O, Ti, Biem beskonani,

bez poetka i bez kraja!

Poetak si sam osnova
a kraj svega u Tebe je.
, dubino neizmjerna,
ti, visoto nedolena,
ti si sjajnost svoju skrio
mnogostrunim pokrivalom
Velianstva i prostranstva!
Ti se ne da da Te vidi
oko du e najumnije,
nit um Tebe uobrazi,
no tek pone o Teb mislit,
zanese se u beskrajnost,
sve s vi ega vi em hode,
lete eljno da Te vidi,
ili sjenku barem Tvoju.
A zalud njemu muka,
po prostoru tumaranje,
kada si ga Ti stvorio
kratkovido i slijepo,
da u Tebe ne pogleda,
no se natrag mora vratit
i teskotnom svome hramu,
zaneseno, utvreno,
veliinom zaueno.
Pogledam li vjenost stvarih.
Pogledam li svjetlost sunca.
Pogledam li sjajnost, hitrost.
Milionah gornjeg svoda:
Sve to mene udivljava,
tebe ka e svemogua,
i du a Te moja mila
vi e svega uzvi ava,
tebe to si vi e svijeh.
Tvojom rijeju svu tvar kree ,
Bog si uma, du e moje.
Ti si okean beskonani,
a ja plovac bez vesalah,
misli su mi bura jaka:
Sa mnom ine valovanje,
nagone me naprijed plivat!
ele togod vidijeti;
No kako u vidom hodit
kad u ruke vesla nemam.
Ve sam du an stojat tu an
u smrtnome amcu malom
na sredinu okeana,
dok se prevrati amac isti
i okean mene pro dre!
Ja se zemlje car nazivam,
ja se gordim i ponosim,
jer vrh svega zemnog vladam;
Ja s prirodom esto ratim,

pobjeavam tresk gromovah,

pobjeavam zvuk vjetrovah
i sinjega ljutost mora.
Ti, Bo anstvo previsoko,
koje ivi u prostoru,
nad prostorom, pod prostorom
u svijetlim planetama,
u zrakama sjajna sunca
i u svaku malu stvarcu
nam vidimu, nevidimu!
Ti svaemu ivot daje
nevidivom svojom silom.
No, ko e Te opisati,
ko li umom obuzeti?
Um si kratak dao ojku,
ne mo e te ni nazreti,
a kamo li vidijeti;
Ve um leti ojka slijep
po prostoru beskrajnome
tra e svijetlo po tavnini
kako sova u mrak noi.
Al ja vi e sile nemam,
da izbli e Tebe vidim,
ve iz stvari vidimijeh
Stvoritelja njina slavit,
i s uenjem velikijem,
du om, srcem Tebe vikat:
Ti si car moj i sveg drugog,
kojega je ruka vrgla
temelj svemu vidimome.
I u koga ruku stoji
konac iste veliine!
tebe slava beskonana,
tebi asti prekovjene,
neka bude i biti e
dok je svijeta i naroda!