Matematika Diskretna Teorija I kolokvijum 1.1 Matematika logika Aristotel 3 principa: 1.

1. Iskljuenje treeg (ili nesto jeste ili neto nije, ne postoji trece) 2. nema treceg stanja (ili piripada ili ne). U osnovi logike je sud ili iskaz. Iskaz nedefinie se, ima 2 stanja ili je taan ili netaan to je reenica koja neto tvrdi afirmativna. 1.2 Iskazne formule 1) iskazne konstante i iskazne promenljive su iskazne formule 2) Ako su A i B 2 iskazne forumule, x prozvan unarni, a prizvoljan binarni veznik, tada su i A, AB iskazne formule. 3) Iskazne formule formiraju se samo koristei konaan broj puta 1 i 2 definicije. Ovakav nain definisanja iskazne formule naziva se infiksni nain. 1.3 Neka iskazna forumula je zatvorenog tipa ako ne zavisi od iskaznih promenljivih. Ako je iskazna formula A i B koje ne moraju da sedre iste promenljive, ali ako imaju iste istinitosne tablice onda su ekvivalentne. (AB) (A=B) Iskazna forumula je dokaziva ako postoje interpretacije za koju je ona tana. Iskazna foruma je oboriva ako postoji interpretacija za koju je ona netana. 1.4 Iskazna formula koja je tana sa zvaki svoju intepretaciju nazva se tautologijom, u suprotnom ako nije tana ni za jednu svoju intepretaciju onda je kontradikcija. 1) Ako su iskazne forume A i A=>B tautologije tada je iskazna formula B tautologija. 2) Ako je B kontradikcija i B=>A kontradikcija tada je i A konstradikcija. 3) Ako: AB = (A=>B) (B=>A); A, A=>B, B tautologija; B, B=>A, A tautologija. Neka su H1, H2, , H3 date iskazne formule. One su koegzistentne ako postoji interpretacija za koe su sve istinite. Neka su H1, H2, , Hn koegzistentne i.f. Iskazna forumula C je logika posledica zakljuak iskaznih formula H1, H2,, Hn ako za svoj interpretaciju za koje su H1,,Hn tana i iskazna formula C. A = H1, H2,..,Hn => C => tautologija. 1) Iskazne (logike) konstante i iskazne promenljive su iskazne formule.2)Nek su A i B iskazne forumle, unarni a binarni veznik, tada je A(A) i AB (AB) takoe iskazne formule. A=>B => AB deluje na sledea 2; (AB=>) deluje na predhodna 2. 3) Iskazne formule mogu da se formiraju primenom konanog broja puta izraza 1) i 2) ove definicije. A*B=> C; =>*(AB)C. 1.5 Neka je dat skup veznika V. Skup veznika kojom je podskup od V je skup generatora za skup V ako svaki veznik iz V moe da se izrazi preko skupa veznika iz . Skup veznika SV je skup nezavisnih veznika ako nijedan veznik iz ne moe da se izrazi preko ostalih. Skup veznika S koji su nezavisni i ine skup generatora naziva bazom. 1.6 Skupovi Razlika izmeu i njegovih roaka (skup, kolekcija i familija). Skup nema ponavaljanaj elementa u skupu A = {a, b, c} nije B = {a, a, b, c}. Kolekcija nije skup jer ima pondavljanja!!! Familija sadri kao svoje elemente i neke skupove ili delove nekog skupa. C = {a, b, {a}}. 1.7 Predstavljanje skupova 1) Prebrojivosti konani i beskonani skup. A= {1, 3, 4, , 2n-1, } beskonano predstavljanje ali I prebrojiv skup. I = [0, 1] = {0}, ako hoemo sve realne brojeve iz intervala I, -> neprebrojiv i beskonaan. Ne moemo da naemo prvi vei element uvek e izostaviti manji od njega 2) Pomou osobina elemenata A= {x | x P }; A = {x | x = 2k-1, xN} nije uvek mogue ovakvo prikazivanje: A = { e, 2, i, (pi) } ne znamo im zajednike osobine. 3) Prikazivanej pomou procedure A = {x | x:= f }, := - operator dodele, n:=n+1. A je skup svih elemenata x, gde se x generie pomou procedure f. A = { x | x:=1, x:=x+2 } svi neparni brojevi na osvnu ove procedure. 1.8 Dva najvanije skupa: A = - prazan skup, A podskup svakog skupa, (a nije element niti jednog skupa) A, A = {} familija koja sadzi kao svoj element, |A| = |{}| = 1, B = { }, A={ } BA; i A = - univerznalni skup oblast gde se svi skupovi/ familije nalaze ali sadi sve elemente od kojih se formiraju ostali skupovi. 1.9 Princip Sume Ako imamo 2 konana skupa A, B sa osobinom A B = (disjunktna) tada je |A u B| = |A| + |B|. 1.10 Princip Ukljuenje i Iskljuenja - Ako imamo 2 konana skupa A i B onda je |A u B| = |A| + |B|- |A B|. dokaz: |A u B| = |A u (B\A)| = |A| + |B\A|, A n (B\A) = ; |B| = |(A n B) u (B\A)| = |(A n B)| + |B\A|, (A n B) n (B \ A) = ; |B\A| = |B| - |A n B|, |A u B| = |A| + |B| - |A n B|; dokaz za 3 skupa: |A u B u C| = |(|A| + | B| + |C|) (|A n B| + |A n C| + |B n C|) + |A n B n C|, y(2) => B:= B u C, |A + B| = |A B| - simetrina razlika. R je broj elemenata koji pripadaju bar jednom od skupova A1, A2, , An (koji imaju bar jednu od navedenih osobina). = n R broj elemanata koji nemaju ni jednu od navedenih osobina. 1.11 Partitivni skup A, |A| = n Skup ovih podskupova ili familija svih podskupova skupa A u oznacij 2 A naziva se partitivnim skupom skupa A. 1.12 Pokrivanej i razbijanje skupova - Pokrivanj skupova {E1, E2, ..., Er} = E je pokrivanej skupova A u sirem smislu ako vazi da je A U(i=1 do r) = r. Familija E je pokrivanje skupa A, ako vazi da je A = U(i=1 do r) Ei. Familija E je razbijanje skupa A na blokove ako je A = U(i=1 do r) Ei, Ei Ej = , E != j. 1.13 F-je generatrise Neka je dat realan niz {an}nN0 , anR. Stepeni red F(t) = (n=0 do ) antn = a0 + a1t + a2t2 + + antn + naziva se f-jom generatrise niza an, a . 1.14 Stepeni red E(t) = (n=0 do ) an*(tn/n!) = a0 + a1(t/1!) + a2(t2/2!) + + an(tn/n!) + - naziva se eksponecijalnom funkcijom generatrise. Ovi sistemi redovi zanimaju samo u formalnom svojstvu bez ispitivanja konvergencije. Zato ih moemo sabirati, mnoiti, diferencirati, integraliti I sad ima onih 6 osobina.

Veza izmedju F(t) i E(t) Neka su F(t) i E(t) f-ja i eksponecijalna funkcija generatrise niza an. Tada vai jednakost F(t) = (od 0 do ) e-x * E(xt) dx. 1.15 Elementi falimije E nazivaju se blokovi. 1.16 Stilingovi brojevi II vrste su brojevi koji zadovoljavaju relaciju: k*S(n,k) + S(n, k-1) = S(n+1, k). I T(n,k) = k!S(n,k). 1.17 Belovi brojevi zadovoljavaju: Bn = (od k=1 do n) S(n,k). 2.1 Dekartov proizvod Neka je A neprazan konaan skup i B takoe. Pod Dekartovim proizvodom ova 2 skupa u oznaci A x B podrazumeva se skup svih ureenih parova (a, b) sa osobinom da je aA i bB. AxB = {(a,b) | a A, b B}, (a, b) != (b,a) pa ni AxB != BxA. Svaki podskup Dekartrovog proizvoda = AxB naziva se binarnom relacijom iz skupa A u skup B. A mozemo ovo da proirimo i na n skupova, n-arne relacije. 2.2 Princip Proizvoda: |AxB| = |A|*|B|. 2.3 Specif. binarne relacije: Relacije je refeksivna ako za svako aA, aa (a,a), nije reflekisvna ako postoji bar jedno aA tada je (a,a)!, antirefleksivna ako za svako aA, (a,a)! . Relacije je simetricna ako za svako aA, VbA vai ekvivalancija abba, nije simetricna ako postoji ureeni par (a,b) ali (b,a)!, asimetricna za svaki par par (a,b) =>i (b,a)!; anti - asimetricna za svaki par par (a,b) i (b,a) => a=b. Relacije je tranzitivna ako za svako a,b,c A vai (a,b) i (b,c) => (a,c). Relacija je linearna ako za svaka 2 elementa a,bA ili (a,b) ili (b,a). 2.4 Min i Maks, najmanji, najveci element - Neka je binarna relacija nad skupom A a je minimalni element iz skupa A ako postoji element b tamo da je ba, a je najmanji element u A ako za VbA vai da je ab i bA. Element iz A je maksimalni ako ne postoji neki element b iz A tako da je ab, aA je najvei element ako za VbA vai da je ba. 2.5 Rekurentni nizovi kod kojih se svaki lan osim moda poetni konano mnogoo, izraunava na osnovu predhodno izraunatih ili datih lanova niza. U optem sluaju rekurentan niz (n)nN 0 je niz koji se lanovi generiu na osnovu jednakosti: n+2 = G(n+2-1, n+2-2, n) n=0,1,2, sa poetnim lanovima 0, 1, r-1. Prethodni izraz naziva se rekurentnom relacijom (RR), pri emu u zavisnosti od oblika funkcije G moe da poprimi neke specifine oblike. Ako je G linearna funkcija imamo tako zvanu linearnu rekurentnu relaciju, tj moe da se napie u obliku: n+2 + a1 n+2-1 + a2n+2 + + arn = (n). 2.6 Niz generisan pomou LRR naziva se linearni rekurentni niz, a poetni lanovi 0, 0, 2 r-1. su takozvane poetne vrednosti LRR Ako je (n) = 0 kae se da je relacija homogena (HLR). Prilikom reavanja problema vezanih za LRR (tj. HLRR) najee se razmatraju 3 osnovna zadatka. U sluaju da LRR nije homogena, tada reenje LRR (n) dobijamo superpozicijom reenja odgovarajue HLRR i jednog parcijalnog reenja LRR. (n) = kn + r. Zatvaranje i redukcija binarne relacije 2.7 Zatvaranje: Neka je Ro binarna relacija na nepraznom skupu A. Ro A 2, |A| = n>1, * je zatvaranje binarne relacije * u odnosu na neku osobinu C ako su zadovoljeni sledei uslovi: 1)*ima osobinu C. 2) Ro podskup jednako *. 3) * je najmanja mogua binarna relacija koja zadovoljava 1 i 2. 2.8 Redukcija: Neka je Ro binarna relacija na A u Ro * njeno zatvaranje u odnosu na njenu osobinu C. Binarna relacija Ro na A koja zadovoljava sledee osobine: 1: Ro 1 podskup/jednako Ro. 2: Ro 1 = Ro *. 3: Ro 1 je najmanja mogua binarna relacija sa osobinama 1 i 2 naziva se redukcijom binarne relacije Ro u odnosu na osobinu C. 2.9 Matricu relacije Ro: A -> B - Neka je A neprazan skup u Ro relaciji Ro podskup/jednako A 2 a A= {x1,x2,..., Xn}. Binarna matrica M =(m i,j), mxn -> m i,j = {1 , (xi,xj)element Ro; 0, (xi,xj) NIJE element Ro }. Za svako ( i element 1,2,..., n) i (j element 1,2,....,m) naziva se MATRICOM SUSEDSTVA (RELACIJE) RO. :A->B. 2.10 Bulov proizvod kod matrica susedstva A I B je definisan sledeim algoritmom (kao rezultat se dobija matrica C): for i:= 1 to n do for j:= 1 to n do c[I,j] = 0; for k:= 1 to p do c[I,j] = c[I,j] v (a ik bkj); 2.11 Relacije ekvivalencije Binarna relacija na skupu A je relacija ekvivalencije ako je refleksivna, simetrina I tranzitivna. Imamo skup A I na njemu binarnu relaciju koja je ekvivalentna, tada [a] = {x | a A, x A, (a,x) } klasa ekvivalencije skupa A u odnosu na element a vri razbijanje skupa. 2.12 Funkcija - Relacija koja ima funkcionalno svojstvo naziva se funkcijom (a,b), ab => b=(a); A -> B, A->B ( je iznad strelice). 1.1 1-1, na, bijetivna - Neka su A I B konani skupovi (|A|=n>1, |B|=n>1) u f:A -> B. Funkcija f je injektivna ili 1 1 ako za svako a,c A I b B vai implikacija f(a)=b I f(c) = b => a=c. Svaka taka se preslikava u razliitu taki 1-1. |A|<= |B|. Funkcija f je sirjektivna ili na ako za VbB postoji aA tako da je f(a) = b. |A|>= |B|. Ako je funkcija istovremeno injektivna I sirjektivna ona je bijektivna. |A|= |B|. 2.13 KNF formula je konjuktivnoj normalnoj formi ukoliko predstvalja konjukciju oblika D1 D2 D3... Ln pri emu je svaki literal disjunkcija literala oblika Di=Li 1 v Li1 v Li2 v... Lij. 2.14 DNF formula je u disjunktivnoj normalnoj formi ukoliko je obliku disjunkcije: D 1 v D2 v D3...vDn, pri emu je Di oblika konjukcije literala Di = Li1 Li2 Li3 ...Lij. Dokazi:

1.|A u B| = |A| + |B|- |A B|. dokaz: |A u B| = |A u (B\A)| = |A| + |B\A|, A n (B\A) = ; |B| = |(A n B) u (B\A)| = |(A n B)| + |B\A|, (A n B) n (B \ A) = ; |B\A| = |B| - |A n B|; |A u B| = |A| + |B| - |A n B|. 2.Paritivni skup skupa A u oznaci 2A je skup svih podskupova skupa A. A={a,b} 2A = {{a}, {b}, {a,b}}. Teorema |A| = n, |2A|=?; |A| = 0, |2A|=1 -> {{}}; |A| = 1, A={a} |2A|=2; |A| = 2, A={a,b} |2A|=4 -> {{}, {0}, {b}, {a,b}}; pretpostavka: |A| = k, |2A|=2k; Za k+1 vai: |A| = k+1 => novi element (k+1 vi elemnt se dodaje tako da se prave novi podskupovi lanovi 2A. On se kombinuje sa svim dotadapnjim podskupovima (osim ) tako da se broj podskupova duplo povea =>|2 A| = 2*2|2A(k)| = 2|2A(k+1)| = 2k+1.

Zadaci Preseci skupova 1)bar jednim od 3 (svi se saberu) R = (|A|+|B|+|C|) (|AB|+ |AC|+|BC|) + (|ABC|) 2) ni jedan od 3 (od n oduzeti sve sabrano) r=nR 3) tano 2 od 3 d = (|AB|+ |AC|+|BC|) - 3(|ABC|) 4) tano 1 od 3 J = (|A|+|B|+|C|) (|AB|+ |AC|+|BC|) - (|ABC|) 5) sa najvie 2 M=d+J Tranzitivno zatvaranje 1)Bulov proizvod: M, M2 = MoM, M3 = M2oM M*=MoM2oM3 Rekurentne formue: HLRR reenja ista fn = *t1n**n*t2n; reenja razliita: fn = *t1n**t2n; reenje kompleksno: fn = *t1n+n(*cos(n) + *sin(n)). LRR 1)n, fp=d* n tj. fp = n *(An2 + Bn + C). 2) fp = n* *n. a3+b3=(a+b)(a2-ab+b2) a3-b3=(a-b)(a2+ab+b2) (a+b)3=(a3+3a2b+3ab2+b3) (a-b)3=(a3-3a2b+3ab2-b3) a4-b4=(a2-b2)*(a2+b2) 1-t4=(1-t) (1+t) (1-t2)= (1-t2) (1+t2)