Professional Documents
Culture Documents
Emil Donges - Praznici Gospodnji PDF
Emil Donges - Praznici Gospodnji PDF
Emil Donges - Praznici Gospodnji PDF
GOSPODNJI
Dr Emil Dnges
Sadraj
UVOD.....................................................................................................1
SUBOTA................................................................................................3
PASHA................................................................................................10
PRAZNIK BESKVASNIH HLEBOVA..................................................20
PRAZNIK PRVIH SNOPOVA..............................................................25
PRAZNIK NEDELJA...........................................................................31
PRAZNIK TRUBA...............................................................................38
DAN OCISCENJA...............................................................................44
OPROSNA GODINA...........................................................................55
PRAZNIK SENICA..............................................................................62
UVOD
UVOD
Bog je naumio imati sveti i radostan narod. U davna vremena On je
zbog toga izabrao Izraelski narod, to jest, Avramove potomke. To je
trebao biti narod Njegovog izbora, a On je eleo iveti u njihovoj sredini
i boraviti meu njima. Poznato nam je da su Jakovljevi sinovi, zbog
gladi u zemlji preselili u Egipat i njihovo potomstvo je posle Josifove
smrti ostalo jo 400 godina u zarobljenitvu, poto su ih Egipani
pretvorili u svoje roblje. Tako su Abrahamovi potomci prvo trebali biti
osloboeni iz kue ropstva" (Mihej 6:4).
Bog je izabrao Mojsija da izvri to delo i da postane njihovim voom i
zastupnikom. On ga je pozvao i poslao Egipatskim vlastodrcima s
porukom: "Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Pusti narod moj da mi
praznuju praznik u pustinji." (2. Mojsijeva 5:1). Da, to je bio Boji poziv i
zadatak za izabrani narod, da slave praznik u pustinji.
Danas je celi svet u duhovnom smislu postao pustinjom, zbog otpada
od Boga. Ali svi oni koji poznaju Boje miroljubive namere, i koji se
raduju Njegovom izbavljenju i Njegovom spasenju, koje je On pripravio
kroz svoga Sina Isusa Hrista, oni Ga mogu proslavljati i uzvisivati u
Duhu i Istini. Da, oni koje je Gospod izbavio oni ve sada mogu videti
Njegovu slavu, u ovom svetu, u ovoj pustinji.
Praznike na koje je Izrael bio pozvan da ih slavi, imaju i svoje duhovno
znaenje. Radi toga e i za nas biti blagoslovljeno njihovo razmatranje
pod vodstvom Svetoga Duha i u svetlu Evanelja. Bog je svom
zemaljskom zavetnom narodu dao sedam praznika. Ako tome dodamo
subotu kao praznik koji se svake nedelje ponavljao, onda bi u stvari
bilo osam praznika.
1
^1 Ako ostavimo subota (Sabat) da stoji sam za sebe imamo sedam praznika.
Poneki tumai Svetog pisma broje praznik Pashe i praznik beskvasnih hlebova
zajedno kao jedan praznik, u tom su sluaju sa subotom opet sedam praznika. Broj
sedam je itateljima Biblije dobro poznat kao broj koji pokazuje boansku jedninu u
njenoj mnoini. Tako je svenjak u hramu imao sedam grana i sedam plamenova; a u
Otkrivenju se nabraja sedam zajednica kao slika raznih stanja celokupne crkve od
njenog postanka pa do njenog kraja.
SUBOTA
SUBOTA
Subota (Sabat) zauzima posebno i nezavisno mesto meu praznicima
Gospodnjim. Dok ostali praznici u svojim sadrajem daju prikaz Bojeg
delovanja i Njegovih puteva, i na koji nain on Svoj narod eli dovesti u
Svoj mir, dotle subota ve sam po sebi govori o divnom venom miru,
koji je Bog sauvao za svoj narod. Svaka subota je trebala podsetiti
narod na mir, koji e Bog pokloniti svom narodu. (1) Mi itamo u opisu
stvaranja: "I svri Bog do sedmoga dana dela svoja, koja uini; i poinu
sedmi dan od svih dela svojih, koja uini; i blagoslovi Bog sedmi dan, i
posveti ga, jer u taj dan poinu od svih dela svojih, koja uini" (1.
Mojsijeva 2:23).
Prvi dan koji je ovek uivao nakon svog stvaranja, ve je bila jedna
subota prva subota, dan sveanog mira Bojeg, poto je ovek bio
stvoren na kraju, to jest estog dana, a ve je nadolazei dan bio
sedmi dan, to je bio "subotnji poinak". To je bio Boji poinak, jer On
je radio, a ne ovek; ali Bog je po svojoj milosti uveo oveka u svoj mir.
Kakav divan dokaz ljubavi Boje prema ljudima se oituje u Njegovoj
nameri da ljude dovede u Svoj mir svojom milou i svojim trudom (a
ne kroz nae zasluge ili zaslugama drugih ljudi. Tu se ne moe govoriti
o zaslugama, kada je ovek ve prvog dana svog postojanja mogao
ui u subotnji mir.
Radi ega je Bog mirovao? Naravno, Bog nije trebao odmora, kako bi
se oporavile Njegove snage. On se odmarao radi toga to je Njegovo
delo bilo zavreno i savreno. Subotnji odmor je ujedno bio i peat
kojega je Bog utisnuo Svom delu stvaranja, da bi pokazao, kako je sve
to je On uinio bilo "veoma dobro".
3
"Doite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja u vas odmoriti" (2)
(Matej 11:28). I dalje: "Doite, sve je ve gotovo!" (Luka 14:17). Kada
se tvoja savest bude smirila pred svetim Bogom, i to na temelju
Njegove istinite Rei koja govori o vrednosti i sili skupocene Hristove
krvi, tada e se tvoje srce smiriti i imati mir Gospodnji. On e ti dati
radosti i snage, dok hoda pustinjom ovoga sveta, kroz ovu suznu
dolinu. Gospod daje Svojim sledbenicima unutranji mir, kao to je i
obeao: "Uzmite moj jaram na sebe i uite se od mene, jer sam ja
krotak i ponizan srcem. I nai ete pokoj svojim duama" (Matej 11:29).
Tako je za svakoga, ko je upoznao Gospoda Isusa kao svog linog
Spasitelja pripremljeno mesto odmora u Njegovoj osobi i Njegovu delu.
Izraelski Sabat (subota) je samo slaba senka onoga to je trebalo
nastupiti. I kao to je propisana smrtna kazna svakog onog ko je
omalovaavao Sabat, nekim radom i tako ga obeaavao. Slino
tome ovek ne sme ni pomisliti, da on jo treba neto nadodati
savrenoj Hristovoj rtvi kroz svoja dela. Tako je na primer ovek koji
je u subotu sakupljao suvo granje bivao kamenovan na smrt (Vidi 4.
Mojsijeva 15:32). Dodati neto delu spasenja, bila bi to oholost i gadost
pred Bogom i radi toga dragi itatelju, nemoj se usuditi kao onaj kritelj
Sabata u Izraelu, da se trudi oko sakupljanja suvog granja tvoje
vlastite pravednosti, jer ti to ne bi bilo na korist. Bog je naao u Hristu
sveti subotnji mir, i u Njemu se moe i treba smiriti i tvoja dua.
Duevni mir ili mir u srcu je neto drugo nego li smirena savest; ipak i
jedan i drugi mir moe nam dati samo Bog, i to jedino kroz osobu
Gospoda Isusa Hrista i Njegovo delo spasenja.
Za vernika postoji jo i jedan trei mir, na kojeg nas u stvari opominje
Sabat (subota) u Starom zavetu. Taj trei mir je jo u budunosti. Niko
nije u stanju da ga dokui u ovom vremenu i svetu, ak ni posluni
vernik to ne moe. Ovde hrianin jo treba da prolazi kroz borbe i
muke, kako unutranje, tako i spoljanje.
^1 Re "Sabat" je nastala od hebrejske rei koja opisuje stanje "odmaranja". Prvi put
se spominje u 1. Mojsijevoj 2:3, "blagoslovi Bog sedmi dan... jer u taj dan poinu..."
^2 Ne samo "odmoriti"; u grkom tekstu stoji: "I ja u vas dovesti do mira".
^3 Tako je, naravno, i sa Sabatnom godinom koja je nastupala svake sedme godine i
nakon 7 x 7 = 49 godina ponavljala se Oprosna godina, koja je slika velikom Sabatu
hiljadugodinjem Hristovom carstvu mira (Vidi 3. Mojsijeva 25).
^4 O tom vremenu kada e Gospod Isus Hrist zavladati nad opet sabranim,
oienim i obraenim narodom govore izmeu ostaloga sledei stihovi: Isaija 2:14;
9, 67; 11:112, 2423, 60:1 i sledei; Jeremija 23:56; Sofonije 3:1420; Zaharija
14:9, Otkrivenje 20:1 i sledei. Za itatelja koji se zanima za Jevreje i njihovo nadanje
bie od znaaja da uju, da poboni Jevreji u celom svetu svakog petka, to jest pre
poetka sabatnjeg dana pevaju pesmu za njegov doek: "Lecha dodi likrath kala", to
znai: Doi, prijatelju, ve se pribliava Sabat, doi da ga doekamo kao nevestu! Pri
tome se okreu u pravcu istoka (ka Vitlejemu) i jedan od sledeih stihova glasi: "Moje
verno srce gleda na prestolu Vitlejema Jesajevog Sina." Izrael je oslepeo i nije
shvatio da je obeani vladar iz Vitlejema (Mihej 5:1) ve odavno roen; da je "Jesejev
Sin"; pre nego se mogao uzdii na presto, trebao umreti na krstu za grehe svoga
naroda. On je pre ulaska Izraelaca na "praznik senica" to jest na sveanost mira i
radosti kao zavrnoj sveanosti, trebao je s njim slaviti praznik Pashe, kako bi oni
Njega prepoznali kao istinsko jagnje, koje je prolilo svoju krv radi njih.
^5 a) Kroz Isusa: Matej 11:28 (uporedi grki tekst); b) u Isusu: Filipljanima 4:47 i
Matej 11:29; c) kod Isusa: Jevrejima 4:9; 1. Sol. 4:17b.
PASHA
PASHA
Sluali smo o velikim i divnim blagoslovima koje imaju izbavljeni u
venom Sabatu. Ali na temelju ega ulaze izbavljeni u tu venu slavu?
Nisu li i oni jednom bili grenici i Boji dunici? Da, ali oni su se izbavili
krvlju Isusa Hrista, Sina Bojega, istog jagnjeta bez greke i mane. To
nas dovodi do prvog od sedam "praznika Gospodnjih", koji su se svake
godine praznuju u Izraelu, to jest praznik Pashe (1) .
Kroz njega nam Bog na slikovit nain daje primer koji prodire duboko u
nae srce. On nam govori o izbavljenju Bojeg naroda iz
neprijateljskog ropstva i suanjstva, kako bi mogli ui u blagostanja
obeane zemlje. Radi toga to nije sluaj, da je ba praznik Pashe, prvi
od svih praznika. Nema lepe i pouzdanije slike od pashalnog jagnjeta,
koja bi nas podsetila na zastupniku smrt Isusa Hrista. O Njemu su
prorokovali svi proroci do Jovana Krstitelja i svedoili su: "Evo Jagnje
Boje, koje oduzima greh sveta." (Jovan 1:29b). A mi moemo danas
potvrditi: "...jer i pasha naa zakla se za nas, Hristos." (1. Korinanima
5:7).
Praznik Pashe je znai, trebalo drati svake godine kao stalno
podseanje na dan njihovog izlaska iz Egipta, to jest iz neprijateljskog
zarobljenitva i robovanja. U to vreme je narod posmatrao kako ih Bog
izbavlja. Krv jednog jagnjeta je bila prolivena i titila ih je pred sudom
Bojim!
Bog se ukazao svom sluzi Mojsiju, koji je trebao izvesti Izraelski narod
iz njegovog suanjstva u Egiptu, i rekao mu: "Dobro videh nevolju
naroda Svojega u Egiptu, i uh viku njegovu od zla koje mu ine
nastojnici, jer poznah muku njegovu. I sioh da ga izbavim iz ruku
10
Apostol Pavle koji je naao milost Boju i zatitu kod Gospoda Isusa,
jedinog posrednika i spasitelja, ija je krv i njega s Bogom pomirila,
nam govori: "Mnogo emo dakle vema biti po Njemu spaeni od
gnjeva, kad smo sad opravdani Njegovom krvlju" (Rimljanima 5:9). Kao
to i stih jedne pesme kae:
Osuda i smrt nas vie ne plae,
jer u krvi Njegovoj sve su nade nae!
Dragi itatelju, da li je takav i tvoj stav pred Bogom? Svako pashalno
jagnje Izraelaca u Egiptu, moralo je biti izabrano iz stada desetog dana
prvog mjeseca, a to jagnje nije smelo imati nikakvu manu: "...da vam
bude zdravo" (2. Mojsijeva 12:36). Za ta tri dana, dok je jagnje bilo
odvojeno od stada i bilo uvano kod kue do dana klanja, mogao je
svako u domu poblie upoznati to jagnje u njegovoj savrenosti i
besprekornosti, mogli su ga promatrati i zavoleti, jer ono je trebalo
umreti za njih. I ranije je postojalo jagnje bez greke i dobro, ali bilo je
sakriveno meu ostalim ovcama u stadu. Ali sada za ova tri dana
stajalo je pred njihovim oima i srcima. O, kako to govori naim srcima,
i kako nam to jasno ukazuje na Gospoda Isusa, Pomiritelja. Kao da Ga
vidimo pred oima kako je tri godine javno delovao i uio narod i stajao
pred celim Izraelom kao njihov Mesija, pre nego je umro za narod,
nakon to je trideset godina iveo u tajnosti i poslunosti! (2)
Da, Bog je od davnina eleo da kroz praslike usmeri naa srca i nae
poglede na obeanog posrednika i Izbavitelja, Svog ljubljenog Sina.
Od trenutka kada je Isus kroz Jovana Krstitelja bio prikazan uenicima
i celom narodu kao Jagnje Boje", mogle su sve oi i sva srca u Izraelu
promatrati Ga u Njegovoj savrenosti i skupocenosti, pre nego li je
umro kao pashalno jagnje. Ali veina ljudi nije ga udno oekivala, ve
su Ga naprotiv mrzili, upravo zato to je On savreno proslavljao Oca i
brinuo se i smilovao nad siromasima i grenicima, ali ujedno
raskrinkavao farizeje i licemere. Oni su Ga konano naumili ubiti, ali to
13
prvoroence, tako da nije ostala ni jedna kua u kojoj nije bilo mrtvih.
Ali kakav mir je vladao u svim kuama Izraelskog naroda! U svakoj
porodici je vladao mir, zbog krvi jagnjeta koja ih je zatitila pred
ozbiljnim i stranim sudom. Oni su jeli od tog jagnjeta, koje je bilo
ispeeno na vatri, jeli su ga uz gorko bilje i beskvasni hleb. Pri tome su
bili obueni i spremni za pokret; bokovi su im bili opasani, a obua na
nogama i tap u ruci. Kao da svakog trenutka oekuju znak za pokret.
Kao to je Izraelski narod bio u sigurnosti, miru i tiini okupljen oko
jagnjeta, ija krv ih je titila, a ijim mesom su se hranili i jaali za put,
koji se nalazio pred njima, tako i sadanji vernici se spaavaju kroz
Isusa Hrista, koji je Jagnje Boje. Kroz Njega smo se pomirili s Bogom
i On je nae blagoslovljeno sredite oko kojega se trebamo okupljati.
On je za nas pojedinano a i kolektivno hrana za nae due i
nepresuni izvor nae radosti i snage.
Ali kao to je pashalno jagnje trebalo biti peeno na vatri, tako je i na
Spasitelj Hrist, za nas poao na krst i trpeo u snanoj vatri suda i
svetog Bojeg gneva. Samo na taj nain je On mogao izvriti nae
pomirenje i izbrisati nae grehe. Izraelci su uz to trebali jesti gorke
trave. To u nama svaki put budi bol koju nosimo u naim srcima pri
pomisli kroz kakve muke je prolazio Gospod Isus zbog naih greha na
krstu Golgote. Beskvasni hleb koji je bio odreen za Izraelski narod da
ga jedu uz pashalno jagnje, upozorava nas da vernik koji svedoi da
pripada Hristu, jagnjetu Bojem, treba se odvojiti od svakoga zla. Ali pri
tome emo jo vie govoriti kada budemo razmatrali drugi praznik, to
jest praznik Beskvasnih hlebova.
I na kraju jo nekoliko rei o dranju i odei Izraelaca u toj kobnoj noi.
Kao to smo ve naglasili, iskupljeni su te noi kod pashalne veere bili
obueni, opasani i sa obuom na nogama. U rukama su drali tap,
kako bi to bre mogli napustiti tu zemlju njihove sramote, suanjstva i
mesto na kojem e doi do izvrenja strane kazne. Stajali su spremni
da bi krenuli na put sa Bogom u pravcu obeane zemlje i onih
17
18
^3 Ti stihovi ne ele rei, kao to neki ue, da je Hrist nosio grehe celoga sveta i
oveanstva i izmirio ih; jer tada bi svi ljudi trebali doi u nebo, i to bez pokajanja i
obraenja. Hrist je na krstu zadovoljio sva Boja potraivanja i zadovoljio Boga u
pogledu greha, ali i ovek snosi svoju odgovornost. Njemu je reeno, da se treba
pokajati nad svojim gresima i lino prihvatiti Hrista za svog Spasitelja i Gospoda.
^4 U Pashalnoj rtvi se naroito oituje Boje potovanje te rtve. U savrenoj
vrednosti te rtve jagnjeta Bojeg, i mi stojimo pred Bogom i uvereni smo da smo
zatieni pred sudom.
19
24
groba Isus Hrist, onaj koji je nekoliko dana ranije kao "jagnje Boje"
ispunio udotvorno delo spasenja. On je pao u zemlju kao penino
zrno i umro (Vidi Jovan 12:24); ali kao "prvenac onima, koji usnue" (1.
Korinanima 15:20) Bog Ga je slavno podigao iz mrtvih i ponovno
doveo u ivot. Tako je On ispunjenje onog divnog primera, kojeg nam
je Bog dao u slici Praznika prvih snopova. Drugim reima: prinoenje
"snopova od prvog etvenog otkosa" je draga i pogodna usporedba o
uskrsnuu Isusa Hrista. "Prvog dana u nedelji", ili na "dan posle
Sabata" kojeg hriani od onog vremena dre (2) kao "Dan Gospodnji"
svake sedmice, On se povratio iz mrtvih. Tom primeru odgovara i
injenica, da na dan prinoenja prvih snopova nije bilo odreeno
prinositi rtvu za grehe pred Bogom. On je nije zahtevao. Na tekst
nam kae, da onog dana kada se taj snop prvina bude od svetenika
obrtan (3) pred Gospodom, treba prineti samo rtvu paljenicu, rtvu
ognjenu i naljev, ali nije trebalo prinositi rtvu za grehe, koju je inae
Bog od njih zahtevao kod svih ostalih jevrejskih praznika (Vidi 3.
Mojsijeva 23:1213). (4)
Radi ega to nije bilo potrebno prilikom praznika prvog otkosa? Upravo
zbog toga, to je taj praznik slika uskrsnua Isusa Hrista, a On je isti i
sveti Boji Sin, koji je ve ranije kao pashalno janje dao svoj ivot za
odstranjivanje naih greha i sam je sebe predao kao rtvu na zaklanje
(Vidi Jevrejima 9:26). Greh je bio izmiren kroz Njegovu rtvu, koja ima
venu i savrenu vrednost i za uvek su gresi bili odstranjeni ispred
Bojih oiju. Tada je On "po Duhu i po svetosti" bio probuen iz mrtvih.
Tako vie nije bilo mesta a ni potrebe da se prinosi rtva za grehe.
Kao to je prinoenje prvog zrelog snopa na dan posle pashalne
sedmice otvorilo vreme etvi i bilo njenim poetkom, tako je i divno
uskrsnue Gospoda Isusa Hrista postalo poetkom i garancijom za
Njegove izbavljene. U vezi toga itamo: "Ali svaki u svom redu: Novina
Hrist; a po tom oni koji verovae Hristu o Njegovu dolasku" (1.
Korinanima 15:23). Kao to se za Hrista kae da je On "uskrsnuo iz
mrtvih", tako e i uskrsnue vernih biti "uskrsnue iz mrtvih". Ostali
26
mrtvaci, to jest oni koji su umrli bez obraenja, oni e ostati u svojim
grobovima, dok e izbavljenici Gospodnji uskrsnuti u preobraenim
telesima, a oni koji jo budu iveli pri Gospodnjem dolasku, oni e biti
preobueni i proslavljeni. Radi toga kae Sveto pismo: "A ostali mrtvaci
ne oivee, dokle se ne svri hiljada godina. Ovo je prvo vaskrsenje.
Blaen je i svet onaj koji ima deo u prvom vaskrsenju; nad njima druga
smrt nema oblasti, nego e biti svetenici Bogu i Hristu, i carovae s
Njim hiljadu godina." (Otkrivenje 20:56). Mnogi ljudi u hrianskim
zemljama veruju da e doi do sveopteg uskrsnua mrtvih spasenih
i izgubljenih koje se treba dogoditi na "sudnji dan" to jest, kao
poslednji dogaaj na kraju sveta. Iako je to bolje verovati, nego li biti
poput Saduceja, koji su uili da uopte nee doi do uskrsnua, to jo
uvek nije ispravno uenje, i ne odgovara uenju Novog zaveta. Po
Bojoj Rei nee istovremeno doi do uskrsnua spaenih i bezbonih
ljudi. Ni Jevreji nisu imali jasnu sliku o tome. Oni su verovali da e
jednom doi do "uskrsnua mrtvih". Hrist i Njegovi apostoli su jasno
govorili o "uskrsnuu iz mrtvih" i to razumeli.
Moda e neki itatelji itajui ovo pomisliti poput Isusovih uenika,
nakon to su se vratili sa brda preobraenja. Tada su po prvi puta uli
rei iz Gospodnjih usta o toj divnoj pojavi i zaueno su se upitali:
"...ta znai uskrsnuti od mrtvih? " (Marko 9:910). I o tome nekoliko
rei: Uskrsnue vernih je po svome karakteru slino uskrsnuu Isusa
Hrista i Njemu podlono. Ono se naziva "uskrsnue pravednih" ili
"uskrsnue ivota" ili "prvo uskrsnue". To uskrsnue desie se barem
hiljadu godina ranije nego li "svih ostalih mrtvaca". "Uskrsnue
nepravednih" se osim toga jo naziva i "uskrsnue za sud". Prvo
uskrsnue e biti sretno i divno, ali drugo uskrsnue e biti strano i
uasno, jer njemu sledi "druga smrt ognjeno jezero". Za jedne stoji
napisano: "Blaen je i svet onaj koji ima deo u prvom uskrsnuu", a za
druge: I tko se ne nae napisan u knjizi ivota, baen bi u jezero
ognjeno" (Otkrivenje 20:415; Dela 24,1, 15; Luka 14:14; Jovan
5:2829).
27
Apostol Pavle pie vernicima i tei ih, da ne trebaju biti tuni zbog
umrlih u Gospodu, kao to tuguju oni koji nemaju nade. On im je rekao
da e Gospod ponovno doi, kako bi uskrsnuo verne iz mrtvih, a koji se
tada nau na ivotu, njih e preobraziti i onda ih sve povesti u nebeski
Oev dom (Vidi 1. Solunjanima 4:1318; 1. Korinanima 15:5158).
Ovo uskrsnue onih koji su zaspali u Hristu i preobraenje onih vernika
koji jo budu iveli na zemlji, koje je Bog u vreme milosti pozvao iz svih
naroda na zemlji i spasio ih, to je etva koja sledi iza prinoenja prvih
snopova.
Stvarno, kako je divna nada vernih u pogledu budue slave i u pogledu
cele venosti!
Kako e proi oni koji se nisu obratili, ve su ostali u svojim gresima i
zatim umrli? itamo da e i oni uskrsnuti iz svojih grobova, ako ih veni
sud ne dostigne jo za njihova ivota, kako bi stali pred Sudiju sveta. I
videh veliki beli presto, i Onoga to seae na njemu..." (Otkrivenje
20:11a). Tamo e im biti sueno "po njihovim delima" (Otkrivenje
20:12). I "...baeni bee u jezero ognjeno. I ovo je druga smrt"
(Otkrivenje 20:14). Kako je straan Boji pravedni gnjev i Njegov sud
nad gresima i bezbonou!
Dragi itatelju, u kakvom stanju se nalazi tvoja besmrtna i skupocena
dua? Kakvo e biti tvoje uskrsnue? Da li ti pripada prvom ili drugom
uskrsnuu? Ako si shvatio ko si i ta si pred Bogom, te ako ezne za
spasenjem, onda u veri potrai zaklon kod Isusa Hrista, istinskog
pashalnog jagnjeta (Vidi 1. Korinanima 5:7), tada e se uklopiti u
etvu prvenaca (Vidi Jakovljeva 1:18). Tek tada e moi istinski slaviti
i svedoiti za tvog Spasitelja reima: Isus ivi, a s Njim ivim i ja!
Ako si to doiveo, da li eli i ti posvedoiti tvojim reima i ivotom i
imati sigurno i radosno pouzdanje i nadu: "...ne bih li kako dostigao
uskrsnue od mrtvih" (Filipljanima 3:11)? Veoma je divno, da je Isus
Hrist ono istinsko pashalno jagnje svih izbavljenih. On je nosio i
28
izbrisao sve nae grehe, a sada kao "snop prvog otkosa" stoji pred
Bogom kao "prvenac onima koji usnue" (1. Korinanima 15:20)! Tako
je On ve radi nas uziao na nebo i u venu slavu. U Njemu, uskrslom i
proslavljenom Sinu ovejem: "Koji je poetak, prvoroeni od mrtvih"
(Koloanima 1:18), Bog ve sada gleda sve verne preneene u venu
slavu. Radi toga nam i apostol Pavle radosno dovikuje: "A koje odredi
one i dozva; a koje dozva one i opravda; a koje opravda one i proslavi"
(Rimljanima 8:30). Uskoro emo i stvarno biti kod Hrista, proslavljati
Ga u veke vekova. On je rekao: "Oe, hou, da oni, koje si mi dao,
budu sa mnom, gde sam ja, da vide moju slavu, koju si mi dao, jer si
me ljubio pre postanka sveta" (Jovan 17:24). I jo tri puta On dovikuje
Svojima u posljednjem poglavlju Svetog pisma: "evo, dolazim brzo"
(Otkrivenje 22:7, 12:20).
Doi uskoro Gospode Isuse, eljno te ekamo,
nae oi sada ka prestolu milosti podiemo!
Sve Te vie prizivamo i na Tebe ekamo,
Tebi se nadamo i Tebe Boji Sine trebamo.
Duh i nevesta podiu oi svoje,
i ekaju da se ispuni obeanje Tvoje!
Da ih sa zemlje uzdigne Ti,
i Sebi privue u sve venosti.
Duha Svog Ti poznaje,
nevestu Svoju ti usliava;
Isuse, doi uskoro jer mi te ekamo,
i jedino Tebi mi se sad nadamo!
30
PRAZNIK NEDELJA
PRAZNIK NEDELJA
U nastavku praznika "prvih snopova" o kojem smo u prolom poglavlju
govorili, nadovezuje se "praznik nedelja".
"Sedam nedelja nabroj; kad stane srp raditi po letini, (1) onda poni
brojati sedam nedelja. Tada praznuj praznik nedelja Gospodu Bogu
svom; ta moe prinositi dragovoljno kako te bude blagoslovio
Gospod Bog tvoj." (5. Mojsijeva 16:910).
Ovaj etvrti praznik stoji, kao to nam ove rei jasno dokazuju, u bliskoj
vezi sa "praznikom prvih snopova". I zbog toga, to je izmeu dva
praznika proteklo sedam sedmica znai toliko sedmica, koliko je
dana u jednoj sedmici tako se ovaj kasniji naziva: "praznik nedjelja" ili
"praznik sedmica". Kao to smo spominjali, prinoenje prvih otkosa od
kojih se raunalo sedam sedmica, deavalo se na nedjelju ("na dan
nakon Sabata"), i to u nedjelju posle Pashe. Prema tome je "praznik
nedelja" padao na dan nakon sedmog sabata, to jest, opet u nedelju. I
kasnije je po grkoj rei "pentekoste" (t.j. pedeset, poto je to bio
pedeseti dan nakon praznika prvih snopova) dobio ime Duhovi ili
Pedesetnica. Taj praznik Duhova je stajao u tesnoj povezanosti sa
proteklim praznikom "prvih otkosa", i to ne samo u pogledu vremena,
ve i u pogledu njenog znaaja. Dok je jedan oznaavao poetak
etve, dotle je "praznik nedelja" koji je zapoinjao pedeset dana kasnije
oznaavao praznik etve. (2) Zbog toga itamo: "Praznuj praznik
sedmica, prvina etve penine, i praznik berbe na svretku godine" (2.
Mojsijeva 34:22). I na dan prvina, kad prinosite nov dar Gospodinu
posle svojih nedelja, da imate sabor sveti, ni jednoga posla ropskoga
ne radite" (4. Mojsijeva 28:26). A na drugom mestu stoji zapisano: I
praznik od etve prvina od truda tvojega to poseje u polju svojem; i
31
praznik berbe na svretku svake godine, kad sabere trud svoj s njive"
(2. Mojsijeva 23:16). Na dan tog praznika etve, koji je ujedno bio i
danom radosti i zahvalnosti (Vidi 5. Mojsijeva 16:912), morali su svi
mukarci iz Izraela, kao i na praznik beskvasnih hlebova doi iz svih
krajeva Izraela u Jeruzalem. "Tri puta preko godine sve mukinje tvoje
da izlazi pred Gospodina Boga" (2. Mojsijeva 23:17). Tako su i na one
Duhove, to jest na praznik etve, koji je sledio nakon uzaaa
Gospoda Isusa Hrista, bio izliven Sveti Duh. Bogobojazni ljudi izbliza i
iz daleka bili su okupljeni u velikom broju u to vreme u Jeruzalemu
(Dela 2:1, 5). U sili Svetoga Duha kojeg je upravo primio, ustao je
apostol Petar i poeo propovedati velikom mnotvu o spasenju kroz
Hrista. Bog je podupreo tu propoved sa Svojim velikim blagoslovom, te
je uzverovalo oko tri hiljade dua. Bila je to obilna etva za Boga i za
venost i to ba na izraelski etveni praznik! Tako nam je sam Bog dao
odgovor na pitanje: to u duhovnom smislu treba znaiti "praznik
nedelja", ili izraelski etveni praznik? Ako je prinoenje "prvih otkosa"
slika uskrsnua Isusa Hrista iz mrtvih, iz groba, onda je "praznik
nedelja" ili "praznik od etve prvina" slika stvaranja skuptine
(zajednice, Crkve) Hristove. Ona se ujedno naziva "sabor i crkva
prvoroenih" (Jevrejima 12:23), ili "prvenci Njegovih stvorenja"
(Jakovljeva 1:18), "koji imamo prvine Duha" (Rimljanima 8:23).
Bog e jo jednom kasnije odrati veliku etvu, kada e sabirati
Hristovu crkvu, to jest sve istinske i nanovo roene hriane. On e
sabrati zrelo ito u nebeske ostave (Vidi Matej 13:30). O toj krasnoj
etvi u carstvu Bojem govori i radosni "praznik senica", to jest glavni i
zavrni etveni praznik. Tako e Bog, koji sada Svojim izbavljenima,
svojoj deci, daje "prvine Duha", e jo jednom izliti Svetog Duha i to na
sve meso (Joil 2:28 i dalje).
Ali da se opet vratimo "prazniku nedelja" ili "prazniku prvih otkosa itne
etve". itamo da je Bog naredio svom narodu Izraelu: Iz stanova
svojih donesite dva hleba za rtvu obrtanu, (3) od dve desetine efe
beloga brana da budu, s kvascem neka budu peeni; to su prvine
32
^1 Kada su eteoci zapoeli raditi srpom, prvi snop ili prvi otkos trebao je biti
prineen Bogu.
^2 Jevreji su kasnije zbog svoje rasejanosti i udaljenosti od svoje domovine prestali
misliti na setvu i etvu prilikom "praznika nedjelja", ve su taj praznik slavili kao
praznik seanja primanja zapovesti na Sinaju, ali to nije bilo njegovo biblijsko
znaenje. Iako je Zakon bio dan u treem mesecu, kao to su i Duhovi bili u tom
mesecu (Vidi 2. Mojsijeva 19:1), ipak nigde ne nalazimo da je Bog naredio da
trebamo slaviti seanje na davanje zakona. Taj dan nije nigde naveden, pa ga prema
tome ne trebamo niti slaviti.
^3 Ili "Njihani hlebovi", poto su pred Gospodom bili ljuljani amotamo (obrtani) za
znak da su Njemu bili prineeni.
37
PRAZNIK TRUBA
PRAZNIK TRUBA
Nakon "praznika prvih hlebova" ili Duhova, dolazi due bez i jednog
praznika. Tek u sedmom mesecu Jevrejskog religioznog kalendara
odravao se peti Gospodnji praznik "praznik truba". O njemu itamo:
"Jo ree Gospodin Mojsiju govorei: Kai sinovima Izraelovim, i reci:
prvi dan sedmoga meseca neka vam je odmor, spomen trubni, sabor
sveti. Ni jednoga posla ropskoga nemojte raditi, nego prinesite rtvu
ognjenu Gospodu" (3. Mojsijeva 23:2325).
Veoma je upadljiva injenica, da je "praznik truba" odravan nakon
due vremena bez ikakvog praznika. Tome se treba nadodati, da je ta
stanka bila neodreene duine. Ponekada je bila kraa a ponekada i
dua. (1) Bez sumnje, Bog nam je u tom bez praznikom vremenu od
neodreene duine, koje je nastupilo nakon praznika Duhova pruio
sliku naeg sadanjeg vremena. Izraelski narod je bio stavljen na
stranu, a Bog je zapoeo etvu meu nacijama. Pri tome je dao da se
iri Evanelje milosti po celom svetu, te osnovao Crkvu (skuptinu,
zajednicu), koja je nebeska nevesta Njegovog Sina. Kako e dugo
trajati to vreme milosti, mi ne moemo znati. Kao to smo videli, to
vreme je neodreene duine. To je veoma vano.
Crkva ve due vreme oekuje povratak svog Gospoda. Ve su prvi
hriani ili u susret Njemu, a danas se ponovno uje poziv koji dolazi
delovanjem Bojeg Duha i glasi: "Zarunik dolazi!" (2) Verni hriani u
svim zemljama i narodima radosno i ushieno oekuju svog Gospoda i
Spasitelja. On je navestio: "Da, dolazim brzo". Vernici odgovaraju s
pozivom: "Amin. Doi, Gospodine Isuse!" Naravno, oni ne znaju ni dan
ni as svog uzdignua sa zemlje. Nije im poznato kada e pri
ponovnom dolasku Gospodnjem biti podignuti u nebo, ali oni znaju da
38
^1 14. dan prvog meseca (Abiba) bio je dan na koji se klalo pashalno jagnje, to jest,
kao to smo videli, to je bila poetna taka za proraun nastupajuih praznika, pa i
praznika Duhova. Od njega je zapoelo brojanje dana. Ako bi na primer dan Pashe
(to je 14. dan prvog meseca) pao u petak, onda je ve idui dan bio Sabat, a doidui
dan je ve bio dan na koji su se prinosili prvi otkosi. Pedeset dana kasnije je sledio
praznik nedjelja (ili Duhovi). Oni su u tom sluaju bili ranije. Ali poto je praznik trubna
bio nezavisan od praznika Pashe, i padao uvek na prvi dan sedmog meseca, zbog
toga je razmak izmeu ta dva praznika bio vei, nego da je na pr. Praznik prvih
otkosa bio tek 22. dana meseca Abiba. To se deavalo, ako bi praznik Pashe (14.
dan meseca Abiba) sluajno pao na subotu. Tada bi nadolazei Sabat bio na 21. dan
meseca Abiba, a tek dan kasnije, znai 22. Abiba je mogao biti prinesen prinos Prvih
snopova. Tada bi Duhovi (Praznik nedelja) bio toliko kasnije, pa je razmak do
Praznika trubna bio utoliko krai.
^2 Matej 25:6; Pod deset devica se podrazumeva celokupno hrianstvo. Mnogi ljudi
se samo nazivaju hrianima, ali nisu doiveli obraenje i novo roenje, pa prema
tome nisu primili ni Svetoga Duha. Njihove lampe nemaju ulja i zbog toga se gase.
Preporoene osobe se ubrajaju u mudre device, jer one imaju ulja u svojim lampama
(usporedi i Matet 9:15 i 22:114). Jevreji su trebali biti zemljaskom nevestom za
Gospoda, ali nisu bili u onakvom stanju koje bi odgovaralo njihovom poloaju (Pesma
nad pesmama 5:28).
^3 "...dok se ne izvre vremena neznaboaca" (Luka 21:24). Ta vremena zapoinju
odlaskom Bojeg naroda u Vavilonsko ropstvo. Kroz njih je Bog sprovodio svoju
vladavinu u svetu. Tada zapoinje razdoblje etiri svetska carstva: 1.
AsirskoVavilonsko, 2. MedoPerzijsko, 3. Makedonsko, 4. Rimsko. Nabuhodonozor
iz Vavilona je bio "glava ...od istog zlata". U knjizi proroka Danila nam se prikazuju
ta carstva kao prvo u obliku velikog lika (2:3134), a zatim u pogledu etiri divlje zveri
(Danilo 7:128). Kada se opet uspostavi etvrto svetsko carstvo, to jest Rimsko, o
kojem itamo u Otkrivenju 13:110 i 17:8 i dalje, onda e Hrist (Mesija i Car Izraelov)
42
ponovno doi i onda u sili uspostaviti Svoje carstvo: Danilo 2:3435 i 7:1927. Tada
su prola "vremena neznaboaca" i tada e nastupiti: "...carstvo sveta naeg
Gospoda i njegova Hrista, i carevat e u veke vekova" (Otkrivenje 11:15; 12:10; 19:6
do 20:6).
^4 To znai da je Bog unapred odredio broj spaenih iz neznaboaca. Kao to smo
ve ranije videli, oni tvore Hristovu Crkvu i oni e biti uzneseni na nebo, kad za to
nastupi odreeni as. Ovde je interesantna re (Rimljanima 11:25) "dok", "... dok ne
uu neznaboci u punom broju". Ta ista re "dok" koja je tako vana za Izraelsku
nadu, spominje se jo dva puta: jednom u gore navedenom tekstu u Luci 21:24:
"Jeruzalem e biti gaen od neznaboaca (nejevreja), dok ne prou vremena
neznaboaca", a osim toga i u Mateju 23:39: "Odsada me neete vie videti, dok ne
uskliknete: Blagoslovljen, koji dolazi u Gospodnje ime!" Usporedi u vezi toga i Luka
19:3738 (primer) i Osija 3:45; Zaharija 9:9 i dalje; 14:4, 16; Isaija 9:67; 52:7;
62:10 i dalje; 65:17; Psalam 24:7 i dalje; 118:26 izmeu ostalih navoda.
^5 Gospod nije sa Crkvom ili nevestom Jagnjetovom, ve sa Izraelom, zemaljskom
nevestom uspostavio "Novi savez" (Vidi Jeremija 31:31 i dalje). Crkva ima udela u
tome, od kako je kroz Hristovu krv stvoren temelj Novog saveza. Ona ima uea u
svim blagoslovima Novog saveza (Vidi Efescima 1:3).
^6 Na tu budunost Izraela upuuje nas i injenica, da u Izraelu, kada novo svetlo
pone obasjavati tamne noi, trebalo je trubiti u trube (Vidi 4. Mojsijeva 10:10;
Psalam 81:3). Da, i nad Izraelom e iznova zasvetliti i uzdii se svetlo Gospodnje.
Slikovito reeno: "I svetlost e mesena biti kao svjetlost sunana..." (Isaija 30:26),
sam e Gospod biti Izraelovo sunce i mesec (Vidi Isaija 60:1920; Malahija 4:2).
43
DAN OCISCENJA
DAN OIENJA
U to vreme e Bog sakupiti Svoj narod uz snani trubni glas. On e ih,
kad se opet nau u zemlji otaca taknuti u njihovu duu, te e oni u
dubokoj "pokori" i uz mnogo kukanja shvatiti da im je potrebno
pomirenje (Zaharija 12:10). Radi toga u slikovitom redosledu praznika
nakon "praznika truba", odmah iza njega sledi veliki dan oienja (ili
pomirenja).
Dan pomirenja ili Jom Kippur je za Izrael bio najsveaniji i najvaniji
praznik u godini. U 3. Mojsijevoj 23, i jo opirnije u 3. Mojsijevoj 16,
nalazimo opis rtava i ostalih obaveza koje su za taj dan bile odreene
za Izraelce. Stoji zapisano: "Jo ree Gospodin Mojsiju govorei: A
deseti je dan toga meseca sedmoga dan oienja; sabor sveti neka
vam je, i muite due svoje, i prinesite Gospodinu rtvu ognjenu. U taj
dan nemojte raditi ni jednoga posla, jer je dan oienja, da se oistite
pred Gospodinom Bogom svojim. A svaka dua koja se ne bi muila u
taj dan, da se istrebi iz naroda svojega. I svaku duu koja bi radila
kakav posao u taj dan, ja u zatrti duu onu u narodu njezinu. Ni
jednoga posla nemojte raditi; to da je vena uredba od kolena do
kolena u svim vaim stanovima. Subota poivanja neka vam bude, i
muite due svoje; devetoga dana istoga meseca kad bude vee, od
veera do veera praznujte poinak svoj" (3. Mojsijeva 23:2632).
Znai Bog je od Svoga naroda zahtevao tri stvari i to: Oienje
(pomirenje), muenje due (tugu due) i mirovanje.
Oienje ili pomirenje je veoma ozbiljna re! Bog je svet, a ovek je
grean. On se treba pomiriti sa Bogom, a njegov greh treba biti
opravdan i izbrisan. Ako se ne oisti, eka ga Boji pravedni sud. Bog
44
niti jednom narodu u stara vremena to nije tako jasno obrazloio, kao
to je to objasnio Izraelskom narodu. On im je u Svojoj Rei dao svete
odredbe i praznike.
A sada posluajmo to je Bog odredio Izraelcima da trebaju initi u
pogledu rtava u 3. Mojsijevoj 16. To je praslika savrenog izbavljenja i
pomirenja koje se postie jedino u Hristovoj rtvi. Ako ti dragi itatelju
jo nisi doiveo veliku radost oprotenja greha, neka ti Bog pokloni
milost, kako bi pri razmatranju ovih primera i gledajui njihovo
ispunjenje u rtvi na Golgoti, naao mir s Bogom!
Prvosvetenik je na taj veliki praznik, pre nego je zapoeo izmirivati
grehe naroda putem potrebnih rtava, najpre morao prineti rtvu
pomirnicu za sebe i svoje ukuane. Osim toga morao se sasvim
okupati u vodi i obui u bele lanene haljine. Kroz tu kupku i odeu od
belog lanenog platna, kao i rtvom mladog junca, kao rtve za greh i
jednog ovna kao rtve paljenice za sebe i svoj dom, tek tada je
prvosvetenik postao slikom Isusa Hrista, naeg svetog pomiritelja i
Prvosvetenika. Gospod Isus, na veliki Posrednik i Izbavitelj bio je
sam po sebi bez mane, ist i svet, ali Izraelski prvosvetenik to nije bio.
Da bi barem izvana liio po svojoj osobi Gospodu Isusu "...koji Duhom
Svetim sebe prinese bez krivice Bogu" (Jevrejima 9:14), trebao se prvo
okupati i obui u isto belo laneno ruho i za svoje vlastite grehe prineti
rtvu, pre nego je mogao i pomisliti da se zauzme za svoj narod.
U 3. Mojsijevoj 16:5 itamo: "A od zbora sinova Izraelovih neka uzme
dva jarca za rtvu radi greha, i jednoga ovna za rtvu paljenicu". Ovde
se prekida tok zbivanja i ne nareuje se ta treba uiniti sa tim
rtvama, a prvosveteniku se u 6. stihu nareuje, da on prvo treba
prineti junca na rtvu za greh, kako bi oistio sebe i svoj dom. Nadalje
stoji zapisano: "Po tom neka uzme dva jarca, i neka ih metne pred
Gospoda na vrata atora od sastanka. I neka Aron baci drijeb za ta
dva jarca, jedan drijeb Gospodinu a drugi drijeb Azazelu. (1) I neka
Aron prinese na rtvu jarca na kojega padne drijeb Gospodinov, neka
45
46
Kako je divan i savren bio ovaj primer, koji nas podsea na veliko delo
pomirenja na Golgoti! Tri puta itamo ovde izraz "svi", "sva bezakonja"
"sve prestupe", "svim gresima". Tada je taj ovan bio protjeran od
jednog za to pripravnog oveka, koji ga je oterao u pustinju, u neplodni
kraj. Ta ivotinja je otklonila od naroda njihove grehe, kao to to i
njegovo ime Azazel to potvruje. On je bio predan venom zaboravu i
oteran u pustinju. To je rekao i Psalmista: "Koliko je istok daleko od
zapada, toliko udaljuje od nas bezakonja naa" (Psalam 103:12).
Tako je taj znameniti i punovaan "dan pomirenja" u Izraelu iako
samo kao senka i primer ukazivao na to, da je bilo udovoljeno, kako
Bojim potraivanjima u pogledu Njegove pravednosti i svetosti, tako i
potrebama grenika je bilo odgovoreno, a njihov greh je bio izmiren. (2)
Ali da se okrenemo uenju Novog zaveta, naroito u poslanici
Jevrejima, koja je kao to ve i sam naslov kae, bila upuena
hrianima Izraelskog porekla. Ona opisuje veliinu rtve Isusa Hrista,
Sina Bojega i otkriva nam puninu njihovog i naeg izbavljenja kroz
Njega. rtve i odredbe na veliki "dan pomirenja" veoma jasno ukazuju
na Njega.
Poslanica Jevrejima najpre zapoinje s reima: "Bog, koji je negda
mnogo puta i razlinim nainom govorio ocima po prorocima, progovori
nama u ove poslednje dane po Sinu" (Jevrejima 1:1), to jest, u osobi
Sina. Nakon to je ukazano na uzvienost Sina Bojega nad
prorocima, anelima, stvorenjima i Njegovim "drugovima" (pogl. 1.),
kao i nad Mojsijem, Isusom Navinom i Aronom (pogl. 36), itamo da
je Hrist postao Prvosvetenikom po redu Melhizedekovu, koji je bio
ujedno i car i svetenik. Bio je bez prethodnika i bez naslednika.
Nadalje itamo, da je Hrist kao Prvosvetenik "...svet, nevin, neokaljan,
odvojen od grenika i uzvien nad nebesa". Kao to smo videli,
prvosvetenik u Starom zavetu morao okupati i obui u belo laneno
ruho, radi toga to nije bio ist, i tek nakon oienja je postao
odgovarajuom slikom za Hrista (Jevrejima 7:26). A u nastavku ovog
47
49
Jevreji se koriste rtvom koju odobravaju neki Rabini (ali ne svi i ne pravoverni). Oni
za muke lanove obitelji u domu kolju po jednog petla, a za enske lanove rtvuju
po jednu kvoku. Ali i oni koji prinose na rtve petlove koji nisu dozvoljeni po Rei
Bojoj i prolivaju krv radi svojih greha, naravno ni oni ne mogu nai mira. Oni obino
viu na kraju dana: "O, da se barem ni rodili nismo!" "Mesija se zaklonio ispred nas,
naa pravda; mi smo potreseni, ali nema nikoga tko bi nas opravdao".
^3 U stvari "da ivome Bogu prinosimo bogosluenje".
^4 Vidi Dela 26:18; Koloanima 1:1214.
^5 Po J. J. Rambachu, jednom ueniku Augusta Hermanna Francke iz Halle, koji je
umro 1735. kao profesor u Giessenu.
^6 U atoru od sastanka, na kojeg se uvek iznova poziva poslanica Jevrejima, nije
postojao neki vetaki pod, Svetenik je stajao s nogama u pesku. Tako i vernici
naeg vremena, iako se jo nalaze u potekoama ovoga sveta i pustinje, ali po
svom poloaju oni se ve nalaze gore pred Bojim licem (Vidi Efescima 2:56). Ta
istina o naem nebeskom stanju ne razrauje se do kraja u Poslanici Jevrejima. U
poslanici Jevrejima se ne spominje jo jedna istina, a to je, da su obraeni vernici,
sve dok Izrael ivi u neveri i stoji napolju, da su oni, vernici iz raznih nacija, koji su
kroz Svetoga Duha spojeni s Hristom u jedno Telo. I tada e Hrist poput
prvosvetenika u Starom zavetu na veliki "dan pomirenja" vratiti se iz Svetinju nad
Svetinjama u koju je uao, tada emo i mi doi s Njim. I tada e Izrael nakon to je
uzverovao biti blagoslovljen od Prvosvetenika koji je jo sada sakriven, ali koji e se
s vernicima spustiti na zemlju.
54
OPROSNA GODINA
OPROSNA GODINA
Sada dolazimo do novog praznika koji stoji u povezanosti sa velikim
"danom pomirenja" (oienja).
Veoma je lepa i vana okolnost, koju esto ne opaaju ni verni itatelji
Svetog pisma, da se u uskoj povezanosti sa velikim "danom pomirenja"
u Izraelu slavila i divna Oprosna godina ili godina jeke. Ona se
ponavljala svake pedesete godine. O njoj itamo: "I nabroj sedam
sedmina (1) godina, sedam puta po sedam godina, tako da ti sedam
sedmina godina bude etrdeset i devet godina. Tada zapovedi neka
zatrubi truba deseti dan sedmog meseca, na dan oienja neka trubi
truba po svoj zemlji vaoj. I posvetite godinu pedesetu, i proglasite
slobodu u zemlji svima koji ive u njoj; to neka vam je oprosna godina,
i tada se vratite svaki na svoju batinu, i svaki u rod svoj vratite se." (3.
Mojsijeva 25:810). "I ako osiromai brat tvoj kod tebe tako da ti se
proda, nemoj ga drati kao roba; kao najamnik i kao doljak neka bude
kod tebe; do oprosne godine neka slui kod tebe. A onda neka ide od
tebe sa sinovima svojim, neka se vrati u rod svoj, i na batinu otaca
svojih neka se vrati." (3. Mojsijeva 25:3941)
Kako je Bog milostiv i saoseajan i kako su blagoslovljeni Njegovi
saveti. Moemo si zamisliti jednu siromanu Jevrejsku porodicu u ono
vreme, kratko vreme pre "oprosne godine". Ve godinama se u njihov
dom uvuklo siromatvo, a hranitelja vie nije bilo. Nedostajao je
mukarac u kui, moda otac ili sin. Zbog siromatva, bolesti ili loe
etve morao je predati svoj ivot u zalog i raditi kao sluga. Koliko li su
njegovi alili za njim?!
55
ovo pismo u vaim uima". On, istinski Gospodnji sluga i izvritelj svih
Njegovih namisli, doao je kao poslanik na ovu zemlju, kako bi
oslobodio dunike i izbavio ljudski rod iz okova greha. Ali ako je On to
eleo ispuniti, morao je rtvovati Svoj vlastiti ivot. On Pravednik umro
je za nepravedne, ali On je bio spreman to uraditi. Da, On je doao "da
slui i da duu Svoju u otkup za mnoge". Dok je On u Nazaretu itao
one proroke rei, ve je u Duhu video ispunjeno delo, koje je trebao
izvriti na krstu.
Nakon to je Gospod slave kasnije umro za grenike i od Boga bio
uskrsnut iz mrtvih i proslavljen na nebesima, Apostol je zapisao kroz
Svetoga Duha: "Evo sad je vreme najbolje, evo sad je dan spasenja!"
(2. Korinanima 6:2). I to vreme prihvaanja, ta "godina milosti
Gospodnje" traje sve do sada. U celom svetu treba objaviti "oprosnu
godinu", veliko spasenje, izbavljenje i osloboenje kroz Isusa Hrista.
Tako je On sam naredio nakon svog uskrsnua: "Idite u sav svet i
propovedajte Evanelje svima stvorenjima!" (Marko 16:5).
Ve gotovo 2000 godina se uje jeka veselog trubnog glasa irom
celoga sveta meu gotovo svim narodima na zemlji, a naroito glasno
odjekuje u naim danima. "Po svoj zemlji otide njihov glas, i do granica
celoga sveta njihove rei" (Rimljanima 10:18). Ve su milioni ljudi uli
glas srebrnih truba, t.j. poruku milosti o velikom Bojem slobodnom i
venom izbavljenju kroz Hrista. Na hiljade ljudi gladnih i ednih
spasenja, prihvatili su tu poruku ivom verom i napustili tamu i
robovanje gresima i uli u veliku slobodu Boje dece. Oni su odbacili
jaram greha kojega im je natovario Sotona. Napustili su svoje tamnice i
sada uivaju u svetlu, hode u sretnoj slobodi za koju ih je Hrist
oslobodio.
O milosti koja nas je izbavila,
Krvlju Hristovom grehe nam oistila,
O daj da bi svuda svedoili,
Oprotenje i mir navestili.
58
Boji hram i presto cara Davida. Ali o tome emo govoriti neto kasnije
prilikom razmatranja "praznika senica". Samo jo jednom elimo
naglasiti da e tek tada za Izraelsku naciju zapoeti velika "oprosna
godina", na temelju obraenja ka Hristu, Izbavitelju, koji je i za njih na
krstu Golgote ispunio i izvrio sve za veliki "dan pomirenja".
Kao to su nekada u vreme Starog zaveta na veliki "dan pomirenja", tri
stvari bile meusobno povezane: Pomirenje, muenje due i mir (3.
Mojsijeva 23:2632), tako e biti i kod Izraela. Tada e se povezati
muenje due (tuga u dui) i vera u razapetog Pomiritelja (Vidi Zaharija
12:10) i 1000 godinji "Sabat mira" e zapoeti.
Te iste tri stvari: Pomirenje, muenje due (pokajanje i tuga due) uz
nadolazei mir u savesti i srcu Bog je i za nas sve Bog namenio. I
mnogi iskreni hriani to znaju iz iskustva! U svome miru srca i savesti
oni slue Bogu i slave Njega svoga Izbavitelja.
Slava, ast, hvala i dika,
neka je Tebi Boe u Svetinji nad Svetinjama,
za Tvoju ljubav veliku.
Ti si nam se smilovao,
Iz greha si nas izbavio!
U smrti duhovnoj bili smo mi,
al ukazao si nam izvor milosti!
Tvoja ljubav nadmauje sve,
i Ti si nae veliko nadanje!
Smrt grenika nije Ti mila,
i volja Tvoja to nije nikad bila.
Ti eli da se obrati on,
i ivot nae u Sinu Tvom!
U ljubljenom Sinu si nas izabrao,
i pred lice svoje Ti si nas stavio,
O, ava Oe, velike li sree,
60
61
PRAZNIK SENICA
PRAZNIK SENICA
"Praznik senica" bio je poslednji praznik u Jevrejskoj godini. Bio je to
naroito radostan praznik. O njemu itamo:
"Petnaestoga dana sedmoga meseca praznik je senica za sedam dana
Gospodu... Kad saberete rod zemaljski, praznujte praznik Gospodu
sedam dana; u prvi je dan odmor i u osmi je dan odmor. U prvi dan
uzmite voa s lepog drvea, i grana palminih i grana s gustog drvea. i
vrbe s potoka, i veselite se pred Gospodom Bogom svojim sedam
dana... I pod senicama budite sedam dana..." (3. Mojsijeva 23:3334).
"Praznik senica praznuj sedam dana, kad zbere s gumna svojega i iz
kace svoje. I veseli se na praznik svoj ti i sin tvoj i ki tvoja i sluga tvoj i
slukinja tvoja, i Levit i doljak i sirota i udovica, to budu u mestu
tvojem. Sedam dana praznuj praznik Gospodu Bogu svojemu na
mestu koje izabere Gospod, kad te blagoslovi Gospod Bog tvoj u
svakoj letini tvojoj i u svakom poslu ruku tvojih; i budi veseo." (5.
Mojsijeva 16:1315).
"Praznik senica" je bio trei ili glavni etveni praznik. On se nije
odnosio samo na sakupljanje penice, ve svih vrsta plodova, pa i
voa i groa (Vidi 5. Mojsijeva 16:13). Vinograd i vinova loza je
poznato znamenje za Izraelski narod. Tako itamo ve u Starom
zavetu: "Da, vinograd je Gospoda nad vojskama dom Izraelov..." (Isaija
5:7). "Iz Egipta si preneo okot, izagnao narode, i posadio ga. Okrio si
za nj, i on pusti ile, i zauze svu zemlju" (Psalam 80:89; vidi i Matej
21:3346).
62
(Jovan 7:37).
U kakvoj otroj suprotnosti se nalazi poziv Gospoda slave svakom
pojedincu: "Ko je edan, neka doe k meni i pije!" Mnotvo je glasno
uzvikivalo i slavilo, oni su posmatrali izlivanje vode i vina na oltar, i
sluali su o tome kako je svetenik govorio o zahvatanju vode iz izvora
ivota", ali oni su bili toliko zaokupljeni svojim slavljem, da ak nisu ni
primetili, da upravo njima nedostaje vode, i da su oni udaljeni od
pravog izvora spasenja, te da trpe duhovnu e. U kako skupocenom
odnosu sa tim primerom stoji Gospodnji poziv!
Izrael kao nacija jo uvek nije prila toj spasavajuoj vodi ivota. Oni
jo nisu pili s tog izvora, i biti e odbaeni, sve dok se ne obrate. Ali oni
koji su iz Izraelskog naroda uzverovali u Onoga kojeg su ljudi odbacili,
oni su postali Bojom decom (Vidi Jovan 1:12). Bog je Njega uzvisio i
postavio za Spasitelja Sina Bojega. Oni su primili Svetoga Duha, ba
kao to je Gospod obeao na prazniku senica: "Koji Me veruje, kao sto
Pismo ree, iz njegova tela potei e reke ive vode" (Jovan 1:38). I
Jovan tome jo nadodaje: "A ovo ree za Duha kojega posle primie
oni koji veruju u Ime Njegovo; jer Duh Sveti jo ne bee na njima, jer
Isus jo ne bee proslavljen" (Jovan 1:39).
Tako su vernici pojedinano i celokupno postali stanom Svetoga Duha,
koji je doao poslan od proslavljenog Hrista, dok je Izrael zbog svoje
nevere bio stavljen po strani. Svi vernici su primili ivot i radost i potoci
blagoslova izlaze iz svih onih koji su zapeaeni i ispunjeni Svetim
Duhom. To smatramo kao prednost svih vernih hriana.
Pribliava se trenutak kada e slikoviti "praznik senica" nai svoje
ispunjenje za Izrael u Njegovom carstvu, i to je njegovo pravo
znaenje. im Hristova nebeska nevesta napusti ovaj svet i uzdigne se
ka nebu u Oev dom (Jovan 14:3; 1. Solunjanima 4:17), tada e Boji
Duh dotaknuti Izraelove mrtve kosti i pozvati ih u ivot i odvesti ih u
zemlju otaca (Vidi Jezekilj 37).
65
66
ini nam se da je osmi dan "praznika senica", koji je ujedno i prvi dan
nove sedmice (uskrsnue Gospoda Isusa je takoe zbilo na osmi dan,
ili "u prvi dan sedmice" (Marko 16:9). To je izvanredna slika o
radosnom, venom stanju na novoj zemlji i u novom nebu.
O toj beskrajnoj slavi stoji zapisano: "I videh novo nebo i novu zemlju,
jer prvo nebo i prva zemlja prooe, i mora vie nema. I videh sveti
grad, novi Jeruzalem, gde silazi od Boga s neba, pripravljen kao
zarunica, ukraena svomu zaruniku. I zauh veliki glas s prestolja
gde govori: 'Evo Bojega atora meu ljudima, i stanovat e s njima, i
oni e biti Njegov narod, i sam e Bog biti s njima (njihov Bog). I otrt e
Bog svaku suzu s njihovih oiju, i vie ne e biti smrti, ni tuge, ni vike,
ni boli ne e vie biti, jer prvo proe'. I ree Onaj, koji sedi na prestolu:
'Evo sve novo inim'. I ree mi: 'Napii, jer su ove rei verne i istinite'. I
ree mi: ' Svrilo se. Ja sam alfa i omega: poetak i svretak. Ja u
ednome dati iz Izvora vode ivota zabadava. Ko pobedi, ovo e
batiniti, i bit u mu Bog, i on e biti moj sin!" (Otkrivenje 21:17).
Ovde nam Bog kroz svog Apostola prua opis venog stanja stvari,
kada e na kraju svih Bojih putova sa ljudskim rodom i svojim
izbavljenima sve izneti na videlo. Tada e se ispuniti Hristovo
posredniko delo u vidu Stvoritelja i Izbavitelja, Sudije pa i Cara. On e
sve podrediti svojoj vladavini, a tada e predati svoje carstvo Bogu "da
bude Bog sve u svemu" (1. Korinanima 15:28). Novo nebo i nova
zemlja ve e postojati, a prvo je ve prolo. Sve to se bude nalazilo u
Bojoj prisutnosti, bie blagoslovljeno, a izbavljeni e uivati u tim
blagoslovima i neprolaznoj slavi.
Ono to je Bog ve u poetku zamislio i odluio, to jest, da ivi meu
ljudima i da boravi u njihovoj sredini, to e se konano i ostvariti. O tom
prebivalitu itamo: "Evo Bojeg atora meu ljudima, i stanovae s
njima, i oni e biti Njegov narod, i sam e Bog biti s njima (njihov Bog)"
(Otkrivenje 21:3).
67
^1 Za vreme pisanja ove knjige jo nije postojala zemlja Izrael. Tada se tek
postepeno formirao politiki pokret pod nazivom Cionizam, koji je imao za cilj da
ponovo osnuje Jevrejsku dravu u Palestini. Nakon zavretka Drugog svetskog rata,
dolo je godine 1948. do osnivanja drave Izrael. U tim zbivanjima vidimo poetak i
ispunjenje proroanstva iz Jezekilja 37. Uz glasni zveket su se poele pribliavati
mrtvake kosti, ali to se deavalo u neveri: "...ali duha ne bee u njima" (Jezekilj
37:8).
To znai da oni jo nisu oiveli kroz Duha Bojega. Poto se u 37. poglavlju prorok
Jezekilj govori o celom Izraelu (stih 11), moemo zakljuiti da e do potpunog
ispunjenja tog proroanstva tek doi, kada se okupe i u zemlji otaca i ostalih deset
plemena, o ijem mestu boravka se za sada ne moe nita pouzdano rei.
^2 Postoje razna "vremena" ili "periodi", koja trebamo razlikovati. Bog deluje u
razliita vremena i na razne naine On sprovodi svoje namisli u ljudskom rodu. 1.
Moemo govoriti o periodu nevinosti do isterivanja iz raja (1. Mojsijeva 1:28 3:24);
2. O periodu savesti do potopa (1. Mojsijeva 3:24 7:23); 3. O periodu ponovnog
protivljenja (1. Mojsijeva 8:20 11:9); 4. O periodu obeanja (1. Mojsijeva 12:1 2.
Mojsijeva 19:6); 5. O periodu od davanja Zakona na Sinaju do krsta Hristovog (2.
Mojsijeva 19:8 Matej 27:31); 6. O periodu milosti ili sakupljanja nebeske neveste t.j.
o sadanjem vremenu (Jovan 1:17 Rimljanima 11:25 ili 1. Solunjanima 4:17); 7.
Period ponovnog obnavljanja Izraela (Rimljanima 11:2627; Otkrivenje 12:1 i dalje) i
uspostavljanje 1000 godinjeg Hristovog carstva na zemlji. Podela na "vremenske
periode razdoblja" moe se vriti i po drugim gleditima, ali prema njima nemamo
sedam perioda.
^3 Crkva e tada biti Boji ator meu ljudima (Vidi Otkrivenje 21:3).
^4 1. Korinanima15:4547.
^5 1. Mojsijeva 5:29; Noje znai "Uteha", ali prava uteha je dola tek kroz Hrista. On
je prava "Uteha" i "Teitelj", kao to i danas Jevreji nazivaju oekivanog Mesiju (Luka
2:25 i Jovan 14:6). "A ja u moliti Oca, i dat e vam drugoga Uteitelja..."
76
77
78