Izdaje

ITRO NAPRIJED
Glavni urednik
MILAN MIRI
Urednici
dr MURADIF KULENOVI
GVOZDEN FLEGO
MIRJANA DOBROVI
VIKTOR E. FRANKL
NEUJAN
VAPAJ ZA SMISLOM
Drugo izdanje
Prevela
RAHELA BERGHOFER
ZAGREB 1987
Naslov izvornika
Viktor E. Frankl
THE UNHEARD CRY FOR MEANING
Psycboterapy and Humanism
Viktor E. Frankl, 1978.
Simon and Schuster, New York
S ADR AJ
Predgovor 11
1 Neujan vapaj za smislom 17
Volja za smisao 27
Smisao ivota 35
2 Determinizam i humanizam:
kritika pandeterminizma 42
3 Kritika susret-grupe:
Koliko je humanistika psihologija
humanistika 61
4 Dehumanizacija spolnosti 75
5 Simptom ili terapija?
Stavovi psihijatra prema modernoj
knjievnosti 82
6 Sport asketizam dananjice 89
7 Prolaznost i smrtnost:
Ontoloka rasprava 98
8 Paradoks na intencija i derefleksija 110
Paradoksna intencija 110
Derefleksija 147
Kazalo imena i pojmova 161
Muradif Kulenovi:
Smisao ivota i bolest 169
Posveeno Harryju ili Marion
neroenom djetetu
Posebnu rije zahvalnosti upuujem svojoj
supruzi Eleonori Katharini za sve rtve koje
je godinama podnosila pomaui mi da po-
mognem drugima. Na svim predavanjima i pu-
tovanjima bila je uz mene i zaista zasluuje
rijei koje joj je, u obliku posvete na svojoj
knjizi, jednom prilikom uputio Jacob Need-
leman: Toplini, koja prati svjetlost.
Neka toplina ostane jo dugo nakon to
svjetlost ugasne.
Viktor E. Frankl
P R E D G O V O R
Ova je knjiga nastavak dviju njenih prethodnica: Psihotera-
pija i egzistencijalizam i Bog podsvijesti Psihoterapija i
religija}
Prvobitno je zamiljeno da to bude zbirka (izabranih eseja.
Kad sam ponovo pregledao i proirio sadraj pokazalo se
da pojedine eseje koji su sada postali poglavlja neka
zajednika nit povezuje u jednu cjelinu. Jo je znaajnije
da prva dva poglavlja raspravljaju o tri glavna naela na
kojima poiva sustav logoterapije: volji za smisao, smislu
ivota i slobodi volje.
Logoterapija se obino svrstava u kategorije egzistencija-
listike psihijatrije ili humanistike psihologije. Meutim,
tko je itao moje knjige mogao je primijetiti da sam se po-
negdje kritiki osvrtao na egzistencijalizam ili barem na ono
to se naziva egzistencijalizmom. italac e i u ovoj knjizi
naii na neke napade usmjerene na takozvani humanizam
ili, kako ga ja nazivam, pseudohumanizam. Ne bi trebao biti
iznenaen: ja sam isto tako i protiv pseudologoterapije.
Podsjetimo se ukratko na povijest psihoterapije kako bi-
smo odredili mjesto egzistencijalizma i humanizma u psihi-
jatriji i psihologiji. Svi smo mi uili od najveeg duha u
psihoterapiji, Sigmunda Freuda. Ja takoer! (Moda itaocu
nije poznato da je jo 1924. godine, uz poseban poziv i po-
sredovanje Sigmunda Freuda, jedan moj lanak objavljen
u International Journal of Psychoanalysis). Freud nas je
V. E. Frankl, Bog podsvijesti Psihoterapija i religija, u na-
kladi prevodioca Karla Prendivoja, u biblioteci Oko tri ujutro,
Zagreb, 1980. (op. prev.).
11
uio kako da raskrinkamo neurotinu osobu, da uklonimo
skrivene, nesvjesne motivacije koje su pozadina njezina po-
naanja. Meutim, ja neumorno tvrdim da se to raskrinka-
vanje mora zaustaviti u toki u kojoj se psihoanalitiar su-
oava s oniim to se vie ne moe raskrinkati, jednostavno
zato to je autentino. No, ukoliko se neki od psihologa
koji skidaju krinku (kako su psihoanalitiari jednom na-
zvali sami sebe!) ne zaustave na tom mjestu, jo uvijek pre-
ostaje neto to razotkrivaju. To je njihova vlastita prikri-
vena motivacija, njihova nesvjesna elja da potcijene, obez-
vrijede i omalovae ono to je u ovjeku istinito i izvorno
ljudsko.
U meuvremenu je behavior-terapija, kojoj je osnova te-
orija uenja, dosta uznapredovala na podruju na kojem je
psihoanaliza tako dugo bila u neizvjesnom poloaju. Beha-
vior-terapeutii mogu dokazati da su mnoga etioloka uvjere-
nja Freudovih sljedbenika bila samo puka uvjerenja i ni-
ta drugo. Ne moe se svaki sluaj neuroze dovoditi u vezu
s traumatskim iskustvima ranog djetinjstva ili sa sukobima
izmeu ida, ega i super ega. Isto tako, one sluajeve u ko-
jima je dolo do izljeenja i to ne psihoanalizom, ve prije
kratkotrajnom metodom modifikacije ponaanja (ako ne i
spontanom remisijom), ne prati uvijek supstitucija simpto-
ma. Tako se behaviorizam moe smatrati demitologiziranjem
neuroze?
No, jo uvijek preostaje osjeaj nezadovoljstva. Nije mo-
gue rjeavati probleme bolesti i pobolijevanja jednog tak-
vog doba kao to je nae, probleme besmislenosti, deper-
sonalizacije i dehumanizacije, ukoliko u pojam o ovjeku
nije ukljuena ljudska dimenzija, dimenzija ljudskog feno-
mena koja se neophodno provlai svakim oblikom psihote-
rapije, bio on na svjesnoj ili pak na nesvjesnoj razini.
Bjarne Kvilhaug, norveki psiholog, smatra da je logote-
rapija rehumanizirala teoriju uenja. Nikolaus Petrilowitsch
2
Ovaj izraz ne zvui suvie nevjerojatno uzme li se u obzir i-
njenica da je sam Sigmund Freud opisao svoju teoriju nagona
kao mitologiju i odnosio se prema nagonima kao prema mit-
skim bitnostima.
12
sa Odsjeka za psihijatriju na Sveuilitu u Maimzu, Zapadna
Njemaka, doao je nakon njega do zakljuka da je logote-
rapija rehumanizirala psihoanalizu i jo blie, da logotera-
pija za razliku od drugih psihoterapijskih kola ne
ostaje u dimenziji neuroze. to je time mislio? Psihoanaliza
smatra neurozu posljedicom odreene psihodinamike i sho-
dno tome je nastoji suzbiti uvodei u igru druge oblike psi-
hodinamiike i to one koji su od pomoi, kao to je zdrav
prijenosni odnos. Behavior-terapija pak pripisuje neurozu
odreenim procesima uenja i okolnostima te stoga za suz-
bijanje neuroze predlae nove oblike uenja i promjenu
uvjeta. Meutim, u oba sluaja, kako je to Petrilowitsch
vjeto opazio, terapija ostaje na razini neuroze. On dri da
logoterapija ide dalje od te razine promatrajui ovjeka u
ljudskoj dimenziji gdje moe koristiti izvore koji su samo
tamo dostupni izvore kao to su jedinstvena ljudska spo-
sobnost samotranscendencije i sposobnost samoodvajanja.
Ova posljednja sposobnost uvijek dolazi do izraaja kod
primjene logoterapijske tehnike paradoksne intencije, tj.
obratne nakane. Sposobnost itranscendencije jednako je va-
na u dijagnozi i terapiji. Ne predvidimo li ove sposobno-
sti, npr. ne razmotrimo li volju za smisao kao jedno od nji-
hovih stanovita, nikada ne moemo postaviti dijagnozu no-
ogene neuroze koja proizlazi iz frustracije volje za smisao,
niti moemo na nju utjecati, niti je moemo izvui iz ne-
svjesnosti alko je bila potisnuta. Strogo je empirijski poka-
zano da to stanovite moe ponekad predstavljati na glavni
cilj: statistikim je istraivanjem dokazano da volja za smi-
sao ima sasvim oitu vrijednost osnovnog opstanka na
ivotu.
U vezi sa samoodvajanjem dokazano je, takoer na stro-
go empirijskim osnovama, da se radi o vanom mehanizmu
za savladavanje tekoa koji je, tako rei, ugraen u ovje-
kovu psihu. Ovo naroito vrijedi za podruje humora kao
to u to kasnije pokazati.
Zaokruimo li, moemo rei da nas je psihoanaliza nauila
kako da raskrinkamo neurotinu osobu, dok nas je behavio-
rizam nauio da demitologiziramo neurozu. Petrilowitsch i
13
Kvilhaug kau da nas logoterapija danas ui da rehumanizi-
ramo psihoanalizu i behaviorizam. No to bi bilo previe
pojednostavnjeno jer se ne radi samo o nastavljanju jedne
teorije na drugu, ve i o njihovom prepletanju. Danas se
razmilja i na nain zapadnonjemakog frojdovca Wolfganga
Locha, koji je rekao da je psihoanalitiki dijalog u biti na-
stojanje da se stvori novi smisao ivota.
3
Leonard Bachelis,
direktor Centra za behavior-terapiju u New Yorku, rekao
je da ima dojam da se mnogi pojedinci koji se lijee u nje-
govoj ustanovi, iako imaju dobra radna mjesta i uspjeha u
poslu, ele ubiti jer nalaze da je ivot besmislen.
4
Dakle, teorijske podudarnosti postoje. Meutim, to se ti-
e logoterapije, ja sam prvi uio da ona nije lijek za sve i
da je zbog toga otvorena za suradnju s drugim psihotera-
pijskim pristupima, te otvorena i prema vlastitom razvoju.
Istina je da psihodinamiki i behavioristiki usmjerene ko-
le u velikoj mjeri zanemaruju ovjenost kao izrazito ljud-
ski fenomen. One su i dalje vjerne redukcionizmu jer taj
pristup jo uvijek prevladava u podruju psihoterapijskog
rada. Redukcionizam je upravo prava suprotnost humaniz-
mu. Rekao bih da je redukcionizam subhumanizam. Za-
tvarajui se u subhumane okvire, koji poivaju na usko
ogranienom pojmu znanstvene istine, redukcionizam tjera
fenomen ovjenosti u Prokrustovu postelju, u ve unapri-
jed stvoren primjer interpretacije, svejedno je li to u ime
dinamikih analiza ili teorije uenja.
Ipak je svaka od tih kola dala svoj vrijedan doprinos.
Logoterapija nikako ne obezvreuje opravdana i ozbiljna ot-
kria takvih velikih pionira kao to su Freud, Adler, Pavlov,
Watson ili Skinner. Unutar svojih potovanja vrijednih okvi-
ra, svaka od tih kola ima svoje uenje. No, njihovo stvarno
znaenje i vrijednost postaju jasni tek ako ih stavimo u
vie i sadrajnije okvire, u ljudsku dimenziju. Tu se, za
divno udo, ovjek vie ne moe gledati kao bie kojem je
osnovna briga zadovoljiti svoje porive i nagone za stvara-
3
Psyche, XXX, 10, 1976, str. 865898.
4
American Psychological Association Monitor, svibanj 1976.
14
njem ugode ili pak, u tu svrhu, pomiriti dd, ego i superego;
ljudska se stvarnost isto tako ne moe primati samo kao
posljedica procesa uvjetovanja ili uvjetnih refleksa. Ovdje
je ovjek predstavljen kao bie u traenju smisla trae-
nju ija uzaludnost, kako se ini, razjanjava veliki dio ne-
volja naeg doba. Kako se psihoterapeut koji a priori odbi-
ja posluati neujan vapaj za smislom moe uhvatiti u-
kotac s mnotvom neuroza koje prate nae vrijeme?
U mojim lancima i knjigama, ukljuujui i ovu knjigu,
ima mnogo stvari za koje sam siguran da e, barem na prvi
pogled, izgledati zastarjelo. No, isto sam tako siguran da
su neke od njih suvremene. Uzmimo samo u obzir pojavu i
ustrajnost osjeaja besmisla to je zahvatio cijeli svijet. Sma-
tra li se da je ova masovnost neuroza obiljeje sedamdese-
tih godina, mogu skromno rei da sam njihov porast i ire-
nje predvidio jo pedesetih godina, a ve sam u tridesetim
godinama ovog stoljea dao osnove terapije.
Viktor E. Frankl
Be, prvog dana proljea, 1977.
1
Neujan vapaj smislom
Doslovan prijevod izraza logoterapija jest lijeenje
smislom. Taj bi se izraz, naravno, mogao prevesti i kao
iscjeljivanje smislom, no to bi dalo prejak vjerski na-
glasak koji u logoterapiji nije neophodno prisutan. Lo-
goterapija je u svakom sluaju psihoterapija usredoto-
ena na smisao.
Pojam lijeenje smislom upravo je obratan od tradi-
cionalnog stava psihoterapije koji vie predstavlja smi-
sao lijeenjem. I stvarno, ukoliko tradicionalna psihote-
rapija otvoreno pogleda u oi problemu smisla i svrhe
to znai, shvati li smisao i svrhu u njihovoj pravoj
vrijednosti, umjesto da ih svodi na krive i izmiljene vri-
jednosti tako to im porijeklo izvodi iz obrambenih me-
hanizama ili reakcijskih oblika
2
onda e vam je-
dnostavno poruiti kako ste upravo rijeili svoj Edipov
problem, otarasili se svojih kastracijskih strahova i ka-
ko ete sada biti sretni, oivjet ete svoje sebstvo i vla-
stite mogunosti i postati ono za to ste predodreeni.
Drugim rijeima, smisao e vam se ukazati sam od sebe.
1
Prema predavanju pod naslovom Lijeenje smislom, odra-
nom na Kalif orni jskom sveuilitu u Berkeleyju, 13. veljae, 1977.
2
Prilikom diskusije nakon jednog od mojih predavanja rekao
sam da to se mene tie nisam spreman ivjeti radi svojih
reakcijskih oblika niti sam spreman umrijeti radi svojih obram-
benih mehanizama.
17
Ne zvui li to nekako kao: istrai najprije kraljevstvo
Freuda i Skinnera pa e ti svi ovi problemi biti jasni?
Na alost, to se tako ne moe rijeiti, tovie, pokaza-
lo se da se mnogo ee dogaa da, ako se neuroza i mo-
e otkloniti, kada se ona otkloni preostaje praznina. Ta-
kav je pacijent divno prilagoen i sposoban za rad, ali
mu nedostaje smisao. Pacijent nije prihvaen kao ljudsko
bie, to e rei, kao ivo bie koje neprekidno trai smi-
sao; to traenje smisla, tako osebujno ovjeku, nije
ozbiljno shvaeno u svojoj pravoj vrijednosti, ve se
smatralo pukom racionalizacijom potisnute nesvjesne
psihodinamike. Pri tom se previalo ili zaboravljalo da
je samo onaj ovjek koji nae traeni smisao spreman
patiti i rtvovati se radi tog smisla, spreman poloiti i
vlastiti ivot ako je potrebno. S druge strane, ako smisao
ne postoji, ovjek je sklon da sebi oduzme ivot i spre-
man je da to uini ak kad su zadovoljne sve ostale nje-
gove potrebe.
Sve ovo pribliio mi je izvjetaj jednog mog biveg
studenta: Na jednom je amerikom sveuilitu podvrg-
nuto ispitivanju 60 studenata koji su pokuali samouboj-
stvo i 85 posto je izjavilo da su to uinili zato to im se
ivot inio besmislenim. Najvanije je, meutim, da
je 93 posto tih studenata, koji su patili od oitog nedo-
statka smisla ivota bilo aktivno u drutvenom ivotu,
da su to bili dobri studenti koji su imali i dobre odnose
sa svojim obiteljima. Rekao bih da je to neujan vapaj
za smislom i sigurno je da sluaj ovog sveuilita nije
usamljen. Uzmimo samo u obzir zapanjujui postotak
samoubojstava meu amerikim studentima koji se kao
uzrok smrti javlja na drugom mjestu, neposredno iza
prometnih nesrea. Pokuaji samoubojstava vjerojatno
su i petnaest puta ei.
I to se dogaa usred drutava punih obilja i drava
punih blagostanja! Predugo smo sanjali san iz kojeg se
sada budimo: vjerovali smo da e sve biti u redu i da e
ljudi postati sretni unaprijedimo li samo njihov drutve-
18
no-ekonomski poloaj. Istina je u tome da se, kako je
popustila borba za opstanak, pojaviilo pitanje: opstanak
radi ega? Danas ima sve vie ljudi koji imaju sve ivot-
ne uvjete, ali ne vide smisao za koji bi ivjeli.
3
S druge strane, susreemo se s ljudima koji su sretni,
a ive u tekim, ak uasnim uvjetima. Dopustite mi da
navedem dio pisma to mi ga je Cleve W. pisao kada je
bio samo broj 049246 u jednom dravnom zatvoru u
Americi: Ovdje u zat vor u. . . prua se mnotvo divnih
prilika da ovjek bude od koristi i da se razvija. Sada
sam stvarno sretniji nego ikada u ivotu. Primjeujete
li: sretniji nego ikada u zatvoru!
Kao jo jedan primjer, uzet u pismo to sam ga ne-
davno primio od jednog obiteljskog lijenika iz Danske:
Pola je godine moj dragi otac teko bolovao od raka.
Posljednja je tri mjeseca ivota ivio u mojoj kui
za njega smo se brinuli moja voljena ena i ja. Stvarno
vam elim rei da su ta tri mjeseca bila najblagoslove-
nije doba u ivotu moje ene i mene. Svakako da smo,
budui da smo bili i lijenik i bolniarka, morali savla-
davati razliite potekoe, ali nikada neu zaboraviti sve
one veeri kada sam mu itao odlomke iz vae knjige.
Moj je otac tri mjeseca znao da je njegova bolest kob-
n a . . . ali se nikada nije potuio. Neprestano sam mu,
sve do posljednje veeri, govorio kako smo zapravo
sretni to smo mogli doivjeti t aj bliski dodir u tim po-
sljednjim tjednima i kako bismo ostali osiromaeni da je
naglo, u nekoliko sekundi, umro od sranog udara. Ovom
prilikom nisam samo itao o takvim stvarima ve sam
ih sam doivljavao, tako da se samo mogu nadati da u
biti u stanju da se suoim sa sudbinom onako kako je
5
Usporedba ovakvog stanja postoji prije na ontogenetskoj, nego
na filogenetskoj razini. Moj je, ve ranije spomenuti, asistent
na Harvardskom sveuilitu pokazao da je meu diplomira-
nim studentima, koji su nastavili voditi sasvim uspjean i na-
oko sretan ivot, bio velik postotak onih koji su se tuili na
osjeaj nitavnosti, pitajui se emu sav njihov uspjeh slui? Ne
namee li nam to misao da je ono to se danas tako esto nazi-
va krizom srednje ivotne dobi u osnovi kriza smisla?
19
to moj otac uinio. Ponovo kaem: ima ljudi koji su
sretni i kad se nau oi u oi s nesreom i bez obzira
na patnju zato to vide smisao! Smisao stvarno ima
mo iscjeljenja.
Vratimo li se opet na lijeenje smislom, postavlja se
pitanje da li to povlai za sobom zakljuak da je nedo-
statak osjeaja smisla u svakom posebnom sluaju uz-
rok neuroze? Ne! Htio sam samo istai injenicu da e,
ako se radi o nedostatku smisla, ispunjavanje praznine
koju stvara nedostatak smisla imati terapijski uinak
ak i onda ako uzrok neuroze nije praznina! U tom je
smislu veliki lijenik Paracelsus bio u pravu kada je
rekao da bolesti potjeu iz kraljevstva prirode, a da o-
zdravljenje dolazi iz kraljevstva duha. U terminologiji lo-
goterapije rekli bismo da neuroza nije uvijek neophodno
noogena, tj. da nije posljedica osjeaja besmisla. Jo
uvijek ima mjesta za psihodinamiku jednako kao i za
procese stvaranja uvjeta i uenja koji su oznaka psiho-
gene neuroze, a koja se pak smatra neurozom u tradicio-
nalnom smislu. Meutim, logoterapija uporno tvrdi da
pored tih psihogenih inilaca postoji i dimenzija speci-
fino ljudskog fenomena, kao to je ljudsko traenje
smisla, te da ne moemo razumjeti, a kamoli savladati,
ovo zlo naeg doba ukoliko ne priznamo da osujeenje
tog traenja moe takoer biti uzrokom neuroze.
elio bih ovdje naglasiti da ljudska dimenzija ili
nooloka, kako se jo naziva u logoterapiji nadmauje
psiholoku dimenziju i na t aj je nain na vioj razini;
ali to to je via znai samo da je vie toga u nj u
ukljueno, da zaokruuje niu dimenziju. Otkria unu-
tar individualnih dimenzija ne mogu se meusobno is-
kljuiti. Jedinstvenost ovjeka, njegova ljudskost nije u
suprotnosti sa injenicom da je on u psiholokim i bio-
lokim dimenzijama jo uvijek ivotinja.
Zbog toga je sasvim opravdano to koristimo zdrava
otkria psihodinamikih i behavioristikih istraivanja i
usvajamo neke tehnike koje tu nastaju. Kada te tehnike
20
postanu dio psihoterapije koja ovjeka promatra u ljud-
skoj dimenziji, kako to ini logoterapija, njihova se te-
rapijska djelotvornost moe samo poveati.
Govorio sam o biolokoj dimenziji. injenica je da su
u etiologiju duevnih bolesti umijeani tjelesni jednako
kao i nooloki i psiholoki inioci. Tako su biokemija i
nasljednost dosta vani u etiologiji psihoza (vie nego
neuroza), ak ako je glavni dio simp t ornat ologi je psiho-
genetski.
Kao posljednju, ali ne i manje vanu injenicu, mora-
mo spomenuti da postoje i sociogenetske neuroze. Ta je
rije svojstvena mnotvu neuroza dananjice, odnosno
osjeaju besmislenosti. Pacijenti se vie ne ale na osje-
aje inferiornosti i spolne frustracije kao to je to bilo
u vrijeme Adlera i Freuda. Danas se obraaju nama psi-
hijatrima potaknuti osjeajem nitavnosti. Problem ko-
ji ih danas dovodi u nae klinike i ordinacije je egzisten-
cijska frustracija, njihova vlastita egzistenoijska pra-
znina izraz koji sam uveo jo 1955. godine. To sam
stanje opisao u publikacijama koje datiraju iz 1946. go-
dine. Tako mi, logoterapeuti, moemo rei da smo bili
svjesni to se svijetu sprema mnogo prije nego to se ta
pojava rasprostranila i postala opepoznata.
Albert Camus je jednom rekao: Doista postoji samo
jedan filozofijski problem: Suditi o tome ima li ili
nema smisla i vj et i . . .
4
Te sam se reenice sjetio ne-
davno, prilikom itanja izvjetaja u kojem sam vidio da
ljude danas vie zaokuplja egzistencijsko pitanje smisla
ivota i egzistencijsko traenje smisla ivota nego njiho-
vi spolni problemi. U jednoj je koli nastavnik pozvao
studente da mu slobodno postavljaju pitanja i da to i-
ne anonimno. Nizala su se razna pitanja od navikavanja
na drogu preko pitanja o spolnosti pa sve do pitanja o
ivotu na drugim planetima, ali je najea tema bilo
gotovo da se ne povjeruje u to! samoubojstvo.
4
Albert Camus, Mit o Sizifu, preveli S. Vuievi i F. Kveder,
Zora, Zagreb, 1971, str. 11, (op. prev.).
21
No, zato bi trebalo optuivati drutvo zbog takvog
razvoja dogaaja? Postavljamo li stvarno opravdano di-
jagnozu sociogenetske neuroze? Razmotrimo dananje
drutvo: ono zaista udovoljava i zadovoljava svakoj po-
trebi osim jednoj: potrebi za smislom! Moe se rei
da je dananje drutvo ak i stvorilo neke potrebe; no
potreba za smislom ostaje i dalje neispunjena usred
sveg naega bogatstva i bez obzira na njega.
Bogatstvo naeg drutva ne odraava se samo u mate-
rijalnim dobrima ve i u slobodnom vremenu. S tim u
vezi Jerry Mandel pie: Tehnologija nas je liila potre-
be da koristimo nae sposobnosti odravanja na ivotu.
Tako smo razvili sustav blagostanja koji nam osigurava
opstanak, a da u to ne moramo uloiti nikakav napor.
Kada svega 15 posto radnike snage jedne drave upo-
trebom tehnologije stvarno moe osigurati potrebe ita-
ve populacije, tada se moramo suoiti sa dva problema:
kojih e to 15 posto ljudi raditi i kako e ostali doivlja-
vati injenicu da su nevani i snositi posljedice gubitka
osjeaja smisla? Logoterapija e moda vie toga moi
rei Americi dvedeset i prvog stoljea nego to je do sa-
da rekla Americi dvadesetog stoljea.
5
Danas se moramo suoiti i s rjeavanjem problema
nenamjerno stvorenog slobodnog vremena u obliku ne-
zaposlenosti. Nezaposlenost moe biti uzrokom specifi-
ne neuroze neuroze nezaposlenosti, kako sam je na-
zvao kada sam prvi put o nj oj pisao 1933. godine. Kod
poblieg se ispitivanja pokazalo da je pravi uzrok nesre-
enosti u tome to je nezaposleni osjeao da je beskori-
stan, a njegov ivot stoga besmislen. Novani nadomje-
stak, odnosno odreena drutvena sigurnost, nije dovo-
ljan. ovjek ne ivi samo od blagostanja.
Uzmimo prosjenu dobro sreenu dravu, kao to je
Austrija, u kojoj postoji drutvena sigurnost i nema pro-
blema nezaposlenosti. No ipak, u jednom je razgovoru
na kancelar Bruno Kreisky izrazio svoju zabrinutost
5
Neobjavljen lanak.
22
zbog psiholokog stanja graana, rekavi da je u dana-
nj e vrijeme najvanije i najpotrebnije nastojati sprije-
iti osjeaj da je ivot besmislen.
Osjeaj besmislenosti, ta egzistencijska praznina, u to-
likom je porastu i irenju da se zaista moe nazvati ma-
sovnom neurozom. U raznim lancima objavljenim po
profesionalnim asopisima postoje brojni dokazi koji
ukazuju da takvo stanje nije ogranieno samo na kapita-
listike zemlje ve se moe zapaziti i u komunistikim
zemljama. Pojavljuje se ak i u treem svijetu.
6
Ovakvo stanje povlai pitanje etiologije i simptoma.
Dopustite mi da vam u vezi s etiologijom pruim kratko
objanjenje: za razliku od drugih ivotinja ovjeku nije
dano da pomou poriva i nagona zna to mu je initi
1
, a
za razliku od ovjeka iz prijanjih vremena tradicije i
tradicionalne vrijednosti vie mu ne govore to bi trebao
initi. Tako on isada, budui da nema pred sobom takvo
to da ga vodi, ponekad niti ne zna to eli uiniti. Po-
sljedica? On ini to i drugi ljudi ine to je konfor-
mizam ili ini to drugi ljudi ele da ini to je to-
talitarizam.
James C. Crumbaugh, Leonard T. Maholick, Elisabeth
S. Lukas i Bernard Dansart razvili su razliite logotera-
pijske testove (PIL, SONG i logo-test) kako bi ustanovili
stupanj egzistencijskih frustracija u danoj populaciji, ta-
ko da je mogue takoer i empirijski potvrditi moje po-
stavke o porijeklu egzistencijske praznine. U disertaciji
Dia:ne D. Young s Kalif orni jskog sveuilita vidim neke
potvrde u vezi s ulogom koja se pripisuje propadanju
tradicije. Ona je testovima i statistikim istraivanjem
dokazala da mladi ljudi vie pate od egzistencijske pra-
znine nego starije generacije. Budui da je upravo kod
6
Louis L. Klitzke, Students in Emerging Africa: Humanistic
Psychology and Logotherapy in Tanzania, American Journal of
Humanistic Psychology, 9, 1969, str. 105126; te Joseph L. Phil-
brick, A Cross-Cultural Study of Frankl's Theory of Meaning-
-in-Life, lanak predstavljen na sastanku Amerikog udruenja
psihologa.
23
mladih ljudi slabljenje tradicija najjae izraeno, to ot-
krie namee misao da j e propadanj e tradicija glavni i-
nilac koji utjee na egzistencijsku prazninu. To se podu-
dara i s t vrdnj om Karol Marshal sa East Side Mental
Health Center u Bellevueu, Washington, koj a je u grupi
osoba mlaih od 30 godina koje su se obratile za pomo
prepoznala to stanje kao osjeaj besciljnosti.
7
Govorei o mladoj generaciji, prisjeam se predavanja
to sam ga odrao na jednom vodeem amerikom sve-
uilitu, te upornog zahtijevanja pokrovitelja da preda-
vanje ima naslov Je li nova generacija luda? Stvarno
je vrijeme da se zapitamo jesu li ljudi koji pat e od osje-
aj a besmislenosti u biti neurotini te, ako t o jesu, u ko-
jem smislu. Ukratko, pi t anj e glasi: Je li ono to smo na-
zvali masovnom neurozom dananjice stvarno neuroza?
Dopustite mi da jo ne odgovorim na to pitanje, ve
da se prvo ukrat ko osvrnem na simptomatologiju egzi-
stencijske praznine, kojim imenom oznaavam glavnu
neurotinu trijadu: potitenost, agresivnost, ovisnost.
O potitenosti i njezinoj posljedici, samoubojstvu, ve
smo govorili. to se pak tie agresivnosti, upuuj em i-
taoca na poglavlje o sportu. Tako ovdje trebamo razmo-
triti samo trei aspekt trijade kako bismo pokazali da
se, pored potitenosti i agresivnosti, ovisnost takoer tre-
ba promatrati kao izvor osjeaja besmislenosti.
Otkako sam razvio ovu postavku broj ni su je autori
podrali. Betta Lou Padelford objavila je disertaciju
Utjecaj etnike pozadine, spolnosti i zamiljene slike
oca na odnos izmeu narkomanije i svrhe ivota (Uni-
ted States International University, San Diego, sijeanj
1973). Rezultati prouavanja 416 studenata nisu uspjeli
pokazati znaajnu razliku izmeu st upnj a rairenosti
narkomanije kod studenata u kojih je ut j ecaj zamilje-
ne slike oevog lika bio slab i onih koji su bili pod jakim
ut j ecaj em te slike. Meutim, dolo se do otkria zna-
ajnog odnosa izmeu narkomanije i svrhe ivota, uz
7
American Psychological Association Monitor, svibanj 1976
24
prihvatljivu pogreku (r = 0,23; p + 0,001). Naeno je
da se srednji indeks prisutnosti narkomanije u studena-
ta koji teko vide svrhu ivota (8,90) znaajno razlikuje
od srednjeg indeksa prisutnosti narkomanije kod stude-
nata koji imaju razvijen osjeaj za svrhu ivota (4,25).
Dr Padelford se osvre na literaturu sa svoga istrai-
vakog podruja koja istovremeno odgovara i mojim
postavkama o egzistenciji praznine. Nowlis je obra-
dio pitanje zato studente privlai droga i otkrio da je
jedan od estih razloga bila elja da se pronae smi-
sao ivota. Ispitivanje 455 studenata s podruja San
Diega, to ga je za Nacionalnu komisiju o zloupotrebi
marihuane i droge vodio Judd sa suradnicima, otkrilo
je pokazatelje koji ukazuju na injenicu da su studenti
koji su koristili marihuanu i halucinogene bili uznemire-
ni te da su patili od nedostatka smislenosti ivota vie
od onih koji drogu nisu upotrebljavali. Drugo istraiva-
nje, koje je vodio Mirin sa suradnicima, otkrilo je da je
upotreba droge u velikim koliinama u meusobnom od-
nosu s traenjem smislenog doivljaja i smanjenom svr-
sishodnom aktivnou. Linn je 1968. godine prouavao
700 studenata sa Sveuilita u Wisconsinu, Milwaukee, i
objavio je da su studenti koji su upotrebljavali marihu-
anu bili vie zaokupljeni smislom ivota u odnosu na
one' koji je nisu koristili. Krippner je sa suradnicima po-
stavio teoriju da upotreba droge moe predstavljati oblik
osobne psihoterapije i to za ljude s egzistencijskim pro-
blemima. U sto posto sluajeva naveli su pozitivan odgo-
vor na pitanja: Da li vam se sve ini besmislenim?
Shean i Fechtmann su otkrili da su studenti koji su vie
od est mjeseci redovno puili marihuanu postigli da-
leko nii rezultat (p < 0,001) na Crumbaughovom pur-
pose-in-life (PIL) testu nego oni koji je nisu koristili.
Slina isu otkria objavljena i u vezi s navikom na al-
kohol. Annemarie von Forstmeyer je pokazala u svojoj
disertaciji da je 18 do 20 alkoholiara smatralo svoje
postojanje besmislenim i bez ikakve svrhe. (United Sta-
tes International University, 1970). Tehnike koje su te-
25
meljene na logoterapiji dokazale su da su snanije od
drugih oblika terapije. Kad je James C. Crumbaugh mje-
rio egzistencijsku prazninu, da bi usporedio rezultate
postignute lijeenjem grupnom logoterapijom s rezulta-
tima postignutim u zajednici za lijeenje alkoholiara i
rezultatima lijeenja dugotrajnim terapijskim progra-
mom, pokazalo se da je samo logoterapija postigla sta-
tistiki znaajan napredak.
8
Alvin R. Fraiser iz Centra za rehabilitaciju narkomana
u Norcu, Kalif orni ja, pokazao je da je logoterapija je-
dnako podesna i za lijeenje ovisnosti o drogi. On je jo
od 1966. upotrebljavao logoterapiju u radu s narkoma-
nima. O postignutim rezultatima kae: Postao sam je-
dini savjetnik u povijesti ove ustanove koji iza sebe ima
tri neprekidne godine najveih uspjeha (pod uspjehom
se podrazumijeva da se ovisnik, unutar jedne godine na-
kon otputanja iz ustanove, nije ponovo vratio u nju).
Moj je pristup rjeavanju problema ovisnika u razdoblju
od tri godine dao rezultat od 40 posto uspjeno rijeenih
sluajeva, za razliku od ranijih pristupa i prosjeka od
oko 11 posto.
Samo se po sebi razumije da se uz tri prikrivena sim-
ptoma egzistencijske praznine koji se ubraj aj u u trijadu
masovne neuroze javljaju i drugi simptomi, bili oni pri-
kriveni ili otvoreni. U vezi s pitanjem da li sam osjeaj
besmislenosti predstavlja duevnu bolest ili ne, Sigmund
Freud kae u pismu princezi Bonaparte: U trenutku ka-
da se ovjek zapita postoji li smisao i vrijednost ivota,
on je bolestan. No, ja smatram da je to traenje smisla
ivota prije dokaz ljudskosti negoli odraz duevne bo-
lesti. ovjek ne mora biti neurotina osoba da bi ga za-
nimalo pitanje smisla ivota, ali zato mora biti istinsko
ljudsko bie. Napokon, kako sam i sam istakao, vapaj za
smislom predstavlja osebujnu oznaku ljudskosti. Ni je-
8
Changes in Frankl's Existential Vacuum as a Measure of The-
rapeutic Outcome, Newsletter for Research in Psychology, 14,
1972, str. 3537.
26
dnu drugu ivotinju, pa tako ni guske Konrada Lorenza,
nikada nije brinulo pitanje postoji li ili ne postoji smi-
sao ivota. Ali, ovjeka jest.
VOLJA ZA SMISAO
ovjek uvijek nastoji dosei smisao, uvijek ponovo zapo-
inje potragu za njim; drugim, rijeima, volju za smi-
sao
9
moemo smatrati najvanijim predmetom intere-
sa svakog ovjeka, kako je rekao Abraham Maslow u
komentaru jednog mog lanka.
10
U dananjem drutvu upravo sama volja za smisao
ostaje neispunjena a zanemaruje je i dananja psiho-
logija. Suvremene teorije motivacije gledaju ovjeka kao
bie koje reagira na podraaje, a istovremeno potiskuje
svoje nagone. One ne uzimaju u obzir da ovjek zapravo
odgovara, ali ne u strogom smislu reagiranja ili nereagi-
ranj a na neto odgovara na pitanja koja mu ivot po-
stavlja i na t aj nain ispunjava smisao koji- mu ivot
nudi.
Nekome se moe initi da je to samo stanovito uvje-
renje, a ne injenica. Otkako sam 1938. godine stvorio
izraz visinska psihologija, prije u namjeri da nadopu-
nim nego istisnem ono to se nazivalo dubinskom psi-
hologijom (to jest, psihodinamiki usmjerenom psiho-
logijom), neprestano su me optuivali da precjenjujem
ovjeka, da ga stavljam na prijestolje koje je za njega
previsoko. Dopustite mi da vam to ilustriram na nain
koji se esto pokazao didaktikim. U avijaciji postoji iz-
raz prisilno skretanje. Recimo, pojavi se nepovoljan
vjetar sa sjevera, a aerodrom na koji se ja elim spustiti
lei ravno na istoku. Ako letim na istok, promait u
svoj cilj, jer e moj avion biti noen prema sjeveroiisto-
9
Viktor E. Frankl, Der unbedingte Mensch: Metaklinische Vor-
lesungen, Be, Franz Deuticke, 1949.
10
U izd. Anthony J. Sutich i Miles A. Vieh, Readings in Humani-
stic Psychology, New York, The Free Press, 1969.
27
ku. Kako bih stigao na cilj, moram nadoknaditi to zano-
enje skretanjem, u ovom sluaju upravljanjem aviona
u pravcu sjevernijem od mjesta na koje se elim spusti-
ti. Slino je i sa ovjekom: on takoer zavrava na toki
nioj od one koju je mogao dosei; ako ga ne promatra-
mo na vioj razitni to ukljuuje i njegova via strem-
ljenja.
elimo li govoriti o ljudskim mogunostima u njiho-
vom najboljem svjetlu, moramo najprije vjerovati u nji-
hovo postojanje i prisutnost. U suprotnom, ovjeka e
vjetar nositi kako hoe i on e se izroditi, jer postoje
i ljudske mogunosti u najgorem moguem obliku. Ne
smijemo dopustiti da nas vjerovanje u moguu huma-
nost ovjeka zaslijepi pred injenicom da humana ljud-
ska bia jesu, a vjerojatno e uvijek i biti, u manjini.
No, upravo ta injenica svakog od nas poziva da se pri-
drui manjini: stvari loe stoje, ali ne dadnemo li sve
od sebe da ih uinimo boljima, sve e postati jo gore.
Umjesto da pojam volje za smisao jednostavno odba-
cujemo kao zavaravanje samog sebe, bilo bi mnogo pra-
vilnije shvatiti ga kao proroanstvo kojim ispunjavamo
sami sebe. Ima neto u rijeima Anatolea Broyarda: Ka-
emo li za frojdovskog analitiara da je 'skuen', onda
bi se za logoterapeuta moralo rei da ima 'iroki ras-
pon'.
11
injenica je da se logoterapija ne bavi samo poj-
mom ovjeka, uzimajui u obzir njegove vie tenje, ve
i vizionarskom stranom pacijenta kao to je mogunost
da on potie i odgaja svoju volju za smisao. Drugim ri-
jeima, logoterapija daje pacijentu potreban imunitet
protiv dehumanizirajueg, mehanistikog pojma o o-
vjeku kojem je priklonjena veina onih skuenih
jednom rijeju, ona pacijenta ini otpornim na skue-
nost.
Tvrdnja da se o ovjeku ne smije previe visoko misli-
ti pretpostavlja da postoji opasnost da ga precijenimo.
Meutim, postoji i vea opasnost, opasnost da ga potci-
11
The New York Times, 26. studeni, 1975.
28
jenimo, na to je upozorio jo Goethe. Potcijenimo li o-
vjeka, a posebno ovjeka mlae generacije, moemo do-
biti iskrivljenu sliku o njemu. I obratno. Ako su mi po-
znate vie tenje ovjeka kao to je njegova volja za
smisao dobio sam mogunost da njima vladam i da
ih pokreem.
Volja za smisao nije samo stvar uvjerenja ve je i i-
njenica. Otkako sam 1949. godine uveo t aj pojam, neko-
liko ga je autora empirijski potvrdilo i priznalo, koriste-
i se testovima i statistikom. Purpose-in-life (PIL) test,
12
koji su stvorili James C. Crumbaugh i Leonard T. Ma-
holick te logo-test Elisabeth S. Lukas primijenjeni su na
tisuama ispitanika i kompjutorizirani podaci ne daju
mjesta sumnji u stvarnost volje za smisao.
Istraivanje koje su vodili S. Kratochvil i I. Planova
sa Odsjeka za psihologiju na Sveuilitu u Brnu, eho-
slovaka, dalo je sline dokaze da je volja za smisao
stvarno specifina potreba koja se ne moe svesti u dru-
ge potrebe i u veem je ili manjem stupnju prisutna kod
svih ljudskih bia. Autori nastavljaju: Frustracije ove
potrebe vrlo su vane, a to je i dokumentirano materija-
lom o sluajevima neurotinih i depresivnih pacijenata.
U nekim sluajevima frustracija volje za smisao ima va-
nu ulogu etiolokog inioca u nastanku neuroze ili po-
kuaju samoubojstva.
Moemo uzeti u obzir i rezultate razmatranja objav-
ljenog od strane Amerikog vijea za obrazovanje: od
171.509 studenata koji su podvrgnuti ispitivanju najvie
njih 68,1 posto trailo je stvaranje smislene filo-
zofije ivota.
13
Drugo je ispitivanje obuhvatilo 7.948
studenata sa etrdeset osam fakulteta, a vodilo ga je
Sveuilite Johns Hopkins, pod pokroviteljstvom Nacio-
nalnog instituta za duevno zdravlje. Od tog je velikog
12
Psychometric Affiliates, P. O. Box 3167, Munster, Indiana 46321.
13
Robert L. Jacobson, The Chronicle of Higher Education (Wa-
shington, D. C.: American Council on Education, 10. sijenja,
1972).
29
broja samo 16 posto studenata izjavilo da je njihov pr-
venstveni cilj zaraditi to vie novaca, dok se 78 posto
studenata izjasnilo za pronalaenje svrhe i smisla ivo-
ta.
14
Do slinih se otkria dolo i na Sveuilitu u Michi-
ganu: ispitano je 1.533 radnika, od kojih se trailo da
poredaju razliita stanovita o radu prema njihovoj va-
nosti; dobro plaeni poslovi doli su tek na peto mje-
sto. Zato nije udo da je Joseph Katz s Dravnog sve-
uilita u New Yorku, osvrui se na neka skoranja mi-
ljenja glasaa, rekao kako e sljedei val onih koji se
budu zaposlili u industriji biti zainteresirani za napredo-
vanje u poslu koji e imati neki smisao, a ne samo nov-
anu korist.
15
Vratimo se za trenutak na istraivanje koje je proveo
Nacionalni institut za duevno zdravlje. Sedamdeset i
osam posto studenata podvrgnutih ispitivanju izjasnilo
se da je njihov prvenstveni cilj bio pronalaenje smisla
ivota. Isti t aj postotak od sedamdeset osam, u ispitiva-
nj u mladia u Poljskoj, smatralo je da je najvea svrha
njihovog ivota neto sasvim suprotno, naime glavni im
je cilj bio da poprave svoj ivotni standard (Kurier,
8. kolovoza, 1973). ini se da se ovdje moe primijeniti
Maslowova ljestvica potreba: ovjek prvo mora dostii
zadovoljavajui ivotni standard i tek se onda moe pri-
bliiti zadatku pronalaenja svrhe i smisla ivota to
sa potvrdili i ameriki studenti. Postavlja se pitanje je
li tono da onaj koji sebi eli stvoriti dobar i ugodan i-
vot treba samo srediti svoje drutveno-ekonomsko sta-
nj e (tako da, na primjer, moe sebi priutiti psihoanali-
tiara kako bi sredio svoje psihodinamiko stanje). Ja
vjerujem da nije. Samo se po sebi razumije da bolestan
eli da ozdravi pa se moe initi da mu je zdravlje naj-
vaniji cilj) u ivotu. No, zdravlje je u ovom sluaju sa-
mo sredstvo da se doe do nekog cilja, preduvjet da se
neto postigne to se smatra pravim smislom u odree-
14
Los Angeles Times, 12. veljae, 1971.
15
Joseph Katz, u Psychology Today, sv. 5, br. 1.
30
nim prilikama. U takvom je sluaju prvenstveno potreb-
no ispitati kakva pobuda stoji iza toga sredstva. Neka
vrsta sokratskog razgovora mogla bi dobro posluiti kao
jedna od prikladnih metoda za takvo ispitivanje.
Maslowova teorija motivacije nije ovdje dovoljna, jer
ono to je potrebno ispitati nije toliko razlika izmeu
viih i niih potreba ve prije odgovor na pitanje da li
su ciljevi pojedinca samo puka sredstva ili pak sadre
neki smisao. U svakodnevnom smo ivotu potpuno svje-
sni te razlike. Da nismo, ne bismo se smijali smijenom
stripu koji prikazuje Snoopyja kako se ali na osjeaj
besmislenosti i praznine sve dok se Charlie Brown ne
pojavi sa zdjelicom punom psee hrane, a Snoopy uzvik-
ne: Ah, smisao!! Ono to nas nasmijava je upravo po
metnja izmeu sredstava i smisla: dok je hrana svakako
neophodan uvjet za opstanak na ivotu, ona istovreme-
no nije dovoljan uvjet da neijem ivotu podari smisao
i tako ga oslobodi osjeaja besmislenosti i praznine.
U razlikovanju viih od niih potreba, Maslow nije
uzeo u obzir da i u sluaju kada nie potrebe nisu zado-
voljene via potreba, kao to je volja za smisao, moe
postati snano izraena. Uzmimo samo takve situacije
kakve se susreu u logorima smrti, ili jednostavno one
na samrtnoj postelji: tko e porei da u ovjeku u tak-
vim prilikama upravo nezaustavljivo ne navire e za
smislom, tovie, za konanim smislom?
Takve su misli same po sebi razumljive u asu kad
nam se pribliava smrt. Tee bismo razumjeli ono to
se za vrijeme rata dogodilo u getu Theresienstadt: trans-
port sa oko tisuu mladih ljudi trebao je po rasporedu
otii sljedee jutro. Ujutro se otkrilo da je preko noi
opljakana knjinica u getu. Svaki je od tih mladia
koji su bili osueni na smrt u koncentracionom logoru
u Auschwitzu uzeo po nekoliko knjiga svog najdraeg
pjesnika, romanopisca ili znanstvenika i sakrio ih u svo-
je torbe. Tko bi me nakon ovoga htio uvjeriti kako je
Bertolt Brecht bio u pravu kada je, u djelu Dreigro-
31
schenoper, izjavio: Prvo dolazi hran, zatim moral
(Erst kommt das Fressen, dann kommt die Moral)?
ovjeku u traenju smisla poticaj moe biti ne samo
kraj nj a nuda ve i bogatstvo koje, ovisno o sluaju,
moe i frustrirati ovjekovu volju za smislom. To se ti-
e bogatstva u openitom smislu, a posebno bogatstva
u obliku slobodnog vremena. Budui da zadovoljstvo
jednako kao i frustracija niih potreba mogu ovjeka
potaknuti da traga za smislom, proizlazi da je potreba
za smislom nezavisna od ostalih potreba. Stoga ona ne
moe biti na njih svedena niti se moe iz njih izvesti.
Volja za smisao nije samo istinski odraz ovjekove
humanosti ve takoer kako je dokazao Theodore A.
Kotchen pouzdano mjerilo duevnog zdravlja. Tu su
pretpostavku podrali James C. Crumbaugh, sestra Mary
Raphael i Raymond R. Shrader, koji su ispitivali volju
za smisao i doli do najveih rezultata kod populacija
u kojima je vladala dobra motivacija i uspjeh u zvanju
i poslovima. Suprotno tome, nedostatak smisla i svrhe
pokazatelj je emocionalne neprilagoenosti kao to je
empirijski dokazala Elisabeth S. Lukas. Albert Einstein
je rekao: ovjek koji smatra da mu je ivot besmislen
nije samo nesretan ve je jedva i zreo da ivot ivi. To
nije samo stvar uspjeha i sree ve i samog opstanka.
U terminologiji moderne psihologije volja za smisao
ima vrijednost opstanka. To je bila zadaa koju sam
morao nauiti u tri godine provedene u Auschwitzu i
Dachauu: caeteris paribus (uz inae iste uvjete), najvie
izgleda da preive logor imali su oni koji su bili upravlje-
ni na budunost na neki zadatak ili osobu koja ih je
negdje ekala, na smisao koji bi takvo to ispunilo u bu-
dunosti.
16
16
Istina je da, postoji li ita to je ovjeka moglo podrati u
takvoj krajnjoj situaciji kakva je bila u Auschwitzu i Dachauu,
onda je to svijest da ivot ima smisao koji treba ispuniti, pa
makar i u budunosti. No, smisao i svrha bili su samo neopho-
dan uvjet za opstanak ne i dovoljan. Milijuni ljudi su mora-
li umrijeti usprkos svojoj viziji smisla i svrhe. Vjerovanje im
32
Do istih su zakljuaka nedavno doli i drugi autori
knjiga o koncentracionim logorima kao i psihijatri ispi-
tujui zarobljenike logore u Japanu, Sjevernoj Koreji
i Sjevernom Vijetnamu. Jednom sam prilikom meu
studentima imao tri amerika ofioira koji su due vri-
jeme sedam godina proveli u sjeverno vijetnam-
skim POW logorima. Oni su isto tako doli do zakljuka
da su najvie anse da preive imali upravo oni zarob-
ljenici koji su osjeali da netko ili neto eka na njih.
Poruka (a nama ostavtina) glasi: opstanak je ovisio
o dvjema stvarima radi ega i radi koga. Jednom
rijeju, postojanje je ovisilo o samotranscendenciji
ovaj pojam sam uveo u logoterapiju jo 1949. godine.
Stoga i shvaam temeljnu antropoloku injenicu da
biti ovjek znai uvijek biti nekako usmjeren, biti u-
pravljen na neto ili nekog drugog: na smisao koji valja
ispuniti ili na susret s drugim ovjekom, na neki razlog
koji treba udovoljiti ili na voljenu osobu. Postie li o-
vjek istinsku ljudskost i svoje pravo sebstvo, tek uto-
liko to ivi po pravilima samotranscendencije. Postie,
ali ne brigom o ostvarivanju svoga sebstva, ve samo-
zaboravom, predavanjem, diui se iznad sebe i usredo-
toujui se na vanjski svijet. Slinost na koju se uvijek
rado pozivam nalazim u primjeru onog to vide nae oi.
Mogu li oi, osim kada se gledamo u ogledalu, ikada vi-
djeti ita svoga? Oko koje ima katarakt moe vidjeti ne-
to kao oblak, to pak predstavlja njegov katarakt; oko
nije moglo spasiti ivote, ali im je dalo snage da smrt doekaju
visoko uzdignute glave. Stoga sam smatrao da im je potrebno
odati priznanje u prilici kao to je otvaranje Frankl Library
and Memorabilia na Graduate Theological Union u Berkeleyju,
Kalif orni ja, kada sam kustosima poklonio uzorak zemlje i pepe-
la to sam ih donio iz Auscwitza. Rekao sam: To je u spomen
onima koji su tamo ivjeli kao heroji i umrli kao muenici.
Nebrojeni primjeri takvog junatva i muenitva svjedoe o bes-
krajnim ljudskim sposobnostima da pronalaze i ispunjavaju smi-
sao ak i in extremis i in ultimis u krajnjoj ivotnoj si-
tuaciji kakva je bila u Auschwitzu i oi u oi sa smru u plin-
skim komorama. Iz nezamislivih patnji moe izrastati sve jaa
svijest o bezuvjetnoj smislenosti ivota.
33
sa glaukomom moe vidjeti svoj glaukom kao obris du-
ge oko svjetla. Zdravo oko sebe uope ne vidi ono je
samotranscendentno.
Samoostvarivanje je nenamjeran uinak samotrans-
cendencije, a moralo bi t o i ostati; ako je ono cilj naih
namjera, onda je tetno i samounitavajue. Ono to vri-
jedi za isamoostvarivanje, vrijedi i za identitet i za sreu.
Pravo tranje za sreom upravo prijei sreu. to vie
uzimamo sreu kao cilj, to emo je prije i vie proma-
iti, to je najvidljivije kad se radi o srei u spolnom
ivotu, traenju zadovoljstva u spolnosti. Posljedica
su spolne neuroze. to vie mukarac eli pokazati svo-
ju potenciju, to je sigurnije da e biti osuen na neus-
pjeh. to ena vie eli samoj sebi dokazati da je spo-
sobna doivjeti orgazam, to postoji vea vjerojatnost
da e biti frigidna. Dozvolite mi da vas ovdje podsjetim
na poglavlje koje izriito govori o klinikim primjena-
ma logoterapije i njezinim tehnikama (Paradoksna in-
tencija i derefleksija) gdje je ta tema obraena uz kli-
nike sluajeve.
U dobro poznatom pokusu to ga je napravila Caro-
lyn Wood Sherif pokazalo se da najvie grupnih agresija
ima meu mladim ljudima. Meutim, jednom udrueni
u zajedniki zadatak izvlaenja kola iz blata, oni jedno-
stavno zaboravljaju ispoljavati agresiju. Netko moe
rei da je prevagnula njihova elja za smislom! Mislim
da bi mirovni pokret, umjesto da se ograniava na raz-
ne kalupe o agresivnim ispadima i slino, trebao krenu-
ti od volje za smisao i uzeti u obzir da ono to vrijedi
za pojedinca jednako vrijedi i za itavo ovjeanstvo.
Ne bi li opstanak ovjeanstva takoer trebao ovisiti o
tome da li se ovjek moe ili ne moe smjestiti pod za-
jedniki nazivnik smisla? Ne bi li t aj opstanak trebao
ovisiti o tome nalaze li svi ljudi i narodi neki zajedniki
smisao ili ga ne nalaze, ujedinjavaju li se u zajednikoj
volji za zajednikim smislom?
Ne znam odgovor na to pitanje. Bio bih zadovoljan da
znam jesam li postavio pravo pitanje. No, prema po-
34
sljednjim podacima izgleda da ima nade za opstanak
planeta, ali samo onda ako se narodi mogu ujediniti i
kao takvi se suoiti i obvezati za zajedniki zadatak.
Netko moe rei da smo u ovom trenutku tek na putu
da to postignemo. No, oito je da svi ljudi na svijetu tra-
gaju za nekim smislom; naa je generacija svjedok te
pojave i zato onda ta zajednika potraga za smislom ne
bi dovela i do zajednikog cilja i svrhe?
SMISAO IVOTA
U ovjeku, dakle, postoji volja za smisao; no, postoji li
i osjeaj da ivot ima smisao? Drugim rijeima, do sada
smo se bavili motivacijsko-teorijskim stanovitima lo-
goterapije, a sada se okreemo logo-teoriji t j . logo-
terapijskoj teoriji smisla. I, za poetak, zapitajmo se
moe li logoterapeut pokazati ovjeku smisao. Rekao
bih da on na prvom mjestu treba nastojati da se smisao
ne izgubi jer je upravo to uinio redukcionizam. U
sljedeim su poglavljima, kao i u drugim mojim knjiga-
ma, navedeni brojni primjeri za takve sluajeve.
Dopustite mi da se ovdje prisjetim jednog sluaja ko-
ji mi se dogodio kada sam imao trinaest godina. Jednom
je moj uitelj prirodopisa etao gore-dolje po razredu
i govorio nam kako, prema posljednjim pouzdanim po-
dacima, ivot nije nita drugo do proces izgaranja, na-
prosto proces oksidacije. Ja sam skoio sa svog mjesta
i ne traei dozvolu, to u to vrijeme nije bio obiaj, do-
bacio mu pitanje: Koji je onda smisao ivota? Narav-
no, on nije mogao odgovoriti ba zato to je bio reduk-
cionist.
Postavlja se pitanje kako zapravo pomaemo ljudima
koji oajavaju zbog oigledne besmislenosti ivota. Na
poetku sam rekao da vrijednosti propadaju upravo za-
to to tradicije nose vrijednosti, a mi se suoavamo s
njihovim propadanjem. No, ja mislim da je ak i u o-
vakvom stanju jo uvijek mogue nai smisao. Stvar-
35
nost se prikazuje uvijek u obliku specifine, konkretne
situacije, a budui da je svaka ivotna situacija jedin-
stvena, proizlazi da i smisao situacije mora biti jedin-
stven. Stoga zapravo ne bi bilo ni mogue da se smisao
prenosi tradicijama. Samo vrijednosti koje bi se mo-
glo definirati kao univerzalna znaenja mogu biti pod
utjecajem propadanja tradicija.
Moglo bi se rei da se nagoni prenose genima, a vri-
jednosti tradicijama, dok je smisao, budui da je jedin-
stven, stvar osobnog otkrovenja. Svatko ga mora nai
sam, otkriti ga sam, a takvo e otkrie imati jedinstveni
smisao. Dananje shvaanje doputa da e otkria tak-
vog smisla biti mogua ak ako potpuno nestanu sve
univerzalne vrijednosti. Kratko reeno: vrijednosti su
mrtve ivio smisao.
No, to zapravo predstavlja to otkrivanje smisla? Ja-
mes C. Crumbaugh je istakao da traenje smisla ima za-
etak u procesu Gestalt opaanja. Ja sam, meutim, u-
oio razliku jer u Gestalt opaanju u tradicionalnom
smislu tog izraza zapaamo lik nasuprot pozadine; me-
utim, u traganju za smislom zapaamo mogunost kao
sastavni dio stvarnosti. Da budemo jasniji, to predstav-
lja mogunost da neto uinimo u vezi sa situacijom s
kojom se suoavamo, da promijenimo stvarnost ako tre-
ba. Budui da je svaka situacija jedinstvena, sa smislom
koji je takoer neophodno jedinstven, slijedi da je i
mogunost da neto uinimo u vezi sa situacijom ta-
koer jedinstvena, ali je istovremeno i prolazna. Ona
iima kairos kvalitetu, to znai, ukoliko ne iskoristimo
priliku da ispunimo smisao svojstven situaciji i skriven
u nj oj , da e ona proi i otii zauvijek.
No, samo su mogunosti prilike da se uini neto sa
stvarnou prolazne. Kada jednom iskoristimo mo-
gunost koju nam prua situacija, kada ispunimo smi-
sao koji ona sadri, onda smo mogunost pretvorili u
stvarnost i to smo uinili jednom i zauvijek. Prolaznost
to onda vie ne moe zahvatiti. Nita i nitko nam ne mo-
36
e uzeti i liiti nas onog to srno poloili i pohranili u.
prolost. U prolosti nita nije nenadoknadivo i nepo-
vratno izgubljeno, ve je sve trajno pohranjeno. udno
je da ljudi obino vide samo strnokou prolaznosti a
ne vide pune itnice u koje su poloili etve svojih ivo-
ta: svoja hrabra djela, ostvarene poslove, voljene ljuba-
vi, hrabro prebroene patnje. U Knjizi o Jobu (5, 26) sto-
ji: U grob ti e lei kada bude zreo, kao to se ito
snosi kad dozori.
17
Budui da je smisao jedinstven, on se stalno mijenja.
No, nikada nije promaen. ivotu nikada ne nedostaje
smisao. Zaudo, to postaje razumljivo tek ako shvatimo
da postoji potencijalni smisao koji se mora otkriti, ak
i u poslu i u ljubavi. Svakako, ve smo i navikli otkriva-
ti smisao u poslovima koje radimo, hrabrim djelima ko-
je inimo ili pak kad neto doivljavamo ili susreemo
drugu osobu. No, nikada ne smijemo zaboraviti da smi-
sao u ivotu moemo nai i kad se naemo oi u oi sa
beznadnom situacijom kao njene bespomone rtve, ka-
da se suoimo sa sudbinom koja se ne moe promijeni-
ti. U takvom je trenutku jedino vano osvjedoiti se o
jedinstvenim ljudskim mogunostima u njihovom najbo-
ljem svjetlu, to znai tragediju preokrenuti u osobni
trijumf, nesreu pretvoriti u veliko ljudsko dostignue.
Doe li trenutak da vie nismo u stanju promijeniti situ-
aciju pomislimo samo na neku neizljeivu bolest, re-
cimo, neizljeivi karcinom i dobit emo snage da se
promijenimo.
Yehuda Bacon, izraelski kipar koji je kao maleni dje-
ak bio zatvoren u Auschwitzu, vrlo je lijepo opisao t aj
osjeaj u knjizi koju je napisao poslije rata: Kao dje-
ak sam: mislio: rei u svima to sam vidio, jer se na-
dam da e se ljudi promijeniti na bolje. No, ljudi se ni-
su promijenili, nisu ak eljeli niti znati. Tek sam mno-
go kasnije shvatio smisao patnje. Ona moe imati smi-
17
Prema izdanju Biblije, Stvarnost, Zagreb, 1968. (op. prev.).
37
sao samo ako nekoga mi j enj a na bolje.. On je konano
spoznao i smisao svoje patnje: promijenio je sebe.
Mijenjati sebe esto znai uzdizati se iznad sebe, nad-
rasti svoje osobne okvire. Najbolji pri mj er za to nalazi-
mo u romanu Lava Tolstoja Smrt Ivana Iljia.
18
Skre-
em vam panju i na naslov posljednje knjige Elisabeth
Kbler-Ross, Smrt, posljednji stupanj rasta (Death, t he
Final Stage of Growth), naslov koji je u ovom kontekstu
vrlo znaajan.
Bit onoga to sam vam elio -saopiti jest t aj na bezu-
vjetnog smisla ivota, to znai da se smisao moe nai
ak i u pat nj i i u smrti. U asopisu The American Jour-
nal of Psychiatry objavljena je reenica: Poruka dra
Frankla je bezuvjetna vjera u bezuvjetan smisao. Me-
utim, ja smatram da je to vie nego samo vjera. Isti-
na je da je moje uvjerenje da ivot ima bezuvjetan smi-
sao poelo kao neka vrsta predosjeaja. Nikakvo udo:
u to sam vrijeme bio tek student. No, kasnije se do isto-
ga zakljuka dolo i to strogo empirijskim putem. Da
samo spomenem imena kao to su Brown, Casciani,
Crumbaugh, Dansart, Durlak, Kratochvil, Lukas, Lunce-
ford, Mason, Meier, Murphy, Planova, Popielski, Rich-
mond, Ruch, Sllee, Smith, Yarnell i Young. Tii su autori
pomou testova i statistike dokazali da je smisao zapra-
vo dostupan svakom pojedincu bez obzira na spol i
godine starosti, kvocijent inteligencije ili stupanj obra-
zovanja, bez obzira na okolinu u kojoj ivi ili na vrstu
karaktera, ili, na posljednjem ali ne i manj e vanom
mjestu, bez obzira na to je li dotina osoba vjernik ili to
nije, a ako pak jest, onda bez obzira ina to koj oj vjeri
pripadala.
Sve to ne utjee na injenicu da se uvjeti mogu mije-
njati u stupnju u kojem olakavaju ili oteavaju poje-
dincu da nae smisao u svom ivotu ili da ispuni smisao
dane situacije. Razmotrimo samo razliita drutva i raz-
liite razmjere u kojima ona potpomau ili pak koe is-
punjavanje smiisla. Usprkos tome, u naelu i dalje vri-
38
jedi injenica da je smisao dostupan pod bilo kojim uvje-
tima, ak i pod najgore zamislivim.
Logoterapeut ne moe rei pacijentu to je smisao, ali
mu barem moe pokazati da u ivotu postoji smisao, da
je on svakom dostupan i da, tovie, ivot zadrava svoj
smisao pod bilo kojim uvjetima. On ostaje smislen do-
slovno do posljednjeg trenutka, sve do posljednjeg
daha.
Trihotomija mogunosti koje smisao posjeduje dolazi
u hijerarhiji i znaajno je da je smisao i njegovu hije-
rarhiju, empirijski potvrdila Elisabeth S. Lukas. Kada
su podaci dobiveni testovima i statistikom obradom
podvrgnuti faktorskoj analizi, pojavili su se dokazi u pri-
log mojoj pretpostavci da smisao koji se nailazi u patnji
pripada drugaijoj dimenziji, nego li smisao koji se na-
lazi u poslu ili u ljubavi ili, da ostanemo vjerni fak-
torsko-analitiikoj terminologiji, smjeten je na ortogo-
nalnoj osi:
ZATVORENICI U / 0 | ,
FLORIDI SDr
ISPUNJENJE
NEU5PJEH 0 4 "
HOMO
SAPIENS
OCAJ
USPJEH
STUDENTI U
IDAHO
ovjeka obino gledamo kao homo sapiensa, razumno
bie koje zna to i kako, koje zna kako e uspjeti, kako
od sebe napraviti uspjenog poslovnog ovjeka ili pak
18
U poglavlju Simptomi ili terapija? kao primjer navodim go-
vor kojim sam se obratio zatvorenicima u San Quentinu i tom
prilikom navodim djelo Smrt Ivana Iljia.
39
zavodnika, a to znai kako uspjeti u zaraivanju novca
ili u voenju ljubavi. Homo sapiens se kree izmeu'dvi-
ju krajnosti
1
: pozitivne, u smislu uspjeha, te njezinog ne-
gativnog odraza, neuspjeha.
Drugoj vrsti ovjeka dao sam naziv homo patiens}
9
To je ovjek koji pati, koji zna to znai patiti, koji ak
zna svoje patnje pretvoriti u ljudska dostignua. Homo
patiens se kree na osi koja je okomita na os uspjeh/ne-
uspjeh homo sapiensa. On se kree po osi koja se prote-
e izmeu poslova ispunjenja i oaja. Pod ispunjenjem
podrazumijevamo ispunjenje neijeg sebstva kroz ispu-
njenje smisla, a pod oajem oaj zbog oite besmisleno-
sti vlastitog ivota.
Tek ako spoznamo da u igri postoje dvije dimenzije
20
moemo razumjeti kako, na jednoj strani, susreemo
ljude koji su bez obzira na uspjeh shrvani oajem sje-
timo se (samo studenata u Iahu koji su pokuali uiniti
samoubojstvo usprkos svom bogatstvu dok, na dru-
goj strani, nailazimo na ljude koji su bez obzira na ne-
uspjeh dostigli smisao ispunjenja pa ak ii sreu, zato
to su otkrili smisao ak i u patnji. Prisjetimo se i onih
dvaju pisama iz kojih sam naveo odlomke jo na poetku
knjige. Dopustite mi da kao zakljuak navedem odlom-
ke iz jo dva pisma koja sam primio, jedno od Franka
E., koji je bio broj 020640 u jednom amerikom drav-
nom zatvoru: Istinski smisao svog postojanja naao
sam ak i ovdje, u zatvoru. Naao sam svrhu svog ivo-
ta i vrijeme koje ovdje ostavljam je samo kratko eka-
nj e na priliku da uinim bolje i vie. I od drugog za-
tvorenika, broj 552022:
19
Moja knjiga pod naslovom Homo potiens: Versuch einer Pa-
thodizee, Be, Franz Deuticke, 1950.
20
U stvarnosti dimenzija homo patiensa nije samo razliita od
dimenzije homo sapiensa ve je i superiornija. To je via dimen-
zija, zato to mijenjajui sebe (ako ve ne moemo promijeniti
svoju sudbinu) tako to sebe nadrastamo i na sebe zaboravlja-
mo, ispoljavamo naj kreativni ju od svih ljudskih mogunosti.
40
Dragi dre Frankl,
U nekoliko prolih mjeseci grupa ovdanjih stanara izmje-
njivala je vae knjige i vrpce. Da, patnja je zaista naj-
dublji smisao koji nam je dan da ga doivimo. Tek sam
sada poeo ivjeti i mogu samo rei, kakav je to uzvien
osjeaj! Neprestano me dre u poniznosti suze moje su-
brae kada vidim kako spoznaju smisao za koji nisu ni
znali da postoji. Promjene su zaista udesne. ivoti koji
su do sada bili bez nade i pomoi dobili su smisao. Ovdje,
u najsigurnijem zatvoru Floride, kojih 500 jardi od elek-
trine stolice, mi ostvarujemo svoje snove. Pribliava se
Boi, ali logoterapija predstavlja moje uskrsno jutro. Iz
Auschwitza dolazi nae uskrsnue. Iza bodljikave ice i
dimnjaka Auschwitza rada se sunce... Boe, kakav mora
da je novi dan!
Iskreno Va, Greg B.
Zahvaljujem Gregu na ovom pismu, koje uvam zato to
je vie nego samo pismo ono je pravi document hu-
main, dokument l j udskost i .
2
Determiniram i humanizam:
kritika pandetermini^ma
Postoje dva vjena filozofska pitanja koja do dana da-
nanjeg nemaju rjeenja, a to su problem tijela i due,
te problem slobodnog izbora (ili, moemo rei, determi-
nizam nasuprot inter determinizmu). No, ako nita dru-
go, mogue je barem prepoznati razlog iz kojeg su ti pro-
blemi nerjeivi.
Problem tijelo-dua moe se svesti na pitanje: kako je
mogue spoznati tu jedinstvenost u raznolikosti kao mo-
guu definiciju ovjeka? I tko e porei da u ovjeku ne
postoji raznolikost i mnogostrukost? Konrad Lorenz ka-
e: Nesavladiv je zid koji razdvaja dvije velike neraz-
mjernosti, fizioloku i psiholoku. ak nas ni proiriva-
nj e znanstvenog istraivanja na polje psihofeike nije
pribliilo rjeenju problema tijelo-dua.
1
to se tie na-
de da bi nova istraivanja u budunosti mogla dati rje-
enje, Werner Heisenberg je jednako pesimistian kad
tvrdi da ne oekujemo izravan put do razumijevanja
tjelesnih pokreta i psiholokih procesa u smislu jedne
cjeline, jer se ak i u egzaktnim znanostima stvarnost
rasipa na odvojena podruja.
Mi, u stvari, ivimo u vremenu koje bih nazvao plura-
lizmom znanosti. Pojedinane znanosti prikazuju stvar-
nost na toliko razliitih naina da te slike protuslove
1
ber tierisches und menschliches Verhalten, Mnchen, 1965,
str. 362. i 372.
42
jedna drugoj. Ja, meutim, tvrdim da ta protuslovlja
ne protuslove jedinstvenosti stvarnosti. To vrijedi i za
stvarnost ovjeka. Kao primjer uzmimo injenicu da
svaka znanost zapravo na neki nain isijeca poprene
presjeke stvarnosti. Pogledajmo primjenu te analogije
u geometriji:
Nainimo li dva ortogonalna poprena presjeka kroz ci-
lindar, vodoravni presjek predstavlja cilindar kao krug,
dok ga okomiti presjek predstavlja kao kvadrat. A, ko-
liko znamo, nitko jo nije uspio pretvoriti krug u kvad-
rat. Slino tome, nitko do sada nije uspio premostiti po-
nor izmeu somatskih i psiholokih gledita na ljudsku
stvarnost. Moemo jo dodati da nema ni nade da e to
itko uspjeti, jer coincidentia oppositorum, naziv koji je
dao Nikola Kuzanski, nije mogua unutar bilo kojeg po-
prenog presjeka, ve samo negdje izvan svega toga u
sljedeoj vioj dimenziji. Sa ovjekom nije nita druga-
ije. Na biolokom smo polju, na planu biologije, suoe-
ni sa somatskim gleditem na ovjeka, a na psiholokom
polju, na planu psihologije, sa psiholokim gleditem na
njega. Tako se na planu obaju znanstvenih pristupa su-
oavamo sa raznolikou koja predstavlja ovjeka, ali
nam nedostaje ona njegova jedinstvenost, jer ta je jedin-
stvenost dostupna samo u ljudskoj dimenziji. Samo u
ljudskoj dimenziji lei unitas multiplex kako je ovje-
ka definirao Toma Akvinski. ovjek nije jedinstven u
svojoj raznolikosti, ve prije bez obzira na raznolikost.
Ono to vrijedi za jedinstvo ovjeka vrijedi i za njego-
vu otvorenost:
43
Vratimo se na cilindar i zamislimo da on nije puna,
otvorena posuda, recimo, poput ae. Kako e u tom slu-
aju izgledati popreni presjek? Dok vodoravni presjek
jo uvijek predstavlja zatvoreni krug, u okomitom se
presjeku aa sada vidi kao otvoren lik. No, im uvidi-
mo da su oba lika samo popreni presjeci, zatvorenost
jednog lika savreno se usklauje s otvorenou dru-
gog. Neto slino vrijedi i za ovjeka. Njega takoer po-
nekad prikazujemo kao zatvoren sustav, unutar kojeg
djeluju odnosi uzroka i posljedice kao to su uvjetni ili
neuvjetni refleksi. S druge strane, biti ovjek u osnovi
znai biti otvoren prema svijetu, kao to su to pokazali
Max Scheler, Arnold Gehlen i Adolf Portmann. Ili, kako
je rekao Martin Heidegger, biti ovjek znai ivjeti me-
u ljudima. Ono to sam ja nazvao samotranscendenci-
jom postojanja, oznaava temeljnu injenicu da biti o-
vjek znai biti u odnosu prema neemu ili nekome, ne-
emu izvan sebe, bio to smisao koji treba ispuniti ili
ljudsko bie koje se oekuje. Ako te samotranscendentne
kvalitete nema, onda i samo postojanje ovjeka doiv-
ljava padove i nesigurnosti.
Sasvim je razumljivo da samotranscendentno svojstvo
postojanja, otvorenost koja daje obiljeje ljudskom bi
1
-
u, jedan popreni presjek dodiruje, a drugi zaobilazi.
Zatvorenost i otvorenost se usklauju. Ja mislim da isto
vrijedi i za slobodu i determinizam. Postoji determini-
zam u psiholokoj dimenziji, kao i sloboda u noolokoj,
koja je pak ljudska dimenzija, dimenzija ljudskog feno-
mena. Problem tijelo-dua zakljuili smo izrekom je-
dinstvenog usprkos raznolikosti. to se pak tie pro-
44
blema slobodnog izbora, zakljuujemo ga izrekom slo-
boda usprkos determinizmu. To odgovara izreci Nico-
laia Hartmanna, autonomija usprkos ovisnosti.
Sloboda je, meutim, kao ljudski fenomen sasvim i u
potpunosti ljudska. Ljudska sloboda je ograniena slo-
boda. ovjek nije osloboen uvjeta koji mu se postav-
ljaju. No, slobodan je da zauzme stav u odnosu na njih.
Uvjeti ga ne uvjetuju u potpunosti. Do njega stoji hoe
li ili nee podlei uvjetima i predati se. Moe se isto ta-
ko uzdii iznad njih, tako se otvoriti i ui u ljudsku di-
menziju. Ja sam jednom dao ovakvu usporedbu: kao
profesor na dva podruja, neurologiji i psihijatriji, pot-
puno sam svjestan u kolikoj je mjeri ovjek predmet bi-
olokih, psiholokih i socijalnih uvjeta. Ali, uz to to
sam profesor na dva podruja^ ja sam i preivjeli inter-
nirao iz etiri koncentraciona logora, to znai da kao
takav svjedoim i o neoekivano velikoj mjeri u kojoj
je ovjek sposoban da se ne predaje i da bude hrabar,
ak i u najgore zamislivim uvjetima. Sigmund Freud je
jednom rekao: Pokuajmo izvjestan broj najrazliitijih
ljudi istovremeno izloili gladi. S porastom imperativ-
ne neizdrljivosti gladi, sve e individualne razlike ne-
stati i na njihovom e se mjestu pojaviti jednak izraz
nezadovoljenog poriva. Meutim, u koncentracionim
logorima istina je bila drugaija. Ljudi su postajali jo
vie razdvojeni. Zvijer je skinula krinku iisto tako i
svetac. Glad je bila ista, ali su ljudi bili drugaiji. Istinu
govorei, kalorije ovdje ne vrijede.
ovjek, napokon, nije podvrgnut uvjetima koji mu se
suprotstavljaju; ti su uvjeti prije podvrgnuti njegovoj
odluci. On hotimice ili nehotice odluuje hoe li se su-
oiti s njima ili se predati, hoe li ili nee dopustiti da
mu uvjeti postavljaju granice. Naravno, moglo bi se re-
i da takve odluke same po sebi ve i maj u ograniavaju-
u ulogu. No, oito je da takva razmatranja zavravaju
kao regressus in infinit um. Magda B. Arnold je sve to
vrlo lijepo saela i rekla: Svaki izbor ima svoj uzrok,
ali ga uzrokuje onaj koji bira.
2
45
Interdisciplinarno istraivanje ne pokriva samo jedan
popreni presjek. Ono spreava jednostranost. U odnosu
na problem slobodnog izbora, ono nam ne daje mogu-
nost da poriemo deterministika i mehanika stanovi-
ta ljudske stvarnosti s jedne strane, ili pak, s druge
strane, ljudsku slobodu da ta stanovita transcendira.
Tu slobodu ne porie determinizam, ve prije pandeter-
minizam, kako sam ga ja nazvao. Drugim rijeima, stvar-
ne alternative su pandeterminizam nasuprot determiniz-
mu, a ne determinizam nasuprot interdeterminizmu.
Freud se samo teoretski zalagao za pandeterminizam. U
praksi niije bio tako slijep za injenicu da se ljudska
sloboda mijenja i poveava; na primjer, jednom je re-
kao kako je cilj psihoanalize da pacijentovom egu pru-
i slobodu da izabere ovaj ili onaj put.
3
Ljudska sloboda ukljuuje i ovjekovu sposobnost da
se odvoji od sebe sama. Kao ilustraciju, ispriat u vam
sljedeu priu: Za vrijeme prvog svjetskog rata u stre-
ljakom zaklonu zajedno su bili jedan vojni lijeniik i-
dov i njegov prijatelj, aristokratski pukovnik koji nije
bio idov kada je zapoela estoka paljba. Pukovnik
je ironinim glasom rekao: Strah vas je, zar ne? To je
samo jo jedan dokaz da je arijska rasa nadmonija od
semitske. Svakako, bojim se, odgovorio je lijenik.
Samo, pitanje je tko je nadmoniji. Da ste vi, dragi moj
pukovnie, tako uplaeni kao ja, ve biste davno pobje-
gli. Nisu vani nai strahovi i tjeskobe kao takvi, ve
stav koji zauzimamo prema njima, a t aj stav je stvar
naeg slobodnog izbora.
Sloboda izbora stava prema naem psiholokom izgle-
du protee se ak i na patoloku stranu tog izgleda. Mi
psihijatri vrlo esto susreemo pacijente iji su odnosi
prema vlastitim obmanama sve prije nego patoloki.
Imao sam prilike susresti paranoine pacijente koji su,
zbog sumanutih ideja proganjanja, ubili svoje navodne
2
The Human Person, New York, 1954, str. 40.
3
The Ego and the Id, London, 1927, str. 72.
46
neprijatelje; no, isto sam tako susreo paranoike koji su
opratali svojim zamiljenim protivnicima. Ovi posljed-
nj i su isto tako bili duevni bolesnici; razlika je u tome
to su u svojoj bolesti, vie pokazivali ljudske osjeaje.
Postoje sluajevi depresije u kojima ljudi poinjaju sa-
moubojstvo, a postoje i sluajevi u kojima ljudi uspije-
vaju prevladati nagon na samoubojstvo zahvaljujui ne-
kom povodu ili osobi. A, ti su pacijenti bili jednako pod-
loni poinjanju samoubojstva kao i oni prvi.
Ja sam uvjeren da je psihoza, npr. paranoja ili endoge-
na depresija, somatogenetska bolest. Da budem jasniji,
njezina je etiologija biokemijska iako se vrlo esto
dogaa da se njezina prava priroda jo uvijek ne moe
odrediti (pogledaj biljeku 1, na str. 58). Ipak, nije u re-
du da donosimo fatalistike zakljuke. Oni ne bi vrijedili
ak ni u sluajevima u kojima se biokemija temelji na
nasljednosti. U vezi s tim uvijek navodim priu Johan-
nesa Langea o sluaju jednojajanih blizanaca. Jedan
je brat postao vjet kriminalac, dok je drugi postao
vjet kriminolog. To to su obojica bili vjeti, moglo je
vrlo lako biti stvar nasljea. No, to to je jedan postao
kriminalac a drugi kriminolog stvar je stava koji su za-
uzeli. Nasljee je samo podloga iz koje se ovjek izgra-
uje. Ono je tek kamen koji graditelj prihvaa ili ga od-
bacuje. No, sam graditelj nije izgraen od kamena.
Rano djetinjstvo vie odreuje dalji tok ivota nego
to to ini nasljee. Jedan ovjek, koji inae nije bio
moj pacijent, napisao mi je pismo u kojem je rekao:
Vie sam patio od pomisli da bih mogao imati kom-
plekse nego od toga to sam ih stvarno imao. Ne bih,
zaista, ni za to mijenjao svoja iskustva i vjerujem da
je iz njih proizalo mnogo toga dobrog.
4
4
Doivljaji iz ranog djetinjstva nisu odluujui u pitanju vjer-
skog ivota kako su neki psiholozi smatrali. Najmanje je istina
da je pojam Boga jednostrano odreen zamiljenom slikom oe-
va lika. Moji suradnici u Bekoj poliklinici ispitali su jednog
dana sve vanjske pacijente kako se odnose prema ovom proble-
mu. Dvadeset i tri njih nosilo je u sebi zamiljenu pozitivnu
47
Fatalizam psihijatra moe vrlo lako pojaati fatalizam
pacijenta to je, svakako, karakteristika neuroze. Ono
to vrijedi za psihijatriju, takoer vrijedi i za socijatri-
ju. Pandeterminizam zloincu prua alibi: za sve su krivi
njegovi unutarnji mehanizmi. Meutim, takav stav mo-
e djelovati kao bumerang: tvrdi li optuenik da stvarno
nije bio slobodan i odgovoran kada je poinio zloin, su-
dac moe to isto potvrditi prilikom odobravanja presu-
de.
U stvarnosti je sluaj da zloinci ne ele, uglavnom
onda kada je ve donesena presuda, da ih se smatra pu-
kim rtvama psihodinamikih mehanizama ili procesa
uvjetovanja. Kako je jednom istakao Scheler, ovjek
ima pravo da ga smatraju krivim i da bude kanjen.
Ako se njegova krivica objanjava tako da se on ne pri-
kazuje kao rtva, to takoer znai da mu je oduzeto nje-
govo ljudsko dostojanstvo. Rekao bih da je ak ovjeko-
va povlastica da bude krivac. No, on uz to posjeduje i
odgovornost da prevlada krivnju. Jednom sam se, na
zahtjev direktora zatvora u San Quentinu u Kaliforniji,
obratio zatvorenicima i rekao im upravo tu misao. Tom
sliku oca, a trinaest negativnu. Meutim, samo esnaestorica
onih koji su pozitivno ocjenjivali ulogu oca u svom ivotu, te
samo dvojica od onih koji su oca negativno doivljavali
smatrali su da im je doivljaj oca potpuno odredio vjerski raz-
voj. Siromaan se vjerski ivot ne moe uvijek smatrati poslje-
dicom utjecaja negativno primljene slike oeva lika. Isto tako,
ak i najgore zamiljena slika oca ne mora biti zapreka neko-
me da uspostavi skladan odnos s Bogom (Viktor E. Frankl,
Volja za smisao, New York i Cleveland, 1969, str. 136 f). Obeanje
da e vas istina uiniti slobodnim ljudima ne smije se tuma-
iti kao jamstvo da onaj tko je istinski vjernik nee oboljeti od
neuroze. No, isto tako ni odsutnost neuroze nije jamstvo istin-
skog vjerskog ivota. Prije tri godine imao sam priliku razgova-
rati o tom pitanju sa sveenikom koji je vodio Benediktinski
samostan u Meksiku i koji je traio da se redovnici moraju
strogo podvri Freudovoj psihoanalizi. Posljedica? Samo je 20
posto njih ostalo u samostanu. Zanima me koliko bi psihijatara
izabralo to zvanje i ostalo mu vjerno, da se i njih, kojim slua-
jem, podvrgnulo ispitivanju neurotinosti. Neka onaj meu va-
ma, koji nema neurotinih simptoma, bude prvi koji e mi do-
baciti izazov, bio on teolog ili psihijatar.
48
me je prilikom pratio Joseph B. Fabry, urednik s Ka-
lifornijskog sveuilita i kasnije mi je opisao kako su ti
zatvorenici, koji su bili najtvrdokorniji zloinci u Kali-
forniji, reagirali na moje poruke. Jedan je zatvorenik
rekao: Psiholozi nas (za razliku od dra Frankla) uvijek
ispituju o naem djetinjstvu i loim stvarima iz prolo-
sti. Uvijek prolost ona je kao mlinski kamen oko
naeg vrata. A zatim je dodao: Veina nas vie i ne do-
lazi da slua predavanja psihologa. Ja sam sada doao
samo zato to sam itao da je Frankl i sam bio zatvore-
nik.
5
Carl Rogers je dao empirijsku definiciju onog to
predstavlja 'slobodu'.
6
Njegov je student W. L. Kell iz-
vrio ispitivanje 151 maloljetnog prestupnika i pokazalo
se da se ponaanje te djece ne moe predskazati na os-
novi stanja u njihovim obiteljima, kao ni na osnovni stup-
nj a obrazovanja, drutvenog iskustva, susjednih odno-
sa, kulturnih utjecaja, povijesti bolesti, nasljea ili bilo
ega slinog. Do sada je najbolji predskazatelj bio stu-
panj razumijevanja samog sebe, koji je bio u korelaciji
od 0,84 sa prijanjim ponaanjem. Razumijevanje samog
sebe moralo bi ukljuivati i sposobnost da se od sebe
odvojimo, sposobnost samoodvajanja. Meutim, razvoj
te sposobnosti onemoguava upravo pandeterminizam.
Usporedimo determinizam i pandeterminizam. To zna-
i, pokuajmo dati strogo uzrono objanjenje ovog po-
sljednjeg: Zapitajmo se koji su uzroci pandeterminiz-
ma? Rekao bih da je uzrok pandeterminizma nedosta-
tak diskriminacije. S jedne strane uzroka stoje razlozi,
a s druge uvjeti. Kakva je onda razlika izmeu uzroka
i razloga? Ako natrljate oi lukom, plaete vae suze
imaju svoj uzrok. No, vi zapravo nemate nikakvog raz-
loga za pla. Penjete li se na brdo i stignete do vrha od
10.000 stopa, moe se dogoditi da se morate boriti s os-
jeajem potitenosti i tjeskobe. U tome mogu imati ud-
5
Joseph B. Fabry, The Pursuit of Meaning, Boston, 1968, str. 24.
6
Discussion, Existentiell Inquiries, sv. 1, br. 2, 1960, str. 913.
49
jela uzroci jednako kao i razlozi. Nedostatak kisika mo-
e biti uzrok. Ali, ako znate da imate lou opremu ili da
ste slabo izvjebani za takav pothvat, onda tjeskoba ima
i svoj razlog.
Rekli smo da biti ovjek znai ivjeti meu ljudima.
Svijet u kojem ive ljudi sadri razloge i smisao. No,
razlozi i smisao se iskljuuju, ukoliko ovjeka smatrate
zatvorenim sustavom. Ono to ostaje su uzroci i poslje-
dice. Posljedice se prikazuju pomou uvjetnih refleksa
ili odgovora na poticaj. Uzroke predstavljaju procesi uvje-
tovanja ili porivi i nagoni. Porivi i nagoni guraju, ali
razlozi i smisao vuku. Ako ovjeka shvaate kao zatvo-
ren sustav, onda primjeujete samo snage koje guraju,
ali ne i motive koji vuku. Promotrite ulazna vrata u bilo
kojem amerikom hotelu. S nutarnje strane predvorja
primijetit ete samo znak guraj. Znak vuci vidljiv je
samo s vanjske strane. ovjek ima svoja vrata jednako
kao i hoteli. On nije zatvorena jedinica i piisoholoki de-
generira u neku vrstu organske jedinke ukoliko ne spoz-
na svoju otvorenost prema svijetu. Ta otvorenost posto-
j anj a odraava se njegovom samotranscendencijom.
(Pogledaj biljeku 2, na str. 59). Samotranscendentno
svojstvo ljudske stvarnosti zauzvrat se ispoljava kao in-
tencionalno svojstvo ljudskog fenomena, kako su to re-
kli Franz Brentano i Edmund Husserl. Ljudski fenomen
upuen je i usmjeren na intencionalne predmete.
7
Te
7
Beyond Freedom and Dignity, New York: Alfred A. Knoph,
1971. Ludwig von Bertalanffy primjeuje: Proirena ekonomija
'bogatog drutva' ne bi mogla opstojati bez takve manipulaci-
je. To veliko drutvo moe slijediti svoj napredak prema sve
veem i veem nacionalnom uinku samo tako da manipulaci-
jom ljude pretvara u trajkolomce, robote, automate koji rade
kad se u njih ubaci novac, homeostatski prilagoene pokorne
due i oportuniste, ovjek-robot je odraz industrijaliziranog ma-
sovnog drutva, a istovremeno i njegova snana motivacijska
snaga. To predstavlja osnovu za planiranje ponaanja u trgo-
vakom, ekonomskom, politikom i drugom obliku reklame i
propagande. (General System Theory and Psychiatry, ured
nik Silvano Arieti, American Handbook of Psychiatry, sv. 3, str.
70-71).
50
predmete predstavljaju razlozi i smisao. Oni su logos za
kojim tei psiha. eli li psiihologija biti zasluna svoga
imena, onda mora prihvaati oba njegova dijela: logos
jednako kao i psihu.
Ako se porekne samotranscendenoija postojanja, onda
je uniteno i samo postojanje. Ljudsko se bie svodi na
puku stvar, sasvim je razosobljeno (depersonalizirano).
A najvanije je da se pritom subjekt pretvara u objekt.
To se dogaa zbog injenice da je karakteristika subjek-
ta da bude upuen na objekte. Isto je tako karakteristi-
ka ovjeka da bude upuen na intencionalne predme-
te, i to u pravcu smisla i vrijednosti koji slue kao raz-
lozi i motivi. Poreknemo li samotranscendenciju i zatvo-
rimo li vrata pred smislom i vrijednostima, onda razloge
i motive zamjenjuju procesi uvjetovanja; u tom trenut-
ku skriveni uvjeravai postavljaju uvjete i upravljaju
ovjekom. Reifikaaiija otvara vrata manipulaciji. I obrat-
no. eli li netko manipulirati ljudskim biima, mora ih
prvo reificirati, a zatim ih obraditi prema stavovima
pandeterminizma. B. F. Skinner kae: Prave uzroke
ljudskog ponaanja, koji su inae nepristupani, moe-
mo pretvoriti u uzroke kojima se moe manipulirati, sa-
mo u sluaju da nezavisnog ovjeka liimo njegovih pra-
va.
8
Na prvom mjestu, mislim da procesi uvjetovanja
nisu s/tvarni uzroci ljudskog ponaanja; drugo, smatram
da je stvaran uzrok neto nama blisko i pristupano, to
nam kazuje da ne odbacujemo a priori vjerovanje u po-
stojanje ljudskosti ljudskog ponaanja; i tree, da se
ljudskost ljudskog ponaanja ne moe spoznati, ukoliko
ne shvatimo da stvarni uzrok ponaanja nekog poje-
dinca zapravo nije uzrok ve prije razlog.
Uzroke brkamo ne samo s razlozima ve i s uvjetima.
Meutim, uzroci na neki nain i jesu uvjeti. Postoje
dovoljni uvjeti, za razliku od uvjeta koji su u strogom
smislu neophodni. Sluaj je da ne postoje samo neop-
8
Herbert Spiegelberg, The Phenomenological Movement, sv. 2,
1960, str. 721.
51
hodni uvjeti ve i uvjeti koje bih nazvao moguim. Pod
tim mislim na uvjete koji ovjeka oputaju i na one koji
su poticajni. Na primjer, takozvane psihosomatske bole-
sti nisu uzrokovane psiholokim iniocem to znai da
one nisu psihogenetske kao to su neuroze. Psihosomat-
ske bolesti su prije somatske bolesti kojima su povod
psiholoki inioci.
Dovoljan uvjet je sasvim dos tanan da prouzroi i stvo-
ri fenomen: t j . takav uzrok odreuje fenomen ne samo
u njegovoj biti ve i u njegovom postojanju. Suprotno
tome, neophodan uvjet postoji i prije samog uvjeta. On
je preduvjetan. Postoje, na primjer, sluajevi duevne
zaostalosti kojima je uzrok hipofunkcija tiroidne lijez-
de. Ako takvom pacijentu dademo ekstrakt tiroidnih hor-
mona, njegov kvocijent inteligencije pokazat e znakove
napretka i poboljanja. Znai li to da je otroumnost sa-
mo t aj tiroidni hormon i nita drugo ta je tvrdnja sta-
jala u jednoj knjizi o kojoj sam trebao dati prikaz. Pri-
je bih rekao da tirod'dni hormon nije nita drugo do
neophodan uvjet, koji autor knjige brka s dovoljnim
uvjetom. Osvrnimo se i na hipofunkciju adrenokortikal-
nih lijezda. Napisao sam dva lanka u kojima se govo-
ri o sluajevima razosobljenja, koji se na osnovi labora-
torijskih istraivanja povezuju s hipofunkcijom adreno-
kortikalnih lijezda. Damo li takvom pacijentu acetat
dezoksikortikosterona, on e ponovo doi sebi. U njemu
se nanovo uspostavlja osjeaj sebstva. Znai li to da seb-
stvo nije nita drugo do t aj dezoksikortikosteron ace-
tat?
Doli smo do toke u kojoj pandeterminizam prelazi
u redukcionizam. Zahvaljujui tome to ne shvaa razli-
ku izmeu uzroka i uvjeta, redukcionizam izvodi porije-
klo ljudskog fenomena iz subhumanog fenomena, te ga
svodi na ovaj drugi. I upravo zato to je izveden iz sub-
humanog fenomena, ljudski je fenomen pretvoren u pu-
ki epifenomen.
Redukcionizam je nihilizam dananjice. Istina je da
je uporite egzistencijalizma Jean-Paul Sartrea Bie i
52
miljenom crticom spojeno nitavilo, naime, ono nita-
nitavilo, no iz egzistencijalizma se mora izvui ono za-
-prisutno u ljudskom biu. Ljudsko bie nije stvar meu
drugim stvarima. Stvari odreuju jedna drugu. Meu-
t)iim, ovjek sam sebe odreuje. Ili, bolje, on odluuje
hoe li ili nee sam sebi dopustiti da ue u neke granice,
da bude pod utjecajem bilo poriva i nagona koji ga gu-
raju, bilo razloga i smisla koji ga vuku u ivotu.
Nihilizam juer, zagovarao je nitavilo. Redukcionizam
danas, zagovara neko nita-osim, nitavilo u uvjetnom
smislu. ovjek se smatra tek kompjutorom ili golim
majmunom. Sasvim je u redu da se, recimo, kao model
za rad naeg sredinjeg ivanog sustava uzme kompju-
tor. Analogija entis se proiruje i vai sve do kompjutora.
Meutim, postoje i dimenzionalne razlike koje redukcio-
nizam zanemaruje i zapostavlja. Pogledajmo, na pri-
mjer, tipinu redukcioinistiku teoriju svijesti, prema
kojoj je ovaj jedinstveno ljudski fenomen samo i tek po-
sljedica procesa uvjetovanja. Ponaanje psa koji je za-
prljao pod ii posramljeno se podvukao pod krevet, s re-
pom izmeu nogu, ne dokazuje svijest, ve neto to bih
ja radije nazvao: slutnja tjeskobe u ovom sluaju,
oekivanje zasluene kazne ispunjeno strahom. To moe
biti sasvim lako posljedica procesa uvjetovanja. Meu-
tim, to ipak nema nikakve veze sa svijeu, jer istinska
svijest nema nikakve veze s oekivanjem kazne. Dok
god u ovjeku postoji strah od kazne ili pak nada u na-
gradu odnosno, elja da se zadovolji superego svi-
jest jo uvijek nije rekla svoje.
Lorenz, uz potreban oprez, govori o morel-analoges
Verhalten bei Tieren ponaanju ivotinja koje je
analogno moralnom ponaanju ovjeka. Redukcionisti
ne vide nikakve kvalitetne razlike izmeu ta dva oblika
ponaanja. Oni poriu postojanje nekakvog jedinstveno
ljudskog fenomena, a to uope ne ine na empirijskoj
osnovi, kako bi se moglo pretpostaviti, ve prema a pri-
ori postavljenim stavovima. Uporno tvrde da u ovjeku
ne postoji nita to ne bi postojalo i kod drugih ivoti-
53
nj a. Nihil est in homine, quod non prius fuerit in ani-
malibus, kae poznata izreka.
Svia mi se pria o tome kako su dva upljanina pi-
tala za savjet nekog rabina. Jedan je tvrdio da je maka
onog drugog ukrala i pojela dva kilograma maslaca, za
to je drugi tvrdio da nije istina. Donesite mi maku,
naredio je rabin. Donijeli su mu maku. Sada mi donesi-
te vagu. Donijeli su mu vagu. Koliko ste ono rekli da
je maka pojela? upitao je rabin. Dva kilograma masla-
ca, rabine, bio je odgovor. Na to je rabin stavio maku
na vagu i ona je teila tono dva kilograma. Sada imamo
maslac, rekao je rabin, ali, gdje je maka? Slina je
situacija kada redukcionisti uvijek iznova u ovjeku ispi-
t uj u razne uvjetne reflekse, procese uvjetovanja, priro-
ene mehanizme oputanja ili slino. Sada to imamom
kau, kao i rabin, ali, gdje je ovjek?
Redukcionizam moe pasti pod razoran utjecaj indok-
trinacije i to se ne smije potcijeniti. Iznijet u vam po-
datke to ih je u svom znanstvenoistraivakom radu
prikupio R. N. Gray zajedno sa jo 64 lijenika (11-ero
njih su bili psihijatri). Taj je rad pokazao da za vrijeme
studija medicine u studenata raste cinizam a humanizam
opada. Do obrnutog omjera dolazi tek po zavretku stu-
dija, ali, na alost, ne na svim podrujima.
9
Ironino je
da i sam autor lanka, u kojem se iznose ovi podaci, de-
finira ovjeka kao kontrolni sistem sklon prilagoava-
nju, a vrijednosti kao homeostatske konice u proce-
su podraaj-odgovor.
10
Jedan drugi pristaa redukcioniz-
ma kae da vrijednosti predstavljaju samo reakcijske
oblike i mehanizme obrane. Nepotrebno je rei da takve
interpretacije podrivaju i srozavaju prosuivanje vrijed-
nosti.
9
An Analysis of Physicians' Attitudes of Cynicism and Huma-
nitarianism before and after Entering Medical Practice, Jour-
nal of Medical Education, sv. 40, 1955, str. 760.
10
Joseph Wilder, Values and Psychotherapy, American Journal
of Psychotherapy, sv. 23, 1969, str. 405.
54
Sljedei primjer govori o mladom amerikom branom
paru koji se, potpuno sit svega, vratio iz Afrike gdje su
suprunici radili kao dobrovoljci u Mirovnim snagama.
Na poetku su morali sudjelovati u grupnim sastancima
koje je vodio psiholog. Razgovor je tekao otprilike ova-
ko: Zato ste pristupili Mirovnim snagama? eljeli
smo pomoi ljudima koji su obespravljeni. Znai da
smatrate da ste u boljem poloaju od njih? Na neki
nain da. Znai da u vama, u vaem nesvjesnom, mo-
ra postojati potreba da sebi dokaete kako ste na neki
nain jai. Pa, nikada o tome nisam razmiljao na taj
nain, ali vi ste psiholog, vi sigurno bolje znate. Grupa
je jednostavno, pod utjecajem indoktrinacije, interpreti-
rala njihov idealizam i altruizam kao puke nedoreeno-
sti. to je jo gore, ta su dva dobrovoljca uvuena u igru
u kojoj se sve vrti oko pitanja: Koji je va skriveni mo-
tiv? Tu se suoavamo s presedanom koji bih nazvao:
hiperinterpretacija.
Nedavno proveden znanstvenoistraivaki rad Edith
Weisskopf-Joelson i njenih suradnika pokazuje da ame-
riki studenti najvie dre do vrijednosti interpretacije
samog sebe.
11
I sama kulturna klima koja prevladava u
Sjedinjenim Dravama pridonosi opasnosti da interpre-
tacija samog sebe postane ne samo opsesija, kao to je
sluaj s naim dobrovoljcima u Mirovnim snagama, ve
i kolektivna opsesivna neuroza. Bivi pacijenti analizi-
raj u svoje motive u svim situacijama. kae E. Becker,
u kojima osjete tjeskobu: ovo mora da je penis-zavist,
ovo pak incestuozna privlanost, strah od kastracije, Edi-
povo suparnitvo, polimorfna perverznost' i tako da-
lje.
12
Do sada smo usporeivali uzroke i razloge, te neophod-
ne uvjete s dovoljnima. Meutim, postoji i trea diskri-
minacija, koju trebamo uzeti u obzir. Pod dovoljnim
uvjetima obino podrazumijevamo uzroke koji su dje-
Relative Emphasis on Nine Values by a Group of College
Students, Psychological Reports, sv. 24, 1969, str. 299.
12
The Denial of Death, New York, Free Press, 1974, str. 272.
55
lotvorni, za razliku od uzroka koji su krajnji, koji vode
nekom zakljuku. Tvrdim da se kraj nj i uzroci (ovdje se
to odnosi na smisao i svrhu) mogu uoiti jedino znan-
stvenim pristupom koji je za to prikladan. Pandetermi-
nist, koji tvrdi da smisao i svrha ne postoje, postupa po-
put ovjeka koji bi se bavio samo organskim postoja-
njem ljudske rase kako kae Johann Wolfgang Goethe.
Tko neto ivo hoe da kako treba shvati,
Duh najprije iz toga mora istjerati.
U ruci tada dijelove on ima,
Al' duhovne, ah! veze nema meu nj,ima.
Encheiresis naturae kemija zove to,
Pri tom se sama sebi ruga nesvjesno.
Istina je da nedostaje veza. Mnoge su znanosti tako
prikazale svd'jet, da je oito da mu nedostaje smisao. Me-
utim, to ne znai da je svijet uope bez smisla, ve sa-
mo da su mnoge znanosti slijepe da ga vide. One su smi-
sao skotomizirale. Tako to ipak nije prisutno u svakom
znanstvenom pristupu; da se vratimo naem primjeru
iz geometrije, svaki popreni presjek ne zadire u t aj
problem. Pogledajmo krivulju koja lei na okomitoj
plohi. Od ove linije na vodoravnoj plohi ostaju samo
tri toke, tri izdvojene i nepovezane toke, toke bez me-
usobne smislene veze. Smislena povezanost lei iznad
i ispod vodoravne plohe. Zato se ista slika ne bi primi-
jenila i na dogaaje koje znanost tumai kao sluajne,
13
J. W. Goethe, Faust, preveo Tito Strozzi, Matica Hrvatska
Zora, Zagreb, 1970, str. 89. (op. prev.),
Faust
13
56
npr., sluajnost mutacija? Nije li onda shvatljivo da ne-
gdje postoji skriveni smisao, vii ili dublji smisao koji
izmie poprenom presjeku, zato to lei iznad ili ispod
njega, kao to je sluaj s gornjim i donjim dijelovima
krivulje? (Pogledaj biljeku 3, str. 59). Ostaje injenica
da se sve ne moe protumaiti smislenim terminima. No,
danas barem moemo objasniti razlog zato je to nuno
tako.
Dolazimo i do pitanja to je to to predstavlja kraj nj i
smi sao? to je smisao opseniji, to je manje shvatljiv.
Beskrajni smisao se bezuvjetno nalazi ispod razine shva-
tljivosti konanog bia. (Pogledaj biljeku 4, str. 60).
Blaise Pascal je jednom rekao: Le coeur a ses raisons,
que la raison ne connait point (Srce ima razloge, koje
razum ne poznaje). Zaii'sta je istina da postoji neto to
se zove mudrost srca.
14
Netko bi to mogao nazvati i onto-
loko razumijevanje samog sebe. Fulton J. Sheen je po-
malo podrugljivo rekao kako nas fenomenoloke anali-
ze naina na koji ovjek s ulice, zahvaljujui mudrosti
srca, razumije samog sebe, mogu pouiti kako vie znai
biti human nego biti bojno polje sukobljenih zahtjeva
ega, ida i superega; te da se trebamo ponaati ovjeno,
a ne samo kao zalog i igraka procesa uvjetovanja ili po
riva i nagona. Od takvog ovjeka s ulice moemo nauiti
da biti human znai biti neprestano oi u oi sa razlii-
tim situacijama koje su istovremeno prilika i izazov.
One nam pruaju priliku da ispunimo sebe ako prihva-
timo izazov da ispunimo njezin smisao. Svaka situacija
predstavlja poziv koji treba prvo posluati, a onda se
na njega odazvati.
Doli smo do toke u kojoj se krug zatvara. Krenuli
smo od determinizma kao ogranienja slobode i stigli
smo do humanizma kao proirenja slobode. Sloboda je
dio prie i polovica istine. Biti slobodan je zapravo nega-
tivno stanovite itavog fenomena, dok je biti odgovo-
ran njegovo pozitivno stanovite. Sloboda se moe izro-
14
In praecordiis sapientiam me doces
57
diti u puku samovolju, ukoliko se ne ivi u smislu odgo-
vornosti. Zato bih elio poruiti neka se kipu Slobode
na Fs tonoj obali pridrui i kip Odgovornosti sa Zapadne
obale.
BILJEKA 1: Onaj tko radi u medicinskoj struci, upo-
znat je s ovakvim stanjem stvari; s koliko se mnogo bo-
lesti nepoznatog porijekla susree lijenik uzmimo sa-
mo kardinom. U svakom sluaju, psihoza predstavlja do-
gaaj unutar sustava biokemije tijela. Meutim, ono to
pacijent ini od svoje psihoze, iskljuivo je u vlasti nje-
gove ljudske osobnosti. Psihoza koja ga mui je bioke-
mijski proces, ali kako on reagira na nju, to u nj u ula-
e, kako je prihvaa sve je to njegovo osobno ostva-
renje, ljudsko djelo u koje je ugradio svoje patnje; t o
je nain na koji je vlastitu patnju obdario smislom. Psi-
hoza sama po sebi nije smislena, ali joj smisao moe da-
ti sam pacijent trajnim i postojanim unutarnjim uz-
dizanjem koje izvlai litz nje.
Edith Weisskopf-Joelson je postavila hipotezu da pa-
ranoina osoba ima posebno jaku potrebu za vrstom
filozofijom ivota, a svoje obmane razvija upravo kao
nadomjestak takvoj filozofiji. (Paranoia and the Will-
-tOHMeaning. Existentiell Psychiatry, I, 1966, 316320).
Ona, drugim rijeima, kae da je uzrok paranoje potra-
ga za smislom. Meutim, moje je miljenje drugaije.
Pretpostavimo li da paranoju ponekad prati hipertrofija
smisla, onda ta hipertrofija ne predstavlja etiologiju psi-
hoze, ve prije njezinu simptomatologiju. Slino tome
je i endogena depresija, kao drugi oblik psihoze, pone-
kad povezana s hipotrofijom smisla, no pacijentova
sljepoa za smisao nije uzrok depresije, ve njezin simp-
tom. Naravno, ta se tvrdnja odnosi samo na poseban tip
(endogene) depresije koja je, u kraj nj oj analizi, organ-
skog porijekla jednako kao i paranoja. Jednostavno re-
eno: pacijenta koji pati od endogene depresije, njego-
va psihoza spreava da vidi bilo kakav smisao ivota,
dok pacijent koji boluje od neurotine depresije postaje
58
potiten upravo stoga to ne moe vidjeti smisao u svom
ivotu.
Ostaje injenica da je primarno porijeklo psihoza neke
vrste biokemijske prirode.
BILJEKA 2: Moglo bi se rei da, za razliku od Freu-
dove psihoanalize, Adlerova individualna psihologija
poklanja dunu panju samotranscendenciji. Adlerova
psihologija, u stvari, promatra ovjeka kao bie koje je
vie usmjereno prema ciljevima nego to je voeno pori-
vima; no poblia ispitivanja kau da ciljevi zapravo
uope ne transcendiraju ovjekovo sebstvo ili njegovu
psihu. Shvaamo ih kao neto intrapsihiko; kao to su
i ovjekove tenje, u konanoj analizi, samo puko sred-
stvo da se usklade osjeaji inferiornosti i nesigurnosti.
BILJEKA 3: Posve je opravdano da Jacques Monod,
kao strunjak za molekularnu biologiju, tvrdi da je i-
tav ivot posljedica meusobnog djelovanja mutacija i
selekcije. U knjizi Le hasard et la necessite (Sluaj i
nunost) on pie da je isti sluaj, samo sluaj kori-
jen evolucije. Ali, grijei kada nastavlja: Jedino je po-
jam sluaja shvatljiv, zato to jedino on odgovara inje-
nicama koje opaamo ili doivljavamo. Nema osnove za
pretpostavku da e se t aj stav morati mijenjati ili pak
da e podlei promjeni. To vie nema nikakve veze s
empirijskom znanou, to je stav kojem je osnova osob-
na filozofija, privatna ideologija i, to je jo gore, ima
a priori negativan stav prema mogunosti da postoje i
druge, vie dimenzije. Znanstvenik moe ostati vjeran
svojoj znanosti i drati se jedne dimenzije, ali bi isto-
vremeno morao i ostajati otvoren, drati svoju znanost
otvorenom barem prema vjerojatnosti da postoji i dru-
ga, via dimenzija.
Kako sam prije rekao, via dimenzija predstavlja di-
menziju u ikoju je vie toga ukljueno. Uzmemo li, reci-
mo, kvadrat i projiciramo ga okomito tako da postane
kocka, onda moemo rei da je t aj kvadrat sastavni dio
59
kocke. Sve ono to posjeduje kvadrat bit e sadrano i
u kocki; svaki sastavni dio kvadrata odgovara dijelovi-
ma koji se pojavljuju u vioj dimenziji kocke. Via di-
menzija ne iskljuuje; ona ukljuuje. Isto tako izmeu
viih i niih dimenzija istine moe postojati samo uklju-
ivost.
Bilo bi potenije kada bi biolog, umjesto da pod izli-
kom znanosti prodaje vlastita vjerovanja ili nevjerova-
nja, jednostavno izjavio da se unutar podruja biologije
ne pojavljuju kategorije kao to je vii ili kraj nj i smi-
sao i svrha. Mogao b,i rei kako tu nema nikakvih tele-
olokih dokaza. Ukoliko nije redukcionist, on nee
iskljuiti mogunost da unutar sljedee v'e dimenzije
teleologija moe vrlo lako postojati. Naim je znanstve-
nicima potrebno vie od samog znanja: potrebna im je
i mudrost. Mudrost definiram kao znanje plus svijest o
njegovim postojeim granicama.
BILJEKA 4: Koncept takvog meta-smisla nije neop-
hodno teistiki. ak i pojam Boga ne mora biti bezuvjet-
no tedstiki. Sa otprilike petnaest godina doao sam do
definicije Boga kojoj se, sada kad sam stariji, sve vie i
vie vraam. Nazvao bih je operativnom definicijom.
Ona ovako glasi: Bog je pratilac vaeg najintimnijeg raz-
govora sa samim sobom. Kad god govorite sami sebi u
najveoj iskrenosti i najdubljoj samoi onaj kome se
obraate moe se s pravom nazvati Bogom. Takva defi-
nicija izbjegava razmimoilaenje izmeu ateistikog i te-
istikog Weltanschauunga (pogleda na svijet). Ta se razli-
ka javlja tek kasnije kada osoba koja nije vjernik osta-
je kod toga da je njezin razgovor sa samom sobom samo
monolog i nita vie, a osoba koja vjeruje interpretira
svoje razgovore kao stvarne dijaloge s nekim drugim.
Ja mislim da kraj nj a iskrenost i potenje dolaze na prvo
mjesto i vrijede vie od svega. Ako Bog stvarno postoji,
on se sigurno nee prepirati s osobama koje nisu vjer-
nici zato to ga pogreno tumae kao svoja vlastita seb-
stva i nazivaju ga krivim imenom.
60
3
Kritika susret-grupe:
koliko je humanistika psihologija"
humanistika
Psihoterapija mora ui u ljudsku dimenziju, dimenzi-
ju ljudskog fenomena i to je najvaniji zadatak koji sto-
ji pred psihologijom danas. Postavlja se pitanje pred-
stavlja li pokret humanistike psihologije stvarno po-
duzet korak u tom pravcu. Iako se smatra da se logote-
rapija pridruila tom pokretu (Charlotte Bhler i Me-
lanie Allen, 1972) bilo bi, iz heuristikih razloga, razbo-
rito da se logoterapija odvoji od humanistike psiho-
logije kako bi cijeli problem mogla kritiki sagledati. Po-
seban emo naglasak staviti na ono stanovite pokreta
koje je vezano za pojam susreta (encounter) budui da
je upravo tu dolazilo do pogrenih shvaanja, da ne ka-
emo i pogrenog nastupa, od strane onih koji su to sta-
novite zastupali.
Pojam susreta je zapravo prije potekao iz egzistenci-
jalistike negoli iz humanistike psiholoke literature.
Uveli su ga Martin Buber, Ferdinand Ebner i Jacob L.
Moreno, iji doprinos egzistencijalistikoj misli see sve
do interpretacije postojanja u smislu koegzistencije. U
tom se smislu susret shvaa kao odnos izmeu Mene i
Tebe odnos koji, ve samom svojom prirodom, moe
biti uspostavljen samo na podruju ljudskog i osobnog.
Ostaje injenica da je ovdje neto izostavljeno, a to
je ni vie ni manje nego itava dimenzija. To postaje ra-
zumljivo prisjetimo li se i primijenimo li teoriju govora
61
koju je predloio Karl Buhler. On kae da govor ima
trostruku ulogu. Prvo, on govorniku omoguuje da se
izrazi znai da mu slui kao sredstvo za izraavanje
samog sebe. Drugo, govor je poziv koji govornik upuu-
je osobi s kojom razgovara. I tree, govor uvijek ima
neko znaenje, govornik uvijek o neem pria. Drugim
rijeima, onaj koji govori (a) izraava sebe dok se (b)
obraa prema nekom drugom; meutim, ukoliko on
istovremeno i ne govori o neemu, nemamo prava da
t aj proces nazivamo govorom. U tom se sluaju radi o
pseudo-govoru, koji stvarno predstavlja nain samoizra-
avanja i nita vie, a ponekad ni ne nailazi na odaziv
sugovornika. Nain na koji govore neki shizofrenici mo-
e se interpretirati kao takav govor koji je samo izraz
raspoloenja ali nema veze sa stvarnou.
1
Ono to vrijedi za govor, vrijedi i za koegzistenciju i
za susret, tako da se ovdje mora uzeti u obzir i razmo-
triti trea uloga meuljudske i meusobne komunikaci-
je. U vezi s tom ulogom fenomenologija, iji su zaetnici
Brentano i Husserl, stvorila je izraz svjesni odnos in-
tencionailnosti, tj. upuenost doivljaja na predmete
(Spiegelberg, 1972). A svi ti mogui svjesni odnosi inten-
cionalnosti, svi predmeti na koje se odnosi govor, svi
predmeti koje dva subjekta spominju kada saobraaju
jedan s drugim, sve to zajedno tvori strukturnu cjelinu,
svijet smisla, a t aj kozmos smisla s pravom moe-
mo nazvati logos. Iz ovoga se moe vidjeti da svaka
psihologija koja zatvara vrata pred smislom presijeca
veze ljudskoga bia s njegovim svjesnim odnosima in-
tencionalnosti, odnosno, na neki nain osakauje samu
sebe. Psihologija koja eli zavrijediti svoje ime mora ob-
ratiti dunu panju na oba dijela svoga imena na lo-
gos jednako kao i na psihu.
Buber i Ebner nisu samo otkrili sredinje mjesto koje
susret zauzima u ivotu ovjekova duha ve su dali i de-
1
Jo' poetkom tridesetih godina opisao sam takav sluaj u
Gesellschaft fr Angewandte Psychologie u Beu.
62
finiciju takva ivota: to je ivot iju osnovu predstavlja
razgovor izmeu Mene i Tebe. Ja, meutim, tvrdim da
nikakav istinski razgovor nije mogu ukoliko nije pri-
sutna i dimenzija logosa. Rekao bih da je razgovor bez
logosa, kojem nedostaje usmjerenost prema nekom svje-
snom odnosu intencionalnosti, zapravo uzajaman mono-
log, tek obino uzajamno samoizraavanje. Nedostaje
ono svojstvo ljudske stvarnosti koje nazivam samo-
transcendencijom (Frankl, 1966). Biti ovjek prvenstve-
no znai uspostaviti odnos prema neem izvan sebe i i-
vjeti za neto izvan sebe. Fenomenoloka kola milje-
nj a uvijek je jako naglaavala intenoionalnost spoznaj-
nog ina koja predstavlja tek jedan vid mnogo opseni-
jeg ljudskog fenomena: samotranscendencija ljudskog
postojanja. Razgovor koji se svodi na puko samoizraa-
vanje nema udjela u samotranscenidentnom svojstvu ljud-
ske stvarnosti. Istinski susret je nailn koegzistencije ko-
ji je otvoren prema logosu, koji sugovornicima doputa
da sami sebe transcendiraju prema logosu i koji ak pot-
pomae takvu uzajamnu samotranscendenciju.
Meutim, ne bismo smjeli previdjeti i zaboraviti da
samotranscendenoiija ne znai tek traganje za smislom
koji treba ispuniti ve i traganje za drugim ljudskim
biem, drugom osobom koja bi se voljela. Zaudo, lju-
bav je s onu stranu samog susreta, jer se susret zbiva na
ljudskoj a ljubav na osobnoj razini. U irem smislu ri-
jei susret nam omoguava da shvatimo ljudskost dru-
ge osobe, dok nam ljubav prema nj oj vie pokazuje nje-
zinu bitnu jedinstvenost. Ta je jedinstvenost glavna ka-
rakteristika zrelog ovjeka. Samotranscendencija se, me-
utim, u jednakoj mjeri javlja bilo da,ovjek sebe trans-
cendira kroz ispunjavanje smisla ili kroz susret s volje-
nom osobom; u prvom se sluaju radi o neosobnom lo-
gosu, dok se u drugom sluaju radi o osobnom logosu
rekli bismo da je to inkarnirani logos.
Za razliku od tradicionalnog pojma susreta koji su raz-
radili Buber i Ebner, konvencionalni pojam susreta, ka-
kav predlae veina literature s podruja humanistike
63
psihologije, jo uvijek ostaje privren staromodnoj psiho-
logiji koja je, u stvari, monadologija, jer ovjeka proma-
tra kao monadu zatvorenu organsku jedinicu u koju
samotranscendentni odnosi nemaju pristupa. Ovakvim
se stavom pojam susreta vulgarizira. Umjesto da bude
doista humanistiki, on je zapravo mehanistiki. Tono
je da libidna hidraulika, kako je to nazvao Peter R.
Hofsttter sa Sveuilita u Hamburgu, jo uvijek proi-
ma velik dio pokreta susret-grupe.
Sljedei sluaj moe dobro posluiti kao oit primjer.
Susret-grupi pridruila se ena koja se jako ljutila i uz-
buivala zbog svog biveg supruga od kojega se razvela.
Voditelj grupe j oj je dao neka probui balon-igraku ka-
ko bi ispuhala svoju agresivnost i ljutnju. Drugim rije-
ima, balon je trebao nadomjestiti stvaran objekt, od-
nosno supruga. Meutim, netko bi mogao primijetiti da
je balon zapravo bio nadomjestak za enu, kao subjekt
eksplozije. Napokon, svrha je bila da se ena sprijei da
ne eksplodira. Nakon takvog ispuhavanja ona bi, za-
pravo, morala osjetiti olakanje. No, tvrdimo li zaista s
pravom da je olakanje nakon pretpostavljenog osloba-
anja agresivnosti autentian doivljaj? Ima li dokaza
da to nije prije rezultat nesmotrene indoktrinacije, in-
doktrinacije koja je u skladu sa zastarjelim i u cjelini
mehanistikim poimanjem ovjeka? To to je ona ispu-
hala svoju l j ut nj u nije nita promijenilo: razlozi ljutnje
su i dalje ostali! ovjek, u osnovi, prvenstveno brine po-
stoji li ili ne postoji razlog za ljutnju, a i nije mu toliko
stalo do vlastitih emocija, bilo u obliku ljutnje ili neke
druge reakcije. No, mehanistiko poimanje ovjeka, ko-
je je prisutno i u naem gore istaknutom primjeru, na-
vodi pacijenta da interpretira sebe kao libidnu hidra-
uliku to u njemu vlada. Na t aj nain ovjek zaboravlja
da je ljudsko bie, na kraj u krajeva, sposobno da i samo
neto uini u vezi s datom situacijom; moe zauzeti svoj
stav, moe ak i izabrati stav prema vlastitim emocijama,
agresivnosti itd. U istinski humanistikom poimanju o-
64
vjeka, t aj bi najsvjetliji ljudski potencijal morao za-
uzimati sredinje mjesto. Terapija, kojoj je osnova ova-
kva teorija, uvidjela bi da u ovjeku postoji svijest o ta-
kvom potencijalu. To je svijest da je ovjek slobodan da,
ako je mogue, mijenja svoj svijet nabolje, odnosno da
se, ako je pak potrebno, sam promijeni nabolje. Da se
vratimo naem sluaju rastavljene ene ona je iza-
brala pomirenje, svejedno odnosilo se to na pomirenje
sa suprugom, ako je mogue, ili, ako je potrebno, na po-
mirenje sa sudbinom rastavljene ene, a zatim e kre-
nuti dalje i pretvoriti to neugodno iskustvo u pozitivno
ljiudsko dostignue! Uvjerimo li je sada da je ona u sva-
kom sluaju neurotina linost, odnosno zalog i rtva
vanjskih utjecaja i unutarnjih okolnosti, neemo li za-
pravo porei mogunost da se pacijentica uzdigne iznad
svog neugodnog poloaja, da ga nadraste i da konano
svoja negativna iskustva ugradi u neto pozitivno, kons-
truktivno i kreativno takvim bismo postupkom spri-
jeili razvoj njene sposobnosti da vidi tu svoju mogu-
nost. Drugim rijeima, isto bismo uinili da je uvjerimo
kako je ovisna o suprugu, o njegovoj dobroj volji hoe
li se ili nee s njom pomiriti, ili pak o agresivnosti, koja
moda hoe, a moda i nee nestati; da j oj jednostavno
kaemo kako e j oj biti lake ako, recimo, probui i is-
pue onaj balon.
Osvrnimo se, za promjenu, na osjeaj tuge i zapitajmo
se kakva bi mogla biti reakcija osobe koja tuguje za vo-
ljenim biem i koja je dobila sredstvo za umirenje: Za-
tvoriti oi pred stvarnou ne znai i rastanak od stvar-
nosti. To to spavam i nisam svjestan smrti onoga koga
volim, ne ponitava injenicu da je ta osoba mrtva. Je
li iva ili je vie nema na ovom smijetu to je jedina
stvar do koje mi je stalo; ne zanima me jesam li ja uz-
nemiren ili nisam! Drugim rijeima, t oj osobi nije sta-
lo do toga je li sretna ili nesretna, ve da ima razlog da
bude sretna ili nesretna. Za sustav Wilhelma Wundta se
reklo da predstavlja psihologiju bez psihe. Ve odav-
no misli se drugaije, ali jo uvijek postoji neto to bih
65
ja nazvao psihologija bez logosa, psihologija koja ne
interpretira ljudsko ponaanje kao ponaanje potaknuto
razlozima to nam ih svijet prua, ve prije kao poslje-
dicu uzroka koji djeluju u neijoj psihi (ili tijelu). No,
kao to sam ve istakao, uzroci nisu isto to i razlozi.
Ako si nesretan i popije viski, onda e on, kao uzrok
pomoi da tvoje nesretno raspoloenje nestane, no ra-
zlog tvoje nesretnosti ostaje A dalje. Isto vrijedi i za sred-
stva za umirenje; ni ona ne mogu izmijeniti neiju sud-
binu ili bol zbog gubitka smru. Zapitajmo se ponovo to
je s mijenjanjem stavova, kako se negativno stanje pre-
tvara u pozitivno ljudsko dostignue? Sigurno je da u
psihologiji nema mjesta ponaanju koje bi ovjeka od-
vojilo od svijeta, jer jedino u tom svijetu njegova dje-
la mogu imati svoje razloge a njegove patnje smisao.
Psihologija koja ovjeka promatra kao zatvoren sustav
u kojem glavnu rije ima dinamika, a ne kao bie koje
traga za smislom koji bi okrunio njegovo postojanje
neizbjeno mora ovjeku oduzeti njegovu sposobnost da
tragediju pretvori u trijumf.
Prava nevolja zapoinje s pojmom agresivnosti, bilo
da se radi o biolokom pojmu koji zastupa Konrad Lo-
renz, ili o psiholokom pojmu Sigmunda Freuda. Oba
shvaanja agresivnosti nisu prihvatljiva jer sasvim zane-
maruj u injenicu da je ovjekova sposobnost da tei ne-
emu i da neto ini s namjerom bitno ljudski fenomen.
Unutar moje psihe, zapravo, ne postoji agresivnost kao
takva agresivnost koja trai oduka i koja mene, svo-
ju jadnu rtvu, prisiljiava da tragam za objektima koji
e j oj pomoi da t aj oduak nae. Na ljudskoj razini
t j . kao ljudsko bie ja ne uvam u sebi neku odree-
nu koliinu agresivnosti kako bih je zatim usmjerio pre-
ma podesnom cilju; inim, zapravo, neto sasvim drugo:
ja mrzim! Svejedno je mrzim li nekoga ili neto. No ipak,
mrziti neto sadri u sebi mnogo vie smisla nego mrziti
nekoga (stvaraoca ili vlasnika onoga to mrziim). To je
stoga to, ako ba osobno ne mrzim tu osobu, mogu joj
pomoi da svlada ono to mrzim u nj oj . Mogu je ak i
66
voljeti, bez obzira na ono to u nj oj mrzim. Kako god bi-
lo, mrnja jednako kao i ljubav predstavlja ljudski fe-
nomen za razliku od agresivnosti i obje su ljudske,
zato to sadre nekakvu namjeru: imam razloga da ne-
to mrzim i dimam razloga da nekoga volim. Agresivnost
je, za razliku od toga, povezana s uzrocima koji mogu
biti psiholoke ili fizioloke prirode. U vezi s ovom po-
sljednjom mogunosti razmotrimo samo Hessove klasi-
ne pokuse, kojima je kod maaka mogao postii agresiv-
nost pomou elektrinog podraaj,a odreenih dijelova
mozga.
Bilo bi nepravedno rei da su one koji su pristupili
pokretu otpora protiv nacional-socijalizma, vodili samo
nagoni agresivnosti, koji su se, tek sluajno, okrenuli
protiv Adolfa Hitlera. Zapravo, namjera veine tih ljudi
nije bila da se bore protiv ovjeka zvanog Adolf Hitler,
ve prije protiv sistema zvanog nacional-socijalizam.
Agresivnost je danas aktualna da ne kaemo i po-
modna tema o kojoj se govori na kongresima i kon-
ferencijama. Ta je tema postala zanimljivija ak i od ta-
kozvanog mirovnog pokreta. No, ja smatram da je mi-
rovni pokret osuen na neuspjeh sve dok se oslanja na
neto tako neljudsko i neosobno kao to je agresivnost.
Istina je da ovjek posjeduje agresivne nagone koje mo-
emo interpretirati kao batinu naih ivotinjskih pre-
daka ili pak kao neto reaktivno, u skladu sa psihodina-
mikim teorijama. Meutim, gledajui sa razine ljudskog,
agresivni nagoni ne postoje u ovjeku per se, ve uvijek
kao neto prema emu on mora zauzeti stav, prema e-
mu je zapravo uvijek zauzimao stav, bilo da je izabrao
da se s njima poistovjeti ili da se od njih odvoji.
2
U od-
reenom je sluaju vaniji osobni stav prema neosob-
nim agresivnim nagonima (kao onima koji su izvan o-
vjeka) negoli sami nagoni.
2
To je odraz jedinstvene ovjekove sposobnosti samoodvaja-
nja. Samotranscendencija se ispoljava u gore spomenutoj inje-
nici da iza mrnje uvijek stoji nekakva namjera, to je i ini
razliitom od agresivnosti.
67
Isti je sluaj i sa samoubilakim nagonima. Nema ni-
kakve svrhe da, na primjer, mj eri mo njihovu jainu. Po-
sljednje analize kau da opasnost od samoubojstva ne
ovisi o jaini nagona koji vlada nekom osobom, ve o
njezinom odnosu prema tim nagonima; reakcija takvog
ovjeka u svojoj e osnovi ovisiti o injenici vidi li on
ili ne vidi u svom opstanku neto smisleno makar to
bilo neto to mu nanosi bol. Tako postoji i test kojim
se ne mj ere sami nagoni na samoubojstvo, ve se ocje-
nj uj e neusporedivo vaniji inilac kao to je osobni stav
svakog ovjeka prema takvim nagonima. Taj sam test
razradio jo tridesetih godina i prvo ga opisao na engle-
skom jeziku u djelu Lijenik i dua (The Doctor and the
Soul, Frankl, 1955, str. 282).
Moemo rei da se mirovni pokret odnosi na opstanak
ljudske vrste u cjelini. No, hendikepiran je fatalizmom
koji je posljedica injenice da se ograniavamo na agre-
sivne nagone, umjesto da panju obratimo na sposobnost
ovjeka da prema nj i ma zauzme osobni stav. Tako se
agresivni nagoni pret varaj u u alibi, u jednostavnu ispri-
ku za mrnju. ovjek nee prestati mrziti sve dok ga
budemo uili da su nagoni i mehanizmi krivci njegove
mrnje. Zapravo je krivac on sam, on je t aj koji mrzi!
Jo je vanije da stav prema koj em postoje agresivni
potencijali ostavlja ljude u uvj erenj u da je agresivnost
podlona promjeni. Ekipa Konrada Lorenza, prouava-
jui ponaanje, dola je do zakljuka da pokuaji preba-
civanja agresivnosti na nevane objekte i onemoguava-
nj e njena djelovanja kroz bezazlene aktivnosti, samo iza-
zivaju agresivnost i obino je jo vie pojaavaju.
Razlika izmeu agresivnosti i mrnje jednaka je razli-
ci izmeu spolnosti i ljubavi: spolni nagon je t aj koji
me privlai osobi suprotnog spola. S druge strane, od-
nosno s ljudskog stanovita, ja tu osobu volim, jer osje-
am da za to imam mnogo razloga: spolni odnos s nj om
je isto tako odraz ljubavi, rekli bismo, njezina inkarna-
cija. Sa subhumanog bih je stanovita gledao samo kao
obian objekt libidne katekse jednostavno, kao manj e
68
ili vie pogodno sredstvo da se oslobodim vika sperme.
Spolnu aktivnost koju prati ovakav stav nai su pacijen-
ti esto opisivali kao masturbaciju nad enom. Takvo
su ponaanje, bez imalo razmiljanja, suprotstavljali nor-
malnom pristupu partneru sa spolnim ponaanjem koje
ima ljudsku kvalitetu i osobnu notu. U tom sluaju part-
nera nisu smatrali objektom, ve prije drugim subjek-
tom. To je omoguavalo da drugo bie ne smatraju sa-
mo pukim sredstvom da se doe do nekakvog bilo ka-
kvog cilja. Sa ljudskog stanovita, ovjek ne iskorita-
va svog partnera, ve se s njim susree kao ovjek sa
ovjekom. Sa osobnog stanovita, on ga prihvaa upravo
kao drugu osobu, a to znai da ga voli. Ako drugu osobu
prihvatimo kao ovjek-ovjeka, sauvat emo njezinu
ljudskost; ako je volimo, otkrit emo njezinu jedinstve-
nost.
Istinski susret, odnosno prihvaanje ovjeka kao o-
vjeka, vie poiva na samotranscendenciji, negoli na pu-
kom samoizraavanju. Istinski susret se transcendira pre-
ma logosu. Dok je, s druge strane, osnova pseudo-susre-
ta dijalog bez logosa (Frankl, 1967), t j . on je samo os-
nova za uzajamno izraavanje svakog zasebno. Ljudi su
danas previe zaokupljeni tenjom da netko o njima bri-
ne i zbog toga je ovaj drugi nain pristupa toliko raspro-
stranjen. A sve se to dogaa zato to neke stvari nedo-
staju. U industrijskom drutvu, u kojem vlada klima bez-
linih odnosa, oito je da ljudi sve vie pate od osjeaja
usamljenosti usamljenosti usred usamljenog mno-
tva. Da budemo jasnija, javlja se jaka elja da se t aj
nedostatak topline nadomjesti da se nadomjesti bli-
skou. Ljudi vape za bliskou. Taj vapaj je tako glasan
da se bliskost trai na svaki nain, bilo gdje i bilo kako,
ak izvan onog osobnog, odnosno kao puka senzualna
bliskost. Vapaj se tako pretvara u poziv molim te, do-
dirni me. A od te senzualne bliskosti, samo je jedan ko-
rak do spolnog promiskuiteta.
Jo je vea potreba za privatnou ivota. Treba znati
iskoristiti samou to je vie mogue, iimati hrabrosti
69
biti sam. Postoji i samoa sa stvaralakom osobinom ko-
ja prua mogunost da se neto negativno kao to je
odsutnost drugih ljudi pretvori u neto pozitivno
priliku da se razmilja. Iskoristimo li tu priliku, rijeit
emo se pretekoga tereta to ga industrijsko drutvo u
naem vita activa stavlja pred nas i povremeno provesti
neko vrijeme u vita contemplativa. Prava suprotnost
aktivnosti nije pasivnost, ve mo recepcije. Vano je
nai sklad izmeu stvaralakih i iskustvenih snaga ko-
jima ispunjavamo smisao pri emu, oito, treba znati
odgajati osj eaj e.
to se pak tie onih koji toliko mnogo eznu da se o
njima brine, nevolja je u tome to oni u veini sluajeva
moraju dobro platiti da bi takvo to dobili, a nije teko
zamisliti koliko mnogo pravog interesa mogu pokazati
takvi skrbnici bez profesionalne etike, potrebne i pro-
pisane naobrazbe i bez ikoga tko bi ih nadzirao. U vre-
menu u kojem se toliko zazire od hipokrizije u pitanjima
spolnosti, trebalo bi uvidjeti da spolni promiskuitet ne-
ma vrijednost osjeajnosti. U usporedbi s prodajom sek-
sa pod izlikom spolnog odgoja, u vidu masovne golotinje
i slino, naprosto bi se moralo znati cijeniti potenje je-
dne prosjene prostitutke; ona se barem ne pretvara da
svoj posao radi za dobrobit ovjeanstva. A ovjeanstvo
je dolo do toga da gotovo svim bolestima trai korije-
na u obinom orgazmu i shodno tome ih lijei. Istina je
da nam esto ne uspijeva da ivimo prema idealima pro-
fesionalne etike; napokon, neuspjeh je isto tako dio i-
vota i ljudska osobina, ali ako nam se i dogodi, sigurno
je da se njime neemo ponositi. No, u odreenim se kru-
govima upravo to sve ee dogaa. Freud je predobro
znao to radi kada je izrekao praviilo kojim se protivi da
ovjek daje oduka vlastitom protu-prijenosu. injenica
da se povremeno javljaju izuzeci od pravila ne opravdava
da se izuzetak pretvori u pravilo.
Pa ipak, dananji je kult intimnosti razumljiv. Irvin
Yalom (1970) je istakao pojavu u Sjedinjenim Amerikim
Dravama, prema kojoj se seoba ljudi iz jednog grada
70
u drugi dogaa zahvaljujui otuenja koje ljudi osjea-
ju. Rekao bih da se to otuenje ne tie samo drugih ve
i nas samih. Postoji drutveno otuenje, a postoji i emo-
cionalno otuenje otuenje od vlastitih emocija. Zbog
prevlasti puritaniizma u anglosaksonskim zemljama, lju-
di su predugo ivjeli ivotom u kojem su morali nadzi-
rati, pa i svladavati vlastite emocije. Neto slino vrijedi
i za obuzdavanje spolnog nagona. No, popularizacijom,
da ne kaemo i vulgarizacijom, Freudovog uenja, dolo
je do zamaha u suprotnu krajnost. Danas vidimo poslje-
dice kraj nj i h doputanja: ljudi vie ne mogu podnijeti
ivot u kojem su njihovi nagoni frustrirani i u kojem po-
stoji emocionalna napetost, moglo bi se rei da su ljudi
danas razuzdani, zato to ne mogu svladati svoje emo-
cije, ne mogu se suzdrati da ih ne pokazuju i ne dijele
s drugim ljudima.
Susret-grupa, kao sredstvo, upravo jie prikladna za
postizanje tog cilja. Meutim, mi ovdje moramo razmi-
ljati ne samo o terapiji ve i o simptomima. Na kraju
krajeva, razuzdanost je jednak nedostatak kako na po-
druju duevnog, tako i na podruju tjelesnog. to se ti-
e tjelesnog, osvrnimo se samo na sluajeve arterioskle-
roze kod kojih se dogaa da se pacijent pone smijati
ili plakati iz razloga koji su sasvim neumjesni, a zatim
ne moe prestati. To je povezano i sa drugim simptomi-
ma koji jednako ukazuju na oteenje modane funkci-
je; kod takvog ovjeka, naime, nij,e prisutan osjeaj oso-
bne odvojenosti, to je primijeeno i kod jakih epilep-
tinih poremeaja: pacijent se vrlo brzo pobratimljuje
sa svakim ovjekom naprosto vam ne moe prestati
priati o svom privatnom ivotu ili vas pak ispitivati o
vaem.
Da zakljuimo, pokret susret-grupe i pokret odgaja-
nj a osjeajnosti svode se na reakcije na drutveno i emo-
cionalno otuenje. Meutim, reakciju na postojei pro-
blem ne smijemo pobrkati s njegovim rjeenjem. Ako se
reakcija i pokae kao djelotvoran lijek, ozdravljenje je
zapravo simptomatino, na neki nain ublaeno, tovie,
71
moe se dogoditi da takvo ozdravljenje pogora stanje
bolesti. Emocije, kao rjeenje koje nam se nalazi pri ru-
ci, ne mogu se hotimice uvlaiti u igru. One izmiu hi-
perintenciji, kako sam ja znao rei. To nigdje nije tako
vidljivo kao u vezi sa sreom: srea jednostavno mora
doi i za njom se ne moe trati. Ona je neto to se na-
prosto mora dogoditi i mi joj to moramo dopustiti. Na-
protiv, to joj vie teimo, to emo prije promaiti svoj
cilj. Jedan moj vrlo napredan student poduzeo je samo-
stalno istraivanje susret-grupa i evo to mu se dogodilo
kada je pristupio jednoj takvoj grupi: Ljudi su traili
od mene da im budem prijatelj. Osjeao sam da nisam
iskren dok sam ih grlio i govorio im kako ih volim, ka-
ko u biti njihov prijatelj, ali sam to svejedno inio. Pri-
siljavao sam se da budem osjeajan ali nije pomaga-
lo: to sam se vie trudio, to je bilo tee.
Moramo prihvatiti injenicu da u ivotu ovjeka po-
stoje neke stvari koje se ne mogu traiti, zahtijevati, na-
ruivati. Razlog lei u injenici da se one ne mogu stvo-
riti po volji: ja nisam u stanju vjerovati u neto samo
zato to to hou; ne mogu naprosto htjeti da se ne-
emu nadam; ne mogu htjeti voljeti; a naj manj e od
svega mogu htjeti da neto hou. Pokuaj da se postu-
pa na t aj nain otkriva jedan potpuno manipulativni pri-
stup ljudskim fenomenima kao to su vjera, nada, lju-
bav i volja. Do takvog pristupa dolazi zbog neumjesne
objektifikacije i reifikacije fenomena o kojem je rije.
Da bismo to bolje razumjeli, osvrnimo se na, rekao bih,
glavnu karakteristiku svakog subjekta, naime, na inje-
nicu da je subjekt uslijed svoje samotranscendencije
ili intencionalnosti spoznajnog ina uvijek upuen na
svoje predmete, tj. na odnose intencionalnosti prema
kojima tei spoznajnim inom. Ako se subjekt pretvori
u puku stvar (reifikacija), ime se zapravo pretvara u
obian objekt (objektifikacija), neizbjeno je da o-
vjek izgubi i svoje valjane objekte, a time se gubi i nje-
govo svojstvo subjekta. To ne vrijedi samo za ljudsko
bie, ve i za bilo koji ljudski fenomen; to o njemu vie
72
razmiljamo, to vie gubimo iz vida njegovu namjenu
(odnos intencionalnosti).
Proces opus tanja je iisto tako izvan dohvata svake ma-
nufakturizacije. J. H. Schultz je, uzevi to u obzir, na-
pravio sistematizacija! vjebi za oputanje. Kako je sa-
mo bio domiljat kad je pacijente, za vrijeme vjebe, vo-
dio zamiljanju kako im ruke postaju teke to je auto-
matski izazvalo oputanje. Da im je kojim sluajem na-
redio neka se opuste, njihova bi napetost postala jo ve-
a, zato to bi svom snagom i namjerno nastojali da se
opuste. Isti je sluaj i sa lijeenjem osjeaja manje vri-
jednosti: pacijent nee nikada uspjeti savladati t aj osje-
aj ako to ini izravnim putem. Treba poi zaobilaznim
putem, npr. odlaziti: na neka mjesta usprkos osjeaju
manje vrijednosti ili truditi se obavljati svoj posao bez
obzira na t aj osjeaj. Sve dok neprestano misli na osje-
aj manje vrijednosti i bori se protiv njega, muenje
se samo nastavlja; meutim, im usmjeri panju na ne-
to izvan sebe, recimo, na neki zadatak ili obavezu, t aj
e osjeaj svakako nestati.
Pojavu da se neemu posveuje previe panje nazvao
sam hiper-refleksija. To odgovara hiperintenciji, utoli-
ko da obje mogu imati za posljedicu neurozu. Susret-
-grupa, odnosno njezin pristup, moe u ova oba sluaja
dovesti do pogoranja samog stanja pacijenta. Od paci-
jenta se trai da. se sam paljivo ispituje i promatra; jo
je vanije to to ga pojedini lanovi grupe naprosto tje-
raj u u beskonane razgovore o svemu to ga zaokuplja.
U takvim sluajevima dolazi do hiper-diskusije, da tako
kaemo. Posljedica toga je da hiper-diskusija sve vie i
vie postaje nadomjestak za smisao ivota, koji danas
ionako nedostaje ljudima pacijenti ive u egzisten-
cijskom vakuumu (Frankl, 1955), imaju osjeaj prazni-
ne i besmisla. Neophodno je da neuroze hipertrofiraju
u takvoj praznini ivota. S druge strane, doe li do toga
da se osjeaj praznine ispuni, neuroze e bezuvjetno at-
rofirati.
73
U potpunosti se slaem s onim to kae Charlotte B-
hler (1970): Bez obzira na mnogo zbrke i zabrinutosti
oko negativnih popratnih uinaka, sasvim je oito da je
pokret susret-grupe dao i pozitivnih rezultata. U najva-
nije doprinose ovakve grupe ona ubraj a duh suradnje
i uzajamno pomaganje. Istina je da ispravno zamilje-
na susret-grupa moe ovjeku pruiti priliku za uzajamno
pomaganje i razgovor o smislu ivota. Takva grupa ne
prua ovjeku samo priliku da izrazi sam sebe ve mu
omoguava da postigne samotranscendendju. Ili, kako
kae Robert M. Holmes (1970): Grupna logoterapija bi
mogla platiti velike dividende. Holmes predvia da po-
stoje mogunosti da se logoterapijska filozofija primi-
jeni na konkretne situacije u grupi, te zakljuuje lanak
rijeima: Tko moe predvidjeti rezultate koje takva gru-
pa moe postii kada ovjeka pozovemo da govori o
vlastitim neuspjesima, o vlastitoj egzistencijskoj praz-
nini? to takav ovjek moe otkri'ti u sebi, priajui vla-
stitu priu koju, uz nezaobilazne ivotne injenice, prati
traganje za smislom postojanja?
LITERATURA
Bhler, Ch. (1970), Group psychotherapy as related to problems
of our time, Interpersonal Development, 1, 35.
Bhler, Ch., i M. Allen (1972), Introduction into Humanistic
Psychology, Belmont: Brooks/Cole.
Frankl, V. E. (1955), The Doctor and the Soul: From Psycho-
therapy to Logotherapy, Bantam Books, New York.
Frankl, V. E. (1966), Self-transcendence as a human phenomenon,
J. Humanistic Psych., 6, 97106.
Frankl, V. E. (1967), Psychotherapy and Existentialism: Selected
Papers on Logotherapy, Simon and Schuster, New York
Holmes, R. M. (1970), Alcoholics anonymous as group logo-
therapy, Past oral Psych., 21, 3036.
Spiegelberg, H. (1972), Phenomenology in Psychology and Psy-
chiatry, Northwestern University Press, New York.
Yalom, I. D. (1970), The Theory and Practice of Group Psycho-
therapy, Basic Books, New York.
74
4
Dehumanizacija spolnosti
1
Ne moe se govoriti o ljudskoj spolnosti, a da se istovre-
meno ne govori i o ljubavi. Ne smijemo, meutim, zabo-
raviti da je ljubav specifino ljudski fenomen niti se
prema nj oj smijemo odnositi na redukcionistiki nain,
ve je moramo gledati zatienu i ouvanu u svojoj hu-
manosti.
to je zapravo redukcionizam? Rekao bih da je to pse-
udoznanstvena procedura koja ljudske fenomene ili redu-
cira na subhumane fenomene, ili im pak izvodi porijeklo
iz njih. Primjer za to je tumaenje ljubavi kao sublima-
cije spolnih nagona i poriva koje imaju i ovjek i ivo-
tinje. Takvo tumaenje moe samo prijeiti istinsko ra-
zumijevanje ljudskog fenomena.
Ljubav je, zapravo, jedan vid mnogo sloenijeg ljud-
skog fenomena, koji sam nazvao samotranscendenci-
jom (Frankl, 1963). Predominantne teorije motivacije e-
le nas uvjeriti kako je prvenstvena ovjekova briga da za-
dovolji svoje potrebe i udovolji svoj/im nagonima i pori-
vima, te da stoga ivi u stalnom odravanju ili obnavlja-
nj u homeostaze, t j . unutarnje ravnotee. To nije tono.
ovjek je bie koje zahvaljujui samotranscendent-
noj kvaliteti ljudske stvarnosti prvenstveno zaokuplja
1
Izmijenjena i proirena verzija lanka Love and Society
(Ljubav i drutvo), koji je preveden na japanski jezik i objav-
ljen u asopisu: Pathology of Modem Men, urednik Sadayo Ishi-
kawa. Tokio: Seishin Shobo, 1974.
75
traenje neeg izvan sebe, bilo da se radi o smislu koji
treba ispuniti iili o drugom ljudskom biu koje se eli
-susresti i zavoljeti.
Takav ljubavni susret, meutim, sasvim iskljuuje mo-
gunost da se drugo ljudsko bie gleda ili koristi samo
kao puko sredstvo da se doe do nekog cilja naprosto
kao orue kojim se smanjuje napetost koja je izazvana
spolnim ili agresivnim nagonima i porivima. Takav bi
odnos bio isto masturbiranje mnogi seksualno ne-
urotini pacijenti upravo se tako ponaaju. Kada pria-
ju o nainu na koji se ponaaju prema partneru, oni e-
sto kau da zapravo masturbiraju nad njima. Takav
stav je specifino neurotino -izopaenje ljudske spolno-
sti.
Ljudska spolnost je uvijek neto vie od samog fizi-
kog dodira; ona predstavlja fiziki izraz neeg metasek-
sualnog ona je fiziki odraz ljubavi. Budui da ispu-
njava tu funkciju, ona je stvarno vrijedan doivljaj. Ma-
slow (1964) je s punim pravom rekao da ljudi koji ne
mogu voljeti ne mogu ni u spolnom odnosu nai zado-
voljstvo i sreu kao to to mogu oni koji vole. (str. 105).
Prema anketi jednog amerikog psiholokog asopisa, u
kojoj je 20.000 italaca odgovorilo na pitanja postavlje-
na u upitniku, pokazalo se da ljudi, u svojim odnositma,
najvie cijene romantinost, te da je ona glavni inilac
koji pojaava potenciju i doivljaj orgazma a to je
opet neto to je blisko ljubavi.
Ipak, nije ba uvijek ispravno rei kako je ljudska
spolnost vie nego sama spolnost. Irenaeus Eibl-Eibes-
feldt (1970) je dokazao kako kod nekih kraljenjaka spol-
no ponaanje pridonosi i koheziji grupe, to je poseban
sluaj sa primatima koji ive u grupama. Tako u nekih
odreenih vrsta majmuna spolni odnos ponekad slui
iskljuivo u drutvene svrhe; no, Eibl-Eibesfeldt nadalje
tvrdi kako nema sumnje da spolni odnos u ljudi ne pri-
donosi samo irenju vrste ve i monogamnom odnosu
meu partnerima.
76
Ljubav je ve po samoj svojoj prirodi izrazito ljudski
fenomen, dok spolnost dobiva ljudsku dimenziju tek kad
postane rezultat razvojnog procesa, tek kao proizvod po-
stupnog dozrijevanja (Frankl, 1955). Jo je Sigmund
Freud rekao kako postoji razlika izmeu ciljeva koje
imaju nagoni i porivi, te objekta njihovog interesa: cilj
spolnog odnosa je da se smanji spolna napetost, dok ob-
jekt predstavlja seksualni partner. Meutim, ja smatram
da takva tvrdnja stoji samo za neurotinu seksualnost:
samo se neurotini pojedinac na prvom mjestu i prije
svega eli rijeiti svoje sperme, svejedno inio to mas-
turbiranjem ili koristei partnera tek kao drugo sred-
stvo za isti cilj. Za osobu koja je dovoljno zrela partner
nije nikakav objekt; odrasla osoba partnera smatra
drugim subjektom, drugim ljudskim biem koje ima svo-
je ljudske osobine; ako ovjek stvarno voli, onda svog
partnera prima samo i jedino kao drugu osobu, to zna-
i da doivljava i njegovu jedinstvenost kao ljudskog bi-
a. Jedinstvenost tvori osobnost ljudskog bia, a jedino
nam ljubav omoguuje da spoznamo tu injenicu i da na
t aj nain prihvatimo drugu osobu.
Spoznaja da je osoba koju volimo jedinstveno ljudskp
bie, nesumnjivo ima za posljedicu monogaman odnos.
Voljenog ovjeka vie nitko ne moe zamijeniti. S dru-
ge strane, ovjek koji nije u stanju voljeti neizbjeno za-
vrava u promiskuitetu.
2
ovjek koji se tako ponaa
uope se ne obazire na jedinstvenost svog partnera i to,
zauzvrat, onemoguava istinski ljubavni odnos. Kvalite-
ta spolnog ivota takvog pojedinca vrlo je siromana bu-
dui da samo spolni odnos koji prati i vodi ljubav mo-
e biti stvaran izvor nagrade i zadovoljstva. Mala je ko-
rist od toga to takav ovjek pokuava nedostatak kva-
litete nadomjestiti kvantitetom. To samo zahtijeva sve
2
Kako je cilj masturbacije postizanje ugode smanjivanjem na-
petosti, tako promiskuitet predstavlja postizanje zadovoljstva
u kojem partner predstavlja objekt. Ni u jednom ni u drugom
sluaju ne ostvaruju se vrijednosti koje posjeduje spolni ivot
ovjeka.
77
vee i snanije podraaje kakve neki ljudi nalaze u porno-
grafiji.
Vjerojatno je sasvim jasno da ni na koji nain ne po-
dravamo razvijanje takvih masovnih fenomena kao to
su promiskuitet i pornografija, odnosno da ih ni sluaj-
no ne smatramo progresivnim. Oni su regresivni; to su
simptomi retardacije u spolnom dozrijevanju svakog o-
vjeka.
No, moramo znati da mit o seksu, kao izvoru uitka i
neem progresivnom, stvaraju ljudi koji znaju da se iza
toga krije dobar posao. Moju radoznalost ne pobuuje
samo injenica da mlada generacija kupuje t aj mit ve i
injenica da ona ne vidi hipokriziju koja se iza njega
krije. U vremenu u kojem se tako prijekorno gleda na hi-
pokriziju u pitanjima spolnosti neobino je da nezamije-
enom ostaje oita hipokrizija onih koji zagovaraju i
trae izvjesnu slobodu cenzure. Je li ba toliko teko
shvatiti da im je glavni cilj stjecanje neograniene slo-
bode radi to vee zarade?
Istina je da niti jedan posao ne moe uspjeti ukoliko
nema zahtjeva i potrebe da se on radi. Svjedoci smo da
u dananjoj kulturi postoji inflacija seksa, kako bi to
netko mogao nazvati. To je shvatljivo samo u irim okvi-
rima egzistencijske praznine i injenice da ovjeku da-
nas porivi i nagoni vie ne govore to mora initi niti
mu tradicije i vrijednosti pokazuju to bi trebao initi,
taiko da on esto uope ne zna to zapravo eli uiniti.
Kao posljedica ovakvog stanja stvari javlja se egzisten-
cijska praznina u kojoj seksualni libido zapravo hiper-
trofira, to je pak, s druge strane, razlog da dolazi do
inflacije seksa. Kao i svaki drugi oblik inflacije na
tritu cijena, na primjer i seksualna je inflacija po-
vezana s gubitkom vrijednosti: spolnost je toliko dehu-
manizirana, da je izgubila svaku vrijednost. est je slu-
aj da spolni ivot ovjeka ne ini cjelinu s njegovim
osobnim ivotom, ve se odvija samo za volju zadovolj-
stva. Takva depersonalizacija spolnosti je simptom egzi-
78
stencijske frustracije: frustracije ovjekove tenje za
smislom.
Toliko o uzrocima, no, to je ,sa posljedicama? to je
vie ovjek frustriran u svom traganju za smislom, to
e prije i vie trati za sreom kako se ta pojava
naziva jo od vremena amerike Deklaracije o nezavis-
nosti. ovjek koji zbog frustriranog traganja za smislom
tri za sreom nee daleko stii ta e trka samo za-
trovati i otupjeti njegova osjetila. Najnovijim prouava-
njem dolo se do zakljuka da ovjek koji ivi takvim
ivotom, hoe-nee, mora doivjeti razoaranje, jer se
osjeaj sree moe postii tek ako se ivi samotranscen-
dentno, odnosno samo ako ovjek pred sobom ima va-
ljan razlog i volju da neto napravi ili ako se potpuno
predaje ovjeku koga voli.
To je najoitije u primjeru sree u spolnom ivotu.
to vie teimo da postignemo takvu sreu, to emo se
vie udaljiti od nje. ovjek kojeg previe zaokuplja bri-
ga oko vlastite potencije, ima i vie nade da postane im-
potentan. Isti je sluaj i sa enom koja nastoji samoj
sebi dokazati da je sposobna doivjeti orgazam: to se
vie trudi, to je vea mogunost da e biti frigidna. U
svojoj prilino velikoj psihijatrijskoj praksi imao sam
prilike vidjeti da se velikoj veini sluajeva seksualne
neuroze uzrok moe pronai upravo u ovakvom stanju
stvari.
Ve sam u ranije objavljenim radovima rekao kako
seksualno neurotini pacijenti esto govore da nad spol-
nim ivotom i doivljajem lebdi neka vrsta zahtjeva
(Frankl, 1952, 1955; kao i u odlomku Paradoksna inten-
cija i derefleksija u ovoj knjizi). Zbog toga se mora na-
stojati takve sluajeve lijeiti prvenstveno otklanjanjem
tog osjeaja. Razradio sam tehniku kojom se takvo lije-
enje moe provesti i prvi puta sam je objavio u engle-
skom asopisu International Journal of Sexology (Frankl,
1952). Ovdje samo elim istai injenicu da kultura da-
nanjice, zahvaljujui gore navedenim motivima, od spol-
79
nog doivljaja pravi idolatriju, a na seksualno neuroti-
nog pojedinca stalno stavlja nove zahtjeve ime samo
potpomae i jaa njegovu neurozu.
Kontracepcijska pilula takoer ima ulogu u svemu
tome. Ona eni omoguava da postavlja vee zahtjeve i
bude spontana, zbog ega se dogaa da mukarci doiv-
ljavaju spolni odnos kao neto to se od njih jednostav-
no trai. Ameriki autori ak napadaju enski pokret za
osloboenjem, zato to je u tolikoj mjeri oslobodio enu
starih tabua i zabrana da ak i studentice zahtijevaju
spolno zadovoljenje i to od svojih kolega. Posljedica
toga je nova skupina problema koji nose razliite nazive
kao impotencija meu studentima ili novi oblik im-
potencije (Ginsberg i sur., 1972)
3
.
Neto se slino dogaa i na podruju subhumanog i-
vota. Kod nekih vrsta riba javlja se pojava da enke ko-
ketno plivaju, iz daljine mamei mujaka koji se eli
pariti. No, Konrad Lorenz je uspio postii da se enke
ponaaju sasvim suprotno da se silom pribliavaju
mujaku. to se dogaalo? Upravo ono to bismo oeki-
vali i od studenata koje napadaju njihove kolegice: pot-
puna nemo da doe do spolnog odnosa!
Spominjui pilulu, govorili smo samo o njezinom po-
pratnom, i to negativnom uinku. Gledajui njezinu po-
zitivnu stranu, moramo priznati da je napravila i nepro-
cjenjivu uslugu. Ako je istina da ljubav spolnost ini
ljudskom, onda je kontracepcijska pilula pomogla da
spolni ivot vie ne povezujemo samo sa procesom raa-
3
ene su nauile sve to se odnosi na orgazam, kae Nyles A.
Freedman, direktor Sexual Health Centers (Centara za seksual
no zdravlje) u New England. Danas se jak i razoran naglasak
stavlja na ponaanje koje stvara tjeskobu i strah od neuspjeha.
Pojava impotencije u seksualnom ivotu je u porastu, a to se
barem djelomino duguje injenici da mukarci ive u napeto-
sti, jer oekuju i boje se onog to ene oekuju od njih. Dena
K. Whitebook, sa American Institute of Family Relations (Ame-
riki institut za odnose u obitelji), otvoreno kae da su za tu po-
javu krive same ene koje postavljaju nerazumne zahtjeve
(Newsweek, 16. sijenja, 1978).
80
nj a i produetka vrste ve mu omoguavamo da posta-
ne i, naravno, ostane ist izraz ljubavi. Ljudska se spol-
nost ne smije nikada pretvoriti u puko orue u slubi
naela uitka. Isto tako nam je jasno da ona ne smije
predstavljati ni puko sredstvo da se doe do cilja koji
pred nas postavljaju nagoni za raanjem. Pilula je spol-
ni ivot ovjeka oslobodila takve tiranije i tako mu dala
priliku da ostvari svoje prave mogunosti.
Viktorijanski seksualni tabui i zabrane nestaju; pita-
njima i problemima spolnosti prilazi se slobodno. No,
ne smijemo zaboraviti da je sloboda ma sa dvije otrice:
prijeti da degenerira u puku razuzdanost i svojevoljnost,
ukoliko se ne uiva i ivi s punom odgovornou.
LITERATURA:
Irenaeus Eibl-Eibesfeldt, Frankfurter Allgemeine Zeitung (28.
veljae, 1970).
Viktor E. Frankl, The Pleasure Principle and Sexual Neurosis,
The International Journal of Sexology, 5, 1952, 128.
The Doctor and the Soul, New York, Knopf, 1955.
Man's Search for Meaning, New York, Washington Square
Press, 1963.
George L. Ginsberg, William A. Frosch i Teodor Shapiro, The
New Impotence, Arch. Gern Psychiat, 26, 1972, 218.
Abraham H. Maslow, Religions, Values and Peak-Experiences
t
Columbus, Ohio State University Press, 1964.
5
Simptom ili terapija?
Stavovi psihijatra prema modernoj
knjievnosti
1
Nisam se ba rado odazvao pozivu da govorim na ovom
sastanku. U modernoj knjievnosti ima mnogo primjera
amaterskog pristupa psihijatriji (naroito zastarjelim
oblicima psihijatrijske zatite), tako da nikako nisam e-
lio biti psihijatar koji e amaterski pristupiti modernoj
knjievnosti. U tom kontekstu, vrlo je vano pitanje ima
li psihijatrija uope to rei u vezi s modernom knjiev-
nou. Jednostavna je istina da psihijatrija nema odgo-
vore na ba sva pitanja. Psihijatri, na primjer, jo ni da-
nas ne znaju koji je glavni uzrok shizofrenije. ak sve
manj e znaju nain na koji je lijeiti. Ja esto kaem: ni-
smo sveznajui, a nismo ni svemogui; jedini boanski
pridjev koji nam se moe pripisati jest da smo svepri-
sutni na nas moete naii u svakom javnom razgovo-
ru, spominju nas na svakom simpoziju, ak i na vaem
sast anku. . .
Smatram da bismo morali prestati divinizirati psihi-
jatriju i poeti je humanizirati. Stoga moramo nauiti
razlikovati ono to je u ovjeku ljudsko od onog to je
patoloko. Drugim rijeima, moramo, s jedne strane, na-
praviti razliku izmeu duevne ili emocionalne bolesti
te, s druge strane, onog to se moe primjerice oznaiti
kao oajanje postojanja, dvojba zbog oite besmislenosti
1
Poasno predavanje na sastanku internacionalnog PEN-kluba,
odranom u hotelu Hilton u Beu, 18. studenog, 1975.
82
ljudskog ivota to je stvarno omiljena tema moder-
ne knjievnosti, zar ne? Sigmund Freud je jednom rekao
da je bolestan onaj koji se u jednom trenutku zapita o
smislu i vrijednosti ivota. No, moje je miljenje da t aj
ovjek prije pokazuje svoju ljudskost. Ljudska je oso-
bina traiti i zahtijevati smisao ivota, pa i pitati se po-
stoji li uope takvo to.
Ako je neki ovjek stvarno bolestan, ne tek neurotian
ve u pravom smislu psihotian, da li to nuno znai da
u njegovom radu nema nikakve vrijednosti i istine? Ja
ne mi sl i m t ako. Da je dva puta dva etiri uvijek je tono
ak i ako to tvrdi shizofrenina osoba. Hl derl i n j e
bolovao od ope pareze, a Nietzsche od shizofrenije, ali
to nimalo ne umanj uj e vrijednost poezije jednog, odnos-
no filozofije drugog. Siguran sam da e se Hlderlin i
Nietzsche jo dugo itati i njihova imena duboko tovati,
a ve su davno zaboravljena imena psihijatara koji su
pisali knjige o psihozama ova dva sluaja.
Prisutnost nekog patolokog stanja, dakle, niukoliko
ne umanj uj e vrijednost pieva djela; no, jednako kao
to ne govori protiv njega, ne govori ni njemu u prilog.
Naime, ni jedan pisac koji je bolovao od psihoze nije
nikada stvorio neko vrijedno djelo zahvaljujui upravo
svojoj bolesti, nego samo nj oj usprkos. Bolest per se
nikada nije stvaralaka.
U posljednje se vrijeme iz iste zabave na modernu
knjievnost gleda sa stanovita psihijatrije, te posebno
promatra kao proizvod nesvjesne psihodinamike. Poslje-
dica toga je da takozvana dubinska psihologija svojim
glavnim zadatkom smatra razotkrivanje prikrivenih mo-
tivacija u knjievnim djelima. Kao primjer to se doga-
a kada neki znanstvenik pokua analizirati pisca na
nain koji ja rado nazivam Prokrustovom posteljom,
dozvolite mi da navedem dio lanka koji je u dva dijela
objavljen u asopisu Journal of Existentialism; lanak
je posveen Goetheu, a napisao ga je jedan poznati Freu-
dov sljedbenik: Goethe nam se na 1538 stranica prika-
zuje kao genije, kojeg prate pridjevi manino-depresiv-
83
nog, paranoidnog i; epileptinog poremeaja, znakovi ho-
moseksualnosti, incesta, vuajerizma, ekshibicionizma,
fetiizma, impotencije, narcizma, opsesivno-kompulzivne
neuroze, histerije, megalomanije itd. Stjee se dojam da
se autor isljuivo usmjerio na nagonske dinamike sna-
ge. Dovedeni smo do toga da vjerujemo kako je Goethe-
ovo djelo samo rezultat pregenitalnih fiksacija. Stvarni
cilj njegove borbe nije dostizanje nekog ideala, ljepote
1 vrijednosti, ve naprosto savladavanje zbunjujueg pro-
blema prerane ejakulacije.
2
Smatram da psiholog koji razotkriva linost nekog
ovjeka mora stati u trenutku kad se suoi s onim to je
u tom ovjeku istinsko i izvorno. Ne zaustavi li se na
tom mjestu, sva dalja otkria odnosit e se na njegove
vlastite nesvjesne motivacije, odnosno on e samo uma-
njivati vrijednost ovjeka kojeg pokuava analizirati.
Moemo se pitati zato je itaocu tako privlano ova-
kvo raskrinkavanje i razotkrivanje nekog autora. Ako
ujemo da je Goethe bio isto tako neurotian u naj-
manju ruku kao vi, ja i svaki drugi ovjek to nam,
ini se, moe pruiti olakanje (a onaj koji smatra da
nema neurotinih mana neka slobodno bude prvi koji e
baciti kamen na nas). Isto je tako nekako ugodno uti
da je ovjek samo goli majmun i nita drugo; obino
igralite na kojem igru vode id, ego i superego; naprosto
pion i igraka u rukama poriva i nagona; proizvod pro-
cesa uvjetovanja i uenja; tek rtva drutveno-ekonom-
skih uvjeta, konica i kompleksa.
Brian Goodwin je jednom vrlo vjeto primijetio: Lju-
dima e dobro doi da se suoe s injenicom da nisu ni-
ta drugo do ovo ili ono, isto kao to se nekad vjerovalo
da dobar lijek mora imati gadan okus.
3
ini mi se da
poneki ljudi koje posebno privlai razotkrivanje neije
2
Journal of Existentialism, 5, 1964, str. 229.
3
Science and Alchemy u djelu The Rules of the Game: Cross-
disciplinary Essays on Models in Scholarly Thought. Urednik
Teodor Shanin, London: Tavistock Publications, 1972, str. 375.
84
osobnosti nalaze gotovo mazohistiko zadovoljstvo u
onom nita-osim to ga propovijeda redukcionizam (us.
str. 53).
Da se vratimo modernoj knjievnosti i nainu na koji
ona otkriva pravo stanje stvari. Svejedno da li su na-
vodni korijeni knjievnih djela abnormalni ili normalni,
odnosno svjesni ili nesvjesni, ostaje injenica da se pisa-
nj e najee smatra samo inom kojim pisac sam sebe
izraava. No, ja tvrdim da pisanje predstavlja nastavak
govora, a govor je, zauzvrat, posljedica miljenja; mi-
ljenje postoji samo zato to se ima o emu misliti. Isto
vrijedi i za pitanje i razgovor kojim ljudi saobraaju:
i oni su uvijek vezani za smisao koji moraju izraziti.
Ukoliko nema takve poruke, jezik nije istinski i pravi.
Jednostavno nije istina da medijum istovremeno pred-
stavlja i poruku; smatram da sama poruka medijum
ini pravim medijumom.
Sposobnost govora neto je vie od pukog izraavanja
samog sebe.
4
Ljudski govor uvijek ukazuje na neto vi-
e. Drugim rijeima, on je uvijek samotranscendentan
kao to je to i ljudsko nastojanje openito. Biti o-
vjek znai uvijek biti usmjeren prema neem ili nekom
izvan sebe, prema smislu koji valja ispuniti ili prema
susretu s drugim ljudskim biem. Kao i zdravo oko ko-
je samo sebe ne vidi, ovjek najbolje ispunjava sam se-
be kada zaboravlja i ne misli na sebe, kada se jedno-
stavno daje. Zaboravljajui sebe postaje osjeajniji, a
dajui sebe kreativniji.
ovjek je bie u neprekidnom traganju za smislom
zahvaljujui samotranscendenciji ljudskoga postojanja.
Volja za smisao gotovo je najjaa sila koja vlada ovje-
kom. Danas je, meutim, ta volja za smisao frustrirana.
Pacijenti se sve vie obraaju psihijatrima alei se na
4
Jedina je iznimka govor shizofrenine osobe. Jo sam prije
mnogo godina eksperimentalno pokazao da govor shizofrenine
osobe nije usmjeren prema nekom objektu, ve da samo odra-
ava rapoloenje subjekta.
85
osjeaje besmislenosti i praznine, osjeaje jalovosti i ap-
surdnosti. Oni su naprosto rtve masovne neuroze dana-
njeg vremena.
Ovaj osjeaj besmislenosti vjerojatno je i osnovna te-
ma vaih razgovora. Tri desetljea relativnog mira pru-
ila su ovjeku uvjete da razmilja i preko borbe za op-
stanak. Danas se pitamo kakav to kraj nj i smisao posto-
ji iznad golog opstanka ako ga uope i ima? Ernst
Bloch je rekao: Danas ljude zaokupljaju pitanja s koji-
ma su se nekad suoavali samo na svojim smrtnim po-
steljama.
iroko rasprostranjene pojave kao to su nasilje i
ovisnost o drogi, te zapanjujue velik postotak samouboj-
stava, posebno meu akademskom omladinom, samo su
neki od simptoma neuroze; jedan takav simptom je i
dio moderne knjievnosti. Sve dok se moderna knjiev-
nost ograniava i zadovoljava da bude puko sredstvo
neijeg samoizraavanja da ne kaemo neijeg ekshi-
bicionizma ona e samo odraavati osjeaj jalovosti
i apsurdnosti svojih autora. Ona ak i stvara apsurdna
stanja. To e nam biti shvatljivo ako znamo za injeni-
cu da se smisao naprosto mora otkriti, da se smisao ni-
kako ne moe izmisliti. Smisao ne moemo stvoriti, ali
zato moemo vrlo lako stvoriti besmisao.
Nije ni udo da pisac, kojeg mui osjeaj besmisleno-
sti, osjeti kunju da tu prazninu ispuni besmislom i ap-
surdnou.
Meutim, postoji i druga mogunost izbora. Moderna
knjievnost ne mora biti samo simptom masovne neuro-
ze dananjice. Ona takoer moe pridonijeti terapiji.
Pisci koji su i sami proli kroz pakao oajanja zbog oi-
te besmislenosti ivota mogu svoje patnje poloiti kao
rtvu na oltar ovjeanstva. Takvi pisci, otvaranjem
svoje due, mogu pomoi itaocu kojeg mui isto stanje
mogu mu pomoi da prevlada svoje muke.
Najmanje to pisac moe uiniti jest da u itaocu iza-
zove osjeaj solidarnosti. U tom bi sluaju simptom po-
stao terapija. Meutim, ako je moderna knjievnost pred-
86
odreena da provede takav terapijski zadatak dru-
gim rijeima, ako ona treba aktualizirati terapijski po-
tencijal onda joj je prvenstveno zabranjeno da nihi-
lizam pretvara u cinizam. Koliko god moe biti ispravno
da pisac dijeli vlastiti osjeaj jalovosti sa itaocem, ne-
odgovorno je ciniki propovijedati apsurdnost postoja-
nja. Ako pisac ve nije u stanju zatititi itaoca od oa-
janja, onda bi se barem trebao obuzdati od toga da ga
cijepi oajanjem.
Imat u tu ast da otvorim Austrijski sajam knjiga, a
za uvodno sam predavanje izabrao naslov Knjiga kao
terapija. Drugim rijeima, govorit u o mogunosti da
ovj ek lijei vlastite rane itajui knjige. Izni j et u slu-
ateljstvu primjere u kojima je knjiga promijenila ivot
itaoca ili mu spasila ivot, sprijeivi ga da poini sa-
moubojstvo. Postoje i sluajevi u kojima je knjiga po-
mogla ljudima koji su bili na samrti ili ljudima koji su
bili u zatvoru. Govorit u i o sluaju Aarona Mitchella,
posljednje rtve plinske komore u zatvoru San Quentin
u San Franciscu. Direktor toga zatvora me zamolio da
se s nekoliko rijei obratim zatvorenicima. Kada sam
zavrio, jedan je zatvorenik ustao i upitao da li bih po-
sebno nekoliko rijei rekao Aaronu Mitchellu, koji je
trebao biti smaknut za koji dan. Bio je to izazov koji
sam morao prihvatiti i tako sam gospodinu Mitchellu
priao o vlastitom iskustvu iz nacistikih koncentracio-
nih logora, o vremenu u kojem sam i ja ivio u sjeni
plinske komore. ak i tada, rekao sam mu, nisam pre-
stao vjerovati da postoji bezuvjetan smisao ivota, jer
ivot je takav da ili ima smisao i mora ga zadrati
ak i kad se ivi kratko ili ga uope nema, u kojem
bi sluaju sve dalje godine ivota i nastojanje da se
ovjekovjei t aj besmislen posao i tako bili bez ikakvog
smisla. Vjerujte mi, rekao sam, da i ivot koji je ci-
jelo vrijeme svog t raj anj a bio besmislen, a to znai po-
troen uzalud, moe makar i u posljednjem trenutku
dobiti smisao, ve samim nainom na koji se hvata-
mo ukotac i prihvaamo ono to dolazi. Da mu to bo-
87
lje prikaem, ispriao sam mu priu iz romana Lava
Tolstoja Smrt Ivana Iljia kao to se sjeate, priu
o ovjeku od oko ezdeset godina, koji je iznenada spo-
znao da e umrijeti za nekoliko dana. Taj je ovjek, oi
u oi sa smru, shvatio da je zapravo potratio svoj ivot,
da mu je ivot stvarno bio besmislen i shvativi to,
on se uzdigao iznad sebe, nadrastao sebe i tako kona-
no, retroaktivno, stekao sposobnost da svoj ivot prepla-
vi beskrajnim i beskonanim smislom.
Kratko prije smaknua, Aaron Mitchell je dao inter-
vju za lokalni list Chronicle u San Franoiscu, iz kojeg
se vidi da nema nikakve sumnje u to da je shvatio Tol-
stojevu poruku.
Potpuno je shvatljivo da i obian ovjek moe izvui
mnogo koristi iz knjiga koje ita; da moe mnogo toga
shvatiti ak u krajnosti vlastite ivotne situacije, da ne
kaemo u smrtnom asu. Isto je tako jasno koliko dale-
ko see odgovornost pisca koji pie knjigu..Tono je da
bi se njemu trebala dozvoliti sloboda miljenja i izraa-
vanja; no, sloboda nije i posljednja rije, ona ne pred-
stavlja itavu priu. Sloboda prijeti da degenerira u svo-
jevoljnost, ukoliko nije uravnoteena osjeajem odgo-
vornosti.
6
Sportasketi^am dananjice
1
elio bih govoriti o sportu u najirem smislu te rijei
t o znai, o sportu kao ljudskom fenomenu. To podra-
zumijeva da u govoriti o autentinom fenomenu, a ne
0 nj egovoj degeneraciji u obl i ku ovinizma Olimpijskih
igara ili o tome kako ga se iskoritava kroz komercija-
lizam. Meutim, sve dok se sport bude analizirao kroz
onakav koncept ovjeka kakav podraavaju danas prisut-
ne teorije motivacije, neemo mu moi pristupiti kao
autentinom fenomenu. Prema tim teorijama, ovjek je
bie koje ima odreene potrebe, a nastoji ih zadovoljiti
1 rijeiti ih se samo u obliku redukcije napetosti t j .
samo da bi odrao ili uspostavio unutarnju ravnoteu
koja se naziva homeostaza. Taj je pojam posuen iz
biologije, u kojoj se, u meuvremenu, pokazao nepodes-
nim. Ludwig von Bertalanffy je pokazao da se primarni
bioloki fenomeni, kao to su rast i razmnoavanje, ne
mogu objasniti prema naelima home5fctaze, a Kurt
Goldstein je ak dokazao da napetost bezuvjetno nasto-
ji izbjei samo onaj ovjek iji mozak patoloki funk-
cionira. Moje je osobno miljenje da ovjek nije prven-
stveno zaokupljen takvim unutarnjim stanjima svog or-
ganizma, ve da mu je zvijezda vodilja uvijek neto ili
netko iz svijeta to ga okruuje, bio to razlog kojem tre-
1
lanak proitan na znanstvenom kongresu kojem su pokrovi-
telj bile Olimpijske igre u Mnchenu 1972. godine.
89
ba udovoljiti ili druga osoba koju e voljeti (to podra-
zumijeva da se ta druga osoba ne smatra sredstvom ko-
jim se tek zadovoljava neka potreba). Drugim rijeima,
ljudsko postojanje sve dok mu neurotino stanje ne
promijeni smisao ima za cilj da ovjek uspostavi od-
nos s neim izvan sebe. Ja sam to osnovno obiljeje na-
zvao samotranscendencijom ljudskog postojanja. o-
vjekovo samoostvarenje mogue je jedino putem samo-
tr anscendenci j e }
Kao suprotnost hipotezama homeostaze iznijet u
vam i objasniti sljedea etiri stava: (1) Nije tono da
je ovjek prvenstveno zaokupljen redukcijom napetosti
tovie, njemu je napetost i potrebna. (2) Iz tog raz-
loga, on ivi u neprestanom traganju za napetostima. (3)
No, u dananjem svijetu nema dovoljno takvih situaci-
ja, tako da je to (4) razlog to ovjek ponekad sam iza-
ziva i stvara napeta stanja.
(1) Samo je po sebi razumljivo da se ovjek, zapravo,
ne bi smio izlagati prevelikoj napetosti. Njemu je po-
trebna umjerena, opravdana i zdrava doza napetosti.
3
Uzrok bolesti ne moraju biti samo preveliki zahtjevi ko-
ji se pred njega postavljaju ve i nedostatak izazova. U
tom je smislu Werner Schulte jednom rekao kako je
pranjenje napetosti tipian uzrok nastanka' ivanog
sloma. ak je Seyle, kao otac pojma stresa, nedavno pri-
znao da stres predstavlja sol ivota. Ja bih poao ko-
rak dalje i rekao da je ovjeku potrebna odreena i po-
sebna vrsta napetosti, odnosno napetost koja se uspo-
2
To se ne bi smjelo brkati s transcendencijom u vjerskom smi-
slu. Samotranscendencija se iskljuivo odnosi na injenicu da
ovjek, to vie zaboravlja na sebe i to se vie daje, to vie
dokazuje i potvruje svoju ljudskost.
3
Ljudsko postojanje ne obiljeava samo njegova samotrans-
cendencija ve i sposobnost samoodvajanja. Trebalo bi uzeti u
obzir da je odreena razdaljina izmeu pravog stanja stvari i
nekog ideala bitna osobina nae ljudskosti; empirijska su istra-
ivanja pokazala da je premala napetost izmeu ega i njegovog
ideala jednako tetna za duevno zdravlje kao i prevelika koli-
ina napetosti.
90
stavlja izmeu ljudskog bia, s jedne strane, te smisla
to ga ono mora ispuniti, s druge strane. Naime, ako se
ovjeku ne prui izazov da ispuni neki zadatak, te tako
bude poteen posebnih vrsta napetosti koje takva vrsta
zadatka izaziva i donosi, onda se kao posljedica moe ja-
viti stanovit oblik neuroze noogena neuroza.
(2) Na ovaj nain postaje jasno da ovjek ne traga sa-
mo za napetostima per se ve posebno trai zadatke, is-
punjenje kojih bi moglo dati smisao njegovom postoja-
nju. Empirijska su istraivanja posljednjih godina po-
tvrdila da ovjeka u osnovi motivira upravo ono to na-
zivam volja za smisao.
(3) Meutim, danas se dogaa da ljudi vie nisu u sta-
nj u da sami pronau takav smisao i svrhu. Za razliku od
otkria Sigmunda Freuda, osnovna frustracija ovjeka
vie nije spolne naravi, ve je to prije egzistencijska
frustraoija. Isto tako, za razliku od otkria Alf reda Ad-
lera, glavna prituba ovjeka vie se ne odnosi na osje-
aj inferiornosti, ve prije na osjeaj jalovosti, besmi-
slenosti i praznine koji sam ja nazvao egzistencijskim
vakuumom Njegov glavni simptom je dosada! Arthur
Schopenhauer je jo u prolom stoljeu rekao kako se
ini da je ljudska vrsta sudbinom predodreena da se
vjeno koleba izmeu dviju krajnosti: volje i dosade;
4
danas ,mo doli do ove posljednje krajnosti. Drutvo
obilja osiguralo je velikom dijelu populacije sredstva
za ivjt, no ljudi nisu u stanju nai cilj, smisao za koji
bi ivjeli. Jo neto: mi ivimo u drutvu koje je doko-
no; danas ljudi imaju sve vie dokolice, ali nemaju je ni
na to smisleno utroiti. Sve nas to navodi na zakljuak
da ovjek pomalo gubi sposobnost da se nosi sa voljom
i napetou ovisno o stupnju u kojem su mu ta dva os-
jeaja uskraena. Jo je znaajnije da on istovremeno
gubi i sposobnost odricanja. Hlderlin je s pravom re-
4
Smatram da takoer postoje razdoblja strogog odgoja, nasu-
prot razdobljima popustljivog odgoja, ini se da je krajnja
popustljivost sada u opadanju.
91
kao: Ali gdje je opasnost, raste i ono spasonosno.
5
Budui da drutvo obilja prua premalo napetosti, o-
vjek je poinje sam stvarati.
(4) ovjek na umjetan nain stvara napetosti kojih ga
njegovo drutvo obilja poteuje! Osigurava si odree-
nu dozu napetosti tako to namjerno i promiljeno sebi
postavlja zahtjeve dobrovoljno se izlae stresnim sta-
njima, makar i samo privremeno. Moje je miljenje da
sport igra upravo ovakvu ulogu u ivotu ovjeka! On
ovjeku daje mogunost da stvara stanja opasnosti. o-
vjek tada od sebe zahtijeva podvige koji ni'su neophod-
ni daje izline rtve. Usred mora obilja izranjaju oto-
ci asketizma! Zapravo, sport smatram modernim svje-
tovnim oblikom asketizma.
to sam mislio kada sam spomenuo podvige koji nisu
neophodni? ivimo u vremenu kada ovjek uope ne
treba hodati jer moe voziti automobil; ne mora se
penjati stepenicama moe to initi liftom. A on, iz i-
stog mira, kree u osvajanje planinskih visina! Za go-
log majmuna vie nema potrebe da se penje po drveu
i t ako on namjerno i dobrovoljno planinari i vere se na
strme stijene! Iako planinarenje kao disciplina ne po-
stoji u programu Olimpijskih igara, nadam se da ete
mi oprostiti to u se, na trenutak, zadrati na toj vrsti
sporta.
Rekao sam da ovjek planinarenjem umjetno stvara
potrebe kojih ga je evolucija potedjela. Budui da je
planinarenje stupnjevano ovisno o teini poduzetog pod-
viga, ova se tvrdnja odnosi samo na planinarenje do tre-
eg stupnja teine nikada ni jednom maj munu nije
uspjelo da se popne preko tog treeg stupnja. Ni pozna-
ta vrsta majmuna koji se penju na stijene Gibraltara
ne bi mogli izai na kraj s tekoama s kojima su se
susreli planinari iz Tirola i Bavarske, kada su prvi tre-
bali savladati Sugar Hat u Rio de Jeneiru. No, prisjeti-
5
Friedrich Hlderin, Kruh i vino, preveo Zvonimir Mrkonji,
Razlog biblioteka, Zagreb, 1969, str. 79. (op. prev.).
92
mo se definicije estog stupnja teine u disciplini plani-
nar enj a: to blie krajnjim granicama ljudskih mogu-
nosti! I to je to: takozvani ekstremni planinar ide
preko samih (umjetno stvorenih) potreba; njega zani-
maju samo mogunosti pita se gdje lee kraj nj e gra-
nice do kojih seu ljudske mogunosti i sposobnosti! I
eli ih pronai. Ali, ispada da granica zapravo nema;
one su kao horizont: ovjek je naprosto prisiljen da ga
pomie sve dalje svakim korakom kojim ide prema nje-
mu.
Postoje i druga tumaenja sporta koja ni na koji na-
in ne opravdavaju humanost tog fenomena. Ne samo
da zaobilaze ulogu stoljetnog asketizma ve su im osno-
ve staromodne, zastarjele teorije motivacije koje ovje-
ka prikazuju kao bie kojem svijet slui tek kao obino
sredstvo za zadovoljavanje nagona i poriva ukljuu-
jui tu i agresivne nagone ime se ovjek rjeava unu-
tarnje napetosti to su ih oni stvorili. Meutim, za raz-
liku i sasvim suprotno od tog koncepta zatvorenog su-
stava, ovjek je bie u neprestanoj potrazi za smislom
koji bi ispunio, za susretom s drugim ljudskim biem
i sigurno je da mu to znai mnogo vie od pukog sred-
stva da doe do cilja iivljavanja agresivnih i seksualnih
nagona i poriva.
Meutim, uzevi u obzir mogunost iivljavanja tih
nagona to znai, mogunost da ih se sublimira Ca-
rolyn Wood Sherif nas je upozorila da ne stvaramo ilu-
ziju, kao to to ini teorija koja ovjeka smatra zatvo-
renim sustavom, da se agresivnost moe oslabiti i uma-
njiti ako se usmjeri u bezopasne aktivnosti kao to
je, na primjer, sport. Sasvim suprotno tome, istraiva-
nj a su dala vrste podatke u prilog injenici da uspje-
no izvrenje agresivnog ponaanja uope ne ublauje ka-
snije nastalu agresivnost, nego je zapravo najbolji na-
in da se samo povea uestalost agresivnih odnosa (is-
traivanja su uzela u obzir ponaanje ivotinja jednako
kao i ponaanje ovjeka).
93
Moe se zakljuiti da u egzistencijskoj praznini ne
cvate uspjeno samo seksualni libido ve to uspijeva i
agresivni destrudo. ini se da se Robert Jay Lifton
slae sa mnom kada tvrdi da ljudi najlake poine
ubojstvo onda kada u njima prevlada osjeaj besmisle-
nosti,
6
a statistiki dokazi idu ukorak s tom pretpo-
stavkom.
Zapitajmo se sada kako se moja teorija o sportu moe
primijeniti u praksi. Rekao sam da je ovjek radoznao,
eli da odredi granice svojih mogunosti, no kako im se
primie, tako ih i sve dalje pomie, kao to se dogaa
i u primjeru horizonta. Iz toga proizlazi da se, u svakom
sportskom nadmetanju, ovjek zapravo nadmee sam
sa sobom. On j e svoj vlastiti suparnik. Ili bi to, bar em,
trebao biti. To nije nikakvo moralno pravilo, nego stvar-
na injenica, jer to ovjek vie nastoji da se takmii
drugim ljudima i pobijedi ih, to je manje u stanju da
potpuno ostvari i iskoristi svoje mogunosti. Naprotiv,
ako misli samo na to da prui najbolje to moe i zna,
a da istovremeno suvie ne brine oko uspjeha i trijum-
fa nad drugim ljudima, njegovi e napori mnogo lake
i prije biti okrunjeni uspjehom. Postoje stvari koje iz-
miu izravnoj namjeri; one se mogu postii samo kao
popratni uinci, kada se zapravo smjera neto sasvim
drugo. Postavimo li ih za cilj, promait emo. Srea u
spolnom ivotu je jedan primjer: trudei se, ne moemo
je dostii.
Neto slino vrijedi i za sport. Pokuaj dati sve od
sebe, vjerojatno je da e pobijediti; naprotiv, nastoji
li pobijediti, ima sve izglede da izgubi. U tom si slua-
ju napet, umjesto da ostane oputen. Drugim rijeima,
ne bi se smio ponaati kao da si ti najvei, ve radije
pokuati otkriti tko je vei ti ili ti, kako se kae u
poznatoj komediji iz starog Bea. Ilona Gusenbauer (ko-
ja je do Olimpijskih igara u Miinchenu 1972. godine
drala svjetski rekord u skoku u vis) nedavno je rekla
6
History and Human Survival, New York, Random House, 1969.
94
u jednom razgovoru: Ne smijem samoj sebi govoriti
kako je pobjeivanje drugih zahtjev pod svaku cijenu.
Navest u vam i primjer austrijske nacionalne nogomet-
ne ekipe koja je, u susretu sa Maarima, u poluvremenu
utakmice gubila s rezultatom 0:2. Austrijanci su bili po-
titeni, obeshrabreni i pesimistiki raspoloeni, kako
je rekao njihov trener, ali su nakon pauze nastavili uta-
kmicu u dobrom raspoloenju. to se zapravo dogodilo?
Herr Stastny, njihov trener, rekao im je da jo uvijek
imaju prilike promijeniti rezultat, ali da ih isto tako
nee kriviti ako izgube tako ih je ohrabrio i pomo-
gao im da zaista dadu sve od sebe. Konani rezultat je
bio vrijedan panje 2:2.
Optimalna motivacija u sportu kako bi se postigli
maksimalni rezultati zahtijeva da se svaki pojedinac
takmii najprije sa samim sobom, a nikako ne s drugi-
ma. Takav stav je suprotan hiperintenciji (prekomjer-
na nakana), kojom logoterapija oznaava neurotinu na-
viku da se neto postavlja kao cilj nakane, kao glavni
objekt panje. Paradoksna intencija (obratna nakana)
je logoterapijska tehnika, koja je stvorena kako bi se
osujetila hiperintencija. Uspjeno se koristila u lijee-
nj u neuroze, a Robert L. Korzep, trener jedne amerike
bejzbol momadi, potvrdio je da se moe primijeniti i u
sportu. U Logoterapijskom institutu Internacionalnog
sveuilita SAD u San Diegu on je sabrao svoja prethod-
na iskustva u sljedeoj izjavi: Moj je posao da treni-
ram atletiare, tako da me posebno zanima duevno sta-
nje mojih sportaa i posljedice koje ono moe ostaviti,
kako u odnosu na postizanje pobjede ili pak na gublje-
nje u sportskom nadmetanju. Tvrdim da se logoterapija
moe korisno upotrijebiti i primijeniti na situacije koje
se javljaju u atletici kao to su osjeaji pritiska, tje-
skobe prije poetka takmienja, naglog pada borbeno-
sti, nedostatka samopouzdanja, portvovanja i predano-
sti cilju. Na osnovi svog trenerskog iskustva, mogu se
osvrnuti unazad i rei da u sportu ima mnogo stvari i
dogaaja koji utjeu kako na ponaanje pojedinca tako
95
i na ponaanje grupe kao cjeline, a koji bi se mogli is-
praviti . . . upravo logoterapijskom tehnikom. S poseb-
nim optimizmom gledam na mogunosti to ih logotera-
pijska tehnika pairadoksne intencije prua atletici.
Warren Jeffrey Byers, koji je godinama bio trener pli-
vanja, takoer je objavio neka iskustva u vezi s pri-
mjenom logoterapije na takmiarsko plivanje. Rekao
je: Logoterapija nalazi primjenu u samoj tehnici i nai-
nu treniranja. Svaki trener zna da je napetost neprija-
telj uspjenog nastupa. Primarni uzrok napetosti za vri-
j eme pl i vanj a j e prevelika zaokupljenost pobjedom ili
previe eljen uspjeh. Atletiara obino najvie zaokup-
lja misao da pobijedi plivaa u susjednoj stazi. U tre-
nutku kad se previe i namjerno eli postii uspjeh, obi-
no slijedi pad. Moe se dogoditi da pliva koji s preko-
mjernom nakanom i eljom da postigne uspjeh pristupa
nastupu, naprosto precijeni svoje mogunosti i silom
ubrzava tempo. Takav e se pliva neprestano okretati
i gledati protivnika da vidi kako se stvari razvijaju. Pri-
likom treniranja studenata koji su pokazivali takve zna-
kove uvijek sam naglaavao injenicu da se mora plivati
samo vlastita trka. Takoer sam koristio i oblik para-
doksne intencije. Postoji i druga negativna posljedica
takve hiperintencije. Poznavao sam atletiare koji su po-
stajali kraj nj e nervozni i nemirni, prije poetka pliva-
kih susreta. Nisu mogli spavati, posebno no prije same
trke. U takvom je trenutku glavni zadatak smiriti ih. Ja
u tu svrhu koristim jedan oblik derefleksije. elim da se
atletiar okani razmiljanja o pobjedi, te da misli samo
na plivanje vlastite trke. Atletiar e najbolje plivati ako
nastoji da bude svoj vlastiti protivnik. To su neki nai-
ni na koje je logoterapija utjecala na svijet takmiar-
skog plivanja i moj red kao trenera. Osjeam da logote-
rapija moe biti snano trenersko orue. Na nesreu,
nema mnogo trenera kojima su poznate njezine tehnike.
Nema sumnje da e logoterapija biti od velike koristi
u plivakom sportu, kada vijest o njoj, preko asopisa
o plivanju, doe do veeg broja trenera.
96
ujmo to kae jedan atletiar, koji je nekada bio
prvak Evrope: Bio sam nepobijeen sedam godina. Ka-
snije sam bio i u nacionalnoj ekipi. Tada sam osjeao
pritisak. Morao sam pobijediti, cijela je nacija to oeki-
vala od mene. Vrijeme prije poetka svake utrke bilo je
uasno. Hiperintencija se razvijala na tetu drugarstva:
Ti su momci njegovi drugovi uvijek najbolji pri-
jatelji, osim pred sam poetak utrke, kada jedan drugo-
ga gotovo mrze.
E. Kim Adams, inae moj bivi student i ampion u
padobranstvu, rekao je neto sasvim suprotno o jednom
drugom uspjenom atletiaru: Pravi se atletiar takmi-
i jedino sam sa sobom i protiv sebe. Danas j e apsolut-
ni svjetski ampion u padobranstvu Clay Schoelpple,
momak s kojim sam odrastao. Govorei o tome zato su
SAD u posljednjem susretu pobijedile SSSR, on je re-
kao kako su oni jednostavno doli pobijediti. Clay se
takmii jedino protiv samog sebe. On je i pobijedio.
7
Prolaznost i smrtnost:
Ontoloka rasprava
1
Oi u oi sa prolaznou ivota moemo rei da budu-
nosti jo nema; da prolost vie ne postoji; te da jedino
to stvarno postoji jest sadanjost. Odnosno, moemo
rei da je budunost jedno veliko nita; prolost je ta-
koer nita; a, ovjek je bie koje izranja iz tog nitavi-
la; naprosto je baen u postojanje i nitavilo mu kao
prijetnja visi nad glavom. Kako onda, sa stanovita esen-
cijalne prolaznosti ljudskog postojanja, ovjek moe
pronai smisao u ivotu?
Egzistencijalistika filozofija tvrdi da moe. Ono to
ona naziva traginim heroizmom jest mogunost da
se ivotu kae da usprkos njegovoj prolaznosti. Egzi-
stencijalizam stavlja naglasak na sadanjost, koliko god
ta sadanjost bila prolazna.
Kvijetizam je, meutim, neto sasvim suprotno; on,
prema tradiciji Platona i sv. Augustina, smatra da je is-
tinska stvarnost vjenost, a ne sadanjost. Pod vjeno-
u se misli na svijet koji postoji istovremeno, odnosno
jednako obuhvaa sadanjost, prolost i budunost. Dru-
gim rijeima, ne porie se samo stvarnost prolosti i
stvarnost budunosti nego sama stvarnost vremena kao
Na osnovi lanka pod naslovom Der seelisch kranke Mensch
vor der Frage nach dem Sinn des Daseins (Neuroza i zahtjev
za smislom), koji sam proitao na Sveuilitu u Innsbrucku u
Tirolu, 19. veljae, 1947.
98
takvog. Vjenost se smatra svijetom sa etiri dimenzije
ona je nepromjenjiva, kruta i ve unaprijed odree-
na. Kvijetizam kae da je vrijeme neto imaginarno, a
prolost, sadanjost i budunost su tek puke iluzije na-
e svijesti. Sve to postoji, postoji istovremeno. Dogaa-
ji ne slijede jedan za drugim u vremenskim razmacima,
a ono to nam se ini vremenskim slijedom tek je samo-
zavaravanje; uzrok takvom miljenju je naa svijest ko-
j a klie preko dogaaja, odnosno gledita pojedinca
na nepromjenjivu stvarnost, koji ne slijede jedan za
drugim, ve stvarno koegzistiraju.
Sasvim je razumljivo da kvijetizam nuno vodi u fata-
lizam: ako ve sve postoji i mora biti tako kako jest,
onda se vie nita ne moe promijeniti i uope nema ni-
kakve svrhe bilo to raditi. Fatalizam, koji poiva na
vjerovanju u ovjeka kao nepromjenjivo bie, ima pan-
dan u pesimizmu egzistencijalizma, kao posljedice uv-
jerenja da je sve na svijetu nepostojano i promjenjivo.
Logoterapija ima svoje mjesto negdje izmeu kvijetiz-
ma i egzistencijalizma: to emo najbolje razjasniti pri-
mjerom pjeanog sata, tog drevnog simbola vremena.
Neka gornji dio pjeanog sata predstavlja budunost
koja tek treba nastupiti, kao to i pijesak iz gornjeg
dijela mora proi kroz uzak prolaz koji e za nas
predstavljati sadanjost u donji dio pjeanog sata,
koji e predstavljati prolost dakle, pijesak koji je
ve proao kroz uzak prolaz njemu namijenjen. Egzi-
stencijalizam vidi samo onaj uski prolaz sadanjosti,
dok gornje i donje dijelove budunost i prolost
zanemaruje. S druge strane, kvijetizam gleda pjeani
sat kao cjelinu, ali smatra da je pijesak nepokretna ma-
sa koja ne struji, ve naprosto tu postoji.
Logoterapija e rei da je tono da budunosti doista
jo nema, ali je zato prolost neto to je istinski
stvarno. I t aj se stav moe objasniti pomou usporedbe
s pjeanim satom. No, kao i sve usporedbe i ova ima
greaka; a, upravo se kroz te greke moe prikazati bit
samog vremena. Da vidimo:
99
Pjeani sat moemo jednostavno okrenuti, kada se
isprazni njegov gornji dio. S vremenom, meutim, to ne
moemo uiniti vrijeme ne moemo vratiti natrag.
Sljedea je razlika: stresemo li pjeani sat, moemo
zrnca pijeska pomijeati tako da promijenimo njihov
poloaj. S vremenom to moemo uiniti samo djelomi-
no: moemo malo protresti i promijeniti budunost
a time, naravno u budunosti, promijeniti ak i sebe
no, prolost ostaje nepromjenjiva. Ostanemo li vjerni
primjeru pjeanog sata, to bi bilo kao da se pijesak,
onog asa kada je proao kroz uski otvor sadanjosti,
pretvorio u krutu i nesalomljivu masu. U prolosti je sve
pohranjeno i to pohranjeno zauvijek.
to se pak tie neosporive prolaznosti ivota, logote-
rapija smatra da se takvo to moe primijeniti samo na
mogunost da se ispuni smisao, na priliku da se neto
stvara, doivljava i pati uz osjeaj da je ipak smisleno.
Kad se jednom takve mogunosti ostvare, one vie nisu
prolazne Sistina je da su one prole, da jesu prolost,
ali to znai da jo uvijek na neki nain postoje, naime,
postoje kao dio prolosti. Nita ih ne moe izmijeniti,
nita unititi. Kada se jednom mogunost pretvori u
stvarnost, onda je to uinjeno jednom zauvijek, za i-
tavu vjenost.
Ovdje se moemo osvrnuti i na stanovite prema ko-
jem logoterapija suprotstavlja optimizam prolosti
pesimizmu sadanjosti, kojeg zastupa egzistencijali-
zam. Jednom sam dao ovakvu usporedbu razlika izmeu
ova dva shvaanja: Pesimist nalikuje ovjeku koji sa
strahom i aljenjem primjeuje kako je njegov zidni
kalendar, s kojeg svaki dan otkida list, svakim danom
sve tanji i tanji. S druge strane, osoba koj a se aktivno
hvata ukotac s problemima nalikuje ovjeku koji opre-
zno skida svaki naredni list sa svog kalendara, te ga
uredno i paljivo odlae u stranu, na gomilu ve ranije
otrgnutih listova, nakon to prethodno na poleini lista
zapie to mu se tog dana dogodilo. Takav ovjek moe
biti ponosan i sretan zbog itavog bogatstva koje je sa-
100
drano u takvim zabiljekama, zbog itavog svog ivota
koji je tako ispunjeno proivio. Hoe li njega pogoditi
injenica da postaje sve stariji? Treba li zavidjeti mla-
dim ljudima oko sebe i plakati zbog svoje izgubljene
mladosti? Ima li uope razloga da zavidi mladom ovje-
ku; da mu zavidi na svim mogunostima koje su otvo-
rene pred njim, na budunosti koja pred nj i m stoji?
Ne, hvala, pomislit e. Umjesto svih tih mogunosti
ja iza sebe, u svojoj prolosti, imam stvarnost; stvarnost
koja je satkana od svih poslova to sam ih obavio, od
svih ljubavi to sam ih volio i napose, od svih patnji to
sam ih hrabro prepatio. Najvie sam ponosan upravo na
te patnje, iako one nisu neto na emu mi se moe za-
vidjeti.
Mladi ljudi ne bi smjeli dopustiti da ih zatruje sveop-
i prezir kojim drutvo, preteno zaokupljeno proble-
mima mladih, prilazi starim ljudima. Budu li oni koji su
danas mladi imali dovoljno sree da i sami ostare, imat
e prilike da shvate i doive osjeaj kad se prezir prema
starima okree u prezir prema samom sebi.
Logoterapija smatra da neto to j e bilo jo uvijek
znai neki oblik postojanja, moda ak i najsigurniji.
U reenici bilo pa prolo logoterapija stavlja nagla-
sak na rije bilo. Martin Heidegger je, prilikom svoje
prve posjete Beu, doao do mene i razgovarali smo u-
pravo o toj temi. Da izrazi svoje slaganje s mojim pogle-
dima na prolost, on je na poleini svoje slike napisao:
Das Vergangene geht;
Das Gewesene kommt.
to u mom prijevodu zvui:
What has passed has gone;
What is past, will come.
(to je prolo, otilo je;
to je prolost, doi e.)
101
Razmotrimo sada praktinu primjenjivost logoterapij-
ske ontologije, a posebno ontologije vremena. Zamislite
enu koj a je izgubila supruga nakon tek jedne godine
braka; oajna je i ne vidi nikakvog smisla u buduem
ivotu. Za takvu bi osobu mnogo znailo kad bi mogla
ostvariti da j oj se njezina jednogodinja brana srea
nikada ne oduzme. Ona j u je stoga, tako rei, spasila u
vlastitoj prolosti. Nitko, nita i nikada nee moi ukra-
sti to dobro skriveno blago. Pa i ako se dogodi da
nema djece ni potomaka, njezin ivot jednostavno ne
moe postati besmislen, jer je u sigurno skrovite pro-
losti pohranila najsnaniji doivljaj ljubavi koji je osje-
tila.
2
No, moe se postaviti pi t anj e nije li i to sjeanje za-
pravo prolazno? Tko e ga spasiti i odrati u ivotu kada
ta udovica umre? Moj bi odgovor bio: nije vano sjea
li se netko ili ne; ba kao to i nije vano da li mi gle-
damo ili mislimo na neto to jo uvijek postoji i to je
u nama. To postoji i postojat e dalje, mislili mi na to ili
ne. To naprosto postoji, neovisno o naem vlastitom po-
stojanju.
Istina je, kad umremo vie nita ne moemo uzeti sa
sobom; no, cjelovitost naeg ivota, koj u zaokruujemo
u samom asu smrti, lei izvan groba i tamo ostaje ne
iako, ve upravo zato to je postala sastavni dio prolo-
sti. Svijet nee zaboraviti ak ni ono to smo mi sami
zaboravili, to je pobjeglo iz nae svijesti; to je postalo
dio prolosti, a time ostaje i dio svijeta.
Odrediti to je to to predstavlja dio prolosti, samo
prema onom ega se netko sjea, bila bi subjektivistiki
pogrena interpretacija nae ontologije vremena. No, ta
ontologija nikako nije bjelokosna kula na visokom stup-
nj u apstrakcije, nego moe biti shvatljiva i jednostav-
nom ovjeku, ako mu je prikaemo sokratskim pristu-
2
Pretpostavka da je razmnoavanje smisao ivota nije tona;
ako je ivot sam po sebi besmislen, nikada ga neemo moi
osmisliti time to ga nastojimo ovjekovjeiti.
102
pom. To se vidi iz razgovora, koji sam vodio s jednom
pacijenticom. Bila je obeshrabrena i zaokupljena milju
o prolaznosti ivota. Prije ili kasnije bit e isve gotovo,
rekla je, i nita nee ostati. Nisam je mogao uvjeriti
da prolaznost ivota nimalo ne oduzima vrijednost nje-
gova smisla i zato sam je izazvao pitanjem: Jeste li ika-
da sreli ovjeka za ije ste uspjehe i ponaanje osjetili
duboko potovanje? Svakako, odgovorila je, na je
obiteljski lijenik bio poseban ovjek. Kako se samo bri-
nuo za svoje pacijente, kako je ivio za njih . . . Umro
je? upitao sam. Da, odgovorila je. No, njegov je i-
vot bio potpuno ispunjen smislom, zar ne? upitao sam.
Ako je iiji ivot imao smisla, onda je njegov to sigur-
no, rekla je. No, nije li sva ta smisjenost njegova i-
vota nestala u trenutku njegove smrti? upitao sam. Ni-
kako, odgovorila je, nita ne moe promijeniti injeni-
cu da je njegov ivot stvarno imao smisla. Nastavio
sam je izazivati: A, to ako vie ni jedan pacijent ne
cijeni to to duguje vaem obiteljskom lijeniku? Smi-
sao ostaje i dalje, promrmljala je. A, ako to ni jedan
pacijent vie ne pamti? Ostaje. A, to kada jednog
dana i posljednji od njegovih pacijenata umre ?
Ost aj e. . .
Dozvolite mi da vam, kao drugi primjer, ispriam raz-
govor, koji je snimljen na magnetofonskoj traci, a koji
sam vodio s jednom drugom pacijenticom.
3
Bolovala
je od neizljeivog oblika karcinoma i znala je to. Razgo-
varao sam s njom pred sluaima u predavaonici i evo
kako je razgovor tekao:
Frankl: to mislite ikad se osvrnete i sagledate svoj ivot?
Da li je 'taj ivot bio vrijedan ivljenja?
Pacijentica: Pa, doktore, moram rei da sam imala dobar
ivot. Stvarno je to bio lijep ivot. I, moram za-
hvaliti Gospodu za sve to mi je dao: ila sam u
3
Modem Psychotherapeutic Practice: Innovations in Technique,
urednik Arthur Burton, Palo Alto, Kalifornija: Science and Be-
havior Books, 1965.
103
kazalita, bila na koncertima i taiko... Vidite, dok-
tore, to mi je omoguila obiftelj u ijoj sam kui
sluila mnoge godine, prvo u Pragu, a zatim u Be-
u. I, za ar svih tih divnih doivljaja, zahvalna sam
Gospodu.
Ja sam, ipak, osjeao da ona sumnja u konani smisao
svog ivota i elio sam je voditi kroz te sumnje, tako da
sam namjerno htio da ona potpuno svjesno pria o nji-
ma i o smislu svog ivota, a ne da t o potiskuje.
F: Govorite o nekim pred'ivnim doivljajima; no svemu
e tome morati doi kraj, zar ne?
P: (zamiljeno): Da, sve ima svoj zavretak...
F: Dobro, mislite li sada da se sve te lijepe stvari u va-
em ivotu mogu unititi i jednostavno zaboraviti?
P: (jo zamiljeni je): Sve te lijepe stvari. . .
F: No, recite mi mislite li da itko moe unititi tu sre-
u 'koju ste doivjeli? Moe li je itko izbrisati?
P: Ne, doktore, nitko je ne moe izbrisati!
F: A, moe ili itko izbrisati sve ono dobro to ste sreli u
svom ivotu?
P: (postajui sve uzbuenija): Nitko to ne moe izbrisati!
F: Sve ono to ste postigli i ispunili
P: NitSko to ne moe izbrisati!
F: Ili, sve ono to ste hrabro i poteno prepatili: moe li
itko rei da toga jednostavno nema, da ne postoji
moe li to nestati iz vae prolosti, kamo ste sve na
neki nain spremili?
P: (dovedena do suza): 'Nitko ne moe uiniti takvo to,
to ne moe samo ta!ko nestati! (Stanka) Istina je da
sam mnogo propatila; ali, uvijek sam nastojala biti
hrabra i vrsto izdrati ono to moram. Znate, dokto-
re, ja svoje patnje gledam kao kaznu. Ja vjerujem u
Boga.
F: (pokuavajui se uivjeti u njezinu ulogu): No, moe
li se dogoditi da patnje ponekad budu izazov? Moda
je Bog naprosto elio vidjeti kako e ih Anastasia Ko-
tek podnijeti? I, moda je morao priznati: Da, ona
je sve stvarno hrabro izdrala. Recite mi sada: moe
li itko sa svijeta izbrisati sve to to je postignuto i
ispunjeno, gospoo Kotek?
P: Svakako da to nitko ne moe uiniti!
F: To ostaje, zar ne?
104
P: Ostaje!
F: U ivotu je jedino vano neto postii. I, to je upravo
ono to ste vi uinili. Izvukli ste najbolje iz svojih
patnji. Postali ste primjer naim pacijentima, zbog na-
ina na koji ste prihvatili svoje patnje. estitam vam
na tome to ste postigli i drago mi je to su d drugi
pacijenti imali prilike da budu oevici takvog jednog
primjera. {Okrenuo sam se sluateljstvu) Ecce homo!
(Sluateljstvom se prolomio spontani pljesak) Ovaj
pljesak je za vas, gospoo Kotek. {Sada je plakala) On
se odnosi na va ivot, koji je bio velik i ispunjen. Mo-
ete biti ponosni na njega, gospoo Kotek. Tako je
malo ljudi koji mogu biti ponosni na svoje ivote...
Rekao bih da je va ivot jedan spomenik i nitko
ga ne moe unititi, ni maknuti s ovog svijeta.
P: (sabravi se): Sve to ste rekli, profesore Frankl, utje-
ha je. To mi daje snage. Nikada, stvarno nikada, ni-
sam imala prilike uti ovakvo t o. . . (Polako je i tiho
napustila predavaonicu.)
Umrla je tjedan dana kasnije. Meutim, tog posljed-
njeg tjedna svog ivota, vie nije bila potitena; napro-
tiv, bila je puna vjere i ponosa. Prije je ivjela u agoni-
ji, jednostavno u vlasti tjeskobnog osjeaja da je potpu-
no beskorisna. Na je razgovor pomogao da postane
svjesna injenice da je njezin ivot imao smisla, da nje-
zine pat nj e nisu bile uzaludne. Posljednje su j oj rijei
bile: Moj je ivot spomenik. Tako je profesor Frankl
rekao pred svim onim ljudima, svim studentima. Moj
ivot nije bio uzaludan . .
Istina je da je sve prolazno sve i svatko; svejedno,
radi li se o djetetu koje smo rodili, velikoj ljubavi u ko-
joj je dijete nastalo ili nekoj velikoj misli sve to zaje-
dno je prolazno i to se ne moe izbjei. Ljudski ivot
t raj e sedamdeset, moda i osamdeset godina i ako je
to dobar ivot, bit e i vrijedan truda. Misao moe traja-
ti moda sedam sekundi i ako je to dobra misao, sa-
dravat e istinu. No, i velika je misao prolazna jednako
kao i dijete i velika ljubav. Sve zajedno je prolazno; sve,
jednostavno prolazi.
105
Pa ipak, gledamo li s druge strane, sve je vjeno. I vi-
e od toga: sve samo po sebi postaje vjeno. Mi ne mo-
ramo nita initi na tome. Kad ve jednom neto uini-
mo, vjenost e se pobrinuti za dalje. No, mi samo mo-
ramo preuzeti odgovornost za ono to smo izabrali da
uinimo, to smo odabrali da postane dio prolosti, za
to smo se odluili da ue u vjenost!
Sve je zapisano na ploi vjenosti itav na ivot,
sva naa djela i ostvarenja, susreti i doivljaji, sve nae
ljubavi i patnje. Sve je to u vjenosti zabiljeeno i osta-
je u nj oj . Svijet ne predstavlja, kako je veliki egzisten-
cijalistiki filozof Karl Jaspers rekao, ifrirani rukopis
koji tek moramo odgonetnuti: ne, svijet je prije list pa-
pira na koji moramo izdiktirati svoje poruke.
Vjenost ima dramatinu prirodu, jer ivot nam iz
dana u dan postavlja pitanja: ispituje nas i mi mo-
ramo odgovarati. itav je ivot, rekao bih, razdoblje ne-
prestanih pitanja i odgovora. t o se tie odgovora, j a
i dalje uporno tvrdim da ivotu moemo odgovarati sa-
mo odgovarajui za vlastite ivote. Odazvati se ivotu
znai biti odgovoran prema vlastitom ivotu.
Sve to je u vjenosti zapisano ne moe se vie zagu-
biti to nam je utjeha i nada. No, isto tako vrijedi da
se u nj oj vie nita ne da ispraviti a, to nam je opo-
mena i podsjetnik. Budui da se iz prolosti nita ne mo-
e izbrisati, to je na nama vea obaveza da upravo u
nj oj spasimo one nae izabrane mogunosti. Sada po-
staje jasno da logoterapija ne predstavlja samo opti-
mizam prolosti (za razliku od egzistencijalistikog
pesimizma sadanjosti), nego i aktivizam buduno-
sti (za razliku od kvijetistikog fatalizma vjenosti).
Jer, ako je ve sve zauvijek pohranjeno u prolosti, va-
no je u sadanjosti odluiti to to elimo ovjekovjeiti
i ostaviti kao dio prolosti. To je tajna stvaralatva: da
promiemo sadraje iz nitavila budunosti u dio pro-
losti. Odgovornost ovjeka tako poiva na aktivizmu
budunosti, znai na promiljenom izboru mogunosti
iz budunosti, te na optimizmu prolosti, t j . ostvari-
106
vanju tih mogunosti tako to emo im nai spas u ne-
beskom svodu prolosti.
To je razlog prolaznosti: sve je nepostojano, zato to
ve nestaje i prelazi iz praznine budunosti u sigurnost
prolosti! To su stari fiziari nazivali horror vacui, strah
od praznine, koji kao prijetnja visi nad nama: zbog toga
sve juri iz budunosti u prolost, iz vakuuma i neizvjes-
nost^ budunosti u sigurno postojanje u prolosti. Zato
i dolazi do prenatrpanosti u uskom prolazu i otvoru sa-
danjosti, jer tamo je sve zakreno i nagurano i eka
da se oslobodi u obliku nekog dogaaja koji prelazi
u prolost, ili kao jedno od naih djela i ostvarenja ko-
jima smo dopustili da uu u vjenost.
Sadanjost je granica izmeu nestvarnosti budunosti
i vjene stvarnosti prolosti. Ona je granica vjenosti;
drugim rijeima, vjenost je ipak ograniena: protee se
samo do sadanjosti, do sadanjeg trenutka, u kojem
izabiremo ono to elimo pustiti u vjenost. Granica vje-
nosti je mjesto na kojem se, u svakom trenutku naih
ivota, donosi odluka o tome to bi trebalo ovjekovjei-
ti, a to ne.
Sada moemo razumjeti kako je krivo oslanjati se na
izreku treba dobiti na vremenu, u smislu odlaganja
nekih ostvarenja u budunost. Vrijeme emo dobiti i
spasiti samo time to ga prenosimo i pohranjujemo u
prolost.
Vratimo se naem primjeru pjeanog sata i pogle-
daj mo to se dogaa kada sav pijesak proe kroz nami-
jenjen mu otvor i gornji dio sata ostane prazan: drugim
rijeima, to se dogaa kad nam vrijeme istekne, a i-
vot se zavrava. Jednom rijeju, to se dogaa u smrti?
U smrti se, sve to je prolo i dogodilo se, jednostav-
no zaleuje u samoj prolosti. Nita se vie ne moe iz-
mijeniti. ovjek vie nita nema i vie nita ne moe;
nema due, nema tijela; izgubio je svoj psihofiziki ego.
Ono to je preostalo i to ostaje jest sebstvo, duhovno
sebstvo.
107
Mnogi ljudi vjeruju da ovjek koji umire moe u dje-
liu sekunde sagledati itav svoj ivot, kao ubrzam
film.
4
Da ostanemo kod ove usporedbe: moglo bi se rei
da se u smrti i ovjek sam pretvara u neku vrstu film-
skog ostvarenja. U tom trenutku on sam predstavlja
svoj ivot, postaje povijest svoga ivota svejedno do-
bra ili loa, naprosto onakva kakva je ve mogla biti.
ovjek postaje svoj vlastiti r aj ili pakao.
To vodi do paradoksalne injenice da je ovjekova vla-
stita prolost zapravo njegova prava budunost. iv o-
vjek ima pred sobom budunost, a iza sebe prolost: da-
kle, ima oboje; umirui ovjek nema budunosti u onom
uobiajenom smislu, ima samo prolost; no, mrtav o-
vjek sam je svoja prolost. On nema ivota, on je
sam svoj ivot. To to je to samo njegov proli ivot,
nema nikakve vanosti; napokon, prolost je najsigurni-
ji oblik postojanja. Upravo je prolost ono to nam nitko
ne moe oduzeti.
Prolost predstavlja pluskvamperfekt, u doslovnom
smislu tog izraza. ivot je tada zavren, zaokruen. Dok
u toku ivota samo pojedinani faits accomplis prolaze
kroz grlo pjeanog sata, poslije smrti itav ivot na-
prosto istekne postaje tako par-fait accompli!
To vodi do drugog paradoksa zapravo dvostrukog.
Ako je istina da ovjek neto stvara i ostvaruje upravo
time to to odlae u prolost (pomalo je ironino da on
to neto spaava od prolaznosti!) ako je to tako, zna-
i da ovjek sam sebi stvara vlastitu stvarnost, da stva-
ra sebe. Drugo: ovjek ne postaje stvarnost roenjem,
ve prije smru; on tek u trenutku smrti ostvaruje se-
be. Njegovo sebstvo nije neto to jest, ve neto to
4
Tu priu dugujem pokojnom Rudolfu Reifu, prijatelju koji me
je pratio prilikom planinarskih pothvata; objavio sam i lanak
o toj prii, zajedno s pokojnim Ottom Ptzlom, poznatim ne-
uropatologom (ber die seelischen Zustnde wahrend des Ab-
sturzes, Monatsschrift fr Psychiatrie und Neurologie, 123, 1952,
str. 362380.
108
postaje i stoga postaje potpuno tek kad se smru i-
vot zaokrui u cjelinu.
Zaudo, u svakodnevnom ivotu ovjek je sklon da
krivo shvati smisao smrti. Kada nam uj ut ro zvoni budi-
lica i prestraene nas prene iz snova, to buenje doiv-
ljavamo kao da je neto strano prodrlo u svijet naih
snova. I, jo uvijek opijeni snom, esto ne shvaamo (ba-
rem ne odmah), da nas to budilica budi u nae stvarno
postojanje, nae postojanje u stvarnom svijetu. No, nije
li tono da se i mi, smrtnici, ponaamo na slian nain u
trenutku u kojem se pribliavamo smrti? Ne zaboravlja-
mo li, isto tako, da nas smrt zapravo budi za pravu stvar-
nost naih seb stava?
ak ako nas budi brina ruka koju volimo, i premda
je njezin dodir uvijek tako blag u asu buenja mi
zapravo ne shvaamo tu blagost. To zbivanje doivljava-
mo samo kao ometanje naeg svijeta snova i kao poku-
aj da ga se prekine. I smrt, isto tako, najee smatramo
neim stranim i traginim i teko da uope slutimo ka-
ko je ona dobro smiljena, to sve znai i koliko krije
iza sebe . . .
8
Paradoksna intencija i derefleksija
Paradoksna intencija i derefleksija su dvije tehnike, ko-
je su se razvile u okviru logoterapije (Frankl, 1938, 1955,
1958; Weisskopf-Joelson, 1955). Logoterapija se obino
smatra jednom od kategorija humanistike psihologije
(Buhler i Allen, 1972) ili se poistovjeuje s fenomenolo-
kom (Spiegelberg, 1972) ili pak egzistencijalistikom
psihijatrijom (Allport, 1959; Lyons, 1961; Pervin, 1960).
Meutim, nekolicina autora tvrde da je logoterapija jedi-
na koja je uspjela razviti psihoterapijske tehnike upra-
vom smislu te rijei (Leslie, 1965; Kaczanowski, 1965,
1967; Tweedie, 1961; Ungersma, 1961). Tim sam tehnika-
ma dao naziv paradoksna intencija (Frankl, 1947, 1955)
i derefleksija (Frankl, 1947, 1955).
PARADOKSNA INTENCIJA
Paradoksnu intenciju koristim jo od 1929. godine,
iako je nisam formalno objasnio sve do 1939. godine.
Kasnije je ta tehnika opirno opisana u metodologiji
(Frankl, 1953) i postala je sastivni dio logoterapijskog
sustava (Frankl, 1956). Od tada je veliki broj objavlje-
nih radova o paradoksnoj intenciji pokazao da je ta
tehnika vrlo korisna u sluajevima opsesivnonkompul-
zivnih i fobinih stanja (Gerz, 1962; Kaczanowski 1965;
Kocourek, Niebauer i Polak, 1959; Lehembre, 1964; Me-
dlicott, 1969; Muller-Hegemann, 1963; Victor i Krug, 1967;
110
Weisskopf-Joelson, 1968), u kojima se esto dokazala kao
kratkotrajni oblik lijeenja (Dilling i sur., 1971; Gerz,
1966; Henkel i sur., 1972; Jacobs, 1972; Marks, 1969,
1972; Solyom i sur., 1972).
Da bismo razumjeli kako djeluje paradoksna intenci-
ja (obratna nakana) uzmimo, kao polaznu toku, meha-
nizam nazvan predosjeaj tjeskobe: pod utjecajem do-
ivljaja odreenog simptoma pacijent u strahu iekuje
da bi se isti mogao vratiti. Strah uvijek moe izazvati
ono ega se bojimo a, u istom smislu, i predosjeaj tje-
skobe djeluje kao pokreta i poticaj da se dogodi upra-
vo ono ega se pacijent, u svom velikom strahu, pribo-
java. Tako se uspostavlja pravi zaarani krug: simptom
izaziva fobiju fobija potie simptom a povratak
simptoma ponovo pojaava fobiju.
Jedan od oblika straha je strah sam po sebi: nai e
pacijenti esto preputaju tjeskobi zbog tjeskobe. Pa-
ljivim ispitivanjem esto izlazi na vidjelo da t aj strah
od straha nastaje stoga to se pacijent boji moguih
posljedica svojih napada tjeskobe: boji se da e doi-
vjeti slom, pasti u nesvijest, doivjeti srani udar ili mo-
danu kap. Na alost, strah od straha samo pojaava sam
strah.
Najtipinija reakcija na strah od straha jest bijeg
od straha (Frankl, 1953): pacijent poinje izbjegavati si-
tuacije koje u njemu izazivaju tjeskobu. Drugim rijei-
ma, on bjei od onoga ega se boji. To je polazna toka
svake neuroze koja ima obiljeje tjeskobe: Do fobija
SIMPTOM
FOBIJU
V (2) POTIE
111
dolazi upravo zbog nastojanja da se izbjegnu situacije
koje izazivaju tjeskobu (Frankl, 1960). Kasnije su teo-
retiari i behavior-terapeuti potvrdili tu postavku. Marks
(1970), na primjer, tvrdi da izbjegavanje, kao mehani-
zam za redukciju tjeskobe, upravo podrava fobiju.
Suprotno tome, razvoj fobije se moe sprijeiti upravo
tako da ovjeka suoimo sa situacijom koje se poinje
bojati (Frankl, 1969).
Bijeg od straha, kao reakcija na strah od straha,
predstavlja simptom fobije koja je jedan od tri oblika
neuroza to ih razlikujemo u logoterapija (Frankl, 1953).
Drugi je oblik opsesivno-kompulzivna neuroza: dok kod
fobije pacijent razvija strah od straha, opsesivno-kom-
pulzivna neurotina osoba pokazuje strah od same se-
be, bilo da je zaokupljena milju da bi mogla poiniti
samoubojstvo ili ak ubojstvo bilo da ocjenjuje ne-
obine misli koje je salijeu kao znakove prijetee, ako
ne i prisutne, psihoze. Otkud bi takva osoba uope mo-
gla znati da je upravo opsesivno-kompulzivna struktura
karaktera zatiuje protiv prave psihoze (Frankl, 1955)?
Dok se strah od straha pripisuje fobiji, obiljeje op-
sesivno-kompulzivnog pacijenta jest strah od opsesije i
prisile. No, na alost, to se vie bori s tim strahovima
to oni postaju jai: pritisak izaziva protupritisak a ovaj,
zauzvrat, ponovo pojaava onaj prvi.
1
I, ponovo smo su-
oeni sa zaaranim krugom.
1
To je najvidljivije kod opsesije bogohuljenja. O posebnim teh-
nikama za lijeenje takvih opsesija vidi Frankl, 1955.
112
PRITISAK SUPROTNI PRITISAK
Na koji se nain, onda, moe prekinuti t aj mehanizam
povratne sprege? Na koji nain suzbiti individualne stra-
hove naih pacijenata? To je izvedivo upravo pomou
paradoksne intencije koja se moe definirati kao proces
koj i m pacijent potie da uini ili da zaeli da se do-
godi upravo ono ega se zapravo boji (prvo se odnosi na
pacijenta koji pati od fobije, a drugo na pacijenta koji
pati od opsesivno-kompulzivne neuroze). Na t aj nain
moemo postii da fobini pacijent prestane bjeati od
svojih strahova, te da se opsesivno-kompulzivni pacijent
prestane boriti sa svojim opsesijama i prisilama. Pato-
geni se strah, naprosto, zamjenjuje paradoksnom eljom.
Prekinut je zaarani krug predosjeane tjeskobe.
italac se upuuje na literaturu u vezi sa sluajevima
koji poblie prikazuju ovakva stanja (Frankl, 1955, 1962,
1967, 1969; Gerz, 1962, 1966; Jacobs, 1972; Kaczanowski,
1965; Medlicott, 1969; Solyom i sur., 1972; Victor i Krug,
1967; Weisskopf-Joelson, 1968). Ovdje u objaviti samo
do sada neobjavljen materijal. Za poetak, evo pisma
koje sam primio od jednog itaoca:
Juer sam trebao izai na ispit i pola sata prije vreme-
na odreenog za ispit odjednom sam shvatio da sam se
gotovo smrzao od straha. Pogledao sam u biljeke, a mo-
zak mi je bio prazan. Stvari koje sam toliko dugo uio
inile su mi se potpuno nepoznate i panino sam povi-
kao: Niega se ne sjeam! Past u na ispitu! Nepotrebno
je rei da se moj strah poveavao kako su minute prola-
zile, moje su mi zabiljeke izgledale sve vie i vie strane,
znojio sam se, a strah se poveavao svaki puta kada sam
ponovo pogledao u biljeke! Pet minuta prije ispita znao
sam da u sigurno pasti budem li se tako osjeao i za
vrijeme ispita; tada mi je pala na um vaa paradoksna in-
tencija. Rekao sam sebi: Budui da u ionako pasti, mo-
gu isto tako dobro i dati sve od sebe u tom padanju! Po-
kazat u tom profesoru tako lo test da e ga zbuniti za
sva vremena! Napisat u takve kojetarije i gluposti, dat
u odgovore koji uope nemaju nikakve veze s pitanjima!
Pokazat u mu kako student stvarno pada na ispitu! To
e biti najsmjeniji test to ga je ocjenjivao u itavoj
113
svojoj karijeri! S takvim mislima, ja sam se doslovno
smijao kada je dolo vrijeme ispita. Vjerovali ili ne, svako
mi je pitanje bilo potpuno jasno bio sam oputen,
osjeao sam se lagodno i koliko god to udno zvualo,
bio sam u sjajnom raspoloenju! Ispit sam poloio i do-
bio visoku ocjenu.
P. S. Paradoksna intencija takoer lijei i tucavicu. Na-
stojite li tucanje produiti, neete uspjeti!
Evo odlomka iz jo jednog pisma koji moe posluiti
kao drugi primjer:
Imam etrdeset godina i gotovo deset godina bolovao
sam od neuroze. Traio sam psihijatrijsku pomo, ali nije
bilo nikakvih rezultata, nije dolo do olakanja za kojim
sam tragao (ukupno sam imao oko osamnaest mjeseci te-
rapije). Poslije jednog od vaih predavanja 1968. godine
uo sam da vas je jedan ovjek pitao ikako da izlijei
strah od letenja. Sluao sam paljivije, jer je to bila i
moja fobija. Pretpostavljao sam da se radi o vaoj tehnici
paradoksne intencije, kada ste mu rekli neka jednostav-
no zamisli da je avion u kojem leti eksplodirao i pokua
sebe vidjeti kako bi izgledao sav raskomadan i mrtav!
Jedva mjesec dama kasnije, trebao sam letjeti oko 2500
milja daleko i, kao obino, bojao sam se. Ruke su mi se
znojile, srce lupalo i odjednom sam se sjetio savjeta to
ste ga dali onom drugom ovjeku. I, tako sam i ja poku-
ao zamisliti da je avion eksplodirao, a ja se prevrem
kroz oblake, glavom prema zemlji. Prije nego sam i mo-
gao zavriti to matanje, iznenada sam shvatio kako ve-
oma mirno razmiljam o poslu koji sam netom sklopio.
Pokuao sam matati i dalje, sve doik nisam uspio za-
misliti sebe kako u krvavoj gomili leim na zemlji. Kada
je avion uzletio bio sam miran, ak sam uivao u pogledu
na zemlju s visine s koje je samo ptice gledaju. Budui
da sam po uenju i terapiji bio Freudov pristalica, uhva-
tio sam se kako se pitam ima li u patolokom stanju ne-
kog ovjeka i neto dublje, neto to paradoksna intencija
ne moe dohvatiti. Jo i sada se pitam ne radi li se tu i
ne odnosi li se to zapravo na mogue izvore same terapije,
koji su ak i dublji od same patologije, izvore koji su u
svojoj osnovi ljudski, a koji bi se mogli osloboditi para-
doksnom intencijom.
114
Drugi sluaj, koji po svojoj prirodi vie ide u podru-
je prisile nego u fobije, ispriao mi je Darrell Burnett
koji radi u jednom savjetovalitu:
U Centar za duevno zdravlje zajednice doao je ovjek
koji se alio na prisilu da svako vee prije nego poe spa-
vati mora provjeriti jesu li zakljuana ulazna vrata. Do-
ao je dotle da je prisilno provjeravao vrata po deset pu-
ta u rasponu od dvije minute. Rekao je kako se poku-
avao odviknuti od toga, ali bez ikakvog uspjeha. Savje-
tovao sam mu neka pokua postaviti novi rekord! Neka
vidi koliko bi najvie puta bio u stanju provjeriti vrata i
neka to zbraja! Isprva je mislio da je to glupo, ali osjeaj
prisile nestao je nakon tri dana.
U sljedeem se primjeru radi o sluaju koji mi je
ispriao Larry Ramirez:
Prilikom svojih konzilijarnih sastanaka koristio sam se
paradoksnom intencijom, jer se ta tehnika pokazala kao
najbolja i davala najvie nade u uspjeh lijeenja. Na pri-
mjer, Linda T., privlana devetnaestogodinja studentica,
obratila mi se s molbom za razgovor, jer je imala nekih
problema sa svojim roditeljima. Kad je dola na razgovor,
bilo je sasvim oito da je vrlo napeta. Mucala je. Moja bi
prirodna reakcija bila da kaem: Opustite se, sve je u
redu ili Smirite se, no iz prijanjeg sam iskustva znao
da bi to samo jo vie pojaalo njenu napetost. Postupio
sam sasvim suprotno: Linda, elim da budete to je vie
mogue napeti. Ponaajte se nervozno, koliko god to naj-
vie moete. U redu, rekla je, to mi nee biti teko.
Poela je stiskati ake i tresti rukama, tako da je izgledalo
kao da joj ruke drhu. Nije loe, rekao sam, ali, po-
kuajte jo malo jae, pokuajte biti jo nervozniji. Od-
jednom joj je postalo jasno da je situacija smijena i rekla
je: Ne znam to je to; bila sam stvarno nervozna i na-
peta, ali vie ne mogu. udno, to to vie nastojim, to
sam manje u stanju da to ii budem. Sjeajui se tog slu-
aja, jasno mi je da je upravo ta smijena situacija, koja
je nastala upotrebom paradoksne intencije, pomogla Lin-
di da shvati da je ona prije svega ljudsko bie, a tek na-
kon toga pacijent, te da sam ja takoer prvo ovjek, a
tek onda psihijatar i ovjek koji daje savjete. Kominost
situacije je bila najbolja ilustracija nae ovjenosti.
115
Uloga humora u praksi paradoksne intencije postaje
jo oitija u primjeru koji sam uzeo iz lanka Moham-
meda Sadiqa:
Gospoa N., ena od 48 godina s dijagnozom histerije,
patila je od tresavice tijela i drhtanja. Imala je takve na-
pade drhtavice da nije bila u stanju drati alicu kave a
da je ne prolijeva. Nije uope mogla pisati, niti drati
knjigu dovoljno vrsto da bi mogla itati. Jednog je ju-
tra izala iz svoje sobe, dola do mene, sjela suelice i od-
jednom poela drhtati i tresti se. U sobi nije bilo drugih
pacijenata, tako da sam odluio upotrijebiti paradoksnu
intenciju, na jedan zaista komian nain.
Terapeut: Biste li se voljeli takmiiti sa mnom u drhta-
nju, gospoo N.?
Pacijentica: (zaprepateno): t o?
T: Da vidimo tko e se od nas dvoje tresti due i bre?
P: Patite li i vi od tih tresavica?
T: Ne, ja nemam tih problema, ali mogu drhtati ako to
elim. (Poeo sam se tresti).
P: Gle, vi to radite bre. (Smijui se, pokuavala je ubrza-
ti drhtanje).
T: Bre, hajde gospoo N., bre!
P: Ne mogu (Umorila se). Ba tako. Ne mogu vie. (Usta-
la je, otila u dnevnu sobu i donijela alicu kave. Po-
pila je svu kavu, a da nije prolila ni kapi.)
T: Ovo je zabavno, zar ne?
Kasnije, kad god sam je vidio kako se trese, rekao bih
joj: Hajde, gospoo N., idemo se takmiiti, a ona bi
rekla: O. K. To svakako pomae.
Zaista je najvanije i najosnovnije kod upotrebe pa-
radoksne intencije uiniti ono to su Ramirez i Sadiq
uinili: naime, pokrenuti i iskoristiti ovjekovu sposob-
nost da se smije, sposobnost koja je inae samo njemu
svojstvena. Lazarus (1971) istie da je integralni ele-
ment Franklove paradoksne intencije namjerno izaziva-
nj e smijeha. Pacijent, koji se boji da e se poeti zno-
jiti, dobije zapovijed da gledaocima oko sebe pokae ka-
ko izgleda pravo znojenje, da se znoji to vie moe, u
mlazovima, da napravi pravu poplavu, da sve oko sebe
preplavi. Raskin i Klein (1976) postavljaju pitanje: Mo-
116
emo li neku pritubu opovri na bolji nain nego to je
t aj da je smjesta potvrdimo? Meutim, ne bismo smjeli
zaboraviti da je smisao za humor iskljuivo ljudska oso-
bina jedino je ovjek, od svih ivih bia, sposoban da
se smije. Osjeaj za humor se treba promatrati kao izraz
one posebno ljudske sposobnosti, koja se u logoterapiji
naziva samoodvajanjem, odvaj anj em od samog sebe
(Frankl, 1966). Lorenz (1967) se tuio da smijehu ne
pridajemo ozbiljno znaenje, meutim to danas vie
nije tako. Logoterapeuti su koristili smijeh u svojoj te-
rapiji jo od
v
1929. godine. Vrijedno je ovdje zabiljeiti
da su ak i behavior-terapeuti doli do spoznaje o vano-
sti humora. Hand i sur. (1974) su uspjeno lijeili pa-
cijente sa kroninom agorafobijom pomou grupnog iz-
laganja in vivo i otkrili da se humor pokazao kao
vrlo uspjean nain pronalaenja izlaza iz potekoa pri-
likom rada s grupama ljudi (obratiti se i na Franklovu
paradoksnu intenciju, 1960). Tu se humor spontano pri-
mjenjivao i esto pomagao u prevladavanju tekih sta-
nj a. Kada je cijela grupa bila u strahu i napeta, netko
hi probio led kakvom alom i ova bi dobila nagradu u
obliku smijeha olakanja.
Kao to logoterapija ui, sposobnost samoodvajanja
zajedno sa drugom sposobnou samotranscendenci-
je (Frankl, 1959) predstavlja bitno i nedvosmisleno
ljudski fenomen koji, kao takav, izmie svakom redukci-
onistikom pokuaju da bude sveden na subhumani fe-
nomen. Zahvaljujui samoodvajanju ovjek je sposoban
da pravi ale na svoj raun, da se sam sebi smije i ru-
ga se vlastitim strahovima. S druge strane, zahvaljujui
samotranscendenciji ovjek je sposoban da zaboravi na
samog sebe, da se daje i da traga za smislom svog posto-
j anj a. Na tom svom put u u traganju za smislom, izloen
je i frustracijama, to se takoer moe shvatiti samo ako
se promatra u okvirima ljudskog. Psihijatrijski pristupi
koji se dre modela stroja ili modela takora ka-
ko je takve stavove nazvao Gordon Allport (1960) ne-
maj u zapravo nikakve terapijske vrijednosti i na neki
117
nain izdaju psihoterapiju. Konano, sasvim nam je
jasno da se ni jedan kompjutor ne moe sam sebi smi-
jati, kao to se ni takor ne moe zapitati ima li nje-
govo postojanje smisla.
Meutim, ove kritike ne poriu vanost teoretskih kon-
cepata uenja i pristupa behavior-terapije. U usporedbi
se behavior-terapijom, logoterapija jednostavno dodaje
jo jednu dimenziju osebujno ljudsku dimenziju
1 tako se nalazi u poloaju da vlada izvorima, koji su
dostupni samo u toj ljudskoj dimenziji. U tom je smi-
slu i norveki psiholog Bjarne Kvilhaug rekao da bi lo-
goterapija mogla ostvariti humanizaciju behavior-te-
rapije. S druge strane, istraivanja, kojima je osnova be-
havior-terapija, empirijski su potvrdila velik dio logo-
terapijske prakse i teorije. Agras (1972) kae da para-
doksna intencija s uspjehom izlae pacijenta situacija-
ma kojih se on boji, tako to otvoreno trai od njega da
pokua sam potaknuti i izazvati posljedice nekih postu-
paka kojih se boji, umjesto da takve situacije izbjegava.
Jednoj je eni, koja je imala agorafobian strah da e
pasti u nesvijest ako sama hoda ulicom, reeno neka
upravo to i uini, neka hoda i pusti se da padne. I stvar-
no, kada je to namjerno htjela, otkrila je da zapravo ne
moe pasti i postala sposobna da se suoi s vlastitom
fobijom. Lazarus (1971) je istakao neto jo znaajni-
je: Ljudi koje unaprijed predosjeana tjeskoba napro-
sto tjera da eksplodiraju, gotovo uvijek pronalaze neku
suprotnu reakciju koja izbija u prvi plan i njihovi naj-
gori strahovi se stiavaju. Kada se ta metoda upotri-
jebi nekoliko puta, njihove bojazni konano nestaju.
Dilling, Rosefeldt, Kockott i Heyse (1971) tvrde da se
dobri, a ponekad i vrlo brzi, rezultati koji se postiu pa-
radoksnom intencijom mogu objasniti stavovima teorije
2
Kada se govori o slinostima izmeu logoterapije i behavior-
-terapije ne smijemo previdjeti ili zaboraviti i razlike. Uz lju-
baznost Elizabeth Bedoya dobio sam priu koja ilustrira razliku
izmeu logoterapijske tehnike paradoksne intencije, s jedne
118
Lapinsohn (1971) je pokuao tumaiti rezultate postig-
nute paradoksnom intencijom kao posljedice neuropsi-
holokih stanovita, to je u redu jednako kao i obja-
njenje koje je dao Muller-Hegemann (1963), ije je os-
novno usmjerenje refleksoloko. To se podudara i s tu-
maenjem neuroze koje sam dao 1974. godine:
Sve se psihoanalitiki usmjerene psihoterapije uglavnom
bave razotkrivanjem primarnih uvjeta uvjetnih reflek-
sa. Neuroza se na osnovi njih moe vrlo dobro i lako
prepoznati i razumjeti; naime, moe se shvatiti situacija
vanjska ili unutarnja u kojoj se odreeni neurotini
simptom pojavljuje po prvi puta. Neki autori, meutim,
tvrde da neurozu ne uzrokuju samo primarni uvjeti, ve
i sekundarni. Tako dolazi do pojaanja simptoma, a to-
me je uzrok povratni mehanizam zvan unaprijed predo-
sjeana tjeskoba. Zbog toga, ako elimo ponovno oslobo-
diti uvjetni refleks, moramo najprije prekinuti zaarani
krug koji stvara predosjeana tjeskoba, a naa tehnika
paradoksne intencije upravo to i ini.
Behavior-terapeuti nisu doli samo do spoznaje kako
djeluje paradoksna intencija ve su pokuali i eksperi-
mentalno dokazati njezino stvarno djelovanje. Solyom
i sur. (1972) su s uspjehom lijeili kronine bolesnike ko-
ji su bolovali od opsesivne neuroze, a bolest je trajala
izmeu etiri i dvadeset godina. Jedan pacijent je e-
tiri i pol godine bio podvrgnut psihoanalizi, a etvero
strane, te s druge strane tehnike modifikacije ponaanja, koja
je dio behavior-terapije: Gospodin i gospoa... bili su vrlo uz-
bueni zbog svog devetogodinjeg sina Rudyja, koji je jo uvijek
svake noi mokrio u krevet. Doli su da im moj otac pomogne
jer, kako su rekli, ve su sve pokuali: tukli su ga, razgovarali
s njim, spreavali ga, nisu se obazirali na njega itd. No, bilo to
rekli ili uradili, nita nije pomagalo. Postalo je ak i gore. Otac
im je savjetovao da djetetu dadu novi za svaku no kada se
pomokri u krevet. Rudy je bio veseo i obeao mi da e me vo-
diti u kino i kupiti slatkia, jer je oekivao da e zaraditi mno-
go novaca. No, ve prilikom sljedeeg posjeta, Rudy je alosno
rekao kako je zaradio samo dva novia. Priao je kako se jako
trudio da se svake noi pomokri u krevet jer je htio zaraditi
mnogo novaca. Bio je vrlo tuan i nije mogao razumjeti to se
to dogodilo: nikada prije nije doivio neuspjeh!
119
pacijenata je lijeeno elektrookovima. Autori su izabra-
li dva simptoma koji su bili priblino jednaki, kako po
vanosti za pacijenta tako i po uestalosti pojavljivanja,
te su primijenili paradoksnu intenciju na jedan od ta
dva simptoma. Drugi, kontrolna misao, ostao je ne-
lijeen. Iako je vrijeme lijeenja bilo kratko (6 tjedana),
dolo je do poboljanja u 50% sluajeva lijeenja onog
prvog, izabranog simptoma. Neki su pacijenti kasnije
izjavili kako su, nakon ovih pokusa, uspjeno primjenji-
vali paradoksnu intenciju i na druge opsesivne misli.
Istovremeno nije dolazilo do zamjene simptoma. Auto-
ri zakljuuju da paradoksna intencija, sama ili u kom-
binaciji s drugim oblicima lijeenja, moe biti relativno
brza metoda za lijeenje nekih sluajeva opsesije.
Literatura o paradoksnoj intenciji spominje sluajeve
u kojima se ta logoterapijska tehnika kombinirala s
modifikacijom ponaanja, a neki su behavior-terapeuti
pokazali da se terapijski uinci postignuti behavior-tera-
pijom mogu poveati dodatnom primjenom logoterapij-
skih tehnika kao to je, na primjer, paradoksna intenci-
ja. Jacobs (1972) je naveo sluaj gospoe K. koja je pet-
naest godina patila od jake klaustrofobije:
Fobija se proirila i na putovanje avionom, vonju lif-
tom, boravak u vlakovima, u kinu, restoranima, kazalitu,
robnim kuama i svim drugim zatvorenim .i ogranienim
prostorima... To je predstavljalo velik problem budui
da je gospoa K., koja je ivjela u Velikoj Britaniji, bila
glumica i esto se od nje trailo da putuje u inozemstvo,
jer je trebala glumiti u kazalitu ili na televiziji... Paci-
jentica se javila na lijeenje osam dana prije nego to je
trebala otputovati iz Sjeverne Afrike, gdje je bila na od-
moru, i vratiti se u domovinu... Bojala se da e se zagu-
iti i umri j et i . . . Rekli su joj neka prestane misliti, neka
sve misli o katastrofi izbaci iz glave. Zatim su primije-
nili Franklovu paradoksnu intenciju, kojom su zapravo
napadana njezina shvaanja i ponaanje prema fobijama.
Nauili su je kako da se ponaa: uvijek kad osjeti tjesko-
bu zbog neke situacije koje se boji, umjesto da nastoji
susprezati i boriti se protiv simptoma i misli koje je mu-
120
e, neka samoj sebi kae: Znam da sam tjelesno zdrava,
samo sam napeta i ubrzano diem. To u i dokazati, tako
to u se potruditi da ti simptomi postanu jo jai. Do-
bila je savjet neka se nastoji to jae guiti i umrijeti na
licu mjesta i
y
tako jednostavno pretjerivati u fizikim
-izrazima simptoma. Zatim je dolo do primjene kratkog
modificiranog oblika Jacobsonove progresivne relaksacije.
Rekli su joj da to primijeni i koristi kod fobinih situaci-
ja kako bi ostala mirna, ali su naglasili da se ne smije pre-
vie truditi da se opusti ili da se bori s napetou. Dok
je bila pod relaksacijom, otpoelo je smanjivanje pre-
osjetljivosti . . . Prije otputanja iz savjetovalita, uputili
su je da upravo trai sve prethodne situacije koje su iza-
zivale strah: kao to su liftovi, prepuni duani, kina, re-
storani da to u poetku ini zajedno sa suprugom, a
zatim sama; neka jednostavno ue i uini sljedee: opu-
sti se i oslobodi misli, zadri dah ako pone ubrzano di-
sati, i kae samoj sebi da je spremna na sve to .ima doi:
Nije me briga, ja to mogu savladati, neka sve doe u svom
najgorem obliku, elim sebi dokazati da se zapravo nita
ne dogaa... Vratila se nakon dva dana i izjavila da se
drala svih uputa, da je bila u kinu i restoranu, nebro-
jeno se puta vozila sama liftom, putovala autobusom
i bila u prepunim duanima. . . etiri dana kasnije, upra-
vo prije nego to je trebala avionom otputovati za Veliku
Britaniju, ponovo je dola. Stanje joj se i da'lje pobolja-
valo i vie nije doivljavala osjeaj tjeskobe, ak ni u od-
nosu na let koji je trebala poduzeti. Izjavila je, a njezin
je suprug to i potvrdio, da se vozila u liftovima, autobu-
sima, bila u duanima, u restoranu, kinu dtd. bez ikakvog
osjeaja tjeskobe ili straha. . . Pacijentica mi je poslala
pismo koje sam dobio dva tjedna nakon to je napustila
Sjevernu Afriku. Pisala je da uope nije imala nikakvih
potekoa prilikom leta kui i da je bila potpuno oslobo-
ena svih fobija. Vozila se i londonskom podzemnom e-
ljeznicom to godinama nije inila. Vidio sam gospou
K. i njezinog supruga petnaest mjeseci nakon lijeenja.
Oboje su potvrdili da se prijanji simptomi vie nisu
javljali.
Jacobs opisuje i lijeenje pacijenta koji nije patio od
fobija, ve je imao simptome koji su ukazivali da ga
proganjaju prisilne radnje. Bio je to gospodin T. koji
121
je dvanaest godina patio od oslabljenog oblika opsesiv-
no-kompulzivne neuroze. Razliiti oblici lijeenja, uklju-
ujui psihoanalizu i elektrookove, nisu doveli do po-
boljanja.
Kod njega se u posljednjih sedam godina razvila opse-
sija i strah da e se uguiti, tako da gotovo vie nije mo-
gao ni jesti ni piti; sve to zbog toga to je bio pod utje-
cajem krajnje tjeskobe u nastojanju da se prisili na
gutanje, izazivao bi u sebi stanje globus hystericus. Teko
mu je bilo prijei ulicu, jer je mislio da bi se na pola pu-
ta mogao uguiti. Savjetovano mu je da namjerno radi
upravo one stvari kojih se toliko boji ii koje su mu opse-
sije onemoguavale da ini, sve do asa u kojem e ih
se osloboditi... Reeno mu je i da se opusti prilikom je-
la, kada pije ili prelazi ulicu. Koristei tehniku paradoks-
ne intencije, dali su mu da ispije au vode te da se pri-
tom svom snagom nastoji uguiti. Naravno, nije bio u sta-
nju da to i uini. Savjetovano mu je da taj obred ponav-
lja tri puta dnevno . . . Nekoliko je sljedeih sastanaka po-
sveeno daljim tehnikama redukcioniranja prisutne tje-
skobe i primjeni paradoksne intencije . . . Kod dvanaestog
je Sastanka pacijent saopio da su sve njegove prijanje
opsesije potpuno nestale.
Evo jo jednog slinog primjera:
U savjetovalite je dola mlada djevojka; zvala se Viicki
di bila je uenica srednje kole. Plaui je ispriala kako
je inae dobra uenica, ali da nikako ne moe dobiti pro-
laznu ocjenu iz predmeta koji je sadravao obavezu da
se pred cijelim razredom odri govor. Upitao sam je da
li zna zato se to dogaa. Odgovorila je da svaki puta ka-
da ustane da odri govor, njome prevlada takav strah da
vie naprosto niije u stanju ni otvoriti usta ni stajati na
vlastitim nogama. Pokazivala je mnoge znakove predosje-
ane tjeskobe, tako da sam predloio neku vrstu (igre: ona
neka bude govornik, a ja u predstavljati sluateljstvo.
U toku tri dana takve terapije koristio sam tehniike mo-
difikacije ponaanja s pozitivnim pojaanim djelovanjem.
Ona je pred sebe postavila cilj da poslije prvog uspjeno
odranog govora dobije prolaznu ocjenu, neto to je ja-
ko eljela. No, dogodilo se da sljedeeg dana ponovo nije
uspjela i jecajui vratila se u moj ured. Budui da pri-
122
stup modifikacije ponaanja nije pokazivao i davao nade
u poboljanje njenog stanja, pokuao sam s paradoksnom
intencijom. Odluno sam rekao Vicki neka sutradan cije-
lom razredu pokae kako je zapravo grozna: neka plae,
jeca, trese se i znoji to je vie mogue i pokazao sam joj
kako da to uini. Sutradan, kada je ustala da odri govor,
nastojala je i trudila se da bude upravo takva, ali mije mo-
gla. Umjesto toga, odrala je tako dobar govor da je do-
bila najviu ocjenu.
Barbara W. Martin, inae savjetnik u srednjoj koli,
takoer je ispoetka koristila tehniku modifikacije po-
naanja, ali je kasnije dola do zakljuka da su logote-
rapijske tehnike mnogo uspjenije, te da vie obeavaju
prilikom rada sa studentima. Milton E. Burglass sa Od-
sjeka za rehabilitaciju u parikim zatvorima uveo je i
pokusni program od 72 sata terapijskog savjetovanja.
Tom su prilikom osnovane etiri grupe sa po esnaest
lanova. Jedna je grupa izabrana kao kontrolna: to zna-
i da lanovi te grupe nisu primali nikakvu terapiju. Dru-
gu je grupu vodio psihijatar koji je zastupao Freudovu
analizu; trea je grupa podvrgnuta behavior-terapiji ili
terapiji uenja, a etvrta je obraivana prema osnovama
logoterapije. Nakon primjene terapije, poveo se razgo-
vor koji je pokazao i ukazao na ope nezadovoljstvo u
pogledu Freudove terapije, na ravnoduan stav prema
behavior-terapiji, te na sasvim pozitivan stav u odnosu
na logoterapiju i njene prednosti.
Sve to vrijedi za pristupe kojima je osnova behavior-
-terapaja, vrijedi i za psihodinamike pristupe. Neki psi-
hoanalitiari pri mj enj uj u paradoksnu intenciju, ali nje-
zine uspjehe nastoje objasniti prema uenjima Freuda
(Gerz, 1966; Hvens, 1968; Weisskopf-Joelson, 1955). Har-
rington je nedavno, u lanku koji jo nije objavljen, iz-
razio uvjerenje da je paradoksna intencija pokuaj da
se svjesno potakne automatska obrana i to tako da se
u ovjeku stvara jedan protufobian stav, iji je opis
dao Fenichel. Prema psihoanalitikom modelu paradok-
sna se intencija moe promatrati kao oslobaanje simp-
123
toma pomou korisno upotrijebljenih obrana, koje pak
zahtijevaju manji utroak psihike snage ovjeka nego
to to zahtijevaju fobini ili opsesivno-kompulzivni simp-
tomi. Prilikom uspjene primjene paradoksne intencije
dogaa se proces u kojem se zadovoljavaju poticaji ida,
super-ego postaje saveznik ega, a sam ego dobiva veu
snagu i postaje manje ogranien posljedica toga je da
osjeaj tjeskobe slabi i nestaje, a stvaranje simptoma se
umanjuje.
Paradoksnu intenciju ne upotrebljavaju samo psiho-
analitiari i behavior-terapeuti ve i psihijatri, koji je
upotrebljavaju zajedno sa sugestivnim lijeenjem. Ta-
kav je primjer iznio Briggs (1970) na sastanku Kraljev-
skog medicinskog drutva:
Zamolili su me da pogledam jednog mladia iz Liver-
poola iji se problem sastojao u mucanju. elio je posta-
ti nastavnik, ali mucanje je nespojivo s predavakim po-
zivom. Najvie se bojao i brinuo zato to je, uslijed mu-
canja, postajao smeten i zbunjen, tako da je prolazio
kroz pravu duevnu agoniju kad se nalazio u situaciji da
mora neto rei. Obiavao je primjenjivati neku vrstu
duevnog uvjebavanja svega onog to je namjeravao re-
i, a tek onda bi to pokuavao i izrei. No, to nije ilo,
zato to bi se ponovo uplaio i zbunio. Izgledalo mi je sa-
svim logino da bih ovom mladom ovjeku pomogao ako
bih ga osposobio da uini upravo ono ega se boji. Sjetio
sam se lanka Viktora Frankla to sam ga nedavno proi-
tao, a koji govori o reakciji paradoksa. Tako sam pacijen-
tu dao savjet: Ovog e vikenda izai i pokazati ljudima
kakav si ti primjeran i zabavan mucavac. I nee uspjeti
u tome kao to ni sve ove godine nisi uspijevao pravilno
govoriti. Sljedeeg je tjedna ponovo doao i bio je sa-
svim oito ushien, jer mu se govor dosta popravio. Re-
kao mi je: to mislite to se dogodilo? Otiao sam s pri-
jateljima u gostionicu i jedan od njih mi je rekao 'mislio
sam da ti inae muca', na to sam ja odgovorio 'mu-
cam, pa to'! Pokazalo se da je to bila uspjena terapija.
Ne traim nikakve zasluge za uspjeh u ovom sluaju; njih
zasluuje, osim samog pacijenta, jedino Viktor Frankl.
124
Briggs je namj erno upotrijebio paradoksnu intenciju
u kombinaciij sa sugestijom; no, sugestija se ionako ne
moe potpuno izbaciti iz terapije. Meutim, ne bi nika-
ko bilo umjesno terapijski uinak paradoksne intencije
smatrati tek pukim sugestivnim uinkom. Sljedei pri-
mj er, koji se odnosi na jedan drugi sluaj mucanja, mo-
gao bi rasvijetliti t aj problem. Taj sam pri mj er dobio
zahvaljujui jednorp studentu sa Duquesne sveuilita:
Sedamnaest godina sam patio zato to sam jako mu-
cao; povremeno uope nisam mogao govoriti. Obilazio
sam brojne terapeute koji su se bavili problemom govo-
ra, ali pomo nisam dobio. Jednom sam prilikom dobio
u zadatak da proitam vau knjigu ovjekovo traganje
za smislom.
3
I tako, kada sam proitao knjigu odluio
sam da i sam pokuavam s paradoksnom intencijom. Ve
je u prvom pokuaju djelovala nevjerojatno mucanje
je nestalo. Zatim sam tragao za drugim situacijama u ko-
jima bih inae normalno mucao, te ponovo primjenjivao
paradoksnu intenciju i ona se opet pokazala kao uspje-
no sredstvo za ublaavanje mucanja. U situacijama u ko-
jima nisam koristio paradoksnu intenciju mucanje se
vrlo brzo ponovo vraalo. To je zapravo dokaz da uspje-
no rjeavanje i olakanje svog problema dugujem djelo-
tvornoj upotrebi paradoksne intencije.
Paradoksna intencija moe pokazati jo jae i uspje-
nije djelovanje u sluajevima u kojima se radi o nega-
tivnoj sugestiji, to znai tamo gdje pacijent uope i ni-
kako ne vjeruje u uspjenost i korisnost lijeenja. Evo
pri mj era to sam ga dobio od Abrahama Georgea Py-
nummootila, inae socijalnog radnika:
U moj je ured doao mladi iji se problem sastojao u
tome da je vrlo jako i napadno mirkao oima. Uvijek
kad se trebao nekome obratiti, poinjao bi ubrzano trep-
tati oima. Ljudi su ga poeli ispitivati zato to ini i on
se zbog toga poeo brinuti. Savjetovao sam mu da se ob-
3
U nas objavljeno pod naslovom Zato se niste ubili?, u nakla-
di prevodioca Karla Prendivoja, u biblioteci Oko tri ujutro,
Zagreb, 1978. (op. prev.).
125
rati psihoanalitiaru. Nakon mnogih sati razgovora, vratio
se rekavi da psihoanalitiar nije mogao pronai razlog
njegovu problemu i pomoi mu da ga rijei. Tada sam
mu dao savjet: sljedei put kad bude s nekim razgova-
rao trepi oima to je mogue bre i jae, tako da na-
mjerno pokae toj osobi koliko istinski brzo moe mir-
kati. Odgovorio mi je da mora da sam lud kad mu tako
to savjetujem mislei da e, ako tako postupi, samo po-
jaati naviku da trepe oima, umjesto da taj problem
rijei. Naprosto je izjurio iz moje sobe i ja ga nisam ne-
koliko tjedana ni uo ni vidio. A onda se jednog dana
pojavio. Bio je vrlo radostan i ispriao mi to se dogodi-
lo. Budui da se u onom trenutku nije slagao s mojim
savjetom, nekoliko dana nije o njemu uope razmiljao.
Za to se vrijeme njegovo stanje jo vie pogoralo i goto-
vo je poludio. Jedne noi, prije nego to je poao na spa-
vanje, sjetio se mog savjeta i rekao sam sebi: Pdkuao
sam sve to znam da rijeim svoj problem, ali nita nije
pomoglo. Zato da ne pokuam i to to mi je predloio
moj socijalni radnik? I tako, sutradan se sluajno do-
godilo da je prva osoba koju je sreo bila njegov bliski
prijatelj. Odmah mu je najavio da e treptati oima to
najvie i najbre moe, dok bude s njim razgovarao. No,
na svoje iznenaenje, uope nije mogao ni trepnuti za ci-
jelo vrijeme razgovora. Od toga se vremena poeo sasvim
normalno ponaati i nakon nekoliko tjedana vie uope
nije pomiljao na tu svoju naviku.
Benedikt (1968) je pripremio brojne testove za paci-
jente kod kojih se paradoksna intencija pokazala uspje-
nom kako bi procijenio njihovu podlonost sugestiji. Po-
kazalo se da su ovi pacijenti sugestiji podloni ispod
prosjeka, tovie, mnogi su pacijenti u poetku primje-
njivali paradoksnu intenciju sa snanim uvjerenjem
kako ona ne moe pomoi, no ipak se na kraj u uspjeh
ukazao. Uspjeli su ne zbog sugestije, ve upravo suprot-
no bez obzira na nju. Uzmimo za primjer priu jednog
mog itaoca:
Dva dana nakon to sam proitao knjigu ovjekovo
traganje za smislom naao sam se u situaciji koja je pru-
ala mogunosti da se iskua logoterapija. Za vrijeme
prvog seminarskog predavanja o Martinu Buberu otvore-
126
no sam se suprotstavio do tada iznesenim stavovima. Dok
sam iznosio svoje poglede, poeo sam se iznenada jako
znojiti. Postavi svjestan tog pretjeranog znojenja, osje-
tio sam jo vei nemir zbog toga to me drugi vide kako
se znojim, to je izazvalo jo vie i jae znojenje. Gotovo
istoga asa sjetio sam se sluaja to ga je obraivao lije-
nik prema savjetu Vas, dre Frankl, u vezi sa strahom od
znojenja i pomislio sam: Evo i mene u slinoj situaciji.
Budui da sam oduvijek bio sumnjiav prema razliitim
metodama, a posejpno prema logoterapiji, shvatio sam da
je ovaj trenutak idealna prilika da se iskua logoterapija.
Sjetio sam se vaeg savjeta onom lijeniku i odluio da
namjerno pokaem ljudima koji su me sluali koliko se
jako mogu znojiti. Nastavio sam govoriti o svojoj temi,
a istovremeno sam jednolino ponavljao u sebi: Jae!
Jae! Jae! Pokai tim ljudima koliko se jako moe zno-
jiti, stvarno im to pokai! U roku od dvije ili tri sekun-
de kako sam na taj nain primijenio paradoksnu inten-
ciju, iznenada sam mogao osjetiti kako se znoj na mojoj
koi poinje suiti i u sebi sam se nasmijao. Bio sam
zapravo zaprepaten i iznenaen takvim rezultatom, jer
nisam vjerovao da e logoterapija djelovati. A djelovala
je, i to jo kako brzo! Uzbuen zbog tog otkria, pomislio
sam: Do vraga, dr Frankl stvarno ima neto s tim! Bez
obzira na moje sumnjiave osjeaje, logoterapija je u
mom sluaju zaista pokazala svoj uinak.
Paradoksna intencija se moe vrlo uspjeno koristiti
x radu s djecom (Lehembre, 1964), ak i u okvirima ra-
zrednih zajednica. Sljedei primjer dugujem Paulini Fur-
less, savjetniku i nastavniku:
Libby (stara 11 godina) je imala obiaj da neprekidno
i uporno zuri u drugu djecu. Djeca su se tuila na nju,
prijetila joj, ali sve bez koristi. Gospoica H., uiteljica,
bila je uporna u nastojanju da odvikne Liibby od te na-
vike. Svata je pokuavala da bi to postigla, od primje-
njivanja tehnika modifikacije ponaanja, preko kanja-
vanja izdvajanjem od druge djece, sve do razgovora u
etiri oka. No, stanje je postalo jo gore. Gospoica H.
je bila od velike pomoi kada sam ja preuzela sluaj dje-
vojice i tako smo stvorile plan rada. Sljedei dan, prije
poetka nastave, ona je pozvala Libby u sobu i rekla joj:
Libby, danas elim da se duboko i uporno zagleda u
127
Ann, Richarda i Lods. Prvo u jednog, zatim u drugog ,i ta-
ko redom, po petnaest minuta u svakog i tako cijeli dan.
Ako zaboravi, podsjetit u te. Nee nita drugo raditi,
samo zuriti u njih. Nee li to biti zabavno? Libby je po-
malo sumnjiavo pogledala u nj i rekla: A . . . a . . . ali,
gospoice H., to zvui glupo. Uope ne, Libby, ja to
stvarno ozbiljno mislim, odgovorila je gospoica H. To
izgleda tako smijeno, rekla je Libby, smijeei se. Tada
se i gospoica H. nasmijeila: To stvarno izgleda smije-
no, zar ne? Hoe li pokuati? Libby se zarumenjela.
Gospoica H. joj je zatim objasnila da se ponekad doga-
a da navika nestaje ako sami sebe prisiljavamo da ini-
mo neto to zapravo ne elimo initi. Kad su svi uenici
uli u razred i sjeli, gospoica H. je dala Libby tajni znak
da zapone sa svojom igrom. Libby je na trenutak pogle-
dala u gospoicu H., a zatim dola do nje i branei se,
rekla: Ja to ne mogu uiniti! U redu, odgovorila je
gospoica H., pokuat emo kasnije. Pred kraj dana ob-
je su bile oduevljene jer Libby vie nije bila u stanju
da ponovi svoju prijanju naviku. Djevojica je bila po-
nosna to je to postigla i kasnije je upitala gospoicu H.
da li je i ona primijetila da se to vie ne dogaa. Gospo-
ica H. je to potvrdila i estitala joj na tome. U naem
posljednjem razgovoru o Libby, gospoica H. me je izvije-
stila kako je Libby ponovo zadobila ugled meu drugom
djecom, da se promijenila i da je svi vole. Ja naprosto
uivam raditi s paradoksnom intencijom, jer ona prua
neto poput onog: Hajde da ivot ne uzimamo ba tako
ozbiljno i strogo. Zabavljajmo se na raun vlastitih pro-
blema. Postavimo li se u stranu, te iz prikrajka gledamo
na njih i smijemo im se, oni e naprosto i jednostavno
nestati kao dim! To esto govorim djeci i ona shva-
aju duh takve ale.
Moemo slobodno rei da je i autorica vrlo dobro shva-
tila duh nae tehnike, koji poiva na ovjekovoj sposob-
nosti samoodvajanja.
Ovakvim i slinim sluajevima ne mislim tvrditi da je
paradoksna intencija djelotvorna i uspjena u svakom
sluaju ili pak da se njezin uinak sasvim lako postie.
Paradoksna intencija, kao ni logoterapija openito, ni-
je lijek za sve takvo to jednostavno ne postoji na po-
lju psihoterapije. No, paradoksna intencija se moe
128
pokazati djelotvornom ak u vrlo tekim i kroninim
sluajevima kod djece, jednako dobro kao i kod sta-
rijih ljudi. Kocourek, Niebauer i Polak (1959), Gerz (1962,
1966), te Victor i Krug (1967) objavili su s tim u vezi
opiran i opsean materijal. Jedan od sluajeva koji je
obradio i objavio Niebauer, odnosio se na staricu od 65
godina koja je tokom est godina patila od prisile da
neprestano pere ruke; Gerz je lijeio enu koja je 25
godina imala fobfthjLu neurozu; Victor i Krug su imali
sluaj prisile na neprestano kockanje, koj a je jednog o-
vjeka muila ve dvadeset godina. ak se i u tim i ta-
kvim sluajevima moe postii uspjeh. No, uspjeh je
dostupan samo uz, da tako kaemo, rtvu potpunog
osobnog sudjelovanja samog terapeuta. To je u detalje
prikazano u izvjetaju o jednom odvjetniku koji je bo-
lovao od opsesivno-kompulzivne neuroze, a lijeio ga
je Kocourek. Sluaj je objavio Friedrich M. Benedikt i
on predstavlja dio njegove disertacije na Medicinskoj
koli Sveuilita u Miinchenu:
4
Sluaj se odnosi na etrdesetjednogodinjeg odvjetnika,
koji je rano otiao u mirovinu, upravo zbog svoje opse-
sivno-kompulzivne neuroze. Njegov je otac bolovao od bak-
teriofobije, to moe ukazivati i na nasljednu pozadinu
same njegove bolesti.
5
Pacijent je kao dijete imao naviku
da iz straha od mogue zaraze vrata otvara laktovima.
Pretjerano se brinuo za istou i izbjegavao je dodire s
drugom djecom, zato to su ona mogla biti prenosioci
bolesti. U toku osnovne i srednje kole bio je dosta povu-
en i izdvojen od drugih. Bio je srameljiv i povuen zbog
ega su ga njegovi kolski drugovi zadirkivali. Pacijent se
sjea i jednog od prvih simptoma svoje bolesti. Kada se
jedne noi 1938. godine vratio kui, naao je neku dopis-
nicu i bio je naprosto prisiljen da je proita est puta.
Da je nisam proitao, ne bih imao mira. Provodio je
4
Za prijevod ovog izvjetaja, sa njemakog na engleski, zahvalan
sam dru Josephu B. Fabryju, direktoru Instituta za logoterapiju
u Berkeleyju.
5
Potpuno se slaem sa Haysom (1972) koji tvrdi da je genet-
ska predispozicija gotovo sine qua non, barem kad se radi o
tekim sluajevima.
129
veeri i veeri naprosto prisiljen da ita knjige, sve dok
sve ne bi bilo kako treba. Nije htio jesti banane zato
to je smatrao da se na njima zadravaju baikterije iz
razliitih mjesta i morskih pristanita i zato to su dola-
zile iz primitivnih krajeva posebno se bojao bakterija
koje prenose lepru. Zatim ga je 1939. godine zaokupila
fiksna ideja Velikog petka; naime, bojao se da bi se
sluajno moglo dogoditi da na taj dan jede meso ili da
pak prekri neko drugo vjersko pravilo. Kada je u sred-
njoj koli uo za Kantovu Kritiku istog uma, potpuno ga
je zaokupila pomisao da su svi objekti ovog svijeta ne-
stvarni. Ta je misao bila za mene odluujui udarac, sve
to je bilo prije toga predstavljalo je samo uvod, tuio
se kasnije. Ta je zaokupljenost postala i sredinja tema
njegove bolesti. Neprestano je strahovao i brinuo se da
sve to radi napravi sto posto tono.
6
Stalno je ispitivao
svoju savjest, prema tono odreenom obredu. ivio
sam u svijetu formalizma, izjavio je, koji je jo i danas
prisutan. Na primjer, naprosto je bio prisiljen da nada-
leko i nairoko zaobie svaki kri na koji bi naiao, iz
straha da bi mogao dodirnuti neto sveto. Poeo je po-
navljati neke reenice, kao Ja nisam uinio nita lo-
e kako bi izbjegao kazni. Ti su simptomi za vrijeme
rata donekle izgubili na jaini. No, u ratu je postao pred-
met zadirkivanja, zato to sa svojim drugovima nije odla-
zio u javne kue. U pitanjima spolnog ivota bio je pot-
puno naivan uope nije znao da je za spolni in po-
trebna erekcija. Jedna mu je djevojka rekla da s njim
neto nije u redu, jer mu nedostaje muka odlunost.
Kasnije se podvrgnuo psihoanalitikom lijeenju i hipno-
zi i to je pomoglo utoliko da je postigao erekciju. Meu-
tim, to lijeenje nije uklonilo njegove opsesivno-kompul-
zivne simptome. Oenio se 1949. godine. Tiim su potezom
nestale prvobitne nevolje s potencijom, ali tek poto se
ponovo podvrgnuo lijeenju. Do tog je vremena zavrio
i studij, te diplomirao. Radio je u policiji, a kasnije i u
Ministarstvu financija, ali je izgubio posao zato to je
bio prilino spor i nesposoban. Ponovo je razgovarao s
lijenikom, ali to nije donijelo nikakvo poboljanje. Na-
ao je novi posao na eljeznici. Istovremeno je doao u
fazu da je vlastitoj keri zabranjivao da mu prilazi, jer
6
Za poblie informacije o takvim stopostotnim radnjama, kao
osnovnom obiljeju opsesivno-kompulzivne strukture karaktera,
vidi Frankl, 1955.
130
se potajno bojao da bi je mogao spolno zloupotrijebiti.
Opsesivno-kompulzivni simptomi jo su se vie pogorali
poevi od 1953. godine. Dogodilo se da je 1956. godine
itao neto o jednoj medicinskoj sestri koja je imala shi-
zofreniju, a koja je dola u takvo stanje da je iskopala
vlastite one jabuice. Poeo se bojati da bi on to isto
mogao uiniti sebi ili nekom malom djetetu. to sam se
vie borio s tom pomisli, to je ona jae odzvanjala u me-
ni, izjavio je. Brojevi i njihov red postali su mu sve zna-
ajniji. Preko noi je obavezno morao ostaviti tri naran-
e na stolu, jer se inae uope ne bi mogao smiriti. Po-
novo je uao u razdoblje neprestanog mijenjanja poslova.
Nije uspjelo ni lijeenje homeopatijom i akupunkturom,
kojem se podvrgnuo 1961. godine, dok je godinu dana pri-
je, dakle 1960. godine, bio na lijeenju kod jednog psiho-
loga, takoer bezuspjeno. Napokon je 1962. godine do-
spio u duevnu bolnicu, gdje su mu, nakon postavljene
dijagnoze shizofrenije, dali ukupno etrdeset pet inzulin-
skih okova. No prije otputanja iz bolnice doivio je
ivani slom i u glavu mu se uvukla misao da je sve za-
pravo nestvarno. Od toga dana nadalje, izjavio je pa-
cijent, to je bila moja osnovna i sredinja misao koja
mi je neprestano prijetila, i bio sam u velikoj nevolji.
Pokuavao se lijeiti u inozemstvu, ali ni to nije bilo od
pomoi. U roku od jedne godine, dvadeset je puta promi-
jenio posao, radei svata od poslova turistikog vodi-
a, agenta za prodaju karata, sve do poslova pomonika
u tiskari. 1963. godine podvrgnut je radnoj terapiji, koju
je smatrao barem djelomino uspjenom. Meutim, 1964.
godine opsesivno-kompulzivni simptomi su postali jo ja-
e izraeni, tako da je pacijent postao sasvim nesposoban
za posao. U tom ga je razdoblju najee zaokupljala mi-
sao: Moglo bi se dogoditi da nekome iskopam oi. Svaki
puta kad na ulici proem pored nekog ovjeka, moram
se okrenuti da bih se uvjerio da to nisam uinio. Njegova
porodica vie nije mogla podnositi takvo stanje. Zbog to-
ga je primljen u nau Poliklimku, pod dijagnozom te-
ka opsesivno-kompuilzivna neuroza. Ispitivanja nisu ot-
krila nikakve organske poremeaje. Dobio je lijekove da
bi se smirio. Ovako je izgledao prvi dan psihoterapijskog
lijeenja: pacijent se pdkazuje kao nemiran i napet; nepre-
stano gleda u vrata da bi se uvjerio nije li nekome ipak
iskopao oi. iroko zaobilazi svako dijete koje sretne na
hodniku (u susjednoj klinici za uho, grlo i nos nalazi se
dosta djece) Neprestano vri neke ceremonijalne kret-
131
nje, kako bd bio siguran da nije nekoga ozlijedio. Stalno
promatra svoje ruke u strahu da nije nekome moda ipak
iskopao oi, pa se sada na njegovim rukama sui ona sta-
klasta tekuina to je iscurila iz tih oiju. Drugog dana s
pacijentom se poinje razgovarati takvi se dugi i pre-
teno openiti razgovori nastavljaju tokom itavog lije-
enja. Dr Kocourek se trudi da prodre u pacijentove osje-
aje krivnje, da razjasni odnose s majkom, enom i dje-
com, neprestano mijenjanje poslova, opsesiju da je sve
nestvarno i tome slino. Pacijent je jednom prilikom iz-
razio svoj strah da e mu ivot skonati u nekoj ustanovi
ili da e poeti napadati ljude i djecu, a onda e ga zatvo-
riti kao ludog. Dr Kocourek mu je tada objasnio razli-
ku izmeu prisilne radnje i misli koja ga opsjeda. Uka-
zao je pacijentu na_injenicu da, upravo zahvaljujui svo-
joj bolesti, on uope nije sposoban da nekome uini zlo
ili nanese nepravdu. Njegova je bolest, kao opsesivno-
-kompulzivna neuroza, najbolje jamstvo da on nee poi-
niti nikakvo zloinstvo: sam strah da bi mogao nekome
iskopati oi, dovoljno je jamstvo da uope ne bi bio u
stanju provesti tu svoju opsesivnu misao. etvrtog dana
lijeenja pacijent je izgledao neto mirnije i oputenije.
Peti dan lijeenja protekao je ovako: pacijent nije sigu-
ran i pomalo je neodreen, iako kae da sve sasvim is-
pravno razumije. Neprestano zahtijeva sigurne potvrde
da objanjenja to mu ih daje dr Kocourek vrijede u
svako vrijeme i na svakom mjestu. Izmeu estog i de-
setog dana razgovori se nastavljaju. Pacijent postavlja
mnoga pitanja, na koja dobija potanke odgovore. ini se
da je manje nemiran. Jedanaesti dan lijeenja: pacijentu
je objanjena bit paradoksne intencije: reeno mu je
kako ne bi smio obuzdavati svoje misli, ve, naprotiv, pu-
stiti da naprosto naviru kako hoe ne treba strahovati
zbog posljedica, jer' se nita nee dogoditi. Mora nasto-
jati da se suoi s mislima koje ga opsjedaju primajui ih
uz dozu ironije ili smijeha onda vie nee imati raz-
loga da ih se boji, a ako se ne trudi da se s njima bori,
one e same izblijedjeti. Budui da ima obiljeje opsesiv-
no-kompulzivnog neurotiara, jednostavno moe sebi do-
pustiti i priutiti da stvarno i uini ono ega se toliko bo-
ji. Dr Kocourek e naprosto preuzeti odgovornost za sve
to pacijent bude napravio. Petnaesti dan lijeenja: otpo-
inju aktivne vjebe. U pratnji dra Kocoureka, gospodin
H. ee bolnicom, neprestano vjebajui paradoksnu in-
tenciju. Prvo je dobio nalog da izgovara i ponavlja odre-
132
ene reenice kao: No dobro, hajde ve jedanput da
iskopamo te oi! Prvo e doi na red svi pacijenti u ovoj
sobi, zatim emo uhvatiti lijenike, a na kraju i bolniar-
ke. Ali, nije dosta da se oko iskopa samo jednom; ja u
to uiniti pet puta za svako. A, kad zavrim s ovim ljudi-
ma ovdje, nee vie ostati nita osim te slijepe gomile. A
iz njihovih e oiju posvuda curiti staklasta tekuina! e-
mu slue istaice, pitam se? Sada e barem imati to
istiti! Ili ovako: Ah, evo sestre; ona je ba pogodna
rtva iskopat u joj oi! U prizemlju ima mnogo posje-
tilaca, tamo ima dosta posla za mene. Kakva divna prili-
ka za iskopavanje oiju en masse! Ima tu i ljudi koji su
vani i na visokim poloajima; isplati se obraditi i h. . .
Kad zavnim sa-svima njima, nee ostati nita osim gomi-
le slijepaca i rijeke staklaste tekuine iz njihovih onih
duplja... Ovakve su reenice primjenjivane u raznim va-
rijacijama, ve prema tome o kojoj se prisilnoj misli ra-
dilo. Za vrijeme tih vjebi dr Kocourek se morao i lino
vezati uz pacijenta, jer je ovaj, naroito u poetku, pru-
io veliki otpor prihvaanju paradoksne intencije. Nije
vjerovao u uspjeh metode i bojao se da bi se i pored svega
ipak mogao okomiti na rtvu svoje opsesivne misli. Tek
kada mu je dr Kocourek pokazao to zapravo treba da
radi, pacijent je pristao da surauje. Uredno je ponavljao
reenice koje su mu sugerirane i savjesno vjebao onaj
smijean nain hodanja po bolnici, u kojem je, kako je
kasnije priznao, stvarno uivao. Nakon takvih uvodnih
vjebi, sledi su ga natrag u sobu i rekli mu neka dalje sam
vjeba paradoksnu intenciju. Jo istog dana njegovim je
usnama po prvi puta proletio stidljiv osmijeh i primijetio
je: Prvi puta shvaam i uviam da su moje misli zaista
smijene! Pacijent je dvadesetog dana lijeenja izjavio
da je sada sposoban da bez tekoa prihvati i primijeni tu
metodu lijeenja. Reeno mu je da nastavi s primjenom
paradoksne intencije ii to ne samo ikad susretne ovjeka
kome misli da je iskopao oi, ve i da bi otklonio svaku
opsesivnu misao time to e jednostavno unaprijed misliti
na nju. Sljedeih je dana uporno vjebao paradoksnu in-
tenciju sam iili zajedno s drom Kocourekom. Lijeenje
se proirilo odlaskom na djeju kliniku za uho, grlo i nos,
koje se posebno bojao. Ohrabrivali su ga da nae nekakvu
ispriku i ode na tu kliniku, te da tamo nastoji primijeniti
paradoksnu intenciju na ovakav nain: U redu, sad u
otii da se pozabavim i oslijepim neke klince; krajnje je
vrijeme da ispunim svoju dnevnu normu. Ona staklasta
133
tekuina zalijepit e se za moje ruke, ali ne marim i nije
mi stalo ni do ega, a posebno do opsesivnih misli koje
me opsjedaju. Ili: Sluaj je da mi nadolaze brojne opse-
sivne misli. One mi tako pruaju priliku da vjebam pa-
radoksnu intenciju, tako da budem sasvim spreman, kad
se vratim kui. Dvadeset peti dan lijeenja: pacijent oba-
vjetava dra Kocoureka da ga, barem ovdje u bolnici, vie
gotovo i ne mue nikakve opsesivne misli; ne pojavljuju
se ni u prisutnosti odraslih, a ni u prisutnosti djece. Do-
godi se da ak i zaboravi na paradoksnu intenciju, a op-
sesivne misli se ne pojavljuju, no ako mu i doe koja ta-
kva misao, izgleda da ga ona vie ne plai. Paradoksna in-
tencija pokazala je svoj uinak (i u vezi s onom misli o ne-
stvarnosti svijeta. U tu je svrhu vjebao reenice poput:
Dobro dakle, ivim u sasvim nestvarnom svijetu; ovaj
stol nije uope stvaran, lijenici oko mene isto tako nisu
stvarni; ali ipak, ovaj 'nestvarni svijet' ak i takav kakav
jest, nije tako lo za ivot. Ali, na kraju krajeva, to to
razmiljam o takvim stvarima zapravo je dokaz da sam
ja stvarno ovdje prisutan. Da sam kojim sluajem nestva-
ran, ne bih o tome uope mogao razmiljati. Pacijentu
je dvadeset osmog dana lijeenja doputeno da po prvi
puta napusti bolnicu. Tog je dana bio uplaen, jer je mi-
slio da nee imati snage i moi 'dotad primjenjivanu tera-
piju koristiti ,i vani. Dobio je savjet da svoje misli ovako
oblikuje: Tako, evo sad u izai van i imam divnu prili-
ku da tamo vani, na ulici, napravim pravi dar-mar. Do-
bro e mi doi promjena, jer u sad moi kopati oi i
ljudima izvan bolnice. Nee biti ovjeka koji mi nee do-
pasti aka, ni jedan nee pobjei ni izbjei. Bolnicu je
napustio u velikom strahu. No, vratio se sav sretan i oza-
ren, jer je sve dobro ispalo. Usprkos svojim sumnjama, sa-
svim se lijepo snaao i bez problema je koristio reenice
koje je nauio. Za razliku od iskustava u krugu bolnice,
na ulici su se opsesivne misli ipak javljale, ali ga zato vi-
e nisu plaile. etao je gradom otprilike jedan sat i za
to je vrijeme svega dva puta bio prisiljen da se osvrne iza
sebe. A, i to se dogodilo zato to je previe kasno pomi-
slio na paradoksnu intenciju. Jedva da sam i imao neka-
kvih opsesivnih misli, a kad su se i javile, nisu me uope
uznemiravale, rekao je trideset drugog dana lijeenja.
Trideset petog dana boravka u bolnici otputen je kui, a
lijeenje se nastavilo povremenim dolascima u bolnicu.
Tom prilikom je sudjelovao u grupnoj terapiji. Ovakvo
mu je bilo stanje nakon otpusta iz bolnice: pacijent unu-
134
tar bolnikog kruga vie nema opsesivnih misli; one se
jo povremeno javljaju dok eta ulicama, ali je ve na-
uio i sam izmiljati reenice i tako se uhvatiti ukotac
i savladati svoje misli. One vie nisu nikakva zapreka nje-
govom svakodnevnom ivotu. Po odlasku iz bolnice, od-
mah nalazi posao, koji bez ustezanja prihvaa. U prva dva
tjedna gospodin H. posjeuje dra Kocoureka svaki dan ka-
ko bi ga obavijestio o novostima s posla i dobio savjet
kako da sobom vlada. Nakon toga, njegove se posjete svo-
de na tri puta tjedno, a nakon etiri mjeseca, jedanput
tjedno. Tek ponekad prisustvuje grupnoj terapiji. Dobro
se prilagodio na poslu (ef je zadovoljan njime). Sasvim
je sposoban svaki dan vjebati paradoksnu intenciju. Za
vrijeme posla jedva da i primjeuje pojavu bilo kakvih
opsesivnih misli; javljaju se samo kada je premoren. U
toku petog mjeseca lijeenja, uoi Uskrsa, ponovo se u
njemu javio nemir i tjeskoba zbog fiksne ideje Velikog
petka. Bojao se da bi se moglo dogoditi da taj dan ipak
pojede neko meso, a da toga nije ni svjestan. Razgovarao
je o tom strahu s drom Kocourekom i sloili su se da pri-
mijeni ponavljanje ove reenice: Znam da u jesti juhu i
da e u njoj biti puno mesa. Ja ga ne mogu vidjeti, no
budui da imam opsesivnu neurozu, mogu biti siguran i
jesam siguran da je meso tu. To to jedem takvu juhu za
mene nije grijeh, ve terapija koja pomae da ozdravim.
Sljedei put kad je doao radosno je ispriao kako za
vrijeme uskrnjih praznika nije imao nikakvih problema.
ak mu nije bila ni potrebna upotreba paradoksne inten-
cije. No, tokom estog mjeseca lijeenja ponovo je zapao
u staro stanje. Opsesivne misli su se opet vratile, tako da
se ponovo morala primijeniti paradoksna intnecija. Nakon
dva tjedna obnovljenog lijeenja pacijent se oporavio, po-
novo stekao nadzor nad sobom i oslobodio se opsesivnih
misli. I kasnije je povremeno dolazilo do slinih vraanja
na staro, no sve se vrlo lijepo moglo ispraviti u svega ne-
koliko terapijskih sastanaka. Pacijent je dobio savjet da
se u takvom sluaju odmah obrati dru Kocoureku, to zna-
i im osjeti strah da e mu se stanje pogorati. U toku
sedmog mjeseca lijeenja, pacijent je izjavio da su opse-
sivne misli potpuno nestale, te da se pojavljuju samo ako
ise nae pod nekim pritiskom ili ako je fiziki jako iscrp-
ljen. Jednog je vikenda dobio posao kao turistiki vodi
to je bio posao koji je jako volio. Vrativi se s izleta
prvi puta nakon mnogo godina bio je izvan Bea sav
je sretan javio da je to bio veliki uspjeh. Sada mogu
135
vladati svakom situacijom, rekao je, moje me misli vie
me uznemiravaju. Pri kraju sedmog mjeseca lijeenja od-
lazi s obitelji na odmor, koji takoer provodi bez ikakvih
problema. Nakon toga je prolo tri mjeseca a da se nije
javio dru Kocoureku. Kasnije je objasnio da se osjeao ta-
ko dobro da mu lijenik uope nije bio potreban. U tom
razdoblju uope nije imao potrebe da upotrebljava para-
doksnu intenciju. Opsesivne ga misli nisu muile cijela
tri mjeseca. Rekao je: To se nikada prije nije dogodilo.
Ipak, ako su se opsesivne misli povremeno i javljale,
nije barem vie bilo onih prisilnih radnji. Nauio je da
se ravnoduno odnosi prema svojim opsesivnim mislima;
one vie nisu imale nikakva utjecaja na njegov svako-
dnevni ivot. Uspjeh lijeenja moe se vidjeti i iz inje-
nice da je gospodin H. bio sposoban da normalno obavlja
svoj posao punih jedanaest mjeseeci nakon izlaska iz bol-
nice i nije vie, kao prije, mijenjao zaposlenje.
Kad se radi o opsesivno-kompulzivnoj neurozi, rezul-
tate postignute paradoksnom intencijom moramo pro-
cjenjivati kroz iskustvo da je u ovom sluaju prognoza
bolesti vjerojatno loija nego to je to kod drugog neu-
rotinog poremeaja (Solyom i sur., 1972); Nedavno je
pregledano dvanaest radova iz sedam razliitih zemalja,
koji su se bavili problemom prouavanja opsesivne neu-
roze. Pokazalo se da u 50% sluajeva nije bilo znakova
poboljanja bolesti (Yates, 1970). U osam rasprava ko-
je govore o lijeenju opsesivnih neuroza behavior-tera-
pijom, kae se da je samo 46% sluajeva pokazalo zna-
kove poboljanja bolesti (Solyom i sur., 1972).
Iznosim za kraj i jedno ne manj e znaajno otkrie, a
to je da je tehnika paradoksne intencije pogodna i za li-
jeenje nesanice. Navest u vam kao primjer sluaj pe-
desetetverogodinje ene koja je postala rob tableta za
spavanje. Sadiq je u njenom sluaju primijenio tehniku
paradoksne intencije. Jedne je noi, oko 22 sata, izala
iz svoje sobe, dola do njega i poveo se sljedei razgovor:
Pacijentica: Mogu li dobiti svoju tabletu za spavanje?
Terapeut: ao mi je veeras je ne moete dobiti. Pone-
stale su nam, a zaboravili smo obnoviti zalihe.
136
P: Oh, kako u sada zaspati?
T: Pa, mislim da ete morati noas pokuati bez ta-
blete. (Otila je u svoju sobu, leala na krevetu otpri-
like dva sata, a onda dola natrag).
P: Ja naprosto i jednostavno ne mogu zaspati.
T: Dobro, probajte ovako: otiite u svoju sobu, legnite u
krevet i nastojte da uope ne zaspite. Da vidimo jeste
li u stanju da cijele noi ne spavate.
P: Mislila sam da sam samo ja luda, ali izgleda da ste
i vi tu negdje.
T: Na trenutak je zabavno biti lud, zar ne!
P: Stvarno ste to mislili?
T: to?
P: Da se trudim da uope ne zaspim?
T: Naravno, mislio sam ba tako. Hajde, pokuajte! Da
vidimo moete li itave noi ostati budni. Pomoi u
vam tako to u vas zazvati pri svakom obilasku. to
mislite o tome?
P: U redu.
Ujutro, kae Sadiq, kada sam je doao probuditi
za doruak, jo je uvijek spavala. S tim u vezi prisje-
am se i dogaaja to ga je objavio Jay Haley (1963):
Za vrijeme predavanja o hipnozi jedan se mladi obra-
tio Miltonu H. Ericksonu: 'Moda moete hipnotizirati
druge ljude, ali mene ne moete!' Dr Erickson ga je po-
zvao na podij, zamolio ga da sjedne i zatim mu rekao:
'elim da ostanete budni, sasvim, potpuno i do kraja
budni . . budni ' Mladi je istog asa zapao u duboki
trans.
Bolesna ideja poputa pred paradoksnom intencijom.
Meutim, bolesnik oklijeva da prihvati tu metodu, jer
nije upoznat i svjestan dobro poznate i potvrene inje-
nice da tijelo samo osigurava onu naj manj u koliinu
sna koja mu je potrebna. Paradoksna intencija npr.
kao elja bolesnika da napravi upravo suprotno, t j . da
provede neprospavanu no ne bi mu trebala stvarati
probleme i zabrinjavati ga.
Medlicott (1969) je koristio paradoksnu intenciju ne
samo da bi utjecao na pacijentov san ve i da bi se upleo
u njegove snove. Tu je tehniku posebno primijenio na
137
sluajeve fobija i naao da ona pokazuje dobar i uspje-
an uinak; ak i analitiki usmjeren psihijatar moe
je uspjeno koristiti. Meutim, najznaajnije je da se
pravilo paradoksne intencije pokua primijeniti i na
none more, onako kako je to inilo jedno afriko pleme,
a o emu se prije nekoliko godina pisalo u asopisu
Transcultural Psychology. Evo jo jednog primjera: Ne-
ka je pacijentica primljena u bolnicu zbog ozbiljnog ne-
urotino-depresivnog stanja. Primijenjena je paradoks-
na intencija i njeno se stanje izvrsno popravilo; osposo-
bila se za povratak kui, ponovno preuzimanje svih oba-
veza i postala je sposobna da se suoi sa svim svojim
svjesnim tjeskobama. Meutim, nakon izvjesnog vreme-
na dola je ponovo, tuei se da j oj je san uznemiren
snovima u kojima je progoni osoba koja kao da hoe
pucati u nj u ili je pak zaklati. Suprug se budio od nje-
nog vriskanja, a tada bi i nj u probudio. Odluno smo
joj savjetovali neka se samo trudi da i dalje sanja takve
snove, ali tako da u njima ne bjei od te sudbine, ve
da ostane stajati na mjestu i dozvoli da t aj netko u nj u
puca ili je zakolje, svejedno. Suprugu je reeno da je ni-
kako i ni pod kojim uvjetom ne budi, pa makar ne znam
kako vritala. Kada smo se ponovo vidjeli, rekla mi je
da su none more nestale, ali se njezin suprug alio ka-
ko ga ona jo uvijek budi u snu ovaj puta zato to se
smije.
Postoji nekoliko primjera koji govore o tome kako se
paradoksna intencija pokuavala upotrebljavati ak i
kod psihotinih manifestacija, kao to su slune halu-
cinacije. Sljedei primjer takoer navodimo iz Sadiqova
lanka:
Frederick je bio dvadesetetverogodinji pacijent, koji
je bolovao od shizofrenije. Slune halucinacije su bile nje-
gov glavni simptom. Neprestano je uo glasove koji ga
ismijavaju i na taj mu nain prijete. Kada sam doao u
priliku da s njim razgovaram, nalazio se u bolnici ve de-
setak dana. Razgovor smo poveli kada je jedne noi, oko
138
dva sata ujutro, izaao iz svoje ^sobe i potuio se da mu
glasovi ne daju da zaspi.
Pacijent: Ne mogu zaspati. Moete li mi, molim vas, dati
neke tablete za spavanje?
Terapeut: Zato ne moete zaspati? Mui li vas neto?
P: Da, svuda oko mene bruje glasovi koji mi se smiju i
ne mogu ih se otresti.
T: Jeste li o tome razgovarali sa svojim lijenikom?
P: Jesam. Rekao mi je neka ne obraam panju na njih.
Ali, ja to naprosto ne mogu.
T; Jeste li uope pokuali ne obraati panju na njih?
P: Sve ove dane samo sam to i pokuavao, ali ini se da
to jednostavno ne djeluje.
T: Kako bi vam se svialo da pokuate uiniti neto sa-
svim suprotno?
P: Na to mislite?
T: Jednostavno otiite u svoju sobu, legnite u krevet i
svu svoju panju posvetite ba tim glasovima. Ne daj-
te im da prestanu. Nastojte da budu sve glasniji i glas-
niji.
P: alite se?!
T: Ne alim se uope. Zato da jednostavno ne pokuate
uivati u tim prokletim stvarima.
P: Ali, moj lijenik . . .
T: Zato ne biste barem pokuali?
Tako je on odluio pokuati. Provjerio sam njegovo stanje
poslije otprilike etrdeset pet minuta: vrsto je spavao!
Ujutro sam ga upitao kako je spavao protekle noi. Oh,
spavao sam sasvim dobro, odgovorio je. Upitao sam ga
da li je jo dugo uo glasove, a on je rekao: Ne znam,
mislim da sam ubrzo zaspao.
Ovaj sluaj na neki nain podsjea na ono to je Hu-
ber (1968), prilikom posjete Zen-psihijatrijskoj bolnici,
opisao kao naglasak koji se stavlja na injenicu da se
s patnjama mora nastojati ivjeti, umjesto da se na njih
neprestano alimo, da ih analiziramo ili pokuamo iz-
bjei. U tom smislu on spominje i sluaj duevno pore-
meene budistike redovnice:
Glavni simptom u te redovnice bio je strah od zmi-
ja; posvuda je vidjela zmije i osjeala kako gmiu po
njenom tijelu. Pregledavali su je lijenici, psiholozi i psi-
hijatri, ali joj nisu mogli pomoi. Na kraju je doao i zen-
139
-psihijatar. Bio je u njenoj sobi oko pet minuta. Sto nije
u redu? pitao je. Zmije gmilu po meni i plae me. Zen-
-psihijatar ise na trenutak zamislio, a zatim rekao: Sada
nemam vremena i moram otii, ali doi u da vas vidim
za tjedan dana. Dok me nema, elim da vrlo paljivo pro-
matrate te zmije kako biste mi mogli, kad se vratim, to-
no opisati njihove pokrete. Kad se nakon sedam dana
vratio, naao je redovnicu kako obavlja svoje dunosti, to
znai one iste dunosti koje je obavljala prije nego to
se razboljela. Pozdravio ju je i odmah upitao: Jeste li se
drali mojih uputa? Jesam, odgovorila je, strogo sam
obratila panju na zmije. Na alost, dogodilo se da ih vi-
e ne vidim, jer su naprosto nestale kada sam ih htjela
paljivije promatrati.
Ako je pravilo paradoksne intencije od ikakve vrijed-
nosti, bilo bi udno i nevjerojatno da se nije ve ranije
otkrilo i dokazalo. Oito je da ga tek logoterapija obli-
kuje u znanstveno prihvatljivu metodu. Meutim, treba
spomenuti da meu autorima, koji su s mnogo uspjeha
primijenili paradoksnu intenciju i objavili steena isku-
stva, veina njih nije prola pravu obuku iz logoterapije
niti je ikada imala prilike promatrati kako radi pravi
logoterapeut, pa ak ni u obliku edukativne demonstra-
cije. Uili su samo i jedino iz literature koja se odnosi
na to podruje. Iz odlomka jednog nenadano primljenog
pisma moe se vidjeti da i nestrunjaci mogu iz knjige
o logoterapiji izvui koristi tako to paradoksnu in-
tenciju upotrebljavaju po vlastitom nahoenju:
Pet mjeseci sam lutao traei bilo kakve informacije o
paradoksnoj intenciji po itavom Chicagu. Prvi puta sam
uo o vaoj metodi iz knjige Lijenik i dua (The Doctor
and the Soul). Od tog sam vremena obavio brojne tele-
fonske razgovore; dao sam i oglas u novine (Jeste li ko-
jim sluajem uli za nekoga tko poznaje ili je paradoks-
nom intencijom lijeio agorafobiju...), koji je tjedan da-
na izlazio u naim novinama Tribune, ali nisam dobio od-
govora. Zato onda jo uvijek nastojim neto vie saznati
0 paradoksnoj intenciji? Zato to sam u to vrijeme, sam
1 na svoju ruku, primjenjivao paradoksnu intenciju drei
se to sam bolje mogao primjera iz knjige. Sam sam ve
140
etrnaest godina bolovao od agorafobije. Sa dvadeset e-
tiri godine doivio sam ivani slom, u vrijeme kada sam
tokom tri godine posjeivao jednog frojdovski orijentira-
nog psihijatra zbog nekog sasvim drugog problema. Te,
tree godine lijeenja, doivio sam slom. Nisam vie mo-
gao raditi, ak nisam mogao izlaziti van. Sestra me je
morala uzdravati kaiko je najbolje mogla i znala. Nakon
etiri godine provedene u nastojanju da sam sebi pomog-
nem, otiao sam u bolnicu teina mi je pala na etrde-
set pet kilograma. est tjedana kasnije otputen sam iz
bolnice u poboljanom stanju. Sedam mjeseci nakon
toga doivio sam novi slom. Uope nisam mogao izai iz
kue. Taj sam puta dvije godine posjeivao hipnotizera.
Nije bilo ba velike pomoi. Hvatala me panika, drhtavica,
osjeao sam malodunost. Bojao sam se da u zapasti
u paniku, a dogaalo se da sam uvijek u nju i zapadao. U
ovih proteklih etrnaest godina bojao sam se zaista koje-
ega: prepurlih duana, mnotva ljudi na ulicama ili dru-
gim mjestima, udaljenosti itd., i nita nije stvarno izmije-
nilo i popravilo to stanje za cijelo to vrijeme. Prije neko-
liko tjedana poeo sam se odjednom osjeati nervozno i
uplaeno kad mi je na um dola vaa metoda. Rekao
sam sebi: Svima u na ulici pokazati kako je lijepo i za-
bavno paniariti i ruiti se u nesvijest. inilo se da
sam se smirio. Nastavio sam tako to sam otiao u du-
an u susjedstvu. Dok je trgovac obraunavao stvari ko-
je sam kupio, ponovo sam osjetio nervozu i poeo
osjeati kako nadolazi panika. Primijetio sam da mi
se ruke znoje. Ne elei pobjei, ba kada je trgovac bio
pri kraju rauna, upotrijebio sam paradoksnu intenciju,
govorei sebi: Pokazat u ja tim ljudima i njemu koliko
se stvarno mogu i znam znojiti. Bit e svi zapanjeni. Tek
kada sam uzeo stvari i krenuo kui, shvatio sam da sam
zapravo prestao biti nervozan i uplaen. Prije dva tjedna
u naem je susjedstvu poela karnevalska predstava. Uvi-
jek sam u takvim situacijama bio vrlo nervozan i zastra-
en. Ovaj put, prije nego to sam izaao iz kue, pomi-
slio sam u sebi: Ba u se truditi i nastojati da zapad-
nem u paniku i padnem u nesvijest. Prvi puta nakon to-
liko dugo vremena bio sam u stanju da odem u samo sre-
dite karnevalske priredbe, tamo gdje je bila najvea gu-
va. Da, istina je da su se povremeno opet javljale misli
o strahu i poinjao bih osjeati 'kako nadolazi panika,
ali svaki sam puta upotrijebio paradoksnu intenciju, koja
je pomagala. Vau sam metodu koristio kada god mi je
141
bilo neprijatno. One veeri, na karnevalu, ostao sam do
tri sata izjutra i nisam se godinama tako dobro zabavljao.
Prvi puta nakon dugo vremena osjetio sam se ponosnim.
Otada sam uinio mnoge stvari, koje prije u strahu ne
bih inio. (Ne, jo uvijek nisam izlijeen, niti sam posti-
gao da uinim mnoge druge, pa i vee podvige, koje na-
prosto ne mogu uiniti jer se bojim. No, znam da se mno-
go toga promijenilo kada izaem napolje. Ima razdoblja
u kojima se osjeam kao da nikada nisam bio bolestan.
Paradoksna intencija mi pomae da se osjeam jai. Po
prvi puta osjeam da imam neto ime mogu uzvratiti
udarac, neto ime se borim protiv panike. Ne osjeam
se tako bespomoan prema njoj. Pokuao sam i iskuao
brojne metode, ali nijedna mi nije donijela tako brzo
olakanje kao vaa, ak kada se nije radilo o najteim
stvarima to sam ih u ivotu radio. Vjerujem u vau me-
todu, zato to sam je sam iskuao i to samo na osnovi pro-
itane knjige. Iskreno va. . . P. S. Paradoksnu intenciju
primjenjujem i prilikom besanih noi i ona mi pomae
da vrlo brzo zaspim. Imam i nekoliko prijatelja kojima
vaa paradoksna intencija isto tako dobro i brzo pomae.
Evo sluaja jo jedne pacijentice koja me obavjetava
o svom pokusu:
Kada sam odlazila na spavanje, zamiljala sam sebe u
situacijama koje su u meni izazvale paniku. eljela sam
provesti i upotrijebiti paradoksnu intenciju kod kue, ta-
ko da bih imala dovoljno iskustva i spretnosti da je pri-
mijenim kada izaem van. Dakle, prije nego to sam znala
za paradoksnu intenciju, svom bih snagom nastojala osta-
ti mirna kada su mi se javljale takve i sline slike i uzru-
jala bih se kada bih sebe vidjela u tim situacijama. Sada
se vie ne bojim i ne podlijeem panici zato to sada
znam da e mi paradoksna intencija pomoi. Mislim da
upravo zato to elim i nastojim paniariti, to ne mogu
uiniti.
Drugi se sluaj takoer odnosi na samostalnu primje-
nu tehnike paradoksne intencije:
U etvrtak ujutro probudila sam se uznemirena; proga-
njala me misao: Nikada se vie neu oporaviti, to da
radim? Kako je dan odmicao, sve sam dublje i duiblje
zapadala u potitenost. Ve sam poela i plakati, osjeala
142
sam se tako beznadno. Iznenada sam se sjetila paradoks-
ne intencije i pomislila sam da bi bilo dobro da je poku-
am primijeniti na vlastitu potitenost. Rekla sam sama
sebi: Hajde da vidim koliko duboko mogu zapasti u po-
titenost! I pomislila sam: Bit u stvarno i istinski po-
titena i poet u plakati, plakat u posvuda. U mati
sam poela stvarati slike koje su prikazivale mene kako
lijem potoke velikih suza, zamiljala sam kako toliko ja-
ko plaem da e suze napraviti pravu poplavu. Na tu po-
misao i na sliku koju sam pritom zamislila, naprosto sam
se poela smijati. Zamislila sam kako moja sestra dolazi
kui i kae: Esther, Esther, to si to zaboga radila; jesi
li morala ba toliko plakati da si poplavila itavu kuu?
I tako, dre Frankl, pomislivi na takav prizor, poela sam
se smijati i smijati, tako jako i glasno da sam se sama
uplaila. A, zatim sam sebi rekla: Neka, smijat u se ta-
ko snano i buno, da e svi susjedi dojuriti da vide tko
se to tako smije. ini se da me je to malo smirilo. To se
dogodilo u etvrtak ujutro; danas je subota, a potitenost
se jo uvijek nije vratila. To to sam uinila s paradoks-
nom intencijom, slino je primjeru s ogledalom pro-
matramo li sami sebe kako plaemo, iz nekog se razloga
dogodi da upravo zato prestanemo plakati. Ja ne mogu
plakati dok se gledam u ogledalo. P. S. Nisam vam napi-
sala ovo pismo da bih traila pomo ja sam sama sebi
pomogla.
To da ljudi mogu pomoi sami sebi upotrebom pa-
radoksne ifitencije u vlastitom sluaju, moe nam biti
shvatljivo jedino ako se ta tehnika uzima kao mehani-
zam koji umiruje ili pokree, mehanizam koji pomae
savladavanju potekoa koje ima svako ljudsko bie. Iz
tog razloga paradoksna se intencija esto pri mj enj uj e
nesvjesno. Ruvsn A. K. izjavio je:
elio sam sluiti u izraelskoj vojsci. Nalazio sam u tome
smisao, jer sam elio sudjelovati u borbi svoje zemlje za
opstanak. Zbog toga sam odluio da sluim najbolje to
mogu i da pruim sve od sebe. Dobrovoljno sam se pri-
javio u najistureniju jedinicu u vojsci, u padobransku.
Bio sam izloen brojnim situacijama u kojima mi je i-
vot bio u opasnosti. Na primjer, prilikom prvog skoka s
padobranom, strahovito sam se uplaio i doslovno se sva-
143
kim miiem tresao; meutim, nastojanje da to sakrijem
samo je jo vie pojaalo drhtavicu. Tada sam odluio da
se opustim i dozvolim da moj strah svi vide, te da se
tresem to najjae mogu. I, nakon nekog vremena trese-
nje i drhtavica su proli. Nehotice sam primijenio para-
doksnu intenciju i zaudo djelovala je.
Jedan drugi primjer govori o temeljnom naelu tehni-
ke paradoksne intencije, to se ne pri mj enj uj e samo ne-
hotice ve i protiv volje. Ova se pria odnosi na pacijen-
ta kojeg je lijeio moj bivi student Uriel Meshoulama
sa Harvardskog sveuilita. On kae:
Na je pacijent, koji je inae ivio u Australiji, dobio
poziv za odsluenje vojnog roka, no bio je siguran da e
izbjei tom pozivu, zato to je imao govornu manu na-
ime mucao je. Da skratimo itavu priu: dogodilo se da
je tri puta elio lijeniku pokazati svoju govornu manu i
potekou, ali naprosto nije mogao! Dolo je i do jedne
smijene situacije. Naime, dogodilo se da je ipak na kra-
ju osloboen sluenja vojnog roka i to na osnovi viso-
kog krvnog pritiska. Australijska vojska vjerojatno i do
dana dananjega ne vjeruje da t aj ovjek zapravo muca.
7
Slian se sluaj nalazi i u zbirci radova dr Elisabeth Lukas,
objavljenoj u Uniquestu (17, 1977, str. 3233): Anneliese K.,
stara pedeset etiri godine, udata i bez djece, patila je od jako
izraenog osjeaja potitenosti koji je lijeila psihofarmakolo-
ki. Meutim u njoj je ipak ostajao strah da bi se bolest mogla
ponovo javiti. Zatim je primijenjena metoda paradoksne inten-
cije, kako bi joj se pokazalo na koji e nain ovladati svojim
strahovima. Dobila je savjet da se nastoji odvojiti od fobije, a
da pritom koristi i svoj smisao za smijeno. Reeno joj je da,
u asu u kojem osjeti da e se javiti ta predosjeana tjeskoba,
kao terapiju upotrijebi ovakve vrste reenica 'No, evo, opet je
dolo vrijeme za jednu od mojih slatkih malih tjeskoba. Ve se
stoljeima nije javljala... moda danas negdje oko ruka . . .
neka bude jedna od onih koje su tako dobre, tako dobre da mi
oduzmu elju za jelom/ Ili: 'U redu, potitenosti moja! Samo
me pokuavaj napasti i dobro me uhvati, jer danas ti to nee
uspjeti!' Ili: 'Ne znam to je to sa mnom; ne mogu vie osjea-
ti potitenost, a bila sam tako dobra u tome. Mora da sam iza-
la iz forme. Sve izgleda tako sjajno i veselo, a trebalo bi biti
tuno i sivo i ja bih trebala biti u dubokom oaju.' Gospoa
K. nije u sljedeih pola godine imala ni jedan ponovni napad
bolesti i sve je manje i manje morala upotrebljavati paradoksnu
intenciju.
144
Upravo kao to pojedinci mogu nenamjerno i samo-
stalno primjenjivati paradoksnu intenciju, to moe ini-
ti i itava grupa ljudi. Ochs (1968) je istakao kako se i-
ni da su, ne samo zen-psihijatri, ve i druge vrste etno-
psihijatrije koristile u svom radu neka pravila, koja je
logoterapija kasnije sistematizirala. Tako izlazi da je
temeljno naelo koje se provlai ifaluk-terapijom, za-
pravo logoiterapeutskog znaenja, a aman meksiko-
-amerike narodne psihijatrije curandero, je logotera-
peut. Wallace i Vogelson istiu injenicu da etnopsihi-
jatrijski sustav esto koristi psihoterapijska pravila, ko-
ja je tek nedavno uoio i poeo primjenjivati psihijatrij-
ski sustav Zapadnog svijeta. Ispada da je logoterapija
jedna veza izmeu dvije . . . (Ochs, 1969).
Slino se tvrdi i za japansku morita-psihoterapiju, kao
drugi oblik istonjake metode. Kako su dokazali Ya-
mamoto (1968) i Noonan (1969), morita-terapija posje-
duje panje vrijedne slinosti s Franklovom paradoks-
nom intencijom, a Reynolds (1976) kae da te dvije me-
tode koriste i pri mj enj uj u jako sline i usklaene tera-
pijske korake, koji su otkriveni nezavisno jedni od dru-
gih i tisue milja daleko jedni od drugih. Meutim, No-
onan (1969) ukazuje na razliku koja se oituje u tome
da morita-terapija odraava istonjaki pogled na svijet,
dok je za Zapad karakteristina logoterapija. Reynolds
zakljuuje: Frankl i njegovo uenje predstavlja kulturu
u kojoj je pojedinac na prvom mjestu, a racionalizam
trai da se otkriju osobni ciljevi, dok morita predstav-
lja kulturu u kojoj grupa ljudi ima prvenstveno mjesto
i u kojoj tradicija odreuje ciljeve kao neto dano.
Vidimo da su narodi, odnosno sami ljudi pomagali,
iako nesustavno, da se logoterapija unaprijedi i razvije.
S druge je strane, meutim, logoterapija uvelike pospje-
ila i unaprijedila veliki dio onoga sto su, manje ili vie
metodiki, otkrili behavior-terapeuti. Ukratko, prolost
je nadogradila logoterapiju, a ova je sama nadogradila
budunost, ije je posljednje desetljee i osvojila (Stein-
145
zor, 1969). Na primjer, logoterapija kae da strah od
straha proizlazi iz pacijentove bojazni u vezi s poslje-
dicama to ih njegov strah moe izazvati (Frankl, 1953).
Valins i Ray nainili su pokus (objavio ga je Marks,
1969) kojim potvruju ovu logoterapijsku pretpostavku:
Na studentima, koji su se bojali zmija, izvren je po-
kus koji se sastojao u tome da im se prui prilika da
sluaju laan zvuni snimak otkucaja vlastitog srca, dok
istovremeno gledaju slike zmija. Doli su do takvog sta-
nj a da su jednostavno povjerovali kako im se otkucaji
srca uope nisu pojaali pri pogledu na zmiju. Takva je
terapija pomogla da se znatno umanji njihov strah.
Logoterapija takoer ui da strah od straha izaziva
pojavu bijega od straha, te da fobija zapoinje onda
kada se uspostavlja patogenetski odnos izbjegavanja.
Paradoksna intencija spreava takvo izbjegavanje time
to u potpunosti preokree pacijentovu namjeru da po-
bjegne od straha (Frankl, 1953). To se savreno slae s
Marksovim otkriima (1970), da se fobija moe sasvim
prevladati samo onda kada se pacijent nanovo suoi s
fobinom situacijom. Isto pravilo postoji i kod tehnika
behavior-terapije, a naziva se flooding. Rachman,
Hodgson i Marks (1971) objanjavaju da se za vrijeme
flooding lijeenja pacijent ohrabruje i nagovara da
ue u situacije koje ga najvie uznemiravaju. Slino
tome, u behavior-terapiji postoji tehnika koja se naziva
produenim izlaganjem (o kojoj se govori u jednom
lanku, 1971, Watsona, Gainda i Marksa), a koja se sa-
stoji u tome da se pacijent ohrabruje da se to vie
i to bre priblii objektima kojih se boji, jer e tako
oslabiti elja za izbjegavanjem. Marks (1969) vrlo jasno
uoava da flooding (preplavljivanje) ima izvjesne
slinosti s tehnikom paradoksne intencije. Marks (1974)
takoer primjeuje da je tehnika paradoksne intencije
dosta slina tehnici koja se zove modeliranje (Bandu-
ra, 1968). Paradoksnoj intenciji su isto tako sline teh-
146
nike izazivanja tjeskobe, izlaganje in vivo, tehnika
imp loije, induoirana tjeskoba, modifikacija oeki-
vanja neeg, te tehnika produenog izlaganja. To su
tehnike o kojima su prvi radovi objavljeni izmeu 1967.
i 1971. godine.
DEREFLEKSIJA
Do sada smo govorili o dvije, od tri patogene pojave, ko-
je razlikujemo u logoterapiji: to su fobija, koju obilje-
ava bijeg od straha, te opsesivno-kompulzivna neuroza,
koja ima obiljeje borbe protiv opsesija i prisila. to je
tree? To je seksualno-neurotski sindrom koji, kao i
prethodna dva, obiljeava neprestana pacijentova borba.
Meutim, ovdje se pacijent ne bori protiv neeg, ve se
prije i vie bori za neto, odnosno bori se da postigne
zadovoljstvo u spolnom ivotu. Pri tome moramo rei
da u logoterapiji postoji naelo po kojem ovjek ima
vie izgleda da mu cilj potpuno izbjegne to vie i jae
eli i nastoji postii zadovoljstvo.
Ako se cilj namjere u spolnom ivotu svede iskljuivo
na problem potencije i orgazma, onda t aj problem isto-
vremeno postaje i sredite panje (Frankl, 1969). U lo-
goterapiji za tu pojavu koristimo izraze hiper-intencija
(prekomjerna nakana) i hiper-refleksija (prekomjerna
panja). Ta dva fenomena jaaju jedan drugog, ime se
uspostavlja povratni mehanizam. Kako bi sam sebi osi-
gurao dobru
T
potenciju i postizanje orgazma, pacijent
svu panju obraa samo sebi, vlastitoj vjetini, umijeu
i doivljaju. Istovremeno, on uope ne obraa panju na
svog partnera, ne trudi se da mu prui bilo kakve sti-
mulanse, koji bi ga spolno uzbudili. Posljedica toga je
opadanje potencije i mogunosti da se doivi orgazam.
To zauzvrat samo pojaava pacijentovu hiper-intenciju
i tako se zatvara zaarani krug.
147
HIPER.-INTENCIJA HIPER-REFLEKSUA
Da bi se t aj krug razbio, u igru moraj u ui centrifu-
galne sile. Umjesto da samo tei postizanju to bolje
potencije i orgazmu, pacijent bi trebao biti onakav ka-
kav zapravo jest, t o znai da bi trebao dati sebe. Umje-
sto da se neprestano samo prouava i gleda, morao bi
jednostavno zaboraviti na sebe i pot puno se otvoriti.
Da bi se to provelo drugim rijeima, da bi se osujeti-
la pacijentova hiper-refleksija mora se primijeniti
jedna druga logoterapijska tehnika: to je derefleksija
(Frankl, 1955).
Kaczanowski (1965, 1967) je autor koji nas je mnogo
zaduio to se tie tog problema, j er je opisao broj ne
sluajeve primjene derefleksije (iskljuenja iz svijesti),
odnosno logoterapijskog lijeenja impotencije. Ovdje u
iznijeti sluaj jednog njegovog pacijenta, koji j e imao
vrlo lijepu enu, tako da su ljudi za njega priali: Sret-
nik dobio je za enu naj zamamni j u dj evoj ku koj u je
susreo. Stoga je razumljivo da je on elio da j oj prui
i najvee zadovoljstvo u spolnom ivotu, j er ga ona sva-
kako zasluuje, a i oekuje. Kaczenowski je zakljuio
da je pacijent oajno teio savrenosti u spolnom ivo-
tu, t ako da bi upravo ta njegova hiper-intencija za posti-
zanjem muevnosti, mogla biti i razlog njegove impo-
tencije. Uspjelo mu je da pacijentu pomogne da shvati
kako u pravoj ljubavi i ma mnogo toga to je vrijedno
da se oplemenjuje. Pacijent je nauio sljedee: ako voli
svoju enu, onda j oj moe dati itavog sebe, umj est o da
se t rudi da j oj prui samo vrhunac u spolnom odnosu.
Tek t ada e i njezino zadovoljstvo biti posljedica njego-
148
vog ponaanja i postupaka, a ne samo cilj postavljen
sam po sebi (Kaczanowski. 1967).
Kao dalji korak osujeivanju pacijentove samoob-
rambene borbe za postizanjem zadovoljstva, Kacza-
nowski je dobro primijenio derefleksiju, na osnovi onog
to sam ja prvi puta objavio 1946. godine u Njemakoj,
a zatim i 1952. godine u Engleskoj, a t o se sastoji u ovo-
me: Kaczanowski je savjetovao pacijentu i njegovoj e-
ni da prekinu sa odravanjem spolnih odnosa za izvjesno
vrijeme. Takav je savjet sprijeio da se javi tjeskoba
koju je pacijent predosjeao i koje se bojao. Nekoliko
tjedana kasnije pacijent je prekrio obavezu uzdrava-
nja; ena ga je na to pokuala podsjetiti, ali na sreu
i ona je u tom asu zanemarila zabranu. Tako su nji-
hovi spolni odnosi postali sasvim normalni. (Kacza-
nowski, 1967). Mogli bismo dodati: a onda su godinama
ivjeli u s-rei i ljubavi, pa da bude kao u bajci, zar ne?
Kada sam opisivao ovu tehniku, istakao sam da je u
stvaranju hiper-intencije odluujui inilac pojava da u
pacijentovom spolnom ivotu postoji odreen zahtjev
koji lebdi nad njim. Taj se osjeaj zahtjeva moe stvori-
ti zbog: (1) Hic Rhodus, hic salta situacije (Frankl,
1952); (2) samog pacijenta (odnosno njegove borbe da
postigne zadovoljstvo); ili (3) zbog samog partnera. U
sluajevima koji se ubraj aj u u treu kategoriju, paci-
jent je potentan tako dugo dok moe preuzeti inicija-
tivu.
U posljednje se vrijeme u etiologiju impotencije ubra-
j aj u jo dva patogena inioca: (4) pritisci zbog postig-
nute ravnopravnosti spolova, te (5) pritisak grupe. Ovdje
pojam zahtjeva^ potjee iz drutva koje je zaokupljeno
uspjesima, a t aj se naglasak proiruje i postavlja i na
pitanja spolnog ivota.
Ginsberg, Frosch i Shapiro (1972) su ukazali na pove-
anu slobodu koju su ene postigle u spolnom ivotu,
te na posljedicu te pojave, naime, ene su sada u prilici
da zahtijevaju sam spolni in. Stewart (1972) u lanku
objavljenom u medicinskom asopisu Pulse, govori o
149
impotenciji koja se javlja kod mukaraca iz Oksforda, te
primjeuje kako ene naprosto tre naokolo zahtijeva-
jui seksualna prava. Nije dakle udo da se danas
mladi ovjek sve vie tui na impotenciju, kako za-
kljuuju Ginsberg, Frosch i Shapiro. ini se da ovakva
opaanja, koja su gotovo ista u svim dijelovima svijeta,
potvruju mnoge logoterapijske pretpostavke o etiolo-
giji impotencije. to se pak tie pritisaka grupe, uzmimo
u obzir samo pornografiju i obrazovanje u pitanjima
spolnosti. Ljudi su od toga napravili dobar posao i raz-
vili pravu industriju. U slubi tog posla ukljueni su svi
oni pritajeni i skriveni nagovarai, kao i mass-mediji,
koji naprosto potkrepljuju i podravaju oekivani ui-
tak u spolnom ivotu i zahtjev koji nad njim stoji.
Kako bih vam poblie opisao terapeutski pristup sek-
sualnoj neurozi, navest u vam dio lanka, prvog to je
na tu temu objavljen u Engleskoj. Radi se o dosjetki,
koja je smiljena kako bi se pacijent oslobodio osjeaja
da njegov partner neto od njega zahtijeva: pacijentu
smo dali savjet da kae svojoj partnerici kako je lije-
nik strogo zabranio da imaju spolne odnose. U takvoj
situaciji ena vie ne oekuje spolni in i pacijent je na
t aj nain 'osloboen obaveze'. Budui da je sada oslo-
boen osjeaja da partner na njega postavlja zahtjeve,
pacijent dobiva mogunost da se njegova spolnost po-
novo izrazi, da postane prava i iskrena, jer je vie ne
uznemirava i ne spreava osjeaj nekakvog zahtjeva
oekivanja. Ponekad se ak dogaa da se partnerica iz-
nenadi, kad joj mukarac prie s jako izraenim uzbu-
enjem i potencijom, pa ga ak i odbija zbog savjeta
zabrane lijenika. U takvom trenutku dolazi do promje-
ne stanja, odnosno do poboljanja. Naime, jedino u tre-
nutku u kojem pacijent nema pred sobom nikakav drugi
cilj osim uzajamne spolne igre njenosti i davanja
tada i samo tada moe se razbiti ranije stvoreni zaara-
ni krug (Frankl, 1952).
150
B. J. Sahakian i W. S. Sahakian (1972) su primijetili
da je ova moja tehnika lijeenja, koju sam prvi puta
objavio na njemakom 1946. godine, u skladu s radovi-
ma Mastersa i Johnsonove (1970), koji su prouavali
spolnu nedoraslost ovjeka. Logoterapija smatra da su
unaprijed predosjeana tjeskoba i hiper-refleksija pato-
geni inioci u etiologiji seksualnih neuroza. Uzmemo li
to u obzir, netko bi mogao pitati vrijedi li tvrdnja Mas-
tersa i Johnsonove (1976) kada kae da jo uvijek nije
jasno da li su strah od spolnog ina i s njim usko pove-
zana uloga promatraa, zaista primarni inioci koji spre-
avaju i osujeuju normalan i uspjean spolni ivot.
Sljedei je sluaj dobar primjer za tehniku koju sam
objavio 1946. godine, a t aj primjer dugujem svom biv-
em studentu s Internacionalnog sveuilita SAD, Myro-
nu J. Hornu:
U moj u j e sobu doao mladi brani par, (koji se tuio
na neuskl aenost u spol nom ivotu. ena j e esto prigo-
varala svom suprugu da j e lo ljubavnik, t e da e ona
otii i potraiti zadovol j enj e svojih pot reba na drugom
mj est u. Zatraio sam da mi obeaj u da e se ponaat i
onako kako im kaem; naime, savjetovao sam i m da to-
kom sljedeeg t j edna legnu pot puno nagi zaj edno u kre-
vet i t ako ost anu bar em j edan sat. Rekao sam i m da j e
sasvim u redu da se malo l j ube i mi l uj u, ali da ni pod ka-
kvim okolnostima ne dopus'te da doe do spolnog odnosa.
Sljedeeg su t j edna ponovo doli i rekli da su se pokua-
vali suzdrati od spolnog odnosa, ali j e ipalk t r i put a do
nj ega dolo. E lergino sam zatraio od nj i h da se i dal j e
mor aj u drati moj i h uput a. Nazvali su sredi nom t j edna
i rekli da naprost o nisu u st anj u odrati obeanj e; napro-
tiv, i maj u odnos ak i nekoliko put a na dan. Vie se nisu
vratili. Godinu dana kasnije, sreo sam maj ku t e ene i
ona mi j e rekla da se kod ml adog branog para vie ni j e
javio probl em impotencije.
Umjetnost improvizacije igra odluujuu ulogu u lo-
goterapijiskom lijeenju impotencije. Iz primjera, koji
zahvaljujem Josephu B. Fabryju, mogu se vidjeti mo-
gunosti i potrebe za improvizacijom:
151
Odrao sam predavanje o derefleksiji, nkon kojeg mi
se obratila jedna sluateljica i zapitala da li bi mogla .pri-
mijeniti tu tehniku i na svog mladia. Naime, on je ot-
krio da je impotentan; to je prvi puta shvatio kada je bio
s djevojkom s kojom je imao kratku avanturu. Djevojka
koja mi se obratila zva'la se Susan. Koristei Franklovu
tehniku, odluili smo da e Susan rei svom prijatelju
kako se nailazi pod nadzorom lijenika, koji joj je dao
neke lijekove i rekao neka se mjesec dana ne uputa u
spolni odnos. Dopustio im je da se fiziki pribliavaju i
ine sve drugo, osim stvarnog spolnog odnosa. Sljedei me
tjedan Susan izvijestila da je stvar uspjela. Njezin je pri-
jatelj inae bio psiholog, koji je poznavao upute Mastersa
i Johnsonove za lijeenje seksualnih problema, te je sam
o tim pitanjima davao savjete pacijentima. etiri tjedna
kasnije, Susan je ponovo dola i ispriala kako je u me-
uvremenu kod njezinog prijatelja dolo do povratka na
staro stanje, meutim, ona ga je uspjela izlijeiti. Bu-
dui da vie nije mogla ponoviti priu o zabranama i na-
reenjima lijenika, rekla mu je da rijetko, gotovo nikako,
doivljava orgazam i zamolila ga da te noi nemaju od-
nos, ve da joj pomogne rijeiti taj problem. Uspjeh je
ponovo bio potpun. Susan je vlastitom domiljatou do-
kazala da stvarno dobro razumije upotrebu i djelovanje
derefleksije... Od tog se vremena u njihovom odnosu vi-
e nije javljao problem impotencije.
Susan je vrlo dosjetljivo upotrijebila centrifugalne
sile koje sam spomenuo na poetku. Kako bi pomogla
svom prijatelju da prevlada hiper-intenciju i hiper-re-
fleksiju, kako bi mu pomogla da shvati da u njihovom
odnosu mora davati sebe i zaboravljati na sebe, ona je
preuzela ulogu pacijenta. Njemu je u takvoj situaciji
dodijeljena uloga terapeuta.
Sluaj koji sam objavio jo 1962. godine govori o pa-
cijentici koja ima problem fiigidnosti:
Mlada je ena dola k meni tuei se da je frigidna.
Ispitivanjem ise otkrilo da je u djetinjstvu imala neugo-
dan doivljaj seksualne prirode, u koji je bio umijean
njen otac. Meutim, to tragino iskustvo nije bilo glavni
razlog njene seksualne neuroze. Pokazalo se da je pacijen-
tica, budui da je bila pod utjecajem itanja popularne
152
psihoanalitike literature, zapravo cijeli ivot ivjela u
strahu da e platiti danak tom tekom doivljaju. Njena
prekomjerna nalkana i prekomjerna panja usredotoena
na to da potvrdi svoju enstvenost bili su posljedica te
tjeskobe koju je predosjeala i koje se bojala; umjesto
da obrati panju na partnera, ona ju je pretjerano obra-
ala sebi samoj. Orgazam je u ovom sluaju bio postav-
ljen kao iskljuivi cilj nakane, a istovremeno i kao sre-
dinji objekt na koji se usmjeravala pozornost. Znao sam
da bi se u njenom sluaju uspjeh mogao postii i kraom
logoterapijskom intervencijom, ali sam joj ipak, sasvim
namjerno, rekao kako za sada za nju nemam ni mjesta,
ni vremena, te da je moram staviti na -listu ekam ja kroz
nekoliko mjeseci. Savjetovao sam joj da za to vrijeme na-
stoji da ne analizira i prouava da li stvarno jest ili nije
sposobna da doivi orgazam, ve da se trudi da svu panju
posveti svom partneru, da mu pokae da ga stvarno i
iskreno voli. Zatraio sam od nje: Obeajte mi da uope
neete misliti ni mariti za orgazam. 0 tome emo razgo-
varati za nekoliko mjeseci kad vas budem poeo 'lijeiti.
Ono to sam predvidio dogodilo se nakon nekoliko dana,
bo)lje reeno noi. Sva je sretna dola do mene da mi kae
kako je doivjela orgazam ve prvi puta kada na njega
nije uporno mislila.
Darreil Burnett je objavio slian sluaj: Jedna ena
koja je inae imala problem frigidnosti, imala je obiai
da budno pazi to se dogaa u njezinu tijelu za vrijeme
odnosa, trudei se da sve to ini, ini onako kako stoji
u priruniku. Savjetovao sam j oj da ne misli na sebe,
ve da svu panju obrati suprugu. Tjedan dana kasnije
doivjela je orgazam.
Na ovom mjestu navest u i jedan inae neobjavljen
sluaj u kojem se radi o preranoj ejakulaciji. Radi se o
pacijentu kojeg, je lijeio Gustave Ehrentraut, koji je
studirao logoterapiju na Internacionalnom sveuilitu
SAD. On je u ovom sluaju vie upotrijebio tehniku pa-
radoksalne intenije nego derefleksije:
Tokom proteklih est godina sve se vie gubila Fredo-
va sposobnost da produi spolno sjedinjavanje sa svojom
partnericom. Pokuavao sam rijeiti njegov problem kom-
binacijom razliitih tehnika: modifikacije ponaanja, bio-
energetike i odgoja u pitanjima spolnosti. Dolazio je na
sastanke gotovo dva mjeseca, a da nije postignuta nika-
kva panje vrijedna promjena. Odi/uio sam da pokuam
i Franiklovom paradoksnom intencijom. Rekao sam Fre-
du neka se uope ne brine o svojoj preranoj ejaikulaciji;
jer ionako nee moi nita promijeniti. Neka ne misli ni
na ta drugo do da zadovolji sebe. Neka skrati trajanje
odnosa na svega jednu minutu! Prilikom sljedeeg sastan-
ka, nakon tjedan dana, Fred je rekao kako je tokom tjed-
na dva puta imao odnos sa svojom suprugom, ali da nije
mogao dosei vrhunac u vremenu manjem od pet minuta.
Odgovorio sam mu da je to predugo, da to vrijeme mora
skratiti. Tokom sljedeeg tjedna, vrijeme se produilo na
sedam minuta kod prvog odnosa, te na jedanaest minuta
kod drugog odnosa. Denise, njegova supruga je potvrdila
da je oba puta bila zadovoljena. Problem je nakon toga
nestao i oni vie niisu imali potrebe da ponovo dolaze.
Claude Farris, terapeut-savjetnik u Kaliforniji, jed-
nom je prilikom primjenom paradoksalne intencije lijeio
brani par kod kojeg se javljao izvjestan oblik seksual-
ne neuroze:
Gospodina i gospou Y. preporuio mi je ginekolog go-
spoe Y. Ona se tuila na bolove za vrijeme spolnog od-
nosa. Bili su u braku tri godine, a opisane smetnje posto-
jale su od poetka. Gospoa Y. je odgojena u katolikom
samostanu; odgajale su je redovnice, a pitanja 'spolno-
sti bila su zabranjena tema. Priao sam joj na osnovama
paradoksne intencije. Savjetovao sam joj neka se uope
ne trudi da se opusti, to se posebno odnosi na genitalno
podruje njezina tijela; naprotiv, neka se stegne to /jae
i vre, te da to upornije nastoji svom suprugu onemo-
guiti da uope ue u nju. Njemu je s druge strane savje-
tovano da sve snage usmjeri upravo u tom pravcu. Tjedan
dana kasnije doli su ponovo. Rekli su da su se drali
mojih uputa i savjeta i da su prvi puta uspjeli uivati u
bezbolnom odnosu. Ve nakon tri naa sastanka simptomi
su prestali pokazivati znakove povratka. Paradoksna in-
tencija je dokazala svoju djelotvornost i uspjenost; poka-
zala se kao tehnika kojom se relativno brzo dolazi do
uspjenog rjeenja, tako da mi nije ostavljala mnogo po-
sla.
154
U radu Farrisa, u njegovom matovitom pronalaenju
izlaza i rjeenja razliitih problema i sluajeva, sma-
tram najznaajnijom ideju da se postigne oputanje kroz
paradoksnu intenciju. David L. Norris, istraiva iz Ka-
lifornije, nainio je pokus koji potvruje da je paradok-
sna intencija na pravom putu. Pokusu je podvrgnut Ste-
ve S. koji se trudio da se aktivno opusti. Elektromio-
grafometar, kojim se koristim u svojim istraivanjima,
neprestano je pokazivao najvee vrijednosti (50 mikro-
ampera), dakle napetost je bila velika. To je trajalo sve
dok Steveu nisam rekao kako nema nade da e ikada
nauiti kako da se opusti i da je bolje da se pomiri s i-
njenicom da e itav ivot provesti u napetosti. Pet mi-
nuta kasnije Steve S. je iznenada rekao: 'Oh, boe, odu-
stajem/ U tom je trenutku kazaljka mjernog instrumen-
ta naglo pala na najniu vrijednost (10 mikroampera);
to se dogodilo takvom brzinom da sam pomislio kako
se itav spoj negdje iskopao. Steve S. je uspio da se
opusti upravo zato to to vie nije nastojao.
Edith Weisskopf-Joelson je ispriala slino iskustvo:
Nedavno sam imala priliku da upoznam transcenden-
talnu meditaciju. Odlazila sam na seanse, ali sam nakon
nekoliko tjedana odustala, jer osjeam da sama od sebe
spontano meditiram, ali kad se to od mene poinje tra-
iti, onda zapravo prestajem meditirati.
Videant consides!
LITERATURA
Agras, W. S. (ur.), Behavior Modification: Principles and Clinical
Applications. Boston, Little, Brown and Company, 1972.
Allport, G. W., Predgovor u V. E. Frankl, From Death-Camp to
Existentialism. Boston, Beacon Press, 1959.
Personality and Social Encounter Boston, Beacon Press, 1960.
Bandura, A,, Modelling Approaches to the Modification of Pho-
bie Disorders, u The Role of Leaming in Psvchoterapy. Lon-
don, Churchill, 1968.
155
Benedikt, F. M., Zur Therapie angst- und zwangsneurotischer
Symptome mit Hilfe der Paradoxen Intention und Dere-
flexion nach V. E. Frankl. Disertacija. Minhensko sveuilite,
1968.
Briggs, G. J. F., Courage and Identity. lanak proitan pred
Kraljevskim medicinskim drutvom, London, 5. travnja, 1970.
Buhler, C., and M. Allen, Introduction to Humanistic Psychology.
Monterey, Brooks-Cole, 1972.
Dilling, H., H. Rosefeldt, G. Kockott, and H. Heyes, Verhaltens-
therapie bei Phobien, Zwangsneurosen, sexuellen Strungen
und Schten. Fortschr. Neurol. Psychiat. 39, 1971, 293344.
Frankl, V. E. Zur geistigen Problematik der Psychotherapie.
Zentralblatt fr Psychotherapie, 10, 1938, 33.
Zur medikamentsen Untersttzung der Psychotherapie bei
Neurosen. Schweizer Archiv fr Neurologie und Psychiatrie,
43, 1939, 2631.
rztliche Seelsorge. Vienna, Deuticke, 1946.
Die Psychotherapie in der Praxis. Be, Deuticke, 1947.
The Pleasure Principle and Sexual Neurosis. International Jour-
nal of Sexology, 5, 1952, 12830.
Angst und Zwang. Acta Psychotherapeutica, 1, 1953, 11120.
The Doctor and the Soul: From Psychotherapy to Logotherapy.
New York, Knopf, 1955.
Theorie und Therapie der Neurosen. Be, Urban & Schwarzen-
berg, 1956.
On Logotherapy and Existential Analysis. American Journal
of Psychoanalysis, IS, 1958, 2837.
Beyond Self-Actualization and Self-Expression. lanak proi-
tan na Skupu o egzistencijalistikoj psihijatriji, Chicago, 13.
prosinca, 1959.
Paradoxical Intention: A Logotherapeutic Technique. American
Journal of Psychotherapy, 14, 1960, 52035.
Man's Search for Meaning: An Introduction to Logotherapy.
Boston, Beacon Press, 1962.
Logotherapy and Existential Analysis; A Review. American
Journal of Psychotherapy, 20, 1966, 25260.
Psychotherapy and Existentilism: Selected papers on Logothe-
rapy, New York, Washington Square Press, 1967.
The Will to Meaning: Foundations and Applications of Logothe-
rapy. New York, New American Library, 1969.
Gerz, H. O., The Treatment of the Phobie and the Obsessive-
Compulsive Patient Using Paradoxical Intention sec. Viktor
E. Frankl. Journal of Neuro psychiatry, 3, 6, 1962, 37587.
Experience with the Logotherapeutic Technique of Paradoxical
Intention in the Treatment od Phobie and Obsessive-Compul-
sive Patients. American Journal of Psychiatry, 123, 5, 1969,
54853.
Ginsberg, G. L., W. A. Frosch, and T. Shapiro, The New Impo-
tence. Arch. Gen. Psychiat., 26, 1972, 21&20.
156
Hand, I., Y. Lamontagne, and I. M. Marks, Group Exposure
(Flooding) in vivo for Agoraphobics. Brit. J. Psychiat., 124,
1974, 588602.
Hvens, L. L., Paradoxical Intention. Psychiatry & Social Sci-
ence Review, 2, 2, 1968, 1619.
Henkel, D., C. Schmook, and R. Bastine, Praxis der Psychothe-
rapie, 17, 1972, 236.
Huber, J., Through an Eastern Window. New York: Bantam
Books, 1968.
Jacobs, M., An Holistic Approach to Behavior Therapy. U A.
A. Lazarus (ur.), Clinical Behavior Therapy. New York, Brun-
ner-Mazel, 1972.
Kaczanowski, G., u A. Burton (ur.), Modern Psychotherapeutic
Practice. Palo Alto, Science and Behavior, 1965.
Logotherapy: A New Psychotherapeutic Tool. Psychosomatics,
8, 1967, 15861.
Kocourek, K., E. Niebauer, i P. Polak, Ergebnisse der klinischen
Anwendung der Logotherapie. U V. E. Frankl, V. E. von
Gebsattel and J. H. Schultz (ur.), Handbuch der Neurosen-
lehre und Psychoterapie. Mnchen, Urban & Schwarzen-
berg, 1959.
Kvilhaug, B., Klinische Erfahrungen mit der logotherapeutischen
Technik der Paradoxen Intention. lanak proitan pred
Austrijskim medicinskim drutvom za psihoterapiju, Be,
18. srpnja, 1963.
Lapinsohn, L. I., Relationship of the Logotherapeutic Concepts
of Anticipatory Anxiety and Paradoxical Intention to the
Neurophysiological Theory of Induction. Behav. neuropsv-
chiat., 3, 3- 4, 1971, 1224.
Lazarus, A. A., Behavior Therapy and Beyond. New York, Mc-
Graw Hill, 1$71.
Lehembre, J., L'intention paradoxale, procede de psychothera-
pie. Acta Neurologica et Psychiatrica Belgica, 64, 1964, 725
3i5.
Leslie, R. C., Jesus and Logotherapy: The Ministry of Jesus as
Interpreted through the Psychotherapy of Viktor FrankL
New York, Abingdon, 1965.
Lorenz, K., On Aggression. New York, Bantam, 1967.
Lyons, J., Existential Psychotherapy. Journal of Abnormal and
Social Psycholdgy, 62, 1961, 24249.
Marks, I. M., Fears and Phobias. New York, Academic Press,
1969.
The Origin of Phobie States. American Journal of Psychothe-
rapy, 24, 1970, 65276.
Paradoxical Intention. I n W. S. Agras (ur.), Behavior Modifica-
tion. Boston: Little, Brown and Company, 1972.
Treatment of Obsessive-Compulsive Disorders. U iz. H. H.
Strupp i sur., Psychotherapy and Behavior Change 1973. Chi-
cago, Aldine, 1974.
157
Masters, W. H., and V. E. Johnson, Principles of the New Sex
Therapy. Am. J. Psychiatry, 133, 1976, 54854.
Medlicott, R. W., The Management of Anxiety. New Zealand
Medical Journal, 70, 1969, 15558.
Muller-Hegemann, D., Methodological Approaches in Psychothe-
rapy. American Journal of Psychotherapy, 17, 1963, 55468.
Noonan, J. Robert, A Note on an Eastern Counterpart of
Frankl's Paradoxical Intention. Psychologia, 12, 1969, 147
49.
Ochs, J. M., Logotherapy and Religious Ethnopsychiatric The-
rapy. lanak za Socioloko drutvo Sveuilita u Villanovi,
Pensilvanija, 1968.
Pervin, L. A., Existentialism, Psychology, and Psychotherapy.
American Psychologist, 15, 1960, 305309.
Polak, P., Frankl's Existential Analysis. American Journal of
Psychotherapy, 3, 1949, 51722.
Rachman, S., R. Hodgson, i I. M. Marks, The Treatment of
Chronic Obsessive-Compulsive Neurosis. Behav. Res. Ther.,
9, 1971, 23747.
Raskin, David E., and Zanvel E. Klein, ^Losing a Symptom Thro-
ugh Keeping It: A Review of Paradoxical Treatment Techni-
ques and Rationale. Archives of General Psychiatry, 33, 1976,
548-55.
Reynolds, D. K., Morita Psychotherapy. Barkeley, University of
California Press, 1976.
Sahakian, W. S., i B. J. Sahakian, Logotherapy as a Personality
Theory. Israel Annais of Psychiatry, 10, 1972, 23044.
Solyom, L., J. Garza-Perez, B. L. Ledwidge, i C. Solyom, Para-
doxical Intention in the Treatment of Obsessive Thoughts:
A Pilot Study. Comprehensive Psychiatry, 13, 1972, 3, 291
97.
Spiegelberg, H., Phenomenology in Psychology and Psychiatry.
Evanston, Northwestern University Press, 1972.
Steinzor, B., u Psychiatry & Social Science Review, 3, 1969, 23
28.
Stewart, J. M., u Psychology and Life Newsletter, 1, 1, 1972, 5.
Tweedie, D. F., Logotherapy and the Christian Faith: An Evalu-
ation of Frankl's Existential Approach to Psychotherapy.
Grand Rapids, Baker Book House, 1961.
Ungersma, A. J., The Search for Meaning. Philadelphia, West-
minster Press, 1961.
Victor, R. G., i C. M. Krug, Paradoxical Intention in the Treat-
ment of Compulsive Gambling. American Journal of Psy-
chotherapy, 21, 1967, 80814.
Watson, J. P., R. Gaind, i I. M. Marks, Prolonged Exposure.
Brit. Med. J., 1, 1971, 1315.
Weisskopf-Joelson, E., Some Comments on a Viennese School
of Psychiatry. Journal of Abnormal and Social Psychology,
51, 1955, 701703.
158
The Present Crisis in Psychotherapy. The Journal of Psycho-
logy, 69, 1968, 10715.
Yamamoto, I. Die japanische Morita-Therapie im Vergleich zu
der Existenzanalyse und Logotherapie Frankls. U W. Bitter
(ur.), Abendlndische Therapie und stliche Weisheit, Stutt-
gart, Klett, 1958.
Yates, A. J., Behavior Therapy, New York, Wiley, 1970.
KAZALO IMENA I POJMOVA
Adams, E. Kim, 97
Adler, Alfred, 14, 21, 59, 91
Agorafobija, 11718, 14041
Agras, W. Stewart, 118
Agresivnost 24, 34, 64, 6667,
67 bilj., 93
Alkoholizam, 2526
Allen, Melanie, 61, 110
Allport, Gordon, 110, 117
American Journal of Psychi-
atry, 38
Arnold, Magda B., 45
Asketizam, 9293
Bacheis, Leonard, 14
Bacon, Yehuda, 37
Becker, E., 55
Bedoya, Elizabeth, :i8 bilj.
Behavior-terapija, 1214, 20,
112, 117118, 118119 bilj.,
119120, 123124,
r
145; flo-
oding, 146; modifikacija po-
naanja, 118119, 119 bilj.,
120, 122, 123, 153; produeno
izlaganje, 147
Benedikt, Friedrich M., 126,
129
Bertalanffy, Ludwig von, 50
bilj., 89
Besanica, v. Nesanica
Besmislenost, osjeaj ivo-
ta, 14, 15, 18, 2026, 40, 82,
85,86, 91, 94
Blagostanje, 18, 22
Bloch, Ernst, 86
Bog, 60
Bog podsvijesti: Psihoterapi-
ja i religija (V. E. Frankl),
11
Bol zbog gubitka smru, v.
Smrt
Brecht, Bertolt, 31
Brentano, Franz, 50, 62
Briggs, G. J. F., 124, 125
Brown, Bob, 38
Broyard, Anatole, 28
Buber, Martin, 6163, 126
Budunost, aktivizam , 106
107
Bhler, Charlotte 61, 74
Buhler, Karl, 62, 110
Burglass, Milton, E., 123
Burnett, Darreil, 115, 153
Byers, Warren Jeffrey, 96
Camus, Albert, 21
Casciani, 38
Centar za rehabilitaciju narko-
mana (Norco, Kalifornija),
26
161
Crumbaugh, James C., 23, 26,
29, 32, 36, 38
ovjekovo traganje za smi-
slom (V. E. Frankl), 125, 126
Dansart, Bernard, 23, 38
Demaskiranje, v. Raskrinkava-
nje
Demitologizacija neuroze, v.
Neuroza
Depersonalizacija, v. Razosob-
Ijenje
Depresija, v. Potitenost
Derefleksija, 34, 96, 110, 147
154
Determinizam, 42, 4446, 49,
57
Dijalog, 63, 69
Dilling, H., 111, 118
Dimenzija, 44, 59; ljudska ,
12, 2021, 3941, 40 bilj.,
42-46, 5354, 61, 93, 116
18; nooloka , 20, 44; psi-
holoka , 44
Djetinjstvo, 47, 47 bilj.
Doputenost u spolnom pona-
anju, 71
Dosada, 91
Drhtavica, v. Tresavica
Drutvena odgovornost, 88
Drutveno-ekonomska situacija
(stanje, poloaj), 19, 30, 38,
84
Drutvo, dokolice, 22, 31, 91;
industrijsko , 70; obilja,
18, 22, 31, 40, 50 bilj., 9192
Durlak, 38
Duevna bolest, 26, 8285
East Side Mental Health Cen-
ter (Bellevue, Wa), 24
Ebner Ferdinand, 6163
Egzistencijalizam, 11 , 21 22,
5253, 61, 98100, 106
Egzistencijska frustracija, 21,
23, 79, 91
Egzistencijska praznina, 21,
2326, 73-74, 78, 91, 94
Egzistencijski vakuum, v. Egzi-
stencijska praznina
Ehrentraut, Gustave, 153
Eibl-Eibesfeldt, Irenaeus, 76
Einstein, Albert, 32
Elektrookovi, 122
Emocija, 7172
Emocionalno otuenje, 71
Enureza, 119 bilj.
Erickson, Milton H., 137
Etiologija duevnih bolesti, 12,
21, 23, 29, 47, 58, 149, 151
Etnopsihijatrija, 145
Fabry, Joseph, B., 49, 49 bilj.,
129 bilj., 151
Farris, Claude, 15455
Fatalizam, 48, 68, 99
Fechtmann, Freddie, 25
Fenichel, O., 123
Fenomenologija, 57, 62, 63, 110
Fobija, 11115, 119-22, 124,
129, 138, 144 bilj., 145-47;
bijeg od straha, 11113, 147;
v. i Strah
Forstmeyer, Annemarie von,
25
Fraiser, Alvin R., 26
Frankl Library and Memora-
bilia, 33 bilj.
Freud, Sigmund, 1112, 14, 18,
21, 26, 4546, 59, 66, 70, 71,
77, 83, 91, 123, 141
Frigidnost, 79, 15253
Frosch, W. A., 14950
Furness, Pauline, 127
Gaind, R., 146
Gehlen, Arnold, 44
Gerz, Hans O., 111, 113, 123
162
Gestalt opaanje, 36
Ginsberg G. L., 14950
Goethe, Johann Wolfgang, 29,
56, 56 bilj., 8384
Goldstein, Kurt, 89
Goodwin, Brian, 84
Govor, 6162, 85, 85 bj .
Gray, R. N., 54
Grupna logoterapija, 26, 74,
13435
Gusenbauer, Ilona, 9495
Haley, Jay, 137
Halucinacija, 13839
Hand, I., 117
Harrington, Donald Szantho,
123
Hartmann, Nicolai, 45
Hvens, L. L., 123
Hays, 129 bj .
Heidegger, Martin, 44, 101
Heisenberg, Werner, 42
Henkel, D., 111
Hess, W. R., 67
Heyse, H., 118
Hiper-diskusija, 73
Hiper-intencija, 7273, 9597,
14748, 152
Hiperinterpretacija, 55
Hiper-refleksij a, 73, 147, 151,
152
Hipertrofija smisla, 58, 73
Hipnoza, 137
Hipokrizija, 70, 78
Hipotrofija smisla, 58
Histerija, 11618
Hodgson, R., 146
Hofsttter, Peter R., 64
Hlderlin, Friedrich, 83, 91, 92
bj .
Holmes, Robert M., 74, 74 bilj.
Homeostaza, 75, 89
Horn, Myron J., 151
Htjeti, 72; v. Volja
Huber, J., 139
Humanistika psihologija, 11,
61, 6365, 110
Humanizam, 11, 14, 57
Humor, 13, 11518, 132, 144
bilj.
Husserl, Edmund, 50, 62
Ifaluk-terapija, 145
Impotencija, 7980, 14851
Individualna psihologija, 59
Indoktrinacija, 64
Industrijsko drutvo, v. Dru-
tvo
Inferiornost, osjeaj , 59, 73,
91
Insomnija, v. Nesanica
Institut za logoterapiju (Berke-
ley, Kalifornija), 129 bilj.
Intencionalnost, 6263; inten-
cionalni predmeti, 50; svjes-
ni odnosi , 6263, 72
International Journal of Psy-
choanalysis, 11
Interpretacija samog sebe, 55
Intimnost, v. Senzualna blis-
kost
Jacobs, M., 111, 113, 120, 121
Jacobson, Robert L., 121
Jaspers, Karl, 106
Jezik, v. Govor
Johnson, V. E., 151, 152
Judd, 25
Kaczanowski, Godfryd, 110, 113,
14849
Kairos kvaliteta, 36
Katz, Joseph, 30
Kell, W. L., 49
Klaustrofobija, 12021
Klein, Zanvel E., 116
Kockott, G., 118
163
Kocourek, K., 110, 129, 13236
Koegzistencija, 6163
Komercijalizam (sport), 89
Kominost, v. Humor
Komunikacija, v. Saobraanje
Koncentracioni logori, 3233,
32 bilj., 33. bilj., 37, 41, 45,
87
Konformizam, 23
Kontracepcijska pilula, 80
Korzep, Robert L., 95
Kotchen, Theodore A., 32
Kratochvil, S 29, 38
Kreativnost, v. Stvaralatvo
Kreisky, Bruno, 22
Krippner, Stanley, 25
Krivica, 48
Kriza srednje dobi, 19 bilj.
Krug, Carolyn M., 110, 113
Kvijetizam, 9899, 106
Kvilhaug, Bjarne, 12, 14, 118
Lange, Johannes, 47
Lapinsohn, L. I., 119
Lazarus, A. A., 116, 118
Lehembre, J., 110
Leslie, Robert C., 110
Libidna hidraulika, 64
Libidna kateksa, 68
Lifton, Robert Jay, 94
Lijeenje smislom (V. E.
Frankl), 17 bilj.
Lijenik i dua (V. E. Frankl),
68, 140
Linn, Lawrence S., 25
Loch, Wolfgang, 14
Logos, 6263, 69
Logo-teorija, 35
Logoterapija, 11, 1214, 17,
2023, 26, 28, 3335, 41, 61,
9596, 99102, 106, 11012,
11720, 11819 bilj., 123,
126-40, 144 bilj., 145-47, 151,
153; derefleksija, 34, 96, 110,
147; grupna , 26, 74, 133
34; paradoksna intencija,
13, 34, 9596, 110-55
Logoterapijski institut SAD
(San Diego, Kalifornija), 95
Logo-test, 29
Lorenz, Konrad, 27, 42, 53, 66,
68, 80, 117
Lukas, Elisabeth S., 23, 29, 32,
39, 144 bilj.
Lunceford, Roland D., 38
Lyons, J., 110
Ljubav, 37, 39, 63, 6769, 72,
7581
Ljudska dimenzija, v. Dimenzi-
ja
Ljudske mogunosti, 2829,
3738, bilj., 65, 93
Ljudski fenomen, 5253, 61, 63,
66, 67, 72, 75, 76, 89, 93, 117
Ljudski potencijal, v. Ljud-
ske mogunosti
Ljutnja, 64
Maholick, Leonard T., 23, 29
Mandel, Jerry, 22
Marks, Isaac M., 111, 112, 146
Marshal, Karol, 24
Martin, Barbara W., 123
Maslow, Abraham H., 27, 30,
31, 76
Mason, Robert L., 38
Masovna neuroza, v. Neuroza
Masters, W. H., 151, 152
Masturbacija, 76, 77, 77 bilj.;
>3 nad enom, 69, 76
Meditacija, v. Razmiljanje
Medlicott, R. W., 110, 113, 137
Meier, Augustine, 38
Mentalna bolest, v. Duevna
bolest
Meshoulam, Uriel, 144
Meta-smisao, 60
Metaseksualnost, 76
Mirin, Steven M., 25
Mirovni pokret, 34, 6768
164
Mokrenje u krevet, v. Enureza
Monadologija, 64
Monod, Jacques, 59
Monogamija, 76
Moreno, Jacob L., 61
Morita-psihoterapija, 145
Mrnja, 6668, 67 bilj.
Mucanje, 11512425, 144
Mudrost, 57, 60
Muller-Hegemann, D., 110, 119
Murphy, Leonard, 38
Nacionalna komisija o zloupo-
trebi marihuane i droga, 25
Nacionalni institut za duevno
zdravlje, 29, 30
Nadrastanje, 38, 40 bilj. 65, 88
Napetost, 8993, 115
Nasilje, 86
Nasljee (nasljednost), 21, 47,
49
Nesanica, 13637, 142
Neurotina trijada, 2426
Neuroza, 12, 13, 18, 20, 29, 48,
52, 73, 84, 95, 111, 119; demi-
tologiziranje , 12; masovna
, 15, 21, 2324; nezapo-
slenosti, 22; noogena , 13,
2021, 91; opsesivno-kompul-
zivna , 110, 11215, 119
22, 124, 12936, 147; seksual-
na , 34, 7980, 14754; so-
ciogenetska , 2122
Neuroza nezaposlenosti, v. Ne-
uroza
Niebauer, K. E., 110, 129
Nietzsche, Friedrich Wilhelm,
83
Nihilizam, 5253, 87
Nikola Kuzanski, 43
Nita-osim, 53, 85
None more, 138
Noogena neuroza, v. Neuroza
Nooloka dimenzija, v. Dimen-
zija
Noonan, J. Robert, 145
Norris, David L., 155
Nowlis, Helen H., 25
Objektifikacija, 72
Ochs, J. M., 145
Odgoj, 91; popustljivost u ,
71, 91 bilj.
Odgovornost, 5758, 88, 106
Ontoloko razumijevanje sa-
mog sebe, 57
Opsesija bogohuljenja, 112 bilj.
Opsesivno-kompulzivna neuro-
za, v. Neuroza; borba protiv
, 11213
Oputanje, v. Relaksacija
Osjeaj manje vrijednosti, v.
Inferiornost
Osjeajnost, 70, 71, 85
Otuenje, 71
Otvaranje (due), 86
Ovisnost o drogi, 2426, 86
Padelford, Betty Lou, 24, 25
Padobranstvo, 97, 143
Pandeterminizam, 42, 46, 48
52, 56, 60
Paracelsus, 20
Paradoksna intencija, 13, 34,
9596, 11047, 118 bilj. 144
bilj., 15355; eksperimental-
na , 119; samostalna pri-
mjena , 13945
Pascal, Blaise, 57
Pavlov, Ivan Petrovi, 14
Pervin, Lawrence A., 110
Petrilovitsch, Nikolaus, 12, 13
Planinarenje, 9293
Planova, I., 29, 38
Platon, 98
Polak, Paul, 110, 129
Popielski, Kazimierz, 38
Popustljivost, v. Odgoj
Pornografija, 78, 150
165
Portmann, Adolf, 44
Potitenost, 24, 47, 49, 58, 142
43, 144 bilj.
preplavljivanje, v. Behavior-
-terapija, flooding
Preuranjena ejakulacija, v.
Spolnost
Privatnost ivota, 69
Prokrustova postelja, 14, 83
Prolaznost, 3637, 107; ivo-
ta, 98107
Promiskuitet, 6970, 77 bilj.,
78
Prostitucija, 70
Prolost, 100, 106
Protu-prijenos, 70
Psihijatrija, 11, 48, 82, 117, 123
24; 141; egzistencijalistika
, 11, 110; etnopsihijatrija,
145; humanizacija , 82; zen-
-psihijatrija, 13940, 145
Psihoanaliza, 1314, 2021, 28,
46, 4748 bilj., 5859, 66
67, 7071, 8384, 11415,
11819 bilj., 119, 12224
Psihodinamika, 13, 18, 20, 48,
66, 67, 8384, 123
Psihologija, 1112, 20, 27, 32,
4243, 5051, 58, 61, 62, 65
66, 83; dubinska , 27, 83;
humanistika , 11, 61, 63
65, 110; individualna , 59;
visinska , 2728
Psihosomatske bolesti, 52
Psiholoka dimenzija, v. Di-
menzija
Psihoterapija, 1113, 17, 25, 61,
11819 bilj., 128
Psihoterapija i egzistencijali-
zam (V. E. Frankl), 11
Psihoza, 21, 47, 5859, 83, 112,
13839
Pulse (medicinski asopis), 149
Puritanizam, 71
Purpose-in-Life test, 25, 29
Pynummootil, Abraham Geor-
ge, 125
Rachman, S., 146
Ramirez, Larry, 115
Raphael, Mary, 32
Raskin, David E., 116
Raskrinkavanje, 12, 13, 83, 84
Ray, 146
Razgovor, v. Dijalog
Razmiljanje, 70, 155
Razosobljenje, 12, 5152
Razotkrivanje, v. Raskrinkava-
nje
Razuzdanost, 71
Redukcionizam, 14, 17, 35, 52
54, 60, 75, 84, 85, 117
Refleksologija, 119
Reifikacija, 51, 72
Relaksacija, 73, 1-15, 155; pro-
gresivna , 121
Religija, 38, 4748 bilj.
Reynolds, David K., 145
Richmond, Bert O., 38
Rogers, Carl, 49
Romantinost, 76
Rosefeldt, H., 118
Ruch, 38
Ruven, A. K., 143
Sadanjost, 106
Sadiq, Mohammed, 116, 136
38
Sahakian, Barbara J, 152
Sahakian, William S., 151
Sallee, 38
Samoizraavanje, 62, 63, 69, 74,
8586
Samoodvajanje, 13, 46, 49, 67
bilj., 90 bilj., 117, 128
Samoostvarenje, 34, 90
Samotranscendencija, 13, 33,
44, 5051, 59, 6364, 67 bilj.,
166
69, 72, 74, 75, 79, 85, 90, 90
bilj., 117
Samoubojstvo, 18, 21, 24, 29,
40, 47, 68, 86, 87, 112
Saobraati je, 62
Sartre, Jean-Paul, 52
Scheler, Max, 44, 48
'Schoelpple, Clay, 97
Schopenhauer, Arthur, 91
Schulte, Werner, 90
Schultz, J. H., 73
Seksualna neuroza, v. Neuro-
za; borba za uitak, 14752
Selye, Hans, 90
Senzualna bliskost, 6971
Shapiro, T., 14950
Shean, Glenn D., 25
Sheen, Fulton J., 57
Sherif, Carolyn Wood, 34, 93
Shizofrenija, 82, 85 bilj., 138
39
Shrader, Raymond R., 32
Skinner, B. F., 14, 18, 51
Sloboda, 44-46, 48, 57, 65, 80
81, 88; volje, 42
Sluaj i nunosti (Jacques Mo-
nod), 59
Smanjivanje preosjetljivosti,
121
Smisao, 1722, 19 bilj., 2527,
3441, 5660, 63, 70, 73, 75,
79, 83, 8587, 91, 98100, 102
bilj., 102104, 11718; hiper-
trofija , 58, 73* hipotrofija
, 58; kraj nj i , 57, 86;
opstanka, 86; ^patnje, 32
33, 3741, 6566, 105; vo-
lja za , 13, 2635, 50, 58,
85, 91, 117
Smith, Virginia, 38
Smrt, 19, 38, 6566, 8788,
102105, 107109; bol zbog
gubitka smru, 65
Smrt Ivana Iljia (Lav Tol-
stoj), 38, 88
Smrt, posljednji stupanj rasta
(Elisabeth Kubler-Ross), 38
Snovi, 13738
Sociogenetska neuroza, v. Ne-
uroza
Sokratski dijalog, 102105
Solyom, L. J., 111, 113, 119, 136
Spavanje, 13738
Spiegelberg, H., 62, 110
Spolna neuroza, v. Seksualna
neuroza
Spolnost, 21, 34, 6873, 7581,
9394, 14752; depersonali-
zacija , 78; frigidnost, 79
80, 14853; inflacija 78;
preuranjena ejakulacija, 153
54; vaginizam, 154; zahtjev
z a
_ 14951
Sportovi, 8997
Srea, 1820, 34, 40, 65, 72, 79,
94
Sredstva za umirenje, 6566
Strah, 11119; od straha,
111, 146; bijeg od , 11113,
146; od letenja, 114, 120
21; trema, 11314, 12223;
od znojenja, 127
Stres, 9092
Stvaralatvo, 83, 85, 106
Stvarnost, 36, 4243, 63, 65,
7576, 98101, 107108
Subhumanizam, 14, 75, 117
Sugestija, 12327
Supstitucija simptoma, 12, 120
Susret (encounter), 6174, 76
Sveti Augustin, 98
Svijest, 53
ovinizam (u sportu), 89
Teleologija, 60
Tenzija, v. Napetost
Teorija motivacije, 27, 31, 75,
89, 93
167
Teorija nagona, 12 bilj.
Terapijske tehnike, 14647
Testovi, 23, 25, 29, 38, 39, 68,
120, 12326, 13536
Tijelo-dua problem, 42, 44
Tikovi, 12526
Tjeskoba, predosjeaj , 111,
11819, 12124, 144 bilj., 149,
150, 153
Toma Akvinski, 43
Totalitarizam, 23
Tradicije, 2324, 3536
Trankvilizeri, v. Sredstva za u-
mirenje
Transcultural psychiatry, 138
Treniranje (sport), 9596
Tresavica, 116
Tuga, 6566
Tweedie, Donald F., 110
Ungersma, Aaron J., 110
Usamljenost, 6970
Uspjeh, 3941
Utjecaj etnike pozadine, spol-
nosti i zamiljene slike oca
na odnos izmeu narkoma-
nije i svrhe ivota (Betty
Lou Padelford), 2425
Uvjetovanje, 15, 4855, 84, 119;
uvjetni refleks, 15,50,54,119
Vaginizam, 15455
Valins, 146
Vich, Miles A., 27 bilj.
Victor, Ralph G., 110, 113
Visinska psihologija, v. Psiho-
logija
Vjera, v. Religija
Vogelson, 145
Volja, 72
Volja za smisao, v. Smisao
Vrijednosti, 2223, 3537, 54
55
Wallace, 145
Watson, J. P 14, 146
Weisskopf-Joelson, Edith, 55,
58, 110, 111, 113, 123, 155
Wilder, Joseph, 54 bilj.
Wundt, Wilhelm, 65
Yalom, Irvin, 70
Yamamoto, I., 145
Yarnell, Thomas D., 38
Yates, A. J., 136
Young, Diana D., 23, 38
Zamjena simptoma, v. Supsti-
tucija simptoma
Zatoenik ratnih logora, 33
Zen-psihijatrija, v. Psihijatrija
Zloin, 4849
Znanost, 56, 5960; pluralizam
, 4243
mirkanje, 125, 126
Muradif Kulenovii
SMISAO IVOTA I BOLEST
Viktor Frankl j e poznato ime u svijetu, j ednako meu psi-
hi j at ri ma, psi hot erapeut i ma, filozofima kao i meu i rokom
italakom publ i kom. Djela su mu prevedena na mnoge je-
zike. U neki m zeml j ama j e prihvaena i ve se u pr aksi pri-
mj e nj uj e njegova psi hot erapi j ska met oda koj u naziva logo-
t erapi j om, t o u slobodnom pri j evodu znai lijeenje smi-
slom. U predgovori ma nj i hovi m knj i gama obino ga pred-
st avl j aj u kao profesora neurologije i psi hi j at r i j e na Bekom
sveuilitu i pri t ome se ne pr oput a spomenut i da j e i pro-
fesor logoterapije na United States International. Univer-
sity u Kalif orni j i (SAD), kao i predava na velikom br oj u
uvenih sveuilita.
Za nas j e zanimljivo spomenut i da se Frankl smat ra osni-
vaem tree psi hi j at ri j ske kole u Beu. Svakako j e u t om
redosl i j edu na prvom mj est u Freud, zatim Adler i, konano,
Frankl. Viktor Frankl ne osporava da j e poeo kao Adlerov
uenik. U pokuaj u usporedbe ove dvojice psi hot erapeut a,
Bi rnbaum isitie da Franklov parareligi'jski stav u r adu s
paci j ent i ma proi st j ee iz Adlerova kosmikog osj eaj a.
Viktor Frankl polazi od shvaanj a egzistencijalista koji,
poj ednost avnj eno reeno, odbacuj u iskljuivost metafizikog
bavl j enj a esencijom, i u osnovnoj postavci istiu da egzisten-
ci j a pret hodi esenciji. U sredi t u nj i hova i nt eresa nalazi se
ovjek koj i ivi u sasvim konkret nom, odreenom odsj eku
vremena i kr aj nj e j e odgovoran i angairan u svakom trenut-
ku svog post oj anj a. Filozofi, psiholozi, psi hi j at ri i psihotera-
peut i koj i su prihvatili u svojem r adu egzistencijalizam kao
169
prakt i no usmj er enj e r azmat r aj u samospoznaj u i uope po-
st oj anj e kao net o to se nepreki dno razvija, pojaviijuje: o-
vj eka ne t r eba pr omat r at i kao zbir st at i ki h tvari ili mehani-
zama, ovjek j e u st al nom razvoj u i (neponovljivom kr et anj u.
itajui esej e koj e nam Frankl nudi u knj i zi Neuj an va-
paj za smislom upoznaj emo aut orovu mi saonu ori j ent aci j u
i iz toga t erapi j sku met odu l ogot erapi j u koj a j e naj bl i a
stavovima egzistencijalista, koj i slijede razvoj nu liniju Jas-
persa i dal j e Gabriela Marcela. Viktor Frankl , kao Jaspersov
uenik, smat r a da duh ne moe oboljeti, ot uda i nj egov po-
sebni psi hot erapi j ski pr i st up, j er kod njegovih se paci j enat a,
ili t oni j e psi hi j at ri j ski h poremeaj a, ne radi o bolesit ilego o
izgubljenom ili uope nepr onaenom smislu ivota. S ovak-
vim shvaanj em Viktor Frankl se ni t a ne pomi e od shvaa-
nj a Tome Akvinskog i neot omi st a koj i s mat r aj u da duh ne
moe obol j et i kao to dua ne moe podlei ili biti podvrgnut a
r aspadanj u.
Viktor Frankl j e zanimljiva poj ava meu filozofima i u iz-
vj esnom smislu di sonant na linost meu psi hi j at ri ma. Svojim
radom pr i dr uuj e se onim znanstvenicima koj i pot vr uj u kri-
zu psi hi j at ri j e kao znanosti koj a nema nikakvog osnovnog
apri ornog plana.
Neki marksi st i , naroito iz SSSR, smat r aj u Frankl a kao i
ostale pristalice egzistencijalistike analize pr odukt om ma-
t eri j al i zmu nepri j at el j ske filozofije, subjektivno-idealistike
teorije, ija j e pr i mj ena u psi hi j at ri j i t et na i bespl odna.
Frankl, osobno, ni j e nimalo neprakt i an ovjek: veoma j e
komuni kat i van i dobar propagat or svojih shvaanj a i doiv-
l j aj a svijeta. Kod nas su mu prevedene ve dvije knjige:
j edna koj a j e u svijetu poznat a pod naslovom ovjekovo
t raenj e smisla, u nas ima neto komerci j al ni j i naslov Za-
to se nisite ubili?, a sadri njegove osniovne stavove i za-
pi se o nacistikom logoru gdj e j e proivio etiri godine za
vri j eme rat a, te druga s naslovom Bog podsvijesti Psiho-
t er api j a i religija.
1
Knj i ga Neujan vapaj za smislom, s podnaslovom Psi-
hot erapi j a i humanizam, sadri sve bi t ne odlike mi saona
i prakt i na usmj er enj a svojega aut ora. U osam esej a Frankl
r azr auj e svoje odnose pr ema neki m kl j uni m probl emi ma
naeg vremena koj i nas potiu na razmi l j anj e svojim
snanim polemikim t onom o stanovitim druitvenim poja-
vama u j avnom pa i znanstvenom, suvremenom ivotu. Ovdje
1
Vidi biljeke na str. 11 i 125.
170
je i st aknut a namj er a aut ora da se odredi pr ema nj i ma, da
da svoj sud i ukae na mogue posljedice i i shode takvih
poj ava ako i m ne posvetimo pot r ebnu panj u.
0 Vi kt oru Franiklu bi smo s pravom mogli rei da j e on
angairani znanstvenik u naem vremenu bez obzira na pri-
rodu njegova opr edj el j enj a i pot i caj a koj e j e u osnovi ljud-
sko i puno skrbi za sudbi nu l j udske jedinke, za nj eno duhov-
no osmiljen j e u vremenu koj e ba ni j e sent i ment al no pr ema
ovj eku i njegovoj srei.
Logoterapija j e pr i mi j enj ena Franklova filozofijska teori-
j a u psi hot erapi j skoj praksi, ona kao i sve ostale inovacije
i t eori j ski pri st upi u l i j eenj u emotivno poremeeni h izaziva
mnot vo razliitih sudova: pri hvaanj a i odbi j anj a. No bez
obzira na sve prigovore Frankl se svojom t eori j om i psiho-
t erapi j skom t ehni kom ukl j ui o u pokuaj e da se pomogne
ovjeku u njegovim nevol j ama r, to ni j e bez st varne osnove,
pol^uao j e da ovjeku u naj t ei m moment i ma izgubljenosti
svojim pr i st upom ipak pomogne u okviru svoje ' teorijske
spoznaj e i prakt i nog umi j ea da se osloni na mogue svoje
snage i t ako pronae smisao svojeg ivota. To ni j e nimalo
lak zadatak, ali u svojim br oj ni m prakt i ni m i skust vi ma on
pokazuj e da ga je mogue ostvariti. Njegovo prakt i no us-
mj er enj e i t eori j ske spoznaj e doilaze 'iz njegovih osobni h do-
i vl j aj a: kod nj ega susreemo snane doj move iz i t anj a
ruske l i t erat ure (Dostojevski, Tolstoj i drugi) s j edne st rane
i dramat i na suoen j a s naj st r ani j om st varnost i u nacisti-
kim logorima; sve j e to st opl j eno s nj egovom proni cavom
naravi dj eaka koji j e izaao iz rodi t el j ske kue sa sigur-
nou da j e voljen i da moe voljeti, i u t om osnaenj u on
je bio u ' stanju da t rai i vidi smisao ivota: t o j e preporu-
ivao i drugima. Meutim, post oj e l j udi koj i za t o ni su pri-
pravl j eni i koj i t o ne mogu postii bez osl anj anj a na druge,
bez sloenijih samoi st rai vanj a i pomoi drugi h psihotera-
pi j ski h pri st upa.
Frankl se est o pokuava u svojim radovi ma odreivati
ili usporeivati sa psihoanalitikim uenj em. Suprot st avl j a
se oni ma koj i psihoanalizi pr edbacuj u njezin, talkozvani, pan-
seksualizam, i kae: Ja sumnj am da li j e t a j prigovor bio
uvijek opravdan. Ali neposredno nakon toga dodaj e: Psi-
hoanaliza se zasniva na jo opasni j oj pret post avci naime,
na ' pandet ermmi zmu' , pod tim mislim gledite koj e se ne
obazire na ovjekovu sposobnost da zauzme stav pr ema bilo
kakvim uvj et ovanost i ma. ovjek ni j e sasvim uvj et ovan i
sasvim odreen, nego on sebe odr euj e bilo t ako da pred
uvj et i ma poput a ili t ako da im se hr abr o odupire. Drugim
171
ri j ei ma, ovjek na kr aj u kraj eva sam sebe odr euj e, ovj ek
ne egzistira naprost o, nego uvi j ek odl uuj e kakva e njegova
egzistencija biti, t o e on u slijedeem asu postati. (V.
Frankl , Zato se niste ubili?)
Psihoanaliza ni j e svj et onazor i psihoanaliza zaht i j eva mir-
ni j i i razloniji pr i st up od onoga poj ednost avnj enoga pa i
ovoga Franklova. Bolestan ovj ek, poremeen ovj ek u svo-
j em psihoseksualnom i psi hosoci j al nom smislu ni j e u st anj u
da se odredi; psihoanaliza nast oj i da ga dovede u ' stanje u
koj em bi se mogao odrediti. Franklovo shvaanj e i filozofij-
sko uvj er enj e vrijedi, ali ne j ednako za sve l j ude. Zat o Frank-
love pr epor uke moemo pri hvat i t i , ali samo u izvjesnim si-
t uaci j ama i za izvjesne l j ude, ali ne za sve. Njegovo parafra-
zi ranj e Nietzschea to me ne ubi ui ni me (jaim ni j e
uvijek prihvatljivo; oni koj i se bave psi hot erapi j om dobr o
znaj u da ni j e uvijek tako.
ivotni smisao za koj i toliko pl edi ra Viktor FiranM mno-
gima j e t eko dokuiv: svaki j e ovj ek osobno i posebno
pozvan da ostvari svoj ivot; pr ema l j udski m st andardi ma,
t o podrazumi j eva radost i zadovoljstvo, ivot se ost var uj e
radom, ui vanj em ivotnih radost i ali ni pat nj a ne izostaje.
Uivanje u ivotnim poj avnost i ma i odreenost i ma moe bi t i
omet ano koenj i ma i vlastitim nemogunost i ma, koj e dovode
u pi t anj e smisao ivota. Frankl istie dvi j e nevol j e u mnot vu
drugi h: seksualnu nemo mukar aca i seksual nu hl adnou
ena, uproeno bi biilo rei, kako on obj anj ava da j e t o
zbog hi per4nt enci j e ili hiper-refleksije. Da, moe se desiti f
ito, ali mrea uzroka j e daleko kompl i ci rani j a i uzeti ovo kao
jedini ili ei uzrok, bilo bi veliko poj ednost avnj enj e i po-
jave i ovjeka.
Freud j e davno negdj e zapisao da j e ovjek koj i se zapita
za smisao ivota ili bol est an ili na pr agu ozbiljne bolesti. Iz-
lino bi bilo s ovom izrekom se sporiti j er bioloki, psihiki
i socioloki l j udski st andardi to pot vr uj u. Ovo pi t anj e moe
post oj at i samo kao kadenca l j udski h r azmi l j anj a i filozo-
fi j ski h nagaanj a. ovjek ovo pi t anj e obino post avl j a samo
u predasi ma svojega ost vari vanj a i pot vri vanj a u povije-
snom bi vanj u, inae j e ono u suprot nost i sa ivotom i zdrav-
ijem, u suprot nost i s post oj anj em i razvoj em l j udske vrste.
Pi t anj e o smislu ivota uvi j ek je, na neki nain, refl eksi j a
bolesti i poraza u procesu ost vari vanj a l j udske jedinke, da-
kle, odraz nesklada i sa sami m sobom*
172
Uz sve ove pri mj edbe, Viktora Frankl a t reba uzeti veoma
ozbiljno u svijetu suvremene civilizacije, u koj oj j e ovjek
zbog izolacije i neoekivanih pr omj ena, sa slabim duhovni m
i psihikim snagama, napr ost o izloen t r aganj u za l j udski m
i moral ni m smislom zbivanja, i esto osobno nesposoban da
nae odgovor t e zapada u krize. Frankl pokuava nai izlaze
i upuuj e na r j eenj a, koj a tek u zajednici s dr ugi m pristu-
pi ma mogu pomoi ot kl anj anj u tegoba j edi nke ali ne i rje-
enj u probl ema suvremenog svijeta.