Professional Documents
Culture Documents
Demoni Balkanske Mitologije
Demoni Balkanske Mitologije
(Zinul l iz njg).
D
ZM
ZDUHI
DRKVC
MCRULI
NKRTNCI - NVIDINII
Zli demoni poznati kod Srba i Hrvata zamiljeni su kao velike ptice sa
dejim glavama koje uz zastraujue krike napadaju decu i trudnice.
(vid. Navi)
(vid. Navi)
NVI
BBIC
PODMEE
PRIKAZA
Prikaza je mitoloko bie, duh koji na putu plai ljude. Kod Junih
Slovena postoji vei broj lokalnih naziva kojima se oznaavaju ovakva
bia. Kod Srba i Hrvata najrasporstranjeniji nazivi su na primer: avet,
avetinja, vidina, duh, zablaza, mrakaa, neist, ograci, omaja, osenj,
sablast, utvara itd.
MR
KIKIMR
TALASON
SU
VIL
DIVVI
DINVI
PSGLVI
TODORCI
Todorci su demoni koji se javljaju u obliku konja ili jahaa koji tokom
Todorove nedelje i poetkom naredne sedmice udarcima kopita
kanjavaju ljude zbog toga to nisu potovali zabranu obavljanja
odreenih poslova, to su uvee drali upaljeno svetlo u kui ili su se u
to vreme nali na putu. Ovo verovanje je rasprostranjeno kod Srba u
KUG
KRKNDUL
VMPIR
VTIC
LSNIK
VN
VODENJAK
Vodenjak je muki mitoloki lik, zli duh, koji boravi u vodi i utapa ljude,
domain i zatitnik vodenog prostora. Vodenjaci potiu od dua
utopljenika, pogotovu onih ija tela nisu sahranjena. Po drugim
verovanjima vodenjaci su due zlih, grenih ljudi, koje po kazni ive u
vodi. Predstave o demonu vode su, u najveoj meri, razvijene kod
Istonih i Zapadnih Slovena, a manje kod Junih.
VUKODLAK
Razliite ivotinje (bik, konj, zmija i razne ptice) su vrlo esto predmeti
oboavanja u istoriji religija. Kroz fazu oboavanja ivotinja, u svojoj
religijskoj evoluciji, proao je skoro svaki narod, pa i na. Verovanje u
ivotinje kao oblik, u koji se utelovljuju razliiti, veinom, zli duhovi, ili
pak pojedina boanstva, jako je, naroito, u naem narodu; a i kod
ostalih Slovena nije ni do danas posve prestalo, nego se odrava s tom
razlikom, to sada mesta slovenskih bogova zauzimaju hrianski
svetitelji. Neretka je stvar da se poneko boanstvo (aneo ili svetitelj)
javlja u obliku prosjaka, putnika ili ak i poneke ivotinje. Due umrlih
ljudi, naroito ako su bili zli, pretvaraju se, po verovanju naeg naroda, u
pojedine ivotinje (povampire se). Epifanija predaka u domae ivotinje,
kao napr. u zmiju pokuarku koja se naroito pazi, pa zatim u petla i u
ivinu uopte, poznata je kod Srba i Rusa (ajkanovi). Pa i verovanje da
dua moe privremeno otii iz oveka, obino dok on spava, i pretvoriti
se u drugi kakav oblik (zmaja), poznata je kod Slovena uopte. /Dr V.
ajkanovi: Studije iz religije i folklora/ Jedna od zlih dua uselila se i u
vuka te je tako postao vukodlak. Verovanje u vukodlaka, datira iz vrlo
daleke prolosti slovenske. Jo nam Herodot (IV. 105) veli o Neurima (za
koje se misli da su Sloveni) da se svaki od njih godinje jedanput na
neko kratko vreme pretvarao u vuka, ali je posle dobijao opet ljudsko
oblije. Uz ovu zabeleku Herodotovu interesantno je i to, da na narod
veruje, da Srbin potie od vuka. Vukodlakom se smatra i onaj ovek, koji
ima vuje oblije; neko koji se moe da pretvori u vuka. Verovanje u
ovog vukodlaka rasprostranjeno je kod svih Slovena. Vukodlaka ije ime
na slovenski glasi: (n. slov. volkodlak), poznaju i Bugari
VADA
Zao demon koga niko nikada nije video, viena je samo njegova senka.
ivi u velikim peinama gde ini razne pakosti ljudima, obruava stene,
zavarava glasove, natera ljude da zalutaju, da propadaju u nevidljive
ZLIDNJI