Javna ustanova Park prirode Biokovo

PARK PRIRODE

BIOKOVO

Marineta 16, HR - 21300 Makarska tel./fax: ++385 (0)21 616 924 e-mail: park-prirode-biokovo@ st.htnet .hr

ivotinjski svijet Biokova

Na temelju dosadanjih istraivanja moe se zakljuiti da je ivotinjski svijet Biokova osebujan i raznolik mada je na alost jo uvijek nedovoljno istraen. Na podruju Biokova zadrao se veliki broj endema i tercijarnih relikata zahvaljujui injenici da je smjeteno u dijelu Europe koji tijekom tercijara nije bio u veoj mjeri zahvaen oledbom.

1. Beskraljenjaci
Bez obzira na veliki broj istraivaa fauna beskraljenjaka Biokova danas je jo uvijek slabo poznata. Sustavnije su istraivane gujavice, dvojenoge, od kornjaa trci, leptiri i ose listarice. Sistematizirane podatke posjedujemo za leptire, a pojedinane objavljene znanstvene radove samo za neke od navedenih skupina. Meu prvim istraivaima faune Biokova bio je i entomolog, francuski maral Pierre Francois Comte Dejean (1780. 1845.) koji kao rezultate svog istraivanja iz 1817. godine navodi 87 vrsta kornjaa (Coleoptera). Spominje vrste: Carabus croaticus, Trechus croaticus, Bembidion latreile, Molops dalmatinus, Laemostenus dalmatinus, Amara dalmatina. Posebno treba istaknuti vrstu Molops bucephalus Dejan 1928. koja je jedna od endeminih vrsta biokovskih kornjaa (Durbei i Vuji-Karlo, 2000). Leptiri Obradom materijala prikupljenog u periodu od 1989. do 1997. godine te novoprikupljenog materijala tijekom 2002. godine utvrena je 221 vrsta leptira iz 19 porodica. Danji leptiri zastupljeni su s 69 vrsta, a noni s 152 vrste. Najbrojnija porodica su sovice (Noctuidae) s 92 zabiljeene vrste, to je i najbrojnija porodica u fauni Hrvatske (KUINI, 1997). Porodica Papilionidae lastinrepci pripadaju najljepim danjim leptirima, u fauni Europe dolazi 12, Hrvatske 7, a u istraivanjima na Biokovu zabiljeeno je 5 vrsta (KUINI, 2003). Prugasto jedarce (Iphiclides podalirius L.) esta je vrsta na istinama uz rubove mijeane ume crnog i alepskog bora na visinama izmeu 500 i 650 m. Faunistiki najzanimljiviji nalazi na Biokovu su izolirane populacije u viim podrujima: Parnassius mnemosynae L. (por. Papilionidae lastinrepci), Neptis rivularis Scop. (por. Nymphalidae arenci), Erebia melas Her. (por. Satyridae okai) (KUINI, 2002). Osim ovih populacija zasigurno su najvredniji i faunistiki najznaajniji elementi vrste roda Zerynthia: Z. Polyxena L. i Z. Ceryisi God. iz porodice Papilionidae lastinrepci. Obje vrste su zabiljeene samo na malim livadnim povrinama u podnoju Biokova. Uskrnji leptir (Zerynthia polyxena L.) rijedak je element u fauni bilo kojeg prostora u Hrvatskoj, iako vrstu nalazimo u kontinentalnom, planinskom i mediteranskom podruju. Populacije te vrste najee nisu brojne, lokalnog su karaktera (vezanosti na ovipozicijske biljke roda Aristolochia: clematitis, pallida, rotunda), i meusobno su izolirane, tako da su male i udaljene jedna od druge. Vrsta Zerynthia ceryisi God. pravi je faunistiki raritet. Na podruju Hrvatske zabiljeena je samo na prostoru Biokova u jednoj izoliranoj populaciji. Zbog njene izoliranosti i nemogunosti komunikacija s ostalim populacijama iste vrste, dolo je do odreenih specijacijskih procesa, koji su uzrokovali specifine morfoloke znaajke biokovske populacije, koja je oznaena kao poseban subspecies (podvrsta) i novi endem Hrvatske ssp. dalmacijae (SALA&BOLLINO, 1994). Mali plavac (Pseudophilotes schiffermlleri Hemming) globalno je ugroena vrsta, a zabiljeena je na Biokovu meu ostalim brojnim vrstama. Biljke hraniteljice prve generacije
w w w . b i o ko v o . c o m M B : 1 4 0 8 2 3 2 , i r o r a un: 2 3 3 0 0 0 3 -1 1 0 0 0 6 7 0 4 0

su Thymus vulgaris i T. serpyllus, dok se druga generacija hrani vrstama iz rodova Lavandula, Saturela i Mentha. Dalmatinski oka (Proterebia afra dalmata (Godart [1824])) endemina je podvrsta leptira iz porodice arenaca (Nymphalidae, Satyrinae) koja je zabiljeena na podruju parka, a zakonom je zatiena u kategoriji strogo zatiene zaviajne divlje svojte.

Iphiclides podalirius L. - prugasto jedarce

Zerynthia polyxena L. - uskrnji leptir

2. Podzemna fauna

Protoneobisium biokovense J. Mller - endemski biokovski piljski laitipavac (autor: R. Ozimec) Veliki broj endema ini podzemnu faunu posebno zanimljivom. Kako su u posljednje vrijeme raena njena sustavna istraivanja u sklopu inventarizacije parka posebno emo je izdvojiti. U

brojnim biokovskim piljama i jamama ivi fascinantna podzemna fauna. Do sada je utvreno preko 120 piljskih organizama, od ega su vie od polovice endemi. ak 25 vrsta naeno je samo na Biokovu. Meu njima je veliki broj relikata, koje popularno zovemo ivim fosilima. Oni su u davna geoloka razdoblja ivjeli na povrini, a zatim su promjenom klimata izumrli i nestali sa svojih prvobitnih stanita. Neki od njih opstali su na manjim izoliranim podrujima i vremenom se prilagodili na ivot u podzemlju. Njihovi srodnici odavno su izumrli ili ih nalazimo u Africi i drugim udaljenim krajevima. Biokovo u svom podzemlju nudi stanite kako za vrste koje potjeu iz toplih razdoblja, tako i za glacijalne, hladnodobne vrste. Kad se spustimo u jamu pred nama se otvara arobni svijet biokovskih endema podzemnih kornjaa, laitipavaca, pauka, dvojenoga i striga. Osim svojom rijetkou brojne vrste istiu se veliinom, te predstavljaju prave gigante meu svojim srodnicima. Po vlanim stijenama kliu piljski puii. Od jedva milimetar velike vrste Zospeum amoneum, staklasto prozirnih okruglih pueva iz roda Vitrea, iljatog piljskog puia Spelaeoconcha paganettii do udnih golaa s malom kuicom (Semilimacidae). Prilikom istraivanja najdublje jame Amfore naena je pijavica Dina absoloni za koju jo uvijek ne znamo ime se hrani u siromanom podzemlju. Na vlanoj sigovini nalazimo bijele kopnene jednakonone raie iz roda Alpioniscus, dok se u niim i toplijim piljama kao priljepak na stijeni dri Strouhaloniscus dalmaticus. U nakapnicama i podzemnim jezercima ivi endemni piljski rakuac Niphargus buturovici. Biokovski laitipavci upravo su fascinantni, kako brojem od desetak piljskih vrsta, tako i veliinom. Protoneobisium biokovense, Neobisium maderi i Neobisium peruni predstavljaju najvee vrste na svijetu. Na vlanoj sigovini svoj plijen trai jedan od najveih piljskih pauka Stalagtia hercegovinensis, pravi Tyranosaur u svijetu malih piljskih ivotinja. Nedavno je iz pilje Tuepska vilenjaa opisan njegov daleko manji srodnik Mesostalita comotti. Na pauini, posebno u ulaznim dijelovima nalazimo brojne vrste baldehinskih pauka (Lyniphidae) koji naopake vise u mreama, meu kojima se istie rijetka reliktna vrsta Typhlonyphia reimoseri. Jedan od najveih predatora biokovskog podzemlja je oko 2 cm dugaka piljska striga iz roda Lithobius koja jo nije znanstveno opisana. Iz grupe dvojenoga (Diplopoda) uz brojne biokovske endeme, najzanimljivija je vrsta Biokoviella mauriesi. Veliinom imponira najvea europska dvojenoga Apfelbeckia hessei.

Speoplanes giganteus biokovensis J. Mller - endemski piljski gigantski podzemljar (autor: R. Ozimec)

Cordiceps riverae Pacioni - piljska parazitska gljiva u pilji Tuepska vilenjaa Kornjai su najzastupljeniji u podzemnim stanitima Biokova. Utvreno je 18 vrsta, od ega 17 endemnih, a ak pet rodova i 13 vrsta endemno je za Biokovo. Istie se trak Biokovoaphaenopsis radici koji ivi samo u ledenim jamama na biokovskoj zaravni, kao i sitna reliktna vrsta Lovricia aenigmatica iji je nalaz iznenadio strunjake. Tu je i najvei svjetski podzemljar Speoplanes giganteus biocovensis, a samo u najdubljim jamama ivi podzemljar Radziella styx koji se specijalizirao za filtriranje vode. piljski konjici (Orthoptera) nou izlaze iz pilja u potrazi za plijenom. Na Biokovu ive predstavnici tri roda: Dolychopoda, Troglophilus i Grylomorpha. Ljeti u piljama nalazimo tulare (Trichoptera) koji se pare samo u ledenim jamama, a ljeti i zimi leptire (Lepidoptera) koje pri hiberniranju vreba parazitska gljiva Cordiceps riverae. Od veih organizama u jamama Biokova se gnijezde utokljune galice (Pyrrhocorax gracilus) male planinske crne vrane, a u sumrak iz jama izlijeu imii. Nedavno je u jednoj jami iznad Brela otkrivena prva vea kolonija. Na ovom relativno malom podruju i minimalnim udaljenostima krije se faunistiki kompleks iznimne bioloke vrijednosti. Prema raznolikosti podzemne faune Biokovo predstavlja jedan od centara endemizma u Hrvatskoj.

3. Kraljenjaci

Salamandra salamandra L. - pjegavi dadevnjak Vodozemci (Amphibia) Budui da na Biokovu nema povrinskih voda , ve su prisutni rijetki krki izvori i podzemne vode, specifina vodena stanita ine lokve, kamenice i bunari koji su veim dijelom godine puni vode zahvaljujui nepropusnom sloju gline te slue i kao pojilita za stoku.

Na takvim vodenim stanitima javljaju se i neke vrste zatienih vodozemaca kao npr. pjegavi dadevnjak Salamandra salamandra L., mali vodenjak Tritirus vulgaris L., uti muka Bombina variegata Bonaparte, krastaa Bufo bufo L., zelena krastaa Bufo viridis Laurenti, velika zelena aba Rana ridibunda Plallas. i gatalinka - Hyla arborea L. koja se nalazi na Crvenoj listi IUCN-a kao ugroena vrsta (u kategoriji Lower Risk (LR) Near Threatened (NT)).

Vipera amodytes L. - poskok (autor: F.V. abi) Gmazovi (Reptilia) Od gmazova na niim nadmorskim visinama dolazi zatiena obina anara - Testudo hermanni Gmelin zatim guteri i to krka guterica - Podarcis melliselensis fiumana Braun, zidna guterica - Podarcis muralis L. i primorska guterica - Podarcis sicula campestris Rafinesque koje su strogo zatiene prema Zakonu o potvrivanju Konvencije o Zatiti europskih divljih vrsta i prirodnih stanita (Bernska konvencija), ovdje takoer dolaze mosorska guterica - Lacerta mosorensis Kolombatovii, otroglava guterica Lacerta oxycephala Dumeril et Bibron, zatim veliki zelemba - Lacerta trilineata Bedriaga i obini zelemba Lacerta viridis Laurenti koje su takoer strogo zatiene prema Zakonu o potvrivanju Konvencije o Zatiti europskih divljih i prirodnih stanita (Bernska konvencija), zatim blavor Ophiosaurus apodus Pallas, kuni macaklin Hemidactylus turcicus L. i mrki guter - Algyroides nigropunctatus Dumeril et Bibron. Od zmija dolaze zatiene vrste obina bjelica Elaphe longissima Laurenti, crvenkrpica E. situla L., kravosas - E. quatrolineata Lacepede, ara poljarica Coluber gemonensis Laurenti, ilac C. najadum dahli Schinz, smukulja Coronella austriaca Laurenti, zmajur Malpolon monspessulanus insignitus Hermann, crnokrpica Telescopus fallax Fleischmann, bjelouka Natrix natrix persa L. i jedina prava otrovnica poskok Vipera ammodytes L..

Alectoris graeca Meisner - jarebica kamenjarka (grivnja) (autor: F.V. abi) Ptice (Aves) Od ptica na Biokovu obitavaju i neke rijetke i ugroene vrste kao orao zmijar - Circatus gallicus Gmelin, suri orao Aquila chrysatos L., vjetrua klikavka Falco tinunculus L. 5

koje su strogo zatiene prema Zakonu o potvrivanju Konvencije o zatiti europskih divljih vrsta i prirodnih stanita (Bernska konvencija). Do 1966. godine postojala je kolonija bjeloglavog supa - Gyps fulvus Hablizl kojeg se od tada rijetko via. Pupavac boijak (futa) Upupa epops L., jarebica kamenjarka (grivnja) Alectoris graeca Meisner, eljugar (grdelin) Carduelis carduelis L. neke su od vrsta lijepo obojenog perja koje obitavaju na Biokovu. Gavran - Corvus corax L. zastupljen je u neto veem broju, esti su i divlja grlica Streptopelia turtur L. i crni kos Turdus merula L.. Crnokrili kamenjar (primorska bjeloguza) Oenanthe hispanica L. sredozemna je vrsta kamenitijih podruja Biokova koja gnijezdi iznad 1 400 m nadmorske visine, a obini kamenjar (sivkasta bjeloguza) Oenanthe oenanthe L. obitava na podrujima visokih predjela (750-1350 m n.m.) kamenjara koji su obrasli grmovima kleice i umarcima crnog bora i bukve, obje vrste strogo su zatiene prema Zakonu o potvrivanju Konvencije o zatiti europskih divljih vrsta i prirodnih stanita (Bernska konvencija). Najea planinska ptica je galica olica (utokljuna galica) Pyrrhocorax graculus L. koja na Biokovu dolazi u jatima, gnijezdi se u dubljim kamenim usjeklinama i jamama, a prehranjuje se na istinama i obradivim povrinama, vrsta je takoer strogo zatiena prema Zakonu o potvrivanju Konvencije o zatiti europskih divljih vrsta i prirodnih stanita (Bernska konvencija). Ovdje obitavaju i plavetna sjenica Parus caeruleus L., brgljez lonar Sitta neumayer Michahellis, rusi svrak Lanius collurio L., velika sjenica Parus major L., cari Troglodytes troglodytes L. kao i mnoge druge vrste iji toan broj zasada ne znamo iz razloga to nisu raena sustavna ornitoloka istraivanja ve samo pojedinani radovi.

Rhinolophus blasii Peters - Blazijev potkovnjak (autor: G. Poli)

Rupicapra rupicapra balcanica L. - balkanska divokoza (autor: S. Srzi) Sisavci (Mammalia) U kontaktnim zonama parka na niim nadmorskim visinama Biokova susree se je Erinaceus concolor MARTIN koji je posebno zatien prema Pravilniku o zatiti pojedinih vrsta sisavaca te se nalazi na popisu ugroenih vrsta prema Crvenoj knjizi ivotinjskih svojti Republike Hrvatske Sisavci. Na viim nadmorskim visinama u parku prisutne su umska rovka Sorex araneus L., mala rovka (hrica) Sorex minutus L. i dr., a sve vrste iz ove porodice posebno su zatiene prema Pravilniku o zatiti pojedinih vrsta sisavaca. 6

Tijekom prijanjih istraivanja na podruju Biokova utvreno je sedam vrsta imia (Tvrtkovi&Kleteki, 1993.) i to veliki potkovnjak Rhinolophus ferrumequinum Schreber, mali potkovnjak R. hipposideros, sredozemni potkovnjak R. blasii Peters (vrlo rijetka i ugroena vrsta), bjelorubi imi Pipistrellus kuhli Natterer, Savijev imi, primorski imi Hypsugo savii ( = Pipistrellus savii Bonaparte), kasni nonjak - Eptesicus serotinus Schreber i sredozemni slobodnorepac, irokouhi zecousnjak Tadarida teniotis Rafinesque. est vrsta imia koji nisu bile na prijanjim popisima zabiljeili su studenti BIUS-a (sekcija za imie) u razdoblju od 15. do 23. lipnja 2002. u okviru projekta Biokovo 2002, a to su Myotis blythii - otrouhi imi, M. emarginatus - rii imi, M. mystacinus - mali brkati imi, M. natereri - resasti imi, Plecotus austriacus grupe i Plecotus auritus grupe. Primjerci roda Plecotus nisu sa sigurnou mogle biti determinirane do vrste. Zabiljeeno je pojavljivanje obje grupe ovog roda, ali se nije uspjelo odrediti da li jedinke austriacus grupe pripadaju vrsti Plecotus austriacus ili P. kolombatovici. Takoer, jedini ulovljeni primjerak auritus grupe moda ne pripada vrsti Plecotus auritus, nego na temelju primjeraka iz Austrije opisanoj novoj vrsti P. microdontus, to bi se trebalo utvrditi genetikom analizom (Domazetovi & Mazija, 2002.). Sve navedene vrste strogo su zatiene prema Zakonu o potvrivanju Konvencije o zatiti europskih divljih vrsta i prirodnih stanita (Bernska konvencija), kao i posebno zatiene prema Pravilniku o zatiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia), l. 1. st. 2., a sve spomenute vrste takoer se nalaze na popisu ugroenih vrsta prema Crvenoj knjizi ivotinjskih svojti Republike Hrvatske Sisavci. Obini zec Lepus europaeus Pallas rasprostranjen je na cijelom podruju Biokova, a od brojnih glodavaca koji ovdje obitavaju znaajan je dinarski (runati) voluhar Dinaromys bogdanovi Martino koji ivi na nadmorskoj visini od 20 do 1400 m te je posebno zatien prema Pravilniku o zatiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia), l. 1. st. 3, i nalazi se na popisu ugroenih vrsta prema Crvenoj knjizi ivotinjskih svojti Republike Hrvatske Sisavci. Krki puh Eliomis quercinus dalmaticus uli & Falten endemina je podvrsta koja na Biokovu obitava na nadmorskoj visini od 50 pa sve do 1400 m, a zatiena je jednako kao dinarski voluhar. Od zvijeri je prisutan vuk Canis lupus L. takoer strogo zatiena vrsta, zatim lisica Vulpes vulpes L., lasica Mustela nivalis L., kuna zlatica Martes martes L., kuna bjelica M. foina Erxleben, jazavac Meles meles L. i dr. Na podruje Biokova 1964. godine reintroducirana je balkanska divokoza Rupicapra rupicapra balcanica L. koja se dobro aklimatizirala, a 1968. godine unesen je i muflon Ovis orientalis musimon Pallas, obje vrste zatiene su prema Zakonu o potvrivanju Konvencije o Zatiti europskih divljih vrsta i prirodnih stanita (Bernska konvencija). Prisutan je i vepar (divlja svinja) Sus scrofa L. koja se u zadnje vrijeme znatno namnoila.

4. Literatura
DOMAZETOVI Z. & MAZIJA M. (2005): Prilog poznavanju faune imia Parka prirode Biokovo, Zbornik istraivakih radova Udruge studenata biologije BIUS u Parku prirode Biokovo sa meunarodnog studentskog kampa odranog 14. 24. 06. 2002. i 26. 30. 04. 2003., Udruga studenata biologije BIUS DURBEI P., VUJI-KARLO S. (2000): Prilog povijesti istraivanja faune kukaca (Insecta) Biokovskog podruja. U Kerovec, M. et Durbei, P. ur. (2002): Ekoloke monografije 5. Prirodoslovna istraivanja biokovskog podruja. Zbornik radova s Kongresa odranog od 11.-16. listopada 1993. u Makarskoj knjiga 2. Hrvatsko ekoloko drutvo, Zagreb, 245 253. GRBAC I., LAZAR B. (2001): Vodozemci i gmazovi parka prirode Biokovo. Izvjetaj prve godine istraivanja, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 1 -18. GRBAC I. (2002): Vodozemci i gmazovi Parka prirode Biokovo, Izvjetaj druge godine istraivanja, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zooloki odjel, Zagreb, 1-16. KUINI M., BALEN S., AI M. (2000): Prilog poznavanju faune sovica (Insecta Lepidoptera, Noctuidae) Biokova. U Kerovec, M. et Durbei, P. ur. (2002): Ekoloke monografije 5. Prirodoslovna istraivanja biokovskog podruja. Zbornik radova s Kongresa odranog od 11.-16. listopada 1993. u Makarskoj knjiga 2. Hrvatsko ekoloko drutvo, Zagreb, 233-243. KUINI M. (2002): Faunistika istraivanja i inventarizacija leptira Biokova (preliminarni izvjetaj). Sveuilite u Zagrebu, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Bioloki odsjek, Zoologijski zavod , Zagreb, 1-57. KUINI M. (2003): Faunistika istraivanja i inventarizacija leptira Parka prirode Biokovo (izvjetaj za 2002. godinu). Sveuilite u Zagrebu, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Bioloki odsjek, Zoologijski zavod, Zagreb, 1-73. OZIMEC R., JALI B. (2002): Elaborat: Biospeleoloka istraivanja na podruju Parka prirode Biokovo. Hrvatsko biospeleoloko drutvo, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 1-55. OZIMEC R., JALI B., PAVLINI I., BEDEK J. (2002): Godinji izvjetaj projekta Inventarizacija faune pilja i izvora i izrada biospeleolokog katastra Parka prirode Biokovo za 2002. godinu. Hrvatsko biospeleoloko drutvo, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb, 1-34. PEROVI F. (1995): Dalja istraivanja faune osa biljarica (Hymenoptera, Symphyta) Biokova. U Kerovec, M. et Durbei, P. ur. (2002): Ekoloke monografije 5. Prirodoslovna istraivanja biokovskog podruja. Zbornik radova s Kongresa odranog od 11.-16. listopada 1993. u Makarskoj knjiga 2. Hrvatsko ekoloko drutvo, Zagreb, 213 231. RUCNER D., RUCNER R. (2000): Novi podaci za avifaunu Biokova i okolice. U Kerovec, M. et Durbei, P. ur. (2002): Ekoloke monografije 5. Prirodoslovna istraivanja biokovskog 8

podruja. Zbornik radova s Kongresa odranog od 11.-16. listopada 1993. u Makarskoj knjiga 2. Hrvatsko ekoloko drutvo, Zagreb, 275 278. RUKAVINA M. ur. (1983): Prostorni plan. Park prirode i spomen podruje Biokovo. Zavod za urbanizam Arhitektonskog fakulteta, Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1-81. VUJI-KARLO S., DURBEI P. (2000): Visinska distribucija traka (Carabidae) na Biokovu, U Kerovec, M. et Durbei, P. ur. (2002): Ekoloke monografije 5. Prirodoslovna istraivanja biokovskog podruja. Zbornik radova s Kongresa odranog od 11.-16. listopada 1993. u Makarskoj knjiga 2. Hrvatsko ekoloko drutvo, Zagreb, 255-265.