Professional Documents
Culture Documents
Maya Indijanci
Maya Indijanci
1 Ime
2 Jezik
3 Plemena Maja
4 Povijest
5 Znanost
o
6 Pismo
7 Umjetnost
9 Vjera
o
10 Pelota
12 Vidi jo
13 Biljeke
14 Literatura
15 Vanjske poveznice
Ime[uredi VE | uredi]
Ime maya nastalo je iz rijei maiam, ije znaenje nije poznato, a navodno oznaava ime njihove
zemlje (de Landa 1579: 2). vidi/
Jezik[uredi VE | uredi]
Jezik Maja pripada jezinoj porodici majan (panj. mayense; eng. Mayan) a njime se govorilo
najmanje 3.000 godina u podrujima gdje je ovaj narod izgradio svojukulturu. Od drevnog jezika
maya do danas razvilo vie srodnih jezika kojima se slue njihovi potomci Yucatec
Maya, Mopn, Lacandon[2], Itz, Cruzob i Icaiche.
Dananji Maye govore modernim maya jezikom koji se izravno razvio iz drevnog protomajanskog jezika (Nab'ee Maya' Tzij).
Maya (Yucatec),
Mopn,
Lacandon,
Itz,
Cruzob i
Icaiche.
Sve ostale grupe ine posebne skupine unutar majanske porodice i ne pripadaju u prave Maje; to
su: Huastec, Chicomucelteco, Tzeltal, Tzotzil, Chol, Chontal, Chorti,Tojolabal ili
Chaabal, Chuje, Kanjobal, Akatek, Jacaltec, Motozintlec, Tuzantec, Mame, Teco ili
Tectiteco, Aguacatec, Ixil, Kekchi, Pokonchi, Pokomam, Quiche,Cakchiquel, Tzutuhil, Uspantec,
Acalanes, Acalaes, Quehache, i jo neki.
Povijest[uredi VE | uredi]
Predklasini period 2000. pr. Kr. - 300.[uredi VE | uredi]
Prva naselja Maya pojavljuju se u prvom ili drugom tisuljeu pr. Kr. Do oko 500. pr. Kr. osnovana
su mayanska glavna sredita u sredinjim nizinama, poput Nakbe iEl Mirador. Arheolokim
godine ratovali protiv Meksikanaca, Cruzoba, i izvrili invaziju na Britanski Honduras. Dobro
poznati Marcos Canul poveo ih je 1870. i zauzeoCorazal Town i napao 1872. Orange Walk Town.
Canul je poslije bio svrgnut, a novi Icaiche voa obeao je prijateljstvo Britancima.
Znanost[uredi VE | uredi]
Narod Maja (Grci Novog svijeta) postigao je visoka dostignua u matematici, astronomiji (imali
su kalendar kojega ni dananji ne nadmauje), graevinarstvu, umjetnosti i imali su svoje pismo.
Zbog toga ih esto smatramo najrazvijenijom civilizacijom Novoga svijeta.
Maye su se prilikom zabiljeavanja datuma koristile glifovima, ali i brojevima, tako da je svaki glif
mogao biti zabiljeen i brojano. Razvili su jedinstveni matematiki sustav brojeva, prema kojemu
se jedinice oznaavaju tokama, a crte se koriste za pet jedinica. Brojeve su zapisivali
vodoravno, ali i okomito. Poznavali su i upotrebljavali nulu, a njihova je pozicijska vrijednost
brojeva bila veoma slina dekadskoj.
U Mayanskom brojevnom sustavu pozicijska vrijednost broja raste od nieg reda prema viem. U
prvom redu (najniem) piu se brojevi u vrijednosti do 19, u drugom u vrijednosti do 20, u treem
do 400 itd. Slika 29. prikazuje broj 2 472. Broj se ita od gornjeg reda. Toka i crta u prvom redu
predstavljaju broj 2 400 (6 X 400), tri toke u drugome redu predstavljaju broj 60 (3 X 20), a dvije
toke i dvije crte broj 12. Kada zbrojimo sva tri broja (2 400 + 60 + 12) dobijemo broj 2 472. Maye
su pomou ovakvih brojevnih zapisa izvodile raunske operacije zbrajanja i oduzimanja, a u
raunanju na ravnoj povrini pomagali su si zrncima kakaa. Moderna istraivanja dokazala su da
se ovakvim brojevnim zapisom mogu izvoditi i raunske operacije mnoenja i dijeljenja.
20 kina = 1 uinal
Dodavali su jo pet dana "van" kalendara kako bi stvorili godinu, u terminologiji Maya Haab.
Tijekom tih "vankalendarskih dana", koje su nazivali Uayeb, Maye su pazile da ne zaspe, ne
svaaju se i ne spotaknu u hodu. Vjerovali su da e ono to uine tada raditi uvijek, pa su se
drali kue i pazili da ne obave kakav teak posao ili uine to neugodno, da to ne bi morali
obavljati dovijeka.
Obredni kalendar ili Tzolkin, to znai raspodjela dana, sastoji se od dva razdoblja jedno od
trinaest dana, a drugo od dvadeset (Kin), a sveukupno je imao 260 dana. Svakom danu prethodi
jedan broj od 1 do 13. Na ovaj nain broj i dan nisu mogli da se poklope dok ne navri godina od
260 dana. Tzolkinom su amani odreivali dane radova u polju, ali i dane obrednih sveanosti.
Trei kalendar poznat kao Duga raunica sastojao se od neprekidnog brojanja dana od poetka
sadanjeg doba, 13. kolovoza 3114. pr. Kr. Nadnevci u ovom kalendaru obino sadre pet
brojeva od kojih prvi oznaava skupove od etristo godina, drugi skupove od dvadeset godina,
trei godine (svaka po 360 dana), etvrti broj mjeseci i peti broj dana.[5]
Maye su smatrale dane ivim biima, zapravo bogovima. Tako je vrijeme bilo personificirano
sasvim konkretno. Svaki dio vremena - dan, mjesec, godina - bio je odreeni predmet ili entitet, a
nosili su ga boanski glasnici koje su predstavljali brojevi. Na hijeroglifima su glasnici prikazani sa
svojim teretom, breme dre remenom ovjeenim oko ela i tako mogu prevaliti dugi put, a da se
ne umore. Na hijeroglifima su i bogovi noi koji nastupaju kad se dan ugasi.
Pismo[uredi VE | uredi]
Pismo Maja kombinacija je fonetskih simbola i ideografa.
Hijeroglifsko pismo Maya nam je u veini sluajeva teko razumljivo ili nerazumljivo jer
su panjolski sveenici prilikom pokrtavanja spalili znatan broj kodeksa i tako nas liili
nenadoknadivih povijesnih izvora da bi sebi olakali posao.
Biskup Diego de Landa pokuajui proiriti kranstvo opisao je Mayama vjeru. Maye su bile
toliko fascinirane idejom razapinjanja boga da idui put kad je biskup doao u grad vidio je djecu
razapetu na kri posvuda . Biskup je bio toliko ljut da je naredio da se sve knjige, sav rad
prevadjanja, spali. Diego se ipak kasnije pokuava iskupiti djelom "Relacion de las Cosas
Yucatan" u kojemu je napisao izvjee o Mayama s mnogo korisnih obavijesti, ali nedovoljnim za
potpuno shvaanje te civilizacije i njezinog razvoja.
Maye koriste crtee etvrouglasta oblika, glife. Ti znakovi predstavljaju stvari, ivotinje, bogove.
Drugi glifi, neto laki oznaavaju priloge, prijedloge, pridjeve. Pisai kombiniraju glife oblikujui
kratke reenice. Moemo razumjeti treinu njihovih glifikih znakova, a esto nam je nepoznata
njihova misaona povezanost. Deifrirano je samo 800 mayanskih ideografa (odnosno znakova od
kojih svaki oznauje cijeli pojam).[6]
Maye su pisale na kori smokvinog drva, na vlaknima agave ili jelenskoj koi koju su savijali u
obliku harmonike. Spisi su dugaki oko 5 m i iroki oko 80 cm, a izgledaju poput albuma s
listovima na preklapanje s mnogobrojnim slikama. Sauvala su se samo tri kodeksa: Codex
Dresdensis [3], Codex Peresianus [4] i Codex Tro-Cortesianus [5]. Pisani su glifima, a sadre
neke podatke o bogovima Maya.
Pismo mayskoj civilizaciji ponajprije slui za biljeenje datuma i zvijezda, zapisivanje sveenskih
proroanstava. Ponekad se zabiljei kad jedan voa zarobi drugoga, pa kakva enidba ili neija
smrt. Maysko sveto pismo postalo je ukrasom. Klee se u kamen steaka, rtvenika, stuba.
Takoer se gravira u nakit, koljke, kosti pa ak i crta na grnariju, drvene stupove i zidove.
Umjetnost[uredi VE | uredi]
Raznolikost civilizacije Maya odrazila se i na izgled njihovih gradova. Grad je prije svega urbani
centar, planiranog rasporeda, organiziran, reguliran odreenim normama, sa strukturama javnog
karaktera koje prihvaaju stanovnitvo razliitih uloga i zanimanja. Grad Maya je antiteza svemu
ruralnom, on je sredite vlasti i urbanog ivota. To je mjesto sastanka ljudi, razmjenjivanja usluga
i materijalnih dobra. Arhitektonski kompleksi potiu matu toliko da se u ovjeku probudi
znatielja kako su tako velike kamene blokove mogli rezati s takvom tonou, kako su ih bojali,
kako su ih prenosili do gradilita, budui da nisu poznavali kota.
Graenje spomenika bilo je za stare Maye - religija. Veliki broj pitanja u svezi s njihovom kulturom
predstavlja zagonetke za arheologe, ali je pouzdano utvreno da se radi o najraznovrsnijim i
najprofinjenijim spomenicima arhitekture u povijesti (veoma esto Maye nazivaju Grcima
Amerike).
Slikarstvo, s istananim osjeajem za boje, i profinjeno izvedena kiparska djela najee su u
slubi arhitekture. Arhitekturu obogauju prvenstveno reljefi(kiparsko djelo kod kojeg se likovi i
predmeti uzdiu s povrine, s kojom su vrsto vezani. Reljefi slue za dekoraciju i ralanjivanje
graevina, odnosno predmeta te mogu biti izvedeni u
Majanska umjetnost
kamenu, kovini, bjelokosti, keramici, gipsu, drvu ili umjetnim materijalima. Prema stupnju
ispupenosti razlikuju se vije vrste reljefa :niski reljef ili bareljef te polureljef ili visok reljef) u
kojima su do najvee otrine izraeni kontrasti svjetla i sjene. Kompozicije reljefa su harmonine i
kompaktne; cijele su plohe ispunjene, esto pompozno i gotovo na barokni nain, sa precizno
izvedenim finim detaljima. Kamen kojim su obloene neke konstrukcije, skulpture i mozaici
pomno su obraeni. Svi su monumenti bili obloeni slojem stucca na kojeg se nanosila boja,
najee crvena.
Motivi upotrijebljeni kao simboli malobrojni su i moda se ak ine monotonima, sve dok ne
ponemo tragati za njihovim dubljim znaenjima. Stalno se pojavljuju koljke, dragulji, cvijee,
ptice, kukuruz, srce, strijele, kaktusove bodljike; ali se ti motivi vjeto iskoritavaju da bi se stvorili
svi pojmovi potrebni za duboku filozofiju i potpunu kozmologiju.
Stele su kipovi koji predstavljaju udne likove okruene hijeroglifima i simbolima. Kao
arhitektonski ukras koristile su se skulpture s bareljefima u kojima se esto pojavljivala ljudska
figura koja je tijekom vremena postajala sve vie naturalistika. Likovi koji su prikazani na
stelama najee prikazuju bogove, ali i vladare koje su smatrali boanstvima. Stele su bogato
ukraene simbolima vjerske i politike moi prikazanog lika, toliko da prelaze u ki.
Zanimljivo je da su stare Maye smatrale znakom ljepote gledanje u kri. Status se takoer
izraavao piercinzima na uima, nosu, te razliitim ornamentima na tijelu. esto pripadnici vieg
statusa svoje zube ukraavali adom i drugim svetim kamenjem. Treba spomenuti da je kod
Maya bila uobiajena deformacija lubanje. Visoko i ravno elo takoer je smatrano znakom
ljepote. Ravno elo postizali su vezivanjem dasaka na elu dojenadi (dok kosti lubanje jo nisu
bile u potpunosti spojene), koje su ostavljali vezane danima. Socijalni status razlikovao se i po
nainu oblaenja.
Klasno drutvo je zasigurno postojalo, uz plemstvo i sveenstvo bili su tu i (plebejci) razni
zanatlije, majstori u obradi kamena, ada, i puka koji je obraivao zemlju. Provincijalni
dostojanstvenici potjecali su od 4 plemike obitelji. Voe gradova i sela bili su nieg ranga, i nisu
pripadali kraljevskoj krvi. Klanski sistem je postojao, a nasljee se raunalo po mukoj liniji. to je
ovjekov status na drutvenoj ljestvici bio vii, to je njegova kua bila blia obrednom centru
grada, iako puk nije ivio u samome centru. Najniu klasu inili su robovi koji nisu imali nikakvih
prava. Poloaj, zemlja i robovi bili su nasljedni. Kriminal je kanjavan smru.
Vjera[uredi VE | uredi]
Maye, ba kao i Asteci, misle da su bogovi vie puta unitili svijet. Kako se to opet ne bi dogodilo,
pokuavaju umilostiviti boanstva darovima i rtvama. Maye vjeruju u bogove koji su utjelovljenje
prirodnih elemenata kao to su sunce, kia, kukuruz. Legenda tvrdi da su prvi zemaljski itelji
bili Sunce i Mjesec. esto su se meusobno svaali. Mjesec je manje sjajan od Sunca zato to
mu je Sunce izvadilo jedno oko kako bi ga kaznilo za nevjeru. Boanstva alju kiu mukajui
ogromne tikve pune vode. Istresu li odjednom njihov sadraj, izazivaju pravi potop. Kad su ljuti,
alju tuu i oluje. Jedna neobina vjerska svetkovine okuplja dvije igrake ekipe. Igra se sastoji u
tome da se teka lopta od kauuka pokuava baciti kroz kameni prsten. Lopta se ne smije
dodirivati ni rukama ni nogama, ve samo ramenima, koljenima i bokovima. Utakmica je otra i
dolazi do mnogih sudara. Kapetan ekipe koja doivi poraz rtvuje se bogovima. On s ponosom
daje svoju krv za dobro bogova i ljudi.
Majanska religija je bila politeistikog tipa s raznovrsnim panteonom. Od majanskih bogova
istaknuti su Kinich Ahau ili "Suncoliki gospodar"[7], Chac, bog kie, groma i munje i Hun Hunahpu,
bog kukuruza (ostali bogovi: Ek Chuah).
Kralj je takoer tovan kao bog, a tovao se i jaguar za kojega se vjerovalo da ima natprirodne
moi. Podzemni svijet naroda Maya poznat je kao Xibalba ili "Mjesto strave". Dva glavna
gospodara podzemnog svijeta su 1. Smrt i 7. Smrt, a u njihovoj pratnji su raznoliki demoni s
imenima kao Gulitelj krasta, Sakuplja krvi, Demon Gnoja, Demon utice i Lubanja ezlo.[8]
Pernata Zmija je boanstvo koje se esto javlja u mitovima Maya. To je hibridna i mistina
ivotinja, a predstavlja kozmiko naelo dvojnosti: ono to gmie i ono to leti u istom simbolu.
Poznata kao Quetzalcoatl (Quetzal-co-atl) ili Kukulcan glavno je boanstvo meksikog panteona.
Kukulcan je bio boje nefrita ili nekog dragog kamena. Bio je bog vjetra, te Boji glasnik i ista
cesta. On je otkrio kukuruz i tako omoguio stvaranje ljudskog roda. Njegovo je srce prodro
krijes to ga je sam zapalio, a onda je uzneseno i postalo planet Venera. Kukulcan je boanstvo
kojemu se pripisivalo stvaranje itavog ovjeanstva i bilo je sigurno vie povijesnih linosti s
njegovim imenom jer su doivjeli prosvjetljenje.
Pelota[uredi VE | uredi]
Ritualna igra pelota (panj. lopta) igrala se na pravokutnom poploenom igralitu zvanom tlachtli.
Cilj igre bilo je gurnuti tvrdu gumenu loptu (veu od koarkake lopte), koja je simbolizirala
Sunce, Mjesec ili zvijezde, kroz obru, koji je simbolizirao suton, zoru, ekvinocij ili solsticij. Igrai
su loptu smjeli odgurati bez upotrebe aka, podlakticom, koljenom i bedrom, to je dodatno
oteavalo igru. Utakmica je otra i dolazi do mnogih sudara. Igrai su odjeveni u tipinu zatitnu
odjeu pojaseve, steznike za struk i bokove, titnike za koljena i zglobove, te arolike ukrase za
glavu. Kapetan ekipe koja doivi poraz rtvuje se bogovima. On s ponosom daje svoju krv za
dobro bogova i ljudi.