I.

UVOD
Entomologija (entomo - sjei na dijelove ili segmente: urezan; u hrvatskom jeziku:
zareznik ili kukac, u bosanskom jeziku: insekt + logos rije, pojam, misao, ope prihvaeno kao
nauka) je dio zoologije (zoon - ivotinja + logos - nauka; nauke o vieelijskim ivotinjama) i
predstavlja jednu od biolokih disciplina (nauka) koja se bavi prouavanjem i opisivanjem
insekata. Entomologija je grana zoologije i kao takva bavi se istim problemima kao zoologija, ali
na uem podruju djelovanja, tj. dok zoologija kao nauka izuava carstvo ivotinja (regnum
Animalia) entomologija izuava insekte: potfilum Hexapoda filuma Arthropoda (Lelo, 2009).
Insekti su skoro svugdje rasprostranjena skupina ivotinja. Na kopnu i u slatkoj vodi
insekti su predstavljeni u svim ekosistemima, dok se u slanoj vodi mogu nai samo neposredno
uz obalu (Lelo, 2009).
Zbog izuzetno visoke adaptibilnosti i sposobnosti da zauzmu praktino svaku slobodnu
ekoloku niu spram svoje veliine insekti su najrazvijenija skupina ivotinja na planeti (Lelo,
2009).
I. I. Pregled dosadanjih istraivanja dnevnih leptira na podruju Bosne i Hercegovine
Istraivanja faune leptira u Bosni i Hercegovini mogu se podijeliti na etiri perioda:
period prije 1904. godine, period od 1904. godine do 1945. godine, period od 1945. godine do
1992. godine te ratni i poslijeratni period. U prva dva perioda spadaju i dva izuzetno znaajna
rada kada je u pitanju fauna Lepidoptera u Bosni i Hercegovini, a to su: Spisak Rhopalocera
BIH (Apfelbeck, 1892) i Studien uber die Lepidopterenfauna der Balkanlander, II Teil, Bosnien
und Hercegovina (Rebel, 1904). Rebelov rad je bio prva i (posljednja) nauna studija koja je
obuhvaala cjelokupni sakupljeni materijal ovog podruja, zbog ega ima nemjerljivu naunu
vrijednost (Lelo, 2000; Lelo 2004).
U prvom redu brojni austougarski entomolozi zapoinju sistematska sakupljanja
organizama na pojedinim podrujima Bosne i Hercegovine. Meu prvim publikacijama
pojavljuje se rad H. Mitisa o lepidopterskoj fauni BIH u Wiener Entomolog. Zeitung, I, 1882.
Pored ovog djela, postoje podaci o nekolicini ljudi koji su svojim sakupljakim, rjee naunim,
radom doprinosili kvalitativnoj spoznaji sastava faune Lepidoptera u BIH poput dr. Andrije
Henscha, Viktora Afalbecka, H. Rebela, preparatora Othmara Wernera i Arnolda Winegutha i dr.
Znaajnije rezultate u istraivanju bh. faune lepidoptera postigla je Mary D.I.B. Nicholl, koja je
od 1898. Do 1901. godine vie puta putovala po Bosni i Hercegovini (Lelo, 2004).
Od 1898. do 1903. godine dr. Rebel je imao nekoliko putovanja po Bosni i Hercegovini i
publicirao je nekoliko radova. On je za vrijeme tih putovanja obiao okolinu Sarajeva,
Bjelanicu, Treskavicu, Konjic, Prenj, okolinu Mostara, Nevesinje, Gacko i njegovu okolinu,
Bileu i Trebinje, zatim u istonoj Bosni: Han-Pijesak, Vlasenicu i Dile, a u zapadnoj: Jajce i
Banja Luku. Njemu je, takoer, bio ustupljen na reviziju i naunu obradu do tada sakupljeni
lepidopterski materijal. Veina tog materijala je tada i prenesena u Beki prirodnjaki muzej. U
Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu se nalazi najvei dio materijala iz tog
vremena, koji su prikupili Apfelbeck, Winneguth i Hilf (Lelo, 2004).
Godine 1904. izlazi ve spomenuta studija dr. Rebela nakon koje dugo nije bilo
publikacija u fauni dnevnih leptira Bosne i Hercegovine. U ovoj studiji opisano je 1.509 vrsta
leptira sa teritorije Bosne i Hercegovine.
Drugi period, od 1904. godine, karakterie skoro iskljuivo sakupljaki rad, gdje se istie
ime preparatora Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Adolfa Winnegutha. Njegov
1

sakupljaki rad se nastavlja sve do 1940. godine. Pored Winnengutha, na sakupljanju leptira radi
tadanji kustos Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine Apfelbeck. Na primjercima koje je on
sakupio rijetko postoji oznaka datuma i godine (posljednja oznaena godina je 1917.) jer su
podaci voeni u posebnim biljekama, a uz primjerak je stavljen samo odgovarajui broj. Poto te
biljeke nisu sauvane, takvi primjerci za nas ostaju samo sa oznaenim lokalitetima, zbog ega
se ne moe pouzdano rei da je Apfelbeck uestvovao u sakupljanju leptira (Lelo, 2004).
U drugi period spada i zbirka koju je sastavio P. u i dio materijala koji je sakupio V.
Martino, a 1949. Godine i Sigel. Krajem drugog perioda znaajan je sakupljaki rad kustosa
Sonje Miki, preparatora Rue Tintor i entomologa Rene Mikia (Sijari, 1980; Lelo, 2004).
Veliki znaaj ima i rad ljekara K. Schawerdae, koji je u periodu 1906-1922. godine,
objavio niz radova o leptirima. Takoer se istie ime H. Fruhstorfera koji je istraivao faunu
leptira u BIH i u periodu 1906-1910. godine objavio dragocjene radove (Lelo, 2004).
Krajem prvog pa i cijeli trei period, od 1945. do 1990. godine, zbirku je u vie navrata
pregledavao istaknuti hrvatski genetiar-lepidopterolog akademik dr. Zdravko Lorkovi, pritom,
revidirao Pieridae, rod Erebia, Lycaenidae i neke Hesperiidae, pri emu je naao est novih vrsta
i jednu podvrstu koje ranije nisu bile poznate na podruju Bosne i Hercegovine (Lorkovi, 1953;
1955; 1957; 1974; 1975; 1989; 1993).
Tokom rada dr. Sijari je intenzivno saraivao sa entomofilom amaterom Borom
Mihljeviem iz Sarajeva, koji je u toku tri decenije formirao vrlo bogatu zbirku leptira Bosne i
Hercegovine, ali i drugih zemalja. Za vrijeme svog ivota dr. Sijari je objavio veliki broj djela
prouavajui leptire i na taj nain najvie obogatio bh. prostore. Zbog toga danas moemo sa
sigurnou rei da je zahvaljujui dr. Sijariu fauna dnevnih leptirova Bosne i Hercegovine dobro
poznata (Lelo, 2004).
to se konkretno tie lepidopterske faune Sarajeva, moemo rei da je relativno dobro
poznata i vrlo bogata vrstama Lepidoptera (Rebel, 1904; Sijari, 1966). Istraivanjem koje je
izvreno na planini Igman dolo se do nekoliko znaajnih injenica o fauni Papilionoidea I
Hesperioidea: veliko bogatstvo vrsta u odnosu na malo geografski prostor koji je istraen,
raznolikost naenih vrsta kako zoogeografska tako i ekoloka, raznolikost u vremenu javljanja
izmeu pojedinih vrsta istraenih lokaliteta (Sijari & Mihljevi, 1975).
U ovom etvrtom, poslijeratnom periodu, naalost, ne moemo govoriti ni o
elementarnom sakupljakom, a pogotovo ne o nauno-istraivakom radu. U Bosni i Hercegovini
istraivanjem leptira bavi se poznati lepidopterolog dr. Suvad Lelo. Zahvaljujui njegovom radu,
i dalje se objavljuju kvalitetni nauni radovi, faunistikog tipa te i moderni radovi iz evolucione i
populaciono-bioloke problematike (Lelo, 2004).
I. II. Osnovne karakteristike reda Lepidoptera Linnaeus, 1758
Leptiri (Lepidoptera), s oko 165 000 opisanih vrsta, pripadaju najbrojnijim redovima
insekata. Red Lepidoptera Linnaeus, 1758 obuhvata veliku skupinu organizama koji mogu biti
vrlo mali ili vrlo veliki insekti. Njihova osnovna karakteristika je niz sitnih, pljosnatih ljuspica
kojima su pokrivena njihova krila (lepis = ljuska, pteron = krilo). Dnevni leptiri se veoma lako
mogu razlikovati od nonih leptira jer posjeduju obimna i membranozna krila veoma raznolikih i
lijepih boja, zbog ega su veoma upadljivi (Lelo,2008).
Opi plan grae je uglavnom veoma slian i kod dnevnih i kod nonih leptira. Glavna
razlika se ogleda u izgledu antena kao i izgledu i poloaju krila (Kruni, 1995).
Glava im je slabo pokretljiva i gusto dlakava. Sastavljene oi su polukuglaste, a esto
imaju i dva jednostavna oka. Antene su im sastavljene od mnogo lanaka i mogu biti: nitaste,
2

pilaste, etinjaste, peraste, eljaste i kijaaste. Usni organi prilagoeni su sisanju tene hrane.
Gornja usna i gornje eljusti su neznate, a vanjski dijelovi donjih eljusti su produeni i ine
cjevicu koja je zavojito smotana ispod glave. Sisaljkom u jednjaku leptiri uvlae nektar. Grudni
segmenti leptira su srasli u jednu cjelinu te nose krila. Prednja krila obino su vea od stranjih.
Od slabanih nogu za hodanje prednja su prilagoena u noge za ienje (Grimaldi & Engel,
2005).
Dnevni leptiri zanimljivi su zbog morfolokih svojstava koja ih svrstavaju meu
najljepe ivotinjske skupine (ako tako smijemo rei), pa se ljudi za njih zanimaju, na njima
provode razliita istraivanja, faunistika, ekoloka, etoloka, taksonomska, biogeografska, ali i
konzervacijsko- bioloka, napokon zauzimajui se za njihovu svrsishodnu i djelotvornu zatitu.
Osim toga, oni su predmet interesa brojnih entomologa amatera, kolekcionara, ali i mnogih
ljubitelja prirode (Kuini & Plavac, 2009).
Krila dnevnih leptira su obino iroka, membranozna i prekrivena ljuspama. Svaka ljuspa
je sa kratkom dricom. Na ljuspicama se nalaze uzdune brazde ili ispupenja koja prelamaju
svjetlost i posjeduju pigment. Spomenuta kombinacija optikih i pigmentnih boja daje prelijepe
prelivajue boje krila (Brajkovi, 2001).
Prednja i zadnja krila se kod dnevnih leptira spajaju frenulumom kojeg ini jedna ili niz
kukica na prednjoj ivici zadnjih krila, koje se kae za poseban izrataj ili grupu ekinja na zadnjoj
ivici zadnjih krila (Frenata). Dok se kod nonih leptira krila spajaju zadnjim renjem prednjih
krila koji se naziva jugum ili jugata. Za dnevne leptire je karakteristino da su im prednja krila
vea od zadnjih a i nervatura im se razlikuje, dok je kod nonih leptira nervatura jednolina i
posjeduju krila iste veliine (Lelo, 2009).
Zbog izvrsnih letnih sposobnosti rasprostranjeni su od tropskih do polarnih krajeva, u
visokim planinskim predjelima i pustinjama. U razliitim klimatskim podrujima leptiri se
razlikuju nainom ivota pa se neki pojavljuju tokom zime, a neki su vjesnici proljea (Kruni,
1986).
Dnevni leptiri vrlo brzo reaguju na sve ekoloke promjene koje sa na alost danas oituju
u smanjenju brojnosti ili potpunom nestanku pojedinih vrsta sa odreenog podruja. Praenje
biodiverziteta dnevnih leptira daje nam uvid u promjene uzrokovanih najee ljudskim
djelovanjem (Kuini & Plavac, 2009).
I. III. Morfoloke osobenosti reda Lepidoptera Linnaeus, 1758
Glavne osobenosti leptira najlake je pratiti na osnovu grae glavnih tjelesnih regiona.
Tijelo leptira je graeno kao i kod ostalih insekata od tri regiona. Glaveni region (caput) - glava
leptira je opistogonalnog tipa, i skoro nepokretno srasla za toraks. Na glavenom regionu se
posebno izdvajaju: antene koje mogu da budu veoma razliito graene. Mogu biti konaste,
ekinjaste, peraste, kijaaste, eljolike. Oi su sloenog tipa (facetovane oi) kod veine vrsta, a
preteno imaju pored sloenih oiju i proste oi (ocele). Usni aparat je prilagoen ovisno od
naina ishrane. Primitivnije vrste posjeduju usni aparat za grickanje, ali je kod veine vrsta usni
aparat za sisanje i u obliku je savijene surlice ili proboscisa (Lelo, 2009).
Grudni region (torax) leptira se sastoji od tri dijela: protoraks, mezotoraks i metatoraks.
Ono po emu su leptiri karakteristini jeste postojanje irokih, memranoznih krila prekrivenih
pljosnatim ljuspicama, koje se nalaze na grudnom regionu. Na grudnom regionu se nalaze i
funkcionalni ekstremiteti, koji su prekriveni ljuspicama (Lelo, 2009).
Trbuni region (abdomen) - abdomen leptira je graen od 10 segmenata (7- 8 kod dnevnih
leptira) i kao i ostali dijelovi tijela, prekriven je dlaicama. Distalni dio abdomena mujaka se
3

jako razlikuje od istog kod enki, jer se zavrava pincetastim parom klaspera. enke ne posjeduju
legalicu za noenje jaja, osim nekih vrsta kod kojih se javlja sekundarna legalica u vidu izrataja.
Interesantno je da veina razvijenijih leptira posjeduje dva spolna otvora, jedan na VIII segmentu,
koji slui za parenje i drugi na IX, koji slui za polaganje jaja. Na osnovu broja otvora na
abdomenu predloena je i taksonomska podjela reda leptira na podredove: Ditrysia Borner, 1925 i
Monotrysia Borner, 1939 (Ditrysia sa dva spolna otvora smatra se evolutivno odvedenijom
karakteristikom, dok je Monotrysia sa jednim spolnim otvorom i u njih se uglavnom ubrajaju
primitivnije skupine leptirova) (Brajkovi, 2001).
I. IV. ivotni ciklus dnevnih leptira
Na razvojnom putu od jajeta do odraslog insekta, leptiri prolaze kroz etiri razliita
stadija: jaje (ovum), gusjenica (larva), lutka (pupa) i odrasli insekt (imago), a cjelokupan
preobraaj (metamorfoza) odvija se u stadiju lutke (Lelo, 2008).
Ubrzo nakon parenja, enka leptira poinje polagati po jedno ili dva jaja na lie ili
granice biljke kojom se kasnije hrane gusjenice. Jaja se jasno razlikuju po svojoj strukturi; po
obliku mogu biti sferina, diskoidalna ili u obliku boce, esto delikatno skulpturirana ili sa
grebenima. Obino su bjeliaste, ukaste ili zelene boje (Lelo, 2008).
enka leptira polae jaja na ovipozicijsku biljku, koju pronalazi ulom mirisa.
Ovipozicijske biljke gotovo uvijek su i biljke hraniteljice, znaajne za pojedinu vrstu u
odreivanju nekih njezinih biolokih svojstava koja djelimino ukljuuju i rasprostranjenost. U
kasnijim fazama u proces hranjenja moe biti ukljuen i vei broj drugih biljnih vrsta, koje jesu
hraniteljice, ali nisu i ovipozicijske biljke. Proces odlaganja jaja na tano odreene biljke
genetski je uvjetovan. Rasprostranjenost ovipozicijskih biljaka jedan je od glavnih biolokih
imbenika u oblikovanju areala pojedinih vrsta leptira. Njihovim irenjem esto se iri i areal
vrsta leptira kojima su one ovipozicijske (Kuini i Plavac, 2009).

Sl. 1: Razvojni ciklus leptira

(http://www.idadidacta.hr/razvojni-ciklus-leptira-magnetni-2015)

Larve su izduenog crvolikog tijela i nazivaju se gusjenice. Potpuno su razliite od

odraslog stupnja kako morfoloki tako i u pogledu kompletnog naina ivota. Time je izbjegnuta
kompeticija izmeu larvi i odraslih jedinki, pogotovo kada se radi o hrani (Kuini i Plavac,
2009).
Tijelo im je pokriveno hitinskim izratajima u vidu dlaica ili ekinja od kojih su neke u
vezi sa jednoelijskim otrovnim lijezdama pa njihov dodir moe da izazove upalu koe ili
sluzokoe. Pored njih, gusjenice imaju i lijezde (homologe sa pljuvanim lijezdama) koje
proizvode svilaste niti za stvaranje kokona lutke ili gnijezda (http://www.bionetskola.com/w/Leptiri).
Na tijelu gusjenica se razlikuju tri regiona: glava je sa jako hitinizovanom kapsulom i na
njoj se nalaze kratke antene, vei broj prostih oiju i usni aparat za grickanje; grudi na kojima su
tri para nogu; trbuh na kome se nalaze 3-5 pari tzv. lanih nogu (pedes spurii) koje su zadebljale i
nisu segmentisane (lankovite); one se posljednjim larvalnim presvlaenjem odbacuju (Kuini i
Plavac, 2009).
Gusjenice se hrane preteno listovima biljaka pa se zato smatraju tetoinama. Poslije 4
do 5 presvlaenja gusjenice se uahure i preu u stepen lutke. Ispredaju kokon koji obuvata ili
itavo tijelo lutke ili samo njegov zadnji dio. Ulutkavanje mnogih gusjenica vri se u zemlji. Na
kokonu obino postoji jedno mekano mjesto kroz koje se izlee odrasla jedinka. Sposobnost
prezimljavanja imaju svi razvojni stadijumi, jaja, starije ili mlade gusjenice, lutke pa ak i adulti
(http://www.bionet-skola.com/w/Leptiri).
I. V. Biosistematska diversifikacija reda Lepidoptera Linnaeus, 1758 u BiH
Istraivanje faune leptira u Bosni i Hercegovini ima vrlo dugu tradiciju. Prvi popis, sa 125
navedenih vrsta bosanskohercegovakih dnevnih leptira publiciran je jo 1892. godine
(Apferbeck, 1892), a revizije datog popisa uslijedile su 1904., sa 160 navedenih vrsta, (Rebel,
1904), 1980., sa 186 navedenih vrsta, (Sijari, 1980) i 2000., sa 189 navedenih vrsta, (Lelo, 2000,
2005) godine. Kompletni podaci nalaze se u monografiji o dnevnim leptirima Bosne i
Hercegovine (Lelo, 2008), kao i komletnom pregledu autoru dostupnih podataka o
bosanskohercegovakim leptirima (Lelo, 2004).
U Bosni i Hercegovini do sada je konstatovano 1.631 vrsta (iz 25 natporodica) od
oekivanih 3.000 vrsta (Lelo, 2009), odnosno 1.637 vrsta (Lelo et al., 2011). Podred Heteroneura
dijeli se na vei broj natporodica od kojih natporodica Papilionoidea i natporodica Hesperioidea
ine skupinu tzv. Dnevnih leptira Rhopalocera (Lelo, 2008).
II. BIOLOGIJA VRSTE Maculinea teleius (Bergstrsser, 1779)
II. I. Biosistematska pripadnost vrste Maculinea teleius (Bergstrsser, 1779)
Pet je vrsta leptira roda Maculinea. Jedna od pet vrsta, je i vrsta Maculinea teleius Brgstr.
Iznimni su po svojoj ljepoti i neobino sloenom i osjetljivom ivotnom ciklusu. Zanimljivo je
da pojedine vrste tih leptira polau jaja samo na odeene biljne vrste. Za vrstu Maculinea teleius
Brgstr., to je velika ljekovita krvara (Sanuguisorba officinalis L.) gdje se mlade gusjenice hrane
po izlasku iz jajeta. Spomenuti rod leptira zanimljiv je i zbog mirmekofilije, simbioze s mravoma
iz roda Myrmica. Dosadanja znanstvena saznanja o ivotu livadnih plavaca temelje se na
istraivanjima leptira u laboratorijskim uslovima (Kadi & Pavlic, 2010).
5

Veliki livadni plavac, Maculinea teleius (Bergstrsser, 1779) vrsta je danjeg leptira
rasprostranjena u Europi uglavnom lokalno u Nizozemskoj, Francuskoj, Njemakoj, vicarskoj,
ekoj, Poljskoj, Ukrajini, Rumunjskoj, Italiji i Sloveniji. Vrsta je izumrla u Belgiji. U
planinskim podrujima dolazi i do 1600 m (http://www.dzzp.hr/novosti/k/natura-2000-vrstesvibanj-veliki-livadni-plavac-phengaris-teleius-1217.html).
Tab. 1: Sistematska pripadnost vrste Maculinea teleius (Bergstrsser, 1779)
SISTEMATSKA KATEGORIJA

PRIPADNOST SISTEMATSKOJ
KATEGORIJI
Animalia Linnaeus, 1758
Insecta Linnaeus, 1758
Lepidoptera Linnaeus, 1758
Lycaenidae Leach, 1815
Phengaris Doherty, 1891
Phengaris teleius (Bergstr., 1779)
Maculinea teleius (Bergstr., 1779)
Papilio teleius Bergstr., 1779

Carstvo (regnum):
Klasa (classis):
Red (ordo):
Porodica (family):
Rod (genus):
Vrsta (species):
Sinonimi (synonymus):

II. II. Ope karakteristike vrste Maculinea teleius (Bergstrsser, 1779)

Odrasli leptir, mujak s gornje je strane krila zagasito, plavo-zeleno obojen. Postdiskalne
mrlje su na plavoj podlozi. enka je tamnija od mujaka i plava boja dosee samo djelomino do
postdiskalnih mrlja. Plava boja korijena donje strane krila je jako blijeda (Kadi & Pavlic, 2010).

Sl. 2: enka i mujak vrste Maculinea teleius (Bergstrsser, 1779)

(http://www.lepidoptera.cz/index.php?id=194)
Odrasle jedinke leptira lete od juna do augusta. esto dijele stanite sa zagasitim livadnim
plavcem, iako koriste razliite dijelove istog stanita. Veliki livadni plavac za polaganje jaja
koristi vie otvorenije i redovito koene dijelove. Nakon parenja enke leptira polau jaja na
mlade zelene cvatove krvare (Kadi & Pavlic, 2010).
6

Sl. 3: Polaganje jaja na cvat krvare (Sanuguisorba officinalis L.)

(http://www.motylkove.cz/modrasek_ockovany.html)
Jaja su zelenkasta, gore i dolje simetrina i prilino glatka. Po obliku nalikuju piluli,
samo su boni rubovi pomalo hrapavi. Odlau se pojedinano, duboko u cvat velike krvare.
enka uvijek trai mlade cvatove iji su pupoljci gusto zbijeni. Kod mladih biljaka, jaja odlae na
gornje cvatove, a kod razvijenijih na postrane cvatove. Jaja polae na svaku raspoloivu biljku
(Kadi & Pavlic, 2010).

Sl. 4: ivotni ciklus Maculinea teleius (Bergstrsser, 1779)

(http://jesuisnatalie.deviantart.com/art/Maculinea-teleius-life-cycle-428678229)
Mlade gusjenice se izlegu nakon 4 do 10 dana ovisno o temperature. Nakon to se izlegne,
gusjenica radi hodnik du peteljke koji ispreda svilom, koja uvruje glavicu cvata. Po jednom
cvatu velike krvare preivi samo jedna gusjenica. Hrane se 2 do 3 sedmice. Gusjenica se u prvoj
fazi hrani sjemenkama. U tom su stadiju ivota biljojedi. Imaju tipian-stonoga oblik, crveno
7

smee su boje kao i cvat velike krvare. Preko glave imaju crnu mrlju i kratke prozirne dlaice.
Nakon etvrtog presvlaenja naputa biljku i pada na tlo (Kadi & Pavlic, 2010).
II. III. Mirmekofilija
Mirmekofilija (gr.), razni oblici simbioze nekih ivotinjskih i biljnih vrsta s mravima i
njihovim gnijezdima; npr. lisne i titaste ui te neki kusokrili kornjai ive u mravinjacima dajui
mravima opojnu izluinu svojih lijezda ili slatke izmetine. Za uzvrat mravi ih njeguju, hrane
preko zime, ubijaju njihove neprijatelje, tite njihova jajaca. Pojedine vrste izgledom i kretnjama
te nainom sporazumijevanja postaju sline mravima. Poznato je oko 2000 razliitih
mirmekofilnih (mravoljubnih) vrsta insekata (http://proleksis.lzmk.hr/36105/).
Spomenuti rod leptira zanimljiv je upravo zbog mirmekofilije, simbioze s mravima roda
Myrmica. Ovi leptriri vole travnata, pjeano-kamenita i suha mjesta, dok ima i onih koji
preferiraju vlana, zarasla mjesta i ume. Parazitski nain ivota leptira naime dovodi do toga da
mravi zapostavljaju vlastite potomke i na taj nain ugroavaju svoju vrstu. Meutim, jedna vrsta
mrava iz ovog roda, Myrmica rubra, prilagodila se u meuvremenu u svoju korist tako to se u
sluaju dolaska parazita, vanjski izgled larvi toliko mijenja da svi ostali mravi uoavaju razliku
izmeu larve i parazita. Ovakav nain preivljavanja ipak dovodi do jo jednog problema a to je
udaljavanje promijenjenih larvi od nepromijenjenih. Na ovakav nain nastaju kolonije mrava koje
se meusobno ak ne mogu ni razmnoavati (http://www.upnt.org/zivot-na-tudi-racun.html).
ta se ustvari deava? Gusjenice se odbace od biljke na tlo. Kada gusjenicu pronae mrav
iz roda Myrmica, opipa je ticalima nakon ega gusjenica iz posebne lijezde na zadnjem dijelu
tijela izlui kap slatkod sekreta koju mrav popije. Taj proces se ponavlja i traje od pola do etiri
sata. Nakon toga se gusjenica podigne na svoje zadnje noge i napuhne. Oblikom tijela imitira
liinku mrava i mrav je podie i odnosi u gnijezdo (Kadi & Pavlic, 2010).

Sl. 5: Gusjenice leptira u mravinjaku roda Myrmica

(http://think.transindex.ro/?p=2518)
Gusjenica u gnijezdu jede mravlje liinke i jajaca, a za uzvrat mravima daje slatki sok na
gornjoj strani zatka. Krajem ljeta, gusjenice se zaahure nekoliko centimetara ispod povrine
mravinjaka, gdje zimuju. Kukuljica takoer producira slatki iscjedak tako da je mravi njeguju i
sprjeavaju nastanak plijesni. Krajem juna, leptiri naputaju mravinjak, u ranim jutarnjim satima,
8

kada mravi jo nisu aktivni, najvjerovatnije da izbjegnu napade agresivnih mrava, ali isto tako da
iskoriste vlanost zraka pogodnu za irenje krila (Kadi & Pavlic, 2010).
II. IV. ivot livadnih plavaca u mravinjacima mrava roda Myrmica
Sve vrste roda Myrmica imaju iroki spektar hrane. Love male insekte, jedu leine
insekata i veih ivotinja. Biljnu hranu uzimaju u obliku elaiosoma, nektara iz cvijeta ili lijezde
na stabljici, te slatkog soka biljnih ui. Ta sklonost prema slatkome vjerovatno je omoguila
odnos Maculinea i Myrmica (Kadi & Pavlic, 2010).
Kada je liinka leptira u kasno ljeto donesena u mravinjak tamo je eka velika, ali
ograniena koliina liinki mrava koje joj slue kao hrana. Ta koliina liinki odreuje koliko e
se gusjenica leptira moi razviti po jednom mravinjaku (Kadi & Pavlic, 2010).
Dokazano je, takoer, da je mortalitet gusjenica leptira u mravinjaku povezan s
prisutniu mravlje kraljice. Razlog tome je to veliina gusjenice odgovara veliini mravljih
liinki koje potencijalno mogu postati enke odnosno kraljice, pa ih stoga kao konkurenciju
mravi radnici ubijaju prema feromonskoj uputi kraljice (Kadi & Pavlic, 2010).
II. V. Bioloke osobenosti odraslih livadnih plavaca
Leptriri i njihov ivotni ciklus izvan mravinjaka mogu biti uspjeno praeni na nekoj od
livada., i to najbolje u period od juna do septembra. Period leta vrsta zavisi o razvoju vegetacije
odnosno vremenu cvatnje biljke hraniteljice, velike krvare (Kadi & Pavlic, 2010).
Zbog izrazito sunih perioda, leptiri mogu nestati ranije, ve u augustu. Razlog tome je
nedostatak hrane, jer cvatovi velike krvare mogu biti potpuno osueni (Kadi & Pavlic, 2010).
Razdoblje parenja i polaganja jaja uglavnom poinje sedmicu dana nakon poetka leta i
traje do kraja ljeta. enka velikog livadnog plavca za polaganje jajaaca odabire mlade,
djelimino rascvjetane cvatove biljke, poloene bono na kormusu, dok enka zagasitog livadnog
plavca jajaca polae na potpuno rascvjetane cvatove. Jajaca su u obliku male zelene kuglice
(Kadi & Pavlic, 2010).
Vrsta Maculinea teleius (Bergstrsser, 1779) je primjeena kako sie nektar na nekoliko
biljnih vrsta: Lotus corniculatus L. svinua, Centaurea jacea L. livadna zeina, Lythrum
salicaria L. purpurna vrbica, Knautia arvensis (L.) poljska prenica (Kadi & Pavlic, 2010).
Primjeeno je da leptiri nakon uznemiravanja zaklon trae u oblinjem grmlju ili umarku
pri emu lete do visine od oko 40 metara. Pri letu po livadi lete do visine od 1- 1,5 metara (Kadi
& Pavlic, 2010).
Maculinea teleius (Bergstrsser, 1779) je nemirniji leptir koji se rijetko dulje zadrava na
jednom mjestu. Povremeno (kada je na cvatu) otvara krila radi zagrijavanja (Kadi & Pavlic,
2010).
II. VI. Vanost leptira u prirodi
Vanost leptira u prirodi je viestruka. Prvenstveno leptiri su opraivai. Najvei dio
biljaka ine entomofilne biljke, tj. biljke koje se oprauju pomou insekata, a velik udio
opraivaa ine upravo leptiri, koji tako omoguavaju razmnoavanje i rasprostranjivanje biljaka.
Takoer leptiri su vaan dio hranidbenog lanca. Gusjenice i odrasli leptiri, svojom raznolikou i
brojnou, bogat su izvor hrane za druge beskraljenjake, npr. pauke, ali i mnoge kraljenjake
(ptice, vodozemci, gmazovi, imii...) (https://www.lutrija.hr/cms/ViseOLeptirima).
9

Glavni uzrok ugroenosti leptira je gubitak, tj. degradacija stanita. To se prvenstveno

odnosi na nestanak livadnih stanita naputanjem tradicionalnih poljoprivrednih djelatnosti
(stoarstva) koje vode do zaratavanje travnjakih povrina (to je osobito izraeno kod
planinskih panjaka), ili pak intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje te intenziviranom
izgradnjom. Jak negativan utjecaj na neke vrste leptira ima isuivanje vlanih livada, bilo putem
pretjeranog kanaliziranja vodotokova ili izravnog isuivanja radi stvaranja poljoprivrednog ili
rekreacijskog zemljita. U novije vrijeme izraen je i negativan utjecaj klimatskih promjena
(https://www.lutrija.hr/cms/ViseOLeptirima).
Kako bi ouvali ugroene vrste leptira, prvenstveno, potrebno je ouvati travnjaka
stanita, osobito planinske panjake te vlane livade. Jedan od naina je poticanje tradicionalnog
stoarstva (ekstenzivnog uzgoja, najbolje autohtonih pasmina stoke) i drugih poljoprivrednih
grana uz smanjenje koliina pesticida te umjetnih gnojiva, stroa kontrola izgradnje i reguliranja
prirodnih vodotoka te, moda najvanije, kontinuirana edukacija o vanosti ouvanja prirode i
prirodnih resursa (https://www.lutrija.hr/cms/ViseOLeptirima).
Livadnim leptirima prijeti izumiranje. Populacija od 17 vrsta leptira na podruju Europe
gotovo je prepolovljena u razdoblju od 1990. do 2011. godine, a pritom je najmanje 10 vrsta
leptira
ugroeno
zbog
intenzivne
poljoprivrede
(http://www.novilist.hr/SciTech/Znanost/Livadnim-leptirima-prijeti-izumiranje).
III. ZAKLJUAK
Leptiri (Lepidoptera), s oko 165 000 opisanih vrsta, pripadaju najbrojnijim redovima
insekata. Red Lepidoptera Linnaeus, 1758 obuhvata veliku skupinu organizama koji mogu biti
vrlo mali ili vrlo veliki insekti.
Dnevni leptiri zanimljivi su zbog morfolokih svojstava koja ih svrstavaju meu
najljepe ivotinjske skupine (ako tako smijemo rei), pa se ljudi za njih zanimaju, na njima
provode razliita istraivanja, faunistika, ekoloka, etoloka, taksonomska, biogeografska, ali i
konzervacijsko- bioloka, napokon zauzimajui se za njihovu svrsishodnu i djelotvornu zatitu.
Na razvojnom putu od jajeta do odraslog insekta, leptiri prolaze kroz etiri razliita
stadija: jaje (ovum), gusjenica (larva), lutka (pupa) i odrasli insekt (imago), a cjelokupan
preobraaj (metamorfoza) odvija se u stadiju lutke.
U Bosni i Hercegovini do sada je konstatovano 1.631 vrsta (iz 25 natporodica) od
oekivanih 3.000 vrsta (Lelo, 2009), odnosno 1.637 vrsta (Lelo et al., 2011). Podred Heteroneura
dijeli se na vei broj natporodica od kojih natporodica Papilionoidea i natporodica Hesperioidea
ine skupinu tzv. Dnevnih leptira Rhopalocera.
Pet je vrsta leptira roda Maculinea. Jedna od pet vrsta, je i vrsta Maculinea teleius Brgstr.
Iznimni su po svojoj ljepoti i neobino sloenom i osjetljivom ivotnom ciklusu. Zanimljivo je
da pojedine vrste tih leptira polau jaja samo na odeene biljne vrste. Za vrstu Maculinea teleius
Brgstr., to je velika ljekovita krvara (Sanuguisorba officinalis L.) gdje se mlade gusjenice hrane
po izlasku iz jajeta. Spomenuti rod leptira zanimljiv je i zbog mirmekofilije, simbioze s mravoma
iz roda Myrmica.
Mirmekofilija (gr.), razni oblici simbioze nekih ivotinjskih i biljnih vrsta s mravima i
njihovim gnijezdima; npr. lisne i titaste ui te neki kusokrili kornjai ive u mravinjacima dajui
mravima opojnu izluinu svojih lijezda ili slatke izmetine. Za uzvrat mravi ih njeguju, hrane
preko zime, ubijaju njihove neprijatelje, tite njihova jajaca.
Vanost leptira u prirodi je viestruka. Prvenstveno leptiri su opraivai. Najvei dio
biljaka ine entomofilne biljke, tj. biljke koje se oprauju pomou insekata, a velik udio
10

opraivaa ine upravo leptiri, koji tako omoguavaju razmnoavanje i rasprostranjivanje biljaka.
Takoer leptiri su vaan dio hranidbenog lanca.
Glavni uzrok ugroenosti leptira je gubitak, tj. degradacija stanita. Kako bi ouvali
ugroene vrste leptira, prvenstveno, potrebno je ouvati travnjaka stanita, osobito planinske
panjake te vlane livade. Livadnim leptirima prijeti izumiranje. Populacija od 17 vrsta leptira na
podruju Europe gotovo je prepolovljena u razdoblju od 1990. do 2011. godine, a pritom je
najmanje 10 vrsta leptira ugroeno zbog intenzivne poljoprivrede (http://www.novilist.hr/SciTech/Znanost/Livadnim-leptirima-prijeti-izumiranje).

11

IV. LITERATURA
Brajkovi, M. 2001: Zoologija beskimenjaka, II dio. Zavod za udbenike i nastavna sredstva,
Beograd.
Grimaldi, D., & Engel, M. 2005: Evolution of the Insects. Cambridge University Press, London.
Kadi, ., & Pavlic, J. 2010: Livadni plavci. Javna ustanova za upravljanje zatienim prirodnim
vrijednostima na podruju Meimurske upanije, Meumurje.
Kruni, M. 1995: Zoologija invertebrata. II dio. Zavod za udbenike i nastavna sredstva,Beograd.
Kuini, M. & Plavac, I. 2009: Danji leptiri. Prirunik za inventarizaciju i praenje stanja. Stega
tisak, Zagreb.
Lelo, S. 2004: Revizija Rebelovog popisa leptira Bosne i Hercegovine. CORONS d.o.o.,
Sarajevo.
Lelo, S. 2008: Zoologija. Skripta predavanja za studente Zootehnike Poljoprivrednoprehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Institut za zootehniku Poljoprivrednog
fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Lelo, S. 2009: Osnove ope entomologije. Skripta. Odsjek za biologiju Prirodno- matematikog
fakulteta, Sarajevo.
http://www.idadidacta.hr/razvojni-ciklus-leptira-magnetni-2015 (06. 06. 2014.)
http://www.bionet-skola.com/w/Leptiri (06. 06. 2014.)
http://www.dzzp.hr/novosti/k/natura-2000-vrste-svibanj-veliki-livadni-plavac-phengaris-teleius1217.html (06. 06. 2014.)
http://www.lepidoptera.cz/index.php?id=194 (12. 06. 2014)
http://www.motylkove.cz/modrasek_ockovany.html (12.06.2014.)
http://jesuisnatalie.deviantart.com/art/Maculinea-teleius-life-cycle-428678229 (13. 06. 2014.)
http://proleksis.lzmk.hr/36105/ (13. 06. 2014.)
http://www.upnt.org/zivot-na-tudi-racun.html (13. 06. 2014.)
http://think.transindex.ro/?p=2518 (14. 06. 2014.)
https://www.lutrija.hr/cms/ViseOLeptirima (14. 06. 2014.)

12