103

2


DERVI SPAHI:
EL-AHLAKU VET-TAKVA
POUKE O MORALU I BOGOBOJAZNOSTI


IZDAVA:
STARJEINSTVO ISLAMSKE ZAJEDNICE
BOSNE I HERCEGOVINE, HRVATSKE I SLOVENIJE
SARAJEVO, JNA 81/1


ZA IZDAVAA: MUHAMED MRAHOROVI


TIRA:
5000 PRIMJERAKA


TAMPA:
SRO GRAFIAR DOBOJ


ZA TAMPARIJU: SIMEUN BUKEJLOVI


3

DERVI SPAHI




POUKE
O MORALU
I BOGOBOJAZNOSTI

III IZDANJE




SARAJEVO, 1986.


4

S A D R A J

S A D R A J ..................................................................................... 4
BILJEKA O PISCU .......................................................................... 7
PREDGOVOR .................................................................................. 10
I DIO
AHLAKI-HAMIDE DOBRA SVOJSTVA I OSOBINE ............. 12
A. VANOST AHLAKI-HAMIDE ................................................. 12
1. O vanosti ahlaki-hamide uope ............................................... 12
2. Nijet - namjera, tenja, elja, odluka ........................................ 14
3. Ljubav prema Allahu d. . ....................................................... 15
4. Ljubav prema Kur'ani-kerimu................................................... 15
5. Ljubav prema Muhammedu a.s. ............................................... 17
6. Pozivati na dobro, a spreavati zlo ........................................... 20
B. SVOJSTVA KOJA TREBA IMATI I RAZVIJATI .................... 21
1. Tenja za potenom (halal) zaradom i izdravanjem ............... 21
2. Strpljivost (sabur) ..................................................................... 22
3. Zahvalnost (ukr) ...................................................................... 23
4. Nada (reda') ............................................................................. 23
5. Zadovoljstvo (rida') ................................................................... 24
6. Pouzdanje u Allaha d. . (tevekkul) ........................................ 25
7. Stid (haja') ................................................................................. 26
8. Obuzdavanje ljutnje .................................................................. 27
9. Strah od Allaha d. . ................................................................ 28
10. Dareljivost (seha') ................................................................. 29
11. Pravednost ('adl) ..................................................................... 30
12. Dobroinstvo prema ivim biima .......................................... 31
13. Iskrenost (ihlas) ...................................................................... 32
14. Skromnost (tevadu') ................................................................ 33
15. Samilost (rahmet) .................................................................... 34
16. Pratanje nanesenih uvreda ..................................................... 35
C. DUNOSTI PREMA DRUGIMA ............................................... 37
18. Dunost prema roditeljima ..................................................... 41
19. Dunost prema branoj zajednici ............................................ 43
5
2. Dunost prema komijama (susjedima) .................................... 45
21. Dunost prema rodbini ........................................................... 47
22. Dunost prema gostu musafiru ............................................... 48
23. Briga za tijelo i duu ............................................................... 49
a) O znakovima Allahove ljubavi ............................................. 50
b) Ispravan odnos prema hrani i jelu ........................................ 50
c) O korienju vremena ........................................................... 51
d) Stav islama prema prouavanju, promatranju, poreenju .... 52
e) O neprijateljima nae due .................................................... 53
f) O neprijateljstvu satane-ejtana ............................................ 56
g) Kako se odbraniti od neprijatelja due ................................. 57
h) Stav muslimana prema ivotu i smrti ................................... 58
i) O bolesniku i njegovom dranju u bolesti ............................. 59
j) Posjeta bolesniku ................................................................... 60
k) Kako treba postupati sa bolesnikom ..................................... 60
l) Neke preporuke o denazi ..................................................... 61
II DIO
AHLAKI-ZEMIME LOA SVOJSTVA I OSOBINE ................ 63
A. NEGATIVNE POJAVE KOJE SE ESTO SUSREU ............. 63
1. Praznovjerje .............................................................................. 64
2. Bid'ati (novotarije u vjeri) ......................................................... 64
3. Gatanje ...................................................................................... 70
4. urba u ivotu ........................................................................... 71
5. Smutnja ..................................................................................... 72
B. NEDOLINA LJUDSKA SVOJSTVA ....................................... 73
Oholost .......................................................................................... 73
Mrnja ........................................................................................... 73
Kleveta .......................................................................................... 74
Srdba ........................................................................................... 74
krtost ........................................................................................... 74
Licemjerstvo ................................................................................. 75
Nezadovoljstvo ............................................................................. 75
Izdajstvo ........................................................................................ 76
Pretjerivanje .................................................................................. 77
Beznadenost ................................................................................ 77
Ustrajnost u grijeenju .................................................................. 78
Udovoljavanje prohtjevima .......................................................... 78
6
Zluradost ....................................................................................... 78
Umiljenost ................................................................................... 79
Varanje kod kupoprodaje .............................................................. 79
Nasilje i kletva oteenog ............................................................. 80
Misliti runo o drugom ................................................................. 81
Naputanje rodbine ....................................................................... 81
Zavist ............................................................................................ 83
elja za isticanjem i pohvalama ................................................... 84
Pohlepa ......................................................................................... 85
Ljubav prema imetku i uivanjima ............................................... 86
Neodgovornost pri donoenju ocjene ........................................... 87
Uskraivanje svjedoenja ............................................................. 88
C. POSEBNE NAPOMENE ............................................................. 90
UVANJE I ZATITA TIJELA .................................................. 90
1. Kada je u pitanju jezik, treba znati sljedee: ........................ 90
2. Kada su u pitanju oi, treba znati da je zabranjeno: ............. 93
3. Kada su u pitanju ruke, treba znati da je zabranjeno: ........... 93
4. Kada su u pitanju spolni organi, moramo znati da je strogo
zabranjeno sljedee: .................................................................. 94
5. Kada su u pitanju noge, treba znati da je zabranjeno: .......... 94
6. Kada je u pitanju stomak, treba znati da je zabranjeno jesti: 95
BORBA PROTIV NEZNANJA ....................................................... 96
UMJESTO ZAKLJUKA ................................................................ 98
POGOVOR ..................................................................................... 103










7




BILJEKA O PISCU

Merhum hadi Dervi ef. Spahi, muderris iz Pojske kod
Zenice, proivio je plodan i za Islamsku zajednicu izuzetno koristan
ovozemaljski ivot, ostavivi iza sebe dragu i potovanu uspomenu
meu svima koji su ga poznavali, pred njim uili ili ga makar samo u
ivotu susretali. Spadao je u red onih naih hoda koji su zraili
dobrotom i plemenitou, sijui oko sebe islamsko sjeme moralne
istoe, humanizma, dobrote i pravednosti i, iznad svega, nesalomive
vjere u jednog jedinog Boga, Allaha delleanuhu, u ijoj je Istini
ivio i djelovao.
Roen je u selu Pojska kod Zenice 1893. godine i tu je pred
svojim djedom, Mustafa efendijom, zavrio mekteb, a zatim se u 11.
godini uputio u Travniku medresu u kojoj su tada predavali uveni
alimi: hadi Hazim ef. Korkut, travniki muftija, i Asim ef. Korkut,
muderris.
U medresi je ostao sve do prvog svjetskog rata 1914. godine
kada je bio postavljen za damijskog imama, a ubrzo poslije rata za
mektebskog muallima i vjerouitelja osnovne kole. Te dunosti
vrio je sve do 1934. godine. U meuvremenu je nastavio sluanje
dersova pred muderrisom Asim ef. Korkutom, da bi 1928. godine
zavrio idazet.
Dervi efendijino djelovanje u Travniku bilo je zapaeno pa
je bio postavljen za mektebskog upravitelja. Tada je nastojao
sprovesti reformu zastarjele metode rada sa djecom. U tu svrhu je sa
seoskim imamima odravao seminare i za svoj novac nabavljao
kolske table i ostala pomagala za uenje. U gradu, a i po seoskim
dematima, odravao je brojna i rado posjeivana predavanja, poseb-
no za ene.
Iako se u Travniku lijepo situirao i bio openito cijenjen,
8
vratio se 1934. godine u svoju Pojsku, da tu formira i otvori novu
medresu u kojoj je, bez ikakve materijalne nagrade, plodno djelovao
sljedeih 12 godina. Na otvaranje medrese potakla ga je reforma
izvrena u Travnikoj medresi, na koju se vie nije moglo upisati bez
svrene osnovne kole. A kako su u to vrijeme kole po selima bile
malobrojne, htio je na taj nain pomoi onim generacijama koje su
eljele, a nisu mogle, zbog pomanjkanja kolske spreme, da se upiu
u Travniku medresu. Bio je to njegov rijetko koristan i plemenit
gest hizmeta uinjen islamu.
Nakon bratskog dogovora sa dvojicom svoje brae koji su bili
zemljoradnici i koji su ga u svemu svesrdno pomagali, sazvao je
brojne dematlije iz Pojske i okolice i izloio im svoju namjeru. Svi
su mu obeali svoju pomo pa je uskoro, nakon pola godine, na
zemljitu koje su on i braa poklonili, nikla nova medresa. Sagraena
je na kat, sa prostranom dershanom, kolskim klupama, sa 5
spavaonica, zbornicom, kupatilom s kabinama i ostalim potrebnim
prostorijama, dok je sljedee godine dograena trpezarija i kuhinja.
Na jesen iste, 1934. godine kad je i sagraena, medresa je otpoela sa
radom. Djelovala je 12 godina, sve do poetka 1947. godine. Svaki
dan je u oblinjoj damiji, kraj same medrese, obavljano svih pet
vaktova, a redovito su imamile starije softe. Blagorodan je bio
islamski uticaj koji je medresa vrila na itav taj kraj.
Medresu je prosjeno pohaalo oko 90 uenika, a u internatu
ih je bivalo oko 70, uglavnom iz udaljenijih mjesta. Meu softama je
bilo i onih koji su ve bili zavrili Travniu ili Zeniku medresu, a
dolazili su u Pojsku da pred Dervi efendijom nastave uenje. U
Medresi su se predavali sljedei predmeti: kiraet, arapski jezik,
akaid, fikh, ahlak, arapska kaligrafija, tefsir, istorija islama, imamat i
vaz u praksi, obavezno opismenjavanje i obuavanje u voarstvu i
povrtlarstvu.
Za 12 godina djelovanja kroz Medresu su prole i zavrile je
brojne softe. Mnogi su do danas penzionisani ili pomrli, ali ih jo i
sada ima lijep broj koji su u slubi Islamske zajednice. Tako ih na
podruju Zenice djeluje 12, na podruju Travnika 8 i na podruju
ostalih odbora Islamske zajednice 1. Sjeme koje je merhum Dervi
efendija bio zasijao i brino i s ljubavlju odgajao, urodilo je korisnim
9
i hairli plodom.
No ni kasnije, mada ve u poodmaklom dobu, Dervi ef. nije
posustao. Posljednjih desetak godina ee je obilazio pojedina
mjesta na podruju Zenice, Travnika, Jajca, Doboja, Tenja i drugih
regiona, gdje je odravao vazove i kontakte s tamonjim imamima,
posebno tokom ramazani erifa. Uvijek, gdje god bi doao,
doekivan je s radou i potovanjem.
Dervi ef. se uz to bavio i zapaenim radom na vjerskom
tivu. tampano mu je Uputstvo za uenje kur'anskog pisma i dva
izdanja broure Imanski i islamski arti. Rukopis njegove Upute
u arapsko pismo (sufara), predat je Vrhovnom starjeinstvu IZ, a iza
njega je ostalo i nekih radova u rukopisu. Svoj islamski pogled na
ivot i rad, merhum Dervi ef. je prenio i na svoje najblie: dva su
mu sina aktivni imami, a trojica unuka svrenici Gazi Husrevbegove
medrese. Preselio je na Ahiret 20. marta 1978. godine u 86. godini
estitog i plodnog ivota.

Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah!
Rahmetli hadi Dervi-efendiji: EL-FATIHA.











10



PREDGOVOR

Biti koristan i drugima i sebi - treba da bude stalna tenja
svakog ovjeka, a da bi bio koristan i sebi i drugima on, prije svega,
mora posjedovati dobru i plemenitu duu i srce, mora svjesno i svim
svojim snagama nastojati da svoje kompletno bie okiti plemenitim i
pozitivnim svojstvima. Na taj nain on e, prije ili kasnije, stei do-
bro, ispravno i pozitivno vladanje i ponaanje. Ukratko, njegov stav
prema sebi i svojoj okolini bie islamski, jer e biti u skladu sa
islamskim uenjem.
Kako uenje islama zadire u sve pore, u sve vidove ljudskog
ivota i djelovanja, ono se vremenom razvilo u posebnu nauku kojoj
je cilj da ovjeka, u moralno-etikom pogledu, to vie usavri, da od
svakog pojedinca stvori samostalnu, svjesnu i zrelu linost koja e
svojim osobinama, stremljenjima i djelovanjem, svojim nainom mi-
ljenja i ivota, svjesno i u svakom trenutku, nastojati da bude
korisna i pozitivna - i sebi i drugima, i za ovaj i za budui svijet.
Saeto reeno: zadatak ove nauke je da ovjek bude to vie ovjek.
Ta nauka zove se a h l a k. Ahlak se dijeli na dvoje:
a) ahlaki-hamide - pohvaljena, dobra, pozitivna svojstva, i
b) ahlaki-zemime - pokuena, loa, negativna svojstva.
Svaki musliman i muslimanka treba da se svom snagom bori
da oplemeni svoje srce lijepim i pozitivnim svojstvima i da ga, po
svaku cijenu, oisti i zatiti od svih negativnih osobina. Za postizanje
ovog cilja od posebne je vanosti upuivati Allahu d. . dove i
moliti Ga za pomo na ovom putu. Sam Muhammed a. s. iako je
imao najsavreniji ahlak, molio je Allaha d. . da ga uputi da mu
pomogne da bude najljepeg ponaanja i najljepe udi.
U elji da muslimanima svakog uzrasta i svakom itaocu
11
pomognem u iznalaenju najkraeg puta kojim se dolazi do lijepog i
korisnog, dakle do islamskog ahlaka, posluio sam se, pored
kur'anskih istina i stavova - u koje ne moe biti nikakve sumnje - jo
i hadisi-erifima u iju se vjerodostojnost, takoer, ne moe sumnjati.
Kako se merhum hafiz Abdurrahman es-Sujuti u svom poznatom i u
itavom islamskom svijetu priznatom djelu Damius-sagir sluio
iskljuivo hadisima iz est poznatih zbirki vjerodostojnih hadisa, koje
su u islamskoj nauci poznate pod zajednikim imenom Kutubus-
site, to sam najvei broj hadisa i uzeo upravo iz ovog njegovog
djela. Samo mali broj hadisa uzeo sam direktno iz Muslimove,
odnosno Buharijine zbirke vjerodostojnih hadisa.
Pri navoenju kur'anskih ajeta dato je ime sure i broj ajeta. To
sam uinio i zato da se moe uporediti moje shvaanje, odnosno moj
prijevod toga ajeta sa nekim drugim prijevodom.
Neka mi itaoci ne zamjere to je moje djelo puno citata. To
nije sluajno. Ja sam upravo tako i elio, jer sam duboko svjestan da
boljih, mudrijih i aktuelnijih rjeenja nema od onih koje nam nudi
Allah d. . u Svom Kur'ani-kerimu i Njegov Poslanik u svom
hadisu.
Predajui ovo djelo na upotrebu i koritenje pripadnicima
uzvienog islama, molim Allaha d. . da ono poslui svojoj svrsi i
namjeni, da ve gotova rjeenja, mudra pravila i savjete prihvati
svaki musliman i muslimanka. Podvlaim: to su rjeenja i savjeti
koje je dao Allah d. . i Njegov Posljednji poslanik. Ja sam ih samo
poredao ovim redom i uinio pristupanim naim masama.
Autor






12



I DIO

AHLAKI-HAMIDE
DOBRA SVOJSTVA I OSOBINE


A. VANOST AHLAKI-HAMIDE

Kao to je istaknuto u Predgovoru, ahlak se dijeli na dva
dijela: ahlaki-hamide i ahlaki-zemime (dobre i loe ljudske osobine),
pa emo ovdje iznijeti, po redu i vanosti, one momente koji se
odnose na ahlaki-hamide.

1. O vanosti ahlaki-hamide uope

Od kolike je vanosti ahlaki-hamide moemo vidjeti i
zakljuiti iz sljedeih Pejgamberovih hadisi-erifa:
- Ko je lijepog ahlaka ja mu jamim mjesto u dennetu.
- Zaista e mi biti najmiliji i najblii na Sudnjem danu oni
koju su najljepeg ahlaka.
- Zaista e musliman sa lijepim ahlahkom dobiti u dennetu
deredu (stepen, poast) onoliku koliku e dobiti i onaj to je
neprestano danju postio, a nou ibadetio.
Najljepi je iman onoga ko je najljepeg ahlaka. Iz vie mjesta
u Kur'ani-kerimu i iz brojnih hadisi-erifa Muhammeda a.s. vidi se
13
da je ahlak vrsto uz iman. Kada je neko upitao Muhammeda a.s. ta
je to iman, on mu je odgovorio: Iman je strpljivost i dareljivost.
Jednom je prilikom rekao svojim ashabima: Da vas nauim koja su
svojstva najbolja i za ovaj svijiet i za Ahiret: posjetiti onoga ko je
tebe napustio; dati onome ko tebi ne daje, oprostiti onome ko ti je
nasilje uiinio.
Kao to je dua u tijesnoj i neposrednoj vezi sa srcem, tako je
i iman u neraskidivoj vezi sa srcem i sa duom.
ija dua preseli sa svjetlom imana, ona e sretno proi kroz
Alemi-berzah (tj. vrijeme od asa smrti do asa opeg proivljenja,
Sudnjeg dana), a na Ahiretu e uivati vjenu sreu.
U plemenita svojstva spada iman, jer bez imana nema vjene
sree na Ahiretu. Onaj, ije srce osvjetljava iman, mora se pridravati
i islamskih dunosti. Drugim rijeima: ko vrsto vjeruje da za
prekraj zasluuje kaznu, on ga nee ni uiniti, osim u krajnjoj
nevolji. Ljudska djela prvi su i pravi svjedoci da li u njegovom srcu
postoji iman ili ga nema.
Allah d. . je rekao: Reci (Muhammede) ako su vam vai
oevi, vai sinovi, vaa braa, vae ene, vai imeci koje ste stekli,
vaa roba za iju prou strahujete i stanovi u kojima ste zadovoljni,
drai od Allaha, Njegova Poslanika i borbe na Njegovom putu, onda
oekujte Allahovu kaznu. Allah nee uputiti pokvareni narod na
pravi put. (Tevbe, 24).
Pravi su muslimani samo oni ija srca zastrepe kada se Allah
spomene, a kada im se ue Nai ajeti oni postaju vri u vjeri
(imanu). (Enfal, 2).
Da li misle ljudi, kada reknu: Mi vjerujemo, da e (s tim
rijeima) biti osloboeni kunje (kazne)? Mi smo u iskuenje stavili
(kaznili) one prije njih (koji su se sluili praznim rijeima). Zaista
Allah zna one koji pravo govore, a zaista zna i one koji lau.
(Ankebut, 2-3).
Teko svakom lacu (grijeniku), koji slua Allahove rijei
(ajete) koji mu se ue, a on i dalje ostaje ohol (nepopravljiv), kao da
ih nije ni uo. (Dasije, 7-8).
14
Da li misle oni koji rade runa djela da e Nam izbjei (od
kazne)? Runo li je njihovo prosuivanje. (Ankebut, 4).
Ko eli da ispunjava svoje dunosti i da bude spaen, treba da
ima na umu sljedee:
- da nas Allah d. . vidi, ma gdje mi bili;
- da uz nas postoje meleki koji nas neprekidno prate i
biljee sve to mi radimo (bilo dobro, bilo zlo);
- da iman napusti svakoga ko se odlui da uradi veliki
grijeh i da lebdi iznad njegove glave sve dok se ne
proe toga grijeha (harama). Dakle, ako bi ovjeka
zadesila i smrt u takvom stanju, otiao bi bez imana.
A umrijeti bez imana predstavlja najveu opasnost i
nesreu! Da nas Allah d. . od toga sauva! Amin!
Sve to je navedeno, saglasno je sa zdravim razumom. Ko
vjeruje da ga Allah d. . vidi i da ga Njegovi meleki neprestano
prate, taj ne moe ni zamisliti da u Allahovoj prisutnosti neto runo
uini.
Allah d. . je rekao: Grijenik e zaeljeti da se otkupi od
kazne Sudnjeg dana svojim sinovima, svojom enom, svojim bratom,
svojom porodicom koja ga je titila i svim onim to je na zemlji, ne
bi li se spasio. (Me'arid, 11-14).

2. Nijet - namjera, tenja, elja, odluka

Nijet proizilazi iz srca i on ima veliki znaaj. Kao to su djela
vezana za iman, tako su vezana i za nijet. Mehammed a.s. je rekao:
Svi poslovi ovise o nijetu. Svakom ovjeku pripada ono to je
naumio. (Evo jednnog primjera: ovjek koji obavi had radi
hadijske asti, ugleda ili turizma, on je hadija kod naroda, alii ne i
kod Allaha d. . a ovjek koji ima ist nijet, ali ga neto omete pa ne
obavi had, on je hadija kod Allaha d. . bez obzira na to to ga
svijet ne smatra hadijom. Ovo pravilo vai i za sve ostale poslove).
Allah d. . je rekao: Ko eli ovaj svijet (dunja), ko se odlui da mu
15
je na ovom svijetu imati (uivati), mi emo dati to mi hoemo i
kome hoemo, zatim emo mu odrediti dehennem u kojem e
sagarati (biti pren), posramljen, odbijen (od Boije milosti). A ko
eli budui svijet i trudi se za to (istinskim) trudom (zalaganjem) i
vjeruje (u Ahiret), takvima e trud biti primljen (kod Allaha d. .).
(Isra', 18-19).

3. Ljubav prema Allahu d. .

Allah d. . je rekao: O vjerni! Neka vas vai imeci i vaa
djeca ne zabave od spominjanja Allaha. Koji to urade (tj. koje zabavi
imetak i djeca), na velikom su gubitku. (Munafikun, 9).
Vai imeci i vaa djeca su za vas samo kunja, a kod Boga je
velika nagrada (onima koje njihovi imeci i djeca ne zabave i ne
odvrate od poslunosti Allahu d. .). (Tegabun, 15).
Muharnmed a.s. je rekao : Niko od vas nee imati pravog
imana sve dotle dok ne bude volio Allaha d. . i Njegova Poslanika
bolje od svega drugoga.
U svojoj ljubavi prema Allahu d. . treba da budemo kao
dijete prema svojoj majci: poziva je i trai im je odsutna i niim se
drugim ne moe utjeiti osim prisustvom svoje majke. Tako i mi, u
svakom svom stanju: idui, sjedei, stojei, leei, radei, treba da
doivimo Allaha d. . i da Ga spominjemo izgovarajui odabrane
rijei kao: Allah, La ilahe illellah, Subhanallah i slino. Sve dok se
nalazimo u zirku neemo zalutati, neemo skrenuti s pravoga puta,
jer se, u stvari, nalazimo u ibadetu.

4. Ljubav prema Kur'ani-kerimu

Kur'ani-kerim je posljednja Boija objava. Otkako postoji
svijet, nije bilo niti e biti bolje i vrjednije knjige.
Da bismo ukazali na njegovu neizrecivu vrijednost, najbolje
16
e biti da se posluimo rijeima Uzvienog Allaha d. . i Njegovog
poslanika Muhammeda a.s.
Kur'ani-kerim je toliko vrijedan da se Allah d. . njime ak
zaklinje: Tako mi Kur'ana mudrog zaista si ti (Muhamede)
Poslanik. (Jasin, 2,3); dozvoljava da ga dotaknu samo oni koji su
isti: To je Kur'an asni, u Knjizi sauvanoj (od promjena), neka ga
prihvataju samo isti, (on je) Objava od Gospodara svjetova.
(Vaki'a, 77-80); nareuje da se uti kada se ui Kur'ani-kerim: A
kada se ui Kur'an, sluajte ga i utite da bi vam se smilovao. (A'raf,
204); podvlai da To je Knjiga u kojoj nema nikakve sumnje (ona
je) putokaz bogobojaznima. (Bekare, 2). To su ajeti mudre Knjige
(koja je) uputa i milost dobroiniteljima (Lukman, 2-3); Zaista je
on (Kur'an) uputa i milost pravovjernicima. (Neml, 77); i upozorava
da je to Knjiga objavljena Muhammedu a.s. ...kao objanjenje za
svato, uputa, milost i radosna vijest muslimanima. (Nahl, 89); On
je za vjernika putokaz i lijek. (Fussilet, 44).
O znaaju uenja Kur'ani-kerima postoji i veliki broj hadisi-
erifa. Evo samo nekoliko:
- Kur'an je izvor bogatstva i zadovoljstva koje se ne moe
postii bez uenja Kur'ana;
- Ko eli da ga Allah d. . i Njegov Poslanik vole, neka ui
Kur'an gledajui;
- Uenje Kur'ana spada u najbolja djela za moje
sljedbenike;
- Ko ui Kur'an stavie se njegovim roditeljima tad (kruna)
na glavu (u dennetu) koji e sjati jae od suneve svjetlosti na ovom
svijetu. Zatim je rekao: A ta tek misli za onoga ko ga ui i radi
po njemu!;
- Kur'an e (na Sudnjem danu) posredovati prvenstveno za
one koji ga ue;
- Uite Kur'an, jer e Kur'an doi na Sudnji dan i biti
zagovornik za one koji ga budu uili.
Ovo to je navedeno sasvim je dovoljno da nam ukae na
nesluenu vrijednost Kur'ani-kerima, da u nama razvije istinsko i
17
duno potovanje prema Kur'ani-kerimu, da u naa srca ulije iskrenu
i duboku ljubav prema Kur'ani-kerimu koja e stalno jaati i ivjeti u
nama sve dok ivimo.
Muslimani su odvajkada bili svjesni vrijednosti koje sadri
Kur'ani-kerim. Zbog toga i jeste Kur'ani-kerim, bez ikakve sumnje,
najpotovanija knjiga svih vremena. Osim ove istine, i istine da je
Kur'ani-kerim jedina Boja objava koja nije pretrpjela nikakvu
izmjenu, on ima jo nekoliko osobenosti, jo nekoliko, da ih tako
nazovemo, rekorda koji pripadaju samo njemu, i koji e zanavijek
ostati njegovi:
- Kur'ani-kerim je najitanija knjiga svih vremena;
- Kur'ani-kerim je knjiga sa najveim brojem ru-
kopisnih primjeraka;
- Kur'ani-kerim je knjiga sa najveim brojem tampanih
primjeraka;
- Kur'ani-kerim je knjiga sa najveim brojem ljudi koji
je znaju napamet (hafiza).

5. Ljubav prema Muhammedu a.s.

Nema nikakve sumnje u to da Allah d. . voli Muhammeda
a.s. vie nego ikoga. On je iz itavog ljudskog roda njega odabrao i
poastio najveom moguom au - au posljednjeg poslanika.
Preko njega je darovao ovjeanstvu najveu sreu - Svoju
posljednju Objavu, Kur'ani-kerim.
Svi muslimani su svjesni da su ove injenice sasvim dovoljne
da izdvoje Muhammeda a.s. na poseban stepen, na mjesto koje
pripada samo njemu. Zato muslimani svim svojim biem vole i
potuju svoga pejgambera, Muhammeda a. s. Muslimani, gotovo bez
iznimke i u svakoj prilici, spominjui njegovo ime donose jo i
salavat na njega. To je dokaz dubokog potovanja, odanosti i
zahvalnosti za sve to je uinio nama i ovjeanstvu uope. To je
odraz vizije o posljednjem Boijem poslaniku, to je njegova ast u
18
biu muslimana koja mu se poklanja i priznaje sa najveom radou,
ljubavlju, iskrenou i odanou. To je, u stvari, ljubav, ona prava,
ista ljubav koja nije nametnuta, koja u nae bie ulazi od samog
asa naeg roenja, koju u nas unose nai stariji, naa sredina, na
nain ivota, nae vjerovanje, nae ubjeenje. Svi smo svjedoci da
nijedan pravi musliman nee izgovoriti niti napisati njegovo ime, a
da odmah ne doda i opepoznate rijei: alejhis-selam. To je u
islamskoj sredini i drutvu tako duboko ukorijenjeno i postalo toliko
poznato da su rijei alejhis-selam postale sinonim za Posljednji
Boji poslanik. Nije rijedak sluaj da se govori, pa ak i pie, samo
Alejhis-selam, to u stvari znai Muhammed alejhis-selam.
Zbog svega ovoga svaki musliman osjea i zna da je uz ljubav
prema Allahu d. . i Njegovoj Knjizi - Kur'ani-kerimu, neodvojivo
vezana i ljubav prema Muhammedu a.s. To je, meutim, ljubav
posebne vrste. Ona je ista od bilo kakvog vida oboavanja, jer je u
samoj osnovi islamskog vjerovanja spoznaja i oitovanje da je
Muhammed a. s. ... Boji miljenik i posljednji Boiji poslanik. To
je ljubav koja je proeta beskrajnim, bezrezervnim povjerenjem u
njegovo djelo i rije, to je ljubav proeta istinskom zahvalnou za
sve to nam je uinio, to ini, i to e nam bez sumnje, kao
najavljeni i jedini Zagovornik, initi na Onom svijetu, na Dan
suenja. To je ljubav ispunjena tenjom da budemo na njegovom
putu, jer je samo njegov put - put koji je Allah d. . oznaio kao
jedini pravi put. To je ljubav koja u svojoj biti ezne za to
neposrednijom blizinom Muhammeda a. s. U toj ljubavi srca pravih
muslimana ispunjava posebna radost, obasjava posebna svjetlost,
obuzima posebno raspoloenje. To je ona ljubav koja u istim
muslimanskim srcima budi pravu, iskonsku sreu i zadovoljstvo. U
srcima njegovih pravih sljedbenika gori ta ljubav udesnom, neugasi-
vom snagom kroz koju oni u najviem stepenu postiu ono to ele:
sreu to su muslimani.
Ljudski um nikome nije posvetio toliko toplih, dubokih,
osjeajnih, mudrih, zahvalnih, iskrenih i obavezujuih misli kao to
je muslimanski genije posvetio Muhammedu a. s. Nema toga
ovjeka, niti e ga biti, o kojemu se govori i pie sa toliko ljubavi,
topline, potovanja. Ovom zemljom nije kroio autoritet njemu
ravan, a nee, van svake sumnje, ni kroiti. Svi znamo da se ve
19
stoljeima, u svim islamskim sredinania i na svim njihovim nivoima,
sa istinskom brigom, najveom panjom i dostojanstvom, kao
posebno draga sveanost, obavija sveanost proslavljanja njegovog
roenja. Ko jo ne zna ta je to m e v l u d !
Ali, kao i inae, i ovdje emo se pozvati na Kur'ani-kerim s
namjerom i eljom da ukaemo i dokaemo da je sve to je ovjek
rekao i napisao posljednjem i o posljednjem Bojem poslaniku
Muhammedu a. s. snagom svoje izriitosti, snagom svoje ozbiljnosti,
snagom svoga priznanja i priznavanja, u sutini blijedo prema onome
ta je Allah d. . u Svojoj Knjizi o njemu rekao. Evo samo nekoliko
ajeti-kerima:
- Vjerovjesnik treba da bude prei vjernicima nego oni sami
sebi... (Ahzab, 6).
- Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika. O vi
koji vjerujete, blagosiljajte ga i vi i upuujte mu pozdrave. (Ahzab,
56).
- O Vjerovjesnie, Mi smo te poslali kao svjedoka, kao
donosioca radosnih vijesti i kao Poslanika koji opominje. (Ahzab,
45).
- (O Muhammede), Tako mi tvoga ivota, zaista oni lutaju u
svojoj zabludi. (Hidr, 72).
- A tebe smo poslali samo zato da donosi radosne vijesti i
da opominje. (Furkan, 56).
- Oni koji se budu pokoravali Allahu i Njegovom Poslaniku,
oni koji se budu bojali Allaha i koji budu od Njega strahovali, oni e
postii ono to budu eljeli. (Nur, 52).
- U Allahovom Poslaniku imate divan uzor... (Ahzab, 21).
- A tebe smo (Muhammede) poslali samo kao milost
svjetovima. (Enbija', 107).
Neka mi se oprosti to u zamoliti da se dobro razmisli o
ovim ajetima i da se njihova poruka najozbiljnije shvati i zapamti!

20
6. Pozivati na dobro, a spreavati zlo

Pozivati na dobro, a spreavati zlo je Boija zapovijed. Allah
d. . to nareuje ovim rijeima: Neka meu vama bude jedna
skupina (ljudi) koja e pozivati na dobro i nareivati ono to je
lijepo, a zabranjivati ono to je runo! To su oni koji e biti spaeni.
(Alu 'Imran, 104).
Jednom prilikom Muhammed a.s. je rekao: Allah d. . je
naredio meleku da srui jedan grad na njegove stanovnike. Tada je
rekao melek: - Ima meu njima jedan Tvoj vjernik koji nije
pogrijeio ni koliko se okom moe trepnuti. Na to Allah d. . ree:
Srui ga i na njega i na njih, jer se on nikada nije naljutio na njihov
postupak.
Iz ovih Allahovih i Pejgamberovih rijei vidimo da nas je
Bog d. . izriito zaduio da upuujemo na dobro, a spreavamo zlo.
Onome ko ispunjava ovo Boije nareenje obeane su velike nagrade
u vjenom ivotu (Ahiretu).













21





B. SVOJSTVA KOJA TREBA IMATI I RAZVIJATI

1. Tenja za potenom (halal) zaradom i izdravanjem

Ko eli da njegova zarada bude potena i halal, treba da se
uva sljedeeg:
- da bez opravdanja ne kasni na bilo koju dunost;
- da svojim radom nikoga ne uznemirava;
- da mu je namjera sauvati sebe i svoju porodicu od
harama; a ne po svaku cijenu poveati imetak i podii
standard;
- da ne pretjeruje u poslu i
- da ne smatra da je nafaka samo od njegovog rada
nego od Allaha d. .
Ebu-l-Lejs es-Samarkandi, autor djela Tenbihu-l-gafilin
preporuuje jo i sljedee:
- posao koji radimo treba da bude po islamskim
propisima dozvoljen,
- u poslu ne smijemo varati i obmanjivati,
- ne smije se krivo mjeriti,
- prilikom kupoprodaje ne smije se krivo zaklinjati,
- ne smije se prisvajati ono to je tue,
- nikome se teta nanositi ne smije;
22
- ne smije se postupati grubo sa stokom koja radi niti se
ona smije premarati.
Izdravati sebe i svoju porodicu potenom zaradom je neto
najbolje i najljepe i to je temelj svakog hajra i napretka.

2. Strpljivost (sabur)

Strpljivost je izvanredno cijenjeno i pohvalno svojstvo. O
strpljivosti se govori na mnogo mjesta u Kur'ani-kerimu. Ovdje
emo, meutim, navesti samo dva kur'anska citata o strpljivosti, jer je
i to sasvim dovoljno da se ukae na vrijednost ove osobine i njenu
cijenu kod Allaha d. .:
- Uistinu onaj ko je strpljiv i oprata ini velika djela.
(Sura, 43).
- Zaista emo vas staviti na kunju strahom, glau,
umanjivanjem imetka, ivota i plodova. Obraduj (Muhammede)
strpljive koji, kada ih zadesi kakva nevolja, kau: Mi smo Allahovi i
mi se Njemu vraamo. To su oni na kojima je zadovoljstvo i milost
njihova Gospodara i to su oni koji su upueni na pravi put. (Bekare,
155-157).
O ovoj lijepoj osobini postoji i veliki broj hadisi-erifa.
Naveemo samo etiri:
- U saburu je ovosvjetsko i ahiretsko dobro. Strpljivost je
klju spasa.
- Strpljivost je u odnosu na iman kao glava u odnosu na
tijelo. Nema pravog vjerovanja ko nema sabura.
- Koga zadesi kakva materijalna nezgoda ili neto slino, pa
to podnese (osaburi) strpljivo i nikome se ne potui, sigurno e mu
Allah d. . oprostiti male grijehe.
- Najvei je junak onaj ko sebe savlada kada se naljuti, a
najblii Allahu d. . je onaj ko oprosti, a ima mogunost da kazni.

23
3. Zahvalnost (ukr)

Allah d. . veoma cijeni one koji su Mu zahvalni. On je u
Kur'ani-kerimu rekao: Ako budete zahvalni, sigurno u vam
poveati (nagrade). (Ibrahim, 7).
Muhammed a.s. je rekao: U koga se nau ova dva svojstva,
Allah d. . e ga upisati meu svoje zahvalne i strpljive i Bogu
odane ljude, a u koga se ne nadu nee ga upisati meu njih. Ko u
pogledu vjerovanja gleda u boljega od sebe (u pobonijeg od sebe)
pa se u njega ugleda i pone raditi kako on radi, i ko gleda
siromanijeg od sebe pa Allahu d. . zahvali na svom imetku.

4. Nada (reda')

Staro, ali uvijek savremeno pravilo islamskog uenja da ivot
jednog muslimana treba da se stalno odvija izmeu straha i nade,
usmjerava muslimana u, zaista, pozitivnom pravcu. Ono as ui da
ovjek nikada ne smije gubiti iz vida ta ga sve moe snai, kakvu
sve kaznu moe iskusiti ukoliko ne postupa u skladu sa Boijim za-
povijedima, ali to nas pravilo istovremeno ui da ovjek, ma koliki
grenik bio, nikada ne smije gubiti nadu u Boju milost, u Njegov
rahmet. Ako to ima na umu, onda se pravi musliman nikada nee
nai u stanju oholosti, nikada se nee toliko zaboraviti da ne misli o
svojim postupcima i njihovim moguim posljedicama, ali isto tako
on se nikada nee nai ni u stanju oajanja ni izgubljenosti, beznaa i
bezizlaznosti.
Od kolike je vanosti ova odgojna crta za unutranji mir i
pravu orijentaciju muslimana, najbolje nam dokazuje Kur'ani-kerim;
- ... Ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah e sigurno
oprostiti sve grijehe. On zaista mnogo prata. On je zaista
premilostiv. (Zumer, 53).
- ... On (Ibrahim a.s.) ree: Nadu u milost svoga Gospodara
mogu izgubiti samo oni koji su zablueni. (Hidr, 56).
24
A malo je odraslih muslimana koji nisu uli za onaj hadisi-
erif iji prijevod glasi: - Moje zauzimanje pred Allahom d. . na
Sudnjem danu bie za teke grenike moga ummeta.
Poslije ovih kur'anskih ajeta i ovog hadisi-erifa, jo jasniji e
nam biti smisao i sutina islamskog uenja da se ivot pravog
muslimana mora odvijati, tokom itavog svoga trajanja, izmeu
straha i nade tj. izmeu straha od kazne koju moemo zasluiti
svojim postupcima koji su u suprotnosti sa islamskim uenjem i nade
u Allahovu milost, pa ma koliki grenici bili. Ovo nas ui, takoer,
da ne smijemo dozvoliti da nas zadesi teka nesrea, da nas ugrabi
smrt, a da nismo izvrili iskreno pokajanje koje u ivotu muslimana
zauzima veoma vano mjesto. To je ona tevba koja nam prua
krajnju nadu i mogunost da oieni u svojoj dui i svojoj svijesti
napustimo ovaj prolazni ivot, ovaj prolazni svijet.

5. Zadovoljstvo (rida')

I dan-danas se moe uti, od starijeg svijeta pogotovo, da nije
bogat onaj ko ima mnogo imetka, mnogo novca, nego onaj ko je
zadovoljan onim to mu je dao dragi Bog.
ivot svakodnevno potvruje ovu mudrost, ovu veliku i staru
istinu. Svi smo svjedoci da meu vrlo bogatim ljudima ima onih koji
su nezadovoljni, nesretni, gladni i pohlepni i, obrnuto, meu
siromanim mogu se lahko nai ljudi koji su zadovoljni i sretni, koji
su dareljivi, koji nisu gladni i zavidni. Biti zadovoljan onim to ti je
dao dragi Allah d. . uistinu je velika srea i veliki Njegov dar, vei
od bilo kakvog bogatstva bez zadovoljstva. Jer, malo ta ima tako
vrijedno i lijepo kao mir u dui i srcu. A jedan od glavnih uslova da
ovjek zadobije taj mir u svom srcu jeste upravo unutranje
zadovoljstvo.
Pravom muslimanu nije nimalo teko zadobiti unutranji mir.
U suretu Tavbe, pedeset i prvi ajet, u prijevodu glasi: Reci
(Muhammede) nas e zadesiti samo ono to nam je Allah odredio.
On je na prijatelj. Neka se vjernici oslanjaju na Boga.
25
Muhammed a.s. je rekao: Nije bogat onaj ko ima mnotvo
imetka, bogat je onaj ija je dua bogata. (Muhammed Arif, Binbir
hadis, hadis br 678). A prijevod 402. hadisa, u istoj zbirci, glasi:
Zahvaljivati Allahu na Njegovim blagodatima znai obezbijediti
njihovo trajanje.

6. Pouzdanje u Allaha d. . (tevekkul)

Pouzdanje u Allaha d. . predstavlja dragocjeno svojstvo
koje ukraava itavo bie pravog vjernika. To nije nikakvo
fatalistiko uenje ili shvaanje ivota. Naprotiv, to je realnost,
duboka i smirena realnost, iza koje stoji nae vjerovanje, nae vrsto
ubjeenje, na napor i trud. Jer musliman ima puno pravo na
pouzdanje u Allaha d. . tek onda kada je on sam, sa svoje strane,
uinio sve to je mogao uiniti. Veoma je poznat i vanredno pouan
sluaj jednog Arapa koji je doao u Medinu, da neto upita
Resulullaha. Po praini na odjei Pejgamber je zakljuio da je taj
ovjek stranac, pa ga je upitao gdje mu je deva. Kada je doljak
odgovorio da je devu prepustio Bojem tevekkulu, Pejgamber je
izgovorio ove rijei: Kajjid ve tevekkel! (Binbir hadis, hadis br.
602), a to znai: Svei pa se onda osloni na Boga, tj. tek kada
ovjek sa svoje strane uini ono to moe, tek tada ima pravo da se
oslanja na Allaha d. . i da s pravom polae nadu u Njegovu pomo,
Njegovu zatitu.
U Kur'ani-kerimu ima mnogo mjesta gdje se govori o
tevekkulu:
- ... odluka pripada samo Allahu. Na Njega se oslanjam i
neka se u Njega uzdaju oni koji ele da se uzdaju. (Jusuf, 67).
- ... Reci, meni je dosta samo Allah! U Njega se uzdaju oni
koji trae oslonac. (Zumer, 38).
- Ko se pouzda u Allaha - pa On mu je dovoljan. (Talak, 3).
- Pouzdajte se u Allaha ako ste pravi vjernici. (Maide, 23).
- Kada se na neto odlui - osloni se na Boga! Zaista Allah
26
voli one koji se oslanjaju na Njega. (Alu 'Imran, 159).
Ovo je samo nekoliko navoda iz Kur'ani-kerima. Iako o ovom
zaista nije potrebno dodavati vie nita, zavriemo ipak sa jo
jednim hadisi-erifom iz Muhammed Arifove zbirke Binbir hadis.
Ovaj hadis nosi redni broj 845, a njegov prijevod glasi: Ko eli da
bude najjai ovjek, neka se oslanja na Allaha.

7. Stid (haja')

Stid je jedan od onih divnih regulatora u prirodi svakog
ovjeka koji ga obuzdava, uva i titi od nedolinog i sramnog. To je
svojstvo koje se, s pravom, visoko cijeni u svim religijama, u svim
filozofijama. Zato se ne treba uditi ako je ovom svojstvu i u
islamskom uenju poklonjena velika panja i znaaj. To emo
najbolje potkrijepiti i dokazati, opet, sa nekoliko hadisi-erifa. U et-
vrtom svesku Buharijine zbirke hadisi-erifa, izdate u Istanbulu
1966. godine, pod red. br. 1484, nalazi se ovaj hadisi-erif, koji nam
prenosi Ibni Mes'ud, r. a.: Rekao je Boji Poslanik a. s: Od rijei
prethodnih Bojih poslanika koje su doprle do nas jeste i ovo: Ako se
ne stidi, onda radi ta hoe! A merhum Muhammed Arif, u svojoj
zbirci Binbir hadis, pod red. br. 406, donosi hadisi-erif iji prijevod
glasi: Stid donosi samo dobro, a pod brojem 407: Stid je sastavni
dio imana.
Imajui na umu jo dva hadisa od kojih prvi glasi: Ko se ne
stidi svijeta, taj se ne stidi ni Allaha, i drugi: Osoba, koja nema
stida, nema ni pravog vjerovanja. Ovdje bih najdobronamjernije
upozorio svoje itaoce na jedan momenat iz podruja intimnog ivota
pojedinca. Stid je, naime, naroito pohvaljen kad su u pitanju in-
timni, brani odnosi i dunosti. Osoba u braku ne treba da pria
nikome o svom intimnom, branom ivotu. U sluaju potrebe, tu je,
hvala dragom Allahu d. . ljekar. Samo njemu treba da se obrati
ovjek koji na bilo koji nain ima problema ili trai pomo. U
svakom drugom sluaju to je grijeh. Znamo da takve prie mogu
dovesti do neeljenih, nerijetko i traginih posljedica: pouda,
ogovaranje, ljubomora, vrijeanje, mrnja, rastava braka pa ak i
27
ubistvo. Od kolike je ovo vanosti neka nam pokae i prijevod ovog
hadisa: Haram je hvaliti se polnom moi!
Istina je da je u naim porodicama ovaj momenat istinske
etike njegovan sa dunom briljivou. Navodi koje smo donijeli
samo dokazuju opravdanost ovoga stava, njegovu svrsishodnost i
potrebu da se i dalje sa istom briljivou njeguje.

8. Obuzdavanje ljutnje

Svi smo mi, makar nekada, bili u situaciji da zaalimo zbog
neega to smo u ljutnji uinili ili rekli. Poznata je stvar, da ovjek u
ljutnji ne kontrolie svoje postupke kako treba, on ne reagira
normalno i upravo zato vrlo esto postupi kako inae ne bi postupio.
Islam svojim uenjem zahtijeva i nareuje svojim
sljedbenicima normalan odnos prema svojoj okolini, normalne i
razborite postupke, pa zato nije udo to je ovo blagotvorno svojstvo
po islamskom uenju cijenjeno i pohvaljeno. Kur'ani-kerim o tome
veli:
- Pourite (prema) oprostu vaeg Gospodara i dennetu ija
je irina kao nebesa i zemlja. Dennet je pripremljen za bogobojazne,
koji dijele i kada su bogati i kada su siromani, koji obuzdavaju
srdbu i oprataju ljudima. Allah voll one koji ine dobro. (Alu
'Imran, 133-134).
I ovdje emo se posluiti sa nekoliko hadisi-erifa jer je to
najpouzdanije i najpozvanije sredstvo za tumaenje i razumijevanje
onoga to je u Kur'ani-kerimu kratko navedeno:
- Nije junak onaj ko posjeduje fiziku snagu, junak je ko u
srdbi sobom vlada. (Binbir hadis, br. 676).
- Najvea Allahova nagrada pripada ovjeku koji u Njegovo
ime (za Njegovu ljubav) svoju srdbu obuzda. (ista knjiga, br. 723).
- Ko ublai svoju ljutnju Allah e od njega odstraniti patnje,
a ko vodi rauna o onme to govori, Allah d. . e prikriti njegove
28
manjkavosti. (ista knjiga, br. 831).
- Nemoj se ljutiti. (ista knjiga, br. 963).
Ljutnja, i to iznimno i samo u jednom sluaju, dozvoljena je
muslimanu onda kada je povrijeena vjerska dunost, kada je
povrijeen stav, kategorija i1i princip islamskog ucenja. Muhammed
a.s. je, u vezi sa ovakvom mogunou, rekao:
Oni koji se ljute na nepravdu iz vjerskih pobuda i osjeanja,
bolji su od onih koji se ne ljute.

9. Strah od Allaha d. .

Ovo divno svojstvo koje ini sastavni dio islamskog
vjerovanja, bezuvjetno se mora nai u srcu i imanu svakog pravog
muslimana i muslimanke, jer ga uva od svih negativnih postupaka i
u svakom trenutku ga upozorava da Allah d. . sve vidi. Bez straha
pred Allahom d. . nema ni pravog vjerovanja ni pravog vjernika.
Ovo svojstvo zauzima vrlo vano mjesto u ukupnosti naeg vjero-
vanja. Strah od Allaha d. . ili bolje reeno strahopotovanje, treba
dobro razlikovati od straha svake druge vrste, prirode i uzroka. Oni
se i po islamskom uenju otro razlikuju.
A sada da vidimo kako je Kur'ani-kerim okvalifikovao strah
od Allaha d. .:
A za one koji se budu bojali mjesta (na koje e doi pred)
svoga Gospodara (i zbog toga se budu uvali grijeha) postoje dva
denneta. (Rahman, 46).
- A onome koji bude strahovao od stajanja (pred) svojim
Gospodarom i sebe spreavao od pohlepe, tome je zaista dennet
sklonite. (Nazi'at, 40, 41).
- Da li je onaj to zna da je ista istina ono to je tebi
objavljeno od tvoga Gospodara (isti) kao onaj to je slijep? Samo
pametni razmiljaju (primaju pouku) i oni koji izvravaju obaveze
prema Allahu d. . i ne kre ugovore, i oni koji uvaju (potuju,
29
cijene) ono to je Allah naredio da se uva i koji se boje svoga
Gospodara i strepe pred tekim obraunom. (Ra'd, 19-21).
- Allahu pada na seddu sve to je ivo, na nebesima i na
zemlji, i meleki (seddu ine) i oni koji se ne ohole. Boje se svoga
Gospodara (koji je sa Svojom moi) nad njima i rade ono to im se
nareuje (Nahl, 49, 50).
- To vas samo satana plai svojim prijateljima (da ne idete u
rat). Vi se ne bojte njih! Bojte se Mene ako ste vjernici. (Alu 'Imran,
175).
- Njihova nagrada od njihova Gospodara su denneti Adna
izmeu kojih teku rijeke, u kojima e boraviti vjeno, beskonano.
Allah je zadovoljan njima i oni su zadovoljni Njime. Ta nagrada je za
onoga ko se boji svoga Gospodara. (Bejjineh, 8).
- Boje hramove popravlja i podie samo onaj ko vjeruje u
Allaha, Sudnji dan, klanja namaz, daje zekat i ne boji se nikoga osim
Allaha. (Tevbe, 18).
Postoji i dobar broj hadisi-erifa koji govore o strahu od
Allaha d. . Evo samo nekoliko:
- Kada vjernikovo srce zastrepi od straha prema Allahu d.
. spadaju s njega grijesi kao lie s drvea. (Ihjau-l-ulum, sv. 4 str.
165).
Na istom mjestu nalazi se i ovaj hadisi-erif:
- Ko strahuje od Allaha d. . od njega strahuje svaka stvar,
a ko strahuje od nekoga drugoga, Allah e ga uiniti da se on od
svega plai.
Ovo izlaganje zavriemo hadisi-erifom koji glasi:
- U dehennem nee ui onaj ko je od straha pred Allahom
d. . zaplakao.

10. Dareljivost (seha')

30
Sve postojee religije preporuuju dareljivost, a osuuju
tvrdiluk i krtost. Islam to posebno podvlai. On ide tako daleko da
je odreena davanja uinio obaveznim za svakog svog pripadnika;
neka davanja su, opet, obavezna samo za bogate muslimane. Kako je,
meutim, svako od ovih davanja u svojoj biti ipak i dareljivost,
onda nije teko uoiti kako islamsko uenje gleda na ovo divno,
humano svojstvo, kako ga preporuuje, kako ga njeguje i vrednuje.
I ovom prilikom emo se posluiti hadisi-erifima, jer je u
njima sadrana i ocjena i vrijednost i posljedice ovog svojstva. Evo
nekoliko takvih hadisi-erifa:
- Dareljiv ovjek je blizak Allahu d. . blizak narodu i
blizak dennetu, a daleko od dehennema. A krtac je daleko od
Allaha d. . daleko od naroda i daleko od denneta, a blizak
dehennemu
- Sadaka ponitava male grijehe kao to vatru ponitava
voda.
- Sadaka titi i uva ovjeka od sedamdeset nesrea.
- Nije pravi vjernik ko poe spavati sit, a zna da mu je
komija zanoio gladan.
Ovo izlaganje emo zavriti ovim prelijepim hadisi-erifom:
- Dareljivost je dennetsko stablo ije grane dostiu na ovaj
svijet i ko se uhvati za tu granu ona ga odvede u dennet. krtost je,
pak, dehennemsko stablo ije grane dopiru na ovaj svijet, pa ko se
uhvati za tu granu ona ga odvede u dehennem. (Binbir hadis, br.
488).

11. Pravednost ('adl)

Ovu cijenjenu ljudsku osobinu koju prieljkuje svaki ovjek,
za koju se svaki od nas bori i koju svako uporno i revnosno svojata
Kur'ani-kerim spominje na mnogo mjesta. Ovdje emo navesti samo
nekoliko citata iz kojih se vidi da pravednost Allah d. . nareuje.
31
Ne moe se ni zamisliti ispravnim vjernikom ovjek u ijoj dui ne
postoji potovanje pravednosti i svijest o njenoj visokoj vrijednosti i
mjestu kod Uzvienog Allaha d. . Njegovog poslanika i, konano,
kod svih potenih ljudi.
Evo tih kur'anskih ajeta:
- A kada govorite, budite pravedni pa makar to bilo i protiv
roaka. (En'am, 152).
- A kada budete sudili meu ljudima (nareuje vam se), da
sudite pravedno. (Nisa, 58).
- Nareeno mi je da budem pravedan meu vama. Allah je
na i va Gospodar. (ura, 15).
Razmislimo dobro o znaenju ajeti-kerima kojim hatib
svakog petka u naim damijama, na dumi-namazu zavrava hutbu!
Zamislimo se malo pa emo vidjeti da to ima svoje dubako
opravdanje. Razmislimo o ovom ajetu koji glasi:
- Allah zaista nareuje: pravednost, dobroinstvo,
potpomaganje rodbine, a zabranjuje: bestidnost, odvratna djela i
nasilje. Savjetuje vas da biste primili savjet. (Nahl, 90).

12. Dobroinstvo prema ivim biima

Islam, kao Allahova vjera, plemenita i ovjena do krajnje
mogue mjere, odreuje vrlo jasno i nedvosmisleno kakav ovjek
treba da bude prema drugim ivim biima.
Po islamskom uenju zabranjeno je ubijati ivotinju koja ne
nanosi tetu, a ako se to ipak uini - poinilac e za to odgovarati na
Sudnjem danu. Islam strogo zabranjuje bacanje bilo ega ivog u
vatru, odnosno muenje vatrom. On kategoriki zabranjuje i
zavaanje ivotinja, izazivanje borbe meu ivotinjama (na primjer
borbu meu pijetlovima, ovnovima, volovima). On strogo zabranjuje
i gaanje u ivu metu, paenje ivotinja glau ili eu i sl.
Muhammed a.s. je u vie navrata izrekao svoj sud o ovome.
32
Ovdje emo navesti samo ove hadisi-erife:
- Budite milostivi prema svemu to je na zemlji, pa e milost
prema vama imati sve to je na nebesima
- Jedna ena e u dehennem samo zato to svojoj maki
nije ostavila nikakve hrane, pa je od gladi poela da jede travu.

13. Iskrenost (ihlas)

Iskrenost, po uenju uzvienog islama, treba da bude
neminovni pratilac svih dobrih djela. Islam nas ui da sva dobra djela
treba da se rade u ime Allaha d. . i Njegovog zadovoljstva, a ni radi
ega drugoga. Allah d. . prima samo ona djela koja su iskrena i
koja su uinjena u ime Njegovog raziluka (zadovoljstva).
U islamskoj literaturi zabiljeen je sluaj koji se dogodio
jednom pobonom ovjeku. Naime, kada je taj ovjek, o kojem je
rije, shvatio pravu sutinu i vrijednost iskrenosti. postao je jo
poboniji to je njegova okolina i uoila. Dugo poslije ove promjene
- ve u dubokim godinama - ovaj ovjek je u jednoj prilici rekao:
- Ponovio sam namaze koje sam klanjao punih trideset
godina u prvom safu, a evo zato: jednoga dana sam klanjao u
drugom safu pa me bi stid ljudi to nisam prispio u prvi saf. Tada
sam spoznao da mi je bilo drago to su me ljudi gledali u prvom safu.
Eto, zbog toga sam ih ponovio, jer nisam smio misliti na ljude i ta
e oni rei, nego samo na Allaha d. .
Islamsko uenje poruuje, imperativno, i muslimanima i
itavom svijetu da dobroinstvo uinjeno radi svijeta spada u
licemjerstvo, a licemjerstvo odvodi u viebotvo (irk).
Ovdje emo napomenuti jo neto to je, van svake sumnje,
poznato svakom odraslijem muslimanu. U itavom islamskom
svijetu, pa i dalje, veoma je poznata Muhammedova a.s. izreka:
Djela se cijene prema namjeri (nijetu). Kada znamo da Allah sve
zna i vidi, da je Njega nemogue obmanuti, onda emo sagledati od
kakve je vrijednosti, i za nas lino, iskrenost u naim postupcima.
33
Ovaj hadisi-erif treba uvijek imati na umu, pri svakom naem djelu i
namjeri. Znajui kako je licemjerstvo teko osueno, musliman e ga
se uvati kao najee vatre.

14. Skromnost (tevadu')

U svojoj biti svojstvo skromnosti i poniznosti predstavlja
uljudno ponaanje. To je svojstvo neupadnosti, mirnoe, ali
stamenosti, svojstvo drago i poeljno svakom ko moe samostalno da
prosuuje. To je osobina oprena bahatosti i oholosti.
Najupeatljivije i najsnanije primjere poniznosti moemo nai u
postupcima, manirima i stavovima samog posljednjeg Bojeg
poslanika Muhammeda a. s. Evo samo karakternih crta koje su kod
njega bile stalno prisutne: Pejgamber je u hodu stalno gledao preda
se; nazivao je selam i djetetu i odraslom, i bijelcu i crncu, i znanu i
neznanu; rukovao se sa svakim.
A evo i nekoliko njegovih izreka koje daju odreen sud o
islamu i blagosti, o dobronamjernosti, skromnosti i dobroti. Ovi
hadisi-erifi koji, u stvari, predstavljaju stav Boijeg Poslanika prema
ovim svojstvima, treba da nau mjesto u srcu svakog muslimana,
treba da se provode i primjenjuju u naem svakodnevnom ivotu. U
njima se nalazi prava riznica dobra i uljudnosti. Evo tih hadisi-erifa:
- Kada musliman susretne muslimana, selam mu nazove i
rukuje se s njim, s obojice spadaju mali grijesi kao lie s grana.
- Najvei je krtac onaj ko je krt u nazivanju selama.
- Alah d. . je zaista blag pa voli blagost u svemu.
- Kada Allah d. . voli neku kunu eljad on ih nadari
blagou.
- Pazite! Kazau vam ko nee ui u dehennem: niko ko je
blag.
- Sa blagou ovjek moe zaista postii stepen onoga ko
danju posti, a nou klanja.
34
- Ko nema blagosti taj nema ni sree.

15. Samilost (rahmet)

Islamsko uenje obavezuje svoje sljedbenike na samilost,
saosjeanje, saaljenje prema ostaloj brai muslimanima i ljudima
uope. Allah d. . u Kur'ani-kerimu, navodei i objanjavajui
postupke koje On cijeni, veli: ... i koji preporuuje meusobno
strpljenje i preporuuju meusobnu samilost. (Beled, 17).
Muhammed a. s. je u vie svojih hadisi-erifa ocrtao ovo
svojstvo, jasno ukazao na njegovu vrijednost, cijenu i potrebu. Evo
samo nekoliko takvih hadisa:
- Ko nema samilosti prema drugom, ni drugi se nee njemu
smilovati. (Sahihu-l-Buhari, sv. IV, hadis br. 1461).
- Ko nije milostiv prema drugome, nee se ni prema njemu
biti milostivo; ko ne oprata nee mu biti oproteno; ko ne prima
pokajanje ni njegovo pokajanje nee biti primljeno. (Binbir
hadis, br. 885).
Ovdje emo navesti jo jedan primjer, vrlo karakteristian. U
njemu se jasno vidi da islamsko uenje mnogo vie cijeni sutinu
nego formu, nakanu i podsticaj nego rezultate ili posljedice. Zbog
velike vrijednosti donijeli smo ovaj detalj iz Pejgamberovog ivota u
cijelosti, a preuzeli smo ga iz 336. stranice dijela Muhammed a. s. od
velikog islamskog uenjaka Muhammeda Hamidullaha, u prijevodu i
redakciji Nerkeza Smailagia, izdatog u Zagrebu 1977. godine.
Jednoga dana Muhammed je svojim sljedbenicima rekao da
e na dan polaganja rauna tri ovjeka doi pred Boga. Jedan e od
njih rei: Boe, itav sam ivot proveo u molitvi, postu,
hodoaima i vrenju svega to si propisao. Bog e rei: Ne, ti si
sve to radio samo da bi stekao glas pobona ovjeka, i takav si glas
uivao; uvari vatre, bacite ga u dehennem. Drugi e rei: Boe,
izuavao sam vjerske nauke i proveo ivot uei druge toi nauci i
irei pravi smisao Tvoje vjere. Bog e rei: Ne, to si uradio da bi
35
stekao glas uenjaka, a postigao si to na svijetu; uvari vatre, bacite
ga u dehennem. Trei e se osloniti na svoju veliku hrabrost u
svetim ratovima i rei da je u njima proveo sav svoj ivot, i umro kao
muenik. Njegov je cilj bio samo stei glas hrabrog i sranog ovjeka
na svijetu. To je i postigao, a na posljednjem sudu Bog e
zapovijediti da ga bace u dehennem.
Meutim, ree Muhammed a. s., toga dana doi e pred Boga
i jedna prostitutka. Ona je provela cijeli ivot u grijehu i nikada
nikom nije napravila dobra. Njezin e poloaj izgledati beznadan, ali
e Bog rei: Nije tako, tog i tog vrueg ljetnog dana bila si kod
bunara kraj kojeg je jedan pas umirao od edi, jer nije mogao doi do
vode; nije bilo vjetra, ti si se saalila, skinula cipelu, haljinu vezala u
konopac i utolila ed tom psu; uvaru denneta, odvedi ovu enu u
dennet.
To je pria kojom smo eljeli ukazati od kolike je vrijednosti i
cijene svojstvo prave samilosti kod Allaha d. . Ako se zna, ako se
uvijek pamti da je blud jedan od najteih grijeha, da islamsko uenje,
zasnivajui svoj stav iskljuivo na kur'anskom tekstu, izriito i
najstroije zabranjuje svaki vid bluda; ako se zna da je blud jedan od
veoma rijetkih prestupa zbog kojega poinitelji, pod odreenim
uslovima, treba da budu kanjeni ak i smru, onda je lahko shvatiti
koliko vrijedi posjedovati svojstvo samilosti. Kazne zbog ovog
tekog prestupa su drastine, zato jer je i opasnost od ovog grijeha
velika.

16. Pratanje nanesenih uvreda

Pratanje je, u stvari, neposredan dokaz moralne snage.
Sposobnost pratanja u svojoj biti proizilazi iz strpljivosti, ona je
plod sabura. Allah d. . nam na mnogo mjesta u Svom Kur'ani-
kerimu ukazuje na ovo plemenito svojstvo, podvlai njegovu ljepotu
i vrijednost. Ovom duboko humanom osobinom mogu se izgladiti i
najkrupniji nesporazumi; njome se mogu premostiti i najtee
prepreke. ovjek zaista mora da se divi ovoj Boijoj mudrosti koja u
sebi donosi pravo i onome kome se prata i onome ko oprata. Evo
36
samo nekoliko primjera:
- Ako vi uinite kakvo dobro, javno ili tajno, ili oprostite
runo djelo (Bog e i vama oprostiti). Bog sve oprata i moan je.
(Nisa', 148).
- ... a blie je bogobojaznosti da vi oprostite. Ne zaboravljate
meusobne vrline. Zaista Bog vidi ta vi radite. (Bekare, 237).
- I neka se ne zaklinju estiti i bogati od vas da nee dijeliti
rodbini, bijednicirna i iseljenicima na Bojem putu, neka oproste i
neka prijeu (preko toga)! Zar vi ne volite da vam Allah oprosti? A
Allah oprata i milostiv je, (Nur, 22).
O ovom svojstvu Muhammed a. s. je, izmeu ostaloga, rekao:
- Opratanje je svojstvo Allaha d. . i On voli opratanje.
- Opratajte drugima - oprostie se i vama!
Svi iole obrazovani ljudi - a muslimani posebno, vrlo dobro
znaju nedjela koja su murici inili posljednjem Bojem Poslaniku,
znaju stradanja kojima je Muhammed a. s. bio stalno izloen. I ne
samo on, nego i svi koji prihvatie islam. I ba onda, kada su ta
stradanja dosegla vrhunac, kada je postalo nesnosno i Pejgamberu a.
s. i njegovim sljedbenicima, ba tada je Boiji Poslanik a. s. rekao:
O moj Boe, oprosti mome narodu, jer oni zaista ne znaju.
Zavravajui izlaganje o opratanju, naveemo i jedan
veoma lijep, stari obiaj koji je vladao meu muslimanima. On je i
danas u primjeni u mnogim sredinama i mi elimo samo da
podsjetimo na njega. Za ovaj divni, ljudski plemeniti in pratanja,
veoma esto su se koristili islamski praznici: bajrami i, naroito,
ramazan. Tada su se muslimani meusobno mirili, jedan drugom
velikoduno za nanesene uvrede opratali.




37




C. DUNOSTI PREMA DRUGIMA

17. Dunosti prema muslimanima uope

Pravi musliman ivljenje na ovom svijetu shvata samo kao
posrednu epizodu, neminovno prolazu, ali ipak veoma, veoma vanu.
Ona mu je vana samo zato, to mu je prilika da se pobrine za
zagrobni, vjeni ivot. Pojednostavljeno reeno i shvaeno: ivot na
ovom svijetu, ma koliko trajao, nije nita drugo nego zaraivanje, do-
bivanje svojevrsne ulaznice za mjesto na Ahiretu. Ko bude radio
dobro eka ga dennet, a ko bude radio zlo, ako mu se Allah ne
smiluje, eka ga dehennem.
Svaki ovjek moe da djeluje samo na tri kolosijeka. Njegova
djela na svakom od ovih kolosijeka ve prema namjeri, sutini i
prirodi, mogu biti pozitivna ili negativna, dakle dobra ili loa. Ona
proistiu iz ovjekovog stava i odnosa prema svakom od ova tri
kolosijeka.
To su u stvari ove tri relacije:
- ovjek prema Allahu d. .
- ovjek prema samom sebi i
- ovjek prema ostalom svijetu.
Po islamskom uenju ovjek mora biti najoprezniji kada je u
pitanju ovo tree. Musliman e posvetiti najveu brigu, panju i
ljubav njegovanju svog dobrog, pozitivnog stava prema svojoj
okolini, dakle, prema ostalom svijetu. Allah d. . oprata, i moramo
se nadati Njegovom oprostu. injenica je da se moemo ogrijeiti i o
38
svoje vlastito bie, ali i tad ne moramo biti teko zabrinuti, jer emo,
sigurno, sami sebi ipak oprostiti. Meutim, ogrijeiti se o nekoga
drugog, predstavlja munu nepoznanicu. Niko nam ne moe
garantirati da e nam oprostiti osoba o koju smo se ogrijeili. Eto,
zato ovjek mora biti najoprezniji u svom ophoenju sa drugim svi-
jetom, mora se uvati nanoenja bilo kakvog zla, nepravde, uvrede ili
drugog kakvog grijeha bilo kome.
Kur'ani-kerim na mnogo mjesta upuuje ljude kako treba da
postupaju jedni prema drugima. On daje duboka, mudra rjeenja,
kojima se meuljudski odnosi - u svim svojim vidovima - mogu
samo poboljati. Primjenjivati Allahove d. . preporuke o ovome
znai najaktivnije uestvovati u izgradnji ljepeg, humanijeg i
plemenitijeg ivota na ovom svijetu, znai i razvijati u ovjeku
njegove pozitivne osobine i tenje, a gasiti negativne i tetne. Allah
d. . je ovdje kategorian. U Kur'ani-kerimu o ovim stvarima govori
pravim zapovjednim nainom. I to na vie mjesta. Evo samo
nekoliko:
- Prihvatite se za Boje ue i ne cjepkajte se! (Alu 'Imran,
103).
- Ako dvije skupine vjernika zaratuju izmirite ih!
(Hudurat, 10).
- Muslimani su zaista braa, pa izmirite svoju brau!
(Hudurat, 10).
- Neka meu vama bude jedna skupina ljudi koji e pozivati
na dobro (u vjeru) i nareivati lijepa, a zabranjivati runa djela! To
su oni koji e biti spaeni. (Alu 'Imran, 104).
- Pozivaj (pravom putu) tvoga Gospodara mudrou i
lijepim savjetom. I raspravljaj s njima kako je najljepe. (Nahl, 125)
itd., itd.
Ovom pitanju posveivao je posebnu panju, ozbiljnost i
brigu i na Pejgamber a. s. itavim svojim ivotom, itavim svojim
djelom on je najblistaviji primjer kakav ovjek mora biti musliman
prema drugima. Ima naprosto nevjerovatnih primjera i dogaaja iz
njegovog ivota vezanih za ovu tematiku. Sjetimo se samo ovih
39
nekoliko istina: sam je krpio svoju odjeu; posuivao novac od
svojih prijatelja; u njegovoj kui sedmicama nije loena vatra; est
mu je obrok bio kora hljeba i malo vode. Sjetimo se i one seene sa
Ukkaom, kada je Poslanik, osjetivi da mu je selenje na Ahiret
sasvim blizu, zatraio od prisutnih u prepunoj damiji da se bilo ije
potraivanje, ma kakve ono bilo prirode, izravna na ovom svijetu, pa
je ashab Ukka zatraio da mu uzvrati udarac biem jer je i
Pejgamber njega, jednom prilikom - iako nehotiee - udario po
grudima. Dok su se prisutni snebivali od uda, kripali zubima i bili
spremni da raskomadaju Ukkaa, Boji Poslanik je mirno naredio da
se donese bi i obnaio je svoja mubarek prsa.
Ukka je iskoristio ovu situaeiju: skoio je do Allahova
Poslanika i njegova naga prsa obasuo najtoplijim poljupcima. Rekao
je da je oduvijek elio da uje kako kuca sree u ovim mubarek
grudima.
A sada da navedemo i nekoliko izreka Muhammeda a. s. koje
se odnose na ovu materiju:
- Najbolji je musliman onaj od ijeg su djela i rijei mirni i
bezbjedni drugi muslimani.
- Ko pogleda svoga brata muslimana sa ljubavlju, oprostie
mu se mali grijesi.
- ovjek e biti (na Ahiretu) sa onima, koje je volio. (Kada
je Resulullah a. s. ovo rekao nastalo je silno veselje meu ashabima
jer su ga oni svi voljeli beskrajno, a prema ovom hadisi-erifu, oni e
biti s njim vjeno. Ovu ast uivae svi kasniji, pravi muslimani).
Na Sudnjem danu Allah d. . e rei: Gdje su oni koji su se
voljeli bez ikakvog interesa, ve samo radi Moga raziluka (radi
mene)? Danas du ih staviti u Moj hlad, osim kojeg drugi ne postoji.
Mnogobrojne su dunosti muslimana prema drugim
muslimanima. Ovdje navodimo samo neke:
- eljeti bratu muslimanu ono to se eli samom sebi;
- savjetovati svoju brau, jer je savjet svjetski temelj;
- nipoto ne uvrijediti brata muslimana;
40
- ne veseliti se niijem zlu, stradanju ili nevolji;
- podnositi uvrede, jer Muhammed a. s. je rekao:
Dokle god ovjek podnosi uvrede, dotle upuene
uvrede melek vraa onome ko ih izgovara, a kada
pone uzvraati, onda tu doe ejtan (a ode melek).
Poznato je da smutnje nastaju tamo, gdje doe ejtan.
esto se prolije i krv;
- razgovoriti svoga brata kada je u kakvoj alosti.
Muhammed a. s. je rekao: Jedno od najmilijih djela
Allahu d. . je obradovati brata muslimana.
- posredovati u izmirenju zavaenih. Muhammmd a. s.
je o tom rekao: Jedna od najboljih sadaka je izmiriti
zavaene.
- uzeti u zatitu svoga brata kada ga neko potcjenjuje ili
napada.
- Muhammed a. s. je rekao: U ijoj prisutnosti neko
potcjenjuje nekog brata muslimana, pa ga ovaj ne
uzme u zatitu, a moe to uiniti, Allah d. . e njega
potcijeniti na Sudnjem danu pred cijelim svijetom;
- za zlo uzvraati dobroinstvom;
- posjetiti onoga ko je tebe napustio;
- - davati onome ko ti ne uzvraa;
- imati lijepo miljenje o svom bratu muslimanu. Jer,
Muhammed a. s. je rekao: uvajte se runih misli,
jer je runa misao zaista najlaljiviji govor;
- ne zavidjeti na Allahovim darovima jer zavidnost teti
zavidniku;
- pokrivati tue sramote i neistraivati niije mahane.
Muhammed a. s. je rekao: Ko prikrije sramotu svoga
brata muslimana, Allah d. . e prikriti njegovu
sramotu i na ovom i na buduem svijetu.
- nikome se ne rugati;
41
- nikome nita ne obeavati bez uzreice Ina-Allahu
teala;
- hedije uzvraati hedijama (po mogunosti boljima);
- ne eljeti nita tue i nita ne traiti bez nude i
nevolje;
- sluiti se mudarom prema onim koje ovjek ne
podnosi. Muhamed a.s. je rekao: Nareena mi je mu-
dara prema ljudima kao to mi je nareeno da
izvravam farzove. (Mudara = postupiti prema onima
koje ne voli tako kao da ih voli);
- posjetiti bolesnika makar bio i milju daleko;
- muslimanu klanjati denazu i ispratiti ga do mezara;
- odgovoriti na pitanje;
- imati saaljenja prema bratu kada je u nevolji;
- uzeti u zatitu onoga na koga se baca ljaga u njegovoj
odsutnosti;
- odazivati se na poziv;
- uvati prijateljstvo;
- pozdravljati selamom.

18. Dunost prema roditeljima

Ovo je jedno od pitanja koje je uzvieni islam rijeio u
potpunosti i na nain koji u svojoj moralno-filozofskoj poruci sadri
istovremeno i njenost i dunost, i realnost i dostojanstvo, duboku
plemenitost, i iznad svega, veliku humanost. Zar se moe drukije
misliti, osjeati i zakljuiti ako se pomno, objektivno, sa panjom i
ozbiljnou razmotre ovi uzvieni ajeti-kerimi, iji prijevod glasi:
Tvoj Gospodar je odredio da oboavate samo Njega i da
inite dobroinstvo roditeljima. Ako jedno od njih ili oboje doive
42
starost kod tebe, nemoj im rei ni uh, nemoj prigovarati;
razgovaraj s njima na lijep i ugodan nain. Spusti pred njih svoja
krila poniznosti iz milosti (prema njima) i reci: Moj Gospodaru,
smiluj im se kao to su oni mene nejaka odgajali. (Isra', 23-24).
Evo jo nekoliko novoda iz Kur'ani-kerima iz kojih e se do
kraja jasno pokazati stav islama prema roditeljima:
Oboavajte Allaha, nemojte Mu nita kao druga pripisivati,
inite dobroinstva roditeljima, rodbini, siroadi, bijednicirna, bliem
i daljem susjedu, saputniku, putniku, onima koji su vama podreeni.
Zaista Bog ne voli ohole i uzgorite. (Nisa', 36).
- Reci Doite ovamo da vam kaem ta vam je Allah
zabranio: da Mu nita ne pripisuje kao druga (a naredio je) da inite
roditeljima dobroinstvo. (En'am, 151).
- I Mi smo zapovijedili ovjeku da potuje svoje roditelje.
Majka ga je nosila slabei postupno, a odbijanje od dojenja trajalo je
dvije godine. (I rekli smo ovjeku): Budi zahvalan Meni i svojim
roditeljima. Povratak je samo Meni. (Lukman, 14).
- Mi smo naredili ovjeku da ini dobro svojim roditeljima.
(Ankebut, 8).
- Preporuili smo ovjeku dobroinstvo prema roditeljima.
(Ahkaf, 15) itd.
Mnogo je Pejgamberovih a. s. hadisa koji govore o
obavezama ovjeka prema svojim roditeljima. On je jednom prilikom
rekao:
- Ko nema samilosti prema naoj nejai i ne potuje nae
stare - taj i nije na!
Naveemo samo jo njegov poznati hadisi-erif: Dennet je
pod nogama majki, iz kojega se jasno vidi da je Muhammed a. s. sa
posebnom njenou, potovanjem i uvaavanjem govorio o majci
vie nego o ocu. Evo i njegovog razgovora s jednim savremenikom
kada ga je upitao s kim je posebno potrebno lijepo postupati:
- S majkom, odgovorio je Muhammed a. s. - A zatim? -
upitao je ashab.
43
- S majkom, odgovorio je Resulullah a. s. - A zatim? - ponovo
je upitao ovjek.
- S majkom, - odgovorio je Muhammed a. s. i trei put.
- A zatim? - upitao je ovjek jo jedanput.
- Zatim s ocem - odgovorio je Boiji Poslanik a. s.

19. Dunost prema branoj zajednici

I o ovom veoma delikatnom, u svojoj sutini intimnom
pitanju, islam ima svoje preporuke. On do kraja ozbiljno,
dostojanstveno i realno tretira svaku spregu izmeu mukarca i ene.
Po islamskom uenju, poslije javno obavljenih zaruka
zarunici postaju halal jedno drugome.
Kada se mladenci osame, lijepo je po islamskom uenju, da
prije svega svako od njih dvoje klanja dva rekata nafile namaza, a u
ime Allahovog d. . raziluka. Poslije namaza neka zaele, proue
ovu dovu: Ja Rabbi, uini na brak dobrim i korisnim, uini nas
sretnim, uini da ivimo u njemu sa ljubavlju i panjom do kraja
ivota. Podari nam razumijevanje i slogu, neka se na brak nikada ne
razvrgne. Podari nam dobru i zdravu djecu, prostranu nafaku,
zdravlje i veselje. Uini da ivimo onako uzorno kako je ivio Adem
a. s. sa hazreti Havvom r. a. hazreti Alija sa hazreti Fatimom, r. a.
Amin, ja Erhamer-rahimin!
Ko se na ovakav nain obrati Allahu d. . nadati se da e
njegova dova biti kabul.
Poslije ovakve dove lijepo je da mladi, prije prilaenja,
nazovu selam jedno drugorn. Njihovo dranje, i u ovakvo eljenim,
uzbudljivim i intimnim asovima, treba da bude ispunjeno
uzajamnim potovanjem, ljubavlju, povjerenjem i ljudskim
dostojanstvom. No i tama najpodesniji su za ambijent za intimne
trenutke. Od kolike je vanosti ouvati ljudsko dostojanstvo i u
ovakvim trenucima, neka nam ukae Alejhisselamov hadisi-erif:
44
- Nemojte biti potpuno goli - kao ivotinje!
Sami polni akt, jedan pravi muslimanski par preduzee tek
poto proui Euzubillah i Bismillah.
Kupanje poslije obavljenog polnog akta je po islamu dunost
kao i namaz. Bez kupanja nema namaza, a bez namaza nema pravog
vjerovanja. Prije kupanja uputno je obaviti nudu, kako bi se izlazni
kanali oslobodili zaostale menije (sperme).
Odnos izmeu mua i ene - naroito onaj intimni dio
njihovih odnosa - islam smatra strogo linim i privatnim, pa zbog
toga preporuuje da suprunici o svom intimnom ivotu ne
razgovaraju ni s kirn drugim. To je posebno suptilno pitanje i
podruje gdje je bilo ije prisustvo ne samo nepotrebno nego i
nepoeljno. Islam je dao osnovne smjernice koje ga reguliu.
Pridravati se ovih naela znai imati puno pravo na nadu da e
Uzvieni Allah d. . djecu iz ovakvog braka okrenuti pravim putem i
okititi ih osobinama koje su korisne i na ovom i na buduem svijetu.
Islam izriito zabranjuje suprunicima snoaj za vrijeme
eninog hajza i nifasa (menstruacije i babina).
U branoj zajednici, razumljivo, postoje i odreene dunosti i
obaveze. Najprije emo navesti dunosti mua prema svojoj eni:
- da on, ako je to mogue, obavlja sve one poslove van
kue, koji bi inae enu izloili pohotljivim pogle-
dima mukaraca i drugim neprijatnostima;
- da enu, to je mogue temeljitije, uputi u principe
uzvienog islama (Danas je to, hvala Bogu, zahva-
ljujui naoj vjerskoj literaturi, znatno olakano);
- da izdrava svoju enu halal zaradom;
- da joj ne ini nikakvo nasilje;
- da joj oprosti, ukoliko se njeni propusti i prekraji ne
kose sa vjerskim propisima;
- da izriito zahtijeva istou (esto kupanje), oba-
vljanje namaza, pristojno odijevanje, potovanje i
ispunjavanje eriatskih obaveza, ako ih ena nije
45
sklona ispunjavati, i
- ne dozvoljavati eni da, bez potrebe ide tamo gdje bi
mogla biti izvrgnuta bilo kakvim neprijatnostima.
Po islamskom uenju i mu e biti odgovoran za sve grijehe
njegove ene ako ih ini uz dozvolu i znanje svoga mua.
A sada evo nekoliko osnovnih dunosti ene prema svome
muu i svom braku:
- ena treba svim svojim biem, snagom i svijeu da
uva svoj obraz i potenje, jer na taj nain ona indi-
rektno uva obraz i potenje itave svoje porodice;
- ena se mora posvetiti ulozi majke sa svom svojom
njenou i ljubavlju. Ovu ulogu ne smije shvatiti
tekom, nemilom i uniavajuom, nego dragom,
plemenitom i nadasve asnom - jer ona to u sutini i
jeste;
- edomorstvo je najstroije zabranjeno. To je u stvari
ubistvo, i to ubistvo vlastitog djeteta;
- kao i po onoj narodnoj mudrosti ne stoji kua na
zemlji, nego na eni, supruga je, po islamskom ue-
nju obavezna voditi brigu o svom domainstvu na
krajnje razuman i prijateljski nain Pametno
rasporeivanje raspoloivih sredstava, razumno
ekonomisanje tim sredstvima, moe uiniti lijepim i
ivot u porodici sa skromnim primanjima.

2. Dunost prema komijama (susjedima)

Muhammed a. s. je rekao: Stalno mi je Debrail a. s.
preporuivao da se pazim sa komijama, tako da sam pomislio kako
e doi nareenje da komija komiju u ostavtini moe naslijediti.
Pejgamber je rekao i ovo: Nije ispravnog vjerovanja ovjek sve
dotle dok komija ne bude siguran da mu nee nanijeti nikakve
46
tete.
Ova dva hadisi-erifa odlino ukazuju na stav islama prema
komiji. Iako njima ne treba nikakvo dalje tumaenje, ipak emo
nabrojati i nekoliko posebnih dunosti prema komijama koje mora
da ispunjava svaki musliman:
- pravi musliman ne smije zaspati, ako zna da mu je
komija gladan;
- mora strogo paziti da ne uvrijedi ili napadne komiju;
- treba da ga aava i dariva onim to ima;
- ne treba ni da gleda u susjedovu kuu bez njegove
dozvole;
- ne smije kvariti zidove njegove kue, bacati otpatke u
komijinu bau ili dvorite;
- treba da pazi djecu svoga komije, pa i da ih oisti ako
su se zaprljala;
- treba da susrue svoga komiju vedra i nasmijana lica;
- treba da mu u sluaju potrebe posudi novac, alat, i sl.;
- treba da ga u nevolji ili alosti razgovori;
- treba da nadzire kuu svoga komije u vrijeme kada je
ovaj odsutan;
- treba, ako prodaje kuu, najprije komiju da ponudi;
- ne treba da bez komijine saglasnosti prodaje svoju
kuu strancu;
- treba da dozvoli komiji da se slui njegovom vodom;
- treba da od komije pretrpi i podnese i ono to od
drugoga ne bi;
- treba da postupa prema komiji onako kako bi elio da
se postupa prema njemu samom;
- treba da ode komiji na denazu.
Ovo su samo neke napomene, neke dunosti sa kojima se
47
svakodnevno susreemo. Razumije se da tih dunosti ima jo dosta. I
nae stare poslovice u kojima lei vjekovima taloena mudrost,
govore da komiju treba paziti vie nego roenog brata.

21. Dunost prema rodbini

Ovo je izvanredno vano pitanje. Ono je vezano za ivot
svake jedinke naeg drutva. Naalost, naroito u ovom vijeku - zbog
sve vee urbe u ivotu, sve razvijenijih tehnikih mogunosti i
dostignua i, uporedo s tim, sve veih zahtjeva i prohtjeva - njemu se
ne poklanja panja. Po islamskom uenju, meutim, obaveze i
dunosti prema rodbini svrstane su u kategoriju vadib, koja je po
svojoj teini odmah iza farza, dakle odmah na drugom mjestu, a
neispunjavanje tih obaveza neminovno povlai za sobom kaznu. S
druge strane, nije iskljueno da mnogi muslimani, naroito mlade
generacije, i ne znaju kako islamsko uenje tretira pitanje obaveza i
dunosti prema rodbini. Iako je ovo pitanje kompleksno i zahtijeva
posebnu, iru obradu, ovdje emo, radi namjene ovog djela, iznijeti
samo osnovni stav Kur'ani-kerima i nekoliko hadisi-erifa, a
itaocima uputiti toplu molbu da o tome dobro razmisle.
U suri Ra'd (ajeti 20-24) Alah d. . veli: Oni koji izvravaju
obaveze prema Allahu d. . i ne kre ono to su njihove due
priznale i primile (onoga dana kada ih je Allah d. . stvorio i
zapitao: Nisam li ja va Gospodar? - i oni koji posjeuju one koje je
Allah d. . naredio da se posjeuju (rodbinu) i boje se Allaha d. . i
strahuju od tekog obrauna (na Sudnjem danu), i one koji su
strpljivi elei zadovoljstvo svoga Allaha d. . i klanjaju namaz i
tajno i javno dijele od onoga ime smo ih Mi opskrbili, i dobrim
djelom uzvraaju runo (djelo), - takvim pripada vjeita kua
denneti-Adna, u koju e ui oni i njihovi oevi, njihove ene i
njihova porodica - koji su bili dobri, a meleki e im ulaziti na svaka
vrata (govorei im) : Neka je spas vama, zato to ste bili strpljivi!
Kako je lijepa ta vjena kua!
Muhammed a. s. je rekao: Tako mi Onoga koji me je poslao
48
s Istinom, Allah d. . nee primiti sadaku niti e pogledati na
Sudnjem danu ovjeka koji ima rodbinu, kojoj je potrebna njegova
pomo, a on joj ne bude pruao pomo. Drugom prilikom je rekao:
Zaista Allah d. . obasipa Svojim rahmetom onoga ko posjeuje
svoju rodbinu, a prestane sputati Svoj rahmet na onoga ko prestaje
posjeivati svoju rodbinu.
Ovo je sasvim dovoljno da uoi kakav je stav islamskog
uenja prema rodbini i kolika je vanost poklonjena ovom pitanju.
Ako nam je nemogue lino posjeivati svoju rodbinu, mogue je
raspitivati se za nju, poslati joj kakvu hediju ili barem selam.

22. Dunost prema gostu musafiru

Svakako ko je na bilo koji nain imao dodira s islamskim
uenjem i kulturom, zna da Islam poklanja veliku ponju gostu -
musafiru, putniku.
Musafir je, po islamu, potovana i draga linost. To ide tako
daleko, da u iole dobrostojeoj, muslimanskoj kui postoji
musafirska soba, a gotovo svaka porodica ima musafirsku
posteljinu. Zna se da i dan-danas ima sela u kojima se domaini
prosto otimaju za gosta. Sve ovo je samo posljedica shvaanja i
uenja jedne kulture koja potuje i cijeni musafira i obavezuje
domaina da putniku iskazuje istinsku panju i potovanje, da mu, u
sluaju potrebe, prui nesebinu pomo.
A sada evo nekoliko Pejgamberovih a. s. hadisi-erifa koji se
odnose na musafira:
- Ko vjeruje Allaha d. . i Sudnji dan, neka poasti svoga
gosta; ko vjeruje Allaha d. . i Sudnji dan, neka posjeuje svoju
rodbinu; ko vjeruje Allaha d. . i Sudnji dan, neka govori samo
istinu ili neka uti!
- Kada vam doe gost, poastite ga!
- Kako je loe drutvo u koje ne dolazi musafir!
49
- Ko vjeruje u Allaha d. . i Sudnji dan, neka ini dobro
svome komiji; ko vjeruje u Allaha d. . i Sudnji dan, neka poasti
gosta; ko vjeruje u Allaha d. . i Sudnji dan, neka govori dobro ili
neka uti!
- Nema nikakva dobra pri ovjeku, koji ne prima gosta.
Iz ovih nekoliko hadisi-erifa izvire velika humanost, velika
profinjenost i velika kultura. To je i izriit zahtjev i izriit stav islama
prema gostu, putniku, musafiru. Nije dakle, puka sluajnost to je u
islamskim sredinama uvijek bilo ne samo pojedinaca koji su se
isticali svojim velikim gostoprimstvom, nego i objekata u kojima je
putnik besplatno dobivao smjetaj, hranu i ostalo. Bilo je i po-
jedinaca koji su znatna sredstva ostavljali, kao vakuf, za putnike,
musafire. Sve do u najnovije vrijeme i po Bosni nisu bila rijetka sela
koja su imala svoje musafirhane, kue u kojima je putnik dobivao
besplatan stan i hranu. Sve je to rezultat ovog humanog uenja
uzvienog islama koji je i ovo, kao i sva druga pitanja iz ivota,
obradio i postavio na pravo mjesto, dao mu pravi smisao i znaaj.

23. Briga za tijelo i duu

Ranije smo napomenuli da postoje samo tri relacije, tri
kolosijeka na kojima ovjek moe zaraivati nagradu, odnosno
kaznu. Jedna od tih relacija je odnos ovjeka prema samom sebi.
Islam je posvetio veliku panju i ovjeku kao jedinki drutva.
On mu je otkrio i ponudio sve ono elementarno i glavno ukazujui
mu pri tom, sasvim jasno i realno, ta je dobro, a ta zlo, ta je
pozitivno, a ta negativno, ta se nagrauje, a ta kanjava. Tako na
primjer, po islamskom uenju se nareuje i nagrauje svako
dobroinstvo, pobonost, bogobojaznost, dare1jivost, strpljivost,
pouzdanost, blagost, dobronamjernost, predusretljivost,
saosjeajnost, skromnost, smjernost, marljivost, hrabrost,
istinoljubivost, poniznost, pravinost, razumijevanje, sloga, itd. itd., a
zabranjuje se i kanjava: bezvjerstvo, kraa, krtost, podlost, oholost,
licemjerstvo, smutnja, ogovaranje, podmetanje, krivokletstvo,
50
potvora, nestrpljivost, zavidnost, nesloga, kukaviluk, mrnja, la,
pronevjera, nerad, zloupotreba, ljenost, itd. Sva ova svojstva
stavljena su na svoje pravo mjesto i meu njima postoji otra granica.
Mi emo u ovom poglavlju govoriti upravo o onome to
dotie svakog ovjeka kao pojedinca, o onome to nas ispravlja i
usmjerava na pravi put, na zdrav odnos prema sebi, govoriemo,
barem i kratko, o onome ta e pomoi naem duhovnom
usavravanju i jaanju naeg mentalnog zdravlja.

a) O znakovima Allahove ljubavi

Koga Allah d. . voli, taj posjeduje vie znakova Njegove
ljubavi. Evo nekih:
- takav ovjek ima vrsto vjerovanje;
- takav ovjek Allaha d. . mnogo spominje (zikr ini);
- takav eli to prije da preseli na Ahiret, kako bi to
prije vidio Allaha d. .;
- takav ovjek prolazi kroz razna iskuenja i nesree, ali
saburi i na svemu zahvaljuje Allahu d. .
- takav ovjek uvia svoje greke pa se popravlja;
- takav ovjek voli samou da bi, u tiini i neometano
Uzvienom Allahu d. . ibadet inio.

b) I spravan odnos prema hrani i jelu

O pitanju ishrane, aktuelnom i svakidanjem pitanju,
musliman treba da zna sljedee:
- prije i poslije jela treba oprati ruke;
- zapoeti jelo sa Bismillah, pa e biti bereket;
51
- jesti malo, jer je Muhammed a.s. rekao: Polusitost
(dijeta) je glava svakog dobra na zemlji, a prejedanje
je glava svakog zla na zemlji.
- smije se jesti samo ono to je muslimanu dozvoljeno,
radilo se o jelu ili zainu;
- treba izbjegavati prevrua i prehladna jela i pia, kao i
ona koja su preslana, premasna i prezainjena;
- ne smije se hrana rasipati i bacati. Prema njoj se treba
odnositi posebno korektno i razumno, sa ljubavlju i
potovanjem, jer se u stvari radi o Bojim nimetima.

c) O korienju vremena

Vrijeme je neto to se ne moe vratiti, to se ne moe dati,
kupiti, oteti. Ono se moe iskoristiti ili ne, upropastiti ili ne, izgubiti
ili ne. Zato islam nareuje veoma ozbiljan tretman vremena. Po
islamu: ko vjeruje u Allaha d. . i Sudnji dan taj treba da cijeni
vrijeme, da ne dozvoli da mu ijedan momenat proe uzalud. Posebno
kada znamo da se u jednom asu moe nepovratno izgubiti veoma
mnogo, da se ovjek u samo jednom asu moe upropastiti, odnosno
da u jednom asu moe obezbijediti vjenu sreu, onda nam je
dovoljno jasno da na stav prema vremenu, koje predstavlja izuzetnu
dragocjenost, mora biti do kraja ozbiljan i promiljen. Ovu specifinu
riznicu treba iskoristiti do maksimuma. To e nam koristiti posebno
na Ahiretu, kada budemo ubirali plodove svoga rada na ovom
svijetu.
Kada ovjek osvane pa klanja sabah, treba da je sretan i
zahvalan Allahu d. . to mu je pruio priliku da iskoristi i ovaj dan
to e mu vrijediti u vjenom ivotu. Jer, da ga je na spavanju
zadesila smrt tada bi, kao i svi umrli, elio da je iv, da slavi Allaha
d. . i na taj nain zarauje za Ahiret.
Pravi musliman e, za svaki svjesno napravljeni prekraj, sam
sebe kazniti, kako bi se prevaspitao. Tako, na primjer, zbog
52
prejedanja ili konzumiranja sumnjive hrane, on e se kazniti glau,
postom; zbog gledanja u ono to je zabranjeno, haram, on e gledati
samo preda se.
Zabiljeeno je da je hazreti Omer r. a. jedanput zakasnio u
demat na ikindiju pa je sam sebe kaznio time to je uvakufio komad
zemlje ija je vrijednost iznosila 2000 dirhema.
Ibni Omer pak, jednom prilikom zakasni na akam-namaz
toliko da je ugledao dvije zvijezde. Zbog toga je oslobodio svoja dva
roba.

d) Stav islama prema prouavanju, promatranju, poreenju

Islamsko uenje protkano je podsticanjem na saznanje i ono
svojim pripadnicima kategorini nareuje da razmiljaju, da
promatraju i prouavaju sve oko sebe. Na mnogo mjesta u Kur'ani-
kerimu u tom smislu upotrijebljen je pravi zapovijedni nain, u
mnogim ajetima se ovjek vrlo snanim argumentima prisiljava i
poziva na razmiljanje. Allah d. . takva
.
svoja stvorenja cijeni, voli
i hvali. On posebno istie i uzdie one koji razmiljaju o svemiru i
njegovim bezbrojnim svjetovima, jer svi ti postojei, ali nepoznati
svjetovi, tjelesa i pojave, jesu, na svoj nain znakovi i dokazi
Allahove d. . neshvatljive, ali sveprisutne moi, Njegovog
nepojmljivog znanja, Njegove neizrecive ljubavi i dobrote prema
Svojim stvorenjima. Ko god razmisli, ostae zapanjen pred
bezbrojnim pitanjima na koja nema odgovora, ali nee mu, meutim,
biti teko da shvati i da osjeti da nita nije stvoreno uzalud i bez
svrhe. Razmiljanje o ovome ulijeva istinsko strahopotovanje u srce
vjernika prema Uzvienom Stvoritelju.
Zar ne navode, ne pozivaju na duboko razmiljanje ovi
kur'anski ajeti:
- Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesa i zemlja bili
jedna ejelina, pa smo ih Mi razdvojili, a od vode smo stvorili sve
ivo. Zar oni ne vjeruju? (Enbija', 30).
53
- ... sve u Svemiru plovi. (Jasin, 40).
- Allah je Onaj koji je stvorio no i dan, i Sunce i Mjesec, a
u Svemiru sve plovi. (Enbija', 33).
- U stvaranju nebesa i zemlje, u izmjeni noi i dana ima
znakova za razumne, koji Boga spominju: stojei, sjedei i bono
(leei) i razmiljaju o stvaranju nebesa i zemlje. (Oni govore):
Gospodaru na, Ti nisi ovo stvorio uzalud (bez svrhe). Neka si Ti
slavljen! Sauvaj nas kazne vatrom. (Alu'Imran, 190, 191).
- Reci: Gledajte ta sve ima na nebesima i zemlji! (Junus,
101).

e) O neprijateljima nae due

Imanski arti zavravaju se oitovanjem i priznanjem da je
proivljenje poslije smrti istina van svake sumnje. To je neminovnost
koja svoje opravdanje, pored niza drugih inilaca, ima u pravinom
nagraivanju, odnosno kanjavanju, za postupke na ovom svijetu.
Nisu rijetki sluajevi ni u jednom vremenu da pojedinci uspjeno
izigraju postojee zakone, da kriminalci ostanu neotkriveni pa zato i
nekanjeni, da potpuno nevini ljudi nastradaju, da se povrijede i oni
koje se ne bi smjelo povrijediti i sl. Neka se niko ne nada da je
izbjegao kaznu za nedjelo, jer nju je nemogue izbjei. Samo je
njeno izvrenje odgoeno.
Pred ovom spoznajom, koja ini sastavni dio naeg
vjerovanja, musliman mora, u svakom trenutku, da vodi rauna o
svojoj budunosti, naroito o ivotu poslije smrti, jer e taj ivot biti
vjean. On mora da upozna neprijatelje svoje due, kako bi se
uspjeno odbranio od njih, borio protiv njih.
Dua je nae unutranje bie. Ona je nosilac vjeite sree -
imana. Zbog toga moramo svim silama nastojati da je ouvamo u
svakom pogledu, ona treba do krajnje mogue mjere da ostane ista.
A to moemo postii samo borbom protiv svega to je njen
neprijatelj i vrei ono to duu ini istom i plemenitom.
54
Neprijatelji nae due jesu:
- nefsi-emmare bis-sui tj. ovjekov nagon koji navodi
na zlo;
- heva, tj. tenja da se udovolji prohtjevima i strastima;
- satana ili ejtan, olienje svega to je negativno, jer
ejtan neprestano navodi na grijeh i prestupe;
- dunjaluk, odnosno privlanost i uici ovoga prolaznog
ivota, zbog ega ljudi, opredijelivi se za ovozemni
ivot i uivanje, esto naputaju ili zapostavljaju vjer-
ske dunosti i obaveze.
Koliko je ozbiljno i opasno za vjeni ivot i sreu na Ahiretu
udovoljavanje niskim eljama i povodenje za niskim strastima, dakle
koliko su nae elje i strasti neprijatelji nae due, najbolje e nam
pokazati ovi hazreti Pejgamberovi a.s. hadisi-erifi:
- ejtan kola kroz ovjeka kao krv kroz vene. Stijesnite mu
puteve gladovanjem!
Sunnet je propisao da se osobi koja se bavi bludom - ako nije
u braku, javno udari 100 udaraca biem. Za one, pak, koji su u braku
Sunnet je propisao javnu smrt kamenovanjem. O ovom tekom
grijehu Muhammed a.s. je rekao:
- Ne spada u moj ummet mukarac koji uzme tuu enu, niti
ena koja poe za tueg mua, ako nije raistila sa ranijim brakom i
sa iddetom, tj. ako nisu prola tri mjeseca od razvrgnua ranijeg
braka.
O ovozemaljskom slatkom ivotu kao potencijalnom
neprijatelju nae due ima mnogo i ajeti-kerima i hadisi-erifa. Evo
samo nekoliko:
- Natjecanje i hvalisanje mnotvom (poroda i imetka) uinilo
vas je nehajnim (prema dobrim djelima) ak do smrti. Ali neka,
znaete vi! I opet, neka, znaete vi! Meutim, kada biste vi znali
sigurnim znanjem (proli biste se hvalisanja). A dehennem ete
sigurno vidjeti. I ponovo, vidjeete ga potpuno sigurno. Zatim ete
toga dana biti pitani o uicima (o ovozemnom ivotu) (Tekasur, 1-
55
8).
- Onima koji ele ovozemni ivot i njegove ljepote, mi emo
u potpunosti omoguiti njihove poslove, i oni na ovom svijetu nee
biti prikraeni. Ali to su oni koji na onom svijetu nee imati nita
osim vatru. Propae (sve) to su radili (na dunjaluku) i bie
pokvareno sve to su uinili. (Hud, 15-16).
Imajui na umu veliku snagu privlanosti ovoga u sutini
kratkotrajnog ivota i svijeta, Alejhisselam je sljedeim hadisi-
erifom ukazao na svu ozbiljnost i teinu borbe s njim, u kojoj e se
nai njegovi sljedbenici. U tom hadisi-erifu on veli:
- Doi e vrijeme kada e mom ummetu biti tee uvati i
odrati vjeru nego vatru u ruci; ako je dri izgori ruka, ako je baci
ugasi se. Ne bi se trebalo brinuti ni o emu toliko koliko o tome kako
uuvati, kako spasiti vjeru.
- Ko se bude brinuo o vjenom ivotu, njemu e Allah d. .
podariti duhovno zadovoljstvo, ispunie mu elje, a ovozemaljska
opskrba dolazie mu odakle se i ne nada. A ko se bude brinuo o
dunjaluku, njemu e Allah d. . dati glad u oima, on e najposlije
upropastiti i ono to je stekao. Ostae mu samo onoliko koliko mu je
Allah d. . odredio.
- Ko uzme vie nego to mu treba, uzeo je ono to e ga
upropastiti u vjenom ivotu, a on to ne zna.
Sva iva bia, izmeu ostalih svojstava, posjeduju i svojstva
strasti i nagona. Nekada su ova svojstva kod ovjeka toliko izraena,
toliko snana, da onemogue snagu rasuivanja, pa on ne vodi
rauna o svojim postupcima, o eventualnim posljedicama tih
postupaka, ponekad ne razlikuje doputeno od zabranjenog, moralno
od nemoralnog, pozitivno od negativnog. Kod nekih ivotinjskih
vrsta dolazi do najteeg rodoskrvnua, do parenja sa majkom i
sestrom. Ovo su samo pokazatelji i dokazi da su nagon i strast zaista
opasni neprijatelji nae due. A oni nas prate sve do smrti. Allah d.
. nas na to najdirektnije upozorava. On kae:
- ... a ovjek je stvoren slabim. (Nisa', 28).
- ... jer ljudska dua je zaista naklonjena negativnom (djelu)
56
osim due onoga kome se smiluje moj Gospodar (Jusuf, 53).
Upravo zato razum i sposobnost rasuivanja - ime je Allah
d. . obdario ovjeka - i predstavlja jedan od najveih Njegovih
darova i nimeta. No i pored ovoga nepojmljivo velikog dara, Allah
d. . je ovjeku pokazao ta smije, a ta ne smije initi, ta je
korisno, a ta tetno, pa neka bira. Samo svojim razumom i
sposobnou rasuivanja ovjek je iznad ivotinje, a zahvaljujui
samo tome ovjek i moe da ukroti i kontrolie nagon. A nagon
spada u najopasnije neprijatelje due. On, kako ve rekosmo, prati
ovjeka od roenja do smrti.
Brak je velika blagodat za zatitu i spas od niskih poriva i
strasti, od nagona. On najdjelotvornije titi svjesne suprunike od
najosnovnijeg vida nemorala. Osobama koje nisu u braku
preporuuje se post, manje hrane i spavanja. Na taj nain suzbija se
nagon i olakava borba protiv njega.
Muslimanima se preporuuje i uenje ove dove: Allahumme
la tekilni ila nefsi tarfete ajnin! To znai: Moj Boe, ne prepusti me
mom nefsu (nagonu) ni za jedan trenutak.

f) O neprijateljstvu satane-ejtana

Pravo olienje svega negativnog, svega podlog, niskog,
tetnog, grijenog, pokvarenog, nemoralnog, olienje svakog zla jeste
satana - ejtan. Ovaj, do pojave hazreti Adema a.s. na zemlji istaknuti
melek, upropastio je svoju vjenu sreu i svojom nepokornou i
oholou navukao na sebe neopozivo prokletstvo Uzvienog Allaha
d. . Kao nepopravljivi, zluradi zlotvor - zbog ega je i postao
simbol zla - ejtan bez predaha navodi ljude na grijeh, raduje se i
trudi vie ako se radi o teem grijehu ili vrem vjerniku.
U Kur'ani-kerimu, samo pod ovim imenom (u jednini ili
mnoini) spominje se ravno 82 puta. Sjetimo se samo ove injenice:
Meu prvim dovama nauimo i: Euzu billahi mine-ejtanir-radim =
Utjeem se Allahu od prokletog ejtana.
57
Evo i nekoliko citata iz Kur'ani-kerima:
- Zar vam nisam rekao: Zaista vam je ejtan otvoreni
neprijatelj! (A'raf, 22).
- Zaista je ejtan ovjeku otvoreni neprijatelj. (Isra', 53).
- ejtan vam je zaista neprijatelj i smatrajte ga
neprijateljem. (Fatir, 6).
- ejtan vam prijeti siromatvom i nareuje da grijeite, a
Allah vam obeava oprost i Svoja dobroinstva. Allah je zaista
sveobuhvatan i sveznajui. (Bekare, 268).
I na drugim mjestima Kur'ani-kerim ovako izriito i otro
upozorava na opasnosti koje nam dolaze od satane, ali smatramo da
je dovoljno ovo to smo naveli.

g) Kako se odbraniti od neprijatelja due

Najbolja sredstva za borbu protiv neprijatelja due jesu:
- vrsto vjerovanje, jer ko vrsto vjeruje taj je i dobar
musliman, a dobar musliman u svakoj prilici moe, uz
Allahovu pomo, smoi snage i hrabrosti da se uspje-
no obhrve svakom nasrtaju ejtana, svakom zlu,
svakoj strasti i iskuenju;
- dova - moliti Allaha d. . da nam pomogne, da nam
omili ono to On voli, a omrzne sve ime On nije
zadovoljan;
- umjerenost u jelu - jer zasienost snanim i ka-
lorinim jelima gotovo redovito dovodi i do tjelesnog
nagona za pranjenjem. Gladan stomak suzbija i takve
misli i takve nagone;
- svjesno izbjegavati krizne situacije i iskuenja;
- njegovati i razvijati u sebi i svojoj okolini svijest i
odgovornost o grijehu, svijest o sumnjivom, varljivom
58
asovitom uitku, svijest o neminovnim posljedicama,
o neprijatnostima, grii savjesti i kajanju poslije
svakog sramnog gesta ili ina, a naroito svijest o
velikom zadovoljstvu kada ovjek pobijedi samoga
sebe.

h) Stav muslimana prema ivotu i smrti

Ovo poglavlje zapoeemo veoma poznatim hadisi-erifom:
Radi za ovaj svijet kao da e ivjeti vjeno, a radi za budui svijet
kao da e umrijeti sutra.
Nita bolje od ovog hadisi-erifa ne objanjava kakav treba da
bude odnos jednog muslimana prema ivotu i smrti. To je istinska
realnost, velianstvena u svojoj mudrosti i jednostavnosti. Nema toga
ko nee osjetiti potovanje i divljenje prema autoru ove mudrosti.
Islam kao religija koja svim svojim uenjem stremi ka to
savrenijem ovjeku, prvenstveno u moralno-etikom smislu, nipoto
ne zanemaruje ni tijelo. Nareujui umjerenost u jelu i piu,
propisujui obavezan post u trajanju od itav mjesec dana,
proglaavajui istou sastavnim dijelom vjerovanja, obavezujui na
kupanje poslije polnog akta ili ak samog ejakuliranja, kategoriki
zabranjujui konzumiranje alkohola u bilo kom vidu, zabranjujui
svinjske proizvode, najstroije zabranjujui prostituciju, itd., islam
posveuje veliku panju naem fizikom zdravlju. Koliko mudrosti
sadre samo ove Pejgamberove a.s. misli:
- Strahujem za ispravnost vjerovanja debelih osoba.
- Prestanite jesti kad vam je zalogaj najslai!
- Allahu je drai zdrav vjernik od bolesnog.
- Sredina - to je ono najbolje.
Iz ovog izlaganja se vidi da se ovjek ne smije sasvim
posvetiti ni ovom ni buduem svijetu. ovjek mora paralelno da se
bori na oba fronta nastojei da uvijek on ostane gospodar situacije.
59
Ne smije dozvoliti da ga ponese gomilanje dobara, sticanje asti,
moi i slave pa da zaboravi na smrt (ovaj svijet), niti, pak, smije
dozvoliti da razmiljanje o buduem ivotu paralie njegovu aktiv-
nost kojom zarauje za ovaj ivot. Po islamskom uenju zdrav
ovjek ne bi smio da bude siromaan. Islam nareuje svojim
pripadnicima da se uvaju siromatva, jer je ono blizu nevjerstva.
Islam strogo osuuje ljenost i ukazuje da je ba ona est uzrok
siromatva i zaostalosti. Ima jedna prekrasna dova Alejhisselamova,
koja u prijevodu glasi: Boe, sauvaj me od brige i tuge. sauvaj me
od nemoi i ljenosti, sauvaj me od kukaviluka i krtosti, sauvaj
me od duga i ponienja!
Ako paljivo analiziramo ovu Pejgamberovu dovu, uoiemo
da su ljenost, kao i ostala stanja i osobine od kojih se u ovoj dovi
Alejhisselam utjee Allahu d. . i trai Njegovu pomo i zatitu,
pojave koje ugroavaju i tijelo i duu i koje se veoma negativno
odrazavaju na itavo ljudsko bie. Zato i nije udo to je ljenost
ovako osuena.

i) O bolesniku i njegovom dranju u bolesti

Uz strogo Allahovo nareenje da ovjek uva svoje i fiziko i
mentalno zdravlje, islamsko uenje, prirodno tretira i bolest kao
mogunost, pojavu i realnost, koja esto ne ovisi o kakvom
ljudskom faktoru.
Malodunost i oaj su, po islamu, veoma strogo osueni. U
skladu sa takvim naelnim stavom, svaki musliman treba da zna i da
vrsto vjeruje sljedee:
- da kroz bolest Allah d. . iskuava svoga vjernika.
Ne zaboravimo ovaj hadisi-erif : Kada Allah d. .
zavoli nekog svog odanog vjernika, dadne mu bolest,
da bi uo kako Mu se bolesnik obraa rijeima: Ja
Rabbi, daruj mi lijek, ublai bol, razgali mi;
- da bolesnik treba strpljivo da podnosi bolove;
60
- da nije lijepo aliti sa drugima na svoju bolest;
- da treba tokom bolovanja to vie da ibadeti (da ui
Kur'ani-kerim, dove, salavate i druge vidove zikra).

j) Posjeta bolesniku

Muslimani su duni posjeivati svoje oboljele prijatelje,
roake i poznanike, ukoliko se ne radi o zaraznom oboljenju. U vezi
s ovom humanom dunou Muhammed a. s. je jednom prilikom
rekao: Na muslimana koji posjeti bolesnog muslimana izjutra,
sedamdeset hiljada meleka donosi salavat, sve do akama. Ako ga,
pak, posjeti naveer, sedamdeset hiljada meleka donosi salavat na
njega sve do sabaha. Donoenjem salavata meleki mole Allaha d. .
da tom ovjeku (posjetiocu) oprosti grijehe.
Kada doe u posjetu bolesniku, posjetilac treba da mu nazove
selam, da se rukuje s njim, da porazgovara, da ga pokua razgovoriti,
da mu uini dovu i da njega zamoli za dovu - jer je dova bolesnika
kao dova meleka. Uputno je da ga navede na razgovor o Allahu d. .
o prolaznosti svega stvorenoga, da probudi u njemu ljubav prema
ibadetu i zikru, da ga upozna sa ovim hadisi-erifom: ije zadnje
rijei budu La ilahe illellah taj e u dennet.
Posjetilac ne treba da sjedi dugo kod bolesnika, ne treba da ga
zamara, ne treba da uporno insistira na bilo emu, naroito ako se
radi u tekom bolesniku.

k) Kako treba postupati sa bolesnikom

Kada okolina osjeti sigurne znake bolesnikove smrti, onda je
potrebno uiniti sljedee:
- uzeti bolesniku abdest (ako to ne remeti njegov
komoditet), jer je to veoma vano;
61
- okrenuti bolesnika prema Kibli tako da bude poloen
na lea, a noge okrenute u pravcu Kible. Treba mu
podmetnuti jastuk pod glavu kako bi mu i lice bilo
okrenuto prema Kibli;
- treba bolesnika navoditi da ui Kelimei-ehadet. To
treba initi uei Kelimei-ehadet poluglasno ili glas-
no, a ne nagovarajui bolesnika da to i sam ini.
Dovoljno je da bolesnik uje uenje;
- treba da neko ui Jasini-erif;
- ako nije pri svijesti, treba mu ee davati vode,
- kada bolesnik izdahne, treba mu zatvoriti oi i usta;
- najpodesnije je povezati ga ispod brade i tjemena;
- osloboditi umrlog svake odjee osim rublja i spustiti
ga sa posteljine na tle;
- staviti mu na trbuh neki predmet, najbolje je eljezni,
da se ne nadme, ali to ne treba da bude Kur'an;
- treba pouriti sa opremanjem umrlog.
Mekruh je uiti Kur'ani-kerim kod umrloga prije nego bude
ukopan.
enama je zabranjeno pratiti denazu (mekruh-tahrimen).

l) Neke preporuke o denazi

Stari je obiaj u muslimanskim sredinama da u kuu alosti,
dakle u kuu i porodicu koju je zadesio smrtni sluaj, komije, roaci
i prijatelji donose hranu. Ovaj in je sunneti-erif, jer svi znamo da
su ti ukuani oaloeni i zbunjeni, pa im nije do spremanja hrane.
Na osnovu ovog Alejhisselamovog hadisi-erifa: Pourite sa
denazom, jer ako je dobra za nju je bolje da je to prije poloite u
grob, a ako nije dobra, onda je ona zlo pa je treba to prije spustiti sa
ramena - obiaj je kod muslimana da se denaza nosi prilino
62
ubrzanim hodom.
Pohvaljeno je iskazati potovanje prema denazi ustajanjem
na noge, jer je Alejhisselam o tom rekao: Kada ugledate denazu
ustanite i recite: - Ovo je on to nam je obeao Allah d. . i Njegov
Poslanik i to je istina. Boe, uvrsti nas u imanu!
Denazu redovito prati vea ili manja povorka. Sunneti-erif
je ii iza denaze i neprekidno veliati (zikr initi) Allaha d. . Nije
lijepo razgovarati, a naroito se smijati i ale zbijati. Pratilac mora
biti dostojanstven.
Pri sputanju umrlog u grob treba uiti: Bismillahi ve billahi
ve ala milleti Resulillahi.
Sunneti-erif je posjetiti oaloenu porodicu i izraziti svoje
sauee, usmeno ili pismeno. Posjetilac treba da se postavi
razumno, da ukae da je smrt svaija neminovnost, da umrlom zaeli
oprost grijeha i dennet, a njegovim ukuanima i rodbini zdravlje i
strpljivost. Treba svjesno izbjegavati sve mune scene koje e
rastuivati rodbinu umrlog. Glasno naricanje je islamom zabranjeno.
Uputno je ukuanima izloiti smisao Alejhisselamovog hadisi-erifa,
kojim trai strpljivost, preporuuje da se ne plae, jer se time
umanjuje sevab. Kad bi ljudi znali kako se nagrauje strpljivost
(sabur), svaka njihova alost bila bi slabija.
Ako se ve mora zaplakati, neka to bude iz ljubavi i milosti
prema umrlom i iz brige kako e poloiti raun za svoja djela.
Kada imam, nakon obavljene denaze-namaza, po starom i
lijepom obiaju, upita prisutne kakav je bio umrli musliman, sunneti-
erif je posvjedoiti da je bio dobar. Jer, ovaj lijepi obiaj datira jo
iz Pejgamberovog vremena. Jednom prilikom, kada je umro neki
ovjek, Muhammed a.s. je upitao prisutne muslimane kakav je on
bio. Muslimani su odgovorili da je bio dobar. Kasnije je
Alejhisselam rekao svojim drugovima (ashabima): Doao mi je
Dibril a. s. i rekao: Muhammede! Tvoj ashab nije bio onakav kako
rekoe i posvjedoie upitani. On je javno radio na jedan, a tajno na
drugi nain, ali Allah d. , ga je primio onakvim kako su
posvjedoili tvoji ashabi i oprostio mu je ono to oni i ne znaju.
63






II DIO

AHLAKI-ZEMIME
LOA SVOJSTVA I OSOBINE

A. NEGATIVNE POJAVE KOJE SE ESTO SUSREU

U ovom dijelu govoriemo o loim svojstvima i osobinama,
dakle o ahlaki-zemimi.
Za ispravnu orijentaciju u ovom prolaznom ivotu, za
ispravnu obavijetenost o djelima i pojavama koje mogu da zadese
muslimana, veoma je vano poznavati i ono to je po islamskom
uenju nepoeljno, osueno, zabranjeno, jednom rijeju negativno.
Znajui ta islam zabranjuje, ovjek dolazi u situaciju da se uva
takvih svojstava, a ako ih ve posjeduje nastoji da ih se oslobodi i
tako dosegne onaj za muslimana neophodni stepen istoe due svoje
i svog srca. Lijepo je jednom prilikom rekao h. Alija r. a:
Ja uim i ono to je negativno, ali ne da to inim nego da to
izbjegnem i da se borim protiv toga.
U Kur'ani-kerimu je ovo lijepo izneseno u poglavlju u'ara,
kada se Ibrahim a. s. obraa Uzvienom Allahu d. .:
- ... i nemoj me osramotiti onoga dana kada e biti
proivljeni (ljudi), dana kada nee koristiti ni imetak, ni sinovi (nego
64
e koristiti samo) onome ko doe pred Boga sa istim srcem, a
dennet e se pribliiti bogobojaznim, a dehennem, e se pokazati
nevjernicima. (u'ara', 87-91).
A sada da navedemo jedan niz negativnih osobina i svojstava
koja treba izbjegavati jer su u direktnoj suprotnosti sa uenjem
uzvienog islama:

1. Praznovjerje

Vjernik mora da zna razlikovati ta je praznovjerje, a ta je
islamsko uenje. Svaki imalo obrazovani vj
,
ernik to zna razlikovati,
jer je sve ono to Kur'anom, Hadisom ili naukom nije potvreno, to
je za nas, muslimane, praznovjerica. Tako npr. prie o vukodlacima i
prikazama, to da utorkom ne treba prati i slino, sve su to
praznovjerice kojih se moramo uvati, jer nemaju nita zajednikog
sa islamom.
Praznovjerje je posljedica neznanja, slabog i neispravnog
vjerovanja, kaprica ili omalovaavanja. Ko omalovai ono to smo
inae duni vjerovati i potovati, gubi status muslimana i takav e
ostati sve dotle dok svoje srce ne oisti. Na primjer ko klanja bez
abdesta, hotimino proputa dunost, ima onih koji tvrde da je halal
ono to i zdrav razum osuuje (blud, nasilje, ubijanje i sl.).
Ko eli da ga Allah d. . ouva od kufura, neka ui ovu dovu
Allahumme inna neuzu bike en nurike bike ej'en na'lemuhu ve
nestagfiruke li ma la na'lemuhu. Ovu dovu je Muhammed a.s.
preporuio da se proui svaki dan po tri puta.

2. Bid'ati (novotarije u vjeri)

Kako se u svakodnevnom ivotu esto susreemo sa raznim
novotarijama koje su, u sutini, u suprotnosti sa uenjem islama, to
emo se ovdje malo vie zadrati na onima koje su najee,
65
oslanjajui se pri tom, razumije se na Kur'ani-kerim i hadisi-erif.
Muhammed a.s. je jednom prilikom rekao: Svaka novotarija
u vjeri je stranputica, a svaka stranputica vodi u dehennem.
Novotarije (bid'at) u vjeri su vrlo pokuena i vrlo opasna
stvar, zlo koje je Boji Poslanik strogo osudio i zabranio.
Novotarija danas ima mnogo. Mi emo ovdje navesti samo
neke od nj'ih, koje su aktuelne, koje su se udomaile i u
muslimanskoj sredini.
a) Jedenje mesa koje nije zaklano Bismillom. Allah d. . je to
strogo zabranio ovim rijeima: Nemojte jesti nita od onoga kod
ijeg klanja nije spomenuto Allahovo ime. To je uistinu grijeh. Zaista
ejtani nagovaraju svoje prijatelje da vas navedu (uvjere) da je
dozvoljeno jesti (i ono pri ijem klanju nije spomenuto ime Allaha
d. .). Ako im se pokorite, zaista ste onda i vi idolopoklonici.
(En'am, 121).
Poslije je Muhammed a.s. odobrio jedenje mesa koje je
zaklano od strane jednoboca, krana, odnosno nemuirika.
b) Dozvoljavanje vlastitim enama i kerima da se nagizdane,
razgoliene, gologlave i lahko obuene, namirisane i naminkane,
izlau pogledima mukaraca. Time one dvostruko grijee: prvo
izlau sebe, i drugo, dovode u iskuenje mukarce, navode ih na
grijene misli i ideje. Muhammed a.s. je rekao: Kada se ena
namirie pa proe pored mukarca (i time na sebe svrati njegovu
pozornost), ona je grijena kao i svaka nevaljalica.
ene danas esto idu i u demat nepristojno obuene i
namirisane. Idu u demat sa eljom da zarade nagradu (sevab), a
ovakvim postupkom grijee.
c) Odavanje raznim igrama, bilo tetnim i zabranjenim, bilo
onima kojima se ubija vrijeme.
) Izostavljanje namaza, a znamo da bez namaza nema
pravog vjerovanja.
) Naputanje pravilnog klanjanja namaza (ta'dili erkana),
bez ega nema besprijekornog namaza.
66
d) Naputanje redovnog posjeivanja damija i mesdida radi
obavljanja namaza u dematu. Danas ima mnogo muslimana koji
daju sadaku (zekat, sadakatu-l-fitr i dr.), pomau damije
dobrovoljnim prilozima, ali ne posjeuju damiju, ne idu u damiju
da klanjaju, a ne izvravaju ni druge vjerske dunosti.
d) Zanemarivanje posta
d) Upotreba alkohola Muhammed a.s. je rekao: Ko pije
alkohol doi e na Sudnjem danu edan pred Allaha d. . Drugom
prilikom je rekao: Onome ko pije alkohol Allah d. . nee primiti
namaz za 40 dana. (Damius-sagir, duz 2, str. 147). Bie uputno
da navedemo jo jedan hadisi-erif, koji e vjerovatno, mnoge
iznenaditi. Taj hadisi-erif glasi: etvorica nee osjetiti dennetski
miris iako se on osjea vrlo daleko: onaj ko je krt, ko prigovara za
uinjeno dobro, ko redovito pije alkohol i onaj ko nije pokoran
svojim roditeljima. Cijelom svijetu poznata je i Pejgamberova
izreka da je alkohol majka svakog zla.
Ebu-l-Lejs es-Samarkandi, u svom djelu Tenbihu-l-gafilin, o
alkoholu veli sljedee: uvajte se alkohola jer on sadri mnoga
svojstva koja su tetna po ovjeka:
- ko se napije, ne ponaa se normalno, a esto je
predmet ale, ismijavanja i izrugivanja;
- pijanica upropatava svoj imetak, pati i kinji svoju
porodicu, teko zaraeni novac olahko rasipa i uzalud
troi;
- pijanstvo je esto uzrok svadi meu prisnim pri-
jateljima, ak i meu braom. Vrlo esto je jedini
povod ubistvu;
- pijani ljudi proputaju namaze, zikr i jo mnogo toga
to je korisno i na ovom i na buduem svijetu;
- pijan ovjek lahko uvrijedi. On i prema vlastitoj eni
napravi takve gestove i postupke koji, u stvari, anu-
liraju njihov brak, a da toga nije ni svjestan. Pijan
ovjek lahko izvri svaki prestup i grijei bez
razmiljanja;
67
- kazna za opijanje je javno udaranje 80 bieva. Ko ih
izbjegne na ovom svijetu, dobie ih na Sudnjem danu
i to pred licem cijelog svijeta. Posebnu opasnost
predstavlja smrt bez imana.
Onaj ko i nakon ovog saznanja produi da pije, moe biti
siguran da u njegovom vjerovanju neto nije u redu. Jer onaj ko
ispravno i vrsto vjeruje sigurno e prestati upotrebljavati alkohol.
Na kraju treba istaknuti da je danas nauka, a medicina posebno,
potpuno osudila upotrebu alkoholnih pia. Ima veoma modernih
zemalja u kojima je konzumiranje alkoholnih pia ak zakonom za-
branjeno. Zar treba rei jo neto o tetnosti alkohola?
e) Naputanje roditelja Ovo je u dananje vrijeme, naalost i
na nau sramotu, sve ea pojava. A naputanje roditelja znai
naputanje i ovosvjetske i ahiretske sree esto je ena uzrok da sin,
odnosno njen mu, napusti i zanemari svoje roditelje. Alejhisselam je
rekao: Allahovo d. . je prokletstvo na onom ko rastavi roditelje od
njihove djece i brata od brata. (Damius-sagir, duz 2, str. 106).
Nerijetko se iznemogli i ostarjeli roditelji smjetaju u starake
domove, iako imaju djecu, esto i dobro situiranu. Ovo je teka
sramota za tu djecu u oima svakog potenog ovjeka.
Od kolike je vanosti za svakog pojedinca ljubav i potovanje
prema roditeljima, lijepo se vidi i iz podnaslova Ljubav prema
Muhammedu a. s. u prvom dijelu ove knjige.
f) Odlazak na brano putovanje To danas predstavlja
uhodanu praksu. Jedan muslimanski brani par treba dobro da
razmisli da li da to uini; a ako se ve odlui na to, onda da razmisli
kuda i kako da otputuje. Toplinu i intimu vlastitog doma ne moe
zamijeniti nikakav drugi ambijent.
g) Oponaanje u odijevanju, osim u opravdanim sluajevima
O ovome Muhammed a.s. je rekao: Allah d. . je prokleo mukarce
koji oblae ensku odjeu i ene koje oblae muku odjeu
(Damius-sagir, dz 2, str. 105). Moda bi se ovo moglo protegnuti i
na ene koje nose kratku, odnosno mukarce koji nose dugu kosu.
h) Brijanje brade i brkova Kao to je kosa ukras za enu tako
68
je i ovo ukras za mukarca. Muhammed a.s. je rekao: Podrezujte
brkove, a pustite bradu (Damius-sagir, str. 11). Danas, meutim,
veina mukaraca brije i bradu i brkove i tako podravaju novotariju
koja je u suprotnosti sa gore navedenim hadisi-erifom. to je jo
gore, to rade i oni kojima su i brada i brkovi ve posijedili.
Kao jo jedna posebnost danas se nerijetko susreu, naroito
mladi muslimani, koji zaputaju i bradu i brkove, tako da ih uope ne
ureuju. Nije rijetko sresti mladia u koga su i brkovi i brada
suprotni sunneti-erifu. esto se, opet, moe uti da supruge
zabranjuju muevima da puste bradu i brkove. Trebalo bi da se
razmisli o tome da li je pree paziti na enin hatar ili zanemariti
Pejgamberov sunnet.
i) Naputanje vjerskih dunosti i trka za materijalnim
dobrima Muhammed a. s. veli: Proklet je onaj ko robuje novcu.
(Damius-sagir, str. 106).
j) Naputanje uenja u Kur'ani-kerimu Ovo je neizreciva
blagodat koja je dostupna svakom muslimanu. Muhammed a. s. o
tome veli:
- Uenje u Kur'anu spada u najbolja djela.
- Kur'an je izvor bogatstva i zadovoljstva koje se ne moe
postil bez njegovog uenja.
- Ko eli da ga Allah d. . i Njegov Posl.anik vole, neka
ui u Kur'anu gledajui.
- Ko naui Kur'an i poduava druge spada u grupu
najboljih ljudi.
- Ko ui Kur'an, na Sudnjem danu e se njegovim
roditeljima staviti na glavu kruna, ije e svjetlo nadjaati sunevo
svjetlo na ovom svijetu.
Poslije ovih Pejgamberovih rijei ne preostaje nam nita
drugo nego da nauimo - a posebno da poduimo nau djecu - uiti u
Kur'anu, i da to vie slobodnog vremena posveujemo upozoravanju
i izuavanju nae vjere islama.
k) Naputanje islamskog pozdrava, selama, meu
69
muslimanima, a prihvatanje neislamskih pozdrava Selam je potreban
i dobrodoao na svakom mjestu. Od njega bolji i ljepi pozdrav niti je
postojao niti e postojati. On je dova i spas onome ko ga naziva i
redovito upotrebljava. Selam je i dennetski pozdrav. To je vidljivo
na vie mjesta u Kur'ani-kerimu.
1) Naputanje zikrullaha Zikrullah - esto i iskreno spominje
i velianje Uzvienog Allaha d. . predstavlja poseban vid ibadeta.
Za razliku od obaveznih namaza koji su vezani za odreeno vrijeme
(vaktovi), zikr nije vezan za vrijeme. ovjek moe initi ibadet na
svakom mjestu i u svakom vremenu.
lj) Zapostavljanje klanjanja namaza u dematu Damije i
mesdidi su nam prazni. Osobito je malo posjetilaca u pet dnevnih
namaza. Ko je poslom sprijeen i ne moe redovno ui u demat i
damiju, neka klanja kod kue u dematu sa svojim ukuanima, pa
makar to bilo i sa samom suprugom. Ostavljati demat bez razloga je
mekruh. Imam moe biti i nepoznat nepoznatom.
m) Uestvovanje ena i djevojaka na raznim nemuslimanskim
sveanostima Ovom novotarijom one se suprotstavljaju islamskim
propisima jer, izmeu ostaloga, ine sljedee prekraje:
- pojavljuju se esto nepropisno odjevene i neislamski
se mijeaju sa mukarcima;
- svraaju nepotrebno panju mukaraca na sebe;
- - proputaju namaze;
- zaputaju obaveze majke i domaice itd.
Odgovornost za ovo snosie i njihovi supruzi i oevi koji im
to dozvoljavaju.
n) Pretjerivanje i luksuz To je danas esta pojava, iako Allah
d. . ne voli one koji pretjeruju. Zbog pretjerivanja, zbog elje za
luksuzom, ljudi nemaju mira ni odmora: jure za zaradom kako bi
pokrili velike izdatke i esto ne vode rauna ni o svojim najmilijim,
ak ni o vlastitom zdravlju, proputaju razne vjerske dunosti, na-
roito namaz. A namaz je stub vjere. Zanemaruje se tednja koja
se svugdje preporuuje i koja je velika riznica, gube se obziri i sve
vie se robuje novcu i zaradi.
70
nj) Naputanje dogovaranja, savjetovanja i nareivanja da se
ine dobra, a ne ine loa djela, iako ovo spada u obavezne dunosti
svakog muslimana i muslimanke Muhammed a. s. je rekao: Ko vidi
kakvo runo djelo neka ga sprijei svojim djelovanjem (djelom), ako
ne moe onda (neka to sprijei) svojom rijeju, a ako i to ne moe
onda srcem, a to je najslabiji iman. (Damius-sagir, str. 145).
o) Nadijevanje nemuslimanskih imena. Naalost, danas se
susreemo i sa ovom pojavom. Neki roditelji, esto iz neznanja,
nadijevaju svojoj djeci nemuslimanska imena i time im ine veliku
nepravdu. Nailazimo i na udna, nekakva nova imena, koja po svom
obliku lie na muslimanska, ali u sutini nisu muslimanska imena.
Ovo je pojava kojoj smo mi sami krivi, jer niko od nas ne osuuje
takav postupak.
p) Skidanje sa zidova levhi, a stavljanje slika, esto obinih i
bez ikakve vrijednosti Kao da uvodimo neku novu modu u nae
stanove koji su, po ocjeni najpozvanijih strunjaka, bili najprijatniji
stanovi.
r) Slavljenje raznih dogaaja i godinjica esto se susreemo
sa pojavom da se slabo ili nikako slave bajramski praznici, mubarek
noi i dani, ali se zato redovito i dobro proslavljaju roendani,
godinjice braka, Nova godina i sl. Zanemarivanje vlastitih praznika
predstavlja nau sramotu. Ovdje u navesti jedan Pejgamberov ha-
disi-erif: Vallahi (Tako mi Boga), kada biste vi znali ono to ja
znam, malo biste se smijai, a mnogo biste plakali i zaista vam ne bi
bilo slatko ni jelo ni pie. (Damius-sagir, duz 2, str. 110).

3. Gatanje

Uporedo sa praznovjerjem i novotarijama u vjeri moe stati i
gatanje.
Vjerovatno ne postoji nijedno drutvo i nijedno vrijeme u
istoriji, a da se nije nalo ljudi koji su gatali i koji su traili da im se
gata. Isto tako vjerovatno ne postoji nijedna religija koja je toliko
protivi gatanju kao to je to sluaj sa islamom. Islamsko uenje
71
tretira gatanje kao veliko zlo, strogo ga zabranjuje i stavlja na isto
mjesto na koje je stavilo alkohol, kocku, oboavanje idola. Evo ta o
tome veli Kur'ani-kerim: O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice
za gatanje su odvratne stvari, ejtanovo djelo; zato se toga klonite, da
biste postigli to elite. (Maide, 90).
Muhammed a.s. je o gatanju rekao ovo: Gatanje je
mnogobotvo. (Damius-sagir, duz 2, str. 18). Ovakvoj osudi,
izreenoj u Kur'anu i Hadisu, suvino je dodavati bilo ta.

4. urba u ivotu

urba je pokuna i u dunjalukim i u ahiretskim poslovima.
Prije svakog posla, prije svakog djela treba pomisliti na
mogue posljedice i tako se ouvati od kajanja. urba je satanin
posao veli jedna arapska mudra izreka. Satana nije htio da uini
seddu Ademu a. s. zbog toga je osuen na vjeno prokletstvo. Da je
pomislio na posljedice svoje neposlunosti i oholosti, ne bi se
suprotstavio Allahu d. .
urba u ibadetu je veliki grijeh. Ko u namazu ispusti jedan
namaski rukn, ili ga ne izvri kako treba, taj namaz mu nee biti
ispravan. Kada bi ljudi malo bolje razmiljali o svom namazu,
zakljuili bi, da ga treba obavljati dostojanstvenije nego to ga
obino obavljaju, jer se u namazu okreemo direktno Uzvienom
Allahu d. . On nas gleda.
Zbog urbe ljudi zapostavljaju i ono to se ne bi smjelo
zapostavljati. Mnogi izgube prijatelje, roake, mnogi zaborave i na
najosnovnije obaveze. Djeca onih ljudi, koji su zaokupljeni trkom za
ovozemaljskim dobrima, esto su zapostavljena i razvijaju se u
neeljenom pravcu. Ti isti ljudi kasnije bi dali nebrojeno blago da se
to nije dogodilo njihovim najmilijim, ali je obino kasno. Primjera
imamo na svakom koraku.

72
5. Smutnja

Posebno zlo u ivotu, kako pojedinca tako i ireg drutva,
predstavlja sijanje smutnje. Svi smo svjedoci barem nekoliko nemilih
dogaaja iz vlastite prolosti koji su samo posljedice smutnje. Ljudi,
skloni smutnji, ne bi smjeli uivati niije povjerenje. To su uistinu
negativni ljudi, njihova savjest - ukoliko je uope i imaju - sigurno
nije ista. Oni nisu niiji iskreni prijatelji. Oni potajno uivaju, kada
gledaju kako je njihova rabota urodila gorkim plodom. Za takve ljude
nema prave svetosti. Sve i ovosvjetske i ahiretske vrednote oni
potinjavaju ovoj svojoj opakoj sklonosti.
Ali da se ne uputamo ni u kakvo dalje analiziranje niti
ocjenu, da vidimo ta o ovom kae Uzvieni Allah d. . u Kur'ani-
kerimu:
- Smutnja je tea od ubijanja. (Bekare, 191).
- A smutnja je vei grijeh od ubijanja. (Bekare,
- uvajte se smutnje koja nee pogoditi samo one koji su
inili nasilje (grijeili) i znajte da Allah estoko kanjava. (Enfal,
25).
Naveemo i jedan Pejgamberov hadisi-erif: Smutnja
spava. Neka je Allahovo prokletstvo na onoga ko je probudi!
Uvjereni smo da o smutnji ne treba rei vie nita.







73





B. NEDOLINA LJUDSKA SVOJSTVA

Ovdje emo iznijeti samo nekoliko svojstava, nekoliko
osobina koje su po islamskom uenju osuene i nedoline jednom
muslimanu, osobine koje ne voli Allah d. . i Njegov Poslanik a. s.
pa ih svjestan musliman mora izbjegavati.

Oholost
Oholost je islamom strogo zabranjena. Ona je haram. Ona se
kod muslimana smije javiti samo prema ovjeku koji je ohol.
Muhammed a.s. je rekao: U dennet nee ui ko u svom srcu bude
imao oholosti koliko jedan trunak. (Rijadus-salihin, str. 269)
I Kur'ani-kerim je najotrije osudio one koji su oholi: Nema
sumnje da Allah zna i ono to oni taje, a i ono to javno iznose; On
zaista ne voli one koji se ohole. (Nahl, 23). I, iz oholosti ne okrei
lice svoje od ljudi i ne idi po zemlji nadmeno, jer Allah ne voll ni
gordog ni hvalisavog. (Lukman, 18).

Mrnja
Mrziti bez opravdanog razloga je takoer haram. Meutim,
ako za mrnju i postoji razlog, bolje je oprostiti nego mrziti. Iz
mrnje potjeu mnoga loa svojstva: kleveta, omalovaavanje, la,
zavidnost. Zbog mrnje ovjek oda povjerenu tajnu, ne priznaje
istinu, krivo posvjedoi, raduje se tuem zlu. A sve ove osobine su
negativne 1 ovjek treba da ih se dobro uva. Muhammed a.s. je
74
rekao: Nije dozvoljeno muslimanu da mrzi svoga brata vie od tri
dana. Kada produ tri dana neka ga susretne i neka mu selam nazove,
pa ako mu primi selam obojica ee biti nagraeni, a ako ne primi,
grijeh ostaje na onome drugom. Ko nosi mrnju vie od tri dana
zasluuje da ue u dehennem (Rijadus-salihin, str. 168).

Kleveta
Ovo je takoer veoma pokueno i osueno svojstvo.
Naalost, ono je danas prilino raireno. Ne vodei rauna o
posljedicama, ljudi bezobzirno kleveu jedni druge. Mnogima to
predstavlja uivanje, razonodu i zabavu, mnogima ak hvalisanje.
Posebno je alosna pojava da se esto okleveta ena ili djevojka,
zbog ega moe doi do nesluenih posljedica. Kur'an ovakvu rabotu
na mnogo mjesta najotrije osuuje. Mi emo navesti samo 23. ajet iz
sure En-Nur: Oni koji obijede estite, nevine vjernice neka budu
prokleti i na ovom i na onom svijetu. Njih eka patnja nesnosna.

Srdba
I srdba, bilo zbog ega, predstavlja pokueno svojstvo.
Ljutiti se na ovjeka, na ivotinju, na neivu stvar (kamen, drvo i sl.)
nije dozvoljeno. A iznad svega pokueno je ljutiti se na Allaha d. .
Ljutnja unitava iman.
Dozvoljeno je ljutiti se samo na zlotvora.

krtost
O ovom pokuenom svojstvu Muhammed a.s. je rekao:
Nee ui u dennet prevarant, krtica i onaj ko ogovara. (Damius-
sagir, str. 177). Drugom prilikom je rekao: krtost i pravi iman ne
mogu biti zajedno u ovjeijem srcu.

75
Licemjerstvo
Pored onoga to svi podrazumijevamo i osuujemo pod
pojmom licemjerstvo, ovdje elimo ukazati na onn najtee, najdrskije
licemjerstvo koje je zbog svoje teine posebno otro osueno. Raditi
dobra djela radi ovosvjetskih interesa, pretvarati se, pokazivati
drugaije namjere nego to su u srcu, iskazivati prema nekome
prijateljstvo, a u srcu gajiti neprijateljstvo, sve su to vidovi razliitog
licemjerstva, razliitog kvaliteta i teine. Ali najopasnije je
licemjerstvo u ibadetu. To je haram. Kada neko klanja zato da ga
drugi vide, a ne klanja kada je sam, taj ini zaista neto teko. Takvo
licemjerstvo se teko kanjava.

Nezadovoljstvo
Pod ovim pojmom ovdje ne podrazumijevamo ono
bezrazlono, bezazleno nezadovoljstvo koje se danas esto susree,
nego nezadovoljstvo prema Bojim odlukama, prema Bojim
nimetima, nezadovoljstvo sa stanjem koje moe mijenjati samo Allah
d . Koliko je takvo nezadovoljstvo opasno, naveemo samo jedan
hadisi-kudsijj: Ko nije strpljiv na Mojim iskuenjima, nije zahvalan
na Mojim blagodatima i nije zadovoljan Mojom odredbom, neka
uzme sebi drugog gosporada. (Ihjahu-l-ulum, str. 348). Ovaj hadisi-
kudsijj kazuje nam da se Allah d. . odrie onih koji su nezadovoljni
Njegovom odredbom, da se odrie onih koji u nevolji ne pokau
strpljivost.
Pravog muslimana ne mogu pakolebati nikakvi dogaaji u
ivotu, ni pozitivni, ni negativni, ni veseli, ni tuni. Pravi musliman
vrsto vjeruje i zna da sve to je iznad njegovih snaga dolazi voljom i
odredbom Uzvienog Allaha d. . 1 zato sve shvata i prima kao
Boiji dar i poklon i uvijek je zadovoljan. Allah d. . u Kur'ani-
kerimu veli: Zaista, ako vi budete zahvalai sigurno u vam poveati
(nagrade), a ako budete nezahvalni zaista je Moja kazna estoka.
(Ibrahim, 7). Svako dalje tumaenje bilo bi nepotrebno.

76
Izdajstvo
Izdajstvo je haram, a biti povjerljiv je vadib.
Muhammed a. s. je rekao: Pravoga imana nema onaj ko nije
povjerljiv, pravoga imana nema onaj ko obeanje ne izvri.
(Damius-sagir, duz 2, str. 171).
U naem narodu je dobro poznat i veoma strogo osuen
munafikluk. Munafika eka ljudsko prezrenje na ovom i grozna
kazna na buduem svijetu. Naveemo samo nekoliko mjesta iz
Kur'ani-kerima koja govore o munafiku:
- Obavijesti munafike da ih eka bolna kazna. (Nisa', 138).
- Munafici e biti na samom dnu dehennema... (Nisa',
145).
- Allah e sigurno u dehennemu staviti zajedno munafike i
nevjernike. (Nisa', 140).
- Licemjeri i licemjerke su slieni jedni drugima: trae da se
ine nevaljala djela, a odvraaju od dobrih, i ruke su im stisnute;
zaboravljaju Allaha pa je i On njih zaboravio. Munafici (licemjeri) su
zaista pravi nevjernici. (Tevbe, 67).
- Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti
dehennemskom vatrom; vjeno e u njoj boraviti, dosta e im ona
biti! Allah ih je prokleo i njih eka patnja neprekidna. (Tevbe', 68).
Ovdje emo jo navesti etiri svojstva po kojima se munafici
izdvajaju meu ljudima, etiri svojstva koja nam otkrivaju munafika:
- kada mu se ta povjeri, on pronevjeri i povjerenje
izigra;
- kada govori, lae;
- kada obea, ne odri obeanje, i
- kada se parnii, ne zastupa pravdu.
Ove etiri osobine pomoi e nam da lahko prepoznamo
munafika i da ga svjesno izbjegavamo i ignoriemo.

77
Pretjerivanje
Pretjerivanje je takoer strogo zabranjeno - haram. ovjek
moe da pretjeruje na vie naina, ali ova dva su glavna:
- troiti preko mjere bilo ta i bilo zbog ega,
- troiti tamo gdje nikako ne treba da se troi i gdje
nema nikakve koristi ni za ovaj ni za budui svijet, pa
makar se radilo i o sitnicama.
A sada da navedemo stav Kur'ana o pretjerivanju:
- O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hoete da obavite
molitvu! Jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji
pretjeruju. (A'raf, 31).

Beznadenost
Beznadenost, gubljenje nade, posebno u Boju milost,
takoer je po islamu pokueno i zabranjeno. Jer Allahova milost je
zaista bezgranina. On o tome u Kur'anu veli:
- Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne
gubite nadu u Allahovu milost! Allah e sigurno sve grijehe oprostiti;
On doista mnogo prata i On je milostiv. (Zumer, 53).
Milost Uzvienog Allaha d. . je zaista velika i neiscrpna.
Kur'ani-kerim nas obavjetava, da je Uzvieni Allah d. . oprostio
viegodinje nevjerovanje za jedan as stvarnog, vrstog i korisnog
vjerovanja, pravog imana (sluaj sa Faranovim maioniarima koji
se, zbog svog nepokolebivog vjerovanja u Gospodara svjetova, i ...
Boga Musaovog i Harunovog, a ne strpei ni najmanje pred
Faranovom prijetnjom da e ih iskomadati i povjeati o palmine
grane svrstae u preasni red ehida). Ovaj nam istiniti dogaaj
ulijeva snanu nadu, potpuno odstranjuje izgubljenost i beznadenost
i podvlai nam svu vanost i potrebu tevbe (pokajanja).

78
Ustrajnost u grijeenju
Svi mi znamo da postoje razliiti grijesi i da su oni razvrstani
po vellini i teini. Neki islamski uenjaci dijele ih na dvije glavne
skupine: velike i male grijehe.
Mi ovdje neemo ulaziti u kategorizaciju grijeha. U vezi s tim
napomenuemo samo stav priznatih islamskih uenjaka, dakle stav
zvaninog islamskog uenja, da i ustrajno vrenje manjeg grijeha
postaje veliki grijeh.
O ovome moramo voditi rauna. Muhammed a. s. je rekao:
Nije ustrajan u grijeenju onaj ko se pokaje odmah poslije
uinjenog grijeha, pa makar taj isti grijeh ponovio u jednom danu
vie puta.
Iz ovoga razumijemo da je musliman duan priznati grijeh i
odmah po izvrenom grijehu pokajati se prouivi tevbei-istigfar.
esto kajanje znai prijekor samome sebi, ono e na kraju dovesti do
prestanka grijeenja. A to je sporedni cilj istigfara. Glavni je molba
Allahu d. . da oprosti.

Udovoljavanje prohtjevima
Udovoljavati svojim prohtjevima, povoditi se za svojim
strastima, ne samo da je tetno i pokueno, nego je opasno i u
Kur'ani-kerimu izriito zabranjeno:
- Ne slijedite prohtjeve da ne biste bili nepravedni! (Nisa',
135).
- A zar je iko gore zalutao od onoga ko slijedi svoju strast, a
ne Allahovu uputu! (Kasas, 50).
- Allah eli da vam oprosti; a oni koji se povode za svojim
strastima, ele da skrenu daleko sa svoga puta. (Nisa', 27).

Zluradost
Sva pozitivna uenja zabranjuju zluradost kao nisko i
79
neovjeno svojstvo koje moe da unizi, nanese bol, dovede do jo
teih posljedica. I islam je strogo osudio ovo svojstvo. Od svojih
sljedbenika on mnogo vie trai saosjeanje u bolu i nesrei, a
zluradost osuuje. Pejgamber a. s. je rekao:
- Ne budi zlurad prema svome bratu (Ne veseli se nesrei
svog brata), jer ako tako postupi, Allah e biti milostiv prema
njemu, a tebe e zadesiti nesrea. (Muhammed Arif: Binbir
hadis, br.437).
Samo u iznimnim sluajevima smijemo se veseliti tuoj
nevolji: smijemo se veseliti nesrei koja zadesi nasilnika, nadajui se
i elei da ga to opameti, pa da ne ini vie nasilje, i, nadajui se da
e to biti pouka drugima da nasilje nikome ne ine.

Umiljenost
Ko zamilja da je bolji od drugog, taj ve ima dobar temelj za
sve grijehe, jer samo Allah d. . zna kakav je ko ovjek i kakav e
biti svaiji svretak. Dakle, ako vidimo da neko grijei, trebamo znati
da bi se i taj mogao popraviti i postati dobar, pozitivan i okolini svo-
joj koristan ovjek. Isto tako trebamo znati da bismo i mi, koji se
umiljamo, mogli zalutati pa sve izgubiti. ovjek se ne smije mijeati
u odredbe Uzvienog Allaha d. .

Varanje kod kupoprodaje
Varanje kod kupoprodaje veoma je esta pojava. Ljudi iz
petnih ila nastoje da to bolje prou pri prodavanju i kupovanju.
Mnogi previe hvale ili kude robu o kojoj je rije, esto su to
bestidne lai koje nikako ne dolikuju potenom ovjeku. A islamsko
uenje izriito trai da musliman kod prodaje kae pravo stanje, mo-
e se iznositi, razumije se i ono to je pozitivno, to ide u prilog, ali
mora kazati i ono to je negativno, mora se i mahana objasniti.
Pejgamber a. s. je rekao: Ko kod kupoprodaje zataji manu, nije na
pravi sljedbenik.
Drugom jednom prilikom rekao je: Ko proda neto pod
80
mahanom, a ne obavijesti kupca o toj mahani, taj je pod trajnom
Allahovom srdbom, a i meleki ga stalno proklinju. (Muhammed
Arif: Binbir hadis br. 346).

Nasilje i kletva oteenog
initi nasilje bilo kome po islamu je strogo zabranjeno inei
nasilje i sam nasilnik je izloen veoma tekim posljedicama. Posebno
je teko i osueno nasilje nad nemonim, nezatienim, sirotinjom i
nejakim, nad onima koji su ti povjereni, koji se ne mogu braniti, koji
su odsutni ili na bilo koji nain prikraeni da se brane. Isto tako
osueno je svako nasilje prema ivotinjama. I prema njima treba
postupiti ovjeno, jer e se i za ivotinjski hak odgovarati.
Jedna od estih posljedica nasilja jeste kletva oteenog,
kletva nemonog. Mi to nazivamo kletvom mazluma (mazlum je
onaj nad kim je izvrena nepravda i nasilje, onaj ko ne moe da se
brani). Muhammed a. s. je rekao: uvajte se kletve onaga kome ste
nasilje uinili. Njegovu kletvu Allah d. . Prima. Jednom drugom
prilikom, a to je bilo kada je Pejgamber a. s. delegirao hazreti Muaza
u Jemen, on mu je rekao: uvaj se kletve mazluma, jer izmeu
mazlumove kletve i Allaha d. . nema nikakve perde (zastora).
(Salihu-l-Buhari, sv. III, hadis 843, str. 15).
Ovdje emo iznijeti i istinit sluaj iz naih krajeva, kome su
svjedoci mnoge hadije, jer se radi upravo o jednom hadiji koji se
spremao na had. Jednoga dana izbi njegov poznanik i ree mu: Ti
se sprema na had, a meni si duan kravu. Ovaj je zanijekao dug i
nije htio da plati. Razljuen i razoaran posjetilac je rekao:
Dabogda ne otiao na had! Meutim, dunik je krenuo sa
ostalim hadijama i doao s njima do Beograda. Ali u Beogradu se
razbolio i morao je u bolnicu. Leao je u bolnici sve dok se hadije
nisu vratile s hada. Kada su oni stigli u Beograd i on je iziao iz
bolnice i zajedno s njima vratio se kui. Tada je konano shvatio ta
je po srijedi pa nije obavio had. Znao je da je dunik, da je
pogrijeio. Bilo mu je jako teko, ali je ipak otiao poznaniku,
izmirio dug za kravu i lijepo ga zamolio da mu halali. Ovaj je to i
81
uinio. Sljedee godine on je ponovo poao na had i obavio ga bez
ikakvih smetnji.
Iznad svih nasilja izdvaja se po svojoj teini nasilje nad
siroetom, nad jetimom. Kada je u pitanju jetim - a jetim je svako
eljade koje je upueno na druge da mu pomognu - tada se moraju
otvoriti etvere oi. Jetim se ni po koju cijenu ne smije otetiti.

Misliti runo o drugom
O ovoj runoj osobini naveemo samo jedan ajeti-kerim i
jedan hadisi-erif.
Ajeti-kerim glasi:
- O vjernici, klonite se mnogih sumnjienja, neka
sumnjienja su zaista grijeh. Ne uhodite druge i ne ogovarajte jedni
druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso svoga umrlog
brata, a vama je to odvratno, zato se bojte Allaha. Allah zaista prima
pokajanje i samilostan je. (Hudurat, 12).
A hadisi-erif glasi:
- uvajte se runog miljenja! To je najlaljiviji govor koji
ejtan unosi u srce ovjeka. Ne istraujte tue mahane i ne kleveite
jedni druge! Ne podravajte meusobnu mrnju i ne naputajte jedan
drugoga! Budite pravi Allahovi vjernici i budite braa - kao to nam
je nareeno! Musliman je muslimanu brat pa neka mu ne ini
nikakvog nasilja i neka ga ne preputa nasilniku! Neka ga ne
omalovaava i neka ga ne uniava. Pobonost je ovdje (to je ponovio
tri puta upirui rukom u prsa, u srce). Dosta je ovjeku zla da
omalovai brata muslimana!
O ovome, zaista ne treba vie nita rei.

Naputanje rodbine
I ovo je pojava koja svakim danom uzima sve vie maha.
Zaokupljeni borbom za to vee materijalno postignue, za to vii
82
materijalni standard, ljudi esto zaboravljaju na mnogo ta, pa i na
rodbinu. A rodbina se ne smije zaboravljati ako elimo da smo iole
pravi muslimani. Allah d. . je na mnogo mjesta u Kur'ani-kerimu
naredio da se pazi rodbina, da se prema njoj ophodimo sa posebnom
ljubavlju, da je ne zaboravljamo, da je ne iskljuujemo pri naim
oporukama, do joj se u svakoj neprilici naemo pri ruci, da je
posjeujemo i pozivamo u posjetu, ukratko, da se prema rodbini
drimo samo onako kako e meusobne veze i ljubav postati jo
prisnije i jo jae To isto je rekao i Pejgamber a. s. u svojim brojnim
hadisima koji se odnose posredno ili neposredno na ovu tematiku.
Ovdje emo navesti nekoliko citata iz Kur'ani-kerima i nekoliko
hadisa, i zamoliti svakog itaoca da se i u ovom pogledu sam
preslia, preispita, da dobro razmisli o smislu i poruci navedenh
citata, da to sve objektivno razmotri i tada donese pravian sud o
samom sebi i zauzme pravian stav.
- Nije estitost u tome da okreete svoja lica prema istoku i
zapadu; estiti su oni koji vjeruju u Allaha i u Budui svijet, u
meleke, u knjige, u vjerovjesnike, i koji od imetka - iako im je drag -
daju roacima i siromasima, putnicima namjernicima, prosjacima, za
otkup iz ropstva, i (estiti su oni) koji obavljaju molitvu i daju zekat,
i koji preuzetu obavezu ispunjavaju, i naroito oni koji su izdrljivi u
neimatini i u bolesti i u otrom boju. To su iskreni vjernici. Oni se
boje Allaha i klone se runih postupaka. (Bekare, 177).
- Kada se vri dioba u prisustvu roaka, siroadi i siromaha,
i njima neto darujte i recite im koju lijepu rije. (Nisa', 8).
- Oboavajte samo Allaha i nikoga Njemu ravnim ne
smatrajte! inite dobroinstvo roditeljima, roacima, sirodima,
siromasima, bliim i daljim komijama, drugovima, putnicima -
namjernicima i onima koji su u vaem posjedu. Allah zaista ne voli
one koji su oholi i koji se hvaliu. (Nisa', 36).
- Allah zaista nareuje pravednost, dobroinstvo,
potpomaganje rodbine, a zabranjuje bestidnost, odvratna djela i
nasilje. On vas savjetuje da primite pouku. (Nahl, 90).
- Mukarcima pripada dio onoga to ostave roditelji i
rodbina, i enama pripada dio onoga to ostave roditelji i rodbina, pa
83
bilo to malo ili mnogo - kao dio koji je odreen (od Boga). (Nisa',
7).
- Propisano vam je: kada se kojemu od vas prikui smrt, ako
ostavlja kakav imetak neka ga pravedno oporui roditeljima i
rodbini. To je dunost bogobojaznih. (Bekare, 180).
- Opominji svoju najbliu rodbinu! (uara, 214).
A sada nekoliko hadisi-erifa o rodbini:
- Dvije vrste ljudi Allah nee gledati blagonaklono na
kijametskom danu: one koji prekidaju rodbinske veze i one koji su
nekorektni prema susjedima. (Muhammed Arif; Binbir hadis, br.
26, str. 28).
- Njegovanje rodbinskih veza, lijepa ud, dobri susjedski
odnosi ine jednu pokrajinom kulturnom i obogauju je, produuju
joj ivot. (Isti, hadis br. 519, str. 218).
- Nee u dennet onaj ko kida rodbinske veze. (Sahihu-l-
Buhari, Sv. IV, hadis br. 1456, str. 200).
Ovo je sasvim dovoljno da zakljuimo kakvo je stanovite
islamskog uenja prema rodbini.

Zavist
Meu negativna svojstva od kojih moe da boluje dua, srce i
itavo bie jednog ovjeka spada, bez sumnje, i zavist.
Zavidan ovjek, pored zla koje, esto bez ikakvog povoda i
razloga i bez ikakve line koristi i interesa, nanosi drugome, u
najvie je sluajeva i sam pogoen ovim svojstvom kao specifinim
duevnim oboljenjem. Zavist unitava jednu od najdragocjenijih
ljudskih tenji: mir, unutranji mir i spokojstvo. Zbog toga zavist i
jeste specifino oboljenje, stalno ivi u oboljelom, trai nove i nove
rtve, trai nove povode i uzroke. U njoj se ponekad susreu i u
jednu cjelinu slijevaju i druge, takoer negativne osobine, o kojima
smo ve govorili: mrnja, pohlepa, srdba, zluradost.
Jai stepen zavisti najtee pogaa upravo zavidnika. To je
84
onaj stepen kada zavidnik nikako nema unutranjeg mira, kada mu
smeta svaki tui napredak i dobro. On zaista pati, jer je u dubini
svoje due sasvim svjestan da u njemu poiva zlo, da u njemu ivi i
djeluje neto to nije estito, neto to na njegove oi i u njemu sa-
mom razara dragocjeni mir due. On zna da je to svojstvo prezreno i
kod Allaha d. . i kod estitih ljudi, pa ini sve da tu svoju nemilu
osobinu prikrije i zakamuflira. Mnogima to i polazi za rukom, istina
samo privremeno, jer on ne moe obmanuti samoga sehe, a Allaha
niko.
Posebno je osueno i opasno prisustvo ovoga svojstva kod
uenih i utjecajnih ljudi, jer oni su u mogunosti da se poslue
svojom uenou i utjecajem, a tada uinak ovog svojstva moe biti
samo tei.
Allah d. . nas u Svom Kur'-ani-kerimu upozorava na
opasnost koja moe proistei iz ovog svojstva: pretposljednja
kur'anska sura - poglavlje Felek - zavrava se molbom upuenom
Allahu d. . da On zatiti od zla zavidnika kada zavidi.
Evo i nekoliko hadisi-erifa o svojstvu zavidnosti:
- Zavidnost kvari imn kao to otrov kvari med. (Binbir
hadis, br. 399).
- Mrnja i zavidnost prodiru dobra djela kao to vatra
prodire drvo. (Binbir hadis, br. 573).
- Oni koji zavide, kleveu i vraaju, nisu moji, niti sam ja
njihov. (Binbir hadis, br. 680).

elja za isticanjem i pohvalama
Ovo je svojstvo od kojega boluje mnogo vie ljudi nego to
se i pretpostavlja. Ako pogledamo oko sebe, nai emo gotovo pri
svakom ovjeku prisutnu elju za priznanjem, za zahvalnou, za
nekakvim uzvratnim gestom koji, u krajnjoj liniji, ima za cilj
naplatiti uinjeno dobro, uslugu, naplatiti hizmet.
Islam trai da ovjek bude zahvalan najprije Allahu d. . kao
izvoritu svega dobroga, trai da ovjek bude zahvalan svojim
85
roditeljima, svojim hodama i profesorima, ukratko svim onima koji
su mu bili od neke koristi. Sjetimo se samo onih lijepih i duboko
humanih dova, u kojima se odmah, poslije molbe Allahu d. . da
svojim blagodatima obaspe naeg Pejgambera Muhammeda a. s.
spominju: nae majke i oevi, djedovi, rodaci, uitelji i ejhovi i svi
muslimani i muslimanke. Meutim, od zahvalnosti ovakve vrste
strogo treba razlikovati zahvalnost koja se oekuje, na neki nain
iznuava. To vie nije dobro djelo samo iz ljubavi prema Allahu d.
. to je sada djelo jedne druge kategorije, jer ima drugaiju namjeru i
cilj, pa prema tome i sasvim drugaije vrjednovanje. To je onda djelo
kojim se eli istai, ima se u vidu neka ovozemaljska korist - bilo to
u vidu materijalnog ili nematerijalnom priznanja, neke afirmacije i sl.
Islam mnogo vie cijeni onu prvu vrstu. Pravi vjernik malo misli na
to da li e biti nagraen na ovom svijetu. On ini dobro iz ljubavi
prema dobru, iz elje da ugodi svome Stvoritelju. Evo jednog
prekrasnog suda o tome, a nalazi se u drugom i treem ajetu sure Es-
Saff:
- O vjernici, zato govorite ono to inite? O, kako je Allahu
mrsko kada govorite ono to ne radite!
- Teko svakom lacu, velikom grijeniku. (Dasije, 7).
- ... i oni koji trpe da bi postigli naklonost svoga Gospodara,
oni koji obavljaju molitvu, oni koji od onoga to im Mi dajemo daju
drugima i tajno i javno, oni koji zlo dobrim predusreu - njih eka
najugodnije prebivalite. (Ra'd, 22).

Pohlepa
O ovome svojstvu koje je udne prirode, koje ne tedi gotovo
ni jednog ovjeka i koje ga, bez obzira na njegovo imovinsko ili
zdravstveno stanje, godine ili stupanj obrazovanja, gotovo nikada ne
naputa - o ovom svojstvu donijeemo samo ocjene posljednjeg
Boijeg Poslanika, izreene u njegova etiri hadisi-erifa. Slino
drugim pitanjima Resulullah a. s. i u ovom pokazao je i dokazao
svoju savrenu sposobnost u ocjenjivanju nivoa, dometa, stremljenja
i elja obinih ljudi: pokazao je veliku sposobnost da realno ocijeni
86
jednu pojavu, njenu teinu, snagu, posljedice i opasnosti, i ve prema
prirodi te pojave, upozori ba na te momente.
A o pohlepi on je, izmeu ostaloga, rekao:
- Kada bi jedan ovjek imao dolinu blaga zaelio bi i drugu,
a kada bi imao dvije doline blaga, zaelio bi i treu. ovjekovu
pohlepu moe ugasiti samo zemlja i iskreno pokajanje. (Muhammed
Arif; Binbir hadis, br. 667).
Ovim hadisi-erifom Pejgamber a. s. je vrlo upeatljivo
pokazao da je pohlepa svojstvo kojemu se teko oteti, da pohlepa
prati ovjeka do smrti, da je spas od nje mogu samo uz Allahovu
pomo. Zato ovjek treba moliti Allah.a da ga On sauva od pohlepe.
- Nemoj se uzdati u ono to je u tuim rukama! uvaj se
pohlepe, jer pohlepa je ve prisutno siromatvo! Klanjaj svoj namaz
ne mislei ni na ta ovosvjetsko! Ne ini nita zbog ega bi se morao
ispriavati.
U ovom hadisi-erifu, uz ostale istinski mudre i duboke misli,
dat je veoma jasan sud o pohlepi. Pejgamber a. s. veli da je pohlepa
siromatvo, bez obzira na imovinsko stanje kojim raspolae, ako je
pohlepan, ovjek je zaista siromaan.
- Pohlepa unitava mudrost u srcu uenih ljudi. (Isti, hadis
br. 543).
- Koja je to boljka i sramota vea od pohlepe i krtosti!
(Isti, hadis br. 934).
Svi emo se sloiti s injenicom da smo esto bili u situaciji
da uinimo dobro djelo, ali nas je omela pohlepa ili krtost. To je
zaista svojstvo koje razara ideju i elju o dobru. Zato neka nas
nimalo ne udi to na Pejgamber izriito kae da je ovo svojstvo
boljka i sramota!

Ljubav prema imetku i uivanjima
Iako bi ovo izlaganje moglo da ue, da se uklopi u tematiku
prethodnoga, mi smo ga izdvojili kao posebnu temu zbog nekoliko
87
okolnosti. Islam kao religija zdravog razuma ne zapostavlja nipoto
ni ovaj svijet. Ali, kao to ne prezire blagodati ovoga svijeta, on isto
tako zabranjuje i robovanje ovom svijetu. I ovdje, barem uzgredno,
treba ukazati na zlatnu sredinu koju je podvukao i sam Resulullah
kada je rekao: U ivotu je najbolja sredina!
Uivanja koja ovaj svijet prua ovjeku zaista su i
mnogobrojna i raznovrsna. Njihova je snaga neslueno golema.
Nailazimo na ljude koji znaju samo ovaj svijet, kojima je jedina
preokupacija uivanje, razonoda, provod. Eto, protiv takvog stava
ovjeka prema ovom svijetu ustaje islamsko uenje i poziva ga na
stvarnost, na neumoljivu realnost mijenjanja, privremenosti i
prolaznosti svega, to znai ovaj svijet, to znai materiju. Meutim,
to isto uenje nipoto ne negira njegovo postojanje, njegovu snagu i
utjecaj na ovjeka. I upravo zato i upozorava.
Najprije emo navesti kur'anski tekst:
- Onima koji ele ivot ovoga svijeta i njegove ljepote Mi
emo im njihova djela potpuno ostvariti na njemu i oni na ovom
svijetu nee biti uskraeni. To su oni koji na onom svijetu nee imati
nita osim vatre. Propae sve to su radili na ovom svijetu i bie
uzaludno sve to su uinili. (Hud, 15-16).
A hadisi-erif kae:
- Ovaj svijet je sladak, privlaan. Onaj ko ga uzima onoliko
koliko mu zaista i pripada, tome je on, takav, blagoslovljen. Ali one,
koji su previe zaokupljeni ovim svijetom i svojim eljama
(strastima), na Sudnjem danu eka samo vatra.

Neodgovornost pri donoenju ocjene
I ovo je svojstvo s kojim se, naalost, esto susreemo. Ono
je veoma vano ba zbog toga to je esto. Nije nimalo rijedak sluaj
da se bez ikakve obavijetenosti, poznavanja ili prava, uputamo u
ocjenu nekog ili neega. Donosimo vrlo esto potpuno proizvoljno i
neodgovorno sud ili ocjenu. Ne pomiljamo na to da li svojim takvim
stavom nanosimo nekome nepravdu, nasilje. Pogotovo ovjek ne
moe da odgovori na pitanje zato smo takvi ak i u sluajevima
88
kada nam je neka osoba potpuno nepoznata, zato dajemo o njoj
svoje miljenje. Kada bi nam palo na pamet da u tom trenutku
trijezno razmislimo, onda se sigurno ne bismo usudili davati sud o
onome to nam je nepoznato.
Musliman je obavezan na istinu. To znai da on mora
poznavati ono o emu govori, pa tek onda davati svoj sud. Sjetimo se
samo ovog Pejgamberovog hadisi-erifa:
- Reci istinu, pa makar bila i gorka!
Opasnost posebne vrste predstavlja ustaljeno miljenje da
ovakva rabota nije nikakav naroito teak prestup. Meutim, nije
tako! Ovakav postupak moe da bude teak i opasan prestup. On se
lahko moe podvesti pod kategoriju tekog grijeha, koji je teko
oprostiv. Evo jednog hadisi-erifa koji nam prua ne samo dobro
upozorenje, nego treba da nas otrijezni, da nas konano usmjeri
onako kako treba da bude usmjeren jedan musliman. Taj hadisi-erif
glasi:
- Postoji neoprostiv grijeh; postoji grijeh koji se ne moe
zapostaviti i grijeh koji je oprostiv. to se tie onog neoprostivog
grijeha to je pridruivanje govorom, milju ili slikom Bogu druga,
to se tie onog oprostivog grijeha, to je grijeh ovjeka prema Allahu
d. . A onaj koji se ne moe zapostaviti, izostaviti, to je nasilje, nep-
ravda koju uini ovjek ovjeku.
A svi emo se sloiti sa konstatacijom da je neosnovano,
negativno prosuivanje o nekome nepravda i nasilje posebne vrste i
posebne teine. A ako se ovo jo ini ne samo iz obine brzopletosti,
neozbiljnosti i neodgovornosti, nego sa kakvim zadnjim namjerama,
onda takav postupak ima sve uslove da bude teak grijeh.

Uskraivanje svjedoenja
Mnogi itaoci e se vjerovatno, iznenaditi kada proitaju i
saznaju kakav je stav islamskog uenja prema svjedoenju. Mnogi,
moda, nisu znali da se svjedoenje po islamu ne smije uskratiti niti
tajiti, a da i ne govorimo o tome da je krivo svjedoenje najstroije
zabranjeno i teko kanjivo.
89
Musliman mora posvjedoiti u svakom sluaju, kada to moe
uiniti. Ukratko, svjedoenje je obaveza muslimana koju on ne smije
ignorisati. Odbiti svjedoenje, znai postupiti potpuno suprotno slovu
i duhu Kur'ani-kerima. Evo ta o tome veli Uzvieni Allah d. .:
- Ima li goreg nasilnika od onoga ko taji istinu, znajui da je
ona od Allaha! (Bekare, 140).
- .. . i ne uskratite svjedoenje. Ko ga uskrati srce njegovo e
biti greno, a Allah dobro zna ono to vi radite. (Bekare, 283).
Ova dva kur'anska navoda sasvim su dovoljna da uoimo svu
ozbiljnost koja se mora poklanjati svjedoenju. Ima nas, bez sumnje,
mnogo koji emo morati preispitati svoj stav prema ovom pitanju.
Nije iskljueno da e se nai i takvih ljudi koji e, nakon ovoga
saznanja, zatraiti halala od nekoga kome su uskratili, odbili svoje
svjedoenje, ili, moda, kome su zamjerili zato to je svjedoio kako
njima nije odgovaralo.
U itavom svijetu poznat je ovaj Pejgamberov hadisi-erif
koji smo naveli i u prethodnom izlaganju:
- Reci istinu, pa makar bila i gorka!
A o krivom svjedoenju da i ne govorimo. Koliko je ono
opasno po iman muslimana - dakle i po onaj, vjeni svijet - najbolje
nam govore ovi hadisi-erifi:
- Krivo svjedoenje Allah d. . je izjednaio sa
mnogobotvom.
- Pazite, kazau vam ta su najvei grijesi - i ponovivi ove
rijei tri puta Pejgamber a. s. ree: mnogobotvo (irk),
neposlunost prema roditeljima i krivo svjedoenje. (Rijadus-
salihin, str. 552).
- Ko ne htjedne svjedoiti kada se pozove, grijean je kao i
onaj ko krivo svjedoi. (Damius-sagir, duz 2, str. 153).



90






C. POSEBNE NAPOMENE

UVANJE I ZATITA TIJELA

Kao to moemo pojedine organe svoga tijela upotrijebiti u
korisne svrhe, isto tako moemo ih i zloupotrijebiti. Meutim, nije
iskljueno da e se meu itaocima nai i takvih koji nisu dovoljno
ili pravilno obavijeteni o mnogim stvarima o kojima musliman mora
biti upoznat, o kojima mora znati stanovite islamskog uenja.
Imajui na umu prijevod 36. ajeta iz poglavlja El-Isra, koje
glasi: Ne povodi se za onim to ne zna! I sluh, i vid i razum, za sve
to e se, zaista, odgovarati, smatrali smo uputnim da ovdje
iznesemo niz napomena koje e nam pomoi da sa vie obzira
postupamo sa vlastitim tijelom, da ga uvamo i ouvamo od nasilja i
zloupotrebe.

1. Kada je u pitanju jezik, treba znati sljedee:

Ne smije se govoriti ono to muslimana izvodi iz imana. Ako
se to govori hotimino i svjesno, onda se takvim inom
upropatavaju i gube sva dobra djela koja su do tada bila uinjena.
im se poini ovakav grijeh, neophodno je odmah uiniti tevbu
(iskreno pokajanje). U ovako teke grijehe spada, na primjer:
- nijekanje Allaha d. . odnosno nevjerovanje u
91
Njegovo postojanje;
- krivo vjerovanje Allaha d. . (pripisivanje porodinih
ili rodbinskih odnosa i veza Allahu d. .);
- psovanje i vrijecanje Allaha d. .;
- psovanje i vrijeanje Boijih objava i Boijih po-
slanika, itd.;
- proklinjanje bilo koga. O ovome je Pejgamber a. s.
rekao: Proklinjanje muslimana je kao ubitvo.
(Tarikati-Muhammedijje, str. 245).
Kada smo ve kod proklinjanja bie korisno ako posebno
istaknemo da su od Allaha d. . prokleti:
- ena koja oponaa mukarca;
- mukarac koji oponaa enu;
- ko daje i onaj ko uzima zelenaku kamatu, i onaj ko
njome rukovodi;
- ko pomie meae (prisvaja tuu zemlju);
- ko krade;
- ko prima i onaj ko daje mito;
- ko robuje dinaru i zanemaruje vjerske obaveze;
- ko proklinje svoje roditelje;
- ko proizvodi, prodaje, pije i posluuje alkohol;
- ko upotrebljava grube izraze tamo gdje postoje lijepi;
- ko glasno plae za umrlim i glasno nabraja njegove
zasluge, vrline i dobra djela;
- ko nagovara na zlo i odvraa od dobra;
- ko istrauje tue mahane;
- ko govori kada se ui ezan ili ikamet;
- ko se hotimino lano zaklinje. Za takve je Mu-
hammed a.s. rekao: Ko uzme tui hak (pravo) sa
92
lanom zakletnom, taj nee ui u dennet;
- ko govori kada se ui Kur'ani-kerim. To je haram!
- ko prepada i strai ovjeka. To je takoer haram!
Allah d. . je pokudio:
- govoriti u damiji o poslovima koji nisu vjerskog
karaktera, a uope govoriti bez razloga mekruh je.
- mekruh je, takoer, bez potrebe govoriti poslije
klanjanja sabah-namaza pa dok sunce ne izae, jer je
veoma pohvalno, lijepo i korisno to vrijeme iskoristiti
za zikr (o zikru bie kasnije govora). O ovome je
posljednji Boji poslanik Muhammed a.s. rekao: Ko
klanja sabah-namaz u dematu pa odsjedi do izlaska
sunca, spominjui Allaha d. . zatim klanja dva
rekata, to mu vrijedi kao da je obavio had i umru kao
nafilu.
Zapamtimo ovdje da moramo izbjegavati jo i sljedee:
- zaklinjati se iim drugim osim Allahom d. .;
- zaklinjati se mnogo, makar to bilo i za istinu;
- govoriti u nuniku za vrijeme obavljanja nude;
- muslimanu initi runu dovu;
- dozvoliti potinjenom da ide u haram;
- smijati se bez potrebe;
- prigovarati za uinjeno dobro;
- otkrivati povjerenu tajnu;
- prepriavati sve to se uje. Muhammed a.s. za ovo
veli: Dosta je ovjeku grijeha, da pria sve to
uje.;
- priati besposleno i o beskorisnim stvarima, i
- pitati za ono to nije utivo.

93
2. Kada su u pitanju oi, treba znati da je zabranjeno:

- gledati enu koja nam nije rod jer i gledanje moe da
izaziva poudu. Muhammed a.s. je rekao: I oi ine
preljub. (Damius-sagir, sv. 2, str. 60). Ovdje treba
podvui da je jednako i enama zabranjeno gledati
tue mukarce, jer se i kod njih, kao i kod mukaraca,
mogu pojaviti grene misli i pouda. Ovo elimo
potkrijepiti jednom zgodom iz ivota Muhammeda a.
s.: Ummi Selema, r. a. pripovijeda: Bila sam kod
Muhammeda a. s. Tu je bila i Mejmuna. Doe Ibni
Ummi Mektum -

koji je slijep - pa nam Poslanik ree
da se pokrijemo. Mi rekosmo: Boji Poslanie, pa on
je slijep, on nas ne vidi. Poslanik a.s. odgovori: A
jeste li vas dvije slijepe? Vidite li vi njega?
- da mukarac gleda sramotna mjesta drugog mukarca,
a ena sramotna mjesta druge ene;
- gledati siromane ljude sa omalovaavanjem. To je
oholost, a oholost je po islamu haram;
- zavirivati u tue kue kroz prozor, otvorena vrata ili
kakav drugi otvor. Jednom prilikom Muhammed a.s.
je rekao : Ko bi virio u tuu kuu bez dozvole
domaina, domain ne bi bio grean kad bi mu oko
izbio.

3. Kada su u pitanju ruke, treba znati da je zabranjeno:

- ubiti bez valjana razloga;
- raniti ili udariti ovjeka. Posebno je zabranjeno
udarati ovjeka po licu;
- otimati, krasti i prisvajati bez pitanja i odobrenja;
- primiti: zekat, zekatu-l-fitr, sadaku ili fidju bez nude;
94
- igrati besposlene i nekorisne igre;
- pisati ono to je zabranjeno govoriti;
- posluiti se tuim dobrom bez odobrenja vlasnika;
- usmjeriti bilo kakvo oruje na muslimana, pa makar
se to inilo i u ali;
- istiti nosnu upljinu desnom rukom i
- imati neodrezane nokte.

4. Kada su u pitanju spolni organi, moramo znati da je
strogo zabranjeno sljedee:

- nezakonito spolno openje - zinaluk, prostitucija;
- homoseksualizam (odnos mukarca s mukarcem, a
isto tako ene sa enom);
- openje sa ivotinjama, i
- snoaj sa vlastitom enom za vrijeme hajza i nifasa
(menstruacije i babina).

5. Kada su u pitanju noge, treba znati da je zabranjeno:

- odlaziti tamo gdje se grijei;
- poi na putovanje gdje prijeti opasnost;
- gaziti preko tueg vlasnitva bez vlasnikove dozvole;
- bez nude hodati preko grobova ili sjedjeti na njima;
- ui u damiju neist, za enu ako ima hajz ili nifas;
- ii na gozbu, svadbu, mobu, banket, makar i pozvan
ako se zna da tamo ima i onaj ko spreava i gui
95
islamsku slobodu. Ko ode pa to vidi dunost mu je da
to mjesto napusti;
- pri spavanju okrenuti noge prema Kibli ili prema
Kur'ani-kerimu;
- nogama udarati ovjeka ili ivotinju, i
- prelaziti, prejahivati preko safova i ljudi u damiji.

6. Kada je u pitanju stomak, treba znati da je zabranjeno
jesti:

- svinjetinu u svim vidovima i kombinacijama;
- meso krepane ivotinje;
- meso ivotinje koja nije zaklana sa Bismillah, od-
nosno kada je namijenjeno neboanstvima;
- otetu ili ukradenu hranu i
- bilo kakvu hranu nabavljenu haramom.
Osim ovog pobrojanog strogo je zabranjeno:
- konzumiranje bilo koje vrste alkohola;
- svako prejedanje i
- sve to je tetno po zdravlje, kako tjelesno tako isto i
mentalno.
U ovih est taaka naveden je samo dio onoga to je
zabranjeno da ine nai udovi. Ovo su istovremeno i najei
sluajevi, ono s ime se esto, u svakodnvnom ivotu susreemo.
Razumije se da tu ima jo mnogo stvari, nenapomenutih, suptilnih,
manje ili vie vanih. Ali zbog ogranienosti prostora, a i zbog
injenice da e svaki ovjek sa zdravim rasuivanjem - posebno
poto ovo sve proita - lahko moi da zakljui ta je doputeno, a ta
nije, zadovoljiemo se ovim to je izloeno.

96






BORBA PROTIV NEZNANJA

Nije nimalo teko prihvatiti misao i tvrdnju da je neznanje
majka svakog zla i nesree. Borba protiv neznanja, zaostalosti i
nazadnosti predstavlja imperativ, linu obavezu za svakog pojedinca
posebno, ali i za zajednicu u cjelini. Ovim ne elimo rei da je
obrazovanost jedino i iskljuivo sredstvo za iskorjenjivanje neznanja.
Naii emo na vrlo skromno obrazovane, nerijetko i nepismene ljude,
kojima se, meutirn, nikako ne moe pripisati neznanje. I obratno:
esto se mogu susresti ljudi sa dobrim, ak i visokim diplomama,
koji ive u neznanju i sa neznanjem. Postupati suprotno naelima
zdravog rasuivanja, postupati tetno po svoje tijelo i duu, biti
negativan po svoju okolinu - eto to su primjeri prisustva pravog
neznanja. Stepen obrazovanja ovdje predstavlja samo puku
formalnost.
Svjesno nastojanje da se neznanje iskorijeni ili barem svede
na to manju mjeru predstavlja, bez sumnje, jednu od onih
preokupacija ovjeka u svakom vremenu, koju treba njegovati i
razvijati, koju treba cijeniti i pozdraviti. Ovakvo nastojanje mora
uroditi blagotvornim plodom spoznaje da smo na ovom svijetu samo
putnici, koji su bez svoje volje doli na ovaj svijet i koji e, takoer,
bez svoje volje, otii s njega. Spoznaemo da smo, i pored svih naih
mogunosti i sposobnosti, sasvim nemoni, bespomoni i u svemu
ovisni. Zamisliemo se pred injenicom da mi ni u samima sebi ne
moemo djelovati na procese koji se odvijaju u nama, ne moemo
zaustaviti kolanje krvi, rast noktiju, kose, kucanje srca, starenje.
Spoznaemo da nije uvijek i korisno ono to sami sebi elimo, niti je
97
pak tetno sve to ne elimo i izbjegavamo. Spoznaemo da ne mora
biti onako kako mislimo, nauiemo da ne znamo ta nas eka u
budunosti, gdje, kada i kakav e biti na kraj. I jo bezbroj
injenica, ovakvih i slinih. Spoznati ovo znai znati da je itav ovaj
svijet prolazan, znai znati da iza ovog prolaznog, neminovno dolazi
onaj neprolazni, vjeni ivot i svijet. A to je znanje - znanje od
najvee vrijednosti. I obratno, ne znati sve ovo, ne vjerovati u ove
neoborive istine, ne razmiljati o njima, jeste pravo neznanje, koje
konano donosi nesreu u najteem njenom obliku.




















98




UMJESTO ZAKLJUKA

ivimo u vremenu punom dinamike, punom urbe, punom
svakovrsnih iznenaenja, otkria, dostignua, rezultata. Nae
preokupacije i elje su mnogobrojne, stalno se mijenjaju, stalno
nastaju. Izvori informacija pruaju nam nesluene mogunosti
nevjerovatne obavijetenosti o gotovo svim vidovima ljudskog
djelovanja u gotovo svim podnebljima. U ovoj silnoj trci za
uspjehom i bogatstvom, za afirmacijom i standardom, za eljama i
strastima, naalost, veoma esto zaboravljamo na svoju duu i njene
potrebe, na svoje obaveze prema sebi i drugima, prema Allahu,
zaboravljamo na Ahiret gdje nas neminovno oekuje najdetaljnije
polaganje rauna za svako uinjeno djelo, za svaku izgovorenu rije,
za svaku nau misao. A rauni e se polagati izravno Svemoguem
Allahu d. . Onome koji je stvorio i nas i sve ostalo. Odgovaraemo
za sve to je na bilo koji nain bilo u vezi s nama na ovom svijetu.
Govoriemo samo golu istinu, nita neemo moi sakriti.
Odgovaraemo u prisustvu cjelokupnog ovjeanstva od njegovog
nastanka do nestanka.
Kada je ovo ovako onda se moramo najozbiljnije pripremati
za taj dan sveopeg polaganja rauna. Konani ishod zavisi o tome,
kako smo proivjeli ivot na ovom svijetu. Upravo prema tome emo
dobiti mjesto na Ahiretu. Ko uini samo truni dobra - vidjee ga;
ko uini samo truni zia - vidjee ga. Ovozemaljski ivot izgleda
kao jedan prozori na kojemu svaki pojedinac, odlazei iz ovog
prolaznog, dobiva ulaznicu za vjeni ivot. O tome kakvi smo bili na
ovom svijetu zavisi kako e nam biti na buduem, neprolaznom
svijetu.
Ne smijemo zaboraviti da i pored svega to smo nabrojali,
svakom pojedincu stoji na raspolaganju veliki broj mogunosti i
99
naina da ne zaboravi na Ahiret, da se i za njega priprema. Nikada
nismo raspolagali ovolikim brojem pismenih ljudi kao danas. Nikada
nismo imali ovoliko i ovakvih knjiga na naem jeziku kao danas. Uz
samo malo dobre volje svako se moe vrlo temeljito upoznati sa
principima i uenjem islama, pa se ba zato i ne mogu uvaavati
nikakve isprike. Jer svi znamo da Allah d. . sve zna!
Kao to smo obavezni boriti se i brinuti za svoje tijelo, ovaj
svijet i ivot na ovom svijetu, isto tako, i jo vie, obavezni smo
boriti se i brinuti za svoju duu, onaj svijet i ivot na onom svijetu jer
je vjean.
Razboriti ljudi, koji su sebi pravi prijatelji, znaju da je
istinska bogobojaznost jedino mjerilo ljudske vrijednosti pred
Uzvienim Allahom d. . Oni znaju da tamo uope nije na cijeni
pripadnost ovoj ili onoj rasi, naciji, klasi, porijeklu, tamo nita ne
vrijedi bogatstvo, ugled, snaga, ast, vlast, diploma, priznanje,
odlikovanje. Oni bez imalo kolebanja slijede sugestije uputstva,
pozive i nareenja Uzvienog Allaha d. . oni nepokolebljivo vje-
ruju Allahu d. . najdraem ovjeku, Njegovom posljednjem
Poslaniku, a on nam poruuje:
Traite nauku od beike do kabura.
Ko umre traei vjerske nauke, ubraja se u ehide.
Nauka je izgubljena stvar svakog pravog vjernika - gdje god
je nade, uzee je. itd. itd.
Takvi ljudi e se bezuvjetno potruditi da nabavkom korisnih
knjiga, razgovorom sa uenim ljudima, posmatranjem, razmiljanjem
i zakljuivanjem, saznaju ono to treba da znaju kao muslimani. Jer
sve ove radnje koje nabrojasmo, predstavljaju specifian vid ibadeta
koji je Allahu d. . veoma, veoma drag, a vjerniku veoma koristan.
Posebno mjesto i vrijednost pripada razmiljanju.
Razmiljanja o onome to ovjeka okruuje, razmiljanja o
grandioznim, nevjerovatnim, neshvatljivim i svakodnevnim
pojavama, razmiljanja o ogromnim, nedokuivim, nepristupanim,
neshvatljivim razdaljinama u prostoru i vremenu, razmiljanja o
itavom nizu zbivanja u nama samima, dovode do posebnih
100
spoznaja, dovode do posebnih rezultata, uvjerenja i elja. Ona,
konano, dovode i do posebne orijentacije ovjeka prema sebi, prema
Uzvienom Allahu, prema ostalom svijetu. ovjek najprije postaje
zadivljen pred tim savrenim skladom, pred tom nevjerovatnom
mnogovrsnou i raznolikou, pred bezbrojem najrazliitijih
kretanja oko sebe i u samom sebi. Kasnije, razmiljajui, otkrivajui
tota oko sebe i u sebi, postaje zaprepaten, postaje uplaen pred
svemoi Onoga koji to sve stvori, koji time upravlja, pred Sveumom
kojemu u Njegovom stvaranju svjetova i u upravljanju tim
svjetovima nije potreban ba niko! Ovakva razmiljanja i stanja
dovode do nepokolebljivog vjerovanja u Jednog Jedinog Boga,
Allaha d. ., u Onga koji je sve stvorio i koji svim upravlja.
Osjeajui Njegovu svemo i potpunu neovisnost, a svoju nemo i
potpunu ovisnost o Njemu, ovjek poinje osjeati potrebu da Mu se
jo vie pribliava, da jo vie i snanije istie svoju svijest o Njemu
kao Gospodaru, a o sebi kao ovisnom. To su korijeni prave, svjesne
pobonosti, koja je mnoge ljude uzdigla na takve duhovne stepene i
derede, sa kojima se nita na ovom svijetu ne moe mjeriti.
Vjerovanje takvih ljudi je nepokolebljivo. Njihovo djelovanje je do-
bro i pozitivno. Oni svjesno nastoje da svaki trenutak utroe na neto
lijepo, korisno. inei dobro oni znaju da ine onu posebnu vrstu
ibadeta koju Allah d. . toliko voli. A sve svoje slobodno vrijeme
oni provode u razmiljanju o Allahu d. . i nastoje svim svojim
snagama da Ga svojom duom i srcem to bolje spoznaju i osjete.
Ovaj spasonosni put u sigurnost na Vjenom svijetu, ne ovisi
o porijeklu, bogatstvu, obrazovanju. Njime mogu da idu i oni sa
najveim diplomama i oni nepismeni. Jer vrijednost ovjeka pred
Allahom - to smo ve istakli - mjeri se samo stepenom ovjekove
bogobojaznosti. A to sasvim izvjesno, sasvim dobro znaju svi sretnici
koji se zapute ovim putem.
Od davnina je bivalo ljudi ija je ljubav prema Allahu d. . i
Muhammedu a. s. bila istinska i istinski velika. Uvijek je bilo ljudi u
ijim je srcima postojala neugasiva elja da budu to bolji vjernici,
to ispravniji i potpuniji muslimani. Takvi su uporno traili put koji
e ih dovesti do eljenog cilja. I nali su ga! Oni su shvatili da pored
predanog izvravanja svega to je Allah d. . naredio ili zabranio - a
to je lina obaveza svakog muslimana - ovjek i te kako moe da
101
ini i ono na to nije obavezan, ali to je Allahu d. . isto tako milo.
Mnogi su shvatili da upravo tu lei jedan od puteva kojima se ljudska
dua uzdie u one sfere koje su iste od svega to Allah d. . ne
odobrava. A kada su o tome nali preporuku i potvrdu u Kur'ani-
kerimu, onda su svoje traenje puta ka srei i savrenstvu, svoje
razmiljanje o Allahu d. . svoje neobavezne, dobrovoljne dodatne
ibadete, nazvali imenom zikr, jer su vidjeli da je to tako nazvao i
Allah d. . u Svom Kur'anu. A da je to zaista tako, evo nekoliko
ajeta iz Kur'ani-kerima:
- ... i esto spominji (zikr ini) svoga Gospodara i hvali Ga
veerom i jutrom. (Alu 'Imran, 41).
- A kada zavrite molitvu, spominjite (zikr inite) Allaha
stojei i sjedei i leei. (Nisa', 103).
- I spominji svoga Gospodara ujutro i uveer, u sebi,
ponizno i sa strahopotovanjem i ne podiui glas... (A'raf, 205).
-- ... Reci: Allah ostavlja u zabludi onoga ko to hoe, a k
Sebi upuuje onoga ko Mu se pokajniki obraa, one koji vjeruju i
ija se srca smiruju kada se Allah spomene. A spominjanje Allaha
(zikr) zaista smiruje srca. (Ra'd, 27-28).
- Vi u Bojem Poslaniku imate divan uzor za svakoga ko se
nada Allahovo milosti i nagradi na Onom svijetu i koji esto Allaha
spominje. (Ahzab, 21).
- O vjernici, spominjite Allaha esto. (Ahzab, 41).
- Teko onima ija su srca neosjetljiva kada se Allah
spominje. Oni su u pravoj zabludi. (Zumer, 22).
- A kada se molitva obavi, onda se raziite po zemlji i traite
Allahovu blagodati i mnogo spominjite Allaha, da biste postigli ono
to elite. (Dumu'a, 10).
- O vjernici, neka vas vai imeci i vaa djeca ne zaborave od
sjeanja na Allaha. Oni koji to ine bie izgubljeni. (Munafikun, 9).
I spominjite Ime svoga Gospodara ujutro i predvee.
(Insan, 25).
- Zaista je postigao spas onaj koji se oisti i spominje Ime
102
svoga Gospadara i koji klanja. (A'la, 14-15).
- Ima li veeg nasilnika od onoga koji brani da se u
Allahovim hramovima Ime Njegovo spominje i koji radi na tome da
se oni porue... (Bekare, 114).
Ovo je samo izbor iz kur'anskih ajeta koji e nam omoguiti
da shvatimo da je zikr poseban vid ibadeta, Allahu d. . veoma drag,
koji e nam pomoi da shvatimo da Allah d. . nareuje zikr, da
ukazuje od kolike je on vanosti za unutranje zdravlje naeg bia, na
na mir. Uostalom, ovi ajeti su sami svoji svjedoci, njih treba
prouavati, shvatiti i osjetiti. Njihov smisao je jasan, misao i poruka
nedvojbena. Nae je da to osjetimo i slijedimo.


















103



POGOVOR

Autor ovog djela preselio je na Ahiret u ponedjeljak, 20.
marta, 1978. godine. Velianstvena denaza, kojoj je, i pored vrlo
loih vremenskih prilika, prisustvovalo nekoliko hiljada muslimana,
oaloenih tovalaca i prijatelja hadi-efendije, obavljena je u
srijedu, 22. marta.
Ovo tuno obavjetenje kao i knjigu merhuma hadi-Dervi-
efendije Spahia zavriemo mislima i porukom, kojom je on zavrio
svoje djelo:
Svoj brai i sestrama najtoplije preporuujem da vjeni ivot
- Ahiret - ne daju za ovaj prolazni.
Musliman nikada ne smije klonuti. Musliman nikada ne smije
gubiti nadu u milost Allaha d. . jer je Njegova milost neizmjerna,
nepresuna.
Onome ko se iskreno pokaje, ko odluno i sa uvjerenjem
prihvati i slijedi pravi put (sirati-mustekim), Allah d. . sve oprata.
Za sve svoje potrebe obraajmo se samo Njemu. Obraajmo
se samo Njemu svjesno i vrsto vjerujui da je On Svemoan. A On
je u svom Kur'ani-kerimu rekao Ud'uni estedib lekum - Pozovite
me, odazvau vam se!
El-hamdu lillahi ves-salatu ves-selamu ala Muhammedin ve
alihi ve sahbihil edme'in. El-hamdu lillahi bi n'imetihii tetimmus-
salihat.