ISUS HRIST, KAMEN

SPOTICANJA
Nataa Jevtovi

Pariz, 2010

...Kada se sastave sve armije koje su ikada marirale i

sve mornarice koje su ikada bile sagraene i svi
parlamenti koji su ikada zasijedali i svi kraljevi koji su
ikada vladali, svi oni zajedno nisu uticali na ivot
ovjeka na zemlji tako snano kao ivot jednog jedinog
ovjeka, a to je Isus iz Nazareta.
John Maisel, Da li je Isus Bog?

ISTORIJSKI ISUS
Sve je poelo za vrijeme dvadeset i sedme godine vladavine poznatog rimskog
imperatora Oktavijana Avgusta, u svetoj zemlji Palestini. Na pragu je bila nova era sa
dolaskom Mesije kojega je Bog obeao izraelskom narodu.
Marija, Isusova majka, ivjela je u gradu Nazaretu. Dok je oekivala bebu,
Avgust je naredio da se svi ljudi u toj pokrajini registruju u svojim rodnim gradovima,
omoguavajui tako Rimskoj imperiji da urednije prikuplja poreze u pokorenim
teritorijama. Tako je Marija otila u Betlehem i tamo rodila Isusa. Grad Betlehem se
nalazio nekih stotinu i pedeset kilometara juno od Nazareta i bio je od velike
vanosti zbog toga to se u njemu rodio Boiji poslanik i car David. U Starom Zavjetu,
u knjizi proroka Miheja 5:2, itamo: A ti, Betleheme Efrato, ako i jesi najmanji meu
hiljadama Judinim, na tebe e mi izai koji e biti gospodar u Izraelu, kojemu su
izlasci od poetka, od vjenih vremena. Ovaj stih je napisan osam stotina godina
prije Hristovog roenja. Postojala su zapravo dva grada u drevnom Izraelu pod
imenom Betlehem, ali ovo proroanstvo je bilo toliko tano da je ak odredilo koji od
njih e imati tu ast da u njega doe Marija, a to je bio rodni grad kralja Davida,
Betlehem Efratah.1 Zbog toga se ne moe osporiti Isusovo porijeklo, jer su svi znali da
je on doao od vjerovjesnika Davida. Ljudi su ga pozdravljali rijeima: Hosana! (tj.
spas!) sinu Davidovu! (Matej, 21:9-15).
Bilo kako bilo, 70. godine nove ere, Rimljani su opljakali Jerusalim i svi
jevrejski porodini arhivi bili su tada uniteni. Da je iko odluio da se proglasi
Mesijom nakon toga vremena, ne bi mogao to da dokae. Kakva je vjerovatnoa da je
Avgust namjerno htio da namjesti ili izazove ispunjenje proroanstva time to e
natjerati Mariju da se odseli u Betlehem i tamo rodi dijete?
I. 1. Dokazi o Isusovom postojanju iz Svetog Pisma
U Starom Zavjetu postoje mnoga proroanstva o Isusovom roenju, kao to je,
na primjer, proroanstvo proroka Izaije (7:14): Zato e vam Gospod dati znak; eto,
djevojka e zatrudnjeti i rodie sina, i nadjenue mu ime Emanuel (tj. Bog je sa
nama, uobiajeno ime za Isusa). Iako je teko razumjeti kako dolazi do udesnih
roenja i premda ih odbacuju ateistiki naunici koji ih ne mogu nauno dokazati,
ona su se dogodila u nekoliko sluajeva. Prvo je stvoren Adam bez oca i bez majke,
zatim Eva bez majke (a poto je stvorena od Adamovog rebra, na neki nain je imala
oca) i na kraju je Isus stvoren bez oca. Neki naunici su otkrili kod izvjesnih ivotinja i
biljaka fenomen koji su nazvali partenogeneza, a to je reprodukcija kod koje se jajna
elija razvija bez intervencije mukog sjemena kao oploivaa. Do sada su ovaj
fenomen otkrili kod nekih insekata i biljaka. A zato ne i kod ljudi, pogotovo ako
imamo u vidu Boiju svemo, jer je Bog kadar da napravi bilo kakvo udo?
Prema svetim spisima, blaena Djevica Marija je ostala trudna kada joj je doao
aneo Gabrijel u obliku savrenog ovjeka i donio joj Rije Boiju. Rekao joj je da je
od Boga poslan, i da e ona roditi isto dijete. Ona je odgovorila, Kako u imati dijete
kada me nijedan mukarac nije dotakao, a ja nisam nevaljalica? Aneo joj je
odgovorio da je to bila naredba od Boga, i da je tako bilo zapisano. Kada Bog odlui
Knowledge that leads to everlasting life, Watchtower Bible and Tract Society of Pennsylvania, 1995,
p. 34-36.

da neto stvori, On samo kae Budi! i to bude. Hrianska kosmologija je veoma

jednostavna: kada Bog eli da se neto desi, On samo kae Budi! i to se dogodi. Tako
je itav kosmos stvoren iz niega, tom jednom jedinom Boijom rijeju, Budi! kao
to to objanjava Biblija, ...Vjerom shvatamo da je svijet stvoren Boijom rijeju [ili,
prema nekim prijevodima, Boijom naredbom], i to tako da je vidljivo postalo od
nevidljivog (Jevrejima 11:3). Eto, tako moemo razumjeti stvaranje Isusa uz pomo
Rijei Boije koja se materijalizovala u utrobi djevice.
U nekoliko navrata, Stari Zavjet evocira Isusov dolazak i daje tane podatke koji
se tiu njegove misije i ivota meu njegovim narodom. Prorok Izaija kae da e Bog
poastiti neznaboaku Galileju, jer narod koji hodi u tami vidjee vidjelo veliko, i
onima koji sjede u zemlji gdje je smrtni sjen, zasvijetlie vidjelo (9:2). Tu e se roditi
dijete koje e naslijediti Davida, ...bez kraja e rasti vlast i mir na prijestolu
Davidovu i u carstvu njegovu da se uredi i utvrdi sudom i pravdom odsada
dovijeka (9:7). Razlog zbog kojega su Jevreji, koji su poznavali proroanstva Staroga
Zavjeta, odbili da prihvate Isusa kao Mesiju, temeljno emo obraditi u narednim
poglavljima.
Ba kao i svaki drugi vjerovjesnik, Isus je inio uda kako bi dokazao da je zaista
poslan od Boga. On je mogao oivjeti mrtve, to je bilo jedno od veoma poznatih uda
meu Jevrejima. Prije njega, poslanik Ilija je podizao mrtvace i oivljavao ih kao znak
svoga poslanstva (1 Carevima 17:22), a to je inio i Jelisej (2 Carevima 4:34).
U Kuranu, svetoj knjizi koju slijede muslimani, pie da je Isus stvorio pticu od
gline i oivio je, a kada su Jevreji optuili njegovu majku za blud zato to je
zatrudnjela a nije bila udata, Isus je progovorio iz kolijevke i odbranio njenu ast
(Kuran, 3:49 i 3:46). Svaki put kada bi Isus uinio neko udo, on bi objasnio kako on
sam ne posjeduje tu mo, nego da mu je ona data od Boga (kao to moemo vidjeti u
Jovanovom jevanelju 6:38 i na mnogim drugim mjestima). Nemogue je posmatrati
ovjeka koji hoda po vodi i koji se uznese na nebo pred svjedocima kao neto manje
od Boijeg poslanika. Mojsije je hodao po vodi kada je poveo Jevreje preko mora i
kada se faraonova vojska udavila kada ih je progonila, i to je bilo dovoljno ljudima da
shvate kako Mojsije nije bio nita manje do Boiji poslanik. Ilija se uznio na nebo u
vatrenim kolima pred Jelisejevim oima (2 Carevima 2:11-12) i to je bilo dovoljno da
izvuemo zakljuak da je i on bio Boiji poslanik. Jevreji su odbacili Isusovo
poslanstvo iz razloga koje emo objasniti u poglavlju o Savlovom obraenju na
hrianstvo.
Isus je pred svjedocima uznijet na nebo i danas jo uvijek ivi. Vjernici oekuju
njegov povratak na ovaj svijet neposredno prije nastupanja Sudnjeg dana. Ba kao i
sva druga proroanstva iz ranijih Boijih objava koja su se u njemu ispunila, Bog je
obeao da e ponovo poslati Mesiju koji e uspostaviti pravedan sistem na zemlji prije
nego to se ovaj svijet priblii svome kraju. Luka u svom jevanelju kae da e Isus
doi ...na oblaku sa velikom silom i slavom (21:27), dok Jovanovo Otkrivenje
svjedoi da e svako oko vidjeti njegov dolazak (l:7). Muslimani takoe oekuju
Isusov povratak, jer Kuran tvrdi da e to biti znak posljednjih dana: On je predznak
za Smak svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je pravi
put (43:61). 2 Pored Kurana, postoji nekoliko izreka poslanika Muhammeda, neka je
mir s njim, koji opisuju drugi dolazak Isa alejhi-s-selama, odnosno poslanika Isusa.
Jasno je da je taj ovjek ostavio veliki utisak na sve monoteistike religije i njihove
sljedbenike.
2

Besim Korkut, Prijevod Kurana, El Kalem, Sarajevo, 1989.

I. 2. Nepristrasna svjedoenja i istorijski dokazi o Isusovom

postojanju
Neki ljudi i danas vjeruju da Isus Hrist nije zapravo nikada ni postojao. Ateisti i
pripadnici drugih nehrianskih religija ne prihvataju Bibliju kao vjerodostojan izvor
podataka o Isusu. Meutim, postoje neoborivi dokazi Isusovog postojanja iz
nehrianskih izvora iji autori nisu imali nikakvog razloga za pristrasnost. Ipak,
postoji dovoljno istorijskih dokaza da je on postojao i oni se mogu nai izvan Biblije.
Na primjer, Kornelije Tacit, rimski istoriar iz prvog vijeka nove ere, pisao je o
opasnom sujevjerju i njegovom utemeljitelju Hristu, kao i o progonima ranih
hriana za vrijeme Neronove vladavine (Anali, XX,9-1). On je takoe napisao,
Neron je napravio rtvene jarce i podvrgnuo najgorim mukama ljude koje obino
nazivaju hrianima... Njihovo ime potie od Hrista, koga je pogubio prokurator
Pontije Pilat za vrijeme Tiberijeve vladavine (Anali XV, 44).3 Ove rijei su napisane
oko 115. godine nove ere.
Rimski istoriar Svetonije (65-? n.e.) takoe je pisao o njemu, kao i o progonima
ranih hriana iz Rima koje je naredio jo jedan rimski imperator, Klaudije. Godine
120. nove ere, on je napisao biografiju imperatora Klaudija i spomenuo kako su
sljedbenici Kresta ili Hrista protjerani iz Rima 49. godine nove ere: Budui da su
Jevreji stalno izazivali nerede na podstreke Kresta, on (Klaudije) ih je prognao iz
Rima (Klaudije, 25:4).
Plinije Mlai, prokonzul Bitinije u Maloj Aziji (111-113. godine n.e.), napisao je
pismo imperatoru Trajanu u kojem ga je zamolio za savjet kako da se nosi sa
rapidnim irenjem hrianstva u svojoj provinciji (Pismo X.96).
Poznati jevrejski istoriar iz prvog vijeka nove ere, Josif Flavije, kojemu je pravo
ime bilo Josif ben Matijas (37-100 godine n.e.), napisao je o Isusu da je tvrdio da je
Mesija i da je inio uda. U svom poznatom svjedoenju Testimonium Flavianum,
koje predstavlja cijela dva pasusa u njegovih dvadeset i osam tomova jevrejske
istorije, napisao je: U to vrijeme se pojavio Isus, mudar ovjek, ako ga se uopte
moe nazvati ovjekom. On je inio udesna djela, i bio je uitelj svih ljudi koji
primaju istinu sa zadovoljstvom. On je pridobio sljedbenike i meu mnogim
Jevrejima i meu onima koji su bili Grkog porijekla. On je bio Mesija. A kada ga je
Pilat, radi optube koju su dostavili glavari naeg naroda, osudio da se raspne na krst,
nisu ga prestali voljeti oni koji su ga od poetka voljeli. Jer, on se njima ukazao
treega dana, ponovo iv, ba kao to su Boiji poslanici prorekli o tome i o
bezbrojnim drugim udesnim stvarima o njemu. Sve do dananjeg dana postoji
narod, koji se po njemu naziva hrianima, i koji jo nije izumro. (Judejske starine,
18:63, 64). Jo jedna reenica koja jasno svjedoi o Isusovom postojanju je ona koja
spominje njegovog brata: Jakov, brat Isusov... (Judejske starine, 20:200).4 Neki
naunici sumnjaju u autentinost ovog citata u cjelini, zbog toga to njegov drugi dio
jasno ocrtava neke hrianske ispravke. Ali, poto mi u ovom poglavlju ne
diskutujemo o hrianskim vjerovanjima, za nas je jedino vano da je Josif Flavije
spomenuo da je Isus postojao kao istorijska linost, a ne da li je on sam vjerovao u
njegovu smrt na krstu ili proivljenje.

The Bible Gods Word or Mans ?, Watchtower Bible and Tract Society of Pennsylvania, 1989, p.
60-62.
4 Jim Herst, How do we know about Jesus, The Plain Truth, May-June 1997, p. 25-27.
3

Iako je H.G.Wells bio skeptik a Ernest Renan ak ateista, obojica su pisali o

Isusu. Renan je veoma jasno rekao, Kakva god iznenaenja donijela budunost,
jedna stvar je sigurna: Isus nikada nee biti nadmaen.
John P. Meier, profesor na katolikom univerzitetu u Vaingtonu, pie: Isus je
bio marginalni Jevrej koji je poveo marginalni pokret u marginalnoj provinciji
ogromnog Rimskog carstva. udo je da je ijedan ueni Jevrej ili pagan uopte mogao
znati za njega ili pisati o njemu u prvom ili drugom vijeku nove ere.5 Oigledno,
mnogi ljudi su smatrali da je vano spomenuti Isusa i mi nemamo nikakvog drugog
izbora nego da njihova svjedoenja prihvatimo kao istinita i prihvatimo da je Isus
zaista postojao, bez obzira da li su ga oni hvalili ili osuivali. Isus Hrist nije nikako
mogao biti izmiljena linost, i on jo uvijek ima veliki uticaj na ivote otprilike
polovine ovjeanstva na svijetu.
Dakle, moemo zakljuiti da je Isus Hrist zaista postojao, poto to potvruju i
nehriani koji u tome nemaju nikakav lini interes. On je zaista bio Boiji poslanik, i
nae spasenje na onome svijetu zavisi od ispravnog uvjerenja o tome ko je on bio i ko
jeste. Postojanje Isusa Hrista je onoliko sigurno koliko i moje vlastito postojanje,
kae istoriar Philip Schaff. Ljudi koji sumnjaju da je on uopte postojao ne znaju
mnogo o istorijskom ispitivanju nego slijede sopstvene agnostike stavove.
Rimski imperator Julijan koji je poznat po tome to je pokuao da ponovo
uspostavi paganstvo, rekao je na svojoj samrtnoj postelji, Tamen vicisti, Galile!
(Ipak si pobijedio, Galileje!) Prije nego to je umro, William Shakespeare je rekao:
Ja predajem svoju duu Bogu, svom Stvoritelju, sa vrstom vjerom u Isusa Hrista,
moga spasitelja. Moe li vjera ovih ljudi rezultirati iz izmiljotine, izgraditi se oko
linosti koja nikada nije ni postojala, ili oko nekoga ko je bio samoproglaeni Boiji
prorok?
Budui da smo jasno i neoborivo dokazali da je Isus Hrist zaista postojao,
istraimo sada kako na Isusa gledaju oni koji se pouzdaju u jevanelja kao pouzdan
istorijski izvor koji opisuje njegov ivot, poto je to za njih najvaniji izvor informacija
o njemu.
Jednom prilikom je Isus upitao svoje uenike, ta kae narod, ko sam ja?
(Luka 9:18), a mi emo sada pokuati odgovoriti na to kontroverzno pitanje i pokuati
da otkrijemo ko je zaista bio Isus po njegovom sopstvenom svjedoenju.
I. 3. Skepticizam o Isusovoj prirodi
Najvei broj hriana tvrde da je Isus Bog i da njegova linost ima dva aspekta
jedan ljudski a drugi boanski. Kada komentariu Bibliju, pozivaju se na to da je Isus
rekao za sebe, Ja Jesam. Po njihovom miljenju, to je najvei dokaz da je on Bog, jer
je Bog rekao da je Njegovo ime Jahve kada Ga je Boiji poslanik Mojsije na Sinajskoj
gori upitao da otkrije Svoje ime njemu i njegovom narodu. Bog je odgovorio, Ja sam
Onaj Koji Jesam.
Evangelistiki misionari nalaze dokaz njegove boanske prirode u analizi
njegovog iskaza. Dok je Buda tvrdio da je on samo uitelj u potrazi za istinom, Isus je
rekao, Ja sam istina. Dok Konfuije nikada nije tvrdio da je svetac, Isus je rekao,
Ko me od vas prekorijeva za grijeh? Gete je napisao da ako se ikada boansko

John P. Meier, Jesus A Marginal Jew, New York, Doubleday, Vol. I, 1991; vol. II, 1994, p. 56.

pojavilo na zemlji, onda je to bilo u obliku Hrista.6 Poto nijedno ljudsko bie ne
moe biti bezgrijeno, to mora znaiti da Isus nije bio obian ovjek.
S druge strane, najvei broj istoriara i naunika tvrdi da je Isus bio samo Boiji
poslanik poput Mojsija, Davida ili Muhammeda. Oni itaju Bibliju a i dalje tvrde da
Isus nije Bog, to moe znaiti da Isus to nije jasno rekao. Da je zaista tako, onda bi
svi oni koji itaju Bibliju to primijetili. Muslimani vjeruju da je on Boiji poslanik koji
e se vratiti na ovaj svijet prije sudnjega dana, ali ne vjeruju da je on Boiji sin ili sam
Bog. Jehovini svjedoci ne vjeruju da je umro na krstu i ne prihvataju, ba kao i
Hristadelfijci,7 da je on jedan od svete trojice u Boijem trojedinstvu a svi oni
itaju Bibliju.
Njemaki filozof Hermann Samuel Raymarius (l694-l768) tvrdi: Mi smo
potpuno u pravu kada pravimo apsolutnu razliku izmeu uenja apostola u njihovim
spisima i onoga to je sam Isus objavio i nauavao u svom ivotu. Marcus Brg,
profesor religije i kulture, napisao je da slika Isusa koji je govorio da je sin Boiji,
koji je trebalo da umre za grijehe svijeta, nije istorijski tana. Teolog Barbara Tiering
smatra da Isus nije nikada zaista umro, nego da je preivio raspee.
Nevjerovatna izjava da Isus nije hrianin dolazi nam od britanskog biografa
A.N.Wilsona, koji je napisao jednu knjigu u kojoj tvrdi da Isus nije imao namjeru da
pokrene novu religiju. U svojoj knjizi Pavle misao jednog apostola, on pie da je
religiju koja je dobila ime po Isusu zapravo izmislio Pavle. Sam autor je opisao svoju
knjigu kao psiholoko putovanje ovjeka koji je izmislio hrianstvo i kae za Isusa
da je bio ...Jevrej koji je elio da uini svoje sljedbenike boljim Jevrejima. ak ni
njegovi najblii prijatelji nisu pokuali da napuste judaizam i obrate se na
hrianstvo.8
I. 4. Seminar o Isusu
Poznati hrianski asopis The Plain Truth (tj. ista istina), u izdanju za
novembar i decembar 1996. godine, objavio je zanimljiv lanak o seminaru o Isusu.
Pod naslovom Isus pod paljbom pisalo je: A ta ako je hrianstvo zapravo bila
podvala, ili u najmanju ruku pobona obmana? ta ako su rani Isusovi sljedbenici, u
svome aru da ubijede druge, ili moda same sebe, samoinicijativno smislili
novozavjetne knjige? Da li je hrianstvo izgraeno mudrom reklamnom kampanjom
koju je sprovela rana crkva?
lanak je govorio o seminaru o Isusu koji su 1985. godine osnovali Robert Funk,
specijalista za starogrki jezik i raniji profesor za novozavjetne studije na univerzitetu
u Montani, i John Dominic Crossan, takoe profesor novozavjetnih studija na
univerzitetu De Paul. Funk je napisao knjigu koja se zove Pet Jevanelja potraga za
autentinim Isusovim rijeima9 u kojoj tvrdi da je manje od 20% biblijskih stihova
koji se pripisuju Isusu on zaista mogao rei.
lanovi seminara o Isusu su glasali o svakom biblijskom stihu koristei obojene
perle, crvene perle za autentine rijei, ruiaste perle za one koje su priblino
John M. Maizel, Is Jesus God?, East West Ministries international, Addison, 2002, p. 14.
Ova hrianska denominacija je dobila ime po grkoj rijei adelfoi to znai prijatelji (Hrista). Ses
enseignements sont proches de ceux des Tmoins de Jhovah.
8 A.N. Wilson, Paul: The Mind of the Apostle, W.W. Norton & Company, New York / London, 1997.
9 Robert Funk, The Five Gospels: the Search for the Authentic Words of Jesus, co-edited with Roy W.
Hoover and the Jesus Seminar, New York, Macmillan, 1993.
6
7

ispravne, sive perle za stihove veoma sumnjivog porijekla, i na kraju, crne perle za
one rijei koje Isus nije nikako mogao rei. Zavrili su tako to su potpuno odbacili
Jovanovo jevanelje, u Markovom je samo jedna reenica (12:7) ostala nedirnuta, a u
Propovijedi na gori, jedino je izreka Volite svoje neprijatelje zasluila crvenu perlu.
Dodali su i gnostiko Tomino jevanelje, koje je otkriveno l945. godine u Nag
Hamadiju u gornjem Egiptu, i smijetaju ga izmeu 50. i 60. godine nove ere, to
znai da je bilo napisano prije ostala etiri kanonska jevanelja.
Robert Funk je zakljuio, Mi elimo da oslobodimo Isusa. Jedini Isus kojega
ljudi poznaju je onaj mitski. Oni ne ele pravog Isusa, oni ele onoga kojega e moi
da oboavaju... Vrijeme je da se hrianstvo ponovo pronae, sa potpuno novim
simbolima, novim priama i novim razumijevanjem Isusa. 10
Iako lanovi seminara o Isusu ne smatraju kanonska jevanelja za autentine
izvjetaje o istorijskim dogaajima i premda su zakljuili da su ona samo matovite
izmiljotine, oni spominju druge tzv. apokrifne tekstove koji nisu ukljueni u
dananji biblijski kanon. ta da kaemo o Tominom, Barnabinom, Hebrejskom ili
Nazareanskom jevanelju, o Jakovljevoj apokalipsi ili Petrovim djelima
apostolskim? Iz kojeg razloga svi ti spisi nisu ukljueni u Bibliju koju danas itamo,
kada su ih ve napisali apostoli i drugi Isusovi uenici? Na ova pitanja odgovorie
nam crkveni koncil u Jerusalimu, kome emo posvetiti panju neto kasnije.
I. 5. Nikejski koncil
Hriani su veoma rano krenuli u potragu za otkrivanjem prave Isusove prirode.
325. godine nakon Hrista, odran je Nikejski koncil hrianske crkve koji je imao
zadatak da odredi pravu Isusovu sutinu i koji je trebalo da odgovori na jo neka
druga pitanja. Na Nikejskom koncilu je donijeta odluka da Isus i Bog imaju istu
sutinu, a Nikejsko vjerovanje je prihvaeno kao zvanino uenje i dogma
hrianske crkve. Evo kako ono glasi:
Vjerujemo u Jednoga Boga, Oca, Svemoguega, Stvoritelja neba i zemlje, i svega
vidljivog i nevidljivog.
Vjerujemo u jednog gospoda Isusa Hrista, jedinoroenog Sina Boijeg, od Oca
roenog prije svih vijekova; Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla, Pravoga Boga od Pravoga
Boga, roenog, ne stvorenog, jednobitnog sa Ocem, kroz kojega je sve postalo. Za nas
ljude i za nae spasenje, siao je s neba, silom Duha Svetoga otjelovio se u Djevici
Mariji i postao ovjek. Zbog nas je razapet za vrijeme Pontija Pilata, umro je i bio je
sahranjen. Treega dana je uskrsnuo prema Pismu, uznio se na nebo i sjedi sa desne
strane Ocu. On e ponovo doi u slavi, da sudi ivima i mrtvima, i njegovom carstvu
nee biti kraja.
Vjerujemo u Svetoga Duha, Gospoda, ivotvorca, koji ishodi od Oca (i od Sina),3
koji se sa Ocem i Sinom zajedno oboava i slavi. On je govorio kroz proroke.
Vjerujemo u jednu svetu katoliku4 i apostolsku crkvu, ispovijedamo jedno
krtenje za oprotenje grijeha, oekujemo uskrsnue iz mrtvih i ivot budueg svijeta.
Jim Herst, Jesus under fire, The Plain Truth, November-December 1996, p. 15-18.
Vano je napomenuti da rijei i od sina, koje su poznate kao dogma filioque, priznaju samo
katolici, dok pravoslavni hriani smatraju da Sveti Duh ishodi samo od Oca. Ova dogma je predmet
mnogih rasprava izmeu dvije crkve.
4 Grka rije katholikos ovdje se ne koristi da oznai Rimokatoliku crkvu, nego sa znaenjem onoga
koji se tie svih hriana uopte, ili itave hrianske crkve (The Oxford Dictionary).
10
3

Amen.
U ovom djelu, pokuaemo da otkrijemo da li je takav pristup Isusovoj prirodi
potkrijepljen biblijskim dokazima. Koliko god je to mogue, uzdraemo se od
komentara o tome da li je biblijski tekst autentian ili nije, osim ukoliko je u pitanju
oigledno dodavanje ili falsifikat.
Kamen temeljac vjere za hriane i kamen spoticanja za skeptike, Isus je ostao
zagonetka i pitanje bez odgovora za mnoge istoriare. Bilo da se nalazimo u prvoj ili
drugoj grupi, postavimo sebi sljedee pitanje: da li mi zaista dovoljno poznajemo toga
ovjeka?

DOKTRINA O SVETOM TROJSTVU

Svemogui Stvoritelj i Spasitelj, Sveti Bog Koji nas voli, je Jedan, ali On ima tri
osobe u toj Svojoj Jednosti. Nemojte pokuavati da ovo razumijete, samo prihvatite
da Biblija prikazuje Boga na ovaj nain. Obino govorimo o Isusu, Bogu i Svetome
Duhu kao o razdvojenim linostima, ali one su i dalje Jedan Bog, napisao je veleasni
Glen Howard iz Srednjeevropskog biblijskog instituta u Budimpeti u svojim
predavanjima za dopisnu biblijsku kolu.
Ukoliko prva lekcija biblijskog dopisnog kursa poinje ovim rijeima, iskreni
traga za istinom o Bogu ostaje zbunjen i nesposoban je da osmisli odgovarajui nain
na koji bi odgovorio na pismo veleasnog Howarda. Od njega se trai da povjeruje u
neto nerazumljivo ba kao i veliki hrianski filozof Tertulijan iz treeg vijeka nove
ere koji je rekao, Credo quia absurdum vjerujem jer je apsurdno. Ako je vjera
apsurdna i ako nas se otvoreno poziva da odustanemo od svakog pokuaja da je
razumijemo, onda je niko ne bi smio prihvatiti u eri kompjutera i letova na Mjesec.
Moderni ovjek mora ostati logian i imati razuman pristup Bogu ako i dalje eli da
vjeruje u Njega. Svaka doktrina koja se kosi sa razumnim mora biti odbaena i
pripisana sujevjerju.
II. 1. ta je trojstvo?
Postoji veoma malo doktrina koje su sveoptije prihvaene u cijelom
hrianskom svijetu od ove doktrine o trojstvu. Svi katoliki, pravoslavni i
protestantski hriani uzimaju trojstvo za osnov svoje vjere i svog spasenja. Po
njihovom miljenju, Otac je Bog, Sin je Bog i Sveti Duh je Bog, ali oni i dalje ne
predstavljaju tri razliita boanstva. Oni su Jedan Bog, meusobno su jednaki i
jednako vjeni, ba kao to sunce moe da nam alje svjetlost, toplotu i ultraljubiaste
zrake a da i dalje bude jedno jedino sunce. Bog je Jedan, ali ima tri aspekta; On je
...nad svima, i kroza sve, i u svima (Efeanima 4:6), sve je, naime, od Njega, kroz
Njega, i za Njega (Rimljanima 11:36). Ali, ovi Boiji atributi koje nam Biblija daje u
grupama od po tri ne spominju Njegovo jedinstvo sa Isusom i Svetim Duhom. Kada
se poalimo hrianima da ne moemo razumjeti takvu doktrinu, oni nam ponekad
odgovore ne moemo ni mi ali je se i dalje vrsto dre.
Kako da objasnimo ovu doktrinu trojedinog Boga? Rimokatolika crkva nam
nudi sljedei odgovor: Termin Trojstvo oznaava centralnu nauku hrianske
religije. Tako je, prema Atanazijevom vjerovanju, Otac Bog, Sin Bog i Sveti Duh Bog;
meutim, oni nisu tri boga nego samo jedan jedini. U tom Trojstvu... Osobe su
jednako vjene i jednako velike: nijedna nije stvorena 11 i sve tri su svemone. 12 U
isto vrijeme, Sveto Trojstvo je proglaeno svetom tajnom koja se moe razumjeti
samo putem Boijeg otkrivenja, pa ak ni tada u potpunosti. Prema Amerikoj
Enciklopediji, taj pojam prevazilazi ljudsko shvatanje. Zbog toga je papa Jovan
Pavle II rekao da je tajna Trojedinog Boga nedokuiva.
Jedan interesantan pokuaj razotkrivanja ove misterije moemo pronai kod
svetog Aurelija Avgustina, Hiponskog biskupa, vjerovatno najveeg katolikog
mislioca svih vremena, u njegovom djelu Ispovijesti. On pie, Mislim ovo troje:
11
12

Biblija kae da je Isus ipak stvoren, usp. Koloanima 1:15.

Citat iz djela The Catholic Encyclopedia

10

biti, znati i htjeti. Ja naime jesam, ja znam, ja hou; ja sam onaj koji znam i hou; ja
hou biti i hou znati. A sada neka vidi ko moe kako se u tom trojemu sastoji
nerazdvojiv ivot, jedan razum i jedna bit i kako, napokon, ima nerazdvojiva razlika
meu njima, ali ipak razlika. Svako sigurno ima sebe pred sobom: neka gleda u sebe,
neka vidi i neka mi kae ta vidi. 13
Ovaj lirski opis tri razliita aspekta jedne osobe ne trudi se da nam da biblijski
dokaz kojim bi potkrijepio svoju tvrdnju, a ne daje nam ak ni logiki dokaz. Kao to
emo vidjeti u narednim poglavljima, ova udnovata doktrina o trojedinom Bogu je
zapravo bila infiltrirana u nekada monoteistiko hrianstvo donosei mu neke
komponente paganstva kako bi se postigao kompromis sa starim politeistikim
kultovima i kako bi se Isus lake pribliio paganskoj populaciji.
II. 2. Porijeklo trojstva
Rije trojstvo se ne moe nai u Bibliji. Prema objanjenju Katolike
enciklopedije, grku rije za trojstvo je prvi upotrijebio Teofil iz Antiohije, oko
180. godine poslije Isusa Hrista, a ubrzo nakon toga se ona pojavila u svom latinskom
obliku trinitas kod Tertulijana, koji je umro oko 230. godine nove ere. 14 Premda su
prvi hrianski uenjaci, poput Klementa Aleksandrijskog koji je umro oko 215.
godine nove ere, govorili o Isusu kao o Boijem stvorenju, to takoe nauava i Novi
Zavjet (Koloanima 1:15), u etvrtom vijeku je trojstvo uvedeno u hrianstvo kao
slubeno crkveno uenje.
Nova religija se rapidno irila u Aziji, Africi i Evropi, tako da je bilo potrebno
adaptirati njeno uenje kako bi se privukli paganski obraenici. U Indiji, i danas se
oboavaju Brama, Vinu i iva koji ine trijadu nazvanu Trimurti. Prvi je bog
stvoritelj, drugi je odravatelj, a trei razaratelj. Dvije hiljade godina prije nego to se
rodio Isus, stari Vavilonci su oboavali tri boanstva amaa, boga sunca, zatim
Sina, boga mjeseca, te Itar, boginju plodnosti. Stari Egipani s u oboavali Ozirisa,
Horusa i Izidu. ak su i stari Sloveni oboavali Triglava, boanstvo sa tri lika koje je
vladalo trima kraljevstvima, nebom, zemljom i paklom. Da se hrianstvo prvo poelo
iriti u podrujima koja su nastanjivala plemena starih Slovena, mi bismo vjerovatno
do dananjih dana sahranjivali nae mrtve u poloaju fetusa, umotane u crveni
pokrov koji simbolizuje definitivni povratak u majinu utrobu.
Kada su stari Grci prihvatili hrianstvo, poeli su koristiti statue Zevsa kao
statue Isusa. Paganstvo je bilo toliko rasprostranjeno i opteprihvaeno da su Grci
ak imali oltar u Atini posveen nepoznatom Bogu, kao to to opisuje biblijska
knjiga Djela Apostolska (17:23). Vjerovali su da e tako pokriti sve bogove ne
preputajui nita sluaju. Tu se spominje da je sveti Pavle iao u Grku da
propovijeda i da je u Atini vidio takav oltar.
Stari Rimljani su preuzeli grke bogove, a kada je hrianstvo poelo da se iri u
njihovom carstvu, nije im nimalo smetalo da se ve postojeim bogovima doda jo
jedan. Tek nakon to je Neron zapalio Rim i za to okrivio hriane, poeli su mrziti tu
novu jevrejsku sektu. Zbog toga je mnogim ljudima bilo prirodno da pomijeaju
hrianstvo i paganstvo. Prvi hrianski vjerski uenjaci su bili pod jakim uticajem
stare grke filozofije, pa su zato prihvatili i legitimizovali spekulacije Platona i njemu

13
14

Sveti Avgustin, Ispovijesti, Kranska sadanjost, poglavlje XI.

The Catholic Encyclopedia, in Should you believe in Trinity, p. 5.

11

slinih filozofa.15 Mnoga paganska uenja koja su razvili stari Egipani uvukla su se u
hrianstvo preko Platonove filozofije.
Na Nikejskom koncilu hrianske crkve, odranom 325. godine nove ere, rimski
imperator Konstantin je odigrao vanu ulogu u uvoenju nove dogme prema kojoj
Isus i Bog imaju istu sutinu. Konstantin nije ni bio hrianin jer je poput svog oca
oboavao kult sunca, a kada je na samrtnoj postelji napokon krten, to je
najvjerovatnije bilo iz politikih razloga.
Jedan od poznatih hrianskih voa iz sjeverne Afrike, Arije, ustao je protiv ovih
lanih doktrina podsjeajui ljude da je Isus uvijek nauavao Boiju Jednost. Arijevo
uenje je vrlo brzo proglaeno za jeres a njegovi sljedbenici istrijebljeni. Uostalom, i
sama Biblija je predskazala vjerske progone, ...a i svi koji ele da ive pobono u
Hristu Isusu bie gonjeni (2 Timotiju 3:12).
Koncil u Konstantinopolisu, koji je odran 381. godine nove ere, kasnije e
odluiti da je i Sveti Duh na istom nivou sa Bogom i Isusom. Tako je doktrina o
trojstvu napokon uvedena u ono to je nekada bilo monoteizam. Istoriar Will Durant
je istakao, Hrianstvo nije razorilo paganstvo; ono ga je preuzelo u sebe... On je
pronaao tragove rimskog paganstva u mnogim hrianskim obiajima kao to su
korienje tamjana, svete vodice ili svijea, oboavanje svetaca, liturgija na latinskom,
arhitektura bazilika, odore svetenika, titula pontifex maximus za papu pa ak i u
rimskom pravu koje je osnova kanonskog prava. 16
II. 3. Kako se trojstvo uvuklo u Bibliju
Sljedei korak bio je korigovanje Biblije, jer je bilo nemogue pomiriti crkvu i
sveto pismo. Inkvizicija je spaljivala ljude na lomai zbog vjerolomstva, bavljenja
magijom ili naunih istraivanja (kao to se desilo sa Giordanom Brunom i Galileom
Galilejem), a na listi zabranjenih knjiga Biblija je bila na prvom mjestu. Bilo je strogo
zabranjeno njeno prevoenje ili posjedovanje linog primjerka za itanje kod kue.
Latinski jezik se sve manje koristio u svakodnevnoj upotrebi, a poto su se sve slube
u crkvama odravale na tom jeziku, to je odvojilo obine vjernike od izvorne Biblije.
U knjizi Istorija hrianskog muenitva koju je napisao John Foxe, itamo da
je jedan mladi panac, izvjesni Julin Hernndez, pokuao da prokrijumari u svoju
zemlju jedan broj primjeraka Biblije iz Njemake i sakrio ih u burad za vino. Kada ga
je uhvatila Inkvizicija, bio je ...spaljen na lomai, dok je dvadeset drugih ljudi bilo
ispeeno na ranju, neki su bili osueni na doivotnu robiju, neki javno bievani, a
neki poslati na galije17 na kojima su esto zavravali robovi ili kriminalci.
Poto je bilo teko sprijeiti da se Biblija prevodi na ive jezike, jedini nain da se
zatiti svetenstvo bilo je modifikovanje nekih biblijskih stihova koje bi ih mogli
optuiti. Kako bi se ouvala doktrina o trojstvu, novi stihovi su jednostavno dodati u
Novi Zavjet, kao to to moemo vidjeti u prvoj Jovanovoj poslanici (stih 5:7). U
prijevodu na engleski koji je poznat kao Verzija kralja Dejmsa (The King James

Maurice Lachtre, Nouveau Dictionnaire Universel ; The New Schaff-Herzog Encyclopaedia of

Religious Knowledge, in Should you believe in Trinity, p. 11.
16 W. et A. Durant, Histoire de la civilisation, Partie III Csar et Christ, Rencontre, 1962-1969, in
Mankinds Search for God, Watchtower Bible and Tract Society of Pennsylvania, 1990, p. 262-263.
17 John Foxe, The History of Christian Martyrdom, 1873, p. 130, in The Bible Gods Word or Mens,
Watchtower Bible and Tract Society of Pennsylvania, 1989, p. 30.
15

12

Version) iz 1611. godine, ovaj stih glasi: Jer su troje koji svjedoe na nebu, Otac,
Rije (tj. Isus) i Sveti Duh, i to troje su jedno.
Meutim, arheolozi su uspjeli da pronu veoma stare pergamente sa biblijskim
tekstovima koji datiraju iz vremena prije nego to je tekst pretrpio promjenu. Novije
verzije Biblije nam tako daju potpuno drugaiji tekst ovoga stiha. Nova
internacionalna verzija (The New International Version) iz 1978. godine navodi: Jer
je troje koji svjedoe, Duh, voda i krv, i to troje se slau (I Jovanova 5:7-8).
Ova verzija u fusnoti navodi podmetnuti tekst, naglaavajui injenicu da se on
ne moe nai ni u jednom grkom spisu prije esnaestoga vijeka. Ko god da je dodao
ovaj falsifikovani tekst, mora da ga je dodao kako bi potkrijepio teoriju o trojstvu.
Francuski prijevod Jerusalimske Biblije daje sljedei komentar u fusnoti: Tekst
stihova 7-8 u Vulgati 18 je zasjeen i dodat je komentar (ovdje: u zagradi) kojega nema
u starim grkim rukopisima, starim verzijama i najboljim rukopisima Vulgate, a koji
izgleda da je kasnije dodat u tekstu: Jer postoje troje koji svjedoe (na nebu: Otac,
Rije i Sveti Duh, a ova tri su jedno; a tu su i tri koji su svjedoci na zemlji): Duh,
voda i krv, a ova tri su jedno. 19
italac moe provjeriti ovaj podatak i u Biblijama na srpskohrvatskom jeziku.
Vuk Karadi, koji je Novi Zavjet prevodio sa njemakog jezika, vjerovatno verziju
Martina Lutera, navodi: Jer je troje to svjedoi na nebu, Otac, Rije i sveti Duh, i
ovo je troje jedno. Dr Emilijan M. arni, koji je prevodio sa grkog originala, isti
tekst je drugaije naveo: Jer je troje koji svedoe, duh i voda i krv, i ovo troje
svedoe jedno.
II. 4. Biblija svjedoi da je Bog Jedan
Stari Zavjet nam daje istu monoteistiku sliku o Bogu. Uzmemo li u obzir
stih 6:4 iz pete knjige Mojsijeve, koja se zove i Zakoni Ponovljeni, koji glasi: uj,
Izraele: Gospod je Bog na jedini Gospod, neemo pronai nikakav dualitet ili
trojstvo u Boijoj osobi. Knjiga proroka Izaije takoe svjedoi o Boijoj Jednosti,
Ovako govori Gospod car Izraelov i izbavitelj njegov, Gospod nad vojskama: Ja
sam Prvi i Ja sam Posljednji, i osim mene nema boga (44:6)
Najpoznatiji redak itave Biblije, prva Boiju zapovijest koja je objavljena
vjerovjesniku Mojsiju na Sinajskoj gori, glasi: Ja sam Godpod Bog tvoj, Koji Sam te
izveo iz zemlje Misirske, iz doma ropskoga. Nemoj imati drugih bogova uza Me
(Izlazak 20:2:3). I Jevreji i hriani vjeruju da je dekalog jedini dio Biblije koji je Bog
direktno objavio; ostali dijelovi su nastali tako to su ih zabiljeili ljudi koje je Bog
inspirisao. Sljedbenici teorije o trojstvu, iako su proitali cijelu Bibliju pokuavajui
razumjeti sve njene zapovijesti i suptilnosti njene poruke, izgleda ne uzimaju u obzir
prvi uslov monoteizma.
Druga Boija zapovijest je takoe zaboravljena meu mnogim modernim
hrianima: Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga to je gore na nebu,
ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im sluiti (Izlazak
20:4-5). U srednjem vijeku, neki ljudi su nastojali oistiti hrianstvo od paganskih
kultova unitavajui idole, slike, rezbarije i kipove svetaca, kako bi oivjeli svjetlost
Vulgata je latinski prijevod Biblije iji je autor Sveti Jeronim i koja datira iz IV vijeka nove ere.
Ratifikovana je 1546. godine na koncilu u Trentu kao slubena verzija rimokatolike crkve.
19 La Sainte Bible, le Nouveau Testament de la Bible de Jrusalem, traduite en franais sous la
direction de lEcole biblique de Jrusalem, Les ditions du Cerf, 1989, p. 730.
18

13

izvornog monoteizma. Naalost, crkva se borila protiv ikonoklazma, ali je njihovo

uvjerenje kasnije oivjelo u protestantskim reformama iji su pobornici zadrali samo
simbol krsta u svojim crkvama.
II. 5.

Porijeklo krsta

Ali, ak i u protestantskim crkvama postoje neki tragovi paganstva, kao to je na

primjer oboavanje simbola krsta, koji se prvo pojavio u paganskim kultovima.
Najstariji primjer korienja krsta u bogosluenju moe se nai danas u Britanskom
muzeju rije je o peatu cilindrinog oblika koji datira iz perioda izmeu 1745. i
1710. godine prije nove ere. Pronaen je u Egiptu i predstavlja stari kult sunca. Na
njemu su prikazane figura boanstva i jedna nerazumljiva molitva, a tu je i krst sa
jednakim krakovima. Oko krsta se nalazi krunica koja oigledno simbolizuje sunce.
Pored toga, na spomeniku asirskog kralja amaa Adada V takoe se nalazi krst
sa kracima jednake duine, iji su vrhovi prelomljeni i okrenuti prema centru, a
poznat je kao malteki krst. Ovaj spomenik datira iz devetog vijeka prije Hrista, jer
je kralj ama Adad V vladao Asirijom od 824. do 811. godine prije nove ere. 20
Treba napomenuti da je 3. maja 328. godine nove ere vizantijska kraljica Jelena,
majka ve pomenutog Konstantina, pronala krst na kome se vjeruje da je Isus bio
razapet. Legenda kae da je kraljica pronala tri identina krsta, jer Biblija navodi da
su dva kriminalca bila razapeta istog dana kada i Isus. Kako bi otkrila koji je od ta tri
krsta bio Isusov, kraljica je na svaki od njih poloila po jedno mrtvo tijelo i ono koje je
dotaklo pravi Isusov krst je oivjelo. Kraljica je zatim odsijekla jedan dio krsta i
poslala ga papi u Rim, gdje se i dalje uva kao relikvija, dok je drugi dio ostavila
svome sinu Konstantinu.
U svom slavnom djelu Ime rue, Umberto Eko je na veoma duhovit nain
objasnio zato je tovanje relikvija pogreno: Vidio sam toliko drvenih ostataka toga
krsta da mi jedino ostaje da zakljuim, da je Gospod Isus morao biti raspet na itavoj
umi (...) Vidio sam i bogatije zbirke relikvija. U katedrali u Kelnu, vidio sam lobanju
Jovana Krstitelja kada je imao dvanaest godina. 21 Jovan Krstitelj mora da je imao
dvije lobanje, jer je imao drugu kada je bio ubijen dvadeset godina kasnije.
Neki hrianski fundamentalisti, kao to su Jehovini Svjedoci, ne vjeruju da je
Isus raspet na krstu i tvrde da to nikada nije jasno spomenuto u Bibliji. Neki drugi
hrianski teolozi smatraju da krst ne bi trebalo da bude simbol njihove religije, jer
evocira nasilje. Teolog Catherine Keller, profesor teoloke kole na Drew Univerzitetu
u Medisonu, Nju Dersi, rekla je kako krst ...pothranjuje oboavanje smrti. Niko ne
bi elio da elektrina stolica ili oma budu glavni simboli njegove vjere, a to je ono to
bismo koristili da je Isusa pogubila drava u nae vrijeme. Zbog toga postoji rastua
tendencija meu teolozima da se odbaci krst kao simbol nasilja i prihvati korienje
simbola koji opisuju Isusov ivot, a ne njegovu smrt.
U svom djelu Rigvedska kultura predistorijske Indije, Svami Sankarananda je
napisao da je krst paganski faliki simbol, reprezentacija mukog reproduktivnog
organa koji se koristi kao simbol produktivne moi prirode. Oboavanje krsta bi dakle
trebalo da potie od paganskih rituala, ba kao i kult trojstva.
20 Ovaj nadgrobni spomenik se nalazi u Britanskom muzeju, na ijoj internet stranici se moe vidjeti
fotografija reenog maltekog krsta: http://www.britishmuseum.org/explore/highlights/highlight
_objects/me/s/stela_of_shamshi-adad_v.aspx
21 Umberto Eco, The Name of the Rose, Picador, London, 1984.

14

II. 6. Trojstvo je paganskog porijekla

Nema sumnje da je kult oboavanja trojstva doao iz stare rimske mitologije.
Naveemo tri primjera koji zasigurno dokazuju da je kult oboavanja trojstva
zapravo kult oboavanja boga Jupitera. Broj sluajnosti je toliko veliki da bi ak i
hrianinu koji vjeruje u trojstvo komparacija trebalo da bude evidentna.
a) Prvo, Jupiter je bio zatitnik Rimljana u ratu i miru. Bio je bog bistrog ali i
oblanog neba, koji je kanjavao izdajice i otpadnike od vjere pogaajui ih
gromovima. To objanjava hriansko vjerovanje da je Bog na nebu i da nije ovdje
dole.
b) Drugo, Jupiter je bio vrhovno boanstvo u rimskoj mitologiji. Njegov
ekvivalent u grkoj mitologiji bio je Zevs. Ovaj bog, ije je puno ime bilo Iuppiter
Optimus Maximus, ak se oboavao u trojstvu zajedno sa boginjom mjeseca
Junonom i boginjom mudrosti Minervom. Imao je hram u rimskom Kapitolu koji se
sastojao od tri prostorije. To ne moe biti sluajnost, jer samo iz do sada navedenih
dokaza izgleda da rimsko i hriansko trojstvo imaju isto porijeklo.
c) Tree, koncept Boga, Koji je prema hrianima Otac cijeloga ovjeanstva, bio
je nepoznat meu starim jevrejskim vjerskim dogmama i nema mu nikakvog traga u
Boijoj objavi poslaniku Mojsiju. Vjerovanje da je Bog na Otac postalo je poznato u
hrianstvu zbog toga to se ono prvo proirilo u rimskoj imperiji. Tako je IUPPITER
postao DEUS PATER, ili Bog Otac, ba kao to je i DEUS / ZEUS, ili bog Zevs, bio
otac svih ostalih bogova i boginja. Etimologija nam daje vrijedno svjedoanstvo o
kulturno-teolokom sinkretizmu izmeu paganstva i nekada monoteistikog
hrianstva.
Bio je to kompromis izmeu raja i pakla, nagodba izmeu obje stranke kako bi
se izbjeglo suenje, consensus gentium u kome su se svi sloili da malo izmijene svoja
vjerovanja i ponovo razmotre svoje religijske stavove, kako bi se mogli sresti negdje u
sredini.
II. 7. Paganska zaostavtina
Pagansko rtvovanje djece je vjerovatno najuasniji od svih mnogoboakih
rituala. Biblija opisuje jedan takav ritual rtvovanja njihovih sinova i keri u vatri
posveenoj bogovima Balu i Molohu, u drevnom Tofetu blizu Jerusalima. Knjiga
proroka Jeremije (7:31-34) podrobno opisuje ove dogaaje koji lede krv u ilama.
Postoje arheoloki dokazi da su stari Feniani rtvovali djecu svojim boanstvima.
Pagani su smatrali da su djeije due iste te da samo iste due smiju biti rtvovane
boanstvima.
Rana rimska crkva raskida sa takvim vjerovanjem i vie ne smatra da su djeije
due iste, radi prvobitnog grijeha. Due nekrtene mrtvoroene djece ne idu u raj
nego u limbus infantum, odvojeno mjesto pokraj pakla u kojemu moraju ostati dok
ne izgori njihov prvobitni grijeh, naslijeen od Adama. Rana rimska crkva
propovijeda da postoji jo jedno mjesto pored pakla koje se naziva limbus patrum,
mjesto gdje su bili smjeteni raniji Boiji poslanici kao to su Noj, David ili Mojsije
sve dok ih nije Isus spasio. Poto nema spasenja osim kroz Isusa Hrista i poto on za
vrijeme ovih poslanika jo nije bio roen, oni nisu mogli biti spaeni. Tokom ona tri
dana dok je bio mrtav i sahranjen, Isus je saao nad pakao kako bi spasio due

15

starozavjetnih poslanika iz limbus patruma i poveo ih sa sobom u raj. Ako paljivo

prouimo Sveto Pismo, neemo nai apsolutno nikakav dokaz za postojanje limba i
nije nam poznat izvor toga udnog srednjevijekovnog vjerovanja, koje mora da je
pagansko.
Protestantska vjera poiva na samo tri temelja koja su dovoljna za spasenje
due: sola fides, sola Scriptura, sola gratia samo vjera, samo Sveto Pismo i samo
milost. Prema protestantskom tumaenju Biblije, mi emo biti spaeni samo kroz
Boiju milost a ne kroz naa dobra djela; dovoljno je studirati Bibliju i u nju vjerovati.
Isus je jedini posrednik izmeu Boga i ljudi (l Timotiju 2:5) i ne moe biti nikakvih
individualnih otkrovenja rezervisanih za svece preko kojih se mole katoliki i
pravoslavni vjernici i trae njihovo zalaganje kod Boga.
Veoma esto, zapadnjaki hrianski misionari gledaju s visine na druge religije i
kulture, smatrajui ih paganskim, to nije uvijek opravdano. Jedan afriki animista e
napraviti statue svojih predaka ali nikada nee napraviti statuu Boga jer zna da je
nemogue vidjeti Boga u bilo kakvoj materijalnoj formi. Njegova vjera je primitivna
ali jednostavna, on je vjernik zbog uroene i iste predispozicije svakog ljudskog bia
da oboava samo Jednog Boga. Moda je razlika izmeu superiorne, imperijalistike,
neopaganske, zapadnjake religije sa svojim statuama Isusa i Marije i primitivne
vudu religije iz siromane Afrike sa svojim statuama predaka samo razlika u
materijalu? Kipovi prve religije nainjene su od mermera i porculana, dok su kipovi
druge religije nainjeni od drveta; pa ipak, bez obzira ne njihov primitivizam, ove
druge su mnogo manje idolopoklonike.
II. 8. Znaci monoteizma iz Novog Zavjeta
Moemo dakle zakljuiti da je tovanje trojstva paganska relikvija. Nakon to
smo iznijeli razloge i dokaze bezvrijednosti paganstva, dodajmo jo da Boiju Jednost
ne proklamuje samo Stari Zavjet Novi Zavjet takoe nauava da je Bog jedan, a ne
trojica. O tome postoje brojni stihovi: A Caru vjenosti, Neprolaznom, Nevidljivom,
Jedinom Bogu ast i slava u sve vijekove, Amin (1 Timotiju 1:17); ...poto je samo
Jedan Bog, Koji e obrezanoga opravdati po vjeri... (Rimljanima 3:30); ...a Bog je
Jedan... (Galaanima 3:20).
Pogrene doktrine kao to je ona o trojstvu mogu da nas odvedu do zakljuka da
Isus nije samo Boiji sin nego i Sam Bog. Meutim, Isus se molio Bogu i bio pun
potovanja kada bi se obraao svom Stvoritelju, to znai da su u pitanju dvije osobe
jer se nije mogao moliti samome sebi. Trea Boija zapovijest glasi, Ne uzimaj
uzalud Imena Gospoda Boga svojega, jer nee pred Gospodom biti prav ko uzme
Ime Njegovo uzalud (Izlazak 20:7).
Kada je Sotona pokuao da zavede Isusa i da ga nagna da se pokloni pred njim,
iskuavao ga je za vrijeme etrdesetodnevnog posta i govorio mu, dok su stajali na
vrhu hrama, Baci se odavde dole, jer je napisano (u Starom Zavjetu), Zapovijedie
svojim anelima za tebe da te sauvaju, i Nosie te na rukama, da ne zapne
svojom nogom o kamen. Isus mu je odgovorio, Napisano je: Klanjaj se Gospodu
Bogu svome i Njemu jedinom slui, i Ne iskuavaj Gospoda Boga svoga (Luka
4:5-13). Kao to vidimo, avo je priao Boijem ovjeku. Na slian nain, moderno
neopaganstvo se hrani pogrenim tumaenjem Biblije.

16

DA LI JE ISUS BOG?

Poznati protestantski pisac C. S. Lewis bio je ateista prije nego to je prihvatio

hrianstvo. Sa vrstom vjerom da je Isus Bog, napisao je: Ja ovdje pokuavam da
sprijeim da iko kae zaista glupu stvar koju ljudi obino kau o Njemu: Spreman
sam da prihvatim Isusa kao velikog moralnog uitelja, ali ne prihvatam njegovu
tvrdnju da je on Bog. To je jedina stvar koju ne smijemo rei. Neko ko je obian
ovjek, a govori one stvari koje je Isus rekao, ne moe biti veliki moralni uitelj. On e
biti ili luak na istom nivou sa ovjekom koji kae za sebe da je kuhano jaje ili e
u protivnom biti avo iz pakla. Morate se opredijeliti. Ili je taj ovjek bio, i jeste, Sin
Boiji, ili je, u protivnom, luak ili neto jo gore. Moete ga uutkati kao budalu,
moete ga pljunuti ili ubiti kao demona, ili mu moete pasti pred noge i nazvati ga
Gospodom i Bogom. Ali, nemojte da sa ljubaznou i pomirljivou tvrdimo
apsurdno, da je on bio veliki uitelj ljudskog roda. On nam tu opciju nije ostavio
otvorenu. Nije to ni namjeravao. 22
III. 1. Logiki silogizam
Kada prvi put pogledamo ovaj vrlo snaan tekst, primjeujemo da profesor
Lewis koristi sljedei logiki silogizam ako je Isus zaista tvrdio da je Bog i ako je
njegova tvrdnja bila tana, onda moramo zakljuiti da Isus jeste Bog, jer bi inae bio
obian laljivac. Ali, kada se malo bolje zagledamo, vidimo da su njegovi zakljuci
zasnovani na pogrenoj logici i neispravno protumaenim podacima. Ukoliko emo
uzeti itav ovaj silogizam kao taan, onda obje njegove premise nuno moraju biti
istinite. Prema uenju Biblije, Isus Hrist je bio Boiji poslanik i spasitelj, poslat
svijetu da uputi ljude u jedinu pravu vjeru, ali on ni sluajno nije mogao biti
Svemogui Bog. On takoe nikada nije ni tvrdio da je Bog, i to je prvo netano
polazite iz kojega je profesor Lewis donio pogrean zakljuak.
Nenamjerno propustivi da to shvati, profesor Lewis je nastavio da objanjava
svoje razloge zbog kojih je prihvatio Isusovu boansku prirodu: budui da je
hrianstvo zasnovano na Isusovoj tvrdnji da je Bog, ova njegova tvrdnja moe biti
ili istinita ili lana. Ako uzmemo da je Isus tvrdio da je Bog i da je ta njegova tvrdnja
bila lana, onda imamo dvije opcije: ili je on znao da je lana, ili nije znao. Ako je Isus
znao da je to bila la a i dalje to tvrdio, onda je morao biti laov, a uz to i budala, jer je
dopustio da ga radi toga ubiju. Moemo ga smatrati i demonom ili Sotoninim
sljedbenikom, jer je zaveo ljude i nagnao ih da poloe svoju vjeru u njega kako bi
naslijedili vjeni ivot. U sluaju da je njegova tvrdnja da je Bog bila lana a da on to
nije znao, onda je morao biti mentalno poremeen sa dijagnozom izofrenije.
Profesor Lewis stoga zakljuuje da je Isusova tvrdnja da je Bog morala biti istinita, jer
je eliminisao sve druge opcije.

22

Clive Staples Lewis, Mere Christianity, Harper Collins Religious, 1997.

17

III. 2. Biblija svjedoi da Isus nije Bog Sin

Pozabavimo se sada navodnom Isusovom tvrdnjom da je Bog sa druge take
gledita. Kao to emo kasnije vidjeti, Isus nikada nije tvrdio da je Bog i nikakav
dokaz o njegovom boanstvu ne moe se nai u biblijskim spisima. Evo nekoliko
stihova iz jevanelja kao i ostatka Novog Zavjeta :
I kada izie na put, pritra jedan ovjek, klekne pred njega i upita ga: dobri
uitelju, ta da uinim da naslijedim ivot vjeni? A Isus mu ree: to me naziva
dobrim? Niko nije dobar osim Jednoga Boga (Marko 10:17-18, Matej 19:16-17,
Luka 18:18-19). ...Jer sam ja od Boga doao, i nisam sam od sebe doao, nego me je
On poslao (Jovan 8:42). Ali hou da znate da je Hrist glava svakom ovjeku, a
ovjek je glava eni, a Bog je glava Hristu (1 Korinanima 11:3). Sjeajte se rijei
koju sam vam rekao: sluga nije vei od svog gospodara (Jovan 15:20). Zaista,
zaista kaem vam: sluga nije vei od svoga gospodara, niti je poslanik vei od
Onoga Koji ga je poslao (Jovan 13:16). ...Jer je Otac vei od mene (Jovan 14:28).
Zaista, zaista kaem vam, ne moe sin da ini nita sam od sebe, ako ne vidi ta
Otac ini (Jovan 5:19).
Treba naglasiti da postoji veliko neslaganje izmeu Starog i Novog Zavjeta u
pogledu toga da li je Bog Isusov otac, a uz to i otac cijelog ovjeanstva. Stari Zavjet
predstavlja Boga kao Uzvieno Bie, Suverenog Gospodara i Svemogueg Boga. Na
hebrejskom koristi rije Shadda koja znai Svemogui, te rije Sabaoth koja znai
Onaj Koji ima vlast nad svim snagama na zemlji i na nebu, pogotovo nad vojskama
Izraela. Rije koja se takoe esto koristi je i Adona, to znai Gospodar. Ne
postoji ni jedan primjer u Starom Zavjetu da je Bog nazvan Ocem.
Izraeliani su smatrali da je Boije Ime previe sveto da bi se uopte izgovaralo,
tako da su ga tokom godina potpuno zaboravili. U semitskim jezicima, u pisanju se
biljee samo konsonanti, dok se vokali obino izostavljaju. Zbog toga danas imamo
Boije Ime napisano konsonantima J-H-V-H i nije mogue saznati kako je ovaj
tetragramaton bio izgovaran u originalu. Neki Ga zovu Jahve a neki Jehova, ali niko
nije siguran da je ba njegova verzija ispravna. Bilo kako bilo, ostaje injenica da su
Jevreji smatrali Boga za Najuzvienije Bie, pa su se ak ustezali da preesto koriste
Njegovo Ime. Vrlo je udnovato kako ovaj Uzvieni i Sveti Bog postaje tako pretjerano
familijaran sa ljudima u Novom Zavjetu. Engleska poslovica kae da prevelika
prisnost dovodi do nepotovanja, a ako ponemo da smatramo Boga naim Ocem,
mogli bismo pomisliti da smo na Njegovom nivou a tako uzvieni ipak nismo.
Ako pogledamo biblijski stih 13:32 iz Markovog jevanelja, vidjeemo da postoje
stvari koje ne znaju ni Isus ni aneli, nego samo Bog. Da su Isus i Bog ista osoba,
zasigurno bi znali iste stvari. Nadalje, u jednoj prilici se Isus molio Bogu rijeima,
...ali neka ne bude moja volja, nego Tvoja (Luka 22:42). Jo jednom nalazimo
Isusa, Svemogueg Boga prema miljenju zavedenih, kako se moli samome sebi.
Zaista, Svemogui Bog i Isus Hrist su oigledno dvije odvojene osobe. ak i nakon
Isusovog uznesenja na nebo, on i dalje nije bio jednak Bogu kako navodi prva
poslanica Korinanima 11:3; posljednji dio ovoga stiha nas izvjetava da je Isus
podreen Bogu.
Isus je rekao, ...Jer nisam siao sa neba da inim svoju volju, nego volju Onoga
Koji me je poslao (Jovan 6:38); Zaista, zaista, kaem vam: ko slua moju rije i
vjeruje Onome Koji me je poslao, ima vjeni ivot i ne dolazi pred sud, nego je
preao iz smrti u ivot (Jovan 5:24); I sa mnom je Onaj Koji me je poslao; nije me
ostavio sama, jer ja svagda inim ono to je Njemu ugodno (Jovan 8:29); Neka se

18

ne uznemirava vae srce; vjerujte u Boga, i vjerujte u mene (Jovan 14:1). Mogao je
izostaviti veznik i ali to nije uinio.
Sveti Pavle je rekao, Jer Bog je Jedan, i jedan je posrednik izmeu Boga i ljudi,
ovjek Isus Hrist (1 Timotiju 2:5); Prvo zahvaljujem svome Bogu kroz Isusa Hrista
za sve vas... (Rimljanima, 1:8). Tu je i vjerovatno najpoznatiji stih koji jasno
pokazuje da Isus nije Bog, A ovo je vjeni ivot: da poznaju Tebe, Jedinoga pravoga
Boga, i Isusa Hrista koga Si poslao (Jovan 17:3). Da je Isus Bog, veznik i bi bio
izostavljen, i jevanelista je mogao rei, Jedinoga pravoga Boga, Isusa Hrista, koga
Si poslao, ali u ovom sluaju bismo imali jo vei paradoks, jer bi Isus u isto vrijeme
bio i Onaj koji alje, i onaj koji je poslat. Rekao je, vjerujte u Boga, i vjerujte u
mene.
U Markovom jevanelju (12:29,) Isus je citirao prvu Boiju zapovijest koja je bila
objavljena Mojsiju, a jedan uitelj zakona, Dobro, uitelju, po istini ree da je Jedan
Bog i da nema drugoga sem Njega. Isus mu je tada odgovorio, Nisi daleko od
carstva Boijeg. Kakva predivna prilika da Isus objasni svom sljedbeniku da je on
Svemogui Bog! Naravno, Isus nije nita dodao rijeima ovoga ovjeka. Kao Boiji
poslanik, on nije imao pravo da se poigrava sa ljudskim ivotom, vjerom i spasenjem.
Da je on zaista bio Bog, bio bi to i rekao.
Neki prevodioci Biblije su toliko beskrupulozni da, ukoliko ne mogu da pronau
biblijski dokaz za svoja pogrena vjerovanja, oni ih izmisle. Evo samo jednog
primjera, koji se nalazi u Djelima apostolskim (stih 3:26). Stara Autorizovana verzija
(Authorized Version) kae: Vama je prvo Bog uzdigao Svog Sina Isusa i poslao ga
da vas blagoslovi, odvraajui svakoga od vas od njegovih zlih djela. Isti stih u
savremenoj New International Version (Novoj internacionalnoj verziji), prevedenoj
sa originalnih jezika, glasi: Kada je Bog uzdigao Svoga slugu, poslao ga je prvo
vama da vas blagoslovi odvraajui svakoga od vas od vaih zlih puteva.
Oigledno je da je u prvoj verziji rije sluga izbrisana, a na njenom mjestu se
pojavila rije Sin Isus.
Na naem jeziku, Vuk Karadi je preveo sa njemakog, Vama najprije Bog
podie sina svojega Isusa, i posla ga da vas blagosilja da se svaki od vas obrati od
pakosti svojijeh, a izdanje Svetog Sinoda srpske pravoslavne crkve navodi, Vama
prvo Bog podigavi Sina svojega Isusa, posla ga da vas blagoslovi i odvrati od zlih
dela (pakosti) vaih. Sa druge strane, dr Emilijan arni je preveo sa grkog, Bog je
prvo vama podigao svoga slugu i poslao ga da vam donese blagoslov time to e
svakog od vas odvratiti od zlih dela vaih.
III. 3. Isus koji oprata grijehe
Kao dokaz Isusovog boanstva, neki ljudi navode injenicu da je on sebi
doputao tu slobodu da oprata ljudima grijehe, igrajui pritom ulogu Boga. U jednoj
poznatoj biblijskoj prii, kada je Isus propovijedao ljudima na Maslinskoj gori,
dovedena mu je ena koja je uhvaena u preljubi. Jevreji su ga upitali, Uitelju, ova
ena je uhvaena kako ini blud. Mojsijev zakon nam je propisao da takve ene
kamenujemo do smrti. ta ti ima da kae o tome? Tada je Isus izgovorio svoje
poznate rijei, Neka onaj od vas, koji je bezgrijean, bude prvi koji e baciti kamen
na nju. Kada su ljudi poeli da se razilaze, Isus je rekao eni, Gdje su? Zar te
nijedan nije osudio? Ona je odgovorila, Nije, gospodaru. Onda je Isus rekao, Ne
osuujem te ni ja; idi, i od sada ne grijei vie (Jovan 8:1-11).

19

Ovo ne moe biti dokaz da je Isus Bog iz dva razloga: prvo, ova pria zvui vrlo
snano i mono da je teko zamisliti da bi jedan jevanelista propustio da je zabiljei
pri sastavljanju svoga jevanelja, da se ona zaista dogodila. Ipak, preostala tri
jevanelista, dakle Matej, Luka i Marko, nisu ovu priu naveli, pa ak ni aludirali na
nju u svojim jevaneljima. Autentinost ove dirljive prie nije sigurna ukoliko ju je
zabiljeio samo jedan od postojea etiri jevanelista.
Drugi veliki razlog da ovu priu ne prihvatimo kao autentinu je injenica da
najstariji i najpouzdaniji spisi, kao ni ostala drevna svjedoanstva, uopte ne sadre
stihove Jovanovog jevanelja, tanije, stihove 7:53-8:11, kako navodi Nova
internacionalna verzija svete Biblije (The New International Version of the Holy
Bible), izdata 1978. godine, kao i mnoge druge verzije.
Na kraju krajeva, rei ne osuujem te nije isto kao i rei opratam ti.
III. 4. Rije je bila Bog
Mnogi ljudi koriste stih 1:1 iz Jovanovog jevanelja da bi dokazali da je Isus Bog.
Ovaj stih naziva Isusa Rijeju Boijom (na grkom: ho logos). Neki prijevodi Biblije
ovdje navode, U poetku bjee Rije Boija, i ta Rije bjee u Boga, i Bog bjee
Rije. Ipak, treba primijetiti da sljedei stih kae da je Rije bila u poetku u Boga.
Neki prijevodi Biblije u ovom prvom stihu daju tanije znaenje originalnog jezika, te
navode, Rije je bila u Boga, i Rije je bila boanske prirode (Das Evangelium nach
Johannes, Siegfrieda Schulza i Johannes Schneider; Das Neue Testament, Ludvig
Timej; The Bible an American Translation, J. Smith i E. Goodspeed ; La Bible du
Centenaire, Maurice Goguel, itd.) ili rije je bila bog, dakle, veoma mona (The
Emphatic Diaglott, Benjamin Wilson; The New Testament in an improved version,
The New World Translation of the Holy Scriptures, itd.).
Na grkom jeziku, u stihu Rije je bila u Boga i Rije bjee boanska, dva puta
se spominje rije Theos (tj. Bog), ali je samo u prvom sluaju ona spomenuta sa
odreenim lanom. U drugom sluaju, dakle u rijeima Rije je bila bog, nema
odreenog lana ispred rijei theos, te se tako radi o predikatnoj imenici ili
kvalitativnom predikatu koji poblie opisuje osobinu subjekta. urnal biblijske
literature (The Journal of Biblical Literature) objanjava da izrazi kod kojih u
predikatu nema lana ispred glagola u prvom redu oznaavaju osobine ili svojstva.
Stoga rije theos u ovom drugom sluaju ne moe dokazivati Isusovu boanstvenost,
budui da joj ne prethodi odreeni lan. Kako tvrdi jezuit John McKenzie, taan
prijevod bi trebalo da glasi, rije je bila boanska. 23 Nema dokaza da se ovdje Isus
smatra Bogom.
Osim toga, poslanica Jevrejima kae, Vjerom shvatamo da je svijet stvoren
Boijom rijeju, i to tako da je vidljivo postalo od nevidljivog (11:3). Iz toga slijedi
da je Bog stvorio svijet ex nihilo, samo jednom rijeju Budi! a primjere za to
moemo nai u knjizi Postanka. On je samo rekao, Fiat lux! (Neka bude svjetlost!) i
svjetlost je postala.
Rije koja je stvorila cijeli kosmos bila je Boija naredba, a ne Isus Hrist.

23

Should you believe in Trinity, Watchtower Bible and Tract Society of Pennsylvania, 1989, p. 23-28.

20

III. 5. Isus je podreen Bogu

Nije teko pronai brojne biblijske dokaze da Isus nije Bog. Lista stihova koji
potkrijepljuju na stav je gotovo bez kraja. Na primjer, u Matejevom jevanelju (9:18) stoji da je Isus izlijeio jednog paralizovanog ovjeka i rekao mu, Ustani, podigni
svoju postelju i idi kui svojoj. A narod se poboja i ...proslavi Boga Koji je takvu
vlast dao ljudima. Bogu ne moe biti data vlast On je Taj Koji daje vlast. Isus je
potvrdio da je podreen Bogu svojom utnjom, inae bi bio rekao okupljenim
ljudima, Saekajte trenutak! Ja sam Bog! Nema drugog boga koji mi je dao vlast da
ovo uradim!
Matej takoe citira jednu Isusovu izjavu (20:23), au moju ete ispiti, ali sjesti
meni s desne ili lijeve strane, to ne dajem ja, nego e pripasti onima kojima je
pripravio Otac moj (tj. Bog). Pravi Bog daje, obezbjeuje, opskrbljuje i dozvoljava,
dok je Isus priznao da on sam to ne moe iz ega slijedi da je Bog vei od Isusa.
Jedan farisej, ekspert za zakon, upitao ga je koja je najvea Boija zapovijest, a
Isus je odgovorio, Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim i svom duom
svojom i svom milju svojom (Matej 22:37). Zato nije rekao Voli me svim svojim
srcem, duom i milju upirui prstom na sebe? Umjesto toga, govorio je u treem
licu. Pjesnika sloboda?
Mnogo puta, Isus je nazvan sinom ovjeijim (Matej 24:30, 24:39, 25:31;
Marko 8:31, 10:33, 13:26; Luka 5:24, 7:34, 9:58, itd.) Ako je Isus Bog, onda je njegov
otac ovjek moda se tu misli na primitivnog ovjeka koji izmilja boanstvo kako bi
objasnio prirodne pojave oko sebe? Isto tako, ako je Isus Sin Boiji, onda je hrianski
bog ovjek! Ovaj circulus vitiosus postaje sve vie i vie bogohulan, to vie o njemu
mislimo i pokuavamo da ga razumijemo. Zar nije onda mogue zakljuiti iz Biblije da
je drvodjelja Josif bog? Ako je Isus Sin ovjeiji i Sin Boiji u isto vrijeme, a poto nije
mogue da jedna osoba ima dva oca, moramo prihvatiti da je Josif osoba sa dvije
prirode. Pisci jevanelja se meusobno ne slau jer negdje piu da je Isus sin ovjeiji,
a negdje da on nema biolokog oca. Ipak, Luka (7:34) tvrdi, Doao je Sin ovjeiji
koji jede i pije, to jasno pokazuje Isusovu ljudsku prirodu. Pravom Bogu nije
potrebno da jede ili pije, tavie nije mu potrebno nita, pa ak ni nae molitve.
Jevanelje po Luki (4:18-19) prenosi Isusove rijei, Duh Gospodnji je na meni,
zato me je pomazao i poslao da objavim radosnu vijest siromanima, da javim
zarobljenima da e se pustiti i slijepima da e progledati, da otpustim potlaene, da
najavimprijatnu godinu Gospodnju. Kljune rijei su pomazao i poslao. Isusu je
oigledno bila data mo da ini uda kao i svaki drugi Boiji poslanik. Oivljavanje
mrtvih i lijeenje slijepih ne moe se uzeti kao dokaz da je on Bog. Luka ovo potvruje
u stihu 5:17 govorei, ...a on je lijeio silom Gospodnjom. Psalam 103:3 kae da
samo Bog moe da izlijei nae bolesti.
Isus je rekao, Moje carstvo nije od ovoga svijeta (Jovan 18:36). Pravi Bog je
Kralj nad kraljevima, Gospodar svih svijetova, i ovoga i buduega, materijalnog i
duhovnog.
Djela apostolska citiraju jednu izreku poslanika Davida, Kraljevi zemaljski se
ujedinjuju i vladari se skupljaju protiv Gospodara i protiv Njegovog pomazanika (tj.
mesije). Bog i Isus su i ovdje jasno odvojeni.
Pavle je napisao u svojoj poslanici Filipljanima (2:9), Zato ga (tj. Isusa) je Bog
preuzvisio. U istoj poslanici, stihovi 2:7-8, Pavle kae da je Isus, liio samoga sebe,
kada je uzeo oblije sluge i postao slian ljudima. I naavi se u liku kao ovjek, on je

21

unizio samoga sebe i postao posluan do smrti, do smrti na krstu. Poslanica

Jevrejima (2:9) na primjer svjedoi da je Isus bio za malo uinjen manjim od
anela moramo podvui da Bog ne moe biti na tako niskom poloaju, niem od
anela!
Ista poslanica nas u stihu 5:8 obavjetava da se Isus nauio poslunosti. Pravi
Bog je Sveznaju i bogohulno je rei da On treba neto nauiti, jer On ve unaprijed
zna sve stvari. Uzvieni Bog zna sva djela i sve misli svakog stvorenja, a itav kosmos
za Njega nije nita drugo do obina mrva.
III. 6. Isus Gospodar
Hriani esto pokuavaju da dokau da je Isus Bog citirajui stihove iz Biblije u
kojima ga uenici nazivaju gospodom. Ipak, moemo dokazati da rije gospod ne
mora nuno da se odnosi samo na Boga. Postoji jedanaest hebrejskih rijei koje se
mogu prevesti rijeju gospod, a najea je adon i njen plural adonim ili adona.
Doslovno znaenje rijei adon je gospodar. Njen grki ekvivalent je rije kirios.
Kao to emo vidjeti iz citiranih biblijskih stihova, ova rije se moe odnositi i na
Boga i na ljude:

Gospodar (adon) cijele zemlje (Psalam 97:5);

Ako sam Gospodar (adonim), gdje je strah Moj, veli Gospod nad
vojskama... (Malahija 1:6);

Ne ogovaraj slugu gospodaru (adon) njegovu (Poslovice 30:10);

Kaite caru, gospodaru (adoni) mojemu... (1 Carevima 20:9);

Slaviu Te, Gospode (adona) Boe moj (Psalam 86:12).

Rijei el i njen plural elim ili elah i rije eloah i njen plural elohim takoe se
mogu prevesti kao Gospodar, iako je njihovo osnovno znaenje Moan. One se
mogu odnositi na Boga, anele, lana boanstva ili idole, ljudske monike (sudije ili
vladare) i na Mesiju. Evo nekoliko primjera:

Za Boga: uj, Izraele: Gospod (Jahve) je Bog (Elohim) na Jedini Gospod

(Jahve) (Zakoni ponovljeni 6:4); Nebesa kazuju slavu Boiju (el)
(Psalam 19:1);

Za anele: Uinio Si ga (ovjeka) malo manjim od anela (elohim)

(Psalam 8:5); takoe Psalam 89:6 (elim);

Za lana boanstva i idole: Nemoj imati drugih bogova (elohim) uza Me

(Izlazak 20:3); takoe, 1 Carevima 11:33 (elohim) za boga Moaba i Izlazak
15:11 (elim);

Za ljudske vladare: Bog stade na saboru boijem (el), usred bogova

(elohim) izree sud... (Psalam 82:1-2); takoe Psalam 82:6 (elohim) i
Jovan 10:34;

Za Isusa Hrista: Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast
na ramenu, i ime e mu biti: divni savjetnik, bog silni (el), otac vjeni,
knez mirni (Izaija 9:6).

22

Poto se rijei el ili elohim mogu odnositi i na Boga i na ljude, znai da ne

moemo rei da stih 9:6 iz knjige proroka Izaije dokazuje da je Isus Svemogui Bog. 24
III. 7. Netani prevodi Svetog pisma
Ponekad hriani koriste netane prijevode biblijskih stihova kao dokaz za svoje
stavove. Na primjer, stih 1:19 iz poslanice Koloanima glasi, ...jer je Bog blagoizvolio
da se u njemu (Isusu) nastani sva punina, prema prijevodu dr arnia. Oni koji
vjeruju u trojstvo obino prevode ovaj stih na sljedei nain: ...jer je Bog
blagoizvolio da se u njemu (Isusu) nastani sva Njegova punina! Takva nepravilna
upotreba stihova moe se nazvati samo zloupotrebom Svetog Pisma.
Oni hriani koji vjeruju u trojstvo ponekad ak tvrde da i Stari Zavjet svjedoi
da Bog nije jedan nego trojica, kada koristi rije Elohim koja je u pluralnom obliku ili
kada citira Boije rijei, Da nainimo ovjeka na zemlji... (Postanje 1:26), to
pokazuje da se dogovara sa nekom drugom osobom ili osobama, moda sa Sinom i
Svetim Duhom.
Meutim, ovdje se radi o majestinom pluralu ili pluralu velianstva, koji je
uobiajen u semitskim jezicima. U Kuranu, premda je islam najstroiji monoteizam,
zamjenica mi se esto koristi za Boga, na primjer u ajetu Mi emo ti dati sigurnu
pobjedu (48:1). Bog stalno koristi rije Mi kada misli na Sebe, iako je islam
najistija monoteistika vjera koja danas postoji. U arapskom jeziku, ba kao i u
hebrejskom, postoji ova posebna vrsta gramatike mnoine koja se koristi za
izraavanje potovanja i velianstva. Ostatke tog gramatikog fenomena imamo i u
nekoliko drugih antikih jezika kao to je latinsko (este) od koga je nastalo italijansko
sono od glagola essere (biti) koje se koristi i za jedninu i za mnoinu Io sono znai
ja jesam, dok essi sono znai oni jesu. 25
Meutim, veoma je vano naglasiti da svaki put kada Stari Zavjet koristi rije
elohim, prate je glagoli u gramatikom obliku jednine. Plural velianstva se stoga
koristi kako bi iskazao Boiju uzvienost, a ne nekoliko osoba.
III. 8. ongliranje biblijskim stihovima
Neke hrianske denominacije, kao to su na primjer Jehovini svjedoci ili ve
spomenuti Hristadelfijci, 26 stalno itaju i prouavaju Bibliju ali ne vjeruju da je Isus
Bog. To znai da koncept Isusovog boanstva nije jasno prezentiran u Svetom Pismu.
Drugim rijeima, da je Isus elio da ga ljudi oboavaju kao Boga, bio bi to i rekao na
direktniji nain, i bio bi objasnio to centralno biblijsko uenje doktrinu o trojstvu
na takav nain da ga niko ne moe pogreno razumjeti. Bio bi rekao, Ja sam Bog,
dakle, klanjajte se meni. Umjesto toga, rekao je, Klanjaj se Gospodu Bogu svome, i
Njemu jedinom slui.
Za detaljnije objanjenje vidite knjigu Trojstvo istina ili la? iji su autori James H. Broughton i
Peter J. Southgate, The Dawn Book Supply, Nottingham, http://www.biblelight.org/trin/trinind.htm
25 Kao to je u drevnim jezicima pored jednine i mnoine postojao plural velianstva, tako postoji i dual
odnosno dvojina. On je sauvan u naem slovenakom jeziku do dananjih dana, jer je planinsko
stanovnitvo koje se vjerovatno nije previe mijealo sa susjedima uspjelo da ouva stare forme
jezikog izraavanja (nas dvoje emo vidjeti medve bova videli).
26 Ova manje poznata hrianska denominacija koja postoji u anglo-saksonskim zemljama dobila je
ime po grkoj rijei adelphoi tj. prijatelji (Hristovi). Njeno uenje je blisko uenju Jehovinih
Svjedoka.
24

23

Knjiica Da li treba vjerovati u trojstvo koju su izdali Jehovini svjedoci, daje

nam nekoliko objanjenja za biblijske stihove koje trinitarijanci obino koriste da
potkrijepe svoja uvjerenja. Ovdje emo navesti neke od njihovih argumenata koji su
izneseni protiv oboanstvenjenja Isusa od strane nazovihrianstva, kako ga oni
nazivaju. Apostol Toma je posumnjao u Isusa jer je uo da ljudi priaju kako je neko
bio razapet i vjerovatno pomislio da je to bio Isus. Kada se Isus ukazao pred njim
nakon navodnog raspea, Toma je prema Bibliji dotakao Isusove rane i
uzvjerovao. Rekao je, Gospod moj i Bog moj (Jovan 20:28). Toma je mogao
reagovati emotivno i uputiti svoje rijei Bogu, a ne Isusu; bilo kako bilo, rei da je
poistovijetio Isusa sa Bogom bilo bi pogreno.
U Jovanovom jevanelju, u stihovima 10:31-34, stoji da su Jevreji eljeli da
kamenuju Isusa zbog bogohuljenja i rekli mu da ...se ti, kao ovjek, gradi Bogom.
Isus im je odgovorio da se ne smatra Bogom i dodao, Zar ne stoji u vaem zakonu:
Ja rekoh, bogovi ste? (Psalam 82:6). Ovdje se pod rijeju bogovi podrazumijevaju
oni kojima je objavljena rije Boija, kao to je evidentno iz poetnih stihova istog
psalma, Bog stade na saboru Boijem, usred bogova izree sud. Ali, Biblija ne
naziva samo ljude bogovima, ona naziva i Sotonu bogom ovoga svijeta. Pavle
pie,...bog ovoga svijeta je oslijepio misli nevjernika, da ne vide prosveenje od
jevanelja o slavi Hristovoj (2 Korinanima 4:4). Dakle, iako se esto tvrdi da je Isus
Bog zbog toga to je u Bibliji nazvan bogom, i iako u toj tvrdnji donekle i ima logike,
ovdje imamo dokaz da nije tako.
Na taj nain oni komentariu i poznati stih 9:5 iz knjige proroka Izaije, koji glasi:
Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime e mu biti
divni savjetnik, bog silni, otac vjeni, knez mirni.
Sljedei dokaz trinitarijanaca je stih Ja i Otac jedno smo. Ove rijei se
pripisuju Isusu u Jovanovom jevanelju (10:30) i mnogi ih koriste da uzvise Isusa
vie nego to treba. Grka rije hen koja je ovdje upotrijebljena sa znaenjem jedno
stoji u srednjem rodu, a ukazuje na jedinstvo u saradnji. Reeno je za ovjeka i enu,
erunt duo in carne una bie dvoje jedno tijelo. To je oigledno metafora, jer se
ovjek i ena mogu sjediniti u ljubavi i pronai ispunjenje jedno u drugom, ali se
nipoto ne mogu doslovno sjediniti. ak je i Kalvin, koji je vjerovao u trojstvo,
napisao u svom komentaru Jovanovog jevanelja, Stari su pogreno primjenjivali
ovaj stavak kako bi dokazali da su Hrist... i Otac isto bie. Hrist ne govori o
jedinstvenosti bia, nego o skladu izmeu njega i Oca. Sveti Pavle je napisao u svojoj
prvoj poslanici Korinanima, Ja sam posadio, Apolos je zalio, a Bog je dao da
uzraste. A onaj koji sadi i onaj koji zaliva jedno su, i svaki e primiti svoju platu
prema svom trudu. Niti je to onaj koji sadi, niti onaj koji zaliva, nego Bog Koji daje
da uzraste. Pavle je ovdje mislio da su ova dvojica sjedinjena u namjeri, a ne da
imaju jedno tijelo ili istu sutinu. 27
III. 9. Biblija na atrovakom
Jedan pasus iz Matejevog jevanelja opisuje kako je Isus bio doveden pred
starjeine i jevrejske uitelje zakona, meu kojima je bio prvosvetenik Kajafa. Biblija
opisuje dijalog izmeu ovoga ovjeka i Isusa na sljedei nain: Prvosvetenik mu
ree, Zaklinjem te Bogom ivim da nam kae jesi li ti Hrist, Sin Boiji? Ree mu
Isus, Ti kaza; ali vam kaem, od sada ete vidjeti Sina ovjeijeg gdje sjedi sa desne
27

Should you believe in Trinity, Watchtower Bible and Tract Society of Pennsylvania, 1989.

24

strane sile i dolazi na nebeskim oblacima. (26:63-64). Protestantski misionari

smatraju da ovaj pasus dokazuje da je Isus sin Boiji.
Kako nam je to objasnio Dane Vidovi, vlasnik hrianske biblioteke Alfa i
Omega u Beogradu, u vrijeme kada je Biblija zapisivana postojala su dva grka jezika;
jedan je bio knjievni jezik aristokratije a drugi jezik obinih ljudi, neto poput naeg
dananjeg narodnog jezika. I zaista, ak i danas postoje dva grka jezika: jedan od
njih je klasini grki Sofokla i Homera, koji se danas vie ne govori, a drugi je narodni
grki koji govore moderni Grci irom svijeta. Biblija je bila napisana na obinom
jeziku nieg drutvenog sloja njeni autori su esto bili ribari, tesari ili trgovci,
ponekad sventena lica kao Pavle i ljekari kao Luka jer je poruka hrianstva
trebalo da dopre do svih ljudi, ne samo do onih na vrhu drutvene ljestvice nego i do
obinih seljaka ili radnika. Ovaj narodni jezik se zvao koin. Stoga, kada je Isus upitan
da li je Boiji sin i kada je odgovorio Kajafi rijeima ti kaza, ovu izjavu dananji
prefinjeni italac ne moe razumjeti ukoliko nema na umu da je zapisana na
jednostavnom jeziku seljaka a ne na knjievnom grkom. Kako je naglasio Dane
Vidovi, prevodioci bi tanije preveli Isusove rijei ukoliko bi koristili dananji
narodni govor ili sleng. Umjesto doslovnog biblijskog ti kaza, trebalo bi da stoji,
Jok, ti si!
Na kraju krajeva, zato da ne? Danas se religija komercijalizuje kako bi se
prilagodila naem materijalistikom drutvu. Mnoge moderne crkve zasnivaju svoje
bogosluenje na pjevanju vjerskih pjesama uz pomo pop, rep, soul ili ak rok
muzike. To je samo jedan od primjera mijeanja religije i modernog materijalistikog
naina ivota. Rane hrianke su velom pokrivale svoju kosu, jer je sveti Pavle
napisao da ena mora biti pokrivena kada god se moli, propovijeda ili ak posjeuje
crkvu (1 Korinanima 11:1-16). Danas je uobiajeno vidjeti mnoge ene kako nose
krae suknje, uske pantalone ili mreaste arape koje podsjea na ribarsku mreu
to je moda aluzija na ribe, najstariji znak hrianstva, 28 ili na ribarsku mreu
Svetog Petra? Isus je rekao da ako te tvoje desno oko sablanjava, iskopaj ga i baci
od sebe; jer ti je bolje da propadne jedan od tvojih udova i ne bude cijelo tvoje tijelo
baeno u pakao (Matej 5:29). Zaista, mnogi se biblijski stihovi kao to su 1
Korinanima 11:1-16 i Matej 5:29 uzimaju previe olako u ovom naem vremenu.
Biblija je jo uvijek najvei svjetski bestseler i najprodavanija knjiga u
knjiarama irom planete. Ako se to jednoga dana promijeni, moemo oekivati da e
budui pohlepni svetenici komercijalizovati Bibliju i prevesti je na atrovaki kako bi
zadovoljili posebno mlade ljude. Moda e neka budua jevanelja biti prevoena na
slijedei nain: Hej, ovjee, zamisli ovu foru bio jedan tip koji je repovao po
Palestini o ljepem ivotu koji emo dobiti na onome svijetu... Kapira? I zamisli, bio
je jarac u horoskopu! Majke mi moje!
III. 10. Prave Boije osobine
Dodajmo jo jednu vanu injenicu: ljudi su vidjeli Isusa Hrista, dok Jovanovo
jevanelje tvrdi da Boga niko nikad nije vidio (1:18). Uzvienom i Svemoguem
Bogu nije potreban suvladaoc ili drug jer je On Savren i ne treba Mu dopuna u
drugima. Bog je takoe nevidljiv i nema mjesta na kome bi On obitavao, jer Ga
nijedno mjesto ne moe sadrati. On nije sastavljen ni od kakvog materijala, On nije
podvrgnut nikakvim promjenama, dakle, On ne moe sii na zemlju u obliku ovjeka
Riba (na grkom ) bila je najstariji znak raspoznavanja meu hrianima i taj akrostih je
dolazio od rijei Isos Khrists Theo Huis Str - Isus Hrist Sin Boiji, Spasitelj.
28

25

Isusa, bio to Isus ili Krina ili bilo koji drugi smrtnik i ne moe se inkarnirati u
ljudsko tijelo zbog toga to On, kao to smo ve napomenuli, ne obitava ni na kakvom
mjestu.
Hrianin e ovdje rei da se radi o huli te da Bog sve moe, pa i da se inkarnira
u ovjeka Isusa. Meutim, ovaj problem podsjea na openhauerov kamen. Moe li
Bog da stvori toliko teak kamen da ni sam ne moe da ga podigne? Bog ne moe da
ne moe, to znai da sve moe, ali ne moe ono to je apsurdno. Njemu nije potrebno
da se inkarnira u ovjeka kako bi se pribliio Svojim stvorenjima.
Isus Hrist je oduvijek bio podreen Bogu. Rekao je, Ja ne traim svoje slave;
ima Ko trai i sudi (Jovan 8:50). Takoe je rekao, Moja nauka nije moja, nego
Onoga Koji me je poslao (Jovan 7:16). Isus je roen i imao je majku, a Bog ne moe
biti roen niti moe koga roditi, jer nema ni poetka ni kraja. Da je Bog elio da Ga
oboavaju u Isusu, bio bi to objavio u Svetom Pismu. Jer Bog nije Bog nereda, nego
mira (1 Korinanima 14:33). Bog je objavio Isusu Svoju poruku, kao to je
objanjeno u Otkrivenju (1:1), Otkrivenje Isusa Hrista, koje mu dade Bog da
pokae svojim sluiteljima ta ima uskoro da se zbude... Dakle, Isus je bio poslanik i
vjerovjesnik Vjenoga Boga, a ne Bog ili Boiji Sin.

26

KONCIL U JERUSALIMU
Moderni hriani ine sve to je u njihovoj moi kako bi slijedili Sveto Pismo u
onakvom obliku u kakvom je danas. Ali, mogu li oni biti sigurni da je ono to im
Biblija nudi zaista vjerodostojno svjedoanstvo o onome to je Isus zaista govorio?
Naravno da mogu, ali samo ako prenebrijegnu injenicu da je Biblija kodifikovana
vie od tri stotine godina nakon Isusovog odlaska sa ovoga svijeta i da ni etiri
jevanelista ni sveti Pavle nisu nikada upoznali ivog Isusa.
IV. 1. Kada je Isus roen?
Obini hrianin nee postavljati pitanja umjesto toga, kada je u pitanju
tumaenje Biblije, on e pokloniti svoje povjerenje sveteniku ili pastoru. Mnogi
hriani nee Bibliju ni proitati, ni u cjelini, ni u dijelovima. Crkvene voe se obino
usteu da postavljaju pitanja i ne vole da skreu sa ve utabanih staza. Neki to
ponekad i uine, ali je takvih jako malo.
Na primjer, neki od njih kau da je slavljenje Boia u potpunosti paganski
ritual, koji nema nikakve veze sa ranim monoteistikim hrianstvom. Kao to je
istakao veleasni Glen Howard iz Centralnoevropskog biblijskog instituta u dopisnoj
biblijskoj koli, svijet rauna vrijeme od Hristovog roenja. Ali, kasnije se pokazalo
da su rana izraunavanja kalendara bila pomalo netana, tako da je Isus vjerovatno
bio roen u godini koju danas nazivamo 4. godina prije nove ere. Ne znamo taan
datum njegovog roenja. Ovce su i dalje bile u poljima, tako da je to vjerovatno bilo u
ranu jesen. Rimljani su imali jedan praznik koji su slavili 25. decembra, tako da su
rani hriani iskoristili priliku da slave Isusovo roenje. To je nadivjelo rimski
praznik i danas je poznato kao Boi.
Veleasni Howard je mislio na stihove iz Lukinog jevanelja koji glase, A u
istom tom kraju pastiri su noivali pod vedrim nebom straarei kod svoga stada. I
aneo Gospodnji im pristupi i slava Gospodnja ih obasja, te se uplaie vrlo. Aneo
im pak ree: ne bojte se, jer gle, javljam vam veliku radost koja e biti svemu
narodu, zato to vam se danas rodio Spasitelj u Davidovom gradu, koji je Hrist
Gospod (Luka 2:8-11). Tako 25. decembar nije mogao biti datum Isusovog roenja,
jer pastiri ne bi bili nou napolju za vrijeme hladne i kine zimske sezone.
Djelo The World Book Encyclopedia objanjava da je 25. decembar bio izabran
za datum kada bi se slavilo Isusovo roenje, jer su ga ljudi iz Rima ve obiljeavali
kao Praznik Saturna, slavei roendan sunca. Stoga je slavljenje Boia paganski
ritual. Paganstvo je polako poelo da se iri u hrianstvu i zamjenjuje njegove
monoteistike doktrine svojim neznaboakim vjerovanjima i ritualima. Vrata
hrianstva su otkrinuta na crkvenim saborima, kao to su Nikejski ili Aleksandrijski
koncil, tokom kojih su uesnici mijenjali originalna Isusova uenja.
Evo ta o Boiu pie Lindsey Leite u asopisu The Plain Truth (ista istina) :
Crkva je poela da zvanino slavi Isusovo roenje itavih tri stotine godina nakon
njegovog ivota na zemlji. Nakon dugog vijeanja, prilikom kojega je predloeno pet
razliitih datuma, crkveni oci toga vremena su predloili 25. decembar, kako bi se
poklopio sa rimskim praznikom Natalis Solis Invicti ili roenjem nepobjedivog
Sunca. (Drugi izvori tvrde da se radi o paganskom prazniku Saturnalia koji slavi
boanstvo Saturn i zimski solsticij). ...Neki moderni hriani vjeruju da slavljenje
Boia jo uvijek ima paganske korijene, te da nema nita zajedniko sa Isusom. Oni
27

vjeruju da bi ga trebalo izbjegavati po svaku cijenu. Oni zabranjuju boine jelke jer
one evociraju pagansko korienje zimzelenog drvea i granja kako bi se odagnali zli
dusi. Granice borovnice i imelde su takoe tabu, jer su ih koristile vjetice kao
simbole plodnosti. Davanje poklona je i nekada i danas bio dio paganskih sveanosti.
Oni istiu da Boi nije spomenut u Bibliji te stoga nikada ne moe biti smatran za
odgovarajui hrianski praznik. 29
Mi slavimo Boi 25. decembra, a Novu Godinu 31. decembra, iako su oba ova
praznika uspostavljena da obiljeavaju roenje Isusa Hrista. Meutim, ako je Isus
roen 25. decembra, zato onda taj datum nije uzet kao prvi dan nove ere i svake
sljedee Nove Godine? Ako hrianski svijet rauna godine od Isusovog roenja i slavi
svaki 31. decembar kao posljednji dan u godini, zar nije logino pretpostaviti da se
Isus rodio 31. decembra? A ako nije tada roen, zato se onda ne prihvati
25. decembar kao prava Nova Godina? Zato se slavi Isusovo roenje sa itavih
nedelju dana zakanjenja? Koji se to toliko vaan dogaaj desio nedelju dana nakon
Isusovog roenja da moramo da ga obiljeavamo njegovo obrezivanje?
IV. 2. Pitanje zakona
Ova i druga pitanja bila su razmatrana i prihvatana ili odbacivana na koncilima
hrianske crkve. Jedan od tih koncila je onaj u Jerusalimu, koji je okupio lidere
crkve koju je Isus uspostavio za vrijeme njegove misije meu smrtnicima. Ovaj
koncil na visokom nivou odran je priblino 49. ili 50. godine nove ere. Neslaganje o
tome da li nejevrejski obraenici treba da slijede Boiji zakon koji je objavljen Mojsiju
postalo je tako veliko da su crkvene voe sazvale poseban sabor u Jerusalimu koji bi
odluio o cijeloj stvari.
Propovijedanje Isusovog jevanelja meu neznabocima pokrenulo je pitanje
doktrina i vjerskih rituala sa kojima se mlada hrianska zajednica nije srela kada se
propovijedanje odvijalo samo meu Jevrejima. Poto su tu bile dvije struje ije emo
tvrdnje kasnije razmotriti, bila je nuna rezolucija na visokom nivou. Odluka e
uticati na crkvu po pitanju doktrina, jer su u saboru uestvovali ljudi razliitih
miljenja, vjerskih ubjeenja, tradicija i naklonosti. U stvari, bila je to prva kriza u
mladoj hrianskoj crkvi.
Potreba za koncilom bila je rezultat mnogih kulturnih i doktrinarnih faktora koji
su vijekovima bili prisutni meu Jevrejima i neznabocima. Ako prouavamo Djela
apostolska i posebno obratimo panju na njihovih prvih petnaest poglavlja,
shvatiemo ta je to dovelo do Jerusalimskog sabora. Stihovi 1:8; 2:9-11 i 17-21 nam
objanjavaju ta se deavalo u ranoj crkvi. Boja rije je bila propovijedana
Paranima, Midjanima i Elamitima, stanovnicima Mesopotamije, Judeje, Kapadokije,
Ponta, Azije, Frigije i Pamfilije, zatim Egipanima, Libijcima, Rimljanima, Krianima
i Arapima... a ljudi koji su dolazili iz svih tih krajeva bili su Judeji i prozeliti (2:11).
Grka rije prozelit uvijek oznaava neznaboake obraenike na judaizam, kako je
upotrijebljena u Novom Zavjetu. Isusovim uenicima je reeno da idu i propovijedaju
monoteistiko uenje Jevrejima, Samarianima i dalje do krajeva zemlje, inei tako
hrianstvo univerzalnom vjerom.
Ipak, od velike je vanosti da primijetimo kako su prvi neznaboci koji su
obraeni na hrianstvo svi prethodno bili preli na judaizam, to znai da su bili
obrezani, da su jeli samo hranu koju je dozvolio Mojsijev zakon i da su prinosili rtve i
29

Lindsey Leite, Why not just forget about it, PT magazine, December 2006-January 2007, p. 9

28

svetkovali subotom. Stoga, iako su bili neznaboakog porijekla, religijski govorei

bili su Jevreji, a lanstvo u ranoj hrianskoj crkvi bilo je rezervisano samo za Jevreje.
Zahvaljujui ovoj injenici, prvi progoni doli su od strane jevrejskih lidera. Oni su
optuili prvog hrianskog muenika Stefana da je nauavao kako e Isus razoriti
ovo mjesto (tj. Jerusalim) i izmijeniti obiaje koje nam je Mojsije predao (Djela
6:14), pa su ga kasnije kamenovali do smrti.
Naredni stihovi iz Djela Apostolskih prenose prie o obraanju Samariana, koji
su slijedili Mojsijev zakon ali tehniki nisu bili Jevreji, te o obraenju jednog
Etiopljanina i kapetana Kornelija sa njegovom porodicom u Cezareji. Bio je to veliki
korak u prenoenju jevanelja cijelom svijetu. Dolo je vrijeme da svi Jevreji prihvate
neznaboce, sve one koje je Bog elio da oisti. Bog ne gleda ko je ko, nego Mu je u
svakom narodu dobrodoao ko se Njega boji i tvori pravdu (Djela 10:34-35).
S druge strane, mnogi jevrejski obraenici nisu eljeli da se odreknu svoje
revnosti za Mojsijev zakon, insistirajui da je potrebno obrezati mnogoboce i
narediti im da se dre Boijeg zakona. Oni su bili poznati kao judeohriani. Oni su
propovijedali ne objavljujui rije nikom drugom nego samo Judejima (Djela
11:19), u Antiohiji Sirijskoj, velikom gradu koji se nalazio oko 150 kilometara sjeverno
od Jerusalima. Njihovo osnovno pravilo je bilo jednostavno: prihvatite Isusa Hrista
kao mesiju, ali nemojte odbaciti zakon koji je Bog objavio Mojsiju, jer on ne moe biti
ukinut: ako se ne obreete po Mojsijevom obiaju, ne moete se spasiti (Djela 15:1).
U Novom Zavjetu, a pogotovo u poslanicama, rije obrezanje se obino koristi
kao zamjena za cijeli Mojsijev zakon. Prema tome, kada su jevrejski lanovi crkve
insistirali na tome da se mnogoboci obreu, mislili su na to da oni treba da slijede
sav Boiji zakon objavljen Mojsiju, neka je mir sa njim. to se tie samog obrezivanja,
ono je bilo dokaz saveza koji je Bog napravio sa poslanikom Abrahamom, neka je mir
sa njim (Postanje, glava 17). To je trebalo da bude naslijee za Abrahamove potomke
koji e doi u sljedeim generacijama. Obrezanje je identifikovalo ovjeka kao
vjernika u Boga i treba da naglasimo da je poslanik Isus, neka je mir s njim, bio
takoe obrezan kada je bio star osam dana (Luka 2:21). Stoga su na Jerusalimskom
koncilu judeohriani (koji su pripadali stranci fariseja prije nego to su se obratili)
zahtijevali da ih (tj. mnogoboce) treba obrezati i narediti im da dre Mojsijev
zakon (Djela 15:5).
Sa druge strane, Pavle i njegova stranka (koju emo nazvati Pavlovi hriani)
nauavali su da je Isusovo jevanelje bilo vee od Mojsijevog zakona i da zakon sam
po sebi ne moe spasiti nikoga (Djela 13:38-39). Ljudi u gradu su se podijelili; neki su
podravali Jevreje, a neki su bili za apostole (Djela 14:4). Sveti Petar je podravao
Pavlovo hrianstvo kada je i ako je rekao pred zajednicom, to, dakle, sad kuate
Boga time to hoete da nametnete uenicima na vrat jaram, koji ni nai oevi ni mi
nismo mogli da ponesemo? (Djela 15:10).
Nakon to su se ule ovakve stvari, apostol Jakov je ponudio brai slubeni
proglas: mnogoboci koji su eljeli da dou u zajednicu treba da ispune samo nune
zahtjeve da budu moralno isti i da se uzdre od oboavanja idola ili od jedenja krvi.
Odluismo, naime, Duh Sveti i mi, da vas ne optereujemo niim drugim osim
ovih potrebnih stvari: da se uzdravate od mesa koje je rtvovano idolima, i od krvi,
i od udavljenog, i od bluda; ako se od svega ovoga uvate, dobro ete initi. Ostajte
zdravo (Djela 15:28-29).
Apostoli su tako na Jerusalimskom koncilu ukinuli Boiji zakon za sve one
obraenike koji nisu bili jevrejskog porijekla. Kako su mogli da odluuju o tome koje

29

zakone treba sauvati a koje treba ukinuti? ta je bio njihov kriterijum? Da li je to bilo
putem objave?
Moda emo rijeiti ovaj problem ako uzmemo primjer vizije koju je sveti Petar
imao u Jopi. Kada je otiao na krov kue da se moli oko est sati, veoma je ogladnio i
zaelio je da jede. Dok je hrana jo bila pripremana, on je pao u trans (od gladi?) i
vidio kako se nebo otvara i kako se iz njega na zemlju sputa veliko platno na svoja
etiri kraja. Na njemu su bile sve etvoronone ivotinje, i gmizavci zemaljski, i ptice
nebeske. Neki glas je naredio Petru da ustane i zakolje ih da bi jeo, ali je on odbio uz
rijei da nikada nije pojeo nita neisto ili pogano. Glas je ponovo rekao, to je Bog
uinio istim ne nazivaj poganim. To se desilo tri puta, a onda je platno bilo ponovo
dignuto na nebo (Djela 10:9-16). Ovaj dogaaj se desio prije Jerusalimskog koncila, i
vjerovatno je Petru dao ideju da sebi dozvoli tu slobodu da zajedno sa Pavlom ukine
Boiji zakon naravno, pod uslovom da je zaista imao tu viziju i da ovaj dogaaj nije
kasnije podmetnut i pripisan Petru.
IV. 3. Da li je mudro ukidati Boiji zakon?
Prema Levitskom zakoniku (11:4, 11:13, 20:25), Bog je zabranio vjernicima da
jedu odreene vrste ivotinja, a to su kamila, zec, je, svinja, orao, jastreb, morski
orao, eja, kraguj, gavran, noj, sova, uk, liska, kobac, buljina, gnjurac, sova uara,
labud, pelikan, svraka, roda, aplja, pupavac i slijepi mi. Bog nita ne odreuje
uzalud, jer postoji skrivena mudrost u propisivanju takvih zakona i ako bi ih iko smio
ukidati, to bi morao biti samo Bog. Na primjer, ptice grabljivice se hrane strvinom i
jedenje njihovog mesa moe znaiti prenoenje bolesti i smrt. Jedenje svinjskog mesa
je veoma opasno po zdravlje, jer meso te ivotinje sadri mnogo holesterola, masne
supstance koja izaziva suavanje arterija. Visok procenat holesterola u krvi moe
izazvati srane bolesti. Ortodoksni jevreji nikada ne jedu meso i mlijene proizvode za
vrijeme jednog istog obroka jer im je zabranjeno da udave mrtvu ivotinju u mlijeku
njene sopstvene majke. Ta zabrana nije samo etikog karaktera ak i u naim
friiderima, mlijeni proizvodi se ne smiju nikada odlagati pored mesa osim ako su
zamotani u foliju ili hermetiki zatvoreni u plastinim zdjelama, jer je rizik trovanja
veoma visok. Obrezivanje je veoma korisno jer, kako to tvrde ljekari, umanjuje rizik
javljanja infekcije a naroito rizik zaraze virusom side. Izgleda da obrezivanje ak i
znatno poveava osjeaj zadovoljstva pri seksualnim odnosima Neki od tih
Mojsijevih zakona su vjerovatno danas zastarjeli, ali to sigurno nisu bili u vrijeme
kada su ivjeli apostoli.
U svakom sluaju se postavlja pitanje kako je mogue da Bog nije objavio
ukidanje odreenih zakona samom Isusu Hristu, nego ih je objavio Petru? Da li je
mogue da Bog, nakon Isusovog odlaska sa ovoga svijeta, objavi Svoje zapovijesti
nekome ko nije ak bio ni Boiji poslanik? Zato bi On to sakrio od Isusa?
Citirajmo sada Isusove rijei koje se tiu zakona i koje insistiraju na njemu: Ne
mislite da sam doao da razrijeim zakon i proroke; nisam doao da razrijeim,
nego da ispunim. Jer zaista vam kaem, dok ne proe nebo i zemlja, nee ni jedna
jota ili jedna crtica od zakona nestati, dok se sve ne zbude. Ko dakle razrijei jednu
od ovih najmanjih zapovijesti i naui tako ljude, najmanji e se nazvati u carstvu
nebeskom; a ko izvri i naui, taj e se velik nazvati u carstvu nebeskom (Matej
5:17-19). Zar ovo nije flagrantno razilaenje izmeu Spasiteljeve nauke i uenja
njegovih uenika?

30

Ko su onda Petar i Pavle da se suprotstave Isusu? Zato se onda jevrejski narod

u ono vrijeme okrenuo protiv Isusa zbog greaka koje nije on poinio?
Kao to emo pokazati u sljedeem poglavlju, upravo je Pavle ukinuo Boiji
zakon i suprotstavio se Isusovom uenju. Njegove poslanice se ni u emu ne slau sa
Isusovim rijeima. Dok je Isus je rekao u Lukinom jevanelju, Ali je lake da nebo i
zemlja prou, nego da propadne jedna crtica iz zakona (16:17), Pavle to nije uo.
On je imao svoju sopstvenu verziju hrianstva koju je htio da odbrani.
Kao to je rekao u svojoj poslanici Galaanima, Tako je zakon postao na
pedagog za Hrista, da mi budemo na osnovu vjere opravdani. A poto je vjera
dola, nismo vie pod pedagogom (3:24-25). On je takoe napisao, Jer grijeh nee
vie imati vlasti nad vama; niste, naime, vie pod zakonom nego pod blagodati
(Rimljanima 6:14). Na kraju, kada je rekao Stoga sad nema osude za one koji su u
Hristu Isusu (Rimljanima 8:1), opravdao je sve zloine koji e se u budunosti
poiniti u ime Hristovo kroz istoriju ovjeanstva: krstake ratove, inkviziciju,
spaljivanje naunika i vjetica i nametanje hrianstva ljudima silom.
Mnogi hrianski naunici istiu da je Mojsijev zakon bio ukinut u trenutku
Isusove smrti, to je simboliki pokazano u Matejevom jevanelju (27:51). Kada je
Isus predao svoj duh, u tom trenutku se zastor u hramu pocijepao na dva dijela
odozgo pa na dole, zemlja se zatresla i stijene su se raskolile. Prema drugoj Mojsijevoj
knjizi (Izlazak 26:31), zastor je morao biti napravljen i postavljen na etiri stuba od
drveta sitima okovana zlatom, a iza njega je trebalo da stoji koveg saveza sa Bogom.
Iza tog zastora, bila je najsvetija odaja u kojoj je bio zlatni svijenjak, koveg saveza u
kojem su zlatna posuda sa manom, tap poslanika Arona koji se rascvao i ploe
zavjeta sa Deset zapovijesti. Nikome nije bilo dozvoljeno da ue u ovo svetilite; kada
je Isus umro, zastor se pocijepao kako bi pokazao da sveti predmeti iz prolosti nisu
vie bili sveti. Ne treba vie biti obrezivanja, jedenja iste hrane ni kazni za grijehe
kao to je kamenovanje bludnika do smrti.
Ipak, treba rei da je to samo tumaenje. Biblija je napisana na takav nain da se
njome ljudi mogu lako odvesti u zabludu ukoliko se stihovi izvuku iz konteksta. Tako
je Diego Arenhoevel dao primjer Solomonove Pjesma nad pjesmama usporeuje nos
njegove voljene sa visokom libanskom kulom koja gleda na Damask, a ako se takav
stih uzme doslovno, veoma je uvrijedljiv. 30 Na taj nain, ako zaboravimo injenicu da
Isus nikada nije ukinuo zakon, samo tada moemo biti slobodni da zakljuimo kako
cijepanje zastora nadvoje znai oslobaanje od bilo kakvih stega koje bi zakon mogao
nametnuti i uvoenje nove religije bez ikakvih dunosti ili odgovornosti, koja se svodi
samo na vjerovanje u otkupljenje krvlju.
Ne smijemo zaboraviti injenicu da sam Isus nikada nije ukinuo Mojsijev zakon i
da je to veoma jasno rekao u jevaneljima. Jer zaista vam kaem, dok ne proe nebo
i zemlja, nee ni jedna jota ili jedna crtica od zakona nestati, dok se sve ne zbude.
Cijepanje zastora bi isto tako moglo znaiti da se Deset zapovijesti moraju povratiti u
na ivot, te da moramo priznati da smo svi grijenici i da ne moemo prenijeti svoje
greke na Isusa, kako bismo se oistili i bili slobodni da nanovo inimo greke.
Slijedei zakon koji im je Bog objavio, jevreji su Mu potvrivali svoju pokornost. U
Isusovo vrijeme, ljudi nisu ivjeli u dobro organizovanim demokratskim drutvima
kakvu danas sreu imamo mi, tako da je boiji zakon bio zaista jedini koji su uopte
imali.
Diego Arenhoevel, Mali komentari Biblije Prapovijest (Stuttgarter Kleiner Kommentar Altes
Testament 1), izdava: Kranska sadanjost.
30

31

OBRAENJE SVETOG PAVLA

Nakon to smo razumjeli dogaaje koji su doveli do prvog koncila rane
hrianske crkve u Jerusalimu, istraimo sada detaljnije problem ukidanja Mojsijevog
zakona. Pokuaemo da otkrijemo ta je motivisalo svetog Pavla da se suprotstavi
uenju Boijeg Poslanika Hrista i prepravi ih prema svom nahoenju.
V. 1. Boji zakon je koristan
Kada itamo Stari Zavjet i stihove koji govore o Boijem zakonu, ne moemo a
da ne primijetimo njegov veliki znaaj i vjenu poruku: I ree Gospod Mojsiju: popni
se k Meni na goru, i ostani ovdje, i dau ti ploe od kamena, zakon i zapovijesti, koje
sam napisao, da ih ui (Izlazak 24:12); Zakon je Gospodnji svren, krijepi duu;
svjedoanstvo je Gospodnje vjerno, daje mudrost nevjetome (Psalam 19:7); Hou
initi volju Tvoju, Boe moj, i zakon je tvoj meni u srcu (Psalam 40:8); uvaj, sine
moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke (doslov. zakon) matere svoje
(Poslovice 6:20); ...Jer e iz Siona izai zakon, i rije Gospodnja iz Jerusalima
(Izaija 2:3); I siao si na goru Sinajsku i govorio s njima s neba, i dao im sudove
prave i zakone istinite, uredbe i zapovijesti dobre (Nehemija 9:13); Nego ovo je
zavjet to u uiniti s domom Izraelovim poslije ovih dana, - govori Gospod, metnuu zavjet Svoj u njih, i na srcu njihovu napisau ga, i biu im Bog i oni e mi
biti narod (Jeremija 31:33).
Iz ovih stihova je jasno da je zakon koji je objavljen Mojsiju predstavljao (i jo
uvijek predstavlja) osnov judaizma, jer se mnogi ortodoksni Jevreji do dananjih
dana pridravaju pravila toga zakona. Kamen temeljac judaizma je monoteistiko
vjerovanje da postoji samo Jedan Bog, a pridravanje Njegovog zakona predstavlja
izraavanje pripadanja Njegovoj svetoj vjeri, to je spoljna manifestacija unutranjih
osjeanja, vjerovanja i ubijeenja. Samo monoteistiko vjerovanje nije dovoljno i
potrebno ga je upotpuniti, a vjernik se mora potvrditi kroz izvravanje Boijih
naredbi. Nije svako sposoban da sam dostigne savren moral i dobrotu. Iz ove
injenice javila se potreba za poslanicima, koji e od Boga primiti poruku i dostaviti je
ljudima.
V. 2. Pokuaj izmjene Boijeg zakona
Nakon to je stvorio sve svijetove, Bog se nije povukao iz njih i nije prestao da
bude aktivan. On stalno vodi Svoje vjernike prema ispravnom putu vjere, i jedini On
ima pravo da ukine Svoje prethodno objavljene naredbe. S vremena na vrijeme, On
alje ponekog novog poslanika sa neto drugaijim ritualnim zakonima, ali je osnovna
ideja uvijek ista. Lani poslanici ili samoproklamovani vjerovjesnici piu svete knjige
svojim rukama a da pritom nema nikakve prave Boije objave nego se samo radi o
politikim ciljevima. To su jevreji veoma brzo primijetili kod Pavla: Izraelci,
pomagajte, ovo je ovjek (Pavle) koji svuda sve ui protiv naroda, i zakona, i ovoga
mjesta... (Djela 21:28). Takvi ljudi neznatno mijenjaju ve postojee religijske
sisteme, tek onoliko koliko je dovoljno da se zbune narodne mase, a to ak ne
zahtijeva ni mnogo mate.
Sada emo navesti desetak biblijskih stihova iz Novog Zavjeta koji se tiu zakona
objavljenog Mojsiju, koje smo preuzeli iz poslanica svetog Pavla: I tako e onaj koji

32

je po prirodi neobrezan, a ispunjava zakon, suditi tebi, prestupniku zakona i

pored slova zakona i obrezanja (Rimljanima 2:27); Jer djelima zakona niko se
nee opravdati pred Njim (Bogom); posredstvom zakona dolazi samo poznanje
grijeha (Rimljanima 3:20); Smatramo, naime, da se ovjek opravdava vjerom bez
djela zakona (Rimljanima 3:28); Jer zakon izaziva gnijev, i gdje nema zakona
nema ni prijestupa (Rimljanima 4:15); ...Ja sam grijeh poznao samo posredstvom
zakona; jer ne bih znao za prohtjev, da zakon nije kazao: Ne poeli. Grijeh je u
zapovijesti naao povod i u meni izazvao svaki prohtjev; jer grijeh je bez zakona
mrtav (Rimljanima 7:7-8); Ako je ko pozvan kao obrezan, neka se ne gradi
neobrezan; ako je ko pozvan u neobrezanju, neka se ne obrezuje. Obrezanje je nita i
neobrezanje je nita... (1 Korinanima 7:18-19); Blagodat Boiju ne odbacujem, jer
ako pravednost dolazi posredstvom zakona, onda je Hrist uzalud umro
(Galaanima 2:21); Jer koji ine djela zakona pod kletvom su; napisano je, naime:
Neka je proklet svako ko ne ostane u svemu to je napisano u knjizi zakona da to
ini. (Galaanima 3:10); Hrist nas je iskupio od kletve zakona time to je on postao
kletva za nas, jer je napisano: Neka je proklet svako ko visi na drvetu.
(Galaanima 3:13). Postoje brojni drugi primjeri, a italac takoe moe pogledati
stihove iz poslanica Rimljanima 2:14, 3:5-7, 7:2, 7:22-23, 8:2, 8:33; Galaanima 3:3,
3:24-25, 4:9; Efeanima 2:13-15; Filipljanima 3:4-11; Koloanima 2:16-17, 2:20-22; 1
Timotiju 1:8-10; Titu 1:14-15; Jevrejima 10:1... Sve ove poslanice napisao je sveti
Pavle.
Ve smo govorili o vanosti pridravanja zakona u drutvu koje jo uvijek nije
demokratski ureeno na moderan nain. U monoteistikoj religiji je obrezivanje
obavezno jer ono predstavlja savez koji vjernici moraju ispotovati, poevi od
Abrahama pa sve do posljednjeg ovjeka koji pripada njegovom sjemenu. Svaki
mukarac se mora obrezati bez ikakvih izuzetaka (Postanje 17:9-14), a to obrezanje
treba da slui kao zavjet vjean. Ove biblijske rijei znae da Boiji zakon o
obrezivanju ne moe biti ukinut. to se tie Pavlove izjave da on ne bi znao ta je
grijeh da to zakon nije objasnio, smatramo da je neprihvatljiva zbog univerzalnog
karaktera zakona. U modernim drutvima, ako neka osoba prekri zakon zajednice i
ugrozi ivot ili imovinu svojih sugraana, bie mu sueno pred porotom i bie osuen
na zatvorsku kaznu ak iako prije toga nije znao ta je dozvoljeno a ta nije po
zakonu njegove zemlje.
Prvi dio stiha 3:10 iz poslanice Galaanima baca prokletstvo na one koji se
oslanjaju na slijeenje zakona, a drugi dio citira stih iz Ponovljenih Zakona 27:26,
Neka je proklet svako ko ne ostane u svemu to je napisano u knjizi zakona da to
ini, u kojemu je Mojsije naredio ljudima da uvaju i izvravaju Boiji zakon, a ko god
to ne bude inio, bie proklet. Sudei po onome to je Pavle napisao, nije jasno da li
treba ili ne treba izvravati zakon, i moramo zakljuiti da je ovaj stih nenamjerna
greka ili propust koji je vjerovatno napravljen prilikom prepisivanja Biblije kroz
mnoge vijekove.
Znaenje stiha 3:13 u poslanici Galaanima takoe je nejasno. Biblija spominje
vjeanje na drvo (Zakoni ponovljeni 21:22-23) koje se imalo izvriti kao kazna za
najvee grijehe, jer je proklet pred Bogom ko je objeen. Nevjerovatno je da ova dva
stiha mogu imati ita zajedniko, jer je Isus Hrist bezgrijean i nikada u svom ivotu
nije poinio ni najmanju greku, da ni ne govorimo o najveim grijesima. ak i ako
bismo prihvatili doktrinu o otkupljivanju grijeha ak i ako bismo prihvatili da je
Isus preuzeo krivicu svih ljudi svijeta na krstu Golgote i dalje je neizrecivo runo
rei da je Isus kletva za nas.

33

V. 3. Jevreji ne prihvataju Isusa kao svog mesiju

Kada je Isus Hrist bio poslat izraelskom narodu kao Boji Poslanik, Palestina je
bila pod okupacijom Rimskog Carstva, a Jevreji su jo jednom morali da se pokore
stranim zavojevaima. Nakon mnogih vijekova robovanja u Egiptu i Vavilonu, oni
nisu mogli da se pomire sa injenicom da Izrael nije bio nezavisna drava i da moraju
da trpe nasilje i progon. Budunost je bila siva a njihov nacionalni ponos je bio u
pepelu, ali je svako znao ta je bio uzrok njihove tragedije: naputanje Boijeg puta
kao to su uinili stotinama godina prije toga, kada su oboavali zlatno tele. Bog nije
dozvolio da abog svoje idolatrije uu u Svetu zemlju punih etrdeset godina i bili su
osueni na glad i e u pustinji, sve do vremena kada je cijela generacija koja je
oboavala zlatno tele izumrla. Zatim su ponovo napustili Boga i On ih je osudio na
egzil. A onda, daleko od domovine, sjedili su i naricali kraj rijeka Vavilonskih
sjeajui se onoga to su nekada imali (Psalam 137). Bog ih je kaznio po stoti put i
poslao im Rimljane da stave jaram na njihove vratove.
Jevreji su oekivali mesiju, spasitelja obeanog u Starom Zavjetu, ovjeka koji bi
se borio protiv Rimljana i povratio Izraelu samostalnost, ovjeka koji bi postao njihov
slavljeni kralj, koji bi sagradio imperiju i koji nikada ne bi dopustio nijednom
nejevreju da napadne ili osvoji Svetu zemlju.
Oni su zapravo oekivali zemaljskog kralja. Njihova oekivanja se mogu jasno
vidjeti u sljedeem biblijskom stihu: A okupljeni pitahu ga ovim rijeima: Gospode,
hoe li u ovo vrijeme ponovo uspostaviti carstvo Izraelovo? (Djela 1:6).
Isus Hrist je bio neto potpuno suprotno od onoga to su oekivali. On je bio
kralj duhovnog carstva, a njegov cilj nipoto nije bila borba protiv Rimljana. To je
osnovni razlog zbog kojega su ga Jevreji odbacili, i zbog ega u njemu nisu vidjeli svog
obeanog spasitelja. U svojoj farizejskoj revnosti nisu primijetili da je on odgovor na
biblijska proroanstva. Izaija (7:14) je prorekao da e ga roditi djevica; takoe je
prorekao da ljudi nee povjerovati u njega (53:1); Zaharija (9:9) je pretskazao da e
ui u Jerusalim jaui na magarcu; jedan psalam (109:8) ak nagovjetava da e jedan
od njegovih sljedbenika pokuati da ga izda. Mnogi stihovi iz Starog Zavjeta bili su
objavljeni zbog Isusa, ali on nije bio ono to su Jevreji eljeli. Oni ak nisu povjerovali
njegovim udima koja su predstavljala materijalni dokaz njegovog poslanstva. ak ni
oivljavanje mrtvih i lijeenje slijepih i oduzetih uz Boiju pomo nije mnogo
pomoglo.
Isus je bio pravi mesija ije je samo prisustvo uznemiravalo savjest ljudi na takav
nain da se njihov otpor uskoro preobrazio u mrnju. Neto se moralo uiniti, neto
to bi sprijeilo Jevreje da prihvataju poruku ljubavi i nenasilja i skrenulo ovu novu
vjeru sa njenog puta. Jevreji su morali da ostanu Jevreji. Za ovu misiju je bio
potreban ovjek koji bi iznutra izmijenio ovu novu religiju.
V. 4. Savle, farisej iz Tarsa
Savle iz Tarsa bio je pravi ovjek za taj posao. Bio je Jevrej roen u Kilikiji,
vjerovatno prozelit, koji je odrastao u Jerusalimu i obrazovao se pod okriljem
Gamaliela, fariseja i poznatog uitelja zakona. Bio je vaspitan strogo po zakonu
oeva i odgojen prema striktnom zakonu predaka (Djela 22:3). Poto je i sam bio
farisej (Djela 26:5) i ivio po mjerilima najstroije sekte judaizma, mrzio je svaku
inovaciju koji je Isus donio i odluio da progoni njegove sljedbenike (Djela 8:3).

34

Savle je bio ovjek koji je posjedovao veliku mudrost i inteligenciju, imao je mo

da zbuni i zadivi ljude kako bi zbunjenim masama nametnuo svoje miljenje (Djela
9:22), bio je briljantan strateg i diplomata. Postoje nagovjetaji da se ak bavio i
magijom; njegova odjea je imala mo da istjera zle duhove iz ljudi, to je slino
navodnoj iscjeliteljskoj moi Petrove sjene (Djela 19:11); oivio je mrtvog ovjeka u
Troadi (Djela 20:9-12), odnosno, uinio je da ljudi povjeruju da ga je oivio. Jedan
mladi je pao na zemlju sa prozora jer ga je savladao san i bio dignut mrtav,
vjerovatno onesvijeten. Savle je onda rekao, Ne uznemiravajte se, jer je njegova
dua u njemu to znai da je mladi bio jo iv i da nije bio umro. Savle nije morao
da ga die iz mrtvih: bilo je dovoljno da iskoristi situaciju i pripie sebi udo.
Prenosi se da je Savle ak oslijepio jednog ovjeka na Kipru uz rijei, O ti, pun
svakog lukavstva i nevaljalstva, sine avolji, neprijatelju svake pravednosti, nee li
prestati da izvre prave puteve Gospodnje? Vidi sad, ruka Gospodnja pada na tebe,
bie slijep i nee vidjeti sunca za neko vrijeme (Djela 13:10-11). U tom asu, mrak
je pao na toga ovjeka i poeo je hodati unaokolo da trai nekoga ko e ga povesti za
ruku. Dok su svi Boiji poslanici i apostoli inili dobra djela i uda koja su imala
dobru svrhu, Savle je oduzimao vid nevjernicima. Psalmi spominju da neki ljudi koji
imaju oi ne mogu da vide (svjetlost vjere), a to je za njih ve dovoljna kazna. Zato
im oduzimati vid? ak i nevjernik zasluuje posljednju ansu jer bi se jednoga dana
mogao pokajati.
Savlova veza sa crnom magijom takoe se spominje u Djelima Apostolskim
(16:16-18), kada je on sreo jednu gataru koja je za njega govorila da je sluga
Najuzvienijeg Boga. Na kraju je Savle postao toliko nervozan i uznemiren da je
naredio demonu da izae iz nje. Zbog ega se toliko uznemirio ako je djevojka
pogodila istinu? Knjiga Levitskog zakonika (20:27) nareuje da se ovjek ili ena
meu vjernicima koji se bave vraanjem moraju kamenovati do smrti. Vjernici koji se
obraaju medijima ili trae vraeve bie oskrnavljeni (Levitski zakonik 19:31) jer oni
koji se bave magijom u stvari vole i upranjavaju la (Otkrivenje 22:15). Ako svi oni
koji gataju i vraaju u stvari lau, onda i izjava ove gatare koja je nazvala Savla slugom
Najuzvienijeg Boga nuno mora biti la.
Ovaj ovjek vrhunske inteligencije je zaista pronaao savren nain da iznutra
izmijeni hrianstvo, koristei se opteprihvaenim pravilom ako ih ne moe
pobijediti, pridrui im se. On se prvi put spominje u Bibliji kada je prisustvovao
smaknuu prvog hrianskog muenika, Stefana. Dok je mladi bio kamenovan do
smrti, ostali posmatrai su stavili svoje haljine kod nogu mladia koji se zvao Savle
(Djela 7:58). On je bio prisutan i odobravao Stefanovu smrt. To je i sam priznao, i
kada je Stefanova krv bila prolivena, rekao: ...stajao sam i ja onde, odobravao i
uvao haljine onih koji su ga ubijali (Djela 22:20). Tog istog dana, zapoeo je veliki
progon mlade crkve u Jerusalimu, tako da su svi oni koji su vjerovali u Hrista, osim
apostola, bili raspreni po Judeji i Samariji. Savle je poeo da nemilosrdno progoni
zajednicu, provaljujui u kue i bacajui i ljude i ene u tamnicu (Djela 8:3).
Stefanovo muenitvo mora da je okiralo Savla jer je gledao kako je mladiu,
dok ga kamenuju do smrti, na licu bio blaen i miran izraz. Prije nego to je Stefan
umro, pao je na koljena i glasno uzviknuo, Gospode, ne upii im ovaj grijeh! U tom
asu, Savle je postao svjestan injenice da nita nije moglo zaustaviti sljedbenike
novog vjerovjesnika da proire svoju religiju i da nikakav progon nee biti uspjean.
Savlu nije bilo lako; trebao mu je novi ratni plan koji bi zaustavio Isusove
sljedbenike u obraivanju svakog Jevreja na novu vjeru. Zatim se molio u sinagogi i
pao u zanos a njegov Gospodar mu je rekao da napusti Jerusalim uz rijei, Idi, jer
35

u te poslati daleko meu mnogoboce (Djela 22:17-21). On nije mogao prihvatiti

Isusa kao Boijeg Poslanika, niti je elio da ga Jevreji kao takvog prihvate. Njegov um
odjednom je doao na sjajnu ideju: trebalo je da se obrati na novu vjeru, a da zatim
skrene njeno uenje sa jednog smjera na drugi i tako sprijei njeno irenje meu
jevrejima. Nije ga se ticalo ni to da bi se Isusovo uenje moglo proiriti na cijeloj
planeti; svugdje, samo ne meu jevrejima. Bio je portvovan i posveen svom cilju, a
njegov plan je bio savren.
V. 5. Savlovo obraenje na hrianstvo
Prvo se zaputio u Damask, odakle je trebalo da dovede u Jerusalim i kazni sve
Isusove sljedbenike koje tamo pronae. Kada je upitao visoke svetenike za pisma
upuena sinagogama u Damasku, nije ih obavijestio o svom planu, jer je moda
mislio da on nee uspjeti ukoliko mnogo ljudi bude za njega znalo. Kasnije e uzeti sa
sobom samo jednog jevreja koji e mu pomoi u njegovoj misiji, Timotija, ija je
majka bila jevrejka i koji je, poput Savla, moda i sam bio farisej (Djela 16:1).
Dakle, tako se naao usred sirijske pustinje, dan je bio vreo a sunce je bilo visoko
odskoilo. Odjednom je svjetlost sa neba bljesnula oko njega i on je pao na zemlju.
Neki glas mu je rekao, Savle, Savle, zato me goni? On je odgovorio, Ko si,
Gospode? Glas je na to rekao, Ja sam Isus, koga ti goni... (Djela 9:1-9). Kada se
Savle pridigao, uvidio je da, iako su mu oi bile otvorene, nije mogao da vidi nita.
Razlog zbog kojega je Savle odglumio ovu ulogu veoma je jednostavan: on
nikada nije upoznao Isusa za ivota i zato je trebalo da doda kredibilitet svom
navodnom obraenju uvjeravajui ljude da je primio objavu i vidio u svojoj viziji
samog Spasitelja. Zatim je trebalo da odglumi sljepilo (suneva svjetlost veoma jako
sija u pustinji!), to i nije bilo suvie teko uiniti za vrijeme samo tri dana. Savle je
nanio mnogo nepravde vjernicima u Jerusalimu, jer su ga vrhovni svetenici meu
farisejima ovlastili da progone sve one koji zazivaju Isusovo ime; stoga je njegovo
obraenje moralo biti dramatino i uvjerljivo (Djela 9:13-14). On je ak odbacio
svoje jevrejsko ime Savle i promijenio ga u Pavle, jer je prosudio da je neutralnije.
Bilo kako bilo, sama Biblija nam nudi dokaz da je Savlovo obraenje bilo
reirano. Jedan stih kae, A njegovi saputnici stajahu nijemi, jer su glas sluali, ali
nikoga nisu vidjeli (Djela 9:7). Nakon nekoliko poglavlja, kada je Savle bio uhapen
u Jerusalimu, branio se priajui okupljenim ljudima priu o svom obraenju. Dobri
laovi moraju imati dobro pamenje, ali je Savle zaboravio to zlatno pravilo poinivi
jednu greku. Rekao je, Moje drutvo vidje svjetlost, ali nije ulo glasa koji mi je
govorio (Djela 22:9). U prvom stihu koji smo naveli, Savlovi pratioci su uli glas, a u
drugom, nisu uli nikakav glas ni zvuk. Takoe, prema prvom stihu, oni nisu nita
vidjeli, a prema drugom, vidjeli su svjetlost. Ovo je udno, ak i za naunike koji
prouavaju Bibliju. Ipak, to dokazuje da zapravo nije bilo nikakve vizije. Da je bilo
ikakve vizije, njena snaga bi bila toliko velika i ostavila bi snaan utisak na njih da oni
nikada ne bi napravili greku u pamenju detalja. Da je Savle zaista vidio Isusov lik ili
ak samo svjetlost, ne bi bio nainio takvu greku i njegova bi pria bila mnogo
vjerodostojnija.
V. 6. Raanje nove religije
Odmah nakon to je odglumio obraenje, Savle je poeo da propovijeda po
sinagogama da je Isus Sin Boiji (Djela 9:20) i to je bio njegov prvi korak u

36

modifikovanju Boije vjere kakva je objavljena Isusu. Stari Zavjet je predskazao

dolazak mesije i spasitelja, ali nikada nije spomenuo Sina Boijeg. Djevica Marija je
rodila Isusa a da je nije oplodio ovjek; bilo je to udo Uzvienog Boga, Koji je stvorio
Adama i bez oca i bez majke i Koji je stvorio Evu od Adamovog rebra, dakle bez
majke, a da ih niko nikada nije nazvao djecom Boijom.
Savle je prvi poeo da propovijeda doktrinu o Sinu Boijem. Stavljajui rijei Ja
sam Sin Boiji u usta Boijeg poslanika, Savle se osigurao da ga nijedan jevrej nikada
ne prihvati kao mesiju, jer e mu takve rijei s pravom zvuati bogohulne.
Takoe je poeo da propovijeda doktrinu o Svetom Duhu. Govorio je, Blagodat
Gospoda Isusa Hrista i ljubav Boija i zajednica Duha Svetoga sa svima vama
(2 Korinanima 13:13). Meutim, kao to smo ve spomenuli, prvi hriani nisu
vjerovali u trojstvo i nisu uopte bili uli za Svetog Duha, kao to moemo vidjeti u
primjeru kada je Savle stigao u Efes i upitao neke uenike, Jeste li primili Duha
Svetoga kad ste povjerovali? Oni su odgovorili, Nismo ni uli da postoji Duh Sveti
(Djela 19:1-2).
Sveti Duh je spomenut u Starom Zavjetu, kada je Boiji poslanik David zamolio
Boga, Nemoj me odvrgnuti od lica Svojega i Svetoga duha svojega nemoj uzeti od
mene (Psalam 51:11). Takoe, Novi Zavjet kae da Duh Boiji obitava u nama
(1 Korinanima 3:16), ali ne postoji Boije trojstvo jer je Isus samo jedna jedinka
meu Boijim stvorenjima, a Boiji Duh nije odvojena Boanska osoba jer je Bog
Jedan i nedjeljiv.
U poetku uenici nisu vjerovali da se Savle stvarno obratio i svi su ga se plaili,
ali mu je Barnaba, Levit sa Kipra, priskoio u pomo i podrao ga (Djela 9:26-28). Taj
poboni ovjek, koji je prodao komad zemlje koji je imao i donio dobijeni novac
apostolima, nije znao da e ga Savle kasnije prevariti.
Prvi Isusovi uenici nisu sebe nazivali hrianima, Rije hrianin dolazi od
oboavanja Hrista, dok su prvi uenici oboavali pravoga Boga a ne mesiju. Prvi
uenici bi se sigurno pobunili kada bismo ih nazvali hrianima. Oni su prvi put tako
nazvani u Antiohiji, u Grkoj (Djela 11:26) a mora da im je Savle dao to ime. Zato
Isus nije koristio taj naziv? Zbog toga to on nije odgovarao njegovim sljedbenicima.
V. 7. Isus konano odvojen od Jevreja
Poto su prvi uenici propovijedali jevanelje samo Jevrejima (Djela 11:19),
Savle se uplaio. Kao to smo ranije objasnili, poeo je da ukida Boiji zakon znajui
da e oni biti zbunjeni jer je njihova revnost za zakon bila zaista velika. Dobro je znao
da e oni odbaciti bilo kakvo uenje koje se suprotstavlja njihovoj tradiciji. U
jerusalimskoj zajednici bilo je nekoliko hiljada vjernika meu jevrejima, a svi su se
striktno pridravali zakona. Govorili su, O tebi (Savlu) su obavijeteni da sve Judeje,
koji su meu mnogobocima, ui i odvraa od Mojsija, govorei im da ne obrezuju
svoju djecu i da ne ive po svojim obiajima (Djela 21:21). Sav Jerusalim je bio u
pometnji zbog Savla (Djela 21:31).
Prvi Isusovi uenici su bili Jevreji koji su u isto vrijeme slijedili Mojsijev zakon i
oni su kasnije postali poznati kao judeohriani. Biblija nam daje primjer jednog
Jevrejina po imenu Apolos, roenog u Aleksandriji, najvjerovatnije judeohrianina,
koji je bio dobro upuen u Pisma i koji je tano propovijedao o Isusu. Ali, kada je
hrabro poeo da propovijeda u sinagogi u Efesu, bio je zaustavljen i Boija nauka mu
je bila tanije izloena (Djela 18:24-26). Savle e kasnije napisati poslanicu

37

Galaanima i ustvrditi da je njemu ...povjereno jevanelje za neobrezane kao Petru

za obrezane (Galaanima 2:7). Postojale su dvije razliite struje u hrianstvu ve od
poetka prvog vijeka: Pavlovo hrianstvo i izvorno judeohrianstvo. Na kraju je
Pavlovo hrianstvo potisnulo judeohrianstvo na prvom jerusalimskom koncilu.
Savle je napokon imao odrijeene ruke da propovijeda jevanelje iskljuivo
nejevrejima (Djela 18:6, 22:21, Rimljanima 9:30, 11:15; Galaanima 1:16, 2:2, 5:2;
Efeanima 3:1, Koloanima 1:27; 1 Timotiju 2:7). Krajnji cilj bio je odvajanje Jevreja
od nejevreja i obraanje na hrianstvo samo ovih drugih. Savle je to sam priznao:
Ali sam pri tom smatrao za ast da ne objavljujem jevanelje ondje gdje je Hrist
ve poznat, da ne bih zidao na tuem temelju, nego kako je napisano: Vidjee ga oni
kojima o njemu nije nita javljeno, i razumjee oni koji nisu uli (Rimljanima
15:20-21). Savle je citirao rijei proroka Izaije (52:15) kako bi uinio uvjerljivijim
svoje rijei, ba kao to je i sam avo citirao Bibliju kada je pokuao da zavede Isusa
za vrijeme njegovog etrdesetodnevnog posta (Matej 4:6).
U jo dvije prilike, Savle je citirao proroka Izaiju kako bi naao izgovor za svoju
misiju da Boiju rije trebalo propovijedati iskljuivo Jevrejima, koji su je odbacili,
Postavio Sam te za svjetlost mnogobocima, da bude na spasenje do kraja zemlje
(Djela 13:46-47, Izaija 49:6). Takoe, kada je rekao, Da znate, dakle, da je ovo
spasenje Boije poslano mnogobocima i oni e ga uti! (Djela 28:28), ponovo je
citirao Izaijine rijei, Idi ovom narodu i kai, sluaete i neete razumjeti, gledaete
i neete vidjeti... (6:9-10). Znao je da e Jevreji odbaciti ono to on govori. istoa
judaizma je tako bila sauvana.
Vaenje biblijskih stihova iz njihovog konteksta moe se pokazati kao veoma
opasno. Ako citiramo Sveto Pismo van konteksta, ak bismo mogli rei i to kako
Biblija tvrdi da Boga nema, ako zaboravimo da citiramo tekst u cjelini koji kae, Ree
budala u srcu svojemu: nema Boga. (Psalam 14:1).
Isus Hrist je rekao suprotno. Bog ga je poslao samo Jevrejima, a ne cijelom
ovjeanstvu. On je bio mesija za Jevreje, a Bog e kasnije poslati drugog
univerzalnog Poslanika za sve narode svijeta (a to je Parakletos, iji je dolazak Isus
predskazao u jevanelju po Jovanu, 14:16, 14:26, 15:26, 16:7-14). Jo jednom je Savle
izmijenio Isusovo uenje kako bi ga odvojio od Jevreja, aljui ga mnogobocima. Evo
i biblijskog dokaza: Ovu dvanaestoricu (apostola) posla Isus zapovijedivi im: ne
idite mnogobocima i u grad samarjanski ne ulazite, nego radije idite izgubljenim
ovcama doma Izraelova (Matej 10:5-6), i jo, Ja sam poslan samo izgubljenim
ovcama doma Izraelova (Matej 15:24). Kako onda Savle moe rei da je njemu
...povjeren zadatak propovijedanja jevanelja mnogobocima? Zar to nije bilo
bacanje bisera pred svinje? Bog je odluio da jo nije dolo vrijeme da se Njegova rije
propovijeda cijelom ovjeanstvu i poslao je mesiju samo Jevrejima.
Sam Savle nikada nije vjerovao da je Isus bio Boiji poslanik. U brojnim
prilikama, on je naglaavao da sam nikada nije izdao zakon i da je ostao vjeran Bogu
svojih predaka ne moemo dovoljno naglasiti da je sve to je on uinio bilo da se
osigura da judaizam ostane nepromijenjen, kao to bi to uinio i svaki drugi
ortodoksni farisej. Sa savreno istom savjesti (Djela 23:1), na taj nain je inio svetu
slubu Bogu svojih predaka (Djela 24:14). On nije poinio nijedan grijeh protiv
Mojsijevog zakona, ili protiv Hrama (Djela 25:8), ili protiv samih Jevreja (Djela
28:17). italac takoe moe provjeriti sljedee biblijske stihove: 1 Korinanima 14:34,
Galaanima 6:16, Filipljanima 2:17 i 2 Timotiju 4:7. Na kraju svog zadatka, Savle je
izjavio, Dobru sam borbu izborio, trku sam svrio, vjeru sam sauvao (2 Timotiju
4:7). Sauvao je farizejstvo koje je smatrao za najsavreniju put za spasenje ljudi.
38

V. 8. Sukob sa Barnabom
Markovo jevanelje (2:18) svjedoi da su rani Isusovi uenici, Jovanovi uenici
i fariseji," praktikovali post. Savle je morao da se obrauna sa tim ljudima, ili
judeohrianima, kako bi mogao da ukine post, obrezivanje i ostale zakone kojih su se
oni pridravali. Jedan od tih judeohriana bio je Barnaba, izvrstan ovjek i pun
Duha Svetoga i vjere (Djela 11:24), koji je za Pavla bio velika prepreka. Barnaba je
ak bio autor i jednog jevanelja, koje zbog uticaja Pavlovog hrianstva nije
ukljueno u Bibliju. Bilo je i drugih apokrifnih jevanelja koja su pretrpjela istu
sudbinu i nisu bila kanonizovana za vrijeme crkvenih koncila jer se nisu slagala sa
Pavlovom verzijom hrianstva.
Pavle je mogao biti ljubomoran na Barnabu jer su ga ljudi smatrali za
najvanijeg od svih apostola. U gradu Listri, ljudi su prozvali Barnabu Zevsom a za
Savla su odabrali ime Hermes (Djela 14:12). U grkoj mitologiji, Zevs je bio vrhovno
boanstvo, dok je Hermes bio samo glasnik ija je dunost bila da odvodi mrtve due
u Had, zagrobni svijet. Izgleda da je Barnaba bio glavni meu svim apostolima i
uenicima, ili u najmanju ruku prvi meu jednakima (primus inter pares), a
nauavao je da ljudi nee zasluiti spasenje ukoliko se ne obreu po obiaju Mojsija i
ostalih poslanika.
Poto Barnaba nije htio da se odrekne zakona, postao je Pavlov protivnik.
Izmeu njih dvojice ...doe do zaotrenosti, tako da se rastae jedan od drugoga
(Djela 15:39). Pisac Djela apostolskih nam daje veoma naivan razlog za njihov
rastanak: i Savle i Barnaba su htjeli da odu i propovijedaju, ali je Barnaba bio rijeen
da sa sobom povede svog roaka Marka, dok Savle nije mislio da je dobro da ga sa
sobom povedu, jer se on od njih odvojio u Pamfiliji i nije sa njima iao da radi (Djela
13:13, 15:37-38). Pravi razlog morao je biti vei od ovoga. U Bibliji je Barnaba
spomenut prije Savla i bio je aktivan u propovijedanju mnogo prije Savlovog
navodnog obraenja. Ljubomora i politiki ciljevi morali su biti krunski razlozi da se
Barnaba ocrni.
Moemo biti sigurni da je Savle napisao najvei dio Novog Zavjeta. Napisao je
etrnaest poslanica u kojima je podrobno objasnio doktrine Pavlovog hrianstva.
Tuno je da su njegove poslanice ukljuene u finalnu verziju Biblije umjesto tolikih
drugih jevanelja i judeohrianskih spisa, poslanica i otkrivenja koji su tada
postojali, a neki od njih postoje i danas. Naalost, ti spisi su odbaeni a najevidentniji
primjer te rane prevare je Barnabino jevanelje. Svaki hrianin bi trebalo da ga
proita i sam prosudi kakvi su bili Savlovi postupci. Nikejski koncil je kanonizovao
samo spise Pavlovog hrianstva i tako smo dobili pun tekst Biblije, izuzimajui
Jovanovo Otkrivenje koje je napisano mnogo kasnije.
Mi danas nemamo originalne hrianske spise, one koji su napisani za vrijeme
Isusovog ivota. Moemo pretpostaviti da su takvi spisi postojali, jer su prvi hriani
sluali propovijedi istraujui svakodnevno pisma je li to tako (Djela 17:11). Koja
pisma?! Luka je napisao Djela Apostolska u Rimu, 61. godine, dok e etiri jevanelja
biti napisana tek kasnije, u periodu izmeu 80. i 140. godine, a kanonizovana tek 170.
godine nove ere! Savlove poslanice su bile napisane mnogo prije Matejevog,
Markovog, Lukinog i Jovanovog jevanelja. Pored toga, ta etiri jevanelja su napisali
Pavlovi hriani pod uticajem Savlovih poslanica. Savle je sam priznao da je lino
pisao Novi Zavjet i uticao na ostale pisce da slijede njegovo sopstveno uenje, Po
blagodati Boijoj koja mi je dana, ja sam kao mudri neimar postavio temelj, a drugi

39

naziuje. Samo svaki neka pazi kako naziuje (1 Korinanima 3:10). Ostala
jevanelja, koja se nisu slagala sa Savlovom verzijom novog hrianstva, nisu imala
anse da preive.
Ili za vrijeme Isusovog ivota nita nije zapisano, ili se ovdje misli na Stari Zavjet
kada se kae da su uenici provjeravali u Svetom Pismu da vide da li je Pavle u pravu.
Meutim, ako nita nije zapisano, onda to znai da Isus nita nije izmijenio od onoga
to su jevreji ve imali u Svetom Pismu. Ukoliko je neto zapisano, gdje su originalni
spisi ako su ikako postojali? Moda su sakriveni u nekoj peini i ekaju da ih otkriju
arheolozi, ili su moda ve otkriveni i drani u tajnosti, jer bi skandal sigurno
promijenio sliku koju mi danas imamo o Hristu.
James H. Broughton i Peter J. Southgate, autori djela Trojstvo : istinito ili
lano?, napisali su sljedee o Barnabinom jevanelju: ...Ono je bilo jako ugledno u
izvornoj crkvi. Kada je Tischendorf pronaao Sinajski rukopis u samostanu svete
Katarine na tradicionalnom mjestu na Sinaju, ovo jevanelje je bilo uvezano sa
ostatkom Novoga Zavjeta, odmah nakon Apokalipse. 31 Barnaba je poznata biblijska
linost za koga je napisano, ako vam doe, primite ga (Koloanima 4:10).
V. 9. Kralj diplomata
Savle je spolja je bio hrianin a iznutra je krio svoju farizejsku vjeru. Petar se
spolja odrekao Isusa, ali mu iznutra ostao vjeran; Petrovo odricanje izgleda pokazuje
da monoteizam dozvoljava javno odbacivanje vjere ukoliko to moe posluiti nekom
cilju ili spasiti neiji ivot u sluaju opasnosti ili progona, dok god se ostaje vjeran u
srcu. Savle je tako koristio diplomatske izjave koje se mogu dvojako tumaiti, kao na
primjer Zahvaljujem svome Bogu u poslanici Filimonu (1:4). Propovijedao je SVOJE
jevanelje i SVOJU poruku: Pamti Isusa Hrista koji je uskrsnut iz mrtvih, koji je od
Davidova potomstva po mom jevanelju (2 Timotiju 2:8); ...po jevanelju o slavi
blaenoga Boga, koje je meni povjereno (1 Timotiju 1:11).
On je prvi poeo nazivati Isusove sljedbenike hrianima, pa ak i djecom
Boijom inei time bogohuljenje u oima Jevreja. Stari zavjet spominje samo djecu
Izraelovu i nema govora o bilo kakvoj djeci Boijoj. On je elio da se osigura da
svaki poboan jevrej odbaci ovu udnu filozofiju koju je sam izmislio.
U svom djelu Antihrist, Fridrih Nie je napisao: U Pavlu se otjelovljava tip
suprotan radosnom vjesniku, genije u mrnji, u viziji mrnje, u nezahvalnoj logici
mrnje. ta sve za mrnju nije rtvovao ovaj dysangelist! Prije svega, iskupitelja: on
ga je raspeo na svoj krst. ivot, primjer, pouka, smrt; smisao i pravo cijelog jevanelja
nita vie nije postojalo kad je ovaj krivotvoritelj shvatio da je mrnja jedino to bi
mogao da upotrijebi. Ni realnost, ni istorijska istina!... I ponovo je sveteniki instinkt
Jevrejina poinio isti veliki zloin nad istorijom jueranjicu, prekjueranjicu
hrianstva on jednostavno precrtava i za sebe izmilja istoriju pravog hrianstva.
tavie, on ponovo prepravlja istoriju Izraela da bi je predstavio kao predistoriju
svoje stvari: svi su proroci govorili o njegovom iskupitelju (...) Pavle je htio cilj,
dakle, htio je i sredstva. Ono u ta on sam nije vjerovao, idioti meu kojima je irio
svoje uenje vjerovali su... (poglavlje 42). Jevanelja su neprocjenjiva kao
dokument o ve razbujaloj korupciji unutar prve hrianske zajednice. Ono to je
Pavle kasnije, sa logikim cinizmom rabina, doveo do kraja, bio je meutim samo
James H. Broughton i Peter J. Southgate, The Trinity, True or False, The Dawn Book Supply,
Nottingham, str. 332.
31

40

proces raspadanja koji je zapoeo smru iskupitelja (...) Hrianstvo je umjetnost

svetog laganja... (poglavlje 44). On zavrava sa rijeima, Deus, qualem Paulus
creavit, Dei negatio (poglavlje 47) bog kakvog je Pavle stvorio, jeste poricanje
Boga. 32
Kada je bio uhapen, pokuavajui da izbjegne smrtnu kaznu, dokazao je da je
veliki politiar i diplomata, kao i ovjek nevjerovatne inteligencije. Rekao je, Ja sam
Rimski graanin, a kao takav je elio da mu sudi sam rimski imperator. Njegova
zemlja je u to vrijeme bila pod rimskom okupacijom, to znai da je on zakonski i bio
Rimljanin. Kakva sjajna ideja i kakva briljantna odbrana! Znao je da Rimljani nikada
nee razumjeti njegovu krivicu i da e ga pustiti na slobodu (Djela 16:37-38, 22:2528, 23:27; Galaanima 2:15). ak je sebi dozvolio i to da se dodvorava guverneru
Feliksu i kralju Agripi. Ponekad je bio Rimljanin, a ponekad jevrejski farisej, u
zavisnosti od njegovog trenutnog interesa. Na kraju nije mogao izbjei smrt i bio je
uhvaen i pogubljen, dajui tako ivot svetom zadatku ouvanja svoje vjere. Savle je
zaista bio najbriljantniji strateg svih vremena.

32

Nieov Antihrist je prvi put objavljen 1895. godine.

41

ISUS I ISLAM
est stotina godina nakon Isusove misije, doao je posljednji Poslanik
Muhammed iz Arabije, sa Najnovijim Zavjetom od Boga koji se nazivao Kuran.
Islam sebe smatra za prastaru religiju i izvornu vjeru svih Boijih poslanika,
ukljuijui tu i prvi par ljudskih bia, Adama i Evu, tako da je njegova sveta knjiga
Kuran samo prirodni nastavak Biblije. Neki fundamentalisti meu hrianima e rei
da je Bog poslao poslanika Muhammeda kao kaznu za njih jer nisu bili dovoljno
poboni, te je tako to bio test ili iskuenje za njih. Mnogi od njih e rei da je
Muhammed bio lani poslanik jer je doao nakon Isusa, kada vie nije bilo potrebe za
drugim poslanicima. Govorei o Bibliji, Apokalipsa nas obavjetava da vie ne moe
biti otkrovenja jer ako bilo ko neto ovome doda, Bog e ga pogoditi poastima koje
su opisane u ovoj knjizi (22:18).
Drugi hriani priznaju da Muhammed jeste bio Boiji poslanik, ali tvrde da Isus
ima vii poloaj kod Boga nego bilo koji drugi poslanik poto je on Njegov
jedinoroeni sin. Na kraju, veina hriana e rei da im nisu potrebne druge objave
kada ve imaju Bibliju, koja je kompletna Rije Boija.
Kako bismo osigurali kontituitet ovom naem djelu, napravimo sada jednu malu
digresiju i pogledajmo kako islam pronalazi svoju legitimnost na stranicama same
Biblije.
VI. 1. Isus predskazuje dolazak Utjeitelja
U Jovanovom jevanelju, Isus govori o izvjesnom Utjeitelju koji e doi nakon
njega i ostati zauvijek uz vjernike, te da e njegovo uenje biti uputa za njih sve do
Sudnjeg Dana. Muslimani obino vide Muhammeda u liku toga Utjeitelja : I ja u
moliti Oca, pa e vam dati drugog pomagaa utjeitelja da bude sa vama
dovijeka. Duha istine, koga svijet ne moe da primi, jer ga ne vidi i ne poznaje
(Jovan, 14:1617). Ovo sam vam govorio dok sam bio kod vas; a pomaga
utjeitelj, Duh Sveti koga e Otac poslati u moje ime, on e vas nauiti svemu i
podsjetie vas na sve to sam vam rekao... Neu jo mnogo govoriti sa vama, jer
dolazi vladar ovoga svijeta i na meni ne nalazi nita (Jovan, 14:2526, 30). A
kada doe pomaga utjeitelj, koga u vam poslati od Oca, Duh istine, koji od Oca
ishodi, on e svjedoiti za mene (Jovan, 15:26). Ali ja vam govorim istinu: dobro je
za vas da ja odem. Jer ako ne odem, pomaga utjeitelj nee doi do vas; ako pak
odem, poslau vam ga. I kada on doe, dokazae svijetu da ima grijeha, i
pravednosti, i suda... Imam jo mnogo da vam govorim, ali sada ne moete da
podnesete. A kad on doe, Duh istine, uputie vas u svu istinu, jer nee govoriti sam
od sebe, nego e govoriti ono to slua, i najavie vam to e doi. On e me
proslaviti, jer e uzeti od mojega i vama javiti (Jovan, 16:78 i 1214).
Hrianski teolozi esto tvrde da je ovaj Utjeitelj zapravo Sveti Duh, jedna od tri
osobe koje pripisuju Bogu. U svojoj knjizi Biblija, Kuran i nauka, Dr Maurice
Bucaille objanjava da Isus govori o poslaniku koji e doi nakon njega te da taj
Utjeitelj mora biti ovjek, jer moe da uje, govori i objavljuje. 33 Sveti Duh ili Duh
istine je zapravo aneo objave Gabrijel (ili, na arapskom, Dibrl) koga Bog alje
Bucaille, Maurice, La Bible, le Coran et la science les saintes critures examines dans la lumire
du savoir moderne, Paris, Seghers, 1987.

33

42

poslanicima sa Svojim porukama. Upravo tako Kuran i naziva anela Gabrijela

Sveti Duh, ili na arapskom jeziku, ArRhulQuds.
U grkom originalu, rije za utjeitelja je Parakltos a neki naunici je prevode
kao pomaga ili utjeitelj. Meutim, prema nekim dokazima, u originalnim
tekstovima se koristi rije pariklytos koja je kasnije zamijenjena rjeju parakltos. U
francuskoj verziji Novog Zavjeta (Les ditions du CERF, 1989.) ova rije je ostavljena
tako kako stoji u grkom, tj. le Paraclete.
Knjiica nazvana Vrijeme za istinsku podlonost Bogu koju je prvi put izdala
organizacija Jehovinih Svjedoka na engleskom jeziku 1982. godine navodi sljedei
tekst na 27. stranici: Grka rije za pomaga je parakltos. Neki smatraju da je ono
to je Isus stvarno spomenuo bila rije parklytos, ali radi siromanog izgovaranja,
parakltos je trebala biti zapisana u Bibliji. Parklytos znai prema nekim
razmatranjima preporuen ili pohvaljen. Meutim, moglo bi izgledati da Isus ovdje
prorie dolazak neke druge osobe. Ali, da li je on to imao u mislima?
Ostatak teksta dalje dokazuje da je utjeitelj zapravo bio Sveti Duh, meutim taj
parklytos ne moe biti niko drugi do Muhammed jer bi inae sluajnost bila
prevelika. Rije parklytos na grkom jeziku znai hvaljen a ime Muhammed znai
hvaljen na arapskom jeziku i radi se o pasivnom participu glagola hammada koji
znai hvaliti. 34 To je ujedno i argument koji koristi Maurice Bucaille.
Arheolozi su ak otkrili neke stare spise na aramejskom jeziku, maternjem jeziku
samog Isusa, u kojima se ovo ime javlja sa istim znaenjem. Aramejski je semitski
jezik slian po svojoj strukturi i leksici hebrejskom i arapskom. italac e ispravno
pretpostaviti da rije na aramejskom za hvaljenoga moe biti slina rijei
odgovarajueg znaenja na arapskom i hebrejskom i zaista je tako. Rije
upotrijebljena za toga Hvaljenog Utjeitelja neodoljivo podsjea na arapsku
MAWHAMANA.
VI. 2. Proroanstva iz Starog Zavjeta
U mnogim stihovima iz Starog Zavjeta muslimani vide predskazanja
Muhammedovog dolaska. Takav je sluaj sa stihom koji spominje dva jahaa, jednoga
na magarcu, dakle Isusa, a drugoga na kamili, Muhammeda (Izaija 21:7). Jedan drugi
stih Solomonove Pjesme nad pjesmama na hebrejskom originalu ak spominje i
njegovo ime: Hikko mamittakim we kullo MUHUMMUDIM zehdoodee wa ze zehraee
bayna Jerusalem Usta su mu slatka, i sav je ljubak. Takav je moj voljeni, takav je
moj prijatelj, o keri Jerusalimske (5:16).
Knjiga Zakona ponovljenih svjedoi, Gospod izie sa Sinaja, i pokaza im se sa
Seira, zasja s gore Paranske (33:2). To znai da je Bog prvo objavio Svoje planove
Mojsiju na Sinaju, zatim Isusu u Palestini (gdje se nalazi Seir), a na kraju
Muhammedu u Arabiji. Planinski lanac i pustinja po imenu Paran nalaze se u
dananjoj Saudijskoj Arabiji, a spomenuti su u Bibliji onda kada je Abraham otpustio
svoju suprugu Hagaru i njihovog prvoroenog sina Imaela, oni su otili do Paranskih
planina koje se nalaze u Arabiji (Postanje 21:2021) a Imael je postao praotac
dvanaest arapskih plemena. Takoe, Bog nije nije traio od Abrahama da rtvuje
Isaka, nego je traio da se rtvuje Imael. Biblija jasno kae da je Bog traio od
34

Koliko puta ste uli muslimane kako kau Elhamdu lillahi! to znai Hvala Bogu?

43

Abrahama da rtvuje svog prvoroenog sina (primogenes), a to je mogao biti samo

Imael jer je Isak bio roen tek nakon tog dogaaja. Dakle, Imael je bio blagoslovljen
ak i prije Isaka (Postanje 17:20). 35
Prema tumaenju muslimana, psalam 45 se takoe odnosi na Muhammeda, a
jedan stih iz knjige proroka Izaije ak doslovno opisuje dijalog koji se odvijao izmeu
nepismenog Poslanika Muhammeda i arhanela Gabrijela u peini Hira. Kada je
aneo zatraio od Poslanika da ita, on mu je odgovorio, Ja ne umijem itati. Onda
mu je Gabrijel rekao da ponavlja i upamti rijei Kurana koje mu je Bog povjerio da
mu objavi, kako bi ga kasnije prenio ljudima. Prva objava koju mu je Gabrijel naloio
da ponovi bila je, itaj, u Ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara ovjeka od
ugruka! itaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji pouava peru, Koji ovjeka pouava
onome to ne zna (Kuran, 96:15). To je u isto vrijeme bila i prva objava iz Kurana.
Izaija je o tome dogaaju zapisao proroanstvo otprilike deset vijekova prije nego to
se desio, Ili da dadu Knjigu onome koji ne zna itati govorei: itaj to; a on ree: ne
znam itati (29:11-12). 36
VI. 3. Muhammed u Novom Zavjetu
Muslimani trae legitimitet svoje vjere takoe i u Novom Zavjetu, gdje je Isus
Hrist navodno rekao jo mnogo stvari o dolasku islama. I saznaete istinu, i istina e
vas osloboditi (Jovan 8:32).
On je rekao, Carstvo nebesko je slino ovjeku koji je posijao dobro sjeme na
svojoj njivi. Ali kada su ljudi spavali, doe njegov neprijatelj i posija kukolj sred
penice i ode. A kada usjev iznie i rod donese, tada se pokaza i kukolj (Matej
13:2426). Je li to proroanstvo o vizantijskom caru Konstantinu ili o djelovanju
Svetog Pavla? Oni su posijali korov na njivi na kojoj je Isus Hrist posijao dobro sjeme.
Isus je upozorio uenike da ne upaju korov odmah, ...da ne biste skupljajui kukolj
iupali sa njim i penicu. Ostavite neka oboje rastu do etve (Matej 13:2930).
Prema uenju Kurana, na dan etve ili na Sudnjem Danu, Bog e odvojiti vjernike od
nevjernika i istina e pobijediti nad lai (13:3743). Isus je predskazao da e jeretika
uenja preplaviti hrianstvo kada se upitao, Nego kad Sin ovjeiji doe, hoe li
nai vjeru na zemlji? (Luka 18:8). Prema miljenju muslimana, on ovdje misli na
svoj ponovni dolazak prije kraja svijeta, kada e ga muslimani zasigurno slijediti, dok
ga ostali nee ni prepoznati.
Slijedei istu logiku, kada je Isus razgovarao sa Samariankom na Jakovljevom
bunaru, rekao je, Vjeruj mi, eno, da ide as kada se neete moliti Ocu ni na ovoj
gori ni u Jerusalimu (Jovan 4:21). Centralni Boiji hram vie nije Solomonov hram,
nego je Bethel ili Baytullh od sada bio u Meki, u Arabiji, gdje vjernici iz cijelog
svijeta dolaze da obave hodoae.
Isus je takoe rekao, Imam i druge ovce, koje nisu iz ovoga tora; i njih treba
da dovedem, pa e sluati moj glas i bie jedno stado, jedan pastir (Jovan 10:16). To
znai da e drugi narodi doi do Isusa kroz islam i da e doi jedan drugi univerzalni
poslanik koji e ujediniti sve narode (poto je Isus bio poslat samo Jevrejima, kao to
Dr Hassan M Baagil, The Muslim-Christian Dialogue, Durban, RSA, IPCI, 1984.
Oni koji bi eljeli da dobiju vie informacija o temama koje su spomenute u ovom pasusu mogu se
pozvati na knjige Hrianskomuslimanski dijalog od dr Hasana Baagila, koja je prevedena na na
jezik, i ta Biblija kae o Muhammedu od Ahmeda Didata. Obje se mogu naruiti besplatno na
sljedeoj adresi (na engleskom): Islamic Propagation Centre International (I.P.C.I.), 481 Coventry
Road, Small Heath, Birmingham B10 OJS, England. Tel: 0121 773 0137 Fax: 0121 766 8577.
35

36

44

moemo vidjeti iz stihova 10:56 i 15:24 iz Matejevog jevanelja). U nekoliko navrata,

Bog je poslao ljudima poslanike koje oni nisu slijedili. Na kraju je sklopio novi savez
sa Parklytosom koji je posljednji Boiji Poslanik ovjeanstvu, iji e sljedbenici, iako
najskoriji, biti najpovlaniji. I doi e od istoka i zapada, od sjevera i juga, pa e
lei za trpezu u carstvu Boijem. I gle, ima posljednjih koji e biti prvi, a ima prvih
koji e biti posljednji (Luka 13:2930).
Evo jedne sline Muhammedove izreke koja je sauvana u zbirci njegovih
autentinih izreka koju je sastavio El Buhari: Vaa epoha, u usporedbi sa epohama
drugih zajednica, ista je kao ono to dijeli popodnevnu molitvu od veernje molitve.
Primjer vas (muslimana), Jevreja i hriana je kao primjer jednog ovjeka koji je
zaposlio radnike za jedan posao i koji im je rekao, Ko e raditi za mene do podneva za
cijenu od jednog kirta za svakog ovjeka? Onda su Jevreji radili do podneva i svako
je primio po jedan kirt. Zatim je rekao, Ko e raditi za mene od podnevne do
popodnevne molitve, za cijenu od jednog kirta za svaku osobu? Onda su hriani
radili od podneva do popodneva, za cijenu od jednog kirta po osobi. Na kraju je
rekao, Ko e raditi za mene od popodnevne molitve do zalaska sunca, po cijeni od dva
kirta za svaku osobu? Zar niste vi (muslimani) oni koji e dobiti dvostruku platu?
Jevreji i hriani e biti opsjednuti bijesom i rei e, Mi smo radili due, a primili
smo manje! Onda e im Bog rei, Zar Sam bio nepravedan prema vama u pogledu
vaih prava? Oni e odgovoriti, Ne. Bog e rei, U ovome se nalazi poklon od Mene,
i Ja ga dajem onome kome elim. 37
Isus Hrist je ispriao istu priu svojim uenicima (Matej 20:116), ali u njegovoj
verziji, posljednja grupa radnika je dobila istu koliinu novca dok je radila krae. Prve
dvije grupe su gunale, ali je vlasnik vinograda rekao jednom od njih, Prijatelju, ne
inim ti nepravdu; zar se nisi pogodio sa mnom po dinar? Uzmi svoje pa idi; a ja
hou ovom posljednjem da dam kao i tebi. Ili zar nisam slobodan da inim to hou
sa svojim? Ili je oko tvoje zlo to sam ja dobar? Tako e posljednji biti prvi, a prvi
posljednji (Takoe vidi Mateja 19:30 i Marka 10:31).
U Djelima apostolskim, Luka je napisao, Mojsije je, naime, rekao: Gospod Bog
podii e vam od vae brae proroka kao to je podigao mene; njega posluajte u
svemu to god vam kae. A svaka dua, koja ne poslua toga proroka, bie
istrijebljena iz naroda (Djela 3:2223, Zakoni ponovljeni 18:15, 1819). Neki
prevodioci su izmijenili rijei od vae brae i napisali od vaega naroda, slijedei
time svoje sopstvene pretpostavke i tumaenja, ali najvei broj primjeraka Biblije
prenosi rijei koje smo ovdje naveli. Takoe, sve verzije Starog Zavjeta navode rijei
od vae brae. Svi ovi stihovi se odnose na Muhammeda jer je on doao preko
Imaelove linije, a Imaelovi potomci ili Arapi su braa Jevrejima, potomcima Isaka.
Bilo je i drugih semitskih naroda, kao to su drevni Babilonci, Kanaaniani, Filisteji,
Egipani, Etiopljani i mnogi drugi, ali je vjerovjesnik poslat samo Arapima, a oni su
najblii Jevrejima po krvnom srodstvu, jer imaju istog praoca Abrahama. Bog nije
rekao u Bibliji, Ja u vam poslati Poslanika izmeu vas samih, nego je rekao, izmeu
vae brae, tako da se te rijei ne mogu odnositi na Isusa koji je bio Jevrej.
Takoe, mnogi muslimanski pisci dokazuju da Isus nije bio kao Mojsije, nego je
to Muhammed. Na primjer, Isus nije imao biolokog oca, a druga dvojica su ga imala;
Isus je bio samo duhovni uitelj, dok su druga dvojica bila i duhovni uitelji i
dravnici; Isus je uznijet na nebo umjesto da je umro i vratie se prije kraja svijeta,
Khan MM, The English translation of Sahih al Bukhari with the Arabic text. Alexandria, VA; AlSaadawi Publications, 1996. Accs: www.usc.edu/dept/MSA/fundamentals/hadithsunnah/bukhari/.

37

45

dok su druga dvojica morala da iskuse smrt ba kao i ostali smrtnici; Muhammed je
isto tako uznesen kako bi primio od Boga naredbe o molitvama, ali se nakon samo
jedne noi vratio na zemlju. Muhammed je zajedno sa svim svojim sljedbenicima
morao je napustiti Meku da bi se naselio u Medini, a Mojsije je morao da napusti
Egipat zajedno sa svojim narodom kako bi se naselili u Palestini. Isus to nikada nije
morao. To je samo nekoliko primjera koji dokazuju da su Muhammed i Mojsije bili
slini, dok je Isus bio neto sasvim drugo.
im je ovjeanstvo postalo dovoljno zrelo da primi posljednju objavu, Bog je
poslao posljednjeg poslanika. Kao to je Isus rekao, Niko ne stavlja zakrpu od
novoga sukna na staru haljinu; jer zakrpa njegova dere od haljine i rascjep gori
biva. Niti se sipa novo vino u stare mijehove; inae se mijehovi cijepaju, vino se
prosipa i mijehovi propadaju; nego se novo vino sipa u nove mijehove, pa se oboje
sauva (Matej 9:1617). Iako su svi poslanici primili istu vjeru jo od Adama,
vjerovatno bi bilo nezamislivo za njegove sljedbenike da zamisle stranog poslanika;
tako je Isus govorio u simbolima i vjerovatno nije elio da sve otkrije svojim
uenicima, makar i samo zbog sopstvene sigurnosti.
Na primjer, kada se Isus alio na bezvjerje koje je vladalo u mnogim izraelskim
gradovima, rekao je : Teko tebi, Horazine, teko tebi, Vitsaido, jer da su se u Tiru i
Sidonu dogodila uda koja su se dogodila u vama, odavno bi se pokajali sjedei u
vrei i pepelu. Ali Tiru i Sidonu e biti lake na sudu nego vama. I ti Kafarnaume,
zar e se do neba podii? Bie sruen do ada (Luka 10:1315, Matej 11:22). Zar je
mogue da stranci budu bolje prihvaeni od strane Boga od Njegovog izabranog
naroda ? to je jo gore, zar e stanovnici Tira i Sidona, ti vijekovni neprijatelji, biti u
boljoj poziciji kod Boga na Sudnjem danu ? Nemogue ! Pa ipak, Isus nije govorio
hipotetiki, nego eksplicitno predviajui budunost. Tir i Sidon se nalaze u
dananjem junom Libanu, u kome muslimani ine najvei dio stanovnitva.
Muslimani se prepoznaju
danima : Ovo najprije znajte,
ruganjem, koji e ii po svojim
islam najneshvaenija vjera na
svjetska religija?

ak i u biblijskom predskazanju o posljednjim

da e u posljednje dane doi rugai sa svojim
sopstvenim poudama... (2 Petrova 3:3). Zar nije
svijetu i meta poruge vie nego bilo koja druga

VI. 4. Danijelovo proroanstvo

Sada emo ispriati priu o jednom veoma posebnom proroanstvu iz knjige
proroka Danijela, Boijeg poslanika koji je ivio za vrijeme jevrejskog egzila u
Babilonu, est stotina godina prije Isusovog roenja. Babilonsko carstvo je bilo veoma
bogato i mono, a pripadale su mu teritorije na kojima se danas nalaze Irak, Turska,
Sirija, Liban, Jordan, Palestina i dijelovi Egipta i Irana. Njegov vladar je bio poznati
kralj Nabukodonosor. On se pitao ta e se desiti sa njegovim ogromnim kraljevstvom
nakon njegove smrti, a Bog mu je dao odgovor u snu. Vidio je slijed svjetskih
dogaaja koji e se dogoditi u narednih dvije ipo hiljade godina. Sanjao je statuu koja
je bila napravljena od nekoliko razliitih materijala; glava joj je bila od zlata, grudi i
ruke od srebra, stomak i kukovi od bronze, noge od gvoa, a stopala od mjeavine
gvoa i gline. Naravno, kralj Nabukodonosor nije mogao znati znaenje tog sna, tako
da je upitao jevrejskog poslanika Danijela da ga protumai.
Danijel je primio Boiju objavu i protumaio san na veoma interesantan nain
koji emo ovdje iznijeti. Glava od zlata je predstavljala Babilonsko carstvo. Grudi i
ruke od srebra bili su znak da e Babilonsko carstvo naslijediti jedna druga imperija
46

koja e zavladati itavim tada poznatim svijetom. Bila je to Perzija, a njeno carstvo je
zapoelo negdje oko 540. godine prije nove ere. Trajalo je 210 godina, a onda su
Perzijance pobijedili Grci. Grka imperija je bila toliko velika i mona da je vladala
itavim svijetom koji je tada bio poznat ovjeanstvu Evropom, Afrikom i Azijom.
Legendarni grki vojnici u bronzanim oklopima zaista su nosili oruje koje je bilo
nainjeno od bronze. Sljedee carstvo koje je bilo predstavljeno nogama od gvoa
bila je Rimska imperija, iji su vojnici bili vrsti kao gvoe i vladali su svijetom
izmeu 190. godine prije nove ere i 475. godine nove ere. Zatim je Rimska imperija
pretrpila brojne napade koje su na nju preduzela varvarska plemena kao to su Huni i
Goti, i na kraju se imperija podijelila na dva dijela jedan od gvoa a drugi od gline.
Carstvo od gvoa je Istono rimsko carstvo ili Vizantija, koja je nadivjela Zapadno
rimsko carstvo od gline itavih deset vijekova. U Nabukodonosorovom snu, noni
prsti su bili napravljeni dijelom od gvoa a dijelom od gline, tako da je to carstvo
bilo dijelom jako a dijelom krhko. Ovo nevjerovatno proroanstvo moralo je biti
Boija objava, jer je njegov tekst oigledno istinit i nije bio izmijenjen od strane
ljudske ruke kao to je to bio sluaj sa mnogim drugim biblijskim priama.
Ali, tu je i drugi dio sna. Nabukodonosor je vidio jedan kamen koji se sam
odvalio iz oblinje planine, bez pomoi ljudskih ruku, i koji je odjednom udario statuu
u njena stopala. Velika, monumentalna statua se tada sruila i pala, a sav materijal od
koga je bila napravljena pretvorio se u prah. Pepeo je zatim odnio vjetar, a jedino je
ostao onaj jedini kamen koji je prouzrokovao pad ogromne statue ljudskih vlada,
imperija i kraljevina. injenica da se taj kamen sam odvalio od planine bez pomoi
ljudskih ruku bila je znak da e zemaljske vladare i njihove imperije unititi carstvo
kojim e upravljati Bog. A poto se prvi dio proroanstva obistinio, logino slijedi da
e se i drugi dio sigurno ostvariti. Ko predstavlja ovaj kamen? Isus Hrist, kao kamen
temeljni? Mnogi hriani vjeruju da je tako. Ali, da li je on zapravo kamen spoticanja?
Danijel je objasnio kraj sna na sljedei nain: A u vrijeme tih careva, Bog e
nebeski podignuti carstvo koje se dovijeka nee rasuti, i to se carstvo nee ostaviti
drugom narodu; ono e satrti i ukinuti sva ta carstva, a samo e stajati dovijeka.
Kako si vidio gdje se od gore odvali kamen bez ruku i satra gvoe, bronzu, glinu,
srebro i zlato, Bog Veliki javi caru to e biti posljednje; san je istinit, i tumaenje
mu je vjerno (2:4445).
Hriani kau da je ovo kraljevstvo uspostavio Isus Hrist. Meutim, on nikada
nije osnovao dravu ili imao politiku mo, te je samo govorio o nebeskom
kraljevstvu. Sudei prema kontekstu ovoga proroanstva, ovo kraljevstvo e biti zaista
na zemlji. Sva druga spomenuta carstva su bila na zemlji, a nema biblijskih dokaza da
e posljednje carstvo, ono koje e Bog uspostaviti, biti na nebesima a ne na zemlji.
Danijel kae da ...kamen, koji udari lik, posta gora velika i ispuni svu zemlju
(2:35). On nije rekao da je gora ispunila nebo, nego da je ispunila itavu zemlju.
Boije kraljevstvo e, dakle, biti na zemlji.
Sa druge strane, Isus je govorio o nebeskom carstvu. Svako put kada bi govorio o
ovoj temi, koristio bi budue vrijeme. On je rekao, Onde e biti pla i krgut zuba,
kada vidite Abrahama, Isaka i Jakova i sve proroke u carstvu Boijem, a sebe
istjerane napolje... i gle, ima posljednjih koji e biti prvi, a ima prvih koji e biti
posljednji (Luka 13:28, 30). Luka je napisao, A kada su ga (Isusa) fariseji upitali
kada e doi carstvo Boije, on im je odgovorioi rekao: carstvo Boije nee doi tako
da bi se spoljni znaci mogli opaati, niti e se kazati: evo ga ovdje, jer gle, carstvo
Boije je meu vama (Luka 17:2021). Oigledno je da Isus ovdje nije mislio na
doslovno carstvo, nego na duhovno carstvo koje stanuje u srcima njegovih

47

sljedbenika. Danijel nije govorio o ovom Isusovom kraljevstvu u figurativnom smislu

je li onda moda govorio o doslovnoj teokratskoj dravi koja e se uspostaviti kada
doe posljednja Boija poruka i kada istorija objave doe do svog vrhunca?
Sa druge strane, Muhammad je osnovao pravu dravu. Govorio je svojim
sljedbenicima da e uskoro osvojiti istok i zapad, to je u to vrijeme znailo persijsko i
vizantijsko carstvo. Prvi muslilmani su bili toliko siromani da su morali pobjei u
dva navrata iz svoga grada iz straha od progona ; prvo su izbjegli u Abisiniju, odnosno
dananju Etiopiju, a zatim u Medinu. Ti siromani beduini nisu ak mogli da
povjeruju da e ponovo vidjeti svoje kue, tako da im je osvajanje drugih teritorija
izgledalo jednostavno nezamislivo.38 Meutim, samo stotinu godina nakon smrti
njihovog Poslanika, oni su osnovali najveu dravu antikog svijeta koja se irila od
panije do Kine, to je u to vrijeme predstavljalo cijeli poznati svijet. Nekoliko
istorijskig izvora spominju i to da su muslimani bili meu prvima koji su otkrili
ameriki kontinent i da su panski konkvistadori nali nekoliko indijanskih plemena
kako se mole Bogu sputajui ela na zemlju. Spomenimo na kraju da, iako vjeni
karakter Boijeg kraljevstva i njegov kontinuitet ne moe osigurati hilafet koji je
ukinut 1924. godine, muslimani i dalje posjeduju instituciju idtihada ili duhovnog
vostva koje postoji i u dananjem modernom dobu, kao i jedinstvenu
transnacionalnu zajednicu vjernika koja se naziva ummet.
U predislamskoj Meki, ljudi su oboavali idole koje su uvali u Kabi, Boijem
hramu koji su sagradili poslanici Abraham i Imael prije mnogo vremena.
Muhammedovo srce se slamalo dok je posmatrao moralnu degradaciju svog naroda,
iskoritavanje robova, ubijanje enske djece na varvarski nain jer su Arapi cijenili
samo muku djecu, njihovo klanjanje pred drvenim ili kamenim boanstvima i ostale
paganske obiaje koji se neminovno javljaju u svakom primitivnom drutvu. Zato je
volio da boravi sam u peini Hira i da se posveuje meditiranju. Bog je poslao Svog
anela Gabrijela u tu peinu kako bi pomou njega objavio Muhammedu Svoj
najnoviji Zavjet. Aneo je od Poslanika zatraio da ita, ali je on odgovorio da ne zna
itati. injenica da je Muhammed bio nepismen je u oima muslimana veoma vana i
ona je jedan od krunskih dokaza da on nije jednostavno proitao Bibliju i prepisao
neke njene dijelove kako bi se proglasio poslanikom.
Prvi muslimani su bili siromani beduini i robovi koji su toliko bili proganjani u
svom rodnom gradu da su morali da pobjegnu u Etiopiju. Kada je njihov broj
porastao, oni su osnovali prvu muslimansku zajednicu u Medini, to je znailo
poetak islamske ere. U tim dogaajima, oni vide ustolienje Boije vlasti na zemlji.
Biblija opisuje ovo savreno drutvo u brojnim stihovima (Izaija 2:4, 35:67,
35:1, Psalam 46:9, 72:7) i kae da e Bog ak uiniti da svi ljudi govore istim jezikom,
Jer u tada promijeniti narodima jezik, te e im biti ist govor, da bi svi prizivali
Ime Gospodnje i sluili Mu slonim ramenima (Zefanija 3:9). Za muslimanskog
egzegetu, ovaj isti govor ne moe biti nijedan drugi jezik do arapski, jer je to jedini
jezik koji je izdrao test vremena. Njegova struktura i gramatika su i dalje ostale
nepromijenjene ve petnaest vijekova.
Interesantno je da je Kuran takoe predskazao pobjedu Grka ili Bizantijaca nad
Perzijancima. On kae, Bizantijci su pobijeeni, u susjednoj zemlji, ali oni e, poslije
poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko godina... i tada e se vjernici radovati
Allahovoj pomoi... (30:15). Grci Muhammedovog vremena su bili hriani, ili
Dr Ali Shariati, What is to be done? The Enlightened Thinkers and an Islamic Renaissance,
foreward by John Esposito, Islamic Publications Intl., September 2005.
38

48

ljudi Knjige kako Kuran naziva i njih i Jevreje. Zbog toga su muslimani bili tuni
kada su uli da su vjerne hriane pobijedili vatropokloniki Perzijanci, to se desilo
614. godine nove ere. I zaista, nakon osam godina, vizantijski imperator Heraklije je
uspio da pobijedi Perzijance u Jermeniji, 622. godine nove ere, na veliku radost
muslimana.
VI. 5. Proroanstvo o zvijezdi Danici
Knjiga Otkrivenja sadri neke veoma zanimljive stihove o
Muhammeda, neka je mir sa njim i sa njegovim potomstvom.
Patmosu, Bog je inspirisao svetog Jovana da poalje sedam
zajednicama vjernika koje su se nalazile u raznim gradovima u
emo navesti posljednje redove iz svakog od tih sedam pisama:

dolasku Poslanika
Na grkom ostrvu
pisama razliitim
Maloj Aziji. Ovdje

1. Crkvi u Efesu: Ko ima uho, neka uje ta Duh govori crkvama: onome koji
pobjeuje dau da jede od drveta ivota koje je u Boijem raju (Otkrivenje 2:7);
2. Crkvi u Smirni: Ko ima uho, neka uje ta Duh govori crkvama: onome koji
pobjeuje, tome druga smrt nee nauditi (Otkrivenje 2:11);
3. Crkvi u Pergamu: Ko ima uho, neka uje ta Duh govori crkvama: onome
koji pobjeuje, dau od skrivene mane, dau mu bijeli kamen i na kamenu napisano
novo ime, koje ne zna niko osim onoga koji ga prima (Otkrivenje 2:17);
4. Crkvi u Tijatiri: I onome koji pobjeuje i dri moja djela do kraja, tome u
dati vlast nad mnogobocima, i bie im pastir sa gvozdenom palicom, kao to se
razbija zemljano posue, kao to sam i ja primio od svog Oca, i dau mu svijezdu
Danicu. Ko ima uho, neka uje ta Duh govori crkvama (Otkrivenje 2: 2629);
5. Crkvi u Sardu: Koji pobjeuje obui e se tako u bijele haljine i neu izbrisati
njegovo ime iz knjige ivota, te u priznati njegovo ime pred svojim Ocem i pred
Njegovim anelima. Ko ima uho, neka uje ta Duh govori crkvama (Otkrivenje
3:56);
6. Crkvi u Filadelfiji: Dolazim brzo; dri to ima, da niko ne uzme tvoj vijenac.
Onoga koji pobjeuje uiniu stubom u hramu svoga Boga i nee vie izii napolje,
pa u na njemu napisati ime svoga Boga i ime grada noga Boga, novog Jerusalima
koji silazi sa neba od moga Boga, i moje novo ime. Ko ima uho, neka uje ta Duh
govori crkvama (Otkrivenje 3:1113);
7. Crkvi u Laodikiji: Onome koji pobjeuje dau da sjedne sa mnom na moj
prijestol, kao to i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegov prijestol. Ko ima
uho, neka uje ta Duh govori crkvama (Otkrivenje 3:2122).
Skupili smo svih ovih sedam zavrnih dijelova svakoga pisma kako bismo
itaocu pokazali da su svi meusobno povezani. Zajednike su im dvije stvari: svi ovi
pasusi ili poinju ili zavravaju sa rijeima ko ima uho, neka uje ta Duh govori
crkvama, i svi nam govore o nekoj osobi koja e biti poslata nakon Isusa i koja e
imati veliku mo na zemlji, a ona se iz pasusa u pasus naziva Onaj koji pobjeuje.
Osoba koja govori sa svetim Jovanom i objavljuje mu ova proroanstva ne moe
biti niko drugi do Isus, jer za Boga koristi izraz moj Otac tri puta, u tri razliita
pisma. Ve nam je poznato da mnogi ljudi smatraju Isusa za sina Boijeg, poto je on
bio jedini ovjek u istoriji ovjeanstva koji nije imao biolokog oca naravno, pored
Adama i Eve. Isus po ko zna koji put ne govori sam od sebe, mego samo prima Boiju
objavu preko Svetog Duha. U Kuranu je titula Sveti Duh data anelu objave,
49

Gabrijelu. Isus je za njega rekao u treem licu, neka oni koji imaju ui uju ta on (a
ne ja), Duh govori crkvama.
Ako znamo da Isus govori ove rijei, onda ne moemo rei da je on sam onaj
koji pobjeuje postoji samo jedan Isus, a ne dvojica. Takoe, ako znamo da Sveti
Duh objavljuje ove rijei, bez obzira da li pod Svetim Duhom podrazumijevamo
anela Gabrijela ili Boiji duh onakav kako ga shvataju hriani, to znai da ni on nije
onaj koji pobjeuje. Na kraju, nakon svih opisa koje smo ovdje iznijeli, jasno je da e
onaj koji pobjeuje biti ovjek, a ne aneo ili Boiji Duh. On e vladati nad narodima
sa gvozdenim ezlom i biti stub Boijeg hrama bez ikakve sumnje, ovdje se radi o
ovjeku.
Poslanik Muhammed s.a. je jedini ovjek koji odgovara ovim opisima. On je
uvijek bio obuen u bijelo i savjetovao svojim sljedbenicima da to isto ine. Vladao je
narodima i imao nad njima autoritet. Njegovi vojnici su razbili u paramparad
najvee imperije toga vremena, Persiju i Vizantiju, kao zemljano posue. Islamska
drava se proirila od panije na zapadu do Kine i Indije na istoku za manje od
stotinu godina. On je bio uspostavljen kao stub islama, a niko ne moe biti musliman
ako ne prihvati da je on Peat svih vjerovjesnika. Kada se muslimani klanjaju, oni
uvijek zazivaju mir i blagoslov na Posljednjeg Poslanika i njegovo asno potomstvo.
Prema muslimanskim misliocima, ovjeanstvo je napokon postalo dovoljno
zrelo da primi posljednju Boju poruku u svoj njenoj punoi, uz savren nain molitve
i finalni kodeks zakona koji obuhvata svaki aspekat nae ovozemaljske egzistencije.
Bog je poslao Isusa da pripremi put posljednjem Poslaniku kome e biti data vlast
nad svim narodima. Njemu e takoe biti dat i novi Boiji grad, novi Jerusalim, kao
centar bogosluenja i hodoaa za sve njegove sljedbenike. Prvi muslimani su
obavljali svoje molitve okreui se prema Jerusalimu, a onda je Bog objavio poslaniku
Muhammedu da naredi svojim sljedbenicima da se od tada ponu okretati prema
Meki.
Isus je takoe objavio svetom Jovanu da e njegovo novo ime biti objavljeno
posljednjem Poslaniku. I zaista, Isusovo ime na arapskom glasi s, a u Kuranu se
koristi umjesto njegove hebrejske ili grke verzije.
Na kraju, Isus je rekao da e tom posljednjem Poslaniku biti data zvijezda
Danica. U Kuranu postoji jedno cijelo poglavlje pod tim imenom. Evo kako ono
glasi: U Ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Tako Mi neba i Danice! A zna li ti ta
je Danica? Zvijezda blistava! Nema ovjeka nad kojim neko ne bdije. Nek ovjek
pogleda od ega je stvoren! Stvoren je od tekuine koja se izbaci, koja izmeu kime i
grudi izlazi, i On je, zaista, kadar da ga ponovo stvori onoga Dana kada budu
ispitivane savjesti, kada ovjek ni snage ni branioca nee imati. I tako Mi neba puna
kie, i zemlje koja se rastvara da rastinje nikne, Kuran je, doista, govor koji
rastavlja istinu od neistine, lakrdija nikakva on nije! Oni se slue spletkama, a Ja ih
unitavam, zato nevjernicima jo vremena dadni, jo koji trenutak ih ostavi (86:1
17).
Muhammed Marmaduke Pickthall kae, u svom djelu Znaenje Slavnog
Kurana: Zvijezda danica ovdje ima mistini smisao, a uzima se da se odnosi na
samog Poslanika. Neki su mislili da se ona odnosi na kometu koja je obavijestila Istok
o vremenu Poslanikovog poziva. 39
Pickthall, Muhammad Marmaduke, The meaning of the glorious Knoran, an explanatory
translation, London, Allen & Unwin, 1952; New York, Mentor Books, 1953.
39

50

Postoje mnogi hrianski komentari knjige Otkrivenja ali do sada nisu doli ni
do kakvog zakljuka. The New International Version (Nova internacionalna verzija)
objanjava u pogovoru, Ova poglavlja se puna tekih simbola koje ne razumijemo u
potpunosti i ne moemo biti sigurni ta oni znae. 40 Za muslimane je evidentno da
postoji jedan novi univerzalni Poslanik koji je doao nakon Isusa i koji je poslat na
ovaj svijet kao milost cijelom ovjeanstvu.
Prorotva ne potcijenjujte, sve provjeravajte, zadravajte to je dobro,
savjetuje nas Biblija (1 Solunjanima 5:2021). Meutim, najvei broj hriana ni ne
zna da muslimani vjeruju u Isusa, a kamo li da jo i itaju Bibliju.

The New International Version, The Bible guide (Nova internacionalna verzija, Biblijski vodi), page
G9.
40

51

ISUS U KURANU
Islam oslanja svoj legitimitet na Bibliju i smatra Isusa Hrista kao sopstvenog
poslanika, roenog na udesan nain. Njegova majka Marija je bila djevica koju
nikada nijedan mukarac nije dotakao, a trudnoa je za nju predstavljala neoekujue
udo. Ako Svemoni Bog moe da razdvoji more kako bi omoguio Mojsiju i
njegovom narodu da prou a kasnije potopi itavu faraonovu armiju, ako moe da
stvori govor u goruem grmu kako bi ga Mojsije mogao uti, ako moe da otkrije
budue dogaaje Svojim poslanicima tako da oni mogu da proriu i dokazuju kako ih
je Bog poslao, ako moe da uniti itave imperije kao to je unitio dobro opremljene
armije Vizantije i Perzije koje su branile teritoriju veliku skoro kao svi kontinenti
pregrtom neukih beduina koji su se borili u Njegovo Ime onda On sasvim sigurno
moe da uini bilo kakvo udo, pa ak i da oplodi utrobu djevice. On je samo rekao
Budi! i visoko uvaeni poslanik kojega muslimani nazivaju Allahovom rijeju, Isus,
je stvoren.
Evo kuranskog ajeta koji govori o njegovom roenju: A kada meleki (aneli)
rekoe: O Merjema (Marija), Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Rije: ime e
mu biti Mesih (Mesija), Isa (Isus) sin Merjemin, bie vien i na ovom i na onom
svijetu i jedan od Allahu bliskih; on e govoriti ljudima jo u kolijevci, a i kao
odrastao, i bie estit, ona ree: Gospodaru moj, kako u imati dijete kad me
nijedan mukarac nije ni dodirnuo? Eto tako, ree, Allah stvara to On hoe.
Kada neto odlui, On samo za to rekne Budi! - i ono bude (3:45-47).
U starom jevrejskom drutvu, imati dijete bez poznatog oca znailo je javnu
sramotu i sigurnu smrt kamenovanjem. Svaka ena koja bi donijela nezakonito dijete
na svijet, bila bi odbaena od strane svoje porodice i cijelog naroda. Poto nije bilo
naina da ljudi povjeruju u boansku intervenciju i udesno roenje, Bog je uinio jo
jedno udo i dao da mali Isus progovori iz svoje kolijevke. Kada su uli da odoje
govori kako bi odbranilo ast svoje djevianske majke, ljudi su povjerovali Marijinom
svjedoanstvu i njena istoa, ast i ivot bili su sauvani.
I doe ona s njim porodici svojoj, nosei ga. O Merjemo, - rekoe oni
uinila si neto neuveno! Ej ti, koja u ednosti lii Harunu (Aronu), otac ti nije bio
nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica. A ona im na njega pokaza. Kako da
govorimo djetetu u beici? rekoe. Ja sam Allahov rob, ono ree meni e On
Knjigu dati i vjerovjesnikom me uiniti i uinie me, gdje god budem,
blagoslovljenim, i naredie da dok sam iv molitvu obavljam i milostinju udjeljujem,
i da majci svojoj dobar budem, a nee mi dozvoliti da budem drzak i nepristojan. I
neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem iz mrtvih
ustao! To je Isa, sin Merjemin, to je prava istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju.
Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad neto odlui, On za to
rekne samo: Budi! - i ono bude (19:27-35).
Muslimani vide u Isusu istog i bezgrijenog Boijeg Poslanika, jer ga je Bog
blagoslovio i uinio ga pravednim i uvaenim i na ovom i na onom svijetu. Kada
Kuran kae da je on uvijek potovao svoju majku, vjerovatno aludira na biblijske
stihove koji optuuju Isusa da je prema majci bio nepristojan (ta ja imam s tobom,
eno? Jovan 2:4). Biblija ne spominje to prvo Isusovo udo, njegovo progovaranje
iz kolijevke, jer ne spominje njegovo djetinjstvo, osim dogaaja kada je imao dvanaest
ili trinaest godina i provodio previe vremena u hramu. Od njegovog roenja pa sve
do poetka njegove misije kada je imao oko trideset godina, Biblija uti o Isusovom

52

ivotu. Ona ne spominje ni njegovo drugo udo kada je napravio pticu od gline i
oivio je uz Boiju pomo:
I pouie ga (Bog) pismu i mudrosti, i Tevratu i Indilu, i poslati kao
poslanika sinovima Izraelovim: Donosim vam dokaz od Gospodara vaeg:
napraviu vam od ilovae neto poput ptice i puhnuu u nju, i bie, voljom
Allahovom, prava ptica. I iscijeliu slijepa od roenja, i gubava, i oivljavau mrtve,
voljom Allahovom, i kazivau vam ta da jedete i ta u domovima svojim gomilate;
to e, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete; i da potvrdim istinitost
Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim neto to vam je bilo
zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vaeg, zato se Allaha bojte i mene
sluajte, Allah je doista i moj i va Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je pravi put!
A kada se Isa uvjerio da oni nee da vjeruju, uzviknuo je: Koji e biti pomagai moji
na Allahovu putu? Mi, rekoe uenici, mi emo biti pomagai Allahove vjere, mi
u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi posluni Njemu. Gospodaru na, mi
u ono to Ti objavljuje vjerujemo i mi Poslanika slijedimo, zato nas upii meu
vjernike (3:48-53).
Bez sumnje, poruka koju je htio da prenese svojim uenicima udahnuvi s
Boijom dozvolom ivot u glinenu pticu, bila je ta da ne treba njemu samom
pripisivati uda nego da se jednostavno radilo o Boijem daru. Cilj njegove misije bio
je da potvrdi Stari Zavjet i njegove zakone i da objavi Novi Zavjet, dobru vijest.
Iako je Isus roen na udesan nain, islam ga ne predstavlja kao neto vie od
Boijeg vjerovjesnika. Njegov poloaj kod Boga je isti kao i poloaj drugih
vjerovjesnika, koji su bili poslati sa istim ciljem, da proglase da je Bog Jedan. Oni su
svi odabrani iz najboljih porodica i bili najugledniji u svojim zajednicama. U Kuranu,
svi poslanici su predstavljeni kao bezgrijeni ljudi. Tako Lot nije poinio incest sa
svojim kerkama; Aron nije naveo jevreje da oboavaju zlatno tele nego se tu radilo o
nekom Samarianinu; David nije zaveo tuu suprugu dok joj je mu bio na bojnom
polju; Solomon nije postao idolopoklonik slijedei kaprice svojih ena. Tako ni Isus
nije nikada rekao da je Boiji sin ili sam Bog.
I Mi mu poklonismo Ishaka (Isaka) i Jakuba (Jakova), i svakog uputismo, a
Nuha (Noja) smo jo prije uputili, i od potomaka njegovih Davuda (Davida), i
Sulejmana (Solomona), i Ejjuba (Joba), i Jusufa (Josifa) i Musaa (Mojsija) i Haruna
eto, tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine i Zekerijaa (Zaharija), i
Jahjaa (Jovana), i Isaa, i Iljasa (Iliju) svi oni su bili dobri, i Ismaila (Imaela), i
El-Jesea (Elizeja) i Junusa (Jonu) i Luta (Lota), i svima smo prednost nad svijetom
ostalim dali, i neke pretke njihove i potomke njihove i brau njihovu, njih smo
odabrali i na pravi put im ukazali (6:84-87); Poslije njih smo Isaa, sina
Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali
Indil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat prije njega objavljen u
kome je takoe bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali (5:46); I Mi
smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau,
sinu Merjeminu, oigledne dokaze dali i Dibrilom ga pomogli. I kad god vam je koji
poslanik donio ono to nije godilo duama vaim, vi ste se oholili, pa ste jedne u la
utjerivali a druge ubili (2:87); A kad je Isa oita znamenja donio, on je rekao:
Donosim vam mudrost i dolazim da vam objasnim ono oko ega se razilazite. Zato
se Allaha bojte i meni se pokoravajte, Allah je i moj i va Gospodar, pa se Njemu
klanjajte, to je pravi put! Ali su se stranke izmeu sebe podvojile, pa neka iskuse
nesnosnu patnju na Dan bolni oni koji o Njemu krivo govore (43:63-65).

53

Muslimani dre da je islam, ili vjera pokoravanja Jednom Bogu, vjera svih
Boijih poslanika, od Adama do Muhammeda. Tako su i Mojsije i Isus bili muslimani,
tj. Bogu pokorni, a njihovo vjerovanje se nije razlikovalo od vjerovanja prethodnih
Boijih poslanika: Reci: Mi vjerujemo u Allaha i u ono to se objavljuje nama i u
ono to je objavljeno Ibrahimu (Abrahamu), i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima,
i u ono to je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi
nikakvu razliku meu njima ne pravimo, i mi se samo Njemu iskreno klanjamo. A
onaj ko eli neku drugu vjeru osim islama, nee mu biti primljena, i on e na onom
svijetu nastradati (3:84-85).
Islam ne prihvata ideju Isusove muenike smrti na krstu kao otkupljenje za
grijehe cijelog ovjeanstva. Umjesto toga, islam nareuje svim ljudima da ine dobra
djela i da budu pravedni, jer e morati da odgovaraju za sva svoja djela pred Samim
Bogom, na Sudnjem Danu. Okrivljavanje jedne bezgrijene osobe za grijehe svih ljudi
bilo bi nepoteno prema Isusu i protivno Boijoj milosti. ovjeanstvu nije potreban
lani osjeaj sigurnosti nego malo vie odgovornosti. Ako ovjek vjeruje da su sve
njegove greke oprotene prije dvije hiljade godina, nee osjeati ni krivicu ni stid
nego e imati udni osjeaj imuniteta to se tie grijeha. Mesihu nee biti zazorno da
prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbliim. A one kojima bude
zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah e ih sve pred Sebe
sakupiti: vjernike koji su dobra djela inili On e prema zasluzi nagraditi i jo e im,
iz obilja Svoga, vie dati; a one koji su zazirali i oholili se, na nesnosne muke e
staviti i oni nee nai sebi, mimo Allaha, ni zatitnika ni pomagaa (4:172-173).
Bogu nije potrebna krvna rtva da bi nam oprostio grijehe iskreno pokajanje je
sasvim dovoljno. Njegova pravda nije krvoedna a Njegova milost je sveobuhvatna.
Ako dodamo injenicu da Isus nije razliit od ostalih poslanika, ni u svojoj sutini ni u
svojoj svrsi, te da su oni onoliko bezgrijeni koliko i on, onda ideja o smrti na krstu i
krvnom otkupu postaje nepotrebna. Kuran jasno kae da Isus nije bio ni ubijen ni
razapet; umjesto toga, Bog ga je uzeo Sebi na neko vrijeme i vratie ga na ovaj svijet
prije Sudnjeg dana, prema Svom planu. Kada doe vrijeme za njegov drugi dolazak,
ovjeanstvo e saznati istinu o njemu.
Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik, i prije njega su dolazili i odlazili
poslanici, a majka njegova je uvijek istinu govorila, i oboje su hranu jeli. Pogledaj
kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeu! (5:75).
...I zbog rijei njihovih: Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahovog
poslanika... A nisu ga ni ubili ni raspeli, ve im se priinilo. Oni koji su se o njemu u
miljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu nita pouzdano
znali, samo su nagaali; a sigurno je da ga nisu ubili, ve ga je Allah uzdigao Sebi.
A Allah je Silan i Mudar. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude
umirao, nee u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem Danu on e protiv
njih svjedoiti (4:157-159).
Poto je biblijska pria o raspeu prilino dobro razraena, moramo zakljuiti da
se ono moralo dogoditi. Meutim, raspeti ovjek nije Isus; bio je to neko ko je na
njega fiziki podsjeao, moda ak njegov uenik Juda. U svakom sluaju, to je teorija
koju prihvataju neki muslimani a mi smo je saznali od beogradskog muftije, hadi
Hamdije Jusufspahia. Izgleda da se Juda dogovorio sa Rimljanima da e poljubiti
Isusa kako bi ga oni lake prepoznali i uhapsili. U vrijeme kada nije bilo fotografija,
kada je veina mukaraca imala bradu, slino oianu kosu i slinu odjeu, bilo je
dovoljno da Isus prvi poljubi Judu kako bi se stvorila zabuna i kako bi jadnik bio
raspet umjesto njega. Juda je vjerovatno mnogo liio na Isusa. U svakom sluaju, Bog
54

je moniji od ljudi i Njemu je lako da zatiti Svog poslanika u opasnosti. Muslimanska

sekta Ahmedija, kao i hindusi i budisti, ak smatraju da je Isus umro prirodnom
smru i sahranjen u rinagaru, u Kamiru. Tamo posjeuju hram Roza Bal gdje
vjeruju da mu se nalazi grob.
Kuranski ajeti koji negiraju Isusovu boansku prirodu i koji negiraju da je bio
sin Boiji su prilino brojni. Naveemo neke od njih :
Oni govore: Allah je Sebi uzeo dijete! Hvaljen neka je On! On ni o kom ovisan
nije! Sve to je na nebesima i na zemlji Njegovo je! Vi za to nikakva dokaza nemate.
Zato o Allahu govorite ono to ne znate? Reci: Oni koji o Allahu lai iznose nee
postii ono to ele. (10:68-69).
Jevreji govore: Uzejr (Ezra) je Allahov sin, a hriani kau: Mesih (Mesija) je
Allahov sin. To su rijei njihove, iz usta njihovih, oponaaju rijei nevjernika
prijanjih, ubio ih Allah! Kuda se odmeu? Oni, pored Allaha, bogovima smatraju
svetenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina (Marijina), a nareeno im
je da se samo jednom Bogu klanjaju, nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad
onih koje oni Njemu ravnim smatraju. Oni ele da ustima svojim utrnu Allahovo
svjetlo, a Allah eli da vidljivim uini svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji
nevjernicima (9:30-32).
O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu govorite
samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Rije Njegova
koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike
i ne govorite: Trojica su! Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog. Hvaljen
neka je On zar On da ima dijete?! Njegovo je ono to je na nebesima i ono to je na
zemlji, i Allah je dovoljan kao zatitnik (4:171).
Halifa Mamun El-Raid iz dinastije Abasida volio je vjerske rasprave i obino je
pozivao pripadnike razliitih religija ili sekti da pred njim diskutuju. Jednom
prilikom je pozvao na dvor osmog potomka Poslanika Muhammeda, koji se zvao
imam Ali Rid, neka je mir sa obojicom, kao i neke hrianske svetenike. Imam im
je rekao, Mi vjerujemo u Isusa kao to vjerujemo i u ostale poslanike, ali imamo
jednu malu primjedbu on se nije mnogo molio Bogu. Bilo je to retoriko pitanje,
jer je imam samo pokuavao da ih nagna da potvrde suprotno. Oni nisu razumjeli
njegovu namjeru i odgovorili su, Isus se uvijek molio Bogu! Biblija to potvruje na
mnogim mjestima! Ali Rid im je tada rekao, Ako je tako, zato se onda molio
samom sebi, ako je bio Bog kako vi kaete? 41
Kuran nastavlja sa svojim argumentima : To je Isa, sin Merjemin, to je prava
istina o njemu, onaj u koga oni sumnjaju. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen
neka je On! Kad neto odlui, On za to rekne samo: Budi! i ono bude. Allah je,
uistinu, i moj i va Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je pravi put (19:3436).
Reci: Kada bi Milostivi imao sina, ja bih se prvi klanjao! Neka je uzvien
Gospodar nebesa i zemlje, Onaj Koji svemirom vlada i Koji je iznad onoga kako Ga
oni opisuju! (43:81-82).
Oni govore: Milostivi je uzeo dijete! Vi, doista, neto odvratno govorite!
Gotovo da se nebesa raspadnu, a zemlja provali i planine zdrobe to Milostivom
pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete, ta svi e oni, i oni na
41

Mulla Asghar Ali M. M. Jaafar, The Righteous Ones Stories, Dar Al-Tabligh, London, 1994.

55

nebesima i oni na zemlji, kao robovi u Milostivog traiti utoite! On ih je sve

zapamtio i tano izbrojio, i svi e Mu na Sudnjem danu doi pojedinano. One koji
su vjerovali i dobra djela inili Milostivi e sigurno voljenim uiniti (19:88-96).
Nezamislivo je da ovjek kome Allah da Knjigu i znanje i vjerovjesnitvo
poslije rekne ljudima: Klanjajte se meni, a ne Allahu! nego: Budite Boiji jer vi
Knjigu znate i nju prouavate! On vam nee narediti da meleke (anele) i
vjerovjesnike bogovima smatrate. Zar da vam naredi da budete nevjernici, nakon
to ste postali muslimani? (3:79-80).
Nevjernici su oni koji govore: Bog je Mesih, sin Merjemin! Reci: Ko moe
sprijeiti Allaha da, ako hoe, uniti Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu, i sve
one koji su na zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na zemlji i na onome to je
izmeu njih; On stvara to hoe, i Allah sve moe (5:17). Nevjernici su oni koji
govore: Bog je Mesih, sin Merjemin! A Mesih je govorio, O sinovi Izraelovi,
klanjajte se Allahu, i mome i vaem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim,
Allah e mu ulazak u dennet zabraniti i boravite njegovo e dehennem biti; a
nevjernicima nee niko pomoi (5:72). Nevjernici su oni koji govore: Allah je trei
od trojice! A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga to govore, nesnosna
patnja e, zaista, stii svakog od njih koji nevjernik ostane. Zato se oni ne pokaju
Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prata i samilostan je (5:73-74).
Prema vjerovanju muslimana i jevreja, bogohulno je rei da Bog ima sina ili
partnera u Svojoj vlasti. Vjerovanje u trojstvo je krenje prve Boije zapovijesti koja je
objavljena Mojsiju: Nemoj imati drugih bogova uza me... jer Sam Ja, gospod Bog
tvoj, Bog ljubomoran (Izlazak 20:3, 5).
Kada se vrati na ovaj svijet, Isus e se odrei i nee ak ni htjeti da pogleda one
koji nazivaju sebe hrianima a hule na Stvoritelja. Umjesto toga, podsjetie ih na
rijei koje je rekao dok je jo bio na zemlji da nee svi koji ga zovu gospodaru,
gospodaru ui u carstvo nebesko: A kada Allah rekne: O Isa, sine Merjemin, jesi li
ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha! - on e
rei, Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilino da govorim ono to nemam pravo. Ako
sam ja to govorio, Ti to ve zna; Ti zna ta ja znam, a ja ne znam ta Ti zna;
samo Ti jedini sve to je skriveno zna. Ja sam im samo ono govorio to si mi Ti
naredio: klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru! I ja sam nad njima bdio
dok sam meu njima bio, a kad si mi Ti duu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad
svim bdi. Ako ih kazni, robovi su Tvoji, a ako im oprosti, silan i mudar Ti si.
(5:116-118).
Sudei prema Kuranu, Isus je predvidio dolazak boijeg poslanika koji e se
zvati Ahmed, najhvaljeniji, sinonim imena Muhammed, hvaljeni Oba imena
imaju isti korijen, hammada, koji znai hvaliti: A kada Isa, sin Merjemin, ree: O
sinovi Izraelovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene
objavljeni Tevrat (Toru) i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku ije je ime
Ahmed, koji e poslije mene doi, i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoe, Ovo
je prava vradbina! (61:6).
Godine 631. nove ere, jedna delegacija od etrnaest hriana iz arapskog grada
Nedrna je dola da posjeti Poslanika Muhammeda kako bi ga upitali kakvo je
njegovo miljenje o Isusu. On im je prenio nekoliko ajeta iz Kurana i shvatili su da im
vjerovanja nisu identina. Bili su to sljedei ajeti: I kada Allah ree: O Isa, duu u ti
uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiu te od nevjernika i uiniu da tvoji sljedbenici
budu iznad nevjernika sve do Smaka svijeta. Meni ete se, poslije, svi povratiti i Ja

56

u vam o onom u emu se niste slagali presuditi: one koji ne budu vjerovali na
strane muke u udariti i na ovom i na onom svijetu i niko im nee moi pomoi. A
onima koji budu vjerovali i dobra djela inili, On e njima punu nagradu dati. Allah
ne voli nasilnike. Ovo to ti kazujemo jesu ajeti i Kuran mudri. Isaov sluaj je u
Allaha isti kao i sluaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: Budi! i on
bi. Istina je od Gospodara tvoga, zato ne sumnjaj! A onima koji se s tobom o njemu
budu raspravljali, poto si ve pravu istinu saznao, ti reci: Hodite, pozvaemo
sinove nae i sinove vae, i ene nae i ene vae, a doi emo i mi, pa emo se
usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati! (3:5561).
Ponuda je bila nevjerovatna, ali hriani nisu mogli da je sa lakoom odbiju.
Sljedeeg dana, ponovo su doli na ugovoreni sastanak sa Muhammedom, a on je sa
sobom doveo svoju najbliu porodicu kerku Fatimu, zeta Alija i unuke Hasana i
Husejna. Glavni svetenik, Abdul Mesih, je tada rekao: O, hriani! Vidim da su im
lica takva da bi Bog, kada bi htio, za njih razmjestio planine. Nemojte prihvatiti
njihov izazov, jer ako to uinite, nee vie ostati hriana na svijetu sve do Sudnjeg
dana. 42
Kada su hriani vidjeli tog novog Poslanika koji se nije plaio da dozove
prokletstvo na sosptvenu porodicu kako bi dokazao istinitost svoje vjere, nisu
prihvatili ponudu i sklopili su sa njim primirje. Da nije bio pravi Boiji poslanik, ne bi
se nikada usudio da pred svjedocima prokune sopstvenu porodicu. Oni su izjavili da
ne prihvataju njegovu ponudu i da ele da ostanu u svojoj vjeri, a da on ostane u
svojoj. Pristali su da mu plaaju porez i dobili su pravo da nastave da praktikuju svoju
vjeru unutar muslimanske drave.
Iako je islam misionarska vjera, on dozvoljava nemuslimanima da zadre svoje
miljenje i nastave da praktikuju svoju vjeru ili ak da budu ateisti. Ta sloboda
savjesti je lijepo opisana u jednom od posljednjih poglavlja Kurana: Reci: O vi
nevjernici, ja se neu klanjati onima kojima se vi klanjate, a ni vi se neete klanjati
Onome Kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a i
vi se niste klanjali Onome Kome se ja klanjam. Vama vaa vjera, a meni moja!
(109:1-6).
Islamski monoteizam je veoma jednostavan i lako ga je razumjeti nema
drugog boga osim Allaha. Reci: On je Allah Jedan! Allah je Utoite svakom! Nije
rodio i roen nije, i niko Mu ravan nije! (112:1-4). Prema tome, nema nikakvog
kompromisa. Islam i judaizam sa jedne i hrianstvo sa druge strane se jedino
razlikuju kada se radi o Isusovoj osobi. Kuran insistira na tome da su Isus i njegova
majka oboje bili obini ljudi, oboje su hranu jeli kao i mi, dok Bog nema takve
potrebe. Biblija takoe svjedoi, doao je Sin ovjeiji koji jede i pije (Luka 7:34),
gdje se jasno vidi njegova ljudska priroda.
Hriani se pozivaju da priznaju tu ljudsku prirodu Hrista: Reci: O sljedbenici
Knjige, doite da se okupimo oko jedne rijei i nama i vama zajednike: da se
nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni
druge, pored Allaha, bogovima ne drimo! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: Budite
svjedoci da smo mi muslimani! (3:64).

Kuran 3:61; Ibn Sabg Malik, Al-fusl al-muhimma; Zamaher, El-tefsr el-kef; Fahru-d-Dn
El-Rz, El-Tefsr El-Kebr. In Al-Balagh Foundation, Ahlul-Bait (The Prophets Household), Teheran,
1992.

42

57

O sljedbenici Knjige, doao vam je poslanik Na da vam ukae na mnogo ta

to vi iz Knjige krijete, i preko mnogo ega e i prei. A od Allaha vam dolazi
svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upuuje na puteve spasa one koji nastoje da
steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi
put im ukazuje (5:15-16).
O sljedbenici Knjige, doao vam je poslanik Na - nakon to je neko vrijeme
prekinuto slanje poslanika da vam objasni, da ne biste rekli: Nije nam dolazio ni
onaj koji donosi radosne vijesti, ni onaj koji opominje! Pa, doao vam je, eto, onaj
koji donosi radosne vijesti i koji opominje. A Allah sve moe (5:19).
Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: Mi smo hriani, ali su i oni
dobar dio onoga ime su bili opominjani izostavili, zato smo meu njih neprijateljstvo
i mrnju do Sudnjeg dana ubacili; a Allah e ih sigurno obavijestiti o onome to su
radili (5:14).
Isus je ili bio ili nije bio sin Boiji, a spas vjernika na onome svijetu zavisi od te
odluke. Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inae, svaki bi bog, s
onim to je stvorio radio to bi htio, i jedan drugog bi pobjeivao. Hvaljen neka je
Allah Koji je daleko od onoga to oni iznose; Koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On
je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! (23:91-92), veli Kuran.
Borite se da uete na uska vrata, jer e mnogi, kaem vam, nastojati da uu, ali nee
moi (Luka 13:24), rekao je Isus.
Hriani tvrde da je ovjeanstvo poinilo toliko grijeha da je jedino smrt
bezgrijenoga mogla da ih izbrie. Isusov otkup je bio potreban jer Boija pravda
zahtijeva da grijeh mora da se plati. Meutim, zahvaljujui njegovoj rtvi, vie nisu
potrebna dobra djela za spas due jer je spasenje besplatno, a vjernici e biti spaeni
zahvaljujui Boijoj milosti.
Kod muslimana je besplatan oprotaj i nema krvne rtve; grijenik e ga dobiti
ako se iskreno pokaje i popravi. Oni ne shvataju zato grijeh mora da se otkupi ako je
spasenje besplatno, ni zato je potrebno da nevin strada. Zbog ega bi besplatan
oprotaj bez krvne rtve ili otkupa bio protivan Bojoj pravdi, ako joj nije
protivno besplatno spasenje? Zar nije individualna odgovornost blia Boijoj pravdi?
Uostalom, ukoliko se opravdava smrt nevinoga pozivanjem na princip ravnotee, zar
Bog Koji je Stvoritelj svih principa ne moe da prekri taj princip i oprosti samo iz
Svoje milosti ?
Islam je PRIRODNA VJERA jer poiva na uroenoj predispoziciji ovjeka da
postane monoteista. Ako se ovjek rodi u nekoj dungli ili u plemenu koje ne zna za
civilizaciju, a onda posmatra svijet oko sebe i shvati da ima Boga, shvatie da je On
jedan. Meutim, kako bi shvatio da je On trojstvo, da se otjelotvorio u ovjeka i siao
na zemlju da bi se rtvovao za nae grijehe, potrebna je ljudska intervencija nekog
misionara dobro upuenog u Sveto pismo.
Hrianstvo je ISTORIJSKA VJERA jer je rtva na krstu dogaaj za koji je potrebno
prouavati Bibliju kako bi se o njemu saznalo. Jeste da Bog sve moe pa i da nae
nain da ljudoderima iz Paupe Nove Gvineje pokae put spasenja kroz rtvu na krstu
ali emu? Ako je potrebno imati doktorat iz filozofije da bi se shvatila vjera u Boga,
onda e Ga spoznati samo elite.

58

KAMEN SPOTICANJA
Od najinteresantnijih diskusija na temu hrianskih doktrina, odabrali smo
jednu pomalo neobinu priu. Naime, radi se o jednom dogaaju u kome je
uestvovala velikoduna i milostiva princeza Diana od Velsa, koja je posvetila veliki
dio svog ivota humanitarnim misijama i koju britanski narod toliko tuje da su joj
dali nadimak princeza src. Prialo se da je sumnjala u hrianstvo i esto provodila
vrijeme sa svojim prijateljima indusima ili muslimanima, tako da je hrianski
asopis The Plain Truth objavio lanak u kome se pita da li je princeza umrla kao
hrianka. Naveemo svjedoanstvo njenog prijatelja, veleasnog Tonyja Lloyda,
generalnog direktora Misije za leprozne, jedne od humanitarnih organizacija koje su
bile pod pokroviteljstvom princeze Diane, objavljeno godinu dana nakon njene smrti:
Bilo je to jednom prilikom kada smo na jedno od njenih putovanja sa sobom
poveli jednu gospou koja je izgubila oca, mua i brata za samo est mjeseci. Let je
bio oigledna prilika za mene kao pastora da kaem neto toj gospoi, a Princeza se
ukljuila u razgovor. Poeo se voditi razgovor o ivotu nakon smrti i Princeza me je
upitala ta je prema mojem vjerovanju potrebno da bi se dolo do raja ili spasenja.
Objasnio sam da treba da se vjeruje u Boga Oca, Sina i Svetog Duha u jednom.
Treba vjerovati u uskrsnue i u to da je Hrist kralj Kraljevstva koje nije na ovome
svijetu, nego u Duhu, i da je Sveto Pismo Rije Boija. Princeza je rekla, Dobro, a gdje
je tu onda razbojnik na krstu? Rekao sam, Ne razumijem na ta mislite, gospoo?
Ona je rekla, Pa, on je umirao na krstu. Nije vjerovao u Sveto Pismo kakvo mi
poznajemo. Nije vjerovao u uskrsnue jer je taj Kralj sa krunom od trnja bio na krstu
pored njega. Nije shvatao spasenje vjerom zato to u to vrijeme Pavle nije bio obraen
i ta itava doktrina o spasenju vjerom nije postojala. A opet, bio mu je obean raj toga
dana. Rekao sam joj da zaista ne znam.
Tony Lloyd je dodao, Bila je traga za istinom i gledala svugdje oko sebe.
Siguran sam da je mnogo razgovarala sa svojim muslimanskim i indijskim
prijateljima. Ne mogu to da potvrdim, ali ako je bila dosljedna u razgovorima sa
mnom, u svojim mislima bi pokuavala da shvati kako smo mi gledali na realnost svih
stvari. 43
Oigledno je da pravi Isus nije bio onakav kako smo to mi mislili. Predstava koju
imamo o njemu ne moe biti neispravnija, poevi od njegovog fizikog izgleda. Na
primjer, mi u posljednja dva milenijuma predstavljamo Isusa na ikonama, slikama i
vitraima kao blijedog ovjeka plavih oiju, sa dugom, ravnom i esto svijetlo
smeom kosom. Meutim, jedini fiziki opis koji nam Biblija daje o njemu nalazi se u
Apokalipsi (1:14-15), gdje se opisuje njegova kosa kao bijela vuna i noge kao
bronza kad se rastopi u pei, argument koji je koristio Malcolm X u svojoj
autobiografiji kako bi dokazao da je Isus bio crne rase. Poto je Isus bio roen na
Bliskom istoku, sasvim je izvjesno da je imao crnu i pomalo kovrdavu kosu, tamnu
kou i moda kukast nos.
Je li bio oenjen? Ako paljivo itamo Bibliju smjetajui je u njen istorijski
kontekst, moemo zakljuiti da je vrlo vjerovatno da je Isus bio oenjen i da je imao
djecu. Bio je to sasvim normalan ovjek svoga vremena. Celibat nije postojao meu
jevrejima u to vrijeme i Isus je vjerovatno stupio u brak dok je jo bio veoma mlad,
pogotovo zbog toga to nije bio siromaan i imao je posao, dakle dovoljno finansijskih
43

Rev Tony Lloyd, Reflections of Princess Diana, The Plain Truth, August-September 1998, p. 10-12.

59

sredstava da zasnuje porodicu. Njegov ouh je drao stolarsku radionicu i njihova

porodica je sasvim sigurno imala dovoljno sredstava za jednostavan i dostojanstven
ivot. Njegova supruga je vjerovatno ivjela kod kue, kao i sve ene toga vremena, te
ga nije posvuda slijedila kada bi iao da propovijeda.
Nain na koji se ophodio sa mnogim enama koje je susreo kroz stranice Novog
zavjeta Samarijanka, prostitutka pokazuju da nije imao konfliktne odnose sa
njima i da nije bio frustriran u njihovom prisustvu, to bi sigurno bio sluaj da nije
bio oenjen. tavie, ako je imao strasti i elje kao i sva ljudska bia, a sudei prema
nainu na koji je osudio tjelesne grijehe Ako te tvoje desno oko sablanjava,
iskopaj ga i baci od sebe (Matej 5:29) moramo zakljuiti da je bio oenjen.
Njegova zajednica nije smatrala da je bio ekscentrian, samo moda pretjerano
zainteresiran za vjeru. Meutim, da je ostao samac do tridesete godine ivota, to bi
mu svakako prebacivali. Celibat nije bio ni prirodan ni uobiajen u njegovoj zajednici;
njegovi protivnici ga nikada nisu kritikovali u vezi sa tim, a sigurno ne bi propustili
priliku da to uine.
Francuski romanopisac Eric Emmanuel Schmitt, inae protestantski vjernik,
izmislio mu je vjerenicu po imenu Rebeka, sa kojom je navodno raskinuo vjeridbu. 44
Drugi zamiljaju da je moda oenio Mariju Magdalenu. Cinici koji ne vjeruju u
moralnu istou i koji pokuavaju da zarade na prodaji bestselera izmislie mu
ljubavnicu. U svakom sluaju, njegov mogui brak e zauvijek biti predmet mnogih
spekulacija.
Ko zna, moda ak imao i djecu. Biblija to ne spominje jer taj detalj nije vaan za
razumijevanje opte svrhe njegove misije. Neki hriani bi eljeli da ga predstave kao
samca, smatrajui da je bilo kakva seksualna aktivnost za njega neto neisto i
nedostojno. Sa druge strane, protestanti su odavno primijetili da je Marija bila
djevica kada je zaela Isusa; nakon toga se udala za Josipa i rodila drugu djecu. Ta
Isusova braa se izriito spominju u Bibliji, a ne postoji dokaz da su mu moda bili
polu-braa.
Meutim, nemogue je otkriti da li je i sa kim je bio oenjen, iz koje porodice je
bila njegova supruga, ni da li su imali potomstvo. Nakon poara u Jerusalimu 70.
godine poslije Hrista, sve arhive su unitene i ne moemo vie dokazati ni Isusovu ni
bilo iju genealogiju. Pretpostavljamo da je imato djecu, osim ukoliko je bio sterilan,
u kojem sluaju bi vjerojatno oenio drugu enu kako bi osigurao potomstvo.
Evanelja nisu ukinula poligamiju, koja je na snazi jo od Starog zavjeta i to od
stvaranja ovjeka.
U svakom sluaju, iako sva ova nagaanja pokazuju koliko malo zaista
poznajemo Isusa, postojanje njegove supruge i djece nemaju poseban interes za
hriansku vjeru i nisu potrebni za spasenje.
to se tie njegovog povratka koji oekuju i hrirani i muslimani, svi vjernici se
slau da e preuzeti politiku vlast u svijetu i uspostaviti Boije kraljevstvo. Ovaj
revolucionarni mesijanizam je pod snanim uticajem istorijskih faktora.
Treba rei da muslimani pate od istog kompleksa kao i judeohriani kada je u
pitanju dravna organizacija. Kada je Muhammed zapoeo svoju misiju, manje od
deset ljudi u Meki su bili pismeni. kole, univerziteti, bolnice ili sudovi nisu postojali.
Pravni sistem je bio rudimentaran, a pogubljenja i tjelesne kazne su se praktikovali
jer nije bilo zatvora. Bolesti su se lijeile samo pomou bijele magije ili putanja krvi.
44

Eric-Emmanuel Schmitt, Lvangile selon Pilate, Albin Michel, Paris, 2000.

60

U takvom varvarskom drutvu, ljudi su ubijali jedni druge, ukopavali ivu ensku
novoroenad i ratovali po pedeset godina radi jedne deve koju je ubio pripadnik
protivnikog plemena. ak i arapski istoriari govore o tome vremenu koristei
eufemizam dahilijjet koji oznaava vrijeme neznanja. Jedina kulturna institucija
koja je postojala kod ondanjih beduina bila je poezija. Upravo je u tom kontekstu
doao Muhammed, u jedno takvo neorganizovano i nepismeno drutvo koje je Bog
izabrao upravo zbog svoje nepismenosti, da bi ga kultivisao i dao ovjeanstvu dokaz
Svoje svemoi. Boiji poslanik koji donosi zakon i red bio je vie nego dobrodoao. On
je bio jedina nada za ene, robove, siromane, nepravedno optuene ili eksploatisane
radnike. On im je donio civilizaciju.
Eto zato muslimani raunaju vrijeme od osnivanja drave u Medini bio je to
poetak civilizacije. injenica da prije islama nisu pripadali nekoj drevnoj civilizaciji
jedan je od razloga iz kojega mnogi muslimani prvenstveno u Kuranu vide graanski,
administrativni i kazneni zakonik, a tek onda primjeuju filozofske parabole kao da
su od manje vanosti. Ta injenica ih je takoe navela da u Isusu vide dravnika i
zakonodavca koji e se vratiti na zemlju da uspostavi red i teokratiju.
U isto vrijeme, susjedne zemlje kao to su Vizantija i Perzija bile su dobro
organizovane, imale su bilbioteke, sudove i bolnice, irigacione sisteme, razvijenu
poljoprivredu pa ak i astronomiju. Vizantija je imala legendarnu Aleksandrijsku
biblioteku, koja je bila dragulj antikog svijeta i jedna od najbogatijih biblioteka svih
vremena, sve dok je Gaj Julije Cezar nije sluajno zapalio. Jo gore, Perzijanci su bili
vatropoklonici a ipak im je sve uspijevalo. Beduini su sigurno osjeali straan osjeaj
inferiornosti u odnosu na susjedne civilizacije.
to se tie judeohriana, njihova situacija je slina jer je svaki pokuaj da se
osnuje drava bio osuen na neuspjeh. Jevreji nikada nisu bili ujedinjeni, unutranje
podjele su oslabile zajednike projekte i u vie navrata su pali u ropstvo nakon
invazije drugih naroda. Ponekad bi se osvajai naselili meu njima, kao u sluaju
Rimljana, a ponekad bi ih odveli sa sobom u ropstvo, kao to je bio sluaj Asiraca. Da
bi ponienje bilo jo vee, trebalo je da upravo ti rimski idolopoklonici izgrade ceste,
javna kupatila i akvadukte, uspostave mir i donesu sve druge blagodati civilizacije.
Zbog toga su oekivali politikog vou koji e sa njih zbaciti jaram ropstva. Oni
jo uvijek ekaju svoga Mesiju koji e odgovarati svim njihovim oekivanjima. Ko zna,
moda e prihvatiti Isusa kao svog Mesiju kada se on ponovo vrati.
Prema muslimanskom vjerovanju, Mesija e se ponovo pojaviti u Jerusalimu, za
vrijeme molitve u petak i ui e u hram koji je sagraen na stijeni. Molitvu e voditi
imam Mahdi, potomak poslanika Muhammeda koji e se takoe vratiti prije smaka
svijeta kako bi uspostavio red i pravdu. Za vrijeme molitve, on e se izmaknuti kako bi
pustio Isusa da umjesto njega predvodi molitvu. On e, meutim, stati iza njega sa
drugim vjernicima, kako bi pokazao prednost islama nad hrianstvom.45
Neki smatraju da su istorijska istraivanja i nauna logika suvini po pitanju
vjerskog mesijanizma. Konano, bez obzira da li je Isus postojao ili ne, da li je umro
na krstu ili ne, da li e se vratiti na zemlju ili ne, nekima je najvana njegova poruka
dobroinstva i ljubavi prema blinjima, odnosno samo ljubavi prema blinjima u

45 Bukhari, Kitabul-Anbiya, poglavlje Nuzul Isa bin Maryam; Sahih Muslim, poglavlje Nuzul Isa, Vol.
2; Sahih Bukhari, Kitab bad' al-khalq wa nuzul Isa, Vol. 4. ; Sahih Muslim, Vol. 1, N293, Narrated by
Jabir bin Abdullah ; Ayatullah Baqir al-Sadr and Ayatullah Murtada Mutahhari, The Awaited Savior,
(Karachi, Islamic Seminary Publications), prologue, p. 3.

61

sluaju protestanata. Francuski istoriar religija Odon Vallet smatra da ako postoji
istorijska izvjesnost, ne moe se govoriti o vjeri.
Ukoliko su se starozavjetna proroanstva o njemu tako udesno ispunila,
moemo im vjerovati na rije da e se Isus opet vratiti. A kada se bude vratio, kakvo
e carstvo uspostaviti? Hoe li dopuniti postojee zakone ili uvesti nove? Hoe li
ispuniti sva oekivanja i razbiti ezlo nepravedne vlasti? Ili e zavladati zemljom u
duhovnom smislu, uz vojsku anela i krilatih kerubina? Hoe li se raditi o realnoj
dravi ili e uspostaviti duhovno kraljevstvo kao i prvi put? Nema naina da to
saznamo, jer Sveto pismo ne daje mnogo detalja a Apokalipsa je prepuna simbolike.
Moda neke stvari i treba da ostanu tajna. Meutim, jedno je sigurno u svjetlu
iznesenih injenica, moemo zakljuiti da Isusova misija jo uvijek nije upotpunjena.
Nismo sigurni da posjedujemo sve spise koji su objavljeni, niti da razumijemo one
koje danas posjedujemo. Isus Hrist je ostao enigma za naunike i kamen spoticanja za
vjernike. Moramo nastaviti sa pretragom, komentarisanjem svetih spisa,
pretraivanjem arheolokih nalazita i etnolokim, antropolokim i jezikim
istraivanjima kako bismo skinuli prainu sa legende i poloili kamen temeljac koji e
sam Isus odobriti.

62

NAPOMENA

U ivotu se esto deava da ljudi jedni druge inspiriu i jedni od drugih ue.
Tako sam i ja mnogo toga nauila od izvrsnih ljudi, koji su posvetili dragocijeno
vrijeme kako bi mi objasnili svoja uvjerenja.
Enver Krijezi iz jezuitske crkve, Fra Josip Iki iz franjevake crkve, Iyke
Onwuaduegbo iz Pentekostalne crkve, Gordana asted iz evaneoske zajednice Novi
ivot, Milo Bogdanovi iz Adventistike crkve, Lidija i Dane Vidovi iz biblioteke
Alfa i Omega, Muhamed Jusufspahi, Amir Danko i dr. Karim Nouri iz Bajrakli
damije, Jodie Stewart iz Svjetske organizacije Jehovinih svjedoka u Newfoundlandu,
Indra Aguiar iz Pentekostalne crkve u Edmontonu, veleasni Glen Howard iz
Biblijskog instituta za Istonu Europu u Budimpeti, Brenda Plonis i izdavai
asopisa The Plain Truth, Mormonska crkva svetaca posljednjih dana u Beogradu,
Meunarodni centar za islamsku propagandu (IPCI) u Birminghamu,
Christadelphian Church u Nottinghamu.
Svi ovi pojedinci ili institucije bili su sa mnom u kontaktu kroz razgovore ili
prepisku, iako nuno ne dijele moje miljenje i moja uvjerenja. Njihove ideje i stavovi
su na mene uticali i bez njih ova knjiga nikada ne bi bila napisana. Htjela bih da im je
posvetim, molei se za njihovu sreu, zdravlje i blagoslov.

att&t ]x|v

63