You are on page 1of 24

1

1

Beskonani redovi







1.1 BROJEVNI REDOVI


Beskonani brojevni red (numeriki red, red sa konstantnim lanovima) predstavlja sumu
svih lanova nekog beskonanog brojevnog niza { }
k
u :
L L + + + + =

=
k
k
k
u u u u
1 0
0
(1.1)
Zbirove

=
= + = =
n
k
k n
u s u u s u s
0
1 0 1 0 0
, , , K (1.2)
nazivamo parcijalni zbirovi. Kaemo da je red konvergentan, ako postoji granina
vrednost:

=

= =
0
lim
k
k n
n
u s s (1.3)
koju zovemo zbir beskonanog reda. U suprotnom, kaemo da je red divergentan.
Ostatak reda je razlika njegovog zbira i parcijalnog zbira s
n
prvih (n+1) lanova
(1.2) :
L + + = = =
+ +

+ =
2 1
1
n n
n k
k n n
u u u s s R (1.4)
i ako je red konvergentan, on oigledno tei nuli kada n neogranieno raste:
0 lim =

n
n
R (1.4a)

2
Primeri:
Harmonijski red L L + + + + +
k
1
3
1
2
1
1 je divergentan, jer je njegova suma beskonana.
Geometrijski red L L + + + + +
k
2
1
4
1
2
1
1 je konvergentan i njegova suma je jednaka 2 :

1
2
1
1
2
1
1
1
1
1

=
+
+
n
n
n
q
q
s , 2
2 1
1
2
1
lim
0
=

= =

=

k
k n
n
s
Ako je red konvergentan oigledno je da njegov opti lan
n
u mora da tei nuli kada
n (vidi 1.4a), pa je to neophodan uslov da red bude konvergentan, ali ne i dovoljan
(uoi napr. divergenciju harmonijskog reda). Iz jednaina (1.3)-(1.4) proizilazi da je potreban
i dovoljan uslov konvergencije reda da njegov ostatak R
n
tei nuli kad n neogranieno raste
(1.4a) to znai da se za svaki proizvoljno mali pozitivan , moe nai takav broj N da vai:
) ( , < = N n s s R
n n
(1.4b)
Ako je red iji su lanovi apsolutne vrednosti lanova nekog konvergentnog reda (1.1):
L L + + + + =

=
k
k
k
u u u u
1 0
0

takoe konvergentan, onda kaemo da je red (1.1) apsolutno konvergentan. Ako to nije
sluaj onda kaemo da je red uslovno konvergentan. U Tab. 1.1. date su sume nekih
konvergentnih brojevnih redova.
Neka svojstva apsolutno konvergentnih redova [ Bronstein ]
Sabiranje i oduzimanje
Apsolutno konvergentni redovi se mogu sabirati i oduzimati lan po lan, a suma
rezultujueg reda jednaka je zbiru (razlici) suma redova koji se sabiraju (oduzimaju). Ovo
vai i za uslovno konvergentne redove.
Mnoenje
Apsolutno konvergentni redovi se mogu meusobno mnoiti kao polinomi, a suma
rezultujueg reda jednaka je proizvodu suma.
Ako se mnoe dva konvergentna reda, a bar jedan on njih je i apsolutno konvergentan,
tada je rezultujui red konvergentan, ali ne obavezno i apsolutno konvergentan.

Primer:
Red pod rednim brojem 5. u Tab. 1.1. predstavlja razliku 2. i 4. reda u istoj tabeli. Zaista:
3


( )( )
L L
L
4 4 4 3 4 4 4 2 1
L
43 42 1 43 42 1 43 42 1
L L
+
+ +
+ +

+

+

= +
+

+
+

2 1
1
5 4 3
1
4 3 2
1
3 2 1
1
) 2 (
1
) 1 (
1
5 3
1
4 3
1
4 2
1
3 2
1
3 1
1
2 1
1
5 3
1
4 2
1
3 1
1
4 3
1
3 2
1
2 1
1
n n n
n n n n

Tako je njegova suma jednaka razlici suma 2. i 4. reda:

4
1
4
3
1 = = s

Tabela 1.1. - Sume nekih brojevnih redova

1.

( )
4 9
1
7
1
5
1
3
1
1
1 2
1
0

= + + =
+

=
L
n
n
n

2.

( ) ( )( )
1
4 3
1
3 2
1
2 1
1
2 1
1
1
1
0 1
= +

=
+ +
=
+


=

=
L
n n
n n n n

3.

( )( ) 2
1
7 5
1
5 3
1
3 1
1
1 2 1 2
1
1
= +

=
+

=
L
n
n n

4.

( )( ) ( ) 4
3
5 3
1
4 2
1
3 1
1
2
1
1 1
1
1 2
= +

=
+
=
+


=

=
L
n n
n n n n

5.

( )( ) 4
1
5 4 3
1
4 3 2
1
3 2 1
1
2 1
1
1
= +

+

+

=
+ +

=
L
n
n n n

6.

6 4
1
3
1
2
1
1
1
2
2 2 2
1
2

= + + + + =

=
L
n
n

7.

( ) ( )
( ) 12 4
1
3
1
2
1
1
1
1 1
2
2 2 2
0
2
1
2
1

= + + =
+

L
n
n
n
n
n n

8.

( ) ( ) 8 7
1
5
1
3
1
1
1 2
1
1 2
1
2
2 2 2
0
2
1
2

= + + + + =
+
=

=
L
n n
n n

9.

90 4
1
3
1
2
1
1
1
4
4 2 4
1
4

= + + + + =

=
L
n
n

4

1.1.1 Kriterijumi konvergencije redova sa pozitivnim
lanovima
Podesetimo se dva kriterijuma za konvergenciju brojnih redova sa pozitivnim lanovima
( 0 >
n
u ):
Dalamberov kriterijum kolinika :
Neka je

n
n
n
u
u
1
lim
+

=
Tada, ako je :

=
>
<

odgovor daje ne krit.


n divergenta je red
an konvergent je red
, 1
, 1
, 1
(1.5a)
Koijev koreni kriterijum:
Neka je

n
n
n
u q

= lim
Tada, ako je :

=
>
<
odgovor daje ne krit.
n divergenta je red
an konvergent je red
, 1
, 1
, 1
q (1.5b)
Primeri:
Za geometrijski red, L L + + + + +
k
2
1
4
1
2
1
1
Dalamberov kriterium: Koijev kriterijum:
2
1
2 2
2
lim
2
1
2
1
lim
1
=

=

+

n
n
n
n
n
n
,
pa je red konvergentan
,
2
1
2
1
lim =

=

n
n
n
q
pa je red konvergentan


5
Za harmonijski red, L L + + + + +
k
1
3
1
2
1
1

Dalamberov kriterium: Koijev kriterijum:
1
1
lim
1
1
1
lim =

+
=

+
=

n
n
n
n
n n
,
pa nema odgovora
1 , 0
1
1
lim ) prav. Lopitalovo (
ln
lim ln
1
lim ln ,
1
lim
= =

=
=

=


q
n
n
n
n
n
q
n
q
n
n n
n
n

pa nema odgovora

Koijev integralni kriterijum
Posmatrajmo red sa pozitivnim lanovima iji je opti lan,
) (n f u
n
=
i neka je funkcija ) (x f definisana i neprekidna u intervalu < < x c . Tada, ako je
nesvojstveni integral (Dodatak C),

c
dx x f ) (
konvergentan, posmatrani red je konvergentan, a ako je integral divergentan, divergentan je i
posmatrani red.
Primeri:
1. Za harmonijski red imamo x x f 1 ) ( = i on je divergentan, jer,
= =

1 1
ln x
x
dx

2. Konvergencija reda

=1
2
1
n
n

se ne moe utvrditi Dalamberovim ili Koijevim kriterijumom, poto njihova primena daje
jedinine vrednosti kriterijuma i q (1.5a,b). Red je konvergentan, jer primena Koijevog
kriterijuma daje:
1
1
1 1
2
=

x x
dx

6

1.1.2 Alternativni redovi
To su redovi iji lanovi imaju naizmenino pozitivan i negativan predznak:
0 ,
2 1 0
> +
k k
u u u u u L m L (1.6)
Lajbnicov kriterijum za konvergenciju alternativnog reda je :
i 0 lim
2 1 0
u u u u u
k k
k
L L > > > > > =

(1.6a)
Za ostatak R
n
alternativnog reda vai da ima znak prvog odbaenog lana u
n+1
i
da je po apsolutnoj vrednosti manji od njega:

1 +
< =
n n n
u s s R (1.7)
Primer:
Red L L + + + +
+
k
k
1
) 1 (
4
1
3
1
2
1
1
1

je, u skladu sa Lajbnicovim kriterijumom, konvergentan i za ostatak reda vai:
1
1
+
<
n
R
n

On nije apsolutno, ve samo uslovno konvergentan, jer red apsolutnih vrednosti njegovih
lanova je harmonijski red, koji je divergentan.
1.2 FUNKCIJSKI REDOVI
Funkcijski red (red funkcija) je red iji su lanovi funkcije iste promenljive:

=
+ + + + + =
0
2 1 0
) ( ) ( ) ( ) ( ) (
k
k k
x u x u x u x u x u L L (1.8)
Njegov parcijalni zbir ) (x s
n
je suma prvih (n+1) lanova reda:

=
=
n
k
k n
x u x s
0
) ( ) ( (1.9)
Oblast konvergencije funkcijskog reda (1.8) je skup svih onih vrednosti x, koje
pripadaju zajednikoj oblasti definisanosti svih funkcija ) (x u
k
, za koje konvergiraju
dobijeni brojevni redovi, tj. za koje ostatak reda ) (x R
n
tei nuli kada n neogranieno raste
(vidi jedn. 1.4b):
7
) , ( , ) ( ) ( ) ( x N n x s x s x R
n n
> < = (1.10)
Jasno je da granini broj N u ovoj definiciji konvergencije niza { } ) (x R
n
zavisi ne samo od
malog broja , ve i od zadate vrednosti x.
Najpoznatiji tipovi funkcijskih redova su:
stepeni red, kod koga je lan reda stepena funkcija (Pogl. 1.3) i
trigonometrijski red, iji su lanovi sinusne ili kosinusne funkcije (Dodatak B)

Ravnomerna konvergencija
Razlikujemo sledea dva sluaja konvergencije funkcijskog reda:
Ravnomerna (uniformna) konvergencija funkcijskog reda, kada se moe nai
takav broj N koji obezbeuje konvergenciju (1.10) za bilo koju vrednost x iz oblasti
konvergencije, tj. kada on ne zavisi od x, ve samo od . Dakle, sve funkcije ) (x R
n
, za
N n > lee u pojasu irine 2 oko krive ) (x s u celoj oblasti konvergencije reda.
Neravnomerna (neuniformna) konvergencija, kada se ne moe nai jedinstven
broj N takav da relacija (1.10) vai u celoj oblasti konvergencije reda. Tada postoji bar jedna
vrednost x u oblasti konvergencije, za koju vai:
> ) (x R
n

bez obzira koliko veliko N se izabere. Dakle, ma koliko N uzeli veliko, nai e se bar jedna
vrednost x u kojoj e funkcija N n x R
n
> ), ( da "izae" izvan pojasa irine 2 oko krive ). (x s
Primer:
Red

=
= + + + +
0
3 2
! ! 3 ! 2 ! 1
1
n
n
n
x x x x
L je konvergentan za sve vrednosti < < x i
njegov zbir je
x
e x s = ) ( (vidi Tab. 1.2.). On je ravnomerno konvergentan u svakoj konanoj
oblasti c x < . Naime, ostatak reda dat je Lagranovom formulom ( jedn. 1.24 za 0
0
= x ):
x e
n
x
x R
n
n
<
+
=

+
,
)! 1 (
) (
1

i oigledno je da u sluaju konane oblasti c x < vai:

c
n
n
e
n
c
x R
)! 1 (
) (
1
+
<
+

Poto )! 1 ( + n bre raste sa n od
1 + n
c , izraz na desnoj strani nejednakosti se moe napraviti
manjim od za dovoljno veliko N n > , pri emu N ne zavisi od x . Meutim to ne vai u
celoj oblasti konvergencije < < x , jer koliko god uzeli veliki broj n, moe se nai
dovoljno veliko po apsolutnoj vrednosti x, da bude:
8
x e
n
x
x R
n
n
< >
+
=

+
,
)! 1 (
) (
1



Vajertrasov (Weierstrass) kriterijum ravnomerne konvergencije
Funkcijski red (1.8) konvergira ravnomerno (uniformno) u zadatoj oblasti, ako se moe
pronai takav konvergentan red sa konstantnim lanovima

=0 n
n
c , da za sve vrednosti x u
toj oblasti vai:

n n
c x u ) ( (1.11)
Za red

=0 n
n
c kaemo da je majorantni red za posmatrani funkcijski red.

Primeri:
Redovi

=1
2
sin
n
n
nx
i

=0
2
cos
n
n
nx
su ravnomerno konvergentni u celoj oblasti
< < x , jer su njihovi majorantni redovi :

=1
2
1
n
n
i

=0
2
1
n
n
konvergentni.

Svojstva ravnomerno konvergentnih redova
Neprekidnost. Ako su funkcije ,... 1 , 0 ), ( = n x u
n
neprekidne u oblasti ravnomerne
konvergencije reda (1.8), onda je i njihov zbir ) (x s neprekidna funkcija u toj oblasti. Ako red
ne konvergira ravnomerno u nekoj konanoj oblasti, onda njegov zbir ) (x s moe imati prekide
u toj oblasti.
Integracija i diferenciranje. U oblasti ] , [ b a ravnomerne konvergencije, red se moe
integraliti lan po lan:

=
=
0
0
0
0 0
] , [ , , ) ( ) (
n
x
x
n
x
x
n
n
b a x x dt t u dt t u (1.12a)
Isto tako, uniformno konvergentan red se moe i diferencirati lan po lan,
] , [ , ) ( ) (
0 0
b a x x u x u
n
n
n
n
=

=
(1.12b)
ako se tako dobija uniformno konvergentan red.
9
Sada vidimo znaaj ravnomerne konvergencije: ona omoguuje diferenciranje i integraciju
reda, lan po lan.
Redovi funkcija vie nezavisno promenljivih
Definiciju funkcijskog reda nije teko proiriti na sluaj vie nezavisno promenljivih,
recimo:

=
+ + + + + =
0
2 1 0
) , ( ) , ( ) , ( ) , ( ) , (
k
k k
y x u y x u y x u y x u y x u L L (1.13)
kao i navedena svojstva i kriterijum ravnomerne konvergencije.
PRIMER 1.1 Red
[ ] x n t n
n
t x y
n
n
+ +
+

=
) 5 . 0 cos( ) 5 . 0 ( exp
) 5 . 0 (
) 1 (
2 ) , (
0
2 2
(1.14)
se dobija kao reenje bezdimenzione diferencijalne jednaine nestacionarnog
jednodimenzionog prenosa toplote kroz ravan sloj velike povrine [ ]:
1 0 , 0 ,
2
2
< < >

x t
t
y
x
y
(1.15)
x - bezdimenziona prostorna koordinata u pravcu prenosa toplote ;
0 = x : sredina ravan sloja ; 1 = x : desna granina povrina,
t - bezdimenziono vreme,
y - bezdimeziona temperatura ( 1 0 y ),
0
0
T T
T T
y
p

=
T temperatura u sloju ;
0
T temperatura granine povrine;

p
T poetna uniformna temperatura sloja,
sa graninim uslovima:
1 0 , 1 ) 0 , ( < = x x y (1.15a)
0 , 0 ) , 0 ( > = t t y (1.15b)
0 , 0 ) , 1 ( > = t t y (1.15c)
a) Primenjujui Vajertrasov kriterijum, pokazati da je posmatrani red (1.14) ravnomerno
konveregentan u oblasti: 0 , 0 > c t x , gde je c neki konano mali broj.
b) Pokazati da red zadovoljava datu diferencijalnu jednainu i granine uslove (1.15-
1.15c).
10
a) Poto je,
[ ] 0 , 0 ,
) 5 . 0 (
1
) 5 . 0 cos( ) 5 . 0 ( exp
) 5 . 0 (
) 1 (
2 2

+
+ +
+

t x
n
x n t n
n
n
,
jedan majorantni red za posmatrani funkcijski red je:

=
+
0
5 . 0
1 2
n
n

Jasno je da se on u pogledu konvergencije ponaa kao harmonijski red, jer,
=

+


=

=

0 0
1
lim
5 . 0
1
lim
n
n
n
n
n n

poto su n i (n + 0.5), ekvivalentne beskonano velike veliine, n n + 5 . 0 (Dodatak A), kada
n neogranieno raste. Tako, da bi smo dokazali uniformnu konvergenciju posmatranog reda,
moramo pronai drugi majorantan red, koji je konvergentan. Poiemo od nejednakosti,
0 ,
1
<

x
x
e
x
(1.16)
koju emo dokazati dokazavi njoj ekvivalentnu nejednakost (dobijamo je logaritmovanjem):
0 , ln < x x x (1.16a)
Da bi dokazali (1.16a) primeniemo Lajbnicov stav o ostatku alternativnog reda na
Maklorenov red za funkciju ) 1 ln( x + (Tab. 1.2):

=
+
= + + = +
1
1
4 3 2
) 1 (
4 3 2
) 1 ln(
n
n
n
n
x x x x
x x L , 1 1 < x
Prema pomenutom stavu,
0 ) 1 ln( ) ( ) (
1 1
< + = = x x x s x s R
poto je,
0
2
2
<
x

Dakle, pokazali smo da je,
1 0 , ) 1 ln( < + x x x
Medjutim, imajui u vidu da funkcija ) 1 ln( x + sporije raste od x , kada x raste u oblasti
0 > x :
11
( ) 0 , 1
1
1
) 1 ln( > = <

+
= + x x
x
x
izvedena nejednakost vai u celoj posmatranoj oblasti 0 x . Dalje, poto je
0 ), 1 ln( ln + x x x
dokazali smo nejednakost (1.16a), a time i (1.16). Na osnovu (1.16), moemo da tvrdimo:
[ ] 0 , 0 ,
) 5 . 0 (
1
) 5 . 0 cos( ) 5 . 0 ( exp
) 5 . 0 (
) 1 (
3 3
2 2
>
+
+ +
+

t x
t n
x n t n
n
n

pa je traeni majorantni red posmatranog funkcionalnog reda u oblasti 0 , 0 > c t x :

=
+
0
3 3
) 5 . 0 (
1 2
n
n c

Primenom Koijevog integralnog kriterijuma lako pokazujemo da je red,

=
+
0
3
) 5 . 0 (
1
n
n

konvergentan, a kako je c konano mali pozitivan broj, vrednost faktora ) ( 2
3
c je konana,
pa je i posmatrani majorantni red konvergentan. Tako smo dokazali ravnomernu
konvergenciju datog funkcijskog reda.
b) Potrebno je nai parcijalne izvode funkcijskog reda (1.14) i zameniti ih u diferencijalnu
jednainu. Ako njegovu sumu oznaimo sa ) , ( t x y , diferenciranje lan po lan, daje:
[ ] x n t n n
t
y
n
n
+ + + =

=
) 5 . 0 cos( ) 5 . 0 ( exp ) 5 . 0 ( ) 1 ( 2
0
2 2


[ ] x n t n
x
y
n
n
+ + =

=
) 5 . 0 sin( ) 5 . 0 ( exp ) 1 ( 2
0
2 2

[ ] x n t n n
x
y
n
n
+ + + =

=
) 5 . 0 cos( ) 5 . 0 ( exp ) 5 . 0 ( ) 1 ( 2
0
2 2
2
2

Nismo dokazali da su polazni red, kao i njegovi izvodi ravnomerno konvergentni u oblasti od
interesa, 1 0 , 0 < < x t , tj. da je zadovoljen dovoljan uslov za diferenciranje redova, lan po
lan. Dakle, pretpostaviemo da je ta operacija dozvoljena (posmatrani uslov je dovoljan ali
ne i potreban). Smena dobijenih redova u dif. jednainu pokazuje da je ona zadovoljena.
Preostaje da pokaemo da funkcija ) , ( t x y zadovoljava i date granine uslove. Za 0 = t ,
red (1.14) se svodi na trigonometrijski red:
x n
k
x y
n
k
+
+

=
) 5 . 0 cos(
5 . 0
) 1 ( 2
) 0 , (
0
(1.17)
12
koji je konvergentan u oblasti 1 0 < x i njegova suma je jednaka 1 (Dodatak B, Primer B.2):
1 0 , 1 ) 5 . 0 cos(
5 . 0
) 1 ( 2
) 0 , (
0
< = +
+

=
x x n
k
x y
n
k

Treba primetiti da je suma posmatranog reda jednaka nuli za 1 = x :
0 ) 1 , 0 ( = y ,
to znai da suma reda ) 0 , ( ) ( x y x s = nije neprekidna na intervalu ] 1 , 0 [ , jer na desnoj granici
tog intervala ima skok od jedinine na nultu vrednost. Iz prethodno navedenog stava o
neprekidnosti sume ravnomerno konvergentnog reda, sledi da on nije ravnomerno
konvergentan na zatvorenom intervalu ] 1 , 0 [ .
0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1
0.6
0.8
1
1.2
s
n
x 10 , ( )
x
0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1
0.6
0.8
1
1.2
s
n
x 50 , ( )
x
n 10 := n 50 :=

Slika 1. uz Primer 1.1. - Delimine sume ) , ( n x s
n
reda (1.17) za 50 , 10 = n

0 0.1 0.2 0.3 0.4 0.5 0.6 0.7 0.8 0.9 1
0.9
0.95
1
1.05
s
n
x 500 , ( )
x
n 500 :=

Slika 2. uz Primer 1.1. - Delimina sume ) , ( n x s
n
reda (1.17) za 500 = n

Zbog uoenog skoka funkcije, red (1.17) nije ravnomerno konvergentan ni na
poluotvorenom intervalu ) 1 , 0 [ . To pokazuju dati grafici deliminih suma ) , ( n x s
n
za
500 , 50 , 10 = n , dobijeni u Mathcad-u. Vidimo da se pri poveavanju boja lanova u
deliminoj sumi, uoljivi pik na njenom grafiku (znaajno odstupanje od 1 ) , ( ) ( = = x s x s
n
),
pomera udesno ka granici . 1 = x Moe se pokazati da je red (1.17) ravnomerno
konvergentan na svakom zatvorenom intervalu ] , 0 [ c , gde je 1 0 < < c .
13
Uoeno ponaanje posmatranog reda znaajno oteava izraunavanje bezdimenzionog
temperaturnog profila ) , ( t x y u malim bezdimenzionim vremenima t jer se tada red (1.14)
ponaa slino redu (1.17) (veoma sporo konvergira svojoj sumi). Nasuprot tome, za dovoljno
tana izraunavanje temperatura za vea bezdimenziona vremena, dovoljno je izraunati
deliminu sumu reda (1.14) sa samo nekoliko lanova (red brzo konvergira svojoj sumi).
Preostalo je da dokaemo da red (1.14) zadovoljava i granine uslove (1.15b,c):
[ ] 0 0 sin ) 5 . 0 ( exp ) 1 ( 2 ) , 0 (
0
2 2
= + =

= n
n
t n t y
[ ] 0 ) 5 . 0 cos( ) 5 . 0 ( exp
) 5 . 0 (
) 1 (
2 ) , 1 (
0
2 2
= + +
+

=
n t n
n
t y
n
n


1.3 STEPENI REDOVI
Stepeni ili potencijalni redovi imaju oblik:

=
= + + + + +
0
2
2 1 0
n
n
n
n
n
x a x a x a x a a L L (1.18a)
ili

=
= + + + + +
0
0 0
2
0 2 0 1 0
) ( ) ( ) ( ) (
n
n
n
n
n
x x a x x a x x a x x a a L L (1.18b)
gde su koeficijenti
n
a i vrednost
0
x konstante. Taka
0
x se naziva taka razvoja stepenog
reda. Taka razvoja za red (1.18a) je oigledno: 0
0
= x . Delimina suma stepenog reda je
polinom n-tog stepena,

=
=
n
k
k
k n
x x a x s
0
0
) ( ) ( (1.19)
Oigledno je da stepeni red uvek konvergira za
0
x x = , kada je njegova suma jednaka
0
a .
Pored toga, red apsolutno konvergira u nekom intervalu,
r x x <
0
(1.20)
a izvan tog intervala divergira. Poluirina intervala konvergencije stepenog reda, r se naziva
poluprenik konvergencije. Na granicama intervala konvergencije r x x =
0
stepeni red
moe da konvergira ili divergira. Stepeni red je ravnomerno konvergentan u svakoj
zatvorenoj podoblasti intervala apsolutne konvergencije (Abelova teorema):
r r x x <
0 0
(1.20a)
14
Odreivanje poluprenika konvergencije
Iz Dalamberovog i Koijevog kriterijuma slede formule za odreivanje poluprenika
konvergencije:

1
0 0
1
lim 1 lim
+

+

< <
n
n
n
n
n
n
a
a
x x x x
a
a


n
n
n
n
n
n
n
n
n
n
a
x x x x a x x a
1
lim 1 lim lim
0 0 0

< < =
Dakle,
ili
1
lim
lim
1

=

+

n
n
n
n
n
n
a
a
a
r (1.21)
Primer:
Za red L L + + + + +
n
x x
x
n
2
1
2

poluprenik konvergencije je
1
1
lim
) 1 ( 1
1
lim lim
1
=
+
=
+
= =

+

n
n
n
n
a
a
r
n n
n
n
n

pa on konvergira u intervalu -1 < x < 1
Ispitaemo njegovu konvergenciju na granicama intervala. Na levoj granici , 1 = x on
postaje alternativni brojevni red,
L L + + + +
k
k
1
) 1 (
4
1
3
1
2
1

koji konvergira uslovno. Na desnoj granici on postaje harmonijski red, pa divergira.
Prema Abelovoj teoremi red je ravnomerno konvergentan u svakom intervalu ] , [
0 0
r r gde
je
0
r proizvoljan broj izmeu 0 i 1.
Operacije sa stepenim redovima
Pretpostavimo da su dva stepena reda,


=

=

0
0
0
0
) ( , ) (
n
n
n
n
n
n
x x b x x a konvergentna u
intervalu r x x <
0
. Dakle, u tom intervalu su njihove sume neke funkcije :
15
) ( ) ( ), ( ) (
0
0
0
0
x g x x b x f x x a
n
n
n
n
n
n
= =


=

=

Tada se oni, u tom intervalu, mogu sabirati (odizimati) i mnoiti analogno
polinomima :
( )

=
=
0
0
) ( ) ( ) (
n
n
n n
x x b a x g x f (1.22a)

0 1 1 1 1 0
0
0
0
0
0
0
) ( ) ( ) ( ) ( ) (
b a b a b a b a c
x x c x x b x x a x g x f
n n n n n
n
n
n
n
n
n
n
n
n
+ + + + =
=

=

L
(1.22b)
U svakom zatvorenom podintervalu (1.20a) stepeni red se moe diferencirati i
integraliti, lan po lan :
[ ] [ ]
0 0 0 0 0
0 0
0
, , ) ( ) (
) (
r x r x x x x
dx
d
a x x a
dx
d
dx
x df
n
n
n
n
n
n
+ =

=


=

=
(1.23a)
[ ]
0 0 0 0 2 1
0
0
0
0
, , , ) ( ) ( ) (
2
1
2
1
2
1
r x r x x x dx x x a dx x x a dx x f
n
x
x
n
n
x
x
n
n
n
x
x
+ =

=
(1.23b)
a rezultati su stepeni redovi istog poluprenika konvergencije, r.

1.3.1 Tajlorov red
Suma beskonanog stepenog reda, u intervalu konvergencije, je neka funkcija f(x), ili
drugim reima on u intervalu konvergencije definie neku funkciju f(x).
L L + + + + + = =

=
n
n
n
n
n
x x a x x a x x a a x x a x f ) ( ) ( ) ( ) ( ) (
0
2
0 2 0 1 0
0
0
(1.24)
Namee se obrnut problem: mogu li se i kako pojedine elementarne funkcije
( ,... ln , sin , x x e
x
) prikazati u obliku stepenog reda ili, drugim reima, razviti u stepeni red
oko neke take
0
x . Dakle, kako za neku elementarnu funkciju f(x) odrediti koeficijente a
n
u
razvoju (1.24). Oigledno je,
) (
0 0
x f a =
Ako sada diferenciramo obe strane jedn. (1.24),
L L + + + + =
1
0
2
0 3 0 2 1
) ( ) ( 3 ) ( 2 ) (
n
n
x x na x x a x x a a x f
koeficijent
1
a dobijamo kao:
16
) (
0 1
x f a =
Koeficijent
2
a emo dobiti iz 2. izvoda:
L L + + + + =
2
0 0 3 2
) ( ) 1 ( ) ( 2 3 2 ) ( "
n
n
x x a n n x x a a x f

! 2
) (
2
) (
0 0
2
x f x f
a

=

=
a sledei iz 3. izvoda:
L L + + + + =
3
0 0 4 3
) ( ) 2 )( 1 ( ) ( 2 3 4 2 3 ) (
n
n
x x a n n n x x a a x f

! 3
) (
0
2
x f
a

=
Uopte, koeficijent
n
a dobijamo iz n tog izvoda:
L L L + + + =
+
) ( 1 2 ) 1 ( ) 1 ( 1 2 ) 2 )( 1 ( ) (
0 1
) (
x x a n n n a n n n x f
n n
n


!
) (
0
) (
n
x f
a
n
n
= (1.25)
Tako se neka neprekidna funkcija f(x), koja ima sve (neprekidne) izvode u taki
0
x x =
moe razviti u red,

=
= + + +

+ =
0
0
0
) (
0
0
) (
0
0
0
) (
!
) (
) (
!
) (
) (
! 1
) (
) ( ) (
n
n
n
n
n
x x
n
x f
x x
n
x f
x x
x f
x f x f L L (1.26)
oko take
0
x , u intervalu u kome je on konvergentan, tj. u kome ostatak reda ) (x R
n
tei
nuli kada n . Red (1.26) je poznat u literaturi pod imenom Tajlorov (Taylor) red.U
specijalnom sluaju razvoja oko take 0, red,

=
=
0
) (
!
) 0 (
) (
n
n
n
x
n
f
x f (1.27)
se naziva Maklorenov (Maclaurin) red. U Tab.1.2. dati su razvoji najpoznatijih
elementarnih funkcija u Maklorenov red.
Tajlorov ili Maklorenov red brzo konvergiraju, tj. ostatak reda brzo tei nuli, ako se
kolinik dva uzastopna koeficijenta reda, po apsolutnoj vrednosti,
n n
a a
1 +
brzo pribliava
nuli, kada n, odnosno broj lanova deliminog reda, neogranieno raste.





17
Tabela 1.2. Maklorenovi redovi nekih funkcija
Funkcija Razvoj u Maklorenov red Interval konv.
m
x) 1 ( +

=
+
+ = +

+ +
1
2
!
) 1 ( ) 1 (
1
! 2
) 1 (
1
n
n
x
n
n m m m
x
m m
mx
L
L
0 za
0 za
1
1
<
>

<

m
m
x
x

x sin

=
+
+
= + +
0
1 2 7 5 3
)! 1 2 (
) 1 (
! 7 ! 5 ! 3
n
n
n
n
x x x x
x L
< x
x cos

=
= + +
0
2 6 4 2
)! 2 (
) 1 (
! 6 ! 4 ! 2
1
n
n
n
n
x x x x
L
< x
x
e

=
= + + + +
0
3 2
! ! 3 ! 2 ! 1
1
n
n
n
x x x x
L
< x
ln(1+x)

=
+
= + +
1
1
4 3 2
) 1 (
4 3 2
n
n
n
n
x x x x
x L
1 1 < x
x
x

+
1
1
ln

=
+
+
=

+ + + +
0
1 2 7 5 3
1 2
2
7 5 3
2
n
n
n
x x x x
x L
1 < x
x arctan

=
+
+
= + +
0
1 2 7 5 3
1 2
) 1 (
7 5 3
n
n
n
n
x x x x
x L
1 x
x sinh

=
+
+
= + + + +
0
1 2 7 5 3
)! 1 2 ( ! 7 ! 5 ! 3
n
n
n
x x x x
x L
< x
x cosh

=
= + + + +
0
2 6 4 2
)! 2 ( ! 6 ! 4 ! 2
1
n
n
n
x x x x
L
< x
Primer:
Maklorenov red eksponencijalne funkcije,
x
e znatno bre konvergira od reda logaritamske
funkcije, ) 1 ln( x + , jer kada broj lanova deliminog reda raste, kolinik dva uzastopna
koeficijenta za prvi red:

1
1
)! 1 (
!
1
+
=
+
=
+
n n
n
a
a
n
n

tei nuli , dok se za red logaritamske funkcije,
1
1
+
=
+
n
n
a
a
n
n

18
on poveava, teei jedinici.
PRIMER 1.2 Izvesti Maklorenove redove za funkcije
-x x
e e i i intervale konvergencije.
Za funkciju
x
e , formula (1.21) za koeficijent
n
a uz
n
x u razvoju daje :

!
1
! !
) 0 (
0 ) (
n n
e
n
f
a
n
n
= = =
pa je razvoj za
x
e :

=
= + + + + + =
0
2
! ! ! 2
1
n
n n
x
n
x
n
x x
x e L L

Poluprenik konvergencije (1.17) izvedenog reda je :
= + = =

+

) 1 ( lim
lim
1
n
a
a
r
n
n
n
n

pa je interval konvergencije: < x . Prema Abelovoj teoremi, red je ravnomerno
konvergentan u svakom konanom intervalu
0
r x .
Red za funkciju
-x
e emo dobiti jednostavno smenjujui ( x) umesto x u razvoju
x
e :

= + + + + =
0
3 2
!
) 1 (
!
) 1 (
! 3 ! 2
1
n
n
n
n
n x
n
x
n
x x x
x e L L
PRIMER 1.3 Izvesti Maklorenov red za funkciju arctg x, polazei od razvoja za funkciju
m
x) 1 ( + , koji je poznat pod imenom binomni red. Odrediti interval konvergencije dobijenog
reda.
Imajui u vidu da je :

+
= =
x
t
dt
x x
0
2
1
0 arctg arctg arctg
traeni razvoj emo dobiti integracijom lan po lan (jedn.1.19b) reda za podintegralnu
funkciju.Taj red emo izvesti polazei od binomnog reda (Tab.1.2):

L
L
L +
+
+ +

+ + = +
n m
x
n
n m m m
x
m m
mx x
!
) 1 ( ) 1 (
! 2
) 1 (
1 ) 1 (
2

Za m = -1 , za koeficijent u optem lanu imamo:

n
n
n
n
n
n
n
n m m m
) 1 (
!
! ) 1 (
!
) ( ) 2 ( 1
!
) 1 ( ) 1 (
=

=

=
+ L L

Dakle,

= + + = +
0
3 2 1
) 1 ( 1 ) 1 (
n
n n
x x x x x L
19
Preostalo je da umesto x smenimo x
2
:

= + + = +
0
2 6 4 2 1 2
) 1 ( 1 ) 1 (
n
n n
x x x x x L
Integracija daje:



=
+
=
+
= =

=
+
0 0
1 2
0
2
0
0
2
0
2
1 2
) 1 ( ) 1 ( ) 1 (
1
n n
n
n
x
n n
x
n
n n
x
n
x
dt t dt t
t
dt

pa je :
L L + + =
+
=

=
+
7 5 3 1 2
) 1 ( arctg
7 5 3
0
1 2
x x x
x
n
x
x
n
n
n

Za poluprenik konvergencije dobijamo:

1
1 2
3 2
lim
1 ) 1 ( 2
1
1 2
1
lim
lim
1
=
+
+
=
+ +
+
= =

+

n
n
n
n
a
a
r
n n
n
n
n

Dobijeni red konvergira u intervalu 1 < x u kome je konvergentan polazni binomni red.

Ostatak Tajlorovog reda. Tajlorov i Maklorenov polinom
Za ostatak Tajlorovog reda vai Lagranova (Lagrange) formula :
) (
)! 1 (
) (
) (
!
) (
) (
) 1 (
1
0
1
0
0
) (

= =
+
+

+ =

n
n
n k
k
k
n
f
n
x x
x x
k
x f
x R (1.28)
gde taka lei negde izmeu taaka x x i
0
. Tako razvoj (1.26) vai u onom intervalu
vrednosti x u kome je:
0 ) ( lim =

x R
n
n

i tada ostatak ) (x R
n
predstavlja greku aproksimacije funkcije f(x) parcijalnom sumom
Tajlorovog reda (polinom n-tog stepena). Dakle,

=
=
n
k
k
k
n
x x
k
x f
x s x f
0
0
0
) (
) (
!
) (
) ( ) ( (1.29a)
) ( ) ( ) ( x R x s x f
n n
= (1.29b)
Parcijalna suma, ) (x s
n
(1.29a), je u literaturi poznata pod nazivom Tajlorov polinom,
odnosno, ako je taka razvoja 0
0
= x , Maklorenov polinom Kae se da Tajlorov
20
(Maklorenov) polinom n-tog stepena predstavlja aproksimaciju n tog reda funkcije f(x) u
okolini take
0
x . Tako naprimer, polinom,

! 5 ! 3
5 3
x x
x +
je aproksimacija petoga reda sinusne funkcije za male vrednosti argumenta. Iz Lagranovog
oblika ostatka Tajlorovog reda (1.28) zakljuujemo:
Za dato x, greka aproksimacije opada po apsolutnoj vrednosti, sa poveanjem reda
aproksimacije, n (brzo raste imenioc sa poveanjem n). To opadanje je utoliko bre
ukoliko je bra konvergencija reda.
Za odabrani red aproksimacije, greka aproksimacije raste po apsolutnoj vrednosti sa
udaljavanjem take x od take razvoja x
0

PRIMER 1.4 a) Napisati 5 prvih lanova Maklorenovog reda za funkciju x + 1
b) Izvesti aproksimaciju :
2
1 1
x
x + +
c) Da li ta aproksimacija daje vee ili manje vrednosti od tanih vrednosti za x + 1 .
Proceniti gornju granicu apsolutne greke aproksimacije u intervalu 5 . 0 < x
a) Iz binomnog reda, za m =1/2 , za x + 1 dobijamo razvoj ijih su prvih 5 lanova:
L + + + = + =
4 3 2
8
5
6
3
4
1
2
1
6
3
4
1
2
1
4
1
2
1
2
1
1 1 ) ( x x x x x x f
b) Data aproksimacija se dobija kao parcijalna suma, zadravanjem samo prva dva lana
(aproksimacije 1. reda):

2
1 ) (
1
x
x s + =
c) Odgovore na postavljena pitanja emo dobiti, u skladu sa (1.29a,b), analizom ostatka reda
(1.28):

) (
! 2
) 0 (
) (
2
1

= f
x
x R


2 / 3 2 / 1
) 1 (
4
1
) ( , ) 1 (
2
1
) ( , 1 ) (

+ = + = + = x x f x x f x x f

5 . 0 , ,
) 1 (
8
1
) (
3
2
1
<
+
= x
x
x R
Poto je ostatak reda negativan, iz (1.29b) sledi
21
) (
2
1 ) (
1
x f
x
x s > + =
tj., data aproksimacija precenjuje vrednosti posmatrane funkcije. Traenu granicu greke
emo dobiti usvajanjem nulte vrednosti za nepoznato , poto tada greka ima najveu
vrednost za neko x, a usvajanjem gornje granice za x :
032 . 0
32
1
5 . 0
8
1
2
1
= < R
S obzirom da je u pitanju alternativni red, za koga vai da ostatak ima znak prvog
odbaenog lana i da je po apsolutnoj vrednosti manji od njega, mogli smo postavljeni
problem reiti bre i jednostavnije, na sledei nain. Znak prvog odbaenog lana :
2
4
1
2
1
x je
oigledno uvek negativan pa je ) ( ) (
1
x f x s > . Kao granicu apsolutne greke uzimamo
apsolutnu vrednost prvog odbaenog lana, za graninu vrednost x u posmatranom intervalu:
032 . 0
32
1
5 . 0
4
1
2
1
2
1
= < R
PRIMER 1.5 Odrediti broj lanova u Maklorenovom redu za cos x, ija suma obezbeuje
da procena cos x dobijena pomou delimine sume reda ima 3 sigurne decimale .
Iz postavljenog uslova sledi da je dozvoljena granica apsolutne greke aproksimacije
jednaka
3
10 5 . 0

. Poto je u pitanju alternativni red:
L + + = =

=
! 6 ! 4 2
1
)! 2 (
) 1 ( cos
6 4 2
0
2
x x x
n
x
x
n
n
n

iskoristiemo osobinu da je greka aproksimacije (ostatak reda) po apsolutnoj vrednosti manja
od prvog odbaenog lana. Treba imati u vidu da se vrednost x unosi u radijanima i da s
obzirom na peridinost funkcije, za najveu vrednost x, treba uzeti 2 . Meutim, sledeim
relacijama, kosinusi tupih uglova se mogu svesti na na kosinus otrog ugla:


<
<
=
2 2 3 ), 2 cos(
2 3 ), cos(
2 ), cos(
cos
x x
x x
x x
x
pa je najvea vrednost argumenta za koju e se raunati delimina suma kosinusnog reda,
2 = x ime se smanjuje greka aproksimacije.Tako e prema uslovu zadatka prvi odbaeni
lan u
n
biti onaj za koga vai:

4
2
10 5
)! 2 (
) 2 (

<

=
n
u
n
n

i odrediemo n probanjem uz 412 . 3 = :
n: 1 2 3 4 5
u
n
: 1.234 0.254 0.021
4
10 19 . 9


5
10 52 . 2


22
Dakle, neophodno je uzeti prvih 5 lanova kosinusnog reda, odnosno Maklorenov polinom 8
stepena (2n = 8) ili aproksimaciju 8 reda.

ZADACI

1.1 Temperaturni profil zida debljine L i termike difuzivnosti a , koji je bio na
temperaturi
0
T , i u jednom momentu ( 0 = t ) se temperatura leve povrine zida ( 0 = z )
podigne na
s
T , a temperatura desne ( L z = ) odrava na
0
T , opisan je diferencijalnom
jednainom,
L z t
z
T
a
t
T
< < >

0 , 0 ,
2
2

sa graninim uslovima:

L z T z T
t T t L T
t T t T
s
< =
> =
> =
0 , ) 0 , (
0 , ) , (
0 , ) , 0 (
0
0

Nakon smene promenljivih:
, ) ( , ,
0
2
x T T T T y
L
at
L
z
x
s s
= = =
polazna jednaina se prevodi u bezdimenzioni oblik, kao i granini uslovi:
1 0 , 0 ,
2
2
< < >

x
x
y y

1 0 ), 1 )( ( ) 0 , (
0
< = x x T T x y
s

0 , 0 ) , 0 ( > = t t y
0 , 0 ) , 1 ( > = t t y
a) Pokazati da je reenje bezdimenzione jednaine red:
) exp(
sin
) ( 2 ) , (
2 2
1
0

=
n
n
x n
T T x y
n
s

b) Diskutovati konvergenciju datog reda.
c) Analizirati konvergenciju reda ) 0 , (x y uz pomo Mathcad-a.
1.2 Nai intervale apsolutne konvergencije za sledee redove:
a)

=0
2
n
n
n
x
b)

=0
2
) ! (
)! 2 (
n
n
x
n
n
c)

=0
2
2
n
n
n
x
d)

+
1
) 2 (
3
1
n
n
n
x
n
n
e)

=
+
1
2
) 1 2 (
n
n
n
x

1.3 Dokazati da je:
a) 0 , sin > < x x x
23
b) 2 ln
1
) 1 (
1
4
1
3
1
2
1
1
1
1
= = + +

=
+
n
n
n n
L m L
c)
( )
4 1 2
1
9
1
7
1
5
1
3
1
1
0

=
+

= + +

= n
n
n
L
1.4 Polazei od Maklorenovog reda za cos x izvesti Maklorenov red za sin x.
1.5 Polazei od Maklorenovog reda za eksponencijalnu funkciju, izvesti Maklorenove razvoje
za funkcije sinus i kosinus hiperbolini (sinh x i cosh x), definisane kao:
2
cosh ,
2
sinh
x x x x
e e
x
e e
x

+
=

=
1.6 Izvesti Maklorenov red za funkciju ) 1 ln( x + polazei od binomnog reda i odredi njegov
interval konvergencije.
1.7 Izvesti Maklorenove redove za funkcije:
a)
2
x
e

b)
0 za
0 za
1
1
=


=
x
x
x
e
y
x
c)
0 za
0 za
1
sin
=

=
x
x
x
x
y d) ) 1 ln( x x y + =
e)
2
1 x y + = f)
3
1 x y + =
koristei razvoje date u Tab.1.2.
1.8 Izvesti Ojlerovu relaciju:
, sin cos + =

i e
i
( i je imaginarna jedinica )
1.9 Izraunati pribline vrednosti za (a)
3
e i (b)
e
1
, kao vrednosti Maklorenovog
polinoma 2. stepena za eksponencijalnu funkciju i proceniti greku.
1.10 Koristei Maklorenove polinome izraunati :
a) Broj e na dve sigurne decimale, b)
0
5 sin sa apsolutnom grekom manjom od 0.0001
1.11 Potrebno je priblino izraunati 3 ln
a) Da li se to moe izvesti koristei parcijalnu sumu Maklorenovog reda za funkciju
) 1 ln( x + ?
b) Izraunati traenu vrednost kao sumu prva tri lana reda funkcije
x
x

+
1
1
ln
1.12 Izvriti prethodnu transformaciju da bi se vrednosti
3
30 i
3
70 mogle izraunati sa
eljenom tanou pomou delimine sume odabranog konvergentnog Maklorenovog reda.
1.13 Izvesti sledee aproksimacije :
a) 1 za ,
2
1
1 1
2
2
<<

+ + + x x
n
n
n
x
x
n

24
b) 1 0, a pri ,
2
1
1
2
2
2
<< >


+ + +
n n n
n n
a
b
a
b
n
n
na
b
a b a
c) ) radijanima u ( 1 za ,
3
tan
3
<< + x
x
x x
1.14 Pokazati da se veliina toplotnog fluksa, Q kroz zid cilindrine cevi duine L,
unutranjeg polupenika
1
r i spoljnjeg poluprenika
2
r :
) (
ln
2
1
2
W T
r
r
L
Q

=
toplotna provodljivost materijala
T razlika temperatura spoljnje i unutranje povrine cevi
za cevi veih unutranjih poluprenika i male debljine zida, moe priblino izraunati kao
fluks kroz ravan zid debljine
1 2
r r :
) (
2
1 2
1
W T
r r
L r
Q

=
1.15 Potrebno je priblino izraunati integral:
0 , cos
0
> =

a xdx I
a

za male vrednosti a.
a) Izvesti sledee procene ) ( i
2 1 2 1
I I I I I traenog integrala:

= =
6
1 ,
2
2 1
a
a I a I
i uporediti njihove tanosti.
b) Dati geometrijsku interpretaciju veliina
2 1
i , I I I i njihovih odnosa.
c) Izraunati u Mathcad-u, sa preciznou od 5 decimala, vrednosti
2 1
i , I I I za
3 . 0 , 1 . 0 , 02 . 0 = a i uporediti ih

You might also like