Elementarne Funkcije

ELEMENTARNA MATEMATIKA 2
1. Osnovni pojmovi o funkcijama

Jedan od najvaznijih pojmova u matematici predstavlja pojam funkcije.
Definicija 1.1. Neka su X i Y dva neprazna skupa. Funkcija f iz skupa X u skup Y je

pridruzivanje (pravilo) koje svakom elementu x skupa X dodeljuje tacno jedan element y skupa
f
Y . U tom slucaju, simbolicki pisemo f : X Y ili X Y , odnosno y = f (x).

Skup X naziva se domen i oznacava se sa D(f ) ili Dom(f ), a skup Y kodomen funkcije f .
Element x X naziva se nezavisno promenljiva, a y Y se naziva zavisno promenljiva.
(
)
Skup G tacaka u Dekartovom koordinatnom sisitemu sa koordinatama x, f (x) , x D(f )
naziva se grafik funkcije y = f (x), x D(f ), tj.
(
)
G = { x, f (x) | x D(f )} .
(i) Grafik funkcije y = f (x) + a moze se dobiti translacijom grafika funkcije y = f (x) u
pravcu y-ose za vrednost a > 0.
(ii) Grafik funkcije y = f (x b) moze se dobiti translacijom grafika funkcije y = f (x) u
pravcu x-ose za vrednost b > 0.
(iii) Grafik funkcije y = f (x) je simetrican u odnosu na y-osu sa grafikom funkcije y = f (x).
(iv) Grafik funkcije y = f (x) je simetrican u odnosu na x-osu sa grafikom funkcije y = f (x).
Podsetimo se najvaznijih svojstava funkcije.
Definicija 1.2. Funkcija f : X Y naziva se:

(1) injekcija (1-1 funkcija) ako za svako x1 , x2 X vazi
f (x1 ) = f (x2 )
x1 = x2
(2) sirjekcija (funkcija NA) ako i samo ako za svako y Y postoji bar jedno x X takvo
da je y = f (x), tj. ako i samo ako je
f (X) = { f (x) | x X } = Y ;
(3) bijekcija ako je ona injekcija i sirjekcija.
Primer 1.1. Ispitati da li su sledece funkcije 1-1 i NA:

(a) f1 : R R, f1 (x) =
3
2+
(b) f2 : R R, f2 (x) =
x2
(c) f3 : R \ {2} R, f3 (x 4) =
x7
x2
3
2 + |x|
(d) f4 : R R+ , f4 (x) = e2x
(e) f5 : R R, f5 (2x 1) = 4x2 2x + 1
Re
senje. Funkcije f1 (x), f2 (x) i f5 (x) = x2 + x + 1 nisu ni 1-1 ni NA, funkcija
f3 (x) =
x3
x+2
, x = 2 je 1-1 ali nije NA, a funkcija f4 (x) je bijekcija.
Osnovni pojmovi o funkcijama
Elementarna matematika 2
Jednakost funkcija
Definicija 1.3. Funkcije f : X1 Y1 i g : X2 Y2 su jednake ako i samo ako:
(1) imaju isti domen, tj. X1 = X2 ;
(2) imaju isti kodomen, tj. Y1 = Y2 ;
(3) f (x) = g(x) za svako x X1 = X2 .
Primer 1.2. Ispitati da li su sledece funkcije jednake:

(a) f1 (x) = x i f2 (x) =
x2
(b) f1 (x) = x i f3 (x) = x2

( )2
x
(c) f1 (x) = x i f4 (x) =
( )2
(d) f5 (x) = 3log3 x i f4 (x) =
x
Re
senja: (A) NE funkcija f1 (x) je definisana za svako x R, a funkcija f2 (x) je definisana
za x R \ {0}.
(B) NE f1 (x) = x = |x| = f3 (x) za svako x < 0
(C) NE funkcija f1 (x) je definisana za svako x R, a funkcija f4 (x) je definisana za svako
x 0.
(D) NE funkcija f5 (x) = 3log3 x = x je definisana za svako x > 0, a funkcija f4 (x) =
( )2
x = x je definisana za svako x 0.
Slo
zena funkcija
Definicija 1.4. Neka je f : X Y i g : Y Z.
( Kako
) je f (X) Y , svaki element
f (x) f (X) Y funkcija (g preslikava
u
element
g
f
(x)
Z. Tada se funkcija koja za
)
svako x X ima vrednost g f (x) = (g f )(x) naziva slozena funkcija ili kompozicija
funkcija f i g i oznacava se sa g f .
Inverzna funkcija
Definicija 1.5. Neka A, B R i neka je f : A B data funkcija. Ako postoji funkcija
g : B A takva da vazi
(
)
(1) g f (x) = x za svako x A ,
(
)
(2) f g(y) = y za svako y B ,
kazemo da je funkcija g inverzna funkcija funkcije f i oznacavamo je sa f 1 .
Grafik funkcije y = f 1 (x) simetrican je grafiku funkcije y = f (x) u odnosu na pravu y = x
(slika 1).
Inverzna funkcija funkcije f ne mora da postoji, a blize uslove pod kojima funkcija f ima
inverznu funkciju daje naredna teorema.
Teorema 1.1. Neka je f : A B. Funkcija f je bijekcija ako i samo ako postoji jedinstvena
funkcija g : B A takva da je
(
)
(1) g f (x) = x za svako x A ,
(
)
(2) f g(y) = y za svako y B .
, PMF u Ni
dr Jelena Manojlovic
su
Slika 1: Grafik funkcije f i njene inverzne funkcije f 1
Dokaz: () : Dokazimo najpre da ako je f bijekcija, funkcija g sa svojstvima (1) i (2) postoji
i jedinstvena je.
Egzistencija: Kako je f : A B funkcija NA, za svako y B postoji x A takvo da
je y = f (x). Kako je f 1-1, takvo x je jedinstveno. Na taj nacin svakom elementu y B
pridrzen je jedinstven element x A takav da je y = f (x). Oznac(imo li) sa g : B A
funkciju koja y x, tada za svako x A imamo (g f )(x) = g f (x) = x i za svako
y = f (x) B
( (
(
)
))
(
)
(f g)(y) = f g(y) = f g f (x) = f (g f )(x) = f (x) = y .
Jedinstvenost: (a) Kako je f : A B sirjekcija, postoji najvise jedna funkcija g : B A
sa svojstvom (1) tj. takva da je (g f )(x) = x za svako x A.
Zaista, ako bi postojale dve funkcije g1 , g2 sa tim svojstvom, onda pretpostavka g1 = g2 vodi
ka egzistenciji bar jednog elementa z B takvog da( je g1 (z)
) = (g2 (z).) Kako je f sirjekcija,
postoji x A takvo da je z = f (x). Ali tada je g1 f (x) = g2 f (x) , sto je u suprotnosti
sa g1 f = g2 f = 1A (1A je identicno preslikavanje skupa A, tj. funkcija definisana sa
1A (x) = x za svako x A). Prema tome, mora biti g1 = g2 .
(b) Kako je f : A B injekcija, postoji najvise jedna funkcija g : B A sa svojstvom (2)
tj. takva da je (f g)(y) = y za svako y B.
Zaista, ako bi postojale dve takve funkcije g1 , g2 , onda zbog pretpostavke g1 = g2 (postoji)bar
jedan
element
z B takav da je g1 (z) = g2 (z). Kako je f injekcija, onda je f g1 (z) =
(
)
f g2 (z) , a to je kontradikcija sa f g1 = f g2 = 1B .
(c) Ako za funkciju f : A B postoje funkcije g1 , g2 : B A takve da je
(g1 f )(x) = x za svako x A ,
(f g2 )(y) = y za svako y B ,
onda je g1 = g2 . Zaista, za proizvoljno y B je g2 (y) A, pa je
( (
(
)
))
g2 (y) = (g1 f ) g2 (y) = g1 f g2 (y) = g1 (y) ,
sto povlaci da je g2 = g1 .
, PMF u Ni
su
() : Pretpostavimo suprotno, da je funkcija g sa svojstvima (1) i (2) jedinstveno odredena, a

da funkcija f nije bijekcija.
Ako f nije 1-1, postoji x1 , x2 A tako da je x1 = x2 i y1 = f (x1 ) = f (x2 ) = y2 . Kako
je onda g(y1 ) = g(y2 ) tj. g(f (x1 )) = g(f (x2 )), zbog svojstva (1) bilo bi x1 = x2 , sto je
suprotno pretpostavci da je x1 = x2 .
Ako f nije NA, tada postoji y0 B takav da se u njega funkcijom f ne preslikava nijedno
x A, odnosno da za svako x A je f (x) = y0 . Neka je x0 = g(y0 ) A. Tada za y0 B
zbog svojstva (2) je f (g(y0 )) = y0 , sto je suprotno pretpostavci da je f (g(y0 )) = f (x0 ) = y0 .
Slika 2: Grafik funkcije f (x) = x2 , x 0 i njene inverzne funkcije f 1 (x) =
funkcije g(x) = x2 , x 0 i njene inverzne funkcije g 1 (x) = x
x i grafik
Primer 1.3. Naci inverznu funkciju sledecih funkcija:

(a) f (x) = x2 x + 1 definisane za x
Re
senje. (a)
f 1 (x)
1
2
3
4
1
2
(b) g(x) = x2 6x + 1 definisane za x 3.
,x
3
4
(b) g 1 (x) = 3
x + 8, x 8
Slika 3:Grafik funkcije f (x) = x2 x + 1, x 2 i njene inverzne funkcije f 1 (x) =

1/2 + x 3/4, x
3/4 i grafik funkcije f (x) = x2 6x + 1, x < 3 i njene inverzne
1
funkcije f (x) = 3 x + 8, x 8
, PMF u Ni
su
Parnost funkcije
Definicija 1.6. Neka f : A R, gde skup A R ima osobinu da ako x A onda
x A. Funkcija f je parna na A ako za svako x A vazi f (x) = f (x), a neparna na

A ako za svako x A vazi f (x) = f (x) .
Isticemo sledeca svojstva parnih i neparnih funkcija:
Grafik parne funkcije simetrican je u odnosu na y-osu
Grafik neparne funkcije simetrican je u odnosu na koordinatni pocetak
Ako su f i g parne funkcije, onda su i funkcije f g, f g i f /g parne funkcije.
Ako su f i g neparne funkcije, onda su funkcije f g neparne funkcije, a f g i f /g su

parne funkcije.
Ako je f parna funkcija i g neparna funkcija, onda je f g neparna funkcija.
Slika 4:
(a) Grafik parne funkcije funkcije simetrican je u odnosu
(b) grafik neparne funkcije simetrican je u odnosu na koordinatni pocetak.
na y-osu;
Monotonost funkcije
Definicija 1.7. Za funkciju f : R R kazemo da je :
(a) rastuca, ako je tacna implikacija
(
( x, y R) x < y f (x) < f (y) .
(b) neopadajuca, ako je tacna implikacija
(
)
( x, y R) x < y f (x) f (y) .
(c) opadajuca, ako je tacna implikacija
(
)
( x, y R) x < y f (x) > f (y) .
(d) nerastuca, ako je tacna implikacija
(
)
( x, y R) x < y f (x) f (y) .
Ako je funkcija neopadajuca ili nerastuca kazemo da je monotona funkcija, a ako je funkcija
opadajuca ili rastuca kazemo da je strogo monotona funkcija.
5
, PMF u Ni
su
Kvadratna funkcija
Teorema 1.2. Neka je f strogo monotono, sirjektivno prslikavanje segmenta [a, b] na segment
[, ]. Tada postoji inverzna funkcija f 1 koja preslikava [, ] na [a, b] i koja je takode strogo
monotona.
Dokaz: Neka je f rastuca funkcija na [a, b]. Ako pokazemo da je f bijekcija prema prethodnoj
teoremi postoji inverzna funkcija f 1 funkcije f . Zaista, prema pretpostavci f je sirjekcija. S
druge strane, ako je x = y, recimo x < y, tada je f (x) < f (y), tj. f (x) = f (y), pa je f i
injekcija.
Dokazimo da je f 1 rastuca funkcija. Kako je f rastuca funkcija, za svako x1 , x2 [a, b] vazi
x1 < x 2
f (x1 ) < f (x2 )
ili ekvivalentno
f (x2 ) f (x1 ) x2 x1 .
Neka je y1 = f (x1 ) i y2 = f (x2 ), tj. x1 = f 1 (y1 ) i x2 = f 1 (y2 ). Tada prethodna
nejednakost postaje
y2 y1 f 1 (y2 ) f 1 (y1 ) .
sto znaci da je f 1 rastuca funkcija.
Neprekidnost funkcije
Definicija 1.8. Neka je f : A R i a A. Za funkciju f kazemo da je neprekidna u
tacki a ako je
lim f (x) = f (a) .
xa
Ako su funkcije f, g neprekidne u tacka a, onda su u tacki a neprekidne i funkcije

c f, f + g, f g, f g, (c R) .
Funkcija
f
g
je takode neprekidna u tacki a, ako je g(a) = 0.
Kompozicija neprekidnih funkcija je neprekidna funkcija.
2. Kvadratna funkcija
Funkcija y = f (x) = a x2 + b x + c, a, b, c R, a = 0 naziva se kvadratna funkcija.
Kvadratna funkcija je definisana za svako x R.
Kriva u xOy ravni koja predstavlja grafik kvadratne funkcije naziva se parabola. Ako je a > 0
parabola je sa otvorom nagore (sl. 1), a ako je a < 0 parabola je sa otvorom na dole (sl. 2).
Svaku kvadratnu funkciju mozemo svesti na kanonski oblik
y = a(x )2 + ,
gde je
=
2a
Tacka T (, ) naziva se teme parabole.
D
4a
4ac b2
(i) Ako je a > 0, kvadratna funkcija ima minimum =

(slika 5-A)
6
4a
D
4a
koji se dostize za x = =
b
2a
, PMF u Ni
su
Kvadratna funkcija
y
y
a>0
-
b
2a
D
4a
x2
x1
x
x2
x1
a<0
T(a,b)
D
4a
b
2a
T(a,b)
Slika B
Slika A
Slika 5: Kvadratna funkcija

(ii) Ako je a < 0, kvadratna funkcija ima maksimum =
b
2a
D
4a
koji se dostize za x = =
; (slika 5-B)
Primer 2.1. Odrediti vrednost realnog parametra m za koju je zbir kvadrata korena jednacine
x2 m x + m 3 = 0 najmanji.
Re
senje: Prema Vijetovim pravilima za korene x1 , x2 date KJ je
x 1 x2 = m 3 ,
x1 + x2 = m ,
tako da je
x21 + x22 = (x1 + x2 )2 2 x1 x2 = m2 2(m 3) = m2 2m + 6 .

Vrednost parametra m za koju je zbir kvadrata korena KJ najmanji je vrednost parametra m za
koju kvadratna fukcija f (m) = m2 2m+6 ima mimimalnu vrednost. Dakle, m = 2
= 1.
2
Primer 2.2. Iz skupa funkcija

f (x) = (m 1)x2 + (m 4)x m 1
odrediti onu funkciju:
(a) koja dostize najvecu vrednost za x = 1;
(b) koja ima najvecu vrednost fmax = 4.
Re
senje: Pre svega primetimo da je m = 1, jer za m = 1 imamo linearnu funkciju koja nema
ekstremnih vrednosti.
(A) Funkcija dostize najvecu vrednost ako je a = m 1 < 0, tj. m < 1. Najveca vrednost se
b
m4
dostize za x =
=
. Dakle,
2a
2(m 1)
m4
2(m 1)
= 1 m = 2 < 1 .
(B) Funkcija ima najvecu vrednost ako je a = m 1 < 0 i

4 = fmax =
D
4a
(m 4)2 4 (m 1)(m 1)
4(m 1)
7
5m2 + 8m 4 = 0
, PMF u Ni
su
Kvadratna funkcija
Kako su m1 = 2 i m2 =
resenja dobijene kvadratne jednacine i ispunjavaju uslov m < 1

5
to su i trazene vrednosti parametra m.
Primer 2.3. Neka je D oblast definisanosti funkcije

f (x) =
x2
2x 1
Odrediti skup f (D).
{ }
1
Re
senje: Oblast definisanosti funkcije f je D = R\
. Problem odredjivanja skupa f (D),
2
odnosno oblasti vrednosti funkcije f , moze se formulisati kao zadatak odredjivanja vrednosti
parametra y R pri kojima f (x) = y ima bar jedan realan koren. Jednacina f (x) = y je
ekvivalentna sa
1
1
x2 2x y + y = 0 x =
x1,2 = y y 2 y x = .
2
2
Prema tome, jednacina f (x) = y ima realne korene ako i samo ako je y 2 y 0, tj.
y (, 0] [1, ), sto daje skup f (D) = R \ (0, 1).
Raspored korena kvadratne funkcije

Neka su x1 , x2 koreni kvadratne jednacine a x2 + b x + c = 0 i neka su , dati realni brojevi
< I f (x) = a x2 + b x + c:
Teorema 2.1. Koreni x1 , x2 su realni i vazi < x1 x2 akko je
D0
a f () > 0
b

>
2a
(Slika 6)
Dokaz:
x1 , x2 R < x1 x2 D
0 x1 > 0 x2 > 0
D0
(x1 )(x2 ) > 0
(x1 ) + (x2 ) > 0
D0
x1 x2 (x1 + x2 ) + 2 > 0
x1 + x2 > 2
D0
c
b
+ + 2 > 0
a
a
b
> 2
a
f ()
b
D 0
>0
>
a
2a
Teorema 2.2. Koreni x1 , x2 su realni i vazi x1 x2 < akko je
D0
a f () > 0
b

<
2a
8
, PMF u Ni
su
Kvadratna funkcija
y
y
a<0
a>0
f (a )
x1
b
2a
x2
x1
f (a )
b
2a
x2
Slika 6: Koreni x1 , x2 realni i < x1 x2

Dokaz:
x1 , x2 R x1 x2 < D
0 x1 < 0 x2 < 0
D0
(x1 )(x2 ) > 0
(x1 ) + (x2 ) < 0
D0
x1 x2 (x1 + x2 ) + 2 > 0
x1 + x2 < 2
D0
c
b
+ + 2 > 0
a
a
b
< 2
a
f ()
b
D 0
>0
<
a
2a
Teorema 2.3. Koreni x1 , x2 su realni i vazi x1 < < x2 akko je a f () < 0.

Dokaz: (=) : Neka su x1 , x2 realni koreni takvi da je x1 < < x2 . Tada je x1 < 0
i x2 > 0, pa je
(x1 )(x2 ) < 0 2 (x1 + x2 ) + x1 x2 < 0 a f () < 0
(=) : Ako je a f () < 0, tada je
(
2
a f () = a
b
2a
)2
D
4
(
< 0 D > 4a
b
2a
)2
0,
pa su resenja realna. Ako, ne bi bilo izmedu x1 i x2 tada bi prema Teoremi 2.1. i 2.2. imali
da je af () > 0, sto je suprotno pretpostavci.
Teorema 2.4. Koreni x1 , x2 su realni i vazi < x1 x2 < akko je
D0
a f () > 0
a f () > 0
<
< .
2a
, PMF u Ni
su
Kvadratna funkcija
Primer 2.4. Za koje k R su oba korena jednacine

x2 6k x + 9k2 2k + 2 = 0
veca od 3?
Re
senje. k >
11
9
Primer 2.5. Za koje k R koreni jednacine

k x2 + 2(k 1) x 2 = 0, k = 0
zadovoljavaju uslov x1 < 3 < x2 ?
(
)
15
Re
senje. k 0,
.
8
Primer 2.6. Naci k R tako da se koreni jednacine

(k 1) x2 2(k + 2) x + k = 0, k = 1
nalaze u intervalu (1, 2).
(
)
4
3
Re
senje. k ,
(12, +)
5
4
Znak kvadratne funkcije

Teorema 2.5. Nejednakost ax2 + bx + c < 0 vazi za svako x (, ) ako i samo ako je
{
D<0
a<0
a>0
f () 0
f () 0
a<0
D0
f () 0

<
2a
(Slika 7)
2) a > 0, f (a ) 0, f ( b ) 0
1) a < 0, D < 0
y
a
a<0
D0
f () 0

>
2a
3) a < 0, D 0, f (a ) 0, -
b
<a
2a
4) a < 0, D 0, f ( b ) 0, y
y
a
b
>b
2a
b
2a
b
2a
Slika 7: Nejednakost ax2 + bx + c < 0 vazi za svako x (, )

10
, PMF u Ni
su
Kvadratna funkcija
Teorema 2.6. Nejednakost ax2 + bx + c > 0 vazi za svako x (, ) ako i samo ako je
{
D<0
a>0
a<0
f () 0
f () 0
a>0
D0
f () 0

<
2a
a>0
D0
f () 0

>
2a
Teorema 2.7. Nejednakost ax2 + bx + c > 0 vazi za svako x > ako i samo ako je
{
D<0
a>0
a>0
D0
f () 0

<
2a
(Slika 8)
f(a)
x1
a
b
2a
f(b)
x2
x
b
x
a
Slika 8: Nejednakost ax2 + bx + c > 0 vazi za svako x < (T.2.7.) i za svako x > (T.2.8.)
Teorema 2.8. Nejednakost ax2 + bx + c > 0 vazi za svako x < ako i samo ako je
{
D<0
a>0
a>0
D0
f () 0

>
2a
(Slika 8)
Teorema 2.9. Nejednakost ax2 + bx + c < 0 vazi za svako x > ako i samo ako je
{
D<0
a>0
a<0
D0
f () 0

<
2a
(Slika 9)
Teorema 2.10. Nejednakost ax2 + bx + c < 0 vazi za svako x < ako i samo ako je
{
D<0
a>0
a<0
D0
f () 0

>
2a
11
(Slika 9)
, PMF u Ni
su
Stepen ciji je izlozilac ceo broj
y
x
a
x1
f(a)
b
2a
x2
f(b)
Slika 9: Nejednakost ax2 + bx + c < 0 vazi za svako x < (T.2.9) i za svako x > (T.2.10)
Primer 2.7. Odrediti vrednost realnog parametra m za koje nejednakost

(4m 3)x2 + 2(3m 2)x + 7 6m > 0
vazi za svako x R.
Re
senje.
25
33
<m<1
Primer 2.8. Odrediti vrednost realnog parametra m za koje nejednakost

9 <
3x2 + m x 6
x2 x + 1
<6
vazi za svako x R.
Re
senje. 3 < m < 6
Primer 2.9. Odrediti sve vrednosti k R za koje nejednakost

k x2 4 x + 2k 1 > 0
vazi za
(a) svako x > 0;
Re
senje. (a) k
(b) svako x (1, 1);

(c) svako x < 1.
)
[
)
[
)
1 + 33
5
5
, +
(b) k
, +
(c) k
, +
4
3
3
iji je izlo
3. Stepen c
zilac ceo broj
3.1. Stepen
ciji je izlo
zilac prirodan broj
Uvedimo najpre definiciju stepena realnog broja prirodnim brojem:
Definicija 3.1. Neka je a R.

(1) a1 = a,
(2) za svako m N je am+1 = am a.
Osnovna svojstva stepenovanja realnog broja prirodnim brojem su:
Za svako a, b R i svako m, n N vazi:
(S.N.1.) am an = am+n ;
12
, PMF u Ni
su
Stepen ciji je izlozilac ceo broj
(S.N.2.) (am )n = am n ;
(S.N.3.) (a b)m = am bm ;
Pored ovih osnovnih svojstva, za realan broj a = 0 i prirodne brojeve m, n vazi:

(S.N.4a.)
(S.N.4b.)
(S.N.5.)
am
an
am
an
= amn , ako je m > n, tj. m n N.

=
( )n
b
a
1
anm
bn
an
, ako je m < n, tj. n m N.
, ako je b R
(S.N.6.) ako je a > 1 i m, n N, m > n tada je am > an

(S.N.7.) ako je 0 < a < 1 i m, n N, m > n tada je am < an
(S.N.8.) ako je 0 a < b i m N tada je am < bn
Sva navedena svojstva se lako pokazuju iz Definicije 3.1.
3.2. Stepen
ciji je izlo
zilac ceo broj
Definicija 3.2. Neka je a R.

(1) a1 = a,
(2) za svako m N je am+1 = am a;
(3) za svako a R \ {0} je a0 = 1;
(4) za svako a R \ {0} i m N je am =
1
am
Pri definisanju stepenovanja celobrojnim izloziocem, a zatim i pri definisanju stepenovanja

racionalnim izloziocem vodi se racuna da se sacuvaju svojstva stepenovanja prirodnim brojem
(S.N.1.), (S.N.2.) i (S.N.3.).
Dokazimo najpre da za realan broj a = 0 i svaka dva prirodna brojeve m, n vazi svojstvo
(S.N.4a.)
Stav 3.1. Za svako a R \ {0} i svako n, m N vazi

(S.N.4.)
am
an
= amn .
Dokaz. Zaista, ako je m > n (S.N.4.) ocigledno vazi prema Definiciji 3.1. Ako je m = n,
prema Definiciji 3.2. je amn = a0 = 1, a sa druge strane am /am = 1. Ako je m < n,
prema (S.N.4b.) je
am
1
=
an
anm
sto je dalje prema Definiciji 2.2. (uzevsi u obzir da je n m N)
am
an
= a(nm) = amn .
13
, PMF u Ni
su
Stepena funkcija sa prirodnim izloziocem
Teorema 3.1. Za svako a, b R \ {0} i svako m, n Z vazi

(S.Z.1.) am an = am+n ;
(S.Z.2.) (am )n = am n ;
(S.Z.3.) (a b)m = am bm .
Dokaz. Pokazimo najpre svojstvo (S.Z.3.). Za m N svojstvo vazi prema (S.N.2.), a za

m = 0 ocigledno vazi prema Definiciji 3.2. Za m = k, k N imamo
(a b)m = (a b)k
(D.3.2.)
(S.N.3.)
(a b)k
ak
bk
ak
(D.3.2.)
bk
ak bk = am bm
Da bi pokazali svojstva (S.Z.1.) i (S.Z.2.) razlikovacemo sledece slucajeve:

(1) m, n N
(2) m N, n = 0
(3) m N, n = l, l N
(4) m = 0, n = l, l N
(5) m = 0, n N
(6) m = 0, n = 0
(7) m = k, k N, n N
(8) m = k, k N, n = 0
(9) m = k, k N, n = l, l N
Slucajevi (2), (4), (5), (6) i (8) lako se pokazuju koristeci da je prema Definiciji 3.2. a0 = 1 i
svojstva stepenovanja prirodnim brojem. Dokazacemo najpre slucaj (7).
(7): m = k, k N, n N
(S.Z.1.): am an = ak an
(S.Z.2.):
(am )n
(D.3.2.)
)n (D.3.2.)
ak
=
)n
(D.3.2.)
ank = an+(k) = an+m
ak n
(S.3.1.)
ak
(S.N.5.)
ak
(S.N.2.)
ak
an
an =
(ak )
ak n = a(k)n = am n
U slucaju (3) svojstva (S.Z.1.) i (S.Z.2.) pokazuju se analogno prethodnom. Ostaje da dokazemo
slucaj (9).
(9): m = k, k N, n = l, l N
(S.Z.1):
am an = ak al
=
(S.Z.2):
(
)l
(am )n = ak
(D.3.2.)
1
(
1
al
(D.3.2.)
ak+l
(D.3.2.)
ak
)l
1
ak al
a(k+l) = a(k)+(l) = an+m
(D.3.2.)
ak
14
1
1
ak
)l
(S.N.5.)
1
1
(ak )l
, PMF u Ni
su
Pojam korena. Operacije sa korenima
( )l
= ak
(S.N.2.)
akl = a(k)(l) = am n
4. Stepena funkcija sa prirodnim izlo

ziocem
Definicija 4.1. Funkcija f : R R definisana formulom f (x) = xn , n N, naziva se
stepena funkcija sa prirodnim izloziocem.
Funkcija y = x je neprekidna, pa je onda i funkcija y = xn neprekidna kao proizvod neprekidnih
funkcija.
Posmatrajmo najpre funkciju f (x) = x2n+1 , f : R R.
Funkcija f je definisana za sve realne vrednosti x, tj. njen domen je skup R
Funkcija f je neparna, tj. vazi f (x) = (x)2n+1 = x2n+1 = f (x) za svako
xR
f (x) > 0 za x > 0 i f (x) < 0 za x < 0
f (x) = 0 ako i samo ako je x = 0
Funkcija f je strogo rastuca na R
Funkcija f je bijekcija
Za svako x1 , x2 R iz f (x1 ) = f (x2 ) tj. x2n+1
= x2n+1
1
2
sledi x1 = x2 , pa je f injekcija. Za svako y R postoji
x = 2n+1 y R za koje je f (x) = x2n+1 = y

Posmatrajmo sada funkciju f (x) = x2n , f : R R.
Funkcija f je definisana za sve realne vrednosti x
Funkcija f je parna
f (x) 0 za svako x R i f (x) = 0 ako i samo ako x = 0
Funkcija f je rastuca na (0, +) i opadajuca na (, 0).
Funkcija f nije ni 1-1 ni NA:
Zaista, na primer, vazi f (1) = f (1), sto znaci da nije 1-1.
S druge strane, za y = 1 R ne postoji x R takvo da je
x2n = 1 = y, pa funkcija nije ni NA.
Dakle, ova funkcija nije bijekcija, pa nema inverznu funkciju.
5. Pojam korena. Operacije sa korenima

Dd bi definisali pojam n-tog od posebnog znacaja je ispitati broj resenja jednacine
xn = a
(1)
u zavisnosti od a R.
15
, PMF u Ni
su
Neka je n neparan prirodan broj. Prava y = a za svako a R sece grafik funkcije y = xn u

tacno jednoj tacki.
Ako je n paran prirodan broj:
(i) prava y = a za a R, a < 0 nema preseka sa grafikom funkcije y = xn
(ii) prava y = a za a R, a > 0 ima dve zajednicke tacke sa grafikom funkcije y = xn - te
dve tacke su simetricne u odnosu na Oyosu, odnosno njihove apscise su dva suprotna realna
broja
(iii) prava y = 0 ima sa grafikom funkcije y = xn , n = 2k tacno jednu zajednicku tacku koordinatni pocetak.
Ova razmatranja ukazuju na broj resenja jednacine xn = a u zavisnosti od a R i vaze sledece
dve teoreme:
Teorema 5.1. Neka je a R, a n = 2k, k N. Tada jednacina (2):

(1) ako je a < 0 nema resenja;
(2) ako je a = 0 ima tacno jedno resenje x = 0;
(3) ako je a > 0 ima tacno dva resenja (jedno pozitivno i jedno negativno).
Teorema 5.2. Neka je a R, a n = 2k + 1, k N. Za svako a R jednacina (2) ima

tacno jedno resenje.
Koristeci Teoreme 5.1. i 5.2. mozemo definisati pojam n-tog korena.
Definicija 5.1. Neka je n N, a R. Simbol n a oznacava

(1) jedinstveno realno resenje jednacine xn = a ako je n neparan broj;
(2) pozitivno
resenje jednacine xn = a ako je a > 0 i n paran broj;
n
(3) 0 = 0.
Operacije sa korenima
Svojstvo K.1. Ako je a 0, n N, onda je
)n
(
n
a
=a
Svojstvo K.2. Ako je a R, n N, onda je
n
an =
a,
n neparno
|a|, n parno
Svojstvo K.3. Ako je a, b 0, n N, onda je
ab =
16
n
b
, PMF u Ni
su
Dokaz.
(
)n
)n
(
)n (
n
n
n
n
a b
=
a
b
(
n
prema (S.N.3.)
= ab
)n
ab
=ab
prema (S.K.1.)
prema (S.K.1.)
Dakle,
(
)n
(
)n
n
n
n
a b
=
ab
ab =
prema T.3.2.
Svojstvo K.4. Ako je a 0, b > 0, n N, onda je
n
a
=
n
b
b
Svojstvo K.5. Ako je a 0, m, n N, onda je
(
)m
n
n
= am .
a
Dokaz. Kako je
[( ) ]n
)m n
(
m
n
n
a
a
=
[( ) ]m
n
n
=
a
prema (S.N.2.)
prema (S.N.2.)
= am
( )n
n
=
am
prema T.3.2. vazi trazeno Svojstvo K.5.
prema (S.K.1.)
prema (S.K.1.)
n
a=
mn
am .
Dokaz. Prema T.3.2. vazi trazeno svojstvo jer je

[ ]n
mn
am
=
=
mn
(am )n
prema (S.K.5.)
mn
amn
prema (S.N.2.)
= a
(
)n
n
=
a
prema (S.K.2.)
prema (S.K.1.)
a=
a.
mn
Dokaz. Prema T.3.2. vazi trazeno svojstvo, jer je

[
n
]m n
[(
a
(m
)m
=
a
=
) n ]m
prema (S.N.2.)
prema (S.K.1.)
= a
( m
)m n
n
=
a
prema (S.K.1.)
prema (S.K.1.)
17
, PMF u Ni
su
Slika 10: Grafici uzajamno inverznih funkcija y = x3 i y = x1/3
5.1. Funkcija y =
n
x, n N
(A) Funkcija f : R R, f (x) = x2n+1 je bijekcija pa postoji njena inverzna funkcija

h : R R,
Osnovna svojstva funkcije h(x) =
h(y) =
2n+1
y, y R .
x su sledeca:
2n+1
Funkcija je definisana za sve realne vrednosti x

Funkcija je neparna
Znak funkcije se poklapa sa znakom nezavisno promenljive, tj. vazi
samo ako x > 0, odnosno 2n+1 x < 0 ako i samo ako x < 0
x > 0 ako i
2n+1
h(x) = 0 ako i samo ako x = 0

Funkcija je strogo rastuca na R
(B) Funkcija f (x) = x2n , f : R R nije bijekcija, pa nema inverznu funkciju. Posmatrajmo
funkciju
+
f1 : R+
f1 (x) = x2n , x R+
0 R0 ,
0 .
Funkcija f1 je bijekcija. Zaista, ona je 1-1, jer iz f1 (x1 ) = f1 (x2 ), tj. x2n
= x2n
1
2 i
x1 , x2 0 sledi x1 = x2 . Takode ona je NA, jer prema Teoremi 5.1. za svaki nenegativan
broj y postoji jedinstven nenegativan broj x, takav da je y = x2n = f1 (x).
Funkcija
+
g1 : R+
0 R0 , g1 (y) =
y, y R+
0
2n
je inverzna funkcija funkcije f1 .

Analogno, inverzna funkcija bijekcije
+
f2 : R
0 R0 ,
f2 (x) = x2n , x R
0 ,
18
, PMF u Ni
su
Stepen ciji je izlozilac racionalni broj
Slika 11: Grafici funkcija f (x) = x2 , x 0 i g(x) = x2 , x 0 i njenih inverznih funkcija

je funkcija
g2 : R+
0 R0 , g2 (y) =
2n
y, y R+
0 .
Na slici 11. prikazani su prvo grafici uzajamno inverznih funkcija
y = x2 , x 0 i y = x
(obe funkcije su monotono rastuce - videti Teoremu 1.2.), a zatim grafici uzajamno inverznih
funkcija
y = x2 , x 0 i y = x
(obe funkcije su monotono opadajuce).
Osnovna svojstva funkcije g(x) = 2n x su sledeca:

Funkcija je definisana za nenegativne vrednosti x, tj. njen domen je [0, +)
Funkcija nije ni parna ni neparna
Funkcije je nenegativna tj. 2n x > 0 za svako x > 0
2n x = 0 ako i samo ako x = 0

Funkcija je strogo rastuca na R
iji je izlo
6. Stepen c
zilac racionalni broj
Definicija 6.1. Neka je a > 0, m Z, n N. Tada je
m
an =
n
am .
Teorema 6.1. Za svako a, b R+ i svako r, q Q vazi

(S.Q.1.) ar aq = ar+q ;
(S.Q.2.) (ar )q = ar q ;
(S.Q.3.) (a b)r = ar br .
Dokaz. (S.Q.1.): Neka je r =
m
n
,q=
x = ar =
k
l
, m, k Z, n, l N. Oznacimo
y = aq =
am ,
19
ak
, PMF u Ni
su
Stepen ciji je izlozilac racionalni broj
Tada su x, y pozitivni brojevi i
( )n
n
am
xn =
(S.K.1.)
am ,
yl =
)l
(
l
ak
(S.K.1.)
ak
Ako prvu od ovih jednakosti stepenujemo sa l, a drugu sa n, dobijamo

xn l
(S.Z.2.)
(S.Z.2.)
(xn )l = (am )l
am l ,
(S.Z.2.)
yn l
(y l )n = (ak )n
(S.Z.2.)
ak n .
Mnozenjem dobijenih jednakosti sledi

xn l y n l = am l ak n .
Kako su izlozioci celi brojevi, prema (S.Z.1.) i (S.Z.3.) koje prema T.3.1 vaze, dobija se
nl
(x y)n l = am l+k n tj. xy =
am l+k n
odnosno
nl
ar aq = x y =
(S.Q.2.): Neka je r =
m
n
,q=
k
l
am l+k n = a
m l+k n
nl
= a n + l = ar+q .
, m, k Z, n, l N.
(
(ar )q = a
m
n
)k
l
( )k
n
am
Stepenovanjem sa l n dobija se
[
[(ar )q ]l n
=
(S.K.1.)
[(
(S.Z.2.)
( )k
n
am
am
) k ]n
arq = a n l =
m k
ln
(S.N.2.)
(S.K.5.)
(S.K.1.)
(
) n
( )k l
l n am
)n
(
n
(
)n
n
am k
S druge strane je
]l n
(am )k
am k
(arq )l n = am k .
ak m
Dakle,
[(ar )q ]l n = (arq )l n
(S.Q.3.): Neka je r =
m
n
m
(a b)r = (a b) n
(ar )q = ar q
, m Z, n N.
(D.6.1.)
(a b)m
(S.Z.3.)
(D.6.1.)
n
am bm
m
(S.K.3.)
a n b n = ar br .
am
bm
6.1. Funkcija y = xr , r Q
Teorema 6.2. Za a > 1 funkcija f (m) = am , m Z je monotono rastuca.
Dokaz. Neka je m, n Z, m < n. Treba pokazati da je am < an . Ako je 0 < m < n
tvrdjenje vazi prema (S.N.6.). Ako je k = m < 0 < n, k N imamo da je ak > a0 = 1 i
1 = a0 < an , pa je
1
am = ak = k < 1 < an
a
20
, PMF u Ni
su
Stepen ciji je izlozilac realan broj
Ako je m < n < 0, m = k, n = l, k, l N imamo da je k > l, pa je ak > al prema

svojstvu (S.N.6.). Tada
1
<
ak
= ak = am < an = al .
al
Teorema 6.3. Za a > 1 funkcija f (r) = ar , r Q je monotono rastuca.

Dokaz. Neka je r1 , r2 Q, r1 < r2 . Treba pokazati da je ar1 < ar2 . Neka je
r1 =
m
n
ml
nl
r2 =
k
l
kn
nl
m, n Z, n, l N
Tada iz pretpostavke da je r1 < r2 zakljucujemo da je m l < k n. Kako su m l Z i

k n Z prema Teoremi 6.2. zakljucujemo da je aml < akn . Onda je i
nl
nl

aml <
akn ar1 < ar2 .
Posmatrajmo sada funkciju y = f (x) = xr , gde je r =
m
n
, m Z, n N, (m, n) = 1.
0< r <1, m neparno
r < 0, m neparno
r > 1, m neparno
y
r >1
0 < r <1
0< r <1, m parno
r < 0, m parno
r > 1, m parno
Slika 12: Grafici funkcija y = xm/n , r = m/n za: (a) n parno i
(b) n neparno
r<0
x
1
(1) Neka je n paran broj. Oblast definisanosti funkcije y =
xm je:
(i) D = [0, ), ako je m > 0

(ii) D = (0, ), ako je m < 0
Funkcija nije ni parna ni neparna.
Grafici su skicirani na slici 12-(a) za slucajeve r > 1, 0 < r < 1, r < 0.
(2) Neka je n neparan broj. Funkcija y = n xm je definisana za:

(i) x R, ako je m > 0;
(ii) x R \ {0}, ako je m < 0 .
Funkcija je parna ako je m parno i neparna ako je m neparno.
U zavisnosti od toga da li je r > 1, 0 < r < 1 i r < 0, kao i od toga da li je m parno ili
neparno, imamo sest raznih tipova grafika (slika 12-(b)).
21
, PMF u Ni
su
iji je izlo
7. Stepen c
zilac realan broj
Postavlja se pitanje, moze li se i za one brojeve x R koji nisu racionalni definisati ax , ali tako
da ostanu na snazi osnovna svojstva stepena. Odgovor na postavljeno pitanje je potvrdan, ali
dokaz te cinjenice nije jednostavan.
Pojam stepena sa realnim eksponentom

Da bi definisali stepen ciji je izlozilac realan broj i eksponencijalnu funkciju f (x) = ax , x R,
pokazacemo najpre sledece tvrdenja:
Stav 7.1. Ako je a > 1, onda za svako > 0 postoji > 0 tako da za svako r Q takvo da
je |r| < vazi |ar 1| < .
Dokaz: Kako je limn+ a1/n = 1 i limn+ a1/n = 1, za svako > 0 postoji

p = p() N, tako da je
0 < a1/p 1 < ,

Odavde sledi da je
0 < 1 a1/p < , za a > 1 .
1 < a1/p < a1/p < 1 + .
Neka je r proizvoljan racionalan broj takav da je |r| < 1/p, tj. 1/p < r < 1/p. Tada, kako
je za a > 1 funkcija ar , r Q rastuca sledi
a1/p < ar < a1/p .
Dakle, za svako > 0 postoji = 1/p > 0 tako da za sve racionalne brojeve r koji zadovoljavaju uslov |r| < vaze nejednakosti
1 < a1/p < ar < a1/p < 1 + ,
tj. < ar 1 < .
Stav 7.2. Ako niz {rn } racionalnih brojeva konvergira, onda niz {arn }, za a > 1 takode
konvergira.
Dokaz: Kako je niz {rn } konvergentan on je ogranicen, tj. postoji , Q, tako da za

svako n N je
rn ,
odakle kako je a > 1 imamo da je

a arn a .
Kako je a > 0, ako oznacimo sa C = a , imamo da
(C > 0) (n N) 0 < arn C.
(2)
(
)
r
( > 0)( > 0)(r Q) |r| < |a 1| <
.
C
(3)
Prema Stavu 7.1.
Iz konvergencije niza {rn } za > 0 postoji N takvo da

(n N )(m N ) |rn rm | < .
22
(4)
, PMF u Ni
su
Iz (3) i (4) sledi da je
(n N )(m N ) |arn rm 1| <
(5)
Iz (2) i (5) je onda

|arn arm | = |arm (arn rm 1)| < C
za svako n N i svako m N , tj. niz {arn } je konvergentan.
=
Ako je x proizvoljan realan broj, kako je skup Q gust u R, postoji niz racionalnih brojeva {rn }
koji konvergira ka x. Uzevsi u obzir ovu cinjenicu i Stav 7.2. mozemo definisati pojam stepena
sa realnim eksponentnom.
Definicija 7.1. Neka je a > 0. Neka je x proizvoljan realan broj i {rn } niz racionalnih
brojeva koji konvergira ka x tj. limn rn = x. Tada mozemo definisati sa
def
ax =
lim arn .
(6)
n+
Ako je a > 1, onda granicna vrednost (6) postoji prema Stavu 7.1. Ako je 0 < a < 1, onda
je arn = 1/brn , gde je b = 1/a > 1, odakle sledi da granicna vrednost (6) postoji i za
a (0, 1), jer je limn+ brn = bx > 0.
Definicija 7.1. je korektna, tj. granicna vrednost (6) ne zavisi od izbora niza racionalnih brojeva
{rn } koji konvergira ka x. Ova cinjenica sledi iz poznatog svojstva granicne vrednosti funkcije.
Svojstva stepena
ciji je izlo
zilac realan broj
Pokazacemo da sa uvedenom Definicijom 7.1. stepena ciji je izlozilac realan broj, ostaju da vaze
osnovna svojstva stepena.
(S.R.1.) ax ay = ax+y ; x, y R, a R, a > 0
(S.R.2.) (ax )y = axy ; x, y R, a R, a > 0
(S.R.3.) (a b)x = ax bx ;
x R, a R, a > 0
Svojstvo 7.1. Za svako x, y R vazi

ax ay = ax+y .
Dokaz: Neka su {rn } i {n } nizovi racionalnih brojeva takvi da je limn+ rn = x,

limn+ n = y. Tada je limn+ (rn + n ) = x + y i prema Stavu 7.2. postoje granicne
vrednosti
lim arn = ax ,
lim an = ay ,
lim arn +n = ax+y .
n+
n+
n+
Kako je prema svojstvu (S.Q.1.) stepena sa racionalnim izloziocem arn +n = arn an to je

ax+y =
lim arn +n =
n+
lim arn an =
n+
lim arn lim an = ax ay .
n+
n+
Svojstvo 7.3. Za svako x R vazi

(a b)x = ax bx .
23
, PMF u Ni
su
Dokaz: Neka je {rn } niz racionalnih brojeva takav da je limn+ rn = x. Kako je prema
svojstvu (S.Q.3.) stepena sa racionalnim izloziocem (a b)rn = arn brn imamo da je
(a b)x =
lim (a b)rn =
n+
lim (arn brn ) =
n+
lim arn lim brn = ax bx .
n+
n+
Da bi pokazali i drugo svojstvo stepena pokazacemo najpre da je eksponencijalna funkcija monotona (monotono rastuca za a > 1 i monotono opadajuca za 0 < a < 1.)
Monotonost eksponencijalne funkcije

Teorema 7.1. Funkcija y = ax za a > 1 je rastuca.
Dokaz: Neka je a > 1 i x1 , x2 R, x1 < x2 proizvoljni. Treba pokazati da je
ax1 < ax2
ax1 ax1 < ax2 ax1
Kako je prema Svojstvu 7.1. ax1 ax1 = a0 = 1 i ax2 ax1 = ax2 x1 , treba pokazati da je
ax2 x1 > 1 za x2 x1 > 0
odnosno
ax > 1 za x > 0 .
(7)
Zaista, neka je r Q, 0 < r < x i {rn } niz racionalnih brojeva takav da je limn+ rn = x
i rn > r za svako n N. Tada je prema Teoremi 7.3. arn > ar > 1, odakle prelaskom na
lim kada n zakljucujemo da je ax ar > 1, tj. vazi nejednakost (7).
Neprekidnost eksponencijalne funkcije

Teorema 7.2. Funkcija y = ax za a > 1 je neprekidna na R.
Dokaz: Neka je x0 proizvoljna tacka iz R,
y = ax0 +x ax0 = ax0 (ax 1) .
Treba pokazati da ax 1 kada x 0 ili
lim ax = 1 .
(8)
x0
Neka je {xn } proizvoljan niz realnih brojeva takav da limn+ xn = 0. Kako je Q gust u R,
postoje nizovi racionalnih brojeva {rn } i {n } takvi da je
xn
1
n
< rn < x n < n < x n +
1
n
za svako n N. Sada prema Teoremi 7.1. imamo da je

arn < axn < an .
(9)
Kako rn 0 i n 0 kada n +, prema (6) je limn+ arn = 1 i limn+ an = 1.

Dakle, koristeci nejednakost (9) dobija se limn+ axn = 1. Pokazali smo (8) odakle sledi da
je
lim ax0 +x = ax0 ,
x0
tj. funkcija
ax
je neprekidna na R.

24
, PMF u Ni
su
Svojstvo 7.2. Za svako x, y R vazi

(ax )y = axy .
Dokaz: (a) Neka je najpre y = r Q, x R i {rn } niz racionalnih brojeva takav da je

limn+ rn = x. Tada je i limn+ r rn = r x, pa je prema Definiciji 7.1.
lim ar rn = ar x .
n+
(10)
Kako je prema svojstvu (S.Q.2.) stepena sa racionalnim izloziocem

(arn )r = ar rn .
iz (10) imamo da je
lim (arn )r = ar x .
n+
(11)
Oznacimo sa arn = tn i ax = t0 . Tada prema Definiciji 7.1. je limn+ tn = t0 i zbog

neprekidnosti funkcije g(x) = xr , r Q, imamo da je limn+ g(tn ) = g(t0 ), tj.
lim (arn )r = (ax )r .
n+
(12)
Iz (11) i (12) imamo da je

(ax )r = ax r za svako x R i svako r Q.
(13)
(b) Neka su sada x i y proizvoljni realni brojevi i {n } niz racionalnih brojeva takav da je
limn+ n = y. Ako oznacimo sa ax = b, prema definiciji eksponencijalne funkcije imamo
da je
def .
lim (ax )n = lim bn = by = (ax )y .
(14)
n+
n+
S druge strane, kako je limn+ x n = x y i prema Teoremi 7.2. funkcija h(x) = ax je

neprekidna na R, bice
lim h(x n ) = h(x y)
n+
lim ax n = ax y
n+
(15)
Iz (13) za r = n je (ax )n = ax n , pa se iz (15) dobija

lim (ax )n = ax y .
n+
(16)
Konacno, iz (14) i (16) zakljucujemo da dato svojstvo vazi za svako x, y R.
Slika 13: Grafici funkcije y = ax za a > 1 i 0 < a < 1
25
, PMF u Ni
su
Pojam i osnovna svojstva logaritma
Osnovna svojstva eksponencijalne funkcije y = f (x) = ax , a > 0 su:

funkcija f je definisana za svako x R, a skup vrednosti funkcije je interval (0, +), tj.
f : R (0, +)
funkcija je pozitivna za svako x R
nule funkcije ne postoje
funkcija f je monotono rastuca na R za a > 1 i monotono opadajuca na R za 0 < a < 1
8. Pojam i osnovna svojstva logaritma

Imajuci u vidu da se funkcijom y = ax , a > 0, a = 1, vrsi bijektivno preslikavanje skupa R
na skup R+ , zakljucujemo da vazi
ax1 = ax2
()
x1 = x2 .
Definicija 8.1. Neka je a R, a > 0, a = 1. Logaritam broja b za osnovu a je realan

broj kojim treba stepenovati broja a da bi se dobio broj b, u oznaci loga b.
Dakle, za a > 0, a = 1, b > 0
aloga b = b,
odnosno
ax = b x = loga b
Svojstva logaritma
Svojstvo 8.1. Za a > 0, a = 1, vazi
loga 1 = 0
loga a = 1 .
Svojstvo 8.2. Neka je a > 0, a = 1, x R. Vazi

loga ax = x .
Dokaz. Neka je loga ax = y. Tada je prema definiciji ax = ay , pa je prema (), x = y,
odnosno x = loga ax .
Svojstvo 8.3. Neka je a > 0, a = 1. Za svako x > 0, y > 0 vazi

loga x y = loga x + loga y .
Dokaz. Neka je = loga x, = loga y. Onda je a = x, a = y.
(I na
cin):
aloga xy = xy = a a = a+ = aloga x+loga y
()
loga x y = loga x + loga y .
(II na
cin):
loga xy = loga a a = loga a+
(S.8.2.)
26
+ = loga x + loga y .
, PMF u Ni
su
Pojam i osnovna svojstva logaritma
Svojstvo 8.4. Neka je a > 0, a = 1, R. Za svako x > 0 vazi

loga x = loga x .
Dokaz. (I na
cin):
(
)
aloga x = x = aloga x
= aloga x
()
loga x = loga x .
(II na
cin): Neka je b = loga x. Tada je x = ab , pa je
x = (ab ) = a b ,
odakle prema definiciji logaritma je b = loga x . Dakle,
loga x = loga x .
Svojstvo 8.5. Neka je a > 0, a = 1. Za svako x > 0, y > 0 vazi

loga
x
y
= loga x loga y .
Dokaz. (I na
cin):
loga
x
y
= loga xy 1
(S.8.3.)
loga x + loga y 1
(S.8.4.)
loga x loga y .
(II na
cin): Neka je = loga x a = x i = loga y a = y. Tada je
loga
x
y
= loga
a
a
= loga a
(S.8.2.)
= loga x loga y .
Svojstvo 8.6. Neka je a > 0, b > 0, a = 1, b = 1. Vazi

logb a loga b = 1 .
Dokaz.
aloga b = b logb aloga b = logb b = 1 ,
odakle koriscenjem Svojstva 8.4. imamo

loga b logb a = 1 .
Svojstvo 8.7. Neka je a > 0, b > 0, c > 0, a = 1, c = 1. Vazi

logb a =
logc a
logc b
cin): Pre svega za b = 1 svojstvo ocigledno vazi jer su i leva i desna strana
Dokaz. (I na
jednakosti jednake nuli. Za b = 1 imamo
aloga c = blogb c
logb aloga c = logb blogb c
odakle koriscenjem Svojstva 8.4. imamo

loga c logb a = logb c logb b = logb c logb a =
27
logb c
loga c
, PMF u Ni
su
Logaritamska funkcija
Sada koriscenjem Svojstva 8.6. dobija se
1
logc b
1
logc a
logb a =
logc a
logc b
(II na
cin): Neka je x = logb a bx = a. Logaritmovanjem za osnovu c dobija se
logc bx = logc a .
Koriscenjem Svojstva 8.4. je
x logc b = logc a x =
logc a
logc b
Svojstvo 8.8. Neka je a > 0, a = 1, R. Za svako x > 0 vazi

loga x =
loga x .
Dokaz. Pre svega za x = 1 svojstvo ocigledno vazi jer su i leva i desna strana jednakosti
jednake nuli. Za x = 1 imamo
loga x =
1
logx
logx a
loga x .
Primer 8.1. Ako je a = log12 18 izracunati log8 9.

Re
senje: Kako je
a = log12 18 =
pa je odavde b = log2 3 =
log2 18
log2 12
2a 1
2a
log2 (2 32 )
log2 (22 3)
1 + 2 log2 3
2 + log2 3
1 + 2b
2+b
. Zato je
log8 9 = log23 32 =
2
3
log2 3 =
2(2a 1)
3(2 a)
Primer 8.2. Ako je a = log45 5 izracunati log5 27.

Re
senje: Kako je
a = log45 5 =
pa je odavde b = log5 3 =
1
log5 45
1a
2a
1
log5 (5
32 )
1
1 + 2 log5 3
1
1 + 2b
. Zato je
log5 27 = log51/2 33 =
3
1/2
log5 3 = 6b =
3(1 a)
a
Primer 8.3. Ako je a = log6 2, b = log6 5 izracunati log3 5.

Re
senje:
log3 5 =
log6 5
log6 3
b
log6 62
b
log6 6 log6 2
28
b
1a
, PMF u Ni
su
Logaritamska funkcija
9. Logaritamska funkcija
Funkcijom
f : R R+ ,
R x 7 f (x) = ax = y R+
ostvaruje se bijektivno preslikavanje skupa R na skup R+ , pa postoji inverzna funkcija ove

funkcije koja je data sa
f 1 : R+ R,
R+ y 7 f 1 (y) = loga y = x R .
Funkcija
y = loga x,
a > 0, a = 1, x > 0 ,
naziva se logaritamska funkcija.
Slika 14: Grafici funkcije f (x) = ax , a > 1 i njene inverzne funkcije f 1 (x) = loga x
Osnovna svojstva logaritamske funkcije y = f (x) = loga x, a > 0, a = 1 su:
funkcija f je definisana za svako x R+
za 0 < a < 1 funkcija je pozitivna za x (0, 1) i negativna za x (1, +), a za a > 1
funkcija je pozitivna za x (1, +) i negativna za x (0, 1)
nula funkcije je x = 1
funkcija f je monotono rastuca na R+ za a > 1 i monotono opadajuca na R+ za 0 < a < 1
Slika 15: Grafici funkcije y = loga x za a > 1 i 0 < a < 1

29
, PMF u Ni
su
Trigonometrijske funkcije
Primer 9.1. Uporediti brojeve a = log4 3, b = log5 3.

Re
senje:
a=
log3 4
, b=
1
log3 5
Kako je 4 < 5 i funkcija log3 x rastuca, to je log3 4 < log3 5. Onda kako su log3 4 i log3 5
pozitivni brojevi, imamo
1
1
a=
>
= b.
log3 4
log3 5
Primer 9.2. Uporediti brojeve a = log9 80, b = log7 50.

Re
senje:
a = log9 80 < log9 81 = log9 92 = 2 ,
b = log7 50 > log7 49 = log7 72 = 2 .
Dakle, a < 2 < b.
Primer 9.3. Uporediti brojeve a = log2 3 + log3 2, b = 2.

Re
senje: Koristeci nejednakost
x+y
2
a = log2 3 + log3 2 > 2
>
xy, x, y > 0, x = y imamo
log2 3 log3 2 = 2
log 3
log 2
log 2
log 3
= 2.
10. Trigonometrijske funkcije

Trigonometrijske funkcije ostrog ugla definisu se preko odnosa stranica u pravouglom trouglu.
Za definiciju trigonometrijskih funkcija proizvoljnog ugla i trigonometrijskih funkcija realnog
argumenta koristi se tkz. trigonometrijski krug. Jedinicna kruznica (krug) ravni xOy sa centrom
u koordinatnom pocetku O(0, 0) naziva se trigonometrijska kruznica (krug).
Posmatrajmo brojevnu pravu p sa pocetkom u tacki I i jedinicnom duzinom IE
i jedinicnu (trigonometrijsku) kruznicu sa centrom u koordinatnom pocetku O(0, 0). Postavimo

brojnu pravu p da dodiruje kruznicu k u tacki (1, 0), koja je ujedno pocetak I brojevne prave
p koja je postavljena tako da pozitivni brojevi budu u prvom kvadrantu. Neka je jedinicna
duzina IE brojevne prave p jednaka poluprecniku kruznice k. Pravu p namotamo bez klizanja
i rastezanja na kruznicu k tako da polupravu s pozitivnim brojevima namotavamo u pozitivnom
smeru, a polupravu s negativnim brojevima u negativnom smeru. Na ovaj nacin smo svakom
realnom broju t pridruzili jednu tacku E(t) kruznice i time je definisano preslikavanje izmedju
realnih brojeva i tacaka trigonometrijske krznice. Ovo pridruzivanje zovemo eksponencijalno
preslikavanje prave na kruznicu i oznacavamo sa E.
30
, PMF u Ni
su
Broj 0 preslikava se u tacku I. Kako je obim

jedinicnog kruga 2, sledi i da se brojevi
2, 4, 6, . . . preslikavaju isto u tacku I.
Zapravo, mozemo zakljuciti da se svake dve
tacke koje se na brojevnoj pravoj nalaze na
rastojanju 2k, k Z, preslikavaju u istu
tacku kruznice, tj.
E(t + 2k) = E(t),
(17)
za svako t R i k Z.
Definicija trigonometrijskih funkcija na trigonometrijskom krugu

Svakom realnom broju t pridruzili smo jednu tacku E(t) trigonometrijske kruznice. To nam
omogucava da definisemo trigonometrijske funkcije kao realne funkcije, tj. kao funkcije realnog
argumenta.
Apscisa tacke E(t) naziva se kosinus broja t i oznacava sa cos t. Odnosno, kosinus
realnog broja t je apscisa one tacke trigonometrijske kruznice koja je pridruzena realnom
broju t.
Funkcija koja broju t pridruzuje realan broj cos t naziva se kosinus.
Ordinata tacke E(t) naziva se sinus broja t i oznacava sa sin t. Sinus realnog broja t je
ordinata one tacke trigonometrijske kruznice koja je pridruzena realnom broju t.
Funkcija koja broju t pridruzuje realan broj sin t naziva se sinus.
Funkcija tanges, u oznaci tg, definise se za sve realne brojeve t =
tg t =
sin t
cos t
31
+ k, k Z kao
, PMF u Ni
su
Oznacimo sa E2 projekciju tacke E(t) na

xosu, a sa F presek brojne prave p
(odnosno tangente trigonometrijske kruznice u
tacki I(1, 0)) i prave OE(t).
Kako je
OE2 E(t) OIF , imamo
|F I|
|OI|
|E2 E(t)|
|E2 O|
|F I| =
sin t
cos t
= tg t .
Tangens broja t je ordinata tacke koja se dobija u preseku brojne prave p i prave koja je
odredjena koordinatnim pocetkom i tackom E(t) trigonometrijske kruznice koja je pridruzena
realnom broju t.
Funkcija kotanges, u oznaci ctg, definise se za sve realne brojeve t = k, k Z kao
ctg t =
cos t
sin t
Neka je q tangenta trigonometrijske kruznice k

u tacki C(1, 0). Oznacimo sa E2 projekciju
tacke E(t) na yosu, a sa G presek prave q i
prave OE(t). Kako je OE2 E(t) OCG,
imamo
|CG|
|CO|
|E2 E(t)|
|OE2 |
|CG| =
cos t
sin t
= ctg t .
Kotangens broja t je apscisa tacke koja se dobija u preseku tangente q trigonometrijske

kruznice u tacki (0, 1) i prave koja je odredena koordinatnim pocetkom i tackom E(t) trigonometrijske kruznice koja je pridruzena realnom broju t.
Trigonometrijske funkcije uglova

Unija dve poluprave sa zajednickim pocetkom nazivamo ugaonom linijom. Skup tacaka sa
iste strane te ugaone linije ukljucujuci i samu ugaonu liniju nazivamo uglom. Takode nam je
poznato da zajednicki pocetak polupravih zovemo teme, a poluprave kracima ugla.
Usmereni (orjentisani) ugao uvodimo analogno

usmerenoj duzi izborom pocetnog i krajnjeg
kraka. Poluprava Oa je pocetni krak âOb,
a poluprava Ob je krajnji krak ugla.
Na trigonometrijskoj kruznici uvodimo kao pozitivan matematicki smer onaj koji je suprotan
smeru kretanja kazaljke na satu. Smer koji se poklapa sa smerom kretanja kazaljke na satu je
negativan matematicki smer
32
, PMF u Ni
su
Orjentisani (usmereni) ugao na trigonometrijskom krugu posmatramo tako sto teme postavljamo u koordinatni pocetak O, pocetni krak
Oa u polozaj poklapanja sa pozitivnim smerom
xose, a krajnji krak Ob nanosimo u odgovarajucem smeru zavisno od toga da li je ugao
pozitivan ili negativan.
Tacke A, B su preseci krakova Oa, Ob sa jedinicnom kruznicom. Tada, svakom âOb

d Ta se duzina luka naziva radijanska mera ugla.
pridruzujemo duzinu luka t = AB.
Mera ugla: Ako je duzina kruznog luka jednaka poluprecniku, tada meru odgovarajuceg centralnog ugla nazivamo radijan.
(
1 rad =
1 =
180
180
57 17 45
rad 0, 01745 rad
Ako krak Ob rotiramo u pozitivnom smeru za ceo krug ili za dva kruga, mera tako dobijenog
ugla je t + 2 ili t + 4.
Slika 16: (a) mera âOb je t + 2; (b) mera âOb je t + 2 2

Generalno, svi uglovi mera t + k 2, k Z, imaju zavrsni polozaj kraka b isti, tj. u istoj
tacki B seku trigonometrijsku kruznicu k. Brojevima t + k 2, k Z pridruzujemo tacku B.
Stavise, svakom realnom broju t mozemo pridruziti na jedinicnoj kruznici odgovarajucu tacku
B, jer je svaki broj t radijanska mjera nekog ugla. Brojevi kojima je pridruzena ista tacka B na
kruznici se medusobno razlikuju za 2k. Kruznica s ovakvim pridruzivanjem naziva se brojevna
kruznica.
Posmatrajmo trigonometrijsku kruznicu sa centrom u koordinatnom pocetku O(0, 0) i ugao
aOb sa temenom u koordinatnom pocetku i pocetnim krakom u pravcu pozitivnog dela xose.
33
, PMF u Ni
su
Neka je t0 broj izmedu 0 i 2. Namotajem brojevne prave na kruznicu taj se

broj preslikava u tacku E(t0 ). Ako je t0
d zakljucujemo da je
duzina luka AB,
B = E(t0 ),
ali vazi i B = E(t0 + 2k), k Z.
Realan broj t0 nazivamo glavna mera âOb, dok brojeve t0 + 2k, k Z nazivamo merom
ugla âOb.
Prirodno prosirenje pojma trigonometrijskih funkcija bilo kog ugla dato je sledecom definicijom:
Neka je t bilo koja mera ugla âOb u radijanima. Vrijednost trigonometrijske funkcije âOb
jednaka je vrijednosti te trigonometrijske funkcije realnog broja t.
Kako je iz pravouglog trougla BOC, za ostar

âOb cija je mera x R:
|BC|
sin x =
= |BC|,
|OB|
|OC|
= |OC|,
cos x =
|OB|
zakljucujemo da se trigonometrijske funkcije ostrog ugla i trigonometrijske funkcije bilo koje mere
tog ugla podudaraju, odnosno da je definicija trigonometrijske funkcije ostrog ugla u pravouglom
trouglu u saglasnosti sa definicijom trigonometrijske funkcije proizvoljnog ugla.
Periodi
cnost trigonometrijskih funkcija
Definicija 10.1. Ako za funkciju f : D R, D R postoji realan broj T = 0, tako da za
svako x D, x + T D i vazi
f (x + T ) = f (x)
kazemo da je funkcija f periodicna, a broj T se naziva period funkcije f . Najmanji pozitivan
period, ako postoji, naziva se osnovni period.
Teorema 10.1. Osnovni period sinusne i kosinusne funkcije je T = 2.

Dokaz: Kako se realni brojevi x i x + 2 preslikavaju u istu tacku trigonometrijske kruznice,
iz (17) i definicije kosinusa realnog broja, ocigledno je cos(x + 2) = cos x za svako x R.
Prema tome, T = 2 je period funkcije cos x. Da bi di dokazali da je to osnovni period,
treba pokazati da za svako T1 , 0 < T1 < 2 postoji bar jedan realan broj x0 , takav da je
34
, PMF u Ni
su
cos(x0 + T1 ) = cos x0 . Zaista, za x0 = 0 je cos 0 = 1 i cos(0 + T1 ) = cos T1 < 1 za

T1 (0, 2). Dakle, T1 (0, 2) nije period funkcije y = cos x.
Dokaz za funkciju y = sin x je slican (za x0 moze se uzeti /2).
Teorema 10.2. Osnovni period funkcije y = tg x i y = ctg x je T = .

Dokaz: Kako je
tg(x + ) =
sin(x + )
cos(x + )
sin x
cos x
= tg x ,
prema Definiciji 10.1., T = je period funkcije y = tg x. Da bi di dokazali da je to osnovni

period, pokazacemo da za svako T1 , 0 < T1 < postoji bar jedan ugao x0 , takav da je
tg(x0 + T1 ) = tg x0 . Zaista, za x0 = 0 je tg 0 = 0 i tg(0 + T1 ) = tg T1 > 0 za T1 (0, ),
pa je T = osnovni period funkcije.
Dokaz za funkciju y = ctg x je slican (za x0 moze se uzeti /2).
Periodi
cnost trigonometrijskih funkcija
Tacke E(t) i E(t) simetricne su u

odnosu na xosu, pa imaju jednake apscise i suprotne ordinate. Dakle, vazi:
za svako t R je sin(t) = sin t, tj. funkcija sin t je neparna.

za svako t R je cos(t) = cos t, tj. funkcija cos t je parna.
za svako t R \
{
2
}
+ k : k Z je tg(t) = tg t, tj. funkcija tg t je neparna.
za svako t R \ {k : k Z} je ctg(t) = ctg t, tj. funkcija ctg t je neparna.
Grafici trigonometrijskih funkcija

Grafik funkcije sinus konstruisemo pomocu brojne kruznice. Na xosu nanosimo meru ugla u
radijanima, dok na oso y prenesemo ordinatu tacke E(x). Postupak ponavljamo dok ne obidemo
35
, PMF u Ni
su
celu kruznicu. Funkcija je periodicna sa osnovnom periodom 2, pa je dovoljno iskazati svojstva

funkcije samo na segmentu [0, 2]. Na slican nacin konstrusemo i grafik funkcije kosinus. Na
osu x nanesemo meru ugla u radijanima, dok na osu y prenesemo apscisu tacke E(x).
Slika 17: Grafik funkcije y = sin x

(i) Sinusna funkcija. Funkcija f (x) = sin x je definisana za svako x R, a skup vrednosti
funkcije je segment [1, 1], tj. f : R [1, 1].
funkcija f je neparna i periodicna sa osnovnom periodom 2
nule funkcije f su u tackama x = k , k Z
funkcija je pozitivna za x (0, ) i negativna za x (, 2)
]
[ ] [ 3
, 2 i monotono opadajuca na
funkcija je monotono rastuca na 0,
2
2
3
za x =
funkcija ima maksimalnu vrednost fmax = 1, a za i x =
ima
2
2
vrednost fmin = 1
[ 3 ]
,
2 2
minimalnu
Slika 18: Grafik funkcije y = cos x

(ii) Kosinusna funkcija. Funkcija g(x) = cos x je definisana za svako x R, a skup
vrednosti funkcije je segment [1, 1], tj. g : R [1, 1].
funkcija g je parna i periodicna sa osnovnom periodom 2
+ k , k Z
nule funkcije g su u tackama x =
2
funkcija je pozitivna za x
x (/2 + 2k, 3/2 + 2k)
(/2 + 2k, /2 + 2k) i negativna za
funkcija je monotono opadajuca na [0 + 2k, + 2k] i monotono rastuca na

[ + 2k, 2 + 2k]
za x = 2k funkcija ima maksimalnu vrednost fmax = 1, a za x = + 2k ima
minimalnu vrednost fmin = 1
36
, PMF u Ni
su
Slika 19: Grafici funkcija y = tg x i y = ctg x

(iii) Tanges. Funkcija h(x) = tg x =
x=
(2k + 1)
2
sin x
cos x
je definisana za svako x R izuzev u tackama
, k Z, a skup vrednosti funkcije je R.
funkcija h je neparna i periodicna sa osnovnom periodom
prave y =
+ k, k Z su vertikalne asimptote funkcije
2
nule funkcije h su u tackama x = k , k Z
funkcija je monotono rastuca
(
)
(
)
tg x > 0 za x k, + k , a tg x < 0 za x + k, k
2
2
cos x
je definisana za svako x R izuzev u

sin x
tackama x = k, k Z, a skup vrednosti funkcije je R.
(iv) Kotanges. Funkcija k(x) = ctg x =
funkcija k je neparna i periodicna sa osnovnom periodom

prave y = k, k Z su vertikalne asimptote funkcije
nule funkcije h su u tackama x =
(2k + 1)
2
,kZ
funkcija je monotono opadajuca

(
)
(
)
ctg x > 0 za x k, + k , a ctg x < 0 za x + k, k

2
2
Neprekidnost trigonometrijskih funkcija

Teorema 10.3. Funkcije y = sin x i y = cos x su neprekidne na R.
Dokaz: Neka je x0 proizvoljna tacka iz R. Tada
sin x sin x0 = 2 sin
Kako je
x x0

x x0
|x x0 |

,
sin

2
2
37
cos
x + x0
2

x + x0

cos
1,
2
, PMF u Ni
su
Adicione formule
to je | sin x sin x0 | |x x0 |, odakle sledi da je funkcija y = sin x neprekidna u tacki x0 .

Analogno, kako je cos x cos x0 = 2 sin
x + x0
2
sin
x0 x
2
sledi da je
| cos x cos x0 | |x x0 |,
zbog cega je funkcija y = cos x neprekidna u tacki x0 .
sin x
Iz neprekidnosti funkcija y = sin x i y = cos x sledi da je funkcija tg x =
neprekidna,
cos x
cos x
+ n , n Z, a funkcija ctg x =
je neprekidna, ako je
ako je cos x = 0, tj. x =
2
sin x
x = n , n Z.
11. Adicione formule

11.1. Sinus i kosinus zbira i razlike dva ugla
Odredicemo najpre formulu za cos( ). Zbog parnosti funkcije cos x, bez gubitka opstosti
mozemo uzeti da je 0. Obelezimo sa M i N tacke trigonometrijskog kruga takve da
je
ÂOM = , ÂON = .
Tada je ^M ON = . Kako su koordinate tacaka N i M redom N (cos , sin ),
M (cos , sin ), za duzinu duzi M N vazi
|M N |2 = (cos cos )2 + (sin sin )2 .
Rotiracemo sada koordinatni sistem xOy oko tacke O za ugao . Oznacimo M = A . Osa
x orjentisana pomocu jedinicnog vektora OA dolazi u novi polozaj x1 koji sadrzi pravu OM i
orjentisan je pomocu jedinicnog vektora OA , dok ce y osa doci u polozaj y1 normalan na x1 i
koji je orjentisan pomocu jedinicnog vektora OB .
Koordinate tacke M u novom koordinatnom sistemu x1 Oy1 su (1, 0), dok su koordinate tacke
N u novom koordinatnom sistemu (cos( ), sin( )). Za duzinu duzi M N u novim
koordinatama vazi
|M N |2 = (1 cos( ))2 + (0 sin( ))2 .
Kako duzina duzi ne zavisi od izbora koordinatnog sistema sledi
(cos cos )2 + (sin sin )2 = (1 cos( ))2 + (sin( ) 0)2
38
, PMF u Ni
su
Adicione formule
odnosno
cos2 2 cos cos + cos2 + sin2 2 sin sin + sin2

= 1 2 cos( ) + cos2 ( ) + sin2 ( )
2 2(cos cos + sin sin ) = 2 2 cos( )
Dakle,
cos( ) = cos cos + sin sin
(1)
Iz prethodne formule mogu se pokazati i sledece tri formule:

(2)
cos( + ) = cos cos sin sin
(3)
sin( + ) = sin cos + cos sin
(4)
sin( ) = sin cos cos sin
Dokazi:
cos( + ) = cos( ()) = cos cos() + sin sin()
= cos cos sin sin
(
((
)
)
sin( + ) = cos
( + ) = cos

2
2
)
)
(
(
cos + sin
sin
= cos
2
2
= sin cos + cos sin
sin( ) = sin( + ()) = sin cos() + cos sin()

= sin cos cos sin
Primer 11.1. Izracunati sin 75 .

Re
senje.
sin 75 = sin(45 + 30 ) = sin 45 cos 30 + cos 45 sin 30

2
3
2 1
2( 3 + 1)
=
+
=
.
2
2
2
2
4
Primer 11.2. Izracunati cos 47 sin 17 sin 47 cos 17 .

Re
senje.
1
cos 47 sin 17 sin 47 cos 17 = sin(17 47 ) = sin(30 ) = sin 30 = .
2
Primer 11.3. Ako je
< < , + =
39
i cos =
11
13
, izracunati sin .
, PMF u Ni
su
Adicione formule
Re
senje. Kako je =
(
sin = sin
Iz cos =
11
13
, to je
3
1
= sin cos cos
sin =
cos sin
3
3
3
2
2
imamo
sin2 = 1 cos2 = 1
odakle je sin =
4 3
169
48
169
4 3
< < , to je sin =

. Sada je
2
13
(
)
3
11
1 4 3
15 3
sin =

=
.
2
13
2
13
26
13
i kako je
121
11.2. Tanges i kotanges zbira i razlike dva ugla

tg( + ) =
sin( + )
cos( + )
=
=
(5) tg( + ) =
(6) tg( ) =
tg + tg
1 tg tg
tg tg
1 + tg tg
ctg( + ) =
cos( + )
sin( + )
ctg( + ) =
(8)
ctg( + ) =
ctg ctg 1
ctg + ctg
ctg ctg + 1
ctg ctg
cos cos sin sin

1
sin
sin
+ cos
cos
sin
sin
cos cos
+k, =
+k, =
=
=
(7)
sin cos + cos sin
+k, =
+k, =
+k, k Z
+k, k Z
cos cos sin sin

sin cos + cos sin
cos cos
sin
sin
cos
+ cos
sin
sin
= k, = k, + = k, k Z
= k, = k, = k, k Z
40
, PMF u Ni
su
Adicione formule
11.3. Trigonometrijske funkcije dvostrukog ugla
Ako u (2) i (3) stavimo da je = dobija se
(9)
sin 2 = 2 sin cos
(10)
cos 2 = cos2 sin2
(11)
tg 2 =
(12)
ctg 2 =
Primer 11.4. Ako je

cos(2 ).
Re
senje.
2 tg
1+
tg2
ctg2 1
+k , k Z
4
2
+k , k Z
2
2
2 ctg
< < ,
< < , sin =
4
5
, cos =
5
13
, izracunati
cos(2 ) = cos 2 cos + sin 2 sin
cos2 = 1 sin2 = 1
sin2 = 1 cos2 = 1
16
25
25
169
=
=
9
25
144
169
<<
2
9
<<
cos =
sin =
5
12
13
16
7
=
25
25
25
(
)
4
3
24
sin 2 = 2 sin cos = 2
=
,
5
5
25
(
)
7
5
24 12
253
cos(2 ) =

=
.
25
13
25 13
325
cos 2 = cos2 sin2 =
Primer 11.5. Izracunati cos
cos
2
7
cos
4
7
Re
senje:
cos
cos
2
7
cos
4
7
2
4
1
2
2
4
cos
cos
sin
cos
cos
7
7
7
7 = 2
7
7
7
sin
sin
7
( 7
)
1
4
4
1
8
sin +
sin
cos
sin
7
4
7
7 = 8
7 = 1
8
sin
sin
sin
7
7
7
1 sin 7
1
= .
8
8
sin
7
sin
cos
41
, PMF u Ni
su
Adicione formule
Primer 11.6. Izracunati sin 10 sin 50 sin 70 .

Re
senje:
sin 10 sin 50 sin 70 = cos(90 10 ) cos(90 50 ) cos(90 70 )
sin 20 cos 20 cos 40 cos 80
= cos 80 cos 40 cos 20 =

1
2
1
1
sin 10
3
cos 10
sin 40 cos 40 cos 80

sin 160
sin 20
sin 10
cos 10
1
4
sin 80 cos 80
sin 20
sin(180 20 )
sin 20
sin 20
sin 20
1
8
3 sin 10
cos 10
sin 10 cos 10
= 2
sin 20
Primer 11.7. Izracunati

Re
senje:
sin 20
1
2
=2
cos 10
3
2
sin 10
sin 10 cos 10
sin 30 cos 10 cos 30 sin 10

sin 10 cos 10
=2
sin(30 10 )
1
2
sin 20
= 4.
11.4. Trigonometrijske funkcije polovine ugla

Kako je
sin2
(13)
+ cos2
=1
i iz identiteta (10) je
cos2
(14)
sin2
= cos 2
= cos .
Sabiranjem i oduzimanjem ovih jednakosti dobija se

cos2
(14)
1 + cos
Iz (14) kako je
tg
sin2
sin
cos
2
,
2
ctg
1 cos
2
cos
sin
imamo
tg2
(15)
1 cos
1 + cos
, = + 2k
Primer 11.8. Ako je < <
3
2
ctg2
, sin =
12
13
1 + cos
1 cos
izracunati sin
i cos
, = 2k
Re
senje:
cos2 = 1 sin2 = 1
144
169
25
169
42
<<
3
2
= cos =
5
13
, PMF u Ni
su
Adicione formule
sin
cos
1 cos
2
1 + cos
2
1+
5
13
2
1
2
5
13
3 13
3
=
=
<
<
= sin =
13
2
2
4
2
13
13
2
2 13
=
<
<
= cos =
=
13
2
2
4
2
13
13
9
11.5. Transformacija proizvoda trigonometrijskih funkcija u zbir i razliku

Formule za transformaciju proizvoda trigonometrijskih funkcija u zbir i razliku dobijaju se sabiranjem ili oduzimanjem adicionih formula (1)-(2) odnosno (3)-(4). Naime, sabiranjem adicionih
formula
sin( + ) = sin cos + cos sin
sin( ) = sin cos cos sin
dobija se
sin( + ) + sin( ) = 2 sin cos
odnosno
(16)
sin cos =
1(
2
sin( + ) + sin( )
Sabiranjem adicionih formula

cos( ) = cos cos + sin sin
cos( + ) = cos cos sin sin
dobija se
(17)
cos cos =
1(
2
cos( + ) + cos( )
a oduzimanjem imamo
(18)
sin sin =
1(
2
cos( ) cos( )
Primer 11.9. Izracunati sin 20 sin 40 sin 80 .

Re
senje:
sin 20 sin 40 sin 80 =
=
=
=
=
=
1
2
1
2
1
(cos 20 cos 60 ) sin 80

sin 80 cos 20
1
4
sin 80
1
sin 80
(sin 100 sin 80 ) +

4
4
2
1
3
(sin 100 sin(180 100 )) +

4
8
1
3
3
(sin 100 sin 100 ) +
=
.
4
8
8
4
1
(sin 100 + sin 60 )
43
4
1
, PMF u Ni
su
Adicione formule
2
+ cos
+ cos
Re
senje:
cos
=
sin
=
1
7
1
2 sin
=
sin
1
2 sin
(
sin
7 (
7
2
cos
3
sin
+ sin
sin
+ cos
cos
+ sin
1
= .
2
+ cos
4
+ sin
sin
3
7
cos
+ sin
7
7
7
sin
Primer 11.11. Izracunati
1
2 sin 10
2 sin 70 .
Re
senje:
1
2 sin 10
2 sin 70 =
=
1 4 sin 10 sin 70
1 2(cos 60 cos 80 )
2 sin 10
2 sin 10
1 2 cos 60 + 2 cos 80
2 sin 10
2 cos 80
2 sin 10
cos(90 10 )
sin 10
= 1.
11.6. Transformacija zbira i razlike trigonometrijskih funkcija u proizvoda

Ako su u formulama (16), (17) i (18) zameni + = x i = y, odnosno
=
x+y
2
xy
2
dobijaju se formule za transformaciju zbira i razlike trigonometrijskih funkcija u proizvod:
x+y
(19)
sin x + sin y = 2 sin
(20)
sin x sin y = 2 sin
(21)
cos x + cos y = 2 cos
(22)
cos x cos y = 2 sin
44
2
xy
2
x+y
2
cos
cos
cos
x+y
2
xy
2
x+y
2
xy
sin
2
xy
2
, PMF u Ni
su
Inverzne trigonometrijske funkcije
cos
3
5
i cos
+ cos
3
5
Re
senje:
cos
+ cos
3
5
= 2 cos
cos
sin
sin
cos
cos
3
5
=
=
1
2
(
cos
1
2 sin
1
2 sin
+ cos
4 sin
5
2
cos
5
5 =
5
5
sin
2 sin
5 (
5
)
sin
sin
5
5 = 1
=
=
4
4 sin
4 sin
5
5
cos
cos
sin
5
5
(
)
4
sin 5 cos 5 + sin 5 cos 5
5
(
)
sin
3
5
3
1
5
=
sin 5 sin 5 + sin 5 sin 5
= 2
2 sin
5
5
Primetimo da iz prethodnih jednakosti zakljucujemo da su x1 = cos

kvadratne jednacine
x2
, x2 = cos
3
5
koreni
= 0,
4
2
jer za korene ove jednacine prema Vijetovim pravilima vazi
x1 + x2 =
1
4
1
x 1 x2 = .
2
12. Inverzne trigonometrijske funkcije

Inverzne trigonometrijske funkcije nazivaju se ciklometrijske ili arkus funkcije.
(i) Arkus sinus. Funkcija f (x) = sin x nema inverznu funkciju, jer nije bijekcija. Na
primer, svi brojevi oblika

+ k, k Z preslikavaju se ovom funkcijom u broj 1. Medutim,
2
[ ]
posmatrajmo restrikciju funkcije f (x) na ,
, tj. funkciju
2 2
[ ]
f1 : ,
[1, 1], gde je f1 (x) = sin x .
2 2
1
Funkcija
: [1, 1]
[ ]f1 (x) je rastuca funkcija, pa postoji njena inverzna funkcija f1
,
koja se naziva arkus sinus i oznacava se sa F (x) = arcsin x.
2 2
Grafik funkcije y = arcsin x simetrican je grafiku funkcije f1 (x) u odnosu na pravu y = x
(slika 20-(a)).
Prema svojstvima uzajamno inveznih funkcija vaze jednakosti:
arcsin(sin x) = x,
[ ]
x ,
,
2 2
sin(arcsin x) = x,
45
x [1, 1] .
, PMF u Ni
su
Slika 20: Grafik funkcije y = arcsin x i y = arccos x

Osnovna svojstva funkcije F (x) = arcsin x, x [1, 1] su:
funkcija F je neparna, tj. vazi
arcsin(x) = arcsin x,
x [1, 1] .
funkcija je pozitivna za x (0, 1] i negativna za x [1, 0)

nula funkcija F je x = 0
Primer 12.1. Nacrtati grafik funkcije y = arcsin(sin x).

Funkcija je definisana na R i periodicna je sa periodom 2. Zato je dovoljno odrediti grafik
funkcije na segmentu [/2, 3/2].
Ako je /2 x /2, onda je y = arcsin(sin x) = x .
Za /2 x 3/2 je /2 x /2, pa je
arcsin(sin(x )) = x .
S druge strane, sin(x ) = sin x i zato je
arcsin(sin(x )) = arcsin( sin x) = arcsin(sin x),
zbog neparnosti funkcije arcsin x. Dakle, x = arcsin(sin x) za x [/2, 3/2].
Konacno, imamo da je
x,
x ,
2
2
y = arcsin(sin x) =
(18)
x,
x
.
2
2
Grafik funkcije y = arcsin(sin x) prikazan je na sledecoj slici:
46
, PMF u Ni
su
(ii) Arkus kosinus. Funkcija

g1 : [0, ] [1, 1],
g1 (x) = cos x, x [0, ]
je neprekidna i opadajuca. Njena inverzna funkcija

G : [1, 1] [0, ], G(x) = arccos x, x [1, 1]
je takode neprekidna i opadajuca.
Grafik funkcije y = arccos x prikazan je na slici 20-(b). Vaze jednakosti:
x [0, ],
arccos(cos x) = x,
cos(arccos x) = x,
x [1, 1] .
Osnovna svojstva funkcije G(x) = arccos x, x [1, 1] su:

funkcija G nije ni parna ni neparna, vec vazi
arccos(x) = arccos x
funkcija G je pozitivna za svako x [1, 1)
nula funkcija G je x = 1
Teorema 12.1. Za svako x [1, 1] vaze jednakosti:

arccos(x) = arccos x,
arcsin x + arccos x =
(A)
(B)
Dokaz: (a) Oznacimo sa arccos x = . Tada prema definiciji funkcije arccos x je cos = x,
0 . Onda je 0 i cos( ) = cos = x. Opet prema definiciji

funkcije arccos x je = arccos(x). Ovim je formula (A) dokazana.
(b) Oznacimo sa arcsin x = . Tada prema definciji funkcije arcsin x je sin = x, /2
/2. Onda je 0 /2 i cos(/2 ) = sin = x. Sada prema definiciji
funkcije arccos x je /2 = arccos x. Ovim je i formula (B) dokazana.
47
, PMF u Ni
su
Teorema 12.2. Za realne brojeve x, y [1, 1], je

arcsin x + arcsin y
)
(
y 2 + y 1 x2 ,
za xy 0 ili x2 + y 2 1;
arcsin x 1
(
)
=
arcsin x
1 y 2 + y 1 x2 ,
za x > 0, y > 0 i x2 + y 2 > 1;
)
(
arcsin x 1 y 2 + y 1 x2 , za x < 0, y < 0 i x2 + y 2 > 1 .
Dokaz: Neka je arcsin x = , arcsin y = , , [/2, /2]. Tada je sin = x i

sin = y.
(i) Ako je x 0, y 0, onda je [/2, 0] i [0, /2]. U slucaju, x 0, y 0, je
[0, /2] i [/2, 0]. Dakle, za xy 0 je + [/2, /2]. Kako je
sin( + ) = sin cos + cos sin = x 1 y 2 + y 1 x2

(19)
i + [/2, /2], bice
(
)
+ = arcsin(sin( + )) = arcsin x 1 y 2 + y 1 x2 .
(ii) Ako je x > 0 i y > 0, onda je (0, /2], (0, /2] i + (0, ]. Pored toga,
ako je x2 + y 2 > 1, imamo
sin2 = x2 > 1 y 2 = cos2
cos = | cos | < | sin | = sin ,
jer su uglovi , ostri. Takode,

1 cos2 > 1 sin2
cos = | cos | < | sin | = sin .
Onda je
cos( + ) = cos cos sin sin < sin cos cos sin = 0,
pa je + [/2, ]. Zato je iz (19) i (18)
(
)
arcsin x 1 y 2 + y 1 x2 = arcsin(sin( + )) = ( + ) .
(iii) Ako je x < 0 i y < 0, onda je [/2, 0), [/2, 0) i + [, 0]. Ako
je x2 + y 2 > 1, imamo
cos = | cos | < | sin | = sin i
cos = | cos | < | sin | = sin ,
odakle je
cos( + ) = cos cos sin sin < sin cos + sin cos = 0.
Dakle, + [, /2]. Kako je za x [3/2, /2], arcsin(sin x) = x
(pokazati !!), iz (19) dobijamo da je
)
(
arcsin x 1 y 2 + y 1 x2 = arcsin(sin( + )) = ( + ) .
48
, PMF u Ni
su
Teorema 12.3. Za realne brojeve x, y [1, 1], je

arccos x + arccos y
{
(
)
arccos xy 1
y 2 1 x2 ,
za x + y 0;
(
)
=
2
2
2 arccos xy 1 y 1 x , za x + y < 0 .
Dokaz: Neka je arccos x = , arccos y = , , [0, ]. Tada je cos = x i cos = y

i + [0, 2].
(i) Neka je x + y 0.
(i-1) Ako je x 0, y 0, onda je , [0, /2], pa je + [0, ].
(i-2) Ako je x 0, y 0, onda iz x y sledi x2 y 2 . Kako je [0, /2] i
[/2, ], iz
1 sin2 1 sin2
cos2 cos2
| sin | = sin | sin | = sin ,
| cos | = cos | cos | = cos ,
kako je cos < 0 i sin > 0, bice

sin cos sin cos
cos sin cos sin .
Tada je
sin( + ) = sin cos + cos sin sin cos cos sin = 0 .
(i-3) Ako je x 0, y 0, onda je [/2, ] i [0, /2] i iz x y sledi x2 y 2 .
Tada je
| cos | = cos | cos | = cos
i | sin | = sin | sin | = sin
odakle se dobija da je cos sin cos sin i sin cos sin cos , odnosno
sin( + ) 0.
Dakle, ako je x + y 0, onda je sin( + ) 0, sto povlaci da je + [0, ]. Kako je
cos( + ) = cos cos sin sin = xy 1 y 2 1 x2

(20)
i + [0, ], bice
(
)
+ = arccos(cos( + )) = arccos xy 1 y 2 1 x2 .
(ii) Ako je x + y < 0, onda se na slican nacin moze pokazati da je + (, 2]. Kako je
za x [, 2], arccos(cos x) = 2 x (pokazati !!), iz (20) se dobija
(
)
arccos xy 1 y 2 1 x2 = arccos(cos( + )) = 2 ( + ) .
Primer 12.2. Odrediti arccos(sin x) ako je x
3
2
))
x . Ako stavimo da
2
je y = x, kako je x , treba odrediti arccos(cos y) za y /2.

2
2
2
Kako je 0 y + /2, imamo da je
Re
senje. I nacin: Imamo da je arccos(sin x) = arccos cos
arccos (cos(y + )) = y + .
49
, PMF u Ni
su
Sa druge strane je
arccos(cos(y + )) = arccos( cos y) = arccos(cos y) .

Dakle,
arccos(cos y) = y +
arccos(cos y) = y
za y /2. Konacno,
arccos(sin x) = arccos(cos y) = y = x
cin: Imamo da je arccos(sin x) =

arcsin(sin x). Odredicemo zato arcsin(sin x)
II na
2
3
za x
. Kako je 0 x , imamo
2
2
x = arcsin(sin(x )) = arcsin(sin(( x))) = arcsin( sin( x))
= arcsin(sin( x)) = arcsin(sin x) .
Dakle, za x [, 2/2], je arcsin(sin x) = x, odnosno
arccos(sin x) =
( x) = x
Primer 12.3. Odrediti arcsin | cos x| ako je x

Re
senje. I nacin: Za x
3
2
3
2
imamo da je
(
arcsin | cos x| = arcsin( cos x) = arcsin(cos x) = arcsin sin
))
x
x , treba odrediti arcsin(sin y) za

2
2
2
y /2. Kako je 0 y + /2, imamo da je
Ako stavimo da je y =
x, kako je
arcsin (sin(y + )) = y + .
Sa druge strane je
arcsin(sin(y + )) = arcsin( sin y) = arcsin(sin y) .
Dakle,
arcsin(sin y) = y +
arcsin(sin y) = y
za 0 y /2. Konacno,
arcsin | cos x| = arcsin(sin y) = y + =
II na
cin: Za x
3
2
x+ =
3
2
x.
imamo da je
(
arcsin | cos x| = arcsin( cos x) = arcsin(cos x) =

= arccos(cos x)
)
arccos(cos x)
.
50
, PMF u Ni
su
Odredicemo arccos(cos x) za x
. Kako je 0 x
, imamo
2
2
x = arccos(cos(x )) = arccos(cos( x)) = arccos( cos x)
= arccos(cos x) .
Dakle, arccos(cos x) = 2 x za x
3
2
, a konacno
arcsin | cos x| = 2 x
(
Primer 12.4. Izracunati cos arcsin
4
5
+ arccos
Re
senje. Neka je = arcsin , = arccos
12
13
3
2
x.
)
.
12
, 0 < < /2, 0 < < /2. Tada je

5
13
4
12
sin = i cos =
, a kako su , (0, /2) bice
5
13
( )2
3
4
cos = 1 sin2 = 1
= ,
5
5
( )2
12
5
2
sin = 1 cos = 1
.
=
13
13
Tada je
3 12
4 5
16
cos( + ) = cos cos sin sin =

=
.
5 13
5 13
65
(iii) Arkus tanges. Funkcija
( )
( )
h1 : ,
R, h1 (x) = tg x, x ,
2 2
2 2
je neprekidna i rastuca. Njena inverzna funkcija
( )
, H(x) = arctg x, x R
H :R ,
2 2
je takode neprekidna i rastuca.
Vaze jednakosti:
arctg(tg x) = x,
( )
x ,
,
2 2
tg(arctg x) = x,
x R.
Za funkciju H(x) = arcctg x, x R vazi:

funkcija H je neparna, tj. arctg(x) = arctg x, x R
funkcija je negativna za x < 0, pozitivna za x > 0 i nula funkcije je x = 0
(iv) Arkus kotanges. Funkcija K(x) = arcctg x, K : R (0, ) je inverzna za monotonu
funkciju k1 : (0, ) R datu sa k1 (x) = ctg x, x (0, ).
Vaze jednakosti:
arcctg(ctg x) = x,
x (0, ),
51
ctg(arcctg x) = x,
x R.
, PMF u Ni
su
Slika 21: Grafici funkcija y = arctg x i y = arcctg x

Za funkciju y = K(x) = arcctg x vazi:
funkcija K nije ni parna ni neparna, vec vazi
arcctg(x) = arcctg x +
funkcija K nema nule i pozitivna je za svako x R
Teorema 12.4. Za svako x R vaze jednakosti:

arctg x + arcctg x =
(C)
arcctg(x) = arcctg x + .
(D)
Veze izmedu ciklometrijskih funkcija istog ugla:

Teorema 12.5. Vaze sledece veze izmedju invernih trigonometrijskih funkcija:
arctg x = arcctg
1 x2 = arctg
, x [0, 1]
1 x2
x
arccos x = arcsin 1 x2 = arcctg
, x [0, 1]
1 x2
arcsin x = arccos
x
1
= arcsin
= arccos
, xR
x
1 + x2
1 + x2
Dokaz: Oznacimo sa arcsin x = . Tada prema definiciji funkcije arcsin x je sin = x,

0 /2. Onda je
1 sin2 =
cos =
odakle je = arccos
1 x2 = arctg
Primer 12.5. Dokazati arctg
2
11
Re
senje. Neka je = arctg
uzevsi u obzir da je
1
7
<
2
11
<
x
1 x2
+ 2 arctg
11
3
3
1 x2 , tg =
1
7
sin
1 sin2
.
= arctg
i = arctg
1
7
1
2
, tj. tg =
2
11
, tg =
1
7
. Odavde,
i da je y = arctg x rastuca funkcija, zakljucujemo da je

52
, PMF u Ni
su
Hiperbolicne funkcije
0 < < /6 i 0 < < /6. Sada kako je
tg 2 =
2 tg
1
tg2
iz
tg( + 2) =
dobijamo tg( + 2) =
1
2
2
11
+ arctg
1
7
7
24
tg + tg 2
1 tg tg 2
. Kako je 0 < + 2 <
arctg
, imamo
= + 2 = arctg
1
2
ne funkcije
13. Hiperbolic
Funkcije definisane sa
sh x =
ex ex
2
ch x =
ex + ex
2
nazivaju se redom sinus hiperboli

cni i kosinus hiperboli
cni. Koriste se i oznake sinh i
cosh. Grafici ovih funkcija prikazani su na slici 22.
Slika 22: Grafici funkcija y = sh x i y = ch x

U trigonometrijskom krugu definisane su trigonometrijske funkcije sin, cos, tg ugla ÂOC cija
je mera u radijanima , kao duzine duzi BC, OB, AD. Isti ugao smo mogli definisati i kao
povrsinu Pk kruznog isecka COK (slika 23-(a)):
Pk =
1
2
r 2 2 = .
Uzimajuci analognu funkciju povrsine, ali ne za kruznicu x2 + y 2 = 1, nego za hiperbolu

x2 y 2 = 1, mozemo definisati i hiperbolicne funkcije
53
, PMF u Ni
su
Naime, oznacavajuci sa Ph = x povrsinu analognog sektora COK (slika 23-(b)), definisemo

hiperbolicne funkcije - sinus, kosinus i tangens hiperbolicni sa:
sh x = |BC|,
ch x = |OB|,
th x = |AD| .
Slika 23:
Kada povrsinu Ph izracunamo (npr. primenom odredjenog integrala ili dvostrukog intergrala),
dobijamo
)
(
)
(
1
1 + |AD|
x = Ph = ln |BC| + |BC|2 + 1 = ln |OB| + |OB|2 1 = ln
,
2
1 |AD|
odakle odredujemo duzine duzi BC, OB, AD, odnosno za hiperbolicne funkcije dobijamo prethodne
navedene izraze u eksponencijalnom obliku:
|BC| =
|OB| =
|AD| =
ex ex
2
x
e + ex
2
ex ex
ex + ex
= sh x
= ch x
= th x
Vaze sledece vazne jednakosti:

(1)
sh x + ch x = ex ,
(2)
ch 2 x sh 2 x = 1 ,
(3)
ch 2x = 1 + 2 sh 2 x ,
(4)
sh 2x = 2 sh x ch x ,
54
, PMF u Ni
su
(5)
sh (x y) = sh x ch y ch x sh y ,
(6)
ch (x y) = ch x ch y sh x sh y ,
xy
xy
sh x sh y = 2 sh
ch
2
2
x+y
xy
ch x + ch y = 2 ch
ch
2
2
x+y
xy
ch x ch y = 2 sh
sh
2
2
(7)
(8)
(9)
Jednakost (1) je ocigledna. Dokazimo da vaze ostale jednakosti.

(
(2) :
ch 2 x sh 2 x =
(5) :
ex ex
)2
e2x + 2 + e2x
e2x 2 + e2x
2+2
=
= 1,
4
4
4
)2
(
ex ex
e2x 2 + e2x
=1+2
1 + 2 sh 2 x = 1 + 2
2
4
2 + e2x 2 + e2x
(4) :
)2
(3) :
ex + ex
2 sh x ch x = 2
ex ex
2
ex + ex
2
=2
e2x + e2x
2
e2x e2x
4
= ch 2x ,
e2x e2x
2
= sh 2x
sh x ch y + ch x sh y
ey ey ex + ex
ex ex ey + ey
=
2
2
2
2
ex+y + exy eyx e(x+y)
ex+y + eyx exy e(x+y)
=
+
4
4
(
)
2 ex+y e(x+y)
=
= sh (x + y) .
4
(7) :
2 sh
x+y
2
ch
xy
2
x+y
2
x+y
2
xy
2
2
ex + ey ey ex
= 2
=
+ e
xy
2
2
= sh x + sh y .
Formule (6), (8) i (9) pokazuju se analogno formulama (5) i (7).

Po analogiji sa trigonometrijskim funkcijama definisu se i tanges hiperboli
cni i kotanges
hiperboli
cni:
sh x
ch x
th x =
,
cth x =
.
ch x
sh x
Koriste se i oznake tanh i coth. Grafici ovih funkcija prikazani su redom na slici 24.
55
, PMF u Ni
su
Slika 24: Grafici funkcija y = th x i y = cth x

Vaze sledece veze izmedu hiperbolicnih funkcija:
1
th x
=
,
(10) sh x = ch 2 x 1 =
2
2
1 th x
cth x 1
cth x
1
(11) ch x = sh 2 x + 1 =
=
,
2
1 th x
cth2 x 1
sh x
ch 2 x 1
1
(12) th x =
=
,
=
ch x
cth x
sh 2 x + 1
sh 2 x + 1
ch x
1
(13) cth x =
=
=
.
2
sh x
th x
ch x 1
Isticemo najvaznija svojstva hiperbolicnih funkcija.
(i) Sinus hiperboli
cni. f (x) = sh x, f : R R
funkcija f je definisana na R
funkcija f je neparna
funkcija f je monotono rastuca
(ii) Kosinus hiperboli
cni. g(x) = ch x, g : R [1, +)
funkcija g je definisana na R
funkcija g je parna
funkcija g monotono opada na (, 0) i monotono raste na (0, +)
(iii) Tanges hiperboli
cni. h(x) = th x, h : R (1, 1)
funkcija h je definisana na R
funkcija h je neparna
funkcija h je monotono rastuca
(iv) Kotanges hiperboli
cni.
k(x) = cth x, k : R \ {0} (, 1) (1, +)
funkcija k je definisana na R izuzev u tacki x = 0

funkcija k je neparna
funkcija k je monotono opadajuca
56
, PMF u Ni
su
Inverzne hiperbolicne funkcije
Teorema 13.1.(Moavrova hiperbolicna formula) Za svako n N vazi

(ch x sh x)n = ch nx sh nh,
x R.
Dokaz. Formulu pokazujemo matematickom indukcijom. Za n = 1 formula ocigledno vazi.

Pretpostavimo da vazi za n N i dokazimo da vazi i za n + 1. Primenom adicionih formula
(5) i (6) imamo da je
(ch x + sh x)n+1 = (ch x + sh x)n (ch x + shx) = (ch nx + sh nh)(ch x + sh x)
= ch nx ch x + ch nx sh x + sh nx ch x + sh nx sh x
= ch (nx + x) + sh (nx + x) = ch (n + 1)x + sh (n + 1)x .
Dakle, formula vazi za svako n N.
Primer 13.1. Ispitati monotonost funkcije f (x) = 23sh x na njenoj oblasti definisanosti.
Re
senje: Funkcija sh x je rastuca, pa je za svako x1 , x2 D
x1 < x 2
= 3 sh x1 > 3 sh x2
= sh x1 < sh x2
i kako je funkcije 2t takodje rastuca bice

f (x1 ) = 23sh x1 > 23sh x2 = f (x2 )
za svako x1 , x2 D, x1 < x2 . Dakle data funkcija je opadajuca na D.
Primer 13.2.
Ispitati monotonost funkcije f (x) = arctg(th x) na njenoj oblasti defin-
isanosti.
Re
senje: Za svako x1 , x2 D kako je y = th x rastuca
x1 < x 2
= th x1 < th x2
i kako je funkcije arctg t rastuca bice

f (x1 ) = arctg(th x1 ) < arctg(th x2 ) = f (x2 )
za sve x1 , x2 D takve da je x1 < x2 . Dakle data funkcija je rastuca na D.
ne funkcije
14. Inverzne hiperbolic
Funkcija f : R R, f (x) = sh x je monotono rastuca, pa postoji njena inverzna funkcija
F (x) = arsh x (cita se: area sinus hiperboli
cni), koja je takode monotono rastuca funkcija
i preslikava R u R. Koristi se takode i oznaka arcsinh. Ova funkcija moze se izraziti preko
logaritamske funkcije. Zaista, iz
y = sh x =
ex ex
2
posle mnozenja sa 2ex dobija se

e2x 2 y ex 1 = 0 ,
odnosno dobijamo kvadratnu jednacinu po t = ex . Resavanjem se dobija
2y 4y 2 + 4
x
= y y2 + 1
(1)
e =
2
57
, PMF u Ni
su
Slika 25: Grafici funkcija y = arsh x i y = arch x
x
Kako je za svako y R, y 2 + 1 > y, to je y y 2 + 1 < 0. Prema tome,
kako je e > 0
x
2
za svako x R, ocigledno ne postoji
realan broj y takav da
e = y ) y + 1, pa iz (1)
( je
ostaje da vazi samo ex = y + y 2 + 1, odakle je x = ln y + y 2 + 1 . Dakle,
(
)
arsh y = ln y + y 2 + 1 ,
yR
Funkcija g : R [1 + ), g(x) = ch x nije bijekcija, pa nema inverznu funkciju. Ali,

ako posmatramo restrikciju te funkcije na interval [0, +), funkcija je monotono rastuca i
ima inverznu funkciju koju oznacavamo sa G(x) = arch x ili G(x) = arccoshx. Kao i u
prethodnom slucaju iz
ex + ex
y = ch x =
,
2
dobijamo kvadratnu jednacinu po t = ex :
e2x 2 y ex 1 = 0 ,
(2)
cija su resenja
ex = y
Kako je x 0, to je ex 1. S druge strane
(3)
y y2 1 < 1
y2 1 .
za svako y > 1
Zaista,
y1<
y 2 1 y > 1 y 2 2y + 1 < y 2 1 y > 1
2 < 2y y > 1 y > 1 .
Dakle, prema (3), iz (2) ostaje da vazi samo ex = y + y 2 1, odnosno
(
)
arch y = ln y + y 2 1 ,
y1
Funkcija h : R (1, 1), h(x) = th x je monotono rastuca i ima inverznu funkciju H(x) =
arth x koja preslikava interval (1, 1) u R. Iz
y = th x =
58
ex ex
ex + ex
, PMF u Ni
su
(
)
imamo da je y ex + ex = ex ex , odakle se mnozenjem sa ex dobija
e2x 1 = y e2x + y e2x (1 y) = y + 1 e2x =
y+1
1y
x=
1
2
ln
y+1
1y
Dakle, vazi
arth y =
1
2
ln
y+1
1y
|y| < 1
Slika 26: Grafici funkcija y = arth x i y = arcth x

Funkcija k : R \ {0} (, 1) (1, +), k(x) = cth x je monotono opadajuca i ima
inverznu funkciju K(x) = arcth x koja preslikava skup (, 1) (1, +) u R \ {0}. Dakle,
ova funkcija je definisana za svako x R, |x| > 1 i moze se analogno prethodnom slucaju
izraziti preko logaritamske funkcije kao
arcth y =
1
2
ln
y+1
y1
59
|y| > 1
, PMF u Ni
su
Sadrzaj
AJ
SADRZ
1. Osnovni pojmovi o funkcijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1

2. Kvadratna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
iji je izlo
3. Stepen c
zilac ceo broj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
4. Stepena funkcija sa prirodnim izlo
ziocem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
5. Pojam korena. Operacije sa korenima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
iji je izlo
6. Stepen c
zilac racionalni broj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
iji je izlo
7. Stepen c
zilac realan broj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
8. Pojam i osnovna svojstva logaritma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
9. Logaritamska funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
10. Trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
11. Adicione formule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
12. Inverzne trigonometrijske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
ne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
13. Hiperbolic
ne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
14. Inverzne hiperbolic
60
, PMF u Ni
su

Elementarne Funkcije

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Elementarne Funkcije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ELEMENTARNA MATEMATIKA 2

1. Osnovni pojmovi o funkcijama

Definicija 1.1. Neka su X i Y dva neprazna skupa. Funkcija f iz skupa X u skup Y je

Y . U tom slucaju, simbolicki pisemo f : X Y ili X Y , odnosno y = f (x).

Definicija 1.2. Funkcija f : X Y naziva se:

Primer 1.1. Ispitati da li su sledece funkcije 1-1 i NA:

(d) f4 : R R+ , f4 (x) = e2x

(e) f5 : R R, f5 (2x 1) = 4x2 2x + 1

, x = 2 je 1-1 ali nije NA, a funkcija f4 (x) je bijekcija.

Osnovni pojmovi o funkcijama

Primer 1.2. Ispitati da li su sledece funkcije jednake:

(b) f1 (x) = x i f3 (x) = x2

Osnovni pojmovi o funkcijama

Slika 1: Grafik funkcije f i njene inverzne funkcije f 1

Osnovni pojmovi o funkcijama

() : Pretpostavimo suprotno, da je funkcija g sa svojstvima (1) i (2) jedinstveno odredena, a

Slika 2: Grafik funkcije f (x) = x2 , x 0 i njene inverzne funkcije f 1 (x) =

funkcije g(x) = x2 , x 0 i njene inverzne funkcije g 1 (x) = x

Primer 1.3. Naci inverznu funkciju sledecih funkcija:

(b) g(x) = x2 6x + 1 definisane za x 3.

Slika 3:Grafik funkcije f (x) = x2 x + 1, x 2 i njene inverzne funkcije f 1 (x) =

Osnovni pojmovi o funkcijama

x A. Funkcija f je parna na A ako za svako x A vazi f (x) = f (x), a neparna na

Ako su f i g neparne funkcije, onda su funkcije f g neparne funkcije, a f g i f /g su

f (x1 ) < f (x2 )

Ako su funkcije f, g neprekidne u tacka a, onda su u tacki a neprekidne i funkcije

je takode neprekidna u tacki a, ako je g(a) = 0.

Kompozicija neprekidnih funkcija je neprekidna funkcija.

(i) Ako je a > 0, kvadratna funkcija ima minimum =

Slika 5: Kvadratna funkcija

x21 + x22 = (x1 + x2 )2 2 x1 x2 = m2 2(m 3) = m2 2m + 6 .

Primer 2.2. Iz skupa funkcija

(B) Funkcija ima najvecu vrednost ako je a = m 1 < 0 i

resenja dobijene kvadratne jednacine i ispunjavaju uslov m < 1

Primer 2.3. Neka je D oblast definisanosti funkcije

Odrediti skup f (D).

Raspored korena kvadratne funkcije

Teorema 2.1. Koreni x1 , x2 su realni i vazi < x1 x2 akko je

Teorema 2.2. Koreni x1 , x2 su realni i vazi x1 x2 < akko je

Slika 6: Koreni x1 , x2 realni i < x1 x2

Teorema 2.3. Koreni x1 , x2 su realni i vazi x1 < < x2 akko je a f () < 0.

Teorema 2.4. Koreni x1 , x2 su realni i vazi < x1 x2 < akko je

Primer 2.4. Za koje k R su oba korena jednacine

Primer 2.5. Za koje k R koreni jednacine

Primer 2.6. Naci k R tako da se koreni jednacine

Znak kvadratne funkcije

Slika 7: Nejednakost ax2 + bx + c < 0 vazi za svako x (, )

Stepen ciji je izlozilac ceo broj

Primer 2.7. Odrediti vrednost realnog parametra m za koje nejednakost

Primer 2.8. Odrediti vrednost realnog parametra m za koje nejednakost

Primer 2.9. Odrediti sve vrednosti k R za koje nejednakost

(b) svako x (1, 1);

Definicija 3.1. Neka je a R.

Stepen ciji je izlozilac ceo broj

Pored ovih osnovnih svojstva, za realan broj a = 0 i prirodne brojeve m, n vazi:

= amn , ako je m > n, tj. m n N.

, ako je m < n, tj. n m N.

(S.N.6.) ako je a > 1 i m, n N, m > n tada je am > an

Definicija 3.2. Neka je a R.

Pri definisanju stepenovanja celobrojnim izloziocem, a zatim i pri definisanju stepenovanja

Stav 3.1. Za svako a R \ {0} i svako n, m N vazi

Stepena funkcija sa prirodnim izloziocem

Teorema 3.1. Za svako a, b R \ {0} i svako m, n Z vazi