1.1.

UVOD
Cilj ovog seminarskog rada je poblie se upoznati sa Rijekom filolokom kolom.

Prvo u predstaviti njezina osnivaa i glavnog predstavnika Frana Kurelca i ljude koje je
oko sebe okupljao, a potom u neto vie rei o njegovom shvaanju knjievnog jezika i
pravopisa te o jezinim osobitostima karakteristinim za ovaj jezini smjer. Obradit u i
problem purizma kao i Kurelevo nastojanje da Hrvati piu etimoloki. Na kraju u u
saetom prikazu navesti znaenje ove kole za hrvatski knjievni jezik i nau nacionalnu
kulturu. Pri pisanju sam se koristila knjigom Zlatka Vincea Putovima hrvatskog knjievnog
jezika.

1.2. TVORAC RIJEKE FILOLOKE KOLE, NJEZINI

SLJEDBENICI I PROTIVNICI
Da bi se dobila potpunija slika jezinih strujanja i raznolikih pogleda na knjievni
jezik u Hrvatskoj u 19. stoljeu, potrebno je posebno prikazati djelovanje Rijeke filoloke
kole. Njezin osniva i glavni predstavnik je Fran Kurelac. On je oko sebe okupljao mlade
ljude, uenike iz gimnazije koji su, poneseni ivom Kurelevom rijeju, oduevljeno pratili
svoga uitelja. Dok za Kurelca imaju samo rijei hvale, ahavce predstavnike Zagrebake
filoloke kole na elu s Adolfom Veberom Tkaleviem dre izrazitim neprijateljima.
Meu tim uenicima posebno se moe istaknuti Ivana Fiamina, Budu Budisavljevia,
Ivana Demana, Ivana Crnia i druge. Iz skromnih zametaka ideje se Rijeke kole
pomalo ire. Uenici iz Rijeke odlaze na studij u Be i drugdje te u neprestanom pismenom
kontaktu s Kurelcem dobivaju od njega upute i bodrenja da ustraju i da ideje svoje kole
ire i dalje. Njima se tada prikljuuju i drugi, koji nisu bili direktni Kurelevi uenici,
primjerice Franjo Markovi i Lavoslav Vukeli. Iako je svoje mlade sljedbenike stalno
poticao da rade i piu, sam je vrlo malo objavljivao. Tek s pojavom njegovih prvih
rasprava o jeziku, zapoinje drugo razdoblje Rijeke filoloke kole.1

1.3.

BORBA S PROTIVNICIMA
Godine 1852. Kurelac je izdao raspravicu

Kako da sklanjamo imena u kojoj

odluno napada jezik Zagrebake kole, posebno genitiv plurala. Dugo se poslije toga ne
javlja tiskanim spisima, a uenici ga jo jae nagovaraju da napie kakvo vee djelo u
kojem e jasno pokazati ispravnost svojih djela. Sve do 1885. godine kada je Vladimir
Vei progovorio o osobinama Rijeke kole, nije bilo javnih diskusija s Kurelcem i
njegovim sljedbenicima. Vei je, naime, u ime Zagrebake kole napisao lanak pod
naslovom Dvie riei o vilastiem i okrnjeniem genitivima. Niui pritom razloge zbog kojih
je tokavsko narjeje najljepe i najbogatije, pa je stoga i postalo osnovicom knjievnom
jezikz, Vei zamjerava Kurelcu to uzima neke oblike i rijei iz akavskog narjeja.

___________________
1

Zlatko Vince, Rijeka filoloka kola, Putovima hrvatskog knjievnog jezika, Nakladni zavod Matice

hrvatske, Zagreb, 1990., str. 405 407

opravdava mu ni razloge zato uzima krai genitiv plurala. To je, dakle, bio prvi, ali
dakako ne i posljednji glas protiv Rijeke kole. 1860. Godine Kurelac objavljuje knjigu
pod naslovom Recimo koju koja je ujedno i uzrok to se u javnosti opet poelo govoriti o
Rijekoj koli. Na Kurelevo djelo posebno se osvrnuo Vatroslav Jagi u Narodnim
novinama. Priznaje da je Kurelac u njoj progovorio o vrlo vanim pitanjima naega
knjievnoga ivota, o knjievnoj slozi i jedinstvu Jugoslavenah, ali mu spoitava
pristranost to vidi samo pogreke Zagreba, a ne i Srba i Slovenaca. Osim toga, Kurelevo
arhaiziranje dri neshvatljivim. Kada je Adolfo Veber Tkalevi objavio Brus jezika, to je
predstavljalo jak udarac i poraz Kurelevih pogleda kao i svojevrsnu pobjedu Zagrebake
kole. Dotiui se konkretnih njegovih nedostataka, istie Veber u prvom redu kako
knjievni jezik ne smije biti arhaian jer treba sluiti suvremenicima, stoga treba preuzeti
ustroj dananjega jezika. Ubrzo nakon Veberova lanka kancelar Ivan Maurani
propisuje odlukom 29. listopada 1862. Gajevu ortografiju u hrvatsku nastavu. To je bila
jo jedna Veberova pobjeda. Rijeani polako, ali sigurno tone, nestaju s pozornice na koju
su se tako buno popeli. I Kurelevi su uenici pomalo poeli gubiti puno povjerenje u
njegove jezine poglede to su ih prije tako slijepo prihvaali, a neki od njih ak kriomice
piu jezikom ahavaca. Razvoj knjievnog jezika u Hrvatskoj sve vie ide u raskorak s
Kurelevim idejama, a nakon povratka ustava, hrvatska je knjievnost bila pisana upravo
jezikom Zagrebake kole. Kurelac je u svim tim prilikama postao spor i neproduktivan, a
njegove su ideje postale nestvarne. Iako je pomalo i sam poeo sumnjati u svoje poglede, i
dalje piem svojim nainom u emu ga sada slijedi tek neznatan broj uenika.2

1.4.

JEZINE OSOBINE RIJEKE FILOLOKE KOLE

Kurelac se, poput sljedbenika Zagrebake kole, dri starijih oblika u deklinaciji

imenica (dativ, lokativ, instrumental plurala), ali za razliku od njih ostavlja neizmjenjene
velare u instrumentalu plurala (npr. buntovniki, s junaki i dr.). Najkarakteristinija je
Kureleva osobina kratki, tzv. slavenski genitiv mnoine, npr. en, molitav, gradov,
rukopisov i sl. Genitiv i lokativ mnoine u pridjeva upotrebljava katkad s nastavkom ieh,
pored obinijega ih, npr. mladjieh, neivieh. to se tie pridjeva i participa, oni za Kurelaca
___________________
2

Zlatko Vince, navedeno djelo, str. 407 411

imaju dva oblika odreeni i neodreeni po uzoru na starocrkvenoslavenski. Mjesto

odreenih oblika pridjeva upotrebljava i neodreene, to ga suvremeni jezik nema, npr. I
danas hvala tomu dobrostiv Srbinu! Slui se starom pokaznom zamjenicom s', si, se, a za
dativnu upotrebu, takoer prema uzoru na starocrkvenoslavenski, uzima stare oblike line
zamjenice (vi, ni). U imenicama koristi dual, npr. iz dvaju rukopis. Infinitiv mu zavrava
nastavkom i , ali i bez njega (supin). Prvo lice prezenta zavrava na u, ali mogu se pojaviti
i drugi nastavci. Kondicional glagola uzima po starom i dijalektalnom bi, bi, bismo, bite,
bi, a katkada i oblikom bihom itd. U glagolima takoer upotrebljava dual. Futur
imperfektnih glagola gradi od svrenog prezenta glagola biti i infinitiva, npr. budu govorit,
a u perfektnih glagola prezent stoji u slubi futura. U imperativu koristi starije oblike
glagola moi: mozi, mozite, a katkada u pluralnim nastavcima izostavlja nastavak i
(zarec'te). Karakteristina je za Kurelev jezik i upotreba glagolskog priloga sadanjega i
prologa ili gerundija, kako ga sam naziva. Uzima atributnu imenicu, tj. imenicu u slubi
pridjeva, npr. Po njoj teku vode studenice, vode ozdravnice. Katkada pretvara pridjev u
slubi atributa u imenicu na taj nain to samu imenicu isputa, a pridjev postaje nova
imenica, npr. Raduje se istiniku, a ne vuklini. Plural pridjeva zna upotrebiti u srednjem
rodu prema latinskom utjecaju (koristna, tetna). Imena gradova stavlja i pridjevski oblik,
npr. grad Rki. Mjesto posvojne zamjenice uzima prema latinskome linu zamjenicu u
genitivu. Imenicu iza komparativa ne uzima u obliku kako se redovno upotrebljava u
suvremenom jeziku (tvri od kamena kamena tvrdje). Upotrebljava perfekt bez
pomonog glagola, i k tome jo esto stavlja glagolski pridjev radni u srednji rod, npr.
Dalo ga u kolu, tamo ga dralo... esto u reenicu umee epentetiko ga, npr. to ga
manje svojih knjig manje piemo,... Imperativ gradi prema staroslavenskom imperativu za
3. Lice koji je danas morfoloki jednak dananjem imperativu za 2. lice, a za mnoinu
upotrebljava 2. Lice imperativa staroslavenskog duala, npr. Istina me tvoja uvaj i do
konca uhrani. Kao to mu prezent perfektnog glagola oznaava futur, i glagolski prilog
sadanji takvih glagola moe Kurelcu oznaavati budunost. Dativ apsolutni pribliuje
Kurelev jezik starocrkvenoslavenskom.3

1.5.

LEKSIKE OSOBINE
Kurelac se i njegovi sljedbenici koriste mnotvom zastarjelih rijei koje uzimaju iz

___________________
3

Zlatko Vince, navedeno djelo, str. 411 418

starih pisaca ili rijeima iz suvremenog ivota pridodaju sasvim drugo znaenje. Iz naeg
starog jezika uzimaju, primjerice, rijei poskititi davati, pruati; vuhliti laskati;
horugva zastava i brojne druge rijei. Posuuju rijei i iz drugih slavenskih jezika npr. iz
slovenskog (sopuh dim, para; sraga kapljica), iz ruskog (utori drugi, izan ivot),
iz starocrkvenoslavenskog (batog tap, batina; tlja pokvarenost).4

1.6.

TENJA ZA ETIMOLOKIM PISANJEM

Kurelac se zalagao i za etimoloko pisanje koje uva u pisanju korijen, znaenje

rijei. To bi bio korak unaprijed u zbliavanju slavenskih jezika. Kako je uvijek bio
ekstreman, Kurelac smatra da valja biti dosljedan do konca i u pravopisu. Zato misli da je
potrebno pisati primjerice to, titi, poten itd., tj. da bude sve dosljedno korijenski, pa
makar se kome to inilo i neobino. On se, dakle, zalae za korijensku istinu; smatra da
jezik mora biti vrst, da ga vrijeme ne mrvi, a u tome e mu pomoi upravo korijensko
pisanje. Kurelac se nije posebno bavio milju da stvori zajedniki pravopis za sve Slavene,
ali iz cjelokupnoga njegova pravopisnoga rada izbija jedno: on bi htio stvoriti takav
pravopis koji bi bio to blii drugim slavenskim jezicima. Zato ne moe razumijeti zato
srpsko novinarstvo pie bez jata te zato su Hrvati taj znak napustili preuzevi pisanje ie i
je. S ideolokim kao najvanijim razlozima, Kurelac nije mogao biti znanstveno dosljedan
pa se u njegovu nainu pisanja opaaju mnoge nedosljednosti i nepotpunosti. Tih je
manjkavosti bio svjestan i sam smatrajui pritom da je u pravopisu nemogue nai
dosljedna pravila budui da je ideoloko naelo postavio prije elemenata znanosti i prakse.
Dakle, njegova jezina naela su labava, a u svojim pogledima na jezik ne zna nai
ravnoteu pa mu ne uspijeva ni pravopis postaviti na kakvu-takvu znanstvenu osnovu.5

1.7.

PURISTIKE TENJE
Interes za purizam, tj. za jezinu istou, usmjeruje Kurelac u doba kada slini

pogledi vladaju i u drugim srednjoeuropskim zemljama, npr. u ekoj, Maarskoj i

__________________
4

Zlatko Vince, navedeno djelo, str. 433 436

Zlatko Vince, navedeno djelo, str. 437 440

Austriji, ali i u Hrvatskoj gdje Bogoslav ulek 1860. Pristupa izraivanju Rjenika
znanstvenog nazivlja. I ulek se u svome radu povezao sa primjerom slinih nastojanja, a
posebno za primjerom afarikova rjenika Nmecko-esk slovnk vdeckho nzovosloi
pro gimnasia a raln kole koji je izaao u Pragu 1853. godine. Dakle, i Kurelac i ulek
ele takav hrvatski jezik u kojemu bi bilo to manje tuih elemenata. Meutim, put kojim
su krenuli jedan i drugi ipak nije isti. Kurelac ne odobrava uleku stvaranje neologizama,
nego eli da jezinim zahvatom u prvome redu iz stare knjievnsosti osvjei i obogati
knjievni jezik. U takvoj svojoj tenji nalazi poticaj i potporu u itanju starih pisaca
dubrovako - dalmatinske knjievnosti. Tako primjeuje da osobito Dubrovnik
upotrebljava za niz pojmova narodnu rije te da ima manje natruha tuica nego u jezik
drugih dalmatinskih knjievnosti. Osobito je cijenio dubrovake i zadarske pisce povodei
se za njihovim arhaistinim jezikom te je od njih dobivao poticaje u svojim puristikim
zahtjevima. On, kao i spomenuti dubrovaki knjievnici, tim problemima pristupa s
nacionalnog gledita. Njemu je, dakle, ta slavenska nacionalna svijest vaan razlog to tako
ustro brani svoj jezik od natruha tuintine. Bila je to dakako tenja za ouvanjem
individualnosti u jeziku u doba kada se hrvatski narod nalazi u drugoj dravnoj zajednici
Austro - Ugarskoj monarhiji. Njegova najvea puristika rasprava je Mulj govora
nespretna i nepodobna, a od ostalih tu su: Placere, O glagolu objicere kako nam ga u
naem jeziku izrei te Vlake ri u jeziku naem.6

1.8.

ZNAENJE RIJEKE FILOLOKE KOLE

Rijeka filoloka kola, odnosno Kurelac sa svojim djelovanjem pojavljuje se upravo

u doba kada su pitanja umjetnikog izraza postala sve aktualnija, kada je knjievni jezik
trebalo uiniti slikovitim, oistiti ga od tuih sintaktikih utjecaja i dati mu vlastiti ritam.
Sva je ta pitanja Kurelac intenzivno osjeao, premda nije uvijek pogodio ni mjeru ni prava
rjeenja, ali je, treba naglasiti, svojim otroumnim duhom prisilio svoje suvremenike na
ozbiljne analize koje su razbistrile bitne jezine probleme te da je popularizirao vanost
stila i samoga knjievnog jezika kao vieg jezinog oblika. Meutim, iako je shvatio to
nedostaje naem knjievnom jeziku, nije zbog svojih slavenskih koncepcija, zbog dugog
_________________
6

Zlatko Vince, navedeno djelo, str. 453 458

boravka u tuini i zbog nekih tekih osobnih svojstava imao pregled nad stvarnim stanjem
u naem jeziku. Dakle, on je uoavao, osjeao je postojee probleme, ali nije pronaao
konkretne i realne putove kojima bi se oni rijeili. Nadalje, Kurelac nije ispunio ni
oekivanja to su ih u njega postavljali: nije izradio rjenik koji je pripremao cijeli ivot,
nije napisao povijest junoslavenske knjievnosti, nije izdao nijedno originalno
jezikoslovno djelo. Uope je radio vrlo sporo. Suvie su ga zanijeli autoriteti starine i veza
sa slavenskim jezicima tako da ive i prijeke potrebe ovjeka svoga vremena nije mogao ni
osjeati. Nuno je bilo da se jezik razvija brzo, u narodnom smjeru, ali naalost Kurelac to
tempom svoga rada nije mogao zadovoljiti. Na kraju, ako sumiramo sve njegove zasluge
kao narodnog ovjeka i preporoditelja, s jedne strane, i uenjaka, s druge, mogli bismo
ustvrditi da je iskreni rodoljub ipak nadmaio uenog lingvista. Ono najpozitivnije i
najtrajnije to je dao hrvatskom knjievnom jeziku je njegovo intimno osjeanje jezika i
njegova reenica u kojoj prepoznajemo njegov osobit duh i samoniklu linost. Stoga se,
moemo zakljuiti, vie istie njegova zasluga za nau nacionalnu kulturu nego njegov
izravan utjecaj na razvoj hrvatskog knjievnog jezika.7

____________________________
7

Zlatko Vince, navedeno djelo, str. 468 470

1.9.

ZAKLJUAK
Iako se relativno brzo popularizirala i okupila velik broj mladih, zanesenih ljudi,

Rijeka filoloka kola nije ostvarila veinu onoga to je zagovarala i emu je teila.
Njezin predvodnik Fran Kurelac uviao je probleme u jeziku, imao je osobit odnos prema
njemu, meutim, njegove ideje ipak nisu pronale put vlastitog ostvarenja. Izgubile su se
meu potrebama suvremenog ovjeka. Meutim, iako neshvaen meu svojim
suvremenicima, Kurelac je ostavlja trag na hrvatsko jezikoslovlje, i to prvenstveno po
osobitom svojem stilu kojeg je, zakljuujemo, nenametljivo nastojao utkati u hrvatsku
jezinu svijest.

1.10. LITERATURA
Zlatko Vince, Rijeka filoloka kola, Putovima hrvatskog knjievnog jezika, Nakladni
zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1990., str. 403 - 409