Trnoruica

(komedij z djecu po motivim istoimene pripovijetke bre Grim)

Lic:
PRIPOVJEDA,
KRALJ,
KRALJICA,
TRNORUICA,
ABA (lutk),
PRVA VILA,
DRUGA VILA,
TREA VILA,
ETVRTA VILA,
PETA VILA,
KUHAR,
KUHARSKI POMONIK PRINC,
MUDRAC.
Mjesto i vrijeme rdnje:
Nekd dvno u nekoj krljevini.
Dvorc s duplim krljevskim tronom. Krlj i krljic nslonjeni jedno n drugo tuno
uzdiu. Svjetl su plvist i uje se nek tih, tun muzik.
Lijevo nprijed, u svjetlosnom krugu fenjer koji osvijetljv veliki fikus, tiho, d ne
remeti tuni mir, izlzi pripovjed i pokzuje djeci d ute.
1. Pojv
PRIPOVIJEDA, KRALJ, KRALJICA
PRIPOVJEDA (povjerljivo): Potovn djeco, dobr vm dn! Prikzemo vm
bjku Trnoruic, koju su prvo zbiljeil br Grim, oni su roeni prije rvno
200 godin. Elem, ko i sve bjke svijet i ov poinje reenicom: Jednom dvno, u
jednoj dlekoj krljevini, ivjeli su krlj i krljic. Z rzliku od ostlih krljev i
krljic, n krlj i n krljic bili su tuni i nesretni, i tuno su govorili svkog
dn
KRALJ: Ah, kd bismo imli dijete!

KRALJICA: To mi je, krlju moj, jedin elj Ah!

KRALJ: Sve smo pokuli Sve
KRALJICA: Sve Ah!
KRALJ: Dovodili smo njbolje ljekre iz cijelog svijet
KRALJICA: Njvee i njpozntije udotvorce Ah!
KRALJ: Njbolje trvre
KRALJICA: Njuglednije zvjezdoznnce Ah!
KRALJ: I nit
KRALJICA: Nit Ah!
KRALJ: Ah!
2. Pojv
KRALJICA, ABA (lutk):
/Ugse se reflektori koji osvjetljvju tron, upli onj koji osvjetljv veliki brljn u
sksiji, nprijed desno. Iz mrk u svjetlost ue krljic i sjedne n pod pored sksije /
KRALJICA (tuno pjev):
Srce je moje tuno,
grudi su pune sjete,
tko je ivjeti runo
kd nem svoje dijete,
tko je ivjeti runo
kd nem svoje dijete
ABA (lutk izviri iz brljn): Zto si tun, krljice moj? Kd si ti tun i cijel
krljevin je tun zjedno s tobom. Nem vie one vesele pjesme etlc i mornr.
Sd su to smo tune pjesme.
KRALJICA: E, moj bo, tug je moj prevelik, bol predubok.
ABA (lutk): A zto, krljice moj? t mui tvoju divnu i toplu duu? Ki mi,
mod mogu d ti pomognem?
KRALJICA: Ne moe, bo moj, niko meni vie pomoi ne moe, d rzveselim svoje
srce i srce neg krlj. Ako to nisu uspjeli njbolji ljekri iz cijelog svijetNjvei i
njpozntiji udotvorci Njbolji trvri Njugledniji zvjezdoznnci, nee moi ni
ti.
ABA (lutk): Hjde, krljice moj, reci bi svojoj koj je to tvoj z sd
neispunjen elj?

KRALJICA (tuno, skoro d zple): Od kd sm dol n ovj dvor, eljel sm d

krlju svom ispunim sn, d im nsljednik. D mu drujem mlog princ ili mlu
princezu. Ne znm t nismo pokuli, li bezuspjeno. Dovodili smo
ABA (lutk prekine je): Znm, krljice moj, kog ste sve dovodili. Zborvlj d
sm j tvoj njomiljenij b, tvoj igrk, tvoj zbv, tvoj rzgovor. A to s
nsljednikom i nije neki veliki problem. J u to rijeiti.
KRALJICA (s nevjericom): Ti, bo moj!? Kko moe ti ko to nisu mogli njbolji
ljekri, nj
ABA (lutk): Dopusti, krljice moj, d j rijeim tj problem.
KRALJICA: Kko e ti to rijeiti?
ABA (lutk): Odu ti jednu tjnu, krljice moj, ko zn d uv tjne?
KRALJICA (mlo ljuto): Nrvno d znm uvti tjne! J sm krljic, ne neko
dvorsko trlo!
ABA (lutk): Nism imo nmjeru d te uvrijedim, krljice moj. Moe li mi
oprostiti?
KRALJICA: Oproteno ti je, bo moj, sd brzo prij, kko misli d rijei moj
problem?
ABA (lutk ngne se prem krljici, osvre se i povjerljivo): Evo kko, krljice moj.
Dole u velikoj bri s ibljem ivi moj prbb, krljic b. On im mo. Odoh do
nje d je zmolim d ti pomogne i vrm se z pr minut. Sekj me ovdje. Vi?
KRALJICA: Vi, bo moj. Sve sm pokul p u pokuti jo i ovo. Pouri d se
ne nhldim. Noi su svjee u ovo dob godine (b se nkloni ceremonijlno i
odjuri)
KRALJICA (tuno pjev):
Srce je moje tuno,
grudi su pune sjete,
tko je ivjeti runo
kd nem svoje dijete,
tko je ivjeti runo
kd nem svoje dijete
ABA (lutk utri, nespretno se nkloni, p veselo): Ki drgik, krljice moj!...
Ki drgik!
KRALJICA: Zto?
ABA (lutk zbinjeno): Ne znm, to se tko ke kd treb d se uje nek rdosn

vijest... Ki drgik, krljice moj!... Ki drgik!

KRALJICA (s polusmjekom): P dobro, evo... Drgik!
ABA (lutk): Tvoj elj e se ispuniti. Prije nego proe godin dn, donijee kerku
n svijet. Mlu princezu, tko ke moj prbb, b krljic, on nikd ne grijei.
KRALJICA: Stvrno!? O, kko sm sretn!... O, kko sm sretn! urim d ovu lijepu
vijest prenesem mom krlju, ljubvi mojoj. To e g jko obrdovti, usreiti. ... (poe
p se vrti)... Hvl ti, bo moj! ... (krene d je polljubi, li se s genjem
predomisli)... Hvl ti od src do neb, bo moj.
/b se povue, krljic urno i rdosno ode u mrk/
3. Pojv
PRIPOVJEDA
PRIPOVJEDA (uet lgno u osvijetljeni prostor fikus): Kko b ree tko se i
dogodi. Krljic rodi djevojicu, tko lijepu d krlj nije zno t e od rdosti, p
priredi veliko slvlje. Nije pozvo smo roke, prijtelje i poznnike, nego i mudre vile
d bi bile blge i nklonjene djetetu. Bilo ih je pet u njegovom krljevstvu. Dkle,
ukupno je bilo 13 njvnijih gostiju, poto je imo smo dvnest zltnih tnjir,
morl je jedn mudr vil ostti kod kue ili ko i ostli nevni gosti jesti iz obinog
tnjir (uje se iz dvor vesel tmosfer) Poto nije bilo pristojno d vil jede iz
obinog, nrodnog tnjir, tko nisu ni pozvli jednu vilu... Kd je slvlje bilo pri krju,
poee mudre vile drivti dijete svojim udesnim drovim.

4. Pojv
KRALJ, KRALJICA, PRVA VILA, DRUGA VILA, TREA VILA, ETVRTA VILA,
potom PETA VILA
/osvijetli se cijel pozornic, ispred tron zltn kolijevk, prisutni stoje u polukrugu
oko nje i dive se/
KRALJ: Evo, drge moje mudre vile, to je n ml princez.
KRALJICA: Ne edo koje smo ekli toliko dugo, zr nije lijep?
KRALJ: Im mmine lijepe oi i prst nosi.
KRALJICA: Im ttine ui i smjek.
PRVA VILA: Prelijep je.... /ostlim vilm/... A sd druge moje, d je drujemo. J
u prv... /prie kolijevci i iznd nje krui svojim robnim tpiem/... Drujem ti,
drgo dijete, sve vrline z koje ovjek zn. Budi hrbr, plemenit i odn svojoj zemlji

i sebi drgim ljudim.

DRUGA VILA (urdi sve ko i predhodn vil): J ti drujem ljepotu. Ljepotu tijel,
um i due! Njljep je ljepot due, kd se tome dod jo i fizik ljepot i ljepot
bistrog i zdrvog um, nee biti ljepe princeze od tebe n cijelom svijetu, dijete drgo.
TREA VILA (urdi sve ko i predhodn vil): A j ti drujem bogtstvo mterijlno
i duhovno. Mterijlno bogtstvo nm dje uslove z dobr ivot, bogtstvo duh nm
druje iskrene prijtelje.
ETVRTA VILA (urdi sve ko i predhodn vil): J ti drujem, drgo dijete moje...
(tog trenutk zgrmi i poe sijevti n sve strne i svi se prestreno poee osvrtti n
sve strne; odnekud se pojvi PETA VILA, prie kolijevci i iznd nje poe kruiti
svojim robnim tpiem): Poto me niste pozvli n proslvu roenj princeze,
drovu je posebnim drom... Nek se krljevn u svojoj petnestoj godiniiii... ubode
vretenom i pdne mrtv ...(prisutni se zprepstie, on se glsno i jezivo nsmij)...
Sd nstvite s slvljem, ukoliko moete!
/Ne rekvi vie ni rijei, okrenu se i ode iz dvorne uz jezivi smijeh. Svi su bili upleni,
li td istupi ETVRTA VILA, koj jo nije bil izrekl svoju elju/
5. Pojv
Prenji bez PETE VILE
ETVRTA VILA: Stnite mlo, j jo nism drovl mlu princezu. Kko nism u
mogunosti otkloniti zlo proronstvo, nego g smo ubliti... (prie kolijevci i iznd
nje krui svojim robnim tpiem )... Nek to ne bude smrt, nego stogodinji dubok
sn. I ne smo njen sn, nego nek s njom zspe sve ivo u ovoj krljevini, tko d
kd proe tih sto godin, kd se on probudi iv i zdrv, nek se probudi i sve to je
s njom zsplo, sve to die i sve to se mie. Tko niko od ivot nee propustiti nit.
Opet emo se rdovti suncu i pjesmi slvuj, i opet e nm ivot biti bezbrin i drg.
KRALJ: Hvl ti, mudr vilo, li ipk morm suvti svoje drgo dijete od te nesree.
Nreujem d se sv vreten u krljevstvu sple... (poe p se vrti)... Idem d lino
izdm t nreenj, vi, molim vs, pripzite nm mlu krljevnu... (ode).
6. Pojv
KRALJICA, PRVA VILA, DRUGA VILA, TREA VILA, ETVRTA VILA
KRALJICA (zbrinuto gled dijete u kolijevci, potom vile): Pogledjte te nevine okice.
t d rdim, dobre moje vile, kko d je suvm od tog prokletstv one zle vjetice?
PRVA VILA: Vrlinm kojim sm je j drovl zne i sm d se uv, li joj ne

smijemo govoriti o ovom proronstvu, d joj ne bismo pokvrili drgost i ljepotu

ivljenj.
KRALJICA: Zni d joj nikd nit o tome ne govorimo, ni slujno!
PRVA VILA: Ni slujno!
SVI: Ni slujno!
KRALJICA: Dobro! ...(okrene se Drugoj Vili)... A t ti misli, ljepoto moj?
DRUGA VILA: Ljepotom kojom sm je j drovl odgne od sebe sve neprijtelje.
U njenoj lijepoj dui bie smo mjest z dobre ljude. I j se slem d joj nit ne
govorimo o ovome, i tko njenu lijepu duu ztitimo od bojzni.
KRALJICA: Dobro, s tim sm se ve sloil. Princezi ni rijei! ...
SVI: Princezi ni rijei!
KRALJICA (okrene se Treoj Vili): ... A t ti misli, drg duo moj?
TREA VILA: Bogtstvom kojim sm je j drovl moe ni potpunu ztitu.
Novcem moe obezbijediti d cijeli ivot im njbolje uvre, bogtstvom duh svog
ime njbolje i njodnije prijtelje. Ovo to smo joj ns tri drovle, uljepe i
obezbijedie joj ivot u potpunosti. t joj jo treb?
ETVRTA VILA: Treb joj ljubv!
SVI: Treb joj ljubv!
ETVRTA VILA: Treb joj ljubv i vjer u ljude. Time sm je j htjel drivti, li je
onj dr koji sm joj dl ovog moment potrebniji.
KRALJICA: U prvu si, li ko sve bude bez brige uz pomo osobin koje ste joj vi
poklonile, nee joj teko biti ni voljeti. Hvl vm, mile moje, sd poimo d dijete
moe mirno spvti.
SVI (uz nklon k kolijevci): Snjj lijepo, princezo n! ...(tiho izu i dvor se
ztmni).
7. Pojv
PRIPOVJEDA, TRNORUICA, potom KRALJICA
PRIPOVJEDA: Ml princez, kojoj su dli ime Trnoruic, ne bi li je i ono ztitilo
od rune kletve i proronstv, rsl je bezbrino ne primjeujui svu pnju i svu
bojzn koj je okruivl. N djevojici se poee jvljti svi drovi mudrih vil, tko
d je bil lijep, edn, prijzn i rzborit, p je svko, ko je smo jednom vidi,
zvoli...
/Iznend se osvijetli dvor i kd se pripovjed hdjede povui lijevo, pred njim iskrsnu
Trnoruic, zntieljno g gledjui uz iroki osmijeh/

TRNORUICA: Zdrvo neznne. Ko si ti i otkud nenjvljen n dvoru?

PRIPOVJEDA: Dobr dn Ve visonstvo, mld princezo.... J sm, ovj... J sm
pripovjed...
TRNORUICA: Pripovjed?
PRIPOVJEDA: D, ovj... Mislim...
TRNORUICA: Znimljivo. Ime ti je Pripovjed, prezime Mislim. Vjerovtno ti je
ndimk Ovj? ... (kroz smijeh)... Gospodin Pripovjed. Mislim zvni Ovj
PRIPOVJEDA: Vi se lite, Ve visonstvo.
TRNORUICA: D, mlo. A t i kome pripovijed n mldi pripovjed?
PRIPOVJEDA: Idem, tko, od krljevstv do krljevstv, od dvorc do dvorc, i z
mlu novnu ndokndu djeci prim prie, bjke, bsne.
TRNORUICA: Ako pri prie, ond bi se moglo rei d bjk bjke i d bsni
bsne, zr ne?
PRIPOVJEDA: Znimljiv konsttcij, moru rzmisliti o tome.
TRNORUICA (s podsmijehom): Oooo, p vi mldi gospodine imte jo jednu lijepu
osobinu, p vi i rzmiljte?
KRALJICA (tmn kd je on zustio neto d ke, krljic je prvo zove, potom i
ulzi sdesn): Trnoruice... Trnoruice sine... (prie i zgrli princezu i ne vidjevi
pripovjed)... P gdje si, drgo dijete? Tko si me uplil.
TRNORUICA (kd se on okrenul mjci, pripovjed se uz nklon povue s
scene): Oprosti mi mjko, mlo sm se lil s ovim gospodinom?
KRALJICA (zbrinuto se osvrui): Kojim gospodinom?
TRNORUICA (osvrne se): Mlos je tu bio neki gospodin i veli d je pripovjed.
KRALJICA: Pripovjed? Je li mu to ime ili prezime?
TRNORUICA (smije se): M ti se li mm. I j sm se tko lil s njim p sm g
ssvim zbunil.
KRALJICA: Ne smije erko rzgovrti s nepozntim. To nije lijepo, moe biti i
opsno... (krenu).
TRNORUICA: Zto moe d bude opsno zbunjivti mlde pripovjede?
KRALJICA: Kd nrste, smo e ti se kzti. Idemo princezo, otc ns ek n ruk
...(obje u gls)... A on ne voli d ek! ...(nsmije se, otre desno).
8. Pojv
KUHAR, KUHARSKI POMONIK, potom KRALJ
KUHAR (vue z kosu svog pomonik koji se otim i jue): E, sd u te nuiti

zsvgd d se striji mor sluti!

KUHARSKI POMONIK: Jo, efe, to boli, jkooooo!
KUHAR: Nek boli i treb d boli. Je li, mgre nd mgrcim, ko je glvni kuhr n
dvoru?
KUHARSKI POMONIK: P vi, efe. Zn se.
KUHAR: A ko je kuhrski pomonik?
KUHARSKI POMONIK: P j, efe... (ponosno)... I to se zn!
KUHAR: P, ko ond kog mor d slu, slugo mgre?
KUHARSKI POMONIK: E, to se ne vi. To pitnje je zmk pitnje, gledo sm tj
film!
KUHAR (udri g krpom po glvi): Kkv film tuko tukst. Ovo je mrni srednji
vijek i film jo nije izmiljen?
KUHARSKI POMONIK: Hou d kem, gledo sm pozorite to g jo zovu i
tetr. Tmo jedni ljudi se predstvljju d su neki drugi, nisu, jer ti drugi nisu ivi
vie, p ovi to su ivi ne mogu biti oni to nisu ivi zoprve.
KUHAR: Du j tebe ouriti, p e vidjeti tetr nd tetrim. Je li, t sm j tebi
reko d nprvi z dezert n dvoru poslije ruk?
KUHARSKI POMONIK: Rekli ste mi d nprvim tuhfije.
KUHAR (udri g krpom po glvi): Kkve tuhfije, tuhfu jedn?
KUHARSKI POMONIK: P one s jbukm.
KUHAR: To nisu tuhfije, nego tufhije, je l jsno?
KUHARSKI POMONIK: Si, efe.
KUHAR (udri g krpom po glvi): Ponovi.
KUHARSKI POMONIK: Tuh... Ovj... Tufhije.
KUHAR: P zto ih ne nprvi, nesreo jedn?
KUHARSKI POMONIK: Nism mogo jer je princez Trnoruic zeljel sldoled
od divljih jgod.
KUHAR (udri g krpom po glvi): Trebo si meni prenijeti njenu elju, ond bih ti
j izdo nredbu d nprvi sldoled od divljih jgod. Kont, vo te skonto?
KRALJ: Jesm li j dvno izdo nredbu d zbrnjujem bilo kkvu svu i bilo kkvu
upotrebu sile n dvoru?
KUHAR i KUHARSKI POMONIK (ugls uz nklon): Nredili ste, Ve visonstvo!
KRALJ: A d li sm reko d e se svko krenje te nredbe strogo knjvti?
KUHAR i KUHARSKI POMONIK (ugls uz nklon): Rekli ste, Ve visonstvo!
KRALJ: I t sd d rdim s vm dvojicom? D li, i kko d vs kznim z ovu

svu n mom dvoru?

KUHAR: Kznite ns njstroe, Ve visonstvo!
KUHARSKI POMONIK: Imm ideju!
KRALJ: D ujem.
KUHARSKI POMONIK: Oprostite nm, Ve velinstvo!
KRALJ: Kko d vm oprostim, iz kojeg rzlog d vm oprostim ovj veliki prekrj?
KUHARSKI POMONIK: Vi znte, Ve velinstvo, d vm mi njbolje prvimo
vu drgu, njdru, vu slsnu, njslsniju, njdeblju i njukusniju zeljnicu.
KRALJ: D, tno. Stvrno, njbolju zeljnicu prvite... (dugo et i rzmilj
pogledjui u njih dvojicu, kd neko poku d progovori on g sprijei pokretom
ruke, potom se pope i sjede n prijesto)... Donio sm odluku.... N moju veliku lost...
Oproteno vm je!
KUHAR i KUHARSKI POMONIK (ugls uz nklon): Zhvljujemo vm se, Ve
visonstvo! Do grob smo vm zhvlni, Ve velinstvo!
KRALJ: Dobro, li nemojte d se to ponovi!
KUHAR i KUHARSKI POMONIK (ugls uz nklon): Nee, V visosti!
9. Pojv
PRVA VILA, DRUGA VILA i prenji, potom TREA VILA, ETVRTA VILA
PRVA VILA (ulze urno, klnjju se): Tu ste, Ve velinstvo. Svud smo vs trile.
KRALJ (rdostn im krene u susret): Oooo, moje drge mudre vile, dobro mi dole!
DRUGA VILA: Bolje vs nle, Ve velinstvo!
KRALJ: Kojim dobrom, moje dme?
PRVA VILA: Dole smo d vs vidimo kko ste, srele smo se i s mldom princezom,
Trnoruicom.
DRUGA VILA: Izrsl je u prekrsnu djevojku.
KRALJ: Zhvljujui vm, dobre moje drge vile.
TREA VILA i ETVRTA VILA (ugls uz nklon): Evo i ns, Ve velinstvo!
KRALJ (svi se grle i ljube): O, rdosti moje! ... O, rdosti moje!
PRVA VILA (veselo): E, p, Ve velinstvo, doe i tj dn...
DRUGA VILA (veselo): ... Njsretniji dn u nem krljevstvu, Ve velinstvo!
TREA VILA (veselo): ... Dn kd n princez Trnoruic, ne zlto njzltnije,
Ve velinstvo...
ETVRTA VILA (veselo): ... puni dugo eknih 15 godin, Ve velinstvo!
KRALJ: A to istovremeno zni d smo je uspjeli suvti od prokletstv one zle vile!

PRVA VILA (zprepeno): O tome se ne smije govoriti! ...(svi se vrte i svi svim
pokzuju d ute)... !... Pssstttt!. !...
10. Pojv
KRALJICA i prenji
KRALJICA (ulzi veselo i urno, ostli se klnjju): Oooo, moje drge mudre vile,
dobro mi dole!
S V I (sem krlj): V visosti, krljice n!
KRALJICA: B dobro to ste dole d mi pomognete pripremiti proslvu roendn,
ed mog, princeze Trnoruice.
KUHAR i KUHARSKI POMONIK (ugls uz nklon): Nredite, Ve visonstvo!
KUHAR: Pripremiemo njukusnij jel z sve goste!
KUHARSKI POMONIK: Nprviu njsle i njtrenije poslstice i sto vrst
sldoled!
KRALJ: U redu, u redu kuhri. Idite sd. Urdite d sve bude njbolje!
KUHAR i KUHARSKI POMONIK (ugls uz nklon odlze): Biete zdovoljni, Ve
visonstvo!.. (n smom izlzu kuhr udri pomonik krpom po glvi).
PRVA VILA: J u z nu mldu princezu nprviti njljepu zltnu hljinu.
DRUGA VILA: J u joj niniti njljepi nkit d ljepeg nee biti u devet susjednih
krljevin.
TREA VILA: J u je niniti njsrenijom i njveselijom princezom n zemlji.
ETVRTA VILA: A j u se potruditi d on zl vil ne doe ni blizu tvog dvor,
krlju moj, d ne bi nudil noj Trnoruici.
PRVA VILA (zprepeno): O tome se ne smije govoriti, d ne uje n princez!
...(svi se vrte i svi svim pokzuju d ute)... !.... Pssstttt!... !...
11. Pojv
TRNORUICA i prenji
TRNORUICA (ulzi veselo): t se ovdje dev?... D li to tjerte mi?
KRALJICA: Nije, dijete moje, mlo se igrmo.
TRNORUICA: Igrte se? Niste li vi stri z djeije igre?
KRALJ: Rdujemo se, sine. Dole ti ove dobre, predobre vil... Tete...
KRALJICA: Tete, tvoje drge tete, zr se ne rduje.
TRNORUICA: Rdujem se, li mi smo se ve vidjele.
PRVA VILA: D, drgo dijete moje, ve smo se vidjele. Hoe li d mi poke svoju

sobu, b bih je voljel vidjeti.

TRNORUICA: Veom rdo, drg teto. Vidjee i moju veliku i lijepu zbirku
leptirov ... (odlzei)... Zn, kuhrski pomonik i j smo ih lovili skoro osm godin....
KRALJ (odhne, gledjui z njim): Uh, to je bilo jko blizu. Jedv smo se izvukli.
KRALJICA: On i ne zn d joj se pribliv roendn i d emo g proslviti njbolje
do sd.
DRUGA VILA (uz nklon): Ne brinite, suvemo vu tjnu do smog veselj, Ve
velinstvo.
TREA VILA (uz nklon): U njveoj tjnosti emo izvriti svoj obenj, Ve
velinstvo.
ETVRTA VILA (uz nklon): A sd emo se povui uz srdn pozdrv, Ve
velinstvo.
KRALJ: Idite, idite smo, j u izdti nreenje sutr ujutro d moji glsnici obiu
cijelo krljevstvo i objve d sutr slvimo 15-ti roendn ne princeze, Trnoruice...
(one odlze).
KRALJICA: Lijepo si to zmislio, drgi krlju moj, li j se ipk bojim. Tko se bojim.
KRALJ: Ne boj se, krljice moj. Sve e biti u redu, vidjee. Idemo sd d vidimo d
li su stigli prsii koje sm nruio... (odu).

12. Pojv
TRNORUICA i KUHARSKI POMONIK
TRNORUICA (ulzi vukui g z ruku): M ui slobodno, ne boj se. Moji roditelji,
krlj i krljic nisu tu... (on se otim)... Ui, to se boji?
KUHARSKI POMONIK: Ne bojim se, smo me strh.
TRNORUICA: M nee ti moj tt, krlj, nit.
KUHARSKI POMONIK: Znm j d mi nee njegov visost, V visosti nit, li
ko me glvni kuhr ovdje ztekne, obro sm bostn.
TRNORUICA: Bostn? t je to bostn?
KUHARSKI POMONIK: Ne znm.
TRNORUICA: P kko e neto brti ko ne zn t bere?
KUHARSKI POMONIK: Ne znm, tko se ke ko ndrljm.
TRNORUICA: M nee ti ndrljti od kuhr nego od mene ko mi odmh ne ke
t se to sprem n dvoru? Svi su se neto uurbli, uozbiljili... Svi negdje jure i niko se i
ne smije i ne pjev.
KUHARSKI POMONIK: Ne znm, nism primijetio. J ine nikd nemm

vremen d se smijem i d pjevm. Smo rdim, rdim, rdim, rdim, rdim...

TRNORUICA: Dobro, stni, gdje se gsi? U oim ti vidim d zn, d ne eli d
mi ke... (umiljto)... Hjde, kuhriu, kiii miii?
KUHARSKI POMONIK: Ne smijem... Ovj, ne znm.
TRNORUICA (skoi veselo): Ah! Sd sm te uhvtil! Zn! Zn grnt!
KUHARSKI POMONIK: Ne znm, Ve mldo visonstvo, ne znm.
TRNORUICA: Zn, jer d ne zn reko bi smo: Ne znm, ti si reko jo i: Ne
smijem!
KUHARSKI POMONIK: P kd ne smijem morm rei: ne smijem.
TRNORUICA (umiljto): M smije ti sve, ti si moj heroj. Kd budem punoljetn
proglsiu te mojim glvnim kuhrom, d zn.
KUHARSKI POMONIK (uz nklon): Zhvljujem, Ve mldo visonstvo! st mi
je... A kd e to biti?
TRNORUICA (run): P sd imm 15 godin...
KUHARSKI POMONIK (nvodi je d se sjeti roendn): Nemte jo, Ve mldo
visonstvo.
TRNORUICA: P dobro, uskoro u npuniti 15, to je svejedno.
KUHARSKI POMONIK (nvodi je d se sjeti roendn): Kd uskoro, Ve mldo
visonstvo.
TRNORUICA: P u mju.
KUHARSKI POMONIK (nvodi je d se sjeti roendn): Sd je mj, Ve mldo
visonstvo.
TRNORUICA: Stvrno, koji je dtum dns?
KUHARSKI POMONIK: Srijed, Ve mldo visonstvo.
TRNORUICA (prijekorno): Srijed nije dtum, tupne tupi, srijed je dn u sedmici.
KUHARSKI POMONIK: A, misli, ovj, mislite ono: prvi, drugi, trei ... Ve
mldo visonstvo?
TRNORUICA: D, to... (gled g s iekivnjem, on n prste i u sebi broji)... I?...
Jesi li sruno?... Koji je dns dtum?
KUHARSKI POMONIK: Sd sm se zbunio, kd me prekidte, Ve mldo
visonstvo.
TRNORUICA: t broji, b me interesuje?
KUHARSKI POMONIK (broji n prste): Ovko, srijedom je pijc i mi idemo u
nbvku, dn prije sm primio pltu, tnije, prvog. Dn prije srijede je utork, zni
utork je prvi, srijed - drugi, etvrtk, petk, subot, nedjelj, ponedjeljk, utork,

srijed, etvrtk... Ovj... Srijed, to jest deveti mj, Ve mldo visonstvo.

TRNORUICA: D, tno.
KUHARSKI POMONIK (nvodi je d se sjeti roendn): D li vm to it govori,
Ve mldo visonstvo ... Rzmislite mlo.
TRNORUICA (rdosno): Sd znm sve! Sutr! Sutr je moj roendn!
KUHARSKI POMONIK (osvre se upleno): J vm to nism reko... Tie mlo,
Ve mldo visonstvo... Otii e mi glv!
TRNORUICA (rdosno ske oko njeg i golic g s svih strn): Niko tebe
kuhriu moj drgi, pipnuti ne smije... Ti si pod mojom ztitom!... Zni, priprem se
proslv mog roendn, li to bi treblo d bude z mene iznenenje?
KUHARSKI POMONIK: Hvl vm, Ve mldo visonstvo. Ako ns uju, niko
mene spsiti nee, zledie me one etiri vile.
TRNORUICA (prestne d g golic, uozbilji se): Kkve vile? Koje vile?
KUHARSKI POMONIK: Ni to nism smio d vm kem, li sd je gotovo jedn
grijeh mnje ili vie, svejedno je ...(tuno obori glvu)... Sd sm stvrno gotov, Ve
mldo visonstvo.
TRNORUICA: Mi u nem krljevstvu nemmo ni jedne, kmoli etiri vile. Ako
misli n one etiri dme, to su moje tete, ttine rodice.
KUHARSKI POMONIK: To su, moj princezo vile, veom mone vile. I nije ih etiri
nego ih im pet, li su ove etiri koje ste vidjeli dobre, li 5-t je jko zl, Ve mldo
visonstvo.
TRNORUICA: Zl, kko zl? J nju nism vidjel.
KUHARSKI POMONIK: Ti nju nisi, li on tebe jeste, princezo moj drg ...(uje se
gor, on se prestri)... Evo ih, gotov sm.
TRNORUICA: Ne boj se kuhriu, j u te spsiti, bjeimo ovmo ...(uzme g z
ruku i krenue lijevo u dubinu pozornice)... Brzo! Ovud! ...(odjure)...
13. Pojv
KRALJ, KRALJICA, potom KUHAR
KRALJ (ulze pod ruku): E, tko, krljice moj, sve pripreme se lijepo i dobro odvijju.
N slvljenic jo nit ne zn i to e biti njvee iznenenje z nju.
KRALJICA: Smo d se on zl vil, on vjetic odnekud ne pojvi.
KRALJ: Nee, ne boj se. Stvio sm svugdje trostruke stre. Ni ptic ne moe d proe
neprimjeeno.
KRALJICA: J se ipk bojim, krlju moj. Sutr ujutro u, kd se vrtimo ovdje u

dvorc, dkle od njenog buenj do ponoi, biti uz nju. Niko joj nepoznt nee smjeti d
prie.
KRALJ: J d se pitm, krljice moj, ne bismo nigdje ni ili veers. Svk st mojoj
punici, tvojoj mjci, li brte nije red d krlj ide u goste. Gosti treb nm d dolze.
KRALJICA: Obeli smo i nemoj d me ljuti. Idemo i tk, ujutro emo porniti i
doi emo prije nego to se Trnoruic probudi.
KRALJ: Ali, duo...
KRALJICA: Tko sm odluil i neemo vie o tome, krlju moj vrli.
KUHAR (ulijee uz nespretn nklon): Oprostite Ve visosti, mislim oboje, li trim
mog pomonik...
KRALJ (ljuto): I doo si u moj dvor d g tri?
KUHAR: Oprostite, V visosti, li sm sve pretrio. Ko d je u zemlju propo.
KRALJ: t me brig, tri g negdje drugdje. Iskopj rupu p g tu tri ko hoe,
smo mi bjei s oiju. Mormo d se spremmo n put!
KUHAR: Kkv put, zr ste zborvili d je sutr?...
KRALJICA (stvi mu ruku n ust): ... Ni rijei vie! To je tjn!
KUHAR (uz dubok nklon): Oprostite meni grenom, V visosti ... (uz nklon ode).
14. Pojv
1, 2, 3. i 4. VILA i prenji
PRVA VILA (veselo, uz nklon sdesn): Klnjm se, Ve visonstvo! Njljep zltn
hljin z nu mldu princezu je nprvljen.
KRALJICA: Hvl ti, dobr moj vilo. Idemo d je vidimo...
DRUGA VILA (veselo, uz nklon slijev): Njljepi nkit d ljepeg nem u devet
susjednih krljevstv, z slvljenicu Trnoruicu je spremn d krsi njen lijepi bijeli
vrt, Ve visonstvo!
KRALJICA: I tebi hvl, dobr moj vilo. Idemo i to d vidimo... (krljic, prv i drug
vil odu).
TREA VILA (veselo, uz nklon sdesn iz dubine scene): Pomou robnih spun
uinil sm princezu njsrenijom i njveselijom slvljenicom n zemlji, Ve
visonstvo! Oslobodil sm je svih brig i strhov. Bie sren do krj ivot!
KRALJ: Hvl ti, lijep i dobr vilo moj. Smo se bojim d on zlo ne ispuni svoju
prijetnju.
ETVRTA VILA (veselo, uz nklon slijev, iz dubine scene): E, j sm se pobrinul d
on ne doe ni blizu tvog dvor, krlju moj. Ne boj se, nee nuditi noj Trnoruici.

KRALJ: I tebi hvl. Svim vm hvl. Uz vu pomo evo izdrsmo 15 godin,

uvjui je i od zl i od sznnj z tu opsnost, p je zbog tog do sd iml bezbrino
djetinjstvo. Idemo d vidimo kko ukrvju dvor... (odu).
15. Pojv
PRIPOVJEDA
PRIPOVJEDA: Ipk, dogodi se d b n onj dn kd je npunil petnest godin,
krlj i krljic ne budu u dvorcu. Jo se nisu bili vrtili iz krljeve tzbine kd se
djevojic rno probudil. Vidjel je d je ostl ssvim sm. Poe vrljti okolo i
triti poklone koji su joj nmijenjeni. Poe rzgledti sobe i odje do mile volje, dok ne
doe do jedne stre kule. Penjui se uskim, zvojitim stepenicm, stie do nekih mlih
vrt. U brvi je bio zrli klju. Kd g on okrenu, vrt se otvorie i on u mloj
sobici ugled stru enu kko sjedi s vretenom u ruci i vrijedno prede vunu.
16. Pojv
TRNORUICA, PETA VILA, potom PRIPOVJEDA
/Nprijed, desno, gdje je bio brljn. sd je ugo sobe u kojem je stric, tnije
preruen Pet Vil, s vretenom u ruci prede vunu/
TRNORUICA (rdoznlo i veselo ue): Dobr dn bkice, t to rdi?
PETA VILA (izmjenjenim, strkim glsom): Dobr ti sre, dijete drgo. Predem.
TRNORUICA: t prede?
PETA VILA: Predem vunu.
TRNORUICA: A z t ti treb t vun?
PETA VILA: D ispletem vuneni l z nu mldu princezu, Trnoruicu.
TRNORUICA: P j sm bko Trnoruic, zr me ne poznje?
PETA VILA: Ne vidi bk dobro... Prii... Prii blie d te bolje vidim.
TRNORUICA (brzo i veselo prie): Evo me, bko. Je li me sd vidi?
PETA VILA: Vidim, princezo, vidim. Jko si lijep... Prii jo blie d ti pomiriem tu
zlnu kosicu. Ku d tvoj kos njljepe mirie u ovoj krljevini.
TRNORUICA (brzo i veselo prie): Evo me, bko, pomirii.
PETA VILA (mirie kosu bre vrtei vreteno): Mmmmm... Kko lijepo mirie tvoj
kosic, princezo, ko njljep ru crven.
TRNORUICA: A to ti je to to tko veselo skkue? ... (uze vreteno i htjede presti)...
Dj d j probm presti.
/Ali smo to g je dotkl, zlo proronstvo se ispuni i on se ubode u prst, pde n

striin krevet i utonu u dubok sn; Pet vil se poe jezivim glsom smijti i pobjee
desno u mrk/
PRIPOVJEDA: U istom trenu, kd je osjetil ubod, pde n striin krevet i utonu u
dubok sn. U tom trenutku svi u cijelom krljevstvu zspe. Krlj i krljic im su
stigli do svojih odj, tkoe zspe. Zspe i konji u tli, i psi u dvoritu, i golubovi
n krovu, i muhe po zidovim, p i vtr to je treperil n ognjitu utihnu i zsp. k
i kuhr, koji je b tog tren htio povui z kosu svog pomonik, jer je neto zbrljo,
pusti g i zsp. Sti se i vjetr. N drveu oko dvorc nije se vie mico ni jedn listi...
(fikus i pripovjed utonue u mrk).
17. Pojv
MUDRAC, PRINC, potom PRIPOVJEDA
/Nprijed, n sredini pozornice je stijen n kojoj sjedi s tpom i velikom knjigom u
ruci Mudrc i neto zpisuje u nju/
PRINC (prie stijeni): Dobr dn, dobri ovjee!
MUDRAC: Dobr ti sre, mldi prine n, kojim dobrom?
PRINC: Ve izvjesno vrijeme slum neku bjku o uspvnoj ljepotici, p velim d e
mi ti njbolje znti to ispriti. O emu se tno rdi?
MUDRAC: Zto te to intereuje, prine? D li onko pust zntielj ili im neke
konkretne nmjere?
PRINC: Morm d je nem i oenim se njom.
MUDRAC: Hm... Tko?... Dobro. Doi ovmo. Popni se n stijenu. Smo pljivo...
Tko, dj ruku... Stni pored mene... (pokzuje iznd publike)... Eno, gledj tmo! Vidi
li onu crnu dolinu ispod crvene stijene?
PRINC: Desno, dole?
MUDRAC: D.
PRINC: Vidim. t je ono onko crno, koj je to um?
MUDRAC: Sjedi!...(sjednu n stijenu)... To je trnov um... Kd je vjetic ipk
uspjel d ispuni svoju elju, i kd je Trnoruic...
PRINC: Trnoruic!?... D li se tko zvl t princez, uspvn ljepotic?
MUDRAC: D. Trnoruic. Dkle, kd je pl u stogodinji sn, s njom je zsplo sve
ivo u tom krljevstvu. Oko dvorc poe rsti trnov ivic, koj je svke godine bil
sve vi, dok g njzd nije ssvim obvil i prersl, d se vie nije mogl vidjeti ni
zstv n vrhu krov.
PRINC: Tno, nit se ne vidi.

MUDRAC: Po svijetu se iril pri o lijepoj, usnuloj Trnoruici tko nzve

krljevnu p su s vremen n vrijeme dolzili krljevii i pokuvli kroz trnje
prodrijeti u dvorc. Nije im polzilo z rukom, jer ih je trnje, ko d im ruke, hvtlo,
greblo i zustvljlo, eg se mldii nisu mogli osloboditi p su tu ostjli i umirli.
PRINC: J sm jo od svog djed sluo kko se iz nje nlzi dvorc, i u njemu ve sto
godin spv prelijep krljevn, Trnoruic, krlj, krljic i itv dvorsk svit.
Kko su mnogi krljevii dolzili i pokuvli se probiti kroz trnje, li d su ostjli
visiti n njemu i umirli su tunom smru.
MUDRAC: D, prine. Legend ke jo i to d e doi mldi krljevi, d e se probiti
kroz tu opsnu i smrtonosnu trnovu ivicu, poljupcem probuditi uspvnu ljepoticu,
smi tim i krlj, krljicu, dvorjne, nrod i sve to je bilo ivo u toj krljevini, te d e
z ngrdu dobiti ruku mlde ljepotice Trnoruice i d e postti krljem te krljevine.
Ali ve due vrijeme niko ne dolzi. Mldi prinevi se boje i ne ele ivot reskirti.
PRINC: J se ne bojim. Idem unutr vidjeti lijepu Trnoruicu.
MUDRAC: Ne uri s odlukm, krljeviu. U opsnu vnturu ide, iz koje jo niko
nije izvuko ivu glvu.
PRINC: Ne bojim se ...(pokzuje svoj m)... Imm robni m koji mi je skovo n
stri kov i oklio g u robnoj vodi. S njim u kroz trnje prokriti sebi put do
uspvne ljepotice. Poljupcem u je probuditi i on e biti moj.
MUDRAC: Kd si tko hrbr i kd im tj robni m, i j u ti mlo pomoi
...(dje mu veliko pero)... Evo ti ovo orlovo pero. To je robno orlovo pero, koje e ti
osvijetliti put kd ze u tu trnovu ivicu. Treb smo d g o svoju kosu protrlj i
ono e se upliti i osvjetljvti ti put kojim hodi. uvj se, sinko i nek ti je s sreom.
PRINC: Hvl ti mudri stre. Imu n umu tvoje rijei. Zbogom!
/Pozornic se ztmni, kmen se povue u dubinu i upli se reflektor koji osvjetljv
veliki fikus nprijed, lijevo, u iju svjetlost ue Pripovjed /
PRIPOVJEDA: Strc g je presto odvrti, i mldi krljevi ode s svojim
robnim mem i robnim orlovim perom.
Dogodilo se d je uprvo td proteklo onih sto godin i doo dn kd se Trnoruic
trebl probuditi. Kd se krljevi pribliio ivici, on se pretvori u velike lijepe
cvjetove koji su se smi rzmicli i proputli g, ond se opet z njim ztvrli. U
dvoritu ugled konje i crske hrtove kko lee u dubokom snu. N krovu su sjedili
golubovi drei svoje glvice pod krilim.
Kd je uo u kuu, spvle su muhe n zidovim, kuhr je jo dro ruku ko d hoe
epti momk, sluvk je sjedil pored crnog pijetl, kog je trebl operuti. Io

je dlje i u dvorni no itvu dvorsku svitu kko lei i spv, gore n prijestolju
spvli su krlj i krljic. Sve je bilo toliko tiho d je mogo i svoj dh uti.
Doo je nposlijetku do one kule i otvorio vrt mle sobe u kojoj je spvl
Trnoruic.
18. Pojv
TRNORUICA, PRINC, potom KRALJ i KRALJICA
PRINC (lgno ulzi sdesn, nkon pr kork izvdi ono orlovo pero, protrlj g kroz
svoju kosu i pozornic se osvijetli, potom prie krevetu n kojem je spvl
Trnoruic): O lijep, prelijep djevo moj. D li d te budim ili d jo mlo ovko
uivm?... Ne smijem vie ekti, morm d te probudim... (zstne zbunjeno)... Ali
kko? Kko d je probudim?... Znm d mi je onj stri mudrc neto reko, li j sm
potpuno zborvio... t sd d rdim, d joj pjevm?... (klekne n jednu nogu, prui
ruku, skine kpu i zpjev serendu)...
Dobro ti vee, zvjezdo bjn
spvnju tvom je doo krj
od sd tvoj kos sjjn
poste moj zuvijek znj
od sd tvoj kos sjjn
poste moj zuvijek znj! ...(sgne se oslukuje d li die, nervozno hod po sobi)... Ne
pome, zni nije pjesm u pitnju... t d rdim?... (ugled djecu u publici)... Djeco,
vi ste pmetni, vi sigurno znte t treb d urdim kko bih probudio Trnoruicu?...
Reeeciiiteee miii, mooolim vs!.. t? D je poljubim?!!! ...(jko stidljivo)... P j to ne
moooguuu... stiiidiiim seee... (uozbilji se, sreuje se)... Dobro, ko se mor mor se
...(oprezno se nginje, p odustne)... Iiih, jooo, p j to ne moooguuu ...(djeci)... A
t vi gledte, p pomozite mi mlooo... Viite: Poljubi je!... Poljubi je!... Poljubi je!...
...(on se mlo hrbri, brzo se sgne i poljubi je)
TRNORUICA (kko je poljupcem dote, on otvori oi, probudi se i pogled g
ljubzno, ztim vrisnu, skoi iz krevet i pobjee n drugi krj scene) Upomo! ...
Upomo! ... Upomo! ... Provlnik, rzbojnik, ubic!!!...
PRINC (pokuv d je smiri): !.. Tie, ue te neko!
TRNORUICA: P i treb d me uju ...(vie)... Str!... Upomo! ...
PRINC (ljuto i uvrijeeno joj okrene le): I to mi je hvl?... Tko mi i treb kd sm
bio lud i svoju glvu reskiro zbog tebe, mmine mze.
TRNORUICA: Nism mmin mz!

PRINC: Jesi, prv, prvct mmin mz ...(tiho je imitir krikirjui) Upomo! ...
Upomo! ... Upomo! ... Provlnik, rzbojnik, ubic...!!!
TRNORUICA (prvdjui se): P kd sm se prepl. I ti bi se prepo d je tebe
neko nepoznt poljubio.
PRINC: Nism j tebe princezo poljubio zto to mi se svi ili neto slino. Poljubio
sm te d bih te probudio nkon stogodinjeg sn i tko te spsio od sigurne smrti.
TRNORUICA (zprepteno): t? Spvl sm STO GODINA!... (prestreno i
rzorno)... Sigurno izgledm groznooo ...(klekne i ple)...
PRINC (klekne pored nje i pru joj mrmicu): Ali ne, nisi u prvu... Ti izgled
bjno! ...(uzme je z ruke i ustju)... Ti si, princezo moj, neto njljepe to sm u
ivotu vidio!
TRNORUICA (smjek se kroz suze): Stvrno?!... Stvrno misli d sm lijep?
PRINC: Nrvno, princezo moj ...(krene d je poljubi)...
KRALJICA: Keri moj.
KRALJ: Zto si vritl? Ko je tj nepoznti mldi?... Str! Str!... Treb g
odmh uhpsiti i glvu mu odrubiti!
TRNORUICA (stne ispred princ d g ztiti): Ne, oe! On je... On je princ koji me
je probudio iz stogodinjeg sn!
KRALJICA: Zni ispunil se kletv one zle vile, one vjetice... (zgrli Trnoruicu)...
Dijete moje drgo... Hvl vm mldi prine!
KRALJ (zbunjeno): P i j se udim, probudim se u dvorni z ples uz jedn stub...
(rdosno)... Ipk je sve dobro prolo... Ovo emo proslviti veeelikim slvljem, zovite sve
dvorjne.
19. Pojv
SVI sem PETE VILE i PRIPOVJEDAA (koji dolzi pred krj)
/Svi uliju s svih strn, rduju se, grle i igrju/
KRALJ (popne se n tron i snno udr ezlom o pod dok se svi ne umirie)Nrode
moj! Izvojevli smo jo jednu pobjedu. Jo jednput je dobro porzilo zlo. Zhvljujui
ovom mldom krljeviu, n princez, Trnoruic, je iv i zdrv, i j sm ovog
trenutk odluio d g ngrdim. Prii prine... (kd ovj prie)... ime eli d te
ngrdim, o mldi i hrbri krljeviu?
PRINC: V visosti... J sm jo od svog djed sluo kko je nek zl vil zrl i
uspvl mldu princezu, Trnoruicu. Legend ke jo i to d e doi mldi krljevi,
d e se probiti kroz tu opsnu i smrtonosnu trnovu ivicu, poljupcem probuditi

uspvnu ljepoticu, smim tim probudie se i krlj, krljic, dvorjni, nrod, i sve to
je bilo ivo u toj krljevini, te d e z ngrdu dobiti ruku mlde ljepotice, Trnoruice,
i d e postti krljem te krljevine.
KRALJ: Oho, d to nije mlo previe?... Ruku moje kerke, sd kd sm je opet
dobio ntrg. Nikd!
KRALJICA (stne uz svog krlj): Prvo d pitmo Trnoruicu, t on misli o tome?...
Ki, drgo dijete moje, d li eli d se ud z ovog lijepog, hrbrog i prekrsnog
princ, tnije krljevi?
TRNORUICA (duboko se nkloni): D, mjko. elim svim srcem d postnem
njegov krljevn.
KRALJ (pomirljivo): P dobro... (svi rdosno pludirju i odobrvju)... Ali
krljevstvo i krunu ne dm!
KRALJICA (smjei se): P zr nismo odluili, krlju moj, d se povuemo i odemo
ivjeti kod moje jdne stre mjke?
KRALJ: Ti si odluil...
KRALJICA: Svejedno je to. A, evo nm prilike. Predemo ne krune i krljevstvo
nim nsljednicim, mi se lijepo povui n imnje moje mme, zr ne krlju moj?
KRALJ (pomirljivo): P dobro, biv krljice moj. Mod je tko i bolje.
/dok se svi rduju, grle i ljube, krlj i krljic svoje krune dju nsljednicim u svjetlost
fenjer koji osvjetljv fikus, ulzi pripovjed/
PRIPOVJEDA: I tko zpoe svdb krljevi i Trnoruice. Nikd niko nije
upmtio tkvo veselje i rdost. ivjeli su sreno do krj svog ivot. On Pet, zl vil,
nikd se vie nije pojvil u njihovom krljevstvu. Ako se pitte, zto? Zto to dobro,
ljubv, potenje i iskrenost, uvijek pobjeuju zlo.
Zvjes