Algebarske strukture

1. A) Kada za algebarsku strukturu (S, o) kazemo da je grupa?

B) Da li su (N, +) ; (Z, +) ; (R, +) ; (N, ) ; (Z, ) ; (R, ) grupe? Obrazložiti!

A)Grupoid (S, o) nazivamo grupom ako on ima svojstva (S1)  (S3)

(S1) Binarna operacija o je asocijativna ( x,y,z € S) (x*y)*z=x*(y*z)

(S2) U S postoji tzv neutralni element e takav da je ( x € S) x*e=e*x=x

(S3) Za svaku x € S postoji element x' € S tzv invertni element od x takav da je x*x'=x'*x=e

Za grupu (S, o) kazemo da je komutativna ako vrijedi zakon (S4) ( x,y € S) x*y=y*x

B) (N, +) ne moze da bude grupa zbog toga sto nema svog inverznog elementa u skupu pozitivnih
prirodnih brojeva, zbog toga ostaje na nivou grupoida.

(Z, +) je grupa zbog toga što zadovoljava sva tri svojstva (zakon asocijativnosti, ima neutralni element
tj o, posjeduje svoj inverzni element od m to je –m, te sabiranjem ova dva elementa dobivamo
neutralni element) međutim (Z, +) je i komutativna grupa jer zadovoljava zakon komutacije.

(R, +) je grupa zato sto zadovoljava sva tri svojstva (zakon asocijativnosti, ima neutralni element 0 i
inverzni element npr 1/m to je -1/m.

(N, *) nije grupa zog toga sto ne zadovoljava svojstvo inverznog elementa jer u skupu N ne postoji niti
jedan inverzni element tih brojeva sa kojim bismo N pomnozili da dobijemo neutralni element.

(Z, *) nije grupa, ostaje na nivou grupoida zbog toga sto mnozenje njegovog inverznog elementa ___
njim ne daje neutralni element.

(R, *) nije grupa zbog toga sto iako zadovoljava uslov asocijativnosti i neutralnog elementa ne
zadovoljava uslov inverznog elementa, iako ga ima (mnozenjem elementa o njegovim inverznim
elementom ne daje neutralni element).

2. A) Kada za algebarsku strukturu (S, +, ) kazemo da je polje?

B) Da li su (N, +, ) ; (Z , +, ) ; (Q, +, ) i (R, +, ) polja? Obrazložiti!

A) Uređenu trojku (S, +, ) nepraznog skupa i binarnih operacija +,o : SxS  S takav da je:

(P1) (S, +) komutativna aditivna grupa

(P2) mnozenje komutativno na S a { S/ {o}, o) komutativna multiplikativna grupa

(P3) mnozenje distributivno u odnosu na zbrajanje ( x,y,z € S) x*(y+z) = xy + xz

B) (N, +, ) nije polje zbog toga sto nije niti grupa, a uslov da bi algebarska struktura bila polje, jeste da
prvo mora da bude grupa.

(Z , +, ) nije polje, iako zadovoljava uslov da je (Z, +) komutativna grupa, mnozenje distribtivno u
odnosa zbrajanje, ali ne zadovoljava uslov da je ( Z / {o}, o) Abelova grupa da je komutativno na
cijelom skupu Z .

(Q, +, ) jeste polje, zbog toga sto je (Q, +) komutativna grupa, (Q / {o}, o) je Abelova grupa i mnozenje
je komutativno na skupu Q te mnozenje je komutativno u odnosu na zbrajanje.
(R, +, ) niej polje jer iako je (R, +) komutativna grupa , ( R / {o}, o ) nije uopste grupa zbog cega ni ova
algebarska struktura ne moze da bude grupa.

3. Dokazati da nije racionalan broj.

Trebamo dokazati da Q!

Pretpostavljamo suprotno da Q

Ali iz uslova da je (m,n) = 1 dobivamo da je pretpostavka netacna pri cemu je Q.

4. Kako uz pomoc apsolutne vrijednosti mozemo zapisati cinjenicu da x € ( a – , a + )?

Daljina – okoline je 2

Međutim ako imamo neki broj x koji se nalazi između ( a – ) i (a + ) okoline, to mozemo zapisati

te prebacujuci a kod x

| | | |

5. Definirati gornje ogranjicenje, supremum i maksimum skupa S R.

Skup S C R ima gornje ogranicenje ako postoji realan broj M takav da x ≤ M za svaki x € S svaki broj sa
navedenim svojstvima je Majoranta ili gornja granica.

Najmanju majorantu skupa S nazivamo Supremum (SupS)

Ako je SupS € S onda ga nazivamo maximalnim elementom skupa S (maxS)

6. A) Definirati donje ogranicenje, infimum, minimum skupa S C R?

B) Odrediti supremum, infimum, minimim i maksimum (ako postoje) skupova i
.

A) Skup S C R ima donja ogranicenja ako postoji realan broj m takav da x ≥ m za svaki x € S Minoranta.

Najveda minoranta skupa S je infinum(infS). Ako infS € S to je onda minimalan element skupa S
(minS).
B) je određen i odozgo i odozdo jer uzimanjem da je n € N donja granica je nula, a gornja
je 1.

,x € R; x2 ≤ 2- određen je i odozgo i odozdo. Donja granica je - a gornja granica je + .

7. A) definirati apsolutni vrijednost realnog broja. Nacrtat grafik funkcije f(x) = |x|
B) Navesti znacajnije osobine apsolutne brijednosti realnog broja.

A) Za svaki realan broj x € R definira se apsolutna vrijednost |x| broja x formulom:

B) Geometrijsko znacanje apsolutne vrijednosti realnog broja x na realnoj osi je udaljenost tacke koja
odgovara broju od tacke koja odgovara broju 0.

Zato za svaki realan broj a ≥ 0 vrijedi

|x| ≤ a ↔ -a ≤ x ≤ a i |x| ≥ a [(x ≤ -a) v (x ≥ a)]

Svojstva apsolutne vrijednosti realnog broja su

 (a,b € R) |a + b| ≤ |a| + |b| - nejednakost trougla

|a * b|= |a| * |b| , | | | |

8. A) navesti i dokazati tzv. Nejednakost trougla

B) U skupu realnih brojeba rijesiti jednacinu √ | |

A)

B)
 9. Navesti princip matematicke indukcije.

Ako za neku matematicku tvrdnju koja zavisi od broja n € N vrijedi:

a) Tvrdnja je tacna za neku pocetnu vrijednost n0 € N

b) Iz pretpostavke da tvrdnja vrijedi za neki prirodan broj k > n0 i za prirodan broj k + 1

Tada ta tvrdnja vrijedi za svaki prirodan broj n ≥ n0 . primjenama kada elimo dokazati da neka tvrdnja
Tn koja ovisi o n € N vrijedi za sve n € N , S * M oznacimo skup svih prirodnih brojeva sa n za koje
vrijedi tvrdnja Tn. Zatim radimo sledeca ti koraka:

1. Baza indukcije (n = 1), prikazimo da tvrdnja vrijedi za n = 1

2. Induktivna pretpostavka (n = k), pretpostavka da tvrdnja vrijedi za N € k
3. Korak indukcije (n = k + 1): koristeci induktivnu pretpostavku pokazimo da tvrdnja vrijedi i za
N€k+1

Tada prema principu matematicke indukcije zakljucujemo da je M = N tj tvrdnja Tn vrijedi za svaki n €

N.

10. Objasniti vezu izmedju principa matematicke indukcije i dokazivanja tacnosti tvrdnje Tn koja
ovisi o prirodnim brojevima n. U sklopu prethodnog
11. Koristeci princip matematicke indukcije dokazati tzv Bernulijevu nejednakost:

Skupovi i funkcije
12. Za skupove A i B kazemo da su jednaki :

Ako vrijedi A C B i B C A (ako i samo ako je A podskub B i B podskup A)

Da li su skupovi A = {a,b,c,d} i B = {a,b,c} jednaki (NE)

13. Definirati uniju, prijesek i razliku skupova A i B!

Unije skupova A i B je skup ,A u B sadrzi sve elemente i iz skupa A i iz skupa B. A u B = ,X: X € a v X € B-

Presjek skupova A i B je skup A n B koji sadrze zajednicke elemente skupova A i B. A n B = , x: x € A x

€ B-.

Razlika skupova A i B je skup A/B koji sadrzi sve one elemente koji nisu u sklobu B. A/B = , x: x € A x
B}

14. Definirati Kartzijev proizvod skupova. Šta je to univerzalni skup?

Neka su skupovi A i B neprazni. Direktni Kartezijev proizvod skupova A i je skup AxB = ,(a,b): a € A
b € B- bi ako su A i B skupovi svih parova (a,b) kod kojih je a € A b € B oznacavamo sa AxB i
nazivamo Kartezijev ili direktni proizvod skupova.
Univerzalni skup je skup koji sadrzi sve elemente koji se nalaze u zadanim skupovima. Oznacavamo ga
sa E. Za skupove P = , n € N; n/2 € N- Q = , n € N; n/3 € N- skup svih prirodnih brojeva koji su djeljivi
sa 3 , prirodno je izabrati skup svih prirodnih brojeva za univerzalan skup odnosdno E=N.

15. Definirati pojam funkcije ili preslikavanja.

Postupak koji elementu iz skupa A pridruzuje tacno jedan element iz skupa B naziva se funkcija ili
preslikavanje iz skupa A u skub B ili pisemo f: AB

16. Za preslikavanje f: X  Y kazemo da je surjektivno ako: svaki elemen iz skupa Y ima svoj
original u skupu X.
17. Za preslikavanje f: X  Y kazemo da je injektivno ako: (x,y € X) (f(x) )
18. A) kada mozemo definirati kompoziciju dvije funkcije i kako se onda definira?
B) date su funkcije f(x) = 2x + 3 i g(x) = 5-x/4 . odrediti f*g i g*f

A) ako je f: AB, g: BC i R(f) D(g) tada mozemo definirati funkciju g*f:AC koju zovemo
kompozicija fnkcija f i g i za vrijednosti (g*f)(x) = g(f(x))(x€D(f)). Najcesci je slucaj da su funkcije
definisane i imaju vrijednosti u skupu R. Tada je A=B=C=R. Takve funkcije nazivamo realnim
funkcijama jedne realne promijenjive a dvije funkcije f i g kazemo da su jendake ako je D(f) = D(g),
R(f) = R(g), f(x) = f(g) (x€D(f))

B)

19. A) definirati bijektivno preslikavanje uz objasnjenje svih pojmova koji se avljaju u toj definiciji.
B) da li je preslikavanje f(x) = |x|

Funkcija f je bijektivna ako i samo ako je istovremeno i injekcija i sirjekcija. (Dopuna pitanje 16 i 17)

B) f(x) = |x| jeste bijekcija zbog toga sto je u prvom smislu injektivna f(x) = |x| x=x, zbog toga sto je u
drugom smislu sirjektivna odnosno f(x) = |x|  f(A) = B AB x |x| f(x) = |x|

20. Koja je najvaznija osobina bijektivnih preslikavanja? Cemu je jednako f * f-1 i f-1 * ?

Najvaznija osobina bijektivnog preslikavanja jeste postojanje funkcije f-1 : KD difiniranom formulom
f-1(y):=x gdje je x € D jedinstveni element takav da je f(x) =y. Funkciju f-1 zovemo inverznom funkcijom
funkcije f

f-1(f(x)) = x x € D

f(f-1(x)) = y y € K

odakle slijedi

f-1 * f = iD f * f-1 = iK
 21. Definirati grafik funkcije y = f(x)

Grafik funkcije y = f(x) je skup tacaka (x,y) ravnine R2 za koju vrijedi da je y = f(x) te cime krivulju.
Formalnije to je skup : G(f) R2, G(f) = , (x,y) € R2 : x € Df , y = f(x)}

Da bi neki skup tacaka u ravnini bio graf funkcije svakoj vrijednosti x mora odgovarati najvise 1
vrijednost y.

Kompleksni brojevi
22. Navesti opdu definiciju skupa kompleksnih brojeva.

Skup R2 = R x R = , (a,b) : a,b € R- u kome je definirano zbrajanje : ((a,b),(c,d) € R2) (a,b)+(c,d) :=

(a+c,b+d) i mnozenje ((a,b),(c,d) € R2) (a,b)*(c,d) = (ac-bd, ad+bc), zovemo skup kompleksnih
brojeva i oznacavamo sa C , a njene elemente kompleksnim brojevima.

23. Da li je (C, +, .) polje? Sta je neutralni element u odnosu na operaciju sabiranja, a sta u
odnosu na operaciju mnozenja? Sta je inverzni element za operaciju mnozenja?

(C, +, .) je polje u kome kompleksni brojevi imaju svoj neutralni element (0,0) za sabiranje, a zatim
(1,0) neutralni element za mnozenje, a invertni elemenat kompleksnog broja z = (a,b) (0,0) je
kompleksni broj z-1 =

24. Kako se iz opceg prelai u algebarski oblik kompleksnog broja? Objasniti motivaciju da
kompleksan broj (a,0) krace oznacavamo sa a.

Preslikavanje f: R R', definirano je formulom f(a) = (a,0) se bijekcija sa skupa realnih brojeva R na R'
i prevodi na algebarsku strukturu polja (R, +, ) na algebarsku struktru polja (R', +, ) tj: f(a+b) = f(a) +
f(b) i f(ab) = f(a) f(b) i na taj nacin je polje (R, +, ) pretvoreno u polje kompleksnih brojeva (C, +, ).
Zbog toga je polje realnih brojeva (R, +, ) identificirano sa poljem (R', +, ) a kompleksan broj (a,0)
krace oznacavamo sa a. Sada kompleksan broj z = (a,b) = (a,0) + (0,b) = (a,0) + (b,0)(0,1) mozemo
zapisati u algebarskom obliku z = a+bi. Broj a zovemo realni dio i oznacavamo sa Re z, a broj b
zovemo imaginarni dio kompleksnog broja z =a+bi i oznacavamo sa Im z.

25. Prelaz algebarskog na trigonometrisjki oblik kompleksnog broja uz geometrijsku interpetaciju

Kompleksan broj z = x+iy mozemo napisati u tzv trigonometrijskom obliku z=r(cosϕ + isinϕ) gdje je
r=√ .

Ugao ϕ je argument kompleksnog broja z i

oznacavamo ga sa argz vidimo da je x = rcosϕ a
y=rsinϕ dok je r = |z|  z=|z|*(cosϕ + isinϕ)

26. Kada dva kompleksna broja data u trigonometrijskom obliku kazemo da su jednaka? Koja je
veza izmedju glavne vrijednosti argumenata kompleksnog broja i arg(z) i opce vrijednosti
argumenata kompleksnog broja Arg(z)?
27. A) operacije mnozenja, dijeljenja i stepenovanja kompleksnih brojeva u trig obliku. Moavrova
formula
B) ako je z1=1 + i i z2= 1 – i izracunati z1*z2, z1/z2 , z120
 A)

A stepovanje kompleksnog broja zadanog u trigonometrijskom obliku koristimo moaverov obratac :

(cosϕ + isinϕ)n = cos*n*ϕ + isin*n*ϕ (n € N, ϕ € R); koji se primenom adicionih teorema za cos. zbira
i sinusa zbira iako se moze dokazati principom matematicke indukcije.

B)

28. A) Navesti i dokazati formulu zakorijenovanje kompleksnih brojeva u tirg obliku

B) Izracunati

A)

B)
 29. A) Kakav polozaj u kompleksnoj ravni zauzimaju brojevi koje dobijamo u izracunavanju n-tog
korijena nokog kompleksnog broja? obrazloziti !
B) Resenja jednadzbe z3 + 1 = 0 predstaviti u kompleksnoj ravni!

A) Ako je w = r(cosϕ + isinϕ) = √ k=0,1,2...n-1. Resenja za w = (n € N)

nema beskonacno mnogo kao sto ima beskonacno mnogo cijelih brojeva k. Dovoljno je izracunati θ
za k=0,1,2....n-1 jer se za sve ostale cjelobrojne vrijednosti k zbog 2π preiodicnosti funkcije sin i cos,
resenje za w = periodicno ponavljaju √ k=0,1,2...n-1

Sva resenja imaju isti modul jednak √ , argument svaka dva susjedna se razlikuju za fiksan ugao .
Zato tacke u kompleksnoj ravni koje odgovaraju rjesenjima predstavljamo tjemena pravilnog
n-trougla u kompleksnoj ravni i sve leze na krtnici radyusa √ sa centrom u koordinatnom pocetku.

B)

30. Definirati logoritam kompleksnog broja. Odrediti Ln( )

Neka je z = r(cos θ +isin θ) proizvoljan komplesan broj.

Eulerov oblik kompleksnog broja je dat sa z = r(cos θ + isin θ) = reiθ .

Na osnovu jednakosti dva kompleksna broja, dobijamo da je z = rei(θ+2kπ) , k Z.

Prirodni logaritam kompleksnog broja z u oznaci Lnz, definiše se kao i u skupu R,

tj. w = Lnz ⇐⇒ z = e w, (w C). Iz gornjih relacija, dobivamo Lnz = ln r + i(θ + 2kπ), k Z.

Dakle, Ln je višeznacna funkcija, a izrazom ˇ Lnz = ln r + iπ, −π < θ < π

Algebra matrica
 31. Definirati pojam matrice i njene osnovne elemente.

Preslikavanje A iz skupa S = ,1,2,...m- x ,1,2,...n- u polje F, koje svakom uredjenom paru (i,j) € S
(i=1,...m i j=1,...n) pridruzuje element A(i,j)=aij € F naziva se matrica A= [aij]mxn tipa (formata) mxn nad
poljem F. Ako je F=R ili F=C, tada govorimo o matrici nad poljem realnih ili poljem kompleksnih
brojeva jer su tada elementi matrice realni ili kompleksni brojevi. Svi elementi matrice se u i-toj vrsti i
svakoj koloni matrice.

32. Ako je matrica formata m x n, kako glase elementi njene pretposljednje vrste i trece kolone?

33. Kod kojih matrica mozemo govoriti o tragu matrice? Definirati trag matrice.

Kod kvadratnih matrica mozemo govoriti o tragu matrice. Trag matrice se definise kao zbir elemenata
glavne dijagonalne matrice: tr(A)= a11+...+ann=∑ .

34. Definirati determinantu matrice. Iskazati stav laplaceov razvoj determinante.

Neka je Mn skup svih kvadratnih matrica tipa nxn nad poljem skalara F=R ili F=C. Definisimo
preslikavanje determinante: MnF, koje svakoj matrici A € Mn pridruzuje broj:
(1)detA=∑ a1p1a2p2....anpn € F gdje se sumira po svih n! Permutacija skupa ,1,2...n-. taj
skup permutacija zovemo imetricna grupa i oznacavamo sa Sn. Broj detA dat je relacijom (1) i zovemo
je determinanta matrice Det (n-1)-og reda koja se iz det A dobije izostavljanjem i-te vrste i j-te
kolone, zove se minor ili subdeterminanta, elementa ay matrica A. Minor elementa ay oznacavamo,a
My (i= 1,2...n j=1,2...n). broj Ay=(-1)i+j. My zovemo kofaktor ili algebarski komplement, elementa ay (i=
1,2...n j=1,2...n) zovemo Laplaceov razvoj determinante po i-toj vrsti ili j-toj koloni.

35. Za koje detrminante navodimo Sarrusovo pravilo i kako to pravilo glasi?

Samo za determinante treceg reda mozemo koristiti laksi nacin za izracunavanje determinante, pod
nazivom Sarrusovo pravilo. Ono glasi: dodajemo prve dvije kolone ili prve dvije vrste determinante, a
zatim mnozimo trojke brojeva u pravcu glavne dijagonale i sabiramo ih i mnozimo trojke brojeva u
pracu sporedne dijagonale i oduzimamo ih.

36. Osobine determinante

1. Operacija transponovanja kvadratne matrice detAT=detA
2. Ako dve vrste (ili kolone) zamene mesta determinanta menja znak.
3. Determinantu mnozimo brojem tako sto se elementi jedne vrste ili kolone pomnoze istim
brojem, vrijednost determinante se nece promijeniti
4. Vrijednost determinante se ne mijenja ako se vrste ili kolone ciklicki zamijene
5. Determinanta je jednaka 0 ako a) svi elementi jedne vrste(kolone)=0 i b) elementi sdvijev
rste(kolone) isti
6. Ako se elementi neke vrste(kolone) dodaju elementima neke druge vrste pomnozeni sa
nekim brojem, vrijednost se ne mijenja
7. Determinanta koja u vrsti(koloni) ima elemente predstavljene u obliku sume moze se
rastaviti na zbir 2 determinante
8. Determinanta je proizvoda dvije kvadratne matrice = je proizvodu njihovih determinanti.
 37. Iskazi su osobine determinanti: b. Ako matrica ima dvije jednake vrste, vrijednost
determinante je 0 c. Ako matrica ima dvije jednake kolone, vrijednost determinante je 0 d.
Determinantu mnozimo brojem tako da joj bilo koju vrstu ili kolonu pomnozimo istim brojem
38. Definisati minor matrice formata m x n!

Determinanta (n-1)-og reda koja se iz detA dobija izostavljanjem m-te vrste i n-te kolone, zove se
minor ili subdeterminanta, elemenata amn matrica A. Minor elemenata amn oznacavamo sa Mmn
(m=1,2...m n=1,2...,n)

39. Definisati rang matrice formata m x n. Koje su moguce vrijednosti ranga ovakve matrice?

Maksimalan broj linerano nezavisni stupaca matrica A zovemo rang stupaca matrice A, a max broj
liinearno nezavisnih redaka zovemo rang redaka matrice A. M-broj stupaca, n- broj redaka. Rang
stupaca matrice jednak je broju redaka matrice zovemo ga rang matrice A.

40. Pri nalazenju ranga matrice sluzimo se elementarnim transformacijama. Navesti ih.

Zamjena mjesta dvjema vrstama(kolonama), matrice mnozenje elemenata jedna vrste(kolone)

matrice brojem razlicitim od nule, matrice mnozenje elemenata jedna vrste(kolone) matrice brojem
razlicitim od nule i dodavanje nekoj drugoj vrsti (koloni) matrice.

41. Elementarne transformacije nad matricama su: a. Zamjena mjesta dvjema

kolonama(vrstama) c. Mnozenje kolone(vrste) proizvoljnim brojem i d. Dodavanje jednoj
koloni(vrsti) neke druge vrste (kolone).
42. Ako na matricu A primjenimo neku elementarnu transformaciju, dobijamo matricu B. Kako
nazivamo takve matrice i koja je veza izmedju njih?

Rang matrice ne mijenja se promjenom elemenata Transformacijom. Zato ako od matrice A

primjenom konacnog broja elemenata transformacija dobijemo matricu B, tada vrijedi da je
rangA=rangB. Tada kazemo da je matrica A ekvivalentna matrici B i sto oznacavamo AB.

43. Matrica A, formata n x n je regularna ako i samo ako je rangA = 1 d. Samo ako je n=1
44. Definirati operaciju sabiranja nad matricama. Navesti osnovne osobine sabiranja matrica!

Neka su A i B dve matrice tipa m×n. Tada je zbir matrica A i B matrica C tipa m×n, čiji su elementi
jednaki zbiru odgovarajudih elemenata matrica A i B. Važno je napomenuti da se jedino mogu sabirati
matrice istog tipa.

1. Zakon komutativnosti A + B = B + A
2. Zakon asocijativnosti (A + B) + C = A + (B + C)
3. A+0=0+A=A
4. A + (-A) = (-A) + A = 0

45. Definisati mnozenje matrice skalarom. Navesti osnovne osobine ovog mnozenja!

Matricu mnozimo skalarom tako sto svaki njen element pomnozimo tim skalarom kA = [k*aij]mxn.
Specijalno za k=0 je matrica kA jednaka nuli , za k= - 1 dobijemo matricu –A= (-1)*A koja se zove
suprotna matrica matrice A jer je A + (-A) = 0.

1. (A+B) = A + B
2. ( + )A = A + A
3. ()A = (A)
4. 1*A = A
 46. U definiciji proizvoda koje tipove matrica mnzoimo i kako definiramo to mnozenje? Sta je
bitno u navedenom mnozenju i sta je njegov rezultat? Navesti osnovne osobine mnozenja
matrica.

Matrice koje je moguce mnoziti su matrice A= [aij]mxn i B= [bij]nxp, tj broj kolona matrice A neka je
jednak broju vrsta matrice B tada definisemo matricu C=A*B= [cij]mxp, kod koje je broj vrsta jednak
broju matrice A, a broj kolona jednak broju kolona matrice B.

47. Sta znace pojmovi regularna i singularna matrica?

Kvadratna matrica, cija determinanta je razlicita od nule, nazivamo regularnom matricom. U

suprotnom matrica cija je determinanta jednaka nuli, nazivamo singularnom matricom.

48. Koje matrice imaju inverznu matricu i kako racunamo inverznu matricu?

Transponovanu matricu kofaktora Aadj=[Aij]Tnxn nazivamo adjungovana matrica matrice A= |aij|nxn. Ako
je za matricu A= |aij|nxn postoji matrica B= |bij|nxn takva da je A*B=B*A=I tako da kazemo da je
matrica B inverzna matrica matrice A i oznacavamo je sa A-1. A-1= svaka ce imati svoju
inverznu matricu ukoliko je njena determinanta razlicita od nule.

49. Dokazati da ukoliko kvadratna matrica ima inverznu matricu da je ona jedinstvena!

Pretpostavimo da matricu A ima inverzna maricu A-1. Tada je det(A*A-1)=detI=1 pa zbog toga
det(A*A-1)=detA*detA-1=1 slijedi da je detA 0 a također vidimo da je i detA-1=(detA)-1. Pretpostavimo
sada da je detA 0 kako je:

Tada zbog toga:

Dobijamo da je

Kako po pretpostavci A zakljucujemo da je A*(detA)-1*Aadj = I. To znaci da je matrica (detA)-1 – Aadj

desni inverz matrice A. Na slican nasin bismo zakljucili da je Aadj*A=detA*i odakle slijedi da je detA-1 *
Aadj takodje i lijevi inverz matrice A. Dakle ako je kvadrata matrica A regularna, tada postoji i njena
jedinstvena inverzna matrica koja je jednaka A-1=(detA)-1*Aadj.

50. Svaka dijagonalna matrica ima inverznu matricu : DA

Sistemi linearni jednacina

51. Zapisati opsti sistem linearni algebarski jednacina. U zavisnosti od slobodnih clanova sistema,
kako dijelimo ove sisteme?
 Opsti oblik glasi:

Na homogene i nehomogene. Ukoliko je barem jedan

od slobodnih koeficijenata razlicit od 0 onda je rijec o
nehomogeneom sistemu, ukoliko su svi jednaki 0 onda
je to homogen sistem.

52. Zapisati opsti sistem linearnih algebarski jednacina. Sto podrazumijevamo po resjenem ovog
sistema. U zavisnosti od resjena kako dijelimo sisteme?

Ima jedno rjesenje, beskonacno mnogo i nema rjesenja:

Rjesenje sisteme je određena n-torka koja zadovoljava sve jednacine sistema. Svedemo sistem na
gornji trougaoni; ako je broj nepoznatih jednak broj jednacina sistema ima 1 rjesenja (rjesiv,saglasan)
ako je broj nepoznatih manji od broja jednacina sisteam tada nema rjesenja (nesaglasan); ako je broj
nepoznatih veci od broja jednacina sistem ima beskonacno mnogo rjesenja (neodređeni sistem).

53. Za koje sisteme kazemo da su ekvivalentni? Navesti elementarne transformacije sistema. Ako
na neki sistem primjenimo neke elementarne transformacije, kakva je veza izmedju polaznog
i novog sistema jednacina?

Za dva sistema tipa s eventualno razlicitim brojem jednadzbi kazemo da su ekvivalentni ako je svako
rjesenje jednog ujedno rjesenje drugog sistema i obratno. Elementrane transformacije su: zamjena
mjesta jednacina sistema, mnozenje neke od jednacina sistema brojem razlicitim od nule, množenje
neke od jednacina sistema brojem razlicitim od nule i dodavanje nekoj drugoj jednadzbi sistema ili
primjenom elementarne transformacije vrste prosirene matrice sistema.

54. Rjesenje sistema linearnih jednacina nece se promijeniti ako nekoj vrsti prosirene matrice
sistema dodamo proizvoljnu drugu vrstu te matrice: DA
55. Rjesenje sistema linearnih jednacina se nece promijeniti ako neku vrstu sistema pomnozimo
nekim brojem: DA
56. Primjeniti Gaussov algoritma na sistem:

by + cz = d

ex + fy + gz = h

ix + kz = l

57. Za sistem sa nepoznatim x, y i z, cija je prosirena matrica jednaka: [ ] vrijedi:

b)

58. Iskazati Kronecker-Capellijev stav!

Sistem linearnih jednacina ima rjesenje onda i samo onda ako matrica tog sistema A i prosirena
matrica sistema Ap imaju isti ran tj. rangA=ragAp

59. Dokazati Kronecker-Capellijev stav!

Ako je rangA=rangAp, tada matrica A i prosirena matrica Ap imaju max broj linearno nezavisnih
kolona. Odatle slijedi da kolona B slobodnih clanova sistema linearno zavisi od kolona matrica A, pa
zato se moze prikazati linearnom kombinacijom kolona matrica A sa odgovarajucim koeficijentima
α1,α2,...,αn te linearne kombinacije u obliku:

Odatle postoji barem jedna n-torka skalara (α1,α2,...,αn) koja zadovoljava matricnu jednacinu pa
sistem ima rjesenje. : x1= α1; x2= α2;...., xn= αn. Dakle iz rangA=rangAp slijedi saglasnost sistema!!!

60. Sta nam govori Kronecker-Capellijev stav ako ga primjenimo na homogeni sistem jednacina?

To nam govori da li jednacina ima samo trivijalna ili beskonacno mnogo rjesenja.

61. Iskazati Cramerovo pravilo.

Ako je determinanta D matrijce kvadratnog sistema od linearnih jednacina razlicita od nule, tada je
rjesenje x=(x1,.....,xn) tog sistema jedinstveno i glasi: xj= (j € ,1,...n-)

62. Izvesti Cramerove formule.

Kako je za j=1,2...n

To je Lapasov ravoj determinante Dj po

j-toj koloni jednak: Dj=b1A1j+b2A2j+...bnAnj

Ako prvu jednacinu sistema pomnozimo sa A1j, drugu sa

A2j itd posljednjuu sa Anj, a zatim tako dobijene
jednacine saberemo, tada dobijemo jednacinu:

(a11A1j+a21A2j+...an1Anj)x1 + (a12A1j+...An2Anj)x2+...+(a1nA1j+a2nA2j+...annAnj)xn = b1A1j+b2A2j+...+bnAnj

Iz relacije Dj=b1A1j+b2A2j+...bnAnj vidimo da je desna strana posljednje jednakosti jednaka Dj. Kako je
na osnovu Lapasovog razvoja determinanta po j-toj koloni koeficijent uz nepoznati xj jednak
determinanti D a kako su svi ostali koeficijenti uz ostale nepoznate jednaki 0, dobijemo da vrijedi:
( j € ,1,2,...n-) D*xj=Dj iz pretpostavke da je D 0 xj= (j € ,1,2,...n-).

63. Koliko rjesenja ima homogeni sistem jednacina ako je rang matrice homogenog sistema sa n
nepoznatih i n jednacina jednak n?

Taj sistem ima samo trivijalno rjesenje.

64. Sistem cija je prosirena matrica A|B=[ ] ima netrivijalno rjesenje ako je

c) α=2
 65. Sistem cija prosirena matrica A|B=[ ] ima jedinstveno rjesenje ako je α NE.

66. Za kvadratni homogeni sistem jednacina vrijedi:

a) On uvijek ima bar jedno rjesenje
b) On nece imati rjesenje ako je determinanta matrice sistema razlicita od 0
c) Sistem je saglasan ako je rang matrice sistema jednak rangu prosirene matrice
d) On nece imati rjesenje ako je determinanta matrice sistema jednaka 0.

67. Sistem ([ ] [ ]) [ ] [ ]?

c) Ima beskonacno mnogo rjesenje.

68. Definirati pojmove karakteristicne jednacine i sopstvenih vrijednosti matrice. Odrediti
spektar matrice A= * +.

* + * +

Neka je A kvadratna matrica n-tog reda. Za skalar α € C kazemo da je svojstvena vrijednost matrice A
ako postoji vektor x 0 takav da je Ax=αx. Za takav vektor x 0 kazemo da je svojstven vektor matri e
A pridruzen svojstvenoj vrijednosti α.

69. Ako matrica proizvoljnog kvadratnog sistema ima neku sopstvenu vrijednost jednaku 0, sta to
znaci za taj sistem?

Ukoliko kod neke matrice, cija je determinanta det(A-I)=0, te svojstvena vrijednost jednaka 0 =0
onda je determinanta (A-0*I)=0, detA=0,sto znaci da taj sistem ima beskonacno mnogo rjesenja.

70. Spektar matice A:

d) Da su brojevi 1,2,...,n za koje vrijedi 1*2*...*n = detA

Vektori
71. Navesti definiciju vektorskog prostora.

Za abelovu grupu skupa V={x,y,z,...} sa operacijom sabiranja kazemo da je vektorski prostor ako je
izmedju njihovih elemenata i elemenata polja K={α,β,γ,...} definisana operacija mnozenja sa
osobinama:

Elementi skupa v, zovu se vektori a polja K skalari.

 72. Skup svih matrica formata m x n sa operacijama sabiranja i mnozenja skalarom cine vektorski
prostor:
c) za sve prirodne brojeve m i n

73. Kada za vektore a1,a2,...,an kazemo da su linearno nezavisni?

Ako iz α1a1+α2a2+...+αnan=0 slijedi α1=α2=...=αn=0 , tada za vektore a1,a2,...,an kazemo da su linearno

nezavisni.

74. Kada za vektore a1,a2,...,an kazemo da su linearno zavisni?

Vektori a1,a2,...,an su linearno nezavisni onda i samo onda ako postoje skalari α1,α2,...,αn takvi da
je bar jedan od njih razlicit od nule. α1a1+α2a2+...+αnan=0

75. Kada za vektore a1,a2,...,an iz vektorskog prostora V kazemo da cine bazu vektora prostora V?

Za skup vektora a1,a2,...,an prostora V kazemo da je baza vektorskog prostora V ako vrijedi:

1. Vektori a1,an su linearno nezavisni (α1=α2=...=αn=0)

2. Vektori generiraju V  x € V x=α1+a1+....+αnan

Broj n se zove dimentija vektorskog prostora.

76. Linearan vektorski prostor je konacno dimenzionalan ako:

c) u njemu postoji konacan sistem linearno nezavisnih vektora koji ima osobinu da ako mu
dodamo bilo koji novi vektor on postaje linearno zavisan.
d) u njemu sve baze uvijek imaju isti broj vektora.

77. A) Navesti kriterij za ispitivanje linearne zavisnosti/nezavisnosti vektora

B) ispisati linearnu zavisnost vektora: a1 = (1,2,1) a2=(-2,4,2), a3=(3,1,2).

A) Kriterij za odredjivanje zavisnosti/nezavisnosti nekih vektora a1, a2, a3, jeste da αa1+βa2+γa3=0 pri
cemu ukoliko su vektori nezavisni α=β=γ=0, a ukoliko su zavisni bar jedan od skalara mora biti razlicit
od 0.

B)

78. Sta je to usmjerena duz u prostoru, a sta vektor?

Neka su P i Q dvije tacke prostora. Duzinu PQ kojoj je jedna rubna tacka proglasena za pocetak, a
druga za kraj zovemo usmjerena duz. Za svaku usmjerenu duzinu PQ, skup svih usmjerenih duzina
koje su ekvivalentne sa PQ zovemo vektora A skup svih vektora oznacava se kao V3.
 79. Kada su vektori kolinearni? A kada komplanarni?

Za dva ili vise vektora kazemo da su kolinearni ako njihovi reprezentatileze na istim ili paralelnim
pravcima. Dva ili vise vektora nazivamo komplanarnim ako njihovi reprezenatnti leze u istoj ili
paralelnim ravninama.

80. Vektori su kolinearni ako:

a) Su im nosaci paralelne prave
b) Su linearno zavisni
81. Vektori su komplanarni ako: im nosaci leze u istoj ravni.
82. Dva vektora su jendaka samo ako : imaju iste pravce, smijerove i intenzitete
83. Tacne tvrdnje:
a) Svaka tri vektora u dvodimenzionalnom prostoru su linearno zavisna
b) Svaka dva vektora u jednodimenzionalnom prsotoru su linearno zavisna
c) Tri vektora su linearno zavisna ako i samo ako su komplanarni
d) Svaka cetiri vektora su linearno zavisni.

84. Objasni kako se vektori sabiraju!

Sabiranje vektora se moze vrsiti na dva nacina: pravilom paralelograma i pravilom

torugla(nadovezivanja). Kod pravila paralelograma, na pocetak prvog nadovezemo pocetak drugog,
te konstruisemo paralelogram.

Dok kod pravila nadovezivanja sabiranje vrsimo tako sto na kraj prvog nadovezemo pocetak drugog,
kraj dugog u pocetak treceg itd. A rezultujuci vektor ce biti vektor koji spaja pocetak prvog i kraj
posljednjeg vektora.

85. Definisati skalarni proizvod a i b.

Skalarni proizvod vektora a i b u oznaci a * b je skalar (broj) a*b = |a|*|b|*cos<(a,b). To znaci da je

skalarni proizvod dva vektora jednak proizodu intenziteta ta dva vektora te proizvodu kosinusa ugla
izmedju njih.

86. Objasni vezi izmedju Prba i skalarnog proizvoda vektora a i b.

vidimo da postoji veza izmedju Prba i skalarnog proizvoda, pri cemu Prba
predstavlja kolicnik skalarnog proizvoda dva vektora a i b i intenziteta
vektora na koji se ta projekcija vrsi.

87. Navesti uslov okomitosti dva vektora?

Da bi dva vektora a i b bili okomiti a b, moraju da zadovoljavaju uslov da je a*b=0 da je skalarni

proizvod ta dva vektora jednak tj: axbx+ayby+azbz=0.

88. Ako su dati vektori x= x1 i + x2 j +x3 k i j= 2x1 i + 3x2 j + a k , koliko mora biti a da bi vektori bili
ortogonalni?
 89. Navesti formulu za intenzitet vektora x= x1 i + x2 j +x3 k. Izracunati udaljenost imzmedju
tacaka A(1,3,-5) i B(0,-1,3).

90. Navesti formulu za izracunavanje ugla izmedju dva vektora . koliki je ugao izmedju vektora x=
a i + b j + c k i j= -2a i – 2b j – 2c k?

91. Zaokruzi tacnu formulu: A) (a)2 = |a|2

92. Navesti osnovne osobine funkcije V3 x V3  R definisane sa (a,b)  a*b

Funkcija (a,b)  a*b sa V3 x V3  R zove se skalarni produkt i ima sledjeca svojstva:

1. a*a≥o pozitivna definisanost

2. a*a=0 ↔ a=0 pozitivna definisanost
3. a*b=b*a simetricnost
4. (a)*b=*(a*b) homogenost u I argumentu
5. (a+b)*c=a*c+b*c homogensto u I argumentu

93. Izvesti fomulu za izracunavanje skalarnog proizvoda za vektore date u standardnoj kanonskoj
bazi.

Formula a*b=|a|*|b|*cosγ moze se izvesti na sledeci nacin: ukoliko je ugao γ izmedju dva vektora
primjenom kosinusne teoreme moze se pisati::

94. Definisati vektorski proizvod vektora a i b.

Vektorski proizvod vektora a i b u oznaci axb je vektor c=axb koji ma osobine:

1. Okomit je na vektore a i b
2. Vektori a,b i c cine desni triedar vektora
3. |c|=|a|*|b|*sin(a,b)=P0, gdje je P0 povrsina paralelograma odredjenog vektorima a i b.

95. Navesti uslov kolinearnosti dva vektora!

Ako su vektori a i b kolinearni, tada je sin (a,b)=0 pa u tom slucaju vrijedi da je:
|axb|=|a|*|b|*sin (a,b)= 0. Tada je i axb=0. Zato za vektore i,j i k vrijedi i x i = 0 , j x j = 0 i k x k = 0.

96. Navesti osnovne osobine funkcije V3 x V3  V3 definisane sa (a,b)  a x b.

Funkcija (a,b)  a x b sa V3 x V3  V3 zove se vektorski produkt i ima osobine :

1. axb = -(bxa) svojstvo antikomutativnosti

2. (€R) (a)xb=ax(b)=*(axb) homogenost

97. Napisati uslov kolinearnosti vekotra a = (ax,ay,az) i b = (by,ba,bz).

axb=0 | |

98. Objsaniti kako dolazimo do formule za izracunavanje vektorskog proizvoda za vektore date u
standardnoj kanonskoj bazi?

99. Mjesoviti proizvod vektora u kanonskoj bazi. Za sta se koristi?

Skalar (axb)*c kojeg takodjer oznacavamo sa |a,b,c| zovemo mjesoviti proizvod vektora a,b,c, te
mjesoviti proizvod po apsolutnoj vrijednosti predstavlja zapreminu paralelopeida konstruisanog
vektorima a,b,c za sta se najcesce i koristi.

100. Objasniti vezu komplanarnosti tri vektora i njihovog mjesovitog produkta.

Tri vektora a,b,c su komplanarna(leze u istoj ravni) ako i samo ako je *a,b,c+=0. Međutim mjesoviti
proizvod [a,b,c] ne mijenja svoju vrijednost ako vektori koji ucestvuju u njemu ciklicki zamijenje
mjesta.

101. Kako glasi uslov komplanarnosti vektora a = (ax,ay,az) i b = (by,ba,bz) i c = (cx,cy,cz)

(axb)*c=0

| |

102. Mjesoviti produkt (x x y) * z jednak je:

a) (y x z) * x
b) (z x x) * y
 Prava i ravan
103. Nacrtati sliku i objasniti kako dolazimo do kanonskog obila jedne prave.

Neka je p pravac u prostoru P0(x0,y0,z0) tacka na pravcu p i a=axi + ayj +azk vektor koji lezi na
pravcu p i ima pocetak u tacki P0

104. Kako glasi parametasrki oblik jednacine prave. Napraviti prelaz iz parametarskog
oblika u kanonski oblik. U sklopu prethodnog pitanja
105. Napisati jednacinu ravni kroz tacke A(x1,y1,z1) i B(x2,y2,z2).

Jednacina prave ravni kroz dvije nepoznate tacke :

106. Kako glasi opci oblik jednacine prave? Napraviti prelaz iz opceg u kanonski oblik
jednacine prave (u opcem slucaju)?

Opci oblik jednacine ravni je: Ax + By + Cz + D = 0

Ako je A ,B onda uz oznake da je , i dobivamo

kanonski oblik  =1 odnosno Ax+By+Cz+D=0 Ax+By+Cz=-D /:-D

107. Kako glasi jednacina prave u kanonskom obliku, ako su njene dvije tacke A(1,-1,2) i
B(0,-1,-4)?

108. Kako glasi jednacina prave u parametarskom obliku, ako su njene dvije tacke A(1,-1,2)
i B(0,-1,-4)?
 109. Moze li prava imati vektor pravca p = (a,0,0) i koja je to prava?

Moze to je prava koja pripada x-osi.

110. Kako glasi uslov prijeseka dvije prave?

Uslov prijeseka dvije prave: | |

111. Napisati uslov paralelnosti i okomitosti pravih: (p1):

112. Nacrtati sliku i objasniti kako dolazimo do opceg oblika jednacine ravni.

Neka je M ravnina u prostoru, P0 (x0,y0,z0) fiksna tacka ravnine M i n=Ai + Bj + Ck 0 vektor okomit na
ravninu M s hvatistem u tacku P0

Za svaku tacku P(x,y,z) € M vektor P0P = (x-x0)i + (y-y0)j + (z-z0)k okomit je na vektor n. Stoga je njihov
skalarni umnozak jednak 0 tj A(x-x0) + B(y-y0) + C(z-z0) = 0. Oznaku da je D= -Ax0 –By0 –Cz0 opsti oblik
je: Ax+By+Cz+D=0

113. Sta predstavlja jednacina A(x-x0) + B(y-y0) + C(z-z0) = 0 i sta predstavlju oznake?

Jednacina predstavlja ravan kroz jednu poznatu tacku T(x0,y0,z0) i ima vektor normale n (A,B,C).

114. Ravan (α) : Ax + Bx + Cz + D = 0 prevesti u segmentni oblik. Kako glasi jednacina ravni
koja prolazi kroz tacku M(2,-1,3) i ciji je vektor normale n=(3,-1,2).

M(2,-1,3)(x0,y0,z0) A(x-x0) + B(y-y0) + C(z-z0) = 0  3*(x-2) – 1*(y+1) + 2*(z-3) = 0 

n(3,-1,2)(A,B,C) 3x – 6 – y – 1 + 2z – 6 = 0  3x – y + 2z – 13 = 0

115. Date su ravni (α) : Ax + Bx + Cz + D = 0 i (β) : . Napisati uslove

paralelnosti i okomitosti.

nα(A,B,C) uslov okomitosti nα * nβ = 0

nβ( uslov paralelnosti k=

 116. Date su prava (p) i ravan (α) jednacinama:

(p): (α): Ax + By + Cz + D = 0

117. Napisati formulu za ugao izmedju date prave (p): i ravni (α): Ax +
By + Cz + D = 0. Kako dolazimo do te formule?

118. Neka je data ravan (α): Ax + By + Cz + D = 0. Ako je C=0 i D=0 to znaci da je ravan:
c) Sadrzi z-osu
119. Zaokruzi tacne tvrdnje:

B) Ravan cija je jednacina Ax + By + 1 = 0. Ne sadrzi niti jednu tacku z-ose

C) Ravan cija je jednacina Ax + By + Cz = 0 sadrzi tacku koordinatnog pocetka

D) Ravan cija je jednacina By + Cz + D = 0. Paralelna je x-osi

120. Napisati formulu za udaljenost tacke A(x0,y0,z0) od ravni (α): Ax + By + Cz + D = 0.

| |

121. Dvije ravni su normalne jedna na drugu:

a) Ako su im karakteristicni vektori ortogonalni

122. Kako glase uslovi ortogonalnosti i paralelnosti dvije ravni. Kako te uslove dobijemo iz
formule za ugao izmedj dvije ravni?

Ugao izmedju dvije ravni α i β definisemo da je jednak uglu izmedju njihovih normala nα i nβ
| |
Uslov paralelnosti  | nα * nβ|=0 Uslov normalnosti 
| |
(α,β)=| | | | | | | |

123. Ravan Ax + By + Cz + D = 0 i prava

odg: d. Imaju tacno jecnu presjecnu tacku.
124. Za koje α € R ce prava biti paralelna ravni x + y + 2z = 1?

a(2,2,a) a*n=0  (2,2,a)*(1,1,2)=0  2+2+2a=0  2a=-4  a= -2

nα(1,1,2)
 125. Za koje α € R ce prava biti paralelna ravni x + y + 2z = 1?

a(2,2,3) a*n=0  (2,2,3)*(1,1,2)=0  2+2+6=0  10=0 N.R.

nα(1,1,2)

Osnovne osobine realne funkcije realne promijenjive

126. Nabrojati nacine zadavanje funkcija i za svaki nacin dati po jedan primjer.
1. Zadavanje funkcije analitičkim izrazom. Analitički izraz može biti eksplicitnog oblika
ili implicitnog oblika F(x,y) = 0
2. Tablični način zadavanja funkcije
3. Zadavanje funkcije njenim grafikom.
4. Zadavanje funkcije pomodu parametara.

127. Definisati graf funkcije. Sta je graf funkcije y = ?

Graf funkcije f jeste skup tacaka (x,y) ravnine R2 za koje vrijedi y = f(x) te cini krivulju. Formalnije to je
skup : G(f) R2, G(f) = ,(x,y)€R2 : x € Df , y=f(x)}

Graf funkcije y = je parabola.

128. Navestu definiciju parnosti i slikom objasniti geometrijski smisao parnosti. Dati pimjer
parne funkcije!

Za funkciju f : DR kazemo da je parna ukoliko je f(-x)=f(x) za svaku x € D. Ovo svojstvo razmatra se
samo u slucaju ako je domena D funkcije skup simetrican S obzirom na ishodiste tj: ako ima svojstvo
x€D  -x€D

f(x)=xsinx

f(-x)=-xsin(-x)

f(-x)=xsinx - sto znaci da je funkcija parna

129. Navesti definiciju neparnosti i slikom objasniti geometrijski smisao neparnosti? Dati
primjer neparne funkcije!

Funkcija f : DR je neparna ukoliko je f(-x)=-f(x) za svaki x € D

 130. Kada za funkciju kazemo da je preiodicna? Koja je razlika izmedju perioda i osnovnog
perioda funkcije?

Realna funkcija f definirana na skupu Df je periodicna ako postoji realan broj P  0 takav da za svaki x
€ D vrijedi: f(x+p)=f(x) broj P je period funkcije f. A najmanji pozitivni broj P0 za koji je ispunjen uslov
f(x+p0)=f(x) naziva se osnovni period funkcije f.

131. A) Sta su to nul-tacke (nule) funkcije?

B) Odrediti nul-tacke (nule) funkcije f (x) =

A) Neka je f : DR funkcija. Kazemo da je x0 € D nul-tacka funkcije f, ako je f(x0)=0

B) x2-5x+6=0 ; x2-3x=0  x(x-3)=0  x=0 i x=3

132. Navesti definicju ogranicenosti funkcije y = f(x) sa gornje (donje) strane. Kada je
funkcija neogranicena sa gornje (donje) stranje?

Kazemo da je realna funkcija f: DR

1. Ogranicena odozdo, ako postoji broj m € R takav da je : f(x)≥m za svaki x € D

2. Ogranicena odozgo, ako postoji broj M € R takav da je : f(x)≤M za svaki x € D
3. Funkcija je ogranicena ako i samo ako je ogranicena i odozgo i odozdo
133. Definisati pojmove monotono rastuce i strogo monoto rastuce funkcije. Bez
koristenja diferencijalnog racuna ispitati monotonost funkcije f (x) = na intervalu (2,+∞).

Kazemo da je funkcija f: DR monotono rastuca na intervali (a,b) D ako:

X1,x2 € (a,b) i (x1<x2)  f(x1) ≤ f(x2). Ako umjesto znaka „≤“ stoji „<“ kazemo da je funkcija strogo
rastuca.

f (x) = (2,+∞). X 1 < x2 3 < 4

X1=3

X2=4 -2 ≤ -1 pri cemu je funkcija monotono rastuca.

134. Navesti definiciju tacke nagomilavanja skupa D R.

Neka je D R. Tacka a je tacka nagomilavanja skupa D, ako za svaki ma kakav broj > 0 interval (a - ,
a + sadrzi bar jos jednu tacku skupa D.

135. Neka su a,b € R i a tacka nagomilavanja domena funkcije f. Definisati

.

Neka je D R, f : DR i neka je a tacka nagomilavanja skupa D. Funkcija f ima granicnu vrijednost u
tacki a € R jednaku b € R ako za svaki realan broj postoji realan broj takav da iz
nejednakosti |x-a|< slijedi nejednakost |f(x)-b|< za svaku x € D/,a- .

136. Izrazi (M>0) ( (x€D(f)) (0<|x-a|< f(x) > M) predstalja:

 137. Dati definiciju granice vrijednosti (b € R) . dati geometrijsko
tumacenje ovog limesa.

Funkcija f ima granicnu vrijednost u tacki a € R jednaku b € R ako za svaki realan broj postoji
realan broj takav da iz nejednakosti |x-∞|< slijedi nejednakost |f(x)-b|< za svaku x € D/,a-
.

138. Definisati desnu i lijevu granicnu vrijednost realne funkcije realne promijenjive.
Navesti njihovu vezu sa postojanjem granicne vrijednosti funkcije u toj tacki.

Ako u definisiji iz 135. Pitanja x € (a,a+ kazemo da x sa desne strane tezi a € R, a funkcija f(x) ima
desnu granicnu vrijednost ili desni limes jednak b € R a zapisujemo : ili
. Slicno ako x € (a- kazemo da x s lijeve strane tezi a € R a da funkcija f(x) ima
lijevu granicnu vrijednost ili lijevi limest: ili . Kazemo da
funkcija f(x) ima granicnu vrijednost u tacki x=a ako i samo ako u toj tacki ima i lijevu i desnu granicnu
vrijednost.

139. Navesti teorem koji govori o operacijama nad limesima.

140. Dokazati

141. a) Navesti definiciju neprekidnosti funkcije f : (a,b)  R u tacki x0

b) ispitati neprekidnost funkcije f(x)= u tacki x0=5
 142. Navesti vrste prekida funkcije y=f(x) u nekoj tacki i obrazloziti ih.
1. Uklonjivi prekid: Funkcija f ima uklonjivi prekid u tacki x0 ako je:
pri cemu f ili nije definirana u tacki x0 ili je f(x0) a. Prekid se ukloni
tako sto se definira f(x0)=a.
2. Prekid druge vrste: u tacki x0 ako je barem jedan od limesa s lijeva ili sa desna beskonacan ili
ne postoji.
143. Funkcija u nekoj tacki ima prekid prve vrste zato sto:

Postoji ali razliciti su i lijeva i desna granica vrijednost u nekoj tacki c)

144. Tacne tvrdnje:

a) Ako neprekidna funkcija u krajevima intervala primi vrijednost razlicitog znaka onda u
unutrasnjosti tog intervala ima bar jednu nul-tacku
b) Neprekidna funkcija (a,b) na tom intervalu dostize svoj maksimum i minimum
c) Kompozicija dvije neprekidne funkcije je neprekidna

145. Kako se definisu asimptote funkcije?

Asimptota je prava kojoj se funkcija priblizava u beskonacnosti u dalekoj tacki. Postoje 3 vrste
asimptota: horizontalna, vertikalna i kosa.

146. Kada postoji horizontalna, a kada kosa simptota funkcije? Da li funkcija definirana na
skupu (0,1) U (1,+∞) moze imati horizontalnu asimptotu?

Ovu asimptotu karakterisu dva limesa : i . Iako kao rjesenje dobijemo

neki broj n, onda je y=n horizontalna asimptota, a ako dobijemo +∞ ili -∞ onda ne postoji
horizontalna asimptota.

147. Kada postoji vertikalna asimptota funkcije? Da li funkcija definirana na skupu (1,+∞)
moze imati vertikalnu asimptotu?

Prava x=a je vertikalna asimptota funkcije y=f(x) ako je bar jedan od limesa ili
jednak +∞ ili -∞. Za ovu asimptotu vazno je odrediti oblast definisanu funkcije, jer
ukoliko postoji prekid funkcije onda ispitujemo ponasanje funkcije kada se priblizavamo tom prekidu
sa lijeve ili sa desne strane.

148. Ako je y = kx + n kosa asimptota funkcije izvesti formule za k i n.

Ako je : i pri cemu je k 0,-∞,+∞ i n -∞,+∞ tada je

pracac y=kx+n kosa asimptota

Udaljenost od tacke na krivulji do asimptote je d(M,L). Prema definiciji asimptote d(M,L)0 kada
x+∞. Kako je cosα 0 kostanta zakljucujemo da je :

d(M,L)0 ↔ d(M,N)0 | | .
zadnji uvjet je ekvivalentan sa to je ekvivalentno sa i
.

Ai pa je dalje

Diferencijalni racun
149. Definisati izvod funkcije f : [a,b]  R u tacki.

Neka je f : [a,b]  R, x0€*a,b+, x+x € *a,b+. Ako postoji konacna granicna vrijednost

    
onda se ona zove izvod funkcije f u tacki x0 i oznacava sa f'(x0).

150. Definisati lijevi i desni izvod u tacki.

Ako iz def iz 149 predpostavimo da je x0 (priblizavamo se tacki x0 sa desne strane onda je tom def
[f'(x0)] definisan desni izvod u tacki x0. Slicno, ako u def pretpostavimo da je x<0 (priblizavamo se x0
sa lijeve strane onda je gornjom def definiran lijevi izvod [f'(x0)].

151. Kada je funkcija diferencijabilna u nekoj tacki?

Cinjenica da funkcija ima izvod u nekoj tacki mozemo iskazati kao da je funkcija diferencijabilna u toj
tacki.

152. Iskazati i dokazati stav o vezi neprekidnosti i diferecijabilnosti funckije u tacki.

Primjerom potkrijepiti da je diferencijabilnost „jaca“ osobina od neprekidnosti.

Ako je funkcija diferencijabilna u nekoj tacki c, onda je i neprekidna u toj tacki.

Npr: ako je funkcija diferencijabilna u tacki x0

Potrebno je pokazati da je

153. Navesti osnovna pravila diferenciranja. Dokazati pravilo o izvodu proizvoda dvije
funkcije.
1. d(c) = 0
2. d(c*u(x))=c*d(u(x))
3. d[u(x) v(x)]=d(u(x)) d(v(x))
4. d[u(x)*v(x)]=d(u(x))*v(x)+u(x)*d(v(x))
( )
5. d* +
 dokaz: [f(x)*g(x)]'=

154. Navesti pravilo o izvodu parametarski zadane funkcije. Odrediti izvod y=f(x) zadane
parametarski x=e2t sint, y=e3t cost.

155. Objasniti postupak određivanja izvoda funkcije y=f(x) zadane implicitno sa F(x,y)=0.
Naci izvod funkcije y=f(x) zadane implicitno

Ukoliko je funkcija zadana implicitno, trazimo izvod i lijeve i desne strane, uzimajuci da nam je y=f(x)
te trazeci izvod od y.

156. Objasniti postupak određivanja izvoda funkcije oblika y=*f(x)+g(x). Odrediti izvod
funkcije y=xx.

Izvod funkcije oblika y=[f(x)]g(x) trazi se preko

logoritamskog izvoda.
 157. Slikom objasniti sta je geometrijska intercepcija izvoda? Kako glase jednacine
tangente i normale u funkciji u tacki.

Izvod funkcije f(x0) jednak je tangensu ugla koji obrazuje tangenta na grafik funkcije f(x) u tacki M, sa
poznatim smijerom x-ose.

158. Definisati diferencijal funkcije y=f(x) u tacki x0. Odrediti diferencijal funkcije y=f(x)=
u tacki x0=0.

Neka je funkcija y=f(x) diferencijalna u tacki x0 , diferencijal funkcije y=f(x) u tacki x0 je

dy=df(x0)=f'(x0)*x gdje je x mali prirastaj nezavisne promijenjive x

159. Nacrtati sliku i izvrsiti komparaciju diferencijala i prirastaja funkcije.

Diferencijal je razlika izmedju vrijednosti ordinate y tacke na tangenti ( sa apasom x koja je veoma
blizu x0). I ordinate y0 tacka dodira tangente sa grafikom funkcije. Prirastaj funkcije bi bio y=f(x)- y0
gdje je (x) ordinata tacke na grafiku funkcije (a ne tangente sa apasom x).

160. Sta oznacava pojam linerizacija funkcije?

Funkcija : L(x,y) = f(x0,y0) + fx(x0,y0)(x-x0) + fy(x0,y0) (y-y0) naziva se linearizacija funkcije f(x,y) u tacki
(x0,y0).
 161. Iz cega slijedi diferencijalna aproksimativna formula i kako do nje dolazimo?
Aproksimirati(linearizirati) funkciju y=sinx u okolini tacke x= .

162. Sta predstavlja Leibnizova formula za izvod funkcije?

Principom potpune matematicke indukcije, dokazuje se Leibnizova formula za n− tu derivaciju

proizvoda dvije funkcije

( ) ( ) ( )

Gdje je

163. Navesti i dokazati fermatov teorem.

Neka funkcija y=f(x) definisana na intervalu I=(a,b) ima lokalni ekstrem u tacki c € I ako je funkcija
diferencijabilna u tacki c, tada je f'(c)=0. Dokaz: f(x) u tacki c ima lokalni minimum

164. Navesti i dokazati Rolleov Teorem.

Ako je funkcija y=f(x) neprekidna na segmentu [a,b] diferencijabilna ina intervalu (a,b) i vrijedi
f(a)=f(b) tada postoji barem jedna vrijednost c € (a,b) argumenta x, takav da je f'(c)=0. Rolleov teorem
nam kazuje da pod pretpostavkom teorema, postoji stacionarna tacka c € (a,b) funkcije.
Geometrijsko znacenje ovog teorema je da postoji tacka c € (a,b) takva da je tangenta na krivoj y=f(x)
u tacki x=c paralelna sa x-osom (jer je deficijent pravca tangente f'(c)=0).
 165. Navesti i dokazati lagerngeov teorem.

Ako je funkcija y=f(x) neprekidna na segmentu [a,b] diferencijabilna na intervalu (a,b) tada postoji
barem jedna vrijednost c € (a,b) argumenta x takav da je f(a)-f(b)=(b-a)f'(c). Dokaz : ako x € *a,b+bilo
koja tacka tada je funkcija neprekidna na segmentu [a,x] i diferencijabilna na intervalu (a,x) pa
zadovoljava uslove Langrancjevog teorema. Zato postoji tacka c € (a,x) takva da vrijedi f(x) – f(a) = (x-
a)f'(c). Kako je f'(c)=0 to iz posljedice relacije slijedi da je f(x) – f(a) = 0 tj f(x)=f(a) . kako je [a,b]
proizboljno izabran, to vrijedi f(x)=f(a)=const za svaki x € *a,b+.

166. Za sta se koriste L'Hospitalove toereme? Navesti sve situacije u kojima se mogu
primjeniti i objasniti kako se to izvodi.
1. PRVO L'HOSPITALOVO PRAVILO: neka funkcije f(x) i g(x) ispunjavaju uslove:
 definisane na segmentu [a,b],
 diferencijabilne na intervalu (a,b),
 za x0 € (a,b) je
 postoji konacan ili beskonacan. Tada postoji i vrijedi

2. DRUGO L'HOSPITALOVO PRAVILO: ako su funkcija f(x) i g(x) definisane i diferencijabilne u

nekoj okolini x=x0 ( koja moze biti konacna ili beskonacna) te ako je ,
i ako postoji tada postoji i i vrijedi
, primjenjuje se za limese neodredjenog oblika . Ostali oblici :
se mogu svesti na oblik
167. Navesti i dokazati teorem o primjeni izvoda u ispitivanju monotonosti funkcije.

Ako je y' > 0 na intervalu (a,b) D(f) tada na tom intervala funkcija y=f(x) raste, a ukoliko je y'<0 na
nekom intervalu (c,d) tada na tom intervalu funkcija opada.

168. Kada za funkciju f (x) kazemo da ima lokalni minimum/maximum u tacki x0?

Ako je x=x0 stacionarna tacka funckije tj f'(x)=0 ako prvi izvod f' mijenja znak pri prelasku sa jedne na
drugu stranu stacionarne tacke x0, tada funkcija f(x) pristize lokalni minimum ili lokalni maximum.

169. Da li iz cinjenice da f'(c)=0 slijedi cinjenica da funkcija ima lokalni ekstrem u tacni c?
Kako se zovu tacke koje zadovoljavaju jednakost f'(c)=0?

Ako je c=c0 stacionarna tacka funkcije f'(c)=0 ako prvi izvod f' mijenja znak pri prelasku sa jedna na
drugu stranu stacionarne tacke c0 , tada funkcija f'(c) postize lokalni minimum ili lokalni maksimum.
Te tacke se nazivaju stacionarne tacke.
 170. Navesti teoremu o postojanju lokalnog ekstrema funkcije f(x) u tacki x0 koji koristi
samo pravi izvod. Primieniti ga na određivanje lokalnih ekstrema funkcije y=xex.

Neka je funkcija f neprekidna u tacki c. Ako funkcija f ima lokalni ekstrem u tacki c, tada je c kriticna
tacka funkcije f. y=xex y' = ex + xex = ex(1+x) f(0)=1

171. Navesti teorem o postojanju lokalnog extrema funkcije f(x) koji u tacki x0 koji koristi
izvode viseg reda. Primijeniti ga na određivanju lokalnih ekstrema funkcije y=x2 .

Neka je funkcije diferencijabilna n puta u tacki x0 i neka je f'(x0)=f''(x0)=...=f(n)(x0) . Ako je n paran

broj onda je x0 tacka ekstrema funkcije i to minimum, ako je f(n)(x0)>0 , a max ako je f(n)(x0)<0 . Ako je
n neparan broj x0 nije uopste ekstrem.

172. Kada za funkciju f : (a,b)  R kazemo da je konveksna?

Ovu osobinu funkcije ispitujemo primjenom drugog izvoda. Ako je na nekom intervalu drugi izvod
negativan y''<0 tada je grafik funkcije na tom intervalu konveksan (ispupcen) tj oblika .

173. Navesti rezultat o primjeni diferencijabilnog racuna u ispitivanju konveksnosti

funkcije. Odrediti intervale konveksnosti funkcije f(x) = ln (x2+1).

Ovu osobinu funkcije ispitujemo primjenom drugog izvoda. Ako je na nekom intervalu drugi izvod
negativan y''<0 tada je grafik funkcije na tom intervalu konveksan (ispupcen) tj oblika .

174. Definisati prevojnu tacku (tacku infleksije) funkcije .

Ako postoji x c € D(f) takav da je y''=f''(c)=0 i drugi izvod mijenja znak prelazeci sa lijeve na desnu
stranu tacke c, tada kazemo da funkcija y=f(x) u tacki x=c ima prevojnu tacku. To je tacka grafika
funkcije y=f(x) u kojoj grafik funkcije mijenja oblik sa konveksnog na konveksni i obratno.

175. Da li iz cinjenica da je drugi izvod u nekoj tacki jednak 0 slijedi da je ona prevojna
tacka? Odretini prevojne tacke funkcije f(x) = ln (x2+1).

Ako postoji x c € D(f) takav da je y''=f''(c)=0 i drugi izvod mijenja znak prelazeci sa lijeve na desnu
stranu tacke c, tada kazemo da funkcija y=f(x) u tacki x=c ima prevojnu tacku. To je tacka grafika
funkcije y=f(x) u kojoj grafik funkcije mijenja oblik sa konveksnog na konveksni i obratno.
PREVOJNA tacka funkcije f(x) = ln (x2+1) je : -1 i 1
 Neodređeni integral. Rimanov integral.
176. Za neprekidnu funkciju F(x) kaμzemo da je primitivna funkcija funkcije f(x) na
nekom segmentu ako i samo ako na tom segmentu vrijedi:
a) F'(x)=f(x)

177. A) Kada za funkciju F (x) kazemo da je primitivna funkcija funkcije f(x)?

B) Ako je F(x) primitivna funkcija funkcije f (x) na [a; b] da li i funkcija g (x) =
f (x) + 2x moze biti primitivna funkcija funkcije f (x)?

Kazemo da je funkcija y=f(x) primitivna funkcije funkcije y=f(x) na nekom intervalu I R ako slijedi :
F'(x) = f(x) (x € I)

F'(x)=f(x)
g'(x)=f(x)  g'(x)=f'(x) + 2.

178. Koja od sljedecih tvrdjenja nisu tacna:

(d) Svaka ogranicena funkcija ima primitivnu funkciju.

179. Navesti osobine neodređenog integrala koje potvrđuju da je integriranje postupak

obrnut diferenciranju. Navesti jednostavnija pravila integriranja.

Neodređeni integral funkcije f(x) u oznaci ∫ je skup funkcije oblika F(x) + c gdje je F(x)
primitivna funkcija funkcije f(x) na nekom intervalu I R a c je proizvoljna realna konstanta.
∫ 

OSOBINE:

1. ∫
2. ∫
3. ∫ ( ) ∫
4. ∫ ∫
5. ∫[ ] ∫ ∫

180. Izvesti formulu za parcijalnu integraciju. Izracunati ∫

Ako su funkcije u(x) i v(x) diferencijabilne na nekom intervalu, tada na tom intervalu vrijedi d(u*v) =
du*v+u*dv. Integracijom lijeve i desne strane: ∫ ∫ ∫ ; ∫ ∫
odatle slijedi: ∫ ∫

∫
 181. Rijesiti integral ∫ .

182. Rijesiti integral ∫ .

183. Rijesiti integral ∫ √

∫√
 184. Objasniti smjenu koju koristimo za rjesavanje integrala ∫

Smjena koja se koristi za rjesavanje ovog integrala je

185. Kako se mogu rijesiti integrali ∫ , n € N?

Rjesavanje ovog integrala zavisi od toga da li je n paran ili neparan broj.

Ukoliko je neparan broj onda je:

Ukoliko je paran broj onda je:

186. Kako se mogu rjesavati integrali ∫

Mogu se rjesavati smjenom.

187. Pod dijametrom podjele P podrazumijeavmo najvece rastojanje izmedju dvije

proizvoljne susjedne tacke podjele? ODG: DA
188. Definisati integralnu (gornju Darbouxovu ili donju Darbouxovu) sumu sa objašn-
jenjem pojmova koje koristimo u ovoj definiciji.

Pretpostavljamo da je f: [a,b]  R Riemann-integrabilna funkcija. A svako n € N neka je (x1)0 ≤ i ≤n

pripada ekvidistantna subdivizija segmenata [a,b] neka je:
Nadalje za n € N i 1 ≤ i ≤ n neka su brojevi iz segmentne [xi-1 , xi]. Pripada integralna suma Sn
funkcije. Funkcija je u obliku:

Tada je niz integralnih suma (Sn) n € N od funkcije konvergentan i vrijedi:

189. Definisati gornju Darbouxovu sumu i objasniti njenu vezu sa integralnom sumom.

Neka je f: I  R određena na segmentu I=*a,b+ tj takav da postoje brojevi m i M sa svojstvom m ≤ f(x)

≤ M za svaki x € *a,b+. Neka je P=(x0,x1,...,xn) bilo koja subdivizija segmenta i neka postoje brojevi
mk=inf,f(x): x € (xk-1,xk)} i Mk=sup*f(x): x € (xk-1,xk)} za m ≤ m k ≤ Mk ≤ M.
Na svakom segmentu (xk-1,xk), k=1,...,n odaberemo bilo koju tacku . Prema definiciji supremuma Mk
i infimuma mk vrijedi

Pri cemu je gornja Darouxova suma

Dok integrala suma predstavlja

190. Definisati donju Darbouxovu sumu i objasniti njenu vezu sa integralnom sumom.

Neka je f: I  R određena na segmentu I=*a,b+ tj takav da postoje brojevi m i M sa svojstvom m ≤ f(x)

≤ M za svaki x € *a,b+. Neka je P=(x0,x1,...,xn) bilo koja subdivizija segmenta i neka postoje brojevi
mk=inf,f(x): x € (xk-1,xk)} i Mk=sup*f(x): x € (xk-1,xk)} za m ≤ m k ≤ Mk ≤ M.
Na svakom segmentu (xk-1,xk), k=1,...,n odaberemo bilo koju tacku . Prema definiciji supremuma Mk
i infimuma mk vrijedi

Pri cemu je donja Darbouxova suma

Dok integralna suma predstavlja

191. Koja od sledecih tvrdnji nisu tacne:

a) Niz donjih Darbouxovih suma je opadajuci
b) Niz gornjih Daraouxovih suma je rastuci
c) Ma koja donja Daraouxova suma nije veca od ma koje gornja Darauxove sume

192. Definisati Rimanov integral funkcije y = f (x) na intervalu [a; b] :

Za funkciju y=f(x) kazemo da je Riemann integrabilna na intervalu [a,b] ili da postoji odredjeni
Rimanov integral ∫ funkcije f(x) na intervalu [a,b] ako a postoji i konacna je granicna
vrijednost integralne sume ∑ kada n  ∞. Odnosno kada xi  0 i ta granicna
vrijednost ostaje ista za bilo koju podjelu intervalu [a,b] i za bilo koji izbor tacaka
 193. Navesti teorem koji daje potrebne i dovoljne uvijete da funkcija y=f(x) bude R-
integrabilna na intervalu [a,b]

Funkcija y=f(x) definisana na intervalu [a,b] je R-integrabilna na tom intervalu ako i samo ako vrijedi:
 
194. Navesti klase R-integrabilnih funkcija:
1. Svaka neprekidna funkcija na intervalu [a,b] je R-integrabilna
2. Svaga ogranicena funkcija sa konacno mnogo prekida na intervalu [a,b] je R-integrabilna na
tom intervalu
195. Navesti vaznije osobine R-intergrala:

196. Neka je za integrabilnu funkciju f: [a,b]  definisana funkcija F(x)=∫ . Navesti

rezultate o njenim osobinama.

Ukoliko je f(x) integrabilna na *a,b+ , te c € (a,b) a [c,x] je integrali za svako x € *a,b+.

Tada je F(x)= ∫ integral sa promijenjivom gornjom međom.
Ako je funkcija integrabilna na intervalu [a,b]  F(x)= ∫ neprekidna na [a,b].