Jezik, 53.

, Pitanja i odgovori

Barac. Stoga ne e biti tona Bareva tvrdnja da su hrvatski pisci poeli dobro pisati
tek nakon Maretievih gramatika. One su poneto promijenile hrvatsku jezinu
normu i hrvatski knjievni jezik po njima ima i danas svoj normativni lik kako su
ga odredili hrvatski vukovci. To je ve neto drugo. Bez obzira na takve tvrdnje
Barev lanak osvjetljava i neposrednu prolost, a podosta i dananje prilike jer
ima i danas strunjaka, pokoji domai, ali vie stranih, koji se u toj problematici ne
snalaze. Zato je, da ponovim, Barev lanak zavrijedio da ga opet objavimo.

Saetak
Stjepan Babi, sveuilini profesor u miru, Zagreb
UDK 811.163.42-26(091), struni lanak
Primljen 23. kolovoza 2004., prihvaen za tisak 3. rujna 2004.
On Baracs Article about Croatian Followers of Vuk Karadi
The author gives comments on Baracs article, emphasizing the relative language freedom
reflected in the fact that Professor Barac, without any reluctance, uses the term standard
Croatian language and thus resolutely refutes the Serbian thesis that the Croats have taken
their language from the Serbs - the thesis which the Serbs often repeat even today.

PITANJA I ODGOVORI
SKLANJANJE ENSKIH
PREZIMENA NA -a
svezi sa sklanjanjem enskih
prezimena na -a dola su nam
dva pitanja. Marija Vetma, mlada sutkinja iz Dubrovnika, pita kako
treba sklanjati imena, misli na imena iz
Dubrovnika i enska prezimena, konkretno
pita: Krunu Koromanu i Mariji Vetmi ili
Kruni Koromanu i Mariji Vetma. Zrinka
Jelaska iz Zagreba pita ima li u jezinim
prirunicima odredba o sklanjanju enskim
prezimena na -a i ako ima, trebala bi biti da
se sklanjaju.
Taj problem nije nov. O njemu je jo 1924.
pisao Tomo Mareti u svome Jezinome

66

svjetniku. On u Treem dijelu, u Razlinim

gramatikim biljekama pie:
Sasma je nehrvatski i nesrpski, to
mnogi pisci novijega vremena ne sklanjaju
prezimena, kad slue za ene, te piu na pr.
Milica Nikoli, za Danicu Petrovi, sa Zorom
Vidovi i t. d. Tko ima pravoga jezinoga
osjeanja, on e govoriti i pisati za ensko,
ako je udata ili udovica: Milica Nikolika, za
Danicu Petroviku, za Zorom Vidovikom,
ako je djevojka: Milica Nikolieva, za
Danicu Petrovievu, sa Zorom Vidovievom;
u ovom drugom sluaju dobro je takoer:
Milica Nikolia, za Danicu Petrovia, sa
Zorom Vidovia i t. d. (str. 197.)
Mareti u nesklanjanju enskih prezimena vidi plod loega ugledanja u njemaki,

Jezik, 53., Pitanja i odgovori

a moda i u francuski jezik, ali je u preporuci o sklanjanju donekle proturjean. On
nastavlja:
Samo ona prezimena ostaju za ene i za
djevojke bez promjene, koja se u nom. sing.
svruju na -a, na pr. Mlatiuma, Ogorelica,
Rukavina, Travica, Vodopija i dr., dakle na
pr. gospoa Rukavina, gospoica Rukavina;
ali kad je prezime samo, i tu se govori na pr.
vidio sam Rukavinku, rekla sam Rukavininoj
i t. d.
Zbog rije ostaju ... bez promjene taj
je dio dvoznaan jer se moe misliti da se ne
sklanjaju, kako sam i ja u prvi tren shvatio, a
Mareti vjerojatno misli da ne dobivaju -ka i
-eva, kao to se vidi iz daljnjega surjeja.
Nije dovoljno poznato da u morfologiji
hrvatskoga jezika ima tzv. neproduktivnih
kategorija ili zatvorenih kategorija, tj. da
neka kategorija u svoju skupinu ne prima
nove rijei. Od imenica takva je kategorija
imenica tipa stvar, stvari, tj. imenica i-vrste.
Ona u sebe ne prima nove imenice, ako nisu
imenice na -ost, -ad, -e ili sloene od koje
ve postojee imenice i-sklonidbe, kao to
je polusvijest, punomo, vjeroispovijest i sl.
To se dogodilo prije kraja 19. stoljea i zato
u tu kategoriju nisu mogla ui ni enska prezimena kao Petrovi, Nikoli, Vidovi. To je
pravi razlog da se takva enska prezimena
ne sklanjaju.
Maretiev prijedlog da se nesklanjanje
uklanja dodavanjem -ka i -eva, Petrovika,
Petrovieva, nije prihvaen. Prvi nije mogao
biti jer su u hrvatskome knjievnome jeziku
enska prezimena na -ka, Petrovika, blae
ili jae podrugljivo obiljeena kao to sam
pokazao u Tvorbi rijei u 845. i 846.;
drugi, Petrovieva, nije jer se u praksi
susree veoma rijetko, katkada samo u
portu, a enska imena i prezimena kao
Karmen, Ines, Mercedes, Petrovi, Nikoli,
Vidovi... moraju biti enskoga roda, a kako
imenice enskoga roda i-vrste: stvar, stvari

ne primaju vie takve nove imenice, ne

preostaje drugo, nego da se ne sklanjaju. Zato
Hrvatski jezini savjetnik dobro savjetuje:
enska se imena na suglasnik, tj. enska
imena s nitinim nastavkom (Dagmar, Ines,
Ingrid, Karmen, Manon, Mercedes, Nives)
ne sklanjaju. (str. 84.)
Ta je dopuna dobra, ali nije dobro to se
u Savjetnikome rjeniku, gdje nalazimo
mnoga enska i muka prezimena na -a, za
enska u navedenim primjerima pokazuje da
se sklanjaju i ne sklanjaju. Od desetak i vie
primjera navest u dva:
Rukavina -e, DL -i; Dao sam to gospodinu Rukavini, ali: Dao sam to gospoi
Rukavina / gospoi Rukavini; gospodine
Rukavina / Rukavino; gospoo Rukavina.
Truhelka -e, DL -i; Dao sam to gospodinu Truhelki, ali: Dao sam to gospoi
Truhelka / gospoi Truhelki; gospodine
Truhelka; gospoo Truhelka.
Ima na desetke takvih primjera. U
nasuminome pregledu naao sam Feraga,
Finka, Juha, Kalogjera, Rupena..., a za
enska se prezimena kao Cerar, Felcli,
Fio, Nalis, Kelec, Unik... na primjerima
pokazuje da se ne sklanjaju, to je opet
dobro.
Kad se jedna enska prezimena opravdano ne sklanjaju, onda se to iri na sva, i ona
koja se mogu sklanjati, kao to su ona na -a, a
to proirenje nije dobro. Kad se ve savjetuje,
preporuka treba biti da se sklanjaju. Glavni je
razlog u tome to na jezik ide u fleksijske jezike, tj. u jezike koji imaju razvijene i bogate
oblike, a kad je o imenicama rije, tenja je
da se sklanja sve to se sklanjati moe i zato
preporuka treba ii u tome smislu i da se suzi
podruje za irenje nesklanjanja.
I drugi razlozi govore tomu u prilog pa
je dobro da neke spomenemo.
Kad ensko ime na -a doe s takvim
prezimenom, onda bi se ime sklanjalo,

67

Jezik, 53., Pitanja i odgovori

a prezime ne bi, npr. Marija Rukavina,
Marije Rukavina, Mariji Rukavina... Zato
treba preporuiti da se sklanja i jedno i
drugo: Marija Rukavina, Marije Rukavine,
Mariji Rukavini...
Ima enskih prezimena koja su jednaka
kao ope imenica, npr. Pravica, Pralica,
Torbica, Travica pa bi se takve ope imenice
sklanjale, a isto se prezime ne bi sklanjalo.
Tako bi trebalo sklanjati i sloena enska
prezimena kad je drugo prezime na -a,
npr. Marija Juri-Rukavina, Marije Juri-Rukavine, Mariji Juri-Rukavini..., kao to
kaemo Marija Juri Zagorka, Mariji Juri
Zagorki...
Moemo se kolebati jedino u sloenim
enskim prezimenima kad je ensko prezime
na -a prvo, npr. Marija Rukavina-Juri. Ja bih
se tu sloio da se prvo prezime ne sklanja po
naelu da se prvi dio polusloenice ne sklanja
kao to se i pridjev tvori od polusloenice.
Ne pada mi na pamet prava analogija, osim
tvorbe pridjeva kao to je npr. GuberinaKrstieve Razlike, Broz-Ivekoviev rjenik
i sl. iako to ba nije isto.

68

Za sklanjane enskih prezimena na -a

govori i to to je je od nesklonjivih enskih
prezimena teko tvoriti pridjeve.
to se tie sklanjanja dubrovakih mukih imena na -o, o tome smo profesor Teak
i ja imali od 8. do 11. izdanja u Gramatici
hrvatskoga jezika ovo pravilo:
Imenice kao to su ro i Mle u zavisnim padeima imaju zapravo promjenu
imenica enskoga roda. Imenice tipa ro u
jugoistonim krajevima hrvatskoga jezika,
posebno u Dubrovniku i okolici, mijenjaju
se u svim padeima po mukoj promjeni,
kao uto (vo, va, vu itd.). I to je hrvatska
knjievnojezina promjena, ali ograniena
podruja.
U daljnjim izdanjima zbog nekih,
uglavnom tehnikih promjena, to je pravilo
isputeno, iako je i danas dobro. Zato ime i
prezime Kruno Koroman moemo sklanjati
i Kruna Koromana, Krunu Koromanu...
ako je Dubrovanin, kao to sklanjamo Ivo
Vojnovi, Iva Vojnovia, Ivu Vojnoviu...
Stjepan Babi