You are on page 1of 104

ˇ

OSNOVE MATEMATICKE
ANALIZE
Boris Guljaˇ
s
predavanja
Zagreb, 1.2.2013.

ii

Posljednji ispravak: ˇ
cetvrtak, 8. studeni 2012.

Sadrˇ
zaj
1 Skupovi N, Z, Q, R, C, Rn
1.1 Skupovi N, Z, Q, R . . . . . . . . . . . . . . .
1.1.1 Prikaz skupova Q i R na pravcu . . . .
1.2 Aksiomi polja R, potpunost . . . . . . . . . .
1.2.1 Aksiomi polja R . . . . . . . . . . . . .
1.2.2 Supremum i infimum skupa, potpunost
1.3 Polje kompleksnih brojeva C . . . . . . . . . .
1.4 Prostor Rn . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
1.5 Ekvipotentni skupovi, prebrojivost . . . . . .
2 Nizovi u R i C
2.1 Nizovi u R . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
2.1.1 Niz i podniz . . . . . . . . . . . . . .
2.1.2 Limes niza u R . . . . . . . . . . . .
2.1.3 Operacije s konvergentnim nizovima .
2.1.4 Limes superior i limes inferior . . . .
2.1.5 Cauchyjev niz . . . . . . . . . . . . .
2.2 Nizovi u C, limes niza u C . . . . . . . . . .
3 Topologija prostora Rn
3.1 Otvoreni skupovi . . . . . . . . . . . .
3.1.1 Zatvoreni skupovi . . . . . . . .
3.1.2 Gomiliˇste skupa . . . . . . . . .
3.1.3 Zatvaraˇc skupa . . . . . . . . .
3.1.4 Rub skupa . . . . . . . . . . . .
3.2 Nizovi . . . . . . . . . . . . . . . . . .
3.2.1 Cauchyjev niz . . . . . . . . . .
3.2.2 Banachov teorem o fiksnoj toˇcci
3.3 Kompaktni skupovi . . . . . . . . . . .
iii

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.

1
1
4
6
6
11
15
17
18

.
.
.
.
.
.
.

23
23
23
24
26
29
31
32

.
.
.
.
.
.
.
.
.

35
36
39
40
41
42
42
45
46
48

.1 Konstrukcija R-integrala u R . . . . . . . . . . . . .ˇ SADRZAJ iv 4 Limes funkcije i neprekidnost funkcije 4. . . . . . . . . . . 85 85 86 92 Indeks 98 . . . . . .3 Slike kompaktnih i povezanih skupova 4. . . . . . . . . . . . . 6. . . . . . 5. 5. . . . . . . . . 6. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .3 Povrˇsina skupa i skupovi mjere nula . . . . .2 Uniformna neprekidnost . . . . . . 5. . . . . . . .5 Lanˇcano pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 Definicija derivacije . . . . . . . . . . . . . . . .6 Teoremi srednje vrijednosti . . . . . . 4. . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 54 55 58 60 5 Diferencijabilnost i derivacija 5. . . . . . . . .4 Diferencijabilnost . . . . . . .4 Povezanost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5. . . . . . . . . . . 63 63 64 67 67 69 71 72 79 6 Riemannov integral 6. . . . .2 Konstrukcija R-integrala u Rn . . . . . . .8 Inverzna i implicitno zadana funkcija . . . . . . . . 4. . . . 5. . . . . . . . . . . .3 Neprekidnost diferencijabilnih funkcija 5. . . .7 Parcijalne derivacije i Taylorov teorem 5. . . . . . . . . . . .2 Matriˇcni zapis derivacija .1 Operacije s neprekidnim funkcijama . . . . . . . . . . . . . . . . . .

R. C i Rn 1. 3. za svaka dva razliˇcita prirodna broja znamo koji je manji a koji je ve´ci. Ako krenemo od prvog prirodnog broja. Q i R Skup prirodnih brojeva oznaˇcavamo s N. . tko mu je sljedbenik. ∀a ∈ N. N = {1. . . 20. Na skupu N moˇzemo usporedivati brojeve. Svaki skup za kojeg vrijede Peanovi aksiomi poistovje´cujemo sa skupom prirodnih brojeva. – Turin.}. {{∅}}.1 Skupovi N. 3. travanj 1932.}. Postoji prvi element u skupu N i oznaˇcavamo ga s 1. Naravno. 1 Giuseppe Peano (Cuneo [Piemonte]. Q. i od svakog broja predemo na njegovog sljedbenika. pro´ci ´cemo svim prirodnim brojevima. . a njegovi ˇclanovi su 1. ∃s(n) ∈ N. tj. tj.) talijanski matematiˇcar 1 . . 2. {{{∅}}}. kojeg oznaˇcavamo s 1. tj. tj. 3. kolovoz 1858. postoje razliˇcite realizacije skupa N. Naprimjer. Z. 2. . ∀n ∈ N. koji je prije kojega u prirodnom poretku. Svaki prirodni broj ima sljedbenika. . Z. Sada smo upravo opisali svojstva koja ˇcine Peanove1 aksiome skupa N: 1. jednu moˇzemo sagraditi od praznog skupa: N = {∅. Za svaki prirodni broj znamo koji broj dolazi nakon njega. gdje je sljedbenik definiran sa s(a) = {a}. tj. 2. Tada je S = N. 2) ∀n ∈ N. 27. (n ∈ S) ⇒ (s(n) ∈ S). .1 Skupovi N. 1 ∈ N. .. {∅}. To je jedini element koji nije sljedbenik nekog prirodnog broja. tj. Vrijedi aksiom matematiˇ cke indukcije: Neka je S ⊆ N takav da vrijedi: 1) 1 ∈ S.

. 1. . ˇ onda je iz definicije zbrajanja jasno da bi vrijedilo ∀n ∈ N. C.))) = s[m] (n). Dakle. . Q. Pitanje je sada koliko nam je ta struktura korisna i dostatna. Z. . i komutativna (∀ n. . . 2. . Dodajmo. (n. SKUPOVI N. Naime. −2. Osim operacije zbrajanja. m. na N moˇzemo definirati relaciju strogog uredaja < tako da kaˇzemo ∀n ∈ N. tj. oni su usporedivi. n. Za n ∈ N stavimo s(n) = n + 1. dakle. skupu N element koji oznaˇcavamo s 0 i stavimo ga ispred jedinice jer vrijedi 0 + 1 = 1.} = −N ∪ {0} ∪ N . n < s(n). za svaka dva razliˇcita prirodna broja jedan je manji od drugoga.1. neutralni element za zbrajanje ili nula. tj. Peanovog aksioma. n + m = m + n. n+ (m+ k) = (n + m) + k. . . Odmah je jasno da niti u skupu {0} ∪ N nismo u mogu´cnosti rijeˇsiti naˇsu jednadˇzbu za bilo koji izbor brojeva a. 0. . m ∈ N. Kaˇzemo da je uredaj na skupu N dobar uredaj jer ima svojstvo da svaki neprazan podskup skupa N ima prvi (najmanji) element. . odmah imamo i uredaj ≤ ako stavimo def (n ≤ m) ⇔ ((n < m) ∨ (n = m)). . s(n) . Sada stavimo ∀ n. R. . tj. −1. b ∈ {0} ∪ N. b ∈ N. RN 2 Pomo´cu funkcije sljedbenik moˇzemo na N definirati binarnu operaciju zbrajanja. za bilo koji n ∈ N jednadˇzba n+ x = 0 nema rjeˇsenje u {0} ∪N. Ve´c najjednostavniji problemi vode na rjeˇsavanje jednadˇzbe oblika a + x = b. k ∈ N). Naime. Dobro. m ∈ N) ((n < m) ⇒ (−m < −n)). Takoder. Moˇzemo li tu jednadˇzbu rijeˇsiti u skupu N za svaki izbor brojeva a. b ∈ N? Naravno. dodajmo sada skupu suprotne elemente za sve n ∈ N i poredajmo ih u obratnom poretku od njihovih originala. odgovor je negativan ve´c za izbor a = b = 1. Sto moˇzemo sada uˇciniti? Uobiˇcajen postupak kod rjeˇsavanja sliˇcnih algebarskih problema je da proˇsirimo (ako je mogu´ce) skup tako da u tom ve´cem skupu naˇsa jednadˇzba ima rjeˇsenje. . Ve´c u prvim godinama ˇskolovanja iz matematike uˇci se kako razne probleme matematiˇcki formulirati i potom rjeˇsavati. x + n = n. u skupu N ne postoji broj x sa svojstvom da je x + 1 = 1. To je tzv. −n. n + m = s(s(s(. . gdje su a. imamo 1 < 2 < 3 < · · · < n < n + 1 < · · · . tj. Kada bi takav broj postojao. na N imamo zadanu algebarsku strukturu i uredaj. | {z } m Lako se provjeri da je ta operacija asocijativna (∀ n. Taj uredaj je linearan ili jednostavan. jer pri zbrajanju s 0 svi elementi ostaju nepromijenjeni. 1 = s(0). Tako smo doˇsli do skupa Z = {. . . . m ∈ N).Takav x zovemo suprotnim element od n i oznaˇcavamo s −n. tj. To slijedi iz 1.

zovemo grupa. zovemo je komutativna (Abelova1 ) grupa . Ako je (n ≥ m) ⇒ ∃ k ∈ {0} ∪ N. . Q. i 3. 5. ∀ n ∈ Z. Broj x za koji vrijedi nx = 1 nazivamo reciproˇcni element od n ili inverz od n za operaciju mnoˇzenje i oznaˇcavamo s n−1 = n1 . 2. a + (b + c) = (a + b) + c (asocijativnost). b ∈ Z. stavimo · ′ = ∈ Q. n ∈ N. pa stavljamo −m + n = −k. Tu operaciju m moˇzemo lako proˇsiriti i na skup Z stavljaju´ci za −n. n tj. 6. ako joˇs vrijedi i svojstvo 4. a + −a = −a + a = 0 (suprotni elementi). To je osnovna algebarska struktura u kojoj je uvijek rjeˇsiva jednadˇzba a + x = b. kolovoz 1802. R kojeg nazivamo skupom cijelih brojeva.Froland. Ve´c za a = n 6= 1 i b = 1 ta jednadˇzba nema rjeˇsenje u Z. ∃ 0 ∈ Z. a + b = b + a (komutativnost). a u sluˇcaju (m ≥ n) ⇒ ∃ k ∈ {0} ∪ N. Na ˇcitav skup Z moˇzemo takoder proˇsiriti i operaciju zbrajanja. n · 1 = 1 · n = n. m = n + k. ∃ − a ∈ Z.3 1. travanj 1829. n ∈ N. nemaju zajedniˇckog djelitelja razliˇcitog od 1 ili −1. 2. n ∈ N promatramo dva sluˇcaja. 3. Ako sada proˇsirimo skup Z sa svim mogu´cim rjeˇsenjima jednadˇzbe nx = m. m ∈ Z} n koji zovemo skupom racionalnih brojeva. 0 + a = a + 0 = a (neutralni element). Lako se pokaˇze da je i ta operacija asocijativna. −n ∈ −N stavimo −n + −m = −(n + m). n · (−m) = −(n · m). Na skupu N moˇzemo definirati i drugu binarnu operaciju koju nazivamo mnoˇzenje ako za ∀ n. Z. pa stavljamo −m + n = k. komutativna i u skupu Z postoji neutralni element za mnoˇzenje 1. Za −m. ∀ a ∈ Z. ∀ a ∈ Z. Za −m ∈ −N. n n n n nn′ Niels Henrik Abel (Nedstrand. m ∈ N stavimo n · m = n | +n+ {z· · · + n}.. 4. b ∈ Z. +) koja zadovoljava svojstva 1.1. gdje je n ∈ N i m ∈ Z dobivamo skup Q={ m . ′ ∈ Q. tj. a za −m ∈ −N. Napominjemo da je prikaz racionalnog broja u obliku m jedinstven ako su brojevi m i n relativno prosti. ∀ a. Promatrajmo sada rjeˇsivost jednadˇzbe a · x = b za a. b. c ∈ Z. Skup Z sa operacijom + je algebarska struktura sa svojstvima: 1. n = m + k.)norveˇski matematiˇcar . −m ∈ −N. Strukturu (Z. (−n)·(−m) = n · m. ∀ a. Operaciju mnoˇzenje na skupu Q definiramo tako da za ∀ 1 m m′ m m′ mm′ . SKUPOVI N..

zovemo ga parcijalni uredaj. m. ∀ a. s operacijom mnoˇzenja (Q. k ∈ Q. zato ˇsto 1. ′ ∈ Q. ∀ a. i 3. c ∈ Q.1. Zatim izaberemo jediniˇcnu duˇzinu i nanosimo ju uzastopno na desnu stranu za pozitivne i na lijevu stranu za negativne cijele brojeve. R. ((a ≥ 0) ∧ (b ≥ 0)) ⇒ (ab ≥ 0). Z. (a ≤ b) ∧ (b ≤ a) ⇒ (a = b). stavimo m ≤ m ⇔ mn′ ≤ m′ n. b ∈ Q. 2.1. C. SKUPOVI N. n(m + k) = nm + nk. (refleksivnost). kao ˇsto je prikazano na slijede´coj slici. (a ≤ b) ⇒ (∀c ≥ 0 (ac ≤ bc)). za a = b. Ako uredaj zadovoljava samo svojstva 1. ∀ n. operacije zbrajanja i mnoˇzenja su povezane svojstvom distributivnosti mnoˇzenja prema zbrajanju. Operaciju zbrajanje je mogu´ce proˇsiriti sa skupa Z na skup Q na slijede´ci naˇcin: m m′ mn′ + m′ n m m′ . n′ ∈ Q.’ ∀ a. 3. ∀ a. (tranzitivnost). b ∈ Q. Struktura (Q. Nula nema reciproˇcnog elementa. RN 4 Skup racionalnih brojeva bez nule. 4. Vrijedi 1. (a ≤ b) ∧ (b ≤ c) ⇒ (a ≤ c).. ∀ a. +. n n n n nn′ Medutim. s nulom nije mogu´ce dijeliti. (a ≤ a). b ∈ Q. 2. ∀ a ∈ Q. stavimo + ′ = ∈ Q. ·) je takoder komutativna grupa. b.. b ∈ Q. ∀ a. Q. tj. -3 -2 -1 0 1 2 3 . 2. Uredaj sa skupa Z moˇzemo jednostavno proˇsiriti na skup Q tako da ′ m m′ ∀ n . 2. (a ≤ b) ∨ (b ≤ a). (a ≤ b) ⇒ (∀c ∈ Q (a + c ≤ b + c)). tj. Ta relacija ima slijede´ca n n′ svojstva: ∀ 1. slijedi iz 4. 1. Taj uredaj je u suglasju s operacijama zbrajanja i mnoˇzenja. 3. (linearnost ili totalnost). Primijetimo da je linearan ili totalan uredaj mogu´ce zadati samo sa svojstvima 2. b ∈ Q. i 4. ·) s gore navedenim svojstvima naziva se polje. (antisimetriˇcnost).1 Prikaz skupova Q i R na pravcu Skup cijelih brojeva prikazujemo na pravcu tako da izaberemo ˇcvrstu toˇcku za ishodiˇste i njoj pridruˇzimo cijeli broj 0.

Na taj naˇcin je jasno da je ravnalom i ˇsestarom mogu´ce na pravcu konstruirati svaki racionalan broj. R Da bismo prikazali racionalni broj m . ve´c ima (puno viˇse) toˇcaka koje ne predstavljaju racionalne nego tzv. odnosno 2m20 = n2 . q1 < q2 . Z. a odatle dobijemo m2 = 2n2 . iracionalne brojeve. to je ispunjeno q1 + q2 ve´c za q = . broju !!! 2. dobili smo neistinu. tj. Poˇsto je desna n strana posljednje jednakosti prirodan broj djeljiv s 2. odnosno kontradikciju s pretpostavkom da su m i n relativno prosti. Sada imamo 4m20 = 2n2 . Sada je jasno da sve toˇcke na pravcu ne predstavljaju racionalne brojeve. odnosno n2 = 2. q2 ∈ Q.5 1. na pravcu posluˇzimo se Talesovim teoremom o sliˇcnim trokutima. m = 2m0 za neki m0 ∈ N. Q. Prirodno pitanje 2 je da li su na taj naˇcin dobivene sve toˇcke na pravcu. tj. pretpostavimo da vrijedi 2 ∈ Q. Dokaˇzimo da 2 6∈ Q. Naravno. ∃ q ∈ Q. Konstruirajmo toˇcku koja je od 0 udaljena za duljinu dijagonale kvadrata sa stranicama duljine 1. m = 2m0 i n = 2n0 .1. n m 1 2 0 1 €€€€ n m €€€€ n 1 Skup racionalnih brojeva Q je gust u sebi. Naime. Tada postoje relativno prosti brojevi zajedniˇckih faktora razliˇcitih od 1) takvi da je √ m. q1 < q < q2 . da li svaka toˇcka 1 na pravcu predstavlja neki racionalan broj. ∀ q1 . Dakle. prvo na pomo´cnom pravcu nanesemo n jednakih duˇzina. Metoda ko0 1 2 jom dokazujemo tu tvrdnju vrlo je ˇcesta u dokazivanju razliˇcitih matematiˇckih tvrdnji. Odatle pak zakljuˇcujemo da je i n = 2n0 za neki n0 ∈ N. tj. Iz Pitagorinog pouˇcka slijedi da ta toˇcka odgovara broju ˇciji kvadrat je √ √ jednak 2. Jedini naˇcin da logiˇcki toˇcnim zakljuˇcivanjem dobijemo neistinitu tvrdnju je da je polazna pretpostavka neistinita. Sve te toˇcke zajedno predstavljaju skup realnih brojeva . Tada je i m djeljiv s 2. a zatim odredimo traˇzeni broj. tj. n ∈ N (nemaju m m2 = 2. kada bi bilo m = 2m0 + 1 slijedilo bi m2 = 4m20 + 4m0 + 1. tj. √ Dakle. SKUPOVI N. tada je i m2 djeljiv s 2. n 0 < m < n. Kao ˇsto se vidi na slici desno.

Q. x(yz) = (xy)z. Komutativnost zbrajanja: ∀x. listopada 1831. x + (−x) = (−x) + x = 0. oˇzujka 1845 . 3. A 4. SKUPOVI N. x + y = y + x. Te konstrukcije naˇcinili su matematiˇcari Weierstrass.sijeˇcnja 1918) njemaˇcki matematiˇcar . x + (y + z) = (x + y) + z. ∃!(−x) ∈ R. A 1. 3 1. potpunost U ovoj toˇcki uvodimo aksiomatiku skupa realnih brojeva koja odreduje sva njegova svojstva s obzirom na algebarsku strukturu i uredaj na njemu. 31.Berlin. C. veljaˇce 12. ∀x ∈ R 0 + x = x + 0 = x.2 Aksiomi polja R. veljaˇca 1897. . z ∈ R. R \ {0} je komutativna grupa s obzirom na mnoˇzenje · : R × R → R. Skup R je mogu´ce konstruirati algebarski i to na viˇse naˇcina. y. 6. A 5. z ∈ R. Postoji neutralni element 0 (nula): ∃!0 ∈ R. R. 1. y ∈ R.Halle [Njemaˇcka]. Z. Asocijativnost zbrajanja: ∀x. RN 6 koji oznaˇcavamo s R.1 Aksiomi polja R R je komutativna grupa s obzirom na operaciju zbrajanje + : R × R → R.1.) njemaˇcki matematiˇcar 2 Julius Wilhelm Richard Dedekind (Braunschweig. 1916. 12. A 2.2.Braunschweig. A 3. 1 Karl Theodor Wilhelm Weierstrass (Ostenfelde. . 19. y. Svaki element iz R ima inverz za zbrajanje (suprotni): ∀x ∈ R. Asocijativnost mnoˇzenja: ∀x. listopad 1815. 1 Dedekind 2 i Cantor.) njemaˇcki matematiˇcar 3 Georg Ferdinand Ludwig Philipp Cantor ( Saint Petersburg [Rusija]. 6.

∀x ∈ R 1 · x = x · 1 = x. 1 6= 0. y. Uredenu trojku (R. a 6= 0 sa svojstvo da ∀x ∈ R a + x = x + a = x.1. AKSIOMI POLJA R. a + c = c + a = 0. Vrijedi ∀x ∈ R. Suprotni i reciproˇcni brojevi su jedinstveni. distributivnost mnoˇzenja prema zbrajanju: ∀x. +. Svaki element iz R \ {0} ima inverz za mnoˇzenje (reciproˇcni): ∀x ∈ R \ {0}. POTPUNOST 7 A 6. Iz jedinstvenosti elementa s danim svojstvom za −x. b 6= 1 sa svojstvo da ∀x ∈ R bx = xb = x. Analogno. xy = yx. ∃!x−1 = 1 1 1 ∈ R. 3. Rjeˇ senje: Kada bi postojao broj a ∈ R. x x x A 8.2. tj. a to je kontradikcija. imali bi a = a + 0 = 0. Rjeˇ senje: Po definiciji suprotnog elementa je −x+(−(−x)) = (−(−x))+ (−x) = 0 i −x + x = x + (−x) = 0. Dokaz jedinstvenosti reciproˇcnog broja je analogan. Postoji jedinstven neutralni element 1 (jedinica): ∃!1 ∈ R. c 6= −a njegov suprotni broj. 0 je jedinstven neutralni element za zbrajanje i 1 je jedinstven neutralni broj za mnoˇzenje.1. 2. z ∈ R. x(y + z) = xy + xz. Iz aksioma dokaˇzimo neka poznata svojstva operacija zbrajanja i mnoˇzenja. A 7. Uvjet 1 6= 0 je zahtjev netrivijalnosti. Komutativnost zbrajanja: ∀x. x = x = 1. ˇsto je kontradikcija. Primjer 1. slijedi x = −(−x). Tada bi vrijedilo −a = −a + 0 = −a + (a + c) = (−a + a) + c = 0 + c = c. Rjeˇ senje: Neka je a ∈ R i c ∈ R. A 9. y ∈ R. −(−x) = x. kada bi postojao broj b ∈ R. imali bi b = b1 = 1. jer bi u suprotnom bilo R = {0}. ·) nazivamo poljem. . 1.

A 13. pa bi slijedilo 1 = 2. onda je a = 0. pa zbog jedinstvenosti nule vrijedi −0 = 0. Tranzitivnost uredaja: ∀x. ((x ≤ y) ∧ (y ≤ x)) ⇒ (x = y). 6.1. Pokaˇzimo da je −0 = 0. 5. A 11. (x + z ≤ y + z)). Kad bi bilo 0x 6= 0. A 12. pa je b = 1 · b = a−1 ab = a−1 0 = 0. Antisimetriˇcnost uredaja: ∀x. Za svako x ∈ R vrijedi x0 = 0x = 0. Odatle je (−1)(−1) = −(−1) = 1. Linearnost uredaja: ∀x. Ako je a 6= 0 onda a ima reciproˇcni element. a odatle 0 = 1. y ∈ R. Uskladenost zbrajanja: (x ≤ y) ⇒ (∀z. Uredaj je u skladu s operacijama zbrajanja i mnoˇzenja. z ∈ R. R. Pokaˇzimo (ab = 0) ⇔ ((a = 0) ∨ (b = 0)). RN 8 4. y ∈ R. Obratna tvrdnja slijedi iz 5. . A 10. (x ≤ y) ∨ (y ≤ x). Vrijedi (−1)(−1) = 1. Rjeˇ senje: Vrijedi 0x = (0 + 0)x = 0x + 0x = 2 · 0x. C. ako je b 6= 0. Rjeˇ senje: Neka vrijedi ab = 0. ((x ≤ y) ∧ (y ≤ z)) ⇒ (x ≤ z). Analogno. Z. To se protivi zahtjevu iz A6. 7. onda bi taj element imao inverz. Na skupu R je zadan linearan (totalan) uredaj ≤. Q. Rjeˇ senje: Za svaki x ∈ R vrijedi x + (−0) = x + 0 + (−0) = x + 0 = x i −0 + x = −0 + 0 + x = 0 + x = x. SKUPOVI N. y. Rjeˇ senje: Imamo (−1)(−1)+(−1) = (−1)(−1)+(−1)1 = (−1)((−1)+ 1) = (−1)0 = 0 i isto tako (−1) + (−1)(−1) = 0.

b ∈ R.x > 0 0 . Zadatak 1. ∀ a. (x ∈ R). Vrijedi (i) (ii) (iii) (iv) (v) |a| ≥ 0 |a| = 0 ⇔ a = 0. x = y.1)  −x .2. (1. ˇ Cesto je potrebno provjeriti nejednakost |x| ≤ ε. U radu sa skupom realnih brojeva vaˇznu ulogu igra funkcija koju zovemo apsolutna vrijednost realnog broja. Primjer 1. b ∈ R. ∀ a. |x| = (1. (Q. ·. gdje je ε ≥ 0 realan broj. Jasno je da u totalno uredenom polju za svaka dva x. ∀ a. Utvrdite koje aksiome od A1 do A14 zadovoljavaju skupovi N i Z s obzirom na operacije i uredaj na njima. POTPUNOST A 14. Vrijedi monotonost mnoˇzenja: ((x ≤ y) ∧ (z ≥ 0)) ⇒ (xz ≤ yz). ≤) je totalno uredeno polje.9 1. Uskladenost mnoˇzenja: ((x ≥ 0) ∧ (y ≥ 0)) ⇒ (xy ≥ 0). x > y. AKSIOMI POLJA R. On se definira tako da vrijedi x < y ako je x ≤ y i x 6= y. (R.2. ≤) je uredeno polje. Takoder. Ona se definirana sa:   x . Za apsolutnu vrijednost imamo slijede´ce tvrdnje.3. Primjer 1. x = 0 . +. ·. Propozicija 1. y vrijedi toˇcno jedna od relacija x < y. ˇ Cesto koristimo i strogi uredaj <.1. podrazumjevamo da x ≥ y znaˇci y ≤ x i analogno x > y znaˇci y < x. Ta nejednakost je ekvivalentna s dvije nejednakosti −ε ≤ x ≤ ε.1. +. b ∈ R. |a · b| = |a| · |b| |a + b| ≤ |a| + |b| ||a| − |b|| ≤ |a − b| ∀a ∈ R. x < 0 Iz definicije funkcije za svaki a ∈ R slijedi nejednakost y 1 0 −|a| ≤ a ≤ |a|.2) 1 x . Rjeˇ senje: Imamo x ≤ y ⇒ y − x ≥ 0 ⇒ (y − x)z ≥ 0 ⇒ yz − xz ≥ 0 ⇒ xz ≤ yz.

an ∈ R: . |b| = b pa je |a||b| = ab = |ab|. Zadatak 1. ii) a ≥ 0.1. itd. odakle slijedi nejednakost (v). b ≥ 0. b ≥ 0. iii) a ≤ 0. Zamjenom a sa b dobijemo |b| = |(b − a) + a| ≤ |b − a| + |a| = |a − b| + |a| ⇒ |b| − |a| ≤ |a − b|. U sluˇcaju ii) je ab ≤ 0 pa je |ab| = −(ab) = a(−b) = |a||b|.2 (iv)) moˇzemo poop´citi na sumu od konaˇcno realnih brojeva a1 . −|a − b| ≤ |a| − |b| ≤ |a − b|. . RN 10 Dokaz: Ad (iii): Gledamo ˇcetiri sluˇcaja: i) a ≥ 0. iv) a ≤ 0. . Z. C.2. . Nejednakost (1. b ≤ 0. Q. . SKUPOVI N. Ad (iv): Iz nejednakosti −|a| ≤ a ≤ |a| −|b| ≤ b ≤ |b| zbrajanjem dobijemo −(|a| + |b|) ≤ a + b ≤ |a| + |b| ˇsto daje (iv). U sluˇcaju i) je |a| = a. R. b ≤ 0. Dakle. Ad (v): Vrijedi |a| = |(a − b) + b| ≤ |a − b| + |b| ⇒ |a| − |b| ≤ |a − b|.

.

n n .

X .

X .

.

ak .

≤ |ak |. .

.

.

k=1 k=1 Dokazati prethodnu nejednakost matematiˇckom indukcijom. d(a. Propozicija 1. b) = 0 ⇔ a = 0.2. b.3) . (1. b) = d(b. b) ≥ 0 ∀a ∈ R. Vrijedi (i) (ii) (iii) (iv) d(a. a) ∀ a. Ta funkcija ima slijede´ca svojstva. b) = |a − b|. b ∈ R. Definiramo funkciju udaljenosti izmedu realnih brojeva d : R × R → R sa d(a. d(a. c) + d(c. ∀a. b ∈ R. c ∈ R. b) ≤ d(a. b) ∀ a. d(a.

omeden odozgo u R.2. A 15. Naime. S 6= ∅. Supremum koji je u skupu nazivamo maksimum. ·. omeden odozdo u R.1. svaki ve´ci broj je takoder majoranta. L − ε < x. S 6= ∅. Sada smo u mogu´cnosti zadati posljednji aksiom skupa R. Teorem 1. Definicija 1. ako je omeden odozdo i odozgo u R. POTPUNOST 1. Kaˇzemo da je S ⊂ R.) ∀x ∈ S.)′ ∀ε > 0.2. ∃n ∈ N. Kaˇzemo da je S ⊂ R. na > b. Jasno. a < x. tj. ako postoji broj m ∈ R takav da vrijedi ∀x ∈ S.2. x ≤ L. Broj m zovemo donja meda ili minoranta skupa S.) ∀a ∈ R. ako postoji broj M ∈ R takav da vrijedi ∀x ∈ S. S 6= ∅. b > 0. Broj L ∈ R koji je najmanja majoranta nepraznog odozgo omedenog skupa S ⊂ R nazivamo supremum skupa S i piˇsemo L = sup S. ∃x ∈ S. potpunost Definicija 1. AKSIOMI POLJA R. onda on ima beskonaˇcno mnogo majoranti. . ako S ima majorantu. Uredeno polje koje zadovoljava i A 15. zovemo uredeno potpuno polje. (ii. U tom svjetlu ima smisla slijede´ca definicija.1 (Arhimedov aksiom). ako je L = sup S ∈ S onda je L = max S. a < L. ∃x ∈ S. m ≤ x.2 11 Supremum i infimum skupa.1. ≤) je uredeno potpuno polje. Aksiom potpunosti: Svaki neprazan odozgo omeden podskup S ⊂ R ima supremum u R. Broj M zovemo gornja meda ili majoranta skupa S. +. je omeden u R. Skup S ⊂ R. a > 0. U skupu R vrijedi tvrdnja: ∀ a. L = sup S je karakteriziran slijede´cim svojstvima: (i. b ∈ R. x ≤ M. Dakle (R.) pisati u obliku: (ii. ˇ Cesto je praktiˇcno uvjet (ii.

Tada za n = m imamo mk ≤ m ⇒ k = 1. nk ≤ m. b > 0. Tada je a2 6= 2 ( 2 6∈ Q). Sada po A15. Rjeˇ senje: Dovoljno je pokazati da ∀k. tj.3. mora . Pokaˇzimo da je 1 = sup S. na ≤ c i ∀ε >. za bilo koji q ∈ S po Arhimedovom aksiomu za brojeve 2 − q 2 > 0 i 2q + 1 > 0 postoji n ∈ N tako da je n(2 − q 2 ) > 2q + 1. ∃n ∈ N. postoji c = sup A. m. Tada je n2 (2 − q 2 ) > n(2q + 1) = 2nq + n ≥ 2nq + 1 ⇒ (q + n1 )2 < 2. Uzmimo sada n = m − 1 i imamo tvrdnju. Rjeˇ senje: Neka je S = {q ∈ Q. Pokaˇzimo da vrijedi: a ∈ Q. m′ . odnosno nq > q ′ . C. neka vrijedi: ∃ a. a takvog nema. n ∈ N} odozgo ograniˇcen skup u R. n+1 ≤ 1. Pokaˇzite bez upotrebe A 15. a > 0. k ′ ∈ N. ˇsto je kontradikcija s ˇcinjenicom da je c gornja meda od S. No tada bi vrijedilo ∀n ∈ N. na ≤ b. SKUPOVI N. ∀n ∈ N. m ∈ N. ∀n ∈ N. tj. n ∈ N}. Neka je a ∈ Q. Oˇcito je S odozgo omeden s 2 ∈ Q. onda bi a bio maksimum od S. m ∈ N. da Arhimedov aksiom vrijedi u skupu Q. k. n Rjeˇ senje: Skup S je odozgo ograniˇcen s 1. Q. q 2 < 2}. 1 < q. ∀n ∈ N. Sada za svaki q = m k k′ n ∈ N takav da je nmk ′ > m′ k. mε > 1. ∃n ∈ N. n+1 Iz Arhimedovog aksioma slijedi postojanje m ∈ N.4. To znaˇci da je skup A = {na. Primjer 1. majoranta od S. Skup S nema maksimalan element. Utvrdite da li postoji i ako postoji odredite supremum skupa n S = { n+1 . a > 0. Zadatak 1. je majoranta od√S ⇔ a2 > 2. ˇsto nije istina ve´c ′ . R. postoji q ′ = q + n1 ∈ S. q ′ > q. q′ = m ∈ Q. Kada bi bilo a2 < 2. postoji za n = m + 1. odnosno c < (n + 1)a ∈ A. U suprotnom bismo imali k. Zadatak 1. Naime. Sada za ε = a > 0 dobijemo c − a < na. b ∈ R. ∀n.4. Uzmimo bilo koji ε > 0. nk > m. Trebamo na´ci n ∈ N tako da vrijedi 1−ε < n ⇔ (1 − ε)(n + 1) < n ⇔ −nε + 1 − ε < 0 ⇔ 1 < (n + 1)ε. c − ε < na. Dakle. n ≤ m. Polje Q nije potpuno. a > 0. RN 12 Dokaz: Pretpostavimo da tvrdnja teorema nije istinita. Dakle. Z. tj.1.

.1. x < −L + ε.) ∀x ∈ S. Rjeˇ senje: U suprotnom sluˇcaju bi vrijedilo ∃ε > 0. −L ≤ x i ∀ε > 0. L − ε < −x.5. tj. Prema A 15. Odatle je  2  2 2a 1 1 2 2 < a −2 < a −2+ ⇒ 2 < a− . Dokaˇzite da je Q gust u R. ∀x ∈ R. Uzmimo n ∈ N tako da vrijedi 2nε > q2 − q1 i odredimo αk = q1 + nk (q2 − q1 ) ∈ Q (k = 0. ∃x ∈ S. x + εi ∩ Q 6= ∅. . postoji m ∈ R tako da vrijedi ∀x ∈ S. n − 1. . 1. Dakle. (ii. ∃ − x ∈ S− . m ≤ x. tj. x < ℓ + ε. ∀ε > 0. Neka je 1 ≤ k0 < n najve´ci od indeksa za koje je 1 αk ≤ x − ǫ. onda za svaki q ∈ S imamo q 2 < 2 < a2 ⇒ q < a. Neka je a bilo koja majoranta skupa S. ako je 0 < a i a2 > 2. x < a. Pokaˇzimo da ne postoji najmanja majoranta skupa S u Q. S 6= ∅. x ∈ S}. odozdo ograniˇcen skup.2. ∀ − x ∈ S− . ℓ ≤ x. To kazuje da je ℓ = −L = inf S. Skup S je odozdo omeden u R. Tada je ∀−x ∈ S− . tj. Neka je q1 ≤ x − ǫ i x + ε ≤ q2 . postoji majoranta n n n a′ = a − n1 ∈ Q. (q ≤ x − ǫ) ∨ (x + ε ≤ q).2. POTPUNOST 13 biti a2 > 2.)′ ∀ε > 0. . Teorem 1. ℓ = inf S je karakteriziran slijede´cim svojstvima: (i. Dokaz: Neka je S− = {−x. Broj ℓ ∈ R koji je najve´ca minoranta nepraznog odozdo omedenog skupa S ⊂ R nazivamo infimum skupa S i piˇsemo ℓ = inf S. . a′ < a. ˇsto je n kontradikcija s izborom broja n. To moˇzemo napisati i na slijede´ci naˇcin: ∀x ∈ S .3. tj. ∃x ∈ S. postoji infimum skupa S. hx − ε. tj. AKSIOMI POLJA R. Neka je S ⊂ R. postoji L = sup S− ∈ R. Tada postoji ℓ = inf S ∈ R. tj. Tada po Arhimedovom aksiomu za brojeve a2 − 2 > 0 i 2a > 0 postoji n ∈ N takav da vrijedi n(a2 − 2) > 2a. Infimum koji je u skupu nazivamo minimum. a je majoranta od S. Obratno. ∃x ∈ R. ∀q ∈ Q. Zadatak 1. −x ≤ L i ∀ε > 0. ∃x ∈ S. a > ℓ. tj. skup S− je odozgo omeden u R. Definicija 1. ako je ℓ = inf S ∈ S onda je ℓ = min S. −x ≤ −m. n). Zbog x + ε ≤ αk0 +1 vrijedi q2 −q = αk0 +1 − αk0 ≥ 2ε.) ∀a ∈ R. (ii.

Rjeˇ senje: Zbog x ≤ sup A. bn ]. svaka minoranta skupa B ujedno je i minoranta skupa A. Tada je sup A ≤ sup B i inf A ≥ inf B. vrijedi sup(AB) = sup A sup B. Odatle za infimum skupa a kao najve´cu minorantu od A vrijedi inf A ≥ inf B. Tada je xy > (sup A − ε0 )(sup B − ε0 ) = ε20 − (sup A + sup B)ε0 + sup A sup B > sup A sup B − ε. Tada je skup A + B = {x + y .8. ∀x ∈ A. n ∈ N} i B = {bn . Q. Neka je ε > 0 odabran po volji. Neka su A. +∞i odozgo ograniˇceni neprazni skupovi. i y ≤ sup B. Zato ˇsto je ε > 0 odabran po volji. R.7. Neka je A ⊆ B ⊂ R i B ograniˇcen skup. ∀x ∈ A. Slijede´ci teorem opisuje to svojstvo na prihvatljiviji naˇcin. karakterizira svojstvo potpunosti koje razlikuje polje R od polja Q. sup A + sup B − ε nije gornja meda skupa A + B. sup A sup B je gornja meda skupa AB.3. Postoje x ∈ A i y ∈ B takvi da je sup A − 2ε < x i sup B − 2ε < y. B ⊂ R odozgo ograniˇceni neprazni skupovi. C. Analogno. Dokaz: Oznaˇcimo s A = {an . x ∈ A. sup A + sup B je gornja meda skupa A + B. Poˇsto je supremum od A najmanja majoranta skupa A.14 1. n ∈ N}. bn ]. ∀x ∈ A. Teorem 1. vrijedi x + y ≤ sup A + sup B. Zadatak 1. tj. vrijedi xy ≤ sup A sup B. bn ] ⊂ R takve da vrijedi [an+1 . i y ≤ sup B. ∀y ∈ B. SKUPOVI N. ∀n ∈ N. pa je infimum od B minoranta za A. Zadatak 1. (Cantorov aksiom) Neka za svaki n ∈ N imamo segmente [an . Aksiom A 15. . y ∈ B} odozgo ograniˇcen i vrijedi sup(AB) = sup A sup B. tj. Tada je x + y > sup A − 2ε + B − 2ε = sup A + sup B − ε. ∀y ∈ B. Postoje x ∈ A i y ∈ B takvi da je sup A−ε0 < 2 4 x i sup B − ε0 < y. x ∈ A. Rjeˇ senje: Zbog x ≤ sup A. Tako je i sup B majoranta za A. Neka su A. RN Zadatak 1. Skupovi A i B su ograniˇceni (odozdo s a1 i odozgo s b1 ) pa postoje sup A i inf B. Tada postoji x ∈ R takav da je x ∈ [an . ∀x ∈ A. ∀y ∈ B. Dakle.6. ∀n ∈ N. sup A sup B − ε nije gornja meda. Tada je skup AB = {xy . B)2 Neka je 0 < ε < (sup A+sup odabran po volji i neka je 0 < ε0 < 4 q 2 B) sup A+sup B − (sup A+sup − ε. Z. B ⊂ h0. Rjeˇ senje: Svaka majoranta skupa B ujedno je i majoranta skupa A. to vrijedi sup A ≤ sup B. y ∈ B} odozgo ograniˇcen i vrijedi sup(A + B) = sup A + sup B. bn+1 ] ⊂ [an . tj. ∀y ∈ B.

b + 0) = (a. Napomena 1. (a. d) = (ac − bd. Teorem 1. b + d). ∀n ∈ N. (0. (c. Druga mogu´ca aksiomatika polja R se dobije ako aksiom A 15. + i ·. (1. (c. b).5) U daljnjem tekstu ´cemo umjesto oznaka ⊕ i ⊙ koristiti iste oznake kao i za operacije u R.3). m ∈ N. tj. −b). (a. analogno vrijedi za m < n. bn ]. b) = (0 + a. an ≤ bm . Za sve n ∈ N oˇcigledno vrijedi an ≤ bn . ad + bc). −b) + (a. b). POLJE KOMPLEKSNIH BROJEVA C 15 ˇ Zelimo pokazati da vrijedi [sup A. R × R je skup svih uredenih parova (a.5) zovemo skup kompleksnih brojeva i oznaˇcavamo s C.5) vrijede aksiomi A 1. ∀n ∈ N. b) + (−a. an ≤ an+1 i bn+1 ≤ bn . Skup kompleksnih brojeva C je polje. tj. 0). Ako je n = m onda je to jasno. Za bilo koji par (a. dakle. slijede direktno iz istih aksioma za R i definicije operacije zbrajanja. Ako je n < m.4) i neka je ⊙ : (R × R) × (R × R) → (R × R) operacija mnoˇzenja definiran s ∀(a. pa vrijedi sup A ≤ inf B. Dokaˇzimo da vrijedi ∀n. −b) = (a + (−a).3 Polje kompleksnih brojeva C Neka je R × R Kartezijev produkt skupa R sa samim sobom. d) = (a + c. Neutralni element za zbrajanje je par (0. Skup R × R snabdjeven operacijom zbrajanja (1. 1. 0). zamijenimo s Arhimedovim aksiomom (teorem 1. Neka je ⊕ : (R × R) × (R × R) → (R × R) operacija zbrajanja definiran s ∀(a. (1. Aksiomi A 1. Sada na R × R definiramo operacije zbrajanja i mnoˇzenja.1) i Cantorovim aksiomom (teorem 1. b) = (−a. b) gdje su a. −b + b) = (0. 0) i (−a. i A 4. b + (−b)) = (0. b) = (−a + a. b) ⊕ (c. inf B] ⊆ [an .4) i mnoˇzenja (1. an ≤ inf B. Vrijedi (a. onda n < n + 1 < · · · < m − 1 < m povlaˇci an ≤ · · · ≤ am ≤ bm . b) ⊙ (c. d) ∈ R × R. b) suprotni par −(a. tj.4) i mnoˇzenja (1. d) ∈ R × R.1. Asocijativnost i komutativnost mnoˇzenja i distributivnost mnoˇzenja na zbrajanje slijede direktnim raˇcunom iz asocijativnosti i komutativnost mnoˇzenja . an ≤ bm . 0 + b) = (a + 0. do A 9. 0) + (a.1. Dokaz: Pokaˇzimo da za skup C i operacije zbrajanja (1.3.4. Sada je inf B gornja meda za skup A. b ∈ R. Odatle zakljuˇcujemo ∀n ∈ N je an donja meda za skup B. s tim da je uvijek jasno kada su operacije s parovima realnih brojeva ili sa samim realnim brojevima. b).

v ∈ C vrijedi z + v = z + v. Taj uredaj je samo parcijalni uredaj.6) Vrijedi |z + v|2 = (z + v)(z + v) = |z|2 + |v|2 + zv + zv = |z|2 + |v|2 + 2Re(zv) ≤ ≤ |z|2 + |v|2 + 2|Re(zv)| ≤ |z|2 + |v|2 + 2|zv| = (|z| + |v|)2 . (1. zv = zv i |zv| = |z||v|. za modul vrijedi nejednakost trokuta |z + v| ≤ |z| + |v|. = . √ Odatle zbog rasta funkcije · na R+ slijedi (1. onda je a = Rez realni dio i b = Imz imaginarni dio od z. = (1. RN i zbrajanja na R. 0) = (a1−b0. 0) i (a. Z. Tako vrijedi i2 = (0. 0)(a. 1b+0a) = (a. Taj skup je zatvoren na operacije zbrajanja i mnoˇzenja. b) i (1. ∀ z. 1). R. 0) i(0. te distributivnosti mnoˇzenja na zbrajanje u R. 1) = (−1. b) imamo (a. . 0) = −(1. Uoˇcimo podskup R′ = {(x. 0)+(b. restrikcija relacija parcijal′ nog uredaja na C daje na R linearan uredaj koji je u skladu s operacijama zbrajanja i mnoˇzenja. b) 6= (0. Kompleksan broj (0. 1) pa piˇsemo (a. 1) nisu usporedivi. tj. b) = (a. √ 2 2 2 2 Vrijedi |Rez| = |a| ≤ a + b = |z| i |Imz| = |b| ≤ a + b = |z|. b)(1. 0) = −1. d)) = (a ≤ c) ∧ (b ≤ d). U tom smislu piˇsemo (0. 0)(b. pa se operacije s kompleksnim brojevima svode na operacije s binomima. (1. Tako za svaki kompleksan broj vrijedi (a. b) . 0) = (ab. 0) = (a+b. Tako je R′ uredeno potpuno polje. 0)(0. Takoder. ˇ U skupu R′ vrijede aksiomi A 1. a2 + b2 6= 0. Za komleksni broj njegov konjugirani broj z = a−bi. b) = (1a−0b. Jedinica ili neutralni element za mnoˇzenje je par (1. (1. Q. 0). . (a. b)  (c. jer npr. 0). tj. za svaki par (a. Stoviˇ se. b) = . definiramo   −b a −1 (a. tj. Za z. Za svaki (a. 0)+(b. 1)(0. v ∈ C. a0+b1) = (a.6). a2 + b2 a2 + b2 a2 + b2 a2 + b2 def Na C moˇzemo definirati uredaj ((a. dakle. Ako je z = a + bi ∈ C.16 1. 0). b) = a+bi. b). 0) = a. C. 1) zovemo imaginarna jedinica i oznaˇcavamo ga s i = (0. 0). 0). 0) = 0. do A 9. 0) = 1 i op´cenito (a. √ z = a+bi definiramo √ Realni broj |z| = a2√ + b2 = zz zovemo modul kompleksnog broja z. SKUPOVI N. moˇzemo ga izjednaˇciti s R. a2 + b2 a2 + b2     a −b aa − b(−b) a(−b) + ba Vrijedi (a. x ∈ R} ⊂ C.

. βn ) ∈ Rn stavimo (x|y) = n X (1. y. . . kαxk2 = |α|kxk2 ∀ x ∈ Rn .4 17 Prostor Rn Skup Rn = {(α1 .7). ∀x. . βn ) ∈ Rn je oblika d2 (x. αn ) imamo kxk2 = n X k=1 αk2 ! 12 (1. ∀ α ∈ R. . Zadatak 1. . αn ∈ R} je n-dimenzionalni realni vektorski prostor sa operacijama definiranim po komponentama. . . y = (β1 . µ ∈ R je λx + µy = (λα1 + µβ1 . . βn ) ∈ Rn i λ. . ∀ α ∈ R. . .11) .7) αk βk .4. αn ). za x = (α1 . αn ). αn ). . .8) p Skalarni produkt inducira normu kxk = (x|x). . Metrika d2 inducirana normom (1. (1. ∀ x. . . αn ). . za bilo koje elemente x = (α1 .9) za x = (α1 . . . . λαn + µβn ) ∈ Rn . . (1. y ∈ Rn . . (1. y ∈ Rn . kxk2 = 0 ⇔ x = 0. . . ∀ x. y = (β1 . . . PROSTOR RN 1.9. Pokaˇzite da za normu inducirani sa skalarnim produktom vrijedi (i) (ii) (iii) (iv) kxk2 ≥ 0 ∀x ∈ Rn . k=1 Zadatak 1. U sluˇcaju skalarnog produkta (1. . y) = kx − yk. Pokaˇzite da vrijedi (i) (ii) (iii) (iv) (v) ∀x ∈ Rn . (x|x) ≥ 0 (x|x) = 0 ⇔ x = 0 = (0.10) Norma inducira metriku d(x. kx + yk2 ≤ kxk2 + kyk2 ∀ x. . . . . y) = kx − yk2 = n X k=1 (αk − βk )2 ! 21 . . (x + y|z) = (x|z) + (y|z) (αx|y) = α(x|y) (x|y) = (y|x) ∀ x. . . Na Rn definiramo skalarni produkt (·|·) : Rn × Rn → R tako da za bilo koje x = (α1 . . y ∈ Rn . tj.9) . . . ∀x ∈ Rn .1. . α1 . . . 0). z ∈ Rn . . y ∈ Rn .10. y = (β1 . . .

1. Definicija 1. 2. U sluˇcaju 2.1. Za skupove A i B kaˇzemo da imaju jednak broj elemenata. Takoder je k(x. ∀x ∈ Rn i ∀y ∈ Rm . tj. R. z) + d2 (z. sparimo ih. U sluˇcaju 3.12. y) ∀ x. tj. y) ≤ d2 (x. y) = d2 (y. tj. y)k = p 2 kxk + kyk2. Neka je Rn+m = Rn × Rm i neka je svaki od prostora snabdjeven normom definiranom s (1. Tada joˇs kaˇzemo da A i B imaju jednak kardinalni broj i piˇsemo k(A) = k(B) ili A ∼ B. y ∈ Rn . provodimo slijede´ci postupak: uzmimo element skupa A i element skupa B. Naime. y) = 0 ⇔ x = y. d2 (x. z ∈ Rn .4. kyk}. Q. Z. Ako postoji injekcija f : A → B onda kaˇzemo da A ima manje ili jednako elemenata od B. prebrojivost Ako imamo dva skupa A i B s konaˇcnim brojem elemenata. Zadatak 1. U skupu B nema nesparenih elemenata. Ovo je motivacija za slijede´cu definiciju i u sluˇcaju kada skupovi nemaju konaˇcan broj elemenata.11. U skupu A nema nesparenih elemenata. C. d2 (x. x) ∀ x. da vrijedi .13.5 Ekvipotentni skupovi. SKUPOVI N. Nastavimo li tako sparivati nesparene elemente skupa A s nesparenim elementima skupa B. d2 (x. konstruirali smo injekciju sa skupa A u skup B i jasno je da skup B ima viˇse elemenata od skupa A. teorijski je lako ustanoviti imaju li oni jednak broj elemenata. U sluˇcaju 1. (1. RN 18 Zadatak 1. Pokaˇzite da za metriku induciranu normom vrijedi (i) (ii) (iii) (iv) d2 (x. konstruirali smo injekciju sa skupa B u skup A i jasno je da skup A ima viˇse elemenata od skupa B. y ∈ Rn . Pokaˇzite da je ekvipotentnost relacija ekvivalencije. nakon konaˇcno koraka do´ci ´cemo do jedne od slijede´cih situacija: 1. da su jednakobrojni ili ekvipotentni ako postoji bijekcija f : A → B.9). y) ≥ 0 ∀x. 3. k(A) ≤ k(B). konstruirali smo obostrano jednoznaˇcno preslikavanje sa skupa A na skup B (bijekciju) i jasno je da skupovi A i B imaju jednak broj elemenata. Niti u skupu A. y)k ≥ max{kxk. Pokaˇzite da je tada k(x. y. niti u skupu B nema nesparenih elemenata.12) Zadatak 1.

26. Slijede´ci teorem bitno olakˇsava utvrdivanje ekvipotentnosti skupova. pa je i k(T ) ∈ F . tj.1. 1 Sergej Natanoviˇc Bernstein (Odessa. Prvo pokaˇzimo da postoji T ⊆ A takav da je A \ T = g(B \ f (T )). odnosno T = A \ g(B \ f (T )) ili A \ T = g(B \ f (T )). Neka je T unija svih elemenata familije F .5. a odatle je k(S) ⊆ k(T ). F= 6 ∅ jer je ∅ ⊆ k(∅). Y ⊆ A vrijedi (X ⊆ Y ) ⇒ (k(X) ⊆ k(Y )). Ako postoje injekcije f : A → B i g : B → A. Sada konstruiramo funkciju h : A → B tako da je  f (x) za x ∈ T h(x) = . (iii) f : A → B ∧ g : B → C bijekcije ⇒ g ◦ f : A → C je bijekcija. Dakle.5 (Cantor-Bernstein1 ). Teorem 1. Zelimo pokazati da postoji bijekcija h : A → B. T ∈ F . Pokaˇzimo da je T ⊆ A fiksna toˇcka preslikavanja k. listopad 1968. To povlaˇci k(T ) ⊆ T . Naime. Rjeˇ senje: (i) Identiteta iA : A → A je bijekcija. Za svaki S ∈ F vrijedi S ⊆ k(S) i S ⊆ T . (iii) (A ∼ B) ∧ (B ∼ C) ⇒ (A ∼ C). oˇzujak 1880. Tada je i T ⊆ k(T ). EKVIPOTENTNI SKUPOVI. Jasno. iz ˇcega slijedi k(T ) = T . Za funkciju k i bilo koja dva podskupa X. onda je A ∼ B. −1 g (x) za x ∈ A \ T Funkcija h je traˇzena bijekcija. Odatle imamo k(T ) ⊆ k(k(T )). A ∼ B. (ii) f : A → B bijekcija ⇒ (f −1 : B → A) bijekcija. ˇsto daje S ⊆ k(T ). Dokaz: Prema pretpostavci teorema postoje bijekcije f : A → f (A) ⊆ B i ˇ g : B → g(B) ⊆ A. PREBROJIVOST 19 (i) A ∼ A. – – Moskva. Neka je F = {S ⊆ A | S ⊆ k(S)} familija podskupova od A. k(T ) = T . tj. 5.) ukrajinski matematiˇcar . (ii) (A ∼ B) ⇒ (B ∼ A). Definirajmo funkciju k : P(A) → P(A) tako da za X ⊆ A vrijedi k(X) = A \ g(B \ f (X)). (X ⊆ Y ) ⇒ (f (X) ⊆ f (Y )) ⇒ (B \ f (X) ⊇ B \ f (Y )) ⇒ (g(B \ f (X)) ⊇ g(B \ f (Y ))) ⇒ (k(X) = A \ g(B \ f (X)) ⊆ A \ g(B \ f (Y )) = k(Y )).

a < b. Z. a+3b ]. Preslikavanje n 7→ 2n + 1. bi. .5 slijedi tvrdnja. Preslikavanje n 7→ 2n. 3. d ∈ R. bi → hc. 2. 6. npr. je bijekcija. b. Preslikavanje f : N → Z definirano s f (1) = 0 i f (2n) = n. b] ∼ ha. bi ∼ hc. Kaˇzemo da je beskonaˇcan skup S prebrojiv ako je ekvipotentan skupu prirodnih brojeva N.2. Zadatak 1. Identiteta je injekcija s ha. ∀a. Definicija 1. N ∼ 2N. 5. T g −1 : R → ha. Tada je to injekcija s 4 4 [a. Q. 2. ∀n ∈ N. bi je bijekcija. di definirano s f (x) = d−c (x b−a − a) + c je bijekcija. RN 20 Napomena 1. Po 4. Rjeˇ senje: 1. Sada po teoremu 1. f (2n + 1) = −n. d].5. 6. 3. bi u [a. postoji bijekcija s [a. c. odnosno ((k(A) ≤ k(B)) ∧ (k(B) ≤ k(A))) ⇒ (k(A) = k(B)). ∀n ∈ N. U suprotnom sluˇcaju kaˇzemo da je taj skup neprebrojiv. na [ 3a+b . N ∼ Z. a < b. je bijekcija. je R ∼ ha. SKUPOVI N. di i [a. b] ∼ [c. N ∼ 2N + 1. bi. N ∼ N × N. Primijetimo da prethodni teorem govori o antisimetriˇcnosti uredaja medu kardinalnim brojevima. b]. b ∈ R. f : ha. je ha. 4. b] na bilo koji segment u ha. c < d. b ∈ R. ∀a. 4. 5. R. Pokaˇzite da vrijedi 1. C. a < b. b] u ha. ∀a. bi. bi. 7. ∀n ∈ N je bijekcija.1.14. je [a.

komponiramo tu injekciju s bijekcijom sa N × N na N iz zadatka 1. n ∈ N}. injekcija s B u A. b ∈ R. Ako je f (1) ≤ a1 +b stavimo a2 = a1 +3b i b2 = b1 . b2 ] ⊂ [a1 . a < b. f : A → N bijekcija. pa po teoremu 1. tj. S duge strane identiteta je injekcija s N u Q. zamjenom a1 ↔ a2 i b1 ↔ b2 . b] prebrojiv. nademo f (2) itd. Pretpostavimo da smo za neki n ∈ N definirali g(k) = bk ∈ B. . slijedi B ∼ N. . pa postoji Dokaz: Skup Q = { m n injekcija sa Q u N × N. b1 ]. Na isti naˇcin.14. onda je identiteta i : B → A. bn ]. 1 ≤ k ≤ n. Stavimo 1 1 a1 = a. ∀n ∈ N.5. Poˇsto skup B nije konaˇcan.3. Segment [a. Svakom uredenom paru prirodnih brojeva jednoznaˇcno je odreden poredak na putanji oznaˇcenoj na slici. ∀n ∈ N. n)) =    m+n−1  + n. a u 2 4 a1 +b1 3a1 +b1 sluˇcaju f (1) ≥ 2 stavimo a2 = a1 i b2 = 4 . bn razliˇciti. imamo Q ∼ N. b] ⊂ R je neprebrojiv skup. U oba sluˇcaja vrijedi f (1) 6∈ [a2 . gdje su svi b1 . Teorem 1. Dokaz: Kada bi vrijedilo suprotno. su relativno prosti}. bn ] ⊃ [an+1 . b1 = b. Konstruiramo preslikavanje f : N × N → N kako je grafiˇcki prikazano na slici desno. pa stavimo g(n + 1) = bn+1 . Po teoremu 1. Funkcija f je definirana formulom: f ((m.5. . postojala bi bijekcija f : N → [a. bn+1 ].4. Takvim postupkom definiramo g(n). Na taj naˇcin dobivamo segmente [an . Dokaz: Neka je A ∼ N. b2 ] i [a2 . . Neprazan podskup prebrojivog skupa je konaˇcan ili prebrojiv. b] takva da je [a.3. i B ⊆ A.21 1. to postoji bn+1 ∈ B takav da je bn+1 6= bk . m ∈ Z.6. Konstruirajmo injekciju g : N → B na slijede´ci naˇcin: Uzmimo bilo koji b ∈ B i stavimo g(1) = b. Po teoremu 1. ∀n ∈ N. . Ako B nije konaˇcan. b] = R(f ) = {f (n).5. Neka su a. ∀x ∈ B. Propozicija 1. bn+1 ] i f (n) 6∈ [an+1 . EKVIPOTENTNI SKUPOVI. Skup racionalnih brojeva Q je prebrojiv. sa svojstvom [an . da je [a. 2 m + n − 1 neparan n 4 3 2 1 m + n − 1 paran 0 1 2 3 4 Propozicija 1. 1 ≤ k ≤ n. Nadalje. Ako je B konaˇcan onda je tvrdnja oˇcita. Tada je f ◦ i : B → N injekcija. a funkcija g je po konstrukciji injekcija.   2        m + n − 1 + m. PREBROJIVOST 7. i(x) = x. i dobijemo injekciju s Q u N. n ∈ N. o m .

tada bi po propoziciji 1. Q. a to se kosi s tvrdnjom teorema 1. postoji m ∈ N tako da je x = f (m). R. po konstrukciji vrijedi f (m) 6∈ [am+1 . bn ]. . ˇsto je kontradikcija s izborom toˇcke x.1. RN potpunosti skupa R postoji x ∈ [a. Skup realnih brojeva R je neprebrojiv. Zbog pretpostavke o bijektivnosti funkcije f : N → [a. b] tako da je x ∈ [an . ∀n ∈ N. Korolar 1. i segment [a. No.4. C.22 1.6. b] ⊂ R bio prebrojiv. b]. bm+1 ]. Dokaz: Kada bi R bio prebrojiv. SKUPOVI N. Z.

tj. Kao i kod drugih funkcija. U ovom sluˇcaju odstupamo od uobiˇcajenog naˇcina oznaˇcavanja funkcijskih vrijednosti. (n < m) ⇒ (an ≤ am ). Nas ´ce najviˇse zanimati sluˇcajevi kada je taj skup R. Niz (an )n je strogo padaju´ci ako ∀ n ∈ N. Niz (an )n je padaju´ci ako ∀ n ∈ N. m ∈ N.1 Nizovi u R 2. Neka su n. ekvivalentna s definicijom monotonosti niz kao funkcije.1 Niz i podniz Funkciju a : N → S zovemo niz u S. iako se ˇcini slabijom. m ∈ N takvi da je n < m. niza kao funkcija je rastu´ci ako vrijedi: ∀ n. monotonost je vaˇzno svojstvo koje niz moˇze zadovoljavati. Naime. an ≥ an+1 . Jasno je da iz toga slijedi da je niz rastu´ci u smislu definicije 2. Za to je neophodno da je niz u skupu na kojem je definiran uredaj. Definicija 2. ili skup realnih ili kompleksnih funkcija. Niz (an )n je strogo rastu´ci ako ∀ n ∈ N. Niz (an )n je rastu´ci ako ∀ n ∈ N. 23 . an ≤ an+1 . an < an+1 .1. Neka je (an )n u R. an ≤ am . slijedi an ≤ an+1 ≤ · · · ≤ am−1 ≤ am . Pokaˇzimo da je ta definicija. Tada je n < n + 1 < · · · < m − 1 < m pa iz definicije 2. Kodomena niza moˇze biti bilo koji neprazan skup. pa za n ∈ N piˇsemo a(n) = an i nazivamo n-tim ˇclanom niza.1.2 Nizovi u R i C 2. Dokaˇzimo da vrijedi obrat.1. Definicija 2. Za niz b : N → S kaˇzemo da je podniz niza a : N → S. ako postoji strogo rastu´ci niz p : N → N u N takav da je b = a ◦ p.1. an > an+1 . Uobiˇcajena oznaka za niz je (an )n∈N ili (an )n ili samo (an ).2. C.

tj. Prethodna definicija se realizira u skupu R tako da blizinu realnih brojeva mjerimo pomo´cu razdaljinske funkcije d(x. Niz realnih brojeva (an )n konvergira ili teˇzi k realnom broju a ∈ R ako svaki otvoreni interval polumjera ε oko toˇcke a sadrˇzi gotovo sve ˇclanove niza. pn+1 > n. 2. Neka je (pn )n strogo rastu´ci niz u N.2 Limes niza u R Intuitivno poimanje konvergencije ili teˇzenja ˇclanova niza (an )n u R k nekom broju a ∈ R sastoji se u tome da je ”puno” ˇclanova niza po volji blizu broju a. oni se nalaze u intervalu ha − ε. Dakle.24 2. a preostali ˇclanovi zadrˇzavaju prijaˇsnji medusobni poredak. pa mora biti pn+1 ≥ n + 1. Tad je pn+1 > pn ≥ n. (∀ε > 0). Jasno je da vrijedi 1 ≤ p1 tako da imamo bazu indukcije. Vaˇzno je uoˇciti da podniz nekog niza dobijemo tako da izbacimo neke ˇclanove polaznog niza. Rjeˇ senje: Dokaˇzimo tvrdnju matematiˇckom indukcijom. U situaciji kada radimo s beskonaˇcnim (prebrojivim) skupom. n→∞ a-Ε a a+Ε < a1 > a4 a6 a5 a3 a2 . y) = |x − y|. tj. a + εi. tj. Pretpostavimo da za n ∈ N vrijedi n ≤ pn .3. Tada vrijedi ∀ n ∈ N. (∀n ∈ N). U tom smislu fraza ”gotovo svi ˇclanovi” znaˇci ”svi ˇclanovi osim eventualno njih konaˇcno mnogo”. onda brojevi x koji su od a udaljeni za manje od ε zadovoljavaju |x − a| < ε. Zadatak 2. moˇzemo re´ci da niz (an )n konvergira ili teˇzi broju a ako su gotovo svi ˇclanovi po volji blizu broju a. n ≤ pn . ((n > nε ) ⇒ (|an − a| < ε)).1. (2.1. onda je prihvatljivo pod ”puno” shva´cati beskonaˇcno mnogo ˇclanova. (∃nε ∈ N).1) Tada a zovemo graniˇ cna vrijednost ili limes niza (an )n i piˇsemo a = lim an ili a = limn an . Ako je zadan ε > 0. a pod ”malo” samo konaˇcno njih. a samo ”malen” broj ˇclanova daleko. NIZOVI U R I C U oznakama (bn )n i (an )n za nizove pisali bismo bn = b(n) = (a ◦ p)(n) = a[p(n)] = ap(n) = apn . Pojam konvergencije u R ima slijede´ci oblik: Definicija 2.

je oˇcigledno ograniˇcen. i neka je (apn )n bilo koji njegov podniz. Neka je M = max{|a1 |. tj. za 0 < ε < 21 i bilo koji a ∈ R izvan otvorenog intervala ha − ε.1) uzmimo ε = 1. .3 vrijedi za neki konkretan niz i konkretan limes sastoji se u tome da se za po volji zadani ε > 0 pronade ili barem dokaˇze postojanje prirodnog broja nε takvog da svi ˇclanovi s indeksima ve´cim od nε leˇze u intervalu ha − ε. pa postoji nε ∈ N tako da (n > nε ) ⇒ (|an − a| < 1).25 2.1. Naime. 1. ∀n ∈ N. a + εi.1) postojali na . Dokaz: Neka je (an )n konvergentan niz u R. |an | ≤ M.1. taj interval ne sadrˇzi gotovo sve ˇclanove niza. 2 2 Sada za nε = max{na . Dakle. 2. Dokaz: 1. a = limn an . U definiciji (2. Niz definiran s an = (−1)n . ali niti jedan realan broj nije mu graniˇcna vrijednost. Dakle. limes mora biti jedinstven. Tada vrijedi ∀ n ∈ N. Pretpostavimo da konvergentan niz (an )n ima dvije graniˇcne vrijednosti a. Uzmimo bilo koji ε > 0. Primjer 2. Konvergentan niz u R je ograniˇcen. Provjeravanje da li definicija 2. niz je ograniˇcen. a + εi uvijek se nalazi beskonaˇcno ˇclanova niza. Svaki podniz konvergentnog niza u R i sam je konvergentan i ima istu graniˇcnu vrijednost kao i niz. . Tada iz a = limn an i (2. . Teorem 2. Sada za n > nε imamo |an | ≤ |an − a| + |a| ≤ 1 + |a|. |anε |. Konvergentan niz u R ima samo jednu graniˇcnu vrijednost. Teorem 2. Sama ograniˇcenost nije dovoljna za konvergenciju niza. Tada bi za ε = |a − b| > 0 zbog (2. 2 2 ˇsto je oˇcita neistina. nb ∈ N takvi da vrijedi ε ε (n > na ) ⇒ (|an − a| < ) i (n > nb ) ⇒ (|an − b| < ). .1) postoji nε ∈ N takav da (n > nε ) ⇒ (|an − a| < ε).2. NIZOVI U R Ako niz ne konvergira onda kaˇzemo da on divergira.1. 2. Zbog toga ˇsto je niz . nb } imamo (n > nε ) ⇒ (|a − b| ≤ |a − an | + |an − b| < ε ε + = ε = |a − b|). 1 + |a|}. Za oˇcekivati je da podnizovi niza nasljeduju dobra svojstva originalnog niza. a 6= b. b ∈ R.

Od interesa je na´ci jednostavno provjerive dovoljne uvjete za konvergenciju niza. Iz 1. a − ε < anε . takav da je a − n1 < an ≤ a. tj. Monotonost nije nuˇzna za konvergenciju niza. Dokaz: Neka je niz (an )n rastu´ci. odakle slijedi lim an = a. i rasta niza (an )n imamo ∀ε > 0. Odatle slijedi (∀n ∈ N).3. (n > nε ) ⇒ (a − ε < anε ≤ an ≤ a < a + ε) ⇒ (|an − a| < ε). Analogno se za padaju´ci niz pokaˇze n→∞ lim an = inf{an . an ≤ an+1 . U sluˇcaju nizova to znaˇci da je suma (razlika) nizova (an )n i (bn )n niz oblika (an ± bn )n .1. ∃nε ∈ N. Tada vrijedi: ∀n ∈ N ∃an ∈ A. 2. n ∈ N} odozgo.26 2. Dakle. (−1)n n Zadatak 2. an ≤ a. Iz definicije supremuma skupa A imamo: 1. ∀ n ∈ N. pa postoji a = sup A ∈ R. Za niz (an )n∈N vrijedi ∀n ∈ N. n→∞ Primjer 2. Rjeˇ senje: Neka je A ⊂ R odozgo ograniˇcen skup i a = sup A. ∃nε ∈ N. NIZOVI U R I C (pn )n strogo rastu´ci niz u N i zadatka 2. pn ≥ n. 2.2. imamo ∀n ∈ N. Npr. ∀n ∈ N. Pokaˇzite da postoji rastu´ci (padaju´ci) niz u A koji konvergira prema sup A (inf A). tj.1. i 2. Za odozdo ograniˇcen niz se pokazuje n→∞ analogno. |an − a| < n1 . a = limn apn . Ograniˇcenost rastu´ceg niza znaˇci ograniˇcenost skupa A = {an . Svaki ograniˇcen i monoton niz u R je konvergentan. a nije monoton. dakle. Isto tako je . niz konvergira k 0. (n > nε ) ⇒ (pn > nε ) ⇒ (|apn − a| < ε). Neka je A ⊂ R odozgo (odozdo) ograniˇcen skup. (an )n ± (bn )n = (an ± bn )n . ∀ε > 0.3 Operacije s konvergentnim nizovima Za nizove u R kao funkcije s vrijednostima u R moˇzemo definirati sve operacije po toˇckama. ∀n ∈ N. Teorem 2. n ∈ N}. n ∈ N}.2. lim an = sup{an .

postoji M > 0 takav da ∀n ∈ N. Neka su (an )n i (bn )n konvergentni nizovi u R. Niz (|an |)n je konvergentan i lim |an | = | lim an |. Za ε > 0 zbog (2. pa je skup nizova vektorski prostor (algebra). za λ ∈ R je λ(an )n = (λan )n . n→∞ n→∞ n→∞ 2. (an )n · (bn )n = (an · bn )n . Za ε = n→∞ bn b 3. |an | ≤ M. Sada za ε > 0 zbog (2. n2 ∈ N takvi da vrijedi ∀n ∈ N. i lim bn 6= 0. niz (an )n je ograniˇcen. n→∞ n→∞ 1. zbog toga ˇsto je konvergentan. bn 6= 0. (n > n0 ) ⇒ (|bn − b| < |b| 2 > 0 imamo n0 ∈ N tako da |b| |b| 1 2 ) ⇒ (|bn | > ) ⇒ ( < ). (n > n1 ) ⇒ (|an − a| < ε ε ) i (n > n2 ) ⇒ (|bn − b| < ). n→∞ n→∞ Dokaz: Neka su lim an = a i lim bn = b. Sada ´cemo prouˇciti kako se limes ponaˇsa kod navedenih operacija s nizovima.4. i lim n→∞ bn limn→∞ bn  an bn n→∞  konvergentan n 4. M + |b| M + |b| Sada za nε = max{n1 . Teorem 2. 2. NIZOVI U R produkt nizova (an )n i (bn )n niz oblika (an · bn )n . 2 2 Sada za nε = max{n1 . n2 } imamo (n > nε ) ⇒ (|an bn − ab| ≤ |an ||bn − b|| + |an − a||b| < ε). Specijalno. Pokaˇzimo da vrijedi lim ∀n ∈ N.1) postoje n1 . Tada vrijedi: 1.1) postoje n1 . n2 } imamo (n > nε ) ⇒ (|an + bn − (a + b)| ≤ |an − a| + |bn − b| < ε).27 2. 2 2 |bn | |b| . Niz (an ± bn )n je konvergentan i lim (an ± bn ) = lim an ± lim bn . n2 ∈ N takvi da vrijedi ∀n ∈ N. tj. 1 1 = . Prije svega.1. tj. onda je i niz n→∞   an limn→∞ an = . Ako je ∀n ∈ N. n→∞ n→∞ 3. ε ε (n > n1 ) ⇒ (|an − a| < ) i (n > n2 ) ⇒ (|bn − b| < ). Niz (an · bn )n je konvergentan i lim (an · bn ) = lim an · lim bn .

NIZOVI U R I C Sada za ε > 0 postoji n1 ∈ N tako da ∀n ∈ N vrijedi (n > n1 ) ⇒ (|bn − b| < ε|b|2 ). n1 }. pa ∀n ∈ N imamo . 2 Uzmimo nε = max{n0 .28 2.

.

.

1 .

|bn − b| 1 2|bn − b| (n > nε ) ⇒ (.

.

− .

.

2. an ≤ bn . = < < ε). c + |c| i 2 2 n→∞ bili gotovo svi ˇclanovi niza.1) postoje n1 . n→∞ n→∞ 2. n2 ∈ N takvi da vrijedi ∀n ∈ N. bn b |bn ||b| |b|2 Odatle pomo´cu 2.1. Odatle i iz aditivnosti limesa imamo n→∞ linearnost. n→∞ n→∞ Dokaz: 1. ˇsto nije mogu´ce zbog c + |c| < 0. slijedi lim λan = λa.4. slijedi tvrdnja. Neka su (an )n i (bn )n konvergentni nizovi u R. onda bi u okolini hc − |c| . n→∞ Dokaz: Za bilo koji λ ∈ R uzmimo konstantni niz bn = λ. Skup svih konvergentnih nizova u R je vektorski prostor (algebra). Neka je niz (cn )n konvergentan i takav da vrijedi ∀n ∈ N. Osim operacija na skupu R imamo zadan uredaj ≤. 4. n2 } imamo (n > nε ) ⇒ (c − ε < an ≤ cn ≤ bn < c + ε) ⇒ (|cn − c| < ε). slijedi 3. Tvrdnja slijedi jednostavno pomo´cu nejednakosti (1. 1. an ≤ cn ≤ bn i lim an = n→∞ lim bn = c. Kada bi bilo c < 0. Ako je ∀ n ∈ N.1. ∀n ∈ N. (n > nε ) ⇒ ||an | − |a|| ≤ |an − a| < ε.2(v)). 1. Napomena 2. ∀n ∈ N. µ ∈ R n→∞ n→∞ niz (λan + µbn )n konvergentan i lim (λan + µbn ) = λa + µb. 2 Sada za cn = bn − an . Tada je za bilo koje λ. Konvergencija nizova je u skladu s tim uredajem. (n > n1 ) ⇒ (|an − c| < ε) i (n > n2 ) ⇒ (|bn − c| < ε). Neka su lim an = a i lim bn = b. onda je lim an ≤ lim bn . i teorema 2. Teorem 2. Korolar 2. Za ε > 0 zbog (2.5 (teorem o sendviˇcu). Ako je (cn )n niz za kojeg vrijedi ∀ n ∈ N. onda je (cn )n konvergentan i lim cn = c. .4 2. Tada je lim cn = c ≥ 0. Tada iz teorema 2. cn ≥ 0. Sada za nε = max{n1 .

Sada promatramo skup Ap1 . Slijede´ci teorem govori o tome ˇsto se ipak moˇze zakljuˇciti iz ograniˇcenosti niza. itd. Promatramo dva sluˇcaja: 1. i primjeru 2. Ovim postupkom dobivamo strogo rastu´ci niz (pn )n u N takav da je apn < apn+1 .). listopad 1781. sluˇcaj: Neka je b1 = max A1 . Svaki niz (an )n u R ima monoton podniz.. ap2 > ap1 . Dokaz: Neka je Am = {an .1. Tim postupkom dobijemo strogo rastu´ci niz (pn )n u N takav da je apn ≥ apn+1 . ˇceˇski filozof.1. prosinac 1848.Prag.29 2.6 (Bolzano 1 – Weierstrassov teorem o nizovima). Sada gledamo Ap1 +1 i neka je b2 = max Ap1 +1 . ∀m ∈ N skup Am ima maksimum. ve´c A1 nema maksimum. Definicija 2. slijedi konvergencija.1. U teoremu 2. b2 ≤ b1 .4. (j < p1 ) ⇒ (aj < ap1 ). tj. Poˇcnimo s n = 1 i medu svim k > 1 takvim da je ak > a1 uzmimo najmanji i oznaˇcimo ga s p1 . Medu onim k ∈ N za koje je ak = b1 uzmimo najmanji i oznaˇcimo ga s p1 . α + εi sadrˇzi beskonaˇcno ˇclanova niza. 1. matematiˇcar i teolog . 2. 18. jer kada bi ga imao. podniz (apn )n je padaju´ci. ∀n ∈ N. Medu svim k > p1 takvim da je ak > ap1 uzmimo najmanji i oznaˇcimo ga s p2 . 5. onda je i svaki njegov podniz ograniˇcen. ali ne i dovoljna za konvergenciju toga niza. To znaˇci da ∀n ∈ N ∃k ∈ N. Ograniˇcen niz u R ima konvergentan podniz. ∀n ∈ N. Dokaz: Pomo´cu leme 2. ∃m ∈ N tako da skup Am nema maksimum. 2. itd. Teorem 2. Sada za taj ograniˇcen i monoton podniz iz teorema 2. tj. moˇzemo na´ci monoton podniz zadanog niza. ako postoji podniz (apn )n niza (an )n takav da vrijedi lim apn = α. 1 Bernard Placidus Johann Nepomuk Bolzano (Prag.4 Limes superior i limes inferior Lema 2. Kaˇzemo da je α ∈ R gomiliˇ ste niza (an )n realnih brojeva.3.1. n ≥ m}. sluˇcaj: Bez smanjenja op´cenitosti uzmimo da je m = 1. Poˇsto je niz ograniˇcen. onda bi i prethodni A1 imao. Ovaj skup isto nema maksimum.1.1. n→∞ Iz definicije slijedi da je α ∈ R gomiliˇste niza (an )n ako i samo ako ∀ε > 0 okolina hα − ε. NIZOVI U R 2. smo vidjeli da je ograniˇcenost niza nuˇzna. tj. tj. Jasno. tj. podniz (apn )n je strogo rastu´ci. ap1 > a1 . Medu svim k > p1 za koje je ak = b2 uzmimo najmanji i oznaˇcimo ga s p1 . tj. k > n i ak > an . Jasno je da vrijedi ap2 ≤ ap1 .

2.5. pa je skup svih gomiliˇsta niza jednoˇclan.2. iz definicije limesa inferiora. Ograniˇcen niz (an )n u R je konvergentan ako i samo ako je lim inf an = lim sup an . Teorem 2. je L − ε < an za beskonaˇcno ˇclanova niza. a iz definicije limesa superiora. n→∞ n→∞ Dokaz: Ako je niz (an )n konvergentan. ∀ε > 0. tj. Svaki ograniˇceni niz ima barem jedno gomiliˇste u R. 2. . α + εi. gotovo svi ˇclanovi niza su > α − ε. i. ako vrijedi gornja jednakost. svaki realan broj je limes nekog niza racionalnih brojeva. Svaki konvergentan niz ima toˇcno jedno gomiliˇste. Broj ℓ ∈ R je limes inferior niza (an )n ako i samo ako vrijedi: 1. Skupovi N i Q su ekvipotentni. NIZOVI U R I C Primjer 2. svaki njegov podniz ima istu graniˇcnu vrijednost kao i niz. n→∞ . α = lim an . ii. Niz iz primjera 2. iv.7. Tada ∀ε > 0. Supremum skupa A zovemo limes superior niza (an )n i oznaˇcavamo s lim sup an ili limn an . . onda je skup svih gomiliˇsta jednoˇclan i neka je α njegov element. Niz (n)n nema niti jedno gomiliˇste u R. gotovo svi ˇclanovi niza su < α + ε. je an < L + ε za gotovo sve ˇclanove niza. Definicija 2.1. je ℓ − ε < an za gotovo sve ˇclanove niza. je an < ℓ + ε za beskonaˇcno ˇclanova niza.3. postoji bijektivni niz r : N → Q. ∀ε > 0. gotovo svi ˇclanovi su u intervalu hα − ε. n→∞ Infimum skupa A zovemo limes inferior niza (an )n i oznaˇcavamo s lim inf an ili limn an . onda je po teoremu 2. Obratno.30 2. tj. Neka je (an )n ograniˇcen niz realnih brojeva i A ⊂ R skup svih gomiliˇsta tog niza. ∀ε > 0. v. Dakle. ∀ε > 0. tj. iii. a to je graniˇcna vrijednost. n→∞ Broj L ∈ R je limes superior niza (an )n ako i samo ako vrijedi: 1. Tada je R skup svih gomiliˇsta niza (rn )n . ima toˇcno dva gomiliˇsta jer je (−1)2n → 1 i (−1)2n−1 → −1.

neka je (an )n Cauchyjev niz.2) je nuˇzan. Kaˇzemo da je niz (an )n realnih brojeva Cauchyjev1 ili fundamentalan niz ako (∀ε > 0)(∃nε ∈ N)(∀n. 2 ′ ′′ Neka je nε = max{nε . tj. m ∈ N. Takav je npr. m > nε ) ⇒ (|an − am | < ε)). . (n. m > n′′ε ) ⇒ (|an − am | < )). . ∀n ∈ N. m > n1 ) ⇒ (|an − am | < 1).6. Dokaz: Neka je (an )n konvergentan niz i a = limn an . ograniˇcen (an )n niz ima konvergentan podniz (apn )n . 2 2 tj. slijedi ε ε |an − a| ≤ |an − apn | + |apn − a| < + = ε.2. postoji a = limn apn . tj.8.6. Sada je M = max{|a1 |. gdje nismo u mogu´cnosti pomo´cu uredaja definirati pojam potpunosti skupa. Niz u R je konvergentan ako i samo ako je Cauchyjev. 23. Cauchyjevo svojstvo je posebno vaˇzno u op´cenitijim strukturama od skupa R. Po teoremu 2. Tada se kaˇze da je skup potpun ako svaki Cauchyjev niz iz skupa konvergira u tom skupu. Obratno. skup kompleksnih brojeva C o kojem govorimo u slijede´coj toˇcki. 21. m > nε . Iz (2.5 31 Cauchyjev niz Sada navodimo nuˇzan i dovoljan uvjet za konvergenciju realnog niza koji u sebi ne upotrebljava pojam limesa.1.2) Teorem 2. Uzmimo ε > 0 po volji. a = limn an . 1 Augustin Louis Cauchy (Paris. pomo´cu njega moˇzemo ispitati konvergenciju niza a da nemamo kandidata za njegov limes. NIZOVI U R 2. .1. |an1 |. 2 Neka je n. Pokaˇzimo da je taj niz ograniˇcen. 1 + |an1 +1 |} takav da vrijedi |an | ≤ M. pa imamo |an − am | ≤ |an − a| + |a − am | < 2ε + 2ε = ε. Odatle za n > n1 imamo |an | ≤ |an − an1 +1 | + |an1 +1 |. (2. m ∈ N)((n. Iz konvergencije podniza (apn )n imamo n′ε ∈ N takav da ε ((n > n′ε ) ⇒ (|apn − a| < )). .) francuski matematiˇcar . nε } pa za n > nε . kao u Aksiomu 15. dakle uvjet (2. Definicija 2. – Sceaux-Paris. Pokaˇzimo da vrijedi a = limn an . ε (∀ε > 0)(∃nε ∈ N)(∀n ∈ N)((n > nε ) ⇒ (|an − a| < )). Dakle. kolovoz 1789. 2 ′′ Zato ˇsto je niz (an )n Cauchyjev imamo nε ∈ N takav da ε ((n.2) za ǫ = 1 imamo n1 ∈ N takav da ∀n. zbog pn ≥ n. svibanj 1857.

tj. Neka je (an )n niz u C . odakle odmah imamo α = limn αnp i β = limn βn . Zato ˇsto se operacije s kompleksnim nizovima svode na operacije s realnim komponentnim nizovima. Teorem 2. sada je odmah jasno da i u kompleksnom sluˇcaju vrijedi teorem 2. ∀n ∈ N i (bn )n . te je stoga za oˇcekivati da vrijede svojstva koja vrijede za konvergentne nizove u R.4. Tako imamo pridruˇzena dva realna komponentna niza (αn )n i (βn )n . i za mnoˇzenje imamo lim(an bn ) = lim((αn γn − βn δn ) + (αδn + βn γ)i = n n = (lim αn lim γn − lim βn lim δn ) + (lim α lim δn + lim βn lim γ)i) = n n n n n n n n = (lim αn + lim βn i)(lim γn + lim δn i) = lim an lim bn .7. imamo lim(an + bn ) = lim((αn + γn ) + (βn + δn )i) = lim(αn + γn ) + lim(βn + δn )i = n n n n = (lim αn + lim βn i) + (lim γn + lim δn i) = lim an + lim bn . limes niza u C Neka je (an )n niz u C . Vrijedi limn an = a = α + βi ako i samo ako je α = limn αn i β = limn βn . ∀n ∈ N.3).3) Re z 0 Definicija limesa niza u C je formalno ista kao i u R. gdje je a = α + βi. ((n > nε ) ⇒ (|an − a| < ε)). Mi ´cemo to uˇciniti tako ˇsto ´cemo dokazati da konvergiraju komponentni nizovi (αn )n i (βn )n . (2. onda vrijedi |αn − αn | ≤ |an − a| i |βn −β| ≤ |an −a|. bn = γn + δn i. Za konvergentne nizove (an )n . To se moˇze dokazati koriste´ci definiciju limesa (2. (∃nε ∈ N). Niz kompleksnih brojeva (an )n konvergira ili teˇzi ka kompleksnom broju a ∈ C ako svaki otvoreni krug polumjera ε oko toˇcke a sadrˇzi gotovo sve ˇclanove niza. (∀n ∈ N). n n n n n n Naravno.2 2. gdje je an = αn + βn i. NIZOVI U R I C Nizovi u C. ∀n ∈ N. Zbog |an − a| = |αn − αn |2 + |βn − β|2 slijedi a = limn an . Im z Definicija 2.9. gdje je an = αn +βn i. Dokaz: Ako je a = limn an i a = α + βi. an = αn + βn i. ∀n ∈ N. neka je α = limn αn i β = limn βn . Obratno. n n n n n n .32 2. a Ε (∀ε > 0).

Podniz (αpn )n konvergentnog niza (αqn )n je konvergentan pa smo u mogu´cnosti konstruirati konvergentan podniz (apn )n = (αpn + βpn i)n kompleksnog niza (an )n . LIMES NIZA U C 33 Takoder vrijedi i teorem 2. onda su ograniˇceni njegovi komponentni nizovi.2. O tome ´ce biti govora u idu´cem poglavlju. Podniz (βqn )n je ograniˇcen pa on ima konvergentan podniz (βpn )n . . Primijetimo da je skup C promatran kao realan vektorski prostor izomorfan s R2 .2.6. Sada pomo´cu teorema 2. Ako je kompleksni niz (an )n = (αn + βn i)n ograniˇcen. NIZOVI U C. Stoga je jasno da u sluˇcaju prostora Rn moˇzemo na analogan naˇcin pitanje konvergencije nizova u Rn svest na konvergenciju komponentnih realnih nizova.6 imamo konvergentan podniz (αqn )n niza (αn )n . o ograniˇcenom nizu.

NIZOVI U R I C .34 2.

4) d(a. 35 (3. a) ≤ d(a. 2) d(a. a) ≤ d(a. c ∈ X (nejednakost trokuta). tj.1) .3 Topologija prostora Rn U ovom poglavlju obradujemo tematiku koja vrijedi za puno ˇsiru klasu prostora nego su to prostori Rn . odnosno cki prostor. a). b) ≤ d(b. b′ )| ≤ d(a. ∀a. a′ .1. b) ≤ d(a. ∀ a. b. ii) d(a. a).1. a′ ) + d(b. b. c ∈ X. b) ≤ d(a. Tada uredeni par (X. metrika na skupu X. b) = 0 ⇔ a = b. Definicija 3. a zamjenom a sa b i c = b iz ii) imamo d(b. c) ∀a. ∀a. Naime. b) ≥ 0. b′ ). c) + d(c. ∀a. b′ ∈ X vrijedi: |d(a. U metriˇckom prostoru (X. d) nazivamo metriˇ a uvjete 1) − 4) aksiomi metrike. b. Sada za c = a u ii) dobijemo d(a. b) ∀a. b ∈ X vrijedi 0 = d(a. b) + d(b. c) + d(b. b) − d(a′ . b) = 0 ⇔ a = b (strogost). Kaˇzemo da je d funkcija udaljenosti ili razdaljinska funkcija. b) = d(b. b ∈ X (pozitivnost). Aksiom 1) je suviˇsan jer slijedi iz ostalih aksioma. b).1. d). Neka je X 6= ∅ neprazan skup i d : X × X → R preslikavanje sa Kartezijevog produkta X × X u skup realnih brojeva R za koje vrijedi: 1) d(a. b ∈ X (simetriˇcnost). a) = 2d(a. 3) d(a. vrijedi 3). Zapravo je mogu´ce svojstva metrike opisati samo sa slijede´ca dva aksioma: i) d(a. Napomena 3. b). Propozicija 3.

2) Zamjenom a′ ↔ a ib ↔ b′ dobivamo d(a′ . i = 1. a ta se metrika naziva euklidska metrika. Tada pod kartezijevim produktom metriˇckih prostora smatramo skup X × Y snabdjeven jednom od metrika 1 dp ((a. b) ≤ d(a. .1. b). b). b′ ) + d(b′ .3) Iz nejednadˇzbi (3. TOPOLOGIJA PROSTORA RN 36 Dokaz: Primjenom nejednakosti trokuta na a. . b ∈ Rn . 3. b) = |αi − βi |p . (a′ . Neka su (X. . gdje je p ≥ 1.4) Definicija 3. d′) metriˇcki prostori. Na linearnom prostoru Rn je svakim od sljede´cih izraza za a = (α1 . d(a. b′ ). Tako dolazimo do metriˇckih prostora (Rn .1 Otvoreni skupovi U ovoj toˇcci uvodimo pojam otvorenog skupa u op´cem metriˇckom prostoru. αn ). b′ )) = (d(a.3) slijedi (3. a′ .2. a′ )p + ρ(b. Metriˇcki prostor (Rn . b′ . (3. Primjer 3. βn ) ∈ Rn definirana jedna metrika: ! p1 n X 1) dp (a. b′ ). a glavni primjer ´ce biti euklidski prostor Rn . d2 ) naziva se euklidski prostor. b = (β1 . . (1 ≤ p ≤ ∞). . i=1 2) d∞ (a. b) − d(a′ . n}. dp ). .1. Tada je skup Rn × Rm = Rn+m euklidski prostor. p ≥ 1. b) ≤ d(a. . . b) = max{|αi − βi |. (3. b′ ) ∈ X × Y. Pokaˇzite da za p ≥ 1 vrijedi √ d∞ (a. . uzimamo p = 2. (a′ . b) ≤ n d∞ (a. a′ ) + d(b. odnosno zbog simetrije. d) i (Y. Zadatak 3. . b dobivamo d(a. f oralla.1) Prostor Rn s metrikom zadanom s (1. b′ )) p .11) je metriˇcki prostor. a′ ) + d(b. . b) ≤ dp (a. ∀(a. b). b′ ) − d(a. U sluˇcaju kada su X = Rn i Y = Rm euklidski prostori. a′ ) + d(a′ .3. b′ ) ≤ d(a. b). . .2) i (3. (3.

y0 )k = ku − xk < r. ako je u ∈ K(x. r).4. tj. x0) ≤ d(y. x0 ) < ρ + d(x.12 je ku−xk ≤ k(u. Neka je U ⊆ X. v) − (x. y0) ∈ K((x. rx ) ⊆ U. Skup U ⊆ X u metriˇckom prostoru (X. Prazan skup ∅ je otvoren po definiciji. r) = {u ∈ Rn . y0) − (x. a r ∈ R. Pod otvorenom kuglom u prostoru X sa srediˇstem u x0 i radijusom r podrazumjevamo skup K(x0 . Zadatak 3. r0 ) ⊆ U. Naime. Neka je Rn+m = Rn × Rm euklidski prostor i (x0 . Rjeˇ senje: Pokaˇzimo da skup U za svaku toˇcku x ∈ U sadrˇzi i kuglu K(x.2. r) ⊆ U. pa je U(x. r) ⊆ U. Prema definiciji otvorenog skupa postoji kugla U(y0 . v) ∈ Rn+m . ρ) ⊆ U(x0 . onda je ku − xk < r pa je i k(u. Dakle. ρ) ⊆ U(y0 . x0 ∈ X njegova toˇcka. Definicija 3. Prema zadatku 1. to postoji r > 0 i otvorena kugla K((x. (x. prema prethodnom. OTVORENI SKUPOVI Definicija 3. y0 ) ∈ W . tj. ku − xk < r} ⊆ U. r > 0. r) = {(u. . U je unija kugala. y0) ∈ W } otvoren u Rn . Pokaˇzimo da je K(x. pa je x∈U otvoren skup po definiciji. y0 ). x) + d(x. Neka je U ⊆ X otvoren skup [ takav da za svaki x ∈ U postoji kugla U(x.37 3. v)−(x. r) ⊆ W .2. y0) ∈ V . onda je i skup U = {x ∈ Rn . odnosno u ∈ U. Teorem 3. ρ) je d(y. r). y0 ). U metriˇckom prostoru familija T svih otvorenih skupova ima svojstva: 1) ∅. y0 ) ∈ Rn+m . Dokaz: Primijetimo da se oko svake toˇcke x dane kugle U(x0 . postoji kugla U(x0 . r) ⊂ Rn za neko r > 0. rx ). Zaista. Kaˇzemo da je U otvoren skup u prostoru X ako se moˇze prikazati kao unija otvorenih kugala iz tog prostora. za y ∈ U(x. Za x ∈ U je po definiciji toˇcka (x. d) metriˇcki prostor. Poˇsto je W otvoren u Rn+m . Neka je (X. Dovoljno je uzeti za radijus manje kugle ρ = r − d(x.3.1. Podskup A metriˇckog prostora (X. r). Sada.1. d(x. Teorem 3. K(x. Tada vrijedi U = U(x. r0 ) ⊆ U koja sadrˇzi x0 . X ∈ T . Pokaˇzite: ako je V otvoren skup u Rn+m takav da je (x0 . y0 )k < r. r) = {x ∈ X. Neka je U otvoren skup i x0 ∈ U. x0 ) < r}. k(u. y0)k < r} ⊆ W . (u. realan broj. x0 ). d) je otvoren ako i samo ako za svaku toˇcku x0 ∈ U postoji kugla U(x0 . r) moˇze opisati mala kugla koja je sadrˇzana u toj ve´coj kugli. x0 ) = r. d) je ograniˇcen ili omeden ukoliko postoje toˇcka x0 ∈ X i broj r > 0 takvi da je A ⊆ K(x0 .

Tada postoje a ∈ A i b ∈ B takvi da je c = a + b.38 3. Da bi dokazali da je U otvoren. Kako je A otvoren to postoji ε > 0 tako da je K(a. r1 ) ∩ U(x. za U2 postoji U(x. Neka su U1 .1 dovoljno je vidjeti da za svaki x ∈ U postoji kugla U(x. U2 ∈ T i U = U1 ∩ U2 . α ∈ I. r1 ) ⊂ U1 i analogno. A + B je otvoren. Uzmimo bilo koji d ∈ K(c. . To moˇze biti bilo koja familija podskupova od X koja zadovoljava svojstva iz teorema 3. Nutrina ili interior skupa A je skup koji se sastoji od svih unutarnjih toˇcaka skupa A i oznaˇcavamo ga s int A. Napomena 3. . Kako je U1 otvoren to postoji U(x. ε) ⊆ A. Uα ∈ T . Dokaz: 1) i 2) slijede neposredno iz definicije otvorenih skupova. . 3) presjek konaˇcne familije elemenata iz T je element iz T . Sada za r = min{r1 . to je d = (d − b) + b ∈ A + B. Rjeˇ senje: Neka je c ∈ A + B bilo koji. tj. r) ⊆ U(x. Neka su A. Toˇcka x ∈ A je unutraˇ snja toˇ cka skupa A ako postoji otvoren skup U ⊆ A takav da je x ∈ U.2. pa tvrdnja slijedi matematiˇckom indukcijom. Neka je X metriˇcki prostor i A ⊆ X. Tada je kd − ck2 = kd − (a + b)k2 = k(d − b) − ak2 < ε pa je d − b ∈ K(a. B ⊆ Rn neprazni skupovi i stavimo A + B = {a + b ∈ Rn . prema teoremu 3. Definicija 3. ε). Ui ∈ T . r2 ) ⊂ U2 . r2 ) ⊆ U1 ∩ U2 = U. Familija T svih otvorenih skupova metriˇckog prostora (X. ε) ⊆ A. Pokaˇzimo da je tada K(c. ε) ⊆ A + B. i = 1. b ∈ B}. r2 } vrijedi U(x. m. Svojstvo 3) je dovoljno dokazati za dva elementa iz T . TOPOLOGIJA PROSTORA RN 2) unija bilo koje familije iz T je iz T . . r) ⊆ U. Topoloˇska struktura ili topologija T na nekom skupu X ne mora nuˇzno biti inducirana metrikom. ⇒ [ α∈I Uα ∈ T . T ) nazivamo topoloˇ ski prostor. ⇒ m \ i=1 Ui ∈ T . onda je i A + B otvoren skup.2.5. Tada uredeni par (X. Ako su A i B otvoreni skupovi u euklidskom prostoru Rn . Primjer 3. Kako je b ∈ B. a ∈ A. d). tj.2. . Dakle. d) zove se topoloˇska struktura ili topologija prostora (X.

2) presjek bilo koje familije iz F (X) je iz F (X).1. α ∈ I. . to povlaˇci da je int A otvoren skup u X.4. odnosno x ∈ int A. nuˇzno je i dovoljno da postoji ε > 0 takav da je kugla K(x. 3. i = 1. . ˇsto daje V = int A. Ui ∈ F (X). m. ⇒ Uα ∈ F (X). Kako je int A otvoren podskup od A to vrijedi int A ⊆ V . Skup B u metriˇckom prostoru X je zatvoren ako je njegov komplement B C = X \ B otvoren.39 3.3. Uα = UαC α∈I α∈I α∈I α∈I . \ Uα ∈ F (X). Dokaz: Oznaˇcimo s V uniju svih otvorenih podskupova od A. ⇒ m [ i=1 Ui ∈ F (X). . X ∈ F (X). tj. α∈I 3) unija konaˇcne familije elemenata iz F (X) je element iz F (X).1. Neka je sa F (X) oznaˇcena familija svih zatvorenih skupova u metriˇckom prostoru (X.6.1. Jasno. Za zatvorene skupove vrijedi: Teorem 3. Vrijedi slijede´ca tvrdnja: Teorem 3. To znaˇci da je x unutraˇsnja toˇcka od A. . d).1 Zatvoreni skupovi Definicija 3. Skup int A je unija svih otvorenih skupova sadrˇzanih u A. Dakle. Dokaz: Tvrdnje odmah slijede iz De Morganovih formula !C !C [ \ \ [ C Uα = Uα . Za dokaz obratne inkluzije uzmimo bilo koji element x ∈ V . tj. Tada postoji skup U medu otvorenim podskupovima od A takav da je x ∈ U jer je V unija takvih podskupova. vrijedi V ⊆ int A. U metriˇckom prostoru familija F (X) svih zatvorenih skupova ima svojstva: 1) ∅. To odmah slijedi iz teorema 3. OTVORENI SKUPOVI Da bi neka toˇcka x ∈ A u metriˇckom prostoru X bila unutraˇsnja toˇcka skupa A ⊆ X. ε) ⊆ A.

4.3. Tada je 0 gomiliˇste od A i 0 6∈ A. Primjer 3.7. Pokaˇzimo da je K(x0 . y) > r} otvoren skup. TOPOLOGIJA PROSTORA RN 40 i teorema 3. Jednoˇclani skup {x} u metriˇckom prostoru je zatvoren jer za bilo koji y ∈ X \ {x} vrijedi d(x. ε) ∩ A = ∅ za svaki 0 < ε < d(x. y) imamo K(y.1.6. Gomiliˇste skupa A ne mora biti element od A. x0 r ¶ y Primjer 3. tj. y) > 0. Primjer 3. r) zatvoren skup u X. y1)) sadrˇzi y2 6= x0 .3. ako je y0 ∈ U ∩(A\ {x0 }). Napomena 3. d(x0 . itd. Skup svih gomiliˇsta skupa A oznaˇcavamo s A′ i zovemo derivat skupa A. 12 d(x0 . r)C = {y ∈ X. 3. r) = {z ∈ X. Jednoˇclan skup A = {x} nema gomiliˇsta jer je A \ {x} = ∅ pa x nije gomiliˇste. da je x0 ∈ X toˇ cka gomilanja ili gomiliˇ ste skupa A ⊆ X. Primijetimo da u sluˇcaju kada je x0 gomiliˇste skupa A onda svaki otvoreni skup U takav da je x0 ∈ U sadrˇzi beskonaˇcno mnogo razliˇcitih ˇclanova skupa A. y) − r). Primjer 3. ako za svaki otvoreni skup U ⊂ X takav da je x0 ∈ U vrijedi U ∩ (A \ {x0 }) 6= ∅.2 Gomiliˇ ste skupa Drugi naˇcin odredivanja da li je skup zatvoren u metriˇckom prostoru (X. n ∈ N} ⊂ R. a za svaku drugu toˇcku y 6= x vrijedi da je K(y. onda i otvorena kugla K(x0 . 12 d(x0 .3. Naime. Neka je A = { n1 . Definicija 3. Odatle odmah slijedi i da je svaki konaˇcan podskup metriˇckog prostora zatvoren skup. d(x0 . Na taj naˇcin dobijemo injektivan niz (yj )j∈N u U ∩ (A \ {x0 }). r)C . Tada oˇcito vrijedi K(y. K(x0 . d).2. d) zasniva se na pojmu gomiliˇsta skupa. Nadalje i otvorena kugla K(x0 .5. ε) ⊂ X \ {x}. . y). y0 )) mora sadrˇzavati y1 6= x0 . r)C i neka je ε = 12 (d(x0 . Kaˇzemo. Za to je potrebno pokazati da je skup K(x0 . ε) ⊂ K(x0 . Sada za ε = 12 d(x0 . z) ≤ r} nazivamo zatvorena kugla oko x0 radijusa r u metriˇckom prostoru (X. U tu svrhu uzmimo bilo koji element y ∈ K(x0 . U sadrˇzi toˇcku iz A koja je razliˇcita od x0 .

to iz svojstava presjeka slijedi da je Cℓ A najmanji zatvoren skup koji sadrˇzi A. r). Kako je presjek zatvorenih skupova zatvoren skup. onda vrijedi K(y. Ako pokaˇzemo da je B zatvoren skup onda moˇzemo zakljuˇciti da je B najmanji zatvoren skup koji sadrˇzi A. Skup A je zatvoren ako i samo ako sadrˇzi sva svoja gomiliˇsta. tj.3 Zatvaraˇ c skupa Analogno pojmu nutrine definira se pojam zatvorenja ili zatvaraˇca skupa. pa je y ∈ A′ ⊆ B. . Ako je z ∈ A. Kada bi bilo x ∈ AC i zbog otvorenosti skupa AC . 3. (A ⊆ C) ⇒ (Cℓ A ⊆ C). ε − d(z. neka A sadrˇzi sva svoja gomiliˇsta i neka je x ∈ AC bilo koji element. Dakle. Propozicija 3. y)}.3. ˇsto se protivi pretpostavci da je x gomiliˇste od A. Kako to vrijedi za sve x ∈ AC to je AC otvoren skup. Neka je y ∈ B ′ gomiliˇste od B. Neka je A ⊆ X podskup prostora X. Odatle slijedi da A mora sadrˇzavati sva svoja gomiliˇsta.2. postojao bi ε > 0 takav da je K(x. Dokaz: Neka je A zatvoren i x gomiliˇste od A. Obratno. z 6= y. Takoder je w 6= y zbog konstrukcije kugle K(z. ε) koja ne sadrˇzi niti jedan element skupa A. ε) ∩ AC = ∅. tj. r) ⊂ K(y. ε) sadrˇzi neki z ∈ B. ε) ⊆ AC . z ¶ y Ako je z ∈ A′ . Dakle. ε) ∩ (A \ {y}) 6= ∅. ε) ∩ (A \ {y}) 6= ∅. pa je A zatvoren skup. Tada za bilo koji ε > 0 otvorena kugla K(y. ε) ⊆ D C ⊆ AC . Definicija 3.5. B = Cℓ A. Dokaz: Neka je B = A∪A′ . Neka je X metriˇcki prostor i A ⊂ X.1. odnosno K(x. Zatvorenje ili zatvaraˇ c Cℓ A skupa A je presjek svih zatvorenih podskupova od X koji sadrˇze skup A. No to nije mogu´ce jer je x gomiliˇste od A. sadrˇzi neki w ∈ A. onda otvorena kugla K(z. tj. ∀C ∈ F (X). Cℓ A = A ∪ A′ . a onda i skup B. r). mora vrijediti x ∈ A. onda bi zbog otvorenosti skupa D C postojala otvorena kugla K(x.1. Kako x nije gomiliˇste od A to postoji otvorena kugla K(x. ε) ⊆ AC . K(x. tj.8. w ∈ K(z. y). Zatvaraˇc skupa A je unija skupa A i skupa svih gomiliˇsta od A. B sadrˇzi sva svoja gomiliˇsta. Kada bi postojao x ∈ A′ ∩ D C . tj. Svaki zatvoreni skup D takav da je A ⊆ D mora sadrˇzavati i skup A′ . w 6= z. OTVORENI SKUPOVI 41 Teorem 3. r = w min{d(z.

x0 ) < ε). 3.3. zatvaraˇc skupa A = [0. ε) ima neprazan presjek sa skupovima A i AC . 3.1. y 6= x. TOPOLOGIJA PROSTORA RN 42 Primjer 3. Takoder je ∂Q = R. Toˇcka x ∈ X je element od ∂A ako i samo ako za svaki ε > 0 kugla K(x.ha. Neka je (X. bi. onda je zbog x 6= z toˇcka x gomiliˇste od AC . Tada svaka kugla K(x. 1i ∪ {2} je skup A = [0. b}.4 Rub skupa Definicija 3. ∃kε ∈ N. Za svaki od prethodnih skupova A napravimo skup B = A ∩ Q. Za niz (xk )k∈N u metriˇckom prostoru (X. zatvaraˇc skupa A = { n1 . ha. 3. Ako je x ∈ A. ε) sadrˇzi neki element y ∈ AC . Zbog x ∈ A ⊆ Cℓ A i x ∈ Cℓ (AC ) imamo x ∈ ∂A = Cℓ A ∩ Cℓ (AC ).2 x nuˇzno gomiliˇste skupa AC . Tada je ∂B = [a. 2. zatvaraˇc skupa Q je skup R. U sluˇcaju kada je x ∈ AC analogno zakljuˇcujemo da K(x. neka je x ∈ X toˇcka takva da za svaki ε > 0 kugla K(x. Obratno. (k ≥ kε ) ⇒ (d(xk . Primjer 3. 1] ∪ {2}.9.8. Za skup A ⊆ X definiramo njegovu granicu ili rub skupa ∂A kao skup ∂A = Cℓ A ∩ Cℓ (AC ).2 Nizovi Definicija 3.[a. ε) sadrˇzi neki element y ∈ A. b]. gdje su a. d) metriˇcki prostor.10. pa zbog x ∈ AC ⊆ Cℓ (AC ) i x ∈ Cℓ A imamo x ∈ ∂A = Cℓ A ∩ Cℓ (AC ). to je prema propoziciji 3.3. Mogu´ca su dva sluˇcaja: ili x ∈ A ili x ∈ AC . . b]. Dokaz: Neka je x ∈ ∂A = Cℓ A ∩ Cℓ (AC ). i x ∈ AC . Ako je x ∈ A. y 6= x. b]. d) kaˇzemo da konvergira k toˇcki x0 ∈ X ako ∀ε > 0. Propozicija 3. bi. onda je zbog x 6= y toˇcka x gomiliˇste od A. d) metriˇcki prostor i A ⊂ X. U svim sluˇcajevima je ∂A = {a. Neka je (X.7. ∀k ∈ N. n ∈ N} ⊂ R je skup A ∪ {0}. Njegova korisna karakterizacija dana je u slijede´coj tvrdnji. ε) sadrˇzi neke elemente y ∈ A i z ∈ AC . Neka je A neki od skupova [a. Skup ∂A je zatvoren skup jer je presjek dva zatvorena skupa. b ∈ R i a < b. U sluˇcaju kada je x ∈ AC . budu´ci da je x ∈ Cℓ (AC ) i x 6∈ AC . U metriˇckom prostoru R vrijedi: 1. i x ∈ A.

. postoji kU ∈ N tako da ∀k ∈ N. vrijedi rezultat analogan teoremu 2. Tada vrijedi (i) lim (vk + wk ) = lim vk + lim wk . obije toˇcke ne mogu biti limesi tog niza. Dokaz: Neka je x0 = lim xk . k→∞ Napomena 3. x1 ). Za ε = 1 u definiciji 3. ε) ⊆ U. ε) ⊆ U).4. pa obije ne mogu sadrˇzavati gotovo sve ˇclanove niza.10. Konvergentan niz (xk )k∈N u metriˇckom prostoru (X. vrijedi lim d(xk . postoji ε > 0 takav da je K(x0 . odnosno korolaru 2. U normiranim vektorskim prostorima. (k ≥ kU ) ⇒ (xk ∈ U). Za r = max{d(x0 . svaki otvoreni skup U koji sadrˇzi x0 sadrˇzi gotovo sve ˇclanove niza. k→∞ k→∞ k→∞ 1 1 vk = lim vk . d) konvergira k toˇcki x0 ∈ X ako i samo ako za svaki otvoren skup U ⊆ X. ∀k ∈ N.6. Sada za kU = kε imamo ∀k ∈ N. 1} vrijedi xk ∈ K(x0 . d(x0 . y0)) su disjunktne.2. . NIZOVI tj. (iv) lim k→∞ λk lim λk k→∞ k→∞ (3.10. Za bilo koji otvoren skup U ⊆ X. x0 6= y0 .5. Obratno.4.4. 21 d(x0 . k→∞ (ii) k→∞ k→∞ lim λvk = λ lim vk . neka su x0 i y0 . d) je ograniˇcen.10 postoji k1 ∈ N k→∞ tako da je xk ∈ K(x0 . Iz toga odmah slijedi da je u metriˇckim prostorima limes niza jedinstven. Kugle K(x0 . gdje je x0 ∈ U. Neka je X vektorski prostor s normom k · k. kako se to radi u topoloˇskim prostorima. neka vrijedi definiciju 3. 12 d(x0 . Dakle. tj. Propozicija 3. Dokaz: Dovoljnost je oˇcita jer za U = K(x0 . gdje je metrika inducirana normom. 1). Propozicija 3. Neka su (vk )k i (wk )k konvergentni nizovi u X. x0 ) = 0.43 3. limesi istog niza. gdje je x0 ∈ U. (λk )k konvergentan niz u R i λ ∈ R. Teorem 3.5) . y0 )) i K(y0 . (k ≥ kU ) ⇒ (xk ∈⊆ K(x0 . Naime. . . O takvoj definiciji konvergencije nizova govori slijede´ci rezultat. k→∞ k→∞ (iii) lim λk vk = lim λk lim vk . Niz (xk )k∈N u metriˇckom prostoru (X. xk1 −1 ). ∀k ≥ k1 . r). Mogu´ce je konvergenciju definirati i op´cenitije. Prethodna definicija kaˇze da svaka kugla oko x0 sadrˇzi gotovo sve ˇclanove niza (xk )k∈N . ε) dobijemo definiciju 3.1.

4) imamo √ d∞ (x. . . n} bilo koji.4. . (1) (n) Dokaz: Neka je (xk )k∈N ograniˇcen niz u Rn . Neka su (αk )k∈N (i = 1. . xk ) ≤ dp (x. . Vrijedi k→∞ ∀ε > 0. . . . . xk ) < ε to vrijedi limk→∞ αk = α(i) za sve i ∈ {1. Odatle. TOPOLOGIJA PROSTORA RN 44 Dokaz: Po analogiji s dokazom teorema 2. xk ) < n √n = ε. 0) (i = 1. . d2 ) svodi na konvergenciju po komponentama u R. . n) njegovi komponentni nizovi. . . (3. n}. Zbog nejednakosti |αk | ≤ d2 (xk . . n} po definiciji 2. (i) ∀k ∈ N. gdje je xk = (αk . Pokaˇzimo da se konvergencija u euklidskom prostoru (Rn . . . gdje je xk = (αk . xk ) ≤ n d∞ (x. Neka je (xk )k∈N niz u Rn . n) konvergentni u R. . . . . Tada (i) lim xk = x = (α(1) . . . . n) ograniˇceni u R. √ √ ε Sada za svaki (k ≥ kε ) vrijedi d2 (x. k Pomo´cu nizova moˇzemo karakterizirati zatvorene skupove. Tada po teorema 2. dokaˇzite sami. (k ≥ kε ) ⇒ (d2 (xk . n}. αk ). . Na isti naˇcin podniz (α (2) (1) pk )k∈N ima konvergentan podniz (α konvergentnog podniza (α (n) (n) pk (i) gentnih nizova sada su (α (2) pk pk )k∈N . po propoziciji 3.3 postoji kε ∈ N sa svojstvom da ∀k ∈ N (i) (i) (i) vrijedi (k ≥ kε ) ⇒ (|α(i) −αk |) < √εn ).6 slijedi konvergencija niza (xp(n) )k∈N u Rn . αk ). . (Bolzano–Weierstrassov teorem za nizove) Svaki ograniˇcen niz u Rn ima konvergentan podniz.6 (1) (1) niz (αk )k∈N posjeduje konvergentan podniz (α (1) )k∈N .6) Pretpostavimo da je lim xk = x i neka je i ∈ {1. Teorem 3. . α(n) ) ⇔ lim αk = α(i) (i = 1. (i) (i) Kako je |α(i) − αk | ≤ d∞ (x. (i) ∀k ∈ N. . ∀k ∈ N. Kao podnizovi konver- )k∈N (i = 1. . x0 ) < ε). . . . .3. . . Sada dokazujemo poop´cenje teorema 2. . xk ) ≤ n d∞ (x. Neka je kε = max{kε . . Tako u n koraka dolazimo do )k∈N od niza (α (n) pk (2) (n) (n−1) pk )k∈N . (i) Neka je sada limk→∞ αk = α(i) za sve i ∈ {1. . ∀k ∈ N. . xk ) ≤ d2 (x. . .7. . . . . ∃kε ∈ N. k→∞ k→∞ Dokaz: Pomo´cu nejednakosti (3. n). i = 1. . . n) su i kompo(i) nentni nizovi (αk )k∈N (i = 1. . . xk ). . . Za ε > 0 po volji i za (i) svaki i ∈ {1. .6 o nizovima u Rn . . . n}. (1) (n) Propozicija 3.6.

n ∈ N) ((m. (ii) Ako je (yk )k∈N konvergentan niz u Cℓ B. Neka je (xn )n niz u metriˇckom prostoru (X. k→∞ (ii) Za skup B ⊆ X vrijedi da je x ∈ Cℓ B ako i samo ako postoji niz (xk )k∈N u B takav da je lim xk = x. 3. neka svaki konvergentni niz u A ima limes u A. Ako je x gomiliˇste od A. Kaˇzemo da je taj niz Cauchyjev ili fundamentalan. NIZOVI Propozicija 3. pa sadrˇzi sva svoja gomiliˇsta. ako za svaki ε > 0 postojinε ∈ N takav da za svaki n ≥ nε i za svaki p ∈ N vrijedi d(xn+p . n ≥ nε ) ⇒ (d(xm . (i) Skup A ⊆ X je zatvoren ako i samo ako za svaki konvergentan niz (xk )k∈N u A vrijedi da mu je lim xk ∈ A. d). postoji niz (xk )k∈N u B takav da vrijedi k→∞ x = lim xk . (xk )k∈N niz u A i x = lim xk povlaˇci x ∈ A. xn ) < ε)). ako postoji niz (xk )k∈N u B takav da vrijedi x = lim xk .2. Ako je x 6∈ A. onda za svaki k ∈ N postoji xk ∈ K(x. No tada je x ∈ A jer je A zatvoren. d) metriˇcki prostor.11. (xk )k∈N niz u A i x = lim xk . Dokaz: Neka je (xn )n konvergentan niz i limn xn = x0 . Poˇsto A k→∞ sadrˇzi sva svoja gomiliˇsta. k→∞ Obratno. ∀k ∈ N.5 zatvoren skup. Dakle.7. Dakle. xk ) < k1 . k→∞ onda je x gomiliˇste od A jer svaka kugla od x sadrˇzi (gotovo sve) ˇclanove niza (xk )k∈N . xk ) < k1 .8. x0 ) < 2ε . No za svaki p ∈ N je tada i n + p ≥ nε pa je i d(xn+p . Tada zbog (i) postoji niz (yk )k∈N u Cℓ B tako da je x = lim yk . Svaki konvergentan niz u metriˇckom prostoru je Cauchyjev. Odatle dobijemo .2. on je po teoremu 3. Tada za svaki ε > 0 postoji nε ∈ N takav da za svaki n ≥ nε vrijedi d(xn . a odatle slijedi lim yk = lim xk . onda k→∞ je (xk )k∈N u Cℓ B. k1 ) ∩ A. k→∞ k→∞ Neka je x ∈ Cℓ B.45 3. k→∞ Dokaz: (i) Neka je A zatvoren. Koristi se i slijede´ca varijanta (∀ε > 0)(∃nε ∈ N)(∀m. Teorem 3. onda postoji niz (xk )k∈N u B takav da vrijedi d(yk . Prema prethodnom. a to je kontradikcija s pretpostavkom. xn ) < ε. pa prema (i) slijedi x ∈ Cℓ B. k→∞ Obratno. za niz (xk )k∈N u A vrijedi d(x. x0 ) < 2ε .1 Cauchyjev niz Definicija 3. Neka je (X. tj. A zatvoren. x = lim xk ∈ A.

1}. imamo d(xn . Kako je limn xpn = x0 to postoji n′′ε ∈ N takav da za n ≥ n′′ε vrijedi d(xpn .2. da je metriˇcki prostor potpun. prema teoremu 3. Po pretpostavci postoji . . Sada moˇzemo dokazati osnovno svojstvo prostora Rn .3. Kaˇzemo.9. Tada za sve n ∈ N imamo d(xn . Obrat ne vrijedi op´cenito. Ako neki podniz (xpn )n konvergira prema x0 ∈ X. tj. 2 Teorem 3. (xn )n je Cauchyjev. n ≥ n′ε povlaˇci d(xm . xn1 ) < 1. Prostor (Rn . tj. 3.9 i (xn )n konvergira prema x0 i tvrdnja je dokazana. xn1 ). xn ) < 2ε . x0 ) < ε + 2ε = ε. Za ε = 1 postoji n1 ∈ N takav da za sve n ≥ n1 vrijedi d(xn . Dokaz: Za Rn pretpostavljamo metriˇcku strukturu. tj. Svaki Cauchyjev niz u svakom metriˇckom prostoru ne mora biti konvergentan. xpn ) + d(xpn .7 sadrˇzi podniz koji konvergira prema toˇcki x0 ∈ Rn . onda i (xn )n konvergira prema x0 . x0 ) + d(xn . xn1 ) ≤ M = max{d(x1 . Definicija 3. Kaˇzemo da je x∗ ∈ X fiksna toˇ cka za f ako vrijedi f (x∗ ) = x∗ . n′′ε }. .12. . Hilbertov prostor je potpun unitaran prostor. Prema teoremu 3.10 taj je niz omeden. Teorem 3. n′ε ∈ N takav da m. Neka je (xn )n Cauchyjev niz iz X. TOPOLOGIJA PROSTORA RN 46 d(xn+p . Banachov prostor je potpun normirani prostor.2 Banachov teorem o fiksnoj toˇ cci Neka je X bilo koji skup. d(xn1 −1 . xn1 ). U prostoru Rn svaki Cauchyjev niz konvergira. limn xn = x0 i tvrdnja je dokazana. pa prema Bolzano – Weierstrasseovom teoremu 3. Dokaz: Promatrajmo niz (xn )n iz X. x0 ) < ε. d2 ili d∞ . a f : X → X preslikavanje. niz je sadrˇzan u kugli U(xn1 . za n ≥ nε = max{n′ε .11. i to bilo koju od metrika d1 . . Teorem 3. zbog pn ≥ n.10. M) pa je omeden. . Sada. xn ) ≤ d(xn+p . ako u njemu svaki Cauchyjev niz konvergira. tj. Odatle. Svaki Cauchyjev niz je omeden. x0 ) ≤ d(xn . Dokaz: Neka je ε > 0 odabran po volji. Neka je (xn )n Cauchyjev niz u Rn . d2) je Hilbertov prostor. x0 ) < 2ε .

47

3.2. NIZOVI

Neka je (X, d) metriˇcki prostor. Za preslikavanje f : X → X kaˇzemo da
je kontrakcija s koeficijentom α ∈ [0, 1i, ako
d(f (x), f (y)) ≤ αd(x, y), ∀x, y ∈ X.
Teorem 3.12 (Banach1 ). Neka je (X, d) potpun metriˇcki prostor i neka je
f : X → X kontrakcija. Tada postoji toˇcno jedna fiksna toˇcka x∗ od f
ˇ
u X. Stoviˇ
se, za bilo koju toˇcku x1 ∈ X, niz (xn )n definiran rekurzijom
xn+1 = f (xn ) konvergira k x∗ i ∀n ∈ N vrijedi
d(xn , x∗ ) ≤

αn−1
d(x2 , x1 ).
1−α

(3.7)

Dokaz: Neka je x1 ∈ X bilo koja toˇcka. Definiramo ∀n ∈ N, xn+1 = f (xn ).
Tako dolazimo do niza (xn )n u prostoru X, za koji tvrdimo da je Cauchyjev.
Pokaˇzimo najprije da vrijedi
∀n ∈ N, d(xn+2 , xn+1 ) ≤ αn−1 d(x2 , x1 ).

(3.8)

Dokaz ide indukcijom po n ∈ N. Za n = 1 tvrdnja je oˇcigledna. Pretpostavimo da je nejednakost u (3.8) ispunjena za n ∈ N i raˇcunamo za n + 1:
d(xn+3 , xn+2 ) ≤ αd(xn+2 , xn+1 ) ≤ αn d(x2 , x1 ).
Nadalje, za bilo koji k ∈ N imamo
d(xn+k , xn ) ≤

k−1
X
i=0

n−1

d(xn+k−i , xn+k−i−1) ≤

k−1
X
i=0

!

k−1
X

αn+k−i−2d(x2 , x1 ) =

i=0

αk−i−1 d(x2 , x1 ) ≤

αn−1
d(x2 , x1 ).
1−α

(3.9)

αn−1
d(x2 , x1 ) = 0, pa za lijevu
n 1−α
stranu nejednakosti vrijedi limn d(xn+k , xn ) = 0 uniformno po k ∈ N, ˇsto
govori da je niz (xn )n Cauchyjev.
Zbog potpunosti prostora X, taj niz konvergira k nekoj toˇcki x∗ ∈ X.
Tvrdimo da je x∗ fiksna toˇcka za f . Zaista, za bilo koji n ∈ N vrijedi
Primijetimo da zbog 0 ≤ α < 1 imamo lim

d(f (x∗ ), x∗ ) ≤ d(f (x∗ ), xn ) + d(xn , x∗ ) = d(f (x∗ ), f (xn−1 )) + d(xn , x∗ ) ≤
1

Stefan Banach (Krakow, 30. svibanj 1892. – Lviv, 31. kolovoz 1945.) poljski matematiˇcar

3. TOPOLOGIJA PROSTORA RN

48

≤ αd(x∗ , xn−1 ) + d(xn , x∗ ).
Sada, za n → ∞ dobijemo d(f (x∗ ), x∗ ) ≤ 0, ˇsto povlaˇci d(f (x∗ ), x∗ ) = 0,
odnosno f (x∗ ) = x∗ . Dakle x∗ je fiksna toˇcka preslikavanja f .
Pokaˇzimo jedinstvenost fiksne toˇcke. Neka je y ∗ druga fiksna toˇcka za f ,
tj. f (y ∗) = y ∗ . Onda imamo d(x∗ , y ∗ ) = d(f (x∗ ), f (y ∗)) ≤ αd(x∗ , y ∗ ), tj.
(1 − α)d(x∗ , y ∗) ≤ 0. Kako je 1 − α > 0 mora biti d(x∗ , y ∗) ≤ 0, ˇsto daje
d(x∗ , y ∗) = 0, odnosno x∗ = y ∗.
Ocjena (3.7) za udaljenost fiksne toˇcke x∗ od xn slijedi iz (3.9) za k → ∞.

3.3

Kompaktni skupovi

Pojam kompaktnosti ima smisla u metriˇckim i topoloˇskim prostorima. Zbog
njegove sloˇzenosti ovdje ´cemo se ograniˇciti na euklidski prostor Rn .
Definicija 3.13. Skup A ⊆ Rn je kompaktan ako svaki niz u A ima konvergentan podniz ˇciji limes je u A.
U Rn imamo slijede´cu vaˇznu karakterizaciju kompaktnih skupova.
Teorem 3.13 (Heine 1 – Borel 2 ). Skup A ⊆ Rn je kompaktan ako i samo
ako je omeden i zatvoren.
Dokaz: Neka je A ⊆ Rn omeden i zatvoren skup i (xk )k∈N bilo koji niz u
A. Niz (xk )k∈N je takoder ograniˇcen, pa po teoremu 3.7 ima konvergentan
podniz (xpk )k∈N u Rn . Zbog zatvorenosti od A, prema propoziciji 3.7, taj
podniz konvergira u A. Dakle, skup A je kompaktan.
Obratno, neka je skup A kompaktan. Kada bi A bio neograniˇcen, postojao
bi niz (xk )k∈N u A takav da vrijedi kxk k2 = d2 (xk , 0) ≥ k, ∀k ∈ N. Svaki
podniz (xpk )k∈N toga niza je takoder neograniˇcen zbog kxpk k2 ≥ pk ≥ k,
∀k ∈ N. Dakle, zbog propozicije 3.4, niti jedan podniz nije konvergentan,
ˇsto je suprotno pretpostavci o kompaktnosti skupa A.
Za dokaz zatvorenosti skupa A uzmimo bilo koji niz u A koji konvergira
u Rn . Zbog kompaktnosti skupa A postoji njegov podniz koji konvergira u
A. No, limes niza i podniza su isti, pa je limes niza u A.
1

Eduard Heine ( Berlin, 16. oˇzujka 1821 - Halle, 21. listopad 1981) njemaˇcki matematiˇcar
2
Emile Felix Edouard Justin Borel (St. Affrique, 7. sijeˇcanj 1871 – Paris, 3. veljaˇce
1956.) francuski matematiˇcar

3.3. KOMPAKTNI SKUPOVI

49

Napomena 3.5. Heine-Borelov teorem ne vrijedi u op´cem metriˇckom prostoru.
U op´cenitijim strukturama od Rn od vaˇznosti je definicija kompaktnosti
pomo´cu otvorenih pokrivaˇca.
Definicija 3.14. Otvoreni pokrivaˇ
c skupa A ⊆
Rn je familija
otvorenih
skupova
{U
i ; i ∈ J } za
[
koje je A ⊆
Ui .
i∈J

Svaku podfamiliju {Ui ; i ∈ I}, I ⊆ J , koja je
pokrivaˇc od A nazivamo podpokrivaˇ
c.
Ako je indeksni skup J konaˇcan, kaˇzemo da je
pokrivaˇc konaˇcan.

Slijede´cu tvrdnja ne´cemo dokazivati i ona sluˇzi kao definicija kompaktnog
skupa u op´cim topoloˇskim prostorima. Svojstvo kojim je karakterizirana
kompaktnost se naziva Heine-Borelovo svojstvo.
Teorem 3.14. Skup A ⊆ Rn je kompaktan ako i samo ako svaki pokrivaˇc
skupa A sadrˇzi konaˇcan podpokrivaˇc.
Primjer 3.9. Skup R nije kompaktan jer nije omeden (teorem 3.13). Primijetimo da pokrivaˇc U = {hk − 1, k + 1i; k ∈ Z} nema konaˇcan podpokrivaˇc.
Takoder i niz (n)n∈N nema konvergentan podniz.
Primjer 3.10. Skup ha, b], a, b ∈ R, a < b nije kompaktan. Familija U =
{Uk = ha + k1 , b + 1i; k ∈ N, k(b − a) > 1} je pokrivaˇc od A. Da je U pokrivaˇc
od A slijedi iz ˇcinjenice da za bilo koji x ∈ ha, b] postoji k ∈ N takav da je
k(x − a) > 1 pa je x ∈ ha + k1 , 2i. Sada za bilo koju konaˇcnu podfamiliju
U˜ = {Ui1 , . . . , Uim } od U, je za k0 = max{i1 . . . , im } broj x0 = a + k01+1 takav
S
da je a < x0 < a + k10 , tj. x0 6∈ m
j=1 Uij .
Takoder, niz (xk )k∈N u A takav da je xk = a + k1 , k ∈ N, k(b − a) > 1, ima
limes a 6∈ A.

TOPOLOGIJA PROSTORA RN .50 3.

4 Limes funkcije i
neprekidnost funkcije
Definicija 4.1. Neka su (X, d) i (Y, ρ) metriˇcki prostori. Neka je A ⊆ X,
x0 ∈ A′ gomiliˇste skupa A i f : A → Y funkcija.
Kaˇzemo da f ima limes u toˇcki x0 ako postoji y0 ∈ Y ∈ takav da:
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ A) ((0 < d(x, x0 ) < δ) ⇒ (ρ(f (x), y0 ) < ε)).

(4.1)

Tada piˇsemo y0 = lim f (x).
x→x0

Propozicija 4.1. Neka su (X, d) i (Y, ρ) metriˇcki prostori, A ⊆ X, i f :
A →Y.
Ako limes funkcije u toˇcki x0 postoji, onda je on jedinstven.
Dokaz: Neka su y0 i z0 , y0 6= z0 , limesi od f u toˇcci x0 . U definiciji 4.1 stavimo ε = 12 ρ(y0 , z0 ) > 0. Tada postoje δy0 > 0 i δz0 > 0 tako da za svaki x ∈ A
takav da je d(x, x0 ) < min{δy0 , δz0 } slijedi ρ(f (x), y0 ) < ε i ρ(f (x), z0 ) < ε.
Odatle slijedi ρ(y0 , z0 ) ≤ ρ(y0 , f (x)) + ρ(f (x), z0 ) < 2ε = ρ(y0 , z0 ), ˇsto je
nemogu´ce.
Definicija 4.2. Neka su (X, d) i (Y, ρ) metriˇcki prostori. Neka je A ⊆ X,
x0 ∈ A gomiliˇste skupa A i f : A → Y funkcija.
Kaˇzemo da je f neprekidna u toˇcki x0 ako vrijedi f (x0 ) = lim f (x).
x→x0

To znaˇci da je f neprekidna u toˇcki x0 ako vrijedi
(∀ε > 0)(∃δ > 0)(∀x ∈ A) ((d(x, x0 ) < δ) ⇒ (ρ(f (x), f (x0 )) < ε)).

(4.2)

Funkcija f je neprekidna na skupu V ⊆ A ako je neprekidna u svakoj
toˇcci od V . Kada samo kaˇzemo da je f neprekidna, onda podrazumjevamo
da je neprekidna na cijeloj svojoj domeni.
51

52

4. LIMES FUNKCIJE I NEPREKIDNOST FUNKCIJE

Primjer 4.1. Funkcija f : R → R zadana s f (x) = |x|, ∀x ∈ R je neprekidna
na R. Rjeˇ
senje: Neka je c ∈ R bilo koja toˇcka i ε > 0 po volji. Traˇzimo
δ > 0 tako da za svaki x ∈ R za koji je |x − c| < δ vrijedi
||x| − |c|| ≤ |x − c| < δ ≤ ε.
Dovoljno je uzeti 0 < δ ≤ ε.
Primjer 4.2. Funkcija f : R → R zadana s f (x) = x2 , ∀x ∈ R je neprekidna
na R.
Rjeˇ
senje: Neka je c ∈ R bilo koja toˇcka i ε > 0 po volji. Traˇzimo δ > 0
tako da za svaki x ∈ R za koji je |x − c| < δ vrijedi
|x2 − c2 | ≤ |x − c||x + c| ≤ |x − c|(|x − c| + 2|c|) < δ(δ + 2|c|) ≤ ε.
Dovoljno je uzeti 0 < δ ≤


−|c|+ c2 +ε
.
2

Primjer 4.3. Funkcija f : R \ {0} → R, f (x) =

1
, ∀x ∈ R \ {0}, je
x

neprekidna u svakoj toˇcki c ∈ R \ {0}.
2
Rjeˇ
senje: Za bilo koji ε > 0 uzmimo δ = min{ |c|
, ε|c|
}. Imamo
2
2

|c|
|c|
ε|c|2

 (|x − c| < 2 ) ⇒ ( 2 < |x|) ⇒ ( 2 < ε|x||c|)
(|x − c| < δ) ⇒

 (|x − c| < ε|c|2
2
⇒ (|x − c| < ε|x||c|) ⇒ 

|x − c|

|x||c| 



 .

1 1.

⇒ .

.

− .

.

U tu svrhu uzmimo ε > 0 po volji i neka je δ > 0 takav da vrijedi . Dokaz: (i) ⇒ (ii): Neka je f neprekidna na X i neka je (xk )k∈N bilo koji niz u X takav da vrijedi lim xk = x0 ∈ X. < ε . onda je lim f (xk ) = k→∞ k→∞ f (x0 ) ∈ Y . Neka su (X. (ii) Za svaki niz (xk )k∈N u X. (iii) Za svaki otvoren skup V ⊆ Y je njegova praslika f (V )−1 ⊆ X otvoren skup u X. x c      ⇒ Teorem 4. Slijede´ce su tvrdnje ekvivalentne: (i) f je neprekidna na X. d) i (Y. Pokaˇzimo da vrijedi lim f (xk ) = k→∞ k→∞ f (x0 ) ∈ Y . ρ) metriˇcki prostori i neka je f : X → Y funkcija. ako je lim xk = x0 ∈ X.1.

. tj. Odatle imamo inkluziju f (K(x0 . ∀k ∈ N. K ⊆ Rn proˇsirena nulom na Rn . h ∈ K(0. ε) otvorena kugla oko f (x0 ) ∈ Y . x0 ) < δ. . v ∈ K(x. 1).7 skup f (B)−1 ⊆ X zatvoren. odakle slijedi otvorenost skupa f (V )−1 . . Tada vrijedi d(x. Dokaz: Prvo pokaˇzimo da je T ograniˇcena funkcija na K(0. (iii) ⇒ (i): Neka je x0 ∈ X bilo koja toˇcka.7. (ii) ⇒ (iii): Neka je V ⊆ Y otvoren skup u Y . Dovoljno je pokazati da je f (B)−1 ⊆ X zatvoren. |hi |kT (ei )k ≤ n i=1 Sada za ε = δ i nejednakosti kT x − T yk ≤ Mkx − yk u (4. . ε). 1) i kT k = max{kT hk.2. xk ) < δ. Tada je x0 ∈ f (B)−1 . Pokaˇzimo da iz uvjeta (iii) slijedi f (x0 ) = lim f (x).2). a to povlaˇci ρ(f (xk ). k→∞ Tada je niz (yk )k∈N . x0 ) < δ) ⇒ (ρ(f (x). 1)} nazivamo norma operatora kT k.2) slijedi neprekidnost funkcije T na Rn . Neka je (e1 . odnosno 4. Zadatak 4. Sada. δ)) ∧ |f (u) − f (v)| ≥ α}. . en ) kanonska baza u Rn i neka je M = n max{kT (ei )k. u B i zbog (ii) imamo lim yk = k→∞ f (x0 ) ∈ Y . Neka je kε = kδ i neka je k ≥ kε . Pokaˇzimo da je i f (V )−1 ⊆ X otvoren u X. . Vrijedi f (V )−1 = f (Y \ B)−1 = X \ f (B)−1 . a to znaˇci da ∀x ∈ X. On je ograniˇcen na jediniˇcnoj zatvorenoj kugli K(0. δ)) ⊆ f (U) = V = K(f (x0 ). Neka je (xk )k∈N niz u f (B)−1 i lim xk = x0 ∈ X. Skup B = V C = Y \ V je zatvoren. yk = f (xk ). f (x0 )) < ε. Tada je U = f (V )−1 ⊆ X otvoren skup i x0 ∈ U. Tada je kT hk = kT (h1 . i = 1. Pokaˇzite da je Dα zatvoren skup u Rn . po propoziciji 3. Neka je α > 0 i f : K → R. .2. hn )k = kT ( ≤ n X i=1 n X i=1 hi ei )k = k n X i=1 hi T (ei )k ≤ n MX |hi | ≤ Mkhk. pa je po propoziciji 3. Propozicija 4. (∀δ > 0)(∃u. Linearan operator T : Rn → Rm je neprekidna funkcija na Rn . . f (x0 )) < ε). n}. . (d(x. . Uzmimo ε > 0 po volji i neka je x→x0 V = K(f (x0 ).1. δ) ⊆ U. za taj δ > 0 iz definicije 3. je f (x0 ) ∈ B.53 (4.10 imamo kδ ∈ N takav da za sve k ∈ N za koje je k ≥ kδ slijedi d(x0 . Neka je Dα = {x ∈ Rn . vrijedi (ii). . . pa postoji otvorena kugla K(x0 . . Zbog zatvorenosti od B.

Zbog neprekidnosti od f . Tada je kompozicija g ◦ f : X → Z neprekidna funkcija. δ)) ⇒ |f (u) − f (v)| < α i neka je K(x. Za svaki y ∈ K(x. Za funkciju f : K → R. Neka je D skup toˇcaka prekida funkcije f . 2δ ) ⊆ DαC . ρ) i (Z. k k=1 4. Neka su (X. Zadatak 4. tj. (∃δx > 0)(∀u. za x ∈ DαC je K(x. neka su f : X → Y i g : Y → Z neprekidne funkcije. Po teoremu 4. LIMES FUNKCIJE I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Rjeˇ senje: Pokaˇzimo da je DαC = {x ∈ Rn . 2δ ) je K(y. s D oznaˇcimo skup svih toˇcaka prekida funkcije. Tada za k ∈ N takav da je kε > 1 vrijedi x ∈ Dε ⊆ D 1 . Dakle. D = {x ∈ K. .2.1 Operacije s neprekidnim funkcijama Teorem 4.1 funkcija g ◦ f je neprekidna. Tada je U = f −1 (V ) = g −1 (f −1 (W )) = (g ◦ f )−1 (W ) otvoren skup u X. y ∈ DαC . (∃ε > 0)(∀δ > 0)(∃u. δ2 ) ⊆ K(x. po teoremu 4. Odatle je ∞ [ k=1 D 1 ⊆ D. δ)) ∧ |f (u) − f (v)| ≥ ε} . k k=1 Rjeˇ senje: Oˇcito. δ) pa vrijedi (∀u. d). pa je DαC otvoren skup. δ)) ∧ |f (u) − f (v)| ≥ ε. Dokaz: Neka je W ⊆ Z bilo koji otvoren skup u Z.1. k ∞ [ Odatle je D ⊆ D1. δx )) ⇒ |f (u) − f (v)| < α} otvoren skup u Rn .2. δ2 )) ⇒ |f (u) − f (v)| < α. v ∈ K(x. za svaki α > 0 je skup Dα ⊆ D. tj. v ∈ K(x. v ∈ K(y. za x ∈ D postoji ε > 0 takav da ∀δ > 0 vrijedi ∃u. v ∈ K(x. Neka je x ∈ DαC takav da ∃δ > 0 i (∀u. δ) metriˇcki prostori.54 4. Za svaki α > 0 je ∞ [ skup Dα ⊆ D i vrijedi D = D1. 2δ ). skup V = f −1 (W ) otvoren u Y . k Obratno. v ∈ K(x. K ⊆ Rn . (Y.

y) < δ) ⇒ (d(f (x). x0 ) < δ) ⇒ (kf (x)g(x)−abk ≤ kf (x)−akkg(x)−bk+kf (x)−akkbk+kakkg(x)−bk < ε′2 +(kak+kbk)ε′ = ε). 2 2 Sada za δ = min{δa . g : A → V takve da postoje a = lim f (x) i b = lim g(x). UNIFORMNA NEPREKIDNOST Teorem 4.1.2. (d(x. (ii) Tada je funkcija f g : U → V neprekidna u x0 . Sada za δ = min{δa . x0 ) < δa ) ⇒ (kf (x) − ak < ε′ ) i (d(x. pa za h ◦ g : A → R x imamo lim (h ◦ g)(x) = lim h(g(x)) = h( lim g(x)) = h(b). Definicija 4. Neka je f : X → Y preslikavanje izmedu metriˇckih prostora. δb > 0 tako x→x0 x→x0 da za ∀x ∈ A. x0 ) < δb ) ⇒ (kg(x) − bk < ε′ ). d) metriˇcki prostor. Neka su f. x→x0 g(x) b (iii) Ako je b 6= 0 i g(x) 6= 0. Neka je U ⊆ X otvoren skup i x0 ∈ U. f (y)) < ε). x ∈ U.2 f : U → V g Uniformna neprekidnost Pojam je vezan uz metriˇcke prostore. ∃δ > 0.55 4. q Ad(ii): Uzmimo ε > 0 po volji i neka je ε′ = ( kak+kbk )2 + ε) − kak+kbk > 0.3.3. 1 Ad(iii): Funkcija h(x) = je neprekidna na R \ {0}. ako ∀ε > 0. (d(x. tada je funkcija neprekidna u x0 . x0 ) < δ) ⇒ (k(f (x) + g(x)) − (a + b)k ≤ kf (x) − ak + kg(x) − bk < 12 ε + 12 ε = ε). 4. x→x0 x→x0 x→x0 Korolar 4. (d(x. x ∈ A. Ad(i): Uzmimo ε > 0 po volji i neka je ε′ = 21 ε). Kaˇzemo da je f uniformno ili jednoliko neprekidno na prostoru X. δb } imamo: ∀x ∈ A. x→x0 (ii) Postoji lim f (x)g(x) i jednak je ab. . x→x0 f (x) a i jednak je . δb } imamo: ∀x ∈ A. (iii) Ako je g(x0 ) 6= 0 i g(x) 6= 0. Neka je V normiran vektorski prostor. Neka je (X. Tada vrijedi: x→x0 x→x0 (i) Postoji lim (f (x) + g(x)) i jednak je a + b. A ⊆ X i x0 ∈ X gomiliˇste skupa A. Neka su f. g : U → V neprekidne u x0 . y ∈ X(d(x. onda postoji lim Dokaz: Zbog a = lim f (x) i b = lim g(x) za ε′ 0 postoje δa . (i) Tada je funkcija f + g : U → V neprekidna u x0 . ∀x.

x′ )p + ρ(y. x′ )p + ρ(y. LIMES FUNKCIJE I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Napomena 4. Rjeˇ senje: Za normu k·k : X → R vrijedi nejednakost |kxk−kyk| ≤ kx−yk za sve x. x′ )k. a mnoˇzenje skalarom je uniformno neprekidno na omedenim skupovima u X × X. Tada za ε > 0 zadan po volji moˇzemo uzet δ = Mε√2 . ali nije uniformno neprekidna. y ′)) p = dp ((x. x)k ≤ M i k(λ′ . Odatle je kλx − λ′ x′ k ≤ ′ ′ M(kx − x k + |λ − λ |) ≤ M 2k(λ. imamo kλx − λ′ x′ k ≤ |λ|kx − x′ k + |λ − λ′ |kx′ k. y). y) = y za sve (x. Neka su (X. y).1. x) − (λ′ .4. x) dok je kod uniformne neprekidnosti δ = δ(ε) tj. x′ ) ∈ R × X takve da je k(λ. Primjer 4. y ′)) p = dp ((x. ali obrat nije istinit op´cenito. Usporedimo li prethodnu definiciju s definicijom neprekidnosti. x). y ′) ≤ (d(x.3) Zadatak 4.3. (λ. y ′)k. Primjer 4. y) = x i P2 (x. Tada je jasno da u definiciji uniformne neprekidnosti (4. y ′ )) = d(x. x) 7→ λx. y ′)). funkcije definirane s P1 (x. y ′)). y).6.5. (x′ . (x′. ρ) metriˇcki prostori i neka je P1 : X ×Y → X i P1 : X × Y → X projekcije. koja je neprekidna na R\{0}. P1(x′ . Rjeˇ senje: Za funkcije P1 i P2 vrijedi 1 d(P1 (x. x′ )k ≤ M imamo |λ| √ ≤ M i kx′ k ≤ M. Za zbrajanje + : X ×pX → X. ne ovisi o promatranoj toˇcki. y ∈ X. Sada uniformna neprekidnost direktno slijedi iz definiciji 4. ∀x. x′ ) ≤ (d(x. y ∈ X(kx − yk < δ) ⇒ (kf (x) − f (y)k < ε). tj. Tada za ε > 0 zadan po volji moˇzemo uzet δ = √ε2 . (4. y) 7→ x + y. U normiranim prostorima uniformna neprekidnost znaˇci ∀ε > 0. (λ′. . Za (λ. Realna funkcija f (x) = x1 je primjer funkcije. y). y) ∈ X × Y .56 4. Za mnoˇzenje · : R × X → X. zakljuˇcujemo da je svako uniformno neprekidno preslikavanje i neprekidno. Naime.3) za ε > 0 zadan po volji moˇzemo uzet δ = ε. ∃δ > 0.3 za δ = ε. Funkcije P1 i P2 su uniformno neprekidne na X × Y . imamo kx + y − (x′ + y ′)k ≤ √ √ kx−x′ k+ky −y ′k ≤ 2 kx − x′ k2 + ky − y ′ k2 = 2k(x. (x. y ′)) = ρ(y. 1 ρ(P2 (x. u op´coj definiciji uz dani ε > 0 je δ = δ(ε. Pokaˇzite da su u normiranom prostoru X norma i zbrajanje uniformno neprekidne funkcije na ˇcitavom prostoru X × X. d) i (Y. P2(x′ . y)−(x′ . Primjer 4.

UNIFORMNA NEPREKIDNOST 57 Zadatak 4. δx )) ⇒ (|f (u) − f (v)| < α).4. Na kompaktnim skupovima u metriˇckom prostoru neprekidnost i uniformna neprekidnost se podudaraju. v ∈ K(x. Neka je α > 0. tj. niz (x′n )n ima konvergentan podniz. d′ ) metriˇcki prostori K ⊆ X kompaktan skup. K ⊆ Rn . pomo´cu propozicije 3. x0 ). Tako za svaki n ∈ N i δ = n1 dobijemo x′n . funkcija takva da za svaku toˇcku x kompaktnog skupa K postoji δx > 0 takav da (∀u. Zbog kukp − vkp k < p1k slijedi limk vpk = x0 ∈ K. f (x′′n ) ≥ ε > 0. f : K → Y je neprekidna na K i nije uniformno neprekidna na K. Ako je f : K → R. Tada za δ = k1 ∃uk . Rjeˇ senje: Neka su P1 i P2 projekcije iz primjera 4. Zbog neprekidnosti funkcije f imamo n limn f (x′n ) = limn f (x′′n ) = f (x0 ). ˇsto je kontradikcija s izborom nizova. ρ) metriˇcki prostori. Neka k ∈ N takav da vrijedi kupk − x0 k < δx0 i kvpk − x0 k < δx0 . Niz (uk )k je u K pa postoji njegov konvergentan podniz (ukp )k . δx )) ⇒ (|f (u) − f (v)| < α) i istovremeno vrijedi da ∀δ > 0 ∃u. vpk ∈ K(x0 . ∀δ > 0. limk upk = x0 ∈ K. x′′n ) + d(x′n .4. f (x′′n )) = 0. x′′δ ) < δ i d′ (f (x′δ ). Rjeˇ senje: Neka tvrdnja nije istinita. δx0 ) pa je |f (upk ) − f (vpk )| < α. slijedi limn d′ (f (x′n ). d(x′δ . Pretpostavimo da je ve´c sam niz konvergentan i x0 = limn x′n . x0 ) ≤ d(x′n . d) i (Y.6. x′′n ∈ K. Neka su (X. K je kompaktan. Teorem 4. x′′δ ∈ X. Tada su upk . x0 ) ≤ 1 + d(x′n . Sliˇcno kao u prethodnom teoremu moˇzemo dokazati tvrdnju u slijede´cem zadatku. Dokaz: Pretpostavimo da tvrdnja teorema nije istinita. v ∈ K takvi da je (ku − vk < δ) ∧ (|f (u) − f (v)| ≥ α). d) i (Y. onda je f uniformno neprekidna na K.5. Tada vrijedi d(x′′n . ∃x′δ . Zadatak 4. Zbog njihove neprekidnosti su skupovi P1−1(U) = U × Rm i P2−1 (V ) = Rn × V otvoreni u X × Y .1. Neka su (X. Ako je f : K → Y neprekidno preslikavanje. v ∈ K vrijedi ku − vk < δ ⇒ |f (u) − f (v)| < α}. a odatle. za svaku toˇcku x kompaktnog skupa K postoji δx > 0 takav da (∀u. tj. takve da je d(x′n . te neka su U ⊂ X i V ⊂ Y otvoreni skupovi.2. . Pokaˇzite da je skup U × V ⊂ X × Y otvoren skup u metriˇckom prostoru X × Y . vk ∈ K takvi da je (kuk − vk k < δ) ∧ (|f (uk ) − f (vk )| ≥ α). f (x′′δ ) ≥ ε). v ∈ K(x. onda postoji δ > 0 takav da ∀u. x′′n ) < δ i d′ (f (x′n ). Zbog kompaktnosti skupa K. ˇsto daje limn x′′n = x0 . Tada bi ∃ε > 0.4. Tada je i skup P1−1(U) ∩ P2−1 (V ) = U × Rm ∩ Rn × V = U × V otvoren skup u X ×Y.

neka je f : X → Y neprekidna funkcija i K ⊆ X povezan (putovima povezan) skup u X. 4. Dokaz: Neka je (yk )k∈N bilo koji niz u f (K). Zbog neprekidnosti funkcije f iz teorema 4. Pokaˇzimo da vrijedi K ∩ U 6= ∅.6. ρ) metriˇcki prostori. Po definiciji 4. f (K) ⊆ S ∪ T daje K ⊆ f −1 (f (K)) ⊆ f −1 (S ∪ T ) = f −1 (S) ∪ f −1 (T ) = U ∪ V . Pokaˇzimo da ima podniz koji konvergira u f (K).2 je ψ = f ◦ ϕ neprekidna. Neka su (X. f (K) ∩ T 6= ∅. Kada bi vrijedilo K ∩ U = ∅ imali bi K ⊆ V . Kako je K kompaktan. ∀k ∈ N. Tada je funkcija ψ = f ◦ ϕ : [0. ψ(0) = f (ϕ(0)) = f (x0 ) = y0 . Naime. Analogno se pokazuje K ∩ V 6= ∅. ϕ(1) = x1 i ϕ([0. Naime.58 4. K ⊆ U ∪ V i (U ∩ V ) ∩ K = ∅. za toˇcke x0 . Zbog k→∞ neprekidnosti funkcije f je lim ypk = lim f (xpk ) = f (x0 ) = y0 ∈ f (K).5. Tada bi postojali otvoreni skupovi S. Neka je (xk )k∈N niz u K takav da je yk = f (xk ).5. Dakle vrijedi tvrdnja u zadatku. 1])) ⊆ f (K).3 Neprekidne slike kompaktnih i povezanih skupova Teorem 4. x1 ∈ K postoji neprekidno preslikavanje ϕ : [0. d) i (Y. po teoremu 4. d) i (Y. a odatle slijedi f (K) ⊂ f (V ) = f (f −1(T )) = T To nije mogu´ce zbog ∅ = f (K) ∩ (T ∩ S) = (f (K) ∩ T ) ∩ S) = f (K) ∩ S. Tada je f (K) povezan (putovima povezan) skup u Y . y1 = f (x1 ) ∈ f (K) bilo koje dvije toˇcke. 1] → Y put izmedu y0 y1 u f (K). Dokaz: Neka je K ⊆ X povezan i neka f (K) ⊆ Y nije povezan. Neka su (X. ψ(1) = f (ϕ(1)) = f (x1 ) = y1 i ψ([0. 1] → X takvo da je ϕ(0) = x0 .1 slijedi otvorenost skupova U = f (S)−1 i V = f (T )−1 u X. 1]) ⊆ K. to postoji podniz (xpk )k∈N takav da je lim xpk = x0 ∈ K. LIMES FUNKCIJE I NEPREKIDNOST FUNKCIJE ˇsto je u kontradikciji s izborom upk i vpk tako da bude |f (upk ) − f (vpk )| ≥ α. ρ) metriˇcki prostori. dakle vrijedi K ∩ U 6= ∅. pa je (U ∩V )∩K = ∅. Teorem 4. T ⊆ Y takvi da je f (K) ∩ S 6= ∅. k→∞ k→∞ . K ∩ V 6= ∅. neka je f : X → Y neprekidna funkcija i K ⊆ X kompaktan skup u X. Tada je f (K) kompaktan skup u Y . 1]) = f (ϕ([0. Neka je K ⊆ X putovima povezan i neka su y0 = f (x0 ). f (K) ⊆ S ∪T i (S ∩T ) ∩f (K) = ∅. Takoder iz (S ∩ T ) ∩ f (K) = ∅ slijedi ∅ = f −1 ((S ∩ T ) ∩ f (K)) = (f −1 (S)∩f −1 (T ))∩f −1 (f (K)) ⊇ (U ∩V )∩K.

4. Pokaˇzimo da je A = f (K). y) ∈ K. SLIKE KOMPAKTNIH I POVEZANIH SKUPOVA 59 Primjer 4. pa zbog zatvorenosti skupa B imamo sup B ∈ B. y ∈ R.7. pa g postiˇze na njemu minimum g(x0 . Dokaz: Funkcija g : Rn × Rn → R zadana s g(x.7 i teorema 4. Postoje xm . onda je f (K) = [f (xm ). Obratno. y) ∈ f (K). pa postoje sup B i inf B. tj. y0 ) = γ ≥ 0. ako je x = f (x. Neka je K ⊂ R2 kompaktan. y) = x. Neka je x ∈ A. x = f (x. Rjeˇ senje: Neka je f : R2 → R zadana s f (x. Neka su A. (x. skup A × B ⊂ Rn × Rn je kompaktan. y) − (x′ .3.7. y) = kx − yk je neprekidna na Rn × Rn .6 A biti kompaktan.2. Neka je (X.2. tj. Po teoremu 3. y) ∈ K} kompaktan skup u R. f : A → R neprekidna funkcija i K ⊆ A kompaktan skup u X.7 skup K kompaktan i povezan. Napomena 4. y ′)| = |x − x′ | ≤ |x − x′ |2 + |y − y ′ |2 = k(x. y ′)k2 . Korolar 4. . Pokaˇzite da je A = {x ∈ R. vrijedi γ > 0.2 slijedi postojanje niza (yk )k∈N u B za kojeg je sup B = limk→∞ yk . Dakle. Funkcija f je neprekidna zbog p |f (x. f (xM )] segment u R. te ˇcinjenice da je su u R segmenti jedini povezani i kompaktni skupovi. B ⊂ Rn kompaktni skupovi i A ∩ B = ∅. ∃y ∈ R.6. y) − f (x′ . Tad postoji γ > 0 takav da za ∀x ∈ A i ∀y ∈ B vrijedi kx − yk ≥ γ. Original ili praslika kompaktnog skupa po neprekidnoj funkciji ne mora biti kompaktan skup. a to nije mogu´ce jer je A ∩ B = ∅. f poprima na K minimum. Zadatak 4. ∀x. y) ∈ K. inf B ∈ B se vidi analogno.13 on je omeden. Tada je f ograniˇcena na K. Iz zadatka 2.5. onda je x ∈ A po definiciji od A.6 je skup B = {f (x). Pokaˇzimo da su oni iz B. To je jasno iz primjera bilo koje konstantne funkcije na R. Kada bi bilo g(x0 . y0 ) = 0 vrijedilo bi x0 = y0 . d) metriˇcki prostor. y) za neko (x. pa ´ce po teoremu 4. xM ∈ K takvi da je f (xm ) = minx∈K f (x) i f (xM ) = maxx∈K f (x). A ⊆ X. Ako je u teoremu 4. Tada ∃y ∈ R tako da je (x. Dokaz: Prema teoremu 4. Dokaz: Slijedi it teorema 4. maksimum i sve vrijednosti izmedu. x ∈ K} je kompaktan u R. Teorem 4.

. . . Za podskup A metriˇckog prostora X kaˇzemo da je nepovezan ako postoje neprazni otvoreni podskupovi U. −1 ≤ y ≤ 1} ⊆ R2 . yi ] ⊆ U. . postoji konaˇcno mnogo toˇcaka x0 = y0 . V ⊆ X takvi da je A ∩ U 6= ∅. Za podskup A metriˇckog prostor X kaˇzemo da je putevima povezan ako se svake dvije toˇcke x0 . sin x1 ). Dokaz: Neka je A putevima povezan. . A je povezan skup iako se. . Neka je A = {(x. y 1 P’ P 0 1 x -1 Teorem 4. . Stoviˇ se. vrijedi slijede´ca karakterizacija: Otvoren skup U ⊆ Rn je povezan ako i samo ako za svake dvije toˇcke x0 . x1 ∈ U. y).8. . . A ∩ V 6= ∅. naprimjer. LIMES FUNKCIJE I NEPREKIDNOST FUNKCIJE Povezanost Definicija 4. ˇ Otvoren skup u Rn je povezan ako i samo ako je putovima povezan. V ⊆ X takvi da je A∩U 6= ∅.5. yk = x1 u U takvih da svi segmenti [yi−1 . A ⊆ U ∪ V i (U ∩ V ) ∩ A = ∅. Za podskup A metriˇckog prostora X kaˇzemo da je povezan ako nije nepovezan.4. toˇcke P = (1. postoji neprekidno preslikavanje ϕ : [0. tj. 1]) ⊆ A. k. 1) ne mogu spojiti putem unutar A. i = 1. x1 ∈ A mogu spojiti putem. Funkciju ϕ nazivamo staza ili put medu toˇckama x0 i x1 . A ∩ V 6= ∅. yi ] := (1 − t)yi−1 + tyi : 0 ≤ t ≤ 1 leˇze u U.4 4. Definicija 4. tj. y1 .8. [yi−1 . postoje otvoreni skupovi U.60 4. 1] → X takvo da je ϕ(0) = x0 .tj. Pretpostavimo da je A nepovezan. ϕ(1) = x1 i ϕ([0. Primjer 4. 0 < x ≤ 1} ∪ {(0. Putevima povezan skup u metriˇckom prostoru je povezan. sin 1) i P ′ = (0.

Dakle. ˇsto nije istina. C i D nisu prazni zbog 0 ∈ C i 1 ∈ D. ˇsto znaˇci da je A povezan. zbog otvorenosti od V . D ⊂ [0. Zbog zatvorenosti (kompakk→∞ tnosti) od A i neprekidnosti funkcije ϕ vrijedi t ∈ [0. 1] = (R \ (C ∪ D)) ∩ [0. POVEZANOST A ⊆ U ∪V i (U ∩V )∩A = ∅. ∀k ∈ N. Neka je (tk )k∈N niz u C i neka je t = lim tk . Jasno. Uzmimo x ∈ A∩U i y ∈ A∩V . 1]. To bi po definiciji 4. Takoder je C ∩ D = ϕ−1 (U) ∩ ϕ−1 (V ) = ϕ−1 (U ∩ V ) = ϕ−1 (∅) = ∅. 1] nije povezan skup. 1]. Dakle. takva da je ϕ(0) = x. Takoder je (R \ C) ∪ (R \ D) = R \ (C ∩ D) = R \ ∅ = R ⊇ [0. Po pretpostavci postoji put ϕ : [0. i U ∩ V ∩ A = ∅. te je C. 1] → A. ˇsto je kontradikcija s ϕ(tk ) ∈ U. Oznaˇcimo C = ϕ−1 (U) i D = ϕ−1 (V ).61 4. ϕ(1) = y i ϕ neprekidna. 1] ⊆ C ∪ D.4. 1] i ϕ(t) = lim ϕ(tk ) ∈ k→∞ A ⊆ U ∪ V . vrijedi ϕ(t) ∈ U. C je zatvoren skup u R. Za otvorene skupove R \ C i R \ D. Analogno se dobije da je D zatvoren u R. zbog [0. 1] = ∅.4 znaˇcilo da [0. pretpostavka da A nije povezan vodi na kontradikciju. . Nadalje. jer bi u suprotnom sluˇcaju. bilo ϕ(tk ) ∈ V za gotovo sve k ∈ N. vrijedi (R \ C) ∩ (R \ D) ∩ [0.

LIMES FUNKCIJE I NEPREKIDNOST FUNKCIJE .62 4.

Neka su (X. diferencijabilna ili derivabilna u f (x) − f (c) toˇcki c ∈ I otvorenog intervala I ⊆ R. tj. ∀α. h→0 |||h||| lim 63 (5.1 Definicija derivacije Prisjetimo se da je funkcija f : I → R. postoji broj m ∈ R takav da je |f (c + h) − f (c) − mh| = 0. Tako za op´cenitiji sluˇcaj funkcije izmedu normiranih prostora imam slijede´cu definiciju. Kaˇzemo da je funkcija f : A → Y diferencijabilna ili derivabilna u toˇcki x0 ∈ X ako postoji ograniˇcen linearan operator T : X → Y takav da vrijedi kf (x0 + h) − f (x0 ) − T hk = 0. k ∈ R.2) . Definicija 5. ako postoji lim . Taj broj x→c x−c zovemo derivacija funkcije f u toˇcki c i piˇsemo f (x) − f (c) . ∀h ∈ R. h→0 |h| lim Uoˇcimo da je funkcija T : R → R definirana s T (h) = mh. linearan operator. x→c x−c f ′ (c) = lim (5.1) df (c). Joˇs se koriste oznake Df (c) ili dx Isto moˇzemo zapisati kao f (c + h) − f (c) − f ′ (c)h |f (c + h) − f (c) − f ′ (c)h| = lim = 0.5 Diferencijabilnost i derivacija 5. A ⊆ X. k · k) i (Y. h→0 h→0 h |h| lim tj. ∀h. ||| · |||) normirani prostori. T (αh + βk) = αT h + βT k.1. β ∈ R.

Tada je f ′ (x0 ) jedinstveno odredena funkcijom f . x0 + h ∈ A. bilo koji. . ∃δ > 0.2 Matriˇ cni zapis derivacija U ovoj toˇcci pokazujemo kako se linearan operator koji predstavlja derivaciju u toˇcki moˇze prikazati u paru kanonskih baza (e1 .64 5. . te neka je λ ∈ R po volji. . x0. dok lijeva ne ovisi o λ ili h.1 . dakle T1 = T2 . . .1. Odatle zakljuˇcujemo da vrijedi T1 e = T2 e. desna strana nejednakost teˇzi k 0.i = 1. Teorem 5. Ako postoji limes fj (x0 + λei ) − fj (x0 )k h→0 λ nazivamo ga j-tom parcijalnom derivacijom funkcije f u toˇcki x0 i oznaˇcavamo ∂f s ∂xji (x0 ). . Neka je A ⊆ Rn otvoren skup. Tada za h = λe vrijedi kT1 e − T2 ek = kT1 h − T2 hk khk kf (x0 + h) − f (x0 ) − T2 h − (f (x0 + h) − f (x0 ) − T1 h)k khk kf (x0 + h) − f (x0 ) − T1 hk kf (x0 + h) − f (x0 ) − T2 hk + .n )τ . (5. Definicija 5. Nas ´ce posebno interesirati sluˇcaj kada su X = Rn i Y = Rm euklidski prostori. em ).3) Tada piˇsemo T = f ′ (x0 ) i nazivamo ga derivacija funkcije f u toˇcki x0 . . ∀ε > 0. DIFERENCIJABILNOST I DERIVACIJA tj. Funkcija g(x) = f (x0 ) + T (x − x0 ) je medu afinim funkcijama najbolja aproksimacija funkcije f lokalno oko toˇcke x0 . lim . . . Dokaz: Pretpostavimo da postoje dva linearna operatora T1 i T2 koja zadovoljavaju (5. te neka je f : A → Rm derivabilna u x0 ∈ A. te neka je f : A → Rm i x0 ∈ A takvi da je f = (f1 . . . = 5.2). ∀e ∈ Rn . kek = 1. . Neka je e ∈ Rn . fn ) i x0 = (x0. ≤ khk khk Sada za λ → 0. . Napomena 5. gdje je (ei )j = δi. Neka je A ⊆ Rn otvoren skup. vrijedi (|||h||| < δ) ⇒ (kf (x0 + h) − f (x0 ) − T hk < ε).1. odnosno h → 0. .2. en ) i (e1 .j = 0 za i 6= j i δi. U tu svrhu uvodimo pojam parcijalne derivacije. . takav da ∀h ∈ X. kek = 1. .

y) = 3x2 y. y) = x2 . je derivacija f ′ : Rn → R line∂f ∂f τ aran funkcional. ∂x ∂f3 (x. y) = x4 y 2 . x4 y 2 )τ . MATRICNI 65 Teorem 5. ∂y Carl Gustav Jacob Jacobi ( Potsdam.4) nazivamo Jacobijeva1 matrica. . ∂y ∂f3 (x. (5.Berlin.4) f ′ (x) =   . y) = (x2 . y) = x3 y. tada f ima na O parcijalne derivacija ∂xji (x0 ). . Primjer 5. (x. . ∀h ∈ R . . i = 1. i) upravo ∂fj (x) = (ej |f ′(x)ei ) = eτj f ′ (x)ei . λ→0 λ Skalarnim mnoˇzenjem s ej dobijemo f ′ (x)ei = lim eτj f (x + λei ) − eτj f (x) fj (x + λei ) − fj (x) ∂fj = lim = (x).. . . ∂x ∂f1 (x. y) = x3 . ∂xi Prema definiciji derivacije (5. ∂fm (x) ∂x1 ∂fm (x) ∂x2 ··· ∂fm (x) ∂xn Matricu (5. f3 (x. O ⊆ Rn . y) = 4x3 y 2.. Neka je O ⊆ Rn otvoren skup i f : O → Rm derivabilna na O ∂f (tj. Ako oznaˇcimo funkciju ∇f = ( ∂x . h→0 λ→0 |||h||| |λ| odnosno f (x + λei ) − f (x) . 10. n and j = 1.2. .2.) njemaˇcki matematiˇcar . . y) = 2x4 y. x3 y. y) = 2x. f2 (x.1. . Dokaz: Primijetimo da je element matrice f ′ (x) na mjestu (j. . . Nadimo f ′ (x. ∂y ∂f2 (x. onda imamo i i ′ n f (x0 )h = (∇f (x0 )|h). m. . . Matrica operatora f ′ (x0 ) u paru kanonskih baza ima oblik   ∂f1 ∂f1 ∂f1 (x) (x) · · · (x) ∂x1 ∂x2 ∂xn   . . Rjeˇ senje: Imamo f1 (x.ˇ ZAPIS DERIVACIJA 5. y)τ ∈ R2 .. y) za funkciju f : R2 → R3 zadanu s f (x. . ∂x ∂f2 (x. veljaˇce 1851. u svakoj toˇcki skupa O). ∂x ) . 1 ∂f1 (x. λ→0 λ→0 λ λ ∂xi eτj f ′ (x)ei = lim Za funkciju f : O → R. .2) za h = λei imamo kf (x + h) − f (x) − T hk kf (x + λei ) − f (x) − λf ′ (x)ei k lim = lim = 0. prosinac 1804. 18. y) = 0. .

y. za i = 1. z) za funkciju f : R3 → R zadanu s f (x. Neka je O ⊆ Rn otvoren skup i funkcije f. . z) = − 2 ∂x z ∂y z ∂z z i sin y x cos y x sin y τ . n i j = 1. g : O → Rm derivabilne u x0 ∈ O. Dokaz: Iz definicije parcijalnih derivacija je jasno da za njih vrijede ista pravila deriviranja kao i za funkcije iz R u R. DIFERENCIJABILNOST I DERIVACIJA Jacobijeva matrica je   2x 0 x3  . . ∂xi ∂xi ∂xi a za m = 1 joˇs vrijedi ∂(f g)j ∂(fj gj ) ∂fj ∂gj (x0 ) = (x0 ) = (x0 )g(x0 ) + f (x0 ) (x0 ). y.66 5. .− 2 ) . (iii) za m = 1. ∂xi ∂xi ∂xi ∂xi odakle slijedi tvrdnja. z) = x sin y . (x. (x.3. . Vrijedi: (i) funkcija f + g derivabilna u x0 i (f + g)′(x0 ) = f ′ (x0 ) + g ′ (x0 ). z Rjeˇ senje: Imamo sin y ∂f x cos y ∂f x sin y ∂f (x. y.2. y. ∇f (x. (ii) funkcija λf derivabilna u x0 i (λf )′ (x0 ) = λf ′ (x0 ). m vrijedi ∂(f + g)j ∂(fj + gj ) ∂fj ∂gj (x0 ) = (x0 ) = (x0 ) + (x0 ). z z z Derivacija i algebarska struktura skupa funkcija s O ⊆ Rn u Rm uskladeni su kao u sluˇcaju diferencijabilnih funkcija na R. y) =  3x2 y 3 2 4x y 2x4 y Primjer 5. ∂xi ∂xi ∂xi ∂xi ∂(λf )j ∂λfj ∂fj (x0 ) = (x0 ) = λ (x0 ). . z) = . f g je derivabilna u x0 i (f g)′(x0 ) = f ′ (x0 )g(x0 )+f (x0 )g ′ (x0 ). z) = ( Teorem 5. z) = . (x. y. y. y. . tj. z)τ ∈ R3 . . f ′ (x. . Nadimo ∇f (x. . .

Dokaz: U definiciji derivabilnosti (5.3 67 Neprekidnost diferencijabilnih funkcija Za funkciju f : I → R. 0) − f (0. za svaki x0 ∈ O postoje konstante M > 0 i δ > 0 da za x ∈ O.2 da derivabilna funkcija ima parcijalne derivacije. kx − x0 k < δ povlaˇci kf (x) − f (x0 )k ≤ Mkx − x0 k (Lipschitz1 neprekidnost u toˇcci). 0) i f (0. h = x−x0 i dobijemo δ > 0 takav da (kx−x0 k < δ) ⇒ (kf (x)−f (x0 )−f ′ (x0 )(x−x0 )k < kx−x0 k). pa za x → 0 vrijednosti od f (x. 2. S druge strane ∂f f (h. 5. y) 6= +y 2 (0. ˇ po propoziciji 5. listopad 1903). Neka je funkcija f : O → Rm derivabilna na otvorenom ˇ skupu O ⊆ Rn . Tada je f neprekidna na O.3.4 Diferencijabilnost Pokazali smo u teoremu 5. Bonn. 0). 7.1. op´cenito. ne vrijedi. Stoviˇ se.1. y) = x2xy za (x. Odatle imamo kf (x) − f (x0 )k ≤ kf ′ (x0 )(x − x0 )k + kx − x0 k ≤ (kf ′ (x0 )k + 1) + kx − x0 k. x→c x→c x→c x−c lim f (x) = lim x→c Propozicija 5. Kao takva. po pravcu y = λx imamo λx2 λ f (x. Primjer 5. M = kf ′ (x0 )k + 1 je traˇzena Lipschitzova konstanta.5. tj. 14. 0). 0) (0. iz jednakosti f (x) = f (x) − f (c) (x − c) + f (c) x−c slijedi f (x) − f (c) lim (x − c) + lim f (c) = f ′ (c) · 0 + f (c) = f (c). Naime.3. λx) = = . svibanj 1832. je lako pokazati da je neprekidna u svakoj toˇcki c ∈ I u kojoj je derivabilna. funkcija f nije diferencijabilna u (0. limes funkcije f u 0 ne postoji. λx) teˇze 2 2 (1 + λ )x 1 + λ2 λ prema 1+λ sto ovisi o λ. 0) = 0 nije neprekidna u (0. I ⊆ R otvoren skup. Obrat. NEPREKIDNOST DIFERENCIJABILNIH FUNKCIJA 5. Naime. njemaˇcki matematiˇcar . Dakle. 0) = lim = lim h→0 h→0 ∂x h 1 h·0 h2 −0 =0 h Rudolf Otto Sigismund Lipschitz (Knigsberg. Funkcija f : R2 → R definirana s f (x.3) stavimo ε = 1.

x. DIFERENCIJABILNOST I DERIVACIJA i ∂f f (0. . x. . . tj. . . postoje obije parcijalne derivacije u (0. . t. . Neka je O ⊆ Rn otvoren skup i funkcija f : O → Rm . n). postojanje parcijalnih derivacija u nekoj toˇcci nije dovoljno za derivabilnost funkcije u toj toˇcci. n 1 Pokaˇzimo da vrijedi kf (x + h) − f (x) − Ghk = 0. ∂x ∂x i i i=1 ˇsto daje n kf (x + h) − f (x) − Ghk X ∂f ∂f |hi | ≤ (k (di (x. po Lagrangeovom teoremu srednje vrijednosti za funkcije jedne varijable (vidi teorem 5. h) = x (i = 1 . . xn ) ∈ O. Neka ∂f ∂f je x = (x1 . . n) i neprekidnosti parcijalnih derivacija h→0 u toˇcki x slijedi (5. . Teorem 5. n) i ∂xi neka su one neprekidne funkcije na O. . 0). xi+1 + hi+1 . ci . x. h)) − (x))hi ). h)) − (x)k. h) − f (0. . . . . . h) = (x1 . hn ) ∈ Rn i G = [ ∂x (x). . Dakle. . . . . h)) − (x)k ≤ khk ∂x ∂x khk i i i=1 n X i=1 (k ∂f ∂f (di (x. ∂xi ∂xi Zbog lim di (x. Neka ∂f f ima u svakoj toˇcci skupa O sve parcijalne derivacije (i = 1. x. ∂xi i=1 i=1 gdje su ci izmedu xi i xi + hi (i = 1. .68 5. ci . Odatle slijedi n X ∂f ∂f f (x + h) − f (x) − Gh = (( (di (x. h = (h1 . Tada je f derivabilna na O.7 na str. . .5). Dokaz: Dovoljno je dokazati sluˇcaj m = 1. xn + hn ) (i = 1 . . h)) = (di (ci . . ci . . h→0 khk lim (5. h tj. . . 0) = lim = lim h→0 h→0 ∂y h 0·h h2 −0 = 0. . . 71) imamo n n X X ∂f f (x+h)−f (x) = (f (di (xi +hi . h))−f (di (xi .4. xi−1 . ∂x (x)]. h)hi . . . za funkciju f : O → R. n). 0) (0. .5) Uz oznaku di (t. ci .

khk 2N . normu operatora g ′ (f (x0 )).1 treba provjeriti da vrijedi k(g ◦ f )(x0 + h) − (g ◦ f )(x0 ) − g ′(f (x0 ))f ′ (x0 )hk = 0. Tada je kompozicija g ◦ f derivabilna u x0 i vrijedi (g ◦ f )(x0 ) = g ′ (f (x0 ))f ′ (x0 ). f (O) ⊆ U.5.5. Neka je U ⊆ Rm otvoren skup.5 69 Lanˇ cano pravilo Slijede´ci teorem je poop´cenje teorema o derivaciji kompozicije funkcija u R. LANCANO PRAVILO 5.ˇ 5. i funkcija g : U → Rp diferencijabilna u y0 = f (x0 ) ∈ U. Teorem 5. zbog neprekidnosti i derivabilnosti funkcija f i g. khk ≤ 1}. vrijedi kg ′(f (x0 ))yk ≤ Nkyk. khk 2 Za N = kg ′ (f (x0 ))k = sup{kg ′(f (x0 ))hk. Nadalje (∃δ3 > 0)(khk < δ3 ) ⇒ ( kf (x0 + h) − f (x0 ) − f ′ (x0 )k ε < ). (5. } imamo M (khk < δ2 ) ⇒ kg(f (x0 + h)) − g(f (x0 )) − g ′ (f (x0 ))[f (x0 + h) − f (x0 )]k ε < . Za po volji zadani ε > 0. h→0 khk lim Ocijenimo brojnik k(g ◦ f )(x0 + h) − (g ◦ f )(x0 ) − g ′ (f (x0 ))f ′ (x0 )hk ≤ kg(f (x0 + h)) − g(f (x0 )) − g ′(f (x0 ))[f (x0 + h) − f (x0 )]k+ +kg ′ (f (x0 ))[f (x0 + h) − f (x0 ) − f ′ (x0 )h]k. vrijedi: (∃δ0 > 0)(∃M > 0)(khk < δ0 ) ⇒ (kf (x0 + h) − f (x0 )k < Mkhk) (∃δ1 > 0)(kf (x0 + h) − f (x0 )k < δ1 ) ⇒ ε (kg(f (x0 +h))−g(f (x0 ))−g ′ (f (x0 ))[f (x0 +h)−f (x0 )]k < kf (x0 +h)−f (x0 )k) 2M δ1 Sada za δ2 = min{δ0 . Neka je O ⊆ Rn otvoren skup i funkcija f : O → Rm diferencijabilna u x0 ∈ O. ∀y ∈ Rm .6) Dokaz: Prema definiciji 5.

n. Ako je h(t) = f (γ(t)). r sin ϕ) onda je ∂h ∂f ∂f (r. ∂r ∂x ∂y ∂h ∂f ∂f (r.4. . ϕ) = − (r cos ϕ. . γ(t) = v0 +te. . . u toˇcki v0 . . ∂xi ∂y ∂x k i k=1 (5. . i ∂x 6= 0. Neka je f : R2 → R i neka su (r. . Neka su f : R → R i F : R2 → R derivabilne funkcije. f (x)) ′ ∂F ∂x vrijedi F (x. f (x)) = 0. . ϕ) = (r cos ϕ. khk 2 2 Matriˇcni zapis lanˇcanog pravila za funkciju h = g ◦ f ima oblik   ∂g1   ∂f1 ∂g1 ∂f1 (f (x)) · · · (f (x)) (x) · · · (x) ∂y1 ∂ym ∂x1 ∂xn    . a to nazivamo derivacija funkcije f u smijeru vektora e. Tada je f (x) = − . Primjer 5. khk khk 2 Sada za δ = min{δ2.8) Ako je h(r. ∂F (x. . ∂gp ∂gp ∂fm ∂fm (x) · · · ∂xn (x) (f (x)) · · · ∂ym (f (x)) ∂x1 ∂y1 ili po parcijalnim derivacijama m X ∂hj ∂gj ∂fk (x) = (f (x)) (x). ∂ϕ ∂x ∂y Primjer 5. . te neka ∂F (x. dobijemo h′ (t) = f ′ (v0 + te)e = (∇f (v0 + te)|e).. Ako je γ parametrizacija pravca u Rn . r sin ϕ)r sin ϕ + (r cos ϕ. r sin ϕ) cos ϕ + (r cos ϕ. Posebno. tada je h′ (t) = f ′ (γ(t))γ ′ (t) = ∇f (γ(t)) · γ ′ (t).. j = 1.. DIFERENCIJABILNOST I DERIVACIJA Sada za khk < δ3 imamo kf (x0 + h) − f (x0 ) − f ′ (x0 )hk ε kg ′(f (x0 ))[f (x0 + h) − f (x0 ) − f ′ (x0 )h]k ≤N < . gdje su v0 . r sin ϕ)r cos ϕ. ϕ) = f (r cos ϕ. .6. za t = 0 je h′ (0) = (∇f (v0 )|e). h′ (x) =     . Neka je γ : [0.. (i = 1. δ3} imamo k(g ◦ f )(x0 + h) − (g ◦ f )(x0 ) − g ′ (f (x0 ))f ′ (x0 )hk ε ε < + = ε. f (x)) ∂y Rjeˇ senje: . p). tj. e ∈ Rn . . 1] → Rn diferencijabilna parametrizacija krivulje. (5. r sin ϕ) sin ϕ.5. . y = r sin ϕ. te neka je f : Rn → R derivabilna funkcija.70 5. . ∀x. x = r cos ϕ. ϕ) polarne koordinate zadane relacijama p r = x2 + y 2 .7) Primjer 5.

b] diferencijabilna na otvorenom intervalu ha. odakle slijedi f (b) − f (a) = f ′ (c)(b − a). b ∈ I. ˇsto daje f ′ (cM ) = lim ≥ 0. vrijedi f ′ (cM ) = 0. bi. a takoder je g(a) = g(b) = 0. 8. Tada ∃ c ∈ ha. 1 Michel Rolle (Ambert. bi takav da je f (b) − f (a) = f ′ (c)(b − a).6 71 Teoremi srednje vrijednosti Osnovni teorem srednje vrijednosti za realne funkcije jedne realne varijable je slijede´ci rezultat. a < b i f : [a. Funkcija g je neprekidna na [a.6. Tada ∃ c ∈ ha. b]. diferencijabilne na otvorenom intervalu I ⊆ R i neka su a. a < b. Tada za h > 0 vrijedi ≤ 0. i neka je to toˇcka maksif (cM + h) − f (cM ) muma cM . U suprotnom sluˇcaju je barem jedna toˇcka u ha. sijeˇcanj 1736. bi takav da je g ′(c) = 0. pa imamo h f (cM + h) − f (cM ) ≤ 0. travanj 1652.) francuski matematiˇcar 2 Joseph Louis Lagrange [Giuseppe Lodovico Lagrangia] (Turin [Sardinija] 25. Za realnu funkciju realne varijable vrijedi Lagrangeov teorem srednje vrijednosti.8 (Cauchy). b] diferencijabilna na otvorenom intervalu ha. bi takav da je (f (b) − f (a))g ′(c) = (g(b) − g(a))f ′(c). Tada je f ′ (c) = 0 za svaku toˇcku c ∈ [a. te neka je f (a) = f (b) = 0.– Paris. bi. b ∈ I. Isto tako. a < b i f : [a. za h < 0 vrijedi f ′ (cM ) = limh→0+ h f (cM + h) − f (cM ) f (cM + h) − f (cM ) ≥ 0. b] minimum i maksimum u toˇckama cm i cM .6 (Rolle1 ). 21. Ako su obije toˇcke na rubovima segmenta. Sada ´cemo dokazati tzv. b] → R neprekidna na segmentu [a. talijansko-francuski matematiˇcar . Teorem 5. h→0− h h Dakle. b] → R neprekidna na segmentu [a. Neka su f. bi takav da je f ′ (c) = 0. Teorem 5. – Paris. TEOREMI SREDNJE VRIJEDNOSTI 5. tj. Teorem 5.7 (Lagrange2 ).5. bi b−a (a) ′ i g (x) = f ′ (x) − f (b)−f . ∀x ∈ ha. Neka su a. b−a Iz teorema 5. studeni 1719. onda je f konstantna funkcija. travanj 1813. Tada ∃ c ∈ ha. bi i neka . Dokaz: Neka je funkcija g : I → R zadana s g(x) = f (x) − f (a) − f (b)−f (a) (x − a). g : I → R. 10.6 imamo c ∈ ha. bi. Dokaz: Zbog neprekidnosti f poprima na [a. . Cauchyjev poop´ceni teorem srednje vrijednosti za dvije diferencijabilne funkcije. b ∈ I. Neka su a. b]. diferencijabilna na ha.

y] takva da je f (x) − f (y) = f ′ (c)(x − y) = (∇f (c)|x − y). neka postoje funkcije za sve i. ∀x ∈ I. Tada njih nazi∂xi ∂xj vamo parcijalnim derivacijama 2. Ako je f ′ = 0 na O. i za svaki [x. j = 1.7. ∂xi ∂xj . Slijedi poop´cenje Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti za funkcije viˇse varijabli. j = 1. (5.7 Parcijalne derivacije viˇseg reda i Taylorov teorem srednje vrijednosti Definicija 5. y ∈ O za koje je segment [x. j = 1. pa h zadovoljava sve uvjete Rolleovog teorema. ∃ c ∈ ha. . tj. Funkcija h je diferencijabilna na I i h′ (x) = (f (b) − f (a))g ′(x) − f ′ (x)(g(b) − g(a)). Neka na ∂f O postoje za sve j = 1. 1] → R formulom h(t) = f ((1−t)x+ty). y] = {λx + (1 − λ)y. ∂xi   ∂ ∂f tj. Rjeˇ senje: Za svaku komponentnu funkciju fj : O → R. Primjer 5. . Za svake dvije toˇcke x. n i neka one imaju sve parcijalne derivacije. . bi takva da je 0 = h′ (c) = (f (b)−f (a))g ′ (c)−f ′ (c)(g(b)−g(a)). . . pokaˇzite da je f konstantna funkcija na O.9) Dokaz: Definirajmo funkciju h : [0. . . .9 (Lagrange). y] ⊂ O postoji cj ∈ [x. . . Neka je O ⊆ Rn otvoren skup i funkcija f : O → Rn derivabilna na O. pa je f konstantna na O. λ ∈ [0. . n. Teorem 5. 1i takva da je h′ (c)(1 − 0) = h(1) − h(0). 1]} ⊆ O postoji c ∈ [x. . . . . Neka je O ⊆ Rn otvoren skup i funkcija f : O → R. n.7 pa postoji toˇcka c ∈ h0. n. . Za funkciju h vrijedi teorem 5. y] takav da je fj (y)−fj (x) = f ′ (cj )(y−x) = 0. Neka je O ⊆ Rn otvoren skup i funkcija f : O → R derivabilna na O. ∀x ∈ I. . Tada je fj konstantna funkcija na O za sve j = 1. DIFERENCIJABILNOST I DERIVACIJA Dokaz: Neka je funkcija h : I → R zadana formulom h(x) = (f (b) − f (a))(g(x) − g(a)) − (f (x) − f (a))(g(b) − g(a)). f ′ ((1 − c)x + cy)(y − x) = f (y) − f (x).72 5. tj. Takoder je h(a) = h(b) = 0. 5. parcijalnim derivacijama funkcije ∂2f f i oznaˇcavamo s za sve i. n. . reda ili 2. .3. .

.Clairout3 ). Hesseova Tada je ∂xi ∂xj ∂xj ∂xi matrica H(x0 ) je simetriˇcna. y0 + k) − f (x0 . . ∂fm (x) ∂xn ∂x1 ··· ∂fm (x) ∂xn ∂xn nazivamo Hesseovom1 matricom funkcije f u toˇcki x. ∂xip+1 ∂xip · · · ∂xi1 ∂xp+1 ∂xip · · · ∂xi1 Matricu drugih parcijalnih derivacija funkcije f : O → R oblika  ∂2f  ∂2f (x) · · · (x) ∂x ∂x ∂x1 ∂xn  1 . 25.7. y0 )] = h→0 k→0 hk = lim lim ∆(h. y0 ) − ∂f (x0 . y0 ) = lim lim − lim = k→0 h→0 h k→0 k k 1 = lim lim [f (x0 + h. Neka je (x0 . H(x) =   . – Mnchen. y0 + k) − f (x0 + h. . . .. Berlin. j = 1. . Dokaz: Zbog jednostavnosti. 22. 3.) francuski matematiˇcar . dovoljno je provjeriti samo za n = 2. Paris.1  . ∂2f ∂2f (x0 ) = (x0 ) za sve i. . svibanj 1713. Dakle. te neka su cija f : O → R takva da postoje ∂xi ∂xj neprekidne u toˇcki x0 ∈ O. k). PARCIJALNE DERIVACIJE I TAYLOROV TEOREM 73 Na ovaj naˇcin moˇzemo za bilo koji p ∈ N rekurzivno definirati p + 1parcijalnu derivaciju kao   ∂ p+1 f ∂ ∂pf = . k→0 h→0 ∂y∂x 1 Ludwig Otto Hesse ( Knigsberg. 30. . y0 + k) − f (x0 + h. Neka je O ⊆ Rn otvoren skup i funk∂2f za sve i. y0 ) ∈ O ⊆ R2 . k). y0 + k) + f (x0 . 17. travanj 1811. 4.5. y0) = lim h→0 ∂x∂y ∂f (x0 ∂y + h. . svibanj 1765. y0 ) − f (x0 . sijeˇcanj 1843. Iz definicije slijedi ∂2f (x0 . y0 ) f (x0 . j = 1. y0 ) ∂y h =   1 f (x0 + h. n.10 (Schwarz2 . y0 ) = lim lim ∆(h. h→0 k→0 Analogno se pokazuje ∂2f (x0 . kolovoz 1874. .) njemaˇcki matematiˇcar 2 Karl Hermann Amandus Schwarz (Hermsdorf. Teorem 5. studeni 1921.) njemaˇcki matematiˇcar 3 Alexis Claude de Clairaut (Paris. n.

y0 + k) − f (x. h k (c′h .y0 ) ∂x∂y ∂x∂y lim ′ . dk ) = (c . y0 ) i ψ(y) = f (x0 + h. k) = h→0 ∂2f (ch . k ∂x ∂x ∂y∂x ∆(h.0) ∂x∂y lim ∂2f ′ ′ ∂2f (c .k)→(0. y0 + k) − (x.y0 ) ∂y∂x ∂y∂x i lim (h. dk ) = (h. dk ) = (x0 . tako da vrijedi 1 1 [ϕ(x0 + h) − ϕ(x0 )] = ϕ′ (ch ) = hk k   1 ∂f ∂f ∂2f (ch .dk )→(x0 .k)→(0. lim dk = lim d′k = y0 neprekidnosti drugih h→0 h→0 parcijalnih derivacija imamo lim (h. y0 ). k) = ∂2f ′ ′ (ch . ∂x ∂x ∂y ∂x Iz Lagrangeovog teorema srednje vrijednosti za funkcije ϕ i ψ vidimo da postoje ch . y).74 5. y0 ) (ch . dk ) − (x0 .k)→(0. k) = Analogno dobijemo 1 1 [ψ(y0 + k) − ψ(y0 )] = ψ ′ (d′k ) = hk h   ∂f ∂2f ′ ′ 1 ∂f ′ ′ (x0 + h. dk ) = (h. y). y) − f (x0 . one su klase C (1) (O) i vrijedi ϕ′ (x) = ∂f ∂f ∂f ∂f (x. y0 ) = (ch .0) ∂y∂x lim ∂2f ∂2f = lim (ch . dk ). DIFERENCIJABILNOST I DERIVACIJA Definirajmo funkcije ϕ(x) = f (x. te dk . Prema pretpostavci. y0 ) i ψ ′ (y) = (x0 + h. d′k izmedu y0 i y0 + k. c′h izmedu x0 i x0 + h. k) = Sada zbog lim ch = lim c′h = x0 . y) − (x0 .0) k→0 ∆(h.k)→(0. h ∂y ∂y ∂x∂y h k ∆(h.dk )→(x0 .0) = ∆(h. d ) = (x0 . d ). y0 + k) − (ch .

0) (x. y) = . Definicija 5. y) 6= (0. 0) (x. y) = . 0) 0−0 (0. (x. y) = (0. h Razlog ˇsto su u nuli druge parcijalne derivacije razliˇcite je ˇsto nisu neprekidne ∂2f ∂2f u nuli. (x2 + y 2)2  ∂x 0 . Neka je f : R2 → R zadana s   xy(x2 − y 2 ) . O ⊆ Rn otvoren skup. 0) ne postoji. 0) Pokaˇzite da postoje ∂2f ∂2f (0. (x. 0) = lim h→0 ∂x∂y − k ∂f (h. 0) ∂2f (0. 0) − f (0. 0) ∂y = lim h→0 −0 = −1.4. . Za funkciju funkciju f : O → Rm . y) = (0. k→0 k→0 ∂y k k Takoder je   y(x4 + 4x2 y 2 − y 4 ) ∂f . y) = (0. 0) = 1 za h 6= 0 i (0. ali su one razliˇcite. k) = 0 ∂x∂y ∂x∂y za k 6= 0.5. (x2 + y 2)2  ∂y 0 . (x. y) 6= (0. ∂x∂y ∂y∂x Rjeˇ senje: Po definiciji je ∂f f (h. pa limes u (0. Moˇze se izraˇcunati da je (h. k) ∂x ∂2f (0. 0) 0−0 ∂f (0. 0) f (x. kaˇzemo da je klase C (r) (O) ako na O njene komponentne funkcije imaju neprekidne sve parcijalne derivacije r-tog reda. 0) = lim = lim = 0.7.8. 0). (x. 0) = lim = lim = 0. x2 + y 2  0 . 0) i (0. (x. y) = . 0) = lim k→0 ∂y∂x ∂f (0. (x. k) − f (0. y) 6= (0. k h5 h4 −0 = 1. h→0 h→0 ∂x h h f (0. PARCIJALNE DERIVACIJE I TAYLOROV TEOREM 75 Primjer 5. 0) Sada je   x(x4 − 4x2 y 2 − y 4 ) ∂f . 0) ∂x − h = lim −k 5 k4 k→0 ∂f (0. 0) ∂y ∂f (0.

30. 18. k=0 k! 1 Brook Taylor (Edmonton.8) zakljuˇcujemo da ∃cx F ′ (cx ) F (x) − F (c) strogo izmedu c i x takav da vrijedi ′ = . n! Iz Cauchyjevog teorema srednje vrijednosti (teorem 5. x 6= c. Definicija 5. G : I → R formulama n X f (k) (t) F (t) = f (t) + (x − t)k . definirajmo funkcije F. Neka je funkcija f ∈ C ∞ (hc − r. studeni 1731. ima derivaciju n + 1-vog reda na I i neka je c ∈ I. G (cx ) G(x) − G(c) G(x) − G(c) .11) zovemo Taylorov red funkcije f oko toˇcke c. c + ri).11 (Taylor1 ). DIFERENCIJABILNOST I DERIVACIJA Teorem 5.5.10). Red ∞ X f (n) (c) n=0 n! (x − c)n (5.– London. ˇsto zbog To povlaˇci da je F (x) = F (c) + F ′ (cx ) G′ (cx ) = F (x) = f (x). G(t) = (x − t)n+1 k! k=1 Funkcije F i G su derivabilne na I i vrijedi  n  (k+1) X f (k) (t) f (t) k k−1 ′ ′ (x − t) − (x − t) = F (t) = f (t) + k! (k − 1)! k=1 f (n+1) (t) (x − t)n i G′ (t) = −(n + 1)(x − t)n . Neka je I ⊆ R otvoren interval.10) Dokaz: Za ˇcvrsto x ∈ I. (n + 1)! (5. ∃cx izmedu c i x.) engleski matematiˇcar . Taylorovi polinomi Tn (x) = Pn f (k) (c) (x − c)k su parcijalne sume Taylorovog reda. F (c) = f (c) + n X f (k) (c) k=1 = k! (x − c)k .76 5. neka f : I → R. i F ′ (cx ) G(x) − G(c) = G′ (cx ) f (n+1) (cx ) −(x − c)n+1 f (n+1) (cx ) (x − cx )n = (x − c)n+1 n n! −(n + 1)(x − cx ) (n + 1)! daje (5. tako da je f (x) = f (c) + n X f (k) (c) k=1 k! (x − c)k + f (n+1) (cx ) (x − c)n+1 . Tada ∀x ∈ I. kolovoz 1685.

Dakle. Navodimo poop´cenje Taylorovog teorema srednje vrijednosti za funkcije viˇse varijabli. a funkcija oˇcito nije takva. y] tako da vrijedi r X X 1 f (y) = f (x) + k! 1≤i .. ∀x ∈ I ′ . Rjeˇ senje: Vrijedi |f (x) − Tn (x)| = |f (n+1) (cx )| (M|x − c|)n+1 n→∞ |x − c|n+1 ≤ C −→ 0.12) (x − c)n .i k=1 1 X 1 (r + 1)! 1≤i . Rjeˇ senje: Vrijedi f (0) = 0.(5. Zbog x.77 5. za x 6= 0 Zadatak 5.  2 − x12 . Teorem 5.9. za x 6= 0 ′ 3e x Pomo´cu prve derivacije f (x) = se vidi da f ima 0 . y ∈ O takve da je [x. To slijedi iz lim P x→0 x za svaki polinom P . Neka je I ⊆ R otvoreni interval. Tada postoji c ∈ [x.. PARCIJALNE DERIVACIJE I TAYLOROV TEOREM Primjer 5.7.   1 − 12 (n) e x = 0. Taylorov red svugdje konvergira k 0.13) ∂x · · · ∂x i i 1 r+1 ≤n Dokaz: Neka je funkcija ϕ : R → Rn zadana s ϕ(t) = x + t(y − x).. t ∈ R. y] ⊆ O. f (x) = ∞ X f (n) (c) n=0 n! (5... Neka je O ⊆ Rn otvoren skup i funkcija f : O → R klase C (r+1) (O). C > 0 i M > 0 takvi da je |f (n) (x)| ≤ CM n . za x = 0 njen Taylorov red oko 0 ne konvergira k funkciji.1. Upravo su toga oblika i limesi pomo´cu kojih se raˇcuna derivacija f (n) (0). te vrijedi . c + δi ∩ I. onda red (5. ali 0 . c ∈ I i f : I → R klase C ∞ (I). Ako postoje δ > 0..11) konvergira k f (x). Neka su x. ∀n ∈ N. za x = 0 u toˇcki 0 strogi lokalni minimum (nacrtaj graf). tj. pa je funkcija g = f ◦ ϕ klase C (r+1) (I). y ∈ O i otvorenosti skupa O postoji otvoreni interval I ⊂ R takav da je [0. Funkcija f (x) = je klase C (∞) (R). ∀n ∈ N.i 1 r+1 k ∂k f (x)(yi1 − xi1 ) · · · (yik − xik )+ ∂xi1 · · · ∂xik ≤n ∂ r+1 f (c)(yi1 − xi1 ) · · · (yir+1 − xir+1 ). ∀x ∈ I ′ = hc − δ.. 1] ⊂ I i ϕ(I) ⊆ O..12 (Taylor). (n + 1)! (n + 1)!  1 e− x2 .

14) dobijemo (5. 0) = 0 ∂y ∂2f (0. Izraˇcunati Taylorovu formulu reda 2 funkcije f (x... y) = − sin(x + 2y) ∂x ∂f (x.15) ∂xi1 · · · ∂xik 1≤i . y) = −4 cos(x + 2y) ∂y 2 ∂2f (x.11 na funkciju g na segmentu [0.10. f (x. t ∈ [0. Primijenimo li Taylorov teorem 5.l≤n X Na taj naˇcin dobijemo za sve k = 1.. (5. y) = cos(x+ 2y) u toˇcki (0. 0) = −1 ∂x2 ∂2f (0. 1]. r + 1 derivacije funkcije g oblika X ∂k f g (k) (t) = (ϕ(t))(yi1 − xi1 ) · · · (yik − xik ).. y) = 1 − 21 x2 − 2xy − 2y 2 + R2 . 0). Imamo: f (0. . ∂f (0. 0) = 0 ∂x ∂f (0. 0) = 1 ∂f (x. za g = f ◦ ϕ. .7) imamo n X ∂f ′ ′ g (t) = (f ◦ ϕ) (t) = (ϕ(t))(yk − xk ). . 1] ⊂ I dobijemo c ∈ h0. Primjer 5. y) = − cos(x + 2y) ∂x2 ∂2f (x. 1i takav da je r X g (k) (0) g (r+1) (c) g(1) = g(0) + + . ∂xk k=1 Za drugu derivaciju imamo (2) g (t) = n  X ∂f k=1 ∂xk (ϕ(t)) ′ (yk − xk ) = ! n n X X ∂2f (ϕ(t))(yl − xl ) (yk − xk ) = = ∂x l ∂xk k=1 l=1 = ∂2f (ϕ(t))(yl − xl )(yk − xk ). (5.78 5.15) u (5. 0) = −2 ∂x∂y .13). DIFERENCIJABILNOST I DERIVACIJA g(0) = f (x) i g(1) = f (y). ∂xl ∂xk 1≤k. y) = −2 cos(x + 2y) ∂x∂y ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ ⇒ Dakle. y) = −2 sin(x + 2y) ∂y ∂2f (x. . 0) = −4 ∂y 2 ∂2f (0.14) k! (n + 1)! k=1 Izraˇcunajmo g (k) (t).i ≤n 1 k Sada uvrˇstavanjem (5. Iz lanˇcanog pravila (5.

. . bn )τ ∈ Rn i f = (f1 .. xn ) = b1 . . . . determinanta Jacobijeve matrice . xn )τ . Ovdje ulogu determinate sustava lokalno oko toˇcke x ima jacobijan funkcije f u toki x. . . .8. .8 79 Teorem o inverznoj i implicitno zadanoj funkciji Iz linearne algebre znamo da sustav od n linearnih jednadˇzbi s n nepoznanica oblika a11 x1 + · · · + a1n xn = b1 . gdje je x = (x1 . . . . . xn ) = bn ili f (x) = b. fn )τ . . . . . Isto pitanje o rjeˇsivosti ima smisla i u sluˇcaju sustava od n nelinearnih jednadˇzbi s n nepoznanica oblika f1 (x1 . an1 x1 + · · · + ann xn = bn ili Ax = b ima jedinstveno rjeˇsenje ako i samo ako je matrica sustava A = [aij ] regularna. tj. tj. INVERZNA I IMPLICITNO ZADANA FUNKCIJA 5. . fn (x1 . b = (b1 . . . . det A 6= 0. ..5.

.

∂f .

1 (x) · · · ∂f1 (x) .

∂xn .

∂x1 .

.

.

. . Jf (x) = . ..

.

.. .

∂fn. .

∂f n .

.

khk (5. Nadalje. s derivacijom g ′(y) = f ′ (g(y))−1. Dokaz: Bez smanjenja op´cenitosti. moˇzemo pretpostaviti x0 = y0 = 0. Tada postoje otvorene okoline U ⊆ O od x0 i V od y0 = f (x0 ) takve da je f |U : U → V bijekcija.13 (o inverznoj funkciji).16) . inaˇce zamijenimo f s f ′ (0)−1 ◦ f (ˇsto je samo linearna promjena koordinata u kodomeni Rn ). gdje ke(h)k h→0 −→ 0. inverzna funkcija g : V → U je diferencijabilna klase C 1 (V). (x) · · · (x) ∂x1 ∂xn Teorem 5. Prisjetimo se da za funkcija f diferencijabilnost u toˇcki x ∈ O znaˇci postojanje linearnog operatora A : Rn → Rn tako da vrijedi f (x + h) = f (x) + f ′ (x)h + e(h). inaˇce zamijenimo f s f (x + x0 ) − y0 . moˇzemo pretpostaviti f ′ (0) = I. Nadalje. Neka je O otvoren skup u Rn i f : O → Rn diferencijabilna funkcija klase C 1 (O). Pretpostavimo da je x0 ∈ O toˇcka u kojoj je f ′ (x0 ) invertibilna.

18) vidimo da je x = u(x) unutraˇsnja toˇcka od D. Stavimo w(x) = f (x) − x. kyk < 12 δ. uzmimo bilo koje dvije toˇcke y.18) Provjerimo da je u kontrakcija (a time automatski i neprekidna). Zadajmo u : D → D sa u(x) = x + (y − f (x)). dobivamo kf (h) − hk ≤ 12 khk < 12 δ za bilo koji h ∈ D. Za funkciju f ovo daje 1 kf (x + h) − f (x) − hk ≤ khk.80 5. Ako stavimo x = 0 u (5. ˇ se tiˇce diferencijabilnosti od g. Uzmimo otvoreni skup U = f −1 (V) ∩ int D. U stvari. y + k ∈ V i stavimo x = g(y) i x + h = g(y + k). Zamjenom h s x i koriste´ci nejednakost trokuta dobijemo da 1 1 ku(x)k ≤ kyk + kf (x) − xk < δ + δ = δ. Pomo´cu nejednakosti trokuta imamo. a onda je w ′ (x) = f ′ (x) − I. koja je iz D.17). Iz definicije funkcije u imamo u(x + h) − u(x) = −f (x + h) + f (x) + h. Teorem o fiksnoj toˇcci daje jedinstvenu fiksnu toˇcku x od u. (5. Tada moˇzemo definirati funkciju g(y) = x. pa imamo kw(x + h) − w(x)k ≤ 12 khk. Da bi pokazali neprekidnost od g. Tada (5. 1 ku(x + h) − u(x)k = kf (x + h) − f (x) − hk ≤ khk. u(x) = x. DIFERENCIJABILNOST I DERIVACIJA Ograniˇcimo pozornost na zatvorenu kuglu D = {x ∈ Rn : kxk ≤ δ}. Uzeli smo D zatvorenu kuglu kako bi to bio potpun metriˇcki prostor. khk ≤ kh − kk + kkk ≤ 12 khk + kkk. Pokaˇzimo da za bilo koji y ∈ V postoji jedinstven x ∈ D takav da je f (x) = y.17) 2 Uzmimo otvorenu kuglu V = {y ∈ Rn . khk ≤ 2kkk. gdje je δ > 0 izabran dovoljno malen da bi vrijedilo D ⊂ O i kf ′ (x) − Ik ≤ 12 za sve x ∈ D (mogu´ce jer je f klase C 1 (O)). (5. 2 ˇsto pokazuje da je u kontrakcija s konstantom ≤ 21 . 2 2 (5. tj.17) daje kk − hk ≤ 12 khk. iz (5. Zatim iz (5.19) Moˇzemo osigurati da je khk < ε jednostavno uzimanjem kkk < 21 ε.17) imamo. Provjerimo da u(x) leˇzi u D. za linearan operator f ′ (x) = f ′ (x) iz Sto (5. (5.16) imamo y + k = y + f ′ (x)[g(y + k) − g(y)] + e(h). Odatle je 12 khk ≤ kkk ili jednostavnije.20) . Tada je f (x) = y ako i samo ako je x fiksna toˇcka od u.

Konaˇcno. Iz teorema o inverznoj funkciji f je lokalno inertibilna oko toˇcke u kojoj je njena derivacija invertibilna. odakle je jasno da f ′ (x) ima trivijalnu jezgru. kkk khkkkk khk Odatle slijedi da je g diferencijabilna u y s derivacijom g ′(y) = f ′ (x)−1 .21) za g ′ (y) slijedi neprekidnost u y.20) i dobijemo g(y + k) = g(y) + f ′ (x)−1 k − f ′ (x)−1 e(h). Primijenimo f ′ (x)−1 na jednakost (5. ˇsto pokazuje da neprekidnost f ′ povlaˇci neprekidnost od g ′ na V. (5. 2) ∂x ∂y gdje je f1 (x. vidimo da vrijedi kf ′(x)−1 e(h)k ke(h)kkhk ke(h)k k→0 ≤ kf ′ (x)−1 k ≤ 2kf ′(x)−1 k −→ 0. 2) (1. v ∈ D imamo kf ′ (u)−1 − f ′ (v)−1k ≤ kf ′ (v)−1 kkf ′(u) − f ′ (v)kkf ′(u)−1 k ≤ 4kf ′ (u) − f ′ (v)k. y) = xy . 2) : R2 → R2 definirana Jakobijevom matricom " # ∂f1 ∂f1 (1. y ∈ R. x. tada je f ′ (1. 2). Uzmimo toˇcku x = (1. kf ′ (x)−1 k ≤ 2 za x ∈ D. Primjer 5.81 5. xy ). te je stoga invertibilan. zbog kf ′ (x) − Ik ≤ 12 imamo 1 kf ′ (x)−1 k ≤ kf ′ (x)−1 − Ik + 1 ≤ kf ′(x)−1 kkf ′ (x) − Ik + 1 ≤ kf ′ (x)−1 k + 1. y) = xy 2 f2 (x. . 2) (1. 2 tj.21) Uz pomo´c (5.8. INVERZNA I IMPLICITNO ZADANA FUNKCIJA Sada je kf ′ (x)x − xk = k(f ′ (x) − I)xk ≤ 21 kxk. Promotrimo funkciju f : h0. y) = (xy 2 .19). iz formule (5. x > 0. 2) ∂x ∂y ∂f2 ∂f2 (1. Naime.11. +∞i × R → R2 zadanu s f (x. Sada za u.

82 5. 2πi → R2 zadanu s ϕ(r. y) ∂x = y2 = yxy−1 ∂f1 (x. θ) : R2 → R2 definiranu s      x cos θ −r sin θ x ′ ϕ (r. 2) invertibilna funkcija. y sin θ r cos θ y . Na prvoj slici desno vidimo kako linearan operator f ′ (1. θ) = (r cos θ. Promotrimo transformaciju koja veˇze polarne koordinate s kartezijevim koordinatama ϕ : R+ × [0. 2). 2)) = −8. ∂ϕ1 (x. DIFERENCIJABILNOST I DERIVACIJA Odatle imamo ∂f1 (x. = r cos θ. Primjer 5. y) ∂x = cos θ. y 2 0 y 2x ′ Poˇsto je det(f ′ (1. 2) preslikava jediniˇcni kvadrat. θ) = r sin θ Odatle dobijemo ∂ϕ1 (x. Vrijedi ϕ1 (r. θ) = . = sin θ. Na drugoj slici se vidi kako to radi nelinearna funkcija f u okolini toˇcke (1. to je f lokalno oko toˇcke (1. y) ∂y = 2xy = xy ln x pa je        x 4 4 x 4x + 4y f (2. y) ∂y ∂f2 (x. θ) = r cos θ ϕ2 (r. y) ∂y = −r sin θ. y) ∂x ∂f2 (x.12. Invertibilnost transformacije iz polarnih u kartezijeve koordinate. y) ∂x ∂ϕ2 (x. r sin θ). y) ∂y ∂ϕ2 (x. 1) = = . Imamo derivaciju ϕ′ (r.

2πi. y) 6= 0 za svaki (x. sin θ r cos θ ϕ′ (r.83 5. Neka je f : R2 → R2 \{(0. Rjeˇ senje: Lako se izraˇcuna .13. INVERZNA I IMPLICITNO ZADANA FUNKCIJA Zbog   cos θ −r sin θ det = r(cos2 θ + sin2 θ) = r. ali funkcija nije invertibilna. Primjer 5. y) = (ex cos y. +∞i×[0. te je ϕ lokalno invertibilna u svim toˇckama tog skupa. y) ∈ R2 . ex sin y). Pokaˇzimo da je Jf (x. θ) je invertibilno na h0.8. 0)} zadana s f (x.

x .

.

e cos y −ex sin y .

.

y) ∈ R2 . = e2x (cos2 x+sin2 x) = e2x 6= 0. y) = . Jf (x. ∀(x.

.

x e sin y ex cos y .

Neka je A ⊆ Rn × Rm otvoren skup i F : A → Rm funkcija klase C (p) (A). pa f nije invertibilna jer nije injekcija. S druge strane vrijedi f (x. ∀x ∈ I. (x.14 (o implicitnoj funkciji). vrijedi da f ′ (x) =6= 0. Naime. Za funkciju f : I → J. tada je f ′ (x) > 0 ili f ′ (x) < 0 na I. gdje su I. y + 2kπ) = f (x. y) ∈ R2 .2. y0) = 0 i . J ⊆ R otvoreni intervali. Napomena 5. pa je funkcija strogo monotona na I. y). povlaˇci injektivnost funkcije. p ≥ 1. ∀k ∈ Z. Teorem 5. y0) ∈ A takva da vrijedi F (x0 . Neka je (x0 .

∂F .

.

y0 )) · · · ∂F1 ((x0 . 1 ((x0 . y0 )) .

∂ym .

.

∂y1 .

.

. . . . d=.

.

. 6= 0. .

.

∂Fm . ∂Fm .

.

y0 ) ∂y1 ··· . y0 ) ∂x F (x0 . ∂Fm (x0 . ∂fm (x0 ) ∂x1   − ∂F1 (x0 . . . y0) ∂x1 ··· . ∂Fm (x0 . f (x)) = 0 za sve x ∈ U. . ((x . . y0 ∈ V ⊆ Rm i jedinstvena ˇ funkcija f : U → V takva da je F (x. f je (p) ′ −1 klase C (U) i vrijedi f (x0 ) = −∂y F (x0 . y0 ) · · · ∂y1 ∂F1 (x0 .. odnosno  ∂f1  ∂f1 (x ) · · · (x ) 0 0 ∂x1 ∂xn   . y0 ) ∂ym   ∂F1 (x0 . ∂Fm (x0 .  . y0 ). Stoviˇ se..  = . y )) · · · ((x .. . .. y )) 0 0 0 0 ∂y1 ∂ym Tada postoje otvorene okoline x0 ∈ U ⊆ Rn . y0 ) ∂ym ··· ∂fm (x0 ) ∂xn −1   . y0 ) ∂xn .. y0) ∂xn   .. ∂Fm (x0 . y0) · · · ∂x1 ∂F1 (x0 .

pa po teoremu 5. 0). u(t)) = c. gdje je (x1 . y0)). y)). implicitno definirane s g(t. Oznaˇcimo skup U = {x ∈ Rn . DIFERENCIJABILNOST I DERIVACIJA Dokaz: Definirajmo funkciju G : A → Rn × Rm sa G(x. gdje je π1 : Rn ×Rm → Rn . y) = (x. treba imati na umu da je to sluˇcaj gdje vrijedi jedinstvenost za Cauchy problem. ˇcak i ako Lipschitzov uvjet za f nije ispunjen. x) 6= 0.13 (o inverznoj funkciji) postoji otvorena okolina W ⊆ Rn × Rm koja sadrˇzi toˇcku (x0 .2). π2 (x. y) = (x. To je ˇcesto koriˇstena metoda rjeˇsavanja. y0 ) ∂y F (x0 . zbog oblika funkcije G vrijedi x1 = x. y0) je   I 0 . Funkcija G je klase C (p) (A) i njena Jacobijeva matrica u (x0 . f (x)) = 0. y) = x. to je i f klase C (p) (U). za neku funkciju g klase g(t. x) := − ∂∂xt g(t. u(t)) s neprekidnom funkcijom f oblika f (t. G(x. ∀x ∈ U. ali je teorem o implicitnoj funkciji taj koji osigurava da su ta rjeˇsenja doista dobro definirane funkcije. Formula za f ′ slijedi deriviranjem jednakost F (x. f (x) = π2 ◦ G−1 (x. x ∈ U}. Usput. f (x)).14. Jedna jednostavna primjena u vezi obiˇcnih diferencijalnih jednadˇzbi. F (x. 0) ∈ W} = π1 ((Rn × {0}) ∩ W). 0) ∈ W takav da je (x. Primijetimo da za zadano x ∈ U imamo (x. (x. Primjer 5. gdje je π2 : Rn × Rm → Rm . π1 (x. U je otvoren skup u Rn (vidi zadatak 3. y) = y.x) C (1) takvom da je ∂x g(t. F (x.84 5. Stoga je (x. y0 ) i otvoren skup S ⊆ A ⊆ Rn × Rm koji sadrˇzi (x0 . Poˇsto je π linearan operator i G−1 klase C (p) (W). kanonska projekcija. Po pretpostavci je JG (x0 . y1 ) ∈ S jedinstveno odreden s x. . 0)} = {(x. y) = 0} = {{(x. U stvari. y) ∈ S.x) . pomo´cu lanˇcanog pravila. y0 ) = det(∂y F (x0 . tj. ∂x F (x0 . y1 ). Definirajmo funkciju f : U → Rm tako da je y1 = f (x). y0 ) a njena determinanta JG (x0 . f (x)). 0) = G(x0 . 0) = G(x. y0 ) tako da je G(S) = W i G ima inverznu funkciju G−1 : W → S koja je klase C (p) (W). postoji jedno-parametarska familija rjeˇsenja ˇciji grafovi su nivo skupovi od g. Tada je {(x. za sve x ∈ U. Za diferencijalnu jednadˇzbu u′ (t) = f (t. y) ∈ S. 0) = G(x1 . y0 ) = d 6= 0. kanonska projekcija.

σ = n X k=1 f (tk )(xk − xk−1 ). . (6.6 Riemannov integral Konstrukcija Riemannovog1 integrala u R 6. a σ je integralna suma. definirajmo sume: s= n X k=1 mk (xk − xk−1 ).b] tj. xk ]. [a. gdje je m′ = inf f i M ′ = sup f .xk ] f i Mk = (6. ako je [a′ . . Sada ´cemo provesti konstrukciju koju smo najavili u prethodnoj toˇcki.3) 1 n X k=1 Mk (xk − xk−1 ). onda vrijedi ∀x ∈ [a′ . 17. m ≤ f (x) ≤ M. srpanj 1866. Dakle. ∀x ∈ [a.1) sup f . infimum ′ ′ [a . (k = 1. Uoˇcimo.2) P4 p4 x3 x4 P5 P6 P7 P8 p5 p6 x5 x6 p7 p8 x7 b= x8 Georg Friedrich Bernhard Riemann (Breselenz. . – Selasca[Italija]. . m ≤ ′ m ≤ f (x) ≤ M ′ ≤ M. Za [xk−1 . segment u R i neka je f : [a.xk ] po volji izabrane toˇcke tk ∈ [xk−1 . b]. b′ ]. Neka je mk = inf [xk−1 . 20. a < b. . . P3 P1 P2 p1 p2 a= x0 x1 p3 x2 (6. < xk < .b ] [a′ . b′ ] ⊆ [a. b] toˇckama a = x0 < x1 < . studeni 1826. b]. S je gornja Darbouxova suma. . n).) njemaˇcki matematiˇcar 85 .1 Za poˇcetak neka je [a. b] podsegment. b]. S = Broj s zovemo donja Darbouxova suma. . Za n ∈ N podijelimo (izvrˇsimo subdiviziju) segment [a. . Jasno je da vrijedi m(b − a) ≤ s ≤ σ ≤ S ≤ M(b − a). < xn−1 < xn = b na n dijelova. n). .b′ ] na podsegmentu je ve´ci ili jednak infimumu na segmentu i supremum na podsegmentu je manji ili jednak supremumu na segmentu. . To znaˇci da postoje m = inf f i M = sup f . b] → R funkcija ograniˇcena na segmentu [a. .b] [a. (k = 1.

1) i toˇcaka tk . a broj I ∗ zovemo gornji Riemannov integral funkcije f na segmentu [a. a. kolovoz 1842. b).2 f (t)dt = Zb a f (x)dx = Z [a. b] → R koja je ograniˇcena na segmentu [a. 1 Jean Gaston Darboux (Nmes. (6. B je skup svih gornjih Darbouxovih suma S. b) = inf B.86 6. Za funkciju f : [a. Broj I∗ zovemo donji Riemannov integral funkcije f na segmentu [a. b]. Sve te sume dobiju se variranjem broja n ∈ N.5) Teorem ´cemo dokazati u op´cenitijoj situaciji u idu´coj toˇcci. b]. a.6) Tada se broj I = I∗ = I ∗ naziva integral ili R-integral funkcije f na segmentu [a. neka su I∗ i I ∗ donji i gornji Riemannov integral funkcije f na segmentu [a. Definicija 6.b] 6. a C je skup svih integralnih suma σ funkcije f na segmentu [a. b] kaˇzemo da je integrabilna u Riemannovom smislu ili R-integrabilna na segmentu [a. a. b]. b].b] f= Zb f. b] i oznaˇcava jednom od slijede´cih oznaka I= Z [a. b] → R ograniˇcenu na segmentu [a. b) = I ∗ (f . a. Teorem 6. Tada je I∗ (f . 23. a. (6.) francuski matematiˇcar . b]. svim razliˇcitim izborima subdivizije (6. b). .1.7) a Konstrukcija Riemannovog integrala u Rn Sada ´cemo po analogiji sa sluˇcajem iz prethodne toˇcke napraviti konstrukciju integrala u Rn .3) slijedi da su skupovi A. a. 14. (6. b] → R funkcija ograniˇcena na segmentu [a. Iz prethodnog je jasno da donji i gornji Riemannov integral postoje za svaku funkciju f : [a. Iz nejednakosti (6. veljaˇca 1917. Prema aksiomu potpunosti postoje I∗ (f . b) = sup A. Neka je f : [a. B i C ograniˇceni odozdo s m(b − a) i odozgo s M(b − a). I ∗ (f .Paris. b].1. (6. RIEMANNOV INTEGRAL Neka je A skup svih donjih Darbouxovih1 suma s. b) ≤ I ∗ (f .2. b] ako je I∗ (f .4) Definicija 6.

... . . in =1 gdje je s P oznaˇcena podjela (subdivizija) pravokutnika K zadana s (6. × [x(i . . .6. Neka su aj . . n). . Skup svih subdivizija od K oznaˇcimo s S(K). . n n Nadalje. (j = 1.e. . . in =1 pn X Mi1 i2 .2... . pj (j = 1. xj = b −a aj + k j pj j . . x(i n n ].8) i (i ) (i −1) (i ) (i ) (i ) (i ) t(i1 i2 . 1 ≤ ij ≤ pj . Duljina najve´ce stranice svih kvadara koji su zadani subdivizijom P je (i ) (i −1) d(P ) = max{xj j − xj j . tj. Subdivizija je ek(k) vidistantna. k = 0. bn ] ⊂ Rn takav da vrijedi A ⊆ K. bj ∈ R.in ). . Mi1 i2 . xj j ]za 1 ≤ ij ≤ pj . KONSTRUKCIJA R-INTEGRALA U RN 87 Neka je A ⊂ Rn i f˜ : A → R ograniˇcena funkcija na A. tn n ) ∈ Ki1 i2 .. . (j = 1.in ) = (x1 1 − x1 1 (i ) (i −1) )(x2 2 − x2 2 n) n −1) ) · · · (x(i − x(i )..11) .10) in =1 pn X f (t(i1 i2 . (6.in = inf{f (x). ∀x ∈ K \ A. b2 ] × . (6.9) Pomo´cu njih definiramo gornju s i donju S Darbouxovu sumu.in = sup{f (x). x ∈ Ki1 i2 ..in = [x1 1 (i ) (i −1) . x2 2 ] × . .. te Riemannovu integralnu sumu σ s(f. . (j = 1... za 1 ≤ ij ≤ pj . n) Skup K podijelimo na p1 · p2 · · · pn dijelova oblika (i −1) Ki1 i2 .in ) = (t1 1 .. . . postoje brojevi mi1 i2 . ako su svi segmenti podijeljeni na jednake dijelove. .in ν(Ki1 i2 ...8) podjele ili subdivizije segmenata [aj ... .. Neka su (0) (pj ) (1) aj = xj < xj < · · · < xj = bj (j = 1. . n) i neka je K = [a1 . 1. . i. . .in ). . . . tj j ∈ [xj j ...in }. P ) = i1 =1 p1 σ(f. (j = 1. f (x) = 0. Pretpostavimo da je f : K → R proˇsirenje od f˜ na K pomo´cu nulfunkcije. P ) = i1 =1 pn X mi1 i2 . .in ν(Ki1 i2 . . (6. x ∈ Ki1 i2 ... n). .. .. (6. .in ) )ν(Ki1 i2 . . aj < bj . .in ). b1 ] × [a2 .. (j = 1. x1 1 ] × [x2 2 (i ) n −1) n) .. .. P ) = p1 X ··· X ··· X ··· i1 =1 p1 S(f. bj ]. n). tj. n). t2 2 ..in ). .in }.. n)}.. Volumen takvih kvadara je (i ) (i −1) ν(Ki1 i2 . . . . × [an .

Pk ) ≥ S(f.. P ) = m′ ν(K ′ ) + m′′ ν(K ′′ ) − mi1 i2 .in ) To daje nejednakosti (6.13) vrijedi ako je podjela P ′ nastala iz P dodavanjem samo jedne toˇcke i neka je to toˇcka x′ za koju je (i −1) (i ) xk k < x′ < xk k . Neka je f : K → R ograniˇcena funkcija na K i M = supK |f |. P ) ≥ S(f..in ) = ν(K ′ ) + ν(K ′′ ). .10) nepromijenjeni. P1 . Neka su s(f. (6. xk k ] imamo [xk k . (6. Vrijedi ν(Ki1 i2 .13).1.. P ′) − s(f..in ν(Ki1 i2 . x ∈ K ′ } i M ′′ = sup{f (x). P ) ≤ s(f. x ∈ K ′′ }.14) .in − M ′ )ν(K ′ ) + (Mi1 i2 ... x′ ]. Pk−1 ) + 2Md(P )n S(f.in − M ′′ )ν(K ′′ ) ≤ 2Mν(Ki1 i2 . Oznaˇcimo s D = {s(f. P ) − 2Mrd(P ).in ν(Ki1 i2 . M ′ = sup{f (x). xk k ].. s(f.. gdje je P ′ nastala iz P dodavanjem r toˇcaka subdiviziji P .13) za r = 1.. Pr = P ′ za koje imamo s(f. Tada vrijedi s(f. . n}. P ) ≤ σ(f. P )... pa iz (6.. Sada dodavanjem konaˇcno mnogo toˇcaka (jednu po jednu) dobijemo subdivizije P0 = P. I ∗ (f.in = (i −1) (i ) (i −1) K ′ ∪K ′′ . a u K ′′ (i −1) (i ) (i ) umjesto [xk k .12) slijedi da su skupovi D i G ograniˇceni u R. A) = inf G (6.in ) = i = (m′ − mi1 i2 .. . x ∈ K ′′ } i poˇsto su ostali sumandi u definiciji Darbouxovih suma (6.. r. .. P ′) ≤ s(f. k ∈ {1. P ). x ∈ K ′ }. RIEMANNOV INTEGRAL Primijetimo da vrijedi mν(K) ≤ s(f.in ) 0 ≤ S(f.13) Dokaz: Prvo dokaˇzimo da nejednakost (6. . .88 6. Tada je Ki1 i2 .. P ′ ) donje i gornje Darbouxove sume na razliˇcitim podjelama P i P ′ skupa K.. m′′ = inf{f (x). P ) + 2Mrd(P ) S(f.in )ν(K ′′ ) ≤ 2Mν(Ki1 i2 . . gdje u K ′ umjesto segmenta [xk k .. Sada uz oznake m′ = inf{f (x). P ′ ) i S(f. P ) − S(f. Lema 6. Pk−1) ≤ s(f. Pk−1) ≥ S(f. xk k ] imamo [x′ . S(f. P ) ≤ S(f.. Pk ) ≤ s(f. P ∈ S(K)}. vrijedi 0 ≤ s(f. . .in )ν(K ′ ) + (m′′ − mi1 i2 . Pk−1) − 2Md(P )n za k = 1. odakle slijede nejednakosti (6. P ∈ S(K)} i G = {S(f. P ). te postoje brojevi I∗ (f. . A) = sup D. 1 ≤ ik ≤ pk .12) gdje je m = minK f i M = maxK f . P ) ≤ Mν(K)..in ) − M ′ ν(K ′ ) − m′′ ν(K ′′ ) = = (Mi1 i2 . P ′ ) ≥ S(f. P ′) = Mi1 i2 .... P ).. .

Pε′′ ∈ S(K) takve da vrijedi S(f.15) Dokaz: Pokazujemo da je svaka donja Darbouxova suma manja ili jednaka svakoj gornjoj Darbouxovoj sumi. tj. A) donji i gornji Riemannov integral funkcije f na skupu A. A) i I ∗ (f. R Dokaz: Neka je f integrabilna na K i neka je I = K f . jer su obje Darbouxove sume na istoj subdiviziji P3 . Poˇsto prema (6. Neka je A ⊂ Rn ograniˇcen skup i f : A → R funkcija ograniˇcena na A. P3 je nastala iz P1 dodavanjem (konaˇcno) toˇcaka iz P2 ali takoder i iz P2 dodavanjem (konaˇcno) toˇcaka iz P1 . Neka je f : A → R ograniˇcena na A i proˇsirena nulom na K. Tada je I∗ (f. dokazali smo (∀s ∈ D) (∀S ∈ G) . A). (6.1 slijedi s(f. neka su P1 i P2 dvije subdivizije i neka je s(f.3. K) donja Darbouxova suma odredena subdivizijom P1 i S(f. A) = I ∗ (f. vrijedi (6. Teorem 6.3 (Riemanov uvjet). A) = I ∗ (f. Pri tome njihova vrijednost je jednaka za svaki K takav da je A ⊆ K jer se Darbouxove sume ne mijenjaju. Pε ) < ε. KONSTRUKCIJA R-INTEGRALA U RN 89 i nazivamo ih donji i gornji Riemannov integral funkcije f na skupu A.6. Dakle.2. Pε′ ) < I + 2ε i . A) nazivamo integral ili R-integral funkA cije f na skupu A. (6.12) vrijedi s(f. P1 ) ≤ s(f. bez obzira na subdivizije na kojima su nastale.16) Z Tada broj f = I∗ (f.2. P2 ). Za funkciju f : A → R ograniˇcenu na ograniˇcenom skupu A ⊂ Rn kaˇzemo da je integrabilna u Riemannovom smislu ili R-integrabilna na A ako je I∗ (f. P3 ) ≤ S(f. A). a odatle sup D ≤ inf G. Napravimo sada novu subdiviziju P3 od unije toˇcaka iz subdivizija P1 i P2 . Dakako. P3 ) ≤ S(f. P2 ). s ≤ S. P3 ). Teorem 6. P2 ) gornja Darbouxova suma odredena subdivizijom P2 . Funkcija f je integrabilna na A ako i samo ako za svaki ε > 0 postoji subdivizija Pε ∈ S(K) takva da je S(f. Dakle. P1 ) ≤ s(f. Odatle zakljuˇcujemo (∀s ∈ D) s ≤ inf G. P3 ) ≤ S(f. neka su I∗ (f. Karakterizacija Riemann integrabilnosti funkcije f dana je u slijede´cim teoremima. Neka je A ⊂ Rn ograniˇcen skup i sadrˇzan u nekom kvadru K. Iz leme 6. P3 ) i S(f.15). Definicija 6. Tada za svaki ε > 0 postoje subdivizije Pε′ . P3 ) ≤ S(f. A) ≤ I ∗ (f. imamo s(f. Pε ) − s(f.

P )| + |σ(f. . P ) Riemannova integralna suma definirana u (6.. odnosno f je integrabilna na K.. Teorem 6. P0 ) < I + ... P0 ) ≤ I ≤ S(f. RIEMANNOV INTEGRAL s(f. A). Pε ) < ε. 2 2 .. A) ≤ I. A) ≤ I ∗ (f. A).e. Pε ) ≤ S(f. . Pε′′) > I − 2ε . Neka je A ⊂ Rn ograniˇcen skup sadrˇzan u kvadru K.in ) )| < 2ν(Ki iε . P ) − σ(f. Dokaz: Neka f zadovoljava Darbouxov uvjet. f je integrabilna na A.17) za 2ε . Neka je zadan ε > 0 po volji i neka je δ > 0 iz Darbouxovog uvjeta (6.in − f (t(i1 i2 . tj. . .. ∀ε > 0. n 1 2 1 ≤ ij ≤ pj . a odatle slijedi I ≤ I∗ (f.. Zbog (6. P ′) − I| < ε. Pε ) − s(f..3 slijediti integrabilnost funkcije f .90 6. A) < ε vrijedi za sve ε > 0 to je I ∗ (f. Pε′) ≤ s(f. A) = I∗ (f. neka je f integrabilna funkcija na A. supA |f | = M i neka je Z f .i )N . P ) − I| ≤ |S(f.in − f (t(i1 i2 . P ) − I| < 2ε + 2ε = ε. Tada po teoremu 6.. Napravimo ekvidistantnu subdiviziju P koja zadovoljava uvjet b −a max{ j pj j . A)−I∗ (f. 2 =1 Odatle je |S(f. Obratno. P ) ≤ p1 X i1 =1 ··· pn X in ε (Mi1 i2 .10).. Poˇsto prethodna nejednakost 0 ≤ I ∗ (f.14) imamo 0 ≤ I ∗ (f. .in ) takve da vrijedi Mi1 i2 . Pε ) − s(f. ∃Pε ∈ S(K) tako da vrijedi S(f. n}} ≤ δ. j ∈ {1. Pε ) < ε. Zajedno s prethodnom nejednakosti dobijemo I ≤ I∗ (f. Sada I ∗ (f.in ) ∈ Ki1 i2 . ∃δ > 0. i. a odatle imamo S(f. Neka f zadovoljava Riemannov uvjet. (6. Pokaˇzimo da f zadovoljava Riemanov uvjet odakle ´ce po teoremu 6. Tada je S(f. Neka je N = p1 · p2 · · · pn i izaberimo t(i1 i2 . ∀P ∈ S(K). P ) < I + ε daje I ∗ (f.3 za svaki ε > 0 postoji subdivizija P0 ∈ S(K) I= A tako da vrijedi I− ε ε < s(f. A) − I∗ (f. Analogno se pokaˇze da postoji subdivizija P ′ ∈ S(K) tako da vrijedi |s(f. .... . Pε ) − s(f. A) ≤ S(f. A) ≤ I. Pε′′) < I + 2ε .in ) < . . Sada za subdiviziju Pε ∈ S(K) koja Pε = Pε′ ∪ Pε′′ vrijedi I − 2ε < s(f. Pε ) < ε.17) gdje je σ(f.. n). (j = 1.. Pε ) ≤ S(f.in ) )ν(Ki1 i2 . Neka je f : A → R ograniˇ cena na A i proˇsirena nulom na K.. (d(P ) ≤ δ) ⇒ (|σ(f. A) ≤ S(f.4 (Darboux). P ) − I| < ε). Funkcija R f je integrabilna na A i A f = I ako i samo ako vrijedi ∀ε > 0. P ) − σ(f.

P ′) + 2Mrd(P ) ≤ S(f.17) znaˇci Z f = lim σ(f. P ) ≥ S(f. Napomena 6.in − mi1 i2 .1 vrijedi S(f. P ) ≤ S(f. 2 2 2 2 Sada pomo´cu nejednakosti (6.12) imamo I − ε < s(f. .. P ) < I + ε. y ∈ Ki1 i2 .. P ) ≤ s(f. to vrijedi ε Mi1 i2 . P0 ) − 2Mrd(P ) ˇsto daje S(f.5 za svaki ε > 0 postoji δ > 0 takav ε da za sve x. Neka je subdivizija P bilo koja za koju vrijedi d(P ) ≤ δ.in ) < in =1 .7 neprekidna funkcija na svakom kompaktu Ki1 i2 . vrijedi kx−yk < δ.in − mi1 i2 . .in . P ) ≥ s(f. P ) − s(f. P ) ≤ S(f. stoga ε vrijedi kf (x) − f (y)k ≤ ν(K) .2..in )ν(Ki1 i2 . Napravimo novu subdiviziju P ′ = P ∪ P0 . P ′ ) ≤ s(f.. (j = 1. 2 2 2 2 Analogno. Tada iz leme 6.... Uzmimo δ sada ekvidistantnu subdiviziju P ∈ S(K) takvu da je d(P ) < √n .. y ∈ K vrijedi (kx − yk < δ) ⇒ kf (x) − f (y)k ≤ ν(K) . P ) − I| < ε. KONSTRUKCIJA R-INTEGRALA U RN 91 Neka je r = p1 + · · ·+ pn −n broj unutraˇsnjih toˇcaka subdivizije P0 i δ = 4Mε r .4 i primjeru 4. P ) ≤ p1 X i1 =1 ··· pn X (Mi1 i2 .1... P ) ≤ σ(f.. Odatle imamo S(f.. Poˇsto po teoremu 4.in . odnosno |σ(f.. P ). P ′) − 2Mrd(P ) ≥ (f. P ′ ) ≥ S(f. tj.5. Neka je K ⊂ Rn kvadar i neka je f : K → R neprekidna na K... dodajmo subdiviziji P r novih toˇcaka iz P0 . Tada za bilo koje x. s(f. P0 ) + 2Mrd(P ) daje s(f.. n). Tada je funkcija f integrabilna na K.in ≤ ν(K) ... . 1 ≤ ij ≤ pj . P0 ) + 2Mrd(P ) < <I+ ε ε ε ε + 2Mrd(P ) ≤ I + + 2Mrδ = I + + = I + ε. . d(P )→0 A Teorem 6.in i Mi1 i2 . P0 ) − 2Mrd(P ) ε ε ε ε > I − − 2Mrd(P ) ≥ I − − 2Mrδ = I − − = I − ε.in poprima vrijednosti mi1 i2 . Primijetimo da Darbouxov uvjet (6. Dokaz: Prema teoremu 4.6.

.in ) = ε. . . Zbog pozitivnosti funkcije χA imamo 0 ≤ ZI∗ (χA . Bez smanjenja op´ moˇzemo uzeti da su disjunktni ili se samo dodiruju stranicama S (vidi napomenu 6. Produˇzimo li stranice kvadra Ki (i = 1. Teorem 6. . Neka je K zatvoreni kvadar takav da je A ⊆ K i χA karakteristiˇcna funkcija skupa A. . Km } takva da S m je A ⊆ m K i i i=1 i=1 ν(Ki ) < ε.. RIEMANNOV INTEGRAL p1 pn X ε X < ··· ν(Ki1 i2 . A) ≤ I ∗ (χA . A) ≤ 0. P ) ≤ i=1 ν(Ki ) < ε. Pretpostavimo da ε > 0 postoji familija kvadara {K1 . Ako iz odbacimo one Ki za koje je Ki ∩ A = ∅ dobijemo traˇzenu familiju. zbog toga ˇsto je ε > 0 po volji imamo I ∗ (χA . ν(K) i =1 i =1 1 n Sada po teoremu 6. .6. Dokaz: Neka je ν(A) = 0 i neka je ε > 0 bilo koji. . Kaˇzemo da A ima volumen ako je χ R-integrabilna funkcija. odnosno slijedi integrabilnost funkcije χ na Ai χA = 0.3 Povrˇsina skupa i skupovi mjere nula Definicija 6. Broj Z χ = ν(A) A nazivamo volumen skupa A. . A . m) do stranica od K dobivamo podjelu od K koja je zadana subdivizijom P takvom da su pripadaju´ci kvadri Kj′ ili sadrˇzani u nekom Ki ili se eventualno Pmsamo dodiruju s nekim Ki . Kako je R χ = 0 to postoji subdivizija P od K na manje kvadre A Pm K1 . Km } S za svakiP m takva da je A ⊆ m K i cenitosti i i=1 i=1 ν(Ki ) < ε.4. . 1} njegova karakteristiˇcna funkcija definirana s χ(x) = 1 za x ∈ A i χ(x) = 0 za x ∈ Rn \ A. Neka je K zatvoren kvadar takav da je A ⊆ m i=1 Ki ⊆ K. .92 6. . Tada je gornja Darbouxova suma S(χA . . Km takve da je pripadna gornja Darbouxova suma S(χ. . P ) = i=1 ν(Ki ) < ε. Neka je A ⊂ Rn ograniˇcen skup i neka je χ : Rn → {0. .2). . 6. Ograniˇcen skup A ⊂ Rn ima volumen ν(A) = 0 ako i samo ako za svaki ε > 0Ppostoji konaˇcna familija kvadara {K1 . A) ≤ 0.3 slijedi integrabilnost funkcije f na K. .

b1 ]×· · ·×[ak−1 . bk+1 ]×· · ·×[an . Dokaz: Neka je {Aj . b1 ] × [a2 . . bk }. i ∈ J } takva da je A ⊆ k∈J Sk i k∈J ν(Sk ) < ε.7. . pa i ono ima mjeru 0.5. Rub kvadra u Rn je skup mjere 0. j ∈ J } familija skupova mjere 0. Rjeˇ senje: Neka je K = [a1 . . nisu nuˇzno disjunktni. Kaˇzemo da skup A ⊂ Rn (ne nuˇzno omeden) ima mjeru nula ili da je zanemariv ako za svaki ε > 0 postoji konaˇcna ili S prebrojiva S familija otvorenih kvadara {Si . gdje je ck ∈ R. . (k = 1. Za bilo koji j ∈ J postoji familija kvadara {Kji . Osnovna prednost rada sa skupovima mjere 0 u usporedbi sa skupovima volumena 0 je dana u slijede´cem teoremu. iin−k (i ∈ N). bj ∈ R. Pokaˇzite da svaki podskup od Rn oblika Rck = Rk−1 × {ck } × Rn−k (k = 1.ˇ 6.1.1. n). U prethodnom teoremu 6. Neka je zadan ε > 0 po volji i neka su brojevi ε εj = 2j+1 . Unija prebrojive familije skupova mjere 0 je skup mjere 0. Teorem 6. . b2 ] × · · · × [an . . tj. .2. pa su Sck skupovi mjere 0. n). . aj < bj . . Bez smanjenja op´cenitosti moˇzemo uzeti da su disjunktni ili se samo dodiruju stranicama. Oˇcito vrijedi Sck ⊂ Rck za ck ∈ {ak . bk }. gdje su aj . Si i ν(Si ) = ∞ X i=1 2 n−1 n−1 i ∞ X ε ε ε = = < ε. n). bk−1 ]×{ck }×[ak+1.2. .3. . bn ] ⊂ Rn . j ∈ J . jer ih u suprotnom moˇzemo podijelit na manje dijelove kao na slici desno. Stranice kvadra su skupovi oblika Sck = [a1 . ck ∈ {ak .4 pravokutnici (kvadri u viˇsedimenzija) se mogu preklapati. (j = 1. n). bn ]. POVRSINA SKUPA I SKUPOVI MJERE NULA 93 Napomena 6. Definicija 6. Oploˇsje kvadra je unija svih 2n skupova Sck . ck + ε in−1 2i+n+1 i × h−i. . gdje su Rck iz zadatka 6. n−1 i+n i+1 i 2 2 2 i=1 Zadatak 6. Rjeˇ senje: Neka je ε > 0 zadan po volji. . iik−1 × hck − Oˇcito je Rk ⊂ S∞ ∞ X i=1 i=1 ε in−1 2i+n+1 . Zadatak 6. gdje je indeksni skup J ⊆ N konaˇcan ili jednak N. . ima mjeru 0. Definirajmo skupove Si = h−i. . i ∈ Ij } . (k = 1. .

Za svaki x ∈ DαC postoji δx > 0 takav da ∀u.1. 1]. v ∈ K(x0 .2) imamo ν(Dα ) = 0. . ε Oznaˇcimo α = 2ν(K) . A). P ) < ε. S Aj ⊆ j∈J [ [ Kji i j∈J i∈Ij XX j∈J i∈Ij ν(Kji ) ≤ X j∈J εj ≤ ε < ε. Rjeˇ senje: Skup A je prebrojiva unija jednoˇclanih skupova pa je po teoremu 6. Funkcija f je integrabilna na A ako i samo ako skup svih toˇcaka prekida proˇsirene funkcije f ima mjeru 0. P ) = 1 za svaku subdiviziju P od [0. Teorem 6. neka je f : A → R ograniˇcena na A i proˇsirena nulom na Rn . Pokaˇzimo da vrijedi Riemannov uvjet: za bilo koji ε > 0 postoji subdivizija P od K takva da za pripadne Darbouxove sume s(f.5 postoji δS > 0 takav da ∀u. δx ) vrijedi nejednakost (|f (u) − f (v)| < α). .8 (Lebesgue1 ). a onda i s(χA . Skup S = K \ Uα = K ∩ UαC je kompaktan (zatvoren i omeden) i S ⊂ DαC . A) 6= I ∗ (χA . a zbog kompaktnosti Dα mogu´ce je na´ci konaˇcnu podfamiliju sa istim svojstvom. 1 Henri Lebesgue (Beauvais. . ali nema volumen. i ∈ Ij . Naime. tj. Aj ⊆ i∈Ij Kji i P i∈Ij ν(Kji ) < εj . .Paris. Odatle imamo I∗ (χA . p) takvih da je Dα ⊂ Sp Postoji konaˇ P p ε sto je ν(Dα ) = 0 postoji G = U i α i=1 i i=1 ν(Gi ) < 4M . Sada za familiju kvadara {Kji . Primjer 6. lipanj 1875. Dokaz: Neka je D ⊆ A skup toˇcaka prekida funkcije f mjere 0. neka je |f (x)| ≤ M za sve x ∈ A i neka je K kvadar takav da je A ⊂ K. j ∈ J } vrijedi [ j∈J dakle. 26. P ) = 0 i S(χA . .94 6. 1] ima i racionalnih i iracionalnih brojeva. 2 Aj je skup mjere 0. To daje mK = inf K χA = 0 i MK = supK χA = 0. zbog toga ˇ prebrojiva familija kugala sa prethodnim svojstvom. P ) odredene subdivizijom P vrijedi S(f. P ) − s(f. Neka je A ⊂ Rn ograniˇcen skup. cno otvorenih kugala Gi (i = 1. Skup A = Q ∩ [0. v ∈ S vrijedi ku − vk < δS ⇒ |f (u) − f (v)| < α.7 mjere 0. χA nije integrabilna. Funkcija χA nije integrabilna zato ˇsto u svakom podsegmentu od segmenta K ⊆ [0. Sada prema zadatku 4. 1] ⊂ R ima mjeru 0. Tada zbog Dα ⊂ D (zadatak 4. RIEMANNOV INTEGRAL S takva da je indeksni skup Ij ⊆ N konaˇcan ili jednak N. 28. tj.) francuski matematiˇcar . srpanj 1941. funkcija χA nije R-integrabilna. P ) i S(f.

Pε ) ≤ ε. . . Neka je IS ⊂ {1. Uzmimo δ = min δS . . pokaˇzimo da ν(D) > 0 povlaˇci da f nije Riemann integrabilna na K. Pε′ ) = = X j∈IS′ < X j∈IS r X j=1 (Mj − mj )ν(Kj ) + αν(Kj ) + X j∈ID (Mj − mj )ν(Kj ) = X ′ j∈ID 2Mν(Kj ) ≤ (Mj − mj )ν(Kj ) < ε ε ν(K) + 2M = ε. Sada za Darbouxove sume s(f. imamo S(f. Postoji joˇs najviˇse konaˇcno j1 .ˇ 6. . . . postoji ε > 0 takav da svaka familija otvorenih skupova ˇcija unija sadrˇzi Dα ima sumu volumena kugala ≥ ε. . . . P ) = r X j=1 (Mj − mj )ν(Kj ) = . POVRSINA SKUPA I SKUPOVI MJERE NULA 95 Skupovi S i Dα su kompaktni i disjunktni. Poˇsto je svaki takav Kji kompaktan to postoji δi > 0 takav da za svaki x. tako da je d(Pε′) < √δn i neka su Kj′ ⊂ K (j = 1. r ′} \ IS′ . Nadimo subdiviziju Pε od K tako da je S(f. Ki′ ⊂ Kj i ID ′ ′ Za j ∈ IS je Mj − mj < α. Pε′ ) − s(f. . r} \ IS . Za svaku subdiviziju P od K. odakle slijedi kf (x) − f (y)k < α. . . . . . .3. . Zbog zadatka 4. r ′) svi kvadri odredeni subdivizijom Pε′ . . . gdje su Kj ⊂ K (j = 1. . . i ID ⊂ {1. . . r} takav da je int (Kj ) ∩ Dα 6= ∅ za j ∈ ID i IS = {1. 2ν(K) 4M Za dokaz obratne tvrdnje. r) svi kvadri odredeni subdivizijom P . . . P ) − s(f. Pε′) odredene subdivizijom Pε′ imamo S(f. r} takav da je Kj ∩ Dα = ∅ za j ∈ IS i ID = {1. a za j ∈ ID imamo Mj − mj ≤ 2M. . r) svi kvadri odredeni subdivizijom Pε . . Za j ∈ IS i Kj ⊂ S imamo da x. . . Pε ) − s(f. y ∈ Kj vrijedi (kx − yk < δi ) ⇒ (kf (x) − f (y)k < α).6 postoji γ > 0 takav da za ∀x ∈ S i ∀y ∈ Dα vrijedi kx − yk ≥ γ. r} \ IS . . δ1 . Uzmimo . . . . . a udaljenost toˇcaka iz S i Dα je ve´ca ili jednaka γ. y ∈ Kj daje kx − yk < δ. . . Neka je IS′ ⊂ {1. Dakle. . Za j ∈ ID vrijedi Kj ⊂ Uα jer kvadar sa stranicama manjim od √γn sadrˇzi toˇcke ˇcija udaljenost je manja od γ. . . . . . .γ} √S i neka su Kj ⊂ K ekvidistantnu subdiviziju Pε tako da je d(Pε ) < min{δ n (j = 1. Pε′ ) i S(f. r ′ } takav da za i ∈ IS′ postoji j ∈ IS tako da je ′ = {1. . .2 postoji α > 0 takav da je ν(Dα ) > 0. . . profinjenje od Pε . l). jl ∈ IS takvih da je Kji ∩ Uα 6= ∅ (i = 1. δl i naˇcinimo Pε′ . . pa po zadatku 4.

j ∈ ID } ima svojstvo da je skup Dα \ ( j∈ID int (Kj )) podskup konaˇcne unijeSstranica kvadara. Skup A ⊂ Rn ima volumen ako i samo ako njegov rub ∂A ima mjeru 0. . . Z (i) Ako je A skup mjere 0.R Neka je P subdivizija od K takva da je S(f. . . f (x) 6= 0} ima A Dokaz: (i) Skup mjere 0 ne moˇze sadrˇzavati kvadar volumena P > 0. P ) − s(f. . onda je f = 0. . p). A) ≤ 0 ≤ I ∗ (f. Takoder.8. Dakle. pa posj∈ID int (Kj ) je pokrivaˇ toji ε > 0 takav da je j∈ID ν(Kj ) ≥ ε. P ) ≥ αε > 0. A) = 0. mora biti I∗ (f. P c skupa mjere > 0. S Familija {int (Kj ). P ) ≤ 0. A). Z f = 0.2). . . Neka je A ⊂ Rn ograniˇcen skup i neka je funkcija f : A → R integrabilna na A. a funkcija χA : Rn → {0. Teorem 6. P ) < mε (takva postoji jer je A f = 0). Dakle. Pp Ako je Ki 6⊆ A onda je mi = 0. pa f nije integrabilna na A. P ) = −s(−f. RIEMANNOV INTEGRAL = X j∈IS (Mj − mj )ν(Kj ) + X j∈ID (Mj − mj )ν(Kj ) ≥ X j∈ID (Mj − mj )ν(Kj ). Dokaz: Skup A = ∂A ∪ int A. Budu´ci da je S(f.1. P ) ≥ 0. (ii) Za m ∈ N po volji oznaˇcimo skup Am = {x ∈ A.96 6. ako je f integrabilna onda je ν(D) = 0. onda skup {x ∈ A. f (x) > m1 } i pokaˇzimo da je ν(Am ) = 0. . pa je to skup mjere 0 u Rn (vidi zadatak 6. Neka su {K1 . . gdje je M = supA f i mi = inf Ki χA (i = 1.9. . Odatle vidimo da Riemannov uvjet nije ispunjen. P ) imamo s(f. Zamjenom f s −f u prethodnom dokazu dobijemo s(−f. Dakle i=1 mi ν(Ki ) = 0 pa je s(f. . Korolar 6. vrijedi I∗ (f. A) = I ∗ (f. Za ε > 0 po volji uzmimo kvadar K takav da je A ⊆ K i proˇsirimo f s nulom na K. Poˇsto je f integrabilna. p). na Kj (j ∈ ID ) vrijedi Mj − mj ≥ α iz ˇcega slijedi S(f. Dakle. Tvrdnja sada slijedi iz teorema 6. Kp } kvadri odredeni subdivizijom P takvi da je Am ∩ Ki 6= ∅ (i = 1. 1} je neprekidna C na IntA ∪ A i skup toˇcaka prekida je sadrˇzan u ∂A. A (ii) Ako je f ≥ 0 na A i mjeru 0. P ) = pi=1 ν(Ki ) ≤ M pi=1 mi ν(Ki ). Stoga za P bilo koju subdiviziju P kvadra K ⊇ A vrijedi s(f. a ako je Ki ⊆ A onda je ν(Ki ) = 0. Tada zbog . P ) ≤ 0.

5. 1]. Zadatak 6. Zadatak 6. Kp } pokriva skup Am i pi=1 ν(Ki S ) < ε. y) = x2 + sin( x1 ) za y 6= 0 i f (x.8 slijedi integrabilnost od f na K(0. 1] → R definirana s f (x) = x za x ∈ [−1. . Po Lebesgueovom teoremu 6. 1] integrabilna na [−1. y = 0} koji je mjere 0 u R2 . Zadatak 6. y) ∈ 2 R . Rjeˇ senje: Skup prekida funkcije f je {0} ⊂ R.4. . . f (x) 6= 0} = ∞ m=1 tvrdnja slijedi iz teorema 6. 1]. pa ima mjeru 0. Budu´ci da je skup {x ∈ A. Po Lebesgueovom teoremu 6.3. pa ima mjeru 0. 1]. Pokaˇzite da je funkcija f : R2 → R definirana s f (x. Pokaˇzite da je funkcija f : R → R definirana s f (x) = sin( x1 ) za x 6= 0 i f (0) = 0 integrabilna na [−1. .ˇ 6. Pokaˇzite da je funkcija f : [−1. pa je Am skup volumena 0. y) = x2 za y = 0 integrabilna na K(0.8 slijedi integrabilnost od f na [−1. 0] i f (x) = 3x + 8 za x ∈ h0. 1).8 slijedi integrabilnost od f na [−1.3. 1) ⊂ R2 . POVRSINA SKUPA I SKUPOVI MJERE NULA 97 P P mMi > 1 imamo pi=1 ν(Ki ) ≤ pi=1 mMP i ν(Ki ) = mS(f. 1]. Po Lebesgueovom teoremu 6. Rjeˇ senje: Skup prekida funkcije f je {0} ⊂ R. . Dakle familija {K1 . Rjeˇ senje: Funkcija f je omedena i ima prekide samo na pravcu {(x.7. P ) < ε.

48 brojevi cijeli. 67 E ekvipotentni skupovi. 3 racionalni. 19 binarna operacija zbrajanje. 3 aksiom Arhimedov. 40 graniˇcnu vrijednost. 86 Riemannov u R. 64 diferencijabilnost. 11 B Banach. 3 brojevni pravac. 51 jednoliko. 86 Dedekind. 65 K klasa C (r) . 89 J Jacobi. 6 C Cantor. 31 Clairaut. 25 granica skupa. 3 H Heine. 6 Cauchy.Indeks A Abel. 73 D Darboux. 63 parcijalna. 86 Riemannov u Rn . 11 Peanovi. 55 G gomiliˇste niza. 46 funkcija implicitno zadana. 2 Bolzano. 83 kontrakcija. 73 I infimum. 86 gornji. 75 konvergencija 98 . 29 Borel. 47 neprekidna. 1 potpunosti. 48 Hesse. 13 integral donji. 18 F fiksna toˇcka. 29 skupa. 42 grupa komutativna. 6 derivacija. 47 Bernstein.

60 zanemariv. 17 skup gust. 24 superior. 46 metriˇcki. 46 Hilbertov. 37 povezan. 39 . 11 matematiˇcka indukcija. 35 metrika. 1 matrica Hesseova. 35 euklidska. 71 lanˇcano pravilo. 9 prostor Banachov. 21 ograniˇcen. 30 niza. 23 pokrivaˇc otvoren. 35 potpun metriˇcki. 13 gust u sebi. 49 polje. 93 zatvoren. 53 P Peano. 44 padaju´ci. 11 maksimum. 24 kugla otvorena. 17. 48 mjere nula. 67 M majoranta. 46 topoloˇski. 24. 65 metriˇcki prostor. 37 omeden. 73 Jacobijeva. 45 fundamentalan. 31 konvergentan. 85 Rolle.99 INDEKS niza. 17 operatora. 32 u R. 71 S Schwarz. 4 C. 24. 23 norma. 40 L Lagrange. 37 zatvorena. 13 N neprekidnost Lipschitzova. 93 neprebrojiv. 76 Riemann. 23 Cauchyjev. 42 ograniˇcen. 69 limes funkcije. 60 R red Taylorov. 49 podpokrivaˇc. 7 uredeno. 31. 37 otvoren. 42 u C. 38 put. 23 rastu´ci. 1 podniz. 30 Lipschitz. 23 podniz. 67 niz. 51 inferior. 20 putevima povezan. 36 minimum. 73 skalarni produkt. 60 prebrojiv. 15 R. 5 kompaktan.

85 integralna. 38 U uredaj. 41 INDEKS . 92 W Weierstrass. 1 staza. 85 supremum. 87 suma Darbouxova. 2 linearan. 60 subdivizija. 11 T Taylor. 87 ekvidistantna.100 sljedbenik. 4 V volumen skupa. 6 Z zatvaraˇc skupa. 76 topologija.