila svom je silinom udario u rolls. Drugi policajac bio je
na cesti i potrao prema Holcroftovu prozoru; izvana je okretao Holcroftov volan.
Namjera im je bila jasna: nastojali su odgurati kola u jarak pored ceste.
Iako su se vrata malo otvorila, opet su zapela pa je BezGadiz sada snagom cijelog
tijela udario o vrata. Uspio je. Vrata su sasvim svladala otpore i otvorila se.
Izraelac se izvukao na snjenu povrinu ceste, a rane su mu proizvele stotinu
crvenih pruga na bijelom prahu. Podigao je revolver i ispaljivao metak za metkom.
Vid mu nije bi savren, a cilj je bio nesiguran i nejasan. Micao se kao da je iznad
neke vreline.
A onda su se odjednom dogodile dvije straen stvari. Nepredviene, ali predvidive.
Rolls je odgurnut do ruba ceste i zatim se skotrljao niz nasip. Rafal iz strojne
puke ispunio je zrak optereen snijegom. Meci su napucali neravnu crtu po cesti i
prozujali preko Jakovljevih nogu. Da je bio pogoen, ne bi osjeao bol. Tako je
mislio. Tako se i dogodilo jer je odmah potom bio pogoen.
Nije bilo vremena da slua signale osjetila, nije bilo vrijeme boli. Iskrivio se,
okrenuo se, prevrtao se kako je god mogao. Ruke su mu doticale prerezanu gumu,
pa elik i opet elik, pa hladne komade stakla i snijega. Trebalo se udaljiti to prije.
Prevrnuo se jo nekoliko puta, nespretno kao tuljan na suhom. to dalje od
neizbjenog.
Eksplozija zapara zrakom; maseratijev rezervoar s gorivom prsnuo je dugakim
plamenim jezicima. A BenGadiz zau rijei, viku u daljini. Mrtvi su! Okreni kola!
Bjeimo odavde!
Napadai su pobjegli.
Helden je usporila prije vie od minute. Barem bi sada morala ugledati Noelova
kola u retrovizoru. Gdje je? Zato se zadrao? Parkirala je kola na rubu ceste i
ekala. Prole su jo dvije vjene minute i vie nije mogla ekati. Osjeala je udan
plamen od kojeg se jei koa.
Polukruno je okrenula automobil i stade voziti unatrag, uzbrdo. Pritisnula je
papuicu do poda i pogledala na kazalo: prela je vie od pola kilometra, ali jo
nije bilo ni traga Noelu. Ruke joj se poee tresti.
Neto se dogodilo. Znala je; osjeala je to!
Ugledala je maserati! Uniten! U plamenu!
Oh, Boe! Gdje su Noelova kola? Gdje je Noel? Gdje je Jakov? to
se dogodilo?
Pritisnula je konice i izjurila, kriei. Pala je na klizavu cestu nesvjesna da je
nesposobna za tranje zbog ranjene noge. Nekako se uzdigla na noge i opet
kriknula. I opet potrala.
Noel! Noel!
Suze su joj curile licem na hladnome zraku. Tako je kriala da je mislila da e joj
glasnice prsnuti. Nije mogla svladati histeriju koja ju je nesmiljeno zgrabila.
Odjednom zau povik. Nareenje.
Helden! Stani. Ovdje...
Glas. Jakovljev glas! Odakle se javlja? Nigdje ga ne vidi kroz bijelu koprenu i
zastore od suza. Odakle dolazi taj glas? Opet ga je ula.
Helden! Ovamo, dolje!
Ograda uz cestu i nasip. Potrala je prema kraju ceste i njezin se svijet sruio.
Dolje je bio rollsrovce, preokrenut i zadimljen. Na sve strane slomljeni metal. S
uasom u oima opazila je lik Jakova BenGadiza na zemlji odmah uz prevrnuta
kola. Jakov oito nije mogao stajati, ve je puzao. Istog je trenutka ugledala crvene
tragove na snijegu. Krvavi tragovi stvorili su stazu koja je vodila preko ceste niz
nasip, do mjesta gdje je leao Jakov.
Helden je jurnula niz nasip prevrui se na snijegu i preko kamenja, viui na smrt
za koju je sada znala da je eka. Zaustavila se blizu BenGadiza, ustala i kroz
otvoreni prozor automobila ugledala svoju ljubav. Bio je ispruen, nepokretan kao
greda, inilo se da ne die. Lice mu je bilo okupano krvlju.
Ne!... Ne!
Jakov ju je zgrabio za ruku i privukao k sebi. Jedva je mogao govoriti, ali su mu
nareenja bila sasvim jasna. Vrati se u kola. Juno od Treyvauxa je malo selo, ni
pet kilometara odavde. Nazovi Litvaka. PresduLac nije daleko... dvadeset,
dvadeset i dva kilometra. On moe naruiti pilote, brza kola. Razgovaraj s njim i
reci mu to se dogodilo.
Helden nije mogla skinuti oi s Noela. On je mrtav... On je
mrtav!
Moda nije. Pouri!
Ne mogu. Ne mogu ga ostaviti!
BenGadiz je podigao pitolj. Ako ne uini kako sam ti rekao, ja u ga sam ubiti.
Razumije li me?
Helden ga je plaui pogledala isprva ne shvaajui ozbiljnost prijetnje, ali je istog
trena razumjela logiku nareenja ranjenog Jakova BenGadiza.
Helden je ula u kola kao da je u transu. Vozila je as silovito, as oprezno. Najzad
je vozila tako smireno da se nije mogla sebi nauditi; sinulo joj je da je u tragediji
koja se dogodila nejasan ishod u njezinim rukama i da nema prava da se tako
poigrava sa sudbinom.
Nala je telefonsku govornicu i nazvala Litvaka.
Izvolite uo se lijenikov glas.
Nalazimo se... ja se nalazim u selu, ali... nalazimo se... Tono je
objasnila mjesto dogaaja. Litvak je sluao bez rijei, kao da su mu
takve sprdnje sudbine dio svakodnevice.
Vratite se na mjesto nesree rekao je Helden. Ljudi e odmah
poi po unesreene. Govorio je poslovno, kao da ne zna tko su une
sreeni.
Litvak je uao u sobu u kojoj je BenGadiz leao na krevetu blizu prozora. Donji
dio tijela bio mu je u povezima. Strojna puka ubojica. Jakov je gledao kroz prozor
na snijegom pokrivena polja i na planine iza njih. Tipian vicarski pejsa u to
vrijeme godine, ali Izraeleve su misli bile zauzete sasvim drukijim brigama nego
je uivanje u okolici. Pogled mu je bio ukoen i u trenucima je odavao udno
raspoloenje bolesnika: ukorijenjeno mirenje sa svakom bijedom pa ma kakva bila.
Ako je BenGadiz ikad imao razloga za razmiljanje o svojoj sudbini, onda je to bio
ovaj trenutak.
Litvak kao da je itao njegove misli. Stajao je bez rijei ekajui da ga bolesnik
primijeti. BenGadiz je i dalje gledao u zimsku bjelinu kao da nije uoio lijenikovu
prisutnost.
eli li da ti kaem istinu? najzad se lijenik obrati Jakovu.
Izraelac je polako okrenuo glavu. Nema nikakva razloga da je
izbjegavam, zar ne? U svakom sluaju, mogu je vidjeti na tvom licu.
Tono. Meutim, moram ti rei da sam ti mogao donijeti i gore
vijesti. Ti vie nikad nee dobro hodati. O tome, na alost, nema dvojbe. Ali s
vremenom e se naviknuti na novo stanje i svladati ga. Najprije uz pomo taka, a
poslije, moda, uz pomo tapa.
To ba nije dobra prognoza za moje fiziko stanje koje ide uz moj
rad, zar ne?
Nije. Dakako da nije. Ali tvoja je glava sasvim u redu, mozak ti
radi kao stroj, a ruke e ti zacijeliti. To nee nimalo smetati tvom muzi
ciranju.
Jakov se tuno nasmijeio. Nikad nisam bio tako dobar glazbenik. Misli su mi
preesto lutale i naputale partituru. Nisam bio tako dobar profesionalac u glazbi
kao to sam bio na drugim podrujima ivotne
djelatnosti.
Takav se mozak moe upotrebljavati i za druge stvari.
Vuillaume je mrtav.72 Sve je mrtvo. Izraelac je zautio uporno
gledajui u daljinu kao da neto trai izvan uobiajenog smisla stvari.
Zanimljivo je kako te steu osjeaji, staro mome. Normalno je,
ali je u tvom sluaju sasvim zanimljivo. I rijetko u takvih ljudi, u ljudi
takva kova. Violina, to znai tvoje razmiljanje o violini? Dopustio si
sebi trenutak otpora prema sebi, ali e ga ubrzo zaboraviti...
...sazrijevanje tona prekine ga BenGadiz.
Sazrijevanje tona? Lak? Kvaliteta laka? Stari graditelji violina?
Ako se dobro sjeam, sazrijevanje tona u violina ovisilo je o kvaliteti
laka i trajalo je godinama. Lupam li bez veze?
S vezom gorko se nasmijeio Jakov.
Iako ti vjerojatno nisi mislio na ovo to u ti ja sada rei, kad smo
ve spomenuli sazrijevanje tona, dodajem da je to u skladu s onim to
ja mislim o tvojoj budunosti. Takvi kao to si ti ne prestaju biti vojnici,
pa ma to radili. Uostalom, mi smo se previe raspriali zbog tvog tre
nutanog i tebi nesvojstvenog upitnika. Zar ne?
Izraelac se namrgodio i samo letimino pogledao u Litvaka, a onda se opet
zagledao u snjene vrhunce u daljini nepromijenjenog pejsaa.
Vidjet emo kad saznamo to se tamo dogaa, to je ostalo.
Tamo se mijenja, Jakove. Dogaaji su vrlo brzi rekao je lijenik.
Sto je s Holcrofotm?
Ne znam to da ti kaem. Po svemu sudei, trebalo je da bude
mrtav, ali jo je iv. Time ne kaem da postoji velika razlika ako govo
rimo o njegovu ivotu. On se vie ne moe vratiti onome to je bio. U
pola tuceta zemalja trae ga zbog ubojstva, a trebalo bi da postigne
nemogue i dokae svoju nevinost. Smrtna kazna ponovo je uspostav
ljena u krivinim zakonima gotovo svih zemalja, gotovo za sva krivina
djela, a neke se zemlje natjeu u povezivanju najbanalnijih inkriminira
nih ponaanja s kapitalnom kaznom. Tako je posvuda. Zavladala je ner
voza koju reimi podupiru da bi na temelju tako stvorenog, novog sta
nja u dravi, zaprijetili smru i ovamo i onamo.
to on zna o tome i to misli o svemu tome? upita Jakov
BenGadiz.
Zna poneto, ali ne vodi brige ni o emu. To je jedinstven ovjek.
On se sada ponaa kao fatalist kojeg je sudbina unaprijed zapeatila za
tragine svrhe. Njegova je mrnja prema naim neprijateljima monu
mentalna! On je kao dosadanji Noel Holcroft sasvim potkopan, ali
on ne haje zbog toga. Njegov je ivot prerovan kao crkveno groblje i
on udi za osvetom.
Prilino razumljiva opsjednutost s obzirom na ono to je proivio
u tako malo vremena. Iupali su ga sa svim korijenjem.
Da, da sloio se Litvak. Da, smrtna kazna prijeti posvuda, u
svim zemljama. Svuda! Njega bi ustrijelili im bi ga ugledali, bez oko
lianja i formalnog pozivanja na uobiajene procedure takozvane
pravde. Vie nema vremena za to. Privilegij obrane samo je travestija.
Svuda. Ponavljam ti da je on divlja za sve sezone bez izuzetka.
Oni su pobijedili rekao je Jakov koji se vie nije mogao boriti
protiv suza. Sonnenkinderi su pobijedili. Prokletstvo!
Pobijedili? Vidjet emo odgovori mu Litvak. Znat emo kad
saznamo to se tamo dogodilo' i to je ostalo. Sada mi se ini kao da
spadamo medu posjetioce kavane koji itaju novine na krstopletu.
Trae dogaaje ili ekaju na njih.

Epilog

Slike.
Bez oblika, mlijene, bez znaenja, izvan arita. Obrisi ucrtani u paru. Postojala je
samo svijest. Ne svijest oplemenjena milju, uspomenom ili iskustvom, samo gola
svijest o nejasnom postojanju.
Onda su se iskrivljene slike, lude predodbe stvari bez oblika, poele uobliavati.
Izmaglice su se iistile i u titrajima nestale, a gola svijest stade se pretvarati u
prepoznavanje, u shvaanje. Misao e doi poslije, a sada je bilo dovoljno to je
bio sposoban vidjeti i sjeati se.
Noel je iznad sebe ugledao njezino lice uokvireno kaskadama plave kose koja mu
je drakala lice. U oima su joj blistale suze i obilato joj curile niz obraze. Pokuao
je obrisati njezine suze, ali nije uspio podii ruku i dotai ljupko umorno lice koje
se nadvilo nad njim, zatitniki i zaljubljeno. Ruka mu beivotno pade i ona je uze
u svoje dlanove.
Mili moj...
uo ju je. Mogao je uti. Ono u to gleda i ono to uje obasjae se smislom. I
ivotom. Zatvorio je oi znajui da e se k njemu nekako probiti i misao. Nije
mislio, ali je znao za misli.
Litvak je stajao u vratnicama i promatrao Helden kako spuvom brie Noelova
prsa i vrat. Radila je to njeno kao da brie njean cvijet. Ispod ruke je imao
presavijene novine. Gledao je Holcroftovo lice, lice koje je bilo tako kanjeno
kiom metaka. Na lijevom obrazu i na elu, na mnogo mjesta na vratu, imao je
oiljke. Ali, poeo je spasonosni proces iscjeljivanja. Odnekud iz kue dopre do
njih zvuk violine na kojoj je svirao profesionalni glazbenik.
Htio bih vam preporuiti da dadete poviicu bolniarki rekao je
Noel slabanim glasom.
Za koje dunosti? nasmijao se Litvak.
Lijenice, sebe lijei. I Helden se nasmijala.
Volio bih kad bih mogao. Volio bih da mogu zalijeiti mnoge
rane odgovorio je lijenik bacivi novine pored Holcrofta. Bilo je
to pariko izdanje Herald Tribunea. Ove sam ti novine kupio u Neuc
hatelu. Meutim, nisam siguran da ti je do itanja.
Kakva je lekcija za danas?
Pretpostavljam da bi najbolje pristajao naslov posljedice neslaga
nja. Vrhovni sud zabranio je redakciji njujorkog limesa da ubudue
pie o Pentagonu. Odluka je donesena, dakako, zbog dravne sigurno
sti. Vrhovni je sud takoer podrao i pravno obrazloio zakonitost vie
strukih smrtnih osuda u vaoj dravi Michigan. Sudsko se miljenje
temelji na dubokoj misli da kad manjine zaprijete opem blagostanju,
treba raditi brzo i donositi odluke koje e posluiti kao primjeri, koje
e zastraivati, koje e biti sredstvo odvraanja.
Danas je John Smith73 manjina rekao je Noel tiho odmarajui
glavu na jastuku. Bum on je mrtav.
Ovo je emisija Vijesti iz svijeta o kojima vas izvjetava BBC iz Londona.
Poslije vala ubojstava koja su odnijela ivote politiara na cijelom globusu, u
glavnim gradovima drava uvedene su mjere sigurnosti kojima nema premca po
strogoi. Budui da na vojne vlasti i policiju u svakoj zemlji svi gledaju kao na
institucije na kojima je najvea odgovornost za ouvanje mira i reda, u Zurichu, u
vicarskoj, osnovana je agencija za unapreenje meunarodne suradnje na najvioj
razini. Ta agencija, koja e dobiti ime Anvil, olakavat e brzu, tonu i povjerljivu
razmjenu informacija izmeu vojnih i policijskih vlasti...
Jakov BenGadiz napola je odsvirao skerco Mendelssonova violinskog koncerta,
kad je shvatio da mu misli opet nezadrivo lutaju. Noel Holcroft ispruio se na
kauu u kutu sobe, a Helden je sjedila na podu
pored njega.
Kirurg plastiar koji je doletio iz Los Angelesa radi operacije nepoznatog
pacijenta, izvrsno je obavio svoj posao. Lice je i dalje bilo Holcroftovo, ali ne
sasvim. Nestali su oiljci od rana na licu, a umjesto njih pojavili su se blagi zarezi
koji su crtama lica davali otriji izraz pa se lice doimalo kao da je isklesano. Crte
na elu bile su dublje, a nabori oko oiju izraeniji. Blago izmijenjeno, obnovljeno
lice bilo je lieno nevinosti; umjesto blagih crta armantne djeake polunaivnosti,
pojavio se trag okrutnosti. Moda vie nego samo trag.
Osim tih promjena, Noel se i postarao, a proces zrenja i starenja bio je brz i bolan.
Lice nije moglo zatajiti pakao kojim je prolazio njegov vlasnik. Prola su samo
etiri mjeseca otkako su ga izvukli iz kola koja su se sruila niz nasip sjeverno od
Fribourga, ali gledajui ga, osoba koja ga je prije poznavala, prosudila bi da je od
tog dogaaja proteklo deset godina, a ne tek etiri mjeseca.
Pa ipak, sauvao je ivot; zahvaljujui neprekidnoj Heldeninoj njezi i beskrajnim
vjebama koje je odredio doktor Litvak, Noelovo je tijelo ojaalo, vratilo je snagu.
Vjebe je nadgledao nekad strani komandos
iz Har Sha'alava.
Jakov je uivao u vjebama. Zahtijevao je najbolje rezultate, a Holcroft nije
razoarao. Bio je najbolji, onakav kakav se samo moe zamisliti; najbolje zdravlje
bilo je neizbjeni fiziki instrument potreban prije
poetka prave obuke.
Ta e obuka poeti sutra. Visoko u brdima i planinama, na proljetnom zraku, izvan
znatielje tuih oiju, ali pod najotrijim reimom i nadzorom Jakova BenGadiza.
Uenik e postii ono to uitelj vie ne moe uiniti; uenik e proi kroz paklene
vjebe i muke sve dok znanjem i sposobnou ne nadmai uitelja.
Trebalo bi poeti sutra.
Deutsche Zeitung
Berlin, 4. srpnja. Bundestag je danas formalno odobrio osnivanje centara za
rehabilitaciju po uzoru na one to postoje u Americi, u dravama Arizone i
Teksasa. Centri, kao i njihovi uzori u Sjedinjenim Dravama, imat e u prvome
redu cilj da preodgajaju krivce, a bit e pod nadzorom vojske.
Osobe osuene na boravak u sreditima za rehabilitaciju bit e sudski proglaene
krivima zbog zloina protiv njemakog naroda...
ica! Ue! Lanac!
Slui se prstima! I to je oruje, ne zaboravi na to...
Ponovo se uspni na to drvo. Bio si suvie spor...
Uspni se na to brdo i spusti se a da te ja ne vidim...
Vidio sam te. Glavu su ti raznijeli meci!
Pritisni ivac, a ne venu! Pet je nervnih toaka. Pronai ih. Zavezanih oiju. Opijaj
ih...
Padni i prevri se; nemoj puzati...
Svaka akcija mora imati dvije opcije u djeliu sekunde. Izvjebaj
se da misli samo na taj nain. Instinktivno...
Tonost u gaanju ovisi o disanju, nepokretnosti i nianjenju.
Pucaj opet, sedam metaka; meci moraju pogoditi cilj promjera od pet
centimetara, svi moraju pogoditi taj cilj...
Bjei, bjei, bjei! Upotrijebi okoli, utopi se u nj! Ne boj se mir
noe i nepokretnosti. ovjek koji nepokretno stoji esto je posljednja
osoba koja je bila viena... treba znati biti nepokretan; nepokretan za
ivot i nepokretan za smrt. Razlika je jasna...
Proli su ljetni mjeseci i Jakov BenGadiz je bio zadovoljan. Uenik je sada bio
bolji od uitelja. Bio je spreman.
Kao to je bila spremna i njegova prijateljica. Zajedno e djelovati kao tim.
Sonnenkinder su oznaeni. Popis njihovih imena bio je u rukama neprijatelja i
paljivo je prouen.
The Herald tribune
Pariz, 10. listopada. Meunarodna agencija u Zurichu, poznata kao Anvil, danas je
najavila osnivanje nezavisnog upravnog odbora ravnatelja koje su zemlje lanice
izabrale tajnim glasanjem. Prvi kongres Anvila bit e odran 25. ovog mjeseca...
Mukarac i ena etali su ulicom u cirikoj etvrti Lindenhof, na lijevoj obali rijeke
Limmar. Mukarac je bio prilino visok, ali pognuta dranja. Teko se provlaio
kroz gomilu i zbog toga to je vidljivo, ak i bolno epao, i zato to je u ruci drao
siromaki putni koveg kojim se saplitao o ljude. ena ga je drala za ruku, ali je
izgledala kao osoba koja to ne ini zbog privrenosti, ve joj je to na lea
navaljena odgovornost koju zlovoljno ispunjava. utjeli su. Bio je to brani par
koji je u obostranoj mrnji dogurao do neodredivih godina.
Doli su do neke poslovne zgrade i uli. Mukarac je epao za enom prema
skupini dizala. Zaustavie se pred ovjekom koji je upravljao automatskim
dizalima s jednog pulta. Glasom koji je jasno odavao njemako podrijetlo srednje
klase, ena je upitala za broj kancelarije neke male knjigovodstvene tvrtke.
ovjek joj je rekao broj na dvanaestom katu, na najviem katu, ali kako je vrijeme
ruku, on sumnja da gore ima ikoga. To nije ni vano;
brani e par priekati.
Izili su iz dizala na dvanaestom katu; u hodniku nije bilo ive due. im su se
zatvorila vrata dizala, brani je par potrao prema stubitu na desnom kraju
hodnika. Mukarac vie nije epao, a iezla su i njihova ozbiljna i umorna lica.
Neobino brzo uspeli su se stubitem do vrata krova, otvorili ih i izili na ravni
prostor. Mukarac je spustio koveg, kleknuo i otvorio ga. Unutra su bili cijev i
magazin puke sa svim ostalim dijelovima te snani dvogled privren na
korpusu.
Izvadio je dijelove te ih brzo i spretno sastavio. Zatim je skinuo eir s perikom
uivenom u krunu i bacio ga u koveg. Ustao je i pomogao eni da svue ogrta i
izvue rukave te cijeli preokrene na drugu stranu. Sada je to bio elegantno saiveni,
skupi ogrta be boje, kupljen u jednoj od boljih parikih trgovina.
Sada je ena pomogla mukarcu da preokrene kaput. Bio je to elegantni muki
jesenski ogrta obrubljen jelenjom koom. ena je skinula maramu i izvadila
nekoliko ukosnica pa joj je plava kosa padala niz ramena. Otvorila je torbu i
izvukla revolver.
Ja ostajem ovdje rekla je Helden. Dobar lov.
Hvala odgovorio je Noel otvarajui vrata koja vode na krov.
Sagnuo se i naslonio na dimnjak izvan uporabe. Provukao je ruku
kroz remen puke i vrsto ga nategnuo. Iz depa je izvukao tri metka; ubacio ih u
magazin i namjestio otponac u poloaj za otvaranje vatre. Svaka akcija mora imati
dvije opcije u djeliu sekunde. Njemu nee biti potrebne. On nee promaiti.
Okrenuo se i kleknuo pored zida dimnjaka. Puku je poloio preko vrha, a oko
naslonio na ciljnik dalekozora.
Dvanaest katova nie, preko ulice, gomila je pozdravljala razne ljude koji su
izlazili kroz velika staklena vrata hotela Lindenhof. Pozdravljene linosti ile su
pjeke ulicom okupanom suncem pod velikim natpisima to su pozdravljali Prvi
kongres Anvila.
Evo ga. Na ciljniku, u sreditu kria, nalazilo se isklesano lice ispod blistave plave
kose.
Holcroft je pritisnuo obara. Dvanaest katova nie isklesano se lice pretvorilo u
masu krvi i raznesenog mesa.
Tinamou je napokon ubijen.
Ubio ga je Tinamou.
Oni su posvuda. Tek je poelo.


O piscu:




Robert Ludlum (25. svibnja, 1927. New York City - 12. oujka 2001., Naples,
Florida) bio je ameriki autor 25 trilera. Postoji vie od 290 milijuna primjeraka
njegovih tiskanih knjiga, a prevedene su na 32 jezika. Ludlum je objavljivao knjige
i pod pseudonimom Jonathan Ryder i Michael Shepherd

Na osnovu mnogih Ludlumovih romana snimljeni su u filmovi i mini-serije,
ukljuujui Ostermanov vikend, Holcroftovu pogodbu, Straa Apokalipse,
Bourneov identitet, Bourneovu nadmo i Bourneov ultimatum. Smatra se da je i
knjiga i mini-serija Covert One, The Hades Factor uraena na osnovi ludlumovih
neobjavljenih zabiljeki. Bourneovi filmovi s Mattom Damonom u glavnoj ulozi
bili su komercijalno vrlo uspjeni, iako se pojedini izvaci ili reenice znaajno
razlikuju od izvorna materijala.
Ludlumovi romani tipino oslikavaju jednog herojskog ovjeka ili malu grupu
individualaca koji se bore protiv snanijih protivnika ije su namjere i motivacije
zle, protivnika koji su kadri upotrijebiti politike i ekonomske mehanizme na
zastraujui nain. Njegova je vizija svijeta bila ona gdje su globalne korporacije,
vojne sile u sjeni i vladine organizacije udruile da odre (ako je to bilo zloudno)
"status quo", ili sve to "potkopaju" ako je "status quo" bio dobar. Uz izuzee
pojedinih nepravilnosti u njegovu poznavanju vatrenog oruja, njegovi su romani
paljivo proueni pruajui tone tehnike, geografske i bioloke pojedinosti,
ukljuujui tu i istraivanje amnezije za Bourneov identitet.

Ludlumove su novele esto bile inspirirane konspirativnim teorijama, i povijesnim
i sadanjim. Napisao je da je The Matarese Circle bio inspiriran govorkanjima o
Trilaterarnoj komisiji, i to objavio samo nekoliko godina nakon to je komisija
osnovana. Njegovi su opisi terorizma u knjigama kao to su The Holcroft Covenant
i Matarese Circle odraavali teoriju kako su teroristi samo paunovi vlada ili
privatnih organizacija, koje ele upotrebljavati teror kao pretekst za uspostavljanje
autoritativne vlasti, a ne izolirane bande ideoloki motiviranih ekstremista koje su
ponekad stvarane da bi to bile.