ALBERTO MORAVIA

RIMLJANKA
Prevela s talijanskoga MARIJA ILIAGAPOV
Naslov izvornika
LA ROMANA
om
PRVI DIO
iiloS en v
sm
n brrrebo s;
Kad mi je bilo esnaest godina, bila sam prava ljepotica.
Imala sam savreno ovalno lice, iako neto ue u ionjem dijelu, oi bademaste, velike i blage,
nos prav i u stoj liniji s elom, usta velika s lijepim, crvenim i mesnaim usnama, a kad sam se
smijala svakome bi upali u oi noji pravilni vanredno bijeli zubi. Majka je govorila da li, liim
na neku madonu. Meni se inilo da liim na neku filmsku glumicu koja je tada bila u modi i
poela sam da se ;eljam kao ona. Majka je govorila da mi je lice lijepo, ali mi je tijelo sto
puta ljepe; tijelo kakvo je moje, govorila e nema u itavom Rimu. Ja nisam tada obraala
panju la svoje tijelo. Izgledalo mi je kao da se sva ljepota sastoji u licu, ali danas mogu da
kaem da je majka bila u jravu. Noge su mi bile prave i vrste, bokovi okrugli, lea juga, uska
u struku, a iroka u ramenima. Trbuh mi je bio tosta jak, pupak mi se gotovo nije vidio, toliko
je bio upao j meso. Majka je govorila da je to jedna ljepota vie, jer rbuh mora biti ispupen, a
ne ravan, kao to je to sada nodemo. I grudi su mi bile jake; tako vrste i lijepe da su ijepo
same stajale, bez ikakva prsluia. Kad sam se alila ja su mi grudi suvie razvijene, majka mi
je govorila da ;u izvanredno lijepe i da danas grudi u drugih ena ba lista ne vrijede. Naga, na
to su mi kasnije obratili panju, sila sam visoka i puna, graena poput statue, ali u haljini
zgledala sam kao neka mala djevojica, i niko nije mogao ii da zamisli da sam tako graena.
To je zavisilo, kako mi e rekao slikar kome sam bila poela da poziram, od opih. ;razmjera
pojedinih dijelova moga tijela.
Toga slikara bila mi je pronala moja majka. Do uda
M
M
kC)u|ia>

je bila model. Kad joj je neki bio naruio da mu saije nekoliko koulja pa se sjetio njenog
ranijeg zanata, predloio joj je da mu ja budem model. Kad sam prvi put pola slikaru, majka
je htjela da me prati, iako sam ja bila spremna sama da odem do njega. Bilo me je stid, ne
toliko to u prvi put u ivotu morati da se skinem pred jednim mukarcem, ve to sam
predviala kako e majka govoriti slikaru da bi ga privoljela da me primi. I zaista, poto mi je
pomogla da skinem haljine i poto me sasvim nagu postavila usred ateljea, poela je sva
zanijeta da govori slikaru: Ta pogledajte samo te grudi... a bokovi... noge... gdje ete pronai
sline grudi, sline noge i bokove? I dok je tako govorila, ona me pipkala kako se to radi sa
ivotinjama, kad elimo da djelujemo na kupca da se odlui na kupovinu. Slikar se smijao, ja
sam se stidjela i, kako je bilo zimsko doba, drhtala sam od hladnoe. Shvatila sam ipak da to

majka ne radi iz neke prepredenosti, ve to se ponosi mojom ljepotom: radila je to jer ona me
je rodila, pa ako sam lijepa to dugujem njoj, mislila sam. Izgledalo je da i slikar razumije
majine osjeaje, pa se smijao bez zlobe, prijatno, tako da sam se odmah ohrabrila i,
svladavajui svoju srameljivost, bila sam prila navrh prstiju do pei, da bih se ugrijala.
Slikaru je moglo da bude oko etrdeset godina, bio je krupan, vesela i mirna izgleda. Osjeala
sam da me posmatra bez elje, kao to bi posmatrao neku stvar, i to mi je ulijevalo povjerenje.
Kasnije, kad me je bolje upoznao, uvijek je sa mnom postupao ljubazno i s potovanjem, nije,
naime, postupao vie sa mnom kao s nekom stvari, ve kao s linou. Odmah sam prema
njemu osjetila veliku simpatiju i moda bih se u njega, samo zbog toga to je sa mnom bio
tako njean i tako ljubazan, iz zahvalnosti bila i zaljubila. Ali on nikad nije bio suvie
povjerljiv i uvijek se prema meni odnosio samo kao slikar, a ne kao mukarac. Tako su nai
odnosi, za itavo vrijeme koliko sam za njega pozirala, ostali onako besprijekorni i otmjeni
kao to su bili prvog dana.
Kad majka prestade da me hvali, slikar bez rijei prie nekim svojim starim knjigama koje su
bile nagomilane,
na stolici i, poto je neko vrijeme po njima preturao, izvue jedan bakrorez u boji i pokaza ga
majci, rekavi joj tiho: Evo tvoje kerke. Ja sam se odmakla od pei da vidim taj bakrorez.
Prikazivao je nagu enu, ispruenu na krevetu, prekrivenom skupocjenom tkaninom. Iza
kreveta nalazila se barunasta zavjesa, izmeu nabora zavjese visila su dva djeaka s krilima,
kao dva anelia. 2ena je zaista liila na mene, samo to je, iako naga, zbog one skupocjene
tkanine, i zbog prstenja na ruci, bilo jasno da je to svakako neka kraljica ili neka druga vana
linost, dok sam ja bila samo dijete iz naroda. Majka isprva nije; mogla da shvati i zbunjeno je
posmatrala sliku. Zatim kao da je odjednom shvatila u emu je slinost, uzviknula je teko
diui: Tano... to je ona... vidite da sam bila u pravu ... a ko je to?

To je Danaja odgovori slikar smijeei se.

Danaja?

Da, Danaja... pagansko boanstvo.

Majka, koja je oekivala da e uti ime neke osobe koja je stvarno postojala, zbuni se, a da bi
to sakrila poe da mi objanjava da moram zauzeti poloaj kakav eli slikar, na primjer, da se
moram ispruiti poput figure na slici ili da moram stajati ili sjediti mirno kroz itavo vrijeme
dok on slika. Slikar joj, smijeei se ree da se ona razumije vie od njega, a majka, polaskana
odmah poe da govori o vremenu kad je i sama bila model i u itavom Rimu poznata kao
jedan od najljepih modela. Zatim je govorila o teti koju je sama sebi nanijela svojom
udajom, kao i time to je prestala da radi kao model. Slikar mi je, meutim, bio naredio da se
ispruim na divanu koji se nalazio u dnu ateljea i postavio me u traenu pozu, savijajui mi
sam ruke i noge onako kako je to elio, ali je sve to radio s promiljenom i profinjenom
njenou; jedva me se doticao, kao da me je ve vidio u pozi u kojoj je elio da me slika.
Zatim, dok je majka i dalje brbljala, on je na bijelom platnu, koje je bilo postavljeno na
nogare, poeo da povlai prve konture. Majka je bila primijetila da je on vie ne slua, da je
sav zanijet slikanjem, pa ga upita: A koliko ete platiti toj mojoj keri za svaki sat rada?
8
Ne diui pogled s platna, slikar ree neku svotu, ali
majka na to odmah zgrabi moje haljine koje sam bila osta
vila na stolici, baci mi ih u iice i naredi mi: ;

Hajd' obuci se... bit e bolje da odemo.

ta ti je sada? zaueno je upita slikar, presta

jui da slika. i


Nita, nita, odgovori mu majka, pravei se kao:
da joj se uri idemo. Adrijana... moramo jo toliko
toga da posvravamo.

uj, najzad, ree joj slikar ako eli da neto,

predloi, predloi... kakve su to komedije? "
Na to majka poe da se svaa viui glasno da je on,
lud kad misli da mi tako malo plati, da ja nisam od onih.
starih modela koje vie niko nee, da mi je tek esnaest
godina i da prvi put poziram. Kad eli da neto postigne,;
majka uvijek vie, i stvarno tada izgleda kao da se nalju
tila. Meutim, ona uope nije ljuta, i ja znam, jer je do
bro poznajem da je u sutini mirna kao ovica. Ali ona
vie kao to viu ene na trgu kad im kupac za njihovu
robu ponudi suvie nisku cijenu. Naroito vie kad govori
s odgojenim ljudima, jer zna da e oni, kao odgojeni ljudi*
na kraju ipak popustiti.
>
i zaista, slikar na kraju popusti. Dok je majka glasno' vikala, on se smijeio i neprestano
mahao rukom kao da; trai rije. Na kraju, da bi predahnula, majka zastade, a on ponovo upita
koliko trai. Ali majka to ne ree odmah. Iznenada viknu: Htjela bih da znam koliko je onaj,
to je radio onu sliku koju ste mi pokazali, plaao svome! modelu?
Slikar poe da se smije: Kakve to veze ima?... To:
su bila druga vremena... vjerojatno joj je dao bocu vi
na... ili par rukavica. :
Majka se ponovo zbuni, kao onda kad joj je rekao da slika predstavlja Danaju. Slikar je, iako
p rostoduno, a majkom zbijao donekle alu, ali ona to ne primijeti. Ponovo poe da vie,
nazva ga krcem i u isto vrijeme stade veliati moju ljepotu. Zatim se odjednom uprepodobi i
ree svotu koju je eljela. Slikar se i dalje pogaao, ali se na kraju sporazumjee i ugovorie
svotu koja je bila neto manja od one koju je majka zahtijevala. Slikar ode do jed
nog stolia, izvue fioku i plati majci. Veoma zadovoljna, ona uze novac, dade mi jo izvjesne
posljednje savjete i ode. Slikar zatvori za njom vrata, a zatim me, kad se vrati nogarima, upita:

Da li tvoja majka uvijek tako vie?

Rekoh mu: Majka me voli.
Nastavljajui ponovo da slika, on mirno primijeti:

A meni se ini da naroito voli novac.

Ne, to nije istina odgovorih mu ivahno. Ona

mene voli vie od svega, ali joj je ao to sam se rodila
siromana i htjela bi da dobro zaraujem.
Potanko sam ispriala taj dogaaj sa slikarom zato to sam od tog dana poela da radim, iako
sam kasnije odabrala drugi zanat; jer se po majinom ponaanju tom prilikom mogu upoznati
njen karakter i priroda njenih osjeanja prema meni.
Kad se zavri sat poziranja, potraih majku koja mi je bila zakazala sastanak u jednoj
mljekarnici. Zapita kako je bilo i zatrai od mene da joj potanko prepriam kratke razgovore
koje je slikar, inae ovjek dosta utljiv, vodio sa mnom za vrijeme mog poziranja. Na kraju
mi ree da moram biti oprezna, jer, iako moda ovaj slikar i nema loih namjera, ipak slikari
veinom uzimaju modele s namjerom da im budu ljubavnice, a ja moram svakako da odbijem
ponude takve vrste.

Slikari su od reda slijepci, objasni mi od njih

ovjek ne moe nita da1 oekuje, a ti s tvojom ljepotom
moe da se nada neem i mnogo boljem nego da po

stane ljubavnica nekog siromanog mazala.

Bilo je to prvi put to je majka sa mnom ovako govorila. Govorila mi je sa sigurnou, kao to
se govori o stvarima o kojima je ovjek dugo razmiljao.

ta hoe time da kae? upitah je zaueno.

Odgovori mi prilino neodreeno: To su ljudi koji
umiju lijepo i mnogo da govore, ali nemaju novaca...
djevojka tvoje ljepote mora uvijek da trai drutvo gp
spode. _,.

Kakve gospode?... Ja ne poznajem nikakvu go

spodu. ,t o, . ; u., i^i,
> lS,.. ,_., ~ ... , ...ii '

10
n

1 Pogleda me i jo dvosmislenije zavri: Dobro, zasad budi model, a kasnije emo vidjeti...
jedno drugo vue, od malih stvari postaju velike stvari... Dok je to govorila, lice joj
poprimi zamiljen i pohlepan izraz, od kojeg se gotovo uplaih. Toga dana nisam je nita vie
pitala.
Uostalom, majini savjeti bili su sasvim suvini, jer sam u to doba, i pored svoje mladosti,
bila veoma ozbiljna. Poslije onog slikara nala sam druge i ubrzo sam u krugu slikarskih
ateljea postala veoma poznata. Moram da kaem, govorei openito, da su gotovo svi slikari
prema meni imali dosta obzira i da su bili uzdrljivi, iako mnogi od njih nisu preda mnom
skrivali svoje osjeaje. Ja sam ih, meutim, sve tako odluno odbijala da sam uskoro stekla
glas pretjerano ozbiljne djevojke. Rekla sam da su slikari prema meni uvijek bili dosta
paljivi. Mislim da za to treba u prvom redu zahvaliti injenici to oni nisu ili za tim da mi se
udvaraju, ve da me crtaju i slikaju a, crtajui i slikajui, nisu me gledali oima obinih
mukaraca ve oima umjetnika, onako isto to bi gledali kakvu stolicu ili kakav drugi
predmet. Bili su navikli na modele, zato moje nago tijelo, iako mlado i izazovno, nije inilo
na njih neki naroit utisak kao to ne bi bilo inilo ni na kakvog Ijekara koji je navikao na
golotinju. Meutim, esto su me dovodili u nepriliku prijatelji pojedinih slikara. Ulazili su i
poinjali da razgovaraju sa slikarima ali bih ubrzo primjeivala da oni, ma koliko nastojali da
se pokau ravnodunima, nisu bili u stanju da skinu pogled s mog tijela. Drugi su naprosto bili
bestidni pa su namjerno hodali goredolje po ateljeu, kako bi me dobro zagledali sa svih strana.
Ba ti pogledi, pored nejasnih aluzija moje majke, probudie u meni koketeriju i u isto vrijeme
doprinijee da sam postala svjesna i svoje ljepote i koristi koju bih iz nje mogla da izvuem.
Na kraju sam ne samo bila ve navikla na te bezobzirnosti, ve se kasnije nisam mogla ni oteti
osjeaju zadovoljstva primjeujui zabunu tih posjetilaca, a osjeala sam i izvjesno
razoaranje kad bih primijetila da su prema meni ravnoduni. Tako sam neosjetno, preko
tatine, dola najzad na misao, to je majka
i eljela, da bih, koristei se svojom ljepotom, samo kad bih to htjela, mogla da popravim
svoje stanje.
Meutim, ja sam u to vrijeme mislila najvie na udaju. Osjeaji se u meni nisu bili jo
probudili, pa ljudi koji su me gledali dok sam pozirala nisu budili u mojoj dui nikakav drugi
osjeaj osim osjeaja tatine. Sav zaraeni novac davala sam majci, a kad nisam pozirala,

ostajala sam kod kue i pomagala joj u krojenju i ivanju koulja, jer je to, poslije oeve smrti,
koji je bio eljezniar, bio jedini prihod od kojega smo ivjele. Stanovale smo u dugoj i niskoj
kui koja je pedeset godina ranije bila podignuta za eljezniare, na drugom spratu, u malom
stanu. Kua se nalazila u predgrau u jednoj ulici koja je bila osjenena platanama. Na jednoj
strani ulice nalazio se niz kua koje su liile sasvim na nau. Sve su te kue bile jednake, sve
na dva sprata, s proeljem od opeke, neobukane, svaka je imala po dvanaest prozora po est
na svakom spratu, i vrata u sredini. Na drugoj strani ulice protezale su se gradske zidine koje
su u tom dijelu grada bile itave i obrasle zelenilom. Na oba kraja zidina stajala je po jedna
kula. Pored same kapije, nalazila se ograda Luna parka koji se oslanjao na zidine. U
proljee je park bio sveano osvijetljen, pa se odonud ula muzika. S mog prozora, gledajui
malo ukoso, mogla sam da vidim vijence arenih sijalica, krovove paviljona okiene
zastavama i gomile ljudi koji su se okupljali oko ulaza, ispod grana platana. Nou je esto
jasno dopirala do mene muzika, pa sam ostajala budna, otvorenih oiju, zaokupljena njom.
inilo mi se kao da ta muzika dolazi iz nekog nedostinog svijeta, nedostinog bar za mene, a
taj je osjeaj pojaavala i tjeskoba i tama moje sobe. inilo mi se kao da se cjelokupno
gradsko stanovnitvo okupilo u Lunaparku, a samo ja nemam tamo pristupa. Htjela sam da se
dignem i odem tamo, ali se nisam micala, a muzika, svirajui neumorno po ittvu no,
primoravala me da mislim kako mi je sve uskraeno i to zbog nekih meni potpuno nepoznatih
krivica. Ponekad se deavalo da sam, sluajui tu muziku, i plakala od tuge to i ja nisam
tamo. U to doba bila sam veoma sentimentalna. Bilo kakva sitnica, kao nepaljivost ma koje
prijateljice, majini prigo

12
13

vori, dirljive scene u kinematografu sve je to moglo da u meni izazove suze. Moda se taj
osjeaj o sretnom i zabranjenom svijetu ne bi bio u meni razvio da me majka za vrijeme mog
djetinjstva nije stalno drala daleko od Lunaparka i da mi nije uskraivala svaku razonodu. Ali
majino udovitvo, njeno siromatvo, a naroito njena averzija prema razonodama, koje su joj
bile nepoznate, jer je sudbina i prema njoj bila krta, nisu mi dozvoljavali da uem u
Lunapark, pa ni u koje drugo mjesto gdje bih se bila mogla razonoditi. To mi je bilo
omogueno tek mnogo kasnije, kad sam ve postala djevojka s izgraenim karakterom.
Vjerojatno je to bio i razlog to sam itavog svog ivota smatrala da sam iskljuena iz vesela i
blistava svijeta sree. Te se misli nisam mogla da oslobodim ni kad sam ve bila uvjerena da
sam sretna.
Rekla sam da sam tada naroito mislila na udaju, j tei u i kako sam tu udaju zamiljala.
Drvored u predgrau, u kome se nalazila naa kua, vodio je u manje siromanu gradsku
etvrt. Mjesto dugakih i niskih eljezt hiarskih kua, koje su liile na umorne i pranjave
eljeznike vagone, tamo su se izdizale mnogobrojne male vile okruene vrtovima. Nisu bile
luksuzne, tamo su stanovali inovnici i sitni trgovci, ali su, u poreenju s naom sumornom
kuom, ostavljale utisak kua u kojima je ivot bio udobniji i sreniji. Prije svega, te su se vile
razlikovale jedne od drugih, zatim, one nisu vrijeale oko, nisu bile ni izgrebane, ni crne, ni
napukle, kao moja i njoj sline kue, koje su podsjeale na neku staru svau njihovih
stanovnika. Osim toga te su vile bile okruene gustim baticama, a to je navodilo na misao da

je u njima ivot intiman i da se ta intimnost ljubomorno uva i stoji daleko od uline vreve i
gradske zbrke. Meutim, u mojoj kui sve je liilo na ulicu: i iroki trijem, koji je liio na neki
magazin za smjetaj trgovake robe, i iroke stepenice, neiste i prazne, pa ak i same sobe u
kojima je stari i odasvud prikupljeni namjetaj podsjeao na starinare koji na plonicima
izlau i prodaju stare stvari, sve je to liilo na ulicu.
Jedne ljetne veeri, dok sam s majkom etala ispred drvoreda^idjela sam kroz prozor jedne od
tih vila poro^
dinu scenu koja mi se urezala u pamenje i koja je, kako mi se inilo, u svemu odgovarala
mojoj predodbi o normalnom i pristojnom ivotu. To je bila mala ali ista soba sa arenim
papirom na zidu, u kojoj je iznad postavljenog stola visila jedna lampa. Oko stola sjedilo je
pet do est osoba, a meu njima bila su, kako mi se uini, i tri djeteta od osam do dvanaest
godina. Nasred stola stajala je zdjela iz koje je majka stojei dijelila juhu. Moda e izgledati
udnovato, ali meni je od svih stvari najvie upala u oi ona lampa iznad stola, ili bolje rei
izvanredno vedar i prirodan izgled koje su pojedine stvari dobijale od njenog svjetla. Kasnije,
kad sam ponovo razmiljala o toj sceni, zarekla sam se odluno da moram sebi postaviti za
cilj da jednog dana i ja stanujem u takvoj kui, da imam takvu porodicu i da ivim u takvoj
svjetlosti, jer mi se inilo da ona otkriva sreene i vrste simpatije. Moda e neko pomisliti
da su moje tenje bile suvie skromne, ali treba uzeti u obzir moje tadanje prilike: na mene,
koja sam se rodila u skromnoj eljezniarskoj kui, ta mala vila irila je isti utisak kakav su,
vjerojatno, na sve njene stanovnike, kojima sam ja toliko zavidjela, pravili bogatiji i vei
stanovi u luksuznijim gradskim etvrtima. Tako, eto, Svako zamilja svoj raj tamo gdje je za
drugog pakao.
Majka je, meutim, na moj raun pravila velike pla
nove, ali to su, kako uskoro primijetih, bili planovi
koji nisu imali nikakve veze sa sreenim ivotom koji
mi je leao na srcu. U stvari ona je mislila da ne postoji
uspjeh kome se ja, s mojom ljepotom, ne bih bila mogla
nadati, ali nikako nije eljela da se udam i da imam poro
dicu kao druge ene. Bite smo veoma siromane, moja
ljepota inila joj se jedinim bogatstvom kojim smo mogle
da raspolaemo, samo to je ona smatrala da to bogat
stvo nije iskljuivo moje ve i njeno, jer me ona rodila.
Ja sam se s tim bogatstvom morala da sluim sporazumno
s njom, i to u cilju da popravimo nae stanje, ne vodei
rauna o tome da li je to pristojno i nepristojno. Vjero
jatno je to bilo zbog nedovoljne mate moje majke, pa je,
u prilikama kakve su bile nae, misao da se iskoristi moja
ljepota, bila prva koja ie mojoj majci pala na pamet. Ona
se od te misli nikako nije mogla da odvoji.
,
j't

14
H.
Tada su mi ti majini planovi bili jo vrlo nejasni, an i kasnije, kad sam ih potpuno shvatila,
nikad nisam imala smjelosti da je zapitam zato se ona, kad je ve imala takve ideje, udala za
eljezniara i samu sebe dovela u tako teak poloaj. Zakljuila sam ipak na osnovu mnogih

aluzija, da sam ba ja bila kriva to je majka tako promaila, da je krivica leala, naime, na
mom neeljenom i nepredvienom roenju. To je drugim rijeima znailo da sam se ja sasvim
sluajno rodila i da je majka, nemajui smjelosti da sprijei moj dolazak na svijet (to je,
prema njenim rijeima, morala uraditi) bila prinuena da se uda za mog oca i da snosi sve
posljedice slinih brakova. Ciljajui na moje roenje, majka je esto ponavljala: Ti si bila
moja propast. Ta mi je fraza ranije bila nejasna i alostila me, ali sam je kasnije u cijelosti
shvatila. Ta je fraza znaila: Da nije bilo tebe, ne bih se bila udala i danas bih se vozila
automobilom. Budui da je tako mislila o vlastitom ivotu, razumljivo je to nije eljela da
njena kerka, koja je od nje bila mnogo ljepa, ponovi iste greke i da je zadesi ista sudbina.
Eto, zato ja ni danas, kad na stvari gledam iz nune perspektive, nisam u stanju da svoju
majku optuim. Za majku je porodica znaila: siromatvo, ropstvo i one rijetke radosti,
kojima je s muevljevom smru brzo doao kraj. lako to shvaanje nije bilo tano, ipak je bilo
prirodno to je majka poten porodini ivot smatrala za nesreu i to je budno pazila da i ja
ne podlegnem istim iluzijama koje su nju bile upropastie.
Majka me je na svoj nain mnogo voljela. Na primjer, im sam poela da hodam po ateljeima,
saila mi je dvije haljine, jedna se sastojala od dva dijela, od suknje i kaputia, a druga od
jednog samog dijela. Istinu da kaem, bila bih voljela da sam dobila rublje, jer sam se, svaki
put kad sam morala da se skinem, stidjela da pokaem svoje rublje koje je bilo prosto,
iznoeno i ne uvijek besprekorno isto. Ali je majka govorila da ispod haljine mogu da nosim
bilo kakve dronjke i da je glavno da ostavim utisak. Sama je bila odabrala dvije arene tkanine
svijetlih boja i sama mi je bila skrojila haljine, ali kako je ila ; samo koulje i nikad nije bila
prava krojaica, pokvarila
16
je obje haljine, iako se iz petnih ila trudila da ih to bolje saije. Sjeam se da mi je haljina,
saivena od jednog dijela tako loe stajala da su mi se grudi suvie isticale pa sam na tom
mjestu morala da nosim bro. Na drugoj mi je haljini kaputi bio suvie kratak i uzak, pa su
mi se jako isticali ne samo bokovi, ve i grudi i ruke; suknja je, meutim, bila suvie visoka
pa mi je na trbuhu pravila izvjesne nabore. Meni su se te haljine ipak neobino sviale, jer
sam se ranije jo runije odijevala. Obino sam nosila neke suknjice koje su mi razotkrivale
butine, a uz to neke majice, alove... Majka mi je bila kupila i dva | para svilenih arapa.
Ranije sam nosila kratke arape koje su mi dopirale do pola noge i ostavljale koljena gola. Ti
su me pokloni bili ispunili radou i ponosom; neprestano sam im se divila i na njih mislila;
po ulici sam hodala ukoeno i paljivo; kao da nisam odjevena u jadne krpice, ve u
najskupocjenije haljine, saivene od najpoznatije krojaice.
Majka je stalno mislila na moju budunost. Nakon kratkog vremena ona je ve bila
nezadovoljna mojim zanatom; smatrala je da kao model zaraujem suvie malo, a to se tie
samih slikara i njihovih prijatelja, smatrala je da je to sirotinja i da u tom drutvu neu sklopiti
nikakvo korisno poznanstvo. Odjednom joj pade na pamet da bih mogla da postanem balerina.
Kao to sam ve rekla, ja nisam pomiljala ni na to drugo, osim na miran ivot, na mua i
djecu, ali je zato majka bila suvie ambiciozna. Misao o baletu bila joj je pala na pamet u vezi
s jednom porudbinom, koju je bila dobila od nekog direktora varijetea, iji su se programi
davali na kinematografskoj pozornici, izmeu pojedinih filmova. Majka nije smatrala da je
profesija balerine sama po sebi naroito unosna, ali, kako je smatrala da od malih stvari mogu
nastati velike, nadala se da bih ja, nastupajui na pozornici, mogla da sretnem i kakvog
pravog gospodina.
Jednog dana rekla mi je da je govorila s tim direktorom i da joj je on rekao da me dovede k
njemu. Pole smo izjutra u hotel u kojem je direktor stanovao s itavom svojom druinom.
Sjeam se da je hotel bio smjeten u jednoj staroj i ogromnoj palai u blizini stanice!
17

2 Rimljanka
J
Bilo je to oko podneva, ali je po hodnicima jo uvijek bilo tamno. Iz soba je prodirao zadah
ustajalog zraka koji je oteavao disanje. Projurile smo kroz nekoliko hodnika i na kraju smo
pronale neku vrstu mranog predsoblja u kome su tri balerine i jedan klavirist, koji je sjedio
za klavirom, vjebali u onom oskudnom svjetlu kao da se nalaze na nekoj pozornici. Klavir se
nalazio u jednom uglu i to pored klozetskih vrata s mutnim staklom. U suprotnom uglu
uzdizala se ogromna gomila prljavih plahta. Klavirist, mrav starac, svirao je napamet, ali je,
kako mi se inilo, mislio na neto sasvim drugo, a moda je i spavao. Balerine su bile mlade,
na sebi nisu imale kaputie, ve samo suknjice, grudi i noge bile su im gole. Drale su se za
struk, a kad bi klavirist poeo da svira, ile su naprijed, i to sve tri zajedno, prema gomili
prljavih plahta, dizale noge i, njiui ih najprije udesno, zatim ulijevo, pravile neku izazovnu
kretnju, koja je u onom mranom i bijednom prostoru izgledala sasvim neobino. Zatim su se
okretale i snano tresle zadnjim dijelom tijela.
Gledajui te balerine i videi kako one, uz jaku i potmulu buku, u taktu udaraju nogama po
podu, osjetih kako me ostavlja hrabrost. Bila sam svjesna, iako sam imala duge i vrste noge,
da nemam nikakve sklonosti za ples. Ve sam ranije u drutvu s dvjema mojim prijteljicama,
uzimala satove plesa u jednoj rejonskoj koii. One su ve nakon nekoliko sati umjele da dre
takt i da, kao iskusne balerine, pokreu nogama i kukovima, dok sam se ja vukla kao da sam
od struka nadolje od olova. inilo mi se da nisam graena poput drugih djevojaka, osjeala
sam da u meni ima neto masivno i teko, to ak ni muzika ne moe da pokrene. Osim toga,
ve sam u nekim ranijim pokuajima bila imala osjeaj da ruka koja mi obavija stas izaziva u
meni vrstu podatljive malaksalosti, tako da sam noge vukla umjesto da ih pokreem. A i slikar
mT je bio rekao: Ti si se, Adrijana, morala roditi etiri vijeka ranije, kad su bile moderne
ene kao to si ti. Danas, meutim, kad je u modu prodrla mravost, ti vie nisi u svom
elementu, za etiri do pet godina postat e Junona. On se u svom predvianju prevario, jer,
iako je ve prolo pet godina, nisam postala ni deblja ni Junona, ali
bio je u pravu kad je rekao da nisam za to doba mravih ena. Patila sam zbog te svoje
nesposobnosti, eljela sam da smram i da pleem kao druge djevojke; ali, iako sam malo jela,
ostala sam i dalje masivna kao kakva statua, a kad sam plesala, nije mi polazilo za rukom da
uhvatim skakutav i brz ritam moderne muzike.
Sve to sam rekla majci, jer sam bila svjesna da je taj moj posjet direktoru varijetea besciljan, a
poniavala me pomisao da bih mogla biti odbijena. Majka je odmah poela da vie da sam
kudikamo ljepa od svih onih nesrenica to se pokazuju na pozornicama, da bi direktor
morao da zahvali bogu to mu se prua prilika da me uzme u svoju druinu, i jo tako neke
druge stvari. Majka nije uope shvaala modernu ljepotu i vjerovala je da je ena utoliko
ljepa, ukoliko ima vee grudi i oblije bokove.
Direktor nas je oekivao u sobi koja je vodila u predsoblje. On je iz te sobe, kroz otvorena
vrata, vjerojatno nadzirao probe svojih balerina. Sjedio je u naslonjau pored raspremljenog
kreveta. Na krevetu se nalazio posluavnik s kavom; u tom trenutku on je ba dovravao svoj
doruak. Bio je debeo i star, ali gladak, napomaen i odjeven s blistavom elegancijom, koja je
meu onim izvrnutim plahtama u slabo osvijetljenoj sobi, u onom zadahu zatvorenog prostora
inila udan utisak. Lice mu je bilo tako svjee, da mi je izgledalo kao namazano, jer su se
ispod crvenila na obrazima vidjele nejednake tamne i nezdrave mrlje. Nosio je monokl, stalno
je pokretao usnama, teko je disao i uz to otkrivao zube ija je pretjerana bjelina podsjeala na
umjetno zubalo. Kako sam ve re^ kla, bio je odjeven izvanredno elegantno. Naroito se sje/.
am njegove leptirkravate, koja je bila iste boje i imala iste are kao i maramica koja mu je

virila iz depia. Bio je ostao da sjedi u svom naslonjau parnu se jako isticao ogroman trbuh,
a kad je zavrio da jede, obrisao je usta i rekao, glasom planim i punim dosade: Hajde,
pokai noge.
Pokai noge gospodinu direktoru, ree majka
predusretljivo. < o>
Kako sam se radei pj$ ateljeima ve bila navikla na sline stvari, nisam se vie stidjela.
Podigla sam suknju i
18
pokazala noge, a zatim sam, drei krajeve suknje u ruci; ostala nepomina, s razotkrivenim
nogama. Noge su mi divne, visoke, prave, spojene, ali su mi bedra neobino razvijena,
okrugla i teka, i ire se sve do samih kukova, Posmatrajui me, direktor zatrese glavom, a
zatim me zapita: Koliko ti je godina?
' U augustu je navrila osamnaest, spremno odgovori majka.
Direktor ne ree nita, die se i prie gramofonu koji se nalazio na stolu, izmeu papira i
rublja. Navi gramofon, paljivo odabra plou i stavi je na gramofon, a zatim ree:
/' Nastoj da plee u taktu s ovom muzikom, ali dri suknju stalno podignutu.
Uzela je samo nekoliko sati plesa, ree majka,
( jer je znala da e ta proba biti odluujua, a poznavajui
/moju nespretnost plaila se za rezultat ispita.
< Ali direktor uini znak rukom, kao da eli da je uutka, a kad muzika zasvira, dade mi znak
da pleem. Poela
(isam da pleem, i to, kako mi je bio rekao, drei suknju podignutu. U stvari, jedva sam
mlitavo i teko pokretala nbgama tamoamo, a uz to sam osjeala da ih pokreem
I van takta. Direktor je stajao pored stola na koji se bio naslonio. Okrenut prema meni
odjednom zatvori gramofon^
, ponovo sjede u naslonja i napravi sasvim jasnu kretnju
j u pravcu vrata.
,
Zar nije dobro? upita majka uzbueno i ve
4 spremna za napad.
\ On joj odgovori ne gledajui je (a meutim je po depovima traio kutiju s cigaretama):
Ne, nije dobro.
,
Uvijek sam predosjeala majinu spremnost na svau,
; i to po intonaciji njenog glasa, zato je i sad povukoh za
] rukav. Ona me, meutim, odgurnu naglim pokretom i, upi
i. ruci u direktora usplamtjele oi, ponovi jo jaim glasom:
. Nije dobro. A moe li se znati zato?
Direktor je bio naao cigaretu, pa je sad traio ibice. Bio je krupan pa je izgledalo kao da ga
svaki pokret zamara. Odgovori mirno, iako teko diui: Nije dobro, jer nema sklonosti za
ples, a i njena fizika graa ne odgovara.
20
;
Na to majka, kao to sam predviala, poe da vie navodei uobiajene razloge: da sam prava
ljepotica, da imam lice kao u rnadone, da treba samo pogledati moje grudi, moje bokove. Ne
miui se, on upali cigaretu i, puei i gledajui je, saeka da dovri. Kad majka zavri, ree
svojim planim glasom punim dosade: Moda e tvoja kerka za koju godinu postati dobra
dadilja, ali balerina nikad.
Direktor zacijelo nije znao kako izgleda majka kad se naljuti i padne u vatru. Toliko se
iznenadi da izvadi cigaretu iz usta i ostade neko vrijeme otvorenih usta. Htio je da govori, ali

mu to majka ne dozvoli. Kako je bila mrava i uvijek teko disala, bilo je nemogue shvatiti
otkud joj onaj glas i ona bujica rijei. Obasu ga mnotvom pogrda, i to ne samo njega, ve i
balerine koje smo bili vidjeli u hodniku. Na kraju uze komade svile koje joj je bio dao da mu
saije koulje, baci mu ih u lice i stade da vie: Neka vam koulje ije ko hoe ... makar vae
balerine ... ja vam ih neu siti makar me obasuli zlatom. Takav kraj tog posjeta direktor
zaista nije oekivao. Obavit oko tijela i oko glave materijalom za koulje stajao je crven i
zaprepaen. Ja sam, meutim, vukla majku za rukav i postiena i poniena, samo to nisam
plakala. Konano me poslua i mi iziosmo iz sobe, ostavivi direktora da se sam razmrsi i sa
sebe skine komade svile.
To to se desilo ispriala sam idueg dana slikaru koji je u neku ruku bio postao ovjek mog
povjerenja. Mnogo se smijao direktorovoj frazi o mojoj sklonosti da u moi postati dadilja, a
zatim primijeti: Jadna moja Adrijana, ve sam ti vie puta rekao da si pogrijeila to si se
rodila u ovom vijeku ... Morala si se roditi etiri vijeka ranije, jer ono to se danas smatra
manom, onda se smatralo vrlinom, i obratno... Taj direktor je sa svog gledita bio u pravu ...
On je znao da publika trai mrave plave ene, malih grudi, male zadnjice, prepredena i
izazovna lica... Ti si, mada nisi debela, punaka, crnomanjasta, ima velike grudi, a isto tako i
stranji dio tijela, lice ti je njeno i mirno ... ta da radi? Meni odlino odgovara . budi i
dalje moj model. .. jednog e se dana
2%
udati i imat e mnogo djeee koja e liiti na tebe, bit e crna, punaka, njena i mirna lica.
Rekla sam mu energino:

To ba i elim da uradim.

Evala ree mi on a sad se maio nagni na

bok . .. tako. Taj me je slikar volio na svoj nain i mo
da bi me bio savjetovao, da je i dalje ostao u Rimu i da
sam ja i dalje prema njemu imala povjerenja, pa se moda
mnoge stvari ne bi bile desile. Ali on se stalno tuio da
slabo prodaje slike, zato jednom kad je u Milanu imao
izlobu svojih slika, iskoristi priliku pa se definitivno pre
seli u taj grad. Ja sam, meutim, kako mi je on bio prer
poruio, i dalje ostala model, ali drugi slikari nisu bili ni
tako ljubazni, ni tako srdani kao on, i ja nisam osjeala;
nikakvu elju da s njima govorim o svom ivotu, koji je
u lom periodu bio suta prividnost, pun pustih nada {
snova.
II
iako je majka prigovarala da premalo zaraujem, ja sam i dalje radila kao model. U to vrijeme
majka je bila stalno neraspoloena. Mada to nije priznavala, bilo mi je jasno da sam ja glavni
razlog njenog neraspoloenja. Kao to sam rekla, ona se, oslanjajui na moju ljepotu, nadala,
velikim uspjesima i bogatstvu. Moj zanat modela prestavJ Ijao je za nju samo prvi korak,
poslije kojega e doi sa( svim neto drugo, jer, kako je imala obiaj da kae, jednojvue
drugo. Meutim, kako sam ja i dalje ostajala samo, skroman model, ona je postala ogorena i
gotovo bi se moglo rei da je prema meni osjeala mrnju. Majci se inilo da sam joj ja,
mojim skromnim ambicijama, ukrala neku sigurnu zaradu ... Naravno da mi nije govorila ono
to je mislila, ali mi je to davala na znanje svojim grubim/postupcima, aluzijama, uzdasima,
melankolinim pogledi^: ma i slinim providnim lukavstvima. To je bila neka vrsta* stalne
ucjene. Tada sam razumjela zato mnoge djevojke, kojima razoarane i ambiciozne majke
na slian nain , stalno zagoravaju ivot, prije ili poslije, da ne b! vie podnosile to
muenje, bjee od kue i podaju se prvome

koji naie. Razumije se da je majka tako postupala jer me je voljela, ali je to, u izvjesnom
smislu, bila ljubav to je domaice osjeaju prema kokoki koja im nosi jaja. Kad kokoka
prestane da nosi jaja, one poinju da je pipaju, da je steu i da smiljaju ne bi li moda bilo
bolje da je zakolju.
Moj je ivot u to vrijeme bio zaista uasan, ali ja to nisam zapaala. Sav novac koji sam
dobila za dugo, zamorno i dosadno poziranje u ateljeima, savjesno sam davala majci. Ono
vrijeme koje nisam naga, sasvim ukoena i osjeajui bolove po itavom tijelu, provodila u
ateljeima da bi me slikari, slikali i crtali, provodila sam za ivaom mainom pogrbljenih lea
i oiju uprtih u iglu, jer sam pomagala majci u njenom poslu. No me je uvijek zaticala pri
ivanju; ustajala sam izjutra, jer su ateljei bili daleko, a poziranje poinjalo veoma rano. Pa
ipak sam, i prije nego to bih otila na posao, spremala krevet i pomagala majci da uredi kuu.
Bila sam neumorna, pokorna i strpljiva i u isto vrijeme uvijek vedra, sretna i mirna. Moja dua
nije znala to znai zavist, mrnja, ljubomora, jer ju je ispunjala ona bestjelesna blagost i
zahvalnost koje predstavljaju spontani cvijet mladosti. Bijedu nae kue nisam ni zapaala.
Jedna ogromna i prazna soba sluila nam je kao radionica. Usred sobe se nalazio sto pokriven
prnjama, a druge su prnje opet bile okaene o avle, po tamnim i oguljenim zidovima. Osim
stola i tih prnja, u sobi je bilo samo jo nekoliko stolica s prodrtom slamom. U spavaoj sobi,
u kojoj sam spavala s majkom na branom krevetu, ba nad samim krevetom, na tavanici,
prostirala se velika vlana mrlja. Kad je vrijeme bilo runo, na tom je mjestu prokinjavalo i
kapljice su padale pravo na nas. Naa mala kuhinja bila je crna i puna tanjura i erpi, koje
majka u svojoj nemarnosti nije nikada dospijevala da sve opere. Pa ipak ja nisam primjeivala
u kolikoj je mjeri moj ivot bio lien i razonode i ljubavi i njenosti, u kolikoj je mjeri bio pun
odricanja. Sad, kad se sjetim one mlade djevojke, kakva sam tada bila, svoje dobrote, svoje
nevinosti, ne mogu a da prema sebi ne osjetim duboko saaljenje, nemono i tuno saaljenje,
kao kad u izvjesnim romanima itamo o nesreama koje

22
23

se deavaju nekom simpatinom junaku, kome bismo htjeli da pomognemo, a znamo da je to

nemogue, lako to moda i nije najbeznaajnija tajna ivota, ipak je tano da ljudi ne znaju ta
da urade s dobrotom i s nevinou. To su osobine kojima nas priroda velikoduno daruje i
koje svi unose rijeima, a koje nisu, meutim, nizato drugo nego da uveaju nau nesreu.
U to vrijeme inilo mi se da bi se moje nade da u se udati i stvoriti porodicu mogle jednog
dana i da ostvare. Na tramvaj sam svakog jutra ekala na jednom malom trgu, nedaleko moje
kue, na koji je pored mnogih fabrika giedala i jedna dugaka i niska graevina koja se
oslanjala na zidine i sluila kao garaa za automobile. U taj sat na vratima garae uvijek bi se
naao jedan mladi koji je prao i ureivao svoj auto i uporno me gledao. Lice mu je bilo
cmomanjasto, otmjeno, upravo savreno: prav, malen nos, oi crne, usta divno skrojena, zubi
bijeli. Bio je mnogo slian jednom amerikom glumcu koji je tada bio u modi pa mi se inio
ono to on nije bio, jer je bio lijepo odjeven i vrlo se lijepo i pristojno ponaao. Bila sam
uobrazila da je auto njegov i da je on imuan, jedan od one gospode o kojima mi je majka
tako esto govorila. On mi se u izvjesnom smislu dopadao, ali sam na njega mislila samo kad
bih ga vidjela, im bih stigla u atelje, on bi iezao iz mog sjeanja. Bilo mi je ipak jasno da

me on, mada toga nisam bila svjesna, oaravao samim svojim pogledima. Jednog jutra, dok
sam kao obino ekala tramvaj, ula sam kako me netko zove onako kako se dozivaju make.
Kad sam se okrenula i vidjela da on na taj nain daje znak ba meni, nisam ni trenutak
oklijevala, ve sam s nekom nepromiljenom popustljivou, koja me i samu iznenadila, pola
prema njemu. Otvorio je vrata automobila.
Odmah sam primijetila da mu je ruka, koju je drao na prozoretu, velika i gruba, da su mu
nokti na ruci crni i iskrzani i da mu je kaiprst ut od nikotina. Bila je to ruka ovjeka koji se
bavio fizikim radom. Ipak nisam nita rekla, ve sam se utke popela u auto. Kud elite da
vas otpratim? upitao me je zatvarajui vrata. Rekla sam mu adresu jednog ateljea.
Primijetila sam da mu
24
je glas njean. Uinilo mi se kao da mi se taj glas dopao, a!i sam ipak primijetila da ima
izvjesnu notu neiskrenosti i izvjetaenosti. Odgovorio mi je: Ah, najprije emo napraviti
malu etnju a onda u vas odvesti kuda elite. Jo je rano. Auto pojuri.
Jurei u predgrau alejom koja je vodila du zidina, iziosmo iz mog kvarta, zatim pojurismo
dugim putem, pored kojega su se nalazile kuice i magazini, i konano se naosmo van grada.
Sad je tim pravim putem, koji je s obje strane bio zasaen platanama, poeo da juri kao kakav
luak. Ne okreui se, neprestano je ukazivao na brzinomjer i govorio: Sad jurimo brzinom
od ... osamdeset ... devedeset... sto ... sto dvadeset... sto pedeset kilometara. Htio je da me
tom brzinom impresionira, ali ja sam bila uznemirena, jer sam morala da idem da poziram a
plaila sam se da se auto zbog kakve nezgode ne zaustavi daleko van grada. Najednom se
iznenada ukoi, ugasi motor, okrenu se prema meni i upita me: Kolito vam je godina?

Osamnaest odgovorih mu.

Osamnaest. .. mislio sam da vam je vie.

Glas mu je bio zaista izvjetaen, a ponekad kad bi izvjesne rijei htio naroito da naglasi,
govorio je tako tiho' kao da govori sam sebi ili kao da saopava neku tajnu.

A kako se zovete?

Adrijana ... a vi?

Dino.

A ime se bavite? upitah ga.

Ja sam trgovac odgovori bez oklijevanja. ::

Da ii je to va auto?
Prezrivo pogleda auto i izjavi: Da, moj je.

Ne vjerujem rekoh mu sasvim iskreno.

Ne vjerujete ... lijepo ponovi hladnokrvno,

tihim, iznenaenim i podrugljivim tonom. Lijepo, a
zato?

Vi ste voza.
Glumio je zauena ovjeka i ree ironino: Vi mi zaista saopavate sasvim neobine
stvari... Gle, gle .. s a ta vas je navelo na tu misao?
25

Vae ruke..
Nije se ni zacrvenio ni zbunio, samo je pogledao svoje ruke i rekao: Eh, od gospoice se ne
moe nita sakriti ... imate veoma pronicljivo oko ... da, ja sam voza, istina je. Da li je sad
sve u redu?

Ne, nije u redu hladno mu odgovorih molim

vas da me odmah otpratite u grad.


Ali zato? Zar se ljutite na mene? Jeste li se na
ljutili to sam vam rekao da sam trgovac?
lako ni sama nisam znala zato, ja sam se u tom trenutku, gotovo protiv svoje volje, bila zaista
na njega naljutila. Neemo vie da govorimo o tome... Odvezite me.

Pa to je bila ala... Zar se ovjek vie ne smije

ni da ali?

Meni se takve ale ne sviaju.

Stvarno, kakav je to karakter? ... Mislio sam

moda je ta gospoica neka princeza ... pa ako otkrije
da sam samo bijedni voza, nee me vie ni pogledati
rei u joj da sam trgovac.
Te su rijei odavale veoma lukava ovjeka, jer su mi laskale i u isto vrijeme jasno otkrivale
njegove osjeaje prema meni. Osim toga sasvim me je bila osvojila ona namjetena otmjenost
kojom je on te rijei bio izgovorio. Odgovorih mu: Nisam princeza... da bih mogla da ivim,
radim kao model... isto onako kao to vi radite kao voza.

ta to znai model?

Idem u slikarske ateljee, skidam se gola, pa me

slikari slikaju i crtaju.

Imate li vi majku? upita izvjetaeno svea

nim tonom.

Pa zar vam majka doputa da se pred mukarcima

skidate gola?
Nikad nisam smatrala da u mom zanatu ima neto i runo, kao to stvarno nije ni bilo, ali mi
se ti njegovi i osjeaji svidjee, jer su odavali ozbiljnost i smisao za i. moral. Kako sam rekla,
eznula sam za normalnim odnoj.sima. lako ni danas ne znam kako je on to dokuio, u
( svojoj dvolinosti tano je pogaao ta treba a ta ne | treba da mi kae. Drugi bi se na
pomisao o mojoj go!o
i 26
tinji ili narugao ili bi pokazao indiskretno uzbuenje. Ta mi se misao silom nametala, i tako se
izmijenilo ono moje prvo miljenje koje je bilo nastalo pod utiskom njegove lai, a da ni sama
toga nisam bila svjesna. Pomislih da je zaista dobar, ozbiljan i poten, upravo onakav kao to
je bio ovjek kojega sam u snovima eljela da mi bude mu.
Rekoh mu prostoduno: Pa ba mi je majka pronala taj posao.

To znai da vas ona ne voli.

Ne protestovah majka me voli ... ali je i ona

kao djevojka radila kao model... a zatim, uvjeravam vas,
tu nema nita runog ... tolike djevojke bave se kao i ja
tim istim zanatom pa su to ipak ozbiljne djevojke.
Odmahnu glavom kao da hoe da me od neega odvrati, a zatim stavljajui svoju ruku na
moju, ree: Drago mi je, veoma mi je drago to sam vas upoznao.

I meni rekoh naivno.

U tom trenutku osjetih prema njemu neku vrstu zanosa i gotovo poeljeh da me poljubi. Da
me je poljubio, sigurno ne bih bila protestovala, ali umjesto toga on mi ree ozbiljnim i
protektorskim glasom: Kad bi to zavisilo od mene, onda vi nikako ne biste radili kao
modei. Izgledala sam sama sebi kao neka rtva i u isto sam vrijeme osjeala prema njemu
zahvalnost. Djevojka kao vi, nastavi, treba da ostane kod kue, ako li je pak primorana da
radi, onda treba da radi poten posao koji je ne dovodi u priliku da rtvuje svoju ast...
Djevojka kao vi treba da se uda, da osnuje porodicu, da ima djece i da ivi s muem.

To je bilo ba ono to sam i sama mislila i ne mogu da kaem koliko sarn bila zadovoljna to
je i on to isto mislio, ili mi se bar inilo da to isto misli. Rekoh mu: U pravu ste, ali ipak ne
smijete misliti runo o mojoj majci, ona je htjela da radim kao model jer me voli.

Ne bih rekao odgovori s izvjesnom tunom i

Ijutitom ozbiljnou.

Da, ona me voli, samo neke stvari ne razumije.

Tako smo razgovarali sjedei iza zatitnog stakla u
autu koji je stajao. Sjeam se da je bio maj; da je zrak
27
J
bio prijatan i da su vesele sjenke platana padale u nedogled po putu. Niko nije prolazio, osim,
i to velikom brzinom, po koji automobil, a i sama priroda oko nas, zelena i puna sunca, bila je
pusta. Najzad on pogleda na sat i ree mi da e me odvesti natrag u grad. Kroz itavo to
vrijeme samo mi jednom dodirnu ruku. Oekivala sam da e bar pokuati da me poljubi i bila
sam u isto vrijeme i razoarana i zadovoljna tom njegovom panjom. Bila sam razoarana, jer
mi se sviao pase nisam mogla savladati a da ne gledam njegova crvena i njena usta; bila
sam zadovoljna, jer se potvrivalo moje miljenje da pored mene sjedi ozbiljan mladi koji u
svemu odgovara mojim eljama.
Doprati me do ateljea i ree mi da e me unaprijed, ako u odreeni sat budem na tramvajskoj
stanici, uvijek pratiti, jer u to vrijeme nema posla. Prihvatih njegovu ponudu drage volje, a
dugi asovi poziranja izgledali su mi tog dana neobino laki. inilo mi se da je moj ivot
naao svoju centralnu taku, bila sam zadovoljna, jer sam mogla da mislim na njega bez
srdbe i bez grinje savjesti, kao na ovjeka koji mi se svia kao linost, na ovjeka koji ima
sve one karakterne osobine koje sam smatrala za sebe presudnima.
Majci ne rekoh nita, jer sam se s pravom bojala da ona ne bi trpjela da se veem sa
siromanim ovjekom skromne budunosti. Slijedeeg dana, kao to je bio obeao, doao je
po mene, ali me tog dana otpratio samo do ateljea. Kasnije, kad je vrijeme bilo lijepo,
odvezao bi me u koju ulicu u predgrau ili na koju gotovo pustu periferijsku cestu, da bi
mogao da sa mnom slobodno razgovara, ali je to uvijek radio sa mnogo potovanja i vodei
samo estite i ozbiljne razgovore. Ti su razgovori namjerno bili tako podeeni da su mi se
morali sviati. Kako sam u to vrijeme bila veoma sentimentalna, sve to je odisalo dobrotom,
vrlinom, moralom, porodinim sklonostima uzbuivalo me je gotovo do suza, koje su lako
navirale na oi i ulivaie mi opojan osjeaj utjehe, simpatije i povjerenja, u kome sam se
rastapala. Tako sam, najzad, u njemu vidjela olienje savrenstva, ali mi se ipak deavalo da
ponekad posumnjam i zapitam samu sebe ima li on i kakvih nedostataka. Bio je to lijep,
mlad, inteligentan,...poten,
28
ozbiljan ovjek, ma koliko da sam se trudila, nisam mogla da mu pronaem bilo kakvu manu.
Ta su me razmiljanja iznenaivala i gotovo piaila, jer se savrenstvo ne susree svakog
dana. Kakav je to ovjek, pitala sam se, na kome, ma koliko da ga ispitujem, ne mogu da
otkrijem nikakve ljage, nikakav nedostatak? U stvari, ja sam se neprimjetno bila u njega
zaljubila, a zna se da kroz naoare zaljubljena ovjeka i nakaza izgleda divno.
Bila sam toliko zaljubljena da sam onog dana kad me u aleji, gdje smo vodili prve razgovore,
prvi put poljubio, osjetila izvjesno olakanje. To je bio sasvim prirodan prelaz od elje, koja je
bila sazrela, do njenog prvog zadovoljenja. Pa ipak me ta neodoljiva spontanost kojom su se
bila susrela naa usta, donekle uplaila. Pomislila sam da odsad moji postupci vie nee
zavisiti od mene ve od one izvanredno njene i mone snage koja me tolikom snagom gurala

prema njemu. Pa ipak sam se potpuno smirila kad mi je rekao, im smo se rastali, da se
odsada moramo smatrati kao vjerenici. Tako je on i tom prilikom, to sam naroito zapazila,
bez ikakve tekoe proitao moje najskrivenije misli i izgovorio ba one rijei koje je u tom
trenutku trebalo kazati. Strah, koji mi je ulio prvi poljubac, bio je iezao. Kroz itavo
vrijeme, koliko smo ostali na toj usamljenoj cesti, ljubila sam ga bez ustezanja, s izvjesnim
ojeajem potpunog i strasnog preputanja koje sam smatrala sasvim opravdanim.
Kasnije sam dala i primila toliko poljubaca, sam e bog znati koliko sam ih dala i primila, ne
samo bez osjeajnog ve i bez fizikog sudjelovanja onako kao to se daje i prima
upotrebljen novac koji je ve proao kroz hiljade ruku. Ali u se tog prvog poljuoca, zbog
njegove gotovo bolne estine, uvijek sjeati. U taj sam poljubac bila ulila ne samo svu svoju
ljubav za Dina. ve i izvjesno oekivanje za itav ivot. Sjeam se da sam imala utisak kao da
se itav svijet oko nas okree, kao da je nebo poda mnom, a zemlja nada mnom. U stvari, ja
sam se pod njegovim ustima bila samo malo ispruila, da bi to vie produila zagrljaj. Neto
ivo i svjee pritiskivalo je moje zube i spoticalo se o njih, a kad sam sasvim otvorila usta
osjetila sam kako mi njegov jezik, koji je svojim
slatkim rijeima toliko puta milovao moje uho, prodirui u moja usta, nijemo razotkriva neke
druge slasti, meni dotada nepoznate. Nisam znala da se moe ljubiti na taj nain i tako dugo.
Uskoro mi je bilo ponestalo daha, bila sam toliko opijena da sam se na kraju, kad smo se
razdvojili, naslonila na sjedalo, zatvorenih oiju i zamagljene svijesti, kao da u se
onesvijestiti.
Tako sam toga dana otkrila da na svijetu postoje i druge radosti osim radosti mirnog ivota u
krilu porodice, ali nisam znala da e te radosti za mene morati da znae odricanje od onih
normalnih radosti za kojima sam dotada eznula. Dino mi obea da e me uzeti, ja sam prema
tome bila sigurna da u u budunosti moi da uivam i u jednima i u drugima, i to bez grijeha
i bez grinje savjesti.
Bila sam toliko uvjerena da je moje ponaanje ispravT
no i opravdano, da sam te iste veeri, moda s pretjera
nom strepnjom i udeavanjem, sve to ispriala majci. Na
la sam je kako pored prozora ije na maini, uz bljetavu
svjetlost male lampe bez zaslona.
rt
Rekla sam joj usplamtjela lica:
^

Majko, ja sam se vjerila.

q
Vidjela sam kako joj se itavo lice skupilo u grimasu
koja je odavala otpor, kao kad nam po hrptenjai kli?|
hladna voda. A s kim?
,

S jednim mladiem koga sam upoznala ovih danaj,

A ta je on? yf

Voza.
Htjela sam da jo neto dodam, ali nisam imala vrer mena. Majka je zaustavila mainu,
skoila sa stolice i pograbila me za kosu. Vjerila si se ... a meni nisi nita rekla... i to s nekim
vozaem ... jadna ti sam ja... ti e me ubiti. Govorei tako, pokuavala je da me oamari.
titila sam se rukama koliko sam mogla, najzad sam joj izmakla, ali je ona jurila za mnom.
Napravila sam krug oko stola koji se nalazio usred sobe, ali je ona neprestano jurila za mnom
i uz to urlala i kukala. Strahovito sam se bila uplaila njenog mravog lica koje se prema meni
bilo ispruilo u nekom bjesnilu punom bola. Zaklat u te, vikala je, ovog puta u te zaklati.
Kad god bi viknula: Zaklat u te! ^gjzgledalo je kao da njeno bjesnilo raste
30

i njena prijetnja postaje sve stvarnija. Stajala sam uvrh stola i pazila na njene pokrete, jer je
ona zaista biia u stanju, ako ne ba da me zakolje, a ono bar da me rani, i to prvim predmetom
koji joj doe do ruku. I stvarno, odjednom baci na mene svoje velike krojake makaze. Jedva
uspjeh da se izmaknem, kad makaze udarie o zid. Ali se ona uplai tog pokreta. Odjednom
sjede pored stola, pokri lice rukama i, kaljui, brinu u nervozan pla, u kome je vjerojatno
iskaljivala vie svoj bijes, nego svoj bol. Govorila je kroz suze: A ja sam imala za tebe toliko
planova... ve sam zamiljala kako si bogata ... ti s tvojom ljepotom ... a sad si se vjerila s
pukim siromakom.

Ali on nije puki siromaak, plaljivo je pre

kinuh.

Voza, ponovi ona slegnuvi ramenima, vo

za ... nesrenice, zavrit e kao i ja. Kao da je ui
vala u njihovoj gorini, ona je te rijei izgovorila sasvim
polako. A as zatim dodade: On e te uzeti, a ti e
morati da mu bude sluavka... Kasnije e biti sluavka
svojoj djeci... eto, kako e se to svriti.

Uzet emo se kad on bude imao dovoljno novaca

da kupi auto rekoh joj nagovjetavajui jedan od i
novih planova.

Ne lipi magare... ali nemoj da mi ga dovodi

povika odjednom podiui prema meni svoje uplakano
lice nemoj da mi ga dovodi ovamo ... ne elim da ga
vidim ... radi to te volja, sastaj se s njim izvan kue..
ali mi ga ovamo nemoj dovoditi.
Toga sam dana, veoma tuna i sasvim neutjena, legla bez veere. Bilo mi je jasno da se
majka tako ponaala, jer me je voljela i za moju budunost imala velike planove koje je
pokvarila moja vjbridba s Dinom. Ali ne samo tada, nego ni kasnije, kad mi je priroda tih
planova bila sasvim jasna, ja nisam mogla da osudim majku. U zamjenu za svoj estit i radom
ispunjen ivot eto to je dobila: samo gorinu, patnju i bol. Zar je onda udo to je svojoj
kerki eljela sasvim drukiju sudbinu. A moram da dodam da moda i nisu bili u pitanju
sasvim odreeni i jasni planovi, ve vie magloviti i blistavi snovi, u kojima mogla da uiva
bez grinje savjesti upravo zbog te nji
31

fiove maglovitosti i blistavosti. To je ipak bila moda samo pretpostavka. Moda je, naprotiv,
u davnanjoj pometnji svoje savjesti zaista bila odluila da me jednog dana uputi onim putem
kojim sam se ja kasnije po nesrei sama uputila. Kaem to ne zato to sam kivna na majku,
nego zato to mi ni danas nije jasno na ta je ona tada mislila, jer iz iskustva znam da se u isto
vrijeme moe misliti o najrazliitijim stvarima s istim osjeajem, da se pri tom ne primjeuju
suprotnosti koje meu njima postoje i ni jednoj ne daje prednost.
Majka se bila zarekla da nee da vidi Dina, i ja sam izvjesno vrijeme potovala tu njenu
odluku. Ali je, kako mi se inilo, Dinu bilo mnogo stalo do toga da poslije onih prvih
poljubaca dovede stvar u red, kako je govorio. Navaljivao je iz dana u dan da ga predstavim
majci. Nisam smjela da mu kaem da majka ne eli da ga vidi, jer smatra da je njegova
profesija suvie skromna. Tako sam pod raznim izgovorima nastojala da odgodim taj susret.
Dino najzad shvati da od njega neto krijem, ali je toliko na mene navaljivao da sam na kraju
bila prinuena da mu kaem istinu: Majka ne eli da te vidi, jer kae da se moram udati za
kakvog gospodina, a ne za vozaa.

Bili smo u autu, u onoj aleji u predgrau. Pogleda me tuna lica i duboko uzdahnu. Toliko
sam bila zaluena da nisam ni primijetila koliko je taj njegov bol neiskren. Usiljeno uzviknu:
Eto ta znai biti siromah.
Zatim zautje i dugo ne ree nita.

Da li ti je krivo? upitah ga najzad.

Osjeam se utuenim, odgovori mi maui gla

vom. Drugi na mom mjestu ne bi ni traio da bude
predstavljen, ne bi govorio o vjeridbi... e pa sad dovodi
stvari u red.

Ba te briga rekoh mu ja te volim, to je

dosta.

Da imam mnogo novaca, tvoja bi me majka sigurno

doekala rairenih ruku i ne bi traila ak ni da joj go
vorim o enidbi.
Nisam smjela da mu protivrijeim, znala sam, naime, da je sve to on govori ista istina.
Zna ta emo uraditi, nastaviti as zatim, jednog od iduih dana odvest u
32
to majci iznenada .firj morat e na silu da te upozna... ta valjda nee zatvoriti oi pred
tobom.
Odreenog dana, kako smo se bili dogovorili, uvedoh Dina u sobu. Majka je ba zavravala
posao i raspremala velik sto usred sobe, u namjeri da ga postavi. Idui ispred Dina rekoh:
Majko, ovo je Dino.
Oekivala sam da e doi do kakve scene i ak sam na to upozorila Dina. Ali je na moje
iznenaenje majka samo hladno rekla: Milo mi je, dobacivi mu uz to pogled kojim ga
odmjeri od glave do pete, a zatim je izila iz sobe.

Vidjet e da e sve biti dobro rekoh Dinu.

Pribliih mu se i, pruajui mu usta, dodadoh: Po
1 jubi me.

Ne, ne, tiho izusti on, odgurnuvi me onda

bi tvoja majka imala pravo da o meni loe misli...
Kao uvijek, umio je da kae ba ono to je u danom trenutku trebalo da se kae. Morala sam
priznati da je u pravu. Majka je ponovo ula i rekla, izbjegavajui da gleda Dina: Imam
mravu veeru, i to samo za dvoje... ti mi nisi nita rekla... ali sad u da iziem i...
Ne dospje da dovri, jer Dino stupi pred nju i prekide je: Zaboga, ta nisam doao na
veeru ... dozvolite da ja pozovem vas i Adrijanu.
Govorio je pretjerano uljudno, kao to govore uglaeni ljudi. Majka, koja nije bila navikla da
s njom tako govore i da je pozivaju, pogleda me i ostade askom neodluna. Zatim ree: to
se mene tie, ako Adrijana hoe...

Idemo nekud tu u blizini, moda u bife pred

loih.

Kuda god elite ree Dino.

Majka ree da ide da skine kecelju. Ostadosmo sami. Ispunjala me bezazlena radost, jer sam
imala osjeaj da sam izvojtila bogzna kakvu pobjedu, dok je u stvari sve to bila samo
komedija u kojoj jedino ja nisam igrala nikakvu ulogu. Prioh Dinu i, prije nego to je mogao
da me odgurne, poljubih ga od sveg srca. Osjeaj olakanja to sam osloboena nemira koji
me je toliko dana muio, uvjerenje da mi je Sad put za
33
3 Rimljanka

brak slobodan, zahvalnost prema Dinu za njegovo uljudno dranje prema majci sve sam to
bila izrazila u tom poljupcu. Moji su ciljevi bili jasni, sva sam bila tu: s mojom eljom za
udajom, s mojom ljubavi prema Dinu, s mojom naklonosti prema majci, iskrena,
povjerljiva, razoruana, ba onako kako to biva kad nam je osamnaest godina, kad se
razoaranja jo nisu dotakla nae due. Tek sam mnogo kasnije shvatila da se ta nevinost
samo pojedincima svia i da samo pojedince dira, a da veini izgleda smijena i da im
upravo uliva
elju da je uprljaju.
Poosmo sve troje u jednu oblinju gostionicu, s
one strane zidina. Za stolom, zanemarujui mene, Dino
se bio sav posvetio majci, s jasnom namjerom da je
osvoji. Meni je i ta njegova elja da zadobije majinu
naklonost izgledala opravdana i stoga nisam ni obra
ala panju na nezgrapna ulagivanja kojima ju je oba
sipao. Oslovljavao ju je gospoo, tom majci sasvim
nepoznatom titulom, a uz to je nastojao da tu titulu,
kao neku uzreicu, to ee ponavlja, i to bilo u po
etku ili u sredini reenice. Osim toga je kao uzgred
dodavao: Vi ste pametni pa ete shvatiti, ili: Vi ima
te ivotnog iskustva pa vam izvjesne stvari ne treba ni
pominjati, ili jo krae: S vaom inteligencijom...
ak je bio uluio priliku da joj kae kako je ona u
mojim godinama morala biti ljepa od mene. Na osno
vu ega to zakljuuje? upitah ga malo pogoena.
To se razumije... to su stvari koje se razumiju same
po sebi odgovori neodreenim i laskavim tonom.
Sirota majka, kojoj je on tako laskao, bila je raskola
ila oi i pravila mazno, vragolasto i sladunjavo lice, ili
je, kako sam bila primijetila, pokretala usne i sasvim
tiho, sama za sebe, ponavljala sladunjave komplimente
koje joj je on pravio. To je sigurno bilo prvi put to joj
je neko govorio sline stvari pa se njeno gladno srce
nikako nije moglo da zasiti. to se mene tie, za mene
su, kako sam ve rekla, sve te neiskrenosti bile samo
izraz ljubaznog potovanja prema majci i panje pre
ma meni i stoga su davale samo jednu crtu vie ino
voj slici, koja je i bez toga bila tako savrena.
?
34
t:.i,i:iimir:
U blizini naeg stola bila je zauzela mjesto grupa mladia. Jedan od njih, koji je izgledao pijan
i uporno me gledao, glasno ree jednu sramnu i u isto vrijeme /a mene laskavu reenicu. Dino
je bio to uo pa se odmah digao i priao mladiu Hajd' ponovite ono to
ste rekli.

Ali kakve to ima veze s tobom? zapita ga

mladi, koji je bio zaista potpuno pijan.

Gospoa i gospoica su u mom drutvu ree

Dino podiui glas, a dok su u mom drutvu, sve

ono to se tie gospoe i gospoice, tie se i mene...

leste li razumjeli?

Razumio sam, ne plai se... dobro, dobro

odgovori mladi uplaeno. I drugi su izgledali neprija
teljski raspoloeni prema Dinu, ali se nisu usuivali da
se zauzmu za prijatelja. On, pravei se jo pijaniji nego
sto je stvarno bio, napuni au i ponudi Dinu. Jednom
kretnjom ruke Dino odbi au. Zar nee da pije, po
vika pijani mladi, zar ti se vino ne svia?... Nisi u
pravu... vino je odlino, popit u ga ja. Ispi au
na duak. Dino ga jo jednom strogo pogleda, a zatim
se vrati k nama.

Prostaci ree sjedajui i namjetajui sebi

nervoznim pokretima kaput.

Ali niste morali ree majka polaskana zna

te... to je olo.
Kako se Dinu nije inilo da time dovodi u pitanje svoje vitetvo, odgovori: Kako da nisam
morao?... Da sam bio u drutvu s jednom od onih ... vi me, gospoo, razumijete, ne bih bio
reagirao, iako... ali kako se nalazim u drutvu takve gospoe i takve gospoice, a uz to na
javnom mjestu, u gostionici... uostalom shvatio ie da se ja ne alim i vidjeli ste kako je
odmah
uutio.
Taj dogaaj potpuno osvoji majku. Djelovalo je uz to i vino kojim ju je Dino nudio, a za nju je
bilo isto tako opojno kao i laskanje. Ali, kao to se to pijanim ljudima esto deava, ona je,
iako su sad njeni osjeaji prema Dinu bili kudikamo popustljiviji, i dalje bila zlovoljna zbog
moje vjeridbe pa je prvom zgodom htjela
35
da mu pokae da ona to uprkos svemu ipak nije zaboravila.
Zgoda joj se prui kad poesmo da govorimo o mojoj profesiji. Vie se ne sjeam kako sam
poela da govorim o nekom slikaru kome sam tog jutra prvi put pozirala. Na to Dino ree:

Moda sam glup, moda nisam dovoljno mode

ran, moda sam sve to hoete. .. ali nikako ne mogu da
se pomirim s injenicom da se Adrijana svakog jutra ski
da gola pred tim slikarom.

A zato? upita ga majka uzrujanim glasom,

iskusnija u tome od Dina, ja odmah zakljuih da se spre
ma oluja.

Ukratko, jer to nije moralno.

Ne navodim u cijelosti majin odgovor, jer je bio sav iskien grubim rijeima i sramnim
izrazima, kojima se uvijek sluila kad bi mnogo popila ili kad bi je obuzela srdba. Ali i
uljepane, one vrlo dobro prikazuju njene ideje i njene osjeaje u vezi s tim pitanjem. Tako,
nije moralno, poe ona da vie tako glasno da su svi gosti za drugim stolovima prestali da
jedu i okrenuli se prema nama tako, nije moralno... a ta je onda moralno? A da li je
moralno muiti se po cio dan, prati sue, siti, kuhati, glaati, istiti, brisati pod, a zatim uvee
gledati mua koji se vraa mrtav umoran i im neto pojede legne u krevet, okrene se zidu i
mirno zaspi. Da li je to moralno? rtvovati se, nemati ni aska odmora, ostarjeti prije
vremena, porunjeti, crknuti, je li to moralno? Znate li ta u vam rei? Samo jednom se ivi,
a kad umrem, laku no... Rei u varn da vi, zajedno s vaim moralom, moete da idete do
avola... i da je Adrijana potpuno u pravu to se onima koji ju plaaju pokazuje gola i da bi

bilo jo bolje kad bi... i tu naniza itav niz sramnih izraza od kojih se zastidjeti, jer ih izree
onim istim prodornim glasom kao to je bila izrekla ostalo i ja, kad bi ona te stvari radila,
ne samo da joj ne bih to zabranila, nego bih joj jo pomogla da to radi... da, pomogla bih joj...
samo, razumije se, kad bi joj plaali, doda* de nakon izvjesnog razmiljanja.
jv^gpjog&ijgods srtpov

Uvjeren sam da vi ne biste bili u stanju da tako'

neto uradite hladnokrvno ree Dino.
i1

Tako, ja da ne bih bila u stanju? I to kaete vi. .1'

pa ta vi mislite? Zar vi mislite da sam ja zadovoljna to'
se Adrijana vjerila s takvim slijepcem kakav ste vi, s]
vozaem?... Zar vi mislite da mi ne bi hiljadu puta bilo'
milije da se Adrijana bavi bludom? Zar vi vjerujete da1
u meni milo kad pomislim da je Adrijana sebe, sa svo
iom ljepotom, za koju bi mnogi dali teke hiljade, osu
dila da kroz cio ivot bude vaa sluavka? Varate se, ba
se jako varate.
Ona je vikala, gosti su se okretali, a ja sam se neizmjerno stidjela. Samo se Dino, kao to sam
rekla, nije ni najmanje zbunjivao. Iskoristi trenutak kad je majka, /adihavi se, bila uutjela,
uze litrenjak, napuni joj au i ponudi je: Jo malo vina?
Jadna majka morala je da kae: Hvala, da bi prihvatila au kojom ju je Dino nudio. Gosti,
videi da mi uprkos majinog ispada i dalje zajedno pijemo, ba kao da se nije nita desilo,
nastavie svoje obine razgovore. Dino ree: Adrijana bi sa svojom ljepotom zasluivala da
ivi kao to ivi moja gazdarica.

Pa kako ivi ona? zapitah brzo u elji da

skrenem razgovor sa svoje linosti.

Izjutra odgovori on neozbiljnim i oholim to

nom, ba kao da i on ima razloga da se ponosi bogat
stvom svojih gospodara ustaje u jedanaest ili u pod
ne... doruak joj donose u krevet, i to na srebrnom
posluavniku i s priborom od tekog srebra... zatim se
kupa u vodi u koju je sobarica prije toga usula neke
mirisave soli. U podne je autom izvozim u etnju...
ide da popije vermut, ili hoda po duanima... Vrati
se kui, rua, legne, a zatim se puna dva sata odijeva...
trebalo bi da vidite koliko ima haljina... pune orma
re... ide u posjete, uvijek autom ... na veeru ... uve
e u pozorite ili na ples ... esto ima drutvo ... pleu,
piju, muziciraju ... ah, bogat svijet, strano bogat... vje
rujem da moja gazdarica u samom nakitu ima vrijednost
od nekoliko miliona. i mjl>li
s
I
37
I

<'' Kao to djeca sve lako zaboravljaju, jer svaka sitnica moe da promijeni njihovo
raspoloenje, tako je i majka opis toga sjaja sluala iskolaenih oiju, zaboravljajui pri tome i
mene i moju nepravinu sudbinu. Milioni, ponavljala je pohlepno, a da li je lijepa?
Dino, koji je puio, prezrivo ispljunu komadi duhana: Ni govora ... ba je runa ... mrava,
lii na vjeticu.
Tako su i dalje govorili o bogatstvu inove gazdarice ili, tanije reeno, Dino je i dalje to
bogatstvo kovao u zvijezde, ba kao da je njegovo. Ali majina je radoznalost bila kratkog
vijeka. Nakon nekoliko trenutaka ponovo utonu u neko sumorno i zbunjeno raspoloenje i
itavo vee nije vie otvarala usta. Moda se stidjela svog ispada, moda je ono bogatstvo
budilo u njoj zavist, pa je s prezirom mislila na moju vjeridbu sa siromanim ovjekom.
Sutradan upitah sa strepnjom Dina da li se osjetio uvrijeenim onim majinim ispadima.
Odgovorio mi da on, istina, ne dijeli njeno miljenje, ali da ga vrlo dobro shvaa, i to kao
posljedicu nesretnog ivota ispunjenog bijedom. Smatrao je da majku treba vie aliti nego
osuivati, pogotovu to ona tako govori iz ljubavi prema meni. Kako sam i ja tako mislila,
bila sam veoma zahvalna Dinu to pokazuje toliko razumijevanja za majku, a bila sam se
uistinu uplaila da bi scena koju je majka bila priredila mogla da pokvari nae odnose. inova
me umjerenost ne samo ispuni zahvalnou, ve iznova potvrdi moje uvjerenje o njegovu
savrenstvu. Ali da sam bila manje zaslijepljena i manje neiskusna, bila bih shvatila da samo
smiljena neiskrenost ide za tim da izazove osjeaj savrenstva, jer prava iskrenost ima tu
osobinu da pored malobrojnih vrlina istie i mane i nedostatke.
Ukratko, ja sam sada stalno imala osjeaj kao da vrijedim mnogo manje od njega, jer mi se
inilo kao da ja njemu nita ne dajem u zamjenu za njegovu strpljivost i njegovo
razumijevanje. Moda je tome bilo krivo ba to moje duevno stanje bia koje nejasno osjea
potrebu da se neim odui to se nekoliko dana kasnije nisam usprotivila njegovim sve
drskijim ljubavnim postupcima,
38
Hlo bih ranije svakako bila uradila. Ali, kao to sam to u vezi s naim prvim poljupcima ve
rekla, isto je tako tano da sam i ja sama osjeala kako me neka izvanredno snana i slatka
sila primorava da mu se podam. Ta se sila moe uporediti sa snom koji nas, da bi savladao na
otpor, ponekad primorava da zaspimo obmanjujui nas da smo budni. Mi mu se stvarno
preputamo, ali u uvjerenju da smo budni.
Sjeam se vrlo dobro svih faza mog zavoenja, jer sam svaku od inovih pobjeda htjela i
nisam htjela, jer mi je svaka od njih u isto vrijeme bila uzrokom zadovoljstva i grinje
savjesti. Sjeam ih se i zbog toga to su one na mom neotpornom tijelu, od usta pa do samog
trbuha, bile izvedene smiljeno i postepeno, bez urbe i strpljivo, vie kao to to ini neki
general koji osvaja izvjesnu zemlju, nego ljubavnik koji se preputa svojoj elji. Sve to ipak
ne znai da se Dino u mene kasnije nije zaista zaljubio i da predumiljaj i raun nisu ustupili
mjesto ako ne samoj ljubavi, ono bar jakoj i neutoljivoj elji.
Za vrijeme onih prvih etnji automobilom on se zadovoljavao time to me ljubio u usta i vrat.
Ali jednog jutra, dok me je tako ljubio, osjetih kako se njegovi prsti zapliu meu dugmadima
moje bluze. Zatim sam imala osjeaj studeni na grudima. A kad podigoh oi iznad njegova
ramena, prema ogledalu, primijetih da mi je jedna dojka naga. Zastidjeh se, ali nisam se
usuivala da se pokrijem. Meutim, on mi je uurbanom kretnjom, kojom kao da je htio da
me izbavi iz neprilike, krajevima bluze pokrio grudi i ponovo uvee svako dugme u rupicu.
Kad sam kasnije, kod kue, o svemu tome ponovo razmiljala, osjetih nemir i milinu. Kad je
idueg dana ponovio istu kretnju, osjeaj zadovoljstva bio je jai od osjeaja stida, i tako sarn
se postepeno bila navikla na taj dokaz njegovih elja, a kako mi se inilo, to kasnije nije
ponavljao samo zato da bi pobudio u meni da me manje voli.

Sad je Dino sve ee govorio o ivotu koji emo voditi kad se uzmemo. Govorio je i o svojoj
porodici koja je ivjela u unutranjosti i koja, prema njegovim rijeima, nije bila sasvim
siromana, jer je posjedovala ne
39
to zemlje. On je kako se to laljivcima esto deava, kadto moda i sam povjerovao u same
lai. Razumije se da je prema meni ispoljavao veoma tople osjeaje koji su iz dana u dan sve
vie uveavali nau intimnost, a i sam je, vjerojatno, pri tom postajao sve iskreniji. to se
mene tie, njegovi su razgovori uspavljivali moju savjest i izazivali u meni osjeaje potpune i
naivne sree, koje kasnije nisam vie nikad osjetila. Voljela sam i bila sam voljena, mislila
sam da u se uskoro udati, izgledalo mi je da na svijetu nema vie nita to bi moglo da se
poeli.
Majci je bilo sasvim jasno da nae jutarnje etnje nisu bile nikako nevine. To mi je esto
davala na znanje izvjesnim frazama, kao: Ja uope ne znam ta vi radite kad izlazite u etnju
autom, a i ne elim da to znam ili Ti i Dino pripremate neku nesreu... utoliko gore po
tebe, i slinim. Pa ipak nisam mogla a da ne primijetim da su ovog puta njeni prigovori bili
neobino njeni i umjereni. Izgledalo je kao da se ne samo pomirila s idejom da smo ja i Dino
ljubavnici, nego da je ba to i eljela. Danas sam uvjerena da je vrebala priliku kako bi
pokvarila moju vjeridbu.
sit
Jedne nedjelje ree mi Dino da su njegovi gospeti dari otili na ljetovanje, a sluavke na
odsustvo u svoja sela. U vili su ostali samo on i batovan. Upita me da li bih htjela da
posjetim vilu. Pristadoh vrlo rado, jer mi je on o toj vili esto i s takvim divljenjem govorio,
da je to u meni pobudilo radoznalost. Meutim, u istom trenutku kad sam pristala, izvjestan
duboki nemir, ispunjen poudom, jasno mi pokaza da moja radoznalost da vidim vilu nije
nita drugo nego izgovor i da me u sutini neto sasvim drugo nagoni da je posjetim. I kao to
se to esto deava kad neto elimo, to ne bismo htjeli da elimo, ja sam se i pred sobom i
pred njim pravila kao da vjerujem tit taj izgovor. Znam da ne bi trebalo da
40
I
idem, naglasila sam ulazei u auto, ali emo svakako os*^ t;iti samo kratko vrijeme, zar ne?
Osjetih da sam te rijei izgovorila nekim izazovnim i u isto vrijeme uplaenim tonom. Dino
odgovori sasvim ozbiljno: Ostat emo samo toliko koliko bude potrebno da pogledamo vilu,
a onda emo odmah otii u kinematograf.
Vila se nalazila na jednom puteljku na nizbrdici, iz'.
meu drugih vila, u novoj i bogatoj gradskoj etvrti. Dan
je bio vedar, i te vile, rasporeene na breuljku, nasuprot
plavoj pozadini neba, s proeljima od crvenih opeka i bi
jelog kamena, s trijemovima ukraenim statuama, stakle
nim terasama i balkonima prepunim geranija, s vrtovima
iza kojih se, izmeu pojedinih vila, uzdizalo visoko lisnato
drvee izazivale su u meni izvjestan osjeaj otkrivenja
i novine, kao da sam ula u jedan slobodniji i ljepi svijet, u
u kome bi bilo vrlo prijatno ivjeti. Nisam mogla a da se
ne sjetim svoje gradske etvrti, iroke ceste du zidina,
eljezniarskih kua i rekla sam Dinu: Loe sam uradila
to sam pristala da doem ovamo. ./^s,

Zato upita me potpuno prirodnim glasom

ta ostat emo samo kratko vrijeme... budi mirna.

Nisi me shvatio odgovorih mu nisam

uradila, jer u se kasnije stidjeti i svoje kue i svojeg
gradske etvrti.
j

To svakako odgovori s izvjesnim olakanjem vi

ali ta da radi? Morala si se roditi kao milionerka.. >;
u ovoj etvrti ive samo milioneri.
Otvori gvozdena reetkasta vrata i poe preda mnom poljunenom stazom, koja je vodila
izmeu redova drvea potkresana u obliku glave eera ili lopte. Kroz masivna staklena vrata
uosmo u vilu, u vanredno ist i prazan ulaz s mramornim bijelocrnim kockastim podom koji
je bio tako uglaan da je liio na ogledalo. S ulaza prijeosmo u prostran, svijetao trijem, u
koji su vodile sobe iz prizemlja. U dnu trijema vidjele su se potpuno bijele stepenice koje su
vodile na gornji sprat. Izgled tog trijema ispuni me tolikim strahom da sam poela da hodam
na prstima. Dino je to primijetio i ree mi smijui
4t
_L
se da mogu da lupam koliko me god volja, jer ionako nema nikoga kod kue.
Pokaza mi salon, veliku sobu s mnogo staklenih prozora i s mnogo fotelja i divana; neto
manju trpezariju, s ovalnim stolom, stolicama i kredencom od lijepog smeeg sjajnog drveta;
garderobu s uzidanim, bijelo lakiranim ormarima. U jednoj manjoj prostoriji nalazio se u
jednom udubljenju izmeu zidova ak i bar. To je bio pravi pravcati bar s policama za boce, s
poniklovanom mainom za kuhanje kave i sa stolom od cinka. Taj bar je svojim malim
pozlaenim vratima, koja su zatvarala ulaz, liio na kapelicu. Upitah Dina gdje kuhaju kavu.
Objasnio mi je da se kuhinja i sobe za poslugu nalaze u suterenu. To je bilo prvi put u mom
ivotu da sam ula u takvu kuu; prosto ne vjerujui vlastitim oima, dodirivala sam vrhovima
prstiju pojedine predmete. inilo mi se da je sve tu sasvim novo, i napravljeno od
skupocjenog materijala, i staklo, i drvo, i mramor, i metal, i tkanina. I nehotice sam morala da
uporeujem one zidove, onaj pod, onaj namjetaj s vrljavim podom, pocrnjelim zidovima,
rasklimanim i starim namjetajem u mojoj kui i govorila sam samoj sebi da je majka u pravu
kad tvrdi da na svijetu samo novac vrijedi. Bila sam uvjerena da i linosti koje ive meu
svim tim lijepim stvarima moraju biti i lijepe i dobre, da sigurno ne piju, ne psuju, ne viu, ne
tuku se, jednom rijei ne ine nita od onog to sam vidjela da se ini u mojoj kui i u kuama
slinim mojoj.
Dino mi je ve stoti put tumaio kako se u toj kui ivi. To je inio s nekim naroitim
ponosom, kao da neto od itavog tog sjaja i itavog tog bogatstva i njemu pripada. Jedu iz
porculanskih tanjura... ali voe i slatkie jedu iz srebrnih tanjura... sa srebrnim priborom ...
jedu pet jela i piju tri vrste vina... uvee gospoa ima na sebi haljinu s dubokim izrezom, a
gospodin crno odijelo... kad se svri ruak sobarica im na srebrnom posluavniku donosi
sedam vrsta cigareta, i to, razumije se, sve stranih cigareta... zatim odlaze iz trpezarije, i onda
im na onom stoliu s tokovima nose gore kavu i likere ... uvijek imaju po nekog gosta...
nekad dvojicu, nekad etvoricu ... gospoa ima ovako velike dijamante ... i div
nu ogrlicu od bisera... u samom nakitu ima vrijednosti od nekoliko miliona.
Pa to si mi ve rekao prekinuh ga dosta hladno.
Zaslijepljen bogatstvom svojih gospodara, on nije bio zapazio moju dosadu pa produi:
Gospoa nikad ne silazi u suteren ... izdaje nareenja telefonom ... u kuhinji je sve na
elektriku ... naa je kuhinja istija nego kod mnogih ljudi spavaa soba... ali ta da govorim o
kuhinji? ak se i s ona dva gospoina psa postupa bolje nego s ljudima, a istiji su od mnogih

ljudi. O svojim gospodarima govorio je s divljenjem, a o siromasima s prezirom; ja sam se,

neto od njegova prianja a neto od poreenja koja sam stalno pravila izmeu te i moje kue,
osjeala veoma jadnom.
S prvog sprata popesmo se stepenicama na drugi sprat. Na stepenicama me Dino jednom
rukom uhvati oko struka i vrsto stisnu. Ni sama ne znam zato, ali sam imala iluziju kao da
sam ja gospodarica te kue i kao da se poslije nekog primanja ili poslije ruka penjem tim
stepenicama s muem na drugi sprat da bih zajedno s njim legla u krevet. Dino, kao da pogaa
moje misli (a on je stalno imao tu vrstu intuicije), ree: A sad idemo da zajedno spavamo... a
sutra ujutro donijet e nam kavu u krevet. Poeh da se smijem, ali sve mi se nekako inilo da
je to istina.
Toga dana, znajui da u izii s Dinom, bila sam obukla to sam najbolje imala: haljinu,
cipele, bluzu, svilene arape. Sjeam se da se haljina sastojala od dva dijela, od crnog
kaputia i suknje na bijelocrne kocke. Materijal nije bio lo, a krojaica iz naeg kvarta, koja
ju je saila, nije bila mnogo vjetija od moje majke, pa mi je napravila suknju suvie kratku, i
to krau straga nego sprijeda, tako da su mi koljena bila pokrivena, ali su se straga vidjele
butine. Kaputi mi je bila napravila suvie priljubljen struku, s velikim reverima i tako uskim
rukavima, da me je stezalo i boljelo ispod pazuha. Sve je na meni bilo suvie zategnuto, grudi
su mi se tako jako isticale kao da je na kaputiu nedostajao jedan dio. Bluzica mi je bila
veoma jednostavna, ruiaste boje, od

42
43

odgovarajueg materijala,'Bez ukrasa, ali se kroz nju VH

dio moj pamuni kombinezon, najbolji koji sam imala.. J
Cipele su mi bile crne, sjajne i od dobre koe, ali staro
modne. eira nisam imala, pa mi je smea, kovrdasta
kosa bila rasuta po ramenima. Haljinu koju sam imala na
sebi bila sam obukla po prvi put pa sam se njom mnogd
ponosila. inilo mi se da sam vrlo elegantna i uobraai
vala sam sebi da se na ulici svi za mnom okreu. Ali kad
sam ula u sobu inove gospodarice i ugledala irok,
nizak i mekan krevet s pokrivaem od proivene svile, s
vezenim lanenim plahtama i s onim raznim laganim velo*
vima koji su s visine padali na uzglavlje, a pogotovu kad
sam ugledala samu sebe u trostrukom toaletnom ogledaluj
koje se nalazilo u dnu sobe, i triput me je odraavalo, po
stade mi jasno da sam odjevena kao kakva sirotica i da je
injeniaca to se ponosim svojim krpama smijena i dos
tojna saaljenja. Tada sam shvatila da neu biti sretna
dok ne budem u mogunosti da se lijepo odijevam i da
stanujem u kui kakva je bila ta u kojoj sam se u taj as
nalazila. ak me obuze elja da zaplaem, pa sam sjela
na krevet bez rijei, sasvim ojaena. ta ti je? upita
me Dino sjedajui pored mene i uzimajui me za ruku;

Nita, odgovorih mu, posmatrala sam jednu prostakuij

koju dobro poznajem.

Koju? zaueno me upita.

Onu tamo odgovorih mu ukazujui na ogleda

lo u kojemu sam se vidjela kako sjedim pored Dina. I za
ista smo oboje, ali vie ja nego on, izgledali kao neki ko+
smati divljaki par koji je sluajno dospio u neku gospod
sku kuu.
On sad shvati osjeanje malodunosti, zavisti i ljubomore koji su me muili pa mi ree, grlei
me: A tj nemoj da se ogleda u tom ogledalu. Plaio se da to ne pokvari njegove planove, a
nije bio primijetio da ba ti moji osjeaji ponienog ovjeka idu tim planovima u pris log.
Poljubismo se, i taj mi poljubac ponovo uli hrabrosti; jer u taj as ponovo osjetih da sam
voljena i da volim.
Ali kad mi malo zatim pokaza veliko kupatilo, poploeno bijelim i sjajnim ploicama od
majolike, s kadom priljubljenom uz zid i s poniklovanim slavinama, a naro+
44
(iito kad otvori jedan od ormara, u kojemu su se, gusto zbijene i stisnute, nalazile gospoine
haljine, ponovo osjetih zavist i, svjesna svoje bijede, ponovo sam bila obuzeta oajem.
Odjednom osjetih da vie ne mislim na te stvari i, prvi put svjesno, poeljeh da postanem
inova ljubavnica. Samo tako sam mogla da zaboravim svoj poloaj i samo tako sam mogla
da imam bar iluziju da sam i ja, i pored osjeanja potinjenosti koji me je stalno muio,
sposobna za samostalne odluke. Nisam mogla da se lijepo odijevam, nisam mogla da imam
kuu kao to je bila ova, ali sam bar mogla da volim onako isto kao to vole bogati ljudi, a
moda i bolje od njih. Rekoh Dinu: to mi pokazuje te haljine, nije mi do njih stalo.

Mislio sam da te to zanima, odgovori mi zbu

njeno.

Ne zanima me ni najmanje odgovorih mu ^f

istina, te su haljine lijepe, ali ja nisam dola ovamo da gl^f
dam haljine. 9
Vidjeh kako su mu oi zasjale i nepromiljeno dodial
doh: Pokai mi radije svoju sobu. J'

Moja je soba u suterenu. Hoe li da idemo ta|

mo? upita ivahno. if1
Brzo ga pogledah, a zatim ga upitah, s izvjesnom iskrenou koja mi se ni samoj nije sviala:
Zato e preda mnom pravi budalom?

Ali ja... poe zbunjen i iznenaen.

Ti zna bolje od mene da nismo ovamo doli da

razgledamo kuu, ili da se divimo haljinama tvoje gospo
darice, nego da idemo u tvoju sobu i da se tamo ljubi
mo ... a kad je tako, onda idemo odmah i nemoj da o
tome vie govorimo.
Tako sam se, samo zbog toga to sam vidjela onu kuu, odjednom promijenila i nisam vie
liila na onu srameljivu i bezazlenu djevojicu koja je bila onamo dola. udila sam se
samoj sebi i gotovo nisam mogla da u to povjerujem. Iziosmo iz sobe i poesmo da silazimo
niz stepenice. Dino me je jednom rukom bio uhvatio oko struka, a na svakoj smo stepenici
poinjali iznova da se ljubimo. Mislim da niko nikad nije tako polako silazio niz
45
J

stepenice. Kad stigosmo u prizemlje, Dino otvori vrata koja su bila maskirana u zidu, a onda
me preko stepenica za poslugu, neprestano me ljubei i steui, odvede u suteren. Ve je bila
no, i u suterenu je bilo tamno. Ne palei svjetlo, zagrljeni i s ustima na ustima, stigosmo
nekim tamnim hodnikom do inove sobe. On otvori sobu, mi uosmo, i on zakljua vrata.
Ljubei se neprestano, stajali smo neko vrijeme u tami. Poljupci su bili beskrajno dugi. Svaki
put kad sam htjela da ga prekinem, on je ponovo poinjao, a svaki put kad je on htio da ga
prekine, ja sam ponovo poinjala. Najzad me Dino gurnu na krevet, i ja padoh na uznak.
S providnom namjerom da me omami, pa da tako ne primijetim kako nastoji da me svue,
Dino mi je, teko diui, stalno aptao u uho njene rijei i uvjerljive reenice. To, meutim,
nije uope bilo potrebno, jer sam ja ve unaprijed bila odluila da mu se podam, jer sam ;'js
onu svoju haljinu, koju sam ranije toliko voljela, sad mrzila p j i jedva ekala da je skinem.
Smatrala sam da u gola biti n
isto tako lijepa, a moda i ljepa od inove gospodarice,
>,<
kao i od svih drugih bogatih ena na svijetu. Uostalom, i moje je tijelo ve
mjesecima oekivalo taj trenutak. Osje.
ala sam kako ono, i protiv moje volje, dre od
nestrpljenja i od uzdrane elje kao kakva gladna i sputana ivotinja koja se konano, poslije
dugog gladovanja, oslobo dila svojih uza i dobila da jede.
Nije nikako udo to mi je ljubavni akt izgledao kao neto sasvim prirodno pa fiziko
zadovoljstvo u meni nije izazvalo osjeanje da radim neto neobino. Isto kao to nam se, kad
stojimo pred izvjesnim predjelima, esto ini da smo ih ve ranije vidjeli, iako ih nae oko u
stvari sad prvi put posmatra, tako se i meni sada inilo kao da radim neto to sam ve ranije
radila, iako nisam znala ni kad ni gdje, moda u nekom ranijem ivotu. To mi ipak nije
smetalo da Dina volim strasno, ak bijesno, da ga ljubim, grizem, pa umalo to ga nisam
uguila svojim zagrljajem. inilo se kao da je i njega obuzeo isti bijes. Tako smo se izvjesno
vrijeme, koje mi je izgledalo neobino dugo, u toj tamnoj sobici, pokopanoj dva sprata ispod
prazne i tihe kue, grlili strasnom estinom i, kao dva neprijatelja koji
46
se bore na ivot i smrt i nastoje da jedan drugom nanesu to vee zlo, na hiljadu naina muili
svoja tijela.
Ali kad su se nae strasti zasitile, pa smo malaksali i iscrpljeni leali jedno pored drugoga,
osjetih velik strah, icr se uplaih da Dino sada, kad me posjeduje, vie nee htjeti da me uzme.
Da bih taj osjeaj uguila, poeh mu ijovoriti o kui u kojoj emo stanovati poslije naeg
vjenanja.
Vila inove gospodarice bila je uinila na mene veoma snaan utisak, pa mi se sada inilo
nesumnjivim da srea moe da postoji samo tamo gdje je sve lijepo i svijetlo. Bilo mi je jasno
da mi nikad neemo moi da imamo kuu ne samo kakva je ova, nego ni jednu jedinu sobu
kakve su sobe u toj kui, pa ipak sam se tvrdoglavo primoravala da savladam tu tekou.
Govorila sam mu da i siromana kua moe da izgleda bogata, ako je ista kao ogledalo.
Nakon raskoi, a moda i vie od raskoi, besprijekorna istoa vile bila je pobudila u mojoj
dui itav splet misli. Nastojala sam da Dina uvjerim da istoa moe da uini lijepim ak i
ono to je runo, ali sam u stvari, oajna zbog svoje sirotinje i svjesna da je brak s Dinom
jedino sredstvo kojim raspoiaem da bih iz te sirotinje izila, naroito nastojala da u to
uvjerim samu sebe. Pa i dvije sobe mogu da budu lijepe, samo ako su zaista iste, ako se pod
pere svakog dana, objanjavala sam mu, ako je na namjetaju obrisana praina, ako su
mesingani diielovi oieni, ako je sve u redu i ako sve stoji na svom mjestu: tanjuri, krpe,
rublje, odjea, cipele ... naroito treba dobro oistiti i oprati pod, svakog dana na svim
stvarima obrisati prainu ... nemoj da sudi o tome prema kui u kojoj ja sad stanujem s

majkom ... majka je neuredna, a osim toga ona, jadnica, nema nikad vremena... ali ti obeajem
da e naa kua biti ista kao ogledalo ...
Da, da, ree Dino najvanija je istoa... zna li ta radi gospoa kad u kakvom
oku nae malo praine? Pozove sobaricu, naredi joj da klekne i da prainu pokupi rukama,
kao to se nareuje psima kad se opogane... a ima i pravo.
47
I
> Sigurna sam rekoh da e moja kua biti jo istija i urednija od ove ... vidjet e.

Ali ti e raditi kao model! ree mi podruglji

vim tonom i nee se baviti kuom.

Kakav model! odgovorih ivahno vie neu

da budem model... bit u po cio dan kod kue, drat
u je istu i urednu i kuhat u ... majka kae da to znai
biti sluavka... ali kad se voli, zadovoljstvo je biti slu
avka.
Tako smo dugo razgovarali, i ja osjetih kako moj strah postepeno iezava i kako ustupa
mjesto naivnom i slijepom pouzdanju. A zar sam mogla da sumnjam? Dino je ne samo
odobravao moje planove, ve je o njima i raspravljao u pojedinostima, usavravao ih i
dodavao svoje , zamisli. Sad je, ini mi se da sam to ve rekla, izgledao relativno iskren: laac
je na kraju i sam vjerovao u svoje lai.
Poto smo tako brbljali nekoliko sati, ja sam slatko zaspala, a vjerojatno je i Dino zaspao.
Probudila nas je mjeseina koja je ulazila kroz prozor i osvjetljavala krevet i naa ispruena
tijela. Dino ree da je sigurno ve kasno. Budilnik na komodi pokazivao je stvarno nekoliko
minuta poslije ponoi. Ko zna to radi sad majka? rekoh skoivi iz kreveta i stadoh se
oblaiti na mjeseini.

Zato?
cf
To je prvi put to se tako kasno vraam kui...
hou nikad ne izlazim sama. ?'
Moe da joj kae, ree Dino, koji je takoe
/bio ustao da smo napravili izlet autom i da se auto
zbog kvara zaustavio na putu.

Nee mi vjerovati.
urno iziosmo iz vile, i Dino me autom doprati do kue. Bila sam sigurna da majka nee
povjerovati u priu o kvaru automobila, ali nisam mogla ni da zamislim da e njeno
nasluivanje ii tako daleko da e tano pogoditi ta se desilo izmeu mene i Dina. Imala sam
kljueve od kapije i od kunih vrata. Ula sam i trei prela preko mranih stepenica, a zatim
sam otvorila vrata. Nadala sam se da je majka ve legla, a to mi je izgledalo utoliko
vjerojatnije to je u itavoj kui ve vladao potpun mrak. Idu
48
i na prstima i ne palei svjetlo/ htjela isam da uem u svoju sobu, kad odjednom osjetih da
me je neko strahovitom snagom uhvatio za kosu. Majka me je u mraku, to ic, naime, biia ona,
odvukla u sobu, bacila me na divan i, u najveoj tiini, poela da me udara akama. Nastojala
sam da se zatitim rukom, ali je majka, kao da vidi, uvijek uspijevala da me estoko udari, i to
pravo u lice. Najzad se zamori i ja osjetih kako je, teko diui, sjela pored mene na divan.
Malo zatim se digla, upalila je svjetlo, ponovo se vratila, i, drei ruke na bokovima, stala
ispred mene i poela da me gleda. Osjetih kako me pod tim pogledom obuzima i zbunjenost i
stid, pokuah da povuem suknju i da se nekako snaem u onom neredu u koji me je bila
dovela ta vrsta borbe. Ona ree: Kladim se da ste ti i Dino imali snoaj.

eljela sam da joj odgovorim potvrdno, eljela sam da joj kaem da je pogodila, ali sam se
plaila da e me ponovo tui, to je bilo utoliko lake, jer je sad u sobi bilo svjetlo. Nisam se
toliko plaila bola koliko tanosti njenih udaraca, a bila mi je odvratna misao, da u se bilo
gdje, a naroito pred Dinom, morati pokazati s oteenim okom. Odgovorih joj: Ne, nismo
imali snoaj... desio nam se kvar za vrijeme izleta i zato smo zakasnili.

A ja ti kaem da ste imali snoaj.

Ne, nije istina.

Istina je... pogledaj se u ogledalo... sva si

plava.....

Umorna sam, ali nisam imala snoaj. ofl.

Imali ste ga. \

Ne, nismo ga imali.

Naroito sam se udila, a donekle i brinula, to to njeno navaljivanje nije odavalo nikakav
naroit gnjev, ve samo jako izrazitu radoznalost, koja, kako sam nasluivala, nije bila
bezrazlona. Drugim rijeima, majka je htjela da sazna da li sam se podala Dinu, ne zato da bi
me kaznila ili da bi mi prigovorila, ve zato to joj je bilo stalo da to sazna, zbog nekih njenih
naroitih razloga. Ali sad je ve bilo prekasno, i ja sam, mada sad ve sigurna da me vie nee
tui, i dalje uporno lagala. Tada mi majka iznenada prie i uini kretnju kao da hoe da me
uzme
49
Rimljanka
za ruku. Podigoh ruku u namjeri da se zatitim, ali mi ona ree: Ne plai se, neu te dirati, ali
doi... doi sa mnom. Nisam bila shvatila kuda hoe da me povede, ali sam, zaplaena, ipak
posluala. Drei me stalno za ruku, majka me izvede iz stana, primora me da siem niz
stepenice i izie sa mnom na ulicu. Ulica je u to doba bila potpuno pusta. Odmah primijetih
da majka tri du plonika u pravcu crvenog svjetla deurne apoteke, gdje je bila stanica za
hitnu pomo. Na pragu apoteke pokuah da joj se po posljednji put usprotivim i zato se
oduprijeh nogama, ali me ona primora naglim pokretom, da uem u apoteku, pa sam malone
pala na koljena. U apoteci se nalazio samo apotekar i jedan mladi lekar. Majka ree Ijekaru: !
To mi je kerka ... hou da je pregledate.
Ljekar nas uvede u sobu iza apoteke gdje se nalazi mali krevet za hitnu pomo i upitao majku:
Sad mi kai ta joj je... zato je potrebno da je pregledam?

Ova drolja imala je snoaj sa svojim verenikorn,

a kae da nije povika majka hou da je pregledate
,i da mi kaete istinu.
!
Ljekar, koga je sve to poelo da zabavlja, ugrize se iza usne i ree smijui se: Ali to
nije dijagnoza ve vjetaenje.

Zovite vi to kako hoete, odgovori majka i dalje

viui ali ja hou da je pregledate ... zar vi niste ljekar?
;Zar vi niste duni da pregledate ljude koji to od vas trae?

Lake ... lake ... kako se ti zove? upita me

ljekar.
; Adrijana odgovorih. Stidjela sam se, ali ne suvie, jer su majine scene bile ve
odavno poznate u ita'Vom kvartu, kao to je bila poznata i moja blagost.

Pa da je i imala snoaj, navaljivao je ljekar, koji

je sigurno bio zapazio moju zabunu i koji je stoga nasto
jao da izbjegne pregled zar bi to bilo neko zlo?...
uzet e se, i sve e se dobro svriti.
Vi vodite rauna o vaim postupcima. ..

(
Lake... lake... ljubazno ponovi ijekar, a
sfzatim ree okrenuvi se prema meni. Vidi da to tvoja
majka zahtijeva... skini se ... samo naas, pa e onda
moi da ode.
Skupih svu svoju snagu i rekoh: Pa dobro, imala sam : noaj... a sad majko, idemo kui.

Ne, ne, draga moja, ree ona samovoljno,

mora dozvoliti da te pregleda.
Rezignirana, spustih suknju na zemlju i iegoh nauznak na krevet. Ljekar me pregleda, a zatim
ree majci:
Bila si u pravu ... imala je snoaj... jesi li sada zadovoljna?

Koliko? upita majka vadei svoj novanik. Ja

se meutim digoh s kreveta i poeh da se oblaim. Lje
kar odbi da primi novac i upita me: Voli li svog vje
tenika?

Razumije se, odgovorih.

A kad ete se uzeti?

Nikad je nee uzeti, povikamajka, ali ja rekoh

mirno: Uskoro ... im dokumenti budu u redu. U mojim
je oima zacijelo bilo toliko i tako iskrenog povjerenja,
da se Ijekar poeo prijateljski smijati, pa me lagano udario
po licu i izgurao nas napolje.
Oekivala sam da e me majka, kad stignemo kui, obasuti uvredama, a moda i ponovo
istui. Meutim, bez rijei, ona u taj kasni sat upali gas i poe da sprema za mene veeru.
Stavi erpu na vatru, zatim se ponovo vrati u sobu i, poto s vrha stola ukloni poznate dronjke,
postavi ga. Ja sjedoh na onaj isti divan na kome me maloas vukla za kosu i utke sam je
posmatrala. Bila sam veoma zbunjena, jer mi ona ne samo nije prigovarala, ve je i!avo
njeno lice jasno odavalo neko veselo i jedva prikriveno zadovoljstvo. Poto postavi sto, vrati
se u kuhinju i poslije kratkog vremena ponovo ue u sobu nosei erpu:

Sad jedi.
Pravo da kaem, bila sam veoma gladna. Digoh se i sjedoh pomalo zbunjeno na stolicu koju
mi majka predusretljivo ponudi. U erpi se nalazio komad mesa s dva jajeta, svakako
neobina veera. Pa to je suvie, rekoh.

Jedi... prijat e ti... treba da jede odgovori.

Njeno raspoloenje bilo je neobino, moda malo zlobno, ali nikako neprijateljsko. Nakon
nekoliko trenutaka dodade gotovo bez zajedljivosti: A Dino se nije sjetio da li da da jede?

50
MnejimiR '>
51
I
amS'Sb.Zaspali smo,^sodgovorih a onda jfelbilo suvie kasno.

Ne odgovori nita, samo je stajala i gledala me dok sam jela. Uvijek je tako radila, sluila me i
gledala kako jedem, a zatim je odlazila u kuhinju i tamo jela potpuno sama. Ve odavna nije
jela sa mnom, za stolom, osim toga je jela mnogo manje nego ja, obino ono to bi poslije
mene ostalo ili neto to nije bilo tako dobro kao ono to sam ja jela. Ta njena laskava i puna
divljenja uslunost odavna me nije vie iznenaivala. Bila sam za nju kao neki dragocjen
predmet, jedini koji je imala, i zato je smatrala da treba da s njim postupa sa svim moguim
obzirima ... Ali ovaj put i njeno raspoloenje i njeno zadovoljstvo izazvae u meni neprijatan
nemir. Malo zatim rekoh: Ti se na mene ljuti, jer sam mu se podala... ali on mi je obeao da
e me uzeti... i to u najskorije vrijeme.
Ona odmah odgovori: Ne ljutim se na tebe ... isprva sam se naljutila, jer sam te ekala itavo
vee pa sam bila zabrinuta... ali sad vie nemoj na to da misli, jedi.
Kako je majka izbjegavala direktan odgovor i uz to govorila neiskreno umirujuim tonom,
kako govorimo s djecom kad ne elimo da im odgovorimo na njihova pitanja, ja sam jo vie
posumnjala i zato sam navaljivala: Zato? Zar ne vjeruje da e me uzeti?

Da, da, vjerujem, ali sad jedi.

Ne, ti u to ne vjeruje.

Vjerujem, ne plai se, jedi.

Neu vie da jedem, ogoreno izjavih dok

mi ne kae istinu ... zato pravi to zadovoljno lice?

Ja ne pravim nikakvo zadovoljno lice.

Uze praznu erpu i odnese je u kuhinju. Saekah da se vrati i ponovo joj rekoh: Jesi li
zadovoljna?
Dugo me je gledala bez rijei, a zatim, s izvjesnom ozbiljnou koja je odavala prijetnju,
odgovori: Da, zadovoljna sam.

A zato?

Jer sad sasvim sigurno znam da te Dino nee uze*

ti, da e te ostaviti. ...
j

Nije istina, rekao je da e me uzeti. &9t sb sb i1

52
*'

Nee te uzeti, jer ono to je elio, to je ve do

bio ... nee te uzeti, ostavit e te.

A zato da me ne uzme?... Morao bi da postoji

neki razlog.

Nee te uzeti, ostavit e te na cijedilu... taj e

e slijepac s tobom zabavljati, ali ti nikad nee dati ni
i.dnu iglu i na kraju e te ostaviti.

Jesi li zato tako zadovoljna?

Razumije se ... jer sad sam zaista sigurna da te

nee uzeti.

Ali ta se to tebe tie? uzviknuh Ijutita i oa

loena.

Da je namjeravao da te uzme, ne bi bio doao

do toga da s tobom ima snoaj, ree iznenada ja
;am s tvojim ocem bila vjerena dvije godine, pa ipak me
/a sve vrijeme, do pred sam brak, samo poneki put po
ljubio ... on e se s tobom zabavljati, a zatim e te osta
viti na cijedilu, budi sigurna u to... a ja sam zadovoljna
.to e te ostaviti, jer, kad bi te uzeo, ti bi propala.

Morala sam u sebi priznati da u njenim rijeima ima lanosti. Oi mi se napunie suzama.
Rekoh: Znam da ti ne eli da ja imam porodicu... ti eli da ja ivim kao Angelina. To je
bila neka djevojka iz naeg kvarta, koja >e poslije dvije ili tri vjeridbe bila javno odala
prostituciji.

Ja hou da ti bude dobro, odgovori osornim to

nom. Zatim pokupi tanjure i odnese ih u kuhinju da ih
opere. Kad ostadoh sama, dugo sam razmiljala o tim maj
:inim rijeima. Uporeivala sam ih s inovim obeanjima
postupcima i izgledalo mi je nemogue da bi majka molla biti u pravu. Zbunjivali su me ipak
njena sigurnost, njen mir, njen veseli ton, i njena dalekovidnost. ula sam kako majka u
kuhinji pere tanjure, zatim kako ih stavlja u kredenac i kako je konano otila u sobu. Malo
zatim, umorna i utuena, ugasila sam svjetlo i pola za njom u Krevet.
Sutradan sam se zapitala da li bi trebalo da govorim . Dinom o tim majinim sumnjama, ali
poslije dueg oklilovanja odluih da ne treba. Misao, koju mi je nametala majka, da bi Dino
mogao da me ostavi toliko me plaila da sam se bojala da u ga, ako mu je saopim, samim
53

tim i navesti na takav postupak. Sad po prvi put otkrih da se ena, kad se poda ovjeku, u isto
vrijeme potpuno preputa njemu i da vie ne raspolae nikakvim sredstvom kojim bi ga
primorala da postupi po njenoj volji. Ipak sam bila uvjerena da e Dino odrati svoje
obeanje. Njegov stav, kad ga ponovo vidjeh, potvrdi to moje uvjerenje.
Naravno da sam od njega oekivala i najveu panju i najnenije milovanje, ali sam se plaila
da nee nita govoriti 6 braku, ili, u najboljem sluaju, da e o tome govoriti sasvim uopeno.
Meutim, tek to se auto zaustavio u poznatoj aleji, Dino mi ree da je utvrdio datum naeg
vjenanja, najkasnije kroz pet mjeseci, ni jedan mjesec vie. Moja je radost bila tako velika da
sam, pripisujui samoj sebi majine ideje, uzviknula: A zna li ta sam ja mislila?... Mislila
sam da e me ostaviti poslije onoga to se jue desilo.

ta? ree mi on s uvrijeenim izrazom na licu,

zar si me smatrala za nekog prostaka?

Nisam, ali znam da mnogi ljudi tako postupaju.

Zna li, nastavi on, ne obraajui panju na moj

odgovor da bi me ta tvoja sumnja mogla uvrijediti? Ka
kvo to miljenje ima o meni? Da li je to tvoja ljubav?

Ja te volim, ali sam se uplaila da ti mene ne

voli odgovorih naivno.
Zar sam ti dosad bilo ime pokazao da te ne volim?

Nisi, ali ko zna...

Zna ree odjednom toliko si me oneraspo

loila da u te odmah otpratiti do tvog ateljea. Zaista
je izgledalo kao da e kpla staviti u pokret. ,\
Uplaena, obavih mu ruke oko vrata i poeh da ga molim: Nemoj, ta ti je, ja sam to rekla
samo onako, tek da neto kaem ... smatraj kao da to nisam ni rekla, molila sam ga.

Kad neko kae izvjesne stvari, onda znai da tako

i misli.. .a kad tako misli, onda znai da ne voli.

Ali ja te volim.

Ali ja tebe ne volim, ree zajedljivo, ja sam,

kako ti kae, mislio samo na to kako da se s tobom
54

zabavim, a onda da te ostavim na cjedilu ... ali je udnovato da si to tek sad primijetila.

Dino, zato mi tako govori? viknuh briznuvi

u pla. ta sam ti uradila?

Nita. odgovori stavljajui kola u pokret, ali

sad u te otpratiti u atelje.
Kola poee da jure, a Dino je sjedio za volanom ozbiljan i tvrdoglav. Kad vidjeh kako drvee
i stupovi promiu ispred stakla, kako se s one strane polja pojavljuju profili prvih gradskih
kua, briznuh u grevit pla. Pomislih da e majka likovati kad dozna za nau svau i kad
shvati da je njeno predvianje bilo tano, da me Dino zaista ostavio. Sva oajna, otvorih vrata
i, nagnuvi se, povikah: Ili e zaustaviti ili u se baciti pod kola.
Pogleda me, kola smanjie brzinu, a zatim se, vozei po sporednom putu, zaustavie iza
jednog breuljka na kome su se dizale neke razvaline. Dino ugasi motor, zatim se okrenu
prema meni i nestrpljivo ree: Hrabro... sad ... dede ... govori!
Bila sam uvjerena da zaista hoe da me ostavi i poeh da govorim s takvim zanosom i s
takvom strau, da mi to danas, kad ponovo o tome mislim, izgleda i smijeno i dirljivo.
Objanjavala sam mu koliko ga volim, pa sam ila i tako daleko da sam mu rekla da mi uope
nije stalo do toga da me uzme i da u biti zadovoljna ako ostanem njegova ljubavnica. Sluao
me je natmuren, mahao glavom i neprestano ponavljao: Ne, ne, za danas je meu nama sve
svreno ... moda u se do sutra odljutiti. Ali kad sam rekla da pristajem da budem njegova
ljubavnica, energino odgovori: Ili vjenani ili nita. Dugo smo tako razgovarali, ali me on
u svojoj perverznoj dosljednosti nekoliko puta natjera u oaj i izazva mi nove suze. Zatim se
taj njegov tako neumoljiv stav poe postepeno da menja. Poto ga vie puta uzalud poljubih i
pomilovah, izgledalo mi je kao da sam postigla neku veliku pobjedu kad sam ga privoljela da
siemo s prednjeg sjedala i da me on u vrlo nepristojnom zagrljaju koji mi je u elji da mu
se dopadnem izgledao suvie kratak i suvie muan uzme na stranjem sjedalu. Meutim,
trebalo je da budem svjesna da s takvim ponaanjem u stvari nisam izvojtila
55
nikakvu pobjedu, nego sam se, naprotiv, jo vie prepu*
stila njegovoj vlasti, jer sam, ako nita drugo, time poka*
zala da sam spremna da mu se podam ne samo iz lju
bavnog zanosa ve i zato da bih mu polaskala i da bih
ga, kad to nisam mogla postii rijeima, uvjerila na taj
nain. Tako se u stvari ponaaju sve ene koje vole ali
nisu voljene. Suvie me je bilo zaslijepilo ono njegovo
savreno ponaanje koje je proisticalo iz njegove dvoli
nosti. Uvijek je radio i govorio ba ono to je trebalo da
se uradi i da se kae, a ja, kao sasvim neiskusna, nisam
primjeivala da je to savrenstvo pripadalo vie onoj kon^
vencionalnoj slici ljubavnika koju je stvorila moja uobra*
zilja nego ovjeku koji se nalazio pored mene.
i
Kako je datum vjenanja bio utvren, odmah poeh da se bavim pripremama. Odluih,
sporazumno s Dinom, da emo za prvo vrijeme stanovati s majkom. Osim radionice, kuhinje i
spavae sobe, u stanu se nalazila i jedna etvrta soba koju majka, jer nije imala novaca, nije
nikad bila uredila. Tamo smo drali stare i neupotrebljive stvari, a zamislite ta je u kui kao
to je bila naa, u kojoj je sve izgledalo staro i neupotrebljivo, moglo da predstavlja stare i
neupotrebljive stvari. Dugo smo se dogovarali i raspravljali i na kraju se zaustavismo na
najskromnijem programu. Odluismo da emo namjestiti tu sobu i ja u uz to saiti skromnu

opremu. Majka i ja bile smo veoma siromane, ali ja sam znala da majka raspolae izvjesnom
uteevinom, da je taj novac skucala za mene i to, kako je samo govorila, da bi se mogla
suprotstaviti svakoj eventualnosti. Kakve je eventualnosti imala u vidu, to mi nije bilo
poznato, ali znam vrlo dobro da nije bio u pitanju moj brak s nekim siromanim ovjekom
nesigurne budunosti. Pooh majci i rekoh joj: Jesi li ti onaj novac koji si stavila na stranu
utedjela za mene?

Jesam.

Onda, ako hoe da me usrei, daj mi ga sad da

uredim sobu u kojoj emo stanovati ja i Dino... Ako je
tano da si taj novac tediela za mene, onda je sada as
da ga potroi. se
Plaila sam se da e mi majka prigovoriti, da e stt. upustiti u raspravljanje i na kraju me
odbiti. Meutim, oni
pumi sasvim mirno moju molbu, ispoljavajui pri tom ono itfo zlobno raspoloenje koje me je
bilo toliko zbunilo one veeri poslije posjeta inovoj vili. A zar on nee nita dati?
ogranii se ona samo na to pitanje.

Svakako da e dati, slagah, ve je to rekao,

.ili i ja moram doprinijeti svoj dio.
Ona je upravo ila pored prozora. Da bi mogla da sa mnom razgovara, prekinu posao. Idi u
moju sobu, ree, otvori prvu ladicu na ormaru ... tamo e nai jednu kullju od kartona... u
kutiji je i tedna knjiica i zlato... poklanjam ti ga.
Zlata je bilo vrlo malo: jedan prsten, minue, jedan lani. Ali, jo dok sam bila mala
djevojica, ono sirotinjsko blago, koje je bilo skriveno izmeu krpa pa sam mogla da ga vidim
samo u sasvim izuzetnim prilikama, djelovalo i u na moju fantaziju. Sa zanosom zagrlih
majku. Odgurnu me bez grubosti, ali hladno: Pazi... igla mi je u ruci... iibost e se.
Ali ja nisam bila zadovoljna. Nije mi bilo dosta to iam postigla ne samo ono to sam eljela
ve i mnogo vie od toga. Htjela sam da i majka bude isto onako sretna kao i ja. Majko,
uzviknuh; ako to radi samo zato da meni uini ljubav, onda ne elim nita.

Svakako da to ne radim da bih njemu uinila Iju^

bav odgovori nastavljajui da ije.

Zar ti ba nikako ne vjeruje, upitah je njeno,

da u se udati za Dina?

Nikad nisam u to vjerovala, a sada jo manje nego

Ikada.

A zato mi onda daje novac da namjestim sobu?

Pa to nije baen novac, ostat e ti i namjetaj i

plahte... stvari ili novac, to je isto.

A zar nee poi sa mnom u trgovinu da izabe

remo stvari? ;

Ni govora, povika, neu nita da znam za

io... radite kako znate, idite sami, izaberite sami... neu
da znam za to.
Zaista je bila nepristupana kad je bila u pitanju moja udaja, a shvaala sam da njena
nepristupanost nije toliko* u vezi s ponaanjem samog Dina, s njegovim karakterom i

56

I
5?
njegovim materijalnim prilikama, koliko s njenim pogledima na ivot. Majin stav nije
proisticao iz nekog prkosa, ve iz njenog potpuno suprotnog shvatanja opih ideja. Druge
ene stalno ele da im se kerke udaju, a moja je majka, ce dugo, isto tako uporno eljela da
se ja ne udam.
Tako je izmeu nje i mene postojala kao neka preutna oklada: ona je eljela da do mog braka
ne doe i da ja steknem uvjerenje o ispravnosti njenih ideja, a ja sam eljela da do toga braka
doe i da se majka uvjeri da je moj nain miljenja pravilan. Sada sam se bila jo vie uhvatila
za nadu o svojoj udaji, gotovo se moglo rei da sam oajniki bacala svoj ivot na jednu
jedinu kartu, ali sam kroz itavo to vrijeme s gorinom osjeala kako majka neprijateljski
uhodi sve te moje napore i kako eli da se oni ne ostvare.
Moram ponovo istai da se ono prokleto inovo savrenstvo nije demantovalo ak ni
prilikom naih priprema za vjenanje. Kad sam rekla majci da e i Dino uestvovati u
izdacima, slagala sam, jer Dino sve do tog dana nije nita ni govorio ni spominjao o tome.
Zato sam bila i iznenaena i zadovoljna kad mi je Dino iz vlastite inicijative ponudio kao
pomo izvjesnu skromnu svotu novca. Izvinjavao se to je svota tako malena: nije bio u stanju
da daje vie jer je morao da pomae svoje. Danas, kad razmiljam o toj njegovoj ponudi mogu
to da objasnim jedino ulogom koju je bio odluio da odigra i kojoj je htio da ostane vjeran do
krajnjih granica mogunosti, jer mu je to priinjalo izvjesno zadovoljstvo. Moda je tu
vjernost izabranoj ulozi prouzrokovala i grinja savjesti, a moda i tuga jer me je varao pa je
sad elio da me uzme, iako to nije mogao. Sretna i zadovoljna, pourih da saopim majci tu
inovu ponudu. Ona se ogranii samo na primjedbu da je ponuda suvie skromna, da nije
tolika da bi mogla da poremeti njegovu ravnoteu, ali da je dovoljna da meni baci malo
praine u oi.
To je bio veoma sretan period mog ivota. Sastajala sam se s Dinom svakog dana; imali smo
snoaj gdje god smo mogli. Na stranjem sjedalu kola, stojeke, u tamnom oku neke
osamljene ulice, u prirodi, na nekoj livadi, zatim ponovo u vili, u inovoj sobi. Kad me jedne
noi
58
(oprati kui, imali smo snoaj na stepenicama, isprueni na podu, pred ulazom u stan. Jednom
smo imali snoaj 11 kinematografu, uureni na zadnjim sjedalima, pod samom
projekcionom kabinom. Voljela sam da s njim u iiamvaju i u javnim lokalima uem u gomilu,
jer me je r.vijet gurao prema njemu, a ja sam se time koristila da bih se svojim tijelom
priljubila uz njegovo. Stalno, na svakom mjestu, pa i u prisustvu drugih lica, osjeala sam
potrebu da mu stisnem ruku, da mu prstima proem kroz kosu ili da ga na neki drugi nain
pomilujem. Sve sam to radila zavaravajui se da u ostati neprimjeena, kao to se to uvijek
deava kad se predajemo neodoljivoj strasti. Ljubav mi se neizrecivo sviala. Moda sam ak
vie voljela ljubav nego samog Dina, jer sam osjeala sklonost prema ljubavi ne samo zbog
osjeanja koje sam imala prema njemu nego i nezavisno od toga, zbog zadovoljstva koje je u
meni izazivao sam ljubavni odnos. Naravno da nisam pomiljala na to da bih to isto
zadovoljstvo mogla imati i s nekim drugim mukarcem, a ne samo s Dinom, ali mi je, iako na
dosta maglovit nain, bilo jasno da moj zanos, vjetinu i strast koju sam unosila u to
milovanje, ne moe da objasni samo naa ljubav. Te su osobine imate nezavisan karakter,
poticale su iz izvjesnih sklonosti koje bi se u svakom sluaju, i bez Dina, ispoljile prije ili
poslije.

Pa ipak misao o braku stajala je na prvom mjestu. Da bih zaradila novaca, pomagala sam
majci to sam vie mogla i esto sam dugo u no ostala budna. Danju, kad nisam pozirala u
ateljeima, obilazila sam s Dinom trgovine da odaberem namjetaj i stvari za opremu.
Raspolagala sam s vrlo malo novaca, stoga je i moje odabiranje bilo utoliko savjesnije i
pedantnije. Zahtijevala sam da mi pokau i one stvari koje nisam bila u stanju da kupim, dugo
sam ih pregledavala, raspravljala o njihovoj vrijednosti, nastojala da im snizim cijenu, a zatim
sam pravei se nezadovoljnom, ili obeavajui da u ponovo doi, odlazila ne kupivi nita.
Iako to nisam zapaala, ipak me je to strastveno obilaenje pojedinih radnji, briljivo
promatranje pojedinih predmeta koje nisam mogla da kupim, primoravalo da i protiv svoje
volje uvidim koliko je bilo istine
59
u majinoj tvrdnji da bez novaca ne moe biti mnogo sree. Poslije onog mog posjeta vili to je
bilo drugi put to sam imala prilike da bacim pogled na raj to ga stvara bogatstvo. Osjeala
sam da sam iskljuena iz tog raja i zato sam nastojala, iako nisam mogla da savladam izvjesnu
gorinu i nemir, da, kao ranije u vili, pomou ljubavi zaboravim tu nepravdu, da se osjetim
ravna tolikim drugim enama koje su bile bogatije i sretnije od mene.
Na kraju, poslije mnogih diskusija i neumornog traenja, odluih da izvrim nabavke koje su
zaista bile veoma skromne. Kupila sam, i to na otplatu, jer nisam imala dovoljno novaca,
potpuno modernu sobu: brani krevet, komodu s ogledalom i jednu manju komodu, nekoliko
stolica i ormar. To su sve bile obine, jeftine, prosto izraene stvari, pa ipak se ne moe ni
zamisliti strast koju sam odmah osjetila prema tom sirotinjskom namjetaju. Dala sam da se
okree zidovi sobe, da se vrata i prozori lakiraju i da se ostrue pod, tako da je naa soba liila
na ostrvo istoe u gnusnom moru nae kue. Dan kada su mi donijeli namjetaj bio je
svakako jedan od najljepih u mom ivotu. Izgledalo mi je gotovo nevjerojatno da imam sobu
tako istu, tako urednu, tako svijetlu, sobu u kojoj se osjeao miris krea i laka. S tim
osjeanjem nevjerice mijeao se gotovo beskrajan osjeaj zadovoljstva. Pokatkad, kad sam
bila sigurna da me majka ne posmatra, odlazila sam u sobu, sjedala na goli krevetski duek i
tako satima ostajala u sobi i gledala unaokolo. Nepomina, kao kakva statua, gledala sam svoj
namjetaj, kao da ne vjerujem da on zaista postoji i kao da se plaim da e odjednom nestati i
da e umjesto njega ostati samo goli zidovi. Katkad sam se dizala, njeno brisala prainu i
oivljavala sjaj na namjetaju. Da sam mogla da se prepustim osjeaju, vjerujem da bih ga
bila ak i poljubila. Prozori bez zavjesa gledali su u prostrano i prljavo dvorite, koje su
okruavale niske i dugake kue kakva je bila naa. Izgledalo je kao da se gleda u dvorite
neke kune bolnice ili tamnice, ali ja oarana svojom sobom, nisam dvorite tako rei vie ni
vidjela, osjeala sam se tako sretnom, kao da soba gleda na kakvu lijepu batu punu drvea.
Zamiljala sam na, moj i inov, ivot u ovoj sobi, zamiljala
IV
Mim kako emo u njoj spavati, kako emo se voljeti. Unaprijed sam uivala i u onim drugim
predmetima koje sam namjeravala da kupim, im mi to prilike dozvole: tu jednu vazu za
cvijee, tamo lampu, malo dalje pepeljaru ili neku drugu sitnicu. Jedino sam patila zbog toga
to nisam moflla da uredim kupatilo, ako ne ba kao ono u vili, koje ]e bilo savreno bijelo, sa
sjajnim ploicama od majolike I isto tako sjajnim slavinama, a ono bar novo i isto. Ali nam
bila odluila da u svoju sobu drati u savrenom redu i istoi. Prilikom posjeta u vili bila
sam stekla uvjerenje da luksuz zaista poinje s redom i s istoom.
sf? li
Radei i dalje po ateljeima bila sam se sprijateljila s jednom djevojkommodelom koja se zvala
izela, Bila je to visoka i lijepo graena djevojka, vanredno bijele puti, crne i grgurave kose,

malih, duboko usaenih oiju i velikih crvenih usta. Bila je karaktera sasvim drukijeg od
moga: durljiva, zajedljiva prkosna, a u isto vrijeme veoma praktina i sebina, ali nas je bila
zdruila, kako mi se inilo, ba ta meusobna suprotnost. Koliko mi je bilo poznato, nije se
bavila kakvim drugim zanimanjem, osim f;to je pozirala, ali se odijevala mnogo bolje od
mene i nije tajila da od jednog ovjeka, koga je predstavljala kao svog vjerenika, prima
poklone i novaca. Sjeam se da je te zime esto nosila crni kaputi s ovratnikom i rukavima
od astrahana, na emu sam joj mnogo zavidjela. Vjerenik joj se zvao Rikardo, a bio je krupan
i debeo, dobro uhranjen i miran ovjek. Lice mu je bilo glatko kao jaje, ali mi je tada
izgledalo lijepo. Uvijek je blistao, napomaen, uvijek u novom odijelu, vjerojatno jer mu je
otac drao radnju s kravatama i mukim rubljem. Bio je jednostavan, dobroudan i veseo
ovjek, a moda ak i dobar. On i izela bili su ljubavnici, ali ne vjerujem da je izmeu njih,
kao izmeu mene i Dina, postojalo neko obeanje koje bi se ticalo braka. I izela je nastojala
da mu postane enom, iako se nije mnogo nadala da e u tome imati uspjeha. Sto se Rikarda
tie, uvjerena sam da mu nije ni na pamet

60
61
I
padalo da se oeni izelom. Ona je bila veoma glupa, ali zato mnogo iskusnija od mene, pa je
bila uvrtjela sebi u glavu da joj je dunost da me titi i pouava.
Ukratko, ona je o ivotu i o srei imala ideje kao i moja majka, samo to su majine ideje
imale gorak i polemian karakter, jer su bile nastale kao plod razoaranja i odricanja, dok su
izeline proizilazile iz njene ogranienosti. Dok je ona u provoenju svojih ideja bila do
krajnosti uporna, majka se, u izvjesnom smislu, zadravala na formiranju tih ideja, dajui,
kako se inilo, vie znaenja samom postavljanju principa nego njihovoj stvarnoj primjeni.
izela je uvijek tako mislila i nije imala uope pojma da bi se moglo drukije misliti, pa se
udila to se i ja ne ponaam kao ona. Kad sam joj gotovo sluajno dala priliku da nasluti
kako ja njene ideje ne odobravam, njeno se uenje pretvorilo u srdbu i zavist: odjednom je
otkrila da ja ne samo ne prihvaam njenu zatitu i ne primam njene pouke nego bih mogla, na
osnovu svojih nesebinih i iskrenih tenji, i da je osudim, samo kad bih to htjela. Tada je,
moda i ne sasvim svjesno, stvorila plan da izmijeni moj sud o ivotu na taj nain to e
nastojati da mi pomogne da to prije postanem ono to je ona ve bila. Stalno mi je ponavljala
da sam glupa to ostajem neporona; da je alosno to vodim ivot pun odricanja i to se loe
odijevam; da bih, zahvaljujui svojoj ljepoti, samo kad bih to htjela, mogla sasvim da
izmijenim svoje prilike. Ja sam joj na kraju, jer sam se stidjela to vjeruje da nisam imala veze
s mukarcima, povjerila svoje odnose s Dinom, ali sam je u isto vrijeme upozorila da smo
vjereni i da emo se uskoro uzeti. Odmah me zapita ko je Dino, a kad je doznala da je voza,
naprila je nos. Ipak me je zamolila da joj ga predstavim.
izela je bila moja najbolja prijateljica, a Dino je bio moj vjerenik. Danas o njima mogu da
sudim sasvim objektivno, ali sam tada u prosuivanju njihovih karaktera bila potpuno slijepa.
to se tie Dina, kako sam ve rekla, njega sam smatrala za savrena ovjeka; to se tie
izele, bila sam svjesna da nije bez mana, ali sam smatrala da ima vanredno dobro srce i da
me mnogo voli. Tada nisam mislila da se ona brine za mene samo zato

*io sa zaviu vidi u meni nevinu djevojku pa eli da me pokvari, mislila sam da je sva njena
krivica u tome to ne shvaa pravilno dobrotu pa je zato skrenula s pravog puta. Sa strepnjom
sam pripremila njihov susret, iako sam u svojoj naivnosti eljela da postanu prijatelji. Do
susreta |p dolo u jednoj mljekari. izela je itavo vrijeme utjela u/drano i neprijateljski.
Dino je isprva, kako mi se inilo, >elio da pridobije izeline simpatije i zato je, po svom
obiaju, poveo razgovor o vili, nadugo i iroko hvalei bogatstvo svojih gospodara. Nadao se
da e je tim opisima zavarati i prikriti svoje skromne prilike. Ali se izela nije Hala razoruati
i zadrala je svoje neprijateljsko dranje. Na kraju je, ne sjeam se vie zato, primijetila:
Sretni ste to ste pronali Adrijanu.
Zato? upita iznenaeno Dino,
: Zato to vozai obino imaju posla sa sluavkama.
Primijetila sam kako je Dino promijenio boju, ali to nije bio ovjek koga je neko mogao da
iznenadi. Tano, tano polako je ponavljao sve tiim glasom i s l/razom ovjeka koji prvi
put razmilja o nekoj ope poznatoj injenici koju dosad nije zapazio, stvarno, i voza koji
je bio prije mene u istoj slubi uzeo je kuharicu ... razumije se, a zato ne?... Trebalo je da i ja
isto uradim ... vozai se ene kuharicama, a kuharice se udaju za vozae ... gle, gle, kako da
nisam prije o tome mislio? Zatim nemarno doda: Ja bih, dodue, vie volio da je Adrijana
sudopera nego model... i podie ruku kao da je elio da se ogradi od nekog izelinog
prigovora, to se tie samog zanata... jer mi, pravo da ka/em, to svlaenje pred mukarcima
ne ide u glavu ... a naroito jer se u tom zanatu prave izvjesna poznanstva, sklapaju izvjesna
prijateljstva, koja... Pri tom zaklima glavom i iskrivi usta, a zatim, pruajui kutiju s
cigaretama, upita: Puite li?
izela se nije bila odmah snala pa odbaci cigaretu, a zatim pogleda na sat i ree: Adrijana,
ve je kasno, moramo ii. Zaista je bilo ve kasno, i mi smo, poto pozdravismo Dina, izile
iz mljekare. Na ulici mi izela

62
63
ree: Ti se sprema da uini stranu glupost... ja se za takvog ovjeka ne bih nikada udala.

Zar ti se nije svidio? upitah zabrinuto.

Nikako mi se nije svidio... rekla si mi da je vi

sok, a u stvari on je manji od tebe... pogled mu je
neiskren ... nikada ne gleda u lice... u svemu je nepri
rodan, govori tako izvjetaeno da se kilometar daleko
osjea da ne govori ono to misli... a zatim ona njegova
vozaka nadmenost.

Ali ja ga volim, rekoh joj branei se.

Ona na to mirno odgovori: U redu, ali on tebe ne voli... vidjet e da e te jednog dana
ostaviti na cjedilu.
To proroanstvo, tako nedvosmisleno i tako slino majinom, uveliko me iznenadi. Danas
mogu da kaem da je izela, bez obzira na svoju zluradost, pravilnije shvatila inov karakter
za vrijeme jednog sata nego je za nekoliko mjeseci. I Dino je o izeli neprijateljski sudio, ali
sam kasnije uvidjela da je i taj sud bar djelomino bio taan. Svakako je tano da je lo sud
obino pravilan sud, ali moja naivnost i ljubav koju sam osjeala i prema njemu i prema njoj
bile su mi zasjenile Oi.

2ene kao to je tvoja izela u mom kraju nazi

vaju dobrim enama.

Kad sam napravila zaueno lice, on mi objasni: Uliarke ... i po svom karakteru i po svom
ponaanju ... ohola je, jer se lijepo odijeva... ali kako je dola do tih haljina?

Dobila ih je od vjerenika.

Vjerenici... svake noi drugi... a sad pazi: ili ja

ili ona.

ta hoe time da kae?

Hou da kaem da ti moe da radi to te vo

lja ... ali ako hoe da se i dalje s njom sastaje, onda
mora da se odrekne da vidi mene ... ili ja ili ona.
Pokuah da djelujem na njega, ali ne uspjeh. Zacijelo ga je bilo uvrijedilo izelino ponaanje,
ali je u toj njegovoj antipatiji, punoj prezira, bilo i neto drugo. I tu je dolazila do izraza ona
njegova dosljednost prema ulozi vjerenika, koja je uinila da je i on bio doprinio svoj udio
v?i64
za izdatke oko priprema za na brak. Kao uvijek, on je bio savren u izraavanju osjeaja koje
nije imao. Ponavljao je neumoljivo: Moja vjerenica ne smije da se drui sa enturaama.
Na kraju mu obeah, sve od straha da ne pokvarim nae vjenanje, da se vie neu druiti s
izelom, iako sam u srcu osjeala da neu biti u stanju da odrim to obeanje. To, uostalom,
nije bilo ni mogue, jer smo izela i ja pozirale u isti sat, u istom ateljeu.
Od toga dana viala sam je kriomice od Dina. Kad smo bile zajedno, ona ni jedanput nije
proputala priliku da s ironijom i s prezirom ne spomene moju vjeridbu. Bila sam toliko
naivna da sam joj povjeravala mnoge tajne o sebi i o Dinu. Sad su joj ba te moje tajne, koje
sam joj tako naivno bila povjerila, sluile za to da bi me zadirkivala i da bi prikazivala u
smijenom svjetlu ne samo moj sadanji ve i moj budui ivot. Njen prijatelj Rikardo, koji,
kako mi se inilo, nije pravio nikakve razlike izmeu mene i nje, koji nas je obje smatrao za
lake djevojke, nedostojne potovanja, rado je sudjelovao u toj Dizelinoj igri, u njenom
podrugivanju i njenom zadirkivanju, ali dobroudno i glupo, jer, kao to rekoh, nije bio
pametan, ali ni zao. Za njega je moja vjeridba predstavljala samo aljivu temu o kojoj se
govori da se skrati vrijeme. izela, za koju je moja ednost bila stalan povod prijekorima
pa je, da bi mi uskratila svako pravo da joj bilo to zamjerim, eljela da i ja postanem ono to
je ona ve bila, unosila je u te svoje prijekore mnogo zajedijivosti i pretjeranosti, nastojei
u isto vrijeme da me to vie mui i to vie ponizi.
Naroito se zadravala na mojoj slaboj strani, na pitanju mojih haljina. Govorila mi je:
Danas me je upravo stid da idem s tobom, ili Rikardo uope ne bi dozvolio da iziem loe
odjevena... je li tako, Rikardo?... Bila sam toliko naivna, da sam se hvatala na ovaj prostaki
mamac: branila sam Dina, branila svoje haljine iako ne s naroitim uvjerenjem, ali se sve
redovno svravalo time to sam, crvena u licu i oiju punih suza, uvijek izvlaila deblji kraj.
Osjetivi prema meni saaljenje, Rikardo jednog dana ree: Danas hou da Adrijani
napravim poklon ... idemo Adrijana ... hou da ti poklonim torbi
65
5 Rimljanka

cu ... Ali se izela otro usprotivi i ree: Ne, ne, ni govora o tome... ona ima svoga Dina,
neka joj on pravi poklone. Rikardo, koji je ovaj predlog bio uinio u svojoj naivnoj
dobroudnosti, ali nije mogao da zamisli koliku bi mi radost bio priredio svojim poklonom,
odmah odustade. Ja sam onda, za inat, otila to isto popodne i kupila torbicu za svoj novac.
Slijedeeg dana dola sam k njima s torbicom ispod ruke i rekla sam, da sam je dobila na

pokion od Dina. To je bila jedina moja pobjeda u toj alosnoj borbi, ali me i ta pobjeda skupo
stajala, jer je torbica bila suvie lijepa pa sam za nju bila izdala mnogo novaca.
Kad se izeli uini da sam od njene ironije, muenja i predika postala Znatno meka i zrelija,
pozva me i ree mi da eli da mi neto predloi. Ali ti, dodade,

nemoj da me prekida dok ti sve ne kaem ... nemoj

da zauzima nepomirljiv stav prije nego to ti sve ne
reknem.

Reci, odgovorih joj.

Ti zna da te volim, poe ti si meni tako

rei sestra... sa svojom ljepotom ti bi mogla imati sve
to hoe... toliko mi je ao to ide tako bijedno od
jevena, kao neka sirotica... e, a sad uj, zastade i
sveano me pogleda, jedan vrlo otmjen, vrlo uglaen,
vrlo ozbiljan gospodin vidio te i mnogo se za tebe zainte
resirao ... oenjen je, ali mu porodica ivi u unutranjo
sti... velika je zvjerka, dodade neto tiim glasom,

iz policije... ako eli da ga upozna... mogu ti ga

predstaviti... kako sam rekla, radi se o vrlo finom i vrlo
ozbiljnom gospodinu, pa moe biti sigurna da niko nee
nita saznati... uostalom, mnogo je zauzet, pa e ga
moi vidjeti jedva dvatri puta mjeseno... nema nita
protiv da ti, ukoliko eli, i dalje nastavi s Dinom ... pa
i da se uda... a on e se brinuti da ti ivot uini ljepim
nego to ti je sada... ta kae?

Kaem, iskreno joj odgovorih, da mu mnogo

zahvaljujem, ali ne mogu da prihvatim.

Zato, uzvikiiu ona iskreno iznenaena.

Jer ne mogu, jer volim Dina, a kad bih prihva?

tila, ne bih mu vie mogla pogledati u lice.

Idi:.. kad ti kaem da Dino ne bi o tome nita

aznao.

Pa ba zato.

Kad samo pomislim, ree kao da govori samoj

iebi, da je meni prije kratkog vremena neko uinio
slinu ponudu ... pa ta da mu kaem?... Da mu kaem
da e jo promisliti?

Ne... ne... da ne prihvaam.

Ti si glupa, ree izela razoarano, to se

zove vlastitu sreu odgurnuti nogom. Jo je mnogo to
4ta bila rekla u tom smislu, ali kako sam ja stalno od
govarala na isti nain, najzad ode veoma nezadovoljna.
Odbila sam ponudu odluno, ne raspravljajui o njenoj vrijednosti, ali kad sam ostala sama,
bilo mi je gotovo ao. Ta moda je izela bila u pravu, moda je to bio jedini nain da doem
do onoga to mi je bilo tako oajno potrebno. Ali sam tu misao odmah odagnala i jo ie vre
uhvatila za ideju o braku, o pristojnom, iako liromanom ivotu kome sam se nadala. rtva,
koju mi se inilo da sam podnijela, nalagala mi je da se jo vie nego ranije, i to svim silama,
zauzmem za svoju udaju.

Ipak se nisam mogla oduprijeti izvjesnom osjeaju tatine pa sam saopila majci izelinu
ponudu. Smatrala sam da u joj time uiniti dvostruko zadovoljstvo, jer sami znala koliko se
ponosila mojom ljepotom i koliko je u iste* vrijeme privrena svojim idejama, a ta je ponuda
laskala njenom ponosu i potvrivala ispravnost njenih ideja. Pa Ipak me iznenadila uzrujanost
koju je u njoj izazvalo moje saopenje. Oi joj pohlepno planue, a lice pocrvene od
zadovoljstva. A ko je on? upita naposljetku.

Jedan gospodin, odgovorih, ali ne spomenuh

da je iz policije, jer me je bilo stid.

I kae da ti je rekla da je vrlo bogat?

Da... izgleda da veoma mnogo zarauje.

Nije se usuivala da kae to je oito mislila, naimej
da sam pogrijeila to sam odbila ponudu. Vidio te da
kle, i rekao da ga interesuje... zato onda nee da
ti ga predstave?

Zato to neu.

Kakva teta to je ve oenjen.

66
6?
J
' Pa i da nije oenjen, ne bih htjela da se s njim upoznam.

Ima toliko mogunosti da se stvari udese, re

e majka, bogat je... voli te... jedno proizlazi iz dru
goga, mogao bi da ti pomogne iz istog saosjeanja i da
nita ne trai u zamjenu.

Ne, ne, odgovorili, takvi ljudi nita ne rade

badava.

To se nikad ne zna.

Ne, ne, ponovih.

Svejedno, ree majka, tresui glavom, ali

izela je vanredno dobra djevojka, ona te zaista voli...
da je neka druga na njenom mjestu bila bi ljubomorna
i ne bi ti nita ni rekla... meutim, vidi se da ti je pra
va prijateljica.
Kako sam njenu ponudu odbila izela mi vie nije govorila o svom otmjenom gospodinu i, na
moje najvee iznenaenje, potpuno je prestala da me zadirkuje i zbog moje vjeridbe. I s njom
i s Rikardom i dalje sam se kriomice sastajala. U elji da se izmire, a i zbog toga to mi se to
skrivanje nije svialo, pokuah nekoliko puta da o njoj ponovo govorim s Dinom.
Ponavljajui svoje stare izraze mrnje, on mi nikad ne dozvoli ni da zavrim i ak se kleo da
e, ako dozna da se s njom ipak sastajem, meu nama biti sve svreno. Govorio je ozbiljno, ali
meni se inilo da mu ne bi bilo ba neprijatno da se poslui tim izgovorom i da tako pokvari
nae vjenanje. Govorila sam s majkom o toj inovoj antipatiji prema izeii, a ona primijeti
gotovo bez zlobe: Ne eli da se s njom sastaje, jer se plai da ne poredi krpe koje on tebi
dozvoljava da nosi s haljinama koje izeii poklanja njen vjerenik.

Ne, on kae da je izela nevaljalica.


Sam je nevaijalac... bila bi za tebe prava srea
kad bi doznao da se sastaje s izelom pa bi zbog toga
stvarno raskinuo vjeridbu.

Majko rekoh u najveem strahu, da se nisi

usudila da mu to kae.

Ne, ne odgovori ona brzo i gotovo sa saa

ljenjem, to su vae stvari, i ja se u to ne mijeam.
68
ne bi.
uzviknuh tuno
Kad bi mu to rekla, me vie nikad vidjela.
Bio je novembar, dani su bili blagi i prozrani. Jednog dana ree mi izela da su odluili da
naprave izlet automobilom, i to ona, Rikardo i neki Rikardov prijatelj. Kila je potrebna jo
jedna ena koja bi pravila drutvo tom prijatelju, a oni su pomislili na mene. Radosno
prihvatih poziv, jer sam tada u svom nevoljnom ivotu stalno eznula za bilo kakvom
razonodom koja bi mi olakala teret ivota. Dinu rekoh da moram da poziram nekoliko sati
vie i tako jednog ranog jutra pooh na sastanak koji je bio zakazan izvan Ponte Milvija. Kola
su me ve ekala, a kad sam se pribliila, izela i Rikardo, koji u sjedili na prednjim
sjedalima, nisu se ni pomakli, ali je lato iz kola iskoio Rikadov prijatelj i doao mi u susret.
Bio je to mlad ovjek, srednjeg stasa, elav, potpuno lut u licu, oi su mu bile velike i crne,
nos kukast, usta iiroka i na krajevima uvijena pa je izgledalo da se stalno mijesi. Bio je
elegantno odjeven, ali potpuno drukije nego Rikardo, ozbiljno. Imao je tamnosiv kaput i
svijetlosive hlae, ukrobljen ovratnik i crnu kravatu s iglom od bisera. Glas mu je bio njean
i oi su mu izgeldale njene, ali ujedno nekako tune i neprijatne. Bio je veoma uglaen, ak i
pretjerano uljudan. izeia ga predstavi, zvao se Stefano Astarita, a meni je odmah bilo jasno
da je to upravo onaj otmjeni gospodin ije mi je uslune ponude ona bila saopila. Ali to mi
poznanstvo nije bilo neprijatno, jer njegove ponude nisu sadravale nita uvredljivo, ak su mi
u izvjesnom smislu i laskale. Pruih mu ruku, a on je prinese usnama nekom udnom
panjom, u kojoj se ogledala gotovo bolna estina. Zatim se popeh u kola, on sjede pored
mene, i kola krenue.
Dok su kola jurila izmeu poutjelih polja, golom cestom punom sunca, nismo gotovo nita
govorili. Bila samt sretna to sjedim u automobilu, sretna zbog izleta, zbog zraka koji mi je
kroz prozori duvao u lice, i nisam mogla da se dovoljno nagledam prirode. To je vjerojatno
bilo prvi ili drugi put u mom ivotu to sam pravila izlet kolima i, kao da sam se plaila da mi
uitak izmakne, iroko sam otvorila oi i nastojala da zapazim sve to je bilo mogue:
69
J
stogove sijena, salae, drvee, polja, bregove, ume. Mislila sam, proi e opet itavi mjeseci,
a moda i godine, prije nego to mi se ponovo prui mogunost da napravim slian izlet i zato
moram nastojati da ga upamtim, da bih o njemu imala vjernu sliku kad god zaelim da ga se
ponovo sjetim. Ali mi se inilo da Astarita, koji je na izvjesnom odstojanju sjedio ukoeno
pored mene, posmatra samo mene: ni jedan trenutak nije skidao s mog lica svoje
melankoline i poudne oi, a nije ih skidao ni s mog tijela, tako da je njegov pogled inio
upravo utisak prsta koji lagano klizi po meni. Ne mogu da kaem da mi je ta njegova panja
bila neprijatna, ali me je ona dovodila u zabunu. Osjetih kao neku dunost da ga zabavljam i

da s njim razgovaram. Sjedio je s rukama na koljenima. Na jednoj ruci imao je vjenani i

dijamantski prsten. Rekoh iznenaena: Kako imate lijep prsten.
On obori oi, pogleda prsten, ne sklanjajui ruku, i odgovori: To je prsten moga oca... skinuo
sam mu ga s prsta kad je umro.

Oh, rekoh gotovo izvinjavajui se, a zatim do

dadoh ukazujui na vjenani prsten jeste li oenjeni?

Kako ne, odgovori tonom nekog mranog za

dovoljstva, imam i enu ... i djecu ... sve imam.

Da li je vaa ena lijepa? upitah ga bojaljivo.

Ne kao vi ree ozbiljno tihim glasom punim

zanosa, kao da saopava neku vanu istinu. Zatim po
kua da rukom, na kojoj se nalazio prsten, uzme moju
ruku. Odmah je istrgnuh i upitah ga nasumce: A da li
ivite s njom?

Ne, odgovori, ona ivi... i navede neki

daleki grad u provinciji, a ja ivim ovdje... sasvim
sam ... nadam se da ete me posjetiti.
Kao da nisam ula tu njegovu primjedbu, izgovorenu na izvjestan tragian i gotovo grevit
nain, upitah ga: Zato... Zar ne volite da ivite s vaom enom?

U stvari mi smo rastavljeni, objasni mi uz gri

masu, bio sam jo djeak kad sam se oenio... brak
je udesila moja majka ... zna se kako se to radi... dje
vojka iz dobre kue s lijepim mirazom ... roditelji udea
vaju brak, a djeca se moraju uzeti... Da ivim s mojom
dnom?... Da li biste vi ivjeli s takvom enom upita me.
Izvadi pri tom lisnicu iz gornjeg depa, otvori i prui MU jednu fotografiju. Ugledah dvije
djevojice koje su izgledale kao dvije bliznakinje, crnomanjaste, blijede i odlivene u bijelo.
Iza njih, s rukama na njihovim ramenima, tajala je mala crnomanjasta, blijeda ena s oima
stisnutim kao u sove i sa zlobnim izrazom. Vratih mu fotograf i ju, on je ponovo stavi u
lisnicu, a zatim jedva ujno ree: Ne... ja bih elio da ivim s vama.

Pa vi me i ne poznajete, odgovorih zbunjena

onim njegovim dranjem ovjeka koga neto mui.

Poznajem vas vrlo dobro... ima ve vie od mje

sec dana kako vas pratim ... znam sve o vama.
Govorio je sa mnom na odstojanju, s potovanjem, ali je, obuzet suvie snanim osjeajima
stalno prevrtao oima. Rekoh mu: Ja sam vjerena.

To mi je rekla izela, izgovori priguenim gla

som. Ali nemojmo govoriti o vaem vjereniku ... ta to
smeta? Pri tom napravi rukom nespretnu i kratku kretnju
usiljene ravnodunosti.

Ali meni mnogo smeta, rekoh.

Pogleda me, a zatim nastavi: Vi mi se mnogo sviate.

To sam ve primijetila.
Vi mi se mnogo sviate, ponovi, moda i niste svjesni koliko mi se sviate.
Govorio je upravo kao kakav luak ali me umirivala injenica to je sjedio na izvjesnom
odstojanju od mene i nije vie pokuavao da me uhvati za ruku. Pa nema nita loe u tome
to vam se sviam, rekoh.

A da li se ja vama sviam?

Ne.


Ja 'imam novaca, ree uz neku zbunjenu gri
masu, imam dovoljno novaca pa bih vas mogao usre
iti ... ako me posjetite, neete se kajati.

Ne treba mi va novac, odgovorih mirno i go

tovo ljubazno. eb
Kao da to nije uo, ree gledajui mene:
isf

Vanredno ste lijepi. >n

sm

70
fer
4 Hvala.
ti vi ....
i
' Imate prekrasne oi.
'
'; .s ;i
iiv ini vam se?

Da.. . a i usta su vam divna... elio bih da ih

poljubim.

Zato mi sve to govorite?

elio bih da izljubim i vae tijelo... itavo va

e tijelo.

Zato mi tako govorite? ponovo protestovah

to nije lijepo... ja sam vjerena i udat u se za dva mje
seca.

Oprostite, ree ali toliko volim da kaem

izvjesne stvari... smatrajte kao da ne govorim vama.

Da li je jo daleko Viterbo upitah, samo da

promijenim razgovor.

Pa uskoro smo stigli... u Viterbu emo jesti.

dozvolit ete mi da za stolom sjedim pored vas.
o
Poeh da se smijem, jer mi je na kraju krajeva tpi
njegova strast laskala. Dobro, rekoh.
>8

Sjest ete pored mene, nastavi, kao sad.

dovoljno mi je da osjeam va miris. (0

Ali ja nisam namirisana.

s

Ja u vam pokloniti parfem, ree.

U meuvremenu stigosmo ve u Viterbo, kola su bila usporila vonju. izela i Rikardo, koji
su sjedili na prednjim sjedalima, utjeli su za vrijeme itave vonje, ali kad poesmo da se
polako vozimo, po prepunom korzu, izela se okrenu i ree: Kako ste vas dvoje? Zar
mislite da nismo nita vidjeli?
Astarita ne ree nita, a ja protestovah: Nisi imala ta da vidi ... samo smo razgovarali.

Pa neto malo ree. Mnogo me je iznenadilo I

donekle naljutilo ne samo izelino dranje nego i injeni
ca da se Astarita nije bunio. Ali kad ti kaem ... poeh.

Pa neto malo ponovi ona, uostalom nema

ega da se plai... Dinu neemo nita rei.
Stigosmo meutim na trg, iziosmo iz kola i poesmo da se etamo u onoj masi praznino
odjevenog svijeta, po blistavom i blagom novembarskom suncu. Astarita me nije ni jedan
trenutak naputao, jako je bio ozbiljan

mraan. Glava mu je bila ukoena na visokom ovratniku, ilnu ruku je drao u depu, druga
mu je slobodno viMI.I. Izgledalo je vie da me straarno sprovodi nego da ni; prati. izela se
glasno smijala i alila s Rikardom, ta<> da se svijet za nama okretao i posmatrao nas.
Uosmo u jednu poslastiarnicu i popismo stojeke vermut. Odlodnom zapazih kako Astarita
izgovara nejasno kroz zube, neke reenice pune prijetnji. Upitah ga ta mu je.

Onaj glupan tamo na vratima neprestano vas gle

da odgovori zlovoljno.
Okrenuh se i vidjeh jednog plavog, suhonjavog miailia, koji je stajao na ulazu u kavanu i
gledao me. Pa MH ima u tome? rekoh veselo. Gleda me... pa ta?

Ali ja sam u stanju da odem tamo i da mu razbi

,"tn njuku.

Ako to uinite neu vas vie ni pogledati, ni s

..ima razgovarati rekoh Ijutito. Nemate prava da to
uinite ... to ste vi meni... niko i nita.
Ne odgovori nita, otie na kasu i plati vermut. Iziosmo iz kavane i ponovo poesmo etati
po korzu. Sunce, buka, kretanje gomile svijeta, ona zdrava i crvena lica iz provincije, sve me
je to bilo razveselilo. Kad stigosmo na jedan usamljeni trg, koji se nalazio u dnu jedno
poprene ulice, odjednom rekoh: Kad bih imala tako lijepu kuu kao to je ona tamo, i
pokazan na jednu malu, jednostavnu kuu na dva sprata koja se nalazila ita jedne crkve,
rado bih ovdje ivjela.

Zaboga, odgovori izela, ivjeti u provinciji,

i jo u Viterbu ... ni da me pozlate.

Brzo bi ti dojadilo, Adrijana, ree Rikardo,

ko je navikao da ivi u gradu, ne moe da ivi u pro
vinciji.

Varate se, rekoh ja bih ovdje rado ivje

la... s ovjekom koji bi me volio ... etiri sobe sa sjeni
com, etiri prozora... nita vie ne bih eljela. Go
vorila sam sasvim iskreno, jer sam u toj kuici u Viterbu
lamiljala sebe i Dina. A ta vi na to kaete? doda
doh okrenuvi se Astariti.
*

S vama bih i ovdje iveo vrio rado, odgovori)

Hho, nastojei da ga drugi ne uju. .

72
73

Ti ima jednu veliku manu, ree izela; a

to je da si suvie skromna... ko u ivotu malo trai, ni
ta ne postie.

Ali ja i ne elim nita odgovorih.

Ali svakako eli da se uda za Dina, dobaci

Rikardo.

Ah, to svakako.
Bilo je ve kasno. Korzo se praznio, i mi uosmo u restoran. Sala u prizemlju bila je prepuna,
i to najvie seljaka u prazninom odijelu koji su bili doli u Viterbo na trnicu.

izela napri nos i primijeti da se osjea zaguljiv smrad. Upita gostioniara da li bismo
mogli jesti na drugom spratu. Gostioniar odgovori da moemo i, uspinjui se pred nama
drvenim stepenicama, uvede nas u dugaku i usku sobu s jednim prozorom. Soba je gledala na
jednu malu uliicu. Rastvori aluzije i zatvori prozore, zatim prostrije stolnjak preko velikog,
grubo izraenog stola koji je zauzimao vei dio sobe. Sjeam se da su zidovi bili tapecirani,
na vie mjesta starim izbiijedjeiim pocijepanim papirom sa slikama cvijea i ptica. Osim stola,
u sobi se nalazio samo jo jedan mali stakleni kredenac pun tanjura.
izela Je hodala po sobi ispitujui svaki predmet a pogleda i kroz prozor na uliicu. Najzad
gurnu jedna vrata, koja su, kako mi je izgledalo, vodila u jednu drugu sobu. Poto zaviri u tu
sobu, okrenu se prema gostioniaru i s nekom namjetenom prostodunou upita ga kakva je
to soba.

To je spavaa soba, odgovori gostioniar,

za sluaj ako neko eli da se poslije ruka odmori.

Odmarat emo se, zar ne izela? ree Rikardo

uz uobiajeni glup smijeh. izela se napravi kao da to
nije ula i, poto jo jednom pogleda u sobu, oprezno po
vue vrata, ali ih ne zatvori sasvim.
Ta tako mala i tako intimna trpezarija obradova me, ali ne obratih panju ni na vrata koja su
bila ostala pritvorena kao ni na znaajan pogled koji, kako mi se uini, meusobno izmijenie
izela i Astarita, kao da se o neemu sporazumijevaju. Sjedosmo za sto. Ja sam, kako sam
74
iilla obeala, sjela pored Astarite, ali je izgledalo kao da on to nije zapazio. Izgledao je toliko
zabrinut da nije bio u stanju ni da govori. Malo zatim ponovo doe gostioni<*nr s predjelom i
s vinom. Kako sam bila veoma gladna, poela sam odmah da jedem i to s takvim apetitom da
i'i to kod drugih izazvalo smijeh. izela iskoristi priliku i ponovo poe da me zadirkuje zbog
moje udaje.

Jedi, jedi, primijeti s Dinom nee nikada

ni tako dobro ni toliko jesti.

Zato? rekoh, Dino e zaraivati.

Da i svaki e dan jesti pasulj.

Pa i pasulj je dobar, ree Rikardo smijui se,

tavie, odmah u ga poruiti.

Ti si glupa, Adrijana, nastavi izela, tebi bi bio

potreban ovjek koji raspolae sredstvima... ovjek oz
biljan, u sreenim prilikama, koji bi mislio na tebe, kod
koga bi sve imala i koji bi ti dozvolio da svoju ljepotu
<orisno upotrijebi... a ti hoe da se uda za Dina.
Ja sam uporno utjela, sagnute glave, i pazila samo la to vie jedem. Smijui se, Rikardo
dobaci: Ja se na Adrijaninom mjestu ne bih niega odrekao, ni Dina, kad IOJ se ve toliko
svia, ni ozbiljnog ovjeka... uzeo bih ibojicu ... a moda Dino ne bi imao nita protiv toga.

To nikako, rekoh odmah, ta samo kad bi

rnao da sam danas napravila s vama ovaj izlet, raskinuo
bi vjeridbu.

Gle, a zato? uvrijeeno upita izela.

Jer ne eli da se s tobom druim.

Gad, slijepac, glupan, ree Ijutito izeia,

ba bih htjela da probam ... da odem k njemu i da mu
kaem: Adrijana se sastaje sa mnom, danas je sa mnom
provela cio dan, sad, ako te volja, raskini vjeridbu.

Ne,... ne, uplaeno je zamolih, nemoj to da ini.

To bi bila prava srea za tebe.

Da, ali nemoj to da uini ponovo je zamolih,

ako me voli, nemoj to da uini.
Za vrijeme svih tih razgovora Astarita nije otvarao usta i gotovo se nije doticao jela. Ali
njegove su oi bile neprestano uperene u mene. Gledao me je onim svojim
75
L
tekim i oajnim pogledom koji me je dovodio u veliku zabunu. Htjela sam da mu kaem da
me tako ne gleda, ali sam se plaila da e mi se izeia i Rikardo rugati. Iz istog razloga nisam
imala smjelosti da se bunim kad me Astarita, iskoristivi trenutak kad sam lijevu ruku
naslonila na klupu, uzeo za tu ruku, vrsto je stisnuo i primorao me da jedem samo jednom
rukom. Loe sam uinila, jer izeia odjednom uzviknu: Sudei po tvojim rijeima ti si
veoma vjerna Dinu ... ali, to se tie injenice ... zar ti misli da ja ne vidim kako ti i Astarita
ispod stola steete jedno drugome ruku?
Pocrvenjeti i pokuah da oslobodim ruku, ali je Astarita silom zadra. Rikardo ree: Pusti
ih ... zar je to loe? Steu jedno drugome ruku ... hajde da i rni to uinimo.

alila sam se, odgovori izeia, meni je to

ba milo.
Poto pojedosmo makarone, dugo smo ekali drugo jelo. izeia i Rikardo neprestano su se
smijali i alili, ali su i pili, pa i mene primoravali da pijem. Crno vino bilo je dobro, ali veoma
jako, pa mi uskoro udari u glavu. Sviao mi se topao i otar ukus vina, a kako sam ve bila
pijana, inilo mi se kao da uope nisam ni pila i da mogu jo uvijek da pijem. Astarita,
ozbiljan i tmuran, stiskao mi je ruku, ali se ja vie nisam bunila. Govorila sam samoj sebi da
mu, konano, jedan stisak ruke mogu dozvoliti. Iznad vrata visila je slika koja je prikazivala
ovjeka i enu kako se na balkonu, obraslom ruama, odjeveni po modi od pedeset godina
ranije, grle na izvjetaen i komplikovan nain. izeia zapazi sliku i ree da ne shvaa kako
ono dvoje u takvom poloaju mogu da se ljube. Pokuajmo da se i mi u njih ugledamo,
predloi Rikardo.
Rikardo se die i, smijui se, zauze stav ovjeka sa slike. izeia, takoe nasmijana, nasloni se
na sto ba onako kao to se ena na slici naslanjala na ruama obraslu ogradu balkona. U
trenutku kad im s velikom mukom poe za rukom da spoje usta umalo to ne izgubie
ravnoteu i padoe na sto. izeia, koju je ta igra bila uzbudila, odmah povika: A sad vi
dolazite na red.

Zato, kakve to veze ima? zapitah uplaeno.

Da, da, probajte.' . . < ",. ..

Kad osjetih da mi je Astarita stavio ruku oko struka,
pokuah da se oslobodim. Ali ja neu, rekoh.

Ah, kako si dosadna, povika izeia, ta to

samo ala i nita vie.

Ali ja neu.
Rikardo se smijao i podsticao Astaritu da me primora n,i poljubac. Astarita, ako je ne
poljubi, neu te vie ni pogledati. Ali Astarita je bio toliko ozbiljan, da se gotnvo uplaih.
Bilo mi je jasno da to za njega nije ala.

Ostavite me na miru, rekoh opirui mu se.

On meutim najprije pogleda mene, zatim, nekim upitnim pogledom izeiu, kao da oekuje
ohrabrenje. Hratiro Astarita! povika izeia. inilo se kao da je ona '':ak upornija od
njega i to, kako nesvjesno shvatih, na naroito surov i nemilosrdan nain.

Privlaei me, Astarita me jo jae stisnu oko struka. Sad se vie nije radilo o ali, htio je da
me poljubi pod vaku cijenu. Bez rijei, pokuah da se oslobodim, ali on le bio veoma jak, i ja
sam osjeala, ma koliko da sam se 'Ukama odupirala o njegove grudi, kako se njegovo lice
primie mome. Moda mu ipak ne bi bilo polo za rukom da me poljubi, da mu izeia nije
pritekla u pomo, odjednom se ligla i, uz kliktav i otar uzvik, pritrala mi iza lea, uhvatila
me za obje ruke pa mi ih povukla nazad. Nisam je bila vidjela, ali sam osjeala njen bijes u
njenim noktima koje mi je bila zabola u meso i u njenom glasu. Uz smijeh i s rnzdraenim i
okrutnim naglaskom, stalno je ponavljala: Brzo, Astarita, sad je momenat, brzo. Astarita mi
se sada sasvim priblii. Nastojala sam da to vie okrenem glavu, jer je to bio jedini pokret
koji sam mogla da napravim, nli me on jednom rukom uhvati za bradu i okrenu mi lice prema
sebi, a zatim me vrstim i dugitn poljupcem poljubi u usta.

Sad je gotovo, pobjedonosno povika izeia i

vrati se sva radosna na svoje mjesto.
Astarita me pusti, a ja, Ijutita i tuna, rekoh: Nikad vie neu doi s vama.

O, o, Adrijana, povika Rikardo rugajui mi se,

zbog jednog jedinog poljupca.
ii

76
77
J
Astarita je sav umrljan ruem, ^veselo povika izela. Kad bi sad naiao Dino, ko zna
ta bi rekao. Astaritina su usta zaista bila umazana mojim ruem. Ta svijetlocrvena mrlja na
njegovu utom i tunom licu i meni je izgledala smijena. Hajdemo, povika izela, pomirite
se ... obrisi mu ru tvojom maramicom ... inae, kad ue konobar, ko zna ta e pomisliti.
Morala sam se praviti vesela i zato sam krajikom maramice, koji sam ovlaiia pljuvakom,
polako obrisala ru s turobnog i nepominog Astaritina lica. Loe sam uinila to sam se i po
drugi put pokazala popustljiva, jer me je on odmah im sam ostavila maramicu, jednom
rukom obuhvatio oko struka. m Pustite me, rekoh. r Ah, ah, Adrijana.
ta ti to smeta? ree izela. Njemu to ini zadovoljstvo, a tebi nita ne smeta...
uostalom, sad si ga ve i poljubila... pusti ga da uiva.
Tako popustih i trei put. Ostadosmo jedno pored drugoga, on s rukom obavijenom oko
moga struka, a ja ukoena i ozbiljna. Ue konobar i donese drugo jelo. Dok sam jela, iako me
Astarita neprestano stiskao, proe me neraspoloenje. Jelo je bilo odlino, a ja sam uz jelo,
gotovo nesvjesno, neprestano ispijala vino koje mi je izela neumorno sipala. Poslije drugog
jela doe red na voe i kola. Kola je bio veoma dobar, a kako nisam imala esto prilike da
tako neto jedem, nisam imala hrabrosti ni da odbijem kad mi Astarita ponudi i svoj dio, pa
sam i to pojela. izeSa, koja je takoe mnogo pila, poe da se na razne naine mazi s
Rikardom, stavljajui mu u usta krike jabuke i propraajui svaku kriku poljupcem.
Osjeala sam da sam pijana, ali ne na neki odvratan nain ve na neki privlaan nain.
Astaritina mi ruka nije vie smetala. izela, koja je bivala sve pomamnija i uzbuenija, die
se i sjede Rikardu na koljena. Moradoh se nasmijati kad vidjeh kako je Rikardo pretvorno i
bolno uzviknuo, kao da ga je izela svojim teretom zgnjeila. Astarita, koji je dotada bio

nepomian pa se zadovoljavao time to mi je jednom rukom obavijao struk, odjednom mi i

vrat i grudi i lice obasu poljupcima. Ovog puta nisam se 78
bunila; prvo, jer sam bila isuvie pijana da bih se mogla boriti; drugo, jer mi je izgledalo kao
da on ljubi neku drugu osobu, a ne mene. Stojei nepomino i ukoeno kao noka statua, ja
nisam uzvraala te njegove izlive njenostiOnako pijanoj, inilo mi se kao da sam se izdvojila
iz, name sebe i da iz nekog oka posmatram s ravnodus nom radoznalou nekog oevica tu
razbjesnelu Astarith nu strast. Ali drugi tu moju ravnodunost shvatie kao ljubav i zato izela
povika: Evala, Adrijana, tako treba.
Zaeljeh da joj odgovorim, ali ni sama ne znam zato, promijeniti namjeru, uzeh punu au,
podigoh je i rekoh jasnim i zvunim glasom: Ja sam pijana, a zatim iskapih au na duak.
Uini mi se kao da mi drugi povlauju. Astarita, meutim, prestade da me ljubi i, gledajui
me vrsto, ree tihim glasom: Hajdemo onamo!
Pogledah u pravcu njegovih oiju i vidjeh da pokat /uje na pritvorena vrata susjedne sobe.
Pomislih da je i on pijan i uinih glavom znak da neu, ali uinih to bez estine i gotovo s
izvjesnom koketerijom. On, kao nekimjesear, ponovi: Hajdemo onamo!
Primijetih da su izela i Rikardo prestali da govore
i da nas posmatraju. izela ree: Hrabro ... hajdemo ...
ta eka? ,
Odjednom mi se uini da vie nisam pijana. U stvari, bila sam pijana, ali ne u tolikoj mjeri, da
ne bih bila svje; sna opasnosti koja mi je prijetila. Ali ja neu, rekoh i ustadoh.
1 Astarita se die i, pograbivi me za ruku, pokua da,
me odvue do ulaza. Ono dvoje su ga i dalje hrabrili;
Samo hrabro, Astarita.
>
Iako sam se otimala, Astarita me odvue gotovo do. samog ulaza. Ja se jednim trzajem
oslobodih i poljeteh; prema stepeninim vratima. Ali izela je bila bra od mene. Ne, draga
moja, ne povika, skoivi s Rikardovih koljena, dotra prije mene do vrata, okrenu klju i
izvadi, ga iz brave. Ali ja neu, ponovih uplaenim glasom i zastadoh pored stola.

A ta ti to smeta? povika Rikardo. >;

Budalo, ree izela hladno, gurajui me prema,

Astariti, idi, idi, kakve su to komedije.
79,
I
K Shvatih da izela, uprkos svojoj upornosti i svojoj okrutnosti, nije bila svjesna onoga to je
inila. Mora da joj je ta vrsta zamke koju mi je bila postavila liila na neto veselo, zanimljivo
i duhovito. Sznenadie me i Rikardova ravnodunost i veselost, jer sam ga poznavala kao
dobra ovjeka koji je nesposoban da uini neto to bi rnu se inilo nedostojnim.

Ali ja neu, rekoh ponovo.

Ta idi, povika Rikardo, ta ima u tome?

Uporna i razdraena, izela me je i dalje vukla za
ruku govorei: Nisam mislila da si tako glupa... idi... ta eka?
Astarita, stojei nepomino pored vrata spavae sobe, oiju uprtih u mene, nije bio rekao sve
do tog trenutka ni jedne jedine rijei. Onda vidjeh kako otvara usta kao da eli da govori.
Polako, zbunjeno, kao da mu i rijei imaju neku ljepljivu sadrinu, tako da ih je s mukom
otkidao s usana, izgovori: Doi... ili u rei Dinu da si da nas bila s nama i da si sa mnom
imala snoaj.

Odmah shvatih da bi on to to je rekao mogao i ui niti, jer su me mogle da prevare njegove

rijei, ali me nije mogao prevariti ton kojim je te rijei izgovorio: bio bi sigurno govorio s
Dinom i za mene bi sve bilo svreno, i to jo prije nego to je zapoelo. Sad ipak mislim da
sam se mogla oduprijeti. Da sam vikala, da sam se silom otimala, moda bih ga bila ipak
uvjerila da me uzalud ucjenjuje i nastoji da mi se osveti. Ali, moda ne bih bila u tome
uspjela, jer je njegova elja bila mnogo vea od moje odvratnosti. Meutim, kako bilo da
bilo, osjetila sam se pobijeenom i, umjesto da se bunim, ja sam samo mi slila kako da
izbjegnem sramoti kojom mi je bio zaprij jetio. U stvari, ja sam ovamo bila dola nespremna,
sa srcem prepunim planova za budunost kojih se nisam htjela odrei ni pod koju cijenu. A
mislim da se ono to se meni tada na tako okrutan nain desilo, deava na razne naine svima
onima to gaje ak i skromne, opravdane, bezazlene elje kao to su bile moje. Svijet nas dri
pomou naih elja i, prije ili poslije, primorava nas da za njih platimo skupu i bolnu cijenu.
Samo ko je sasvim u
80
amljen ili se svega odreko moe da se nada da nee biti primoran da tu cijenu plati.
U trenutku kad se pokorih svojoj sudbini, osjetih jai.un otar bol. Kao da se cio moj ivotni
put, obino tako mraan i krivudav, odjednom razotkrio pred mojim oima sasvim prav i
jasan; neka iznenadna vidovitost razotkri mi u jednoj jedinoj sekundi sve to u izgubiti u
zamjenu ta Astaritinu utnju. Oi mi se napunie suzama, pokrivi lice rukom, poeh da
plaem. Bilo mi je jasno da ne placem od revolta, ve to sam se potpuno predala svojoj
sudbini, i zaista, plaui osjetih kako pokreem noge prema Astariti. izela me gurnula
ponavljajui stalno: Ta *ato plae? ... Kao da ti je to prvi put! Rikardo se smi|ao, a ja
osjetih kako Astarita upire oi u mene. Plaui, pooh polako prema njemu. Zatim osjetih
kako me Astarita jednom rukom hvata oko struka i kako se iza mojih lea zatvaraju vrata one
sobe.
Nistm htjela nita da vidim, jer mi je i samo ono to sam morala da osjetim izgledalo i suvie
teko. I zato /adrah uporno ruku na oima, i ako je Astarita pokuavao da mi je ukloni.
Pretpostavljam da je on elio da se ponaa kao svi ljubavnici u slinim prilikama, to jest da
me polako i neprimjetno privoli da popustim pred njegovim eljama. Ali kako sam i dalje
tvrdoglavo drala ruku na licu, bio je primoran da bude bri i grublji nego to bi moda inae
bio. I stoga me, poto me primora da sjednem na rub kreveta i uzalud pokua da me svojim
milovanjem umiri, srui na jastuk i baci se na mene. Moje itavo tijelo od struka na nie,
bilo je teko i nepomino kao da je od olova. Nikad ena nije podnijela zagrljaj s takvom
apsolutnom pokornou, ali i s takvom apsolutnom pasivnou, kao to sam ja podnijela taj
Astaritin zagrljaj. Ubrzo prestadoh da plaem, a kad on teko diui, ponovo pade na moje
grudi uklonih ruku s lica i otvorih iroko, u mraku, oi.
Uvjerena sam da me Astarita u tom trenutku volio onoliko koliko ovjek moe da voli enu, a
svakako vie od Dina. Sjeam se da nije prestajao da mi grevitim i stranim pokretom
neprestano prelazi rukom preko ela i lica, drui itavim tijelom i apui mi ljubavne
rijei.
81
8 Rimljanka
J
Ali moje oi su bile suhe i iroko otvorene, a u mojoj glavi,, koja je sada bila trijezna,
odjednom zavlada hladan i muan mir. Pustila sam da me Astarita miluje i da mi govori, a
meutim sam pratila tok svojih misli. Ponovo vidjeh svoju spavau sobu s novim namjetajem
koji jo nije bio plaen, ureenu po mom ukusu, i osjetih neku vrstu utjehe. Sada mi nita

nee omesti moje planove, govorila sam samoj sebi, udat u se i ivjet u ivotom za kojim
eznem. Ali sam u isto vrijeme osjeala da se moja dua nepovratno izmijenila, da su svjee i
bezazlene nade ustupile mjesto osjeaju pouzdanja i novoj odlunosti. Odjednom se osjetih
daleko snanija, ali je ta nova snaga bila tuna i liena ljubavi.
Najzad, progovorivi po prvi put otkad smo bili uli
u onu sobu, rekoh: Vrijeme je da idemo tamo. Odgova
rajui mi, on me sasvim tihim glasom upita: \

Ljuti li se na mene? rf'

Ne.
'

Mrzi li me?

Ne.
.

Ja te beskrajno volim, proaputa i ponovo po

da me obasipa estim i mahnitim poljupcima po vratu I'
po licu. Pustih ga da se izdovolj, a zatim rekoh: Da, alt"
sad moramo ii tamo.
i

Ima pravo, odgovori. Diui se s mog tijela*l

poe, kako mi se uini, da se odijeva u mraku. Trgoh sej s
ustadoh i zapalih nonu lampu. Osvijetljenju utim svijet; s
lom, ugledah sobu kakvu sam po zadahu ustajalog zraka *
i mirisu lavendule zamiljala, sobu s niskom tavanicom i '
okreenim gredama, sa zidovima tapeciranim papirom, sa '
starim i glomaznim namjetajem. U jednom uglu nalazi se
mramorni lavabo s dva umivaonika i dva ibrika ukraena
zelenim i ruiastim cvjetovima. U sobi se nalazilo i jedno
ogledalo u zlatnom okviru. Prioh lavabou, usuh malo vo
de u umivaonik i ovlaenim krajem runika oprah usne s
kojih je Astarita svojim poljupcima bio skinuo boju, a za
tim oi koje su jo bile crvene od plaa. Iz dubine iskvare
nog ogledala gledala je na mene jedna od mojih slika, ali
Jedna od mojih tunih slika. Srce mi se ispunilo saalje
njem i uenjem. Zatim se trgoh, popravih, koliko sam
82
mogla, rukom kosu i okrenuh se prema Astariti. ekao me |e pored vrata. im vidje da sam
gotova, otvori ih, ali izbjegavajui pri tom da me pogleda i okreui mi lea, tlgasih lampu i
pooh za njim.
izela i Rikardo bezbrini i, kao uvijek u dobrom raspoloenju, doekae nas s velikim
veseljem. Kao to ra* lije nisu bili shvatili moj bol, sad nisu shvaali moj mir.
Jizela povika: Ti si zaista sjajan tip naivke... sve ko' lisi htjela, ali si se, kako mi se ini, vrlo
brzo i vrlo dobro
snala... uostalom, ako ti se svidjelo, dobro si uinila
ali nije trebalo da izvodi sve one komedije.
Pogledah je. Osjetih svu neobinost i nepravinost njenih rijei. Prigovarala mi je to sam bila
popustljiva, upravo ona koja me je bila primorala da popustim i drala
ni ak ruke, da bi me Astarita lake poljubio. Svojim grujim zdravim razumom Rikardo
primijeti: Ali, izela, ti lisi dosljedna... najprije si toliko navaljivala na nju, a Bad je
okrivljuje da je pogrijeila.

Naravno, odgovori izela hladno, ako nije

htjela, onda je veoma loe uinila... Mene, na primjer.
Ikad ne bih htjela, ti ne bi mogao ni silom primorati.. .

ali ona je htjela, dodade gledajui me nezadovoljnim

uvrijeenim pogledom, htjela je i te kako je htjela...
vidjela sam ih u kolima dok smo se vozili u Viterbo.,:,
zato, kaem, nije trebalo da pravi tolike komedije. :
utjela sam, divei se gotovo njenoj savrenoj pakosti, koja je u isto vrijeme bila i
nemilosrdna i nesvjesna. \starita mi se priblii i pokua nespretno da me uzme za ruku.
Odgurnuh ga i sjedoh udno stola. Ama pogledajte \staritu, povika Rikardo, prasnuvi u
smijeh, izgleda kao ja dolazi s pogreba.
Zaista, iako na svoj nain, Astarita je svojom tunom
munom ozbiljnou pokazivao da me shvaa bolje od
drugih. Vi uvijek zbijate alu, ree.:

A zar bi trebalo da plaem? uzviknu izela.

Bad se vi malo pritrpite, kao to smo se mi pritrpili.
svi pomalo. Hajdemo Rikardo.
:

Preporuujem se, ree Rikardo diui se. Bio

|je zaista pijan, tako da ni sam nije znao ta preporuuje.

Hajdemo, hajdemo.

Tako i na njih doe red da izau iz sobe, a ja i Astarita ostadosmo sami. Ja sam sjedila na
jednom, a on na drugom kraju stola. Sunane zrake, ulazei kroz prozor, blistavo su
osvjetljavale nered na stolu i posue, puno kora od voa, napola ispijene ae i prljavi jedai
pribor, i Iako mu je sunce udarilo u lice, Astarita je i dalje izgledao ' tuan i tmuran. Bio se
izdovoljio, ali je u njegovim pogledima, koje je jo uvijek u mene upirao, bila ostala ona ista
muna intenzivnost iz prvih trenutaka naeg susreta. U ; tom trenutku osjetih prema njemu
saaljenje, uprkos zlu koje mi je bio nanio. Bilo mi je jasno da je bio nesretan 1 prije nego
to me je savladao i da je i sada, poto me je t savladao, bio isto toliko nesretan. Ranije je
patio, jer me je elio, a sada, jer mu nisam bila uzvratila ljubav. SaaJ Ijevala sam ga, ali
saaljevanje je najvei neprijatelj Iju*v. bavi. Da sam ga mrzila, mogao je da se nada da u ga
jednog dana zavoljeti. Meutim, ja ga nisam mrzila, ve sam ga alila, i zato mi je bilo jasno
da u se prema njemu uvijek odnositi samo s osjeajima koji e nas udaljfvati: s osjeajima
hladnoe i odvratnosti.
Bez rijei, oekujui izelin i Rikardov povratak, osta1 dosmo dugo u sobi punoj sunca.
Astarita je neprestano puio, palei jednu cigaretu za * drugom. Puei, upuivao mi je kroz
dim kojim se Ijutito obavijao rjeite poglede ovjeka koji bi elio da govori, >; ali se ne
usuuje. Ja sam sjedila pored stola, nogu naslo5 njenih na preku. Imala sam jednu jedinu
elju: da ode. ' Nisam osjeala ni umor ni stid, ali sam eljela da ostanem sama, da bih mogla
s lobodno da razmiljam o onome to se desilo. eznui tako da to prije odem, prazne glave,
bila sam neprekidno zaokupljena nitavnim posmatranjima: posmatrala sam biser na
Astaritinoj kravati, are na zidnom papiru, muhu koja se etala po ivici ae, mrlju od rajice
to sam je napravila na haljini jedui makarone, i u isto sam se vrijeme ljutila na samu sebe
to nisam u stanju da mislim na neto ozbiljnije. Meutim ta mi je nitavnost bila dobro dola
kad me Astarita, koji je poslije duge utnje konano bio savladao svoju plaljivost, priguenim
glasom upita: Na ta misli? Razmislih askom, a zatim mu sasvim prirodno odgovorili:
Imam <e~
84
1 HI slomljen nokat i ba se evo pitam kad sam ga i gdje

lomila. Napravi gorko i podozrivo lice i od tog trenutka


io da se odree svakog pokuaja da sa mnom razgovara.
Kad se poslije dueg vremena izela i Rikardo vraiiSe, bili su malo zadihani, ali bezbrini i
veseli kao ranije. (pak nas nisu zadirkivali, jer je ve bilo kasno, a osim loga na njih je snoaj
bio djelovao umirujue, suprotno nego na Astaritu. izela postade prema meni ponovo
Ijuhnzna, nije sad vie bila ni razdraena ni zlobna, kao to i bila prije i poslije Astaritine
ucjene. inilo mi se da je log dana za nju ona ucjena predstavljala neki nov seksualni zain za
njenu ljubavnu vezu s Rikardom. Na stepenicama mi obavi ruku oko struka i ree tiho: Zato
pravi takvo lice? ... Ako si u brizi zbog Dina, budi mirna ... ni ja ni Rikardo neemo nikome
nita rei.

Umorna sam, slagah. Kako nisam sposobna da

na nekoga budem kivna, bilo je dovoljno to mi je stavila
tuku oko struka pa da me zlovolja proe.

I ja sam umorna, odgovori mi ona. Vjetar mi

o stalno duvao u lice. Dok su mukarci ili ispred nas pre
ma kolima, ona se zaustavi na pragu restorana i ree mi:
Valjda se nisi naljutila na mene zbog onoga to se de
illO?

ta ti pada na pamet, odgovorih joj kakve

io veze ima s tobom? I tako, poto je iz svoje spletke
bila izvukla tolika oekivana zadovoljstva, sad je jo htjela
'la se osigura da nisam na nju kivna, ini mi se da sam
ta vrlo dobro shvatila i ba zato to sam se plaila da bi
ona to mogla razumjeti pa bi se mogla uvrijediti, htjela
sam da rastjeram sve njene sumnje i da se prema njoj
pokaem ljubazna. Okrenuh se prema njoj, poljubih je u
oba obraza i rekoh joj: Zato da se na tebe ljutim? Ti si
uvijek smatrala da bi trebalo da napustim Dina i da se
obavljam s Astaritom.

Istina je, potvrdi ona sveano, a mislim tako

i sada... iako se plaim da mi to nikad nee oprostiti.
Izgledala je zabrinuta, a ja sam, kao da me je nekim udom zarazila, bila jo nemirnija od nje,
jer sam se plallla da e ona pogoditi moje prave osjeaje.
85

Vidi se da me ne poznaje, odgovorih joj jednostavno, znam da bi ti eljela da ja

napustim Dina i to samo zato to me voli i to ti je ao to ne vodim rauna o svojim
interesima. Moda, dodadoh i posiednju la ima ak i pravo.
Ona se razvedri, uze me pod ruku i ree mi povjerljivo i mirno: Mora me shvatiti... Astarita
ili neko drugi... ali ne Dino... kad bi ti samo znala kako mi je neprijatno kad te vidim tako
lijepu, a tako bijedno odjevenu ... pitaj Rikarda... po cio mu dan samo o tebi govorim ... Sad
je sa mnom razgovarala kao i obino, bez svakog ustezanja. Ja sam joj sve odobravala. Tako
stigosmo do kofa. Ponovo zauzesmo mjesta koja smo bili zauzeli na polasku, i kola krenue.
Na povratku, itavo vrijeme niko od nas etvoro nije progovorio. Astarita me je i dalje gledao,
ali je njegov pogled sad izraavao vie patnju nego elju. A!i sad mi taj njegov pogled nije
zadavao nikakve brige, niti sam, kao pri odlasku, osjeala potrebu da se prema njemu
pokaem ljubazna. Sa zadovoljstvom sam udisala vjetar koji mi je kroz prozori duvao u lice
i nesvjesno sam po stupovima kontrolirala razmak koji nas je jo dijelio od Rima. Odjednom
osjetih kako moju ruku lagano dodiruje Astaritina ruka, a zatim kako on pokuava da mi neto

utisne u dlan, kao neki komadi papira. Iznenaena, pomislih da on, kako se ne usuuje da sa
mnom razgovara, hoe da mi pismeno neto saopi. Ali kad spustih pogled vidjeh da je u
pitanju naetvoro presavijena novanica.
Gledao rne uporno nastojei da me primora da novanicu stisnem prstima. U jednom
momentu poeljela sam da mu novanicu bacim u lice, ali u isto vrijeme osjetih da bih tim
uinila isto spoljanju kretnju, diktiranu vie eljom za podraavanjem nego dubokim
duevnim impulsom. Bio me je iznenadio osjeaj koji me obuze u tom trenutku, a koji
kasnije, kad sam od ljudi dobivala novac, nisam nikad osjetila ni tako jasno ni tako snano.
Bio je to osjeaj neke isto seksualne sukrivnje i seksualnog sporazumijevanja. Ranije, u onoj
gostionici, nikakvo njegovo milovanje nije bilo u stanju da u meni izazove takav osjeaj, u
stvari osjeaj neke neizbjene potinjenosti, kojf
86
Imi sad odjednom otkri itavu jednu dosad nepoznatu straInu mog karaktera. Bilo mi je jasno
da treba da odbijem llnj novac, ali sam u isto vrijeme osjeala da elim da ga |primim. Toj je
elji bio izvor ne toliko pohlepa za novcem koliko u nekom novom zadovoljstvu koje je ta
ponuda budila u mojoj dui.
Pa ipak, odluih da primim novac, napravih kretnju kao da hou da ga odbijem. Ta je kretnja
bila posve instinktivna i nimalo sraunata. Stalno gledajui u moje oi Vstarita je i dalje
uporno nastojao da primim novac. Konano premetnuh novanicu iz desne u lijevu ruku.
Osjetih neku udnovatu razdraenost, pa mi je lice gorjelo a disanje postalo tee. Da je
Astarita u tom trenutku mogao da pogodi moje osjeaje, moda bi bio pomislio da ga volim.
To, meutim, ne bi bilo imalo nikakve veze sa stvarnou, jer su moju duu ispunjavali samo
novac, nain i motiv. Odjednom osjetih kako mi Astarita uzima ruku i prinosi je svojim
usnama. Dozvolih mu da je poljubi, a onda je povukoh. Poslije toga se vie uope ne
pogledasmo sve dok ne stigosmo u Rim.
U gradu se svi raziosmo, gotovo bjeei, kao da smo bili svjesni da smo poinili neki zloin
pa je sada svakome stalo samo do toga da se to prije sakrije. I zaista, svi smo tog dana bili
uinili neto to je mnogo liilo na neki zloin. Rikardo iz gluposti, izela iz zavisti, Astarita
iz poude, a ja svojim neiskustvom. izela mi, u vezi s poziranjem, zakaza sastanak za
slijedei dan, Rikardo mi zaelje laku no, a Astarita nije bio u stanju da uini nita drugo
osim da mi, ozbiljan i izoblien, stisne ruku. Dopratie me do kue. Sjeam se da, uprkos
umoru i grinji savjesti, nisam mogla da savladam izvjestan osjeaj zadovoljene tatine kad je
porodica eljezniara, moga susjeda, koja nas je posmatrala s prozora, vidjela kako izlazim iz
onih lijepih kola.
Otila sam u svoju sobu, zakljuala vrata, a zatim najprije pogledala novac. Otkrila sam da se
ne radi o jednoj nego o tri novanice od po hiljadu i u jednom trenutku, sjedei na kraju
kreveta, osjetih se gotovo sretnom. Taj je novac bio dovoljan ne samo da platim posiednje
otplate za namjetaj nego i da njime kupim i neke druge stvari
87
koje su mi jo bile potrebne. Nikada nisam imala toliko novaca, nezasitno sam gledala i
dodirivala novanice. Moje staro siromatvo navodilo me, da taj prizor smatram vie
privlanim, gotovo nevjerojatnim. Gledala sam u novanice isto tako dugo kao to sam esto
gledala u svoj namjetaj, jer sam htjela da se potpuno uvjerim u to da su zaista moje.
V
inilo mi se kao da je dug i dubok san te noi izbrisao i samu uspomenu na pustolovinu u
Viterbu. Slijedeeg dana probudih se mirna i spremna da s uobiajenom istrajnou i dalje
radim na ostvarenju svojih tenji za normalnim porodinim ivotom. izela koju sam tog

istog jutra vidjela, da li zbog grinje savjesti ili vjerojatnije zbog izvjesne razumne
uviavnosti, nije napravila uope nikakvu aluziju na na izlet, i ja sam joj na tome bila veoma
zahvalna. Zabrinjavala me je, meutim, misao o mom skorom susretu s Dinom, lako sam bila
uvjerena da uope nisam kriva za sve ono to se desilo, ipak me je brinula misao da u morati
da laem. To mi je bilo neprijatno, a nisam bila ni sigurna da u umjeti lagati: to mi se sada
prvi put deavalo, jer sam prema njemu uvijek bila potpuno iskrena. Istina, pred njim sam
tajila da se sastajem s izelom, ali su motivi za to moje lukavstvo bili toliko nevini, da to
uope nisam smatrala za la, pogotovu to me ie na to bila primorala njegova nerazumna
antipatija prema izeii.
Bila sam toliko zabrinuta i uzbuena, da sam se, sastavi se s njim tog istog dana, jedva
uzdrala da ne briznem u pla, da mu sve ne kaem i da ga ne zamolim da mi oprosti.
Historija izleta u Viterbo, toliko mi je titala duu da sam osjeala veliku elju da se, govorei
o tome izletu, oslobodim tog tereta. Da je Dino bio drugi ovjek i da nisam znala koliko je
ljubomoran, bila bih mu sigurno sve kazala, mi bismo se poslije toga voljeli mnogo vie nego
ranije, i ja bih se osjeala zatienom i vezanom za njega vezama koje bi bile jae i od same
ljubavi.
88
|t!o je to jednog jutra, kad smo se, kao obino, sastali l aleji predgraa i ondje sjedili u kolima
koja su stajala. Vi primijeti da sam zabrinuta pa me upita: ta ti je?. Pomislih: Sad u rei
sve, pa makar me izbacio iz la i morala da se pjeke vratim u Rim. Ali mi poneke hrabrosti i
ja ga samo upitah: Voli li me? I ti jo pita odgovori.

A da li e me uvijek voljeti? nastavih oiju

|punih suza.

Uvijek.

Hoemo li se uskoro vjenati?

Vjerojatno da mu je ova moja upornost bila dosadila Irnfo ree: asna rije, ti e me
natjerati da pomislim In nema u mene povjerenja... zar nismo odluili da nmo se o Uskrsu
vjenati?

Tako je.

Zar ti nisam dao novaca da uredi kuu?

Jesi.

Pa kad je sve tako ... jesam li ili nisam astan

jek? Kad ja neto obeam, onda se i drim svog obe
ija. Kladim se da te to podbada tvoja majka.

Ne, ne, moja majka nema s tim nikakve veze,

bueno odgovorih, a reci mi, hoemo li ivjeti za

Razumije se.

A hoemo li biti sretni?

To e zavisiti od nas.

A hoemo li ivjeti zajedno? upitah ga ponovo,

sam bila nesposobna da iziem iz kruga svojih misli.

Pa to si me ve pitala, i ja sam ti na to ve od
uovorio.

Oprosti mi, rekoh ali mi kadkad sve to iz

'ileda gotovo nemogue. Kako se vie nisam mogla
savladati, poeh da plaem. Njega te moje suze uveliko

i/nenadie i uzbudie. To njegovo uzbuenje odavalo je

izvjesnu grinju savjesti, iji mi motivi tek mnogo kasnije
postadoe jasni. Hajde, hajde, zato plae?
Ja sam u stvari plakala jer sam bila ogorena: muila me je tuga to nisam sposobna da mu
ispriam sve Ito se sa mnom bilo desilo i tako oslobodim svoju duu
89
J
m

tereta koji me je titao, a plakala sam i zbog toga to me je muio osjeaj da nisam dostojna
njega, tako dobra ovjeka i savrena ovjeka. U pravu si, rekoh na kraju savlaujui se, ja
sam budala.
Ja to ne kaem ... ali ne razumijem zato plae.
I tako mi onaj teret ostade na dui. Kad se rastadosmo, otioh isto posljepodne u crkvu da se
ispovijedim. Ve gotovo godinu dana nisam to inila. Bila sam svjesna da to mogu uvijek da
uinim, i to mi je bilo dovoljno. Bila sam prestala da se ispovijedam kad sam prvi put
poljubila Dina. Bilo mi je jasno da su, s religioznog stanovita, moji odnosi s Dinom greni,
ali nisam zbog toga osjeala neku grinju savjesti, jer sam bila sigurna da emo se uzeti, a
pogotovu jer sam smatrala da u prije vjenanja, i to jednom zauvijek, dobiti oprotaj grijeha.
Pooh u neku malu crkvu u centru grada, ija su se glavna vrata nalazila izmeu ulaza u jedan
kinematograf i izloga jedne trgovine arapa. Osim glavnog oltara i bone kapele, koja je bila
posveena Gospi, crkva je bila utonula gotovo u potpunu tamu, a uz to je bila i napuknuta i
prljava. Slamnate stolice, pomaknute sa svojih mjesta i ispreturane, bile su ostale u onom
istom neredu u kojemu su ih bili ostavili vjernici, tako da su vie podsjeale na kakav dosadni
sastanak s kojeg su ljudi otili s olakanjem nego na slubu u crkvi.
Slaba svjetlost, koja je prodirala kroz otvor na kupoli, osvjetljavala je prainu na podu i
oguljenu buku koja je na stupovima, davala iluziju mramora. Mnogobrojni zavjetni pokloni
od srebra, koji su u obliku plamenih srdaca ? gusto visili po zidovima, podsjeali su na neku
sitnu trgovaku radnju. U zraku se osjeao ustajali miris tamjana od kojega sam postajala
hrabrija. Kao djevojica esto sam udisala taj miris, uspomene koje je on budio u mom
sjeanju bile su naivne i prijatne. inilo mi se kao da se nalazim na nekom intimnom, davno
poznatom mjestu i da sam u tu crkvu uvijek dolazila, iako sam sada u nju bila ula prvi put u
ivotu.
Zaeljeh da prije ispovijesti uem u onu bonu kapelu u kojoj se nalazio kip Gospe. Od
roenja bila sam posveena Gospi, a majka mi je ak govorila da s mojim
90
pravilnim crtama lica, s mojim velikim i blagim crnim oima i liim na Gospu. Uvijek sam
voljela Gospu, jer ona u svom naruju dri dijete, koje je, kad je odraslo, bilo ubijeno, i jer je
ona, koja ga je rodila i voljela kao to evaka majka voli svoje dijete, toliko prepalila kad ga je
ugledala razapeta na kriu. esto sam mislila da je Gopa, upravo zato to je toliko prepatila,
jedina koja moe da shvati moje patnje i zato sam se jo kao djevojica amo njoj molila, njoj,
jedinoj koja je mogla da me razumije. Gospa mi se sviala i zato to je bila potpuno drukija
od moje majke, jer je bila vedra, mirna, raskono odjevena i imala oi koje su me gledale s

toliko ljubavi. inilo mi se kao da je ona moja prava majka, a ne ona koja je neprestano
vikala, uvijek bila zadihana i uvijek bilodno odjevena.
Klekoh, a zatim sam se, poto pokrih lice rukama i \agnuh glavu, dugo molila. Svoju molitvu
upuivala sam lino Gospi, molei je da mi oprosti sve to sam uinila i da mene, majku i
Dina uzme pod svoje okrilje. Kad sam .o sjetila da ne smijem biti kivna ni na koga, zamolila
sam Gospu da zatiti izelu, koja me je u svojoj zavisti izdala, i Rikardo, koji je u svojoj
gluposti pomagao izeli, a na kraju i samog Astaritu. Za njega sam se molila mnogo lue
negoli za druge, jer sam prema njemu osjeala srdiiu, a htjela sam da se oslobodim tog
osjeaja, da ga volim onako isto kao to sam voljela sve druge. Htjela sam da mu oprostim i
da potpuno zaboravim zlo koje mi je bio nanio. Na kraju sam bila toliko ganuta, da su mi suze
potekle. Podigla sam pogled prema Gospi koja se nalazila i/nad oltara. Kroz suze, kao kroz
neki veo, nisam je vie mogla jasno vidjeti, izgledalo mi je kao da se pokree .a svog
mjesta i da tone u vodu; velike votane svijee, koje su oko nje gorjele, liile su na zlatne
privlane mrlje, ili su u meni budile izvjestan osjeaj gorine, kao da gle'iam zvijezde koje bih
htjela da dodirnem, mada su suvie laleko. Dugo sam tako ostala gledajui Gospu kao kroz
noki veo. Iz oiju mi odjednom potekoe suze i kliznue niz moje rastueno lice. Uini mi se
da me Gospa s djeU)tom u naruju posmatra, a plamici votanih svijea osvotljuju njeno
lice: gledala me je sa saaljenjem i sa simpa
91
<lLW
tijama. Bila sam joj duboko zahvalna, jer sam se sad osjeala mnogo vedrija. Digoh se i
pooh da se ispovjedim.
Sve su ispovjedaonice bile prazne. Dok sam se osvrtala traei pogledom sveenika, neko
izie na jedna mala vrata s lijeve strane glavnog oltara, poe ispred oltara, kleknu, prekrsti se
pa se uputi na drugu stranu. Bio je to jedan fratar, ali mi nije bilo sasvim jasno kojem redu
pripada. Prikupih sve snage i tiho ga pozvah. On se okrenu i odmah se uputi prema meni. Kad
mi se priblii, ugledah mlada, veoma visoka i snana ovjeka; lice mu je bilo rumeno, svjee,
muko, uokvireno rijetkom, plavom bradom, oi plave, elo visoko i bijelo. Gotovo nehotice
pomislih da je stvarno lijep i da se tako lijepi ljudi veoma rijetko susreu ne samo u crkvi, ve
i van nje, i bila sam veoma zadovoljna to u se ba njemu ispovjediti. Tiho mu saopih svoju
elju, a on, pozivajui me laganom kretnjom, poe ispred mene prema jednoj ispovjedaonici.
Kad ue u ispovjedaonicu, klekoh ispred reetke. Na emajliranoj ploici, prikucanoj na
ispovjedaonici, stajalo je ime oca Ilije. To mi se ime dopade i ispuni me povjerenjem. Klekoh,
a on je izmolio kratku molitvu i zatim me upita: Da li je prolo ve mnogo vremena otkako
se nisi ispovjedila?
Bit e godina dana.
To je mnogo ... suvie mnogo ... zato?
Primijetih da ne govori dobro talijanski, da izgovara r kako ga izgovaraju Francuzi, a zatim,
na osnovu dvijetri greke koje je bio uinio podeavajui strane rijei prema talijanskom
izgovoru, shvatih da je zaista Francuz. Bila sam zadovoljna to je stranac, iako ne bih
mogla da kaem zato. Moda jer nam sve ono to nam izgleda neobino, kad se spremamo
na neto emu pripisujemo izvjesnu vanost, pravi utisak neega to je za nas povoljno.
Objasnih mu da e iz onog to treba da mu ispriam doznati zato se tako dugo nisam
ispovjedila. Poslije izvjesne kratke utnje upita me ta elim da mu kaem. Na to mu brzo i s
povjerenjem ispriah historiju mojih intimnih odnosa s Dinom, mog prijateljstva s izelom,
izleta u Viterbo, Astaritine ucjene. Ali priajui mu nisam mogla
92

i tla se savladam a da se ne upitam: kakav su utisak na |cga inile tajne koje sam mu
povjeravala? Nije liio na Ifuge sveenike, izgledao je neobino, gotovo kao neki vjetski
ovjek. To me je primoravalo da s radoznalou (izmiljam o razlozima koji su ga naveli da
postane sveonik. Moda e izgledati udno to sam poslije uzbuenja koje je u meni bila
izazvala molitva mogla da se interosujem za svog ispovjednika, i to je on u meni pobudio
radoznalost, ali meni se ini da izmeu te radoznalosti i onog uzbuenja nije postojala
nikakva suprotnost. I jedan I drugi osjeaj bili su nastali u mojoj dui u kojoj su pobonost i
koketerija, tuga i senzualnost nerazdvojno povezani.
Ali, mada sam mislila na njega, ipak sam, to sam flue govorila, sve vie osjeala neko
prijatno olakanje i neku neodoljivu elju da mu se potpuno povjerim, da mu .ve kaem,
inilo mi se da mi je sad lake i da sam se oslobodila one teke patnje koja me je dotad
muila, ba kao to cvijet koji je izmuila ega osjea olakanje kad na njega padnu prve
kapljice kie. Isprva sam govorila mucajui i zastajui, a zatim sve tenije i naposljetku s
neobuzdanom iskrenou i nadom. Nita nisam preutjela, pa ni novac koji mi je dao Astarita,
a ni osjeaje koje li; taj novac u meni izazvao, ni svrhu u koju sam namjeravala da ga
upotrijebim. Sluao me ne komentirajui moje rijei, a kad zavrih, ree: Da ne bi
pokvarila svoju vjeridbu, da bi sauvala, dakle, ono to ti je jedino izgledalo kao gubitak, ti si
pristala da pretrpi hijadu puta vei
nubitak...

Istina je rekoh drui itavim tijelom, zado

voljna to je on svojim finim prstima otvorio moju duu.

U stvari nastavi kao da govori sam sa sobom

tvoja vjeridba nema s tim nikakve veze ... poputajui
pred onim ovjekom ti si u samoj stvari popustila pred vojom eljom da doe do novca.

Istina je, istina je.

Bilo bi, dakle, bolje da nisi uradila ono to si ura

ila, ma se nikad ne udala.
;.,

Da, i ja tako mislim. ,

...,..,...
93
' Nije dovoljno da samo misli... istina, ti e se sada udati, ali pod koju cijenu? Vie nikad
nee moi da bude dobra ena.
Bila me je iznenadila strogost i neumoljivost njegovih rijei i ja bolno uzviknuh: Ah, to
nikako ... Meni izgleda kao da se sve to uope nije ni desilo... uvjerena sam da u biti dobra
ena.
Mora da mu se dopala iskrenost mog odgovora, jer poslije kratke utnje nastavi blaim
glasom: Jesi li se iskreno pokajala?

To svakako odgovorih vatreno. Odjednom mi

pade na pamet da e mi on narediti da Astariti vratim no
vac, ali, mada sam na tu pomisao unaprijed osjetila izvje
snu neprijatnost, ipak sam bila spremna da ga posluam,
ako mi on to naredi, jer mi se sviao, jer me je bio osvo
jio na neobian nain. On, meutim, ne aludirajui na no
vac, nastavi onim svojim hladnim glasom to mu je, kako
mi se inilo, dolazio iz neke daljine, a strani mu je nagla
sak pridavao neobino privlaan ton: Sad mora da se
to prije uda... mora da sve dovede u normalno sta
nje ... da svom vjereniku dade na znanje da se vai od
nosi vie ne mogu nastaviti na dosadanji nain.


To sam mu ve rekla.

Ali ta ti je on rekao?
Nisam mogla a da se ne nasmijeim na pomisao da mi to pitanje iz dubine ispovjedaonice
postavlja taj tako lijep, plav, ovjek. Savlaujui se, odgovorih mu: Rekao mi je da emo
se vjenati o Uskrsu.
Razmisli neko vrijeme, a zatim ree: Bolje bi bilo da se odmah uda... do Uskrsa je daleko.
Ovoga puta mi se zaista uini da ne govori kao sveenik ve kao dobro odgojen svjetski
ovjek kome je u isto vrijeme dosadno to se mora baviti mojim poslovima.
Ne moemo prije, jer ja jo moram da saijem opremu, a on mora da ode u svoje rodno
mjesto i da govori s roditeljima.

Kako bilo da bilo nastavi on ti se mora to

prije udati... a do udtje treba bezuslovno da prekine
svaku intimnu vezu sa svojim vjerenikom ... jer je to veo
ma teak grijeh ... jesi li razumjela?
94

Da, tako u uraditi.

Hoe li zaista tako uraditi? ponovi on tonom

o|l je odavao sumnju. U svakom sluaju nastoj da ti
molitva pomogne protiv iskuenja... nastoj da se moli.

Da, moliu se.

A to se tie onog drugog ovjeka produi

vtSe ne smije da ga vidi, ma kakvi razlozi to zahtijeva
li... kad ga ne voli, to ti nee biti teko ... ako bude
navaljivao, ako doe, otjeraj ga.
Kad mu odgovorih da u tako postupiti, preporui mi
i neke stvari, govorei mi sve to onim svojim hladnim
idmjerenim glasom, koji mi je bio, i zbog stranog nagla
,a kojima je izgovarao rijei i zbog uglaenosti kojom
ovjek sam isticao, vanredno prijatan. Na kraju mi na
di da u ime pokajanja svakog dana izmolim izvjestan broj
inlitvi i razrijei rne od grijeha, ali me ne otpusti dok
i|edno s njim nisam izmolila Oena. Ja to rado uinih,
r mi je bilo ao da odem i jer sam eljela da i dalje ..
luam njegov glas. On poe: /,

Oe na koji si na nebesima.
Ja ponovih za njim: ?

Oe na koji si na nebesima. t

Neka doe kraljevstvo tvoje. i

Neka doe kraljevstvo tvoje.

Neka bude volja tvoja i na zemlji i kao to je na

Neka bude volja tvoja i na zemlji i kao to je na

nobu. ';

Kruh na svagdanji daj nam danas. ?

Kruh na svagdanji daj nam danas.

I oprosti nam grijehe nae kao to ih mi opra.

Mamo dunicima svojim.

I oprosti nam grijehe nae kao to ih mi opra

'itamo dunicima svojim.

I ne navedi nas u napast nego izbavi nas od zia.

I ne navedi nas u napast nego izbavi nas od zla.

Neka tako bude.

Neka tako bude.

Navela sam tu molitvu u cijelosti da bih obnovila uspomenu na one osjeaje koji su me
bili obuzeli kad
95
fcl!
sam je izgovarala zajedno s njim: inilo mi se kao da sam se vratila u djetinjstvo pa me on
vodi od jedne reenice do druge. Ipak sarn ujedno razmiljala o novcu koji mi je dao Astarita
pa sam gotovo bila razoarana to mi nije naredio da taj novac vratim. Stvarno sam eljela da
mi to naredi, jer sam htjela da mu pruim dokaz svoje dobre volje, svoje poslunosti, svog
pokajanja, i zato to sam zbog njega eljela da uinim neto to bi za mene predstavljalo
istinsku rtvu. Kad zavrih molitvu digoh se, on izie iz ispovjedaonice i htjede da ode i ne
pogledavi me, a u znak pozdrava jedva klimnu glavom. Ja ga na to, gotovo nehotice,
nepromiljeno, povukoh za rukav. On zastade i pogleda me onim svojim svijetlim, hladnim i
mirnim oima.
U ini mi se ljepim nego ikada, a hiljade misli, jedna lua od druge, proietjee mi glavom.
Bila sam osjetila da bih ga mogla voljeti pa sam htjela da mu na neki nain dadem na znanje
da mi se svia, ali me glas savjesti upozori da se nalazim u crkvi, da je on sveenik i ujedno
moj ispovjednik. Sve te fantazije i sve te misli, koje me zaokupie u istom trenutku, izazvae
u mojoj dui veliku zabunu, tako da askom nisam bila u stanju ni da govorim. On me poslije
kratke stanke upita:

eli li da mi jo neto kae?

eljela bih da znam, rekoh da li onome ov*

jeku treba da vratim novac?
On mi dobaci kratak pogled, koji mi, prav i otar prodrije duboko u duu, a zatim ree kratko:
Da li ti je taj novac jako potreban?

Jeste.

Dobro, moe ga zadrati... ali u svakom sluaju

treba da postupi kako ti to nalae savjest.
Te je rijei bio rekao nekim naroitim tonom, kao da je time htio da kae da je na sastanak
zavren. Promucah: Hvala, ne osmjehnuvi se pri tom i gledajui mu pravo u oi. U tom
trenutku bila sam zaista izgubila glavu pa sam se bila gotovo ponadala da e i on meni, na bilo
koji nain, znakom ili rijeju, pokazati da mu nisam ravnoduna. Bilo je oito da je shvatio
smisao moga pogleda, jer mu preko lica prijee lagana sjenka uenja.
Pozdravi me jedva primjetnom kretnjom, okrenu mi lea i ode, a ja ostadoh, sasvim zbunjena
i vrlo uzbuena, po: rod ispovjedaonice.
Majci ne rekoh da sarn se ispovjedila, a bila sam pred njom preutjela i ono o izletu u Viterbo.
Znala sam vrlo dobro da ona i o sveenicima i o religiji ima sasvim1 odreeno miljenje.
Govorila je da je to sve lijepo i krasno, ali da bogatai i dalje ostaju bogati, a siromasi
siromani. Vidi se da bogatai umiju mnogo bolje da se mole nego mi govorila je
ona. O religiji je isto imala miljenje kakvo je imala o porodici i o braku. Nekad je i'ila
pobona, ila je u crkvu, pa ipak joj je uvijek sve ilo aopako i zato nije vie vjerovala. Kad
joj jednom reoh da nas nagrada eka na onom svijetu, strahovito me grdi rekavi mi da ona

sada odmah i to na ovom svijetu trai nagradu, a kako tu nagradu nije dobila, onda je sve la.
Pa ipak me odgojila, kao to sam ve rekla, u religioznom duhu, jer je izvjesno vrijeme i sama
bila religiozna. Meutim, nevolje posljednjih godina toliko su je bile ozlojedile, da je bila
izmijenila miljenje...
Kad sam se slijedeeg jutra popela s Dinom u kola,
<in mi ree da njegovi gospodari odlaze i da emo tako'
nekoliko dana moi da se sastajemo' u vili. Naas se
obradovah tome, jer mi se, to sam ve spomenula, ljubav
sviala i voljela sam da innam odnos s Dinom.
:
Ali se odmah sjetih obeanja zadana ispovjedniku i, koh mu:

Ne, to je nemogue.

Zato?

Zato to je nemogue. :

Dobro, ree strpljivo, uzdahnuvi pri tom

Inda. sutra.

Ne... ni sutra... ni nikada.

Zar nikada, ponovi tiho, pravei se kao da je

nenaen. Tako dakle? Hoe li mi bar to nekako ob
Napravi pri tom sumnjiavo i ljubomorno lice. i
rekoh mu uurbano volim te i nikada te nisam
Sijela kao to te sada volim .. . ali ba zato to te vo
... odluila sam da sve dok se ne vjenamo ... bolje
97
Rimljanka
je da izmeu nas nita ne bude i'roi kaem nita u smislu
intimnijeg odnosa.
.
;

E, sad mi je sve jasno ree mi s izvjesnom lu

kavou ti se plai da te sada vie neu uzeti.

Nije istina ... uvjerena sam da e me uzeti...,

kad bih se toga plaila, ne bih vrila sve te pripreme i
ne bih troila novac koji je majka tekom mukom skupila.*

Kako si rasipna kad je u pitanju novac tvoje majke

ree. U tom je trenutku bio tako neprijatan, da mi se
gotovo uinilo da ga ne poznajem. A onda zato?

Ispovjedila sam se, i moj mi je ispovjednik nare

dio da s tobom ne smijem imati vie odnosa dok se ne
uzmemo.
On napravi kretnju koja je odavala njegovo nezadovolj' stvo, a pri tom mu izmae uzvik nalik
na psovku. Al' s kojim pravom taj sveenik zabada svoj nos u nae stvari?1
Voljela sam da mu nita ne odgovorim, ali on ostade
uporan. Reci, zato ne govori? ;.

Nemam vie ta da kaem.

Mora da sam izgledala suvie odluna, jer on odjednom promijeni stav i ree: Dobro .,.
neka bude ... znai, eli da te otpratim u grad.

Kako te volja.

Moram da kaem da je to bio jedini put kad je on prema meni bio neprijatan i neljubazan. Ve
idueg dana, kao da se pomirio sa sudbinom, ponaao se kao ranije; bio je srdaan,
predusretljiv, uljudan. I dalje smo se sastajali svakog dana, kao i ranije, samo to sada vie
nije bilo intimnijeg odnosa meu nama pa se sve svodilo na razgovor. Ponekad bih ga
poljubila, iako je on smatrao za pitanje asti da to od mene ne trai. inilo mi se da nije grijeh
da ga poljubim, jer smo ionako bili vjereni i uskoro smo se morali vjenati. Danas, kad se u
mislima vraam na te dane, ini mi se da se Dino tako brzo pomirio s ulogom smirenog
vjerenika, jer se nadao da e se na taj nain nai odnosi postepeno ohladiti, da e meu nama
gotovo nesvjesno doi do neke vrste neprimjetnog raskida. Ta zar se nije svakog dana
deavalo da su djevojke, poslije duge zamorne vjeridbe, odjednom postajale slobodne? To se
deavalo neprimjetno, a da ni one same nisu znala
kako, a i bez vee tetevosim to im je tako najljepi dio njihove mladosti bio proao. Ja sam
Dinu, a da ni sama nisam primijetila, saopavajui mu onu ispovjednikovu naredbu, bila
pruila izgovor koji je on moda i sam traio da bi oslabio nau vezu. Sigurno je da on sam ne
bi za to nikad bio smogao smjelosti, jer je po svom karakteru bio slab i egoista pa mu je
zadovoljstvo koje su mu pruali nai odnosi bilo daleko vee od elje da me ostavi, ali mu
ispovjednikova intervencija prui priliku da se odlui za licemjerno i prividno
nezainteresovano rjeenje.
Nakon izvjesnog vremena moji sastanci s Dinom postadoe sve rijei, vie se nisam sastajala
svakog dana, ve samo svakog drugog. Bila sam primijetila da su i nai izleti kolima iz dana u
dan postajali sve krai i da je on, kad smo govorili o braku, postajao sve rasijaniji. Ali mada
sam u njegovom dranju bila jasno primijetila tu promjenu, ipak nisam nita posumnjala,
utoliko vie to se tu radilo o jedva uoljivim promjenama, sitnicama, a i zato to se on i dalje
ponaao na svoj uobiajen, ljubazan i uljudan nain. Najzad mi jednog dana saopi skruenog
lica da zbog porodinih razloga moramo odgoditi datum naeg vjenanja do iza ljeta.

Da li ti je mnogo ao? dodao je videi da ja

tu vijest uope ne komentiram i da samo zbunjeno i s
gorkim izrazom na licu gledam preda se.

Ne, ne, rekoh trgnuvi se ne smeta nita...

ne mari... tako u imati dovoljno vremena da saijem
svoju opremu.

Ali nije istina, tebi je mnogo ao. udnovato

koliko mu je bilo stalo da me to odgaanje vjenanja ra
alosti.

Nije, kaem ti.

Ako ti zaista nije ao, onda to znai, da me ti u

stvari ne voli i da ti ba ne bi bilo ao ni kad se uope
ne bismo vjenali.

Ne govori tako rekoh uplaeno to bi za me

ne bilo strano... neu uope da na to mislim.
U prvi mah ne shvatih izraz njegova lica. U stvari, on je htio da iskua moju privrenost sebi,
pa je bio veo

98;
99
ma nezadovoljan, jer je shvatio da je ona jo uvijek duboka.
Premda to odgaanje naeg vjenanja nije bilo dovoljno da u meni izazove neku sumnju, ono
je svakako potvrdilo davna majina i izelina uvjerenja. Majka, a to se ee deavalo (iako
je to bilo udnovato s obzirom na njen irnpulsivan i silovit karakter), nije isprva tu vijest
uope komentarisala. Ali jedne veeri, dok je, kao obino utke i pazei na moja nareenja
postavljala sto, ona ree u vezi s nekom mojom aluzijom na vjenanje: Zna li kako su u
moje vrijeme zvali djevojku koja kao ti eka da se uda, a nikad se ne udaje?
Preblijedeh, i srce mi zastade. Kako?

Djevojka u hladnjai ree mirno majka

dri te na hladnom mjestu kao to ljudi dre meso koje
je preostalo, ali, ako se meso od dugog stajanja pokvari,
onda ga bace...
Razljutiti se i rekoh: Nije istina... uostalom, to je prvi put to smo odgodili vjenanje... i to
samo za nekoliko mjeseci... u stvari, ti si protiv Dina zato to nije gospodin nego samo voza.

Ja nisam ni protiv koga.

Jesi... a i zato to si morala da potroi onaj

novac za nau svadbu ... afi ne plai se ...

Ceri moja... ljubav te je uinila glupom.

Ne plai se, kaem ti, jer e on platiti sve rate

koje jo nisu plaene... ono to si ti platila, to emo ti
vratiti... gledaj... Opijena strau, otvorih torbicu i
pokazan joj novanice koje mi je bio dao Astarita. To
je njegov novac nastavih, toliko zaslijepljena da sam,
govorei ove lai, gotovo i sama povjerovala da govorim
istinu taj sam novac dobila od njega, a bit e ga jo.
Majka pogleda pohlepno novac i napravi neko zbunjeno i razoarano lice koje me ispuni
kajanjem. Poslije dueg vremena prvi put sam prema njoj bila tako runo postupila, a bila sam
svjesna da laem i, da mi taj novac nije dao Dino. Ona bez rijei raspremi sto, uze tanjire i
izae. Nakon nekoliko trenutaka Ijutitog razmiljanja digoh se i pooh za njom. Vidjeh je s
lea kako sagnute glave i pogrbljenih ramena stoji ispred lavaboa i pere su
100
dove, stavljajui ih na mramor da se sue. Osjetih prema njoj veliko saaljenje. Toplo joj
obaviti ruke oko vrata i rekoh: Oprosti mi to sam ti ono rekla. . . nisam tako mislila... ali kad
god govori o Dinu, ja izgubim giavu.

Dobro, dobro pusti me ree pravei se kao da

eli da se oslobodi mog zagrljaja.

Ali ti mora shvatiti dodadoh tuno da u se,

ako me Dino ne uzme, ili ubiti ili postati uliarka.
izela primi vijest o odgodi vjenanja gotovo na isti nain kao majka. Bile smo u njenoj
namjetenoj sobi, ja sam sjedila na rubu kreveta, a ona se, za toaletnim stoiem, u spavaici,
eljala. Ne stavljajui nikakve primjedbe, pusti me da izgovorim sve do kraja, a zatim
pobjedonosno i mirno ree: Zar ne vidi da sam bila u pravu?


Zato?

On ne eli da te uzme i nee te uzeti. . . Sad

vie nije u pitanju Uskrs ve Svi sveti... kad dou Svi
sveti, onda e odgoditi do Boia, a onda e jednog da
na ipak sve shvatiti i sama e ga ostaviti.
Te me rijei razljutie, bile su mi neprijatne, ali svoj bijes iskalih donekle na majci, jer sam
znala da bih, ako kaem to mislim, morala da prekinem svoje odnose s izelom; to,
meutim, nisam htjela jer je ona bila, na kraju krajeva, moja jedina prijateljica. U stvari,
trebalo je da odgovorim onako kako sam mislila, naime, da ona ne eli da se ja udam za Dina,
jer zna da je Rikardo nee nikada uzeti. To je bilo tano, ali to bi od mene bilo suvie
pakosno, a smatrala sam da ne bi bilo ni pravedno da vrijeam izelu samo zato to je ona,
govorei o Dinu, podlegla, moda ak i nesvjesno, runom osjeaju zavisti i ljubomore. Rekla
sam samo: Neemo vie o tome govoriti ... pristaje li? ... Tebi ionako nije ni najmanje stalo
da li u se ja udati ili neu, a meni je neprijatno da o tome govorim.
Ona odjednom ustade od toaletnog stoia, i sjede pored mene na krevet. Kako da mi nije
stalo? ivahno protestova a zatim obuhvativi me oko struka, ree: Meni je, naprotiv,
veoma neprijatno kad vidim kako te on vue za nos.

Ali to nije istina rekoh tiho.

101

Htjela bih da bude sretna ~ nastavi,a* zatim po

to je neko vrijeme utjela, kao mimogred ree: Da ti
uzgred kaem ... Astarita me stalno mui, jer eli da te
ponovo vidi... kae da bez tebe ne moe da ivi... za
ista je zaljubljen i.. hoe li da zakaemo sastanak?

Nemoj da mi govori o Astariti odgovoriti. i

On je svjestan toga da se onog dana u Viterbu

runo ponio nastavi ali, konano, on se tako ponig
samo zato to te voli... spreman je da to popravi.

Jedini nain na koji moe da to popravi rekoh

jeste da ga vie nikad ne vidim. e

Hajde, hajde... naposljetku radi se o ozbiljnom

ovjeku koji te zaista voli... hoe da te svakako vidi i
da govori s tobom ... zato se, na primjer, ne biste mogli
sastati u nekoj kavani u mom prisustvu?

Ne, rekoh odlunone elim da ga vidim.

Kajat e se. ;</

Zabavljaj se ti s Astaritom. a

Ja bih se, draga moja, vrlo rado s njim zabavljala,

jer je on velikoduan ovjek i ne vodi rauna o novcu...
ali on eli tebe ...

Da, ali ja neu.

I dalje je navaljivala u korist Astarite, ali ja se ne dadoh nagovoriti. Tada sam se nalazila na
vrhuncu svojih oajnikih elja da se udam, da osnujem svoju porodicu i zato sam bila vrsto
odluila da se ne dam zavesti bilo kakvim razlozima ili novcem. ak sam bila zaboravila i
ono zadovoljstvo i onu drhtavicu koju je Astarita bio izazvao u mojoj dui na povratku iz
Viterba stavljajui mi silom novac u ruku. i, kao to to esto biva, ja sam se ba zato jo
grevitije hvatala za misao o braku, jer sam se plaila, da bi izela i majka mogle biti u pravu
i da bi bilo kakav razlog mogao da onemogui moju udaju.

OJ
VI
": >
Tj^
U meuvremenu sam bila otplatila sve rate za namje taj, ali sam ipak radila vie nego
ranije, jer sam htjela da zaradim to vie novaca da tako otplatim i opremu. Izjutra sam
pozirala po ateljeima, a poslije podne se zatvarala s
102
majkom u sobu i radila sve do noi. Ona je pored prozora radila na ivaoj maini, a ja sam,
malo podalje, sjedila /a stolom i ila na ruke. Majka me nauila da ijem bijelo rublje. Uvijek
sam bila vrijedna i vrlo brza. Morala sam izraivati mnogobrojne rupice i petljice, a uz to je
za svaku koulju trebalo izraditi i monograme. Te sam monograme naroito lijepo radila;
inilo se kao da izlaze iz samog tkanja, tako su bili ispupeni i vrsti. Naa je specijalnost bila
muko rublje, ali se deavalo da smo ile i iensko, samo to je to redovno bila roba osrednjeg
kvaliteta, jer majka nije znala da radi fino rublje, a nije ni poznavala takve gospoe koje bi
traile bolju robu. ijui, razmiljala sam o Dinu, o udaji, o izletu u Viterbo, o majci, jednom
rijei o svom ivotu, i tako mi je vrijeme brzo prolazilo. to je mislila majka, to nisam nikad
mogla da saznam, ali je svakako neto mislila, jer je dok je radila na ivaoj maini, uvijek
bila nekako namrgoena, a kad bih joj ja neto rekla, obino je odgovarala bez veze. Pred
vee, im bi pao mrak, dizala sam se, stresala sa sebe konce, i poto bih obukla svoju najbolju
haljinu, ila da potraim izelu i Dina, kad je to bilo mogue. Pitam se sad da li sam u to
vrijeme bila sretna? U izvjesnom smislu jesam, jer sam svom duom samo jedno eljela, a
inilo mi se da je to to sam eljela blizu i mogue. Kasnije sam shvatila da prava nesrea
dolazi tek onda kad vie nemamo nikakvih elja i kad vie ne pomae ni to to su nam prilike
povoljne i to imamo svega.
U to doba esto sam primjeivala da me na ulici px&ti Astarita. To se deavalo rano izjutra,
kad sam odlazila u atelje. Astarita je obino ekao da izaem, i to na druqoj strani ulice,
stojei u nekom udubljenju gradskih zi* dina. Nikad nije prelazio preko ulice, ve me, dok
sam ila urno pored kua prema trgu, pratio polako s druge strane ulice, idui du gradskih
zidina. Vjerujem da me io posmatrao i, kako mi se inilo, bio zadovoljan time. U svemu se
ponaao kao ludo zaljubljen ovjek, a to je stvarno i bio. Kad bih stigla na tgr, on bi se
zaustavio na tramvajskoj stanici, preko puta mjesta na kome bih ja zastala. Posmatrao me je i
dalje, ali, im bih ga ja pogledala, on bi se odmah zbunio i pravio se da gleda ide li tram
103
vaj. Nema ene koja bi mogla da ostane ravnoduna prema takvoj ljubavi. to se mene tie, ja
sam ponekad prema njemu osjeala neku vrstu saaljenja, jer mi je to njegovo ponaanje
laskalo. Kad bi stigao Dino ili tramvaj, ve prema tome kako bismo se dogovorili, ja sam se
penjala u kola ili u tramvaj, a Astarita je ostajao na stanici i gledao kako se udaljujem i kako
iezavam.
Jedne veeri, kad se vratih kui, zatekoh u radionici Astaritu. Stajao je s eirom u ruci i,
oslanjajui se na sto, razgovarao s majkom. Kad ga ugledah u svojoj kui, odmah pomislih da
je sigurno razgovarao s majkom u nadi da e ona moi uraditi neto u njegovu korist. Bez
trunke saaljenja prema njemu, veoma se razljutih: ta radite ovdje? upitah ga.
On me pogleda, a na licu mu se ponovo pojavi onaj grevit i drhtav izraz koji je imao u
kolima, na putu za Viterbo, kad mi je rekao da mu se sviam. Ali sada nije mogao ni rijei da
progovori. Ovaj gospodin kae da te poznaje poe majka povjerljivim tonom htio je da
te pozdravi... Sudei po njenom tonu shvatih da je Astarita govorio s njom ba u onom
smisiu kako sam bila pomislila, a moda joj je dao i novaca, Uini mi ljubav, izii rekoh

majci. Ona se uplai mog grubog glasa i, bez rijei, izae u pravcu kuhinje. ta radite vi
ovdje?... Odlazite! rekoh ponovo. On me pogleda, izgledalo je kao da su mu se usne
pomakle, a!i ne ree nita. Oi su mu bile utonule duboko u kapke, tako da su se vidjele samo
bionjae. Pomislih da e naprosto pasti u nesvijest. Odlazite ponovih jo glasnije i jo
jae udarajui nogom o pod. Odlazite, ili u pozvati u pomo ... pozvat u susjeda koji
stanuje ispod nas.
Kasnije sam se vie puta pitala zato me Astarita nije tada ponovo ucijenio i zato mi nije
zaprijetio da e, ako pred njim ne popustim, ispriati Dinu sve to se desilo u Viterbu. Sad me
je mogao ucijeniti s veom sigurnou u uspjeh nego ranije, jer me je tada zaista posjedovao,
a postojali su i svjedoci, tako da nisam nikako mogla poricati da se desilo ono to se stvarno
desilo. Tako sam dola do zakljuka da me je prvi put elio, a drugi put volio. Ljubav mora
biti uzajamna, a Astarita, koji me
< sada volio, morao je osjeati koliko bi bilo besciljno da me posjeduje na nain kao to me je
posjedovao onog Mana u Viterbu, nijemu i nepominu, kao da sam mrtva. No ja sam ovoga
puta bila odluila da u dopustiti da istina izbije na vidjelo, jer, na kraju krajeva, ako me Dino
voli, mislila sam, morat e shvatiti moj poloaj pa e mi oprostiti. Moja je odlunost svakako
uvjerila Astaritu da bi nova ucjena bila nekorisna.
Na moju prijetnju da u zvati u pomo, uope ne odgovori. Vukui eir po stoiu, uputi se
prema vratima. Kad doe do kraja stola, zaustavi se, pognu glavu, kao da nastoji da se pribere
i da eli da neto kae. Ali kad ponovo podie oi prema meni i ve pokrenu usne, uini mi se
da ga je ponovo napustila hrabrost te ostade nijem, gledajui me netremice. Taj njegov drugi
pogled uini mi se veoma dug. Zatim, pozdravivi me pokretom glave, izie i zatvori za
sobom vrata.
Odmah otioh u kuhinju majci i bijesno je upitah: ta si kazala onom ovjeku?

Nita odgovori mi ona uplaeno pitao me je

kakvim se poslom bavimo... rekao mi je da bi elio da
mu ijem koulje.

Ako poe k njemu, ubit u te povikah.

Ona me pogleda uplaeno i odgovori: Zar misli da u ii k njemu?... Neka narui nekome
drugome da mu ije.

A o meni ti nije govorio?

3

Pitao me je kad e se vjenati.

>3

A ta si mu ti odgovorila?
>

Da e se vjenati u oktobru. 4

A da li ti je dao novaca?
^

Nije, zato? pogleda me pravei se kao da je

iznenaena tim pitanjem. Zar je trebalo da mi ne
to da?
Po njenom glasu biia sam uvjerena da joj je Astarita dao novaca. Bacih se na nju i silovito je
uhvatih za ruku: Reci istinu ... da li ti je dao novaca?

Ne, nita mi nije dao.

Drala je ruku u depu od kecelje. Uhvatih je za tu ruku svom snagom. Zajedno s rukom
iskoi iz depa i jed
105
na novanica presavijena nadvoje. Iako sam je i dalje stiskala, ona se sagnu i zgrabi je tako
pohlepno i ljubomorno da se moj bijes odmah stiao. Sjetih se uzbuenja i sree koju je u
mojoj dui na povratku iz Viterba bio izazvao onaj Astaritin novac i osjetih da nemam prava
da osuujem majku. I ona je imala isti osjeaj i podlegla je istim iskuenjima. Sad bih bila

voljela da nisam nita pitala, da nisam vidjela novanicu. Zadovoljih se time to joj rekoh
obinim glasom: Vidi da ti je dao a zatim, ne ekajui dalje objanjenja, izioh iz
kuhinje. Po nekim njenim aluzijama za vrijeme veere, shvatih da bi ona bila ponovo eljela
da govori o Astariti i o novcu, ali ja promijenih razgovor, i ona odustade od toga.
Slijedeeg dana izela navrati u slastiarnicu u kojoj smo se obino sastajale, ali ovoga puta
bez Rikarda. im sjede, ree mi bez ikakva uvoda: Danas moram govoriti s tobom o jedioj
veoma vanoj stvari.
Predosjeajui neto, ja preblijedeh. Jedva ujnim glosom rekoh joj:
;
Ako je u pitanju neprijatna stvar, bit e bolje da mi o njoj ne govori.

Stvar nije ni dobra, ni loa odgovori ona

ivahno kao svaka druga... ve sam ti rekla ko je
i Astarita...
Neu da ujem za Astaritu.
, Astarita je, kao to igra veliku ulogu u

Ali sluaj, nemoj biti dijete.

sam ti ve rekla, velika zvjerka.;
politikoj policiji.
Osjetih da mi se hrabrost vraa, jer se nisam uope t bavila politikom. Rekoh s izvjesnim
naporom: Ne zanima me ko je Astarita, koliko se mene tie, moe da bude i ministar...
, Ah, kakva si... planu izela bolje bi bilo da me slua, umjesto to me prekida...
Astarita mi je rekao da neizostavno doe k njemu u ministarstvo... ima da govori s tobom ...
ali ne o ljubavi dodade brzo, videi da se ja ve spremam da protestujem ima da govori
s tobom o veoma vanoj stvari... o neemu to se tebe tie.
,.^1,T Da... za tvoje dobro 4gttako mi je bar rekao^u;
Zato sam poslije toliko suprotnih odluka ovoga puta odluila da prihvatim Astaritin poziv?
To ni sama ne znam. Rekoh, vie mrtva nego iva: Dobro, otii u.
izelu zbuni donekle moja pasivnost, a kako primijeti da sam blijeda, uplai se. ta ti je?
upita me. Da II je to zato to te policija zove? ali ona nema nita protiv tebe ... ega se
plai? ... Ta nee te uhapsiti...
Digoh se, iako sam osjeala da mi koljena klecaju. Dobro rekoh otii u. Koje je to
ministarstvo? ;.

Unutranjih ... tano preko puta glavnog kinema^

lografa... nego uj... [

U koliko sati? V

Ujutro, u svako doba... nego sluaj... M

Dovienja.
Te sam noi veoma malo spavala. Nisam mogla da Bhvatim ta bi Astarita mogao da trai od
mene to ne bi bilo u vezi s njegovom strasti, ali sam imala izvjestan predosjeaj, bila sam
gotovo sigurna da se nemam nadati dobru. S obzirom na mjesto na kome mi je bio zakazao
sastanak, pretpostavljala sam da je u pitanju stvar za koju je nadlena policija, a bilo mi je
jasno, kao svakome siromahu, da se policija nikad ne kree za dobro siromaha. Poto ispitah u
tanine svoje ponaanje, zakljuili da Astarita eli ponovo da me ucijeni, sluei se kakvim
obavjetenjem koje je dobio u vezi s Dinom. Nisam poznavala inov ivot i zato sam se
plaila da se moda nije po'litiki kompromitirao. Nikad se nisam bavila politikom, ali nisam
bila toliko neznalica da ne bih znala da ima mnogo ljudi kojima se ne svia faistiki reim, a
jedna vrsta se ljudi, u koje je spadao i Astarita, brinu za to da takve vladine neprijatelje uini
nekodljivim. Fantazija mi je ivim bojama slikala dilemu pred koju e me postaviti Astarita:
ili da ponovo pred njom popustim ili da dozvolim da Dino ode na robiju. Povod mojim
mukama bila je injenica to ja nikako nisam bila voljna da udovoljim Astaritinoj elji. Ali

isto tako nisam htjela ni da Dino bude zatvoren. Imajui sve to u vidu, nisam vie prema
Astariti osjeala nimalo saaljenja, ve samo mrnju. Smatrala sam ga kukavicom, podlacem,
ovjekom, koji nije dostojan da ivi pa ga treba nemilosrdno kazniti. I tako, pored ostalih
rjee
107
nja, sinu mi i misao da ga ubijem. Radilo se ipak vie o bolesnoj fantaziji, nastaloj od
nespavanja, nego o nekoj stvarnoj odluci. Tom sam se fantazijom, koja nije mogla da doe do
izraaja u objektivnoj i vrstoj odluci, zanosila sve do zore. Vidjela sam samu sebe kako
stavljam u torbicu otar i iljat no kojim je majka Ijutila krompire, kako odlazim Astariti,
kako mi on nareuje ba ono ega sam se plaila, a zatim kako mu ja, udarajui ga to sam
jae mogla svojom snanom miicom, zadajem udarac u vrat, izmeu uha i bijela ukropljena
ovratnika, a zatim izlazim iz sobe i, pravei se kao da sam sasvim mirna, jurim da se sakrijem
kod izele ili kod koje druge, meni prijateljski naklonjene osobe. Ali, mada su me neprestano
zaokupljala takva krvolona matanja, ipak sam bila itavo vrijeme svjesna da neu nikada
biti sposobna da tako neto uradim, jer osjeam ne samo odvratnost prema krvi, ve mi je isto
tako odvratna i sama misao da bih nekome mogla da zadam kakav teak udarac; po svom
karakteru vie sam sklona da podnosim nasilje, nego da ga sama vrim.
Pred zoru zadrijemah i malo odspavah, a kad se razdanilo, digch se i pooh na uobiajeni
sastanak s Dinom. im se u predgrau sastadosmo u aleji, odmah ga poslije prvih rijei,
upitah, trudei se da mi glas bude to ravnoduniji: Reci mi... da li si se ti ikada bavio
politikom?

Politikom? . .. Kako to misli?

Tako, da li si se bilo ime ogrijeio o reim?

Pogleda me s izrazom ovjeka koji stvari dobro ra
zumije i pravilno ocjenjuje, a zatim me upita:

Reci mi, liim li ja tebi na budalu?

Ne ... ali...

Odgovori mi prije svega: Liim li ja tebi na bu

dalu?

Ne odgovorih ne lii... ali...

Pa onda zavri koga bih se avola bavio

politikom!

Ne znam, toliko puta...

Ostavi... ako je ko elio da ti podvali, reci mu

slobodno a Dino Molinari nije budala.
. , ...:
108
Gotovo itav sat obilazila sam oko ministarstva i ni
kako nisam mogla da se odluim da uem. Ve je bilo
jedanaest sati kad uoh i upitah vratara za Astaritu. Naj
prije se popeh prostranim mramornim stepenicama, zatim
nekim stepenicama koje su bile neto ue, ali jo uvijek
ilosta prostrane, i najzad nekim irokim hodnicima uoh
II ekaonicu u koju su vodila troja vrata. Dotada me je
nje policija podsjeala na neiste i zaputene prostorije
lajonskih komesarijata pa sam se veoma iznenadila kad
am vidjela kako su luksuzni uredi u kojima je radio
Astarita. ekaonica je bila pravi salon, s podom od mo
zaika, sa starim slikama poput onih koje se mogu vid

ioti u crkvama, pored zidova bile su postavljene koom.'

presvuene stolice, dok se u sredini sobe nalazio masivan
,to. Uplaena tim luksuzom, nisam mogla da ne pomislim,
iia je izela zaista imala pravo, jer je i meni sada bilo jai
.no da je Astarita stvarno neka velika zvjerka. Da je Astav
uta bio zaista vana linost, to mi potvrdi i jedan sasvim
neoekivan sluaj. Tek to sam bila sjela, otvorie se
jedna vrata i na njih izie jedna veoma lijepa i visoka,
iako ne vie sasvim mlada gospoa u dubokoj crnini, ele
qantno odjevena s koprenom na licu. Za njom izie od
mah i Astarita. Digoh se, uvjerena da je na mene doao
K>d. Poto rni iz daleka dade znak rukom, kao da hoe da
me upozori da me je vidio, ali da jo nije na mene doao
ed, Astarita je i dalje na pragu sobe razgovarao s tom
Mospoom. Zatim, poto je otprati do polovine salona i
poto se s njom oprostio, klanjajui se i ljubei joj ruku,&
pozva rukom jednu drugu linost koja je zajedno sa!
mnom sjedila u onom salonu, nekog starca s naoarima',*
bijele bradice, u crnini, koji je liio na kakvog profesora.?!
Na Astaritin znak on se odmah die i, usluan i zadihan,!
pohita prema njemu. Kad njih dvojica iezoe u sobi, )at
ostadoh potpuno sama.
'|
Prilikom te kratke Astaritine pojave najvie me iz* nenadila razlika izmeu njegova sadanjeg
dranja ia onoga prilikom izleta u Viterbo. Onda je bio zbunjen, ne: kako grevit, nijem,
izoblien, sada je naprotiv davao utiri, .nk ovjeka koji vlada sobom, bio je prirodan, iako
krut, it>poljavajui uz to neku autoritativnu, iako promiljenu
109
nadmenost. I glas mu je bio drukiji. Sa mnom je za vrijeme izleta govorio tiho, toplo
priguenim glasom, a kad je govorio s gospoom s koprenom, glas mu je imao jasan, hladan,
odmjeren i miran ton. Kao obino, bio je odjeven u tamnosivo odijelo, s bijelim i visokim
ovratnikom, tako da se inilo da gotovo uope ne mie glavom, koje sam za vrijeme izleta
posmatrala, ne pridajui im nikakav naroiti znaaj, izgledali sasvim u skladu s mjestom, sa
strogim i masivnim namjetajem, s prostranom dvoranom, s tiinom i redom koji je u njoj
vladao, a odijelo mu je sad liilo na neku uniformu. izela je u pravu, pomislih ponovo, taj
ovjek mora da je neka visoka linost, a one njegove nespretne manire i onaj njegov stalan
osjeaj inferiornosti, koje je ispoljavao u onom drutvu, mogla je da objasni samo ljubav koju
je prema meni osjeao.
Ta me zapaanja donekle umirie; kad se poslije nekoliko trenutaka vrata ponovo otvorie i
starac izie, osjetih da ponovo vladam sobom. Astarita se meutim ne pojavi da me sam
pozove s praga svoje sobe, umjesto toga odjeknu zvonce, jedan posluitelj ue u Astaritinu
sobu i za sobom zatvori vrata, ali se odmah ponovo pojavi, priblii mi se i, poto me tihim
glasom upita kako se zovem, ree mi da uem.
Astaritin ured nalazio se u sali koja je bila jedva neto manja od ekaonice, ali je bila prazna,
osim to su se u jednom oku nalazili jedan divan i dve fotelje, a u drugom jedan velik sto za
kojim je sjedio Astarita. U sobu je kroz prozore, zastrte bijelim zavjesama prodirao hladan
dan bez sunca, tuan, ispunjen tiinom, i koji me podsjeti na Astaritin glas dok je govorio s
gospoom s koprenom. Pod je bio pokriven velikim mekanim ilimom, a na zidovima su
visile dvijetri velike slike. Sjeam se jedne koja je prikazivala red zelenih livada, omeenih
na horizontu vijencem kamenitih planina.

Kako rekoh, Astarita je sjedio za onim svojim velikim stolom. Kad uoh, ne podie ak ni oi
s nekih papira: itao je, ili se bar pravio da ita. Kaem pravio, jer sam bila sigurna da je
sve to samo komedija, sraunata da me zastrai i da mi sugerira koliki on autoritet uiva i 110
I
kolika mu se vanost ondje podaje. I stvarno, kad prioh blie stolu, vidjeh da onaj list, u koji
je on s tolikom panjom upirao svoj pogled, ne sadri vie od tri do etiri retka ispod kojih se
umjesto potpisa nalazila neka drljotina. Osim toga i ruka, kojom je bio podupro elo i izmeu
dva prsta stiskao upaljenu cigaretu, odavala je da je zbunjen, jer je vidljivo drhtala. Od
drhtanja ruke pade mu malo pepela i rasu se po onom iistu koji je on prouavao s tolikom i s
tako namjetenom panjom.
Poloih ruku na ivicu stola i rekoh: Evo me.
Kao na neki signal, on na te rijei prestade da ita, urno se die i poe da me pozdravi
uzimajui me za obje ruke. Ali je sve to bio uinio utke, iako je to bilo u velikoj suprotnosti s
onim njegovim autoritativnim i neusiijenim dranjem koje je nastojao da zadri. U stvari,
kako to odmah shvatih, i sam moj glas bio je dovoljan da on zaboravi ulogu koju je elio da
odigra i da ponovo padne u ono nesavladljivo, uobiajeno uzbuenje. Poljubi mi ruke, najprije
jednu, zatim drugu, pogleda me prevrui svojim melanholinim i poudnim oima, htjede da
progovori, ali mu usne zadrhtae, i on izvjesno vrijeme ostade bez rijei. Dola si ree
konano onim svojim tihim i priguenim glasom koji mi je ve bio poznat.
Ja sam se, meutim, moda ba zbog toga njegova dranja osjeala sasvim hrabrom. Rekoh:
Da, dola sam . . u stvari nije trebalo... ta elite da mi kaete?
Doi, sjedi ovamo proapta. Nije isputao moju ruku, steui je snano i stalno me
drei za nju, odvede me do divana. Sjedoh, ali on odjednom kleknu preda me, obuhvati mi
noge rukama i pritisnu elo na moja koljena. Sve je to radio u dubokoj tiini, drui itavim
tijelom. elo je pritiskivao takvom snagom, da sam osjeala bol, ali svojom elavom glavom
tek poto ostade dugo nepomian, napravi odjednom kretnju kao da hoe da mi svoje lice
poloi u krilo. Ja na to napravih kretnju kao da hou da se dignem i rekoh: eljeli ste da mi
kaete neto veoma vano ... recite ... inae u otii.
On se na te rijei s mukom podie, sjede pored mene, uze me za ruku i proapta: Nita...
elio sam da te ponovo vidim. Ponovo napravih kretnju kao da hou
Ji

> to
111
da se dignem, ali on, zadravajui me dodade: Da, i htio sam da ti kaem da se nas dvoje
moramo sporazumjeti.

Na koji nain?

Volim te ree brzo neizmjerno te volim ...

doi da ivi sa mnom, doi u moju kuu ... bit e go
spodarica .. . kao da si mi ena... imat e haljina i na
kita, kupit u ti sve to zaeli ...

Izgledao je van sebe, zbunjen, rijei su mu padale s usana, a usne su mu pri tom ostajale
nepomine i nekako kao iskrivljene. Ah, zar ste me zato pozvali da doem ovamo?
upitah ga hladno.

Zar nee?
;&\

O tome neemo vie ni da govorimo. : Ir

udnovato, ali poslije tog mog odgovora on vie ne
otvori usta, ali podie jednu ruku i, nastojei da me fascinira izbezumljenom upornou svojih
pogleda, pomilova me po itavom licu, kao da eli da zapamti njegov oblik. Prsti su mu bili
lagani, osjeala sam kako dru klizei po mom licu od sljepoonica prema obrazima i od
obraza prema bradi, od brade prema obrazima i od obraza prema sljepoonicama. To su zaista
bile kretnje zaljubljenog ovjeka, a ljubav ima toliku snagu uvjerljivosti ak i kad ne bismo
eljeli da na nju odgovorimo, da se u jednom trenutku osjetih pobuena da mu iz samilosti
kaem neto utjenije, to ne bi znailo potpun prekid. Ali mi on za to ne dade vremena, jer
se, poto me pomilova, die i ree nekim udnim, zadihanim i jasnim tonom koji je odavao
uzbuenje, izazvano eljom, i izvjestan meni dotada nepoznat osjeaj zvanine dunosti: Da,
ekaj... istina je... treba da ti saopim neto veoma vano. Poe prema stolu i uze jedan
crveni fascikl. Upitah ga jedva ujnim glasom: ta je to?

To je ... to je ... biio je udno kako se njegov

autoritativan i zvanian ton mijea sad s njegovim uzbu
enjem to je informacija koja se odnosi na tvog
vjerenika.

Ah izustih i u jednom trenutku smrtno uzbue

na sklopih oi. Astarita to ne primijeti jer je prevrtao spi
se, guvajui uzbueno pojedine listove.

Dino Molinari, je li tako?

~>'
;>*j
Da. ' !*>.(.+! ~V

Ti si se s njim morala vjenati u oktobru, je li

Itako? r

Da.

Ali se iz ovih izvjetaja vidi da je Dino Molinari

oenjen nastavi i to s Antoanetom Partini pokojnog
Emilija i Siomire Lavanja ... ima ve etiri godine ... ima
ju i jednu djevojicu koja se zove Marija... sad njegova
ena ivi u Orvijetu, kod majke ...
Ne rekoh nita, digoh se s divana i pooh prema vratima. Astarita sa svojim fasciklom u
rukama ostade nasred sobe. Otvorih vrata i izioh.
Kad sam se tog prijatnog, blagog i oblanog zimskog dana ponovo nala meu svijetom na
ulici, sjeam se da sam imala osjeaj, istina gorak, ali jasan, da je moj ivot u kome je
zbog mojih tenji i zbog mojih priprema za brak bilo dolo do izvjesnog prekida ponovo
poeo da tee svojim uobiajenim tokom bez promjena i bez novih dogaaja, kao kakva rijeka
koja je za kratko vrijeme, na umjetan nain, istrgnuta iz svog korita. Moda je taj osjeaj
poticao iz injenice to sam sada, u svojoj zbunjenosti, gledala oko sebe s panjom koja je
bila liena preanje smjelosti i to sam sada i ljude i trgovine i prevozna sredstva, prvi put
poslije toliko mjeseci, ponovo vidjela u nemilosrdnom svjetlu njihove stvarnosti, dakle ni
kao lijepe, ni kao zanimljive, ni kao beznaajne, ve onakve kakvi su zaista bili, vidjela sam
ih onakve kakve ih vidi pijan ovjek kad se otrijezni. Ali moda je jo vjerojatnije da su ti
moji osjeaji poticali iz konstatacije da stvarni ivot ne sainjavaju moji planovi o srei
nego ba ono to se protivi tim planovima i namjerama, ono to se sluajno deava, to je
nepotpuno, nepredvieno i to izaziva razoaranje i bol. Ako li je pak sve to tano, kao to mi

se ini da jeste, onda je nesumnjivo da sam toga dana, poslije nekoliko mjeseci proivljenih u
zanosu, ponovo poela da ivim.
To je bila jedina misao koju je u meni izazvalo otkrie inove dvolinosti. Nisam ni pomislila
da bi trebalo da ga osudim, niti sam prema njemu osjeala ikakvu mrnju. Za njegovu la
nisam mogla da pronaem opravda

112
8 Rimljanka
113
J
nje, ali sam pronalazila razloge za izvinjenje, jer sam smatrala da nisam prevarena bez
izvjesne svoje sukrivnje, a uz to je i uspomena na ono zadovoljstvo koje sam uivala u
inovu zagrljaju bila jo suvie svjea. Smatrala sam da je, zaslijepljen eljom, bio vie slab
nego zao, i da je, ukoliko se to uope moglo nazvati krivicom, za sve bila kriva moja ljepota,
zbog koje su ljudi gubili glavu i zaboravljali da imaju savjest i izvjesne dunosti. Dino prema
tome nije nikako bio vei krivac od Astarite, samo to se on bio posluio prevarom, a Astarita
ucjenom. Obojica su me voljeli i sigurno bi se, da im je to bilo mogue, bili posluili
dozvoljenim sredstvima da me posjeduju i bili bi mi osigurali onu skromnu sreu koju sam ja
stavljala iznad svega. Sudbina je, meutim, htjela da sam se ja sa svojom ljepotom namjerila
na ljude koji nisu bili u mogunosti da mi tu sreu osiguraju. Ali, na alost, ako nije bilo
sigurno da zaista postoji neki krivac, bilo je van svake sumnje da sigurno postoji rtva, a ta
rtva bila sam ja.
Moda e nekome, posije takve prevare, kakva je bila inova, ovi moji osjeaji i ova moja
rasuivanja izgledati isuvie udni, ali ja sam uvijek, kad bi me neko uvrijedio a to se, s
obzirom na moje siromatvo, moju naivnost i osamljenost, esto deavalo, uvijek osjeala
elju da za onoga koji me je uvrijedio pronaem opravdanje i da to bre zaboravim uvredu.
Ako se u meni zbog uvrede desi kakva promjena, ona se ne ispoljava u mom dranju ni u
mojoj spoljanosti, ve mnogo dublje, u mojoj dui, koja se zatvara u samu sebe, kao to se
zatvara zdravo i ivo meso koje je zadobilo ranu i koje nastoji da mu rana to prije zaraste.
Istina, oiljci ipak ostaju, jer te gotovo nesvjesne promjene u dui imaju definitivan karakter.
I s Dinom se isto tako desilo. Nisam prema njemu osjetila nikakvu mrnju, mogla bih rei ak
ni jedan jedini trenutak, ali se zato u mojoj dui mnogo toga izmijenilo i razbilo u
paramparad: moje potovanje prema njemu, moje nade da u osnovati porodicu, moja elja
da ne popustim ni pred izelom ni pred majkom, moja nada u vjeru ili barem ona vrsta vjere
koju sam dotada imala. Uporeivala sam se s lutkom koju sam imala kao djevojica:
114
kako sam je cio dan tukla i zlostavljala osjeala sam, iako je njeno nasmijano i ruiasto lice
ostajalo itavo, kako u njenoj unutranjosti neto uketa, kako se mrvi, a to nije obeavalo
nita dobro. Odvrnula bih joj glavu, a onda su kroz otvor na vratu ispadali komadii
porcelana, arafii, komadii gvoa, tj. mehanizam koji joj je omoguavao da govori i
pokree oima, a ispadali su i neki tajanstveni mali dijelovi drveta i tkanine ija mi je svrha
uvijek ostajala nedokuivom.

Kad se vratih kui, bila sam kao omamljena, ali mirna. Poslije podne sam posvravala
svakodnevne poslove, ne odavajui majci to mi se desilo i ne povjeravajui joj zakljuke
koje sam iz toga bila izvela; bila sam svjesna da nisam u stanju da se toliko pretvaram, da bih,
kao ranijih dana, mogla da ijem svoju opremu. Uzeh robu koja je ve bila gotova, a i onu
koju je tek trebalo siti, i zakljuah je u ormar u svojoj sobi. Majka ipak primijeti da sam
tuna; to je kod mene bilo sasvim neobino, jer sam obino vesela i bezbrina, ali ja joj rekoh
da se osjeam umornom, a i bila sam umorna. Pred vee, dok je majka i dalje ila na maini,
ostavih posao, povukoh se u svoju sobu i ispruih se na krevetu. Sad sam svoj namjetaj, koji
je, zahvaljujui Astaritinom novcu bio plaen i zaista moj, gledala sasvim drugim oima
nego ranije, gledala sam ga bez zadovoljstva i bez nade. inilo mi se da ne osjeam nikakav
bol, ve samo zamornost, kao poslije nekog velikog napora koji je bio potpuno uzaludan.
Uostalom, bila sam i fiziki umorna, udovi su mi bili kao slomljeni i jedino sam eljela da se
odmorim. Na krevetu ubrzo zaspah, mislei u snu, zbunjeno, na svoj namjetaj i na
nemogunost da ga sada upotrebim onako kako sam se nadala. Spavala sam vjerojatno etiri
sata, i to s velikim zadovoljstvom, snom koji mi je bio i tuan i alostan. Probudih se veoma
kasno i, iz tame koja me je obavijala, odmah pozvah majku. Ona dotra smjesta i ree mi da
nije htjela da me budi, jer je vidjela da spavam mirno i s velikim zadovoljstvom.
Ve ima jedan sat kako je veera gotova do
dade stojei pored mene i gledajui me ta radi? ...
Zar nee doi da jede?
,,
115
Nemam elje da ustanem ^ rekoh, zaklanjajui rukom oi od bljetava svjetla zato mi
je ne donese ovamo?
Ona izie, ali se brzo vrati, nosei na posluavniku moju uobiajenu veeru. Stavi
posluavnik na ivicu kreveta, a ja se izdigoh i, oslanjajui se na lakat, poeh da jedem, ali
preko volje. Majka je stalno stajala pored mene i gledala me. Poslije prvih zalogaja prestadoh
da jedem i ponovo padoh na jastuk ...

ta radi... zato ne jede? upita me majka.

Nisam gladna. '

' Zar se ne osjea dobro?
'j Odlino se osjeam.
.1. Onda u odnijeti promrmlja. Uze posluavnik
S kreveta i stavi ga na sto pored prozora.

Sutra ujutru nemoj da me budi nastavih poslije

nekoliko trenutaka.

Zato?

Zato to sam odluila da vie ne radim kao moj

del... mnogo se zamaram, a malo zaraujem.

A kako e da ivi? upita me zabrinuto ja

ne mogu da te izdravam ... nisi vie mala djevojica i
mnogo ti treba... a osim toga izdaci su veliki... opre
ma ... Poela je da oajava i da se jada. Ne diui ru
ke s lica, rekoh polako i s velikim naporom: Sad nemoj
da mi dosauje ... budi mirna, novaca e biti.
Slijedila je duga utnja. eli li neto? zapita
me na kraju ponizno i brino, upravo kao kakva sobarica
kojoj je gospodarica prigovorila zbog njene pretjerane fa
milijarnosti pa sada eli da joj se oprosti.
:

Da... uini mi ljubav... pomozi mi da se skre

nem .... toliko sam umorna i jo mi se uvijek spava.

Poslua me, sjede na krevet i najprije mi skide cipele i arape, koje stavi uredno na stolicu
kraj kreveta, a zatim mi skide haljinu, kombinezon i pomoe mi da navuem spavaicu. Ja
sam pri tom neprestano drala oi sklopljene, a im sam se zavukla pod pokriva skupila sam
se i omotala glavu plahtom. ula sam kako mi je majka, poto je ugasila svjetlo, s praga
poeljela laku no, ali joj ja nisam
116
nita odgovorila. Odmah sam ponovo zaspala i prospavala itavu no i dobar dio dana.
Izjutra sam morala da idem na uobiajeni sastanak s Dinom, ali, kad sam se probudila, osjetila
sam da nemam nikakve elje da ga vidim, bar dotle dok mi bol ne proe i dok ne budem u
stanju da njegovu prevaru posmatram objektivno i iz izvjesne udaljenosti, kao neto to se nije
desilo meni, ve nekoj sasvim nepoznatoj osobi. Kao i kasnije, i tada sam izbjegavala sve ono
to se ini pod neposrednim impulsom osjeaja, a naroito kad ti osjeaji ne proistiu iz
simpatije ili ljubavi. Bilo mi je jasno da Dina vie ne volim, a!i nikako nisam htjela da ga
mrzim, jer sam mislila da bih u tom sluaju samo gubitak koji sam pretrpjela njegovom
prevarom uveala jednim novim gubitkom koji bi mi opteretio duu neprijatnim i nedostojnim
osjeajima.
Uostalom, tog jutra osjeala sam neku naroitu, gotovo razbludnu lijenost i bila sam manje
tuna nego pret^ hodne veeri. Majka je bila veoma rano izila, a kako sam znala da se ona
do podne nee vratiti, ostala sam i dalje da leim pod pokrivaem. To je bilo prvo
zadovoljstvo koje sam osjetila u poetnoj fazi mog novog ivota^ a eljela sam da mi ivot
odsada bude samo prijatan. Otkad postojim, ja sam se svakog dana dizala ve u prvim
jutarnjim satima, i zato je to moje izleavanje u krevetu i to vrijeme koje mi je tako
beskorisno proticalo predstavljalo za mene pravi luksuz. Taj luksuz sam sebi dugo
uskraivala, ali sad sam bila odluila da ga sebi dozvolim kad god ga se zaelim, a mislila
sam da u isto tako postupati i u pogledu svih drugih stvari kojih sam se dotada odricala bilo
zbog mog siromatva bilo zbog mojih snova o normalnom porodinom ivotu. Kako sam
uivala jednako u ljubavi kao i u novcu i u stvarima koje se mogu dobiti za novac, odluila
sam da odsada neu vie odbijati ni ljubav, ni novac, ni ono to se za novac moe dobiti i da
u iskoristiti svaku priliku koja mi se prui. Pogreno bi bilo pomisliti da sam ja sve to
odluila zbog toga to sam bila razoarana, gnjevna, ili to sam eljela da se osvetim, ne, o
tim stvarima ja sam mislila sa zadovoljstvom, radujui se i unaprijed uivajui u svemu. Ma
koliko bila
117
i
neprijatna, svaka situacija ima i svoju drugu stranu, svoje nalije. Za mene je brak bio
izgubljen, bar zasad, a isto tako i one skromne blagodati kojima sam se nadala, ali sam zato u
naknadu ponovo dobila svoju slobodu. Istina, moje najdublje elje ostale su i dalje
nepromijenjene, ali se meni lak ivot ipak veoma sviao, a blistavost te perspektive krila je
pred mojim oima i tugu i rezignaciju na kojima su se zasnivale te moje odluke. Sad su
majine i izeline pridike poele da daju svoj plod. lako sam ivjela potenim ivotom,
uvijek sam bila svjesna da bi mi moja ljepota, samo kad bih to htjela, mogla da pribavi toliko
to^ ga to sam eljela. Tog jutra prvi put sam posmatrala svoje tijelo, kao zgodno sredstvo za
ostvarenje onih ciljeva koje ni svojim radom, ni svojom ozbiljnou nisam mogla da ostvarim,
U tim mislima, ili bolje rei s tim prieljkivanjima, ti jutarnji sati protekli su mi kao trenuci.
Gotovo sam se iznenadila kad sam odjednom ula kako zvona na oblinjoj crkvi zvone podne
i kad sam otkrila da se jedna dugaka suneva zraka ispruila kroz prozor sve do kreveta na

kome sam leala. Ta zvona, ta suneva zraka i moje lienarenje izgledali su mi tog jutra kao
neto dragocjeno, neobino i luksuzno. Tako isto, leei i matajui u svojim krevetima,
sigurno su u tom istom trenutku sluale to zvonjenje zvona i zaueno gledale tu sunevu
zraku bogate gospoe koje su stanovale u vilama kakva je vila inovih gospodara. Osjeajui
stalno da vie nisam ona uboga i prezaposlena Adrijana od minulog dana, ve neka sasvim
druga Adrijana, najzad se digoh iz kreveta i skidoh spavaicu pred ogledalom na ormaru.
Pogledah se naga u ogledalu i po prvi put shvatih tada majku kad je ponosno govorila slikaru:
Pogledajte samo te grudi... pa noge ... pa bokove. Sjetih se Astarite kome je elja za tim
grudima, za tim nogama, za tim kukovima mijenjala i karakter i dranje, pa i sam glas, i rekoh
samoj sebi da u svakako pronai i druge ljude koji e mi, da bi uivali u tom tijelu, dati isto
onoliko, a moda jo i vie novaca nego to mi je on bio dao.
Odijevala sam se polako i bezbrino, kako je to odgovaralo mom novom raspoloenju, zatim
sam popila ka
118
vu i izila. Otila sam u jedan oblinji bar i otuda telefonirala Dinu. Bio mi je dao broj
telefona, ali mi je onorrt svojom karakteristinom servilnom opreznou bio preporuio da se
njime sluim diskretno, jer se njegovim gospodarima ne svia da posluga koristi telefon.
Razgovarala sam s jednom enom, koja je vjerojatno bila sobarica, a zatim je odmah doao
Dino. Upita me nisam li moda bolesna. Moradoh se nasmijati, jer sam u toj njegovoj panji
prepoznala ono njegovo staro savrenstvo, koje moda nije bilo toliko dvolino koliko mu je
sluilo da me lake prevari. Osjeam se veoma dobro rekoh kao nikad dosada.
A kad emo se vidjeti?

Kad hoe odgovorih ali bih eljela da se

vidimo kao to smo se ranije viali, hou da kaem u vili,
ukoliko tvoji gospodari odlaze.
Odmah shvati moju namjeru i odgovori mi brzo.

Odlaze do desetak dana... za boine prazni

ke... ne ranije.

Onda emo se vidjeti do desetak dana ne

marno mu odgovorih.

Kako? upita iznenaeno zato da se ne vi

dimo kao to smo se ranije viali?

Imam mnogo posla.

Ta ta ti je? upita me sumnjiavim tonom.

Moda se ljuti na mene?

Ne odgovorih mu, da imam neto protiv

tebe ne bih te zvala da se sastanemo u vili. Pade mi
na pamet da bi on mogao postati ljubomoran i da bi mii
mogao smetati i zato dodadoh: Ne plai se, volim te
kao to sam te uvijek dosad voljela... ali moram pomoi
majci da svri jedan neodgodiv posao ... zbog prazni
ka ... a kako ne bih mogla da izaem ranije, ve samo
vrlo kasno, a ti kasno nisi nikad slobodan, radije u sae
kati da tvoji gospodari odu.

A ujutro?

Ujutro u spavati odgovorih mu a, da ti uz

put kaem, zna li da vie ne radim kao model?

Zato?
119f

: To me je ve zamorilo... tebi je drago, zar ne? Dakle, vidjet emo se do deset dana...
telefonirat u ti.
Dobro.
On to dobro ne ree ba sasvim uvjerljivo, ali sam ga dovoljno poznavala i bila sam sigurna
da se on, uprkos svojim sumnjama, prije deset dana nee pojaviti; nee se, naime, pojaviti ba
zato to sumnja. On nije bio hrabar, a misao da sam moda otkrila njegovu prevaru morala je
u njemu da izazove strah i uzbuenje. Kad sam spustila slualicu, bila sam svjesna da sam s
Dinom razgovarala mirno pa sam bila zadovoljna samom sobom. Uskoro e i moji osjeaji
prema njemu postati mirni, dobroudni i srdani, a to e mi omoguiti da ga viam, a da se pri
tom ne plaim da emo nas dvoje i nai odnosi podlei dosadnom i dvolinom osjeaju
mrnje.
VII
Istog dana poslije podne odoh da potraim izelu u njenoj namjetenoj sobi. Kao obino, ona
se u taj sat tek bila digla iz kreveta pa se odijevala, jer je ila na sastanak s Rikardom. Sjedoh
na raspremljen krevet i, dok je ona hodala po polumranoj sobi, punoj haljina i predmeta u
neredu, ispriah joj sasvim mirno, da sam posjetila Astaritu koji mi je otkrio da je Dino
oenjen i da ima jednu djevojicu. uvi tu novost, izela uzviknu, ali ne znam da li od
radosti, ili od iznenaenja. Sjede na krevet nasuprot meni, uhvati me objema rukama za
ramena, razrogai oi i ree:

Ne, ne mogu da vjerujem ... enu i kerku ... zaP

je to istina? <

Kerka se zove Marija.

n
Biio mi je jasno da ona eli da tu novost produbi i d#
se na njoj to due zadri, ali mi je isto tako bilo jasnih
da je moje spokojno dranje zbunjuje:
;!

enu i kerku... i kerka se zove Marija... i

ti to tako jednostavno kae?

A kako bi trebalo da kaem? uq

;
Pa zar ti nije ao?

120

ao mi je.

A kako ti je on to rekao, da li ovako: Dino Moli

nari je oenjen i ima kerku ... ovako?
sjs

Da.

A ta si mu ti odgovorila?
jp

Nita... ta je trebalo da mu odgovorim?

A ta si pri tom osjetila... Zar nisi osjetila potre

bu da zaplae? U stvari, to je za tebe velika nesrea.

Ne, nisam osjetila potrebu da zaplaem.

Sad vie ne moe da se uda za Dina uzviknu

ona zamiljeno ali i veselo. Kakav je to ovjek... ka
kva je to savjest... siromanu djevojku kao to si ti, koj
ja je, moe se rei, samo za njega ivjela... svi su mu
karci pokvarenjaci. .^

Dino rekoh jo ne zna da ja sve znam.

Ja bih mu, draga moja, na tvom mjestu pro,

dui ona uzbueno ja bih mu rekla ono to u stvari"

zasluuje ... ne bih mu uskratila nekoliko amara...

.

Zakazala sam s njim sastanak do deset dana f

odgovorih vjerujem da emo produiti nae odnose. ..'
Ona ustuknu i pogleda me iskolaenim oima:
!.

A zato? ... Zar ti se on jo uvijek svia? ... POK

slije svega to je uradio?
.'.

Ne odgovorih joj tihim glasom da bih prikrila

svoje uzbuenje vie mi se ne svia... ali rekoh
savlaujui se i laui amar i vika nisu uvijek naj
bolje sredstvo osvete.
i
Pogleda me askom, zamiri, ustuknu korak, ba kao to rade slikari kad posmatraju svoje
slike, a zatim uzviknu:

U pravu si... nisam na to ni mislila... a zna

li ta bih ja uradila? Pustila bih ga da se sam mirno i si
gurno koprca kako zna, a onda bih ga jednog lijepog da'
na napustila. '
Ne odgovorih nita, a ona as zatim nastavi mirnijim, ali ipak jo uvijek ivahnim glasom,
kao da pjeva:

Ipak ja sve to jo nikako ne mogu da vjerujem .. ..i

ena i kerka ...as tobom je pravio takve komedije.. *'*
primorao te da kupi namjetaj, opremu ... kakav ov
jek... kakav ovjek.
:
<
121
Ja sam i dalje utjela, a ona pobjedonosno uzviknu:

Ali ja sam ga odmah prezrela ... mora priznati...

ta sam ti rekla? Taj ovjek nije iskren ... jadna Adrijana.
Sklopi mi ruke oko vrata i poljubi me. Pustih je da me
ljubi, a zatim rekoh:

Da, najgore je to to me primorao da potroim

majin novac.

A da li tvoja majka to zna?

Jo ne.
Za novac se ne plai povika. Astarita je toliko u tebe zaljubljen... samo ako hoe, on
e ti dati novaca koliko ti god zatreba.

Astaritu neu vie da vidim odgovorih sva

kog drugog mukarca, samo ne Astaritu.
Moram da kaem da izela nije bila glupa pa odmah shvati da je bolje da mi bar zasad ne
govori o Astariti, a razumjela je i ta sam htjela da kaem onom reenicom: Svakog drugog
mukarca... Pravila se kao da trenutno razmilja, a zatim ree: Zaista, u pravu si, razumijem
te... i meni bi poslije svega onoga to se desilo bilo donekle neprijatno da se viam s
Astaritom ... on hoe silom ... a i o Dinu ti je sve to ispriao samo zato da bi ti se osvetio.
Ponovo zautje a zatim ree sveanim glasom: Osloni se na mene... Hoe li da upozna
nekoga ko bi bio voljan da ti pomogne.
.H. ' Da.
,
Osloni se na mene.

Ali dodadoh vie neu da se veem, hou da

budem slobodna.

Osloni se na mene ponovi ona i po trei put.


Sada nastavih hou da vratim majci onaj no
vac ... i da kupim neke stvari koje su mi potrebne... i
neu zavrih da majka vie radi.
izela se die i sjede za toaletni stoi.

Ti si, Adrijana ree puderiui se urno bila

uvijek i suvie dobra i.. vidi li sad ta se deava kad je
ovjek suvie dobar?

Zna li rekoh da jutros nisam ila na pozi

ranje? Odluila sam da vie ne radim kao model, A . ,. >!:*;
122

Dobro si uinila odgovori i ja, uostalom, po

I
ziram sada samo za... i ree ime jednog slikara i to samo da njemu ugodim ... ali kad on
zavri, onda dosta.
Sada sam prema izeli osjeala veliku ljubav, a osje
I
ala sam se i potpuno ohrabrena. Ono njeno: Osloni se ti na mene zvualo je u mojim
uima kao neko srdano i materinsko obeanje da e se ona, i to odmah, pobrinuti da udovolji
svim mojim potrebama. Znala sam vrlo dobro da izelu ne nagoni istinski osjeaj da mi
pomogne, ve, kao onda s Astaritom, elja, moda i nesvjesna, da i ja to prije doem u njen
poloaj, ali kako niko ne radi nita zabadava i kako su se u ovom sluaju izelina zavist i
moja korist podudarale, nisam imala nikakva razloga da odbijem njenu pomo samo zbog
toga to sam bila svjesna da dolazi iz sebinih pobuda.
Mnogo se urila, jer je ve bila zakasnila na sastanak sa svojim vjerenikom. Iziosmo iz sobe
i poesmo da u mraku silazimo niz uske i strme stepenice stare kue. Moda zato to je bila
uzbuena, a moda i zato to je eljela da ublai gorinu mog razoaranja u namjeri da
pokae kako ja u svojoj nesrei nisam sama izela mi na stepenicama ree:

Zna li da i ja prosto vjerujem da i Rikardo eli

da se sa mnom naali onako kao to se Dino naalio s
tobom.

Zar je i on oenjen? upitah naivno.

Ta nije, ali se ponaa tako da imam utisak kao da

hoe da mi se naruga... ali ja sam mu rekla: Dragi moj,
ti mi uope nisi potreban, ako hoe, ostani, ako ne
e, idi.
Ne rekoh nita, ali pomislih da izmeu nje i mene, kao i izmeu njenih odnosa prema Rikardu
i mojih prema Dinu, postoji velika razlika. Ona u stvari nije nikada imala nikakvih iluzija u
pogledu Rikardove ozbiljnosti i nije se ustruavala, to mi je bilo poznato, da ga ponekad
prevari. Ja sam se, meutim, svom snagom svoje jo neiskusne due nadala da u postati
inova ena i uvijek sam mu bila vjerna; poputanje na koje me Astarita bio primorao u
Viterbu svojom ucjenom, nije se moglo nazvati preva
123
rom. Ja joj ipak ne rekoh nita, jer sam mislila da bi se ona uvrijedila, kad bih joj to rekla. Na
pragu kapije zakaza mi za slijedee vee sastanak u jednoj slastiarnici, a zatim,
preporuujui mi da budem tana, jer vjerojatno nee biti sama pobjee.
Osjeala sam da bi trebalo da ispriam majci sve to mi se desilo, ali nisam imala za to
hrabrosti. Majka me je zaista voljela i za razliku od izele koja je u inovoj prevari
vidjela samo pobjedu svojih shvaanja i nije ni pomiljala da prikrije svoju zlobu kad bi

ona vidjela da je zaista bila u pravu, osjetila bi vie bol nego radost. Majka je u sutini eljela
samo moju sreu; bilo joj je svejedno kojim u ja putem doi do te sree, ali je bila uvjerena
da mi je Dino ne moe osigurati. Poslije dueg razmiljanja odluih da joj nita ne kaem,
utoliko vie to sam bila sigurna da e joj stvarnost ve idue veeri, bez ikakva mog
objanjenja, otvoriti oi. Mada sam znala da u joj time na veoma grub nain otkriti veliku
promjenu koja je nastala u mom ivotu, ipak mi se sviala misao da u tako izbjei itavo
mnotvo objanjenja, razmiljanja i komentara kojima je izela obilovala kad sam joj
ispriala historiju inove dvolinosti. U stvari sad sam prema temi koja se odnosila na moj
brak osjeala neku vrstu odvratnosti i nastojala sam da o tome to manje govorim i da
postupim tako da mi ni drugi to ne spominju.
Sutradan, da mi majka, koja je ve neto sumnjala, ne bi dosaivala, pravila sam se kao da
imam sastanak s Dinom i ostadoh napolju itavo poslijepodne. Za vjenanje sam bila saila
novu haljinu, sivi kostim, koji sam htjela da obuem odmah poslije obreda. To je bila
najljepa haljina to sam je imala i zato sam izvjesno vrijeme oklijevala prije nego to sam je
obukla. Ali zatim pomislih da u je jednog dana ipak morati obui i da tog dana sigurno neu
biti ni sretnija, ni nevinija nego to sam bila tog dana. Bila sam takoer svjesna da ljudi sude
po spoljanosti i da moram da izgledam to ljepa da bih dobila to vie novaca, i zato se
konano oslobodih svih predrasuda. Obukoh dakle, iako ne bez izvjesnog aljenja, svoju
lijepu haljinu, koja mi se danas, kad o tome ponovo razmiljam, ini veoma runom i veoma
skromnom kao sve moje ta
124
danje haljine. Poto se obukoh, paljivo se oeljah, narnazah lice, ali ne vie nego obino.
Moram da kaem da mi nikad nije bilo jasno zato se mnoge ene moje profesije mau da im
lice, kad izau, lii na karnevalsku masku. Moda to one ine zato to bi inae, zbog ivota
koji vode, izgledale suvie blijede, a moda i zato to se plae da mukarci ne bi na njih
obratili panju kad se ne bi tako jako mazale, a na taj nain one sasvim jasno daju
mukarcima na znanje da im se mogu pribliiti. Meutim, rna koliko se zamarala i muila da
bih izgledala drukija, zadravam svoju svjeu crnpurastu boju i mogu da kaem bez suvine
skromnosti, da je moja ljepota bez naroite pomoi rumenila i bjelila, bila uvijek dovoljna da
ljudi za mnom okreu glavu kad prolazim ulicom. Ja mukarce ne privlaim ni ruem ni
crnilom, a ni lanom plavom kosom boje slame, ve svojim velianstvenim dranjem (tako su
mi bar mnogi od njih tvrdili), vedrinom i Ijupkou svog lica, osmjehom svojih savrenih
zuba, svojom gustom i kovravom smeom kosom. Moda ene koje boje kosu i mau lice
nisu ni svjesne da kod mukaraca, koji ih od samog poetka smatraju za ono to jesu,
izazivaju unaprijed neku vrstu razoaranja. to se mene tie, ba zato to sam tako prirodna i
uzdrljiva, mukarci nikad nisu naisto kako da me ocijene i zato oni sa mnom doivljavaju
iluziju pustolovine, a to je ono to oni mnogo vie trae od obinog fizikog zadovoljstva.
Kad se obukoh i udesih, otioh u kinematograf, gdje sam isti program gledala dva puta. Kad
izioh iz kinematografa bila je ve no, pa sam odmah otila u slastiarnicu gdje mi je izela
bila zakazala sastanak. Ta slastiarnica nije bila jedno od onih uobiajenih skromnih mjesta
gdje smo se obino sastajale s Rikardom. To je bila elegantna slastiarnica, u kakve dotada
nisam zalazila. Shvatih da je izbor pao ba na ovaj lokal samo zato da bi se to vie istakla
moja linost i da bi mogla da utvrdi to vea cijena za moje usluge. enu moje vrste, koja je
uz to lijepa i mlada i umije da te svoje osobine pametno iskoristi, ovakva i slina lukavstva (o
kojima u imati prilike da kasnije govorim) zaista mogu da dovedu do onog trajnog
blagostanja, koje u stvari predstavlja krajnji cilj za ko
125

jim sve ene tee, ali su veoma rijetke one koje tako postupaju. Ja, meutim, nisam nikada
spadala u takve ene. Skromnog porijekla, ja sam na luksuzne lokale uvijek gledala s
nepovjerenjem. U buroaskim restoranima, slastiarnicama i kavanama, uvijek sam se
osjeala nelagodno, tamo me bilo stid i da se smijem i da koketiram s mukarcima, a uz to mi
zbog onog raskonog svjetla izgledalo kao da su me postavili uz stup sramote. Naprotiv,
prema ulicama moga grada, njihovim palaama, crkvama, spomenicima, trgovima, kapijama,
koje ih ine mnogo ljepim i primamljivijim od bilo kakve raskone sale, restorana ili
slastiarnice, osjeala sam duboku srdanu privlanost. Uvijek sam voljela da u suton
iziem na ulicu i da, idui polako pored osvijetljenih izloga, posmatram kako tamo visoko
iznad krovova no postepeno zamrauje nebo. Uvijek sam voljela da hodam u gomili i da, ne
okreui se sluam kako mi prolaznici, od kojih sam se tome najmanje nadala, stidljivo
doaptavaju ljubavne izjave. Uvijek sam voljela da do iznemoglosti hodam goredolje po
istoj ulici, sve dok ne osjetim da sam sasvim iscrpljena, jer je moja dua i dalje ostajala
svjea, traei uvijek neto novo, kao da se nalazim na nekom vaaru ija su iznenaenja
neiscrpna. Ulica je uvijek bila i moj salon, i moj restoran, i moja kavana, jer sam se rodila
siromana, a i siromaan svijet, kao to je poznato, trai jeftinu razonodu, uiva oima u
izlozima trgovina, znajui da nije u mogunosti da u njima ita kupi, u proeljima palaa u
kojima nee nikada stanovati. Zbog toga su mi se uvijek sviale i crkve, kojih u Rimu ima
tako mnogo, jer su one svakome otvorene, i svakome pokazuju svoju rasko, jer se u njima
pored mramora, zlata i skupocjenih ukrasa, osjea stari i ustajali zadah sirotinje koji je esto
jai od mirisa tamjana. Bogata, naravno, ne seta ulicama i ne ide u crkvu. On, u najboljem
sluaju, prolazi gradom u svojim kolima, zavaljen na jastucima, itajui novine. Kako sam ja
ulicu voljela vie od svih drugih mjesta, nisam ni mogla da susretnem one ljude koje sam,
prema izelinim rijeima, morala da traim, pogotovu to bih za to bila morala da rtvujem i
ono to mi se najvie svialo. Ja tu rtvu nikad nisam htjela da prinesem i zato je to prvenstvo
koje
im davala ulici predstavljalo za sve vrijeme mog drugomja s izelom predmet naih estokih
prepirki. izela nje voljela ulicu, crkve njoj nisu nita govorile, prema masi je osjeala samo
odvratnost i prezir. Ona je u svojim mislima na najvie mjesto postavljala luksuzne restorane
idje usluni konobari gotovo sa strahopotovanjem prate vaki i najmanji pokret gostiju;
mondenske plesne dvorano s livriranim sviraima i plesaima u veernjim odijelima;
najelegantnije kavane i igranice. U takvim lokalima ona je postajala sasvim druga, mijenjala
je pokrete, dranje pa i glas. Ukratko, nastojala je da se ponaa kao kakva prava dama. Postati
dama to je bio onaj idealni cilj /a kojim je ona teila. Kako e se kasnije vidjeti, na kra|u joj je
bilo polo za rukom da taj cilj i ostvari. Ali u tom njenom konanom uspjehu najneobinije je
to da linost, kojoj je bilo sueno da zadovolji njene ambicije, nije srela u luksuznim
lokalima, ve, i to mojom zaslugom, ba na onoj istoj ulici koju je toliko mrzila.
Naoh izelu u slastiarnici, u drutvu jednog sredovjenog ovjeka, trgovakog putnika.
Predstavljajui ga, ree mi da se zove ainti. Dok je sjedio, izgledao je normalnog rasta,
naroito zbog veoma irokih ramena, ali kad se digao, primijetih da lii gotovo na patuljka, a
da qa ona njegova iroka ramena ine sad manjim nego to je stvarno bio. Kosa mu je bila
bijela, gusta i sjajna, a uz to je strila uvis, pa je zato izgledao vii, lice mu je bilo rumeno i
pucalo je od zdravlja, crte lica su mu bile pravilne kao u kakve statue: elo vedro, oi velike i
crne, nos prav, usta lijepo izvedena. Pa ipak je izvjestan izraz antipatine tatine,
samozadovoljstva i lane ljubaznosti inio da je to lice, koje je na prvi pogled izgledalo
privlano i impozantno, postajalo naprosto odvratno.
Ja sam bila pomalo nervozna i im se upoznavanje zavri, sjedoh i ne prozborih vie ni rijei.
ainti produi razgovor koji je vodio s izelom, kao da moj dolazak nije uope vaan, iako
je, u stvari, trebalo da bude glavni dogaaj te veeri:

 Nema razloga da se na mene ali govorio je izeli. Oslonivi se jednom rukom na

njeno koljeno, ostade u tom stavu itavo vrijeme dok je s njom govorio.
127

Koliko je trajala, da tako kaemo, naa veza?v;. est mjeseci? E, pa dobro, reci mi po dui, da
li si za tih est mjeseci i jedan put otila od mene nezadovoljna? Glas mu je bio tih, jasan,
markantan, govorio je kao da srie, ali je bilo jasno da on tako ne govori da bi ga drugi lake
razumjeli, ve da bi sam sebe sluao i da bi sam uivao u svakoj rijei koju izgovara.

Ne, ne ree izela s izvjesnom dosadom, sag

nuvi glavu.

Adrijana, neka vam kae izela nastavi ainti

onim svojim jasnim i odsjenim glasom ne samo da
nisam nikada krtario kad sam novcem plaao one, da ne
kaem, profesionalne usluge, ve sam joj svaki put, kad
sam se vraao iz Milana, donosio po kakav dar... Sjea
li se kako sam ti jednom donio bocu francuskog parfema?
A vjerojatno se sjea i onog kombinezona od voaia i
ipaka koji sam ti poklonio jednom drugom zgodom?...
ene misle da se mukarci ne razumiju u dessouse,
ali ja sam izuzetak, he, he. Pri tom se diskretno nasmi
ja pokazujui perfektne ali pretjerano bijele zube, tako da
su izgledali kao lani.

Daj mi jednu cigaretu, i to odmah ree izela s

izvjesnom dosadom.

Odmah pouri on s izvjesnom ironijom u glasu.

Prui i meni cigaretu, pa i sam zapali, a onda nastavi:
sjea li se one torbice koju sam ti takoer jednom zgo
dom donio... velike... od prave koe ... zar je vie ne
nosi?

Te se torbice nose ujutro ree izela.

Volim da pravim poklone ree okreui se pre

ma meni ali, da se dobro razumijemo, ja to ne radim iz
nekih sentimentalnih razloga... zatrese glavom, izba
civi dim kroz nos ve iz tri sasvim odreena razloga:
prvo, zato to volim da ujem kako mi zahvaljuju;
drugo, to, kad elimo da smo dobro uslueni, moramo pra
viti poklone: ko je jednom dobio poklon, nada se da e ga
dobiti i drugi put; tree, jer ene vole da se zavaravaju, a
pokloni prave utisak i onda kad ne postoji nikakav osjeaj.

Ti si lukav ovjek ree izela ne gledajui ga

ravnoduno.. ^+si;
On zatrese glavom, smijui se svojim lijepim osmii, i pokazujui zube. Ne, ja nisam lukav...
ja sam ovjek koji je mnogo doivio i koji je umio da iz steenog
kustva izvue izvjesne pouke ... znam kako treba postulati sa enama, kako s klijentima, kako
s mlaima, i tako
'dom... moja pamet lii na vanredno uredan ormar...
primjer na vidiku je ena... uzmem fascikl, prelistam

'.'... vidim da su izvjesne mjere imale eljeni efekat, a dru

M nisu, stavim fascikl na njegovo mjesto i prema tome postupam ... to je sve. Zautje i
ponovo se nasmije. izela je puila kao ovjek koji se dosauje, a ja ne rekoh nita. A ene
su mi zahvalne nastavi on odmah jer shvaajui da ih ja neu razoarati, da ja poznajem
njihove zahtjeve, njihove slabosti i njihove hirove... tako sam i ja zahvalan muteriji koja me
odmah shvati, koja se ne gubi u praznim razgovorima, koja, ukratko, zna ta hoe i ta ja hou
... na svom stolu u Milanu imam jednu pepeljaru na kojoj pie: Neka je blagosloven Gospod
koji mi ne da da uzalud gubim vrijeme. Odbaci cigaretu i, izvlaei ruku iz rukava baci
pogled na sat i dodade: Mislim da je vrijeme da se jede.

Koiiko je sati?

Osam ... Izvinite, odmah u se vratiti. Die se

i otie na kraj dvorane. Bio je zaista malen s onim svojim
irokim ramenima, uzdignutom, sijedom i gustom kosom.
izela zgnjei cigaretu u pepeljari i ree:
?t

Veoma je dosadan, govori samo o sebi.

3

To sam primijetila. >i

Pusti ga da govori i odgovaraj na sve uvijek po

tvrdno nastavi ona vidjet e da e ti povjeriti mno
tvo tajni; stvarno je dareljiv i zaista pravi poklone.

Da, ali onda ti to predbacuje.

Ne ree nita, samo mahnu glavom, kao da hoe da kae: ta da mu radi? Jedno vrijeme
smo utjele, a onda se ainti vrati, plati, i mi iziosmo iz slastiarnice. izeia, ree
putem ainti vee je posveeno Adrijani... hoe li ipak da nam uini zadovoljsto i da s
nama veera?

128
9 Rimljanka
129
A_ Me; h!e, hvata ree urno izeia idem na je
dan sastanak. Pozdravi aintija i mene i otie. Kad se
udaljila, rekoh aintiju:
>j

izeia je simpatina. si
Napravi grimasu i odgovori:
:,q

Da, nije loa, ima lijepo tijelo.

,;h

Zar vam nije simpatina?

i
Idui pored mene i steui mi ruku, i to veoma viso
ko, gotovo ispod pazuha, odgovori: Ja ni od koga ne
traim da bude simpatian, samo da dobro radi ono to
radi... od daktilografkinje, na primjer, ne traim da bude
simpatina, ali traim da na maini pie brzo i bez gre
aka ... od ene izeline vrste ne traim da bude sim
patina, ve samo da zna svoj zanat, a to znai da mi
uini prijatnim onaj sat ili dva to ih s njom provodim ...
a, meutim, izeia svoj zanat ne zna.

Zato?

 Zato to stalno misli na novac... i stalno se plai da joj posjetilac nee platiti ili da e joj
platiti suvie malo... ja, naravno, ne traim da me ona voli, ali njena profesija zahtijeva od nje
da se ponaa kao da me zaista voli, da mi prui iluziju da me voli... zato je plaam ...
meutim, izeia suvie jasno pokazuje da to radi iz rauna... ne daje ovjeku ni vremena da
predahne, odmah poinje da se svlai ... e, do avola.
Tako stigosmo do restorana, jednog bunog lokala koji je bio prepun svijeta, i to, kako mi se
uinilo, ljudi aintijeve vrste: trgovakih putnika, meetara, trgovaca, industrijalaca na
proputovanju. ainti ue prvi i, predajui ogrta i eir pikolu, upita:

Da li je moj stari sto slobodan?

v^

Da, gospodine ainti.

,|
Sto se nalazio u udubljenju pored jednog prozoral
ainti sjede trljajui ruke, a zatim me upita:

ima li dobar apetit, spada li u sladokusce?

;

Mislim odgovorili zbunjeno.

*

To mi je drago ... za stolom treba jesti... i^

zela, na primjer, nikada nije htjela da jede... plaila S
da e se ugojiti... to su gluposti, sve u svoje vrijeme.:#
za stolom treba jesti. Zaista je bio kivan na izelif

To je tano rekoh skromno ko mnogo je1'

de, taj se i ugoji... a ima ena koje ne ele da se ugoj^?

Da li si i ti takva?
f?

Nisam ... ali kau da sam suvie jaka.''.u.

Ne vjeruj im, to je puka zavist... takva kakva sji

odlino izgleda... to ti ja kaem, a ja se razumijem ;,
to. ! kao da hoe da me sasvim razuvjeri, oinski
pomilova ruku.
:ig
Kad doe konobar, ainti mu ree: 0^

Najprije, ukloni to cvijee, smeta mi... a zatira|j

kao i obino .... mi se razumijemo, samo brzo.
,^|j
Zatim, okreui se prema meni, dodade:
3q

Poznaje me i zna ta mi se svia... osloni se n^

njega... vidjet e da se nee kajati. iH
Zaista, nisam imala razloga da se potuim. Sva jela, koja su jedno za drugim dolazila na na
sto, iako nisu bila naroito fina, bila su veoma ukusna i veoma obilna. ainti je imao silan
apetit i jeo je s izvjesnim zanosom, sagnute glave, drei vrsto no i viljuku, ne gledajui
me i ne govorei, kao da je sasvim sam. Bio je sasvim zauzet jelom. U svojoj prodrljivosti
gubio je svoj toliko hvaljeni mir, pravio mnogo pokreta, kao da se plai da nee dospjeti da
sve pojede pa e ostati gladan. Kad bi strpao u usta komad mesa, urio bi se da lijevom rukom
otkine komadi hljeba i zagrizao bi ga; drugom rukom odmah bi sipao vino u au i pio ga jo
prije nego to bi savakao zalogaj. Sve je to radio mljackajui ustima, prevrui oima i
tresui glavom, kao to to rade make kad im je komad suvie velik. Ja, meutim, suprotno
svom obiaju, nisam bila gladna. Prvi put sam se spremala da imam intiman odnos s
ovjekom kojega nisam voljela i kojega uope nisam poznavala. Paljivo sam ga posmatrala,
analizirajui uz to svoje osjeaje i razmiljajui kako u se izvui. Kasnije nisam vie vodila
rauna o izgledu ljudi s kojima sam dolazila u vezu. Moda zato to sam, prinuena
okolnostima, veoma brzo nauila da u njima odmah i ve na prvi pogled pronaem neto
dobro i privlano, to je bilo dovoljno da intimnost bude snoljivija. Te veeri jo mi nije bila
poznata ona lukava snalaljivost moje profe

130
131
sije koja se sastoji u tome da u mukarcu odmah pronaemo bilo kakve privlane osobine koje
kupljenu ljubav ine manje neprijatnom, ali sam tako rei, instinktivno, nastojala da se time
posluim. Ve sam rekla da ainiti nije bio ruan, tavie, mogao je da izgleda i lijep, samo
kad je utio i kad nije razotkrivao strasti koje su mu ispunjale duu. I to je ve bilo mnogo, jer
se ljubav, na kraju krajeva, sastoji u fizikom spajanju. Ali meni to ipak nije bilo dovoljno, jer
nisam nikad mogla da volim ni da smatram podnoljivim mukarca samo zbog njegovih
tjelesnih osobina. Poto veerasmo i poto ainti utoli onu svoju pretjeranu prodrljivost,
podignuvi se pri tom dvatri puta, pa poe ponovo da govori, primijetih da na njemu nema
nita ili da ja nisam u stanju da bilo ta otkrijem to bi ga bar donekle moglo uiniti
simpatinim. On je, kao to me je bila upozorila izela, neprestano govorio o sebi, i to na
vanredno neprijatan nain, hvalisavo i dosadno, priajui najvie o stvarima koje mu nimalo
nisu sluile na ast i koje su u cijelosti potvrivale onaj moj instinktivan neposredan osjeaj
gnuanja. Nita, ba nita nije bilo u njemu to bi mi se moglo svidjeti, a sve njegove tobonje
dobre osobine, koje je on hvalio i uznosio, liile su mi na uasne mane. I kasnije sam, iako
rjee, sretala sline ljude, bez ikakve vrijednosti, u kojima nema ba nita to bi prema njima
moglo da pobudi bilo kakav osjeaj simpatije. Uvijek sam se udila to takvi ljudi uope
postoje i pitala se nije li moda u pitanju moja greka, jer moda ne umijem da u njima na
prvi pogled otkrijem osobine koje oni, bez ikakve sumnje, posjeduju. Bilo kako bilo,
malopomalo sam navikla na takvo neprijatno drutvo, i sad se pretvaram, smijem se i alim,
jednom rijei, pravim se da sam takva, kakvu me oni ele, takva kakvom me oni smatraju. Ali
te sam veeri prvi put otkrila neto to me je navelo na melanholina razmiljanja. Dok je
ainti brbljao i istio zube akalicom ja sam sebi govorila da je zanat koji sam odabrala,
veoma teak, jer zahtijeva da se pretvaram i da pokazujem ljubavni zanos i prema takvim
ljudima koji su u meni, kao to je to bio sluaj s aintijem, izazivali sasvim suprotne
osjeaje; da nema tog novca koji bi mogao da plati sline usluge; da je nemogue,
132
1
bar u sluajevima kao to je ovaj, ne ponaati se kao izela, koja je mislila samo na novac, pa
je to otvoreno pokazivala. A palo mi je bilo na pamet i to da u te veeri tog tako antipatinog
aintija odvesti u svoju jadnu sobu koja je bila namijenjena sasvim drugim svrhama.
Pomislih kako nemam sree i kako sluaj time to sam susrela ba aintija, a ne kakvog
naivnog djeaka u potrazi za pustolovinama, ili kakvog potenjainu bez pretenzija kakvih
ima mnogo hoe da ja ve na prvom svom koraku u tom novom svom ivotu izgubim sve
iluzije pa e aintijeva prisutnost meu mojim namjetajem zapeatiti moje odricanje i
sasvim unititi moje snove o pristojnom i normalnom ivotu.
On je neprestano govorio, ali ipak nije bio toliko ogranien, da ne bi primijetio da ga ja jedva
sluam i da nisam vesela.

Lutko zapita me odjednom jesi li tuna?

Ne, ne odgovorili trgnuvi se, ali u isto vrije

me padoh gotovo u iskuenje da mu se, s obzirom na
onaj njegov prividno ljubazni ton, povjerim, kaem ne

to o sebi, poto sam ga bila pustila da on tako dugo go

vori meni o sebi.
On odgovori:

Utoliko bolje ... ja ne volim tugu ... ja te, uosta

lom, nisam ni pozvao zato da bude tuna... za to ima
sigurno svojih razloga, ja to ne osporavam, ali, dok si sa
mnom, ostavi alost kod kue... ja ne elim da znam ni
ta o tvojim stvarima, ne elim da znam ni ko si ni ta se
s tobom deava ... izvjesne stvari mene ne interesiraju ...
meu nama postoji nepisani ugovor... ja se obavezujem
da u ti platiti izvjesnu svotu novaca, a ti da e mi u
zamjenu omoguiti da prijatno provedem vee ... sve os
talo nema za mene vrijednosti. Sve to izgovori veoma
ozbiljno, moda zato jer se ljutio to ga nisam dovoljno
paljivo sluala.
Odgovorih mu krijui osjeaje koji su mi uzbuivali duu:

Ali ja uope nisam tuna... samo ovdje ima suvi

e dima... i buno je osjeam se kao omamljena.
133
'' Hoe li da idemo? usluno upita. Kad mu rekoh da hou, on odmah pozva konobara,
plati i mi iziosmo. Na ulici me upita: Idemo li u hotel?

Ne, ne rekoh brzo, jer sam se plaila moguno

sti da bih morala da pokaem svoje dokumente, a, uosta
lom, ve sam bila drukije odluila: Idemo mojoj kui.
im se popesmo u taksi, dadoh adresu svoje kue, a on se odmah baci na mene i poe da me
pipa, rukama po itavom tijelu i da me ljubi po vratu. Osjetih po njegovu zadahu da je pijan.
Neprestano mi je govorio rije lutko, kao to se obino govori djevojicama. Ljutila sam se
jer je ta rije u njegovim ustima zvuala smijeno i dobivala nedostojno znaenje. Pustih ga
izvjesno vrijeme, a zatim mu, upirui prstom u vozaeva lea rekoh: Zar nije bolje da
priekamo dok ne stignemo?
Crven u licu, kao da ga je oinuo grom iznenadne srdbe, nita ne odgovori, samo se skljoka
na jastuke, a zatim pakosno promrmlja: Ja mu plaam da me odveze na odreeno mjesto a ne
da se bavi onim to se deava u taksiju. Patio je od fiks ideje da novac moe da zatvori
svaija usta, a naroito kad je bio u pitanju njegov novac. Ne odgovorih nita pa smo ostalo
vrijeme vonje sjedili nepomino jedno pored drugoga ne dodirujui se. Uline svjetiljke
osvjetljavale su nam s vremena na vrijeme lice i ruke, a zatim iezavale. Izgledalo mi je
udno da se nalazim pored ovjeka za koga do pred nekoliko sati nisam ni znala da postoji i
da se sad s tim ovjekom vozim mojoj kui da bih mu se dala kao nekom voljenom
ljubavniku. Ta su razmiljanja uinila da mi je put izgledao tako kratak, da sam se gotovo
trgla i zaudila kad sam vidjela da se taksi zaustavio u poznatoj ulici, pred mojom kuom.
Dok smo se u mraku penjali uz stepenice, rekoh aintiju:

Molim te da ne bui, stanujem s majkom.

Odgovori mi:

Ne brini, lutko.
Kad doosmo do mog stana, otkljuah ulazna vrata, uhvatih aintija, koji je iao za mnom,
za ruku i, ne palei svjetlo, povedoh ga kroz predsoblje do vrata moje
134
sobe koja se nalazi odmah s lijeve strane ulaza. Pustih

ga da ue prvi i zapalih lampu pored kreveta, a onda po

sljednim, oprotajnim pogledom pogledah svoj namjetaj.
Veoma zadovoljan to je naao novu i istu sobu, dok se
moda plaio da u ga odvesti u sobu sa starim i prljavim
namjetajem, ainti zadovoljno uzdahnu, skide kaput i
prebaci ga preko stolice. Rekoh mu da me prieka i izi
oh iz sobe. i
Otioh direktno u radionicu. Naoh majku kako ije'
sjedei za velikim stolom, im me ugleda, odmah odloi;
posao i htjede da se digne, jer je namjeravala da mi, kao
obino, spremi veeru. Rekoh joj: :

Nemoj da se die, ve sam jela... i neko je kod:

mene ... nemoj nikako da ulazi.

Neko? upita s izrazom uenja na licu.

Da, neko odgovorih brzo. Ali to nije Dino ..

jedan gospodin. Ne ekajui druga pitanja, izioh iz,;
radionice.
c
Ponovo uoh u sobu i zakljuah vrata. ainti, nestrp^ ljiv i crven u licu, doe mi u susret do
sredine sobe i za> grli me. Bio je prilino manji od mene, pa me, da bi usi nama dopro do
mog lica, presavi preko ograde kreveta. Nastojei da izbjegnem njegov poljubac u usta, ja sam
kao da se toboe stidim ili kao da osjeam veliku strast, as okretala, a as saginjala lice, i
tako uspjeh u svojoj
namjeri.
ainti je ljubio na isti nain kao to je jeo: pohlep
no, ne pravei razlike, bez ikakve delikatnosti. Zaslijepljeni!
mojim tijelom, kao ranije u restoranu jelom, ljubio me je!
sad s jedne, sad s druge strane, kao da se boji da mu to?
god ne izmakne. Kad me izljubio, izgledalo je kao da ho&
e da me skine i to stojeke. Razgoliti mi jednu ruku;JI>
jedno rame a onda, stojeke, kao da ga je moja nagofc^j
sasvim zbunila, poe ponovo da me ljubi. Uplaih se <$b
e mi onim svojim grubim pokretima razdrijeti haljinu'A
zato mu, ne odgurnuvi ga, najzad rekoh:
sAi

Hajde, skini se.

;,$
Odmah me ostavi, sjede na krevet i poe da se skida
Na drugoj strani kreveta ja uinih isto.

Da li tvoja majka zna? upita me..;iB{\i Q^ .

135
na ijubav. Bilo mi je jasno da sam obuzeta tim osjeajem
jer sam s mnogo obzira nastojala da izbjegnem svaku
kretnju koja bi mogla da ga probudi. Shvatih da je to bio
onaj osjeaj simpatije koji sam dotada uzalud traila i da
je taj osjeaj probudila u meni njegova sijeda glava, sna
no naslonjena na moje male grudi. To me utjei, pa mi
gotovo vie nije bilo hladno. Naas osjetih i neku vrstu
ljubavne egzaltacije koja mi ovlai oi. I tada je, kao i da
nas, u mom srcu postojao izvjestan viak ljubavi koji me
je primoravao, u nedostatku legitimnog objekta na kom bi

se zaustavio, da zavolim ak i nedostojna lica, samo da taj

viak ne bi ostao u lebdeem stanju, neaktivan.
* Poslije dvadesetak minuta on se probudi i upita: <3
sb Jesam li dugo spavao?
a Ne.
'
iife

Dobro se osjeam ree diui se s kreveta i

trljajui ruke ah, ba se dobro osjeam ... osjeam se
bar dvadeset godina mlai. Poeo je da se oblai, ali
je i dalje uzvikivao, radostan i okrijepljen. Kad je bio go
tov, upita:
e

Kako emo, lutko, ja bih elio da te ponovO

vidim? *

Telefoniraj izeli odgovorili viam je sva

kog dana.

Da li si uvijek slobodna?
'"*'

Uvijek.

ivjela sloboda dodade, a zatim se mai nova^

nika. Koliko?
'}

Koliko da odgovorih, a zatim dodadoh sasvim;

iskreno: Ako mi mnogo da, uinit e i dobro djelo,
jer mi treba.
Na to on odgovori: Ako ti dam mnogo, onda to neu uiniti zato da bih uinio dobro
djelo... nikad ne b nim dobra djela... to u uiniti samo zato to si zaista^ lijepa i to si mi
omoguila da prijatno provedem vee.

Kako hoe rekoh slijeui ramenima.

Sve ima svoju vrijednost i sve treba platiti prema

vrijednosti same stvari produi vadei novac iz nova
nika 5 dobra djela ne postoj^g. $j,si mi pruila izvjesne.
stvari boljeg kvaliteta, nego to bi mi, recimo, pruila izela... i prema tome je i pravo da
dobije vie nego izela... Dobra djela nemaju s time nikakve veze... a onda, da ti dam jo
jedan savjet: nemoj nikad da kae: Koliko da... pusti da tako govore ulini prodavci..,
Onome ko mi kae: Koliko da uvijek sam spreman da dam manje nego to je zasluio.
Napravi pri tom znaanu grimasu i prui mi novac.
izela je bila u pravu kad je rekla da je dareljiv, jer je novac zaista bio premaio moja
oekivanja. Uzeh ga s osjeajem sukrivnje i putenosti koji je povodom izleta u Viterbo bio
izazvao u meni Astaritin novac. Pomislih da taj osjeaj jasno pokazuje da u meni za taj zanat
postoji izvjesna predispozicija i da mi taj zanat zaista odgovara, iako je moje srce eznulo za
neim sasvim drugim. Hvala rekoh mu jo prije nego to shvatih ta radim, pa ga
oduevljeno s mnogo zahvalnosti poljubih u lice.
Hvala tebi ree on odlazei. Uzeh ga za ruku i povedoh ga kroz mrano predsoblje do
vrata stana. Dok smo nekoliko trenutaka ili u potpunom mraku, osjetih nekakvom gotovo
fizikom intuicijom da se u tom istom mraku, u jednom oku tog istog predsoblja, nalazi i
moja majka. Mora biti da se sakrila iza ulaza ili u oku izmeu kredenca i zida pa je tamo
ekala da ainti ode. Sjetih se da je isto tako uradila i one noi kad sam se vratila kasno,
posije sastanka s Dinom u vili njegovih gospodara. Osjetih jaku nervozu, jer sam mislila da e
i sada, kao onda, im ainti ode, skoiti na mene, zgrabiti me za kosu, odvui do divana i
tamo me izudarati. inilo mi se kao da je vidim, jer sam u onom mraku, sasvim jasno osjeala
njenu prisutnost. Osjeala sam na ramenima izvjesnu nelagodnost, kao da tamo, iza moje
glave, stoji uzdignuta njena ruka, spremna da me zgrabi za kosu. Ja sam, meutim, jednom

rukom drala za ruku aintija, a drugom stiskala novac. Bila sam odluila da joj, im me
napadne, taj novac gurnem u ruku. Htjela sam da je tako, bez rijei, podsjetim da me je ba
ona, itavo vrijeme nagonila da ovako zaraujem novac. U isto vrijeme htjela sam da joj time
zatvorim usta, jer sam htjela da se koristim njenom krtou koja je, kako mi je bilo poznato,
go
139
spodarila njenom duom. Kad otvorih vrata, ainti mi ree: Onda, do vienja... telefonirat
u izeli.
Posmatrala sam ga kako, onako pleat, sa sijedom i visoko zaeljanom kosom, silazi niz
stepenice i kako me, ne okreui se pozdravlja rukom, a zatim zatvorih vrata. Kao to sam
predviala, majka smjesta, u onom mraku, skoi na mene, ali me ne zgrabi za kosu, kako sam
se plaila ve me gotovo zagrli, ali na tako nespretan nain da je isprva ne shvatih. Kao to
sam bila odluila potraih njenu ruku i utisnuh joj novac u aku. Majka, meutim, baci novac
na zemlju, gdje ga naoh slijedeeg jutra kad izioh iz svoje sobe. Sve se to odigralo dosta
muno, ali nijedna od nas dvije za to vrijeme ne progovori ni rijei.
Kad uosmo u radionicu, ja sjedoh pored stola, a majka nasuprot meni. Majka me pogleda. Ja
sam bila zbunjena, a ona je izgledala izmuena. Odjednom ree:

Zna li da sam, dok si tamo bila, odjednom osje

tila kako me hvata strah.

Srah od ega?

Ne znam ree najprije sam imala osjeaj

kao da sam potpuno sama... osjetila sam veliku stu
den ... a zatim, kao da ja vie nisam bila ja,... sve se
oko mene vrtjelo ... zna, kao kad ovjek popije malo
vie,... sve mi je izgledalo nekako udno ... mislila sam:
ono je sto, ono je stolica, ono je ivaa maina... ali ni
kako nisam mogla da se uvjerim da je to zaista sto, sto
lica, ivaa maina... a inilo mi se kao da i ja vie ni
sam ja... rekla sam sama sebi: ja sam starica, bavim se
ivanjem i imam kerku koja se zove Adrijana ... ali ni
kako nisam mogla da se sasvim uvjerim u to... da bih se
ohrabrila, poela sam da mislim kakva sam nekada bila,
kad sam bila mala, pa kad sam bila u tvojim godinama,
kad sam se udala, kad si se ti rodila... ali sam se onda
uplaila, jer je sve to prolo ko neki san i ja sam odjed
nom, a da to sama nisam primijetila, od mlade ene, kak
va sam bila, postala starica... a kad umrem s mukom
zavri bit e kao da nisam nikad ni postojala.

Zato misli na takve stvari rekoh tiho ti si

jo mlada... smrt nema s tim nikakve veze. n
140
Uini mi se kao da me nije ula, jer nastavi kao u nekom zanosu koji mi je bio neprijatan i
izgledao mi namjeten: Kaem ti da sam se plaila i mislila sam: A zar i ko ne bi htio da
dalje ivi, mora silom da ivi? ... Ne kaem da bi ovjek morao da se ubije, jer da se neko
ubije, treba da ima za to hrabrosti; mislim samo bi mogao da eli da vie ne ivi, kao to,
recimo, vie ne eli da jede ili da hoda ... vjeruj mi, zaklinjem ti se duom tvoga oca ... htjela
bih da vie ne ivim.

Oi su joj bile pune suza, a usne su joj drhtale. I meni doe da zaplaem, iako nisam znala
zato. Digoh se, zagrlih je, a onda smo obje sjele na divan u dnu sobe i ondje ostale izvjesno
vrijeme, zagrljene, plaui. Bila sam zbunjena i zbog toga to sam se osjeala vrlo umorna, a
ti majini razgovori, nepovezani, bez neke jasne logike, tu su moju zbunjenost samo jo vie
bili pojaali. Trgoh se prva; plakala sam u stvari iz simpatije prema majci, nad samom sobom
ve sam odavno bila prestala da lijem suze.

Hajde, hajde poeh da joj govorim, tapui je

po ramenu.

A kaem ti, Adrijana, vie mi se ne ivi ponovi

ona plaui. Ja sam je rukom tapala po ramenu i, bez
rijei, pustila je da se isplae do mile volje. Meutim, raz
miljala sam kako sve te njene rijei jasno odaju njeno
kajanje. Istina, ona mi je uvijek govorila da bih morala, da
slijedim izelin primjer, ali izmeu rijei i djela postoji ve
lika razlika. Sada, kad je vidjela kako sam u kuu dovela
nepoznatog mukarca i kad je osjetila kako joj u ruku tu
ram novac, bio je to za nju svakako veoma teak udarac,
jer je jasno vidjela rezultat svojih pridika i nije mogla da
se uzdri a da ne osjeti gnuanje. Bilo je pak vie nego si
gurno da je bila nesposobna da prizna svoju greku i da je
gotovo osjeala neko gorko zadovoljstvo to sada takvo
priznanje ne bi nita izmijenilo na samoj stvari, niti bi je
popravilo. I tako, umjesto da mi u lice ree: Loe si uradi
la ... ne smije vie da to radi njoj je bilo milije da
mi govori o stvarima koje nisu imale nikakve veze sa mnom,
da mi govori o svom ivotu i o elji da vie ne ivi.
esto sam zapaala da mnogi ljudi u istom trenutku, dok urade neto to je za osudu, nastoje
da se osvijeste
141
da svoju greku poprave na taj nain td govore o viim stvarima koje ih i pred samim sobom
i pred drugima prikazuju kao nezainteresirane i plemenite ljude; da govore, dakle, o stvarima
koje nemaju nikakve veze s onim to oni u stvari rade, ili da, kao moja majka, dozvoljavaju da
se i dalje radi ono to je za osudu. Istina, majka je, suprotno veini ljudi, koji pri tom potpuno
svjesno postupaju, bila pri tom potpuno nesvjesna i postupila je onako kako su joj to njena
dua i njene prilike nalagale, ali mi je njena reenica da vie ne eli da ivi ipak izgledala
sasvim opravdana. I ja sam, poto sam otkrila inovu prevaru, poeljela da vie ne ivim, ali
je moje tijelo, ne marei za moje elje,' ivjelo i dalje za svoj raun, nastavljalo je da ivi. I
moje grudi, i moje noge, i moji bokovi, koji su se toliko svialimukarcima, nastavili su da
dalje ive, a i moj spol izmeu* nogu nastavljao je da dalje ivi i da u meni, i kad to nisam!
eljela, budi elju za ljubavlju. Nita nije vrijedilo to sam; ispruena na krevetu eljela da
vie ne ivim, dae ujutro vie ne probudim, moje je tijelo, dok sam spavala, navaljivalo da
ivi, krv je i dalje tekla mojim ilama, eludac i crijeva su varili, dlake ispod pazuha, tamo
gdje sam ih obrijala, ponovo su nicale, nokti su rasli, dlake se vlaile znojem, moja snaga se
vraala. U odreeni sat ujutro, a da to sama nisam eljela, dizali su se kapci na mojim oima, i
oi su ponovo, i protiy moje volje, gledale stvarnost koju su mrzile. I tako, uprkos mojoj elji
da umrem, ja sam ivjela dalje i morala da ivim, pa sam zato odluila, izvodei zakljuak iz
svega toga, da se prilagodim ivotu i da o svemu tome vie ne mislim.

Majci ipak nisam to spominjala, jer mije bilo jasno da te moje misli nisu nita manje tune od
njenih i da je ja tim svojim zakljucima neu nikako utjeiti. Umjesto toga, kad mi se inilo da
je prestala da plae, ja sam se od nje odvojila i rekla joj:

Gladna sam.
To je bilo tano, jer se u restoranu, kako sam bila nervozna, nisam bilo gotovo ni dotakla jela.

Tvoja je veera tamo ree mi majka, veoma za

dovoljna to joj pruam mogunost da mi bude od kori
sti i da uini ono to je radila svake veeri idem odmah
142
rta ti je spremim. Kad majka izie, ostadoh potpuno sama.
Sjedoh za sto na svoje uobiajeno mjesto i saekah da se ona vrati. Glava mi je bila sasvim
prazna, a od svega onoga to se toga dana desilo, samo mi je na prstima ostao slatkasti miris
ljubavi i na obrazima slani i suh trag suza. Sjedila sam nepomino i posmatrala sjenke koje je
svjetlost bacala po dugakim i golim zidovima radionice. Majka ponovo ue nosei tanjur s
mesom i varivom. Juhu ti nisam podgrijala, jer nije dobra... a osim toga ima je malo.

Svejedno, i to je dosta.
Nali mi punu au vina; dok sam ja jela, ona je nepomino stajala pored mene, ekajui moje
naredbe. Da li je biftek dobar? upita zabrinuto.

Da, dobar je.

Toliko sam govorila mesaru da mi da mekan bif

tek. inilo se kao da se oporavila pa se ponovo osjea
kao svake druge veeri. Polako sam jela, a kad zavrih,
zijevnuh irei ruke i proteui se. Odjednom osjetih da
mi je sad dobro i da je moje tijelo onom svojom kretnjom
probudiio u meni izvjestan osjeaj zadovoljstva, jer sam
osjeala da je mlado, snano i zadovoljno.

Strahovito mi se spava rekoh.

Priekaj, idem da ti spremim krevet usluno

ree majka i samo to ne izie, ali je ja zadrah:
Ne ... ne ... sama u.
Digoh se, a majka uze prazne tanjure. Sutra ujutru pusti me da spavam rekoh joj
sama u se probuditi.
Ona mi odgovori da e tako uiniti, a ja je onda, poeljevi joj laku no, poljubih i odoh
potom u svoju sobu. Krevet je bio u neredu, onako kako smo ga ja i ainti bili ostavili.
Namjestih samo jastuk i pokrivae, a zatim se skinuh i uvukoh se pod pokrivae. Izvjesno
kratko vrijeme ostadoh u potpunoj tami, iroko otvorenih oiju, ni na to ne mislei. Najzad,
elei da vidim kako e to na mene djelovati, rekoh glasno sama sebi: Ja sam kurva. Ali to
ne uini na mene nikakav utisak: zaspah im sklopih oi.
143
VIII
Slijedeih dana viala sam aintija svake veeri, jer bi on, odmah ujutru, telefonirao izeli,
a izela bi mi, im bi me to poslijepodne vidjela, saopavala njegovu poruku. Bila sam
pristala da se s njim viam svake veeri, jer je ainti, uoi dana kad je trebalo da se
sastanem s Dinom, morao da otputuje za Milano. Da nije morao da otputuje, bila bih odbila da
ga ponovo vidim, jer sam se zaklela da vie neu da imam nikakvu vezu ni s jednim
mukarcem. Smatrala sam, ako ve treba da se bavim tim zanatom, onda je bolje da to radim
otvoreno i da stalno mijenjam ljubavnika nego da samu sebe zavaravam kako se, toboe, ne
bavim tim zanatom, ukoliko me izdrava samo jedan mukarac. A ni zbog toga nisam htjela

da se veem samo s jednim mukarcem, jer me je to moglo dovesti u opasnost da ga zavolim,

a i on mene da zavoli, i tako doem u opasnost da izgubim ne samo svoju fiziku slobodu ve
i slobodu osjeanja. Uostalom, ja sam jo bila u cijelosti sauvala svoja shvaanja o
moralnom branom ivotu, ali ba zato nisam htjela, ukoliko se uope udam, da se udam za
nekog ljubavnika koji bi me prethodno izdravao i na kraju bi odluio da ozakoni nau
sebinu vezu, jer ta veza time ne bi postala nimalo moralnija. Ukoliko sam uope mislila na
udaju, bila sam odluila da u se udati za mladia koji e me voljeti i koga u ja voljeti, ije
e prilike odgovarati mojim prilikama, koji e voljeti ono to ja volim i ije e misli biti sline
mojim mislima. Htjela sam, ukratko reeno, da izmeu zanata koji sam bila odabrala i mojih
ranijih tenji bude jasna razlika, odnosno nisam htjela da te tenje uprljam ni da pravim bilo
kakve kompromise, jer sam osjeala da sam u izvjesnom smislu podjednako sposobna da
budem dobra ena kao i dobra kurtizana, ali da sam apsolutno nesposobna da, kako je to
zamljala izela, odaberem lukav i licemjeran put izmeu te dvije stvari. A bila sam osim
toga svjesna da u, sluei se predrasudama mnogih ljubavnika, izvui daleko veu korist
nego iz eventualne dareljivosti jednog jedinog.
144
Tih veeri ainti me je uvijek vodio u isti restoran,; a zatim me je pratio kui i ostajao sa
mnom sve do kas; no u no. Majka je bila ak prestala da govori o tim mojim veerima i samo
bi me pitala, kad bi izjutra u kasni, sat ula u moju sobu, nosei mi na posluavniku kavu, daj
li sam dobro spavala. Ranije sam tu kavu pila vrlo brzo, stojei pored tednjaka u kuhinji,
osjeajui jo uvijek na, rukama i na licu studen od hladne vode. Sad mi je majka, donosila
kavu u sobu, i ja sam je pila u krevetu dok je ona otvarala aluzije i nastojala da uredi sobu.
Ni sada joj nisam govorila nita to joj nisam govorila ranije, ali je ona, shvaala da se na
ivot iz osnove izmijenio. Da je odlino shvaala u emu se sastojala ta promjena, jasno se
vidjelo po itavom njenom dranju. Meutim, ona je postupala kao da izmeu nas postoji neki
sporazum, a svom panjom prema meni kao da me skromno molila da joj i ubudue dozvolim,
i u novim uslovima naeg ivota, da rni slui i da mi bude od koristi kao ranije. Moram da
kaem da je taj njen obiaj da mi donosi kavu u sobu djelovao na nju u izjvesnom smislu
umirujue: ima mnogo ljudi, a u takve je spadala i moja majka, koji navikama pa i onda
kad te navike, kao u ovom sluaju, nisu pozitivne, pridaju pozitivnu vrijednost. Ona je
istom revnou bila uvela i druge sline promjene u na svakidanji ivot. Tako mi je, na
primjer, da bih se oprala im se dignem, pripremala velik kotao vrele vode, stavljala cvijee u
vazu u mojoj sobi i slino.
ainti mi je uvijek davao istu svotu novaca, a ja sam je, ne govorei nita majci, stavljala u
jednu fijoku, i to u istu onu kutiju u koju je ona ranije stavljala svoju uteevinu. Za sebe sam
zadravala samo neto sitnia. Pretpostavljam da je ona primijetila da se naa imovina
svakodnevno poveava, ali o tome rni nikad nismo progovorile ni jednu jedinu rije. Kasnije
sam primijetila da ni oni iji dobitak ima dozvoljeno porijeklo ne vole da o tome govore, i to
ne samo sa stranim ljudima nego ni s intimnim prijateljima. Vjerojatno je za novac vezan neki
osjeaj stida, ili u najmanju ruku nelagodnosti koji ga iskljuuje iz niza normalnih argumenta
prenosi u oblasti skrivenih, nepriznatih pitanja o kojima nije lijepo da se govori,
145
tO Rimljanka
kao da je novac, ma kakvo da je njegovo stvarno porijeklo, uvijek zaraen na nepoten nain.
No moda je istina i to da niko ne eli da pokae kakve osjeaje novac budi u njegovoj dui,
jer su ti osjeaji veoma jaki i nikada nisu lieni izvjesnog osjeaja krivice.
Jedne veeri ainti izrazi elju da spava sa mnom u sobi, ali na to ne pristadoh, izgovarajui
se da e susjedi primijetiti njegovo prisustvo, kad izjutra budu izlazili. U stvari, moja

intimnost s njim poslije one prve veeri nije napredovala ni za jedan pedalj, ali svakako ne
mojom krivicom. Kako se ponaao prve veeri, tako se ponaao i kasnije, sve dok nije
otputovao. Bio je to zaista ovjek male ili nikakve vrijednosti, bar u osjeajnom pogledu.
Izvjesnim dubljim osjeajem prema njemu bila sam naas obuzeta samo one prve noi, dok je
on spavao, ali i to je bio sasvim neodreen osjeaj, koji se moda nije ni odnosio na njega.
Bila mi je ogavna i sama pomisao da bih mogla da spavam s takvim ovjekom, a plaila sam
se i dosade, jer sam bila sigurna da mi do pola noi nee dati da spavam pa e mi povjeravati
svoje tajne i prie o sebi. On, meutim, nije bio primijetio ni da se s njime dosaujem, ni da
mi je antipatian, nego je bio ak uvjeren da je za ono nekolko dana osvojio sve moje
simpatije.
Doe najzad i dan moga sastanka s Dinom. Za tih deset dana bilo se toliko toga desilo, da mi
je izgledalo kao da je prolo sto godina otkako sam ga vidjela pred odlazak u atelje, otkako
sam radila da bih zaradila novac kojim u urediti kuu i otkako sam sebe smatrala vjerenicom
koja e se u najkasnije vrijeme udati. Bio je veoma taan, stigao je u odreeni sat, ali mi je,
dok sam se penjala u kola, izgledalo kao da je neobino blijed i nekako zbunjen. Niko, pa ni
najsmjeliji varalica, ne voli da mu neko predbacuje njegove prevare, a on je za tih deset dana,
koliko je trajao prekid u naim uobiajenim odnosima, sigurno o mnogo emu razmiljao pa
su ga vjerojatno muile razne sumnje. Meutim, ja mu niim ne pokazan da bilo zbog ega
negodujem, a mogu da kaem da se pri tom uope nisam pretvarala, jer sam osjeala da mi je
dua potpuno mirna i da sam i sada, kad vie nisam osjeala onu neposrednu gorinu
razoaranja, goto
vo sklona izvjesnoj popustljivosti i skeptinom oseanju ljubavi. Na kraju krajeva, Dino mi
se, kako sam to zapazila im sam ga pogledala, jo uvijek sviao, a to je ve l:ilo mnogo.
as zatim, dok su koia jurila, u pravcu vile, upita me:

Dakle, je li tvoj ispovjednik promijenio miljenje?

Ree to donekle podrugljivim, ali u isto vrijeme i ne
sigurnim tonom. Ja mu odgovorih sasvim prostoduno:

Ne... ja sam promijenila miljenje.

A da li si svrila poslove koje si radila s majkom?

Zasad jesam.

udno.
On nije znao to se o meni govorkalo, ali me je zadirkivao da bi provjerio da li su njegove
sumnje tane.

Zato udno?

Rekao sam tek da neto kaem.

Zar misli da nije istina da sam imala posla?

Ja nita ne mislim.
Odluih da ga postidim, ali na svoj nain, ne sluei se nasiljem, kako je bila to savjetovala
izela, jer to nije odgovaralo mom temperamentu, ve samo poigravajui se s njim, kao to to
radi maka s miem. Upitah ga s izvjesnom koketerijom: ta je, da nisi moda
ljubomoran?

Ja ljubomoran ... zaboga.

Da, ti si ljubomoran... da si iskren, ti bi to

priznao.
On odjednom, zagrize na udicu koju sam mu bila podmetnula i ree:

Svako bi na mom mjestu bio ljubomoran.

Zato?

Hajde, hajde... ko da ti vjeruje?.. . Tako si va

an posao imala, da nisi mogla da pronae ni pet minu

la da se sa mnom sastane... ta idi.

Pa ipak je istina... mnogo sam radila rekoh

mirno. I stvarno, ta je u stvari ako ne rad, i to veoma
zamoran rad, bilo ono to sam svake veeri radla s a
intijem. Zna li da sam toliko zaradila da imam ime
da platim sve preostale otplate, a uz to da platim i opre
mu dodadoh rugajui se i samoj sebi tako emo
moi da se vjenamo bez dugova.

i
146
147
s On ne fee nita, jer je sigurno bio povjerovao da sam mu rekla istinu i tako se oslobodio
prvih sumnji. Tada uinih kretnju kakvu sam i ranije esto inila dok je on upravljao kolima,
obavih mu ruke oko vrata i vrsto ga poIjubih pored uha apnuvi mu:

Zato si ljubomoran? ... ti vrlo dobro zna da si

jedini ovjek u mom ivotu.
Kad stigosmo do vile, Dino utjera kola u vrt, zatvori reetkasta vrata i uputi se sa mnom
prema vratima za poslugu. Sputala se no, ve su prva svjetla svijetlila na prozorima okolnih
kua, crvena u plavoj magii zimske veeri. U hodniku, u suterenu, bilo je gotovo tamno, a
osjeao se i zadah ustajalog zraka i vodovoda. .Zaustaviti se i rekoh:

Ali veeras neu da idem u tvoju sobu.

Zato?

Hou da se ljubimo u sobi tvoje gospodarice.

Ti si poludjela uzviknu on ogoreoo. Mi smo,

naime, esto odlazili u gornje sobe, ali smo se uvijek
ljubili u njegovoj sobi, u suterenu. "

Radi se moda o jednom mom hiru rekoh ^

ali ta ti to smeta?

Smeta mi ... moe se togod razbiti!. .. to nikad

nije sigurno ... a ako kasnije primijete, ta u onda?

Ah, kakva nesrea uzviknuh lakomisleno is

tjerat e te, i time e stvar biti svrena.

I ti to kae samo tako?

A kako bi trebalo da kaem?... Da me ti zaista

voli ne bi ni jedan trenutak oklijevao.
; Volim te, ali na to ne mogu nikako pristati, o to
me neemo uope vie govoriti.
.,

Pazit emo ... nee nita primijetiti.

Ne ..;. ne.
Bila sam potpuno mirna i glumila sam i dalje osjeaje kojima stvarno nisam bila obuzeta.
Uzvknuh: Ja te kao tvoja vjerenica, molim da mi uini tu ljubaznost, a ti mi to odbija, jer
se plai da ja stavim svoje tijelo tamo gdje tvoja gospodarica stavlja svoje, da naslonim'
svoju glavu

148

..,... ..:>

tamo gdje tvoja gospodarica naslanja svoju ..;: pa ta ti misli? Zar ti misli da je ona bolja od
mene?

Ne, ali ...

Ja vrijedim vie nego hiljadu takvih kakva je ona

nastavih utoliko gore po tebe ... ljubi plahte i jastu
ke svoje gospodarice, ja idem. Kako sam ve ranije
spomenula, on je ne samo mnogo potovao svoje gospo
dare, ve se i uvijek ustruavao pred njima i glupavo se
njima ponosio, kao da njihovo bogatstvo na neki nain i
njemu pripada. Ipak sada videi da ja ozbiljno mislim,
da odlazim i da sam odluna, to je za njega bilo neto
sasvim novo, jer ga tome nisam bila nauila izgubi gla
vu i poletje za mnom govorei:

Ta priekaj... kud ide? ... Rekao sam tek da

neto kaem ... idemo, ako ti to ini zadovoljstvo.
Pravei se uvrijeenom, pustih da me jo neko vrijeme moli, a zatim pristadoh pa se popesmo
na prvi sprat, vrsto zagrljeni, zastajui svaki as na stepenicama i ljubei se, upravo onako
kao to smo to radili ranije, ali sad, bar to se mene tie, s potpuno izmijenjenom duom. U
gospoinoj sobi pooh pravo prema krevetu i odgurnuti pokriva. On se, ponovo uplaen,
usprotivi: Ta valjda nee lei na plahte?

A zato ne? odgovorih mirno. Neu da se

prehladim.
On zautje, ali je bilo jasno da mu je sve to bilo vrlo neprijatno. Poto spremih krevet, uoh u
kupatilo, ukljuih gas i otvorih slavinu, ali tako da je curio samo slab mlaz, jer nisam htjela da
se kada suvie brzo napuni. Dino me pratio pogledom, uznemiren i nezadovoljan, i ponovo
poe da se buni:

Zar ti je i kupatilo potrebno?

Zar se oni ne kupaju poslije intimnog odnosa?

ta ja znam ta oni rade odgovori siijeui ra

menima. Primijetili da mu ti moji smjeli postupci u stvari
nisu neprijatni, samo mu je teko da se s njima odmah
pomiri, jer nije bio smion ovjek i volio je da sve radi
kako treba, ipak, ukoliko je sam sebi samo rjee dopu
tao da kri pravila, utoliko ga je to vie privlailo, i zato
odmah ree: Najzad ima pravo a zatim, osmjehu
149

jui se nekim udnim osmijehom, punim iskuenja, pipajui rukom duek, dodade:
Prijatno je ovdje... mnogo prijatnije nego u mojoj sobi.

Zar ti nisam to rekla?

Sjedosmo zajedno na ivicu kreveta. Dino rekoh mu zagrlivi ga zamisli kako e nam
biti lijepo kad budemo imali svoju kuu... to nee biti kua kao ova, ali e biti naa.

Ni sama ne znam zato sam tako govorila. Vjerojatno zato to sam sad sasvim sigurno znala
da je sve to nemogue i to sam voljela da samu sebe ranjavam na onom mjestu gdje me je
dua najvie boljela. On ree: Da, da i poljubi me.

Znam ta mi se svia nastavili opisujui i da

lje s nekim okrutnim osjeajem ono to je sada zauvijek
bilo izgubljeno nikako kua koja bi bila lijepa kao
ova... ja bih se zadovoljila s dvije sobe i kuhinjom, ali
da je tamo sve moje, da je kua ista kao ogledalo... da
u njoj ivimo mirno... nedjeljom da izlazimo zajedno u
etnju ... da zajedno jedemo, da zajedno spavamo ...
zamisli, Dino, kako e to biti lijepo!
On ne ree nita, a to se mene tie, moram da kaem da se uope nisam uzbuivala dok sam
to govorila. inilo mi se da samo recitiram neku ulogu, kao kakav glumac na pozornici. Pa
ipak je to bilo utoliko alosnije, ukoliko sam u toj tako hladnoj i istoj spoljanjoj ulozi, u
kojoj moja dua nije uzimala nikakva uea, bila ja, i to jedva deset dana prije toga. Dok sam
tako govorila, Dino me je nestrpljivo svlaio. Ponovo, kao u asu kad sam se pela u kola,
osjetih da mi se on jo uvijek svia i pomislih s tunim prkosom da me moda moje tijelo,
koje je uvijek bilo spremno na uivanje, a ne moja dua koja je sad bila daleko od njega, ini
tako dobroudnom i spremnom da oprostim. On me je milovao i ljubio, a ja sam pod tim
njegovim milovanjem i poljupcima osjeala kako mi se razum muti i kako ulno zadovoljstvo
nadmauje opiranje moga srca. Umirem, proaptah najzad potpuno iskreno i ponovo padoh
na krevet.
Malo zatim zavukoh noge pod plahtu, a tako uini i on pa smo zajedno leali pokriveni do
brade proivenim
pokrivaem tog luksuznog kreveta. Nad naim glavama nalazila se neka vrsta baldahina s
kojeg su oko uzglavlja padali bijeli, providni velovi. itava je soba bila bijela, na prozorima
su visile lake dugake zavjese, pored zidova se nalazili lijep, nizak namjetaj, bruena
ogledala, sjajni predmeti od stakla, mramora i metala. Fine i tanke plahte kao da su mi
milovale tijelo, a im bih se pomakla, duek se njeno ulijegao budei u mojim udovima elju
za snom odmorom. Kroz otvorena vrata dolazio je iz kupatila tih I i aloban um vode koja je
tekla u kadu. Osjeala sam tako divno zadovoljstvo, da u meni nije bilo gotovo nikakve
mrnje prema Dinu. Uini mi se da je doao pogoJdan trenutak da mu kaem da sve znam, jer
sam bi!a siJgurna da u mu to rei na ljubazan nain i bez srdbe.

I tako, Dino rekoh poslije due utnje laskavim

|glasom tvoja se ena zove Antoaneta Partini.
On je moda drijemao, jer se jako trgnu, kao da ga je neko iznenada vrsto prodrmao za rame:
ta kae?

A kerka ti se zove Marija . . . zar ne?

Ponovo htjede da protestuje, ali me pogleda u oi i shvati da to ne bi imalo nikakva smisla.
Nae su glave poivale na istom jastuku, lica su nam bila jedno pored drugog, govorila sam
mu gotovo u usta: Jadni Dino nastavih zato si mi govorio tolike lai?
Odgovori mi Ijutito: Zato to sam te volio!

Da si me stvarno volio, bio bi pomislio koliko u

patiti kad otkrijem istinu... ali ti o tome nisi mislio, eh,
Dino.

Volio sam te ree i izgubio sam glavu ... i...

Sada dosta prekinuh ga isprva mi je bilo

veoma neprijatno ... nisam mislila da si sposoban ... ali
sad je sve svreno... vie o tome neemo govoriti... a

sad idem da se okupam. Zbacih sa sebe plahte, digoh

se iz kreveta i pooh u kupatilo. Dino ostade tamo gdje
je bio.
Kada je bila puna vrele, plavkaste vode; naroitu su joj privlanost davale one bijele ploice
od majolike i sjajne slavine. Uoh u kadu, a zatim se polako zagnjurih u toplu tekuinu,
ispruih se na dnu kade i sklopih oi. Iz susjedne sobe nije se uo nikakav um, jer je Dino
sigurno
151
1
mozgao o onome to sarrt'%iu bila otkrila??'* nastojao da pod svaku cijenu izradi neki plan
koji bi mu omoguio da me sauva za sebe. Mislei na njega, osmjehnuh se, jer sam
zamiljala kako on tone u onom ogromnom braiom krevetu kako osjea na svom licu, kao
kakav amar, ono moje saopenje. Smijeila sam se dobroudno, onako kako se smijemo
nekoj kominoj stvari koja nas se uope ne tie, jer kako rekoh, nisam prema njemu vie
osjeala mrnju. Naprotiv, kako sam ga sada stvarno poznavala, inilo mi se kao da sada
prema njemu osjeam neku vrstu ljubavi. Malo zatim un ga kako hoda po sobi, vjerojatno se
oblaio, a zatim se pojavi na ulazu u kupatilo, i, kao da ne smije da ue, pogleda me oima
premlaena psa.
Znai da se vie neemo vidjeti ree poslije due utnje poniznim glasom.
Shvatih da me je zaista volio, iako na svoj nain; ipak me nije toliko volio, jer inae ne bi bio
mogao da mi iae i da me vara. Sjetih se i Astarite i pomislih da me i on voli, i on na svoj
nain. Rekoh mu, sapunjajui sebi ruku: Zato da se vie ne vidimo? Da nisam htela da te
vidim, ne bih danas bi!a dola... viat emo.se, ali rijee nego ranije.
inilo se kao da su ga te rijei ohrabrile. Ue u kupatilo i upita: Hoe li da te nasapunam?
Morala sam da pomislim na majku, jer je i ona, kad god bi se odrekla svog materinskog
autoriteta, postajala naroito paljiva i obzirna. Odgovorih mu hladno: Ako hoe ... lea,
tamo ne mogu da dohvatim. Dino uze na to sapun i spuvu i, kad se digoh. nasapuna mi
itava lea. Posmatrala sam ga u ogledalu koje se nalazilo nasuprot kadi i inilo mi se kao da
sam ja ta gospoa kojoj pripadaju sve te lijepe stvari. ! ona se isto tako morala dizati kad bi se
kupala, a sobarica, neka siromana djevojka kakva sam i ja, morala ju je, pruajui se i pazei
da joj ne ogrebe kou, sapunati i prati. Mislila sam da mora biti veoma prijatno kad te neko
slui, umjesto da se sam vlastitim rukama slui, stoji nepomian, a taj neko se oko tebe
mui, pun panje i ustruavanja. Sjetih se one jednostavne misli koja mi je bila pala na pamet
kad sam prvi put
bila u vili, naime, da ja, bez mojih krpa, gola, vrijedim mnogo vie od inove gospodarice.
Meutim, moja je nepravedna sudbina bila odluila drukije ... Rekoh ljutilo Dinu:
Dosta ... dosta.
On uze kupai ogrta, ja izioh iz kade, on rairi ogrta iza mojih lea, i ja se umotah. Htio je
da me zagrli, vjerojatno samo zato da bi vidio da li u ga odgurnuti, ali ja mu pustih, uspravna
i sva uvijena u ogrta, da me poljubi u vrat. Poslije toga on poe utke da mi brie tijelo, od
glenjeva pa sve do grudi, i to tako paljivo i tako spretno, kao da se itav ivot nije niim
drugim bavio. Sklopih oi i ponovo pomislih da sam ja gospodarica, a on sobarica, ali on tu
moju pasivnost shvati kao pristanak, i ja odjednom osjetih kako me on miluje, umjesto da me
brie. Odgurnuh ga, pustih da ogrta padne s mog osuenog tijela, i idui na golim prstima,
prijeoh u sobu. Dino ostade u kupatilu da spusti vodu iz kade.
Obukoh se brzo, a zatim, posmatrajui namjetaj, poeh da hodam po sobi. Zaustavih se pred
toaletnim stoliem, koji je bio naikan raznim sitnicama, izraenim od kornjaevine i zlata.

U jednom oku, meu etkama, i boicama parfema, primijetih jednu zlatnu pudrijeru. Uzeh
je i pogledah je. Bila je veoma teka i izgledala masivna, a bila je izraena u obliku
pravokutnika s kopom za zatvaranje, u koju je bio umetnut velik rubin. Osjetih neto to je
liilo vie na neko otkrivenje nego na iskuenje. Pomislih da sada mogu sve da radim pa i da
kradem. Otvorih torbicu i stavih u nju pudrijeru, koja je odmah, onako teka, pala na dno
torbice, meu sitan novac, i kljueve od kue. Uzimajui je, osjetih izvjesno fiziko
zadovoljstvo koje se nije mnogo razlikovalo od onoga koje je kod mene izazivao novac koji
su mi davali moji ljubavnici. Pravo da kaem, ni sama nisam znala ta e mi ta pudrijera, jer
ona nije odgovarala ni mojim haljinama ni ivotu koji sam vodila. Bila sam sigurna da je
nikad neu upotrijebiti, ali je ukradoh, jer sam smatrala da to odgovara logici koja je. kako mi
se inilo, upravljala sada i zgodama i nezgodama mog ivota. Pomislih: ko sazida kuu, mora
da na tu kuu postavi i krov.

?I52
153
! Dino ue ponovo u sobu, uredi krevet s lakejskom skrupuloznou i dovede u red sve to
mu se inilo da se pomjerilo sa svog mjesta.

Hajde, hajde rekoh videi kako zabrinuto gleda

oko sebe, da bi se jo jednom uvjerio da se sada svaka
stvar zaista nalazi na svom mjestu hajde, tvoja gospo
darica nee nita primijetiti... ovaj put te nee istjerati.
Primijetili da se inovo lice na te rijei bolno trglo;
pokajah se to sam ih izgovorila, ne samo zato to su bile
neprijatne, ve i zato to nisu bile iskrene.
Dok smo silazili niz unutranje stepenice vile, nismo uope razgovarali, pa ni napolju, u bati,
dok smo ulazili u kola. Ve je odavno bila pala no. Kola krenue i poee da jure krivudavim
putevima elegantnog predgraa. U tom trenutku, kao da su samo na to ekale, potekoe mi
suze iz oiju klizei mi lagano niz lice. Ni sama nisam znala zato plaem, ali sam bila veoma
ogorena: nisam stvorena za uloge razoaranih i Ijutitih ena, a to itavo poslijepodne, iako
sam se primoravala da izgledam mirna, ipak su se razoaranje i srdba odraavali i u mojim
postupcima, i u mojim rijeima. Sad osjetih po prvi put, iako plaui, da se zaista ljutim na
Dina; naroito zbog toga to me je svojom prevarom bio primorao da osjeam kako nisam
voljela da osjeam, kako nije odgovaralo mom karakteru. Pomislih da sam uvijek bila mila i
dobra, a ubudue, moda, to neu vie biti, i taj me osjeaj ispuni oajem. U svojoj tuzi htjela
sam da upitam Dina: Zato si to uinio? ... Mogu li sve to zaboraviti i o tome vie ne
misliti? Ali sam i dalje utjela i pila vlastite suze, tresui esto glavom, da bi suze sile s
oiju, kao to se grana trese da bi palo voe koje je sasvim sazrelo. Nisam gotovo ni
primijetila da smo u meuvremenu bili preli gotovo cio grad. Kad se kola zaustavie, sioh,
pruih Dinu ruku, rekoh mu:

Teiefonirat u ti.
Pogleda me sa izvjesnom nadom, ali se ta njegova nada pretvori u uenje kad vidje da mi je
lice obliveno suzama. Ne dadoh mu vremena da ita kae, brzo se udaIjih pozdravivi ga
lakim pokretom i usiljenim osmjehom.
IX

I tako moj ivot poe ponovo da se okree u istom krugu i s istim figurama, kao vrtuljci u
Lunaparku, koje sam gledala nekada, dok sam bila djevojica, s prozora svoje kue i koji su
svojim sjajnim osvjetljenjem izazivali u mom srcu veliku radost.
I u igrama ima samo odreeni broj figura, a te su uvijek iste. Uz zvuke kretave, bune i
plane muzike vidi se kako prolaze: labud, maka, auto, konj, prijesto, zmaj, jaje, i onda
ponovo: labud, maka, auto, prijesto, zmaj i jaje, i tako redom itavu no. I oko mene poee
ponovo da se vrte figure mojih ljubavnika, onih koje sam ve poznavala i onih koje dotad jo
nisam poznavala, ali i oni su u svemu liili na one koje sam ve poznavala. Kad se ainti
vratio iz Milana, donio mi na dar par svilenih arapa, i onda sam ga nekoliko dana viala
svako vee, a kad je opet otiao, ponovo sam poela da se sastajem s Dinom, i to jednom ili
dvaput nedeljno. Inae sam ila s drugim mukarcima, s onima koje sam nalazila putem ili s
onima s kojima me upoznavala izela. Bilo je meu njima i mladih i sredovjenih i starih.
Jedni su bili simpatini i postupali sa mnom ljubazno, drugi su bili neprijatni i gledali na mene
kao na predmet koji se kupuje i prodaje. Ali kako sam bila odluila da se vie neu ni s kim
vezati, to se u stvari ponavljala uvijek jedna te ista muzika. Sretali smo se na ulici ili u kavani,
ponekad ili na veeru, a zatim smo jurili mojoj kui. Tamo smo se zakljuavali u moju sobu,
imali snoaj, malo razgovarali, a zatim bi mukarac platio i odlazio, a ja sam odlazila u nau
radionicu gdje sam nalazila majku koja me je ekala. Kad sam bila giadna, jela sam, a zatim
sam odlazila na spavanje. Ako je bilo jo rano, onda sam, iako dosta rijetko, ponovo izlazila,
vraala se u grad i pronalazila drugog mukarca. Ali se deavalo da su prolazili dani i dani, a
da nisam nikoga vidjela, da sam, ne radei nita, ostajala kod kue. Bila sam postala strano
lijena, osjeala sam neku tunu i razbludnu mlitavost u kojoj kao da se iskaijivala glad za
odmorom i mirom, i to ne samo moji ve i moje majke i svih siromanih ljudi, slinih meni,
koji su uvijek umorni.
I

154
155
esto me je samo prazna ladica, u kojoj je inae stajala uteevina, primoravala da opet odem
od kue i da, u potrazi za drutvom, nekoliko puta proem istom ulicom, ali bi esto moja
Ijenost nadjaala, pa mi je bilo milije da pozajmim novac od izele ili da poaljem majku u
trgovinu da kupi stvari na kredit.
Pa ipak ne mogu da kaem da mi je taj ivot stvarno bio neprijatan. Ubrzo primijetih da moja
naklonost prema Dinu nema ni jedinstven ni iskljuiv karakter i da mi se, u stvari, iz ovog ili
onog razloga, svi mukarci sviaju. Ne znam da li se to deava svim enama koje se bave
mojim zanatom, ili to ukazuje na to da u meni postoji naroita sklonost za taj zanat, ali znam
da sam uvijek u drutvu mukaraca osjeala izvjesnu drhtavicu radoznalosti i oekivanja i da
sam rijetko kada bila razoarana. Kod mladia su mi se sviala njihova dugaka, mrava i
mladalaka tjela, nespretne kretnje, srameljivost, oi pune milovanja, svjeina njihovih usana
i kose; kod zrelih ljudi sviale su mi se njihove miiave ruke, iroke i pune grudi i ono neto
masivno i mono, to zrelo doba daje ramenima, trbuhu, nogama odraslog mukarca; najzad i
starci su mi se sviali, jer mukarac, za razliku od ene, nije vezan za svoje godine i zadrava
i u starosti svoju privlanost ili zadobija neku drugu, naroite vrste. injenica da sam svakog
dana mijenjala ljubavnika davala mi je mogunost da na prvi pogled razlikujem vrline od

mana, i to onim preciznim i prodornim darom zapaanja koji se stie samo iskustvom. Zatim,
ljudsko je tijelo za mene bilo neiscrpan izvor tajanstvena i nezasita zadovoljstva. esto sam
samu sebe zatica!a kako oima milujem i vrhovima prstiju dodirujem udove tih mojih
jednononih drugova, kao da sam htjela da tim povrnim odnosom koji nas je spajao prodrem
u znaaj njihove ljepote i da samoj sebi objasnim zato me oni toliko privlae. Nastojala sam
ipak da tu svoju sklonost to vie prikrijem, jer su mukarci, u svojoj uvijek budnoj sujeti,
mogli u toj mojoj sklonosti vidjeti ljubav i misliti da sam u njih zaljubljena. Ljubav, bar
onakva kakvu sam je zamiljala, nije imala nita zajedniko s tim mojim osjeajem, koji je,
ako tu uope moe da bude uporeenja, mnogo vie liio na duboko potovanje i strep
156
nju td sam ih nekada, kad sam ila u crkvu, osjeala vr
ei vjerske obrede. ;
ivei na taj nain, ja sam ipak zaraivala mnogo manje novaca nego to bi se to moglo
pretpostaviti. Prije svega ja nikada nisam mogla da budem tako gramljiva i da se tako
cjenkam kao izela. Naravio, i ja sam pretpostavljala da u biti plaena, jer, konano, nisam
iia s mukarcima radi neke zabave, ali me na to nije nagonio samo raun, nagonila me je na
to i moja priroda, neka moja fizika bujnost. Na novac sam pomiljala tek kad je dolazio as
da budem plaena, a to znai suvie kasno. Ja sam uvijek imala izvjesno prikriveno uvejrenje
da mukarcima dajem robu koja mene nita ne stoji i koja se obino ne plaa; izvjestan osjeaj
kao da ja taj novac dobijam vie kao neki poklon nego kao odreenu plau. inilo mi se da se
ljubav ne plaa i da se nikad ne moe dovoljno naplatiti. S obzirom na tu moju skromnost i tu
pretpostavku, ja nisam bila sposobna da unaprijed odredim neku cijenu koja mi ne bi izgledala
proizvoljna: i zato, kad su mi davali mnogo, ja sam im zahvaljivala pretjera^ no, a kad su mi
davali malo, nisam se osjeala prevarenom pa nisam protestirala. Tek mnogo kasnije, pouena
izvjesnim gorkim iskustvom, odluih da radim kao izela, koja se pogaala prije nego to bi
pristala. Ipak sam se uvijek pri tom stidjela pa sam izgovarala cifru jedva ujnim glasom, tako
da me mnogi nisu razumijevali pa sam jel morala ponavljati.
Postojao je jo jedan razlog zato mi novac koji sam zaraivala nije bio dovoljan: bila je to
injenica da sam sada uope mnogo manje pazila na izdatke nego ranije; da sam mnogo
troila na kupovinu haljina, parfema, toaletnih potreba i drugih slinih stvari koje su mi bile
potrebne za moju profesiju. Tako mi sad uope nije bio dovoljan novac koji sam dobijala od
svojih ljubavnika, kao to mi ranije nije bio dovoljan novac koji sam zaraivala kao model ili
pomaui majci pri njenom radu. Prema tome, iako sam rtvovala svoju ast, bila sam
siromana kao to sam bila ranije. Kao ranije, a i ee nego ranije, bilo je dana kad u kui
nije bilo ni pare; Kao raiije, pa i vie nego ranije, muila me misao da mi sutranji dan nije
157
I
osiguran. Kako sam po svojoj prirodi uglavnom bezbrina i flegmatina, te moje brige nisu
nikad dobijale karakter opsesije, kao to se to deava drugima manje uravnoteenima i manje
bezbrinima, ali su one ipak ostajale u mranoj dubini moje svijesti, kao crvotoina u grai
starog namjetaja, i podsjeale me da nita nemam i da to ne smijem da zaboravim, da ne
smijem da se odmorim, ali i da profesijom, koju sam bila odabrala, neu biti u stanju da svoje
prilike u cijelosti izmijenim.
Ko nije imao, ili je bar izgledao kao da vie nema nikakvih briga, to je biia moja majka.
Odmah sam joj bila rekla da vie ne treba da kvari vid ijui po cio dan. Majka je tada, kao da
je cio ivot ekala da joj samo to kaem, smjesta napustila vei dio poslova i zadrala samo
mali broj narudbina, i to vie da bi joj prolo vrijeme, nego da bi neto zaradila, ali ni to nije

radila s voljom. Kao da je njena eneregija, koju je poela da troi jo kao djevojica, jer je ve
tada radila u jednoj inovnikoj porodici, odjednom popustila, poslije tolikih godina rada,
potpuno se istroila pa od nje nije nita preostalo. To mi je liilo na stare kue, koje,
raspadajui se i ponirui same u sebe, ne ostavljaju za sobom itav ni jedan zid, ve samo
gomilu praine. Za moju majku novac je znaio: jesti i odmarati se do mile volje. I zaista je
sada jela mnogo vie nego ranije, pa je sebi dozvoljavala onu udobnost koja, po njenom
shvaanju, stvara razliku izmeu bogatih i siromanih; dizala se kasno, spavala poslije ruka i
ila ponekad u etnju. Moram da kaem da su te novine na nju tako djelovale da je to bila
moda najneprijatnija slika mog novog ivota. ini se da ovjek, ako je nauio da se mui i da
radi, uope ne smije da prestane raditi, jer ga nerad i blagostanje kvare ak i kad im je
porijeklo poteno i dozvoljeno, a pogotovu ako im porijeklo nije ni poteno ni dozvoljeno.
im su se nae prilike popravile, majka se odmah ugojila ili, tanije, s obzirom na brzinu
kojom je iezla ona njena neprijatna mravost uslijed koje je stalno bila zadihana, ona se
nadula, i to na tako nezdrav i simptomatian nain da je to za mene predstavljalo neobjanjivu
zagonetku. Njeni su se bokovi, ranije koati, sada bili zaoblili, ramena su joj se bila popunila,
obrazi,
Koji su joj uvijek bili zategnuti i nekako kao zadihani, sada u se bili rastegii i dobili boju. Ali
najalosniju pojedinost u tom majinom gojenju, predstavljale su njene oi: ranije uvijek
iroko otvorene, velike, s uvijek budnim i plahim t/razom, sada su odjednom bile postale
malene i pune nekog neodreenog i dvosmislenog svjetlucanja. Majka se bila ugojila, ali se
nije bila proljepala ni podmladila. Izgledalo mi je kao da je ona, umjesto mene, na svom licu
i na svojoj pojavi nosila tragove naeg izmijenjenog naina ivota, tako da je nikada nisam
mogla pogledati, a da u isto vrijeme ne budem obuzeta nekim munim osjeajem
pomijeanim s kajanjem, saaljenjem i gnuanjem. A ona je i sama bila pojaala te moje
neprijatne osjeaje time sto je stalno zauzimala stav sitog i blaenog zadovoljstva. Njoj se,
dodue, nije inilo da sad moe da ljenari, drala se kao to se dre ljudi koji u svom ivotu
nisu nikada imali mogunosti ni da dovoljno jedu, ni da se dovoljno odmaraju.
Naravno, pred majkom nisam ispoljavala te svoje osjeaje, jer nisam htjela da je muim, a
bilo mi je i jasno da bih izvjesne stvari morala rei zapravo samoj sebi, a ne njoj. Ipak mi se
esto deavalo da bih uinila kakvu kretnju u kojoj se izraavala moja dosada. inilo mi se da
je sada, otkako se ugojila i nadula, pa je hodala njiui se u bokovima, manje volim nego
ranije kad je, mrava i raupana, po cio dan urlala, jurila i jadikovala. esto sam sebi
postavljala pitanje: pretpostavimo da sam se dobro udala i da sam tako dola do udobnog
ivota, bi li se majka i u tom sluaju isto tako ugojila? Danas mislim da bi, i zato sada ono
neto odvratno, to mi se inilo da odaje njena debljina, pripisujem pogledu kojim sam je
posmatrala, jer je taj pogled ispunjalo sazanje krivice i osjeaj kajanja.
Pred Dinom nisam dugo skrivala svoje izmijenjene prilike. im sam ga ponovo vidjela,
desetak dana poslije naeg ljubavnog sastanka u vili, prua mi se prilika da mu sve otkrijem.
Jednog jutra majka ue u moju sobu da me probudi, a onda mi poniznim glasom sukrivca
ree:

Zna li ko je tamo i eli da s tobom govori? Dino.

Reci mu neka ue odgovorih joj jednostavno.

158
159

Donekle razoarana to sam joj tako kratko odgovo

rila, otvori prozor i izie. Malo zatim ue Dino. Odmah
primijetili da je uzbuen i ljut; nije me ni pozdravio, ve
je samo obiao oko kreveta i stao pored mene, dok sam
ja i dalje leala, ispruena i pospana. Odmah me upita:
. Da se nisi ti, kad si posljednji put bila kod mene, prevarila
, i uzela neki predmet s gospoinog toaletnog stolia?
,
Tu smo pomislih, ali primijetih da ne osjeam
', nikakvu krivicu i da onaj inov lakejski strah pravi na mene muan utisak. Rekoh: Zato
me to pita? j.. Nestala je jedna pudrijera velike vrijednosti... od , zlata, s rubinom ...
gospoa je podigla avolsku buku ... I kako je vila, tako rei, bila meni povjerena, osjeam,
iako I mi oni to otvoreno ne kau, da sumnjaju na mene ... jo ji je sva srea to je gospoa tu
krau tek jue primijetila, j, pa sada sumnja pada i na sobarice koje su se u meuvrel< menu
bile vratile... inae bi me ve bili otjerali, prijavili, ^uhapsili i ta ti ga ja znam.
j.(
Uplaih se da nije zbog mene neko sasvim nevin ,, stradao i zato ga upitah:

A da li se sobaricama to desilo?

Ne odgovori veoma nervozno ali je dolazio

jedan komesar, ispitivao nas je, i ve dva dana u kui
nema pravog ivota.
Oklijevala sam jedan trenutak, a zatim rekoh: Pudrijeru sam ja uzela.
On razrogai oi, runa grimasa preletje mu preko itava lica:

Dakle, ti si je uzela i to mi saopava tako jed

nostavno?

Pa kako bi trebalo da ti saopim?

Pa to se zove krasti.

Svakako.
Odjednom me pogleda bijesno. Moda se bojao posljedica mog ina, ili je moda pogaao,
iako nejasno, da ja u krajnjoj liniji odgovornost za tu krau pripisujem njemu. Ta ta ti je
palo na pamet? Zato si, dakle, htjela da ide u gospoinu sobu ... sada shvaam ... ali ja, draga
moja, neu da u to ulazim ... ako hoe da krade, kradi gdje te je volja, to se mene ne tie, ali
ne u kui
11 kojoj ja radim ... kradljivice. .lijepo bih se bio proveo, <ia sam se oenio tobom ... oenio
bih se kradljivicom ,.. Pustih ga da se izduva, ali sam ga uz to paljivo posmatrala, udei se
kako sam mogla da ga smatram za nekog naroito savrenog ovjeka. Najzad, kad mi se uini
da je iscrpio sve svoje prigovore, rekoh mu: Dino, zato se toliko esti?... Pa tebe ne
optuuju da si je ti ukrao... tvoja e gospodarica jo nekoliko dana o tome govoriti, a onda
nee vie uope na to misliti... ko zna koliko takvih pudrijera ima ona.

Ne, zato si je ukrala? upita me. Bilo je jasno

da je htio da mu kaem ono to je nejasno i sam naslu
ivao. Odgovorih:

Tako.

Tako nije nikakav odgovor.

Onda, ako ba hoe da zna mirno odgovorih

ukrala sam je ne zato to sam eljela da je imam ili
to mi je potrebna, ve zato to sada mogu i da kradem.

ta hoe time da kae? poe, ali mu ja ne

dopustih da zavri.

Sada svake veeri izlazim na ulicu, traim mukar

ce, zatim ih dovodim ovamo, a oni mi zato plaaju ... kad

to radim, mogu i da kradem, zar ne?

On shvati i odgovori mi na veoma karakteristian nain: Dakle, i to radi... e pa dobro...
zaista bih se bio lijepo proveo, da sam se oenio tobom.

Nisam to ranije radila rekoh ja to radim

otkako sam doznala da ti ima enu i djecu.
On je itavo vrijeme ekao da mu ja to kaem i zato
brzo odgovori: Ne, draga moja, ne bacaj krivicu na me
ne... niko enu ne moe primorati da postane prostitutka
i kradljivica, ako ona to sama nee. .<

Znai da sam to ranije bila nesvjesno odgovo^

rih a da si mi ti samo pruio priliku da to i svjesno
postanem.
i
Kako sam bila savreno mirna, on shvati da tim puterrj ne moe nita postii i zato promijeni
taktiku: ta.. : kakva si, ili ta radi, to se mene ne tie... ali mi mora vratiti pudrijeru...
inae u prije ili poslije izgubiti mjesto... mora mi je vratiti. a5<a: ja u se praviti kao da

160
11 Rimljanka
161
sam je sluajno pronaao, ni sam ne znam gdje, recimo u vrtu.
Odgovorili: Zato to nisi odmah rekao?... Ako se radi o tome da ne izgubi mjesto, onda je
svakako uzmi... eno je tamo u prvoj ladici u ormaru.
Odmah s nekom urbom i s nekim olakanjem prie i stavi je u dep, a zatim me pogleda
sasvim drugim oima u kojima se pojavi neko izmueno i pomirljivo raspoloenje. Kako
nisam eljela da poem u susret sceni koju je taj pogled nagovjetavao, upitah ga:

Jesu li tvoja kola dolje?

Jesu.

Sad je kasno, ne moe da ostane ... govorit e

isno o svemu slijedei put, kad se opet sastanemo.
j Ljuti li se na mene?
f: Ne ljutim se.
* Ljuti se.
1 Kaem ti da se ne ljutim.
On uzdahnu, sagnu se nad krevet, a ja se ne usprotivih da me poljubi. Hoe li mi
telefonirati? navali on s vrata.
Ne brini.
Tako je Dino doznao istinu o mom novom ivotu, ali onog dana kad se ponovo vidjesmo
nismo uope govorili ni o pudrijeri ni o mom zanatu, kao da je sve to bilo sasvim neto obino
i beznaajno i kao da se smisao svega sastojao samo u novini. Ponaao se otprilike kao to se
ponaala moja majka, s tom razlikom to on, kako mi se inilo, nije ni za jedan trenutak
osjetio ono zaprepaenje koje je majka pokazala one prve veeri kad sam u kuu dovela
aintija i koje mi se ini da i sada ponekad primjeujem u onom njenom zadovoljstvu, pa i u
onom nezdravom izgledu njene debljine. U osnovi inova karaktera lealo je neko glupo i
kratkovido lukavstvo. Imam utisak da je on, kad je saznao za promjenu koja je nastupila u
mom ivotu uslijed njegove prevare, slegnuo ramenima i rekao: Ubio sam jednim udarcem

dvije muhe.. . sad vie ne moe nita da mi prigovori, a ja ipak ostajem njen ljubavnik. Ima
ljudi koji smatraju za sreu da sauvaju ono to posjeduju, poevi od novaca i ena pa do 162
samog ivota, i.to ak i pod cijenu svog dostojanstva; Dino je bio jedan od tih.
Kako rekoh, i dalje sam ga viala; prvo, jer mi se bez obzira na sve to se desilo jo uvijek
sviao, i jer mi se niko drugi nije sviao vie nego on; drugo, jer nisam htjela, iako sam
smatrala da je sada izmeu nas sve zavreno, da taj svretak bude surov i neprijatan. Meni se
nikada nije svialo da neto potpuno presijeem, nisu mi se sviali nagli prekidi, jer smatram
da stvari u ivotu umiru same od sebe, onako isto kao to su i nastale, da umiru od dosade,
ravnodunosti ili navike, koje u stvari predstavlja samo jedan poseban oblik dosade, izraen u
vjernosti. Ja volim da vidim kako stvari umiru prirodnom smru, bez moje ili tue krivice,
kako postepeno ustupaju mjesto neemu drugome. Najzad, promijene koje se deavaju u
ivotu nisu nikada ni potpuno jasne ni definitivne, a ko eli da neto naglo izmijeni, dolazi u
opasnost da vidi kako se stare navike, od kojih je mislio da se odjednom i zauvijek oslobodio,
ponovo pojavljuju, ive i uporne, i to onda kad se tome najmanje nada. Htjela sam da mi i
milovanje inovih ruku postane isto onako ravnoduno kao to su mi sada bile ravnodune
njegove rijei, a plaila sam se da bi on mogao, ako budem suvie nestrpljiva, da se ponovo
pojavi u mom ivotu i da me primora i protiv moje volje, da obnovimo stare odnose.
Druga linost koja se ponovo pojavila u mom ivotu bio je Astarita. S njim je sve bilo mnogo
jednostavnije 30 s Dinom. izela se s njim kriomice viala; pretpostavljala sam da on s njom
odrava ljubavnu vezu samo zato da bi imao prilike da govori o meni. Kako bilo da ' "0,
izela je svakako vrebala podesan trenutak da bi mi o njemu to rekla. Kad joj se inilo da je
ve prolo dosta vremena i da sam se ve dovoljno smirila, pozva me nasamo i, skanjujui se,
ree mi da je srela Astaritu i da ju je pitao za mene. Nije mi rekao nita odreeno nastavi
ali ja sam shvatila da je jo uvijek u tebe zaljubljen ... i, pravo da kaem, bilo mi ga je
ao... izgleda zaista nesretan... ponavljam ti: nije mi nita rekao... ali ja sam ipak pogodila da
bi elio da te ponovo vidi... sad, najzad ..,
? ..,! .
163
Prekinuh je rekavi joj: Sluaj, nema smisla
dalje tako govori ... niC

Kako tako? c

Tako, zaobilazno ... reci radije otvoreno da te j6

alje, jer eli da me ponovo vidi i da si ti pristala da mtt
donese moj odgovor. :,j#n

Pa kad bi to i bila istina zbunjeno oddovorimv

pa ta onda? Ala

Reci mu odgovoriti joj mirno da nemam ni*

ta protiv da ga vidim ... onako isto kao to viam druge,
razumije se, samo bez neke naroite obaveze.
Mnogo se iznenadila to sam bila tako mirna, jer je
mislila da mrzim Astaritu i da nikako neu pristati da ga
ponovo vidim. Ona nije shvaala da za mene nije posto
jala vie ni mrnja ni ljubav. Bila sam uvjerena da je po
mislila da ja za to imam neke naroite razloge. Ima
pravo ree mi lukavo i zamiljeno malo zatim na
tvom mjestu i ja bih uradila isto... u izvjesnim sluajem

vima treba prei preko antipatije. Astarita te zaista voli i

bio bi u stanju da se razvede i da se tobom oeni... ali
ti si lukava... a kad samo pomislim da sam te smatrata
za naivku. '
izela nije nikada nita razumijevala od onoga to se na mene odnosilo a ja sam iz iskustva
znala da bi bila uzaludna muka pokuavati da joj otvorim oi. Pravei se potpuno prirodnom,
potvrdih: Zaista je tako. Ostavih je u duevnom raspoloenju u kome se zavist mijeala s
divljenjem koje me je vrijealo.
Ona saopi Astariti moj odgovor, i ja ga ponovo vidjeh u onoj istoj slastiarnici u kojoj sam se
prvi put bila sastala s aintijem. Kao to mi je izela bila rekla, on me je i sada volio do
ludila, jer je, im me je ugledao, preblijedio kao mrtvac, izgubio svaku odvanost i ostao bez
rijei. To je bilo jae od njega i zato mislim da imaju pravo priproste ene iz naroda, kao na
primjer moja majka, kada govorei o ljubavi kau za neke ljude da su ih njihove ljubavnice
opinile, lako to nisam eljela, a nisam bila toga ni svijesna, i ja sam na Astaritu bila bacila
neku vrstu ini. On je bio svjestan toga i nastojao je da se oslobodi, ali nije mogao da izie iz
tog zaaranog kruga.
Jednom zauvijek bila sam ga uinila inferiornim, zavisnim, podlonim, razoruala sam ga
jednom zauvijek, paralizirala i uinila zavisnim od svoje milosti i nemilosti. Kasnije mi je i
sam govorio da se esto spremao da preda mnom odigra hladnu i prezrivu ulogu, da je za tu
ulogu uio napamet ak i same rijei, ali bi mu kasnije, im bi me vidio, srce zastalo, grudi
mu pritisnula neka mora, pamet mu se pomutila, a jezik otkazao poslunost. inilo mu se da
ne moe da podnese ni moj pogled, jer je odmah gubio glavu i osjeiao neodoljivu elju da se
preda mnom baci na koljena i da mi ljubi noge.
I zaista, on nije bio kao drugi ljudi, hou da kaem, patio je od neke fiksne ideje. Kada smo se
one veeri sastali i potom stigli mojoj kui, poto smo u napetoj i grevitoj tiini zajedno
veerali u restoranu, zamolio me da mu do najsitnijih pojedinosti ispriam sve to se ods
nosilo na moj ivot, i to od dana izleta u Viterbo pa do, raskida s Binom. A to te to toliko
zanima? upitah; ga zaueno.

Tako odgovori nemam naroitih razloga..,,

zar ti to smeta?... Ne misli na mene, priaj. :!

to se mene tie rekoh mu slegnuvi pri tom

ramenima ako ti to pravi zadovoljstvo..; Ispriah
mu kako je elio, sa svim pojedinostima, sve to se sa
mnom desilo poslije naeg zajednikog izleta: kako sam.
se objasnila s Dinom, kako sam posluala izelin savjet k
kako sam srela aintija. Preutjeh samo ono to se od*,*
nosilo na pudrijeru, iako ni sama nisam znala zato, mo,3
da da ga ne bih, s obzirom na njegovu profesiju polk
cajca, dovela u nezgodnu situaciju. Postavljao mi je bez"
broj pitanja, naroito u pogledu aintija. Mada sam mu
sve potanko ispriala, ipak je izgledalo kao da mu to nije
dovoljno, kao da se nikako ne moe zasititi pa eli da
stvari sam vidi, da ih takorei opipa, jednom rijei, da u
svemu i sam sudjeluje. Ni sama ne znam koliko me je puta
prekinuo pitanjem: A ta si ti onda uradila? Ili: A.
ta je on onda uradio? Kad dovrih, zagrli me i prof
muca: Za sve to ja sam kriv.
i
Ne odgovorih $> izvjesnom dosadom; nik#
kriv. .
^
; i% ^
4

164
165
ff Jeste, ja sam kriv... ja sam te upropastio... da se u Viterbu nisam onako ponaao, sve bi
bilo ispalo drukije.

Sad zaista grijei odgovorili brzo ako je

neko kriv, onda je to Dino... ti nema s tim nikakve ve
ze... ti si, dragi moj, u Viterbu htio da me ima na silu...
a ono to se silom postie, to se ne rauna... da me
Dino nije prevario, ja bih se bila za nj udala i sve bih mu
kasnije bila ispriala, a onda bi sve ispalo tako kao da
te nikada nisam ni upoznala.

Ne, ja sam kriv... na izgled moda je kriv Di

no... ali, u sutini pravi krivac sam ja.
Izgledalo je kao da ga je misao o vlastitoj krivici veoma privlaila, ali, meni se ini da sam ga
pravilno shvatila: nije on osjeao neko kajanje, nego mu se svialo da misli da me ba on
zaveo i upropastio, ak mi se ini da je malo rei da mu se ta misao samo sviala, ona ga je
draila, a to je moda i bio glavni razlog njegove strasti prema meni. Sve sam to tek kasnije
potpuno shvatila, kada sam primijetila kako esto on prilikom naih susreta uporno trai od
mene da mu sa svim pojedinostima ispriam sve to se nakon onog naeg izleta desilo izmeu
mene i mojih prolaznih ljubavnika. Dok sam mu priala, on me sluao zbunjeno, napeto,
paljivo pa me je to dovodilo u zabunu i ispunjalo stidom. im bih zavrila, bacao se na mene
i, ljubei me, strasno ponavljao uvredljive, grube i bestidne rijei, koje neu da navodim jer
bi one i najpokvarenijoj eni izgledale uvredljive. Nikako nisam mogla da shvatim kako je
mogao da se ponaa tako i da me u isto vrijeme oboava, jer mi se ini da ovjek moe voljeti
enu samo ako je potuje. U njega, meutim, izgleda da je ljubav ila uporedo s okrutnou i
da su se ta dva osjeaja meusobno upotpunjavala i u pogledu njihove snage, i u pogledu
njihova karaktera. Ponekad sam mislila da mu tu njegovu udnu strast, da zamilja da je on
kriv za moj pad sugerira njegova profesija politikog policajca, jer se, kako mi se inilo, ta
profesija ba i sastoji u tome da u okrivljeniku pronalazi njegove slabe strane, da ga
korumpira i ponizi, da bi na taj nain postao potpuno nekodljiv. I sam mi je bio rekao, ne
sjeam se ko
jom zgodom, da je svaki put, kad mu poe za rukom da okrivljenika primora na priznanje, iii
da ga na bilo koji drugi nain slomi, osjea naroito, gotovo fiziko zadovoljstvo, slino
onome koje prua ljubavni akt. Okrivljenik lii na enu objanjavao mi je dok se odupire,
ena visoko dri glavu, ali kad jednom popusti, ona postaje prava krpa i moe je imati kad
hoe. Meutim, moda je jo vjerojatnije da je taj njegov okrutan i ljigav karakter bio
sastavni dio njegove prirode, da mu je bio uroen i da je, ba zato to je imao takav karakter, i
odabrao tu, a ne drugu profesiju.
Astarita nije bio sretan, ak bih mogla da kaem da mi je od svih nesrea koje sam vidjela
njegova nesrea izgledala najvea i najbespomonija, jer nije bila uslovljena nekim
spoljanjim razlozima, ve njegovom nesposobnou, odnosno njegovom meni neshvatljivom
izopaenou. Kad nije traio da mu priam o svojim profesionalnim zgodama i nezgodama,
onda je obiavao da klekne preda me, da stavi svoju glavu u moje krilo i da tako, ponekad
satima, ostane nepomian. Od mene nije tada traio nita drugo, osim da ga, kao da je dijete,

milujem po kosi. Ponekad je jaukao, a moda je i plakao. Nikada nisam voljela Astaritu, pa
ipak je on u tim trenucima izazivao moje saaljenje, jer sam bila uvjerena da pati i da ne
postoji lijek koji bi mogao da olaka njegove patnje.
S najveom gorinom govorio je o svojoj porodici: o svojoj eni, koju je mrzio, o svojim
djevojicama koje nije voiio, o svojim roditeljima koji su mu zagorali djetinjstvo i, dok je jo
bio neiskusan, primorali na katastrofalan brak. Svoju slubu nije gotovo nikada spominjao, ali
mi jednom ipak ree i to s nekom naroitom grimasom: U kuama postoje mnogi korisni,
mada prljavi predmeti... ja sam jedan od tih predmeta... ja sam sanduk u koji se baca ubre.
Ipak sam bila stekla utisak da je svoje zvanje smatrao sasvim asnim. Sudei po utiscima koje
sam bila stekla prilikom svog posjeta u njegovu ministarstvu, a i na osnovu drugih razgovora
s njim, drim da je imao vrlo razvijen osjeaj dunosti, da je kao inovnik bio primjeran,
revnostan, povjerljiv, pronicljiv, nepodmitljiv i krut. lako je pripadao politikoj policiji, tvrdio
je da se u poli
167
tiku nita ne razumije. Ja sam toak koji se okree u sklopu s drugim tokovima ree mi
jednom drugom zgodom, oni zapovijedaju, a ja izvravam.
Astarita je elio da me via svatke veeri, aii ja, kako to ve ranije rekoh, nisam htjela da se
veem ni s jednim ovjekom, a on mi je bio i dosadan i dovodio me u neprijatnu situaciju
svojom grevitom ozbiljnou i svojim nastranostima; zato se, usprkos saaljenju koje sam
osjeala prema njemu, nisam mogla savladati a da svaki put; kad bi otiao, ne uzdahnem s
olakanjem. Nastojala sam da ga viam to rede, najvie jednom nedeljno. To je svakako bilo
doprinijelo da je njegova strast prema meni ostala uvijek podjednako budna i plamena, Da
sam pristala da s njim stalno ivim, kako mi je neprestano predlagao, on bi sigurno bio
navikao na moje prisustvo i na kraju bi me bio vidio onakvu kakva sam stvarno bila, kao
djevojku kakvih ima toliko. Bio mi je dao broj svoga telefona, koji se nalazio na njegovu stolu
u ministarstvu. To je bio njegov tajni broj, za koji su znali samo ef policije, dravni poglavar,
ministar i jo neke vane linosti. Kad bih mu telefonirala, odmah bi se javio, ali im bi
shvatio da sam to ja, njegov glas, koji je prije toga bio jasan i miran, postajao bi mutan i
poinjao je da muca. Bio mi je zaista odan i potinjen kao rob. Sjeam se da sam ga jednom,
iako on to nije zahtijevao, pomilovala po licu. Odmah me zgrabio za ruku i arko je poljubio.
Kasnije me je jednom molio da ga jo tako spontano pomilujem, ali se milovanju ne
zapovijeda.
Kako rekoh, esto se deavalo da nisam imala volje da iziem na ulicu, i traim mukarce pa
sam ostajala kod kue. Meutim, ni sada nisam eljela da ostanem s majkom, lako smo se
utke bile sporazumjele da neemo dodirivati pitanja koja bi bila u vezi s mojim zanatom,
razgovor je na kraju, indirektno i zbunjeno, ipak skretao na takva pitanja, premda sam ja
voljela da u takvim sluajevima govorim sasvim otvoreno. Da bih sve to izbjegla, zatvarala
sam se u svoju sobu pa bih se ispruila na krevetu, a majku bih prethodno upozorila da mi ne
smeta. Soba je gledala na dvorite, pa kroz zatvorene prozore nije mogla da prodire nikakva
buka. Najprije bih obino
168
malo drijemala, a Zatim bih se digla i hodala po sobi, bavei se kojekakvim sitnicama,
dovodei u red svoje stvari, ili briui prainu s namjetaja; i sitni poslovi predstavljali su za
mene samo podstrek da navijem maineriju svojih misli i pomagali su mi da oko sebe stvorim
atmosferu potpune i iskljuive intimnosti. Najprije bih u mislima tonula sve dublje i dublje,
dok na kraju ne bih osjetila da vie nita ne mislim i da sam zadovoljna to sam uope iva
poslije tolikog uzaludnog rasipanja energije koje je bilo vezano za te moje bolne navike.

U tim asovima usamljenosti uvijek bih u jednom trenutku osjetila izvjestan neodoljiv strah.
Odjednom mi je izgledalo kao da s nekom ledenom pronicljivou vidim cio svoj ivot i sebe
samu, u svim manifestacijama i u svim pravcima i to ujedanput. Stvari koje sam radila
razdvajale su se, gubile tako rei svoj fiziki sastav i svodile se na jednostavnu, apsurdnu i
nerazumljivu prividnost. Govorila sam samoj sebi: esto dovodim ovamo mukarca, koji me
je, ne poznajui me, ekao u noi... borimo se zagrljeni na ovom krevetu kao dva
neprijatelja... zatim mi on daje komadi tampana arena papira... sutradan mijenjam taj papir
za namirnice i druge line potreptine. Ali ta su moja rasuivanja predstavljala samo prvi
korak na putu koji je u meni izazivao jo vei strah; sluila su mi samo za to da oslobode
moju duu miljenja koje se u njoj potajno oblikovalo u pogledu mog zanata, to jest sluila su
mi samo za to da mi taj zanat prikau kao skup besmislenih kretnji koje su u svemu jednake
kretnjama koje se vre u drugim zanatima. Meutim, bilo da je tome davala povoda daleka
gradska buka ili kripa namjetaja u mojoj sobi, u meni se stvarao izvjestan apsurdan osjeaj
vlastite prisutnosti, gotovo slian onome koji nastaje u bunilu. Govorila sam samoj sebi: Tu
sam, a mogla bih biti i na drugom mjestu ... a mogla sam postojati i pred hiljadu godina, kao
to u moda postojati i do hiljadu godina... mogla bih biti Crnkinja ili starica, malena, plave
kose... Salijetale su me misli o nekoj beskrajnoj tami iz koje sam izila i o nekoj drugoj, isto
tako beskrajnoj tami u koju u uskoro ui, o mom kratkom boravku na zemlji koji e se
izraziti jedino u apsurdnim i sluajnim
169
I
zbivanjima. Bilo mi je jasno u tim trenucima da moja tuga nije uslovljena onim to radim, da
su njeni uzroci, naprotiv, mnogo dublji, da potiu iz gole injenice postojanja, iz ivota kao
takvog; da razlozi moje tuge zavise, dakle, od injenice koja ne znai ni dobro ni zlo, jer je
ona ve sama po sebi bolna i bezumna.
Od tog straha i te zbunjenosti sva sam se jeila, kosa mi se dizala uvis i odjednom mi je
izgledalo kao da u toj mojoj kui nestaju zidovi, kao da nestaje itav grad, itav svijet i ja
lebdim u nekom praznom, crnom i beskrajnom prostoru, i to ba s ovim mojim haljinama, s
ovim uspomenama, s ovim imenom, s ovom profesijom. To nitavilo liilo mi je na neto
velianstveno, strano i neshvatljivo, a najudnije i najalosnije inilo mi se ba to to sam u
njemu bila onakva kakva sam se uvee pojavljivala u slastiarnici u kojoj me je ekala izela.
Nije me mogla utjeiti ni misao da se i drugi ljudi kreu isto kao i ja u tom nitavilu, da i oni u
njemu, okrueni njime, postupaju na isto takav nitavan i necjelishodan nain. udila sam se
da oni to ne primjeuju, da ta svoja zapaanja ne saopavaju jedan drugome, to o tome ne
govore ee, kao to to biva kad vie njih zajedno otkrije istu injenicu.
Deavalo mi se da sam se u takvim trenucima bacala na koljena i molila se, ali moda vie iz
navike koja mi je bila ostala iz djetinjstva nego to sam to zaista svjesno htjela. Ali se nisam
molila rijeima svakodnevnih molitava, jer su mi one za to moje vanredno duevno stanje
izgledale suvie dugake. Poto bih se svom estinom bacila na koljena, tako da su me kasnije
boljele noge po nekoliko dana, molila sam se kratko, ali glasno i oajno: Isuse, smiluj mi
se! To u stvari nije bila molitva, ve neka magina formula kojom sam nastojala da rastjeram
strah i ponovo pronaem svakodnevnu stvarnost. Strasno i svim svojim biem, izazivajui
Krista, ostajala sam dugo zadubljena u molitvu, lica pokrivena rukama, a onda bih odjednom
primijetila da vie nita ne mislim, da mi je dosadno, da sam ona obina Adrijana i da se
nalazim u svojoj sobi; pipala sam svoje tijelo jer nisam vjerovala da je itavo, i da je prisutno
u toj sobi i najzad se dizala i legala u krevet.

Osjeala bih umor, itavo bi me tijelo boljelo kao da sam se kotrljala niz kakvu stjenovitu
provaliju i odmah bih zaspala.
Ta duevna stanja bila su ipak bez ikakva utjecaja na moj uobiajeni ivot. Ja sam i dalje bila
u svemu ona ista Adrijana, s onim istim karakterom Adrijana koja je za novac dovodila
mukarce u svoju kuu, druila se s izelom i govorila o beznaajnim stvarima i sa svojom
majkom i sa svima drugima. Ponekad mi se inilo udno da sam drukija u samoi, a drukija
u drutvu, drukija u mojim odnosima sa samom sobom, a drukija u odnosima s drugima, ali
se nisam zavaravala i nisam mislila da su samo moji osjeaji tako plahi i tako oajni. Mislila
sam da se svim ljudima bar jednom dnevno deava da osjeaju kako im se ivot svodi na
neizrecivu i apsurdnu patnju, mada na njima, kao ni na meni, to saznanje nije ostavljalo
nikakvih vidljivih tragova. I oni su, kao i ja, poslije toga izlazili iz svojih kua i koraali
deklamujui iskreno svoju neiskrenu ulogu. Ta je misao potvrivala moje uvjerenje da su svi
ljudi odreda dostojni saaljenja, ako ni zbog ega drugog, a ono zato to ive.

170
171
DRUGI DIO
SigU BS!
.A a
>no 3( asn nb QBA sa fm imoU .tfsoitsiva PI
.v
<;$ ivi m
:?
vpr.'airign on[iov
Sad sam s izelom vie nego prijateljevala, bile smo ^ninje. Nismo se, dodue, slagale to
se tie mjesta
smo eljele da posjeujemo, jer je izela voljela na
o restorane i luksuzne lokale, a ja to skromnije ka
r ili prosto neku ulicu, ali smo u pogledu te razlike im ukusima bile sklopile neku vrstu
saveza: na smjesmo jedna drugu pratile na omiljena mjesta. Jedne r'i, poto smo veerale u
restoranu, a zatim se zajed; 'aale kui, primijetiti da nas slijede neka kola. Upo; i izelu da
bismo se mogle odvaiti i pustiti ih da nam ' St priblie. Ona je te veeri bila ljuta i
neraspoioena, jer 0 morala da plati veeru bez ikakve dobiti, a od izvjesnog remena nalazila
se u veoma velikoj oskudici. Neutivo mi odgovori: Idi sama... a ja idem da spavam.
Kola, kojt su se bila pribliila ploniku, poee meutim da powJ nas lagano klize. izela se
nalazila do zida, a ja do kolnika. Pogledah letimice i vidjeh da se u kolima nalaze dva
mukarca. Upitah tiho izelu: ta da radimo?... Ako e doe ti sa mnom, ja neu nita sama
uraditi
I ona, iako veoma neraspoioena, pogleda ispod oka
*
kola; askom se, kako se inilo, kolebala, a zatim ree:

%Jeu da idem ... Idi ti... ta ti je, zar se boji?

Ne, bez tebe neu da idem.

Ona odmahnu glavom, pogleda ponovo kola, koja su
i sada u stopu pratila, a zatim, kao da se odjednom
. ;~irila sa sudbinom, odgovori; Pa dobro... ali pravi
x kao da nita ne primjeuje,.. poimo dalje ... ne svi
ia mi se ovdje na korzu...., ., , j ^ .,,;: ;:,,!. ;

Odmaknusmo pedesetak metara, stalno praene kolima, a zatim izela zaokrenu iza ugla; bile
smo ule u neku tamnu i usku poprenu ulicu i dalje ile po uskom ploniku, pored jednog
starog zida koji je bio sav prekriven i izlijepljen oglasima. usmo kako i kola ulaze za nama u
uliicu, a zatim nas veliki farovi obuhvatie snopom bijele svjetlosti. Uini mi se kao da nas je
ona svjetlost sasvim razgolitila i prikovala uz onaj vlani zid i one izblijedjele i razderane
oglase. Razljuena, izela mi tiho ree: Kakav je to nain? Zar nas se na korzu nisu
dovoljno nagledali? ... Najradije bih otila kui...

Ne, ne rekoh urno, molei je. Ne znam ni sa

ma zato, ali sam mnogo eljela da upoznam ona dva
ovjeka koji su bili u kolima. ta te briga ... Svi su
takvi.
Ona slegnu ramenima, farovi se u istom trenutku okrenue i ugasie, a kola se zaustavie
pored plonika, i to ba pored nas. Voza isprui kroz vrataca svoju plavu i crvenu glavu i
ree zvonkim glasom: Dobro vee!

Dobro vee! odgovori uzdrano izela.

Kuda ete tako sasvim same? nastavi voza.

Bismo li smjeli s vama?
lako je sve to bilo reeno ironinim tonom, kao da onaj koji govori smatra sebe za neobino
duhovitu osobu, to su ipak bile uobiajene reenice koje sam bila ula vjerojatno ve nekoliko
stotina puta. izela odgovori dostojanstveno: To zavisi... I ona je govorila uvijek iste
stvari.

Brzo navali ovjek u kolima od ega to

zavisi?

Koliko ete dati? upita izela, stavljajui ruku

na vrataca kola.

Koliko traite?
izela navede neku svotu. Skupe ste zapjevui onaj u kolima zaista ste skupe ali
je ipak izgledalo da je spreman da prihvati ponudu. Njegov drug, ije lice nisam bila vidjela,
ree mu neto saginjui se i govorei mu na uho, a plavi mukarac slegnu rame
174
nima, a zatim okreui se prema nama, dodade: Dobro ... uite.
Njegov drug otvori vrataca, sie, ue u stranji dio kola, a zatim, iznutra, otvori stranja
vrataca do moje strane i kretnjom me pozva da uem. izela sjede pored plavog. On se
okrenu prema njoj i upia je: Dakle, kuda emo?

Adrijaninoj kui odgovori izela i dade

adresu.

Odlino ree plavi ovjek. Idemo Adrijani

noj kui.
Kad sam se nalazila s nepoznatim mukarcima, u
kolima ili na nekom drugom mjestu, obino sam ostajala
nepomina i utke ekala da oni prvi ponu razgovor i
prvi pristupe izvjesnim aktima. !z iskustva sam znala da
su nestrpljivi, da ele da sami preuzmu inicijativu, i da
ne osjeaju nikakvu potrebu da ih neko ohrabri. Tako i
te veeri ostadoh nijema i nepomina dok su kola ju
rila gradskim ulicama. Od mog susjeda, koga je raspo
red mjesta u kolima bio odredio za mog ljubavnika te
noi, vidjeh samo dugake, mrave i bijele ruke, koje je

drao na koljenima. Pomislih da je moda stidljiv i od

jednom osjetih prema njemu izvjesnu simpatiju. I ja sam
nekada bila stidljiva, i zato me je svaka stidljivost dirala,
jer me je podsjeala kakva sam bila prije nego to sam
upoznala Dina. izela je, naprotiv, stalno govorila. Svi
alo joj se, dok je to bilo mogue, da govori, na iz
vjesnom odstojanju i otmjeno, kao to bi govorila kak
va dama u drutvu mukaraca koji je potuju. Odjednom
je uh kako pita: Jesu li to vaa kola? <

Da odgovori onaj jo ih nisam zaloio.. i

sviaju li ti se?
!

Udobna su ree izeia pravei se vanom

ali meni se vie svia Lanca ... jer su brza i elasti
nija ... moj vjerenik ima Lancu.
Bila je rekla istinu, jer je Rikardo zaista imao Lancu, samo to on nikada nije bio izelin
vjerenik, i ve se odavno on i izela nisu viali. Plavi mukarac poe da se smije i ree:
Tvoj vjerenik ima valjda Lancu sa dva toka.
175
oGizela je po svom karakteru bila jako razdraljiva i lako se ljutila za najmanju sitnicu.
Ljutito upita:

Recite, a ta mislite ko smo mi?

Ne znam... recite vi same odgovori plavi .

ne bih htio da pogrijeim.
izela je patila od jo jednog uobraenja, da se pred svim ljubavnicima, prikupljenim
zbrdazdola, pravi da je ono to nije bila: balerina, daktilografkinja, estita gospoa. Ne
primjeujui da se to njeno uobraenje ne slae s injenicom da je svakom dozvoljavala da je
olako zaustavi i da je odmah postavljala pitanje novca, ree dostojanstveno: Mi smo balerine
iz druine Kaini i nismo navikle da se odazivamo prvom koji naie... kako druina jo nije
formirana, izile smo veeras da se proetamo... ja nisam ni htjela da prihvatim ... ali je moja
prijateljica navaljivala tvrdei da liit na otmjene osobe... kad bi moj vjerenik to doznao,
lijepo bih se provela.
p*
Plavi se ponovo nasmija: Mi smo svakako otmjene, yosobe... ali vi ste uliarke... pa
ta zato?
Moj susjed progovori sad prvi put: Prestani, an^ karlo, ree mirnim glasom.
Ja ne rekoh nita. Nije mi bilo milo uti da me tako naziva, naroito zbog zlobne namjere koja
se osjeaia u tim rijeima, ali, na kraju krajeva, to je bila istina. izela ree: Prije svega to
nije istina... a zatim, vi ste prostaina.
Plavi mukarac ne ree nita, ali uspori brzinu i zatim zaustavi kola pored plonika. Nalazili
smo se u jednoj sporednoj, pustoj i slabo osvijetljenoj ulici, izmeu dva reda kua. Plavi se
okrenu prema izeli: A ta bi ti rekla... kad bih te ja sad izbacio iz kola?

Pokuajte ree izela, uzmaknuvi. Bila je

veoma ratoborna i nije se niega plaila.
Tada se moj susjed nagnu prema prednjem sjedalu, i ja mu vidjeh lice. Bio je to crnomanjast
mladi, raupane kose na visoku elu, velikih crnih i sjajnih oiju, markantna nosa, vijugavih
usana i rune uvuene brade, a uz to veoma mrav, tako da mu se isticala jabuna kost. Ree
plavom: Hoe li ve jednom prestati? Bio
i

je to rekao, <dodue energino, ali mirno i ^zainteresirano, kao kad se neko mijea u neto
to ga se stvarno ne tie i do ega mu nimalo nije stalo. Glas mu nije bio ni naroito jak, ni
muki, tako da je lako mogao pre, i u falset.

A to se ti mijea ree plavi okreui se, ali

nekim naroitim tonom, kao da se ve pokajao to je
bio grub, pa nije nezadovoljan to se njegov prijatelj u
mijeao. Drugi nastavi: Kakve su to manire?... Do a
vola ... pozvali smo ih, povjerovale su nam i dole s na
.ma, a mi im sada govorimo pogrdne rijei. Okrenu se prema izeli i dodade tonom
autoritativne ljubaznosti: Ne obazirite se na njega, gospoice... moda je malo vie popio...
uvjeravam vas da nije htio da vas uvrijedi... Plavi uini kretnju kao da hoe da protestira,
ali ga onaj drugi zaustavi i poloivi mu svoju ruku na njegovu, ree odlunim glasom:
Kaem ti da si pio i da nisi imao namjere da je uvrijedi... a sad
I idemo.

Nisam pola s vama da me bezobrazno vrijeate

I poe izela nesigurnim glasom. Izgledalo je kao da
I je i ona zahvalna crnomanjastom za njegovo posredova
nje. Crnomanjasti joj odmah dade za pravo: Razu
mije se... niko od nas ne eli da ga vrijeaju... razu
Imije se. Plavi ih je gledao s izvjesnim glupim izraIzom na licu. Lice mu je bilo rumeno i
puno nekih nejedjnakih oteklina, kao da je oteeno i puno modrica, oi su mu bile okrugle i
plave, usta velika i crvena, s izrazom pohlepe i razuzdanosti. Pogleda prijatelja koji je
ljubazno tapao izelu po ramenu, zatim pogledao izelu i odIjednom prasnu u smijeh:
asna rije, nita ne razumiIjem uzviknu pa gdje smo mi?... Zato se svajamo? ... Ne
sjeam se ni kako je to poelo ... umjesto da smo veseli, mi se svaamo... asna rije, to je da
Ipoludi... Smijao se od sveg srca, i stalno se smifjui, okrenu se prema izeli i ree:
Hajde, Ijepojko... 'ne gledaj me tako runo... u stvari, mi kao da smo stvoreni jedno za
drugo.
izela pokua da se nasmijei i ree: Zaista, i meni se ini...
jSnapi
?!i,c,;
)O
17?
12 Rirnljanka
Plavi nastavi zviinim glasom, smijui se na sav glas. Ja imam najbolji karakter na svijetu,
zar nije istina, akomo? ... Mekan sam kao tijesto ... samo treba sa mnom umjeti... to je sve ...
hoe li da me poljubi? Isprui se i obuhvati izelu oko pasa. Ona povue svoje lice
malo unazad i ree: ekaj! Uze iz torbice maramicu, prijee njome preko usta, obrisa
ru i zatim ga smjerno cmoknu u usta. Dok ga je ona ljubila, plavi se pravio kao da mlatara
rukama i da se gui. Odmah se razdvojie, i plavi stavi ponovo kola u pokret pravei pri tom
neke pretjerane kretnje. Neka je sa sreom ... zaklinjem se da vam od tog asa neu dati
nikakva povoda da se na mene tuite ... bit u veoma ozbiljan, veoma fin, veoma uglaen ...
ovlaujem vas da me udarite po glavi ako se ne budem ponaao kako treba. Kola ponovo
krenue.
I za vrijeme ostalog dijela puta on je govorio, glasno se smijao i dovodio u opasnost i same
nae ivote, jer je stalno dizao ruke s volana i gestikulirao. Meutim, moj drug poslije onoga
svog kratkog posredovanja, ue ponovo u sjenku i zautje. Ja sam sada prema njemu osjeala
veliku simpatiju i blagonaklonu radoznalost. Razmiljajui o tome poslije toliko vremena,
danas mi je jasno da sam se u tom trenutku bila u njega zaljubila ili sam, u najmanju ruku, za
njegovu linost vezala sve to sam voljela i to mi je dotada nedostajalo. Konano, ljubav
nastoji da bude to potpunija a ne samo puko ulno zadovoljstvo, a ja sam jo uvijek traila

ono savrenstvo koje sam jedno vrijeme mislila da sam nala u Dinu. To je bilo prvi put i
to ne samo otkako sam se bavila tim zanatom ve uope u mom ivotu da sam srela
ovjeka slinog njemu, to jest ovjeka koji je postupao kao on i imao glas slian njegovu.
Debeli slikar, za koga sam najprije pozirala, bio mu je donekle slian, ali je bio hladniji i
samouvjereniji, i ja bih se i u njega bila zaljubila, samo da je on to htio. lako na drugi nain,
taj glas i to dranje budili su u mojoj dui iste osjeaje koji su me bili obuzeli za vrijeme mog
prvog posjeta vili inovih gospodara. Kao to mi se tada neobino dopao red, luksuz,
istoa, pa mi je izgledalo da ne vri
jt;di ivjeti ako se ne ivi u kui kakva je ona, tako su mi sada i njegov glas, one njegove tako
plemenite i tako razumne kretnje, i sve to se, sudei po tim kretnjama moglo kod njega
pretpostaviti inspirirali neku strasnu i zanosnu privlanost. Osjetih u isto vrijeme i snanu
udnju svojih ula, poeljeti da me pomiluju one ruke i da me poljube ona usta, i to to prije.
Osjetih da me je obuzela, iako nisam znala kada, neobuzdana i neopisiva mjeavina
nekadanjih nadanja i sadanjeg uivanja, koja je svojstvena ljubavi i koja nepogreivo
otkriva njeno raanje, Ali sam se isto tako bojala da on ne primijeti te moje osjeaje i da mi ne
pobjegne. Natjerana tim strahom, ispruili svoju ruku prema njegovoj, nastojei da mi je on
sti*1 sne. Ali njegove ruke ostadoe nepomine, iako su moji prsti nezgrapno nastojali da se
spoje s njegovima. Osjetih da sam veoma zbunjena, jer nisam htjela da povuem ruku, a u isto
vrijeme, s obzirom na njegovu nepominost, osjetih da bih je morala povui. Kola zaokrenue
naglo iza ugla i odjednom nas bacie jedno na drugo. Pravei se kao da sam izgubila
ravnoteu, padoh elom na njegova koljena. On zadrhta, ali se ne pomae. Sa zadovoljstvom
osjetih kako kola jure, sklopih oi i, kao to rade psi, zagnjurih lice u njegove ruke, rastavih ih
i poljubih, nastojei da mi on tim rukama pree preko lica i da me spontano i njeno pomiluje.
Shvatih da sam izgubila glavu, ali me u isto vrijeme obuze izvjestan nejasan osjeaj uenja,
jer nisam mogla da shvatim kako me je moglo uzbuditi ono nekoliko rijei koje je on bio tako
ljubazno izgovorio, lako sam ga smjerno molila, on me ipak ne pomilova, nego nakon
nekoliko trenutaka povue ruku. Kola se ubrzo zaustavie.
Plavi skoi na zemlju i s nekim podrugljivim vitetvom pomae izeli da sie. Siosmo i mi,
ja otkljuah vrata i uosmo u kapiju. Penjui se po stepenicama, plavi i izela ili su ispred
nas. On je bio nizak i zdepast, odijelo kao da se trgalo na njemu, ali nije bio debeo. Kad su
bili na pola stepenica, on zastade, iza izele za jednu stepenicu i, dohvativi joj za jedan kraj
haljinu, zadie ie razotkrivajui joj pri tom bijele butiine, stisnute podvezicama, i jedan dio
mrave stranjice. Zavjesa se die
179
povika uz glasan smijeh. Pretpostavljajui da se takva razuzdanost ne svia mom drugu,
htjedoh da mu dadem na znanje da se to ni meni ne svia, zato rekoh: Va je prijatelj vrlo
veseo.

Da odgovori on kratko. .

Vidi se da mu sve ide od ruke.

Uosmo u kuu na prstima, i ja ih odmah uvedoh u, svoju sobu. Kad zatvorih vrata,
ostadosmo jedan trenutak sve etvoro stojei, a kako soba nije bila velika, izgledalo je kao da
nas ima mnogo. Plavi se prvi tre iz zabune, sjede na krevet i poe odmah da se svlai, kao da
je potpuno sam. Svlaei se neprestano se smijao i brbljao. Govorio je o hotelskim i o
privatnim sobama i priao o jednoj svojoj posljednjoj pustolovini: Rekla mi je: ja sam fina
dama... i neu da idem u hotel... onda sam joj rekao ja da su hoteli puni finih dama... a ona na
to: ali ja neu da kaem svoje ime... a ja: rei u da si mi ena ... jedna vie ili manje ... dosta,
idemo u hotel. Rekao sam da mi je ena, popeli smo se u sobu ... ali, kad je dolo do gustoga,

poela je da pravi komedije... da se pokajala, da sad nee, da je zaista estita ena ... konano
sam izgubio strpljenje i pokuao sam da primijenim silu ... ali kamo sree da to nikad nisam
pokuao, otvorila je prozor i poela da mi prijeti da e se baciti na ulij cu ... dobro, kaem ja,
razumio sam, ja sam kriv to samj te doveo ovamo ... sjela je na krevet i poela da cvili. ,
pria neku dugu, vrlo tunu i tako dirljivu priu da ti srce puca, ali ne bih mogao da vam je
ponovim, jer sam je zaboravio.. . sjeam se samo toliko da sam na kraju postao toliko dobar
da umalo to nisam pred nju kleknuo i zamolio je da mi oprosti to sam je zamijenio za ono
to nije bila... onda smo se sporazumjeli, rekao sam joj, bit emo mirni kao jaganjci, to jest
lei emo i spavat emo svako za svoj raun .,. kako smo rekli tako smo i uradili, i ja sam
odmah zaspao... ali kad sam se negdje oko ponoi probudio i pogledao njenu stranu, vidim da
je iezla... pogledam svoje odijelo i vidim da je u neredu .., pretraim odijelo, lisnica je bila
iezla... fina dama. Prasnu pri tom u smijeh, i to s takvim neobuzdanim i zaraznim
veseljem da i izela poe da se smije pa se i ja
nasmijeih. On svue odijelo, koulju, arape i cipele i ostade u majici svijetlosmee boje,
koja mu je od lanka pa do vrata bila potpuno pripijena uz tijelo, tako da je liio na kakvog
akrobatu ili baletmajstora. Ta odjea, kakvu obino imaju na sebi stariji ljudi, poveavala je
kominost njegove figure. U tom trenutku ja smetnuh s uma njegovu grubost i osjetih prema
njemu neku vrstu simpatije, jer sam, kako sam mnogo sklonija veselju nego tuzi, uvijek
voljela vesele ljude. Onako malen, punaak i napuhan poe da se vrti po sobi i da pravi
bezbroj komiiih kretnji i ala, a onda odjednom, iz ugla pored ormara, skoi na krevet, srui
se na izelu, koja od iznenaenja vrisnu, i prevrnu je nauznak kao da hoe da je zagrli. Ali
odmah zatim, podie komino svoje crveno i razuzdano lice i, visei etvoronoke nad
izelom, kao to rade psi prije nego to dodirnu jelo, pogleda iza sebe nas dvoje i upita: A
ta vi ekate?
Pogledah svoga druga i upitah ga: Hoe li da se svuem?
On je sve dosada imao na sebi kaput s uzdignutim ovratnikom. Trgnuvi se, odgovori: Ne...
ne... poslije njih.

Hoe li da iziemo napolje?

Da.

Proetajte se kolima povika plavi i dalje visei

nad izelom kljuevi su ostali u kolima. Njegov pri
jatelj se meutim uini kao da nije uo taj prijedlog i
izie iz sobe.
Uosmo u predsoblje, dadoh mu znak da prieka i uoh u radionicu. Majka je sjedila za
velikim stolom i redala karte za pasijans. im me ugleda, i ne ekajui da joj to kaem, die
se i izie u kuhinju. Ja se onda vratih u predsoblje i rekoh mladiu da moe da ue.
Zatvorih vrata i sjedoh na divan u uglu pored prozora. eljela sam da on sjedne pored mene i
da me pomiluje, jer su drugi uvijek tako postupali. Ali on se ne obazre uope na divan i poe,
drei ruke u depovima i idui oko stola, da hoda goredolje po sobi. Pomislih da je
nezadovoljan to mora da eka i rekoh: ao mi je, ali imam samo jednu spavau sobu na
raspolaganju.?^
181
Zaustavi se i upita me uvrijeeno, ali ipak uljudno:

Zar sam ti rekao da elim sobu?

Nisi, ali sam mislila.

Napravi jo nekoliko koraka, a ja ga na to, poto vie nisam mogla da odolim, upitah: Zato
ne sjedne ovamo, pored mene?
Pogleda me, a onda, kao da se odluio, prie, sjede pored mene i upita me: Kako ti je ime?


Adrijana.

Ja se zovem akomo ree i uze me za ruku.

To su bile neobine manire, i ja ponovo pomislih da je.
stidljiv. Dopustih mu da me uzme za ruku, a da bih ga
ohrabrila, nasmijeih mu se. Na to on ree:

Dakle, i mi emo skoro imati snoaj?

A kad ja ne bih htio?

Onda ga ne bismo imali odgovorih bezbrino,

jer sam mislila da se ali.

Pa uzviknu on usiljeno nije me volja, zaista

me nije volja.

U redu rekoh, mada ga nisam mogla shvatiti,

toliko mi je to njegovo odbijanje bilo neobino.

Ti se ne vrijea? ene ne vole da ih neko odbija.

Naposljetku ga shvatih, ali, kako nisam bila u stanju
da mu ita kaem, u znak odricanja zatresoh samo glavom. Znai, ne eli me. Odjednom
osjetih da oajavam i da sam spremna da briznem u pla. Ja se zaista ne vrijeam
proaptah nije te volja... priekajmo da tvoj prijatelj svri i onda idi.

Ne znam nastavi on eto, zbog mene si izgu

bila vee ... s nekim drugim mogla si da zaradi.
Pomislih da moda nema novaca i da zato nee. Ipak sam se jo nadala, pa mu predloih:
Ako nema novaca, svejedno ... dat e drugi put.

Ti si zaista dobra djevojka ree ali to se

tie novaca, ja novaca imam ... tavie, uinit emo ova
ko ... ja u ti ipak dati novaca... tako ti nee izgledati
da si izgubila vee. Stavi ruku u dep od kaputa, izvadi
jedan zamotuljak s novanicama, koji je vjerojatno bio
unaprijed pripremio, i stavi ga na sto daleko od mene,
182
uinivi pri tom kretnju koja je u isto vrijeme bila nespretna i vanredno elegantna i
poniavajua. Ne, ne protestovah kakve to veze ima... neemo o tome ni da
govorimo. Ali to ne rekoh uvjerljivo, jer mi u stvari nije bilo neprijatno da taj novac ipak
primim. To je predstavljalo izvjesnu vezu, jer bih mu tako dugovala pa sam se mogla nadati
da e mi pruiti priliku da mu se oduim. On moje neodluno odbijanje shvati kao pristanak i
ostavi novac na stolu. Zatim ponovo sjede na divan, a ja osjeajui da pravim nespretnu i
glupu kretnju, ispruih ruku i uzeh njegovu. Trenutak smo se gledali, a onda on odjednom,
onim svojim dugakim i mravim prstima jako stisnu moj mali prst. O rekoh gotovo
Ijutito ta ti je sada? $

Oprosti ree s izrazom tako duboke zbunjenoj

sti, da se pokajah to sam mu na tako hladan nain prigo^
vorila i dodadoh: Vjeruj mi, zaista me je zaboljelo.

Oprosti ponovi on. Obuzet izvjesnom uzbue

nou, poe ponovo da hoda po sobi, a zatim stade preda
me i ree mi: Hoe li da izaemo? To mi je ekanje
zaista dosadno.
,i

A kuda hoe da idemo?

;Y

Hoe li da se malo provozamo kolima?

:1
Sjetih se kako sam se s Dinom nalazila u kolima ;i

rekoh brzo: Ne, ne, neu kolima. ij

Moemo da poemo u kavanu ... ima li u ovomV

kraju kavana? 4

U ovom dijelu grada nema... ali ini mi se da

odmah iza kapije ima jedan lokal.

Onda idemo tamo.

Digoh se. Iziosmo iz radionice. Silazei niz stepenice rekoh mu kao da se alim: Ne
zaboravi da ti onaj novac koji si mi dao daje pravo da me posjeti kad zaeli ... jesmo li se
sporazumjeli?

Da, sporazumjeli smo se.

Bila je blaga, vlana i mrana zimska no. Kia je padala itavog dana, plonik je bio
prekriven irokim crnim baricama u kojima se odraavala svjetlost rijetkih fenjera. Nebo je
iznad zidina bilo vedro, ali bez mjeseca i samo s ponekom zvijezdom, a i te je pokrivala
magla. Nevidljivi tramvaji prolazili su s onu stranu zidina i bacali kratke
183

mlazeve otre svjetlosti koja bi askom osvijetlila nebo, okrnjene kule i tvravske padine
prepune zelenila. Na ulici mi pade na pamet da ve mjesecima nisam ila prema Lunaparku.
Obino sam skretala udesno, prema trgu, gdje; me je ekao Dino. Odavna nisam ila prema
Lunaparku, ali se sjetih vremena kad sam kao djevojica etala zajedno s majkom, kad smo se
uspinjale putem koji vodi pored zidina i ile da uivamo u osvjetljenju i u muzici, ali nismo
smjele da uemo u ograeni prostor, jer nismo imale novaca. S te strane, na tom irokom
putu, nalazila se i mala vila s minijaturnim kulama kroz ije sam otvorene prozore tada prvi
put ugledala jednu porodicu okupljenu oko stola: ta je vila prvi put u meni izazvala snove o
udaji,
0
vlastitoj kui i o normalnom ivotu. Zaeljeh da tom mom
drugu priam o tom vremenu, o tom dobu, o tim mojim
nadama; na to me je nagonio ne samo osjeaj, ve i iz
vjestan raun. Nisam htjela da me on sudi po mom izgle
du, eljela sam da me vidi u drugom, boljem svjetlu, koje
sam smatrala istinitijim. Drugi ljudi, kad ele da prime li
nosti koje cijene i potuju, oblae praznino odijelo t otva
raju najljepe sobe u svojoj kui; meutim, to se mene
tie, ono to sam nekada bila, ono o emu sam nekada
sanjala i to sam eljela da postanem, to su bile moje
praznine haljine, moje gostinske sobe, i ja sam se nadala
da e on, na osnovu tih mojih uspomena, iako su one bile
siromane i nezanimljive, promijeniti miljenje o meni pa
e njegov odnos prema meni postati prisniji.

Tom stranom puta rekoh sad niko ne pro

lazi, ali zato ovuda seta svijet koji ivi u ovom kraju ...
1
ja sam nekada ovuda etala... ali je to bilo davno...
i upravo ti si se morao pojaviti da bih se ponovo ovamo
vratila.
Drao me ispod ruke i podravao me na tom poplavljenom putu. Upita me: S kim si etala?

S majkom.

Poe da se smije i to izvjesnim neprijatnim smijehom koji me iznenadi. S majkom ponovi

on, zaustavljajui se glasom na slovu M majka, uvijek postoji neka majka... majka... ta
e rei majka? ta e uraditi majka?iJi6ofmajka, majka. ura> e ua
Pomislih da je zbog neega kivan na svoju majku i upitah ga: ta da ti tvoja majka nije
uinila to naao?

Nije mi uinila nita naao odgovori majke

ne mogu da uine nita naao ... ko nema majku?... A
voli li ti svoju majku?

Razume se, zato?

Nita ree brzo ne obaziri se na mene... etala si, dakle, s majkom ...
lako mi njegov ton nije ulivao naroito povjerenje, niti me podsticao, ipak sam, neto iz
rauna, a neto iz simpatije, osjeala elju da i dalje nastavim svoje povjerljivo prianje. Da,
etale smo zajedno, naroito ljeti, jer se ljeti u naoj kui ne moe da die ... ak ... pogledaj,
vidi Si onu malu vilu?
Zastade i pogleda. Prozori na vili nisu bili otvoreni, izgledalo je ak da u njoj uope niko i ne
stanuje. Stisnuta izmeu dviju dugakih i niskih eljezniarskih kua sada mi je izgledala
nekako manja nego ranije i gotovo runa i mrana.

Oh, pa ta ima na toj maloj vili?

Sad sam se gotovo stidjela onoga to sam namjeravala da kaem. Nastavili s naporom:

Ja sam svake veeri prolazila pored te vile, pro

zori su na njoj bili otvoreni, jer je, kako rekoh, bilo lje
to... vidjela sam uvijek jednu porodicu koja je upravo u
to vrijeme sjedela za sto... Zbunivi se, iznenada, za
stadoh i zautjeh.
.
.
;

! dalje?

Tebe to ne zanima rekoh, a pri tom mi se uini

da sam, ispoljavajui svoj stid, u isto vrijeme bila i iskrei
na i dvolina,

Zato? Mene sve zanima.

Ah zavrih urno ; bila sam sebi utuvila u gla

vu da u i ja jednog dana imati takvu vilu i da u initi
ono to sam bila vidjela da ini ona porodica.

Ah, razumijem ree slinu malu vilu ... ti si

malim zadovoljna.

U poreenju sa kuom u kojoj mi stanujemo

rekoh nije ni tako runa... uostalom, poznato je da
ovjek u tim godinama tota mata. ^ =vi .
}..'. Vukui me za ruku, povede me prema vili. Doi da vidimo da li je ta tvoja porodica
jo tamo.

ta ti pada na pamet? rekoh, opirui se ne

ma sumnje da je jo tamo.

Vrlo dobro, doi da vidimo.

Nalazili smo se pred vilom. Gust i uzak vrt bio je utonuo u mrak. U mrak su bili utonuli i
prozori i male kule. Priblii se ulazu i ree: Postoji i otvor za pisma... zazvonimo da
vidimo ima li ko... ali, ini mi se da u toj tvojoj vili niko ne stanuje.


Ta nemoj rekoh smijui se, ostavi. . . ta ti
pada na pamet?
Pokuajmo i on podie ruku i pritisnu zvonce. Htjedoh da pobegnem, jer se uplaih da
bi se mogao neko pojaviti. Hajdemo, hajdemo molila sam ga. Kako emo izgledati,
ako se neko sad pojavi?

ta e rei majka? ponovi on kao neki refren

i dozvoli mi da ga odvuem. ta e uiniti majka?

Ba si se zakaio za majku rekoh mu idui

brzo.
Stigosmo u Lunapark. Sjetih se ogromne mase svijeta koja se nekad tu gurala, vijenac arenih
lampi, tezgi s acetilenskim lampama, dekoracija po paviljonima, muzike i galame i svega to
sam bila vidjela i ula kad sam ondje bila posljednji put. Bila sam donekle razoarana kad od
svega toga nisam sada vie nita nala. Sad je izgledalo kao da ograda Lunaparka ograuje
neko mrano i naputeno stovarite graevinskog materijala, a ne mjesto za razonodu. Na
vrhovima stupova uzdizali su se tokovi i koijice koje su lebdjele u zraku kao kakvi trbuasti
insekti zaustavljeni u svom letu iznenadnom paralizom. inilo se da iljati krovovi
neosvetljenih paviljona, tamni i niski, spavaju, kao i sve to se ondje nalazilo, a tako je
stvarno i bilo, jer je bila zima. istina ispred Lunaparka bila je pusta, prekrivena baricama,
bijedno osvijetljene samo jednim fenjerom.

Tu se preko ljeta nalazi Lunapark rekoh r

i tu onda ima uvijek mnogo svijeta... ali zimi ne radi..,
Kuda hoe da idemo?
;!
..... Pa zar neemo u onu kavanu? u:,i> ..,;. /,..;.v^'i

To je ustvari gostionica.
;.ci ; <>; s<
*

Hajdemo onda u tu gostionicu.

<
Poosmo ispod kapije. Nasuprot njoj, u prizemlju jed
ne od niza malih kuica, nalazio se ulaz s osvijetljenim
staklima. Tek poto uoh primijetih da je to ona ista go
stionica, u kojoj sam, pred toliko vremena, bila na veeri
zajedno s Dinom i s majkom i u kojoj je Dino bio nauio
pameti jednog drskog pijanicu. Za stolovima je sjedilo
samo nekoliko gostiju koji su na mramornim ploama jeli
hranu uvijenu u novinski papir i pili gostioniarevo vino.
U gostionici je bilo hladnije nego napolju, a u zraku se
osjeao miris kie, vina i strugotina jer se pe, kako se
inilo, bila ugasila. Sjedosmo u jedan ugao i on porui
litru vina. A ko e da popije tu litru upitah.

Zato, zar ti ne pije?

Sasvim malo.
Nali punu au i ispi je naduak, ali s naporom i bez naroitog zadovoljstva. Ve sam ranije
bila primijetila, a sad mi je ta njegova kretnja to potvrdila, a da je on sve inio samo snagom
svoje volje, spoljanje, ne sudjelujui pri tome sam, kao da igra neku ulogu. Neko smo
vrijeme utjeli, on me je posmatrao onim svojim sjajnim i prodornim oima, a ja sam gledala
oko sebe. Ponovo se sjetih one daleke veeri kad sam u toj gostionici bila zajedno s majkom, i
s Dinom, ali mi nije bilo jasno osjeam li aljenje ili dosadu. Istina, tada sam bila veoma
sretna, ali kako je ta srea bila prividna! U sebi zakljuih da moje sjeanje, koje je uvalo te
uspomene, lii na ormar koji je dugo bio zatvoren, pa u njemu, kad ga otvorimo, umjesto
lijepih stvari, kojima smo se nadali, nalazimo samo stare krpe, prainu i moljce. Svemu je bio
doao kraj i to ne samo mojoj ljubavi prema Dinu ve i mladosti i njenim promaenim

snovima. Da je to bilo tano, kao dokaz navodim injenicu to sam se sada s raunom i
svjesno mogla da posluim tim uspomenama kako bih ganula svog pratioca. Rekoh nasumce:
Onaj tvoj prijatelj bio mi je u poetku antipatian, ali bih sada mogla da kaem da mi je
gotovo simpatian ... tako je veseo.
On mi odgovori osorno: On, uostalom, zapravo i nije moj prijatelj... a nije, pravo da kaem,
ni simpatian.
187
Bila me je iznenadila estina njegova tona, pa rekoh blago: Zar ti se to ini?
On gucnu jo malo, a zatim nastavi: Od duhovitih
ljudi trebalo bi se uvati kao od kolere... najee ispod
njihove duhovitosti nema nita... trebalo bi da ga vidi
u njegovu birou ... tamo se ne pravi duhovit. irwWe

Kakav je to biro?
r.bejes

Ne znam, nekakav biro za patente.

s| ,il9f*J8Cj

Zarauje li mnogo? !*H orrtse

Vanredno mnogo.
' uneiri

Blago njemu. )
Nali mi vina, a ja ga upitah: A zato se drui s
njim kad ti je tako antipatian?

To mi je prijatelj iz djetinjstva odgovori nace

rivi se pri tom ili smo zajedno u kolu ... takvi su
svi prijatelji iz djetinjstva.
Jo malo gucnu, a zatim doda: b> Pa ipak je on u izvjesnom smislu bolji od mene.
*^|

Zato? v

Kad on neto ini, onda to stvarno ini... ja, me

utim, najprije hou da neto uinim, a zatim tu njegov
glas odjednom prijee u diskant, tako da od iznenaenja
zadrhtah a zatim, kad doe odreeni trenutak nisam
vie u stanju da to uinim ... na primjer, veeras... te
lefonirao mi je i upitao me hou li da, kako se to kae,
idemo na ene... ja sam pristao pa sam, kad smo vas
susreli, zaista htio da poem s tobom ... ali, meutim;
kad smo doli tvojoj kui, izgubio sam svaku elju ...

izgubio si svaku elju ponovih gledajui ga.

Da... za mene ti vie nisi bila ena ... bila si, ni

sam ne znam ta, predmet, stvar... sjea li se kako sam;
ti zgnjeio prst i nanio ti bol?

Da.

E pa... to sam uinio da bih se uvjerio da zaistsi

postoji ... tako ... makar ti i bol nanio.

Da, postojala sam rekoh osmjehujui se i

jako me je zaboljele
Sad poeh da shvaam da me on nije bio odbio iz antipatije, pa osjetih izvjesno olakanje.
Uostalom, kod ljudi nita nije udno. im pokuamo da ih shvatimo, ot
188
krivamo da je njihovo ponaanje, ma koliko ono bilo neobino, ipak uslovljeno izvjesnim
potpuno prihvatljivim motivima. Nisam ti se, dakle, svidjela?
On mahnu odreno glavom: Ne to... ti ili ma koja druga, isto bi bilo.

Nakon kratkog oklijevanja upitah ga: Reci mi... da nisi sluajno impotentan?

ta ti pada na pamet!
Osjetih veliku elju da budem s njim intimna, da prekoraim granicu koja nas je dijelila, da ga
zavolim i da budem voljena. Rekoh mu da me njegovo odbijanje nije uvrijedilo, ali me je
zaboljelo jer je u pitanju bio moj ponos, mada u stvari nisam zapravo bila uvrijeena. Bila
sam sigurna da sam lijepa i privlana i da ne postoje opravdani razlozi zato me ne bi elio.
Zato mu predloih. Sluaj... dosta je pia, hajdemo kui, tamo emo se voljeti.

Ne, to je nemogue.

Onda to znai da ti se nisam svidjela ni onda kad

si me prvi put vidio na ulici.

To nije tano, nastoj da me shvati. ;

Znala sam da nema ovjeka koji bi mogao da odoli
izvjesnim argumentima. Ponovih zato s prividno ogorenim mirom: Jasno je da ti se nisam
svidjela i u isto vrijeme ispruih ruku i pritisnuh njegovo lice na svoj dlan. Moja je ruka
dugaka i topla pa, ako je tano da se kakrakter ita s ruke, onda je tano i to da u mom
karakteru nema nita vulgarno i da izmeu mog i izelina karaktera nema nita zajedniko,
jer je njena ruka crvena, hrapava i runa. Poeh da ga sasvim polako milujem po licu, po
sljepoonicama, ispod kose, po elu, gledajui ga u isto vrijeme upornom i poudnom
njenou. Sjetih se da je i Astarita, u ministarstvu, mene tako milovao, i ponovo shvatih da
sam se u Astaritu bila zaista zaljubila, jer je bilo nesumnjivo da me je volio i da je to njegovo
milovanje bilo diktirano ljubavlju. Pod tim milovanjem moj drug ostade u poetku nepomian
i ravnoduan, a zatim mu odjednom brada poe da dre, to je kod njega, kako sam kasnije to
zapazila, bio znak da je uzbuen, a uz to mu i lice poprimi izvjestan izoblien, pretjerano mla
dalaki izraz, gotovo kao u kakvog djeaka. Osjetih prema njemu saaljenje: bila sam
zadovoljna jer me taj osjeaj uvjeri da to znai da postajemo jedno drugome blii. ta radi
proaputa on kao kakav stidljiv djeak ta mi se nalazimo na javnom mjestu.

ta mari odgovorih mirno.

Osjetih kako mi, uprkos hladnoi u gostionici, obrazi gore, pa mi je bilo gotovo neobino to
se, uslijed disanja, pred naim ustima stvaraju oblaii zgusnute pare. Daj mi ruku rekoh
mu. Nerado dozvoli da mu je uzmem, a ja je primakoh svome licu i rekoh: Osjea li kako
mi gore obrazi?
On nita ne ree, samo me je pogledao, a brada mu je drhtala. Neko ue, na vratima zazvea
staklo i ja povukoh ruku. On uzdahnu s olakanjem i ponovo nali vina u au. im gost izie,
ja ponovo pruih ruku i, provlaei je izmeu krajeva njegova kaputa i otkopavajui mu
koulju, poloih je na njegove gole grudi, blizu srca. Hou da ugrijem ruku rekoh a
hou ida osjetim kako ti srce kuca. Okrenuh najprije nadlanicu, a zatim ponovo dlan.
Ruka ti je hladna ree on gledajui me.

Sad e se ugrijati odgovorih smijui se. Drala

sam ruku ispruenu i sasvim polako prelazila njom po nje
govim grudima i po njegovom mravom grudnom kou,!
Osjeala sam veliku radost to se on nalazi pored mene,
to me prema njemu ispunja ljubav, i to ljubav kojoj nje;
gova nije bila uope potrebna. Gledajui ga, aljivo mu
priprijetih: Osjeam da u te ubrzo poljubiti.

Ne, ne ree nastojei da se i sam ali, iako se

stvarno bio uplaio nastoj da se savlada.

Onda hajdemo odavde.

Hajdemo, ako to eli.

Plati vino koje nije bio popio, a zatim iziosmo iz gostionice. Sad je na svoj nain izgledao
uzbuen, ali ne kao ja, ljubavlju, nego izvjesnim, meni nepoznatim previranjem, koje su u
njegovoj dui bili izazvali dogaaji te veeri. Kasnije, kad ga bolje upoznah, otkrih da se on
uvijek uzbuivao kad bi, iz bilo kojeg razloga, otkrio neku dotada nepoznatu stranu svog
karaktera koja bi mu potom bila potvrena. Bio je veoma sebian, iako na ljubazan
nainili* tanije reeno, bio je zauzet sobom. Uvijek mi se tako deava govorio je, kao da
govori samom sebi, dok sam ga ja, gotovo trei, vodila svojoj kui osjeam veliku elju
da neto uinim, osjeam velik zanos, sve mi izgleda savreno, uvjeren da u postupati onako;
kako namjeravam da postupim, a onda, u trenutku kad treba da postupim, u skladu s tim
svojim osjeajem, odlednom se sve rui i ja, tako rei, prestajem da postojim ... ili, tanije,
postojim samo s onim to je najgore u meni... postajem hladan, lijen, okrutan, kao onda kad
sam ti stisnuo prst.
Govorio je zamiljeno, kao u nekom monologu, i, moda, ne bez izvjesnog zadovoljstva. Ali
ja ga nisam sluala, jer sam bila obuzeta radou, a noga mi je gotovo1 letjela po baricama.
Veselo odgovorih: Ti si meni sve to ve rekao... ali ja nisam rekla tebi to osjeam . .. ja
osjeam elju da te vrsto zagrlim, da te na sebi zagrijem, da te osjetim pored sebe i da te
primoram da uini ono to nee da uini... neu se smiriti dok to ne uini.
On ne odgovori nita, izgledalo je kao da mu moje rijei ne dopiru do uiju, toliko je bio
obuzet milju o onome to je bio rekao. Odjednom ga obuhvatih rukom oko struka i rekoh
mu: Zagrli me, hoe li?
inilo se kao da to uope nije uo. Ja uzeh onda njegovu ruku i pomaui se, kako sam
najbolje umjela, kao kad navlaim kaput, obavih je oko svog struka. Nastavismo da hodamo,
ali nespretno, jer smo oboje imali na sebi debela zimska odijela, pa smo jedva mogli da
rukama obuhvatimo jedno drugome lea.
Poljubi me rekoh mu.
On se okrenu, a ja ga onda vrsto poljubih zagrlivi ga objema rukama. Usne su mu bile
stisnute, ali pod mojim jezikom, koji gurnuh najprije izmeu njih, a zatim izmeu njegovih
zuba, one najzad popustie. Nisam bila sigurna da li mi je uzvratio poljubac, ali mi to, kako
rekoh, nije nita smetalo. Kada se razdvojismo, ugledah oko njegovih usta veliku mrlju od
rua, koja je na njegovu ozbiljnom licu izgledala udno i pomalo komino. Sva sretna prasnuh
u smijeh. On proapta: Zato se smije?

190
191

Sr"* Nakon izvjesnog oklijevanja bilo mi je ipak milije da

ne kaem istinu, jer sam voljela da vidim kako on, onako
ozbiljan, ide pored mene s onom mrljom na licu, a da
je uope ne zapaa. Rekoh: Tako... jer sam zadovolj
na... ne vodi o meni rauna i, osjeajui se na vfci
huncu sree, ponovo ga brzo poljubih u usta.:

Kad stigosmo do kapije moje kue, ne naosmo vie kola. Znai da je ankarlo ve otiao
ree zlovoljno bogzna koliko u morati da pjeaim do svoje kue.
Taj njegov neljubazni ton ne uvrijedi me, jer me sada
vie nita nije moglo da uvrijedi. Kako se to ve deava
kad smo zaljubljeni, meni se njegove mane ukazae u ne
kom naroitom svjetlu, koje ih je inilo privlanim. Sleg
nuh ramenima i rekoh: Postoje noni tramvaji... uosta
lom, ako hoe, moe spavati kod mene. i

Ne, to nipoto odgovori brzo.

Uosmo u kuu i popesmo se stepenicama. Iz pre* sobija ga gurnuh u svoju sobu, a sama
zavirih u radionicu, koja je bila utonula u potpuni mrak, jedino je pored prozora zraka
svjetlosti ulinog fenjera osvjetljavala ivau mainu i stolicu. Majka je sigurno ve bila legla,
pa moda nije uope bila vidjela izelu ni ankarla, ni razgovarala s njima. Zatvorih vrata i
vratih se u svoju sobu, Naoh ga kako uznemireno hoda goredolje, izmeu kreveta i ormara.

Sluaj poe bit e bolje da ja odem.

Napravih se kao da ga nisam ula, skinuh kaput i
objesih ga na vjealicu. Osjeala sam se tako zadovoljna da se nisam mogla savladati, pa ga
upitah s prizvukom tate gospodarice u glasu: Kako ti izgleda ova soba? Zar ti se ne ini da
je veoma udobna?
On pogleda oko sebe i napravi grimasu koju ne shvatih. Ja ga onda uzeh za ruku, primorah ga
da sjedne na krevet i rekoh mu: Sad prepusti sve meni. Gledao me je, ovratnik mu je na
kaputu bio jo zadignut, iza potiljka, a ruke je drao u depovima. Paljivo mu skinuh zimski
kaput, a zatim i donji pa jedan i drugi objesih na vjealicu. Razvezah mu polagano vor na
kravati, zatim mu skinuh koulju zajedno s kravatom i sve prebacih preko stolice. Onda
klekoh i. kao to rade obuari, uzeh mu,
192
lenu za drugom, noge u krilo, skinuh mu cipele i arape i poljubih mu noge. Bila sam poela
to raditi uredno i bez /urbe, ali sam postepeno, svlaei ga, sve vie padala u neki zanos
poniznosti i oboavanja. Moda je to bio osjeaj koji sam imala ponekad kleei u crkvi, ali
sam sada prvi put bila njim obuzeta prema jednom mukarcu. Bila sam zbog toga sretna, jer
sam osjeala da je to prava ljubav, daleka od svake putenosti i poronosti. Kad ga tako
obnaih, klekoh pred njim i, sklopih oi, vrsto pritsnuh askom lice i kosu uz njegov trbuh.
On mi dopusti da to uinim, lice mu poprimi zbunjen izraz koji mi se svidje. Zatim se digoh,
stadoh iza kreveta i urno se svukoh, bacajui haljine na zemlju i gazei po njima. On je
sjedio na rubu kreveta, drhtao od studeni i gledao u pod. Obuzeta nekom posebnom i
okrutnom estinom, stadoh iza njegovih lea, zgrabih ga i prevalih ga nauznak, tako da mu
glava pade na jastuk. Tijelo mu je bilo dugako, mravo i bijelo; ljudsko tijelo, kao i lice, ima
svoj izraz, njegovo je imalo izraz ednosti i mladosti. Ispruih se itavim svojim tijelom pored
njega, ali mi se uini, u poreenju s njegovim mravim, slabakim, hladnim i bijelim tijelom,
da je moje tijelo puno ara, crno, mesnato i snano. vrsto se stisnuh uz njega i pritisnuh mu
trbuhom kosmate bokove, a zatim mu obujmih grudi, licem mu se naslonih na lice, ustima mu
se pripih uz uho. inilo mi se da ne elim toliko da ga ljubim koliko da ga obavijem svojim
tijelom, kao nekim toplim pokrivaem i da na njega prenesem svoju strast. Leao je nauznak,
malo uzdignuto, a oiju napola skupljenih kao da hoe da pogledom prati svaku moju kretnju.
Taj njegov paljiv pogled klizio je po mojim leima kao britva i izazivao u meni izvjesnu
munu zlovolju, ali, podstaknuta onim prvim nagonom, ja ne obratih odmah na to panju.
Upitah ga tiho: Osjea li se sad bolje?

Da ree nekim dalekim i odsutnim glasom.

Priekaj rekoh. Meutim, u trenutku kad sam

se spremala da ga ponovo jo strasnije zagrlim, osjetih

ponovo kako onaj njegov nepomian i hladan pogled klizi
po mojim leima kao kakva elina ica, i ja se zbunih i
zastidjeh. Moj zanos ieze i ja se odvojih od njega, pa
193
13 Rimljanka

don nauznak daleko od njega. Bila sam uinila ogroman

ljubavni napor, u koji sam bila unijela sav zanos nevinog
i starog oajanja, ali iznenadno saznanje da je taj napor
bio potpuno uzaludan ispuni mi oi suzama, i ja pokrih
rukom lice, da bi pred njim sakrila da plaem. Bilo mi se
uinilo da sam se prevarila, da ne mogu vie ni da volim
ni da budem voljena, a osim toga mislila sam da me on
vidi pa me ocjenjuje bez iluzija, kao enu kakva sam u
stvari bila. Imala sam osjeaj da ivim u nekoj magli koju
sam sama od sebe stvorila, kako se vie ne bih mogla
da ogledam u svojoj svijesti. On je, meutim, onim svojim
pogledima bio rastjerao tu maglu i pred moje oi ponovo
stavio ogledalo. Sad sam opet bila onakva kakva sam u
stvari bila, odnosno kakva sam u ogledalu izgledala, jer ja
o samoj sebi u stvari, kao to ve rekoh, niti sam ta
znala niti ta mislila pa sam jedva vjerovala i da postojim.
Na kraju mu rekoh: Odlazi!
^
On se podie i oslonivi se na lakat, pogleda me zbu3
njeno i upita me: Zato? ta se desilo? *"'
Bit e bolje da ode mirno mu rekoh, drei'\ dalje ruku na licu nemam nita protiv
tebe... ali vidim da ti ne osjea nita prema meni i onda ... Ne zavrih, zatresoh samo
glavom.
On ne odgovori nita, ali ja ga uh kako se kree, kako ustaje i kako se oblai. Osjetih tada
otar bol, kao da me neko teko ranio pa mi sada u ivoj rani okree otar i tanak ma. Patila
sam osjeajui da se on oblai, patila na pomisao da e zaas zauvijek otii i da ga vie neu
vidjeti, patila sam od vlastite patnje.
On se oblaio polako, jer je moda oekivao da u ga ponovo pozvati. Pomislih naas da u
ga moda zadrati ako u njemu pobudim elju. Leala sam na leima, prekrivena pokrivaem.
Tunom i oajnom kretnjom pomakoh jednu nogu i pokriva mi spade s tijela. Nikad se nisam
na takav nain bila ponudila i, askom, leei tako gola, rairenih nogu i s rukom na oima
utonuh u gotovo fiziku iluziju da mu ruke poivaju na mojim ramenima, a dah mu dopire do
mojih usta, ali se trgoh kad uh kako su se vrata zatvorila, i:
.vsoi sortss
R Ef
Ostadoh leei nauznak; nepomina. Imam osjeaj da sam gotovo nesvjesno iz bola pala u
neku vrstu polusna, n zatim zaspala. Probudih se kasno u noi i tek tada osjetih da sam
potpuno sama. Za vrijeme prvog sna, iako sam osjeala svu gorinu rastanka, imala sam
utisak kao da se on nalazi pored mene. Ne znam ni sama kako, malo <;atim ponovo zaspah.
U

Sutradan ujutro, i sama iznenaena, osjetih se malaksalom i bezvoljnom, kao da sam itav
mjesec bolovala. Po svom karakteru ja sam veselo bie; to dolazi od zdravlja i tjelesne snage,
i zato je moja veselost nadjaavala uvijek svaku tugu, i to u tolikoj mjeri da sam esto bila
ljuta kad bih osjetila da sam protiv svoje volje vesela, ak i kad to prilike nisu dozvoljavale.
Obino sam izjutra, im bih se digla, osjeala potrebu da zapjevam ili da majci kaem neto
veselo. Meutim, toga me je jutra bila napustila ak i ta moja uroena veselost. Osjeala sam
se kao da sam preboljela neku bolest pa sam bila sumorna, kao da sam, za svih deset sati
ivota koje mi je pruao dan, liena svojstvenog mi snanog tjelesnog nagona. Majci, koja je
odmah bila primijetila to moje neobino raspoloenje, rekoh da nisam dobro spavala.
To je bilo tano, samo to sam smatrala da je tome uzrok onaj utisak velikog ponienja koje je
mojoj dui bilo nanijelo akomovo odbijanje. Kao to rekoh, ja ve odavna nisam marila to
sam to to jesam, jer za mene samu nije postojao nikakav razlog da to ne budem. Ali sam se
nadala da u voljeti i da u biti voljena. Ipak mi se inilo da je uzrok akomova odbijanja,
uprkos zamrenim razlozima koje je on navodio, sam moj zanat i zato mi taj zanat odjednom
postade odvratan i nepodnoljiv.
Ljubav je zaista udna zvjerka, koja moe da spava i kad je najjae biju, ali kad se jednom
probudi, za nju je tada smrtonosna i ogrebotina. Naroito me jedna stvar silno muila i
ispunjavala gorinom i stidom: sjeanje na jednu reenicu koju sam mu bila rekla prethodne
veeri^
195
dok sam vjeala kaput na vjealicu. Tada sam ga bila upitala: Kako ti izgleda ova soba? Zar
ti se ne ini da je udobna?
Sjeam se da on nije nita odgovorio, samo je pogledao oko sebe s nekim izrazom na licu koji
tada nisam shvatila. Sad mi je bilo jasno da je to bio izraz gnuanja. Sigurno je pomislio:
Soba uliarke. Mislei ponovo na to, bilo mi je naroito teko to sam tu reenicu izrekla s
tolikim zadovoljstvom. Trebalo je da znam da je ovjeku, kakav je bio on, uglaenom i
osjetljivom, ta soba morala da lii na neku prljavu jazbinu i da mu je morala izgledati runa
ne samo zbog zaista skromnog namjetaja, nego i zbog svrhe kojoj je sluila.
Bila bih voljela da tu nesretnu reenicu nisam nikad izgovorila, ali mi je ona bila izmakla i tu
se sada vie nije moglo pomoi. Ta mi je reenica sada izgledala kao neka tamnica iz koje vie
nema izlaza. U stvari, ja sam bila ta reenica, ja ovakva kakva sam svojevoljno zauvijek
postala. Zaboraviti je, ili zamisliti da je uope nisam rekla, znailo bi to i samu sebe
zaboraviti ili zamisliti da ne postojim.
Ta su me razmiljanja trovala kao neki lagani otrov koji malo pomalo kri sebi zloban put i
prodire u najistiju krv vena. Izjutra, ma koliko nastojala da produim ljenarenje, ipak se
javljao trenutak kad su mi pokrivai postajali odvratni, pa ih se moje tijelo oslobaalo, kao
pokrenuto nekom vlastitom snagom, i ja sam iskakala iz kreveta. Ali toga se dana desilo
suprotno, bilo je prolo jutro, bilo je dolo vrijeme doruku, a ja kolikogod sam se trsila,
nisam se bila ni pomakla. Osjeala sam se vezana, nepokretna, nemona, ukoena i obamrla,
kao da me ta nepominost stoji ogromnih i oajnih napora. inilo mi se kao da sam jedan od
onih istruljelih amaca, koji lee u kakvoj movarnoj uvali, puni crne i smrdljive vode; ako
netko ue istruljele daske odmah popuste i amac, koji je moda godinama stajao na tom
mjestu, za as potone. Ne znam kako sam dugo ostala u tom stanju, uvijena u pokrivae,
gledajui u prazan prostor, s plahtom navuenom do nosa. ula sam kako zvona zvone podne
i kako zatim otkucavaju jedan sat, dva, tri, etiri sata.
Hila sam zakljuala vrata, ali majka je svaki as dolazila i kucala. Odgovarala sam joj da u se
uskoro dii pa sam io molila da me ostavi na miru.

Kad poe da se smrkava, skupih sve snage i s nat("iovjeanskim naporom zbacih sa sebe
pokrivae i digoh se iz kreveta. Imala sam osjeaj da su mi od lijenosti i gaenja otekli udovi.
Digla sam se i obukla, vie sam se vukla nego hodala s jednog kraja sobe do drugoga. Ni na
ta nisam mislila, ali sam osjeala ne svojom svijeu ve itavim svojim tijelom, da toga
dana nikako ne elim da kao obino vrebam u zasjedi i lovim ljubavnike. Kad sam se obukla,
otila sam majci i rekla sam joj da emo te veeri ostati zajedno, da emo se proetati
gradskim ulicama a poslije emo u nekoj kavani popiti aperitiv.
Nenavikla da je neko na takav nain poziva, majka se obradovala, ali ja se razljutih, iako ni
sama nisam znala zato. Sad mi se ponovo bila pruila mogunost da je sasvim hladno
posmatram i utvrdim kako su joj obrazi mlitavi i oteeni, a oi malene i pune dvolinog i
neodreenog sjaja. Ipak svladah iskuenje i ne rekoh joj nita drugo to bi bilo moglo da
pokvari njenu radost. ekajui da se obue, sjedoh za sto u polumranoj radionici. Bijela
svjetlost ulinog fenjera, prodirui kroz prozor bez zavjesa, osvjetljavala je ivau mainu i
padala na zid. Spustih pogled na sto i u onom sumraku primijetih arene kartonske figure,
poredane za pasijans, kojima je majka prekraivala dosadu dugih veeri. Tada me odjednom
obuze neki udan osjeaj: uini mi se kao da sam ja majka, ba majka od krvi i mesa, i to u
trenutku kad eka da tamo u sobi njena kerka Adrijana svri sa svojim prolaznim
ljubavnikom. Vjerojatno je taj osjeaj bio proizaao iz injenice to sam bila sjela na njenu
stolicu, za njen sto, na kojemu su bile poredane njene karte. Izvjesna mjesta djeluju esto tako
sugestivno. Tako, na primjer, mnogi ljudi koji posjeuju tamnice vjeruju da osjeaju istu
studen, isti oaj, istu osamljenost koju osjeaju osuenici koji u njima ame. Ali radionica nije
bila tamnica, a majka nije bila izvrgnuta tako tekim mukama, pa ni mukama koje je lako
zamisliti. Ona je i sada samo ivjela, kao to je, uostalom, uvijek samo ivjela. Moda ba
zato to sam

196
197
as prije bila osjetila prema njoj izvjesno neprijateljsko raspoloenje, bilo je sada dovoljno da
osjetim taj njen ivot pa da to u meni izazove neku vrstu reinkarnacije. Dobroudni ljudi, da
bi opravdali izvjesna djela koja su za osudu, esto kau: Postavi se na njegovo mjesto. Ja
sam se dakle u tom trenutku bila postavila na majino mjesto, i to na takav nain da sam imala
potpunu iluziju da sam glavom majka.
Ja sam to i bila, i to sasvim svjesno, a to je neto to se njoj svakako nije deavalo, jer bi se
inae sigurno bila pobunila. Odjednom osjetih da sam uvenula, da sam puna bora, premorena,
shvatih ta znai starost, koja ne samo mijenja ovjeka, ve ga ini i nemonim i
nesposobnim. Kako je izgledala majka? Vidjela sam je kadto kad se svlaila pa sam tada
posmatrala njene istanjene, uvenule i potamnjele dojke, njen poutjeli i oputeni trbuh. Sada
sam te dojke, koje su mi nekad davale mlijeko, taj trbuh iz kojeg sam i sama bila izila,
osjeala na samoj sebi, i to tako jasno da mi se inilo da ih dodirujem i da doivljavam isti
onaj osjeaj tuge i nemone patnje to ih je u majci morao da budi izgled vlastitog
promijenjenog tijela. Ljepota i mladost ine ivot podnoljivim, pa i sretnim. A kad ih vie
nema? Zadrhtah kao obuzeta strahom, a kad se trenutno otrgoh od tih tekih misli, obradovah
se to sam ja u stvari jo uvijek lijepa i mlada Adrijana i to nemam nita zajednikog s
majkom koja nije ni mlada ni lijepa i koja to vie nikada nee ni biti.
Kao to se neki mehanizam koji je stao opet postepeno pokree, tako i mene polako, ali
neizbjeno, ponovo zaokupie misli koje su i majci morale dolaziti na pamet dok je sjedei

sama u radionici ekala da ja doem. Nije svakako teko zamisliti ta u takvoj situaciji moe
da misli bie koje se zove majka, samo to kod veine tih bia te misli sadre osudu i prezir,
ili tanije reeno, veina njih nastoji da zamisli neko bie na koje e prenijeti svoju mrnju.
Kako sam ja voljela majku pa sam se iz ljubavi prema njoj postavila na njeno mjesto, bilo mi
je jasno da ona u tim trenucima nije osjeala ni koristoljublje, ni strah, ni stid, da njene misli
nisu uope bile u vezi s onim to sam ja bila i to sam radila; bila sam tavise uvjerena da
su njene misli bile sluajne i beznaajne, da su to bile misli koje su sasvim prirodno morale
dolaziti na pamet biu koje se zove majka, staroj, siromanoj i neukoj eni koja u svom ivotu
nije mogla ni vjerovati u istu stvar ni misliti o toj istoj stvari dva dana zaredom, a da je
nevolja najnemilosrdnije ne porekne. Velikim mislima i velikim osjeajima kad su i tuni i
negativni treba vremena, treba njega, jer su to njene biljke kojima treba dugo da ojaaju i da
puste korijen. Meutim, majka nije nikad mogla da u svojoj dui i u svom srcu gaji druge
biljke osim jednodnevnog korova misli negodovanja i svakodnevnih briga. Eto, zato sam i
mogla da radim ono to sam u stvari radila: da se u svojoj sobi dajem za novac, dok je majka
u radionici, pored svog pasijansa, u svojoj glavi i dalje prevrtala obine gluposti, ako mogu da
tako nazovem ono s ime je ona ivjela toliko godina, u stvari od svog djetinjstva pa sve do
danas. Bila su to njena razmiljanja o namirnicama, o reklakazala njenih susjeda, o kunim
brigama, o uvredama i strahu od uvreda, o poslu koji treba da uradi i o drugim slinim
sitnicama. Njene su misli bile uvijek ograniene ali je ona i takvima pridavala naroitu
vanost; kad bi ula zvona sa susjedne crkve pomislila bi: Danas Adrijani treba mnogo vie
vremena nego obino, a kad bi ula da sam otvorila vrata i razgovaram u predsoblju, rekla bi
u sebi: Adrijana je gotova. I ta joj je trebalo vie od toga? Zahvaljujui tome to sam bila
sposobna da uivam, ja sam sada duom i tijelom bila ista majka i ba zato to sam bila
svjesna da sam to, inilo mi se da je sada ponovo volim i da je volim ak vie nego ranije.
um vrata koja se otvorie probudi me iz tog sanjarenja. Majka je bila upalila svjetlo i upitala
me: ta radi u mraku? Zasenjena svjetlou, digoh se i pogledah je. Odmah primijetih da
je na njoj sve novo. Nije bila stavila eir na glavu, jer ga nije nikada nosila, ali je bila obukla
neku crnu haljinu veoma zamrenog kroja. Preko ruke je bila prebacila torbicu od crne koe
sa zatvaraem od utog metala, a oko vrata je imala malo maje krzno. Njena siva kosa bila je
pokvaena, paljivo i glatko zaeA sijana i skupljena navrh glave u malu punu prepunu uko

198
199

i
snica. ak je i svoje nekada mrave i preplanule, a sada bujne obraze bila napuderisala
ruiastim puderom. Videi je tako udeenu i nehotice osjetih potrebu da se nasmijeim.
Rekoh joj svojom uobiajenom Ijubaznou:
Idemo.
Znala sam da majka voli da u vrijeme najivljeg saobraaja seta polako glavnim ulicama u
kojima se nalaze najvee i najljepe trgovine. Sjedosmo u tramvaj i siosmo na poetku Via
Nacionale. Kad sam bila mala majka me je obino vodila u etnju tom ulicom. Poevi od trga
Esedra, polako, korak za korakom, idui desnim plonikom i posmatrajui paljivo redom

izloge dolazile smo do trga Venecija. Tako je majka prelazila na suprotni plonik i, gledajui
stalno s najveom panjom stvari u izlozima i vukui me za ruku, vraala se na trg Esedra.
Nakon toga, iako ne bi kupila ni jednu iglu ni ula ni u jednu od onih bezbrojnih kavana u
toj ulici, vodila me kui, umornu i sanenu. Sjeam se da nisam voljela te etnje, jer sam ja
suprotno majci koja se, kako mi je izgledalo, zadovoljavala tim zanosnim i pretjerano
detaljnim posmatranjem eljela da uem u koju od tih trgovina i donesem kui bar neku od
tih lijepih i novih stvari, koje su se, raskono osvijetljene, nudile gledaocima iza bruenog
kristalnog stakla. Ali sam veoma rano bila shvatila da smo siromane i zato nisam niim
izraavala te svoje osjeaje. Samo sam jednom bila uporna, ali se ne sjeam zato. Bile smo
prele dobar dio tog puta, koji je bio prepun svijeta, ali me majka morala vui, jer sam se ja
opirala svom snagom, derala se i plakala. Naposljetku majka izgubi strpljenje i ja umjesto
eljenog predmeta dobih batine. Bol koji osjetih od batina pomoe mi da zaboravim bol za
eljenim predmetom ...
Sad se, eto, kao da su tolike godine prole uzalud, ponovo nalazim na krajnjoj taki plonika i
idem s majkom ispod ruke put trga Esedra. Na ploniku sve vrvi od nogu obuvenih u cipele,
cipelice, izmice, cipele bez potpetica i s potpeticama, izme i sandale, od kojih mi se, dok ih
gledam, vrti u glavi. Tu su prolaznici koji idu niz ulicu ili se uspinju, idui po dvoje, u gomili
ljudi, ena i djece, ili sami; jedni idu polako, drugi brzo, svi slini
jodni drugima moda ba zato to bi svi htjeli da izgledaju drukije, mada u istim odjelima i s
istim eirima, s istim licem, s istim oima i s istim usnama. Tu su krznarske radnje, trgovine
cipela, papirnice, zlatarske i urarske radnje, knjiare, cvjearnice, manufakturne radnje,
trgovine igraaka i kunih potreptina, pomodne radnje, trgovine arapa i rukavica, kavane,
kinematografi, banke. Tu su palae s osvijetljenim prozorima, u njima svijet hoda goredolje
po sobama ili radi za stolovima. Tu su uvijek isti svijetlei natpisi, uglovi na kojima stoje
prodavai novina, peenih kestenja, nezaposleni radnici koji nude na prodaju papir i gumene
prstene za kiobrane; tu su i prosjaci. Na poetku ulice stoji slijepac s visoko zabaenom
glavom i s kapom u ruci, malo podalje stara ena koja na uveloj dojci dri dijete, a jo dalje
idiot sa utim i sjajnim patrljkom umjesto ruke. U toj ulici, gdje se nakon toliko godina
ponovo naoh izmeu poznatih stvari, obuze me izvjestan muan osjeaj mrtvila. Duboko
zadrhtah, trenutno mi se uini da sam naga i da izmeu mojih haljina i moje koe prolazi
studen daak straha. Iz susjedne kavane, preko radija, uo se strastven i buan glas neke ene
koja je pjevala. Bila je to godina rata u Etiopiji, i ena je pjevala: Crni obraiu!
Majka, naravno, ne primijeti te moje osjeaje, a ja
ih uostalom, nisam ni ispoljavala. Kako ve rekoh, ja iz
gledam dobroudno, njeno, flegmatino, tako da drugi
teko mogu da pogode ta mi se u stvari vrzma po glavi.
Pa ipak odjednom i protiv svoje volje, osjetih takvo uz
buenje, da mi usne zadrhtae (ena je bila poela da
pjeva neku sentimentalnu pjesmu), i ja rekoh majci: Sje
a li se kako si me nekad vodila goredolje ovom ulicom;
da gledamo trgovine? :
Da ree ona ali onda je bilo sve jeftinije ..; onu torbicu tamo, na primjer, mogla si
tada da kupi za trideset lira.
Zaustavismo se pred jednom zlatarskom radnjom. Promatrajui nakit, majka ree sva
zanesena: Pogledaj onaj prsten ... tko zna koliko stoji... i onu narukvicu od masivnog zlata ...
volim ogrlice ... imala sam jednu ogrlicu od koralja... ali sam je morala prodati:;mmo'mtir

200
201

ji'Vib^U1 Kada? M"iv:: ;#*

?

Ah, pred mnogo godina.

Ne znam zato, ali mi u taj as pade na pamet da do sada, uprkos zaradi koju mi je davala
moja profesija, nisam mogla da kupim sebi ni najbjedniji prsten. Rekla sam majci: Zna ...
odluila sam da odsada vie nikada ne dovodim kui... svreno je.
To je bilo prvi put to sam pred majkom jasno aludirala na svoj zanat. Lice joj poprimi izraz
koji tada nisam mogla da sebi objasnim. Ona mi ree: Rekla sam ti toliko puta ... radi to
hoe... kad si ti zadovoljna, i ja sam zadovoljna.
Meni ipak nije izgledalo da je zadovoljna. Nastavih: Morat emo ponovo ivjeti kako smo
ranije ivjele... ti e morati ponovo da kroji i da ije koulje.

Radila sam to toliko godina ree.

Neemo vie imati toliko novaca kao sada su

rovo sam to isticala nauile smo se u posljednje vri
jeme na lak ivot... a ja ne znam ta u raditi.

Da, ta e raditi? upita me majka obuzeta iz

vjesnom nadom.

Ne znam odgovorih joj radit u ponovo kao

model... a mogla bih i tebi pomagati u tvom poslu.

Meni hoe da pomae? ree s prizvukom ma

lodunosti u glasu.

Ili u nastavih stupiti u neku slubu... ta

mogu drugo da radim?
Majino je lice sad bilo mrano i tuno. Izgledalo je kao da je odjednom osjetila kako se ona
njena debljina, koju je bila stekla u posljednje vrijeme, odvaja od nje, kao to se od prvog
jesenjeg mraza mrtvo lie odvaja od drvea. Pa ipak ree uvjerljivo: Radi to ti je milije...
ponavljam, vano je da ti bude zadovoljna.
Shvatih da se u njoj bore dva oprena osjeaja: njena ljubav prema meni i privrenost
udobnom ivotu. Saalih se na nju i bila bih voljela da ima snage da odluno rtvuje jedan od
ta dva osjeaja: ljubav ili interes. To se meutim rijetko deava, i mj prolazimo kroz ivot
unitavajui djelo vrlina posljedicama svojih mana. Rekoh: Ni
202
ranije nisam bila zadovoljna.;%;a ni sada neu biti zadovoljna... ali ovako vie ne mogu.
Sad nismo vie nita govorile. Majino je lice bilo posve sivo i blijedo, inilo se kao da se pod
sadanjom bujnou ponovo ocrtava ona njena nekadanja neprijatna mravost. Gledala je
izloge istom panjom, dugo ih je posmatrala kao i maloas, ali sada bez radosti i bez
radoznalosti, mehaniki, kao da misli neto drugo. Posmatrala je izloge, ali kao da nita u
njima ne vidi. A moda vie nije ni vidjela, iako je gledala, tanije reeno, sada nije vie
vidjela robu izloenu u trgovinama, ve samo ivau mainu s neumornim pedalom i iglom
koja kao luda ide goredolje, gomilu napola saivenih koulja na stolu za kojim je radila, crnu
tkaninu u koju je uvijala saivenu robu, raznosei je potom po gradu svojim muterijama. Ja,

naprotiv, nisam voljela te utvare izmeu mojih oiju i izHoga. Sve sam jasno vidjela pa sam
jasno i mislila. Iza | kristalnog stakla jasno sam razlikovala sve predmete, jejdan pored
drugog, kao i natpise s cijenama i govorila sam jsama sebi da ja mogu da ne elim da se i
dalje bavim svojim zanatom, jer to zaista vie nisam ni eljela, ali da je to jedino to ja
stvarno mogu da radim, lako u odreenim granicama, sada sam vei dio onih izloenih
predmeta jmogla da nabavim; meutim, onoga dana kad bih ponovo poela da radim kao
model, ili neto slino, morala bih se toga zauvijek odrei, a osim toga i za mene i za majku
ponovo bi zapoeo onaj nekadanji ivot, krt i neudoban, pun priguivane zavisti,
nepotrebnih rtvi i bezuspjene tednje. Sada sam mogla da poelim ak i nakit, samo kad bih
nala nekoga ko bi mi ga poklonio, ali kad bih se vratila ranijem ivotu, onda bi nakit za mene
postao isto tako nepristupaan kao i zvijezde na nebu. Osjetih silnu odvratnost prema
nekadanjem ivotu, koji mi je sada izgledao i glup i oajan, a razmiljajui o motivima koji
su me podsticaii da promijenim sadanji ivot, osjetih jasno koliko su apsurdni. Bila sam se
pomamila za jednim studentom koji nije htio da zna za mene i utuvila sebi u glavu da me on
prezire pa nisam htjela da budem ono to sam bila. Rekoh sama sebi da je u pitanju samo
obijest i da ja iz puke obijesti.ne mogu ni sebe, a pogotovo
203

majku, ponovo vratiti u ranije oajne prilike. Odjednom vidjeh kako akomov ivot, koji se u
jednom trenutku bio pribliio i spojio s mojim, kree drugim putem, a moj i dalje ide
putevima kojima je ve bio krenuo. Kad bih nala nekoga ko bi me volio i ko bi me uzeo,
onda bih na sve pristala, ak i kad bi taj neko bio siromaan pomislih ali se prosto zbog
jednog mog hira to ne bi isplatilo. Kad na to pomislih, osjetih kako se mojom duom iri mir u
kojemu se preplie osjeaj osloboenja s osjeajem njenosti. Bio je to osjeaj koji sam
kasnije esto doivljavala kad god se nisam protivila sudbini koju mi je ivot, kako izgleda,
nametnuo i kojoj sam ja i sama ila u susret. Bila sam ono to sam bila i morala da budem,
ono to sam bila, i nita drugo. Mogla sam da budem dobra ena, iako to moda izgleda
udno, ili ena koja se prodaje za novac, ali nikako ne neka sirotica koja se mui i jedva
ivotari, nemajui pred sobom drugi cilj ve samo taj da zadovolji svoj ponos. Kad se na kraju
izmirih sama sa sobom, nasmijeih se.
Stajale smo pred jednom trgovinom enskih tkanina, vune i svile. Majka ree: Pogledaj kako
je lijepa ona marama... ba bi mi jedna takva bila potrebna.
Smirena i vedra, podigoh oi i pogledah maramu koju mi je bila pokazala majka. Marama je
zaista bila lijepa, crnobijela, s odtampanim cvijeem. Vrata trgovine bila su otvorena, pa se
mogla vidjeti tezga, a na tezgi kutija s pregradama i mnotvom slinih marama koje su bile
razbacane i u neredu. Rekoh majci: Svia li ti se ta marama?

Da, zato?

Sad e je dobiti... samo mi daj tvoju torbicu a

ti uzmi moju.
Ona me ne shvati pa se zagleda u mene u udu. Uzeh bez rijei njenu torbicu od crne koe i
turih joj u ruke svoju koja je bila mnogo manja. Otvorih zatvara njene torbice i, pridravajui
ga prstima, polako, idui korakom kao da elim da neto kupim, uoh u trgovinu. Majka jo
uvijek nije nita shvaala, ali se ne usudi da me pita pa samo poe za mnom#.te sia^iSi
p&ton:,


eljele bismo da vidimo marame rekoh pro
davaici pribliivi se kutiji s pregradama.

Ove su svilene ... ove od kamira ... ove vune

ne ... ove konane poe prodavaica irei marame
preda mnom.
Sad se sasvim pribliih tezgi, drei torbicu u visini trbuha i, sluei se samo jednom rukom,
poeh da pregledam marame, razvijajui ih prema svjetlosti, da bih bolje vidjela crtee i boje.
Bijelocrnih marama bilo je najmanje dvanaest, i sve su bile jednake. Udesih da jedna od njih
pade na ivicu kutije tako da je jedan njen kraj visio preko tezge. Zatim rekoh prodavaici:
Htjela bih jednu neto otvorenije boje ...

Imam jednu finiju vrstu ree prodavaica ali

te su skuplje.

Pokaite mi ih, molim vas.

Prodavaica se okrenu da bi skinula jednu kutiju s police. Bila sam spremna i, odmaknuvi se
malo od tezge, otvorih torbicu. U tren oka povukoh za kraj marame i ponovo pritisnuh trbuh
uz tezgu.
Prodavaica meutim skinu kutiju s police, stavi je na tezgu i pokaza mi druge, vee i ljepe
marame. Dugo sam ih mirno razgledala, pravei primjedbe u pogledu boje i crtea,
pokazujui ih majci i dajui pri tom svoju ocjenu, na to je ona, koja je sve bila vidjela, i
izgleda vie mrtva nego iva, odgovarala znakom glave. Koliko staje? upitah najzad.
Prodavaica ree cijenu. Odgovorih sa aljenjem: Bili ste u pravu, veoma su skupe, bar za
mene ... hvala vam u svakom sluaju.
Iziosmo iz trgovine, i ja se urno uputih prema jednoj crkvi, jer sam se bojala da bi
prodavaica mogla da primijeti krau i da kroz onu gomilu svijeta potri za nama. Majka, s
kojom sam ila ispod ruke, gledala je oko sebe zbunjeno i sumnjiavo, kao neko kome se zato
to je sam pijan ini da se i stvari pred njegovim oima ljuljaju i brkaju. Doe mi da se
nasmijem toj njenoj zabuni. Nisam znala zato sam ukrala tu maramu, ali uostalom, to nije
bilo ni vano, jer sam ve ranije u kui inove gospodarice bila ukrala pudrijeru, a u takvim
stvarima samo

204
205

je prvi korak vaan. Neto drugo je bilo vano, a to je, da sam i sada kao i ranije imala onaj
isti puteni osjeaj, tako da mi se inilo da tek sada shvaam zato ima toliko ljudi koji kradu.
Poslije nekoliko koraka stigosmo kroz jednu poprenu ulicu do jedne male crkve. Rekoh
majci: Hoe li da za trenutak uemo u crkvu?
Ona mi odgovori tiho: Kako hoe.
Uosmo u crkvu koja je liila na neku plesnu dvoranu; bila je malena, bijela, okrugla, sa
stupovima svuda uokolo. U crkvi su bila dva reda klupa, uglaanih od upotrebe, na koje je
kroz otvor na kupoli padalo blijedo svjetr lo. Podigoh oi i vidjeh da je kupola sva u freskama
koje su prikazivale anele s rairenim krilima. Osjetih da e me ti aneli, koji su bili tako
lijepi i snani, uzeti u zatitu i da prodavaica prije veeri nee primijetiti krau. A umirie me
i tiina, miris tamjana, polumrak, i mir koji je vladao u crkvi, a koji je naroito prijatno

djelovao poslije one buke i bljetava svjetla na ulici. Uoh urno, gurnuvi gotovo majku, ali
se odmah umirih i osjetih da sam se oslobodila svakoga straha. Majka napravi kretnju kao da
pretrauje po mojoj torbici koju je jo drala u ruci. Pruih joj njenu, rekavi joj tiho: Stavi
maramu na glavu.
Ona otvori torbicu i stavi na glavu ukradenu maramu. Zamoismo prste u svetu vodicu i
sjedosmo u prvi red klupa, ispred glavnog oltara. Ja klekoh a majka ostade sjedei, s rukama
na krilu i lica osjenena suvie velikom maramom. Shvatih da je uzbuena i moradoh
uporediti svoju mirnou s njenim uzbuenjem. Osjeala sam neko njeno i popustljivo
raspoloenje; mada sam bila svjesna da sam uinila djelo koje vjera osuuje, ipak nisam
osjeala nikakvu grinju savjesti. Naprotiv, osjeala sam sada da sam mnogo blie vjeri nego
ranije kad nisam radila nita to bi bilo za osudu i kad sam se stisnutih zuba muila da nekako
sastavim kraj s krajem. Sjetih se kako sam se maloas, gledajui na ulicu onu gomilu svijeta,
bila sva najeila od straha, pa se osjetih utjeenom na pomisao da postoji neki bog koji jasno
vidi sve to se u meni deava, koji vidi da u meni nema nita loe, da sam, ve s obzirom na
golu injenicu to ivim, nevina, kao to su, uostalom, nevini svi ljudi. Bila sam svjesna da
bog nije tamo zbog toga da mi sudi i da me osudi, ve da opravda moje postojanje koje moe
da bude samo dobro, jer zavisi direktno od njega. Meutim, iako sam mehaniki izgovarala
rijei molitve, gledala sam u stvari na oltar, na kome sam, iza plamika votanih svijea,
nazirala neku tamnu sliku pa mi se inilo da je na njoj prikazan lik Gospe. Shvatih da se
izmeu mene i Gospe ne postavlja pitanje da li bih se ja morala ponaati na ovaj ili na onaj
nain, jer se stvar postavlja mnogo radikalnije; naime, da li me je ona hrabrila da nastavim
ivjeti ili ne. I odjednom mi se uini kao da osjeam izvjesno ohrabrenje i da ono dolazi od
onog tamnog lika iza votanih svijea na oltaru, i to u vidu neke neoekivane topline koja je
obavijala itavo moje bie. Da, bila sam osjetila novu hrabrost koja me je poticala da
nastavim ivjeti, iako o ivotu nita nisam razumijevala, ni znala zato ljudi ive.
Glave omotane onom sasvim novom maramom, koja joj je na nosu pravila kljun, majka je
stajala ondje zbunjena i smetena. Kad se okrenuh pa je vidjeh ne mogott se uzdrati a da joj se
ljubazno ne nasmijeim. Pomoli se, osjetit e neko olakanje apnuh joj. Ona sva
zadrhta i nakon kratkog oklijevanja gotovo nekotice kleknu i sklopi ruke. Bila sam uvjerena
da ona vie ne eli da se nada u vjeru, jer joj je vjera liila na nekakvu lanu utjehu koja hoe
da nas primora da ostanemo dobri i da zaboravimo ivotne nevolje. Vidjeh kako ipak mehai
niki pokree usne, pa me njeno lice, na kom se ocrtavala zlovolja izazvana sumnjom, ponovo
primora da se osmjeh nem. Poeljeh da je ohrabrim, da joj kaem da sam promijenila
miljenje, da joj kaem da se ne plai, da nee biti primorana da se ponovo prihvati posla i da
radi kaos to je ranije radila. U toj majinoj zlovolji bilo je neto djetinjasto; majka je liila na
dijete kome je uskraen obeani slatki, pa je u tome, kako mi se inilo, bila sutina njenog
ponaanja prema meni. Da je tako nisam shvatila, moda bih bila mogla pomisliti da ona
rauna na moj zanat, samo da bi mogla da udobno ivi; to u stvari nije bilo tano.
Kad zavri molitvu, ona se prekrsti, ali prkosno i hladno, kao da eli da podvue da je to
uinila samo zato da
207
bi meni ugodila. Digoh se i dadoh joj znak da idemo. Na crkvenom pragu ona skide maramu,
ponovo je paljivo uvi i stavi u torbicu. Vratismo se u Via Nacionale, i ja se uputih u jednu
slastiarnicu. Sada emo uzeti po jedan vermut rekoh. Majka odgovori i uplaenim i
zadovoljnim glasom: Ne ... ne ... zato ... nije potrebno. Takva je uvijek bila, po staroj
svojoj navici ona se stalno plaila da ja odvie troim. Pa ta je to rekoh jedan
vermut? Zautje i ue za mnom u slastiarnicu.

Bio je to neki stari lokal s tezgom i stalkom od sjajnog mahagonija i s mnogobrojnim izlozima
koji su bili puni lijepih kutija bombona. Sjedosmo u jedan ugao, i ja naruih dva vermuta.
Majka se bila uplaila konobara, pa je, dok sam ja naruivala, sjedila nepomino i zbunjeno
oborenih oiju. Kad konobar donese vermut, uze aicu i ispivi malo ponovo je stavi na sto, a
zatim gledajui me ree ozbiljno: Dobar je.

Vermut rekoh. Konobar donese posudu od me

tala i stakla, s kolaima. Otvorih i rekoh majci: Uzmi
jedan kola.

Ne ... ne ... ni govora....

::
Ta uzmi.

Pokvarit u apetit.
<..'
Ta samo jedan kola. Pogledah u posudu, oda
fbrah jedan kola s kremom i dadoh joj ga govorei:
; Pojedi ovaj... lagan je, rekoh joj.
i
Ona ga uze i skrueno pojede, mrvei ga u sitni za
logaj, promatrajui ga svaki put na mjestu gdje bi zagri
? zla. Zaista je dobar ree naposljetku.
r
Uzmi jo jedan. Sad je vie nije trebalo moliti,
uze jo jedan. Poto popismo vermut, sjedile smo dalje utke, promatrajui vrevu gostiju u
slastiarnici. Bila sam i uvjerena da je majka zadovoljna to sjedi u onom uglu, : s jednim
vermutom i dva kolaa u elucu, da je vreva sviI jeta pobudila u njoj radoznalost, da je to
zabavlja i da zato I nema ta da mi kae. Vjerojatno se prvi put nalazila u i slinom lokalu, pa
joj ta novost nije dozvoljavala da o e1 mu drugome razmilja. ;
Uto ue jedna mlada
gospoa, koja je vodila zaruku
djevojicu odjevenu u kratku haljinicu s ovratnikom od
208
bijelog krzna, s konanim bijelim rukavicama na rukama i bijelim arapama na nogama.
Majka odabra u izlogu jedan kola i dade joj ga. Ja rekoh majci: Kad sam bila dijete, ti me
nikada nisi vodila u slastiarnicu. Ona mi odgovori: A kako sam mogla?

A ja, meutim, sada mirno zavrih vodim

tebe.
Zautje askom a zatim ree uplaeno: Sad mi predbacuje to sam dola ovamo ... ja nisam
htjela da doem.
Drei je za ruku, rekoh: Ba ti nita ne predbacujem ... naprotiv, veoma sam zadovoljna to
sam te ovamo dovela... da li te je baka ikada vodila u slastiarnicu?
Ona mahnu glavom i odgovori mi: Do moje osamnaeste godine nisam uope izila iz naeg
kvarta.

E, sad vidi rekoh prije ili poslije u porodici

neko mora da se bavi izvjesnim stvarima... ti ni tvoja
baka niste to radile, a vjerojatno ni majka tvoje majke ...
sada to radim ja ... jer, ipak, vjeno ne moe da tako traje.
Ona ne ree nita i tako ostadosmo jo etvrt sata posmatrajui svijet. Ja zatim otvorih torbicu
izvadih iz nje kutiju cigareta i zapalih. ene moje vrste pue esto na javnim mjestima, samo
zato da bi na sebe obratile panju mukaraca. Ali ja u tom trenutku nisam mislila na to da
lovim ljubavnike, ak sam, bar to se te veeri tie, bila odluila, da nita slino ne uinim.
Puilo mi se i to je bilo sve. Stavih cigaretu u usta, povukoh dim, a zatim ga dunuh kroz usta i
nos, drei cigaretu s dva prsta i posmatrajui svijet.

Mora da je u toj mojoj kretnji i protiv moje volje, bilo neto izazovno, jer odmah primijetili
kako je neko tamo pored tezge, drei u ruci alicu s kavom i spremajui se da je ispije, zastao
s njom na po puta i prodorno me pogledao. Bio je to ovjek etrdesetih godina, nizak, guste i
kovrdave kose na elu, izbuljenih oiju i jakih vilica. Vrat mu je bio tako debeo da je
izgledalo kao da ga i nema. Kao to bik, kad ugleda crvenu krpu, nepomino zastane, oborene
glave, prije nego to e jurnuti na neprijatelja, tako je i on, gledajui me, bio zastao drei u
ruci alicu. Bio je lijepo odjeven iako nije bio naroito
209
II Rimljanka
runa kua, moje skromne haljine, moje skromno porijeklo, moja kob, a intimnije onaj moj
osjeaj koji se sa svim tim mirio. Taj je osjeaj, kao kakav dragi kamen u zemlii, bio duboko
usaen u mojoj dui. Meutim, ja sam bila uvjerena da akoma vie nikada neu vidjeti. To
uvjerenje je na mene tako djelovalo da sam ga sad voljela na jedan meni dotada nepoznat
nain, nemoan i sjetan, koji ipak nije bio lien izvjesne privlanosti. Sad sam ga voljela kao
to se vole oni koji su umrli, koji se vie nikada nee vratiti.
Tih dana prekinuh definitivno svoje odnose s Dinom. Kao to ve rekoh, meni se ne sviaju
nagli prekidi i ja elim da stvari ive svojim vlastitim ivotom i umru svojom vlastitom
smru. Moji odnosi s Dinom predstavljaju najbolji primjer za to moje shvatanje. Oni su
prestali zajedno s onim ivotom kojim su ivjeli, ne zbog moje krivice, a u izvjesnom smislu
ni zbog inove. Bili su prestali na takav nain, da nisam osjetila ni aljenje ni kajanje.
I dalje sam ga ponekad viala, dvatri puta mjeseno. On mi se, kako rekoh, sviao, iako
prema njemu nisam vie osjeala nikakvo potovanje. Jednoga od tih dana zakaza mi
telefonom sastanak u jednoj mljekari, i ja mu obeah da u doi.
Bila je to jedna mljekara u mom kvartu. Dino me je ekao u jednom unutranjem odjeljenju, u
jednoj sobici bez prozora, obloenoj opekama od majolike. im uoh, primijetih da nije sam.
Neko je sjedio s njim, okrenut leima prema meni. Primijetih da taj neko ima na sebi zelenu
kinu kabanicu, da je plav i da mu je kosa podiana u obliku etke. Pribliih se. Dino se die,
ali njegov drug ostao je da sjedi. Dino ree: Predstavljam ti svog prijatelja Sonconja.
Onda se i on die, a ja mu pruih ruku gledajui ga. Kad mi on stisnu ruku, uini mi se kao da
me uhvatio kljetima i ja uzviknuh od bola. On odmah olabavi stisak, a ja sjedoh i
osmjehnuvi se rekoh. Znate li da to boli... da li uvijek tako postupate?
Nije odgovorio nita, ak se ni ne nasmijei. Lice mu je bilo bijelo, kao od papira, elo tvrdo i
ispupeno, oi malene, svijetloplave, nos spljoten, a usta tanka, kao
212
prorezana, kosa mu je bila plava, razbaruena, kao izbiilodjela, kratko podiana a
sljepoonice plosnate; donji dio lica bio mu je irok i na njemu su se naroito isticale ogromne
i grube vilice. Izgledalo je da stalno stee zube, da neprestano neto hrska i da mu se obrazi
ispod koe slalno trzaju, kao da mu podrhtava neki nerv. Dino, koji ga |e gledao, kako mi se
uini, s nekim dubokim prijateljskim potovanjem i divljenjem, ree smijui se: To nije
nita... kad bi ti samo znala kako je on jak... on ima zabranjenu pesnicu.
Uini mi se da ga je Sonconjo neprijateljski pogledao. Zatim ree nekim priguenim glasom:
Nije istina da imam zabranjenu pesnicu ... mogao bih je imati...
Upitah ga: ta to znai zabranjena pesnica?
Sonconjo odgovori kratko. Kad neko pesnicom mo/'e da ubije ovjeka ... onda ne smije da
upotrebljava pesnicu ... to je isto kao kad bi se neko posluio revolverom.

Pogledaj samo kako je jak isticao je uporno

Dino u svojoj uzbuenosti, kao da eli da zadobije Son
conjinu naklonost.


Sluaj, daj da ti opipa miie.
Ja sam oklijevala, ali Dinu je bilo mnogo stalo do toga, a inilo se da je i njegov prijatelj od
mene oekivao slinu kretnju. Ispruih lagano ruku da mu opipam miie. On savi ruku u
laktu, da bi to jae zategnuo miie, ali uini to ozbiljno, gotovo namrgoeno. Izgledao je
suhonjav, i zato se mnogo iznenadih kad pod prstima, kroz njegov rukav osjetih kao neki
elini snop. Povukoh ruku uzviknuvi pri tom, ali nisam bila sigurna izraava li taj moj uzvik
divljenje ili gnuanje. Sonconjo me pogleda zadovoljno, a na usnama mu se pojavi jedva
vidljiv osmijeh. Dino ree: Mi smo stari prijatelji ... zar nije istina, Primo, da se odavno
poznajemo? ... Mi smo tako rei braa. Udarih pri tom Sonconja rukom po ramenu i
dodade: Stari Primo.
Sonconjo slee ramenima, kao da je tom kretnjom
htio da ukloni inovu ruku, i odgovori: Mi nismo ni
prijatelji ni braa... Radili smo zajedno u istoj garai,
to je sve. >n . ;?BI. . ? K< : ;
213
: Dino se ne zbuni: E, znam da ti ne eli biti niiji prijatelj... uvijek si sam, za svoj
raun ... ne mari ni za mukarce ni za ene.
Sonconjo ga pogleda. Taj njegov pogled bio je otar, nepomian i uporan, tako da Dino pod
utiskom tog pogleda obori oi. Sonconjo ree: Ko ti je priao te gluposti?... Idem s kim me
volja... sa enama i s mukarcima.

To sam samo tako rekao... Izgledalo je kao

da je Dino izgubio svoju odvanost: Ja te nisam ni
s kim vidio.

Ti nisi nikad nita znao o meni.

Eh, ta viao sam te svakog dana, ujutru i uvee.

Viao si me svakog dana, pa ta?

Dino se zbuni, ali nastavi uporno: Eh, uvijek sam te viao sama zato sam mislio da se ni s
kim ne sastaje... kad ovjek ima enu ili prijatelja, to se uvijek dozna.
Sonconjo ree grubo: ta se pravi budalom.

Sad me ak naziva budalom ree Dino potpu

no crven u licu, glumei neko obijesno neraspoloenje,
iako je bilo jasno da se ustvari uplaio.
Sonconjo ponovi: Da, kaem ti da se ne pravi budalom, idi, inae u ti razbiti njuku.
I odjednom shvatih da je on ne samo sposoban da to uini nego i da namjerava da to uini.
Poloivi mu ruku na miku rekoh: Ako elite da se bijete, molim vas da to uinite kad ja
odem ... ne trpim nasilje.
Predstavio sam ti jednu gospoicu, svoju prijateljicu ree Dino zbunjeno a ti si je tim
svojim postupcima uplaio, mislit e da smo neprijatelji.
Sonconjo se okrenu prema meni i sad se prvi put nasmijei. Smjeei se, sad je namigivao,
mrtio se i, osim zubi, malenih i runih pokazivao je i desni. Ree: Gospoica se nije
uplaila, zar ne?
Odgovorih hladno: Ja se nisam ni najmanje uplaila, ali mi se, kako rekoh, nasilje nimalo ne
svia.
Nastade duga utnja. Sonconjo je stajao nepomian, s rukama u depovima svoje kine
kabanice, trzajui nervima na vilici i ne gledajui ni u ta. Dino je puio, bio
214
je oborio glavu. Dim, koji mu je izlazio iz usta, zapijuskii vao mu je lice i ui, koje su mu se
stalno crvenjele. Son; conjo se zatim die i ree: Eh, ja idem.

Dino je skoio brzo i pruio mu ljubazno ruku u znak izmirenja: Nemoj se ljutiti, Primo.

Ne ljutim se odgovori Sonconjo kroz stisnute

zube. Stisnu mi ruku, ali ovoga puta ne zada bol, i uda
lji se. Bio je mrav i niskog rasta, i stvarno nije bilo ja
sno otkud mu tolika snaga.
im izie, rekoh Dinu, alei se: Moda ste prijatelji pa i braa... ali ti je on mnogo toga
rekao.
Dino se snae i, mahnuvi glavom, odgovori: Takav je... ali nije lo... a osim toga ne smijem
da ga ljutim ... pomogao mi je jednom.

Na koji nain?
Primijetih da je uzbuen i da gori od elje da mi neto povjeri. Odjednom napravi veselo lice;
u svojoj nadutosti bio je ipak nestrpljiv: Sjea li se one pudrijere moje gospodarice?
upita me.

Da... i ta onda?
^
inove oi zasjae od radosti. Ree tiim glasom?
Eto, ja sam se kasnije predomislio i nisam je vratio. *

Nisi je vratio? e

Nisam ... promislio sam da je gospoa ionako bo

gata pa joj nee biti ba stalo do toga ima li jednu pu^
drijeru vie ili manje... pogotovu kad je stvar ve bilfi
svrena a zatim dodade s providnom uzdrljivou ^
a uostalom, nisam je ja bio ukrao.
;:i

Ukrala sam je ja rekoh mirno.

'"*'
Napravi se kao da me nije uo i nastavi: Bio je
problem kako da je prodam ... upadljiv predmet koji je lako prepoznati, pa se nisam
usuivao ... drao sam je u depu prilino dugo... tada sam sreo Sonconju i sve sam mu
ispriao.

Jesi li i mene spomenuo? prekinuh ga.

Ne, nisam ... samo sam mu rekao da sam je do

bio od jedne prijateljice, ali ime mu nisam spomenuo, a
on je ... on je, zamisli, u roku od tri dana prodao pudri
jeru i donio mi novac... razumije, zadrao je svoj dio
215

kako smo se bili dogovorili. Drhtao je od radosti i, pogledavi naas uokolo, izvue iz
depa svitak novanica. Ni sama ne znam zato, ali u torn trenutku osjetih prema njemu
veliku antipatiju. Ne mogu rei da sam ga osuivala, jer na to nisam imala ni pravo, ali mi je
bio neprijatan onaj njegov kliktav ton, a osim toga osjeala sam da mi nije rekao sve i da mi je
ba najgore zatajio.
V U.

Uzmi, nastavi, odvijajui svitak novanica ovo

je za tebe ... prebrojio sam ih.

Ne, ne, rekoh odmah neu nita, ba nita.

A zato nee?
Neu nita.

 Ti hoe da me uvrijedi odgovori on. Neka sjenka sumnje i tuge prijee preko njegova
lica, i ja se uplaih da sam ga zaista uvrijedila. Savlaujui se, poloih ruku na njegovu i
rekoh: Da mi ih nisi ponudio, ja se sigurno ne bih bila uvrijedila, ali bih se bila svakako
iznenadila, meutim sad je sve u redu, neu da ih primim jer je to za mene davno svreno, to
je sve... ali sam zadovoljna to ih ti ima.
Posmatrao me kao da ne shvaa moje rijei, kao da sumnja u njihovu iskrenost pa hoe da me
upita kako bi otkrio tajni motiv to se, po njegovu miljenju, skrivao iza tih mojih rijei.
Kasnije, mislei na njega, razumjeh da me nije mogao da shvati, jer je ivio u svijetu koji se
potpuno razlikovao od moga, i po shvaanju i po osjeajima. Ne znam da li je taj njegov svijet
bio gori ili bolji od moga, ali sigurno znam da izvjesne rijei za njega nisu imale smisao koji
su imale za mene i da je on mnoge svoje postupke, koji su meni izgledali za osudu, smatrao
kao potpuno dozvoljene, ak i nune. On je, kako se inilo, inteligenciji pripisivao naroit
znaaj, ali ju je shvaao u smislu prepredenosti. Dijelei ljude na prepredene i neprepredene,
nastojao je da se pod svaku cijenu uvrsti u onu prvu kategoriju. Ja, meutim, nisam
prepredena, a moda nisam ni inteligentna, ali nikad nisam mogla da shvatim kako bi izvjesno
nepoteno djelo, samo zato to je izvreno oprezno, moglo da postane dozvoljeno, da ne
kaem dostojno divljenja.
216
Odjednom, kao da se oslobodio sumnje koja ga je muila, uzviknu: Ti nee da uzme
novac, jer se plati ... plai se da se ne otkrije kraa ... ali toga ne neba da se plai... sve je u
redu.
Ja se nisam plaila, ali nisam htjela da to poreknem,
er mi je drugi dio njegove reenice bio prilino nejasan:
ta si htio da kae time: Sve je u redu? upitah ga.

Da, sve je u redu ... sjea li se kako sam ti re

kao da je sumnja pala na sobaricu.

Da.

E, dobro ... bio sam protiv nje, jer me je ogova

mla iza lea... nekoliko dana poslije krae shvatio sam
ila su se stvari okrenule protiv mene ... komesar je dva
puta dolazio i, kako mi se inilo, motrio je na mene. Ne
zaboravi, premetaina jo nije bila izvrena. Onda mi pa
de na pamet da s drugom kraom provociram premeta
inu, i da tako udesim da krivica, i za staru i za novu
krau, padne na tu enu.
Ne rekoh nita, a on poto me askom pogleda iroko otvorenim i uagrenim oima, kao da je
htio da vidi da li se divim njegovu lukavstvu, nastavi: Gospoa je II jednom ormaru imala
neke dolare... ja ih uzeh i sakrih ih u sobariinu sobu, u jedan stari kofer. Naravno, kad su
izvrili premetainu, pronali su dolare i zatvorili je. Sad se ona kune da je nevina, razumije
se, ali ko joj vjeruje? Dolari su pronaeni u njenoj sobi.

A gdje je sada ta ena?

U zatvoru i nee da prizna ... ali zna li ta je

komesar rekao gospoi? Budite mirni, gospoo, milom,
ili silom, ali ona e na kraju ipak priznati. Jesi li razum
jela? Zna li ta znai silom? Batine.
Posmatrala sam ga i, videi ga uzbuena i ponosna, sva sam se bila najeila i zgadila. Upitah
ga kao sluajno: A kako se zove ta ena?

Luiza Felini... Ona vie nije mlada, ali je pono

sna; sobarica je postala, kako ona kae, omakom, i nitko

nije tako poten kao ona. I pri tom se nasmijao, jer ga

je ta podudarnost zabavljala.
Osjetih muninu kao kad netko teko die, i rekoh:

Prava si hulja.
217
4
i Kako? Zato? ^zaueno me upita. ' i ~ I>G; Nazvan ga huljom, osjetih se
slobodnijom i odlunijem. Nosnice mi zadrhtae od srdbe i ja nastavih: I jo si mi nudio
taj novac... ali ja sam odmah osjetila ,$a taj novac ne smijem uzeti.
.?! Nita se nee desiti ree nastojei da se snae str nee priznati, pa e je pustiti.
Ali ti si sam rekao da je dre u zatvoru i da je biju.

Rekao sam tek da neto kaem.

Svejedno, poslao si na robiju nevino bie ... i jo

si imao toliko drskosti da doe i da mi to ispria...
zaista si prava hulja.
r. Odjednom se naljuti, prebledje i uhvati me za ruku: %i Prestani da me naziva huljom. l%,
Zato? Smatram te huljom i to ti kaem. '( On sad izgubi sasvim glavu, neobino snanom
kretnjom zavrnu mi ruku, kao da hoe da mi je slomi a zatim sagnu naglo glavu i ugrize me
gotovo do krvi. Jednim trzajem oslobodih ruku, digoh se i rekoh: Jesi li lud? ta ti je sad? ...
Nita ti to ne pomae, hulja si i hulja ostaje. Ne odgovori nita samo se uhvati za glavu,
kao da je htio da poupa sebi kosu. Pozvah konobara i platih za sve nas, za sebe, za njega i za
Sonconja. Zatim rekoh: Odlazim ... i kaem ti da je meu nama sve svreno ... ne pojavljuj
se vie, nemoj da me trai, ne dolazi ... vie se ne poznajemo. Nita ne ree, ni glavu ne
die, a ja izaoh.
Mljekara je bila na poetku puta, nedaleko moje kue. Ila sam polako, i to s one strane
zidina. Bila je no, a iz nepominog, toplog i oblanog neba padala je sitna kia, kao neka
vodena praina. Rijetki fenjeri, na velikom rastojanju, ostavljali su zidine gotovo u potpunom
mraku. Pa ipak odmah primijetih, im izioh iz mljekare, kako se jedan ovjek odvojio od
jednog fenjera i poao za mnom, du zidina, i to u mom pravcu. Prepoznah Sonconja po
njegovoj kinoj kabanici, stisnutoj u struku, i po plavoj, oianoj glavi. Ispod onih zidina
izgledao je malen, svaki as je nestajao u sjenci, a zatim se pojavljivao na svjetlosti rijetkih
fenjera. Tada osjetih moda prvi put kako su mi
218
mrski mukarci, svi mukarci koji se, kao psi za kukom, neprestano vuku za mojom
suknjom. Jo sam sva drhtala od srdbe i, mislei na onu enu koja je inovom krivicom bila
dospjela u zatvor, nisam mogla da se savladam i osjetih izvjesnu grinju savjesti, jer sam
najzad ja bila ukrala onu pudrijeru. Meutim, moda je to ipak bio vie osjeaj pobune i
srdbe nego kajanja; u isto vrijeme dok sam se bunila protiv nepravde i mrzila Dina osjeala
sam da ga mrzim zbog njegove nepravednosti. Da nisam stvorena za takve stvari, osjeala
sam se vrlo zadovoljnom i inilo mi se kao da vie nisam ja. Ila sam brzo, eljela sam da
stignem kui prije nego to se Sonconjo zaustavi,. |jer mi se inilo da upravo to namjerava. Ali
odjednom zauh iza lea Dina kako me, teko diui, glasno doziva: Adrijana ... Adrijana!
Pravei se kao da ne ujem, ubrzah korake. On me
jhvati za ruku: Adrijana... uvijek smo bili zajedno...
ne moemo se ovako rastati. '

Oslobodih se jednim trzajem i produih svojim pu* Jtem. S druge strane, ispod zidina, pojavi
se iz mraka malen i jasan Sonconjin iik i ue u svjetlost fenjera. inO; |trei pored mene
nastavi: Ta ja te volim, Adrijana! '?'
Osjeala sam prema njemu mrnju i saaljenje, i ta
Imi je mjeavina osjeaja bila neizrecivo neprijatna. Na
istojao sam da mislim na bilo ta drugo. Odjednom mi se
^uini, ni sama ne znam zato, da sam progledala. Sjetih
se Astarite, sjetih se da mi je on uvijek nudio svoju po;
mo i pomislih da e svakako biti u mogunosti da tu
siroticu oslobodi zatvora. Ta je misao djelovala povoljn6
na mene, i ja osjetih kako mi se dua oslobaa tereta,
pa mi se uini kao da vie i ne mrzim Dina i da sada
prema njemu osjeam samo samilost. Zastadoh mirno r
rekoh: Dino, zato ne odlazi?
<

Ta ja te volim.

Ja sam tebe voljela... ali sada je svreno ... od

lazi, bit e bolje i za tebe i za mene.
Nalazili smo se na jednom mranom dijelu puta gdje nije bilo ni fenjera ni trgovina. On me
uhvati oko struka i pokua da me poljubi. Mogla sam se vrlo lako i sama osloboditi, jer sam
jaka, a niko ne moe da poljubi enu
219
ako to ona nee. Meutim, neki zao duh sugerirao mi je da pozovom Sonconja, koji se na
drugoj strani, pod zidinama, bio zaustavio i gledao nas drei nepomino ruke u kinoj
kabanici. ini mi se da sam ga pozvala zbog toga to su se sada, poto sam bila pronala nain
kako da uklonim nevolje koje je bio izazvao inov ravi postupak, ponovo pojavile u mojoj
dui koketerija i radoznalost. Viknuh dva puta: Sonconjo, Sonconjo! On odmah pree
preko ulice, a Dino me onda zbunivi se pusti.

Recite mu, molim vas, rekoh mirno im nam se

Sonconjo priblii da me ostavi na miru... jer ja ga
vie neu ... on meni ne vjeruje, ali e moda povjero
vati vama, kao svom prijatelju.
Sonconjo ree: Jesi li uo ta kae gospoica?

Ta ja... poe Dino.

Pomislih da e se, kao to to obino biva, jedno vrijeme svaati i da e se Dino na kraju
pomiriti sa sudbinom i otii. Meutim, Sonconjo odjednom napravi izvjesnu kretnju koju ne
shvatih odmah. Dino ga askom preneraeno pogleda i zatim se bez rijei skljoka na zemlju i
otkotrlja se s plonika u jarak pun vode. Moda vidjeh samo kako je Dino pao pa sam,
vjerojatno na osnovu toga, rekonstruisala Sonconjinu kretnju. Ta je kretnja bila tako munjevita
i u isto vrijeme tako mirna, da mi se uini da sam doivjela halucinaciju. Zatresoh glavom i
ponovo pogledah: Sonconjo je stajao preda mnom, iroko raskoraenih nogu, posmatrajui
svoju pesnicu: Dino je leao na zemlji okrenut leima prema nama, i oporavljajui se i
oslanjajui se na lakat podizao je polako glavu iz jarka. Ipak nije izgledalo da namjerava da se
digne, jer je, kako mi se uini uporno posmatrao jedan prljav papir koji se nalazio u jarku.
Sonconjo mi ree: Hajdemo! Poneto zbunjena, uputih se s njim kui.
On je iao utke, steui mi miku. Bio je nii od mene, ali sam njegovu ruku osjeala na
miki kao kakav gvozdeni obru. Poslije izvjesnog vremena rekoh mu: Loe ste uradili to
ste Dina udarili pesnicom ... bio bi ionako otiao.
On odgovori: Tako vam sada vie nee dosaivati. 220

Rekoh mu: Voljela bih znati kako ste to uinili... Ja to nisam uope vidjela... vidjela sam
samo kako je Dino pao.
On mi odgovori: To je stvar navike.
Govorio je kao da prethodno gnjei rijei, odnosno kao da prethodno prouava njihovu
otpornost meu zubima koje je stalno vrsto stiskao a ja sam ih zamiljala, nasaene jedne na
druge, kao u make. Silno sam eljela da opipam njegovu miku i da osjetim pod rukom one
njegove vrste i zategnute miie. Osjeala sam da me prema njemu privlai zapravo
radoznalost, mada mi je on ulivao i izvjestan strah. Meutim, strah, dok nije jasno odakle
dolazi, moe da bude kao osjeaj i privlaan, a u izvjesnom smislu i uzbudljiv. Rekoh mu:
Od ega su sastavljene vae miice? Nikako ne mogu to da shvatim.

Pa dao sam vam da ih opipate odgovori s osje

ajem neke ozbiljne, gotovo zlokobne tiine.

Nisam ih ba dobro opipala ... bio je tamo Dino

... dajte da ponovo probam.
On zastade, savi ruku, pogleda me ozbiljno i donekle naivno, samo to u toj njegovoj
naivnosti nije bilo nita djetinjastog. Ispruih ruku i polako, poinjui od samog ramena pa
sve nanie prema aci, poeh da pipam njegove miice. Nalazei da su ilavi i neobino
vrsti, imala sam udan utisak. Rekoh djejim glasom: Zaista ste veoma jaki.

Da, ja sam jak potvrdi on s nekim mranim

uvjerenjem. Krenusmo dalje. Sad sam se kajala to sam
ga pozvala. Nije mi se sviao, plaila sam se njegove oz
biljnosti i njegova postupka. Stigosmo utke do moje ku
e. Izvadih iz torbice klju i rekoh: Hvala vam dakle, to
ste me dopratili i pruih mu ruku.
On mi prie blie i ree: Idem i ja gore. Htjela sam da mu odgovorim ne, ali me nadvlada i
zbuni nain na koji me je gledao, uporno i s navaljivanjem. Rekoh: Ako eli. Tek kad
sam izgovorila te rijei, primijetih da sam prela na ti.

Ne plai se nastavi kao da hoe da me na svoj

nain oslobodi zabune imam novaca... dat u ti dva
puta toliko koliko ti drugi daju.
221
JI
I l/l /i

To nema veze rekoh, nije ii*'pitanju novac.

im to rekoh, primijetih kako mu se na licu pojavio udan
izraz, kao da mu je neka opasna sumnja proletjela kroz
glavu. Ja, meutim, otvorih vrata. On ue za mnom u
kapiju.
Kad stigosmo u sobu, on se svue, pravei pri tom izvjesne kretnje, svojstvene urednom
ovjeku. Oko vrata je imao al, pa ga paljivo skide, uvi i strpa u dep od kine kabanice.
Kaput prebaci preko stolice, a tako i hlae, pazei da ne pokvari ivice. Cipele stavi ispod
stolice, jednu do druge, a u cipele arape. Primijetih da je na njemu bilo sve novo, od glave do
pete. Materijal nije bio fin, ali je bio solidan i dobrog kvaliteta. Sve to inio je utke, ni suvie
polako, ni suvie brzo, sistematski, uredno i promiljeno, ne brinui se za mene. Ja se,
meutim, svukoh i ispruih se naga na krevetu, lako me je moda bio eljan on to nije
pokazivao. Da nisam to ve ranije primijetila, kad jo nije mogao da misli na mene, moda
bih bila pomislila da je ono stalno trzanje nerava ispod koe na vilicama odavalo izvjesno

uzbuenje. Ve sam rekla da mnogo volim red i istou i da mi se ini da oni ukazuju na
odgovarajue duevne osobine. Pa ipak, Sonconjov red i istoa te veeri izazvae u meni
sasvim suprotne osjeaje, neto izmeu gnuanja i straha. Nehotice pomislih da se na takav
nain pripremaju kirurzi u bolnicama kad namjeravaju da izvre neku krvavu operaciju, ili
mesari pred jaretom koje e preklati. Onako ispruena na krevetu, osjeala sam se
nezatienom i nemonom, kao tijelo lieno ivota na kome e izvriti neki eksperiment.
Njegova utnja i njegova ravnodunost probudie u meni sumnju u pogledu onoga to je
namjeravao da uini sa mnom im se svue. Kad se sasvim go priblii uzglavlju i nekako me
udno, kao kad hoe da me zadri nepominu, objema rukama uhvati za ramena, ne mogoh da
se savladam i zadrhtah od uasa. On to primijeti i upita me, rekavi kroz zube: ta ti je?

Odgovorili: Nita... ruke su ti hladne.

Ne sviam ti se, a ree, drei me stalno za

ramena i stojei uspravno pored uzglavlja vie ti se
pviaju oni koji plaaju, a? ^ Govorei, gledao me j jrodorno. Taj njegov pogled bio je
upravo nepodnoljiv.

Zato rekoh i ti si ovjek kao i drugi...

zatim, i sam si rekao da e mi dvostruko platiti.
'

Znam ja odgovori on ti i tebi sline volite

bogate, fine ljude ... a ja sam kao i ti ... a vi drolje vo
|lite samo gospodu.
Prepoznah u njegovu tonu onu zlokobnu i neumoljivu sklonost svai, koja ga je, maloas, bila
nagnula da napadne Dina, i to iz sasvim beznaajna razloga. Tada sam mislila da prema Dinu
osjeam neku naroitu mrnju, ali sad shvatih da je u pitanju njegova mrana, uvijek budna
osIjetljivost, tako da je teko bilo predvidjeti i ne pogrijeiti, Ima kako se prema njemu
postupalo, kad ga obuze taj (njegov bijes. Odgovorili mu mrzovoljno: Zato me vrije3a?
Ve sam ti rekla da su meni svi ljudi jednaki.

Kad bi to bilo tano, ti ne bi pravila takvo lice .. L

|ne sviam ti se, a?

Ta ve sam ti rekla...

Ne sviam ti se, a nastavi. ao mi je, ali ma*

|ram ti se i na silu svidjeti.

Ostavi me na miru uzviknuh, razljutivi se od

jednom.

Dok sam ti bio potreban da te oslobodim tvog dra

gana nastavi dotle si me htjela ... a sad bi ti bilo
milije da me moe otjerati... ali ja sam doao ... ne
|sviam ti se, a?
Sad sam se zaista bila uplaila. Njegove rijei, pune
(prijetnje, njegov miran i nemilosrdan glas, uporan pogled njegovih plavih oiju koje su sada
izgledale crvene, sve je to vodilo nekom uasnom cilju. Shvatih to, ali kasno: da sam sad
pokuala da ga na tom putu zaustavim, bio bi to isto tako oajan poduhvat kao kad bismo
htjeli da zaustavimo kamen koji se kotrlja niz brdo. Ne rekoh nita, slegnuh samo Ijutito
ramenima. On produi: Ne sviam ti se, a... kad te se dotaknem, pravi gadljivo lice... ali e
se, draga moja, izgled tvoga lica promijeniti. Podie jednu ruku, u namjeri da me udari.
Oekivala sam takvu kretnju i pokuah da se zatitim, zaklonivi se rukom. Ipak uspje da me
udari i to nekom uvredljivom snagom, naj

222
223
prije po jednom, a zatim, kad pokuah da okrenem glavu, i po drugom obrazu. To je bilo prvi
put u mom ivotu to mi se tako neto desilo, lako mi je lice gorjelo od udarca, trenutno sam
bila vie iznenaena nego oaloena. Uklonih ruku sa lica i rekoh: Zna li ta si ti? Ti si
nesretnik.
Izgledalo je da su ga te rijei pogodile. Sjede na ivicu kreveta i, uhvativi se objema rukama
za krajeve dueka, poe da se njie. Zatim, ne gledajui me, ree: Svi smo mi nesretnici.
Dodadoh: Zaista je potrebna velika smjelost da ovjek udari enu. Kad to rekoh nisam
vie mogla da govorim, jer mi se oi odjednom napunie suzama, i to ne toliko zbog njegovih
amara, koliko zbog toga to sam bila uzbuena svim tim neprijatnim i gnusnim dogaajima
to su se bili desili tokom te veeri. Sjetih se kako se Dino sruio u blato, kako se nisam za
njega pobrinula, kako sam otila sa Sonconjom, vesela, sa jedinom eljom da opipam one
njegove silne miie. Mislei o svemu tome, odjednom osjetih kajanje, saaljenje prema Dinu,
i gnuanje prema samoj sebi; shvatih da me je za moju neosjetljivost i za moju glupost,
kaznila ona ista ruka koja je oborila Dina. Uivala sam u nasilju, a sad se to nasilje bilo
okrenulo protiv mene. Kroz suze pogledah na Sonconja. On je jo uvijek sjedio na ivici
kreveta, go, sasvim bijel i bez dlaka, malo pogrbljen u ramenima, s oputenim rukama koje
nikako nisu odavale njegovu snagu. Odjednom zaelih da unitim odstojanje koje nas je
dijelilo. Savlaujui se, rekoh: Mogu li bar da znam zato me bijes?

Zato to si pravila takvo lice. Koa mu je na

vilici podrhtavala: izgledalo je kao da razmilja.
Shvatih da moram, ukoliko elim da ga sebi pribliim, da mu prije svega kaem istinu i da mu
nita ne krijem. Odgovorih: Ti si mislio da mi se ne svia ... ali, u stvari, grijei.

Moda.

Pogrijeio si... u stvari, iako ne znam zato, ja

se tebe bojim ... eto, zato sam pravila onakvo lice.
On se na te rijei naglo okrenu, posmatrajui me ispitivaki i donekle sumnjiavo, ali se
odmah zatim smiri i
upita me s osjeajem izvjesne tatine: Zar si me se bojala?

Da.

A da li me se i sada boji?

Ne, sada moe i da me ubije

svejedno mi je.
Govorila sam istinu, ak sami u tom trenutku gotovo eljela da me ubije, jer odjednom
nisam vie imaia volje da ivim. Ali on se razljuti i ree: Ko ti kae da u te ubiti?... A,
zatim, zato si se bojala?

Zar ja znam ... bojala sam, se... to je neto to

se ne moe objasniti.

A da li si se bojala Dina?

Zato bih ga se morala bojati?

Pa to se onda mene boji? Sad vie nije bio sujetan, u njegovu glasu ponovo se osjeao
neki potmuli bijes.

Eh, rekoh da bih ga umirila bojala sam te

se, jer osjeam da si na sve spreman.
Ne ree nita i ostade nekoliko trenutaka zamiljen. Zatim me, okrenuvi se, upita prijeteim
glasom: Da li to znai da sad moram da se obuem i odem?

Pogledah ga i shvatih da je ponovo spreman da prasne, pa u, ako ga odbijem, izazvati novo i

moda jo lee nasilje. Moradoh pristati ali se sjetih onih njegovih svijetlih oiju i osjetih
gnuanje na pomisao da e te oi za vrijeme ljubljenja netremice gledati u moje. Rekoh blago:
Ne ... ako hoe, ostani. .. ali najprije ugasi svjetlo.
Die se, malen, bijel, ali vanredno lijepo graen, skladan, osim vrata, koji mu je bio suvie
kratak, i, idui na prstima, otie do vrata da okrene prekida. Ja, meutim, odmah shvatih da
nisam dobro uinila to sam mu rekla da ugasi svjetlo, jer, im u sobi zavlada mrak, ponovo
osjetih onaj nesavladljiv strah, mada sam maloas mislila da sam ga se oslobodila. Imala sam
osjeaj da se u sobi ne nalazi ovjek ve leopard ili neka druga ivotinja koja se uurila u
uglu, spremna da skoi na mene i da me rastrgne. Moda je on oklijevao, jer je u mraku,
izmeu stolice i drugog namjetaja, traio put do kreveta, moda se meni zbog straha samo
uinilo da se suvie zadrao*

224
i!< Rimljanka
225;

15'
ali meni se inilo kao da je prola itava jedna vjenost prije nego to je ponovo doao do
kreveta. Kad osjetih na svom tijelu njegove ruke ne mogoh se savladati i ponovo sva zadrhtah.
Nadala sam se da on to nee primijetiti, ali on je zaista, kao kakva ivotinja, imao neobino
razvijen instinkt; gotovo u isti as, i to iz neposredne blizine, un kako me njegov glas pita:
Boji !i se jo?
Mora biti da je u onom mraku bio prisutan moj aneo uvar. Sudei po izvjesnim nijansama u
njegovu glasu, shvatih da je podigao ruku i samo ekao moj odgovor da me udari ili ne udari,
isto tako i da on zna da ga se bojim, da bi elio da ga se ne bojim i da bude voljen kao svi
drugi ljudi. Meutim, da bi postigao taj cilj.jedino sredstvo kojim je raspolagao bilo je da
izazove drugi, jo vei strah. Pravei se kao da elim da ga pomilujem po vratu i po desnom
ramenu, podigoh ruku, ali pri tom osjetih, kao to sam i zamiljala, da dri podignutu ruku,
spreman da je spusti i ponovo me njom udari. Nastojei da svom glasu dadem njean i miran
ton, s mukom rekoh: Ne... sad mi je zaista hladno ... uvucimo se pod pokriva.
U redu ree, ali to njegovo u redu, u kom se jo osjeala prijetnja, samo pojaa moj
strah, ako je to uope biio mogue. Dok me je pod pokrivaem stiskao i ljubio, a svuda oko
nas bio mrak, doivjeh jedan trenutak uasne patnje i boia, svakako jedan od najstranijih u
mom ivotu. Strah mi je bio potpuno ukoio udove, od dodira s njegovim tijelom, zaudo
glatkim, skliskim, zmijskim, oni su se i protiv moje volje stezali i drhtali. Meutim, u isto
vrijeme ja sarn sebi govorila da je ludo to ga se u takvom trenutku bojim i nastojala sam
svom snagom svoje due da savladam strah, da mu se predam bez straha, kao nekom
voljenom ljubavniku. Nisam osjeala strah toliko u svojim udovima, jer su me oni, iako ih je
ispunjavalo gnuanje, ipak sluali, koliko mnogo intimnije, u svom krilu, koje kao da se bilo
zatvorilo i s gnuanjem odbijalo zagrljaj. Naposljetku me uze, i ja osjetih zadovoljstvo koje
strah uini mranim i groznim. Ne mogoh se savladati da u onom mraku glasno, dugo i
alosno ne jauknem, kao da ono nije bio zavrni stisak ljubavi, ve smrtni, kao da je moj jauk
bio jauk mog ivota koji me je naputao, ne

2.O 6;ni;S(lm;M .'

ostavljajui za sobom nita drugo osim izmuenog tijela lienog ivota.
Zatim ostadosmo u mraku, bez rijei. Biia sam iscrpljena pa zaspah uskoro. U snu, meutim,
osjetih odmah neku ogromnu teinu na grudima, kao da se Sononjo tamo uurio, onako go
i sav skupljen u se, obuhvatajui mi rukama koljena, naslonjen licem na njima. Sjedio je na
mojim grudima, oslanjajui se stranjim dijelom svoga tijela na moj vrat, pritiskujui mi
vrsto nogama trbuh. to sam due spavala, sve vie sam osjeala kako on postaje sve tei, pa
sam se u snu kretala na sve strane, nastojei da ga se oslobodim ili bar da ga pomaknerri.
Najzad mi se uini kao da se guim i htjedoh da viknem, ali mi glas, jer sam bezglasno vikala,
zadugo, gotovo itavu vjenost, ostade u grudima. Kad najzad uspjeh da ispustim glas i
jauknem, bila sam se probudila.
Na nonom stoiu gorjela je lampa, a Sononjo me,
naslonjen na lakat, gledao. Jesam li dugo spavala?
upitah ga.
i

Jedno pola sata ree on kroz zube.

Bacih na nj kratak pogled u kom se svakako odraavao uas onoga to sam bila preivjela, jer
me upita nekim udnim glasom, kao da hoe da zapodjene razgovor: A boji li se jo?

Ne znam.

Da zna ko sam ja, bojala bi se jo vie ree.

Svi su mukarci skloni da poslije snoaja govore o
sebi i da se povjeravaju. Ni Sononjo, kako se inilo, nije bio izuzetak od tog pravila. Njegov
ton, suprotno od obinog, bio je nesiguran, eznutljiv, gotovo ljubazan, obojen, izvjesnom
tatinom i samozadovoljstvom. Ponovo se strahovito uplai, srce mi poe da bije u grudima
kao da je htjelo da ih probije. Zato? upitah ga. Ko si ti?
Pogleda me, ne toliko oklijevajui, koliko uivajui unaprijed u vidljivom utisku svojih rijei
na mene. Ja sam onaj iz Via Palestro ree polako eto ko sam.
Smatrao je da ne treba da mi objanjava ta se desilo u Via Palestro. Ovoga puta njegova
tatina nije zaista bila na pogrenom putu. U jednoj kui, u toj ulici, bio se desio upravo tih
dana straan zloin o kome su pisale
227
sve novine i o kom je dugo raspravljao onaj mali svijet koji se interesuje za tu vrstu dogaaja.
I upravo mi je majka, koja je vei dio dana provodila sriui novosti kriminalne kronike, prva
biia na to obratila panju. U svom stanu, u kom je ivio sasvim sam, ubijen je jedan miad
zlatar. Oruje, kojim se bio posluio Sonconjo, sad sam ve znala ime ubice, bio je jedan
teak bronan pritiskiva, kojim se pritiskuje papir. Policija nije bila pronala nikakav
pouzdan trag. Kako je izgledalo, zlatar je u isto vrijeme bio i utajiva pokradene robe;
pretpostavljalo se, a ta je pretpostavka, kako se kasnije ispostavilo, bila tana, da je ubijen za
vrijeme dok je sklapao jedan sumnjiv posao.
Kad nas neka vijest ispuni uenjem ili gnuanjem, to sam bila primijetila, naa glava tada
esto postaje prazna i naa se panja zaustavlja na sasvim beznaajnim predmetima koji nam
prvi padnu u oi, ali na neki naroit, nain, kao da nastoji da kroz povrinu predmeta prodre
do neke tajne koja se u njemu skriva. Tako se i meni desilo te veeri posiije Sonconjina
priznanja. Bila sam izbeila oi, a pamet mi je bila odjednom nekud iezla kao to tekuina
ili vanredo fina praina nestaje iz probuena suda u kome se dotada nalazila. Pa ipak, iako je
moja pamet bila nekud iezla, osjeala sam da je moj duh bio spreman da primi drugu
materiju. Taj je osjeaj bio bolan, jer nisam bila u stanju da ispunim nastalu prazninu, iako
sam to htjela. Moje se oi zaustavie na Sonconjinof ruci. On je leao pored mene, ispruen i
naslonjen na lakat. Ruka mu je bila bijela, glatka, bez dlaka i okrugla, i niim nije odavala one

njegove vanredne miie. 1 doruje mu je bilo okruglo i bijelo, na njemu se nalazio jedan
jedini predmet koji je Sonconjo bio zadrao na svojoj golotinji, mali koni kai, slian onima
za sat, ali bez sata. Crna i masna boja toga kaia davala je neko naroito znaenje ne samo
njegovoj ruci nego i itavom njegovom bijelom i golom tijelu. Biia sam zainteresirana time,
ali nisam nikako mogla da to sebi objasnim: dolazilo je to od neke tamne boje koja je
podsjeala na kariku robijakog lanca. Pa ipak je u tom jednostavnom crnom kaiu
istovremeno bilo i neto privlano i neto okrutno, jer je
228
';';
liio na ukras koji je svjedoio o Sonconjinu surovu i krvolonu karakteru. Ta moja
zainteresovanost potraja samo ledan trenutak, a odmah zatim moju pamet ispuni mnotvo
burnih misli koje se uskomjeae u njoj kao ptice u tijesnom kavezu. Sjetih se kako se uplaih
Sonconja im ga ugledah: misao mi se zaustavi na snoaju koji sam imala s njim; bi mi jasno
da sam u onom mraku, poputajui pred njegovim zagrljajem, u isto vrijeme shvatila sve to
je on preda mnom krio, da sam to shvatila svojim prestravljenim tijelom, dok moj duh nije jo
nita znao ni shvaao, i da sam zato onako oajno vrisnula.
Na kraju mu rekoh to mi najprije pade na pamet: Zato si to uinio?
Odgovori mi gotovo ne miui usnama: Moraosam da prodam neku dragocjenost... znao sam
da je taj trgovac hulja, ali sam samo njega poznavao.. . ponudio mi je neku smijenu cijenu...
ve sam ga odranije mrzio, jer me je ve jednom bio prevario. .. rekao sarn mu da
mi vrati predmet, a rekao sam mu i da je varalica
on
je onda odgovorio neto zbog ega izgubih strpljenje.
ta pitah. Sad sam primijetila s uenjem da me, to Sonconjo due pria, strah sve vie
naputa, i to sada po prvi put, i da uz to neki udan osjeaj sauea u njegovu zloinu izaziva
i protiv moje volje, u mojoj dui izvjesnu toplinu. Dok sam ga pitala to mu je rekao zlatar,
primijetih da sam se gotovo radosno nadala da e to biti neto strano to bi moglo da umanji,
ako ne i opravda njegov zloin. On mi odgovori ukratko: Rekao mi je da e me prijaviti
ako ne odem ... onda sam pomislio: Sad je dosta... i kad se on okrenuo. .. Ne zavri i
samo me prodorno pogleda.
Upitah ga: A kako je izgledao? ali mi se odmah uini da ta moja radoznalost nije
obrazloena, da je besciljna. Tano ga opisa: elav, onizak, prava zeja njuka ... Izgovori
te rijei tonom spokojne antipatije pa mi se uini ne samo da vidim ve i da mrzim tog
utajivaa zeje njuke, koji s nepovjerenjem i dvolinou odmjerava ponueni predmet. Sad
se vie nisam niega bojala, ak mi se uini da je Sonconjo uspio da na mene prenese svoju
mrnju prema ubijenom zlataru, a nisam vie bila ni
229
sasvim sigurna da li .sad uope osuujem Sonconja. inilo mi.se a odlino shvaam sve to
se njemu desilo i da bih i ja, na njegovu mjestu, bila moda izvrila onaj zloin. Kako sam
dobro shvatila njegovu reenicu: Odgovorio mi je neto zbog ega sam izgubio strpljenje!
Prvi put je bio izgubio strpljenje s Dinom, drugi put sa mnom, i samo je sluaj htio da ni ja ni
Dino nismo bili ubijeni. Tako ga dpbro shvatih, tako se s njim saivjeh, da ga se sada ne samo
nisam bojala, ve sam prema njemu osjeala i neku vrstu simpatije, pomijeanu sa
zaprepaenjem. Sad sam prema njemu osjeala simpatiju koju on ranije, dok nisam nita
znala o njegovu zloinu i dok je bio samo jedan od tolikih mojih ljubavnika, nije bio u stanju
da u meni pobudi. I ne kaje se? : upitah ga.

Sad je gotovo, ree.

:
; Paljivo sam ga posmatrala. Primijetih, da sam te nje*; gove rijei, i protiv svoje volje,
potvrdila i odobrila mahanjem glave. U istom se trenutku sjetih Dina, koji je takoe, kako se
Sonconjo izraavao, bio lopov, ali i ovjek koji me je volio i koga sam i ja voljela, i pomislih

da bih sutra isto tako mogla da odobrim inovo ubistvo; pomislih da onaj zlatar nije ni bolji
ni gori od Dina i da je meu njima bila samo ta razlika to ja tog zlatara nisam poznavala i to
mi je njegovo ubistvo izgledalo opravdano zbog toga to mi je nekim posebnim tonom bilo
reeno da mu je lice liilo na zeju njuku. Osjetih grinju savjesti i gnuanje. To se meutim
nije odnosilo na Sonconja jer je Sonconjo bio takav, pa ga je trebalo prije razumijeti, a tek
potom osuditi ili ne osuditi to se od, nosilo na mene, jer ja nisam bi!a ono to je bio
Sonconjo, pa ipak sam bila dozvolila da me mrnja i krv zavedu. Osjetih izvjesno uzbuenje,
pa skoih i sjedoh na krevet:

O boe, boe ponovih zato si to uinio?....

:;j zato si mi to ispriao?

Ti si me se toliko bojala odgovori on mirno

a ipak nisi nita znala... to mi je izgledalo udno i zato
sam ti rekao drugi nisu takvi... inae bi me ve bili
otkrili.
Rekoh mu: Bit e bolje da ode i da me ostavi
^samu;. . . odlazi!
;;
230

On mi odgovori: ta ti je sad?'" '" ..^':

Prepoznah onaj njegov ljutiti ton, ali mi se uini da
se u tom tonu osjea i neki priguen bol. Bio je potpuno sam, osuivala sam ga ak i ja, iako
sam svega nekoliko minuta prije toga imala s njim snoaj. Brzo dodadoh:

Nemoj da misli da te se bojim ... ni najmanje,

ali se moram naviknuti na tu misao... moram o svemu
tome da razmislim ... opet e se vratiti, i onda u ti biti
drukija.

O emu e razmiljati? upita. Ta valjda me

nee prijajviti.
Na te rijei osjetih ponovo ono isto uzbuenje koje je u meni bilo izazvalo inovo dranje
dok mi je govorio
0
svojoj podvali na tetu one sobarice. Imala sam utisak
da preda mnom stoji linost koja ivi u sasvim drugom
svijetu nego to je moj. S mukom se savladah i odgo
vorih: Ta rekla sam ti da se moe vratiti... zna li
to bi ti rekla druga koja ena? Vie neu da znam za
tebe, vie ne elim da te vidim ... eto ta bi ti rekla.

Ali sad svakako eli da odem?

Mislila sam da i sam eli da ode... a onda,

trenutak vie ili manje... meutim, ako ba eli da osta
ne, ostani... eli li da spava ovdje? Ako eli, moe
1
ovdje da spava sa mnom, i da ode sutra ujutro ...
hoe li?
Pravo da kaem, sve to rekoh tihim, tunim i zbunjenim glasom, a sigurno se u mojim oima
mogao razabrati izraz oaja, pa ipak mu sve to predloili i bila sam zadovoljna to sam to
uinila. Pogleda me izvjesnim pogledom u kome mi se uini, a moda se i varam, da sam
primijetila traak zahvalnosti. On mahnu glavom: Ja sam to rekao tek da neto kaem ...
stvarno moram da idem. Die se i poe prema stolici na kojoj je bio ostavio svoje odijelo.

Kako hoe rekoh ali, ako eli da ostane,

ostani... ako li dodadoh primoravajui se, ovih dana
bude morao da ovdje spava, svakako doi.

Ne ree nita, pa se stade odijevati. I ja se digoh i navukoh na sebe kunu haljinu. Hodajui po
sobi, osjetih kao neku vrstu ludila, inilo mi se da je soba puna nekih
231
glasova koji mi na uho apu strane i bezumne rijei. Moda me ba taj osjeaj ludila
primorao da uinim izvjesnu kretnju, iako tada ne shvatih zato sam je uinila.. Dok sam tako
hodala po sobi, kreui se lagano, ali imajui stalno osjeaj da sam luda, vidjeh kako se on
sagnuo da bi zavezao cipele. Na to klekoh pred njega i rekoh: Daj da ja to uinim. Bio
je, kako se inilo, iznenaen, ali se ne usprotivi. Uzeh njegovu desnu nogu i, stavivi je sebi u
krilo, napravih mu na cipeli dvostruki vor. Isto tako uinili zatim i s lijevom nogom. Ne
zahvali mi i ne ree nita, jer sigurno ni on, kao ni ja ne shvati zato sam to uinila. Obue
kaput i izvadi iz depa lisnicu, u namjeri da mi plati.

Ne, ne, rekoh s nehotinim trzajem u glasu

ne, nemoj mi nita davati... svejedno.

Zato? zar moj novac ne vrijedi koliko i novac

bilo koga drugoga? upita glasom u kome se ve osjeala srdba.
Uini mi se neobinim to ne shvaa moju odvrat
nost prema novcu koji je moda bio otet iz jo toplog
depa mrtva ovjeka. Moda je bio shvatio, ali je moda
htio da me kompromitira nekom vrstom sauea i da u
isto vrijeme ispita moje prave osjeaje prema sebi. Uspro
tivili se: Ne.. . ali
ta ja nisam mislila na novac kad
sam te pozvala. . . ostavi.
Izgledalo je da se umirio. Pa dobro... ali e bar primiti jednu uspomenu. Izvadi iz
depa neki predmet i stavi ga na mramor od komode.
Ne uzimajui ga, pogledah predmet i prepoznah zlatnu pudrijeru koju sam nekoliko mjeseci
ranije bila ukrala u kui inove gospodarice. Promucah: ta je to?

To mi je dao Dino, to je ono to sam imao da

prodam ... onaj je htio da mu prodam budzato ...
Trgoh se i rekoh: Hvala.

Nema na emu odgovori mi on navukavi kinu

kabanicu i stegavi oko sebe pojas. Onda, do vienja
ree s praga. as zatim zauh kako se vrata u pred
soblju zatvorie.
Ostavi sama, prioh komodi i uzeh u ruku pudrijeru. Osjeala sam se zbunjena i u isto
vrijeme iznenaena i
232
/.amiljena. Pudrijera je sijala na rnorn dlanu, i odjednom mi se uini kao da se onaj rubin,
koji je bio uglavljen u zatvara, okrugao i crven, sve vie i vie iri i na kraju prekriva zlato.
Drala sam u ruci okruglu i krvavu mrlju koja je bila teka kao i sam predmet. Zatresoh
glavom. crvena mrlja ieze, i ja ponovo vidjeh zlatnu pudrijeru s rubinom u zatvarau. Stavih
pudrijeru na komodu, a potom se ispruih na krevetu, sva uvijena u kunu haljinu, ugasih
svjetlo i poeh da razmiljam.
Bila sam sebi uobrazila da mi je neko drugi ispriao historiju pudrijere, da bi me njom
zabavljao, kao to se zabavljamo kad nam neko ispria neobinu i gotovo nevjerojatnu priu.
Bila je to jedna od onih pria koje nas nagone da uzviknemo: Kakva sluajnost, a
priproste ene, kakva je bila moja majka, izvlae iz njih brojeve za lutrijske sreke, toliko za
mrtvaca, toliko za zlato, toliko za lopova. Sluaj se, meutim, ovoga puta bio desio meni, pa
sam, udei se, razmiljala o tome kako nije isto da li smo ili nismo umijeani u izvjesne

stvari. Meni se u sutini bilo desilo ono to se deava onome koji je prethodno zakopao u
zemlju neko sjeme i zaboravio da je to uinio pa kasnije pronaao to sjeme, preobraeno u
bujnu biljku, punu lia i pupoljaka koji samo to se nisu otvorili. Vraala sam se sve vie
unazad, prelazei od jednog dogaaja na drugi, ali nisam mogla da otkrijem kako je sve to
zapoelo. Bila sam se podala Dinu, jer sam se nadala da e me on uzeti, on me, meutim,
prevario, i ja sam onda, jer sam se bila zgadila, ukrala pudrijeru. Kad sam mu kasnije otkrila
krau, on se uplaio, a onda sam mu ja, da ne bi bio otputen, vratila ukradeni predmet s tim
da ga vrati svojoj gospodarici. On nije bio vratio predmet, bio ga je zadrao. Kasnije je, bojei
se da ga ne bi okrivili zbog krae, stvari udesio tako da su zatvorili sobaricu. Sobarica je bila
nevina, ali su je u zatvoru tukli. Dino je u meuvremenu bio dao pudrijeru Sonconju s time da
je proda. Sonconjo je bio otiao zlataru u namjeri da mu proda pudrijeru, ali ga je zlatar bio
uvrijedio, a Sonconjo ga je onda u svom bijesu ubio. Tako je zlatar poginuo, a Sonconjo
postao zloinac. Bilo mi je jasno da krivica za to nije na meni, jer bih inae morala da mislim
da je
233
L
moja elja za udajom i za porodicom bila primarni uzrok svih tih nesrea, ali se ipak nisam
mogla da oslobodim izvjesnog osjeaja krivice i potitenosti. Razmiljajui dalje o tome,
pomislih da su u krajnjoj liniji za sve to bile krive moje noge, moje grudi, moji bokovi,
jednom rijei moja ljepota kojom se moja majka toliko ponosila, ljepota koja u sebi nije imala
nita prestupniko, kao ni sve drugo to priroda stvara. O svemu tome mislila sam tako samo
zato to sam bila uzbuena i oajna, mislila sam kako mislimo o nekoj apsurdnoj stvari, da
bismo rijeili neku drugu stvar, sto puta apsurdniju. Bila sam svjesna da u stvari niko nije kriv,
da se sve desilo kako se moralo desiti, iako je sve bilo strano; bila sam svjesna toga a ukoliko
mora da postoji i krivica i nevinost, svi moraju u isto vrijeme biti i nevini i krivi.
Kao to se za vrijeme poplave voda iz prizemlja polako penje na gornje spratove, tako je i
mrak polako sve dublje zahvatao moje bie. Dakako, moja sposobnost rasuivanja bila je prva
koja se ugasila. Moja mata, zaarana, zanosila se sve do posljednjeg trenutka Sonconjinim
zloinom, nije ga osuivala i nije ga se gnuala, jer je, ionako neshvatljiv, bio za nju na svoj
nain i udnovat i privlaan. inilo mi se da vidim Sonconja kako se kree po Via Palestro, s
rukama u depovima svoje kine kabanice, kako zatim ulazi u kuu i, stojei, eka u zlatarovu
salunu. Zlatar je stajao za svojim pisaim stolom, a Sonconjo mu je pruio pudrijeru; zlatar ju
je posmatrao i lukavo mahao glavom u znak potcjenjivanja, a zatim je podigao svoju zeju
njuku i rekao neku smijenu cifru. Sonconjo ga je gledao netremice, oima punim bijesa, a
onda mu je istrgao predmet iz ruku. Kad je predbacio zlataru da hoe da ga prevari, zlatar mu
je zaprijetio da e ga prijaviti i naredio mu da se udalji. Pokazujui mu pri tom da ne eli vie
da o tome raspravlja, zlatar se okrenuo i sagnuo. Sonconjo je onda uzeo pritiskao za papir i
udario ga prvi put po glavi. Zlatar je pokuao da pobegne, ali je Sonconjo skoio na njega i
tako ga dugo udarao dok nije bio siguran da ga je ubio, a zatim ga je gurnuo na zemlju,
otvorio ladice, pokupio novac i pobjegao. Prije nego to je iziao, on je, kako sam bij^
proitala u novi
234
nama, u novom nastupu bijesa, le koji je leao ispruen na podu, udario u lice petom.
Kao opinjena, zadravala sam se na svim pojedinostima zloina. Pratila sam Sonconja
gotovo milujui njegove kretnje, bila sam njegova ruka koja je pruala pudrijeru, koja je
dograbila pritiskao za papir, koja je udarila zlatara, bila sam njegova gnjevna noga koja je

naposljetku unakazila mrtvaevo lice. Kako rekoh, u tim mojim matanjima nije bilo ni trunke
gnuanja ili osude, ali ni odobravanja. Imala sam isti onaj osjeaj naroitog zadovoljstva koji
u dijetinjstvu imamo sluajui bajke koje nam pria majka: u toploj sobi stojimo okupljeni
oko majke, sluamo, a fantazija nam sa zanosom prati doivljaje junaka bajke. Ta moja pria
bila je, meutim, mrana i krvava, njen je junak bio Sonconjo, uivala sam u njoj ali sam u
isto vrijeme osjeala i izvjesnu nemonu tugu, ispunjenu uenjem. Kao da sam htjela da
pronaem tajni smisao te moje bajke, ponovo sam poinjala iznova, ponovo prelazila sve faze
zloina, ponovo uivala u onom mranom zadovoljstvu i ponovo stajala pred nerjeivom
zagonetkom. Kao ovjek koji je, skaui s jednog kraja provalije na drugi, slabo odmjerio
razmak i zato pao u ponor, tako sam i ja, ponovo razmiljajui i prelazei s jedne injenice na
drugu, najzad zaspala.
Spavala sam nekoliko sati, a zatim sam se probudila. Bilo bi, moda, tanije da kaem da se
moje tijelo poelo da budi, jer je moja svijest preneraena i ukoena, i dalje spavala. Prvo su
poele da se bude moje ruke. Kao da su ruke nekog slijepca, ispruila sam ih u mraku, ne
prepoznavajui mjesto na kome sam se nalazila. Bila sam zaspala ispruena u mom krevetu, a
sad sam stajala na veoma uskom mjestu, izmeu potpuno glatkih, potpuno zatvorenih
okomitih zidova. Pomislih odmah na tamniku eliju i sjetih se sobarice koju je Dino bio dao
zatvoriti. Ja sam bila ta sobarica, osjetila sam u dui bol zbog nepravde koju je ona podnosila.
Od toga bola imala sam fiziki utisak da ja vie nisam ja, ve ta sobarica, osjeala sam da me
je bol preobrazio, da me je zatvorio u njeno tijelo, da me primorava da pravim njene kretnje.
Pokrila am rukama lice, plakala sam i razmiljala o tome kako
235
sam nepravedno zatvorena"Wtamniku eliju i ne mogu nikako da iz nje iziem. Pa ipak sam
istovremeno osjeala da sam i dalje Adrijana, kojoj nije uinjena nikakva nepravda, koja nije
zatvorena, i shvaala sam da je dovoljno bilo da uinim samo jednu jedinu kretnju pa da se
oslobodim i ne budem vie sobarica. Meutim, kakvu bih kretnju trebalo da uinim, to nisam
mogla da odgonetnem, iako sam neiskazano patila od elje da iziem iz one moje tamnice
samilosti, i muka. Ali onda odjednom, sasvim iznenada, u mojoj svijesti zasja Astaritino ime,
okrueno istom svjetlou grenja i tame koja zasjenjuje snano udareno oko: Otii u
Astariti i oslobodit u je, pomislih. Ponovo ispruih ruke i odmah otkrih da su se zidovi
elije razmakli, da je meu njima nastala neka pukotina pa sada mogu da iziem. Napravih
nekoliko koraka u tami, pod prstima pronaoh prekida i okrenuh ga histerinom urbom.
Teko diui, naga, s licem s kojega je curio obilan i hladan znoj, stajala sam pored izlaza.
elija, u kojoj mi se inilo da sam zatvorena, bila je u stvari mjesto izmeu ormara, ugla sobe
i komode, uzak prostor, potpuno ograen zidovima i namjetajem. Bila sam se digla u snu i,
hodajui, ula upravo u taj prostor. Ugasih ponovo svjetlo, i ponovo se, idui laganim
korakom, vratih u krevet. Prije nego to ponovo zaspah, pomislih da, dodue nisam u stanju
da oivim zlatara ali mogu da spasim sobaricu, da je spasim ili bar da pokuam, a to je jedino
bilo vano. To sam sad morala da uinim, utoliko prije to sam bila otkrila da nisam tako
dobra kao to sam uvijek mislila da jesam; moja dobrota nije me bila sprijeila da uivam u
krvi, da se divim nasilju i uivam u zloinu.
IV
Sutradan ujutro obukoh se paljivo, stavih pudrijeru u torbicu i izioh da telefoniram Astariti.
Bila sam i sama uveliko iznenaena tim svojim korakom, osjeala sam se gotovo sretnom;
patnja, koju je Sonconjo prethodne veeri bio izazvao u meni svojim priznanjem bila je
potpuno
236

iezla. Tada, a esto i kasnije u ivotu, primijetih da je latina najgori neprijatelj i samilosti i
moralne osude. Ja nsam sada osjeala toliko ni gnuanje, ni strah, koliko izvjesnu tatinu
kojom me je ispunjala pomisao da sam ja ledina u itavom gradu koja zna kako se desio
zloin i ko ga je izvrio. Govorila sam sama sebi: Ja znam ko je ubio zlatara, a zato sam i
ljude u stvari posmatraia drugim oima nego to sam ih posmatraia prethodnog dana. inilo
mi se da se ak i na mojoj fizionomiji neto izmijenilo, pa sam se gotovo plaila da e se
Sonconjina tajna proitati iz izraza moga lica. Pri tom sam osjeala neku prijatnu, privlanu i
nesavladljivu elju da nekome ispriam sto sam doznala. Kao to se voda preliva iz uskog
suda, tako se i ova tajna prelivala iz moje due, i ja sam dolazila u iskuenje da je drugima
saopim. Pretpostavljam da je to glavni razlog zato toliki zloinci povjeravaju svojim
ljubavnicama ili svojim enama zloine koje su poinili i zato one to kasnije priaju nekom
svom najintimnijem prijatelju, a taj opet nekome drugome, dok tako vijest ne stigne i do uiju
policije, uzrokujui konano zajedniku propast svih koji su u izvjesnoj vezi sa zloinom. Ali
mislim da i zloinac, povjeravajui nekome tajnu svog zloina, nastoji da jo neko ponese s
njim njegovo breme, pokuavajui da se na taj nain bar djelomino oslobodi tereta koji mu
izgleda nepodnoljiv. On nastoji da taj teret prenese i na druge, kao da je krivica neto
djeljivo, to moe da se podijeli i prebaci i na tua ramena, da bi na kraju njen teret postao
sasvim lak i gotovo beznaajan. Krivica je, meutim, neto ega se ovejk ne moe da
oslobodi, njena teina se ne smanjuje time to je podileljena izmeu vie osoba, ona, naprotiv,
postaje utoliko tea ukoliko je vie onih koji pristaju da je i sami ponesu. Idui ulicama u
potrazi za javnom govornicom, kupih nekoliko novina i potraih u kriminalnoj kronici vijest u
vezi sa zloinom u Via Palestro. Kako je meutim od zloina bilo prolo ve vie dana,
pronaoh samo nekoliko beznaajnih redaka pod naslovom: Nita novo u vezi s ubistvom
zlatara. Bilo mi je jasno da je Sonconjo, osim ako bi sam napravio kakvu grubu greku, van
opasnosti, pa moe biti siguran da ga nee otkriti, naroito s obzi
237

rom na injenicu to je i samo protivzakonito poslovanje rtve inilo traganje policije

bezuspjenim. Zlatar je, kako su pisale novine, dolazio u vezi s linostima iz najrazliitijih
drutvenih slojeva, i esto potajno, voen pri tom 'sasvim sumnjivim motivima; zloinac je
mogao biti i neko
?
koga on ranije nije nikada bio vidio, ovjek koji ga je ubio
. bez predumiljaja. Ta je pretpostavka bila vrlo blizu istini.
?
ali ba zato to je bila potpuno tana, bilo je i jasno zato
je policija odustala od daljeg traganja.
Pronaoh telefon u nekoj gostionici i pozvan Astaritu. Bilo je prolo vie od est nedelja
otkako sam mu poslednji put bila telefonirala pa je sigurno bio iznenaen; u prvom trenutku
nije bio ak ni prepoznao moj glas pa je bio poeo da govori sa mnom onim svojim zvaninim
tonom kojim se sluio u kancelariji. Kako mi se naas uini kao da on vie ne eli da zna za
mene, osjetih stvarno, kako mi srce zastaje, jer odmah pomislih na sobaricu koja se nalazila u
zatvoru, a sad je eto, sudbina htjela da Astarita prestane da me voli ba kad mi je njegovo
posredovanje bilo tako potrebno da bih spasila tu siroticu, ipak moram rei da mi je
zaprepaenje bilo ak prijatno; ono mi vrati izgubljen osjeaj da sam jo uvijek dobra i jasno
mi pokaza da rni osloboenje te ene zaista lei na srcu i da sam, uprkos mojim odnosima sa
zloincem Sdnconjom, i dalje ostala ista ona njena i samifosna Adrijana kakva sam uvijek
bila.

Rekoh plaljivo Astariti svoje ime, ali odmah zauh s olakanjem, kako mu se glas mijenja, i
on, zapliui se pri pojedinim rijeima postaje uzbuen i usiuan. Priznajem da sam u tom
trenutku bila oduevljena njim, jer me takva ljubav, koja eni uvijek laska, bila smirila i
ispunila zahvalnou. Umiljatim glasom zakazah mu sastanak, on mi obea da e neizostavno
doi, a ja onda izioh iz gostionice.
No zatim provedoh u tekim mislima: kia je padala kao iz kabla, pa mi se inilo kao da um
kie, pomijean sa zviducima vjetra, stvara oko kue zid od nevremena i uveliava
osamljenost i teku intimnost mraka u kome nisam mogla da naem mir. Pred zoru kia
prestade, ali je vjetar svojim posljednjim dahom imao jo toliko snage da rastjera oblake i
ostavi za sobom jasno nebo i ist i
nepomian zrak. Poto telefonirah Astariti, uputih se po prvom jutarnjem suncu alejom
platana. Od tekog i esto isprekidanog sna bio mi je preostao samo Izvjestan osjeaj
osamljenosti, ali taj, pod djelovanjem svjeeg zraka ubrzo nestade. Uivala sam u lijepom
danu, izgledalo mi je kao da i stvari koje sam oko sebe posmatrala imaju neku privlanu
snagu koja je oaravala moje oi i sasvim me zaokupljala. Promatrala sam s uivanjem ivice
plonika koji je inae ve bio suh; stabla platana s korom prekrivenom bijelim, zelenim, utim
i smeim ljuskama koje su se izdaleka sjale poput zlata; proelja kua na kojima su se u
velikim vlan:m mrljama bili sauvali tragovi nonog pranja; jutarnje prolaznike, ljude koji su
se urili na posao, sluavke s koaricama i koarama u ruci, djeake djevojice s knjigama i
torbama, koje su roditelji ili starija braa vodili za ruku. Zastadoh da udijelim milostinju I
jednom starom prosjaku, a dok sam u torbici traila novac, primijetili da se moje oi s
ljubavlju zaustavljaju na njegovu starom vojnikom kaputu i miluju mu zakrpe na Haktovima
i oko ovratnika: bilo ih je sivih, sme;h, utih Imanje izblijedjelih i zelenih. Uivala sam da
posmatram I njihove boje, da posmatram kako su crnim koncem priivene velikim, vidljivim
bodovima, a pri tom mi je bilo I jasno da mislim i na rad koji je taj ovjek jednog od tih i
jutara u to uloio dok je makazama isjekao izlizane diieIlove, stavio na rupe zakrpe isjeene s
kakvog starog kojmada sukna i s ljubavlju ih priio. Te su mi se zakrpe (sviale kao to se
gladnom ovjeku svia hljeb tek izvaIen iz pei. Udaljujui se od njega nisam se mogla
savlaIdati a da se nekoliko puta ne okrenem i da ga ne pogledam. I tada odjednom pomislih
kako bi bilo lijepo ivjeti ivotom koji bi bio, kao toga jutra, tako jasan, ist i privlaan:
ivotom s kojega bi bile sprane sve njegove tamne strane, u kom bi s ljubavlju mogli da
giedamo na sve stvari, pa i na one najskromnije. Te misli probudie ponovo u meni onu ve
odavna bezglasnu i uspavanu elju za normalnim ivotom, za ovjekom, u novoj, urednoj,
istoj i svijetloj kui. Shvatih da mi se moj zanat ne svia, iako sam, po nekoj udnoj
protivrjenosti, po samoj svo'Oj prirodi osjeala prema njemu izvjesnu sklonost. Pomislih ko

238
'tanka
239
liko je taj zanat prljav, kako se oko mene, i na mom tijelu, i na mojim prsima, i na mom
krevetu, poput znoja, stalno nalaze prljavotopli tragovi mukaraca. Ma koliko da sam se prala
i ponovo ureivaia sobu, inilo mi se da ti tragovi i daije postoje. Pomislih kako mi ono,
gotovo svakodnevno, svlaenje i oblaenje, pred oima svaki put drugih mukaraca,
onemoguuje da posmatram svoje tijelo s onim zadovoljstvom i s onom intimnou koja mi se

sviala i koju sam osjeala kao djevojica, posmatrajui se u ogledalu i perui se u kupatilu.
Prijatno je kad moemo da posmatramo vlastito tijelo kao neto novo i nepoznato, to raste,
razvija se i samo po sebi postaje sve ljepe; ja sam ga, meutim, zato to sam ga bila ustupila
svojim ljubavnicima, bila zauvijek izgubila.
U svjetlosti tih razmiljanja i Sonconjin zloin, i inova izopaenost, i sobariina nesrea,
kao i sve druge neprilike u kojima sam se batrgala, izgledali su mi samo kao niz posljedica
mog razuzdanog ivota. Pa ipak te posljedice nisu imale neki naroiti znaaj, jer nisu u meni
budile osjeaj krivice, a osim toga bila sam svjesna da bih ih mogla ukloniti samo u sluaju
kad bi mi bilo mogue da zadovoljim svoje stare enje za normalnim ivotom. Osjetih veliku
elju da se u svemu ponaam kako treba: da se ponaam u skladu s moralom koji je zahtijevao
da se ne bavim zanatom kojim sam se bavila: da moje ponaanje bude u skladu sa zakonima
prirode koji su zahtijevali da ena u mojim godinama ima djece; da se ponaam u skladu s
ukusom koji nalae da ivimo meu lijepim stvarima, da imamo nove i lijepe haljine i da
stanujemo u svijetlim, istim i udobnim kuama. Ali jedno je iskljuivalo drugo. Ako sam
htjela da se ponaam u skladu s prirodom, a ukus je u isto vrijeme protivrjeio i moralu i
prirodi.
Te misli izazvae u meni srdbu, staru koliko i moj ivot, jer mi je bilo jasno da sam sputana
nematinom i da sam nemona da s njom izaem na kraj ako ne rtvujem svoje najplemenitije
teije. A bila sam primijetila i neto drugo, to jest da se pored svega jo nisam bila pomirila sa
svojom sudbinom. To mi saznanje uli izvjesnu nadu pa povjeravah da u odsada svjesno i
odluno isko
240
ristiti svaku priliku da bih ovaj ivot izmijenila i da u ta| trenutak doekati potpuno spremna.
Astariti zakazah sastanak u podne, im izae iz ureda. Kako sam raspolagala s jo nekoliko
sati, pdluih da posjetim izelu, jer ionako nisam znala ta bih inae radila. Nisam je ve
due vremena bila vidjela pa sam pretpostavljala da je u njenom ivotu neko drugi zauzeo
mjesto koje je jedno vrijeme pripadalo Rikardu, vjereniku i ljubavniku u isto vrijeme. Kao i
ja, izela se nadala da e jednom srediti svoj ivot. Pretpostavljam da je ta nada, zajednika
svim enama moje vrste, samo to sam ja za tim teila po uroenoj sklonosti, dok je to u
izele bila prije svega pitanje drutvenog ugleda, jer je ona naroito drala do miljenja
svijeta, lako je u nje sklonost ivotu kojim se bavila bila mnogo vea nego kod mene, ona se
stidjela to drugi o njoj misle da je ona ono to je u stvari bila. To je bilo sve. Ja, meutim,
nisam osjeala nikakav stid, ve samo, i to u izvjesnim trenucima, izvjestan osjeaji
potinjenosti i neprirodnosti.
Stigavi do izeline kue, htjela sarn da se popnem uz stepenice, ali me zaustavi glas
vratarke: Vi idete gospoici izeli? Ona vie ne stanuje ovdje.
A gdje stanuje?
U ulici Kazablanka, br. 7. To je nova ulica, u novoj etvrti. Doao je jedan plavi
gospodin s kolima, uzeli su stvari i otili.
Imala sam osjeaj da sam se uputila k njoj upravo zato da ujem da je s nekim otila.
Ne*znam zato, ali odjednom osjetih neki umor pa se moradoh nasloniti na dovratak kapije.
Ipak se trgoh i nakon kratkog razmiljanja odluih da posjetim izelu u njenom novom stanu.
Popeh se u taksi i rekoh vozau da me odveze u ulicu Kazablanka.
Taksi je jurio, i mi smo se postepeno udaljavali od centra grada, od njegovih starih kua koje
su bile poredane u uskim ulicama, naslonjene jedna na drugu. Ulice su se irile, ravale se i
slijevale se u trgove, irei se sve vie, kue su bile nove, a izmeu kua, s vremena na
vrijeme, ukazala bi mi se zelena pruga polja. Bilo mi je jasno da taj moj put ima izvjestan
skriven i veoma muan
241

16 Rimtjanika
I

smisao, i zato sam bila sve tunija. Odjednom se sjetih

kako se izela trudila da mi oduzme nevinost i kako je
nastojala da i ja postanem ono to je ona ve bila. Protiv
svoje volje, prirodno, kao to krvari rana, poeh da plaem.;
Kad stigosmo, izioh iz taksija, oi su mi bile sjajne,;
a lice obliveno suzama. Ne plaite, gospoice, ree min
voza. Ja odmahnuh glavom i pooh prema ulazu izeline;
kue. : :
Bila je to mala, sasvim bijela palaa u modernom sti: 1u, tek sazidana, kako su to dokazivale
bave, grede, lopate, naslage u malom pustom vrtu, kao i motke na ulazu, poprskane kreom.
Uoh u bijelu, potpuno golu kapiju, stepenice su takoer bile bijele, a na prozorima je bilo
mijeno staklo kroz koje je prodirala blaga svjetlost. Vratar, mladi crvene kose, u radnikom
odijelu, koji nije ni po emu liio na stare, prljave vratare, uvede me u lift. Ja pritisnuli dugme
i lift poe da se penje. U liftu se osjeao prijatan miris novog drveta i laka. ak mi se inilo da
i zujanje mehanizma podsjea na neto novo, na motor koji je tek nedavno puten u pogon.
Lift se pope do posljednjeg sprata: kako se penjao postajalo je postepeno sve svjetlije, kao da
uope nema krova pa se lift penjao pravo u nebo. Kad se zaustavio, izioh i odjednom se
naoh u sjajnoj svjetlosti, na prostoru koji je zasjenjivab svojom b;elinom, pred vratima od
svijetla drveta, s mesinganim sjajnim kvakama. Pozvonih. Otvori mi mala i mrava sluavka,
smee kose, privlana lica, s kapicom od ipaka 1 vezenom keceljom. Traim gospou De
Santis rekoh recite joj da je dola Adrijana.
Ostavi me i otie do jednih vrata u dnu hodnika na kojima je kao i na stepeninim prozorima
bilo mlijeno staklo; 1 hodnik je bio bijel i go, kao i ostali dijelovi kue. Zakljuih da je stan
malen, da se sastoji najvie od etiri sobe. Bio je zagrijan, toplina radijatora oivljavala je
otar miris svjeeg krea i novog laka. Nakon nekoliko trenutakt otvorie se staklena vrata u
dnu hodnika, sobarica se ponovo pojavi i ree mi da mogu da uem. Kad sam ula, najprije
nisam nita vidjela, jer je kroz velika stakla, koja su zauzimala skoro itav zid pred vratima,
zimsko sunce, zasjenjujui svojom svjetlou, prodiralo u mlazevima u
sobu. To je bio posljednji sprat, pa se kroz stakla vidjelo samo plavo nebo, obasjano suncem.
askom zaboravih da sam dola u posjete, osjetih zadovoljstvo i, pred tim toplim, zlatnim
suncem boje starog likera sklopih oi. Tre me izelin glas. Pred zastakljenom verandom,
nasuprot izeli, sjedila je jedna mala enica, prosjede kose, kojoj je izela preko stoia,
pretrpanog raznim flaicama, pruala prste. Bila je to manikirka. izela se oglasi svojom
uobiajenom dvolinom prostodunou: Oh, Adrijana... sjedi... priekaj jedan trenutak. ,:,.
Sjedoh pored vrata i pogledah oko sebe. U pravcu prema verandi, soba je bila dugaka i uska.
U njoj nije zapravo bilo mnogo namjetaja, u svemu jedan sto, jedan kredenac i nekoliko
stolica od svijetlog drveta, ali sve je pilo novo, a naroito, bilo je sunca. To je sunce bilo pravi
luksuz; samo u bogatoj kui, pomislih nehotice, moe da bude toliko sunca. Uivajui u
njegovu milju, sklopih poudno oi, ne mislei askom ni na to. Dok sam tako sjedila,

odjednom osjetih kako mi je neto teko i meko skoio na koljena; otvorih oi i vidjeh
ogromna maka, veoma duge i kao svila meke dlake plavosive bo'e, ljutite i velianstvene
njuke, koji mi se ne svidje: poe da se trlja o mene, diui pri tom perjanicu na svom repu i
promuklo mauui, a zatim se smjesti na mom krilu i poe da prede. Ima lijepog maka
rekoh kakva je to rasa?

To je perzijska rasa ponosno odgovori izela

' veoma je cijenjena, jedan takav maak stoji do hilja
du lira.
i Nisam takve nikad vidjela odgovorih, milujui maka po hrptu.

Znate li ko ima takvog maka? ree manikerka.

Gospoa Radaeli... a da samo vidite kako ga ie bila
naoarfimirala ... elite li da vam malo dotjeram i nokte na
nogama?

Ne... nije vano, Marta... za danas je dosta

ree izela. Manikerka stavi svoje sitne instrumente i svo
je boice u malo kofere, pozdravi nas i otie.
.," Kf>d ostadosmo same, pogledasmo se. I izela mi je izgledala potpuno nova, kao i kua.
Imala je na sebi lijepu
16'
243
crvenu bluzu od angorske vune i suknju boje duhana, kop joj ranije nisam bila vidjela. Bila se
udebljala: ne samo grudi, to su joj se nazirale kroz bluzu, nego i bokovi, to su se
primjeivali kroz suknju, sve je to bilo mnogo vee nego ranije. Primijetih da su joj i kapci
bili mala natekli, to je bio dokaz da dobro jede, da dobro spava i da nema nikakvih briga. Ti
oteeni kapci davali su joj izvjestan podmukao izraz. Pogleda askom svoje nokte, a zatim,
kao sluajno upita: ta kae. Svia li ti se moja kua?
Ja nisami uope zavidna, ali u tom trenutku osjetih da me je, moda prvi put u mom ivotu,
ujela zavist. Obuze me neprijatan osjeaj kad pomislih da mnogi ljudi za itavog svog ivota
u svojoj dui gaje taj osjeaj, koji mi se uini vanredno neprijatan i bolan. Lice mi se zategnu,
kao da sam odjednom smrala, nisam bila u stanju ni da se nasmijem ni da izeli, kako sam
eljela, kaem neto ljubazno. U isto vrijeme osjetih prema izeli odvratnost. Poeljeh da joj
kaem neto neprijatno, da je neim pogodim, da je uvrijedim, da je ponizim, ukratko da joj
zagorim radost. ta se to sa mnom deava? pomislih najednom potpuno zbunjena, ali
sam i dalje milovala maka po hrptu. Zar ja vie nisam ja? Sreom taj osjeaj ne potraja
dugo. Sva ona moja beskrajna dobrota pobuni se u dnu moje due i krenu na juri protiv
zavisti. Pomislih da je izela moja prijateljica, da njena srea treba da bude i moja i da i ja
treba da budem zbog nje zadovoljna. Pomislih kako je izela, kad je prvi put ula u svoju
novu kuu, sigurno od radosti zapljeskala rukama, i u isti as iezla s moga lica i studen i
ukoenost zavisti i ponovo osjetih kako me grije ono blago sunce, ali sada mnogo intimnije,
ba kao da je ulo u moju duu: I jo pita, tako divna i tako vedra kua... nego kako se sve
to desilo?
Uini mi se da sam te rijei izgovorila sasvim iskreno. Nasmijeih se, ali ne toliko izeli
koliko samoj sebi, kao u znak nagrade. Odgovori mi pravei se vana, kao u povjerenju:
Sjea li se ankaria, onog plavog ovjeka za kojega sam se one veeri odmah zakaila? E,
dobro. Kasnije me ponovo potraio... i bio je mnogo bolji nego to
je na prvi pogled izgledao .* ponovo smo se vidjeli..!.... nekoliko puta... onomadne mi je
rekao: Doi sa mnom, hou da te iznenadim ... pomislila sarn da eli da mi neto pokloni,
kakvu torbicu ili parfem ... meutim, on me je poveo kolima, doveo me ovamo, uli smo...

kua je bila potpuno prazna... pomislila sam da je to njegova kua... upitao me je svia li mi
se ... rekla sam mu da mi se svia, ali, naravno, ne mislei nita pri tom ... a on e na to: Tu
sam kuu kupio za tebe... moe da zamisli kako sam ostala.
Nasmijei se pri tom dostojanstveno i zadovoljno, ogledajui se oko sebe. Digoh se, nimalo se
ne premiljajui, pooh prema njoj, zagrlih je i rekoh: Tako mi je drago... tako sam
zadovoljna.
Ta moja kretnja odstrani iz moje due sve neprijateljske osjeaje. Primakoh lice staklu na
verandi i pogledah napolje. Kua se uzdizala kao na nekom rtu pod kojim se pruao beskrajan
predjel. Bila je to obraena ravnica po kojoj je krivudala jedna rijeka, na ravnici su se vidjele
ume, majuri, litice. Od grada se, i to u jednom dijelu panorame, vidjelo samo nekoliko kua:
bili su to posljednji dijelovi jednog perifernog kvarta. Na pozadini svijetlog neba, na
horizontu se jasno ocrtavao niz plavih planina. Okrenuvi se prema izeli rekoh: Zna li
da ima divan vidik?

Zar ne? odgovori. Zatim poe prema kredencu,

i uze dvije male aice i jednu trbuastu bocu i stavi ih
na sto.

Hoe li malo likera? upita nemarno. Bilo je

Jasno da su je sve te kretnje domaice ispunjavale za
dovoljstvom.
Sjedosmo za sto. Polako, utke, pile smo liker. Shvatih da je izela zbunjena i zato pokuah
da je izvuem iz neprilika. Rekoh blago: Zna da nisi prema meni lijepo postupala... nisi me
o svemu tome nikako obavijestila.

Nisam imala vremena ree urno zna, bila

sam zauzeta selidbom ... imala sam mnogo posla dok sam
uredila kuu ... trebalo je da nabavim najvaniji namje
taj, pa rublje, posue... nisam imala prosto kad da pre

244
245
dahnem
dok se kua ne uredi ima mnogo posla. ^
Govorila je stisnutih usana, kao to govore neke estite
gospoe.

Razumijem te rekoh bez trunke lukavosti ili

gorine, kao da se radilo o kui koja me se uope nije
ticala ali sada, kad si uredila kuu i kada su se tvoje
prilike izmijenile ... sigurno ti nije prijatno da me vidi ':..
sigurno me se stidi.

Ni najmanje se ne stidim odgovori s izvjesnom

srdbom, uvrijeena, kako mi se inilo, vie mojim razum
nim tonom nego mojim rijeima. Zaista si glupa ako
to misli ... samo odsada neemo moi da se viamo kao
ranije... hou da kaem, da neemo moi zajedno izla
ziti ... kad bi on to doznao, lijepo bih se provela.
v'.' Ne brini rekoh blago vie me nee vidjeti... .danas sam dola da doznam ta je
s tobom. i
Pravila se kao da nije ula, potvrujui time moje jpretpostavke. askom
zavlada tiina. Zatim me upita s ^izvjesnim dvolinim interesiranjem: A ti? (_,
Uplaih

se, jer gotovo u isti as sasvim spontano, jpomislih na akoma. Odgovoriti priguenim
glasom: Ja? (Nita... kao obino. /
Astarita?
,
Vidjela sam ga nekoliko puta.
., ":
.,t;. A Dino?
fi; S njim je svreno.
,
Uspomena na akoma stegnu mi srce, ali izela protumai na svoj naii duboku patnju to
mi se bila ocrtaia na licu pa vjerojatno pomisli da sam ogorena zbog njene sree i njenog
prezirnog dranja. Razmislivi askom, ree s namjetenom panjom: Ne mogu nikako da
zaboravim da bi bilo dovoljno da samo poeli pa da ti Astarita odmah stvori kuu.

Ali ja to ne elim odgovorili mirno ne treba

mi ni Astarita ni iko drugi. '..,.
r
Ona napravi zbunjeno iice: Zato? zar ne bi voljela
da ima kuu kao to je ova?

Kua je lijepa odgovoriti ali prije svega e

lim da budem slobodna, mie;
. q,.,fi.

Ja sam slobodna <*ws ree ona uvrijeeno' SS slo

bodnija sam od tebe... imam cio dan na raspolaganju.

Ja nisam mislila na takvu slobodu.

Na kakvu si slobodu ti mislila?

Shvatih da sam je uvrijedila, zacijelo to nisam pokazala da se u dovoljnoj mjeri divim kui
kojom se ona toliko ponosila, ali da sam joj pokazala da ja ne potcjenjujem tu njenu slobodu,
samo ne elim da se veem s nevoljenim ovjekom, bila bih je ponovo uvrijedila, i to jo vie
nego maloas. Bilo mi je zato milije da promijenim temu razgovora pa rekoh uurbano:
Pokai mi radije svoju kuu ... koliko ima soba?

ta ti je stalo do kue ree s prizvukom naivne

dosade u glasu i sama si rekla da ne bi eljela da
ima kuu kao to je ova.

Ja to nisam rekla odgovorih mirno tvoja je

kua vanredno lijepa... kamo sree da j ja imam takvu
kuu. .
Ne ree nita, samo obori pogled, s izrazom Ijutine na licu. Nee dakle, da mi pokae,
ponovih umorno as zatim?
Ona podie oi, i ja se iznenadih kad vidjeh da.su. joj pune suza: Prevarila sam se kad sam
vjerovala da si mi prijateljica odjednom uzviknu ti si mi zavidna... i sad nastoji da
potcijeni moju kuu, da mi napakosti. Bile su to suze prkosa. Sad nisam ja njoj, ve je
ona meni bezrazlono zavidjela jer se nesvjesno ljutila na mene zbog moje oajne ljubavi
prema akomu i gorkog rastanka kojim se ta ljubav bila prekinula. Shvatih je potpuno, i ba
zato to je shvatih, osjetih prema njoj saaljenje. Digoh se, stadoh pored nje i stavih joj ruku
na rame:

Zato to kae... ja nisam zavidna.... meni bi se

drugo svialo... to je sve... ali mi je drago to si ti
zadovoljna... a sad zavrih, zagrlivi je pokai mi
svoje sobe.
Ona obrisa nos i ree, kao da sam je uvela u napast: Imam etiri sobe... ali su gotovo
prazne.
hajde. 43 rose eb riitsjso Bj'B.,Bb8l;>:.'.i.

246
24?
: Die se i, idui ispred mene, povede ime u hodnik,,
Otvarajui redom vrata, pokaza mi spavau sobu u kojoj
se nalazio samo jedan krevet jedan fotelj pri dnu kreveta,
jednu praznu sobu u kojoj je namjeravala da namjesti jo
jedan krevet za goste i, konano, sasvim malenu dje
vojaku sobicu. Te tri sobe pokaza mi s izvjesnim prkosom
i bez ikakva zadovoljstva, otvarajui vrata i objanjavajui
mi ukratko namjenu svake sobe. Meutim, kad mi pokaza
kupatilo i kuhinju, obloene ploicama od majolike, s no
vim elektrinim aparatima i sa sjajnim slavinama, njeno
neraspoloenje popusti pred njenom sujetom. Objasni imi
kako se tim aparatima rukuje, njihovu prednost pred apa
ratima na gas, njihovu istou, korist, a ja sam se pravila,
mada nisam bila raspoloena, kao da me sve to zanima,
divila sam se svemu, uzvikujui kao da se svemu udim.
Bila je toliko zadovoljna tim mojim dranjem da mi je kad
smo sve pregledale, rekla: A sad idemo ponovo ona
mo... popit emo jo jednu aicu. if

Ne, ne odgovorih moram ii.

Zato se uri. .. ostani jo malo.

Ne mogu,
Bile smo u hodniku. Oklijevala je malo a zatim ree: Mora ponovo doi... nego, zna ta
emo uiniti? On esto odlazi iz Rima... javit u ti ako ovih dana ode, a ti onda dovedi dvojicu
tvojih prijatelja... pa emo se malo zabtviti.

Samo da on to ne dozna.

A zato bi on to morao da dozna?

Rekoh: U redu . . . sporazumjele smo se sad sam ja malo oklijevala, ali se najzad
ohrabrih i rekoh: Kad je ve o tome rije, reci mi da li ti je on ikad govorio o onom svom
prijatelju s kojim je bio one veeri?

O studentu? Zato? Zar te to zanima?

Ne, tako, htjela bih samo da znam.

I sino smo ga vidjeli. 'r

Ne mogoh prikriti svoju zabunu, ali ipak rekoh nesi
gurnim glasom: Sluaj... ako ga vidi ... reci mu da do
e k meni... ali samo onako uzgred.

U redu, rei u mu odgovori, ali me sumnjivo

pogleda, a ja osjetih da sam se pod tim njenim pogledom
248
zbunila, jer mi se inilo da je moja ljubav prema akomu ispisana velikim slovima na mom
iiku. Shvatih po tonu njenog odgovora da mu nee nita rei. Otvorih sva oajna vrata,
pozdravih je i, ne okreui se, sioh urno niz stepenice. Siavi jedan sprat nie naslonih se
na zid i pogledah gore. Zato sam joj to rekla? pomislih. ta mi je bilo? Potom
produih da silazim pognute glave.

Astariti sam bila zakazala sastanak u svojoj kui. Kad sam stigla kui, bila sam sasvim
iscrpljena, jer vie nisam bila naviknuta da izlazim izjutra, pa su me sunce i svijet bili potpuno
umorili. Ipak se nisam osjeala tunom, posjet izeli bila sam okajala unaprijed, plaui u
taksiju koji me je vozio njenoj kui. Otvori mi majka i ree mi da me neko ve dva sata eka u
mojoj sobi. Pooh pravo u sobu i sjedoh na krevet, ne obazirui se na Astaritu, koji je, stojei
pored prozora, toboe gledao u dvorite. Ostadoh askom nepomina, s rukom na grudima,
teko diui, jer sam se bila suvie brzo popela uz stepenice? bila sam okrenula lea Astariti i
gledala odsutnim pogledom u vrata sobe. On mi ree dobar dan, ali rnu ja ne odgovorih, On
mi onda prie i sjede pored mene, obujmi me oko struka i zagleda se u mene netremice.
Zauzeta svojim brigama, bila sam sasvim zaboravila
da je stalno obuzet ludom poudom i uvijek vreba svoj
plijen. Nisam mogla vie da izdrim. Zar si ti uvijek
raspoloen? rekoh mu tiho, neljubaznim glasom, po
vlaei se natrag. On ne ree nita ali mi uze ruku i pri
nese je svojim usnama, gledajui me odozdo na gore. Ui
ni mi se da u poludjeti pa strgnuh ruku: Uvijek si raspo
loen nastavih. ak i prije podne? ... Poto si ita
vo jutro radio? ... Gladan? ... Prije ruka!? Zaista si
udan.
Vidjeh kako mu usne dru i kako prevre oima: Ta ja te volim.
Da, ali postoji vrijeme za ljubav i postoji vrijeme za sve ostalo ... zakazala sam ti sastanak
u jedan sat ba
zato da shvati da se ne radi o ljubavi, a ti
zaista si
udan ... zar se ne stidi? , .
249
Gledao me je uporno, ali ne ree nita. Odjednom mi se uini da ga potpuno razumijem. Bio
je u mene zaljubljen i toliko je dana ekao na taj sastanak. Dok su mene muile moje brige, on
je mislio samo na moje noge, na moje grudi, na moje bokove, na moja usta. Tako, rekoh
donekle stiana kad bih se ja sada svukla...
On potvrdno klinrinu glavom. A zar tebi ne pada na pamet da bih mogla biti tuna ili da
prosto nisam eljna... da sam gladna,.,da sam umorna... da imam drugih briga... zar ti tako
neto ne moe pasti na pamet?
Pogleda me, a onda se odjednom baci na mene i, vrsto me steui, zagnjuri mi se licem u
udubljenje izmeu vrata i ramena. Nije me ljubio, a!i je pritisnuo vrsto svoje lice o moje
meso, kao da eli da osjeti njegovu toplinu. Sad se vie nisam na njega ljutila, jer su te
njegove kretnje, kao: obino, budile u meni zaprepaenje i samilost, ali sam bila tuna. Kad
mi se uini da je dosta dugo uzdisao, odgurnuh ga i rekoh: Pozvala sam te radi jedne veoma
ozbiljne stvari.
Pogleda me, a zatim mi uze ruku i poe da je miluje. Bio je uporan, za njega nije postojalo
zaista nita drugo osim njegove elje. Ti si iz policije, zar ne?

Da.
''
. ....
.::

Dobro, onda naredi da me uhapse, poalji me u

zatvor. Te rijei izgovoriti sasvim odluno, jer sam u
tom trenutku zaista eljela da on to uini.
''A zato, ta se desilo?

Desilo e da sam ja postala kradljivica re

koh, usiljeno desilo se da sam ja ukrala, a da je umje
sto mene zatvorena neka nevina ena... zato naredi da

me uhapse... otii u drage volje u zatvor... to je ono

to elim.
Uini mi se da se nije zaudio, bilo mu je samo dosadno. Napravivi grimasu ree:
Polako... ta se desilo ... objasni;

Rekla sam ti da sam kradljivica. U nekoliko ri

jei ispriah mu sve to se odnosilo na krau i kako je
umjesto mene zatvorena sobarica. Spomenula sam i i
novu prevaru, ali ga ne imenovah, ve ga Oznaih samo
neodreenim terminom sluitelja. Osjetih51# isto vrijeme
i neodoljivu elju da mu ispriam.' i sve to se odnosilo na Sonconja i na njegov zloin, ali se
ipak nekako uzdrah. Na kraju zavrih rijeima: Sad biraj... ili e onu enu osloboditi
zatvora... ili u ja jo danas otii u komesarijat da se prijavim vlastima.

Polako. ponovi diui pri tom jednu ruku e

mu urimo? ... Ona je u zatvoru, aii nije osuena.... pri
ekajmo.

Ne... ne mogu. da ekam... ona je u zatvoru i

tamo je, kako izgleda, tuku .... ne mogu da. ekam ... mo
ra se smjesta odluiti.
On shvati po mom tonu da govorim ozbiljno. Die se vrlo nezadovoljna lica i napravi
nekoliko koraka po sobi. Zatim, kao da govori sam sa sobom, ree Tu su jo u pitanju i
dolari.

Pa ona je uvijek poricala... dolari su pronae

ni ... moemo rei da je neko htio da joj napakosti.

A ima li ti tu pudrijeru?

Evo je rekoh i izvadih pudrijeru iz torbice pa

mu je pruih. ;
Nije htio da je primi: Ne... ne... nemoj mi je davati. Nakon kratkog oklijevanja dodade:
Ja mogu da tu enu oslobodim iz zatvora... ali bi policija morala imati dokaza da je ona
nevina... ba ta pudrijera... Dobro .... uzmi pudrijeru i vrati je vlasnici. : On se nekako
neprijatno nasmeja. Vidi se da te stvari ne shvaa... ako ja od tebe primim pudrijeru ...
onda sam ja moralno primoran da te zatvorim... inae bi rekli: Kako je Astarita doao do tog
ukradenog predmeta, od koga ga je i kako dobio, i tako dalje, i tako dalje... ne... trebalo bi da
pronae nain kako da pudrijeru dostavi policiji... a da se pri tom ne oda. Mogla bih je
poslati potom.

Potom nikako.
< .i
Napravi jo nekoliko koraka po sobi, a zatim sjede
pored mene i ree mi: Evo ta treba da uradi... po
znaje li kakvog sveenika? ;
Sjetih se onog sveenika Francuza kojem sam se bila
ispovijeila kad sam se vratila s izleta u Viterbo i odgo*
rih: Da, svog
r
<= <"< Zar se ti jo ispovijeda?
Ispovijedila sam se.

Dobro... poi svom ispovjedniku i ispriaj mu cio

dogaaj... onako kako si ga meni ispriala... i zamoli
ga da on uzme pudrijeru i da je umjesto tebe preda poli
ciji ... ispovjednik to ne smije da odbije... on nije duan
da prui nikakve podatke jer ga vee tajna ispovijesti..

dan ili dva kasnije ja u telefonirati, uinit u... ukratko,

tvoja e sobarica biti osloboena.
Osjetih veliku radost pa se ne mogoh savladati a da ga ne zagrlim i poljubim .On produi, ali
se njegovim rijeima ve osjealo izvjesno drhtanje, osjeala se izvjesna strast... Ti,
meutim, takve stvari ne smije da radi... kad ti treba novaca, trai od mene...

Mogu li ve danas da odem do ispovjednika?

Da, naravno.
Drei pudrijeru u ruci i gledajui pravo preda se, ostadoh askom nepomina. Osjeala sam
duboko olakaije, kao da sam ja ona sobarica, a inilo mi se da to zaista i jesam, jer pri tom
pomislih da e olakanje koje e ona osjetiti kad je puste na slobodu biti kudikamo vee od
moga. Vie nisam bila ni tuna ni umorna, a nisam osjeala ni odvratnost. Astarita mi je
meutim otkopavao rukav, nastojei da provue ruku ispod mog rukava, du moje mike.
Okrenuh se i rekoh mu mazno, gledajui ga njeno: Zar ti je ba toliko do toga?
On je klimnuo potvrdno glavom, jer nije bio u stanju
da govori. Ne osjea li se umornim nastavih nje
nim i okrutnim glasom ne misli li da je ve kasno
da bi bilo bolje da to ostavimo za drugi dan?
Glavom dade znak da ne bi. Zar me toliko voli? upitah ga.

Ti zna da te volim odgovori on tihim glasom.

Htio je da me zagrli, ali se ja oslobodih i rekoh: ekaj!
Odmah se umiri, jer shvati da sam pristala. Digoh se, pooh polako prema vratima i okrenuh
klju u bravi. Zatim prioh prozoru, otvorih ga, spustih aluzije i zatvorih stakla. Dok sam se
ja kretala po sobi, izraavajui tromo i sveano moje zadovoljstvo, on me je pratio pogledom.
Ja osjetih njegove poglede na sebi i shvatih koliko mu je
252
prijatan moj neoekivani pristanak. Kad zatvorih aluzije, poeh da pjevuim radosnim i
intimnim glasom. Stalno pjevajui, otvorih ormar, pa skinuh kaput i okaih ga tamo. Zatim se,
i dalje pjevajui, pogledah u ogledalu. Uini mi se da nikad nisam bila tako lijepa. Oi su mi
sjale dubokim i njenim sjajem, nosnice su mi podrhtavale, a kroz poluotvorena usta vidjeli su
mi se bijeli i pravilni zubi. Shvatih da sam lijepa, jer sam bila zadovoljna sama sobom i jer
sam osjeala da sam dobra. Zapjevah malo glasnije i poeh da otkopavam bluzu odozdo na
gore. Pjevala sam neku glupu pjesmu koja je u to vrijeme bila u modi, a glasila je: Pjevam
onaj mali motiv koji toliko volim, jer kae Dudu, Dudu, Dudu. Uini mi se da taj glupi
motiv lii na ivot, nesumnjivo apsurdan, ali ipak u izvjesnim trenucima prijatan i privlaan.
Kad su mi grudi bile ve nage, odjednom neko zakuca na vrata.

Ne mogu rekoh mirno kasnije.

Hitno je odgovori majin glas.

Sinu mi kroz glavu izvjesna sumnja, pooh prema vratima, otkljuah i provirih.
Majka me pozva kretnjom da iziem i zatvorim vrata. Zatim mi u mraku predsoblja apnu:
Tamo neko eli da svakako s tobom govori.

Ko? i

Ne znam, jedan mladi smee kose.

Otvorih polako vrata radionice i pogledah. Ugledah J
ovjeka naslonjena na sto, leima okrenut prema meni.
Smjesta prepoznah po zatiljku akoma i brzo zatvorih vra
ia. Rekoh majci: Reci mu da u odmah doi... i nemoj >
mu dozvoliti da izae iz sobe.
s

Ree mi da e tako uiniti, a ja onda uoh ponovo * u svoju sobu. Astarita je jo sjedio na
krevetu, onako ka; Ko sam ga bila ostavila. Brzo, rekoh mu brzo..; > ao mi je, ali
mora otii.
On se zbuni i poe da neto muca, protivei se. Ne lozvolih mu da zavri i nastavih: Mojoj
je tetki pozliloA. ia ulici... ja i majka moramo da idemo u bolnicu ... br > o, brzo. Bila je
to dosta providna la, ali mi u tom uenutku ne pade na pamet nita zgodnije. On me pogleda
Hipo, kao da ne vjeruje da ga je zadesila takva nesrea.
253 >
Pnmijetih da je ve bio skinuo cipele i stao na pod: na nogama je imao arene prugaste arape.
^ Idi... ta me gleda? Mora ii navalih ogoreno. On ree: Dobro.,. idem i sagnu
se da obue cipele. Ja sam stajala pred njim i pruala mu kaput. Shvatih ipak da mu moram
neto obeati, ako elim da posredujem u korist sobarice. Pomaui mu da uvue ruke u
rukave kaputa, dodadoh: Sluaj... zaista mi je ao... ali doi sutra uvee ... poslije veere ...
onda emo biti zajedno, potpuno mirni... danas bih te, uostalom, morala gotovo odmah
potjerati... u stvari je bolje to se ovako
desilo.
Ne ree nita. Bojei se da ne ue u radionicu, gdje
bi vidio akoma, uzeh ga za ruku i otpratih ga do vrata,
kao da se prvi put nalazio u mojoj kui. Na pragu mu
preporuih: Pazi, ja u jo danas otii do ispovjednika.
Odgovori mi dajui mi znak glavom, kao da hoe da
kae da se slae. Bio je hladan, zlovoljan. Kako sam bila
nestrpljiva, ne saekah da me pozdravi i gotovo mu zalu
pih vrata u lice.
Vii
Prilazei vratima radionice i stavljajui ruku na kvaku, odjednom shvatih da postoji opasnost
da izmeu sebe i akoma stvorim iste takve neprirodne odnose kakvi su postojali izmeu
Astarite i mene pa me od toga moe da spasi samo neko udo. Bilo mi je, naime, jasno da
prema akomu gajim isti onakav osjeaj pokornosti, straha i bezumne elje, kakav je Astarita
gajio prema meni, a bila sam svjesna da se moram drukije ponaati, ukoliko hou da i on
mene zavoli. Pa ipak sam, i pored toga, osjeala neodoljivu potrebu da prema njemu zauzmem
stav podreenosti, boialjivosti i potinjenosti. ta me je nagonilo na to, ne bih umjela da
objasnim; uostalom, da sam to znala, sigurno bih se drukije bila ponijela. Samo jedno sam
znala sasvim sigurno, to iest da smo graeni od razliite grae, da je moja graa vra od
Astaritine, ali slabija od akomove, da ono isto to je spreavalo mene
254
da zavolim Astaritu, spreava akoma da zavoli mene i, konaeo, da se moja ijubav prema
akomu, upravo kao i Astaritina prema meni, rodila u kobnim uslovima i da e se jo kobnije
zavriti. Srce mi je burno lupalo u grudima, guila sam se od straha da ne uinim kakav
pogrean korak, da ne pokaem pred njim svoju enju i elju da mu se dopadnem, jer sam
bila svjesna da bih ga onda ponovo izgubila, i to zauvijek.
Najvea tragika ljubavi svakako je u tome to ona
nikada nije uzajamna: kad volimo, nismo voljeni, a kad
smo voljeni, ne volimo. Nikada se ne deava da su osje
aji i enje podjednako snani i kod jednog i kod drugog
ljubavnika, iako je to ideal za kojim tee svi ljudi, svako
na svoj nain. Bila sam uvjerena da akomo, upravo zato
to sam ja zaljubljena u njega, nije u mene zaljubljen, a
bila sam isto tako svjesna, iako nisam htjela da to sebi

priznam, da se on nee u mene zaljubiti, ma ta ja uinila.

Te mi misli projurie kroz glavu dok sam, smrtno uzbu
ena, oklijevala pred vratima radionice. Osjeala sam da
sam zbunjena i spremna da uinim najveu glupost i lju
tila sam se na samu sebe. Na kraju ipak prikupih dovoljno
snage i uoh.
;
On je jo uvijek stajao u istom poloaju u kojem sam ga bila vidjela kroz pukotinu: naslonjen
na sto i leima okrenut prema vratima. Kad zau da sam ula, pogleda me neodluno,
odmjeravajui me, a zatim ree: Prolazio sam pored tvoje kue pa sam zaelio da te
posjetim... ne znam da li sam dobro uinio to sam doao. Primijetiti da govori polagano,
kao da hoe da me dobro ocijeni prije nego to uini neto nepromiljeno. Zbunih se, kad
pomislih da bi utisak koji sam na njega napravila mogao biti moda drukiji i manje privlaan
od uspomene koja ga je podstakla da me poslije toliko vremena ponovo potrai. Sjetih se da
sam maloas, kad sam se ogledala u ogledalu, i samoj sebi izgledala lijepo, i to me ohrabri.
Rekoh mu zadihano: Dobro si uinio ... odlino ... ba sam se spremala da izaem na
ruak... moemo zajedno ruati.
Jesi li me uope prepoznala? upita me s izvjesnom ironijom u glasu. Zna li ko sam?
;$$*.
255
Kako te ne bih prepoznala glupo rekoh i odmah, jo prije nego to je moja volja mogla
da utie na moju kretnju, uzeti mu ruku i prinesoh je usnama, gledajui ga s ljubavlju. Obuze
me prijatan osjeaj kad vidjeti da se zbunio. Upitah ga nemirnim i njenim glasom: Zato
nisi dolazio, zloo jedna? On odmahnu glavom i odgovori: Imao sam mnogo posla.
Bila sam sasvim izgubila glavu. S usana prenesoh njegovu ruku na srce, pod dojku, govorei
mu: uje li kako mi kuca srce? ali u isto sam vrijeme govorila sama sebi da sam glupa,
jer nisam smjela da napravim tu kretnju ni da mu to kaem. Na njegovu licu ocrta se izvjesna
grimasa kao da se zbunio, koja me uplai. Brzo dodadoh: Idem da obuem ogrta i odmah u
se vratiti... saekaj me.
Osjeala sam se tako zbunjenom i toliko sam se bojala da u ga izgubiti, da sam u predsoblju
brzo okrenula klju u vratima i izvadih ga iz brave: ako bude htio da ode, dok se ja budem
odijevala, nee moi da izie. Kad to uinih vratih se u svoju sobu, prioh ogledalu na ormaru
i jednim krajem maramice obrisah potpuno boju s oiju i s usana, a zatim uzeh ru i ponovo,
ali jedva primjetno, namazah usne. Prioh vjealici, potraih ogrta, ne naoh ga, askom se
osjetih izgubljenom, onda se sjetih da sam ga okaila u ormar pa ga izvadih i obukoh se.
Ponovo se pogledah u ogledalo, pa mi se uini da mi je frizura suvie upadljiva. Uzeh ealj,
brzo raeljah kosu i ponovo je oeljah onako kako sam se eljala dok sam bila vjerena s
Dinom. eljajui se, sveano sam se zaklinjala pred samom sobom da u od tog trenutka
nastojati da savladam sve pretjerane nagone svoje strasti i da u obraati najveu panju na
svoje kretanje i na svoje rijei. Kad sam naposljetku bila gotova, prijeoh u predsoblje,
zaviriti u radionicu i pozvah akoma.
U trenutku kad smo htjeli da izaemo, vrata koja sarn bila zakljuala i u zabuni zaboravila da
ponovo otkljuam, otkrie moju smicalicu. Plaila si se da u pobjei, proapta on dok sam
ja, sasvim zbunjena, u torbici traila klju. Gledajui me i maui glavom s izrazom ljubazne
strogosti, uze mi klju iz ruke i sam otkljua vrata. Srce
256
mi se ispuni radou, potrah za njim niz stepenice, uzeh ga za ruku i zabrinuto ga upitah:
Jesi li se naljutio? Ne odgovori mi nita.

Na ulici me uze pod ruku, pa smo tako ili po suncu, pored kapija i trgovakih radnji. Bila
sam toliko sretna to idem s njim, da sam bila sasvim zaboravila svoju zakletvu. Kad smo
prolazili ispred male vile s kulom, uini mi se kao da je neko uzeo moju ruku pa me
primorava da stisnem njegovu. Nagnuh se prema njemu, da bih mu lake vidjela lice, i rekoh:
Zaista sam vanredno zadovoljna to te vidim.
Zbunjen, on napravi onu svoju uobiajenu grimasu i odgovori: I ja sam zadovoljan.
Meni se meutim uini da mu glas ne odaje neko naroito zadovoljstvo.
Do krvi se ugrizoh za usne, odvojivi svoje prste od njegovih. Izgledalo je kao da on to nije ni
primijetio, jer je gledao unaokolo i bio nekako rasijan. U kapiji se meu zidovima pokolebao,
zastade i ree uzdranim glasom:

Sluaj, moram ti neto rei.

Reci.

Zaista sam sasvim sluajno doao k tebi... a slu

ajno se desilo i to da kod sebe nemam novaca. .. bit
e bolje da se rastanemo. Govorei tako, prui mi ruku.
Naas se veoma uplaih. Pomislih: Ostavlja me. Zbunjena, vrsto ga zagrlih, plaui i
molei ga, ali mi odmah pomoe da pronaem iziaz, isti onaj izgovor koji je on bio naveo da
bi me napustio, i moje se raspoloenje izmijeni. Pomislih da bih mogla da platim za njega
ruak, upravo kao to su toliki mukarci plaali za mene, i ta mi se misao veoma svidjela.
Spomenula sam ve seksualno zadovoljstvo koje sam osjeala kad god sam dobivala nagradu
za svoje usluge. A sad otkrih da je veliko zadovoljstvo izvaditi novac iz novanika i platiti
neto drugome; otkrih da mjeavina ljubavi i novca, bilo da novac primamo ili dajemo, nije
samo pitanje pukog rauna. Odjednom uzviknuh: Nemoj ni da misli na to... ja u platiti...
imam novaca. Otvorili torbicu i pokazah mu nekoliko novanica koje sam bila stavila u
torbicu prethodne veeri.
On ree s izvjesnim, jedva primjetnim razoaranjem:
257
1? Rimljanka
17'
ft;?Siws.]sje. moe to tako.
.
: .
..
,'n
Pa ta to smeta. Vratio si se, i pravo je da proslavim tvoj povratak.
' Ne ... ne'. . .bit e najbolje da se rastanemo. Ponovo napravi kretnju kao da hoe da mi
na rastanku prui ruku. Ja ga onda uhvatih za ruku i rekoh mu: Idemo1 i neemo o tome vie
da. govorimo. Uputismo se prema gostibnici.
Sjedosmo za isti onaj' sto za kojim smo sjedili kad smo se bili upoznali, i sve je bilo kao
tada,1 osim to je sada jedna zraka zimskog sunca ulazila kroz staklo na vratima i
osvjetljavala1 stolie i zidove. Kad gostioniar donese jelovnik, poruih' jelo odrjeitim i
zatitniekim tonom, kojim su se prema meni sluili moji ljubavnici. Dok sam ja'poruivala on
je utio i gledao u zemlju."Bila sam zaboravila vino,, jer ga ne pijem, ali se kasnije sjetih da
ga je on 'onda pio i, pozvavi ponovo gostioniara, poruih litru.
im se gostioniar udalji, otvorih torbicu, izvadih iz nje novanicu od stotinu lira, presavih je
naetvoro, i, giadajui unaokolo, doturih' je ispod stola svome drugu.
On me pogleda upitnim pogledom.
: Novac rekoh tiho tako e kasnije moi da
plati. ,
. .... Ah, novac ; ree on polako. Uze novanicu, rairi.je na stolu, pogieda je, zatim je
ponovo presavi, otvori moju.torbicu i metnu je u nju. Sve to uini s izrazom izvjesne ironine
ozbiljnosti. Hoe li da ja platim? upitah ga zbunjeno.

.p, . Ne, ja u platiti odgovori mirno. .,c,i.. A zato si onda rekao da nema novaca?
c.v Nakon kratkog oklijevanja, ree tuno ali iskreno: Nisam ja sluajno doao k tebi... u
stvari, ima ve mjesec dana kako elim da te posjetim.,.. meutim, svaki put kad bih doao do
tvoje kue obuzela bi me elja da odem ....
tako sam i .sad pomislio da ti kaem da nemarn novaca
nadao sam se da :e me poslati do avoia. Nasmijeio
se i pree rukom preko brade: ali izgleda da sam se
prevario.
^f
258
:SV!a(liH(f> f
. Tako je on sa mnom bio izvrio neku vrstu eksperj
menta. Nije htio da zna za mene, ili, tanije reeno, ja/
sam ga u isto vrijeme i privlaila i odbijala. Kasnije sam;
u toj njegovoj vjetini da, eksperimentiranja radi, igra ne
iskrene uloge, upoznala jednu od njegovih glavnih oso
bina. No u tom trenutku bila sam sasvim zbunjena, jer,
nisam bila naisto da li da se zbog te njegove prevare k
zbog njegovog poraza veselim ili alostim. Mehaniki ga
upitah: A zato si htio da ode?
>: Jer sam primijetio da me za tebe ne veu nikakvi.' osjeaji... ili, tanije, da me za tebe
vee samo elja kakvu je gajio onaj moj prijatelj prema tvojoj prijateljici.

Zna li rekoh da oni ive zajedno?

Da odgovori prezirno oni kao da su stvoreni

jedno za drugo.
Poto me, a to sam uostalom i predvidjela, razoara,: poeljeh da mu ukazem na njegovu
nedosljednost i zato mu rekoh: Nita nisi prema meni osjeao, nisi htio da, doe... pa ipak si
doao ...

Da odgovori jer sam, kako se to obino kae,

ovjek slaba karaktera.

Doao si, i to mi je dovoljno rekoh okrutno i;

u isto vrijeme ispruih ruku ispod stola i poloih mu je
na koljena. Posmatrajui ga, primijetih da se od tog dodi
ra uzbudio i da mu brada podrhtava. Bila sam zadovoljna,
jer sam vidjela da se zbunio, ali u isto vrijeme shvatih da;
je, iako je za mnom eznuo, sam je bio priznao da ga;
je itav mjesec gonila elja da doe k meni pretenim
dijelom svoga bia prema meni neprijateljski raspoloen.
Protiv tog dijela njegova bia morala sam da napregnem
sve svoje snage, taj sam dio njegova bia morala da po
nizim i unitim. Sjetih se kako je posmatrao moja gola
lea kad smo prvi put bili zajedno i rekoh sama sebi da
sam toga dana pogrijeila to sam dozvolila da me taj
njegov pogled zbuni: da sam i dalje ostala uporna u svom
nastojanju da ga zavedem, taj bi se pogled bio ugasio
upravo kao to je sada s njegova lica.postepeno ieza
vao, gasei se, onaj njegov izraz grevita dostojanstva.
, /Nagnuta nad stolom, kao da elim da s njim tiho razgovaram, milovala sam ga, ali sam
istovremeno svojim
259

pogledom, u kom su se, kako sam osjeala, odraavali veselost i zadovoljstvo, poudno
posmatrala utisak moga milovanja na njegovu licu. Svojim ogromnim, crnim i sjajnim oima
s dugim enskim trepavicama gledao me je s uvrijeenim i upitnim izrazom. Na kraju ree:
Ako se zadovoljava time da mi se na taj nain svidi, onda nastavi ..,
U isti as se uspravih. Gotovo u tom istom trenutku gostioniar stavi na sto pribor i jelo.
Poesmo da jedemo utke, bez apetita. Zatim on nastavi: Trebalo bi da me natjera da vie
popijem.

Zato?

Kad sami pijan, onda lake inim ono to drugi

ele.
Bile su me uvrijedile one njegove rijei: Ako se zadovoljava time da mi se na taj nain
svidi, onda nastavi, a sad me te o vinu konano uvrijedie, da su svi moji napori uzaludni.
Rekoh oajno: elim da ini samo ono to stvarno osjea... ako eli da ode, idi... eno ti
vrata.

Otiao bih odgovori aljivim tonom kad bih

bio siguran da to zaista eli.

eli li da ja odem?
Pogledasmo se. Bila sam odluna u svom bolu. Ta moja odlunost, kako mi se uini, sad ga
zbuni, isto onako kao to ga je maloas bilo zbunilo moje milovanje. S naporom izgovori:
Ne, ostani.
Ponovo smo jeli utke. Nali sebi vino veliku au I iskapi je naduak.

Vidi li ree pijem.

Vidim.

Uskoro u se sasvim opiti i onda u ti, ako samo

zaeli, uiniti i ljubavnu izjavu.
Njegove su mi rijei kidale srce. inilo mi se da vie nisam u stanju da toliko patim. Rekoh
ponizno: Ne mui me.

Zar te ja muim?
'
''

Da, ti mi se ruga... a ja te samo molim da f&;

ne brine za mene... zaljubila sam se u tebe... ali to
e proi... a sad me ostavi na miru. ' ' .'\^,^. v .
Ne ree nita, ali popi i drugu au. Uplaih se da sam ga uvrijedila i zato ga upitah: ta ti
je? Moda si se naljutio na mene?

Ja? Naprotiv.

Ako uiva u tome da mi se ruga, rugaj se

rekoh onako tek da neto kaem.

Ali ja ti se ne rugam.

Ako uiva u tome da mi govori neprijatne stva

ri nastavih uporno, jer me je bila obuzela neka udna
elja da mu se potpuno potinim, i to bez ikakve zadnje
misli ili nekog rauna onda nastavi ovako ... ja u te
Ipak voljeti... i da me udari, poljubila bih ruku koja rne
je udarila.
On me je paljivo posmatrao, izgledao je uveliko zbunjen, bilo mi je jasno da ga moja strast
dovela u nepriliku. Na kraju ree: Hoe li da idemo?

Kuda?

Tvojoj kui.
Bila sam oajna pa sam bila gotovo zaboravila raz!og svog oaja. Taj njegov neoekivani
poziv, nakon prvog jela, kad je boca bila jo dopola puna vina, vie me iznenadio nego

razveselio. Pomislih s razlogom da ga nije ljubav natjerala da prekine ruak, ve zabuna koju
su u njemu bile izazvale moje rijei. Rekoh: Jedva eka da me se otrese, zar ne?

Zar si tako shvatila? ree, ali me taj njegov

odgovor, koji je bio suvie okrutan da bi mogao biti isti
nit, na izvjestan neobjanjiv nain ohrabri. Odgovorih o
borivi pogled: Tako, izvjesne se stvari razumiju same
po sebi... najprije emo svriti jesti a onda emo poi.

Kako hoe, ali ja hou da se opijeni.

to se mene tie, moe i da se opije.

Ali ja u piti sve dok mi ne pozli... a tada e

umjesto ljubavnika koji e te ljubiti imati bolesnika kojeg
e morati lijeiti.
Bila sam naivna pa se odah da se toga ne plaim, ispruih ruku prema boci i rekoh: Onda
nemoj da pije. On se glasno nasmija i ree: E, sad si se uhvatila na lijepak..M.u!
vH.,:: ;: ';< ,<i\Am> k:><,'h>i :> ,;;A

260
261
L
M' ' Kako, zato? *''"'"' ' "

Ne plai se, nee mi tako lako pozliti.

Ja sam to zbog tebe uinila rekoh uvrijeeno.

Zbog rnene ... o, o ...

Tako me je on i dalje peckao, ali se u njegovim alama osjeala ona njegova uroena
ljubaznost, i zato mi one nisu bile neprijatne. Dodade: A zato ti ne pije?

Ne volim, da pijem ... a dosta mi je jedna aa

pa da se opijem.
;
A ta ti to smeta? Bit emo oboje pijani.

Runo je vidjeti pijanu enu... ne elim da me

vidi pijanu.

Zato? ... ta je tu tako runo?

Ne znam... kad pravi nepristojne kretnje... to

je suvie alosno... znam da sam ionako bijednica, a
znam da me i ti smatra bijednicom ... ali da se napijem
i da me vidi pijanu, ne bi vie htio ni da me pogleda.
a A kad bih ti ja naredio da pije?
e Ti zaista eli da me ponizi rekoh zamiljeno fr imam samo jednu dobru osobinu,
to nisam neotesana... zar zaista eli da izgubim i tu osobinu? si Da, ja to elim ree
pretjerano se zanoseL i Ne razumijem kakvo je to zadovoljstvo, ali ako ti se to
ba toliko svia, onda mi daj vina. Pruih mu au.
On pogleda u au, pogleda u mene, a zatim ponovo
prasnu u smijeh: alio sam se ree.
;
Ti nisi, dakle, neotesana? nastavi on gledajui
me paljivo.

1
Tako bar kau.
;

Misli li da i ja tako mislim?

ta ja znam ta ti misli.
i Da vidimo... pogodi to ja mislim o tebi, odno
sno ta za tebe osjeam?
;

Ne znam rekoh polako i sa strahom svakako

me ne voli onako kao to ja tebe volim ... moda ti se
svaim onako kao to se mukarcima svia ena koja nije
naroito runa, to je sve.
: Ah, ti misli dakle, nisi naroito runa? <; sn &>
;:'4^ Razumije sei" rekoh ponosno .^'znam ak da Sam ; lijepa.... samo to mojaljepota
..niemu ne. slui.. :

Ljepota niemu ne slui. .!" i

'
:
Svrismo s jednom i popisima uz i.o dvije boce vina.
kao to vidi ree pio^sam/ali se nisam opio. Meni se ipak uini da njegove
oi, koje su,sada bile sjajne, i kretnje, njegovih ruku protivrjene njegovim rijeima. Pogledah
ga s izvjesnom nadom. On dodade: Tisr htjela da ide kui... Venera koja se sva predala
strasti.
>' < ta kae? ...
, :
. .
.'.
'.\ Nita, to je jedan stih koji.sarti preveo za tu zgo
du:. . .ej, gostioniaru.' ... ' ; \ . .
; Stalno je bio u izvjesnom pomalo smijenom1 zanosu.
Upita aljivo gostioniara koliko ima da plati i stavi mu'
pod nos novac, dodavi uz to suvie veliku napojnicu i
rekavi: To je za vas. Kad popi preostalo vino, iziosmo
iz., gostionice.
:.;'," ;\
Na ulici osjetih veliku elju da io prije stignem.kui. Znaia sam da. nije doao drage volje, a,
znala sam i da: prezire i mrzi osjeaj koji ga je primorao da se, protiv svoje volje, vrati. Ja
sam se, meutim, bila uzdala u svoju ljepotu i u svoju ljubav prema njemu, i zato sam biia
nestrpljiva da se tim svojim orujem sukobim s njegovim otporom. Ponovo sam bila ivnula i
postala vesela. Na
I
daia sam se da e moja ljubav biti jaa od odvratnosti
koju je on osjeao prema meni, da e se u plamenu moje
strasti ipak rastopiti onaj njegov tvrd i otporan metal, pa
e me on na kraju ipak zavoljeti.
:
Idui pored njega putem koji je u te rane sate bio
I
pust, rekoh mu: Mora mi svakako obeati da nee
nastojati da ode kad stignemo mojoj kui. ^

Obeajem ti.
u?

I jo mi neto mora obeati. ;.">

ta?
Malo sam oklijevala, a onda rekoh: Proli put bi se sve bilo dobro svrilo, da me u
izvjesnom trenutku nisi nekako naroito pogledao, pa sam se zastidjela... mora mi obeati da
me tako vie nee gledati.

Kako?

Ne

262
;'> * Pogledima se ne zapovijeda ree zastavi asak ali ako hoe, neu te uope
gledati.., sklopit u oi... je li tako u redu?

Ne... nije u redu rekoh uporno.

A kako eli da te gledam?

Onako kako ja tebe gledam odgovorih pa ga,

hodajui, uhvatih za bradu i pokazan mu kako treba da
me gleda: : Ovako ... njeno.

Ah, ah, njeno.

Kad stigosmo do mranih i prljavih stepenica moje kue, nehotice se sjetih izelina dvorca
koji je bio svijetao, ist i bijel. Rekoh kao da govorim sama sa sobom: Da ne stanujem u
ovoj kuerini i da nisam bijednica, kao to jesam, sigurno bih ti se mnogo vie sviala.
On se odjednom zaustavi, uhvati me objema rukama oko struka i ree iskreno: Ako tako
misli, budi sigurna da to nije istina. Uini mi se da se u njegovim oima pojavilo neto
to je mnogo liilo na ljubav. U istom trenutku sagne se i svojim ustima potrai moja. Njegov
je dah mirisao na vino. Nikada nisam mogla da podnosim miris vina, ali mi je on u tom
trenutku, u njegovim ustima, bio prijatan, gotovo dirljiv, kao to bi bio dirljiv u ustima kakvog
neiskusnog djeaka. Istovremeno shvatih da sam onim svojim rijema, i to sasvim
nenamjerno, dodirnula jednu njegovu osjetljivu taku. Kao to sam ve rekla, uinilo mi se da
sam onim svojim rijeima u njegovoj dui probudila izvjesnu ljubavnu iskru. Kasnije
primijetiti da je u pitanju bilo, ukoliko je uopte neto bilo u pitanju, njegovo samoljublje i da
me on nije zagrlio zato to je bio rukovoen osjeajem ljubavi, ve zato to su moje rijei
predstavljale za njega neku vrstu moralne ucjene. Meutim, ja sam ga na slian nain i kasnije
ee ucjenjivala; optuivala sam ga, naime, da me prezire zbog mog siromatva i mog zanata
i uvijek sam postizala rezultat koji je odgovarao mojim eljama. To mi je istovremeno
omoguavalo da ga i bolje upoznam, samo to je to sve za mene bilo skopano s mnogo
ponienja i razoaranja.
Toga dana nisam ga jo poznavala onako dobro kao to sam ga kasnije upoznala. Njegov me
poljubac obradovao kao da je predstavljao konanu pobjedu. Sva sretna,
264
zadovoljiti se time to mu dodirnuh usne, a zatim, uzimajui ga za ruku viknuh: Hajde,
hajde, potrimo. Radosna i zanesena vukla sam ga uz sve stepenice. Bez rijei dozvoli mi da
ga vuem.
Dok se on kao kakva lutka spoticao o zidove u predsoblju, ja sam gotovo trkom uletjela u
svoju sobu, a zatim sam ga naglo bacila na krevet. Tek tada primijetih da je potpuno pijan i da
mu svaki as moe pozliti. Bio je veoma blijed, prelazio je zbunjen, rukom preko ela a u
oima mu je svijetlilo neko tuno i drhtavo svjetlo. Sve to primijetih u jednom trenutku i
odmah se uplaih da e mu zaista pozliti pa e tako na susret i po drugi put doivjeti poraz.
Dok sam, skidajui sa sebe haljine, hodala po sobi, osjetih odjednom silno kajanje, gotovo
oajanje to mu nisam zabranila da pije, ali mi ipak ne pade na pamet da se_ odreknem
njegove ljubavi za kojom sam toliko eznula. eljela sam samo jedno: da se ne osjea tako
slabo da ne bi bio u stanju da me voli, odnosno, da se posljedice tog stanja pokau poslije, a
ne prije nego to moja elja bude zadovoljena. Bila sam zaista u njega zaljubljena, ali sam se
toliko bojala da ga ne izgubim, da moja ljubav nije bila u stanju da savlada moj egoizam.
Pravila sam se kao da ne primjeujem da je pijan. Kad se svukoh sjedoh na krevet pored
njega. On je jo uvijek imao na sebi ogrta. Poeh da mu pomaem pri svlaenju i pomaui
mu, neprestano sam s njim razgovarala, kako bih ga razonodila da mu tako ne bi palo na
pamet da ode.


Jo mi nisi rekao koliko ti je godina rekoh mu
skidajui mu ogrta pri emu je on posluno podizao
ruke.
On mi odgovori trenutak zatim: Devetnaest.

Mlai si od mene dvije godine.

Tebi je dvadeset i jedna?

Uskoro e mi biti dvadeset i dvije. Moji se

prsti zapetljae u vor njegove kravate. Odgurnuvi me
polako, s mukom sam razveza vor, a zatim spusti ruke,
i ja izvukoh kravatu. Ta je kravata ve sasvim izlizana
rekoh kupit u ti drugu ... koja ti se boja svia?
265
..Poe'da se smije. To rni se naroito svidje, jer je njegov smijeh bio i privlaan i otmjen.. Ti
u stvari eli da me''izdrava ree najprije si htjela da mi plati ruak, a sad hoe da
mi kupi kravatu.
Budalo rekoh zaljubljeno ta ti to smeta?
Meni pravi zadovoljstvo'dati kupim kravatu... a tebi to ne moe biti neprijatno. Zatim mu
skinuh i kaput i prsluk, pa je sad'sjedio na ivici kreveta u samoj koulji.
Vidi li se da rni je devetnaest godina? upita me Uvijek1 je volio da govori o sebi. To
odmah otkrih.
' ! vidi i ne vidi odgovorih oklijevajui, jer sam
znala .da mu to prija to se naroito primjeuje po tvo
joj kosf "dodadoh milujui mu glavu kod starijih mu
karaca' kosa nije ta.ko: bujna'... sudei prema licu, ne bi
se reklo.
'
Koliko bi'mi dala godina? ;
Dvadeset i pet.
Zautje i sklopi oi, kao da ga je vino sasvim savla" "dalo; Ponovo se uplaih da e mu
pozliti, zato pourih da mu skinem koulju a zatim ga upitah: Reci mi jo neto 6 sebi... ti
si student?

Jesam.
'

ta studira?1' ;
,
,,
u '"
Pravo;'
;. '.
Stanuje' Ili sa svojom porodicom?^
: ' _ Ne. Moja se porodica nalazi u unutranjosti, u S.
n.
ivi li "u pansionu?
.q,
Ne, u namjetenoj sobi odgovori sasvim meha
ts.Tiikl zatvorenih oiju. U ulici Kola di Rienco, broj de
j:vetnaest, stan br. 8, kod udovice Medolagi... Amalija
t"Medolagi.
c:.
Sad su : mu lea bila gola. Nisam se mogla savladati
Ti da ne preem rukom enjivo preko njegovih grudi i vra
M:a, pitajui ga pri tom: Zato sjedi tako? Da ti nije
e hladno?
f:. On podie glavu i pogleda me, a zatim se nasmija, i ree pomalo krastavim glasom: Misli
li ti da ja ne
''primjeujem'? .. : "'"
v
.ta?. 'i;it";' '
266

' Da, ti to sve radi kao sasvim sluajno . .. .pijan ram, ali ne toliko koliko ti misli.

Pa. dobro odgovorih zbunjeno i da je tako,

pa ta onda? Trebalo bi da ti to sam ini, a kako ti to
ne ini, ja ti pomaem.
Izgledalo je kao da me nije uo. Pijan sam nastavi ali vrlo dobro znam ta radim i
zato sam ovdje ... ne treba mi niija pomo, gledaj.
Odjednom energinim kretnjama koje su zbog mravosti njegovih ruku liile na kretnje
drvene lutke, otkopa pojas i zbaci sa sebe hlae i sve to je jo bilo na njemu. A znam i ta
hoe od mene dodade hvatajui me objema rukama za bokove. Stiskao me onim svojim
jakim i nervoznim rukama, a, u njegovim oima kao da je pijanstvo bilo ustupilo mjesto nekoj
silovitoj pakosti. Tu sam pakost i kasnije kod njega prmijeivala, pa Tu onim trenucima kad
je izgledalo da se potpuno predao svojim osjeajima. To je bio jasan znak da je njegova svijest
bila uvijek budna, i to bez obzira na ono to je u danom trenutku inio; ona ga je, kako sam to'
kasnije saaljenjem ustanovila, spreavala da zaista opi i da zaista voli.

Ti hoe to, zar ne? dodade steui me i za

badajui mi nokte u meso. I to, i to, i to. Kod sva
kog to pravio je ljubavne kretnje, ljubio me, ujedao i
golicao tamo gdje sam se najmanje nadala. Smijala sam
se, titila se i branila, a kako sam bila suvie sretna to
se" on probudio, nisam mogla da primijetim koliko je to
njegovo ponaanje bilo namjeteno, plod volje, a ne osje
aja. Zadavao mi je u stvari boi, kao da je moje tijelo bilo
za njega predmet mrnje, a ne ljubavi. Iznenada, isto ona
ko kao to je bio zapoeo, njegov se bijes odjednom sti
a. Na udan i nerazumljiv nain, moda zato to ga je i
pijanstvo bilo iznenada savladalo, on se srui nauznak
na krevet, sklopi oi, i ja sam ponovo stajala pored njega
s udnim osjeajem, kao da se nije ni pokrenuo, da nije
ni progovorio, da me nije ni dodirnuo, ni zagrlio. inilo
rni se kao da sve treba tek da pone.
Kleei pored njega na krevetu, ostadoh dugo nepomina, s kosom koja mi je padala preko
oiju. Gledala
267
sam ga i s vremena na vrijeme dodirivala vrhovima prstiju ono njegovo dugako, mravo,
lijepo i isto tijelo. Koa mu je bila bijela, kosti istaknute, ramena iroka i mrava, bokovi
uski, noge dugake, nije bio dlakav, osim jedva primjetno na grudima, a kako je leao
nauznak, trbuh mu se bio zategao, pa mu se od toga podie spolovilo. U ljubavi ne volim
nikakvu estinu i zato mi je sad izgledalo kao da se nita nije ni desilo i kao da sve treba tek
da pone. Saekah da se poslije one izvjetaene i smijene buke vrate meu nas tiina i mir.
A kad osjetih da se ponovo nalazim u onom svom vedrom i strasnom duevnom raspoloenju,
polako se ispruih pored njega, onako kao to se u danima ege sputamo u divnu vodu
mirnog mora. Ukrstih svoje noge s njegovim, vrsto ga zagrlih oko vrata i sva se pripih uz
njega. Ovoga puta se uope ne pomaknu, ne progovori sve do kraja. Dozivala sam ga
najslaim imenima, disala mu u lice, obavijala ga toplom i gustom mreom svog milovanja,
dok je on kao mrtav leao nauznak nepomino. Kasnije sam shvatila da je njegova apsolutna
pasivnost predstavljala u isto vrijeT me i najvei dokaz ljubavi za koju je on uope bio
sposoban.

Probudih se kasno u no. Naslonjena na lakat, uzeh ga posmatrati ponirui tako duboko u
svoje misli da mi je na to i poslije toliko vremena, ostala jasna i bolna uspomena. Spavao je
lica zagnjurena u jastuk; s njegova profila bio je nestao onaj njegov uobiajen izraz kolebljiva
dostojanstva, koji je on elio da sauva pod svaku cijenu. Crte njegova lica, u snu potpuno
iskrene, odraavale su samo njegovu mladost, a i to vie kao odreenu svjeinu i naivnost, to
je nemogue definirati, nego kao izraz u kom bi se ogledali neko naroito svojstvo ili neka
sklonost njegove due. Posmatrajui ga, podsjeala sam se kako sam ga viala as pakosna,
as neprijateljski raspoloena, pa ravnoduna, okrutna, a as uzdrhtala od enje, i osjetih
tuno i muno nezadovoljstvo, jer pomislih da je ono lukavstvo, ono neprijateljstvo i ona
ravnodunost, ona enja, ukratko sve ono to je bio on, sve ono po emu se razlikovao i od
mene i od drugih, poticalo iz nekog dubokog centra, koji je sve dosad bio daleko od
mene i za mene predstavljao tajnu. Nisam htjela da mi on to svoje dranje objasni rijeima,
rastavljajui ga prethodno na sastavne dijelove, kao to se rastavljaju i ispituju dijelovi neke
maine, htjela sam da preko samog ljubavnog akta upoznam najnjenije klice na kojima je
poivao njegov stav, ali mi to, na alost, ne poe za rukom. A upravo ono to mi je kod njega
bilo nejasno, to je u stvari bio on sam. Bili su mi blii Dino, Astarita, pa i sam Sonconjo, bolje
sam ih poznavala. Gledala sam ga i osjeala koliko u meni pati najskriveniji dio moga bia,
jer ne moe da se spoji s njegovim onako kao to su se maloas bila spojila naa tijela. Taj dio
moga bia bio je ostao usamljen i gorko je oplakivao izgubljenu priliku. Rekoh: oplakivao je
izgubljenu priliku, jer mislim da je, dok smo se voljeli, postojao jedan trenutak kad je put do
skrivenog dijela njegova bia bio slobodan, tako da je bila dovoljna samo jedna kretnja, samo
jedna rije pa da uem tamo i tamo zauvijek ostanem; ja meutim nisam umjela da iskoristim
taj trenutak, a sad je ve bilo suvie kasno, sada je on spavao, ponovo se bio od mene udaljio.
Dok sam ga tako posmatrala, on otvori oi, ali ostade i dalje nepomian, glave zavaljene u
jastuke, s profila. Upita me: Jesi li i ti spavala?
Uini mi se da mu se glas izmijenio, postao povjerIjiviji, prisniji. Odjednom se nekako
ponadah da je naa meusobna intimnost, za vrijeme sna, na neki misteriozan nain porasla.
Ne ... gledala sam te.
askom zautje, a zatim nastavi: Moram te zamoliti za jednu uslugu... mogu li se pouzdati
u tebe?

Kakvo je to pitanje?

Htio bih te zamoliti da mi uini jednu uslugu, da

u svojoj kui zadri jedan paket koji u ti donijeti...
kasnije u taj paket uzeti, ali u ti, moda, donijeti drugi.
U drugoj prilici bila bih svakako pokazala izvjesnu radoznalost za te pakete, ali mi je tada bilo
naroito stalo do njega i do naih odnosa. Pomislih da mi se tako prua prilika da ga ponovo
vidim, da treba da ga zadovoljim to je mogue vie, da bi se on, kad bih mu postavila kakvo
pitanje, mogao da pokaje i povue svoj prijedlog. Ako samo to eli!

268
269
;: utio je dosta dugo, kao da razmilja, a zatim me upita: Pristaje li, dakle?

Ve sam ti rekla da pristajem.

A zar te ne interesira da dozna ta ima u tim paketima?

Ako ne eli .da mi to kae odgovorih nasto

jei da. se pokaem ravnodunom znai da postoje iz

vjesni razlozi... i zato te nita i ne pitam.

Ali bi u paketima moglo da bude i neto opasno

po tebe ... ta zna.
Nita za to!
Mogle bi biti u njima ukradene stvari nastavi leei nauznak, oiju punih neke naivne i
vesele svjetlosti mogao bih ja biti neki kradljivac.
Sjetih se Sonconja, koji je bio ne samo iopov ve i
zloinac, sjetih se svojih kraa, pudrijere, marame, pa mi
je bilo udno to on hoe da se prikae kao lopov preda
mnom, jer;sam ja stvarno bila kradljivica, a i ivjela sam
meu. kradljivcima. Pomilovah ga i rekoh mu njeno:.
Ne, ne moe ti biti lopov. .
.
!
On se narnrti. Njegovo samoljublje bilo je uvijek budno i zato su ga mogle da uvrijede ak i
najednije i sasvim nepredviene rijei. Zato? Zato ja ne bih mogao da budem lopov?

Sudei po tvom licu ... dakako sve je mogue ,. ,.\.

ali ti 'nikada ne izgleda tako.

Zato? Kakvo je moje lice?

. Kakav si ti, takvo ti je i lice... mladi iz dobre
porodice,, student.
.,.
.
Ja sam ti, dodue, rekao da sam student... ali
bih mogao da. budem i neto drugo... kao to stvarno
i jesam..
.
..;.
Sad se vie nisam, na njega obazirala. Razmiljala sam o tome kako ni moje lice ne odaje da
sam kradljivica, pa ipak sam to bila. Biia sam obuzeta silnom eljom da mu to kaem. Na to
me je podsticalo i njegovo udno dranje. Uvijek sarn smatrala da krasti znai uiniti neto
to je;za osudu, a sada se evo .naao neko ko ne samo da to ne osuuje ve u tome nalazi
ak .i neto'. pozitivno. To je za mene bilo sasvim neshvatljivo. Oklijevala sam
trenutak a zatim mu rekoh: fefiU pravu si.... Nisi lopov,
u to sam uvjerena, a to se tvog lica tie, po njemu bi
mogao da bude, lice narn ne odaje uvijek kakvi smo..,.
lii li, na primjer moje lice na lice kradljivice?
i dl

Ne odgovori on ne gledajui me. '*!

Meutim rekoh mirno ja sarn ipak kradljivica^

Zaista?

Zaista. ,..
,. ;q

A ta si ukrala?
'
' Af*
S komode, gdje sam je bila ostavila, uzeih svoju tor^ biu, izvadih iz. nje pudrijeru i pokazan
mu je. To 'ahi ukrala u jednoj kui u kojoj sam bila prije izvjesnog vremena... a neki dan,
u jednoj trgovini ukrala sam svilenu maramu pa je dala majci.
. Ja mu sve to nisam bila otkrila iz neke sujete. Na to me u stvari bila naterala elja za maim
meusobnim zblienjem, za izvjesnim jedinstvom u pogledu naih osjeaja, jer, konano, u
nedostatku neeg boljeg, i priznanje izvjesnog zloina moe da dovede do zblienja i da
probudi osjeaje ljubavi. Vidjeh ga kako se uozbiljio pa mf zamiljeno posmatra i odjednom
se uplaih da e me osiiditi, da moda vie nee htjeti da me vidi. Brzo dodadoh^ Ali nemoj
misliti da sam zadovoljna to. sam ukrala..". ak sam odluila da vratim pudrijeru ... maramu
ne mogu da vratim, ali sam se pokajaia i odluila da to vie neu uiniti.
Kad to rekoh u njegovim oima .ponovo zasja ono. njegovo lukavstvo. Pogleda me i
odjednom prasnu u smijeh. Zatim me uhvati za ramena i poe da ine golica ponavljajui: Ti

si kradljivica... kradljivica... ti si kradljivica ... kradljivica. Ponavljao je to s izvjesnom

sarkastinom Ijubaznou, tako da nisam znala da li da se vrijeam ili da se osjeam
polaskanom. Moram ipak rei, da me ta njegova estina u izvjesnom smislu uzbuivala.! da
mi se sviala. Bilo je to svakako boije od one njegove krajnje pasivnosti. Zato sam .se ,i ja
smijala, previjajui se itavim tijelom, ne .podnosim golicanje a on me je per^
270
verzno golicao prstima ispod pazuha. Pa ipak, mada sam se previjala i do suza smijala, vidjela
sam da mu je lice, dok me je gotovo nemilosrdno posmatrao, itavo vrijeme bilo ostalo
mrano i zamiljeno. Odjednom prestade naglo isto kao to je bio i zapoeo, lee nauznak i
ree: Ali ja nisam lopov... zaista nisam ... i u onim paketima ne nalaze se nikakve ukradene
stvari.
Primijetih da je silno elio da mi kae ta ima u onim paketima i ujedno shvatih da je to za
njega bilo, suprotno nego za mene, u prvom redu pitanje tatine. Ta se tatina u osnovi nije
mnogo razlikovala od tatine koja je bila natjerala Sonconja da mi otkrije svoj zloin. Bez
obzira na sve razlike, kod mukaraca postoje i izvjesne zajednike osobine: kad se nalaze u
drutvu ene koju vole, ili s kojom su bar u ljubavnom odnosu, oni uvijek nastoje da istaknu
svoju mukost, i to u vidu energinih i opasnih podviga koje su izvrili ili se spremaju da ih
izvre. Rekoh blago: Ti u stvari gori od elje da mi kae ta se nalazi u onim paketima.
Uvrijedio se: Ti si glupa... nije mi nikako stalo do toga... ali ti moram rei to oni sadre, jer
samo tako moe da se odlui hoe li ili nee da mi uini tu uslugu... dakle, u tim
paketima nalazi se propagandni materijal.
ta to znai?
Pripadam grupi ljudi stade mi objanjavati polako koja ne voli, da tako kaem,
sadanji reim... koja ga u stvari mrzi pa bi htjela da bude to prije oboren... u paketima se
nalaze ilegalni leci, otkucani na maini, u kojima objanjavamo zato sadanji reim ne valja i
kako bismo ga mogli sruiti.
Nikada se nisam bavila politikom. Za mene, a vjerujem i za tolike druge, pitanje reima nije
uope interesantno. Sjetih se Astarite i njegovih aluzija u vezi s politikom. Uplaih se i
uzviknuh: Pa to je zabranjeno... to je opasno.
Pogleda me s primjetnim zadovoljstvom. Najzad sam mu ipak bila rekla neto to mu se
svidjelo i to je laskalo njegovu samoljublju. On potvrdi moje rijei pretjerano oz
272
biljno: Zaista je opasno... od tebe sad zavisi hoe li ili nee da mi uini tu uslugu.

Pa ja to nisam rekla zbog sebe odgovorih i

vahno rekla sam to zbog tebe; akG' sam samo ja u pita
nju, pristajem.

Pazi ponovo me upozori stvar je zaista opa

sna .. . ako ih pronau, zatvorit e te.
Pogledah ga. Moji osjeaji izbie odjednom neobuzaanom snagom, samo ne znam da li zbog
njega ili zbog neega drugoga to mi je tada bilo jo nejasno: oi mi se napunie suzama i
jedva promucao: Zar ne shvaa da mi nije nimalo do toga stalo? Otii u u zatvor... i tada?
zatresoh glavom i niz lice mi potekoe suze. On se tome zaudi pa me upita: A zato
plae?

Oprosti mi rekoh zaista sam glupa... ne

znam ni sama zato plaeni... moda zato to hou da
shvati koliko te volim i to sam1 spremna da za tebe sve

uinim.
Tada mi jo nije bilo jasno da mu ne smijem govoriti o svojoj ljubavi. Poslije tih mojih rijei
desilo se ono to se kasnije toliko puta deavalo: na njegovu se licu ocrtala neka udna
zabuna, neto ga je udaljavalo od mene i on odvrati pogled od mene i ree brzo: Dakle, sve
je u redu. .. kroz tri dana donijet u paket, sporazumjeli smo se... a sad moram ii, ve je
kasno. Rekavi to skoi s kreveta i poe se brzo oblaiti, ja ostadoh tamo gdje sam bila,
na krevetu, sa svojim uzbuenjem i sa svojim suzama, gola i donekle postiena, ne znam da ii
zbog toga to sam bila gola ili to sam plakala.
S poda, gdje je u onoj urbi bilo paio, podie odijelo li obue ga. Zatim prie vjealici, skide
ogrta, obue ga priblii mi se. Ree mi s onim svojim naivnim i privlanim |osmijehom koji
mi se toliko sviao: Ded, pipni.
Pogledah i vidjeh da mi pokazuje neto tvrdo u depu
[
svog ogrtaa. ta je to? upitah ga ne shvaajui o emu se radi.
On se zadovoljno nasmijei, zavue ruku u dep i, I gledajui me uporno, izvue polako ali ne
sasvim, velik I crni revolver., Revolver uzviknuh ta e ti to?
273
11E Rimljanka
* > Nikad se ne zna odgovori uvijek moe da zatreba.
Ostadoh u nedoumici, nisam znala ta da mislim, a
i on mi ne dade za to vremena. Poto stavi ponovo oruje
u dep, sagnu se, dotaknu, usnama moje usne i ree: Da
kle, sporazumjeli smo se
doi u kroz dva dana.
Ja se jo nisam bila snala od iznenaenja kad je osi iziao.
1 Kasnije sam vie puta razmiljala o tom naem pr'vom ljubavnom susretu i gorko sam sebe
prekoravala to nisam umjela da predvidim opasnosti kojima ga je izlagala njegova politika
strast. Istina, ja nisam nikada na njega mogla da utiem, ali sam bar mogla, da sam znala ono
to sam tek kasnije doznala, da ga posavjetujem, a kad savjeti ne bi koristili, da budem uz
njega, i to svjesno \ odluno. Ja sam svakako bila kriva to nisam tako postupila, odnosno,
kriva, jer je ono zavisilo od uslova moga ivota. Kao to sam ve rekla, nikada se nisam
bavila politikom, niti sam se u politiku razumijevala, pa sam smatrala da ona nema nikakve
veze s mojom sudbinom, kao da se politiki dogaaji nisu odigravali oko mene, ve naprosto
na nekoj drugoj planeti. itajui novine, preskakala sam, prvu stranu s politikim vijestima,
koje me nisu zanimale, itala sam kriminalnu kroniku, u kojoj je, u pojedinim dogaajima i
pojedinim zloinima, moj mozak nalazio izvjesnu grau za razmiljanje. Moj je poloaj u
stvari bio vrlo slian poloaju onih prozranih ivotinjica koje ive, kako kau, gotovo u
potpunoj tami, zakopane na dnu mora pa ne znaju nita o onome, to se deava na povrini, na
svjetu i na suncu. Politika je, kao uostalom i mnoge druge stvari kojima ljudi, kako mi
izgleda, pripisuju velik znaaj. stizala do mene s jednog vieg i nepoznatog svijeta, i to slabije
i nejasnije nego to stie svjetlost do tih jednostavnih ivotinjica na dno njihovih
podmorskih .skrovita.
Pa ipak nisam bila samo ja kriva pa ni moje neznanje to nisam postupila kako je trebalo, bio
je kriv i on, njegova lakomislenost i njegova tatina. Da sam osjetila da on, kao to je stvarno
bilo, imaJf&ebi i neto drugo
osim tatine, moda bih i ja bifa drukije postupila i moda bih se bila primorala, mada ne
znam kakav bi bio uspjeh, da shvatim i upoznam ono to nisam znala. Na tom mjestu hou da
istaknem i neto drugo, to je svakako doprinijelo da sam se tako ravnoduno ponijela, naime,
injenicu da je on, i to u nekom napola aljivom tonu, vie igrao nekakvu ulogu nego to je

ozbiljno postupao, izgledalo mi je kao da je on, dio po dio, izgraivao neki svoj idealni lik, u
koji je meutim vjerovao samo do izvjesne mjere, i da je neprestano i gotovo mehaniki
nastojao da svoje postupke saglasi s tim likom. Ta vjena komedija doimala se kao neka igra u
kojoj je on potpuno dominirao. To je, meutim, kao to se i deava u igri, smanjivalo
ozbiljnost onoga to je radio, a u isto vrijeme sugeriralo laan osjeaj sigurnosti, osjeaj da za
njega nita nije nepopravljivo i da L mu, u posljednjem trenutku, ak i u sluaju poraza,
njegov protivnik u igri nadoknaditi gubitak i pruiti mu ruku. Moda se on, kao to se to
deava djeacima koji su zbog svog neobuzdanog instinkta skloni da se ale sa svim i svaim,
zaista samo igrao, ali se njegov protivnik, kako e se kasnije vidjeti, nije alio. Eto zato se
on, kad je partija bila odigrana, razoruan i nespreman, naao u smrtnom zagrljaju.
O svemu tome, kao i o mnogim drugim stvarima, a
to je na alost bilo mnogo tunije, ali isto tako i nera
zumno, razmiljala sam tek mnogo kasnije. Ali tada, .ini
mi se da sam to dovoljno objasnila, sumnja da bi oni pa
keti na bilo koji nain mogli da utiu na nae odnose nije
mi uope padala na pamet. Bila sam zadovoljna to. se
vratio, to u moi da mu uinim izvjesnu uslugu i to mi
se tako u isto vrijeme pruala sigurna mogunost da ga
ponovo vidim. Za mene su postojala samo ta dva zadovolj
stva. Sjeam se da sam kad sam primijetila da sasvim
neodreeno i kao u snu razmiljam o udnoj usluzi za
koju me je zamolio odjednom zatresla glavom, kao da
sam htjela da kaem: Djetinjarija i poela da razmi
ljam o drugim stvarima. Uostalom, ja sam se osjeala tako
sretna da ne bih bila mogla da razmiljam ni da sam htje
la o ozbiljnijim stvarima.
#
: ,

* 274
.275
>
.. Izgledalo je kao da je sve krenulo najboljim putem: akomo se bio vratio, a ja sam u isto
vrijeme bila pronala mogunost da sobaricu, koja je bila nepravedno okrivljena, oslobodim
zatvora, a da nisam morala da zauzmem njeno mjesto. Poto je akomo, nakon svog
povratka, bio otiao, provedoh bar dva sata uivajui u svojoj srei. Uivala sam: kao to
ponekad uivamo u nekom nakitu ili u drugom kakvom dragocjenom predmetu koji tek
odnedavna posjedujemo, to jest udei se, ne shvaajui, to ipak ne iskljuuje duboko
zadovoljstvo. Zvona koja su zvonila na veernje trgoe me iz tog slatkog razmiljanja. Sjetih
se Astaritina savjeta, sjetih se da treba to hitnije da pomognem jadnoj eni da izie iz
zatvora. Obukoh se i urno izioh.
Zimi, kad su dani kratki, pa smo itavo jutro i rane popodnevne sate kod kue sami sa svojim
mislima, prijatno je izii i hodati ulicama u centru grada, tamo gdje je saobraaj najivlji, gdje
je gomila prolaznika najgua, gdje su trgovine pune svjetlosti. Na svjeem i istom zraku, u
buci, guvi, u bljesku gradskog ivota, glava postaje bistrija, dua slobodnija, osjeamo
radosno uzbuenje, radosnu opojnost, kao da su sve tekoe odjednom nestale i nama upravo i
ne preostaje nita drugo nego da se skitamo kroz gomilu, laki, bezbrini i zadovoljni to

moemo da pratimo prolazne utiske kajima ulini prizori ispunjavaju nau dokolicu. Tokom
tih nekoliko trenutaka, zaista narn izgleda da su nam, kako kae kranska molitva, svi nai
dugovi oproteni, i to bez nae zasluge, jedino na osnovu neke ope misteriozne naklonosti.
Razumije se da nam nae duevno raspoloenje mora omoguiti da se osjeamo sretnima ili
bar zadovoljnima, jer gradski ivot, u protivnom sluaju moe da pravi samo muni utisak
nitavna i besmislena kretanja. Ali ja sam toga dana, kao to rekoh, bila sretna. To sam
naroito bi!a osjetila kad sam se, stigavi u centar, uputila plonikom kroz gomilu prolaznika.
Znala sam da moram da odem u crkvu zbog one ispovijesti, ali moda ba zato to sam to sebi
bila postavila
kao cilj i to sam bila zadovoljna ukoliko sam sebi bila postavila ba taj cilj, ja se nisam urila
i nisam ak na to ni mislila. Ila sam polako iz Jedne ulice u drugu, zaustavljajui se s
vremena na vrijeme i razgledajui izloge. Da su me toga dana vidjeli oni koji su me
poznavali, sigurno bi bili pomislili da namjeravam da lovim prolaznike, iako u tom trenutku
nisam ni pomiljala na to. Da mi se koji mukarac dopao, moda bih mu bila dozvolila da me
zaustavi, ali ne zbog novaca, ve jedino zato to sam bila radosna i to sam bila proeta onim
obiljem ivota. Meutim, onima koji su mi se toga dana, videi rne kako posmatram izloge,
pribliavali, zasipajui rne uobiajenim frazama i ponudama voljni da me prate, ja nisam
uope odgovarala jer mi se nisu dopadali: kao da ne postoje, nisam se na njih uope osvrtala
pa sam produavala dalje plonikom onim svojim uobiajenim, sveanim i nemarnim
korakom.
Idui tako, sretna i rasijana, iznenadih se kad ugledah crkvu u kojoj sam se bila ispovijedila
poslije izleta u Viterbo izmeu kinematografskih oglasa i izloga punih arapa, osvijetljenih
blistavim svjetlom, barokno proelje crkve utonulo u tamu, izvedeno u vidu zaklona u ne'
kom udubijenju ulice, s visokim eonim zidom, na kom su se uzdizala dva anela, prikazana u
trenutku kad sviraju trube, a iarano ljubiastim odsjajima svjetlee reklame s jedne susjedne
kue liilo mi je na potamnjelo i izbrazdano lice starice koja mi je, izmeu osvijetljenih'
lica prolaznika, davala znak i zvala me povjerljivo, zaklanjajui se za svoj ogromni al. Sjetih
se lijepog ispovjednika Franczua, oca Elije, prema kome sam bila osjetila snanu naklonost i
uini mi se da e njemu najlake poi za rukom da vrati pudrijeru, jer je on bio ne samo
svjetski ovjek ve i mlad i inteligentan, sasvim drukiji nego drugi sveenici. Smatrala sam,
osim toga, da mi nee biti tako teko da njemu ispovijedim sve one strane i bestidne stvari
koje su mi titale duu, jer me je on ve donekle poznavao.
Popeh se uz stepenice, pomakoh zavjesu koja je visiia na ulazu i, poto razvezah maramu na
glavi uoh u crkvu. Dok sam umakala prste u svetu vodicu, iznenadi

276
277
me figura ..uklesana oko kropionice. Bila je to gola ena, koja je, vjetrom raspletene kose i
uzdignutih ruku, bjeala precJ nekom odvratnom adajom s kijunom kao u papige. Adaja je
stajala uspravno na stranjim apama, kao kakav ovjek. Uini rni se da .u toj eni
prepoznajem samu sebe: i ja sam bjeala pred istom takvom adajom, i ja sam se, kao i ta
ena. vrtjela u krugu, samo to se meni ponekad deavalo da nisam bjeala, ve sam eljno i
veselo progonila runu adaju. Od kropionice okrenuh se prema crkvi, ali mi se uini da se
nalazi u istom onom neredu, u istom onom mraku i u istoj onoj bijedi kao kad sam je
posljednji put posjetila. Kao tada i sada je sve bilo utonuto u mrak, osim glavnog oltara na

kojemu su, oko raspea, gorjele gusto postavljene svijee i treperilo svjetlo mesinganih i
srebrnih svijenjaka. Osvijetljena je bila i kapela posveena Gospi, u kojoj sam se bila
pomolila s tako dubokim i varljivim povjerenjem. Dva crkvenjaka pe!i su se po ljestvicama i
vjeah na glavni arhitrav neko crveno crkveno ruho sa zlatnim resama, ispovjedaonica oca
Elija bila je zauzeta pa sam klekla pred glavni oltar, pored jedne od onih mnogobrojnih
rasturenih slamnatih stolica. Nisam bila uzbuena, ali sam eljela da se to prije oslobodim
pudrijere. Ta moja nestrpljivost bila je naroitog karaktera, u njoj se odraavaia veselost,
zadovoljstvo, a u izvjesnoj mjeri i ona tatina koju osjeamo kad smo odluili da izvrimo
neko dobro djelo o kome smo dugo razmiljali i koje smo dugo prieljkivali. Meutim, kako
sam to esto zapaala, ta nestrpljivost, koja potie iz naeg srca i nee da zna za savjete
razuma, kompromituje na kraju dobro djelo i nanosi esto veu tetu od ma kakvog
razumnijeg^ ponaanja.
im primijetih da se osoba koja se ispovijedala podigla i udaljila, odoh pravo do
ispovjedaonice, klekoh i, ne ekajui da mi ispovjednik bilo ta kae, rekoh urno:. Oe
Elija, ja nisam dola da se ispovijedam, kao to se to obino ovdje ini... ja sam dola da vam
kaem neto, veoma ozbiljno i da vas zamolim za jednu uslugu, koju mi vi, uvjerena sam,
neete odbiti.
S druge strane reetke ispovjednik me pozva sasvim tihim glasom. Bila sam toliko uvjerena
da se tamo nalazi.
otac Elija, da mi se gotovo uini da iznad one tamne,> izbuene ploice vidim njegovo lijepo i
smireno lice. Osjetih veliko uzbuenje, duboko povjerenje i pobonost. trnala sam osjeaj da
mi dua hoe da se oslobodi tijela i da, potpuno naga, sa svim svojim mrljama koje su se jasno
isticale, klekne na one stepenice, pred onu reetku. Uistinu mi se askom uini da sam samo
dua bez tijela, slobodna, stvorena od zraka i svjetla, kao to kau da to biva poslije smrti. A
uini mi se da se i otac Elija, da se i njegova dua, koja je bila neizmjerno svjetlija od moje,
oslobodila tamnice svoga tijela, da je pred njom iezla i reetka, i stijene, i tama
ispovjedaonice i da on stojipored mene, okruen zaslijepljujuim svjetlom i prua mi utjehu.
Moda bismo takav osjeaj morali imati uvijek kad se ispovijedamo, ali mene je tada prvi put
sasvim obuzeo.
Poeh da govorim zatvorenih oiju, naslanjajui elo na reetku. Rekoh sve. Rekoh sve to se
odnosilo na moj zanat, na Dina, na Astaritu i na Sonconja, a najzad i na zloin. Rekoh svoje
ime, inovo, Astaritino i Sonconjino. Rekoh gdje su izvreni kraa i zloin i gdje stanujem.
Svata lica opisah fiziki. Ne znam ta me je na to bilo nagnalo. Moda sam postupila pod
istim onim nagonom koji primorava nemarnu domaicu da konano dovede u red vlastitu
kuu, pa se ne smiruje dok ne oisti i posljednji trun praine, posljednju pahuljicu koja se
nalazi ispod namjetaja ili negdje u uglu. I zaista, to sam due govorila i sve tanije i
podrobnije iznosila pojedinosti svoje prie, sve vie mi se inilo da se moja dua oslobaa
tereta pa sam iza toga laka i ista.
Stalno sam govorila istim razboritim i mirnim glasom. Ispovjednik me je sluao bez ijedne
rijei, ne prekidajui me sve do kraja. Kada zautjeh askom zavlada tiina, a onda odjednom
uh kako mi neki straan, tih kao medom zaslaen laskav glas govori: Strane si mi i grozne
stvari ispriala, keri moja, ne mogu gotovo da vjerujem da je sve to istina ... ali dobro si
uinila to si se ispovjedila ... uinit u za tebe sve to bude u mojoj moi.
Bilo je prolo mnogo vremena otkako sam se u toj" crkvi prvi i jedini put ispovjedila. U
zadovoljstvu, kojim me je ispunjala moja dobrota zdruena s tatinom, gotovo

278

279
sam bila zaboravila jednu karakteristinu i privlanu poje

dinost: francuski izgovor oca Elije. Meutim, sveenik ko

" ji mi je sada govorio imao je naglasak za koji se nije mo
glo rei da pripada nekom odreenom kraju, ali je sva
> kako bio talijanski, i to one naroite vrste glupa ovjeka, svojstven mnogim sveenicima.
Odjednom shvatih da sam se prevarila i osjetih kako me proima izvjestan studen osjeaj, kao
kad ovjek isprui ruku da uzabere lijep cvijet, pa umjesto cvijeta, odjednom osjeti kako su se
njegovi
i prsti dotakli hladne i drhtave zmijske koe.
Neprijatno iznenaenje to se nalazim pred drugim ispovjednikom a ne pred onim kojega sam
eljela, osjetih u svojoj dui gnuanje izazvano onim dvolinim i laskavim glasom. Ipak
naoh u sebi toliko snage da promucan:
Jeste li vi otac Eli ja?
On glavom odgovori nepoznati sveenik za
<to? Jesi ii jo koji put dolazila ovamo?
'
Da. Jednom.
'
Sveenik askom zautje, a zatim nastavi. Sve to
i si rekla trebalo bi ispitati taku po taku ... tu se ne radi
i o jednoj, ve o mnogim stvarima, a neke se tiu samo tebe, a neke opet drugih lica. Ukoliko
se ono to si mi
i rekla tie tebe, da li ti je jasno da si teko zgrijeila?
Jasno mi je rekoh jedva ujno. >'
'
Da li se kaje?
::

Kajem se.
!
Ako se zaista iskreno kaje nastavi govorei
tonom povjerljivog i oinskog askanja ti, naravno, mo
1 e da se nada da e ti grijesi biti oproteni . . . ali, na

alost, ti nisi sama... ima i drugih, postoje krivice i zlo

; ini i drugih lica . . . tebi je poznat straan zloin .. . ubijen
je jedan ovjek, i to na uasan nain ... zar te tvoja sav1 jest ne goni da oda ime zloinca
kako bi taj bio kanjen po zasluzi?
Sugerirao mi je, dakle, da prijavim Sonconja. Ne ka
em da on kao sveenik nije bio u pravu, ali njegov prijed
log, izgovoren na onaj nain, onim glasom i u tom tre
nutku, samo povea moju sumnju i moj strah. Ako ka
em ko je to uradio promucah onda e i mene za
tvoriti.
*t
'"
'
v

Ljudi, kao i bog odgovori odmah sveenik

umijet e da pravedno ocijene tvoju rtvu i tvoje poka
janje ... zakon, osim kazne, zna i za oprotaj... ali u:
zamjenu za izvjesnu patnju, tako biagu u poreenju s ago
nijom rtve, ti e doprinijeti da se uspostavi pravda koja
je na tako straan nain povrijeena... ah, zar ti ne u
je glas rtve koja od svog ubice uzalud moli milost?
I tako on nastavi da me nagovara, birajui paijivo^
i ne bez izvjesnog zadovoljstva rijei iz zbirke fraza, svoj

stvenih njegovu pozivu. Ja sam, meutim, imala samo jed

nu, gotovo histerinu elju, naime da to prije odem. u
rei se, rekoh: to se tie prijave, o tome u jo razmi
sliti ... doi u sutra opet i saopit u vam ta sam od
luila ... hou li vas sutra nai?
;

Svakako, i to u svako doba.

Onda dobro rekoh zbunjeno a sad vas nita

drugo ne molim nego da predate ovaj predmet. Zasut:
jeh, a on me, poslije kratke molitve, ponovo upita da !i
sam se zaista pokajala i da li sam zaista odluila da pro
mijenim svoj nain ivota. Dobivi potvrdan odgovor, da
de mi oprost od grijeha. Prekrstih se i izioh iz ispovjeda
onice. U tom istom trenutku otvori i on vrataca i stade
preda me. Njegov izgled potvrdi strah, koji je u meni bio
izazvao njegov glas. Bio je malen, ali je imao veliku glavu,
nagnutu na jednu stranu, kao da mu je vrat ukoen. Nisam
imala ni vremena da ga dobro pogledam, toliko mi se u
rilo da to prije odem i tako je bio straan utisak koji je
on bio napravio na mene. Nazreh neko lice koje nije biio
ni crnomanjasto ni uto, s velikim blijedim elom, oima1
udubljenim i gotovo neprimijetnim u onim dupljama, s
plosnatim nosom i irokim nosnicama, s ogromnim bezo
blinim ustima i plavkastim i vijugavim usnama. Vjerojatno
nije bio star, bio je prosto ovjek bez odreenih godina.
Ruku prekrtenih na grudima i maui glavom ree alo
stivim glasom: Zato keri moja, nisi ranije dola? Ko
liko bi stranih stvari bila izbjegla.
Poeijeh da mu kaem ono to sam mislila, naime: kamo sree da nikada nisam ni dola, ali se
savladah i, poto iz torbice izvadih pudrije'ru, stavih mu je u ruku re

280
281
kavi mu iskreno: Molim vas, predajte je to prije.:,;. ne mogu da vam kaem koliko me
mui pomisao to se ona jadnica mojom krivnjom nalazi u zatvoru.
Jo danas odgovori pritiskujui pudrijeru na grudi kao da se prekiinje, i maui tuno
glavom.
Zahvalih mu tihim glasom i, poto ga nijemo pozdravih izioh brzo iz crkve. On ostade tamo
gdje je bio, pored ispovjedaonice, drei i dalje ruke na grudima i maui glavom.
Kada izioh na ulicu, pokuah da to hladnokrvnije razmislim o svemu to mi se bilo desilo.
Oslobodivi se onog neposrednog straha, shvatih da se u stvari plaim sveenika, da se bojim
da ne pogazi tajnu ispovijesti, pa pokuah da samoj sebi objasnim razloge svog straha. Znala
sam, to svi znaju, da je ispovijest tajna i da je kao takva neprikosnovena. Znala sam i to da je
gotovo nemogue da sveenik, pa bio i najpokvareniji, oda tajnu. Bojala sam se, meutim, s
obzirom na onaj njegov savjet da prijavim Sonconju, da bi on mogao uzeti na sebe, ukoliko ja
to ne uinim, da otkrije policiji izvrioca zloina u ulici Palestro. Naroit strah u meni izazva
njegov glas i njegov izgled, pa sam se bojala i najgoreg. Ja sam vie osjeajno nego misaono

stvorenje, a osim toga, ja instinktivno osjeam opasnost kao i neke ivotinje. Svi razlozi, koje
je moj razum usvajao da bih se umirila, izgledali su mi sasvim nitavni pred tim mojim
instinktivnim predosjeajern. Istina je da je tajna ispovijesti nepovrediva, razmilaia sam
aii bi ipak samo udo moglo sprijeiti onog sveenika da ne prijavi i Sonconja i mene i sve
druge.
Jo je jedna injenica bila doprinijela tome da sam osjeala kako mi prijeti neka tajanstvena
opasnost, naime: zamjena mog prvog ispovjednika drugim. Bilo mi je jasno da onaj fratar
Francuz nije bio otac Elija, iako je on bi sasluao moju ispovijest u ispovjedaonici koja je bila
oznaena tim imenom. Pitala sam se: a ko je on? Kajala sam se to se o tome nisam raspitala
kod oca Elija, ali sam se isto tako bojala da mi taj runi sveenik odgovori da on o njemu
nita ne zna, potvrujui tako karakter vizije, koju je u mojoj, dui sve vie poprimao lik
mladog fratra. !;
zaista mi je on liio na neko privienje, ne samo zbog toga to se toliko razlikovao od drugih
sveenika nego i zbog naina kako se bio pojavio u mom ivotu I zatim iezao iz njega. Bila
sam dola ak do toga da posumnjam da sam ga ikada vidjela, odnosno da sam ga vidjela kao
ovjeka od krvi i mesa; naas pomislih ak da mi se on samo prividio, .u nekoj halucinaciji.
Na tu sam pomisao bila dola zbog toga to sam sada bila otkrila da je on liio na Krista, i to
upravo Krista kako ga obino prikazuju na svetim slikama. Ali, ako je to bilo tano i ako mi
se u trenutku bio prikazao sam Krist i sluao moju ispovijest, onda je njegova zamjena u liku
tog gnusnog i prljavog popa predstavljala koban predznak. Ako nita druog, onda je to
ukazivalo na to da me se u trenutku mog najveeg bola vjera odricala. Bilo je isto kao kad
bismo u elinoj kasi, umjesto zlatnog novca, koji smo u njoj uvali za teke dane, pronali
prainu, pauinu i izmet pacova.
Vratih se kui s predosjeajem neke nesree koja je morala da se izrodi iz moje ispovijesti i
odmah, bez veere, legoh u krevet, uvjerena da e to biti posljednja no koju u provesti kod
kue prije nego to me zatvore. Meutim, sad vie nisam osjeala nikakav strah, a ni elju da
izbjegnem svojoj sudbini; poto minu prvi strah, kqjL osjetih zbog izvjesne, svim enama
zajednike nervne sla^ bosti, u mojoj dui zavlada ne samo ravnodunost, ve elja da
prihvatim sudbinu koja mi je prijetila. Uivala sarri ak u misli da u se potpuno srozati i tako
dosei posljednji stepen oajanja. inilo mi se da me ta golema nesrea u izvjesnom smislu
ak i titi, tako da sam sada s izvjesnim zadovoljstvom mislila da me, osim smrti, koje se sada
takoer nisam plaila, nita gore ne moe da zadesi.
idueg dana oekivala sam uzalud posjetu policije. Proe itav taj dan, a proe i slijedei, a da
se nita ne desi to bi bilo moglo da opravda moja predvianja. itavo to vrijeme nisam
izlazila iz kue, pa ni iz svoje sobe, ali sam se najzad bila umorila razmiljajui o
posljedicama svoje nesmotrenosti. Ponovo poeh da mislim na akoma. eljela sam da ga bar
jo jednom vidim prije nego sto e sveenikova prijava, koju sam i dalje smatrala za
283
' neto neminovno, pokazati svoje rezultate. Treeg dana. pred vee, gotovo ne razmiljajui,
digoh se iz kreveta,
" paljivo se obukoh i izioh iz kue.
Znala sam akomovu adresu. Za dvadesetak minuta
! ve sam bila pred njegovom kuom. Meutim, kad sam ve htjela da uem u kapiju, sjetih
se da ga nisam obavijestila da u ga posjetiti i u isti as osjetih izvjestan stid. Uplaih se da
me nee ljubazno doekati, da e me prosto otjerati. Usporih korak, i sva oajna zaustavih se
pred jednom radnjom, pitajui se ne bi !i bilo bolje da se vratim i saekam dok se on sam ne
odlui i doe da ime posjeti. Bilo mi je jasno da moram biti, naroito u prvo vrijeme naih
odnosa, naroito obazriva i pronicljiva i da mu nipoto ne smijem pokazati da sam toliko u

njega zaljubljena da ne mogu da ivim bez njega. Ali opet mi je bilo suvie teko da se vratim,
ve i zbog toga to sam bila uznemirena svojom ispovijesti pa sam osjeala potrebu da ga
vidim, ako ni zbog ega drugog, a ono bar da se malo oslobodim svojih briga. Pogled mi pade
na izlog radnje pred kojom sam se nalazila. U njemu su bile izloene kravate i koulje.
Odjednom se sjetih da bih mu mogla kupiti novu kravatu u zamjenu za njegovu koja je bila
ve savim otrcana. Kad je neko zaljubljen, onda pamet vie ne rasuuje kako treba. Pomislih
da bih mogla kao izgovor za svoj posjet navesti poklon kravate, a ne primijetih da je ba taj
poklon potvrivao podreen i eznutljiv karakter mojih osjeaja prema njemu. Uoh u radnju
i, nakon dugog odabiranja, kupih sivu kravatu s crvenim prugama, najljepu i najskuplju. S
pomalo indiskretnom Ijubaznou prodavaa koji nastoji da utie na kupca, trgovaki
pomonik me upita da li je osoba kojoj je kravata namijenjena plava ili crnomanjasta.
Crnomanjast je odgovorih polako. Odmah primijetih da sam rije crnomanjast
izgovorila nekim naroito njenim glasom pa sam uz to i pocrvenjela, jer sam pomislila da je
pomonik zapazio taj moj ton.
Udovica Medoiagi stanovala je na etvrtom spratu neke stare i tune palae iji su prozori
gledali na Lungotevere. Popeh se uz stepenice i, ne predahnuvi, pozvoniti na vratima,
skrivenim u mraku. Vrata se odmah otvorie, a
na pragu se pojavi akomo. A, to si ti ree iznenaeno. Zacijelo je oekivao nekoga.

Moe ii se?

Da ... da... ui.

Idui ispred mene, povede me iz mranog predsoblja u salon. 1 tu je carovao mrak, i to zbog
nekih udnih prozora s okruglim staklima, koja su bila, kao u nekoj crkvi, iarana olovom i
crvenom bojom. Nazreh mnotvo crnog namjetaja, s inkrustacijama od sedefa. Usred sobe se
nalazio okrugao sto, a na njemu staromodni pribor za iiker. Bilo je i nekoliko ilima, pa i
jedna medvea koa, ve jako olinjala. Sve je bilo staro, ali isto i uredno i kao konzervirano
u onoj dubokoj tiini koja kao da je u toj kui od pamtivjeka carovala. Sjedoh na divan u dnu
salona i upitah akoma: Da li si nekoga oekivao?

Nisam ... nego zato si dola? Te rijei nisu

zaista bile naroito ljubazne, ali mi se uini da se on ne
ljuti, nego je iznenaen.

Dola sam da te pozdravim rekoh smijeei se

imam naime, osjeaj da je to posljednji na sastanak.

Zato?

Uvjerena sam da e koliko sutra doi po mene i

odvesti me u zatvor.

U zatvor... ta kae?
U njegovu glasu i na njegovu licu razabiralo se izvjesno uzbuenje. Shvatih da se uplaio za
sama sebe, jer ie moda bio pomislio da sam ga prijavila, ili bilo na koji drugi nain
kompromitirala, odavi njegovu politiku aktivnost. Ponovo se nasmijeili i nastavih: Ne boj
se... stvar se tebe nimalo ne tie.

Ne, ne ree snaavi se odmah samo ne

mogu da shvatim, to je sve ... U zatvor? A zato?

Zatvori vrata i sjedi ovamo, rekoh pokazavi

mu divan.
On zatvori vrata i sjede pored mene. Ja sam mu onda sasvim mirno ispriala historiju
pudrijere, ukljuivi i moju ispovijest. Saslua me pognute glave, ne gledajui me, grickajui
nokte, to je kod njega bio znak da ga stvar interesira. Na kraju zavrih: Uvjerena sam da e
me onaj pop nasamariti... ta ti misli?

284
285 ..,.
* On mahnu glavom i ree, ne gledajui u mene ve preda se, prema prozoru: Ne bi smio...
ja uope ne vjerujem ... nije dovoljno da sveenik bude ruan ,..

Ah, da si ga samo vidio rekoh ivahno.

Morao bi biti prava nakaza, da uini, neto sli

no... dodue, svata se deava dodade odmah smi
jui se.

Ti misli, dakle, da nemam ega da se plaim?

Da ... utoliko vie to ne moe nita da uini. .

stvar ne zavisi od tebe.

Kako to govori... ovjek se plai, jer se pla

i... to je jae od nas.
On odjednom napravi jednu od svojih njenih kretnji, stavi mi ruku na vrat, prodrma me i
ree: Pa ti se ne plai ... zar ne?

Ta kaem ti da se plaim.

Ne, ti se ne plai, ti si hrabra.

Uvjeravam te da sam se mnogo uplaila

tako
da sam legia u krevet pa se dva dana nisam uope digla.

Da... a onda si dola k meni i sve si mi sasvim

mirno ispriala... ti ne zna ta znai strah.

A ta sam mogla da uinim? upitah ga smijui

se i protiv svoje volje. Ta valjda neu da kukam od
straha.

Ti se ne plai.
Odjednom zavlada tiina, a on me onda upita s nekim naroitim naglaskom u glasu koji me
iznenadi: A taj, da ga tako nazovemo, tvoj prijatelj Sonconjo, kakav ie to tip?

Tip kavih ima toliko rekoh neodreeno. U

tom trenutku nisam uope znala ta bih mogla da kaem
o Sonconju.

Pa, kako izgleda... opisi ga.

Zato, hoe li da ga da zatvoriti? rekoh smi

jui se. Ne zaboravi da e onda i mene zatvoriti.
Dodadoh: Plav ... malen ... pleat... blijeda lica, pla
vih oiju ... ukratko, nita naroito . .. jedino to je kod
njega vrijedno panje, to je njegova silna snaga.

Snaga? w. ' '"'

:^Da, kad ga ovjek vidi, ne moe da vjeruje ... ali
kad mu dodirne miice, ima utisak da su od elika..
Primijetivi da me paljivo slua, ispriah mu dogaaj
izmeu Dina i Sonconja. Moju priu ne poprati nikakvim
komentarom, ali me na kraju upita: A zar ti'misli da je
Sonconjo izvrio zloin s predumiljajem
hou da ka
em da ga je unaprijed pripremio i zatim izvrio potpuno

hladnokrvno?
:

Nikako rekoh on ne smilja nita unaprijed

... kad je Dina oborio na zemlju onom svojom pesnicorn
sigurno nije ranije ni jedan trenutak o toirne razmiljao . t\
a tako je bilo i sa zlatarom.

A zato je onda to uinio?

J

Tako... jer je to jae od njega on je kao ti

gar... u jednom trenutku je dobar, ali ve u. iduem is
prui apu, ko zna zato. Zatim mu ispriah itavu hi
storiju svojih odnosa sa Sonconjom, kako me je tukao ii
kako mi je u tami prijetio da e me ubiti, ii zavrih rije
ima: On na to ne misli... ali ga u izvjesnom trenutku
savlada neka sila, jaa od njegove voije... i onda je naj
bolje biti daleko od njega... uvjerena sam da je otiao
zlataru, samo da bi mu prodao pudrijeru
ali ga je zla
tar uvrijedio, i on ga je ubio.

Dakle, neka vrsta ovjekazvjeri.

Nazovi ga kako hoe ... moda se u njegovu slu

aju radi dodadoh nastojei da samoj sebi objasnim
osjeaj koji je u meni budilo Sonconjinp ubilako bjes
nilo moda se u njegovu sluaju radi o nekom nago
nu kao to je onaj koji mene nagoni da te volim . .. Zato
te volim? Sam bog zna... zato Sonconjo u izvjesnim tre
nutcima osjea nagon za ubijanjem? I to sam bog zna.. .
ini mi se da za takve sluajeve ne postoji objanjenje.
On je neko vrijeme razmiljao, a onda podie glavu ii upta: A ta misli kakav nagon
osjeam ja prema tebi? Misli li da ja osjeam nagon da te volim?
Strano se uplaih da e rei da me ne voli. Zaepih mu usta rukom preklinjui ga: Zaboga...
ne govori mi o svojim osjeajima prema meni.

tka
287
;,. Jer ne marim, da to doznam ... ne znam ta ti prema meni osjea, niti elim da to
doznam ... meni je dovoljno to ja tebe volim.
On zatrese glavom i ree: Nije pametno to me voli .. . trebalo bi da voli ovjeka kakav je
Sonconjo.
Zaista se iznenadih: Ta ta govori? Zloinca?

Pa bio I zloinac ... aii koji osjea nagone koje

si maloas spomenula.... Kao to osjea nagon za ubija
njem, Sonconjo sigurno osjea i nagone za ljubavlju... i
to jednostavno, bez naroitog okolienja... ja, me
utim ...
Ne daoh mu da zavri, protestovah: Ali ti ne moe da se uporedi sa Sonconjom .... ti si ono
to jesi... a on je zloinac, nakaza... a zatim nije istina da bi on mogao osjeati nagon za

ljubavlju ... takav ovjek ne moe da voli.... za njega postoji samo ulno zadovoljstvo ... ja ili
neka druga,, njemu je svejedno.
Izgleda da ga nisam uvjerila, ali ne ree nita. Iskoristih taj trenutak utnje i, ispruivi ruku,
uvukoh prste u. njegov rukav, nastojei da mu prodrem do mike. Mino rekoh.
On se tre: Zato me zove Mino?

To je iz milote, prema akomo... zar ne smi

jem?

Ne .... ne ... moe... samo, tako me zovu u po

rodici to je sve.

Zove li te tako i tvoja majka? upitah ga i pu

stih mu ruku, a zatim mu uvukoh svoju ispod kravate i
koulje, milujui ga po golim grudima.

Da, tako me zove moja majka nestrpljivo po

tvrdi, a zatim ree nekim naroitim, pomalo prezirnim i
sarkastinim glasom: Uostalom, nije to jedino to si mi
ti rekla, a to mi govori i moja majka... u sutini vaa
se shvaanja u svemu podudaraju.

Na primjer? upitah. Bila sam uzbuena, pa ga

gotovo nisam ni sluala. Otkopah mu koulju, nastojei
da doprem do njegova mravog i privlanog djeakog
ramena.

Na primjer odgovorih kad sam ti rekao da se

bavim politikom, odmah si uplaenim glasom uzviknula:

Pa to je zabranjeno... to je opasno ... a to isto,

takvim istim glasom, rekla bi mi i moja majka.
Laskala mi je pomisao da liim na njegovu majku, prije svega zato to je u pitanju bila
njegova majka, a zatim to sam znala da je njegova majka gospoa. Ba si glup

rekoh njeno zar je to neto loe? Znai da te tvoja

majka voli isto toliko koliko te i ja volim ... zaista je opas
no, baviti se politikom... tako su eto zatvorili i jednog
mladia kojeg sam poznavala, i evo, ima ve dvije godine
kako lei u zatvoru ... emu to vodi? Oni su ionako jai
i, im mrdne, strpaju te u zatvor... ja mislim da se i
bez politike moe vrlo dobro ivjeti.

Moja majka, moja majka uzviknu on pobjedo

nosno i sarkastino to isto kae i. moja majka.

Ja ne znam ta kae tvoja majka odgovorih

ali bez obzira ta ona kae, uvjerena sam da ti uvijek go
vori samo ono to je u tvom interesu... trebalo bi da se
mane politike... ti nisi neki profesionalni politiar... ti
si student... student treba da ui.

Studirati, diplomirati i onda osigurati sebi karije

ru proapta kao da govori sam sa sobom.
Ne odgovorih mu nita, ve mu, pribliivi svoje lice njegovu, pruih usne. Poljubismo se i
odmah se razdvojismo, izgledalo je kao da se je pokajao to me je poljubio jer me je gledao s
izvjesnim izrazom napaenosti i neprijateljstva. Uplaih se da sam ga uvrijedila to sam
poljupcem prekinula njegov razgovor o politici i zato brzo dodadoh: Uostalom, radi kako

zna, ja se u tvoje stvari ne mijeam... ak, ako eli, kad sam ve dola moe mi dati onaj
paket... ja u ga sakriti kako smo se dogovorili.

Ne, ne odgovori brzo ni govora, to ne do

lazi vie u obzir... ti si u prijateljskim odnosima s Astari
tom ... da ga on pronae ...

Zato? Zar je Astarita opasan?

On je jedan od najgorih odgovori on ozbiljno,

lako bez naroite zlobe, osjetih neku pakosnu elju
da na ljubazan nain povrijedim njegove samoljublje. U
stvari prirnijetih njeno ti nisi nikada imao namjeru
da mi povjeri taj paket.
.
r

288
ti Rimljanka
289
0 A zato bih ti bio tada o tome govorio? 3f ^

Tako, oprosti mi, nemoj da se vrijea... ali ja

mislim da si mi ti samo zato tako govorio, da bi se preda
mnom pokazao u to boljem svjetlu ... da bi mi pokazao
da se ozbiljno bavi onim to je zabranjeno, opasno.
On se razljuti, shvatih da sam ga pogodila u ivac. Kakve su to gluposti uzviknu zaista
si glupa. Zatim se odjednom smiri i sumnjiavo upita: Zato ... koji te razlozi na vode
da tako misli?

Ne znam odgovorih s osmjehom na usnama

itav tvoj nain ... moda ti nisi svjestan toga... ali ne
ostavlja utisak da se radi o ozbiljnim stvarima.
On napravi smijenu kretnju kao da govori sam sa sobom: Radi se, naprotiv, o veoma
ozbiljnim stvarima ree. Pri tom se die i pruajui mrave ruke izrecitira sa zanosom i u
uzvienom tonu: Oruje, ovamo oruje: sam u se boriti, sam u pasti. Mahao je rukama i
nogama, bio je komian i liio pomalo na marionetu. Upitah ga: to to ima da znai?

Nita odgovori to je jedan stih. lako je

to bilo udno,, izgledalo je kao da je poslije tog uzbuenja
pao odmah u neko mrano mrtvilo. Ponovo sjede i ree
sasvim iskreno: Pazi... radim tako ozbiljno, da se na
dam da e me zaista zatvoriti... a onda e svi vidjeti da
li se radi o ozbiljnim stvarima ili ne.
Pomilovah ga, obuhvatih mu lice rukama i rekoh: Kako ima lijepe oi. To je bilo tano,
jer su mu oi bile zaista lijepe, njene, velike, s izvjesnim dubokim i naivnim izrazom.
Ponovo se uzbudi, i brada mu zadrhta. Proaptah: Zato ne idemo u tvoju sobu?

Nemoj na to ni da misli... moja se soba nalazi

pored udoviine sobe... ona je po itav dan u svojoj so
bi, i osim toga, da bi mogla da pazi na hodnik, dri otvo
rena vrata.

Onda idemo mojoj kui.

Suvie je kasno ... ti stanuje daleko... a usko

fb treba da dou neki moji prijatelji.

ba
Onda ovdje. ., , ea/!::
_Tj s. |uda_
, ..^^^n^^as.
290
Priznaj radije da se plai ^'nastavi uporno. '** Bavi se politikom propagandom i ne
plai se toga.:? bar tako kae... a, meutim, strah te je da te u ovorri salonu zateknu sa
enom koju voli.. .na kraju, ta moe da ti se desi? Da te udovica izbaci... pa e morati da
potrai drugu sobu.
Znala sam da se kod njega, stavljajui na probu njegovo samoljublje, moe sve postii. Bila
sam ga uvjerila, kako se inilo, a osim toga mora da je i on osjetio elju, i ta je njegova elja
bila jaka bar koliko i moja. Ti si luda ponovi a moda bi mi bilo ak manje neugodno
da me zatvore nego da me odavde izbace... uostalom, gdje?
Na podu rekoh njeno i tiho doi... pokazat u ti kako se to radi. : Izgledao je
toliko uzbuen da vie nije bio u stanju da govori. Ustadoh s divana, legoh polako na pod i
ispruih se. Pod je bio prekriven ilimima, u sredini se nalazio sto s priborom za liker.
Ispruih se na ilimima, tako da su mi se glava i gornji dio tijela nalazili ispod stola. Zatim
povukoh Mina za ruku i primorah ga, mada se opirao, da i on legne. Zavalih glavu i skiopih
oi. Ustajali miris praine i dlaka ilima inio mi se prijatan i opojan, kao da usred proljea
leim na nekoj cvjetnoj livadi i osjeam miris cvijea i trave, a ne prljave vune. Mino je leao
na meni. Uivala sam osjeajui pod njego' vom teinom tvrdou poda i bila sam zadovoljna
to on to ne osjea i to mu moje tijelo zamenjuje leaj. Kad poe da me ljubi po vratu i po
licu, osjetih veliku radost jer on' to ranije nije nikada inio. Otvorih ponovo oi, glava mi je
bila nagnuta na jednu stranu, a lice naslonjeno na grubu vunu ilima. Osim ilima naoh se u
mogunosti da vidim mozaik na podu, uglaan voskom, a sasvim u dnu donji dio dvokrilnih
vrata. Duboko uzdahnuh i ponovo skiopih oi.
Prvi se die Mino a ja ostadoh jo dosta dugo u istom poloaju u kome me je on bio ostavio,
leei nauznak, s jednom rukom na licu. Osjeala sam se sretnom, tonui u toj srei, inilo mi
se da bih bila mogla jo dugo ostati u onom istom poloaju, osjeajui tvrdi pod pod leima i
miris dlaka i praine u nosnicama. Moda sam trenutno
vr
291
bila i zaspala, i to lakim i trenutnim snom, jer mi se uini da sam sanjala kako se u stvari
nalazim na livadi punoj cvijea, ispruena na travi, a nad mojom se glavom umjesto stola
nalazi nebo obasjano suncem. Mino je sigurno bio pomislio da mi nije dobro, jer odjednom
osjetih kako me drma i pri tom mi govori tihim glasom: ta ti je? ta radi? Brzo, dii se.
Podigoh jedva ruku s lica, polako se izvukoh ispod stola i ustadoh. Osjeala sam se sretnom i
osmjehivala sam se. Naslonjen na kredenac, nagnut i jo uvijek zadihan, Mino me je
posmatrao utke, s neprijateljskim i zbunjenim izrazom. Ne elim vie da te vidim, ree
najzad. U istom trenutku njegovo se sagnuto tijelo nekako udno trgnu, kao tijelo lutke u
kojoj su popucale opruge. Nasmijeih se i odgovorih: Zato?... Mi se volimo ... jo emo se
vidjeti a zatim mu prioh blie i pomliovah ga. On okrenu svoje blijedo i izoblieno lice i
ponovi: Ne elim vie da te vidim.
Bilo mi je jasno da se ljuti to je popustio. Nikada se nije mogao pomiriti s tim da me voli ne
odupirui se i ne kajui se; volio me je kao neko ko je odluio da uini neto to ne bi elio da
uini, jer to ne bi trebalo da uini. Ja sam ipak bila uvjerena da njegovo neraspoloenje nee
dugo potrajati pa e njegova strast, iako se on protiv nje borio i mrzio je, biti na kraju uvijek
jaa od njegove udne tenje za nevinou. Eto, zato se nisam ni obazirala na njegove rijei,
ve sam, sjeajui se kravate koju sam mu bila kupila, prila stoiu na kome sam biia
ostavila torbicu i rukavice. Ipak mu rekoh: Nemoj da se toliko ljuti ... ovamo vie neu

doi... je li sada sve u redu. On ne odgovori nita. U istom trenutku otvorie se vrata i jedna
stara sobarica uvede u sobu dva ovjeka. Prvi ree dubokim i krupnim glasom: Zdravo,
akorno. Shvatih da su to njegovi politiki drugovi i radoznalo ih pogledah. Onaj koji je bio
pozdravio bio je pravi kolos: vii od Mina, sa irokim ramenima, liio je na profesionalnog
boksera. Bio je plav, kosa mu je bila raupana, oi plave, nos plosnat, usta crvena i
bezoblina, ali lice mu je imalo prostoduan i iskren izraz, a uz to je bio stidljiv i prirodan pa
mi se dopao, lako je bila zima, bio je
bez zimskog kaputa: bijela majica koja mu je virila ispod kaputa i dopirala mu do brade,
potvrivala je njegov sportski izgled. Naroito sam bila primijetila njegove crvene i jako
razvijene ruke koje su mu visile ispod zavrnutih rukava majice. Uini mi se da je veoma mlad,
moda akomovih godina. Drugome je moglo biti oko etrdeset godina; dok je prvi
vjerojatno bio radnik ili seljak, ovaj je, sudei po izgledu i po odijelu, morao biti varoanin.
Bio je malen, a kada je stajao pored svog druga, izgledao je prosto siuan. Bio je to
crnomanjast ovjeuljak s ogromnim naoarima uokvirenim kornjaevinom, pod kojima je
njegovo lice gotovo iezavalo. Ispod naoara isticao mu se tupasti nosi, a ispod nosa
otvarala se ogromna usta, koja su se, kao neka posjekotina protezala od jednog do drugog uha.
Mravi obrazi, crni od brade, otrcan ovratnik, neuredno i umrljano odijelo, u kom kao da je
plivalo njegovo jadno malo tijelo, sve je to odavalo neku naroguenu zaputenost i
samozadovoljnu bijedu. Pravo da kaem, bio me je iznenadio izgled te dvojice, jer je Mino
bio uvijek odjeven s nekom naroitom nemarnom elegancijom, a po mnogim se znacima
vidjelo da pripada sasvim drugom krugu nego to je bio njihov. Da nisam vidjela kako su oni
pozdravili Mina i kako im je on uzvratio pozdrav, ne bih nikada biia povjerovala da su
prijatelji. Osjetih odmah instinktivno simpatiju prema visokom, a antipatiju prema malenom.
Visoki upita s nekim zbunjenim osmijehom; Moda smo doli suvie rano?

Ne, ne ree Mino, trgnuvi se. Bio je zbunjen

pa nije mogao da se odmah snae. Tani ste.

Tanost je kraljevska vrlina ree mali, trljajui

ruke, a onda odjednom i to sasvim neoekivano, kao da
je ta reenica bila naroito smijena, poe da se glasno
smije. Zatim se, takoer iznenada, neprijatno, kao to je
bio poeo da se smije, uozbiljio, i to tako da gotovo po
sumnjah da se ranije smijao.

Adrijana ree akomo predstavljam ti dvo

jicu mojih prijatelja, Tulija i pri tome pokaza onoga
manjeg i Tomaza.
Primijetih da nije rekao njihova prezimena pa pomislih da su imena izmiljena. Pruih im
ruku smijeei se.

292'
293
Visoki mi tako vrsto stisnu ruku da me zaboljee prsti, a drugi mi ovlai ruku, jer mu je dlan
bio sav mokar od znoja. Mali ree: Veoma sam sretan ali s nekim pretjeranim zanosom
koji mi je izgledao komian. Visoki ree jednostavno, i kako mi se uini, sa simpatijom:
Milo mi je. Primijetih da se i u njegovu glasu razabire neko naroito nareje.

askom smo se utke posmatraii: akomo, ako e)i ree visoki ^ mi moemo i da
odemo... ako si sada zauzet, doi emo sutra.
Mino se tre i pogleda ga. Shvatih da je namjeravao da im kae da ostanu, a mene da zamoli
da odem. Sad sam ga ve dovoljno poznavala, pa sam znala da on ne moe drukije da
postupi. Sjetih se da sam mu se maloas podala, na vratu sam jo uvijek osjeala njegove usne
koje su me ijubites a na tijelu njegove ruke koje su me stiskale. Moja je dua uvijek spremna
da popusti i da se pomiri sa svojom sudbinom, ali se moje tijelo bunilo protiv takvog
nedostojnog postupka. Stupiti korak naprijed i Ijutito rekoh: Da, bit e bolje da odete i da se
sutra vidite ... imam jo mnogo toga da kaem Minu.
S neprijatnim izrazom na licu i udei se, Mino.se usprotivi: Ali ja moram s njima govoriti.

Govorit ete sutra.

Ah, ree dobroudno Tomazo odluite se ...

ako elite da ostanemo, recite ... ako elite da idemo ...

Bit emo zadovoljni u svakom sluaju zavri

Tulio, smijeei se kao obino.
Mino je i dalje oklijevao. Moje tijelo zauze ponovo, i protiv moje volje, borbeni stav.
Sluajte rekoh maloas ja i Mino ljubili smo se ovdje, na podu, na ovom ilimu ... ta
biste vi uradili na njegovu mjestu? Da li biste me otjerali?
Uini mi se da je Mino pocrvenio. Zacijelo se bio zbunio, jer je bio okrenuo prkosno lea i
poao prema prozoru. Tomazo me letimice pogleda, a zatim, ne osmjehujui se, ree:
Razumio sam... idemo... do vienja, akomo, sutra u isti sat.
Meutim, moje su rijei vjerojatno bile uzbudite malog Tulija. Gledao me je netremice,
otvorenih usta i raz
rogaenih oiju iza onih svojih debelih naoara. Zacijelo mu se jo nikada do tada nije bilo
desilo da uje neku enu da tako iskreno govori i sigurno se u tom trenulku u njegovoj glavi
bilo ukrstilo hiljadu bludnih misk Ali ga visoki pozva s praga: Tulio, idemo! On na to,
ne skidajui s mene svoj glup i poudan pogled, idui natrake, stie do vrata i ieze.
Saekah da izau, a onda prioh Minu koji je jo uvijek stajao pored prozora, okrenut leima
prema sobi... Stavih mu ruku oko vrata: Kladim se da sada ne eli vie da me vidi.
On se polako okrenu i pogleda me. Oi su mu bile pune srdbe, ali kad ugleda moje lice, koje
je zacijelo bilo njeno, puno ljubavi i na svoj nain nevino, njegov se pogled promijeni, i on
mi ree razumnim i gotovo tu' nim tonom: Postigla si to si eljela.

Da, zadovoljna sam rekoh, zagrlivi ga pri ;omj

vrsto. Dozvoli mi da ga zagrlim, a zatim me upita: Sta
si to eljela da mi kae?

Nita odgovorih eljela sam da veeras osta

nem s tobom ...
i "'

Ali ja u uskoro na veeru ... a veeram ovdje ...

kod udovice Medolagi.
'

Pozovi me, dakle, na veeru.

Pogleda me i nasmijei se jedva primjetno toj mojoj drskosti. U redu ree stidljivo
idem da joj kaem ... kako eli da te predstavim?

Kako hoe, kao roaku.

Ne... predstavit u te kao svoju vjerenicu ..."

hoe li?
Nisam smjela da mu pokaem koliko me taj njegov
prijedlog obradovao. Odgovorih glumei ravnodunost:
to se mene tie... glavno je da budemo zajedno ...
kao vjerenici ili ma ta drugo.
'


Priekaj, odmah u se vratiti.
im on izie, povukoh se u jedan ugao u salonu, podigoh haljinu i brzo zakopah
kombinezon, koji, u onom * ljubavnom meteu i zbog iznenadnog dolaska njegovih prijatelja,
nisam bila uspjela da dovedem u red. U ogledalu, ! koje je visilo na suprotnom zidu, ugledah
svoju dugaku '

294
295
i savrenu nogu, obavijenu svilenom arapom. Ta moja noga, meu onim starim namjetajem,
u onom zatvorenom prostoru i u onoj tiini, izazva u meni udan utisak. Sjetih se kako sam s
Dinom imala snoaj u vili njegovih gospodara, kako sam tamo ukrala pudrijeru i nehotice
uporedih sada taj prohujaii trenutak svog ivota sa sadanjim. Tada sam osjeala pusto,
gorinu, elju da se osvetim, i to, ako ne na samom Dinu, a ono bar na svima koji su me bili
preko njega uvrijedili na najokrutniji nain. Sada sam, meutim, bila zadovoljna, slobodna,
osjeala sam se lagana. Ponovo shvatih da istinski volim akoma i da ne marim mnogo to
me on ne voli.
Namjestih haljinu, prioh ogledalu i uredih kosu. Iza mojih lea otvorie se vrata, i Mino
ponovo ue.
Nadala sam se da e mi prii i da e me, dok sam se gledala u ogledalu, zagrliti s lea. On
meutim, sjede u dnu salona, na divan. U redu, ree palei cigaretu dodali su jo jedan
pribor... za koji trenutak emo
veerati.
Odmakoh se od ogledala, prioh mu, sjedoh pored njega, uzeh ga ispod ruke i vrsto se
stisnuh uz njega.

Ona dvojica rekoh kao sluajno sigurno su

tvoji politiki drugovi, je li?

Da.
se Ne izgleda da su naroito bogati.
ff Zato?

Pa, sudei po tome kako su se nali.

Tomazo je sin upravitelja mog imanja ree
onaj drugi je uitelj.

Ni mi simpatian.
,". _ KO?
t Uitelj. Prljav je i udno me je pogledao kad sam
rekla da sam imala s tobom snoaj.

Vidi se da si mu se dopala.
utjeli smo dosta dugo. Najzad rekoh: Tebe je stid da me predstavi kao svoju vjerenicu ...
ako hoe, ja u otii.
Znala sarn da je to jedini nain da od njega iznudim koju njeniju kretnju, trebalo ga je,
naime, optuiti da me se stidi. ! zaista, odmah me rukom obuhvati oko struka i
ree mi: Pa, ja sam ti to predloio... zato bih morao da se stidim?

Ne znam . .. vidim da si neraspoloen.

Nisam neraspoloen, omamljen sam ree ne

kim znaajnim tonom imali smo snoaj ... treba mi

malo vremena da se oporavim.

Primijetih da je jo uvijek veoma blijed i da pui preko volje. Rekoh mu: U pravu si...
oprosti... ali ti si uvijek tako hladan i tako povuen, da i nehotice gubim glavu; da si drukiji,
ne bih maloas bila navalila da ostanem.
On baci cigaretu i ree: Nije istina da sam hladan i povuen.

Pa ipak ...

Ti mi se mnogo svia nastavi gledajui me

paljivo i zato maloas nisam mogao da ti se odu
prem, iako sam to elio.
Ova mi se reenica dopade, pa oborih pogled, bez rijei. On nastavi: Mislim da si ti ipak u
sutini u pravu ... i da to ipak nije ljubav.
Srce mi se stegnu, nisam se mogla savladati, upitah ga jedva ujno: A ta je za tebe ljubav?
On mi odgovori: Da te volim, ne bih maloas bio zaelio da ode... a ne bih se bio ni
razljutio kad si rekla da e ostati.

Zar si se razljutio?

Da... i sad bih s tobom razgovarao, bio bih ve

seo, osjeao se lak, pun ivota, alio se ... milovao bih
te, udvarao bih ti, ljubio te... pravio planove za budu
nost ... zar to nije ljubav?

Da rekoh tiho to su, ako nita drugo, po

sljedice ljubavi.
utio je dosta dugo, a zatim ree be naroitog zadovoljstva i s izvjesnom uzdranom
skromnou: Ja sve radim na isti nain ... bez naroite ljubavi i bez naroitog osjeaja...
znam kako se to radi i radim to ponekad sasvim hladno i povrno ... takav sam i, kako mi
izgleda, ne mogu biti drukiji.
Uloih sve svoje snage i odgovorih mu: Svia mi se takav kakav si... ne brini. A zatim ga
zagrlih to

296
297
sam njenije mogla. Gotovo u isti as otvorie se vrata i jedna stara sluavka proviri i upozori
da je veera gotova.
Iziosmo iz salona i kroz jedan hodnik uosmo u trpezariju. Sjeam se vrlo dobro to vidjeh u
toj sobi, a tako i pojedinih linosti, jer je u tom trenutku moja dua bila osjetljiva kao kakva
fotografska ploa.
Ne znam zato, ali mi se uini da je udovica Medolagi mnogo liila na onaj njen namjetaj od
ebanovine s inkrustacijama od sedefa. Bila je to ena u godinama, impozantnog rasta, s
ogromnim grudima i jakim bokovima. Odjevena u crnu svilenu haljinu, iroka i mlitava lica,
blijeda kao sedef, uokvirena crnom kosom koju je, kako se inilo, bojila, s velikim crnim
podonjacima, stajala je pred posudom za supu iz koje je s izvjesnim prezirom sipala u
tanjure. Lampa, sputena nad sto, osvjetljavala je njene grudi koje su liile na velik, cm i
blistav paket, dok joj je lice ostajalo u mraku. Na onom bijelom licu, njene su oi, okruene
podonjacima, podsjeale na sviSene maske to se nose u vrijeme karnevala. Sto je bio malen,
s etiri pribora, po jedan sa svake strane. Gospoina kerka sjedila je ve na svom mjestu i
nije se ni digla kad je vidjela da ja ulazim.

Gospoica e sjesti na ovo mjesto ree gospo

a Medolagi. Kako se zove gospoica?

Adrijana.

Gle, kao moja kerka ree rasijano gospoa

*r imamo, dakle, dvije Adrijane. Govorila je uzdrljivo,
ne gledajui me, i bilo je jasno da, joj se moje prisustvo
ni najmanje ne sva. Kako rekoh, ja se gotovo i nisam
mazala, nisam oksidirala kosu, ukratko, nisam niim oda
vala svoj zanat. Meutim, da sam djevojka iz naroda, jed
nostavna i neobrazovana, to se svakako odmah primjei
valo, a meni, uostalom, nije bilo ni stalo da to sakrijem.
Koga mi sve ne dovodi u kuu mora da je u tom
trenutku pomislila gospoa Medolagi Najobiniju pa
lananku.
Sjedoh i pogledah djevojku koja se zvala kao i ja. Bila je tano za polovinu manja od mene,
glava, grudi, bokovi i sve je bilo u nje manje. Bila je mrava, kosa joj je bila prorijeena, lice
ovalno, otmjeno, velike sanjalake
298,
oi s izrazom uplaenosti. Posmatrala sam je i odmah sam primijetila kako je pod mojim
pogledom oborila oi i sagnula glavu. Pomislih da je stidljiva i rekoh, da bih probila led:
Znate, izgleda mi zaista, neobino da se neko drugi zove kao ja i da je u isto vrijeme sasvim
drukiji nego to sam ja.
Rekoh to sasvim sluajno, samo da bih nekako zapoela razgovor, iako sam bila svjesna da je
glupo to govorim. Na moje najvee iznenaenje ne dobih nikakav odgovor. Djevojka me
pogleda iroko otvorenih oiju, a zatim utjei, sagnu glavu nad tanjur i poe da jede. Tada mi
odjednom sinu: ona nije stidljiva, ve se uplaila. Uzrok njenog straha bila sam ja. Bila ju je
uplaila moja ljepota, koja je u onom ustajalom i pranjavom zraku njene kue odskakala kao
rua u pauini; bila ju je uplaila moja bujnost, koja je upadala u oi ak i kad sam utjela i
kad sam stajala nepomina, naroito ju je bila uplaila injenica da sam dijete iz naroda.
Razumije se da bogata ne voli siromaha, ali ga se i ne plai, jer, drei se gordo i pravei se
vaan, zna da ga dri na odstojanju; siromah, koji je odgojen ili porijeklom stekao duu
bogataa, naprosto se uasava pravog i istinskog siromaha, kao neko ko osjea da je
predodreen za izvjesnu bolest od koje ve boluje. Bilo je jasno da te dvije Medolagi nisu
bogate, jer se inae sigurno ne bi bile bavile iznajmljivanjem soba. Svjesne da su siromane,
ali prikrivajui svoje siromatvo, za njih je moje prisustvo siromane djevojke bez maske
predstavljalo izvjesnu opasnost i gotovo neku uvredu. Ko zna ta je sve prolo kroz glavu te
djevojke kad je oslovih. Ova mi se obraa, eli da postanemo prijateljice, nee mi vie dati
mira. . . Sve to shvatih u jednom jedinom trenutku i odluih da vie ne otvaram usta sve dok
se veera ne svri.
Majka koja je bila prirodnija, a moda i radoznalija, nije ipak htjela da se odrekne razgovora.
Nisam znala da ste vjereni ree Minu otkad?
Glas joj je zvuao uobraeno, a govorila je, da tako kaem, iza onih ogromnih grudi, kao da
stoji iza nekog rova koji je titi. Ima tome mjesec dana ree Mino. To je bilo tano,
poznavali smo se svega mjesec dana.
299
ii

Da li je gospoica Rimljanka?
I te kakva! Sedam generacija.


A kada ete se vjenati?

Uskoro. .. im bude slobodna kua u kojoj emo

stanovati.

O ... ve imate i kuu.

Da, malu vilu s batom ... s kulom ... zaista je

vrlo lijepa.
Tako je on onim svojim pakosnim tonom opisivao malu vilu koju sam mu bila pokazala na
putu blizu nae kue. Upreh sve sile i rekoh: Budemo li ekali da ta kua bude slobodna...
bojim se da se neemo nikada uzeti.

Gluposti ree Mino veselo. Izgledalo je da

se sasvim oporavio, ak mu je i lice bilo dobilo izvjesnu
boju. Vrlo dobro zna da e ugovorenog dana biti
slobodna.
Komedije mi se ne sviaju, i zato ne rekoh nita. Sobarica promijeni tanjure. Vile, gospodine
Diodati, ree gospoa Medolagi imaju mnoge dobre strane, ali su nezgodne ...
zahtijevaju mnogo posluge.

Zato? ree Mino. To nee biti potrebno.. .

Adrijana e biti i kuharica i sobarica i guvernanta . .. zar
ne, Adrijana?
Gospoa Medolagi me odmjeri pogledom i ree: Gospoice imaju drugog posla, a ne da
misle na kuhanje, da iste sobe, da namjetaju krevete... ali ako je gospoica Adrijana navikla
da to radi... onda ... Ne zavrivi pogleda u tanjur koji mi u taj as prui sobarica. Ne
znajui da ete i vi doi... nismo mogli da dodamo nita drugo osim jaje.
Razljutili se i na Mina i na tu enu, i umalo to ne odgovorih: Ne ... ja sam navikla da se
skitam po ulicama. Mino, koji je bio neobino, gotovo neprirodno veseo, nali sasvim
slobodno vina u svoju au, a nali i meni (oi gospoe Medolagi pratile su zabrinuto bocu), a
zatim nastavi: Ta Adrijana nije gospoa.. .a nee nikada ni biti.. . Adrijana je uvijek
namjetala krevete i istila sobe... Adrijana je djevojka iz naroda.
300
Gospoa Medolagi pogleda me kao da me je tek sada primijetila, a zatim s izvjesnom
uvredljivom Ijubaznou potvrdi: Upravo tako ... kako sam rekla... ako je na to navikla.
Kerka sagnu glavu nad tanjur. Da, navikla je nastavi Mino a ja je, razumije se,
neu primoravati da promijeni tako korisne navike... Adrijana je kerka velje mukih koulja,
i ona je velja... zar ne, Adrijana? Prui ruku preko stolnjaka i uhvati moju pa mi okrenu
dlan na gore: Boji nokte, dodue, ali ima ruku radnice: veliku, jaku, jednostavnu ... a takva
joj je i kosa, istina kovrdava, ali u stvari otporna i tvrda. Zatim mi pusti ruku i jako me,
kao kakvu ivotinju, povue za kosu. Adrijana je dakle, u svemu i po svemu dostojan
predstavnik naeg dobrog i zdravog naroda.
U njegovu glasu osjeala se neka vrsta sarkastinog izazova, koji niko ne prihvati. Kerka je
gledala u mene, kao da sam prozirna pa posmatra neki predmet koji se nalazi iza mojih lea,
majka naredi sobarici da promijeni tanjur, a zatim okrenuvi se prema Minu, sasvim
neoekivano upita: Dakle, gospodine Diodati, jeste li bili da vidite onu komediju?
Doe mi da se nasmijem, tako je nespretan bio taj nain mijenjanja razgovora. Mino se
meutim ne zbuni, ve ree: Nemojte mi spominjati tu komediju ... to je
prava svinjarija.
Mi idemo sutra... kau da su glumci sjajni.
Mino odgovori da glumci u stvari nisu tako dobri kako novine tvrde; gospoa nije vjerovala
da novine lau.

Mnio joj odgovori da je u novinama, od prvog do posljednjeg retka, sve ista la... Tako je od
tog trenutka itav razgovor bio protkan slinim argumentima. im bi jedan od tih
konvencionalnih razgovora bio iscrpljen, gospoa Medolagi bi odmah, s neprikrivenom
urbom, zapoinjala drugi. Mino, koga je to, kako se inilo, zabavljalo, bio je prihvatio igru
pa je spremno odgovarao. Razgovarali su o glumcima, o nonom ivotu u Rimu, o kavanama,
o kinematografima7=pozeH'itimn, gostionicama i jo o kojeemu. Liili su na dva igraa
tamburela, koji stalno upuuju jedan drugome istu loptu, pazei pri tom da im ona ne
izmakne. Ali dok je Mino to inio voen pri tom
301
svojom poznatom i jako razvijenom sklonou za komediju, gospoa Medolagi je to inila jer
se plaila i gnuala ne samo mene, ve i svega to je moglo da se na mene odnosi. S onim
svojim isto formalistikim i konvencionalnim razgovorom ona kao da je eljela da dade na
znanje: Time hou da vam kaem da je nepristojno oeniti se djevojkom iz naroda, a u
svakom sluaju vrlo nepristojno dovoditi je u kuu udovice dravnog inovnika Medolagia.
Kerka nije bila ni pisnula itavo vrijeme, toliko je bila uplaena; ona kao da je samo eljela,
a to je uostalom i pokazivala, da se veera to prije zavri i da ja odem. Neko kratko vrijeme
zabavljala sam se pratei tu borbu rijeima, ali se uskoro zamorih pa se sasvim predadoh tuzi,
koja je odavno vrebala moje srce. Bilo mi je jasno da me Mino ne voli, a to mi je saznanje,
uprkos svemu, bilo teko. Bila sam jo primijetila da se Mino posluio onim to sam mu bila
povjerila kako bi na tome zasnovao komediju s vjeridbom, ali mi nije bilo jasno da li je time
htio da se naruga meni, samom sebi ili tim dvjema enama. Moda je htio da se naruga svima,
ali ipak najvie samome sebi. inilo mi se kao da je i on u dubini svoga srca gajio elju za
normalnim i pristojnim ivotom, ali se iz razloga koji su bili potpuno drukiji od mojih nije
nadao da e to ostvariti. Shvatih da ona njegova pohvala djevojci iz naroda nije sadravala
nita laskavo ni za mene ni za sam narod. To je bilo sredstvo kojim se on posluio da tim
dvjema enama to vie napakosti, to je bilo sve. Polazei od tih mojih zapaanja, shvatih da
je istina ono to je on maloas bio rekao: da njegovo srce nije sposobno za ljubav. Nikada kao
u tom trenutku nisam bila shvatila da je ljubav sve i da od ljubavi zavisi sve. Ljubav,
meutim, ili postoji ili ne postoji. Kad postoji, onda ne volimo samo svog ljubavnika, ve i
sve druge ljude i stvari, kao to je to bio sluaj kod mene. Ali ko ne zna za ljubav, taj nikoga
ne voli i nita, a to je bio njegov sluaj. Taj nedostatak ljubavi vodio ga je ka nesposobnosti i
nemoi.
Sto je meutim bio raspremljen. Na stolnjaku, posutom mrvicama, nalazile su se, obasjane
okruglom svjetlosti lustera, etiri alice za kavu, pepeljara od terakote u
302
obliku 5ii& i jedna velika bijela ruka iarana tamnim mrljama i ukraena jeftinim prstenjem,
koja je drala upaljenu cigaretu. Bila je to ruka gospoe Medolagi. Odjednom osjetih kako mi
se od netrpeljivosti nadimaju grudi pa se digoh: ao mi je, Mino rekoh ali ja imam
posla i moram da idem.
On zgnjei cigaretu u pepeljari, i die se. Glasno, kao prava palaweafrka~rekoh laku no i
lagano se poklonih, na to gospoa Medolagi odgovori dostojanstveno, dok kerka uope ne
odgovori, a zatim izioh. U predsoblju rekoh Minu: Bojim se da e te poslije te veeri
gospoa Medolagi zamoliti da potrai drugu sobu.
On slegnu ramenima: Ne vjerujem ... plaam mnogo i na vrijeme.

Idem rekoh ta me je veera rastuila.

Zato?

Jer sam se u stvari uvjerila da nisi sposoban da

me voli.

Te rijei rekoh tuno ne pogledavi ga uope pri tom. Kad malo zatim podigoh oi, uini mi
se da se raalostio. Dodue, to je moda samo sjenka predsoblja pala na njegovo lice.
Odjednom osjetih izvjesno kajanje: Da se nisi uvrijedio? upitah ga.

Ne odgovori on s mukom na kraju krajeva

to je istina...
Duu mi ispuni njenost, zanosno ga zagrlih i rekoh: "Nije istina ... rekla sam to samo iz
inata ... a uostalom, ja te svejedno ipak mnogo volim ... gledaj... donijela sam ti ovu kravatu.
On je pogleda pa me upita: Da je nisi ukrala?
To je bla ala koja je kod njega, kako to kasnije shvatih, znaila mnogo veu njenost od bilo
kakvih toplih rijei zahvalnosti. Meutim, u tom trenutku uini mi se kao da me je neko ranio
u srce. Oi mi se napunie suzama, promucah: Ne... kupila sam je... tu dolje u radnji.
On primijeti da mi je zadao bol pa me zagrli i ree: Budalo ... rekao sam to ale radi...
uostalom, bilo bi mi drago i da si je ukrala... moda ak i vie.
303

Rekoh donekle utjena: ekaj da ti je stavim. On podie bradu, ja mu izvukoh staru

kravatu, prevrnuh ovratnik i svezah mu novu kravatu. Odnijet u tu runu otrcanu kravatu
rekoh ... ne smije vie da je nosi. eljela sam u stvari da imam jednu njegovu
uspomenu, neto to je on ranije nosio.

Uskoro emo se, dakle, vidjeti, ree.

i Kada?

Sutra, poslije veere.

Dobro. Uzeh mu ruku da je poljubim. On se

trgnu, ali ne uspije sprijeiti da je moje usne ne dotaknu.
Brzo, ne okreui se, sioh niz stepenice.
VII
Od toga dana nastavih da ivim svojim obinim ivotom. Voljela sam Mina i esto sam
osjeala elju da napustim svoj zanat koji se toliko protivio pravoj ljubavi, ali, kako se, uprkos
ljubavi, uslovi moga ivota nisu bili promijenili, uvijek sam se nalazila u istom poloaju:
drugim rijeima, niti sam imala novaca, niti sam bila u mogunosti da zaradim potreban
novac drukije nego to sam ga zaraivala. Od Mina nisam htjela da primim novac a,
uostalom, on ga nije ni imao, jer mu je porodica slala jedva toliko koliko je bilo dovoljno za
njegovo izdravanje u gradu. tavie, moram da kaem da sam stalno osjeala neodoljivu
elju da ja platim na svim onim mjestima kuda smo ili zajedno, u kavanama ili u
restoranima. On je tu moju ponudu redovno odbijao, pa sam svaki put bila razoarana i
ogorena. Kad nije imao novaca, vodio me u park, gdje smo, sjedei na klupi jedno pored
drugoga, razgovarali i gledali prolaznike, kao to ine svi siromasi. Jednog dana rekoh mu:
Znam da nema novaca ali emo ipak svratiti u kavanu ... ja u platiti... ta ti smeta?

To je nemogue.

Zato? Ja elim da idem u kavanu da neto po

pijem.
Onda idi sama.
U stvari, nije mi bilo toliko stalo da idem u kavanu koliko da platim za njega. Ta moja elja
bila je duboka, osjeala sam elju da mu odmah predam novac, sav novac, onako kako sam ga
dobivala od svojih prolaznih ljubavnika. inilo mi se da bih mu na taj nain mogla da

pokaem koliko ga volim. Ali sam ujedno mislila da bih ga, izdravajui ga vezala za sebe
mnogo vrim vezama nego to su jednostavne osjeajne veze. Rekoh mu jednom drugom
prilikom: Voljela bih kad bih smjela da ti dam novaca... a uvjerena sam da bi i ti osjetio
zadovoljstvo kad bi htio da ga primi.
On poe da se smije i odgovori mi: Nai se odnosi, bar to se mene tie, ne zasnivaju na
nekom zadovoljstvu.

A na emu se onda zasnivaju?

Nakon kratkog oklijevanja on mi odgovori: Na tvojoj elji da me voli i na mojoj slabosti
prema toj tvojoj elji... ali to ne znai da ta moja slabost ne poznaje izvjesne granice.

ta hoe time da kae?

To je sasvim prosto odgovori mirno a to

sam ti, uostalom, ve toliko puta objasnio ... mi smo jo
uvijek zajedno jer si ti to eljela... ja to, meutim, nisam
elio, a ni sada to ne elim, bar u teoriji.

Dosta, dosta prekinuh ga neemo govoriti

o naoj ljubavi... nisam dobro uinila to sam zapoela
taj razgovor.
Mislei na njegov karakter, esto sam na kraju dolazila do bolnog zakljuka da me on uope
ne voli i da sam ja za njega samo predmet nekog eksperimenta. U stvari, on se bavio
iskljuivo samim sobom, ali je i u tim granicama njegov karakter bio vanredno kompliciran.
ini mi se da sam to ve ranije jasno istakla. On je bio mladi iz imune porodice koja je
ivjela u unutranjosti, delikatan, inteligentan, obrazovan, dobro odgojen, ozbiljan. Njegova je
porodica, sudei po onome to sam mogla da shvatim, jer je on o njoj nerado govorio, bila
jedna od onih u kojoj bih ja, u mojim uzaludnim snovima za normalnim ivotom, bila toliko
voljela da sam mogla da se rodim: patrijarhalna, otac mu je bio Ijekar i posjednik, pa

304
?0 Rimljanka
305
20*
je njegova majka jo rnladajprovodila dio vremena u kui, ne brinui se ni za ta drugo, osim
za mua i za djecu, tri mlade Minove sestre i jednog starijeg mu brata. Otac mu je bio
poslovan ovjek i vaio je kao autoritet u mjestu, majka je bila veoma pobona, sestre prilino
lakomislene, stariji brat, kao i njegov prijatelj ankarlo, dosta razuzdan, ali su sve to bile vrlo
podnoljive mane; meni, roenoj u sasvim drugim uslovima i u sasvim drugom svijetu, one
ak nisu ni liile na neke mane. U porodici su se svi veoma voljeli, i roditelji, i brat i sestra, a
naroito su svi voljeli Mina.
Meni se inilo da je velika srea biti roen u takvoj porodici. On je, meutim, prema svojoj
porodici osjeao neku averziju, antipatiju, odvratnost, koju zaista nisam mogla da shvatim.
Izgledalo je da je isto takvu antipatiju, averziju i odvratnost osjeao i prema samome sebi, i
zbog onoga to je bio, i zbog onoga to je radio. Ja sam, dodue, bila stekla utisak da ta
njegova mrnja prema samome sebi predstavlja samo odraz njegove mrnje prema njegovoj
porodici. Drugim rijeima, imala sam utisak da je mrzio sve to ga je vezalo za porodicu, sve
u emu je na bilo koji nain osjeao uticaj porodinog kruga na sebe. Kako rekoh, bio je

dobro odgojen, obrazovan, inteligentan, delikatan, ozbiljan, ali je prezirao i tu inteligenciju, i

tu kulturu, i tu delikatnost, i tu ozbiljnost samo zato to je sumnjao da sve to duguje porodici u
kojoj se rodio i u kojoj je odrastao. Jednom mu rekoh: Pa ta bi ti htio? Sve su to vanredno
lijepe osobine ... trebalo bi da zahvali bogu to ih ima.

A ta e mi sve to? odgovori on jedva to

se mene tie bilo bi mi milije da liim na Sonconja.
: Ne znam zato, ali moja pria o Sonconju bila je napravila na njega snaan utisak. Kakav
uas uzviknuh pn je udovite, i ti bi elio da lii na udovite.

Razumije se da ne bih elio da budem u svemu

kao Sonconjo ree mirno spomenuo sam Sonconju
samo zato da bih objasnio svoju misao... kako bilo da
bilo, Sonconjo je sposoban da ivi u ovome svijetu.

A da li bi htio da zna odgovorili mu na to

to bih ja eljela?
306
B"n'^":"

Da ujem.
..>
, ....

eljela bih poeh polako, uivajui u rije

ima, jer mi se inilo kao da se u svakoj od njih skriva
poneki moj san koji sam dugo prieljkivala da sam
ono to si ti, tako je to tebi tako mrsko... eljela bih da
sam se rodila u bogatoj porodici kao to je tvoja, koja
bi me bila lijepo odgojila... eljela bih da ivim u istoj
i lijepoj kui kao to je tvoja... eljela bih da sam imala
kao ti. dobre uitelje, guvernante... eljela bih da, kao
ti, provodim ljeto na moru ili u brdima... da imam lijepe
haljine, da me pozivaju i da ja druge pozivam, a zatim
bih eljela da se udam za ovjeka koji bi me volio, za
valjana ovjeka koji bi radio i koji bi i sam bio imuan ...
i eljela bih da s tim ovjekom ivim i da s njim imam
djece.
Razgovarali smo isprueni na krevetu. Odjednom kao to je to esto radio, skoi na mene i
stade me stiskati, zlostavljajui me i ponavljajui: eljela bi, eljela bi, eljela bi... da bude
kao gospoa Lobianko.

A ko je ta gospoa Lobianko? upitah zbunje

no i pomalo uvrijeeno.

To je jedna pakosna ena koja me esto poziva

na svoje ureve, jer se nada da u se zaljubiti u koju
od njenih odvratnih keri i uzeti je za enu ... ja sam,
kao to se to kae u mondenskom jeziku, dobra partija.

Ali ne bih uope eljela da liim na gospou Lo

bianko.

Pa ipak bi silom prilika bila takva, da si imala

sve ono to si spomenula... i gospoa Lobianko se ro
dila u bogatoj porodici gdje su je dobro odgojili, imala je
dobre uitelje, guvernante, slali su je u kolu, i, mislim,
ak i na univerzitet... i ona je odgojena u istoj i lijepoj
kui... i ona svakog ljeta ide na more ili u brda... i
ona ima lijepe haljine, poziva i prima ... poziva i ide na

prijeme... i ona se udala za ovjeka na svom mjestu,

inenjera Lobianko, koji radi i donosi kui mnogo nova
ca... na kraju, i ona je s tim muem, mislim da mu je
bila ak i vjerna, imala dosta djece... tri keri i jednog
sina... pa ipak je, uprkos svemu, kako sam ve rekao,
prava aspida. K;
307
/

Bit e da je ona aspida ... i nezavisno od svoje

sredine.

Ne, ona je takva kakve su i njene prijateljice i

prijateljice njenih prijateljica.

Moda protestovah, nastojei da se izvuem iz

njegova neprijatnog zagrljaja ali svako ima svoj ka
rakter ... moda je gospoa Lobianko zaista aspida ...
ali ja sam uvjerena da bih u takvim uslovirna ispala bolja,
mnogo bolja nego to jesam.

Ne, bila bi isto tako strana kao to je strana i

gospoa Lobianko.

Ali zato?

Tako.

Reci mi... da li tebi i tvoja porodica izgleda

strana?

Bez svake sumnje ... suvie strana.

A da li si i ti straan?

I ja sam straan u svemu onome to sam dobio

od svoje porodice.

A zato. . . reci mi zato?

Tako.

To nije nikakav odgovor.

To je isto takav odgovor kakav bi dobila, i od

gospoe Lobianko kad bi joj postavila izvjesna pitanja.

Kakva pitanja?

Nije vano kakva odgovori on olako izvjesna

nezgodna pitanja . .. kada se s uvjerenjem kae tako,
to i najradoznalijem ovjeku zatvara usta... tako . .. bez
naroitog razloga . .. tako.

Ne razumijem te.

ta mari to se mi ne razumijemo, ako se volimo?

zavri grlei me na onaj svoj ironian nain koji je u
stvari bio lien ljubavi. Tako se svrila naa diskusija. Isto
onako kao to se nikada nije potpuno predavao ni svo
jim osjeajima, jer je uvijek jedan dio, i to, kako mi se
ini, vei, uvao za sebe umanjujui svaku vrijednost onim
rijetkim trenucima njenosti, nikada nije preda mnom ot
krivao sasvim svoju duu. Kad god bi pomislila da mi je
polo za rukom da prodrem do sri njegova bia, on bi
me odgurnuo nekom alom ili nekom smijenom kret

308
njom, i tako bi ponovo izmakao mojoj panji. Bio je zaista savreno nepostojan. On je sa
mnom postupao kao s nekim niim biem, gotovo kao s nekim objektom koji slui za
eksperimentiranje i studiranje. I moda sam ga ba zato tako pokorno i tako predano voljela.
Uostalom, ponekad mi je izgledalo da on mrzi ne samo svoju porodicu i svoju sredinu ve
naprosto sve ljude. Nekom drugom prilikom, vie se ne sjeam kojom, bio je primijetio:
^gBpgatai su uasni... uasni... ali ni siromasi nisu nita bolji, iako iz drugih razloga^,

Bilo bi mnogo jednostavnije rekoh mu kad

bi naprosto priznao da mrzi sve ljude odreda.
Poe da se smije i odgovori: Apstraktno, to jest kad nisam s njima, ja ih ne mrzim ... ak ih
toliko malo mrzim da vjerujem da bi se mogli popraviti... kad to ne bih vjerovao, ne bih se ni
bavio politikom ... ali kad sam s njima, izgledaju mi uasni... zaista dodade jednom tuno
ljudi nita ne vrijede.

I mi smo ljudi rekoh mu ni mi, dakle, nita

ne vrijedimo... pa prema tome nemamo ni pravo da ih
osuujemo.
Ponovo se nasmija i odgovori: Pa ja ih i ne osuujem ... ja ih osjeam ... ili, bolje rei, ja ih
osjeam svojim njuhom ... onako kao to pas osjea trag jarebice ili zeca... da li ih pas
osuuje? Osjeam svojim njuhom da su zlobni, bijedni, glupi, samoivi, prosti, dvolini niski,
prljavi... osjeam ih svojim njuhom, radi se, dakle, o izvjesnom osjeaju ... a da li se osjeaj
moe unititi?
Nisam znala ta da odgovorim i zato samo primijetih: Ja nemam tog osjeaja.
Drugom prilikom mi ree: Da li su ljudi dobri, ili loi, to ne znam ... ali su u svakom sluaju
nekorisni, tetni, suvini...

ta hoe time da kae?

Hou da kaem da je itavo ovjeanstvo suvi

no ... ono predstavlja samo runu izraslinu na zemalj
skoj kugli... bradavicu ... svijet bez ljudi, bez njihovih
gradova, bez njihovih ulica, njihovih pristanita, njihova
sitnog poslovanja, bio bi mnogo ljepi... zamisli kako bi
309
svijet bio lijep kad bi postojalo samo nebo, more, drvee, zemlja, ivotinje.
Nisam se mogla savladati pa se nasmijah i uzviknuh: Kakve ti to udne ideje padaju na
pamet!

ovjeanstvo nastavi on to je neto to ne

ma ni giave ni repa ... neto to je potpuno negativno ...
historija ovjeanstva izaziva dosadu ... emu ona slu
i? ... to se mene tie, smatram da nije potrebna.

Pa i ti primijetiti spada u ljudski rod...

znai da si i ti suvian.
*
Ja na prvom mjestu.
Druga njegova fiksna ideja bila je jo udnija, jer on nije pokuavao da je primijeni u praksi
pa mu je sluila samo zato da mu pokvari svako zadovoljstvo. To je bilo pitanje nevinosti.
Nevinost je kovao u zvijezde, i to stalno, a naroito, i kao za inat, neposredno poslije snoaja.
Govorio je da je ljubav najgluplje i najprostije sredstvo kojim se ljudi slue da bi se oslobodili
svih problema, oslobaajui ih se kradimice, potajno, kao to se oslobaamo nezgodnih
gostiju izvodei ih kroz sporedna vrata. Kad je operacija gotova, onda idemo u etnju s

naim sukrivcem, enom ili ljubavnicom, udesno raspo. (loeni da se pomirimo sa

svijetom ... pa bio on i najgori.

Ne razumijem te rekoh mu jednom.

Pa ipak odgovori on bar bi ti to morala da

shvati... zar to nije tvoja specijalnost?
Uvrijedih se i rekoh: Moja specijalnost, kako je ti naziva, sastoji se u tome da te volim ...
ako eli, vie nikada neemo imati snoaj... ali ja u te ipak voljeti.
Nasmija se i upita: Jesi li ba sigurna? Na tome se tog dana bi!o sve zavrilo. Kasnije je
te iste stvari esto ponavljao, ali ja na to nisam vie obraala panju, mirila sam se s tim kao i
s mnogim drugim crtama njegova tako protivrjenog karaktera.
O politici, osim beznaajnih aiuzija, nije gotovo nikada govorio. Sve do danas ne znam za im
je teio, kakve su bile njegove ideje, kojoj je stranci pripadao. To moje neznanje potie
djelomice otuda to mi on o tome nije nikada govorio, a djelomice i otuda to se ja uope ne
razumijem u politiku; zato to sam se stidjela i to sam u tom pogledu bila ravnoduna, nisam
od njega traila ona obavjetenja koja bi me bila mogla pouiti. Sama sam tome kriva. Sam
bog zna koliko sam se zbog toga kasnije kajala. Tada mi je izgledalo sasvim zgodno da se ne
mijeam u stvari za koje sam smatrala da se mene ne tiu, pa sam mislila samo na ljubav.
Ponaala sam se, dakle, upravo kao to se ponaaju tolike druge ene i ljubavnice, koje
ponekad ne znaju ak ni to na koji nain njihovi muevi i ljubavnici zarauju novac koji im
donose u kuu. esto mi se deavalo da bih susrela ona njegova dva druga s kojima se gotovo
danomice viao. Meutim, u mojoj prisutnosti ak ni oni nisu govorili o politici, alili su se ili
govorili o sasvim beznaajnim stvarima.
Pa ipak se moja dua nije mogla da oslobodi izvjesnih briga koje su je stalno muile, jer mi je
bilo jasno da je opasno raditi protiv reima. Naroito sam se bojala da Mino ne izvri kakvo
nasilje, jer u svom neznanju nisam znala da pravim razliku izmeu zavjere, oruja i krvi.
tavie, sjeam se jedne injenice koja dokazuje da sam, iako nejasno, osjeala dunost da
posredujem kako bih sprijeila opasnost koja mu je prijetila. Znala sam da je zabranjeno nositi
oruje, da svakome ko ga nosi bez odobrenja prijeti zatvor. U izvjesnim trenucima lako je
izgubiti glavu a upotreba oruja esto je kompromitirala osobe koje bi se inae spasile. Zbog
svih tih razloga smatrala sam da mu onaj revolver, kojim se Mino toliko ponosio, ne samo nije
potreban, kako je on to sebi uobraavao, nego bi mu, u sluaju da ga mora upotrijebiti, ili kad
bi ga kod njega pronali, mogao postati i veoma opasan. Ipak mu o tome nisam smjela nita
govoriti a, uostalom, znala sam da to ne bi ni koristilo. Na kraju odluih da uinim neto
kriom. Kako mi je on jednom prilikom bio objasnio mehanizam svog revolvera, ja mu ga
jednog dana, dok je spavao, izvadih iz depa njegovih hlaa, izvukoh arer i izvadih metke,
koje potom sakrih u fijoku ispod rublja, a zatim ponovo zatvorih revolver i stavih mu ga u
dep. Sve to uinih za nekoliko trenutaka, a zatim legoh ponovo pored njega da spavam. Dva
dana kasnije stavih metke u torbicu s namjerom da ih bacim u Tibar.

310
311

Tih dana doe da me posjeti Astarita. Bila sam ga gotovo sasvim zaboravila, a to se tie one
stvari u vezi sa sobaricom, smatrala sam da sam izvrila svoju dunost pa nisam vie htjela da
o tome mislim. Astarita mi saopi da je sveenik predao pudrijeru, policiji, da je gospodarica,
kad su joj vratili pudrijeru, prema savjetu policije odustala od tube i da je sobarica, poto se
ustanovilo da je nevina, putena iz zatvora. Ta me vijest mnogo obradova, jer se tako
oslobodih osjeaja da mi prijeti opasnost, a taj me je osjeaj od moje posljednje ispovijesti
stalno muio. Na sobaricu nisam vie uope mislila, ali sam mislila na Mina i rekoh samoj
sebi da odsada, poto vie ne postoji opasnost od prijave koje sam se toliko plaila, nemam
zato da strahujem ni za sebe ni za Minu. U svom zanosu ne mogoh se savladati da ne zagrlim
Astaritu.

Zar ti je bilo toliko do toga da ta ena izie iz

zatvora? primijeti, napravivi pri tom podozrivu grimasu.

Moda to tebi izgleda udno slagah jer sva

kog dana alje na robiju ko zna koliko nevinih ljudi
ali mene je to mnogo muilo.

Ja nikoga ne aljem na robiju promrmlja on

ja samo vrim svoju dunost.
Upitah ga: A jesi li vidio sveenika?

Ne ... nisam ga vidio ... telefonirao sam ... re

kli su mi da je pudrijeru zaista predao jedan sveenik
koji ju je dobio po tajnoj ispovijesti... a tada sam ja
stvar sa svoje strane preporuio.
Zamislih se, iako ni sama nisam znala zato a zatim rekoh: Voli li me uistinu?
To moje pitanje odmah ga uzbudi. vrsto me zagrli i promuca: Zato me to pita?... ta to bi
ve morala da zna.
Htio je da me poljubi, ali se ja odbranih i rekoh:

Pitala sam te to zbog toga to bih htjela da znam

da li e mi uvijek u svakoj zgodi pomoi... kad god te
zamolim ... kao to si mi sada pomogao?

Uvijek ree drui itavim tijelom. Zatim me

upita primiui svoje lice mome: A hoe li ti biti uvi
jek dobra prema meni?
312
Kad se Mino vrati, bila sam odluila da s Astaritom prekinem svaku vezu, jer se on razlikovao
od mojih prolaznih ljubavnika. Nisam ga voljela, ak sam u izvjesnim trenucima osjeala
prema njemu naprosto odvratnost i moda mi je ba zato izgledalo da bih iznevjerila Mina kad
bih i dalje s njim odravala odnose. Dolazila sam u iskuenje da mu kaem istinu: Ne, nikad
vie neu biti prema tebi dobra, ali odjednom odbacih tu misao i svladah se. Pomislih da je
on moan, da akomo svakog dana moe dospjeti u zatvor i da zbog toga ne smijem vrijeati
Astaritu, ukoliko hou da on za njega posreduje i da ga oslobodi. Pomirih se sa svojom
sudbinom i rekoh brzo: Da... bit u dobra s tobom.

A reci mi navaljivao je uzoholivi se voli

li me bar malo?

Ne, ne volim te odluno mu odgovorili ta

ti to zna... to sam ti toliko puta rekla.

I nikad me nee voljeti?

Mislim da neu.
'

Zato?

Tu nema zato.
i


Ti nekoga drugog voli.

To ne treba da te interesira.

Ali meni je tvoja ljubav potrebna ree oajno,

gledajui me onim svojim mrzovoljnim oima zato ...
zato nee da me bar malo voli?
Toga mu dana dozvolih da ostane sa mnom sve do kasno u no. Bio je neutjean to nisam
mogla da ga volim i nikako nije mogao da vjeruje da govorim istinu. Ta ja nisam gori od
drugih mukaraca ponavljao je zato ne bi mogla da voli mene radije nego nekoga
drugoga? Osjeala sam zaista prema njemu saaljenje; kako je navaljivao i stalno me pitao
za moje osjeaje prema njemu, traei u mojim rijeima bilo kakav razlog za svoju nadu,
dolazila sam gotovo u iskuenje da ga slaem, da bih mu tako pruila ma kakvu iluziju do
koje mu je bilo toliko stalo. Primijetih da je te noi bio tuniji i zlovoljniji nego obino.
Izgledalo je kao da eli da na neki spoljanji nain, kretnjama, dranjem, izazove u meni
ljubav koju je moje srce odbijalo da mu prui. Odjednom,
313
sjeam se, obuze ga elja da sjednem gola u fotelju. Kad sjedoh kleknu preda me, stavi mi
svoju glavu u krilo, pritisnu rni svoje lice na trbuh i ostade dugo, potpuno nepomian u tom
poloaju. Ja sam mu, meutim, kako je on to elio, stalno, lagano i njeno milovala glavu.
Nije to bilo prvi put to me je primoravao na tu vrstu ljubavne igre, ali rni je izgledalo da je
tog dana bio tuniji nego obino. Uzdisao je s vremena na vrijeme, pritiskujui takvom
snagom svoje lice u moje krilo kao da eli da u nj prodre, da bi ga ono progutalo. U tim
trenucima nije mi liio na ljubavnika, ve na dijete koje trai zaklon i toplinu majinog krila.
Razmiljala sam o tome kako bi mnogi ljudi eljeli da se uope nikada nisu ni rodili i kako se
u onoj njegovoj kretnji, koja je moda bila nesvjesna, izraavala skrivena elja da ponovo ue
u tamnu utrobu iz koje je bio s bolom iziao na svijetlost dana.
On je te noi tako dugo kleao preda mnom da me konano savlada san. Zaspah s glavom
naslonjenom na naslon fotelje i s rukom na njegovoj glavi. Ne sjeam se koliko sam spavala,
ali mi se uini kao da sam se u jednom trenutku probudila i ugledala Astaritu, samo ne kako
klei pored mojih nogu, ve kako odjeven sjedi pored mene i posmatra me onim svojim
mrzovoljnim i sitnim oima. Moda je to bio samo san, ili neka halucinacija. Kad se stvarno
probudih, primijetih da je Astarita bio ve otiao i da mi je u krilu, tamo gdje je bio naslonio
svoje lice, ostavio uobiajenu sumu novaca.
Zatim proe petnaestak dana, najsretnijih dana moga ivota. Mina sam viala svakog dana;
iako se nai odnosi nisu bili promijenili, ja sam ipak bila zadovoljna, jer smo, kako mi se
inilo, bili jednoduni u svojim navikama. utke smo se bili sloili u tome da me on ne voli,
da me nikada nee voljeti, da e mu nevinost biti uvijek milija od ljubavi. Isto smo se tako
utke bili sporazumjeli da ja njega volim, da u ga uvijek voljeti, bez obzira na njegovu
ravnodunost, i da mi je u svakom sluaju milija takva ljubav. Ja ne liim na Astaritu i zato
sam, poto se pomirih s tim da nisam voljela, ipak nalazila veliko zadovoljstvo u tome to sam
Mina voljela. Ne bih se mogla zakleti da u dubini moga srca nije tinjala nada da e me on ipak
lenog dana zavoljeti, i zbog moje popustljivosti i zbog moje strpljivosti i zbog moje ljubavi.
Tu svoju enju ja nisam mogla niim da potkrijepim, jer je ona bila zapravo samo izvjestan
zain, i to pomalo gorak, za one nae svae i nesigurne njenosti.
Ipak sam, kao sasvim sluajno, nastojala da uem u njegov ivot, a kako nisam mogla da u nj
prodrem kroz glavna vrata, nastojala sam da se uvuem kroz sporedna, lako je on sveano i,
kako mi se ini, iskreno izjavljivao da mrzi sve ljude, ipak je u njemu u isto vrijeme postojao,
po nekoj udnoj kontradikciji, i izvjestan nesavladljiv instinkt da propovijeda i da radi u korist
onoga to je smatrao da ljudima slui za njihovo dobro. Istina, on se uvijek zbog toga kajao i

osjeao odvratnost prema tome, ali je ipak postupao potpuno iskreno. U to doba bilo ga je
oduevilo, kako je ironino govorio, pitanje moga odgoja. Kako ve rekoh, nastojala sam da
ga to vie veem za sebe i zato sam ga hrabrila u toj njegovoj tenji. Meutim, taj
eksperiment propade ve u poetku i to na takav nain da osjeam potrebu da to ispriam.
Dolazio je k meni nekoliko veeri uzastopce, nosei sa sobom neke svoje knjige i, poto bi mi
ukratko objasnio o emu se radi, itao bi mi pojedine odlomke. itao je dobro, mijenjajui
intonaciju ve i prema sadrini, sa zanosom koji mu je | tjerao krv u lice, i davao njegovim
crtama neobinu ivost. Ipak je uglavnom itao takve stvari, koje ja nikako nisam mogla da
shvatim, pa sam uskoro prestala da ga sluam zadovoljavala sam se samo time da s
neutoljivim uivanjem pratim promjene u izrazu koje je to itanje izazivalo na njegovu licu.
Sasvim se zanosio itanjem, nije se vie ni plaio, ni ironizirao, ponaao se kao ovjek koji je
u svom elementu pa se vie ne plai svoje iskrenosti. Ta me je injenica bila iznenadila, jer
sam dotada smatrala da ljubav, a ne itanje, predstavlja snagu koja otvara ljudsku duu. Kod
Mina, kako je izgledalo, deavalo se sasvim suprotno. Na njegovu licu, pa ni u rijetkim
trenucima njegove istinske ljubavi prema meni, ja nikada nisam vidjela toliki zanos i toliku
iskrenost kao tada kad mi je, sputajui glas do nekih udnih dubokih tonova ili vraajui ga
na obian govor, recitovao svoje omiljene pisce. U tim tre

314
315
nucima iezavalo je ono njegovo teatralno i komino dranje koje ga inae nije sasvim
naputalo ni u najozbiljnijim trenucima i koje je stvaralo utisak kao da stalno igra neku
unaprijed smiljenu i isto spoljanju ulogu. ak sam vie puta bila primijetila da su mu oi
pune suza. Kad bi zatvorio knjigu, otro bi me upitao: Da li ti se dopalo? Obino sam
odgovarala da mi se dopalo, iako nisam poslije objanjavala zato mi se neto dopalo, to,
uostalom, ne bih bila mogla ni objasniti, jer sam, kako ve rekoh, gotovo od samog poetka
naputala svaki pokuaj da shvatim tu tako nerazumljivu materiju. Desilo se, meutim, da je
on jednoga dana bio pri tom uporan pa me je upitao: A sad mi reci zato ti se dopalo?...
Objasni mi,

Pravo da kaem rekoh nakon trenutnog okli

jevanja ne mogu nita da objasnim, jer nisam uope
nita razumjela,
A zato mi to nisi rekla?

Pa od svega onoga to si mi itao ja nisam nita

razumijela... ili vrlo malo.

Pustila si me da ti dalje itam ... a nisi me na

to upozorila.

Vidjela sam da ti je drago da ita pa nisam htje

la da ti kvarim zadovoljstvo... uostalom, meni nije nika
da bilo dosadno... veoma je zanimljivo promatrati te
kad ita.
On skoi Ijutito na noge: Do avola... ba si glupa... pravi kreten ... a ja sam se toliko
zamarao ... Napravi kretnju kao da hoe da mi baci knjigu u glavu, ali se na vrijeme
savlada i nastavi da me grdi, i to prilino dugo. Pustih ga da se iskali, a zatim primijetih: Ti
kae da me eli odgojiti... ali prvi uslov za moj odgoj bio bi da ne moram vie da zaraujem
za ivot na nain koji ti je poznat... da bih uvrebala mukarca zaista mi nije potrebno da itam

pjesme ili da razmiljam o moralu ... plaali bi mi i kad ne bih umjela ni da itam ni da
piem.
On mi odgovori zajedljivo: Htjela bi da ima lijepu kuu, mua, djecu, haljine, auto, ah .....
ali sva je srea
II tome to ni gospoe Lobianko ne itaju .. . dodue, iz drugih ali nimalo opravdanih razloga,
tako mi se bar ini.
Ne znam ta one hoe odgovorih malo Ijutito ali te knjige odgovaraju sasvim drugim
ivotnim uslovima nego to su moji... to je kao kad bi nekom siromahu poklonio divan eir i
zahtijevao od njega da ga nosi uz one njegove kukavne krpe.
Moda odgovori ali ja ti vie nikada neu proitati ni jedan jedini redak.
Ispriala sam kako je dolo do te svae, jer mi se ini da je ona karakteristina za njegov
nain miljenja i za njegovo ponaanje. Sumjam da bi on, i da mu nisam priznala da ne
razumijem ona njegova tiva, bio produio sa svojim odgojnim naporima, i to ne toliko zbog
nestalnosti koliko naprosto zbog nesposobnosti nazvala bih je gotovo fizikom, da ustraje u
bilo kakvom naporu koji zahtjeva trajniji i dublji zanos. On mi o tome nije nikada izriito
govorio, ali mi je bilo jasno da je ono neto komedijako, to su esto odavale njegove rijei,
odgovaralo stvarnim uslovima njegove due. Deavalo bi se da se zagrije za bilo kakav ideal i
da, dok bi trajala ta vatra nanosa, gleda na taj ideal kao na neto stvarno i mogue. Kasnije bi
se odjednom ta vatra ugasila, i on je osjeao samo dosadu, odvratnost, i besmislenost iznad
svega. U takvim trenucima on se ili sasvim preputao nekoj vrsti mrtve i umale
ravnodunosti, ili je postupao na posve spoljaan i konvencionalan nain, to jest, kao da se ta
vatra nije uope ugasila, jednom rijei: on je glumio. Teko mi je da objasnim ta mu se
deavalo u takvim trenucima, vjerojatno je dolazilo do nekog neoekivanog zastoja svih
njegovih ivotnih funkcija, kao da se odjednom itava krv povukla iz njegove glave,
ostavljajui za sobom samo prazninu i pusto. Ti su prekidi nastupali odjednom; nije bilo
mogue predvidjeti ih, bili su totalni, slini prekidima elektrine struje kad se odjednom
svjetlo ugasi ostavljajui u potpunom mraku kuu do maloas tako raskono osvijetljenu. Bili
su to prekidi slini prekidima u motoru, koji se, kad mu odjednom ponestane energije, toak
po toak zaustavlja i ostaje nepomian. Te trenutne prekide u dubini njegove svijesti najprije
sam bila uoila

316
317
po tome to su se u njemu esto smjenjivala stanja najveeg zanosa i ivahnosti sa stanjima
potpune apatije i umalosti. Kasnije mu tu pojavu potpuno razotkri jedan neobian incident,
kome nisam odmah bila pripisala neku izuzetnu vanost, ali mi se poslije uinilo naroito
znaajnim. Jednog me dana upita, i to sasvim neoekivano: Bi li voljela da uini neto za
nas?

Ko su ti nas?

Za nau grupu ... da nam pomogne na primjer

u rasturanju letaka?
Uvijek sam vrebala svaku priliku koja bi mogla da nas zbiii i da uvrsti nau vezu.
Odgovorih iskreno: Razumije se... samo mi reci ta treba da uinim i ja u uiniti.
Ne boji se?

A ta bih se bojala? Kad i ti to radi...


Da ree najprije ti moram objasniti o emu
se radi... najprije treba da upozna ideje za koje se
izlae.:

A ti mi ih onda objasni.

Ali tebe to nee zanimati.

Zato? Prije svega, to e me u svakom sluaju

zanimati... a zatim, mene zanima sve ono to ti radi,
ako ni zbog ega drugoga, a ono to si ti u pitanju.
Pogleda me i, iznenada, sasvim neoekivano, oi mu zasijae, lice mu planu. U redu ree
brzo danas je suvie kasno ... ali sutra u ti sve objasnit i... rijeima, jer su ti knjige, kako
vidim, dosadne ... ali, pazi, to e biti duga pria ... i ti e morati da me slua i da me prati...
ak i ako ti se ponekad uini da me ne shvata.

Nastojat u da te shvatim rekoh.

Trebalo bi da shvati odgovori kao da govori

sam sa sobom, a zatim otie.
Oekivala sam ga slijedeeg dana, ali ne doe. Doe tek dva dana zatim. Ue u moju sobu
bez rijei i sjede u fotelju udno kreveta. Dakie rekoh veselo spremna sam ... sluam
te.
Odmah primijetih da mu se lice izmijenilo, da su mu oi izgubile svoj sjaj, itavo mu je
dranje bilo nekako
318
uvenulo, bilo bez ivota, ali nisam htjela da na to mislim. On ipak odgovori:

Nije potrebno da slua, jer nee nita uti.

Zato? ::.:

Tako. }$

Reci istinu protestirah ti smatra da sai$(

ja suvie glupa i neobrazovana da bih mogla da shvatipj
izvjesne stvari... hvala ti.
n

Ne, vara se odgovori ozbiljno.

A onda zato? ,:,

Tako nastavismo izvjesno vrijeme, ja navaljujui, a
on branei se. Na kraju ree: Hoe li da zna zato? Jer ja danas ni sam ne bih znao da ti
objasnim te ideje.

Kako to, kad staino o tome razmilja?

Istina je da stalno o tome razmiljam, ali od jue,

i ko zna dokle e to biti, te mi ideje nisu vie jasne, ne
shvaam vie nita od svega to se na njih odnosi.

Ta idi.

Nastoj da me shvati ree da sam ti te ide

je izloio odmah, pred dva dana, kad sam ti predloio da
radi za nas, siguran sam da bih to bio uinio ne samo
snano, jasno i uvjerljivo, nego i da bi ih ti potpuno shva
tila ... Danas, meutim, moda bih mogao da miem usti
ma i jezikom, da bih izgovorio izvjesne rijei... ali bih
to uinio isto mehaniki, ne uestvujui nimalo u to
me... danas zavri skandirajui ja ni sam nita
ne shvaam.

Ne shvaa vie nita?

Da, vie nita: ideje, pojmovi, injenice, uspome

ne, uvjerenja, sve se to pretvorilo u nekakvu kau ... ta

mi je kaa ispunila glavu i pri tom se udari prstom po
elu itavu glavu ... gadi mi se od nje, kao da ja puna
izmeta.
Posmatrala sam ga neodluno i bez razumijevanja. Uini mi se kao da je zadrhtao od oaja.
Pokuaj da me shvati ponovi ja danas ne samo to ne shvaam ideje, nego ni ita
drugo, svejedno da li je napisano, reeno ili je ve neko o tome razmiljao ... sve rni danas
izgleda besmisleno ... na primjer... zna ii ti Oena?

;.? Znarn. .

Da ujemo!

Oe na poeh koji si na nebesima ...

Dosta prekide me. Sad pomisli askom na

koliko je naina ta molitva vjekovima govorena ... s kako
razliitim osjeajima... a ja je sada uope ne shva
am ... ma kako bila reena... mogla bi da je izgovori i
naopake... za mene bi to bilo isto.
Zautje askom a zatim nastavi: Ali ne ostavljaju samo rijei na mene takav utisak... nego i
stvari... lica... ti si pored mene, sjedi na naslonu fotelje i moda vjeruje da te vidim ... ali ja
te ne vidim, jer te ne shvaam .. . mogao bih i da te se dotaknem, pa ipak te ne bih shvatio ...
evo, dotiem te se govorei tako, kao da je pao u zanos, povue me za kunu haljinu i
razgoliti mi grudi evo, dotiem se tvoje dojke, osjeam njen oblik, toplinu, obrise, vidim
njenu boju, ispupenja, ali ne shvaam ta je zapravo to ... govorim sam sebi: to je neki
okrugao, topao, mek, bijel, naduven predmet s nekom malom okruglom i tamnom bradavicom
u sredini ... koji daje mlijeka, koji kad ga pomilujemo, izaziva zadovoljstvo... pa ipak nita ne
shvaam ... kaem sam sebi da je lijep ... da bi morao izazvati u meni elju ... pa ipak nita ne
shvaam ... je si li me sad razumjela? bijesno ponovi stisnuvi mi tako vrsto grudi da
nisam mogla da savladam krik bola. Odmah me pusti i, as zatim, primijeti zamiljeno:
Vjerojatno mnogi ljudi zbog takvog neshvaanja postaju okrutni... pokuavaju da preko
tueg bola uspostave vezu sa stvarnim svijetom.
Jedno vrijeme smo utjeli. Zatim rekoh: Ako je to tano, kako onda postupa kad mora da
radi izvjesne stvari?

Na primjer?

Ne znam ... kae da rastura letke... da ih sam

pie... ako ti u to ne vjeruje, kako moe da ih pie i
da ih rastura?
Prasnu u sarkastian smijeh: Postupam kao da vjerujem.

Pa to je nemogue.

Kako nemogue? Gotovo svi tako postupaju, osin%;

kad jedu, piju, spavaju i vre snoaj, sve ostalo rade ta
ko kao da vjeruju. .. zar ti to jo nisi primijetila?
On se nervozno smijao. Odgovorih mu: Ne, ja to nisam primijetila.

I ba zato ree na izvjestan, gotovo uvredljiv

nain to se ti zadovoljava time da jede, da pije,
da spava i da vri snoaj kad ti se prohtije... a sve su

to stvari zbog kojih se, kako izgleda, ne treba pretvara

ti... to je mnogo... ali u isto vrijeme, isuvie malo. j
Smijao se pa me iznenada udari po butini, a onda me
kao to je imao obiaj, zagrli, steui me i drmajui met
stalno ponavljajui uz to: Zar ti ne zna da je ovaj svi
jet kao da je od ... Zar ti ne zna da se na ovom svijetu,,
od kralja pa do prosjaka, svi ponaaju kao da je svijet. ..,<
kao da je od, kao da je od, kao da je od ...
Pustih ga, jer sam znala da je u takvim trenucima bo. Ije da se ne vrijeam i da ne protestiram,
ve da saekam dok se sasvim ne iskali. Najzad ipak rekoh odsjeno: Volim te... to je jedino
to znam, i to mi je dovoljno. , On se odjednom smiri i odgovori kratko: U pravu si.
Zatim provedosmo vee kao obino, ne razgovarajui vie. ni o politici ni o njegovoj
nesposobnosti da o njoj govori.
Kad ostadoh sama, zakljuih, nakon dugog razmiljanja, da moda i jest onako kako je on
govorio, ali da je, svakako vjerojatnije da on ne eli da sa mnom govori o politici, jer smatra
da ga ne bih shvatila, a moda se i boji da bih ga, kakvom indiskrecijom, mogla
kompromitirati. Nisam mislila da lae, jer sam iz iskustva znala da se svakom moe desiti kao
da se itav svijet rasprskava u paramparad, odnosno, kako je on govorio, da nta ne shvaa,
pa ni Oena. I meni se deavalo, kad se nisam dot; bro osjeala ili sam iz ma kog razloga
bila neraspoloena; da me obuzme slian osjeaj dosade, odvratnosti i utue? nosti. Pa ipak
sam smatrala, poto je bio odbio da me upozna s onim to je u njegovu ivotu predstavljalo
najveu tajnu, da postoji neki drugi razlog, naime, sumnja u; moju inteligenciju, odnosno u
moju pouzdanost. Ali prekasno shvatih da nisam bila u pravu, jer je kod njega, ili to zbog
svoje mladosti nije bio dovoljno iskusan, ili mo^i

320
Rimljanka
321 a
da zbog slabosti njegova karaktera, to bolesno duevno stanje igralo sasvim izuzetnu ulogu.
U tom trenutku smatrala sam da mi je dunost da se povuem i da mu se ne nameem svojom
radoznalou. Tako sam i uinila.
"T"
VIII
Ne znam zato, ali se vrlo dobro sjeam ak i kakvo je vrijeme bilo tih dana. Bio je proao
februar, hladan i kiovit, a s martom su bili doli prvi blagi dani. Gusta mrea sitnih bijelih
oblaia prekrivala je nebo i zasjenjivala je oi im bismo iz kunog polumraka izili na ulicu.
Zrak je bio prijatan, ali jo kao ukoen od otre zime. Zadovoljna i iznenaena ila sam po
onoj izmuenoj, slaboj i umornoj svjetlosti; stalno sam usporavala korak i sklapala oi, ili se
zaustavljala da posmatram najbeznaajnije stvari: sivog maka koji se umivao na pragu neke
kapije, povinutu granicu oleandra koju je slomio vjetar, ali e on moda ipak procvjetati,
busen zelene trave, izrasle na ploniku izmeu kamena. Mahovina, koju su kie bile ostavile
za prolih mjeseci u podnoju kua ulivala mi je osjeaj spokojstva i povjerenja. Razmiljala
sam: kad je izmeu kamenih ploa i opeka, mogao u ono malo zemlje da isprui svoje ile taj
barun ljubiaste boje onda mogunost da se nastavi i razvija postoji i za moj ivot ije ile
nisu dublje od ila mahovine i koji se, da bi se odrao, zadovoljava, kao i ona, vrlo oskudnom
hranom. Smatrala sam da su rijeene, i to zauvijek, sve neprijatne stvari koje su me muile u

posljednje vrijeme, a naroito da neu vie vidjeti Sonconja, da neu vie nita uti o
njegovim zloinima pa sad mogu konano u miru da uivam u mojim vezama s Minom.
Razmiljajui o tome, uini mi se da sam sada prvi put stvarno osjetila ta znai pravi ivot
koji se sastoji od prijatne dosade, slobode i nade.
ak sam bila poela da razmiljam i o mogunosti da izmijenim svoj nain ivota. Moja
ljubav prema Minu toliko me udaljavala od drugih mukaraca da sada u mojim sluajnim
susretima vie nisam osjeala ak ni onaj podsticaj koji izaziva radoznalost i putenost. Pa ipak
sam u
322
isto vrijeme osjeala da jedan ivot vrijedi koliko i drugi, da nema smisla da ulaem suvie
velike napore da bih se promijenila i da u samo tada promijeniti svoj nain ivota kad
steknem bez naroitih potresa i prekida, i to sticajem samih dogaaja, a ne svojom voljom,
nove navike, sklonosti i interese i postanem potpuno drukija, nego to sam bila. Ja sam samo
pod tim uslovima mogla da promijenim svoj nain ivota, jer trenutno nisam imala nikakvih
ambicija, ni da troim vie nego to sam troila, ni da poboljam svoje materijalne prilike. A
nikako mi nije izgledalo da bih postala imalo bolja, kad bih promijenila svoj nain ivota.
Kad sam jednog dana saopila Minu ova svoja razmiljanja, on me paljivo saslua, a zatim
ree: ini mi se da ti sama sebi protivrjei... ne govori li stalno da bi eljela da si bogata,
da ima lijepu kuu, da ima mua i djece. To je sve opravdano, i ti si jo uvijek u mogunosti
da to postigne... ali, ako bude tako umovala, nee to nikada postii.
Odgovorili mu: Nisam rekla da to eiim ... ve da sam to eljela... sigurno ne bih bila
odabrala da postanem to to jesam, da sam, prije nego to sam se rodila, mogla da biram ... ali
ja sam se rodila u ovoj kui, od ove majke, u ovirn uslovima, i ja sam ono to jesam.

To znai?

To znai da mi izgleda besmisleno eljeti da buf

dem druga... eljela bih da budem drukija samo poi
uslovom da, postajui drukija, mogu i dalje da ostanem;
ona koja jesam ... i kad bih stvarno mogla da uivam ui
toj promjeni... ali promijeniti se, postati druga samo za*;
to da postanem drukija, to se ne bi isplatilo. ;,

To bi se uvijek isplatilo primijeti on jedva uj

no ako ne zbog same tebe, onda svakako zbog drugih.:

A zatim produih, ne obraajui panju na nje

govu upadicu vane su injenice... zar misli da ni
sam i ja mogla, kao izela, da naem bogata ljubavni
ka? ... Kad to nisam uinila, to je dokaz da ja to nisam
htjela, uprkos mojim brbljanjima.
;;

Uzet u te za enu ree u ali i zagrli me bo

gat sam, a poslije smrti moje bake, to e biti uskoro, na
21'
323
slijedit u mnogo hektara zemlje, vilu na selu i stan u
varoi... uredit emo kuu kako treba, ti e u odreene
dane pozivati gospoe iz susjedstva, imat emo kuharicu,
sobaricu, koije ili auto ...as malo dobre volje otkrit e
mo jednog dana da smo plemii i zvat emo se grofovi
ili markizi... ;<iv

S tobom se nikada ne moe ozbiljno govoriti 6

rekoh, odgurnuvi ga stalno se ali.
sb

Jedno poslijepodne otioh s Minom u kino. Na povratku se popesmo u tramvaj, prepun

svijeta. Dogovorili smo se da e Mino poi sa mnom mojoj kui, a zatim emo zajedno na
veeru u gostionicu pod zidinama. On uze karte i probi se kroz gomilu koja je bila zakriia
ulaz. Ja sam htjela da poem za njim, ali me svijet odgurnu i ja ga izgubih iz vida. Dok sam
ga traila oima, pritjenjena pored jedne stolice, osjetih kako mi neko dodirnu ruku. Oborih
pogled i ugledah Sonconja kako sjedi ba iza mene.
Dah rni zastade, i ja osjetih da sam poblijedjeia i da sam se u licu promijenila. Gledao me je
onim svojim nepodnoljivim upornim pogledom. Pridigavi se zatim promrmlja kroz zube:
Hoe li da sjedne?

Hvala promucah jo malo pa u izii.

Ta sjedi.

Hvala ponovih i sjedoh. Da nisam sjela, moda

bih se bila onesvijestila. On ostade stajati pored mene,
kao da motri na mene, drao se objema rukama za moju
stolicu i za stolicu ispod mene. Nimalo se nije bio promi
jenio, na njemu je bila ona ista kina kabanica, stegnuta
u struku, vilica mu je, kao i ranije mehaniki podrhtavala.
Sklopih oi nastojei da dovedem u red svoje misli. On
je, dodue, uvijek tako gledao, ali mi se sada uini da
sam u njegovim oima primijetila izvjestan, mnogo hlad
niji izraz. Sjetih se svoje ispovijesti i pomislih da je mom
ivotu u stvari doao kraj, ako je onaj sveenik neto re
kao, a Sonconjo to doznao!
Ta misao me uplai, ali sam se ipak plaila njega koji je onako uspravno stajao pored mene, ili
tanije reeno, njegova pogleda, koji me je bio obezumio i savladao. Osjeala sam da nemam
snage da mu ita odbijem i
324
da izmeu mene i njega postoji neka veza, koja, naravno, nije ljubavna, ali ipak moda jaa
od one koja me vezuje za Mina. On je svakako to instinktivno osjeao, jer se ponaao kao
kakav gospodar. Posije krae pauze ree: Idemo zajedno tvojoj kui. Ne oklijevajui,
rekoh pokorno: Kako eli.
Uto se priblii Mino, poto se bio oslobodio s mukom svijeta koji ga je pritiskivao, i stao je
bez rijei pored samog Sonconja, uhvativi se rukom za istu stolicu za koju se i on drao. ak
je lagano bio dodirnuo svojim dugakim i mravim prstima kratke i zatupaste Sonconjine
prste. Kad u jednom trenutku tramvaj naglo zakoi, oni poletjee jedan na drugoga. Mino se
Sonconju odmah uljudno izvini to ga je gurnuo. Ja osjetih da patim to oni stoje tako blizu
jedan pored drugoga, ne znajui jedan za drugoga, i odjednom rekoh Minu, obraajui mu se
odsjeno, da Sonconjo ne bi pomislio da njemu govorim: Sluaj, sjetila sam se da sam za
veeras zakazala sastanak jednoj osobi... bit e bolje da se rastanemo.

Ako eli, otpratit u te do kue.

e'

Ne, ta me osoba eka na tramvajskoj stanici. """'

To nije bilo nita novo, jer, kako rekoh, ja sam i dalje
dovodila mukarce svojoj kui, i Mino je to znao ... Zato e mirno; Kako eli... onda emo
se vidjeti sutra. Dadoh mu znak oima da pristajem, a on se izgubi u onoj gomili.
Odjednom, dok se on probijao kroz gomilu, osjetih estok bol. Pomislih, iako nisam znala
zato, da ga neu vie nikad vidjeti. Zbogom proaputah u sebi, pratei ga pogledom,
zbogom ljubavi. Htjela sam mu dovknuti da stane, ali mi usta zanijemee. Tramvaj se
zaustavi, i meni se uini da sam vidjela kako je Mino iziao. Tramvaj ponovo krenu.

Za vrijeme itavog puta ni ja ni Sonconjo ne progovorismo. Sad sam nastojala da se smirim i

govorila sam sama sebi da je nemogue da je sveenik ma ta odao. A poto o svemu dobro
razmislih, nije mi bi!o neprijatno to sam ga srela. Tako u se osloboditi i posljednjih sumnji u
vezi s eventualnim posljedicama svoje ispovijesti.
325
Kad se tramvaj zaustavi, digoh se, izioh iz tramvaja i krenuh ne okreui se. Sonconjo je iao
za mnom, pa sam ga mogla vidjeti im bih malo okrenula glavu. Najzad mu rekoh: ta hoe
od mene? Zato si se vrato?
On mi odgovori s izvjesnim prizvukom uenja: Pa sama si mi rekla da se vratim.
To je bilo tano, ali sam to u o nom strahu bila zaboravila. Prie mi, uze me za ruku, vrsto
me stisnu i gotovo ponese. Poeh nehotice da drhtim itavim tijelom. On me upita: Ko ti je
bio onaj?

Jedan moj prijatelj!

Jesi li jo kad vidjela Dina?

Nikad vie.
On pogleda kradimice oko sebe: Ne znam zato, ali mi se od izvjesnog vremena ini kao da
na mene motre ... Samo su dvije osobe mogle da budu pijuni... ti ili Dino.

Dino, a zato? upitah hladno, a srce mi je pri

tom snano kucalo.

Znao je da u odnijeti predmet onom zlataru ...

rekao sam mu ak i njegovo ime... ne zna sasvim sigur
no da sam ga ja ubio, ali moe veoma lako da pomisli.

Dino nema nikakva interesa da te prijavi... time

bi i sama sebe prijavio.

Tako i ja mislim promrmlja on kroz zube.

A to se mene tie produih potpuno mirnim

glasom moe biti siguran da nisam nita rekla... ni
sam poludjela ... onda bi i mene zatvorili.

Zbog tebe bih to elio odgovori prijeteim gla

som, a zatim dodade: Vidio sam Dina naas... ree mi,
kao u ali, da zna mnoge stvari... ne osjeam se sigur
nim ... on je velika hulja.

Ti si one veeri prema njemu veoma loe postu

pio i sad te sigurno mrzi. Govorei, osjetih da bi mi
bilo drago da ga je Dino stvarno prijavio.

Bio je to majstorski udarac ree s izvjesnom

mranom sujetom ruka me je jo itava dva dana boljela.

Dino te nee prijaviti zavrih to mu ne ide

u raun ... a osim toga on te se plai.
Razgovarali smo priguenim glasom idui jedno pored drugoga, ne gledajui se. Hvatao se
ve sumrak, pla
viasta magla obavijala je tamne zidine, bijele grane platana, ukaste kue, daleku
perspektivu puta. Kad stigosmo do kapije, prvi put osjetih jasno da varam Mina. Htjela sam
da sebi sugeriram da izmeu Sonconja i drugih mukaraca nema razlike, ali sam bila svjesna
da to nije istina. Uoh u kapiju: pritvorih vrata pa se zaustavih u onom mraku i okrenuh se
prema Sonconju. Rekoh mu: uj, bit e bolje da ode.

Zato?

Uprkos strahu koji mi je on ulijevao, poeljeh da mu kaem istinu: Zato to volim drugog
ovjeka pa ne elim da ga prevarim.

Koga? Da li onoga koji je bio s tobom u tramvaju?

Uplaih se za Mina i odgovorih brzo: Ne... jednog drugog ... ti ga ne poznaje... a sad mi
uini ljubav i ostavi me, otii.

A kad ja ne bih htio da odem?

Pa zar ti ne shvaa da se izvjesne stvari ne mogu

silom postii?... poeh, ali ne dospjeh zavriti: u onom
mraku nisam mogla da vidim ni njega ni njegove kretnje,
ali odjednom osjetih kako me strahovito udario po licu i
zatim rekao: Penji se.
Uputih se odmah pognute glave prema stepenicama. Ponovo me uhvati pod ruku, pa me je
pridravao na svakoj stepenici. inilo mi se kao da me podigao iznad zemlje, pa sad letim.
Obraz mi je gorio, ali me je naroito plaio izvjestan osjeaj zlokobne slutnje. Osjeala sam
da je onaj udarac prekinuo sretni ritam prolih dana i da za mene ponovo poinju nevolje i
uasi. Obuze me strano oajanje, pa odluih odmah da izbjegnem sudbini koju sam
predviala: tog istog dana napustit u kuu, sklonit u se negdje u izelinu kuu ili u neku
namjetenu sobu.
Tako sam uporno o svemu tome razmiljala, da nisam gotovo ni primijetila da sam ula u
kuu, prola kroz predsoblje i ula u svoju sobu. Uini mi se kao da sam se probudila iz nekog
sna kad vidjeh da sjedim na ivici kreveta, a Sonconjo, onim svojim tanim i samoljubivim
kretnjama uredna ovjeka, skida sa sebe komad po komad odijela pa ga zatim isto tako uredno
slae na stolicu. Bio je utiao bijes i sada mi mirno ree: elio sam da

326
327
doem jo ranije .'':'nisam mogao I?., ali sam stalno na tebe mislio.

ta si mislio? upitah mehaniki.

Da smo kao stvoreni jedno za drugo ree i pri

tom zastade, drei prsluk u rukama, a zatim nekim naro
itim tonom dodade: doao sam ak s namjerom da ti
neto predloim.

ta?

Ja imam novaca ... hajdemo zajedno u Milano

gdje imam nekoliko prijatelja ... tamo u urediti garau ...
a onda se u Milanu moemo vjenati.
Osjetih da sam sasvim klonula. Bila sam toliko nemona da sklopih oi. To je bilo prvi put
poslije Dina da mi je neko ponudio brak, a taj neko bio je Sonconjo. Toliko sam eznula za
normalnim ivotom, s muem i s djecom, i eto, sad mi se takav ivot nudio, ali je u ovom
sluaju ono normalno bilo svedeno na nekakvu ahuru u kojoj je sve bilo neprirodno i uasno.
Rekoh umorno: Zato? Ta mi se jedva poznajemo, vidio si me svega jedan jedini put.
Sjedajui pored mene i hvatajui me oko struka, on mi odgovori: Niko me ne poznaje tako
dobro kao ti... ti o meni zna sve.
Sinu mi da je moda uzbuen pa eli da mi pokae koliko me voli i da mi ree da bih i ja
njega morala da volim. Meutim, to je bila zabluda, jer njegovo dranje nije niim odavalo
takav osjeaj. Nita ne znam o tebi rekoh tiho znam samo da si ubio ovjeka.

On nastavi da govori sam sa sobom: Dosadilo mi je da ivim sam ... kad ovjek ivi sam,
obino napravi kakvu glupost.
Neko sam vrijeme utjela, a zatim rekoh: Na brzu ruku ne mogu nita da ti odgovorim ... daj
mi vremena da razmislim.
Na moje najvee iznenaenje, odgovori rni kroz stisnute zube: Ti o tome dobro razmisli...
nije naroito hitno. Zatim se die i nastavi da se svlai.
Naroito su me bile iznenadile njegove rijei: Mi kao da smo stvoreni jedno za drugo.
Pitala sam se nije li on moda ipak u pravu. Zar sam ja mogla da pomiljam
328
na bliu vezu nego to je mogla biti veza s ovjekom njegove vrste? Zar nije bilo tano da me
za njega vezaia neka neshvatljiva veza koja mi je bila poznata i koje sam se plaila? Osjetih
kako u sebi tiho ponavljam: Bjei, bjei! i kako oajno maem glavom. Rekoh punim
glasom od kojega mi se usta napunie slinom: U Milanu ... a zar se ti ne plai da motre na
tebe?
Rekao sam tako da neto kaem ... oni u stvari, ne znaju ni da postojim.
Odjednom me minu slabost od koje su mi udovi bili omlitavili, i meni se uini da se osjeam i
jaka i odluna. Digoh se, skinuh ogrta i okaih ga na vjealicu. Po obiaju, okrenuh klju u
bravu, i zatim sporim koracima prioh prozoru i zatvorih aluzije. Stojei uspravna pred
ogledalom, poeh da otkopavam prslui, ali u istom trenutku zastadoh i okrenuh se prema
Sonconju; sjedio je na krevetu i bio se upravo sagnuo da odvee cipele. Glumei potpuno
ravnodunost, rekoh: Priekaj malo... oekivala sam jednu osobu, bit e bolje da upozorim
majku da je vrati. On ne odgovori a nije imao ni vremena, jer ja izioh odmah iz sobe,
zatvorih za sobom vrata i uoh u radionicu.
Majka je pored prozora sjedila za mainom. Da bi prekratila vrijeme, ona je ponovo bila
poela da se bavi ivanjem. Rekoh joj brzo sasvim tihim glasom: Potrai me Sutra ujutru ...
kod izele ili kod Zelinde. Zeiinda je u svom stanu, u centru grada, izdavala sobe, a, kako
sam ponekad odlazila tamo s mojim ljubavnicima, majka ju je poznavala.

A zato?

Ja idem rekoh a kad te onaj tamo upita gdje

sam ... reci mu da ne zna nita.
Majka se iznenadi, a ja skidoh s avla njen krzneni kaput, potpuno izlizan kaputi koji je
nekoliko godina ranije bio moj. Nikako nemoj da mu kae kuda sam otila dodadoh
ubio bi me.

Ali...

Novac je na starom mjestu ... zbogom ... nemoj

nita da kae i telefoniraj sutra ujutro. Izioh brzo,
prooh kroz predsoblje na prstima, a zatim sioh niz ste
329
penice. im izaoh na ulicu, potrah. Znala sam da se Mino u taj sat nalazi kod kue, pa sam
htjela da stignem na vrijeme, prije nego to bi on, poslije veere, iziao s prijateljima. Otrah
do trga, popeh se u taksi i dadoh Minovu adresu. Dok je taksi jurio, odjednom shvatih da ne
bjeim toliko od Sonconja, koliko od same sebe, jer sam nejasno osjeala kako me privlae i
ona njegova estina i onaj njegov bijes. Sjetih se onog svog oajnog vriska, koji je
istovremeno izraavao i gnuanje i zadovoljstvo, a bio mi se otkinuo od grudi kad me je
Sonconjo onaj jedini put imao. Bilo je jasno da me je on toga dana zauvijek pokorio, i to kako
dotada ni jedan drugi mukarac nije umio, pa ni Mino. Morala sam da doem do zakljuka da
smo nas dvoje zaista kao stvoreni jedno za drugo, ali onako kao to je nae tijelo stvoreno za

provaliju od koje nam se vrti u glavi, koja nam pogled zamagljuje, i konano nas povlai u
svoju vrtoglavu dubinu.
Popeh se preskaui po dvije stepenice, stigoh sva zadihana i upitah za Mina staru sluavku
koja mi otvori.
Ona me pogleda uplaeno, a zatim pobjee bez rijei ostavivi me na pragu.
Pomislih da je otila da me najavi Minu, uoh u predsoblje i zatvorih za sobom vrata.
Odjednom iza zavjese, koja je dijelila predsoblje od hodnika, zauh neko aptanje. Zatim se
zavjesa podie i pojavi se gospoa Medolagi. Od onog prvog i posljednjeg puta kad sam je
bila vidjela, ja sam je bila sasvim zaboravila. Kad sad preda mnom odjednom banu jedna
glomazna crna pojava, s bijelim i mrtvakim licem, s crnom maskom oko oiju, osjetih sama
nesvjesno da me hvata strah, kao da preda mnom stoji neko uasno privienje. Zaustavivi se,
govorei izdaleka, odmah ree: Vi traite gospodina Diodati?

Da.

Uhapsili su ga.
Ne znam ni sama zato, odjednom mi pade na pamet da bi to hapenje moglo biti u vezi s
Sonconjinim zloinom, pa promucah: Uhapsili... ta on s tim nema nikakve veze.

Ne znam nita ree gospoa Medolagi znam

v.amo da su doli, da su izvrili pretres i da su ga uhap
sili. Njen uvrijeen i zlovoljan izraz jasno mi je govorio
da mi nee vie nita rei, ali se ipak nisam mogla savla
dati pa je upitah: A zato?

Gospoice, ve sam vam rekla da ne znam nita.

A kuda su ga odveli?

Nita ne znam.

Kaite mi bar da li mi je togod poruio.

Sada mi vie uope ne odgovori. Okrenuvi se kao neko uvrijeeno i neumoljivo velianstvo,
viknu: Diomira!
Ponovo se pojavi ona stara sluavka uplaena lica, gospodarica joj pokaza na vrata, podigavi
zavjesu, spremajui se da ode, ree: ispratite gospoicu! Zavjesa se ponovo spusti.
Tek poto sioh niz stepenice pa se ponovo naoh na ulici, shvatih da su Minovo hapenje i
Sonconjin zloin dvije razliite injenice, nezavisne jedna od druge. Jedina veza koja ih je
spajala bio je u stvari moj strah. U tom neoekivanom sticaju nesree prepoznah izdanost
sudbine koja me odjednom napretek darivala svojim zlokobnim darovima, kao to u proljee
istovremeno sazrijeva najrazliitije voe. Zaista je tano, kako kae poslovica, da jedna
nevolja nikada ne dolazi sama. Meutim, ja nisam o tome toliko razmiljala, koliko sam to
osjeala dok sam ila iz ulice u ulicu, sagnute glave i povijenih ramena, kao da po meni pada
neki sitan grad.
Razumije se da je prva osoba na koju sam u toj nevolji pomislila bio Astarita. Znala sam
napamet broj telefona njegove kancelarije, pa uoh u prvu kabinu na koju sam se bila
namjerila i pozvah ga. Telefon je bio slobodan, ali se niko nije javljao. Nekoliko puta pozvah
isti broj i na kraju se uvjerih da Astarite nema. Bio je sigurno otiao na veeru pa e se vratiti
kasnije. Znala sam, to ali kako se to ve deava, nadala sam se da u ga ovoga puta izuzetno
zatei u ministarstvu.
Pogledah na sat. Bilo je tek osam sati uvee, a Astarita se prije deset nije vraao u kancelariju.
Stajala sam uspravno na uglu jedne ulice, preda mnom se irila izboena povrina jednog
mosta na kom su se neprestano po

330
331

javljivali prolaznici, sami ili u grupama i letjeli oko mene crni i uurbani, poput mrtvog lia
koje vihor neprestano goni. Meutim, kue, poredane s onu stranu mosta, budile su osjeaj
spokojstva i svojim osvijetljenim prozorima i ljudima u njima koji su se vrzmali oko stolova i
drugog namjetaja. Pade mi na pamet da se ne nalazim daleko od centralne policije, kuda su;
kako sam pretpostavljala, bili odveli Mina. Premda mi je bilo jasno da se radi o oajnikom
pokuaju, odluih da odem pravo tamo i zatraim obavjetenja. Znala sam unaprijed da mi
nee nita rei, ali to mi je bilo sasvim svejedno, htjela sam prije svega da neto za njega
uinim.
Krenuh sporednim ulicama. Idui brzo pored zidina, stigoh do policije, uspeh se uz ono
nekoliko stepenica i uoh. Jedan straar, izvaljen na jednoj stolici, s nogama na drugoj, bio je
odloio kapu na stol i itao novine. Kroz vrata vratareve sobice upita me kuda idem. U
komesarijat za strance, odgocvorih. To je bio jedan od mnogih ureda u policiji: jednom
mi ga Astarita uzgred spomenuo, ali se vie ne sjeam zato.
Nisam znala kuda da krenem, nasumce stadoh se penjati po prljavim i slabo osvijetljenim
stepenicama. Sudarala sam se neprestano s inovnicima ili sa straarima u uniformi, koj su se
penjali ili silazili s mnotvom akata u rukama. Pognute glave, ila sam pored zida na strani
koja je bila u potpunoj sjenci. Na svakom su spratu, niskim, prljavim i tamnim hodnicima
prolazili ljudi amotamo, pri oskudnom svjetlu, pred otvorenim vratima. Policijska je zgrada
liila na neku vrstu radne konice, samo to pele koje su u njoj stanovale nisu oblijetale oko
evjea; njihov je med, iji sam ukus sada prvi put bila osjetila, bio prljav, crn i veoma gorak.
Kad stigoh na trei sprat, ponovo krenuh oajno, nasumce, jednim od tih mnogobrojnih
hodnika. Niko me nije gledao, niko se nije za mene brinuo. Na jednoj i drugoj strani hodnika
redala su se bezbrojna vrata, veinom otvorena, a pored uiaza sjedili su na slamnatim
stolicama uniformisani straari puei i askajui. U sobama stalno isti prizor: ormari prepuni
ispisanih knjiurina, sto i po jedan straar za stolom s perom u ruci. Hodnik nije bio prav, ve
neto poloen, tako da uskoro
nisam vie znala gdje se nalazim. Hodnik se svaki as sputao do nekog nieg prolaza, i onda
se trebalo popeti? uz nekoliko stepenica ili sii niz isto toliko stepenica, po: tom se ukrtao s
drugim, potpuno slinim hodnicima, s;* nizom drugih otvorenih vrata, s drugim straarima
pored?; vrata, s drugim osvjetljenjem. Zbunih se: inilo mi se kao* da sam se vratila natrag,
da idem jednim dijelom hodnika) koji sam ve bila prela. Proe jedan vratar i ja ga upitah:
Zamjenik upravnika policije? On mi pokaza nijemo'! < jedan taman prolaz u blizini kojega
su se desno i lijevo ' od njega nalazila posebna vrata. Krenuh prema tom prolazu, sioh niz
etiri stepenice i uputih se tijesnim i niskim hodniiem. U tom istom trenutku, u dnu tog
hodnika, tamo gdje je to crijevo zaokretalo prema desnom uglu, otvorie se jedna vrata i
odjednom se pojavie dva ovjeka, okrenuta leima prema uglu. Jedan od te dvojice drao je
drugoga za ruku, a meni se u jednom trenutku uini da je to Mino. Mino viknuh
pojurivi prema njemu.

Ne dospjeh da ih stignem, jer me neko uhvati za ruku. Bio je to jedan sasvim mlad straar,
crnomanjasta i mrava lica, s kapom zabaenom naopake na ogromnoj masi crne kovrdave
kose. Kome elite i, koga traite upita me.
Na moj vrisak ona se dvojica okrenue prema men:, i tako vidjeh da sam se prevarila. Sva
zadihana, rekohUhapsili su jednog mog prijatelja, htjela bih da znam da li su ga doveli
ovamo.

Kako se zove? upita me straar, zaustavivi me.

Lice mu je imalo odluan i autoritativan izraz.

akomo Diodati.

ta je on?

Student.

A kada je uhapen?
Odjednom shvatih da mi on postavlja ta pitanja arm da bi se napravio vaan, a u stvari ne zna
nifa. Rekon mu Ijutito: Umjesto da mi postavljate tolika piten'a ... recite mi gdje se nalazi.
U hodniku smo bili sasvim sami. On se ogleda naokolo a zatim mi, stisnuvi me, neozbiljno
apnu: Na studente emo kasnije misliti... a sad me poljubi ^, i. j
332

Pustite me da idem .., nemam vremena povi

kah Ijutito. Odgurnuti ga, potrah, uoh u jedan drugi hod
nik, ugledah jedna otvorena vrata, a kroz vrata jednu dru
gu sobu, mnogo veu. U dnu sobe nalazio se pisai sto
za kojim je sjedio jedan sredovjean ovjek. Uoh i od
mah ga upitah: Htjela bih da znam kuda su odveli stu
denta Diodati... uhapsili su ga danas posije podne.
ovjek podie oi sa stola na kom su leale rairene novine i zaueno me pogleda: Htjeli
biste da znate ...

Da, htjela bih da znam kud su doveli studenta Dio

dati koji je uhapen danas poslije podne.

A ko ste vi... kako ste se usudili ui?

Ne brinite... samo mi kaite gdje je.

Kaite mi ko ste vi? ponovi on urliui i uda

rajui akom po stolu. Kako se usuujete. Znate li vi
gdje ste?
Odjednom shvatih da neu nita doznati i da postoji opasnost da i mene uhapse, a tada ne bih
vie mogla govoriti s Astaritom, i Mino bi ostao u zatvoru. Nije vano rekoh provlaei
se pogrijeila sam ... izvinite.
Moje izvinjenje razbjesni ga jo vie nego moje prethodno pitanje. Ja sam se meutim ve
nalazila blizu vrata. Svako ko ulazi ili izlazi duan je da pozdravi faistikim pozdravom
urlikao je upozoravajui me na naredbu koja je bila okaena nad njegovom glavom.
Jednim gestom dadoh mu za pravo i idui natrake, izioh iz sobe. Pretrah ponovo itav
hodnik, neko sam vrijeme lutala, dok najzad ne pronaoh stepenice i ne sletjeh niz njih.
Ponovo prooh pored vratareve sobice i najzad izioh.
Jedini rezultat te moje provale u policijsku zgradu bio je da sam u njoj provela izvjesno
vrijeme. Proraunah da e mi, ako budem ila sasvim polako, do Astaritina ministarstva biti
potrebno oko tri etvrt sata, a moda i itav sat. Tamo u sjesti u jednu kavanu blizu
ministarstva: odanle u mu telefonirati, pa u se, prije nego to proe dvadesetak minuta,
vjerojatno sastati s njim.

Putem pomislih da je to Minovo hapenje u stvari Astaritina osveta. Astarita je zauzimao

veoma vaan poloaj u toj istoj politikoj policiji koja je bila uhapsila Mina Oni iz policije
sigurno su ve odavna motrili na Mina, pa
334
su znali za moje odnose s njim, a nije izgledalo nevjerojatno ni da su spisi proli kroz
Astaritine ruke pa je on, podstaknut ljubomorom, izdao nareenje da uhapse Mina. Na
pomisao da je to uinio Astarita, obuze me neka vrsta bjesnila. Znala sam da je on jo uvijek u
mene zaljubljen, pa sam bila odluila da mu se zbog tog njegova prljava postupka ljuto
osvetim, ako utvrdim da su moje sumnje opravdane. Ipak u isto vrijeme pomislih sa strahom
da stvari moda ne stoje tako i da sam sa svojim slabim orujem krenula moda u borbu
protiv sasvim nepoznata neprijatelja, koji ima vie osobine dobro smiljene maine nego
ovjeka osjeajna i sklona strastima.
Kad stigoh pred ministarstvo, odustah od namjere da sjednem u kavanu i pooh pravo na
telefon. im telefon zazvoni, neko podie slualicu, i ja zauh kako mi odgovara Astaritin
glas.

Ovdje Adrijana rekoh naprasito elim da te

vidim.

Zar odmah?

Smjesta ... radi se o veoma hitnoj stvari... nala

zim se dolje pred ministarstvom.
Izgledalo mi je kao da je izvjesno vrijeme oklijevao, a zatim mi ipak ree da doem. To je bilo
drugi put u mom ivotu to sam se uspinjala po stepenicama Astaritina ministarstva, ali su sad
moji osjeaji bili sasvim drukiji. Prvi put sam se bojala Astaritine ucjene, bojala sam se da e
on sprijeiti moju udaju za Dina, bojala sann se one neodreene opasnosti koju svaki siromah
osjea u policjskoj sredini, jer mu se ini da oni tamo neprestano na njega vrebaju. Tada sam
ila u ovo ministarstvo slomljena srca i duom koja je drhtala. Sad sam, naprotiv, bila
borbena, sad sam ja namjeravala da ucijenim Astaritu, rijeena da upotrijebim svako sredstvo
samo da ponovo doem do Mina. Ali moja borbenost nije zavisila samo od moje ljubavi
prema Minu. U tu se borbenost bio umijeao i prezir, i to ne samo prema Astariti ve i prema
njegovu ministarstvu, prema politikom djelovanju uope, a, ukoliko se Mino bavio
politikom, ak i prema njemu, Sve to je bilo u ma kakvoj vezi s politikom bilo mi je
neshvatljivo i zato mi je politika, moda i zbog tog mog
335
neznanja i izgledala kao neto smijeno i beznaajno u poreenju s mojom ljubavi prema
Minu. Sjetih se kako je Astarita, kad me je vidio, pa i kad bi samo uo moj glas, uvijek
zamuckivao od uzbuenja i sa zadovoljstvom pomislih da nije zamuckivao pred svojim
efovima, pa bio to i sam Musolini. U tim mislima prooh brzo kroz hodnike ministarstva i
osjetih kako s prezirom posmatram inovnike koje sam sretala. Osjeala sam veliku elju da
im otmem one crvene i zelene mape koje su oni stiskali pod pazuhom, da ih bacim u zrak, da
razbacam na sve strane one njihove kartuine koje su kipjele od naredaba i pakosti.
Posluitelju, koji me presrete u predsoblju, rekoh brzo i odsjeno: Moram da razgovaram, s
doktorom Astaritom ... brzo .,. zakazao mi je sastanak ... ne mogu da ekam. Pogleda me
zaueno, ali se ne usudi da protestira i otie da me najavi.
im me ugleda, Astarita mi doe u susret, poljubi mi ruku i odvede me do divana u dnu sobe.
Tako me je bio primio i prvi put, a tako je vjerojatno postupao prema svakoj eni koja je
dolazila u njegov ured. Nastojala sam da to vie savladam srdbu koja mi je nadimala grudi i
rekoh: Pazi, ako si ti naredio da se Mino zatvori ... onda sad naredi da ga odmah puste... jer
inae znaj da me vie nikad nee vidjeti.

Primijetih kako se na njegovu licu pojavio izraz dubokog uenja, da razmilja o neemu to
mu je bilo neprijatno i shvatih da mu o itavoj stvari nije nita poznato. ekaj malo, do
avola, kakav Mino? upita zamuckujui.
Mislila sam da ti zna rekoh. I to sarn mogla krae, ispriah mu historiju svoje ljubavi
prema Minu a zatim kako je to poslijepodne uhapen u svom stanu. Vidjeh da je promijenio
boju kad mu rekoh da volim Mina, ali mi je bilo milije da mu kaem istinu ne samo zato to
sam se bojala da u nakoditi Minu ako slaem, ve i zato to sam osjeala neodoljivu elju
da pred svima glasno govorim o svojoj ljubavi prema njemu. Sad, kad sam otkrila da Astarita
nije ni u kakvoj vezi s Minovim hapenjem, nestade u meni srdba koja me je dotada
podravala i ja se ponovo osjetih razoruana i nemona. Zato
336
zapoeh i svoju historiju odsjenim, mada uzbuenim glasom, a zavrih je gotovo plaui.
ak mi se oi napunie suzama kad mu, napreui se rekoh: i ne znam kako s njim
postupaju ... kau da tamo tuku.
Astarita me odmah prekinu: Budi mirna... da se radi o kakvom radniku ... ali student.
Ali ja neu ... neu da on sjedi u zatvoru povikah planim glasom.
Oboje zautjesmo. Ja sam nastojala da savladam svoje uzbuenje, a Astarita me je posmatrao.
Sad mi je prvi put izgledalo da nije raspoloen da uini to sam ga molila, ali njemu je
zacijelo i zbog toga bilo neprijatno da mi uini po volji, jer je od mene doznao da sam
zaljubljena u jednog ovjeka, a taj ovjek nije bio on. Poloih ruku na njegovu i dodadoh:
Ako ga oslobodi... obeajem ti da u uiniti sve to bude htio.
Posmatrao me je neodluno, a ja se tada sagnuh, mada za to nisam bila raspoloena, pruih
mu usne i rekoh mu: Dakle., .hoe li mi uiniti tu ljubav?
Pogleda me kolebajui se izmeu iskuenja da me poljubi i saznanja da ga poljubac, koji sam
mu bila ponudila uplakana lica i samo zato da ga zamamim poniava. Odgurnu me, skoi,
ree mi da priekam i nestade.
Sad sam bila uvjerena da e osloboditi Mina. Kako sam u tim pitanjima bila neiskusna,
zamiljala sam ga kako Ijutito telefonira nekom poniznom komesaru i kako mu nareuje da
smjesta pusti na slobodu studenta akoma Diodati. Nestrpljivo sam brojala minute, a kad se
Astarita ponovo pojavi, digoh se, spremna da mu zahvalim pa da brzo odem i potraim Mina.
Na Astaritinu se licu pojavi naroit, veoma neprijatan izraz, koji je odavao i razoarenje i
prkosnu srdbu. Zato si rekla da su ga uhapsili ree hladno pucao je na agente i
pobjegao ... jedan od agenata lei u bolnici na samrti... ako ga sad uhvate, a uhvatit e ga,
onda ne mogu nita da uinim za njega.
Bila sam toliko iznenaena da mi dah zastade. Bila sam iznenaena jer sam se sjeala da sam
mu bila izvadila metke iz njegova revolvera. Dodue, on je kasnije, i bez mog znanja, mogao
ponovo da napuni revolver, ali as
337
Rimljanka
22*
zatim osjetih veliku radost koju izazvae najrazliitiji osjeaji. Obradovan se kad doznah da je
ubio agenta, da je uinio dakle neto za to sam ga ja smatrala nesposobnim. To izmijeni iz
osnove moje miljenje o njemu. Iznenadi me burna i ratoborna estina kojom je moja inae
miroljubiva dua pozdravila to njegovo oajniko djelo. To je u sutini bilo ono isto neutoljivo
uivanje koje sam ranije bila osjetila kad sam u svojoj mati zamiljala Sonconjin zloin;
razlika je bila samo u tome to je sada taj moj osjeaj bio povezan i s izvjesnim moralnim
razlozima. Mislila sam i na to kako emo uskoro ponovo biti zajedno, kako emo zajedno
pobjei i sakriti se i, u sluaju potrebe, otii ak i u inostranstvo, gdje su, kako mi je bilo

poznato, politike izbjeglice nailazile na dobar prijem. Moje srce ispuni nada. Pomislih da za
mene moda zaista poinje nov ivot i rekoh sama sebi da za tu obnovu svoga ivota dugujem
Minu, njegovoj hrabrosti, i zato osjetih prema njemu zahvalnost i ljubav. Dok sam ja tako
razmiljala, Astarita se bio ushodao goredolje po sobi, zaustavljao se askom bijesan
premetajui na stolu pojedine predmete. Rekoh mirno: Jasno, poto su ga uhapsili, on se
ohrabrio, pucao i zatim pobjegao.
Astarita zastade i pogleda me, lice mu se bilo iskrivilo u runu grimasu: Zadovoljna si,
dakle?

Dobro je uinio to je ubio tog agenta rekoh

iskreno ta on je htio da ga odvede u zatvor... i ti bi
' to bio uinio.
On mi odgovori neprijatnim glasom: Ja se ne bavim politikom ... agent je vrio samo svoju
dunost... on ima enu i djecu.

Ako se bavi politikom odgovoriti znai da

, ima za to odreene razloge... a agent je morao da po
i misli da je ovjek spreman da ma ta uradi samo da ne
ode na robiju ... utoliko gore po njega.
Bila sam mirna, jer mi se inilo da vidim kako Mino
hoda slobodno po gradskim ulicama i unaprijed sam ui
i vala u trenutku kad e me pozvati iz svog skrovita, pa
:u ga ponovo vidjeti. Meutim, upravo zato to sam bila
tako mirna, Astarita je bio van sebe od bijesa. Ali mi
.1338 ^1
emo ga pronai povika odjednom zar misli da ga neemo pronai?

Ne znarn ... zadovoljna sam to je uspio da po

bjegne, to je sve.

Mi emo ga ve pronai, i onda teko njemu.

Poslije nekoliko trenutaka rekoh: Zna li zato si
toliko bijesan?

Ja uope nisam bijesan.

Ti si mislio da su ga uhapsili i da e tako moi

i meni i njemu pokazati koliko si velikoduan ... to ti je
meutim izmaklo ... zato si bijesan.
Vidjeh ga kako je gnjevno slegao ramenima. Odjednom zazvoni telefon. S olakanjem
ovjeka koji je pronaao raziog da prekine neprijatan razgovor, Astarita uze slualicu. Ve pri
prvim rijeima primijetih kako mu se izraz lica, kao kakav predjel koji je za vrijeme oluje
iznenada obasjala suneva zraka, odjednom promijenio pa se umjesto onog ranijeg, Ijutitog i
mranog, pojavi drugi, vedriji. Nije mi bilo jasno zato, ali sam imala utisak da to ne
predskazuje nita dobro. Telefonski razgovor potraja prilino dugo, ali Astarita je govorio
samo da i ne, da nisam mogla da razaberem o emu se radi. ao mi je zbog tebe,
ree odlaui slualicu ali u vezi s hapenjem tog studenta u prvom saopenju potkrala se
greka... policija je, da bi bila to sigurnija, poslala agente i tvojoj i njegovoj kui... smatrali
su da e ga tako najzad ipak uhapsiti... i zaista, uhapsili su ga kod neke udovice koja mu je
iznajmila sobu ... Meutim, u tvom stanu agenti su zatekli nekog malog, plavog ovjeka, sa
sjevernjakim naglaskom, a taj je, im ih je ugledao, umjesto da pokae isprave, pucao i
pobjegao ... u prvom su trenutku pomislili da je to taj student... ali mora da se radi o ovjeku
koji ima da uredi izvjesne raune s pravdom.
Osjetih malaksalost. Znai Mino je u zatvoru, a Sonconjo je sigurno uvjeren da sam ga
prijavila. 1 svako drugi na njegovu mjestu morao bi da pomisli to isto, kad bi vidio kako

odmah po mom odlasku ulaze agenti. Mino u zatvoru, a Sonconjo me trai da mi se osveti.
Toliko sam
339
bila preneraena, da sam samo promucala: Teko meni i uputila se prema vratima.
Mora da sam poblijedjela, jer je s Astaritina lica odmah nestao izraz pobjedonosnog i mranog
zadovoljstva. On mi prie i ree zabrinuto: Ta sjedi... razgovarat emo ... nita nije
nepopravljivo.
Zatresoh glavom i stavih ruku na vrata. Astarita me zaustavi i doda mucajui: Evo ...
obeajem ti da u uiniti sve to bude u mojoj moi... i, ukoliko se ne radi o suvie ozbiljnoj
stvari, odmah u ga osloboditi.

Dobro odgovorih jedva ujnim glasom, a zatim

dodadoh, muno: Ma ta uradio da ga oslobodi, ti
zna da u ti biti zahvalna.
Sad sam znala da e Astarita uiniti sve to bude u njegovoj moi da oslobodi Mina i nisam
imala druge elje nego da ode, i to to prije, iz tog njegova odvratnog ministarstva. On nastavi
s onom svojom policijskom skrupuloznou: Da ne zaboravim ... ako postoje izvjesni
razlozi zbog kojih se ti moda plai onoga ovjeka kojega su nali kod tebe... reci mi njegovo
ime... pa emo ga bre uhapsiti.
Ne znam kako se zove odgovorih i ve htjedoh da iziem.

U svakom sluaju navali on bilo bi dobro da

sama ode u komesarijat... i da kae sve to zna...
zahtijevat e od tebe da im se stavi na raspoloenje, a
onda e te pustiti... ali ukoliko sama ne ode tamo, uto
liko gore po tebe.
Odgovorih mu da u tako uiniti i pozdravih ga. On ne zatvori odmah vrata, ve osta na pragu
gledajui za mnom dok sam odlazila kroz predsoblje.
IX
Kada izioh iz ministarstva, ubrzah korak, trala sam gotovo sve do oblinjeg trga. Tek kad
stigoh nasred trga, postade mi jasno da zapravo i ne znam kuda idem pa se tek tada zapitah
gdje da se sakrijem. Najprije pomislih na izelu, ali njena je kua bila daleko, a ja sam
bila tako umorna da me noge nisu vie nosile. A nisam ba ni bila sigurna da e me izela
rado primiti. U obzir je dolazila jo samo Zelinda, koja se bavila, kako rekoh, izdavanjem
soba i o kojoj sam govorila s majkom prije nego to sam pobjegla. Zelinda je bila moja
prijateljica, a osim toga njena je kua bila blizu. Odluih da odem k njoj.
Zelinda je stanovala u jednoj utoj kuerini, koja je, kao i mnoge druge, gledala na trg pred
stanicom. Njena se kua isticala i time to su stepenice bile, ak i po danu, potpuno mrane.
Nije bilo ni lifta, ni prozora, ovjek se morao penjati po mraku, sudarajui se svaki trenutak s
crnim sjenkama koje su silazile i pridravale se za istu ogradu. U zraku se stalno osjeao
kuhinjski smrad, i to takav kakav dolazi iz kuhinje koja je ve godinama ugaena i iji su
mirisi imali dovoljno vremena da se raspadnu i da okue onaj studeni i mrani zrak. Umorna,
gadei se, popeh se uz stepenice po kojima sam se toliko puta pe^ njala, vrsto pripijena uz
nekog nestrpljivog ljubavnika. Zelindi, koja mi otvori vrata, rekoh Treba mi jedna soba... za
noas.
Zelinda je bila pokrupna ena u najboljim godinama, ali je uslijed pretjerane gojaznosti, bila
prerano ostarjela. Bolovala je od kostobolje, a lice joj je bilo iarano bolesnim, crvenim
mrljama, oi su joj bile plave, mutne i suzne, a rijetka plava kosa uvijek raupana, padala joj
je u pramenovima kao da je od kuine, ali se na tom iicu ipak sauvala izvjesna privlana

dra, kao to se na tihoj vodi u sunev smiraj zadrava odsjaj sunca. Imam sobu ree
jesi li sama? Da, sama.
Uoh. Ona zatvori vrata, a onda poe, gegajui se,; ispred mene, u nekoj staroj kunoj haljini,
s raupanom punom i izvuenim ukosnicama tako da joj je kosa padala po ramenima. Stan
je bio hladan i mraan, kao i ste: penice. Ali miris iz kuhinje bio je svje, kao da je upravo taj
as pripremala neko dobro i fino jelo. Upravo sam spremala veeru objasni mi
okrenuvi se i osmjehujui se. Zelinda je iznajmljivala sobe na sat, ali je rnene voljela, mada
ne znam zato. esto me je poslije mojih

340
341
uobiajenih posjeta, zadravala da priamo i nudila me slatkiima i likerom. Bila je neudata:
sigurno je nikada niko nije volio, jer je ve u svojoj mladosti, uslijed debljine, bila
deformirana. Njena srameljivost, radoznalost, nespretnost, s kojom me je ispitvala o mojim
ljubavnicima, odavale su njeno djevianstvo. Nije bila ni zavidna ni pakosna, ali je vjerojatno
potajno alila to nije nikada uinila ono to je vidjela da se ini u njenim sobama; a moda i
u tom njenom zanatu, koji se sastojao u izdavanju soba, nije toliku ulogu ni igrao raun,
koliko, rnoa: neka ak i nesvjesna elja da ne bude potpuno izdvojena iz zabranjenog raja
ljubavnih uitaka.
U dnu hodnika nalazila su se dvoja vrata koja sam vrlo dobro poznavala. Zeiinda otvori vrata
koja su vodila ulijevo i prva ue u sobu. Upali trokraki luster s bijelim staklenim lalama i
zatvori aluzije. Soba je bila velika i ista, ali je u toj istoi stari i siromaan namjetaj
naroito upadao u oi. Mali ilimi pored kreveta bili su poderani, konani pokrivai
zakrpljeni, ogledalo izanalo, a s bokala i lavaboa bila je otpala gle. Doe mi u susret i upita
me posmatrajui me: Ne osjea se moda dobro?

Odlino se osjeam.

A to ne spava kod svoje kue?

Nisam raspoloena.

Da vidimo da li pogaam ree lukavo i ljubaz

no desilo ti se neto neprijatno ... oekivala si nekoga,
i taj nije doao ...

Moda...

Da vidimo imam li pravo... taj neko je onaj crno

manjasti oficir s kojim si dola posljednji put.
Zeiinda mi je esto postavljala slina pitanja. Guei se od bola, odgovorih nasumice:
Ima pravo ... pa
onda?

Nita... vidi da te ja odmah razumijem ... im

sam te pogledala pogodila sam ta ti se desilo .. . ali ne
smije mu to zamjeriti... sigurno je bio iscrpljen ... zna
da vojnici esto nisu slobodni.
Ne odgovorih nita. Ona se zagleda u mene trenutak, a zatim, navaljujui i ljubazno i laskavo,
ree: Hoe !i da mi pravi drutvo? Imam dobru veeru.
342

Ne, hvala odgovorih brzo ve sam veerala.

Ponovo me pogleda i u znak milote udari me lako

po licu. Zatim, s onim tajanstvenim izrazom koji mnogo obeava, a kojim se stare tetke esto
slue prema svojim mladim neacima, ree: Sad u ti dati neto to sigurno nee odbiti.
Izvadi iz depa snop kljueva, prie komodi i otvori ladicu, okrenuta leima prema meni.
Otkopah ogrta i, podboivi se jednom rukom, naslonih se na sto i zagledah se u Zelindu
koja je preturala po svojoj ladici. Sjetih se da je izela esto dolazila sa svojim ljubavnicima
u tu sobu, ali nju Zeiinda nije voljela. Voljela je mene, ali ne zato to je svakoga voljela.
Osjetih da mi se vratila hrabrost. Na kraju krajeva, pomislih, na svijetu ne postoje samo razne
policije, zatvori i sline naopake i okrutne stvari. Zeiinda je meutim preturala po svojoj
ladici. Paljivo je ponovo zatvori, pa mi prie i ree: Evo, to svakako nee odbiti.
Pogledah i vidjeh pet finih cigareta sa zlatnim piskom, aku bombona uvijenih u arene
papirie i etiri komadia slatkia od badema u obliku obojenog voa. Je li tako dobro?
upita me i ponovo me lako udari po licu.
Zbunjeno promucah: Da, tako je dobro, hvala.

Nema na emu ... ako ti neto zatreba, samo me

zovi, nemoj da se ustruava!
Ostavi sama, osjetih da me proima studen i obuzima osjeaj krajnje zbunjenosti. Nije mi se
spavalo pa nisam htjela da legnem, ali u onoj hladnoj sobi, u kojoj kao da se zimska studen
godinama taloila, kao u kakvoj crkvi ili podrumu, nije mi preostajalo drugo. Kad sam ranije
svraala ovamo, takvi se problemi nisu uope postavljali. Ni ja ni mukarac koji me je pratio
nismo eljeli nita drugo ve da se to prije zavuemo pod plahte pa da se uzajamno grijemo;
iako nisam nita osjeala za te isprosjaene ljubavnike, ipak me je zanimao sam akt ljubavi i
sva sam se predavala njegovoj aroliji. Sad mi je meutim izgledalo nemogue da sam sama
mogla da volim i da budem voljena okruena tako bijednim namjetajem i u tako hladnoj
sobi. Bez sumnje je strast naih ula, i kod mene i kod mojih ljubavnika, svaki put izazivala
iluziju, pa su nam i ti sasvim strani predmeti izgledali privlani i
343
poznati. Pade mi na pamet da se ni moj ivot, kad vie ne bih mogla da vidim Mina, ne bi
razlikovao od te sobe. Posmatrajui objektivno i bez iluzija, ni u mom ivotu nije zaista nita
bilo ni lijepo ni intimno, ak je i u njemu, kao i u ovoj Zelindinoj sobi, sve bilo potpuno
pohabano, gnusno i studeno. Najeih se i poeh da se polako svlaim.
Plahte su bile studene i pune vlage; kad se ispruih uini mi se kao da je na njima, kao na
vlanoj glini, ostao otisak moga tijela. Dok su se plahte polako zagrijavale, ja sam se bila
zadubila u svoje misli. Zanimao me i zabavljao Sonconjin sluaj. Analizirala sam nadugo i
nairoko motive i posljedice tog mranog djela. Sad je Sonconjo bez sumnje mislio da sam ga
ja prijavila, jer su svi spoljanji znaci govorili protiv mene. A da li su zaista bili u pitanju
samo spoljanji znaci? Sjetih se njegovih rijei: ini mi se da na mene motre. Pitala sam se
nije li moda onaj sveenik ipak odao tajnu. Nije izgledalo, ali ni to nije bilo sasvim
iskljueno.
Stalno mislei na Sonconja, zamiljala sam ta se moglo desiti u mojoj kui poslije mog
bjekstva. Zamiljala sam kako me Sonconjo eka, kako postaje nestrpljiv, kako ulaze ona dva
agenta, kako Sonconjo vadi revolver, puca i konano bjei. Kao i tada kad sam razmiljala o
Sonconjinu zloinu, tako je i sada to moje matanje bilo izazvalo u meni izvjesno mrano i
nezajaljivo zadovoljstvo. Mata mi je stalno predstavljala scenu pucnjave, s uivanjem i sa
strau zaustavljala sam se na pojedinostima, a sigurno sam u onom sukobu izmeu agenata i
Sonconja bila svom duom na Sonconjinoj strani. Drhtala sam od radosti videi kako ranjeni
agent pada na zemlju, uzdahnula sam s olakanjem videi da je Sonconjo pobjegao, sa
strahom sam ga pratila po stepenicama i nisam mogla da se smirim dok ga nisam vidjela kako

nestaje u mranoj ulici. Najzad mi dosadi ta vrsta kinematografske predstave pa ugasih

svjetlo.
Ve sam ranije bila primijetila da se krevet naslanja na vrata susjedne sobe. im ugasih
svjetlo, primijetih da su vrata naprsla i da kroz otvor prodire vertikalna pruga svjetlosti. Na
laktovima se povukoh do jastuka. Provukoh glavu izmeu gvozdenih ukrasa na naslonu
kreveta i pri
slonih oko na pukotinu. Nisam bila to uinila iz radoznalosti, ta unaprijed sam znala ta u
uti i vidjeti kroz tu pukotinu, bila sam to uinila jer me strah od vlastite misli i samoe
nagonio da u susjednoj sobi potraim drutvo, pa bilo i na taj nain. Dugo nisam nikoga
vidjela. Ispred pukotine nalazio se okrugao sto, svjetlost lustera padala je na taj sto odozgo, a
iza njega, u gustom mraku, nazirala sam ormar s ogledalom. Ipak sam ula neki razgovor. To
su bili oni obini, meni tako dobro poznati razgovori, poznata pitanja o rodnom gradu,
godinama strosti, imenu ... enin glas je bio miran i uzdriv, glas mukarca sve jai i
nestrpljiviji. Razgovarali su u jednom uglu sobe, a moda su ve i leali u krevetu. Osjetih bol
u potiljku i ve htjedoh da povuem glavu, kad odjednom ugledah enu koja je stajala s druge
strane stola u sjenci, ispred ogledala. Stajala je leima okrenuta prema meni, stojei uspravno
i gola, ali sam ja, jer je bila zaklonjena stolom, mogla da vidim samo gornji dio njenog tijela.
Mora da je bila veoma mlada, ispod njene prosute kovrdave kose vidjela su joj se lea,
vrsta, bez drai i beskrvno bijela. Pomislih da su joj grudi svakako oputene, iako nije mogla
imati vie od dvadeset godina, i da je, moda, ve majka. Pomislih i to da se sigurno radi o
jednoj od onih gladnih djevojaka koje bez eira, a esto i bez kaputa, loe namazane,
poderane, s nogama uvuenim u ogromne ortopedske cipele, lutaju po gradskim parkovima
oko stanice. Pomislih takoer da joj se bez sumnje vide vilice kad se smije. Sve to pomislih,
ne razmiljajui, spontano, jer me je izgled njenih lea bio utjeio i jer mi se inilo da sam
zavoljela tu djevojku i da isuvie dobro shvaam ta ona osjea u tom trenutku dok se gleda u
ogledalu. Kad je glas mukarca odjednom grubo upita: Moe li se znati ta radi? ona se
odmah udalji od ogledala. Naas je vidjeh s profila, pogrbljenih ramena, s uvelim grudima,
ba onako kako sam je zamiljala. Zatim ieze ve se u slijedeoj minuti svjetlost ugasi.
I u mojoj se dui ugasi onaj neodreeni osjeaj koji je u njoj bio pobudio izgled te djevojke.
Ponovo se osjetih potpuno sama u onom ogromnom, jo uvijek studenom krevetu, u onom
mraku ispunjenom dotrajalim i hladnim
344
predmetima. Pomislih da e ono dvoje, s one strane zida, uskoro zajedno zaspati. Naslanjajui
bradu na njegovo rame, ona e lei pored svog prijatelja, svoje noge e ispreplesti s
njegovima, prebacit e mu ruku oko struka i poloiti je na donji dio njegova trbuha, ponirui
prstima u njegove nabore, poput ile koja trai ivot tamo gdje je zemlja najcrnja.
Razmiljajui o tome, odjednom osjetih da liim na neku istrgnutu biljku, baenu na glatki
kamen na kome e zakrljati i uginuti. Nedostajao mi je Mino. Kad pokuah da ispruim ruku,
uini mi se kao da ona ulazi u neki ogroman, nenastanjen i studen prostor koji me okruuje sa
svih strana i u ijoj sredini, uurena, stojim potpuno sama. Osjeala sam bolnu i silnu elju
da ga zagrlim, ali kako njega nije bilo, uini mi se kao da sam udovica, poeh da plaem,
drei ruke ispod plahte, zavaravajui samu sebe da ga grlim. Ne znam kako, konano ipak
zaspah.
Uvijek sam imala dobar i vrst san, slian apetitu koji lako pronalazi za sebe hranu i utoljuje
glad bez naroitog napora i bez prekida. Kad se slijedeeg jutra probudih, gotovo se
iznenadih, primijetvi da se nalazim u Zelindinoj sobi, ispruena na onom krevetu, obasjana
sunevom zrakom koja se, ulazei kroz aluzije, bila ispruila po jastuku i po zidu. Jo se

nisam bila snala, kad odjednom zauh kako u hodniku zvoni telefon. Na poziv odgovori
Zeiindin glas, te uh svoje ime. as zatim Zelinda pokuca na vratima moje sobe. Skoih iz
kreveta i, onakva kakva sam bila u kombinezonu i bosa, pritrah vratima.
U hodniku nije bilo nikoga, slualica je bila poloena na stoiu. Zelinda se bila vratila u
kuhinju. Na telefonu zauh majin glas koji je pitao:

Jesi li ti Adrijana?
'>>

Da.

A zato si otila? ... Ovdje se toliko toga desilo ...

mogla si me bar upozoriti... oh, kako sam se uplaila.

Da, sve znam odgovorih brzo nije potrebno

da mi o tome govori.
n Toliko sam bila u brizi zbog tebe nastavi ona
AS1 a zatim, tu je gospodin Diodati.
' Gospodin Diodati?
> ^^ioa.,;.,.^ . .uc\.

Da, doao je jutros vrlo rano... eli svakako da

te vidi... kae da e te saekati ovdje.

Reci mu da u odmah doi... reci mu da u za

jedan sekund biti tamo.
Ponovo okaih slualicu, utrah u sobu i brzo se obukoh. Nisam se nadala da e Mino biti
tako brzo osloboen pa sam se osjeala manje sretnom nego da sam nekoliko dana ili vie
ekala da bude osloboen. Tako brzo osloboenje nije mi ulivalo povjerenje, i zato nisam
mogla da savladam neki neodreeni strah. Svaka injenica ima svoj smisao, ali mi smisao tog
naglog putanja iz zatvora nije bio jasan. Umiri me pomisao da je moda Astariti polo za
rukom da ga, kako je obeao, smjesta oslobodi. Uostalom, bila sam nestrpljiva da ga ponovo
vidim, a to je ipak bio osjeaj sree, mada ne bez izvjesne zabrinutosti.
Najzad se obukoh, da ne bih raalostila Zelindu strpan u torbicu cigarete, karamele i slatkie,
kojih se prethodne veeri nisam bila ni dotakla, i uoh u kuhinju da pozdravim domaicu.
Jesi li sad zadovoljna? upita me. Da li te je minula zlovolja?

Bila sam umorna ... onda do vienja.

Ta idi, misli da nisam ula ta si govorila na

telefonu ... gospodin Diodati... nego priekaj... uzmi
alicu kave. Ja sam ve bila izala, a ona je jo uvi
jek govorila.
U taksiju, s rukama na torbici, sjedila sam uurena na rubu sjedala, spremna da iskoim im
se taksi zaustavi, jer sam se plaila, da u, zbog Sonconjina pukaranja, naii pred kuom na
mnotvo svijeta. Pitala sam se treba li uope da se vratim kui, ta Sonconjo se mogao pojaviti
svakog trenutka i osvetiti mi se, ali primijetiti da mi do toga nije ni najmanje stalo. Ako je
Sonconjo eiio da se osveti, ja sam eljela da vidim Mina, pa sam bila odlula da se uope
vie ne skrivam zbog neega to nisam poinila.
Kada stigoh kui, ne susretoh nikoga, ni u kapiji ni na stepenicama. Uoh naglo u radionicu i
naoh majku gdje ije sjedei pored prozora. Sunce je obilno ulazilo kroz prljave prozore.
Domai maak, sjedei na stolu, li

346

347
zao je sebi ape. Majka prestade smjesta da ije i ree: Konano si stigla ... mogla si mi bar
rei da ide da pozove policiju.

Ta kakvu policiju! ta govori?

Bila bih pola s tobom ... koliko sam samo stra

ha pretrpjela.

Ali ja nisam izila da pozovem policiju rekoh

Ijutito izala sam to, je sve... policija je traila ne
koga drugoga . .. jasno je da onome savjest nije bila
ista.

Ni meni nee da kae ree gledajui me

prijekorno.

A ta?

Ta ja to nikom ne bih priala... ali ne trai

valjda da povjerujem da si samo onako izila... policaj
ci su doli svega nekoliko trenutaka poslije tvog odlaska.

Kaem ti da nije istina, ja...

Uostalom dobro si uinila, svakakvi se ljudi unja

ju uokolo... zna li ta je rekao jedan od onih policaja
ca? ... Ona mi je njuka poznata.
Shvatih da je ne mogu uvjeriti, mislila je da sam izila da bih prijavila Sonconja, i tu nije bilo
pomoi. Dobro, dobro prekinuh je naglo, a ta je s ranjenikom ... kako su ga odnijeli?

S kakvim ranjenikom?

Rekli su mi da je jedan na samrti.

Krivo su te obavijestili... metak je okrznuo ruku

jednom agentu ... ja sam mu lino zavila ranu ... otiao
je na svojim vlastitim nogama... ali da si ula one hi
ce... pucali su na stepenicama... inilo se da e itava
kua odletjeti u zrak... zatim su me ispitivali... rekla
sam da nita ne znam.

A gdje je gospodin Diodati?

Tamo ... u tvojoj sobi.

Zadrah se izvjesno vrijeme s majkom, jer mi se nije dalo da odmah potraim Mina, kao da
sam predosjeala loe vijesti. Izioh iz radionice i pooh u svoju sobu. Bila je u potpunom
mraku, ali zauh jo prije nego to stavih ruku na prekida, kako Minov glas iz onog mraka
govori: Molim te, ne pali svietlo.
Iznenadi me ton njegova glasa, jer nije bio nimalo veseo. Zatvorih vrata, pribliih se, pipajui,
krevetu, i sjedoh na ivicu. Osjetih da Mino lei ispruen na boku, okrenut prema meni.
Zar se ne osjea dobro? upitah ga.

Odlino se osjeam.

Jesi li umoran?

Ne, nisam.
Oekivala sam da e na susret biti sasvim drukiji.
Uistinu radost je nerazdvojna od svjetlosti. inilo mi se
da u onom mraku moje oi ne mogu da blistaju, da moj
glas ne moe da klike od radosti, a ni moje ruke da se
isprue da bih prepoznala drage crte. Saekah dosta du
go, a onda se sagnuh prema njemu i tiho ga upitah: :

ta eli? Hoe li da spava? ','

Ne.
i'**1

eli li da ja odem? !>}*

Ne.
#

eli li da ostanem pored tebe?

*I^P

Da.
*

eli li da i ja legnem?
'*%.

Da.
iv

eli li upitah ga nasumce da imamo snoaj?

Taj me odgovor iznenadi, jer, kako ve rekoh, on

u stvari nikada nije bio raspoloen da me ljubi. Mnogo
se uzbudih i dodadoh njenim glasom: Svia li ti se
ljubavna igra sa mnom?

Da.
m

Hoe li ti se odsada uvijek sviati? A

Da.
'<$<

Hoemo li odsada uvijek biti zajedno?

'n

Da.
"

Ne eli da upalim svjetlo? *

Ne.

!&

Ne smeta, svui u se u mraku.

sf*
Poeh da se svlaim ispunjena opojnim osjeajer*
kao da sam izvojevala potpunu pobjedu. Pomislih da mu je no provedena u zatvoru
odjednom otkrila da me voli i da sam mu potrebna. Meutim, kako e se kasnije vidjeti,
prevarih se. lako sam bila pogodila kad sam pomislila da postoji izvjesna veza izmeu
njegova hapenja i

348
349
te njegove neoekivane popustljivosti, ipak ne shvatih da ta promjena u njegovu dranju ne
predstavlja nita to bi mi moglo laskati, ni zbog ega bih se mogla radovati. Uostalom, u tom
trenutku nisam bila ni sposobna za takvu pronicljivost. Kao kakvog konja, koga su isuvie
dugo drali na uzdi, moje tijelo me neodoljivo guralo k njemu, gorjela sam od nestrpljivosti
da ga sada obraujem vatrenim i radosnim doekom, koji su mi maloas bili onemoguili
mrak i njegovo dranje.
Meutim, kada mu se pribliih pa se sagnuh nad krevet da se ispruim pored njega, odjednom
osjetih kako mi je rukama obuhvatio koljena, a zatim me do krvi ujeo za lijevi bok. Osjetih
otar bol, praen jasnim utiskom nekog meni nepoznatog oajanja koje je bilo nalo svoj izraz
u tom ujedu. inilo mi se da nismo dvoje ljubavnika koji se spremaju na ljubavnu igru, ve
dva prokletnika koje mrnja, bijes i tuga, na dnu nekog novog pakla, nagone da se meusobno
ujedaju. Ujed mi se uini veoma dug, kao da eli da mi zubima otkine komad mesa.
Naposljetku, mada sam, uprkos, injenici da u tome nisam osjeala ljubav, gotovo eljela da
me i dalje ujeda, mada, sam uivala u njegovom ujedu, ipak nisam mogla vie da izdrim bo!
pa ga odgurnuh i rekoh mu slomljenim glasom: Nemoj... ta radi? ... Boli me.
I tako, gotovo odmah, doe kraj onom mom varljivom pobjedonosnom osjeaju. Dok smo se
ljubili ne progovorismo ni jedne jedine rijei, ali ja ipak, na osnovu njegova dranja, shvatih

gmada nejasno, istinski znaaj njegova preputanja osjeaju, a on mi to kasnije i sam u

pojedinostima objasni. Shvatih da je on dotada suzbijao manje mene a vie onaj dio svog
vlastitog bia kojim je eznuo za mnom. Sada je meutim, imao razloga da dozvoli tom dijelu
svog bia, koji je dosada suzbijao da se potpuno iskali, i to je bilo sve. Ja s tim nisam imala
nikakve veze, jer on mene nije ni sada volio, kao to me nije ni ranije volio. Ja ili neka druga,
to je za njega bilo sasvim svejedno i, kao i ranije, ja sam sada bila samo sredstvo kojim se on
sluio da bi se kaznio ili nagradio. O svemu tome ja nisam toliko razmiljala dok smo jedno
pored drugoga leali u onom mraku, koliko sam to osjeala svojom krvlju
i svojim mesom, onako isto kao to sam ranije bila osjetila da je Sonconjo nakaza, iako tada
nisam jo nita znala o njegovu zloinu. Meutim, ja sam ga voljela, a ta je moja ljubav bila
jaa od tog mog saznanja.
Ipak me iznenadi estina i nezasitost koje je on sada unosio u svoju ranije tako krtu strast.
Kako je po svojoj konstrukciji bio njean, ranije sam smatrala da se on obuzdava iz
zdravstvenih razloga i zato mu, videi da se on, jedno za drugim, i po trei put sprema na
ljubavni akt, apnuh: to se mene tie... ali pazi da ti ne nakodi.
Uini mi se da se smije, a zatim mi njegov glas ree tiho na uho: Sad mi vie nita ne moe
da nakodi.
To njegovo sada izazva u meni tako tuan utisak, da se zadovoljstvo koje sam osjeala u
njegovu zagrljaju gotovo sasvim rasplinu. Nestrpljivo sam oekivala trenutak kad u moi da
s njim govorim pa da konano doznam ta se desilo. Izgledalo je kao da je zadrijemao, ali
mislim da nije spavao. Priekah izvjesno vrijeme, a onda ga, s naporom od kojega mi srce
prestade da kuca, zapitah tihim glasom: A sad mi kai ta se desilo.

Nita se nije desilo.

Pa ipak se neto moralo desiti.

Zautje jedan trenutak, a zatim, kao da govori sam sa sobom, ree: Mislim da i ti to najzad
mora saznati... evo, dakle, to se dogodilo: od jedanaest sati prole noi ja sam izdajica.
Kada to ree, osjetih kako me proze straan studen osjeaj, i to ne toliko od samih tih rijei,
koliko od glasa kojim su te rjei bile izgovorene. Proaptah: Izdajica? A zato?
On mi odgovori onim svojim hladnim i napola tunim, napola aljivim glasom: Gospodin
Mino poznat je meu svojim politikim drugovima ne samo kao ovjek krajnje uporan u
svojim shvaanjima ve i kao ovjek koji na sve estoko reagira... oni su gospodina Mina
smatrali svojim buduim voom ... a sam gospodin Mino bio je toliko uvjeren da e u svakoj
prilici ostati na dostojnoj visini, da je gotovo elio da ga uhapse i da ga stave na probu... a
elio je to i zato. jer je smatrao da hapenje, zatvor i druge patnje predstavljaju nuan uslov u
ivotu po

350
351
litikog ovjeka, kao to su pomorcu potrebna duga putovanja, orkani i brodolomi... meutim,
im se more zatalasalo, mornaru je pozlilo kao kakvoj enici... im su gospodina Mina doveli
pred najobinijeg policajca, on nije ni saekao da mu zaprijete ili da ga stave na muke, ve je
odmah sve izbrbljao... izdao je ... i tako je gospodin Mino od jue napustio politiku karijeru i
zakoraio, da tako kaemo, karijeru dounika ...

Znai, uplaio si se! uzviknuh.

On odgovori odmah sasvim mirno: Ne, moda se nisam ak ni uplaio ... samo mi se desilo
to mi se desilo one veeri s tobom ... kad si eljela da ti objasnim svoje ideje... odjednom mi
vie nije bilo ni do ega stalo... onaj koji me je ispitivao bio mi je gotovo simpatian ... elio
je da sazna izvjesne stvari... a meni u tom trenutku nije bilo stalo do toga da ih krijem pa sam
mu sve rekao ... tako ... jednostavno ... odnosno dodade poslije trenutnog razmiljanja
ne tako jednostavno... ve briljivo, uurbano, gotovo bih rekao sa arom ... malo je trebalo pa
bi on bio morao da obuzda moje oduevljenje.
Pomislih na Astaritu pa mi je bilo udno da bi on Minu mogao biti simpatian: A ko te je
ispitivao?

Ne poznajem ga... jedan mlad ovjek, ut u licu,

elav, s crnim oima... vrlo lijepo odjeven ... mora da
je neki vii funkcioner.

I on ti je bio simpatian nisam mogia da se

savladam a da ne uzviknem, jer u njegovu opisu prepo
znah Astaritu.
Pored mog uha, u onom mraku, poe da se smije: Polako ... ne on lino ... ve njegova
funkcija ... e da... kad se ovjek odrekne... odnosno kad ne umije da bude onakav kakav bi
morao da bude, tada dolazi do izraaja stvarnost... zar ja nisam sin bogata posjednika? A zar
onaj ovjek u svojoj funkciji ne brani i moje interese? ... Bilo nam je jasno da pripadamo istoj
rasi... solidarizirali smo se u istoj stvari... ta misli? Zar misli da sam osjeao simpatiju za
njega lino? Ne, ne... osjeao sam simpatiju za njegovu funkciju ... osjetio sam da ga ja
plaam, da sam ja onaj koga on brani, osjetio sam
da iza njega stojim ja, kao njegov gospodar, iako sam stajao pred njim kao krivac.
Smijao se, ili, tanije, kaljao, smijui se nekim smijehom koji mi je strahovito parao ui.
Nita nisam bila shvatila, osim da se dosilo neto alosno i da je itav moj ivot ponovo
doveden u pitanje. Malo zatim dodade: Moda ja ipak sam sebe kleveem ... moda sam
govorio samo zato to mi nije bilo do toga da ne govorim ... jer mi je odjednom sve izgledalo
besmisleno i bez vrijednosti i jer ono, u to bih bio morao da vjerujem, nisam vie shvaao.

Nisi shvaao vie nita? mehaniki ponovili.

Da... ili, tanije, bile su mi jasne samo rijei, kao

to bi mi i sada bile jasne, rijei... ali ne i injenice na
koje su se te rijei odnosile... meutim, zar je mogue
da ovjek pati zbog rijei? Rijei su zvui, to bi bilo, da
kle, isto kao kad bih dospio u zatvor zato to magarac
njae ili to toak kripi... za mene rijei nisu imale
vie nikakvo znaenje, sve su mi izgledale podjednako be
smislene i sve jednake, on je zahtijevao rijei, i ja sam mu
ih dao koliko ih je god elio.

Pa onda nisam mogla a da se ne usprotivim

ako su u pitanju samo rijei... ta te briga?

Da, ali na alost, im sam ih izgovorio, te rijei vi

e nisu bile samo rijei, ve su postale injenice.

Zato?

Jer sam poeo da patim ... jer sam se pokajao

to sam ih rekao... jer sam shvatio, jer sam osjetio da
sam, izgovorio te rijei, postao ono to se naziva rijeju
izdajica...

A zato si ih onda rekao?

On odgovori polako: Zato ovjek govori u snu? Moda sam spavao... ali sad sam se
probudio.
I tako smo se neprekidno vraali na istu stvar.
Imala sam osjeaj kao da me je netko teko ranio u srce pa rekoh muno: Moda se vara...
izgleda ti kao da si bogzna ta rekao... a meutim nisi nita rekao.

Ne, ne varam se odgovori kratko.

utjela sam jedan trenutak, a zatim ga upitah: A tvoji prijatelji?

352
23 Rimljanka
353

Koji prijatelji? '

" ''

Tulio i Tomazo.

Ne znam ta je s njima odgovori s nekom raz

metljivom ravnodunou uhapsit e ih.

Ne, nee ih uhapsiti uzviknuh. Drala sam da

Astarita nee iskoristiti trenutak Minove slabosti, ali mi
sada, na pomisao da bi ta dva prijatelja mogla biti uhap
ena, postade jasna ozbiljnost itave situacije.

A zato da ih ne uhapse? ree. Odao sam

njihova imena ... nema razloga da ih ne uhapse.

Oh, Mino nisam se mogla savladati da tuno ne

uzviknem zato si to uinio?
*> Pa to se i ja sada pitam.
J Ali ako ih ne uhapse nastavih as zatim, hvata'fuci se za tu jedinu nadu koja mi je
jo bila preostala, onda nita nije nepopravljivo... oni nee nikad dognati da si ti ...
On me prekinu: Da, ali znat u ja... uvijek u to znati ... uvijek u znati da vie nisam onaj
koji sam ranije bio, ve neka druga linost kojoj sam ja, u trenutku kad sam ono rekao, dao
ivot ba onako kao to majka daje ivot djetetu donosei ga na svijet... a ta mi se linost na
alost, ne svia ... u tome je sva nesrea ... postoje muevi koji ubijaju vlastitu enu jer vie ne
podnose da s njom ive.. . zamisli sad da u istom tijelu postoje dva ovjeka i da jedan drugog
smrtno mrzi... a to se tie mojih prijatelja, sigurno e ih uhapsiti.
Nisam mogla da se savladam pa rekoh: I da nisi govorio, bili bi te oslobodili... a tvojim
prijateljima ne prijeti nikakva opasnost. Onda mu na brzu ruku ispriah historiju svojih
odnosa s Astaritom, zatim kako sam posredovala u njegovu korist i ta mi je Astarita obeao.
Saslua me ne rekavi ni rijei, a zatim ree: Sve bolje od boljega... znai, dakle, da ja za
svoju slobodu dugujem ne samo svojoj pijunskoj djelatnosti, ve i tvojim ljubavnim
odnosima s jednim policajcem.

Mino, ne govori tako.

Uostalom dodao je as zatim zadovoljan sam

to e se moji prijatelji izvui... bar neu imati i taj gri
jeh na savjesti.
354

i(y Vidi'& rekoh ivo uostalom, kakva je razlika

izmeu tebe i tvojih prijatelja? 1 oni duguju svoju slobodu
meni i injenici da je Astarita u mene zaljubljen.
!:i

Izvini... razlika postoji... oni nisu nita rekli. /;/

A ko ti kae?

Ja se bar nadam tome ... ali, bilo kako bilo, u

takvim sluajevima ope zlo nije razlog da se veselimo.

A ti se ponaaj kao da se nita nije ni desilo

rekoh drui se s njima, ali im nemoj o tome nita go
voriti ... ta te se tie? Svako moe da ima trenutak
slabosti.

Da odgovori ali se ne deava svakome da

umre i da usprkos tome ostane iv . .. zna li ta se de
silo u trenutku kad sam ono izbrbljao? Umro sam ... jed
nostavno sam umro ... umro zauvijek.
v *
Nisam mogla vie da podnesem patnju koja mi je razg
jedala srce i briznuh u pla. ,^'

Zato plae? upita me.

Zbog toga to govori odgovorih jecajui sve

jae da si umro ... toliko se plaim.

Zar ti nije drago to se nalazi u drutvu mrtva

ca? upita me alei se. Pa to nije tako strano
kako izgleda... nije nikako strano ... ja sam umro na
osobit nain ... to se tie mog tijela, ja sam i te kako
iv..." pipni me da vidi da li sam iv uze mi ruku i
primora me da mu dodirnem tijelo iv sam kako vidi.
Primoravajui me da ga pipam drao me je za ruku,
prinijevi je najzad na donji dio trbuha i snano je pri
tisnuvi. ivo mi je itavo tijelo ... a to se tebe tie,
mogla si da se osvjedoi, nikada nisam bio ivlji... ne
plai se, ako se nismo dovoljno voljeli dok sam jo bio
iv, zato emo sada, kad sam mrtav, sve nadoknaditi.
S nekom vrstom Ijulitog prezira odbaci daleko od sebe moju nepokretnu ruku. Ja je onda
zajedno s drugom prinesoh k licu i dadoh glasno oduka svom tekom bolu. Obuze me elja
da stalno plaem, da se moj pla nastavi u beskonanost, jer sam se plaila da u, kad
prestanem da plaem, ponovo stajati pred onim istim neizmjenljivim problemima koji su taj
moj pla bili izazvali. Taj trenutak nastupi, ja obrisah plahtom svoje suzama ob
23*
355
liveno lice i uprijeh u mrak svoje razrogaene oi. Tada odjednom zauh kako me on pita
njenim i ljubaznim glasom: Da vidimo ta bi po tvom miljenju trebalo da uradim?
Okrenuh se naglo, sva se uz njega pripih i rekoh mu, nasionivi usne na njegova usta: Nemoj
vie da misli na to... ne vodi vie o tome rauna... to se desilo, desilo se... eto ta treba da
radi.

A zatim?

A zatim poni ponovo da ui ... diplomiraj... a

kad diplomira vrati se u svoj rodni grad ... ne marim
to te vie neu vidjeti, meni je glavno da ti bude sre
tan ... poni da radi, a kada za to bude vrijeme, oeni

se djevojkom iz tih krajeva, djevojkom koja ti odgovara

i koja e te stvarno voljeti... ta te se tie politika, po
grijeio si to si se njom bavio... Mino, ja te zaista vo
lim ... druga ena na mom mjestu ne bi htjela da se od
tebe rastane ... eto, ako je potrebno, putuj ve sutra ...
ako je potrebno pristajem da se vie ne vidimo... samo
da ti bude sretan.

Ja, meutim ree Mino, jasnim iako tihim gla

som nikada vie neu biti sretan ... ja sam pijun.

Ne, to nije istina odgovorih mu sva oajna

ti nisi nikakav pijun ... a ak i da jesi, opet bi mogao da
bude sretan ... ima ljudi koji su naprosto bili zloinci, pa
ipak su sad veoma sretni... s druge strane, evo, uzmi
mene za primjer... kad ljudi kau uliarka, zamiljaju ne
to najgore... a, meutim, ja sam ena kao i sve dru
ge... a esto sam ak i sretna... ovih posljednjih neko
liko dana dodadoh tunim glasom bila sam toliko
sretna.

Da li si zaista bila sretna?

Da, i to veoma sretna... ali znala sam da to ne

moe da potraje i stvarno... Pri tim rijeima ponovo
osjetih elju da zaplaem, ali se savladah i dodadoh:

Ti si zamiljao da si drukiji nego to uistinu

jesi... i zato se desilo ono to se desilo... sad se po
miri s tim i budi ono to zaista jesi... vidjet e da
zbog onoga to se desilo, jer se stidi i plai suda dru
356
gih ljudi, tvojih prijatelja... a ti nemoj vie da se s njima drui, sklopi druga poznanstva, ta
svijet je tako velik... ako te oni ne vole toliko da bi mogli da shvate da se u itavoj toj stvari
radilo o trenutnoj tvojoj slabosti, onda ostani sa mnom, jer te ja ne samo volim ve te i
razumijem i ne osuujem te... zaista uzviknuh to sam jae mogla da si ti poinio i neko
hiljadu puta gore djelo, li bi za mene uvijek ostao moj Mino. On ne ree nita a ja nastavih:
Znam da sam samo sirota neuka djevojka, ali ima stvari koje ja bolje razumijem od tvojih
prijatelja, pa i od tebe... i ja sam imala isti taj osjeaj koji ti sada ima... kad smo se prvi put
vidjeli, pa ti nisi htio ni da me pipne, bila sam sebi utuvila u glavu da me prezire... i
odjednom sam bila izgubila ak i volju da ivim ... osjeala sam se tako nesretnom ... eljela
sam da budem drukija, ali sam u isto vrijeme ono to sam ... imala sam osjeaj kao da se za
mene prilijepio stid od kojega sam izgarala, bilo mi je dosadno pa sam oajavala... osjeala
sam se potpuno nemonom, smrznutom, sputanom ... bilo je trenutaka kad sam eljela da
umrem ... a onda sam jednog dana izila s majkom i sasvim sluajno ula u crkvu i tamo mi se
inilo, dok sam se molila, da sam shvatila da u stvari ne postoje razlozi zato bih morala da se
stidim, jer, konano, ako sam takva, to je samo znak da je bog sam tako htio pa ja prema tome
ne smijem da se bunim protiv svoje sudbine, ve treba da se s njom naprotiv pomirim i da
je primim s povjerenjem, a ti ukoliko si me prezirao, sam si za to kriv, a ne ja... mnogo sam
ja o tome razmiljala i na kraju je moja tuga iezla i ja sarn opet postala vesela i jaka.
On poe da se smije onim svojim smijehom od kojega me je proimao studen, a zatim ree:
Trebalo bi, dakle, da se pomirim s onim to sam unio i da se ne bunim ... trebalo bi da se
pomirim s onim to sam postao i da ne osuujem sama sebe... eh ... moda se u crkvi izvjesne
stvari mogu desiti... ali van crkve...

'A ti idi u crkvu predloili mu, hvatajui se za

novu nadu.
w
Ne, neu da idem... ja ne vjerujem, i meni je u
crkvi dosadno.:.!; uostalom, kakvi su to razgovori.
357

,,

Bj'iii.'Ponovo poe da se smije, ali odjednom prestade i, zgrabivi me za ramena, poe da me

trese svom snagom, viui: Zar ti ne shvaa to sam ja uinio? Zar ne shvaa? Zar ne
shvaa? Tresao me takvom snagom da mi dah zastade, a zatim me s posljednjim trzajem
obori i onda zauh kako je skoio s kreveta pa*se u mraku odijeva. Nemoj da pali svjetlo
ree mi prijeteim giasom morat u da se priviknem na to da pokazujem svoje Ice... ali
zasad je suvie rano... teko tebi ako upali svjetlo.
Nisam se usuivala ni da diem, ali na kraju ga ipak upitah: !de?

Da... ali u se vratiti ree, a meni se uini

da se pri tom i smije ne plai se, vratit u se... i jo
iu ti neto rei... doi u naprosto da stanujem kod
tebe.
S
Ovdje, kod mene?

Da, ali ja ti neu smetati... moe da nastavi da

ivi svojim obinim ivotom ... uostalom dodade
:s onim to mi alje moja porodica, moemo oboje da i
vimo ... plaao sam za pansion ... ali ovako e biti do
voljno za dvoje.
i Ta misao da e ivjeti u mojoj kui, izgledala mi je vie neobina nego privlana, ali se ipak
nisam usuivala da ita kaem. Obue se u tiini, u potpunom mraku, Noas u se vratiti
ree. un ga kako otvara vrata, izlazi i opet zatvara za sobom vrata. Ostadoh u mraku
iroko otvorenih oiju.
X
Kako mi je bio savjetovao Astarita, to isto poslijepodne otioh u rejonski komesarijat da dam
svoj iskaz u vezi sa Sonconjom. Bilo mi je veoma neprijatno da idern tamo, jer mi se poslije
onoga to se desilo Minu strano bilo ogadilo sve to je mirisalo na policiju i policajce, aii se
ipak pomirih sa sudbinom, jer mi je bilo jasno da je ivot, bar za neko vrijeme, bio izgubio za
mene svaku dra.
Od jutros te oekujemo ree mi komesar im mu objasnih zato sam doia. Bio je to
neki dobriina
358
kojega sam poznavala ve dosta dugo i koji je prema meni, iako je bio otac porodice i bio ve
prevalio pedesetu, osjeao vie nego obinu simpatiju. Naroito se sjeam njegova debelog i
upljikavog nosa i njegova sjetna izgleda. Kosa mu je uvjek bila raupana, a oi napola
zatvorene, kao da se tek digao iz kreveta. Te oi, izrazito plave, kao da su gledale iz dubine
neke maske na onom debelom, rumenom i ispucanom iicu koje je podsjealo na koru kasno
dozrelih, ogromnih i iznutra potpuno suhih narani.
Odgovorih mu da mi je bilo nemogue da doem ranije. Neko me je vrijeme posmatrao onim
svojim plavim oima, duobko usaenim u lice slino naraninoj kori, a zatim me povjerljivo
upita: Dakle, kako se zove?

A ta ja znam.

De, de, sigurno zna.

asna rije rekoh stavivi ruku na srce zau

stavio me je jednom na korzu ... istina, njegovo mi se

dranje uinilo nekako udnim ... ali nisam tome prida

vala nikakvu vanost.

A kako to da je on sam bio u tvojoj kui, a da

tebe nije bilo?

Imala sam hitan sastanak pa sam ga ostavila.

On je meutim pomislio da si ti izila da pozo

ve agente ... da li ti je to poznato? ... Vikao je da si ga
izdala.

Da, poznato mi je.

I da e mu to skupo platiti.

Samo polako.

A zar tebi nije jasno upita me, gledajui me

da se radi o opasnom ovjeku, koji e, da bi ti se osve
tio, jer pretpostavlja da si ga ti prijavila, pucati sutra na
tebe isto onako kao to je jue pucao na agenta?

Jasno mi je, dakako.

A zato onda nee da kae njegovo ime?... Mi

bismo ga uhapsili, i onda bi bila bez brige.

Pa kad vam kaem da ne znam... lijepo... ta

zar ja moram da znam imena svih mukaraca koje dovpr
dim u kuu? soiek rMvBflMiffrn&^sidrto&isi
:
359

Meutim ree on digavi odjednom glas teatral

no, naginjui se naprijed mi znamo kako se on zove.
Shvatih da se radi o podvali i odgovorih mirno: Ako znate, zato me onda toliko muite?
Uhapsite ga, i stvar je svrena.
askom me utke osmotri. Primijetih da se njegove sumnjiave i uznemirene oi nisu bile
toliko zagledale u moje lice koliko u moje tijelo i shvatih da je, i protiv svoje volje, stara elja
odjednom nadvladala u njemu njegovu profesionalnu revnost. A znamo i neto drugo,
naime, da je pucao i pobjegao zato to je imao odreenih razloga. ,'r Ah, u to sam i ja
uvjerena.

Ali tebi su ti razlozi i poznati.

Ja nita ne znam ... kad ne znam kako se zove, kako bih onda mogla da znam drugo
to.

Nama je to drugo savreno poznato ree, ali je

sada govorio posve mehaniki, kao da misli na neto
drugo. Bila sam uvjerena da e se ve u slijedeem tre
nutku dii pa e mi prii. Mi to savreno znamo i mi
emo ga uhvatiti... u pitanju je svega nekoliko dana...
odnosno sati.

Utoliko bolje za vas.

Kao to sam predviala, digao se, zaobiao oko stola, priao mi i, uhvativi me za bradu,
rekao: Ta idi, ti sve zna, samo nee da nam kae... ega se plai?

Ne plaim se niega odgovorih ali ja nita

ne znam ... a osim toga ruke k sebi.

De, de ponovi, a zatim sjede opet za sto i na

stavi: Ima sreu to si mi simpatina, a osim toga
znam da si valjana djevojka... zna li ta bi neko drugi
na mom mjestu uinio da te natjera da kae? Zadrao

bi te u zatvoru ... i to dosta dugo ... ili bi te protjerao u

San Galikano.
Digoh se i rekoh: E, ja imam posla... ako nemate to drugo da mi kaete ...

Idi ali pazi na posjete ... politike i druge.

Napravih se kao da nisam ula njegove posljednje rijei izgovorene s naroitim naglaskom i s
jasnom aluzijom, i izioh brzo iz onih prljavih sobica. Riiae/t :J
360
idui ulicom ponovo poeh da mislim na Sonconja, Komesar je samo bio potvrdio ono to
sam ja ve i sama sumnjala, naime, da je Sonconjo uvjeren da sam ga ja prijavila pa hoe da
mi se osveti. Mnogo se uplaih, ali ne za sebe, nego za Mina. Sonconjo je bio bijesan, pa sad
kad bi kod mene naao Mina ne bi se ustruavao da i njega ubije. To je moda bilo udno, ali
moram rei da mi je bila prijatna pomisao da bih mogla umrijeti zajedno s Minom. inilo mi
se kao da vidim taj prizor. Sonconjo puca, ja se, da bih obranila Mina, bacam izmeu njega i
Mina, hitac, umjesto Mina pogaa mene. Pa ipak mi nije bila neprijatna ni pomisao da je i
Mino pogoen pa umiremo zajedno, a naa se krv mijea, ali sam mislila da bi bilo mnogo
ljepe da zajedno izvrimo samoubistvo, nego da nas u tom trenutku ubije isti zloinac.
Zajednika smrt predstavljala je za mene dostojan zavretak velike ljubavi. To bi bilo neto
kao presjei cvijet prije nego to uvene; zautjeti zauvijek nakon to smo sluali divnu
muziku. esto sam razmiljala o samoubistvu koje zaustavlja vrijeme prije nego to ono
dospije da oskrvne i dotue ljubav, razmiljala sam o samoubistu koje smo izvrili ne zato to
nismo vie mogli da podnosimo muke, nego upravo zato to smo bili suvie sretni. U
trenucima kad mi se inilo da je moja ljubav prema Minu suvie snana, tako da sam se bojala
da kasnije neu biti u stanju da ga isto toliko volim, ta misao o samoubistvu udvoje raala se u
meni isto onako prirodno i s istom onom spontanou kojom sam ga ljubila i milovala. Ipak
mu nisam nikada o tome govorila, jer mi je bilo poznato da ljubavnici mogu izvriti
zajedniko samoubistvo samo kad se podjednako vole. Mino, meutim, mene nije volio, a
ukoliko me i volio, nije me toliko volio da vie ne bi elio da ivi.
Idui pognute glave prema svojoj kui, razmiljala sam veoma ivo o svemu tome. Odjednom
osjetih neku vrstu nesvjestice i istovremeno veliku muku i silnu slabost u itavom tijelu. Jedva
uspjeh da uem u jednu mljekaru. Mada sam bila udaljena od kue svega nekoliko koraka,
nisam imala snage da pretrim to kratko odstojanje, jer sam osjeala da bih se sruila. ,, ,
361

,rif Poto me slabost sasvm savlada, sjedoh za jedan stoli izsa staklenih vrata i sklopih oi.
Stalno sam imala osjeaj >draenja na povraanje, a uz to mi se inilo da u se o nesvijestiti;
taj osjeaj poveavala je i huka maine za Scavu, mada rni se inilo da dolazi iz izvjesne
daljine, ta m i je huka bila ipak neprijatna. Na licu i na rukama, osjeala sam toplinu
zatvorene i zagrijane prostorije, ali meni se ipak inilo da mi je veoma hladno. Mljekar, koji
me je p>oznavao, doviknu mi iza tezge: Kavu, gospoice Adrijanai? Sklopljenih oiju
klimnuh mu glavom.
Najzad osjetih da mi je bolje i popih kavu koju mi je mljekar bio stavio na sto. Nije to,
dodue, bilo prvi put to sam u posljednje vrijeme osjeala slinu malaksalost, ali ta je
malaksalost bila uvijek neznatna i jedva primjetna. Nisam na to obraala panju, jer su me
neobini i teki dogaaj i spreavali da o tome mislim. Meutim, razmiljajui i dovodei tu

slabost u vezu s izvjesnim znaajnim nepravil nostima u mom fizikom ivotu, koje sam bila
provjerila ba tog mjeseca, sad se uvjerih da moje stalne sumnje, koje sam inae gonila od
sebe pa su postojale samo u najtamnijoj oblasti moje svijesti, odgovaraju stvarnosti. Nema
sumnje, pomislih odjednom trudna sam .
Plavih kavu i izioh iz mljekare. Ono to sam osjeala billo je toliko zamreno da i danas,
poslije toliko vremena, nisam u stanju da to tano objasnim. Ve sam ranije bila primijetila da
nevolje nikad ne dolaze pojedinano, a ta novost, koju bih inae u drugim prilikama bila s
radou doekala, u sadanjim je prilikama za mene bila upravo nova nesrea. Pa ipak, kako
sam takve grae, mene izvjesne neodoljive i tajanstvene pobude moje due navode da stalno
otkrivam neto privlano, pa i u najneprijatnij im dogaajima. Ovoga puta, u tom novom
dogaaju, zsaista nije bilo teko pronai tu privlanu stranu, jer se ta privlanost sastojala u
nadi i u zadovoljstvu to ispunjavaju duu svake ene kad dozna da je trudna. U stvari, teko
je bilo zamisliti gore uslove od onih u kojima je ovo moje dijete trebalo da doe na svijet, ali
se ipak radilo o mom djetetu, o djetetu koje u ja roditi, koje u ja odgojiti i u kome u ja
uivati. Dijete je uvi
jek dijete, pomislih, i ne postoji takva bijeda, ne postoje tako strani uslovi tako nesigurna
budunost, da bi to moglo da onemogui eni, ma koliko ona bila siromana i osamljena, da
se ne raduje na pomisao da e ga donijeti na svijet.
Te me misli umirie, i ja sam se, poslije one trenutne
strepnje i malodunosti, ponovo osjeala kao obino, mir
na i odluna. Mladi Ijekar koji me je bio pregledao pred
toliko vremena, kad me je majka nou odvukla u deurnu
apoteku da bi doznala da li sam imala snoaj s Dinom,
imao je svoju ordinaciju u blizini mljekare. Odluih da
odem tamo na pregled. Jo je bilo rano, u ekaonici nije
bilo nikoga, a Ijekar, koji me je odlino poznavao, primio
me veoma srdano. im zatvorih vrata, odmah mu rekoh
sasvim mirno: sot

Doktore, ja sam gotovo sigurna da sam u drugovi

stanju. ib
Poe da se smije, jer je znao kakvim se zanatom bavim, ali me upita: Da li ti je to
neprijatno?

Ni najmanje, ak sam zadovoljna.

Da vidimo.
Poto mi prethodno postavi nekoliko pitanja, ree mi da se ispruim na krevetu, pregleda me i
zatim veselo ree: Ovoga puta zaista je tako.
Bila sam zadovoljna to su se moje sumnje obistinile, nije mi bilo ni najmanje neprijatno, i
bila sam sasvim mirna. Rekoh: Ja sam to ve znala... dola sam samo zato da bih se potpuno
uvjerila.

Moe biti sasvim sigurna.

Trljao je radosno ruke, kao da je on otac, gegao se radosno sad na jednoj, sad na drugoj nozi,
iskazujui mi najveu simpatiju. Mene je, meutim, muila jedna sumnja pa sam htjela da
izvedem stvar naisto. Upitah: Otkada?

Eh, skoro e biti dva mjeseca... malo vie malo

manje... zato? eli li da zna ko je otac?

Ja to ve znam.
Uputih se prema vratima. Ako ti to zatreba, samo doi k meni ree mi otvarajui mi vrata
a kad se priblii trenutak,^ pobrinut emo se da se mladac rodi u

362
363
najboljim uslovima. Kao i komesar, i on je prema meni osjeao izuzetnu simpatiju, ali je
razlika bila u tome to se on i meni sviao. Kao to sam ga ranije opisala, bio je lijep, izrazito
crnomanjast, zdrav i jak, s crnim brkovima, sjajnim oima i bijelim zubima, ivahan i veseo
poput lovakog psa. esto sam ila k njemu, bar jednom u etrnaest dana, a dva ili tri puta, iz
zahvalnosti, jer nije nikada htio da mi naplati, pristala sam da imam snoaj, i to na onorn
istom krevetiu na kom sam maloas leala ispruena. Bio je meutim, diskretan i, izuzev
poneku ljubaznu alu, nikada mi nije nametao svoje elje. Davao mi je savjete, a mislim da je,
na svoj nain, bio u mene pomalo i zaljubljen.
Rekoh Ijekaru da znam ko je otac djeteta. U stvari, u tom trenutku radilo se vie o izvjesnim
pretpostavkama, i to vie instinktivno nego neke materijalne prirode. Ali na ulici, brojei dane
i provjeravajui svoje uspomene, uvjerih se da su moje pretpostavke bile potpuno tane. Sjetih
se one mjeavine privlanosti i gnuanja, koja mi je, upravo pred dva mjeseca, u mraku moje
sobe bila istrgla dug i bolan krik agonije i zadovoljstva, i bila sam potpuno uvjerena da je otac
upravo Sonconjo.
Bez svake sumnje strano je imati dijete s neosjetljivim i nakaznim ubicom kakav je bio
Conconjo, utoliko vie ukoliko postoji opasnost da bi dijete moglo da lii na svog oca i da
naslijedi njegove osobine. Pa ipak mi se inilo da postoji izvjesna privlanost u tome to je
upravo on otac djeteta. Izmeu tolkih mukaraca koji su me imali, Sonconjo je bio jedini koji
me je stvarno posjedovao, iako bez trunke ljubavi u najtananijem i najtajanstvenijem dijelu
moga tijela. injenica da sam ga se plaila, da mi je bio ogavan i da sam protiv svoje volje
bila "primorana da mu se podam, nije poricala ve je naprotiv potvrivala koliko je taj posjed
bio dubok i potpun. Ni Dino, ni Astarita, pa ak ni Mino, prema kome sam osjeala strast
sasvim druge vrste, ni su u meni bili probudili osjeaj tako potpunog posjeda, iako mi je on
bio odvratan. Sve je to izgledalo udno, a istovremeno i uasno, ali su osjeaji jedino to se ne
moe ni odbacit ni porei, ni u izvjesnom smislu analizirati. Na kraju zakljuili da
su za ljubav potrebni jedni, a za raanje drugi mukarci. Ali, ma koliko da je bilo pravo da
upravo Sonconjo bude otac djeteta, smatrala sam da zato ipak nije nita manje pravo da ja
Sonconja mrzim, da od njega bjeim, a da umjesto njega volim Mina, kao to sam ga zaista i
voljela. Mislei na breme koje sam sada nosila u svojoj utrobi, popeh se polako uz stepenice
svoje kue. Kada uoh u predsoblje zauh razgovor koji je dolazio iz radionice. Provirih, i, na
svoje iznenaenje, vidjeh Mina kako sjedi uvrh stola i razgovara mirno s majkom, koja je u
tom trenutku ila. Bilo je upaljeno samo glavno svjetlo, koje se po potrebi moglo regulirati,
tako da je vei dio radionice tonuo u mrak.

Dobro vee, rekoh idui tromo.

Dobro vee, dobro vee, ree Mino neprimjet

nim glasom, oklijevajui. Zagledah mu se u lice, primije
tih da su mu oi sjajne pa sam bila uvjerena da je pijan.
Jedan kraj stola bio je pokriven stolnjakom, a kako su
na njemu bila postavljena dva pribora, shvatih da je drugi
pribor, majka je uvijek jela sama u kuhinji, postavljen za
Mina. Dobro vee, ponovi Mino donio sam kofe
re... tamo su... a sklopio sam prijateljstvo s tvojom
majkom ... zar nije istina, gospoo, da se odlio razu

mijemo?
Kad uh taj tako sarkastian i tako alosno veseo glas, osjetih kako mi se srce stee.
Slomljena, sjedoh na stolicu i naas sklopih oi. Majka odgovori: To vi kaete da se mi
razumijemo... ali ako budete o Adrijani govrili loe, onda se nikada neemo razumjeti.

A ta sam rekao? uzviknu Mino glasom koji

je odavao lano uenje. Rekao sam da je Adrijana
kao stvorena za ivot kojim ivi... da se Adrijana od
lino snalazi u ivotu ... zar u tome ima neto loe?

To, meutim, nije istina opovrgnu ga majka

Adrijani ne odgovara ivot kojim ona ivi... sa svojom
ljepotom ona je zasluila da ivi sasvim drugim ivo
tom ... znate li vi da je Adrijana jedna od najljepih dje
vojaka u itavom kvartu, da ne kaem Rimu?... Mnoge
druge djevojke, mada su rune prema njoj ipak su sret
365
najboljim uslovima. ^ Kao i komesar, i on je prema meni osjeao izuzetnu simpatiju, ali je
razlika bila u tome to se on i meni sviao. Kao to sam ga ranije opisala, bio je lijep, izrazito
crnornanjast, zdrav i jak, s crnim brkovima, sjajnim oima i bijelim zubima, ivahan i veseo
poput lovakog psa. esto sam ila k njemu, bar jednom u etrnaest dana, a dva ili tri puta, iz
zahvalnosti, jer nije nikada htio da mi naplati, pristala sam da imam snoaj, i to na onom
istom krevetiu na kom sam maloas leala ispruena. Bio je meutim, diskretan i, izuzev
poneku ljubaznu alu, nikada mi nije nametao svoje elje. Davao mi je savjete, a mislim da je,
na svoj nain, bio u mene pomalo i zaljubljen.
Rekoh Ijekaru da znam ko je otac djeteta. U stvari, u tom trenutku radilo se vie o izvjesnim
pretpostavkama, i to vie instinktivno nego neke materijalne prirode. Ali na ulici, brojei dane
i provjeravajui svoje uspomene, uvjerih se da su moje pretpostavke bile potpuno tane. Sjetih
se one mjeavine privlanosti i gnuanja, koja mi je, upravo pred dva mjeseca, u mraku moje
sobe bila istrgla dug i bolan krik agonije i zadovoljstva, i bila sam potpuno uvjerena da je otac
upravo Sonconjo.
Bez svake sumnje strano je imati dijete s neosjetljivim i nakaznim ubicom kakav je bio
Conconjo, utoliko vie ukoliko postoji opasnost da bi dijete moglo da lii na svog oca i da
naslijedi njegove osobine. Pa ipak mi se inilo da postoji izvjesna privlanost u tome to je
upravo on otac djeteta. Izmeu tolkih mukaraca koji su me imali, Sonconjo je bio jedini koji
me je stvarno posjedovao, iako bez trunke ljubavi u najtananijem i najtajanstvenijem dijelu
moga tijela. injenica da sam ga se plaila, da mi je bio ogavan i da sam protiv svoje volje
bila primorana da mu se podam, nije poricala ve je naprotiv potvrivala koliko je taj posjed
bio dubok i potpun. Ni Dino, ni Astarita, pa ak ni Mino, prema kome sam osjeala strast
sasvim druge vrste, ni su u meni bili probudili osjeaj tako potpunog posjeda, iako mi je on
bio odvratan. Sve je to izgledalo udno, a istovremeno i uasno, ali su osjeaji jedino to se ne
moe ni odbacit ni porei, ni u izvjesnom smislu analizirati. Na kraju zakljuih da
364
su za ljubav potrebni jedni, a za raanje drugi mukarci. Ali, ma koliko da je bilo pravo da
upravo Sonconjo bude otac djeteta, smatrala sam da zato ipak nije nita manje pravo da ja
Sonconja mrzim, da od njega bjeim, a da umjesto njega volim Mina, kao to sam ga zaista i
voljela. Mislei na breme koje sam sada nosila u svojoj utrobi, popeh se polako uz stepenice
svoje kue. Kada uoh u predsoblje zauh razgovor koji je dolazio iz radionice. Provirih, i, na
svoje iznenaenje, vidjeh Mina kako sjedi uvrh stola i razgovara mirno s majkom, koja je u

tom trenutku ila. Bilo je upaljeno samo glavno svjetlo, koje se po potrebi moglo regulirati,
tako da je vei dio radionice tonuo u mrak.

Dobro vee, rekoh idui tromo.

Dobro vee, dobro vee, ree Mino neprimjet

nim glasom, oklijevajui. Zagledah mu se u lice, primije
tih da su mu oi sjajne pa sam bila uvjerena da je pijan.
Jedan kraj stola bio je pokriven stolnjakom, a kako su
na njemu bila postavljena dva pribora, shvatih da je drugi
pribor, majka je uvijek jela sama u kuhinji, postavljen za
Mina. Dobro vee, ponovi Mino donio sam kofe
re... tamo su ... a sklopio sam prijateljstvo s tvojom
majkom ... zar nije istina, gospoo, da se odlio razu
mijemo?
Kad un taj tako sarkastian i tako alosno veseo glas, osjetih kako mi se srce stee.
Slomljena, sjedoh na stolicu i naas sklopih oi. Majka odgovori: To vi kaete da se mi
razumijemo... ali ako budete o Adrijani govrili loe, onda se nikada neemo razumjeti.

A ta sam rekao? uzviknu Mino glasom koji

je odavao lano uenje. Rekao sam da je Adrijana
kao stvorena za ivot kojim ivi... da se Adrijana od
lino snalazi u ivotu... zar u tome ima neto loe?

To, meutim, nije istina opovrgnu ga majka

Adrijani ne odgovara ivot kojim ona ivi... sa svojom
ljepotom ona je zasluila da ivi sasvim drugim ivo
tom ... znate li vi da je Adrijana jedna od najljepih dje
vojaka u itavom kvartu, da ne kaem Rimu?... Mnoge
druge djevojke, mada su rune prema njoj ipak su sret
365
ne ... a Adrijana, mada je lijepa kao kraljica, nita'; ali ja znam zato.

Zato?

Zato to je suvie dobra ... eto zato ... zato to

je lijepa i dobra... da je lijepa i pakosna, vidjeli biste
kako bi stvari drukije stajale.

De, de rekoh, jer me je bila ozlovoljila ta pre

pirka, a naroito Minov ton i njegova elja da se, kako
mi se uini, naruga majci jako sam gladna... zar
jo nije gotova veera?

Odmah e biti. Majka ostavi rublje koje je, ila

i odmah izie. Digoh se i pooh za njom u kuhinju.

Zar emo otvoriti pansion? poe ona da guna

im joj prioh. Doao je kao kakav gospodar... osta
vio je kofere u tvojoj sobi... dao mi je novac za trg.

Nisi, dakle, zadovoljna?

Voljela sam kako je bilo ranije,

Ta smatraj nas kao da smo vjereni... a zatim,

to je samo privremeno, u pitanju je svega nekoliko dana,
nee zauvijek ostati ovdje, Dodadoh to i jo poneto
da bih je odobrovoljila, a zatim je zagrlih i vratih se u
radionicu.
Dugo u se sjeati te veeri kad je Mino prvi put

veerao u mojoj kui, sa mnom i s majkom. Stalno se

alio i jeo s apetitom. Meni su njegove ale izgledale
hladnije od leda i oporije od Imuna. Bilo mi je jasno da
u njegovoj giavi postoji samo jedna misao, koja mu se za
bola u svijest kao i u meso, i da te ale samo pomjeraju
i jo dublje potiskuju tu aoku, izazivajui nov estok bol.
Bila je to misao o onome to je bio ispriao Astariti. Zais
ta nikad nisam vidjela ovjeka koji bi se toliko kajao to
je pogrijeio, ali dok su mene, kad sam bila jo mala, sve
enici uili da kajanje otklanja svaku krivicu, meni se i
nilo da tom njegovu kajanju nema ni kraja ni konca i da
ono ne djeluje nikako blagotvorno. Bilo mi je jasno da on
strahovito pati, ali i ja sam patila isto toliko, a moda i vi
e, jer sam patila ne samo zbog njegove patnje ve i za
to to sam bila nemona da je sprijeim ili da mu je bar
donekle ublaim. $#i9*f "K
U poetku smo jeli utke. Kad je majka, stojei stalno na nogama i sluei nas, rekla, neto u
vezi s cijenom mesa, Mino, podigavi glavu, odgovori: Ne plaite se gospoo ... odsada u se
ja brinuti... dobit u dobro mjesto.
Te me rijei ozarie izvjesnom nadom. Majka zapita: Kakvo mjesto?

Dobit u mjesto u policiji odgovori Mino s iz

vjesnom pretjeranom i smjernom ozbiljnou isposlovat
e mi ga jedan Adrijanin prijatelj... gospodin Astarita.
Odioih no i viljuku otro ga pogledah. On ipak nastavi: Pronali su da raspolaem
odlinim svojstvima za rad u policiji.

Moda odgovori majka ali meni se poli

cajci nikada nisu sviali... i sin jedne pralje, koja sta
nuje ispod nas, postao je agent... a znate li ta su mu re
kli mladi ljudi koji rade tu u blizini, u skladitima cemen
ta? Tornjaj se, mi te vie ne poznajemo ... a i slabo
su plaeni. Pri tom napravi grimasu i, poto promijeni
tanjur prui mu posluavnik s mesom.

Ta ne radi se o tome odgovori Mino sluei

se radi se o vanom mjestu ... povjerljivom... taj
nom ... do avola ... nisam uzalud studirao ... samo to
nisam diplomirao... znam jezike ... u agente ide siro
tinja, a ne ljudi kao to sam ja.

Moda ponovi majka. Uzmi to ree mi

majka, gurajui u tanjur najvei komad mesa.

Mino ree: Ne moda... ve sigurno.

askom zautje a zatim nastavi: Vladi je poznato
da posvuda ima zlonamjernih ljudi... ne samo u siromanim, ve i u imunim slojevima...
treba pripaziti i na bogate, a zato su potrebni lijepo odgojeni ljudi, koji govore kao to oni
govore, koji se odijevaju kao oni, postupaju kao oni, koji im, ukratko, ulivaju povjerenje...
eto, to u ja raditi... imat u dobru plau, stanovat u u prvim hotelima, putovat u u spavaim
kolima, hranit u se u najboljim restoranima, odijevat u se kod najboljeg krojaa, posjeivat
u luksuzna morska kupalita, najuvenija zimska odmaralita ...do avola... ta za koga ste me
vi to smatrali?

366
367
Majka ga je sad zaueno gledala, jer ju je taj sjaj bio sasvim zasjenio: Kad je tako ree
konano, onda ne kaem vie nita.
Prestadoh da jedem. Odjednom mi postade nemogue da i dalje prisustvujem toj alosnoj
komediji. Umorna sam grubo rekoh idemo tamo. Digoh se i izioh iz radionice.
U sobi sjedoh na krevet i, skupljena, zaplakah u tiini, a suze su mi kapale kroz rairene prste
kojima sam bila pokrila lice. Mislila sam na Minov bol, na dijete koje je trebalo da se rodi i
uini mi se da i jedno i drugo, i bol i dijete, rastu sami od sebe, potpomognuti nekom silom
koja nije zavisila od mene i koju nisam uope mogla da kontroliram, da su i bol i dijete ivi i
da mi je nemogue da ma ta uinim. Malo zatim ue i on, a ja se odmah digoh napravih
nekoliko koraka po sobi, da on ne primijeti moje suzne oi i da bih imala vremena da ih
utrem. On zapali cigaretu i baci se na krevet, legavi nauznak. Sjedoh pored njega i rekoh mu:
Mino, molim te... ne govori onako s majkom.

Zato?

Jer ona nita ne razumije... ali ja razumijem, a

na mene svaka tvoja rije djeluje kao da mi zabada
iglu u srce.
Ne ree nita i utke produi da pui. Izvadih iz komode jednu svoju spavaicu, uzeh iglu i
konac i, sjedei na krevetu, pored lampe poeh da bez rijei ijem. Nisam htjela da govorim,
jer sam se bojala da bi on, u razgovoru, mogao ponovo zapoeti da govori o istim stvarima, a
ja sam se, meutim, nadala da e se on u onoj tiini umiriti da vie nee o tome misliti. Pri
ivenju nae se oi jako napreu, ali, to znaju sve ene kojima je ivanje zanat, na duh ostaje
slobodan. Dok sam ila, misao je u mojoj glavi ivo radila, odnosno, izgledalo je da i ona, kao
i igla koju sam zajedno s koncem brzo uvlaila i izvlaila iz potke, krpi neku podrtinu u mom
duhu. Sada su i mene, kao i Mina, obuzimale iste bolne misli, pa sam neprestano morala da
mislim na ono to je rekao Astarita i na posljedice koje e iz toga nastati. Kako, meutim,
nisam htjela na to da mislim ve i zbog toga to sam se pla
368
ila da u tako na neki misteriozan nain i njega primorati da na to misli, a time bih i nehotice
poveala i produila njegovu patnju poeljeh da mislim na neto drugo, na neto svijetlo,
veselo i lako i zato, svom snagom svoje due, prenesoh sve svoje misli na dijete koje je
trebalo da se rodi i koje je meu onim beskrajno tunim stvarima predstavljalo jedinu svijetlu
taku moga ivota. Zamiljala sam kako e izgledati kad mu budu dvije godine, pa tri, jer to je
najlepe doba, doba kad su djeca najmilija i najdraesnija, to e ono tada raditi to e
govoriti, kako u ga odgojiti i, kako sam se i nadala osjetih ponovo da sam vesela i ak sam
askom bila zaboravila Mina i njegovu patnju. Zavrivi ivanje, uzeh da zakrpim drugi
komad rublja, pa pomislih da u iduih dana moi da ublaim dosadu dugih sati koje u
provoditi s Minom, ijui djeju opremu. Dakako, nisam smjela dozvoliti da on to primijeti,
morala sam da pronaem neki izgovor. Smislih da mu kaem da to radim za jednu enu iz
nae kue, koja je takoe oekivala dijete. Taj mi se izgovor uini zgodnim, toliko vie to
sam s Minom o toj eni ve govorila, aludirajui na njeno siromatvo. Te su me misli bile
toliko razonodile da sam, gotovo neprimjetno, tiho zapjevala. Nemam jak glas, ali sam veoma
muzikalna, a osim toga imam veoma njean izgovor, to se primjeuje i kad govorim.
Zapjevah pjesmicu koja je tada bila u modi: Tuna vila. Kada, prekidajui zubima konac,

podigoh oi, vidjeh da me Mino posmatra. Pomislih da bi mi mogao prigovoriti to pjevam u

trenutku koji je za njega tako ozbiljan i zautjeli.

Pogleda me i ree: Pjevaj.

Voli li da pjevam?

Da.

Ali ja ne pjevam naroito.

Svejedno.
Nastavih da ijem i da pjevam za njega. Kao sve djevojke na svijetu, znala sam izvjestan broj
pjesama, ak bih mogla rei da je moj repertoar bio bogat; imam odlino pamenje pa se
sjeam i onih pjesama koje sam nauila kao dijete. Pjevala sam mu najrazliitije pjesme.
369
Rimljanka

Kad bih zavrila jednu, zapoinjala bih drugu. Isprva sam pjevala jednu, ve sam mislila na
drugu, koju u i to sam mogla osjeajnije. Slijedila je pjesma za pjesmom, sve su se
razlikovale jedne od drugih, pa dok sam pjevala jednu, ve sam mislila na drugu, koju u
odmah poslije one zapjevati. Sluajui me, bio je prilino vedar, a ja sam bila sretna to mogu
da ga razonodim. Ali dok sam tako pjevala, sjetih se kako je majka jednom, kad sam jo kao
djevojica bila izgubila jednu igraku koju sam voljela i za kojom sam neutjeno plakala, da
bi me utjeila, sjela na moj krevet i poela da pjeva pjesme koje je znala. Mada je slabo
pjevala i ak grijeila, ipak me je u poetku bila razonodila i ja sam sluala upravo tako kao
to je sada Mino mene sluao. Meutim, pomisao na gubitak omiljene igrake poe ve u
iduem trenutku da uliva kap po kap gorine u taj napitak zaborava to mi ga je majka
pruala. I ta pomisao na kraju mi sasvim zagorca napitak i on mi postade naprosto odvratan.
Odjednom poeh ponovo da plaem, a majka onda izgubivi strpljenje prosto ugasi svjetlo i
ostavi me u mraku da se do mile volje isplaem. Bila sam uvjerena da e i on, im prestane
varljivo djelovanje mog pjevanja, ponovo osjetiti isti bol i da e taj bol, s obzirom na
suprotnost izmeu njegova bola i mojih beznaajnih i sentimentalnih pjesmica, biti jo i
nepodnoljiviji. I ne prevarih se. Pjevala sam ve gotovo jedan sat, kad me on odjednom
prekinu rijeima: Sad je dosta ... tvoje su mi pjesme dosadne. Potom se skupi kao da
hoe da spava i okrenu mi lea. Predviala sam da e tako svriti pa se mnogo ne raalostih.
Uostalom, sada osim neprijatnosti nisam drugo nita ni oekivala; sve to bi bilo neprijatno
samo bi me iznenadilo. Digoh se s kreveta da bih spremila zakrpljeno rublje, a zatim se utke
svukoh i, podigavi pokriva, legoh na onu stranu koju je Mino bio ostavio slobodnu. Dugo
smo leali u tiini, okrenuti jedno drugom leima. Znala sam da on ne spava i da misli uvijek
na istu stvar. To saznanje, povezano s bolnim osjeajem moje nemoi, izazva u mojoj dui
itav vihor zbunjenih i oajnih misli. Leala sam nagnuta na jednu stranu i, udubljena u misli,
370
gledala ispred sebe, u jedan ugao sobe. Upade mi u oi jedan od ona dva kofera koje je
Mino bio donio iz kue udovice Medolagi. Bio je to jedan stari kofer od ute koe, sav
izlijepljen arenim etiketama raznih hotela. Pored ostalih, primijetih i jednu etiketu u obliku
pravokutnika :; plavim morem, ogromnom crvenom liticom i natpisom: Kapri. U onom
mraku, izmeu blijedog i tamnog namjetaja moje sobe, ta plava mrlja izgledala mi je svijetla
i nije toliko liila na mrlju koliko na neko mjesto s kojega sam posmatrala krajiak dalekog
mora. Odjednom osjetih nostalgiju za onim tako veselim i uvijek ivim morem u kom se svaki

predmet, pa i najgori i potpuno izoblien, isti, glaa, zaobljava, istanjuje pa na kraju postaje
lijep i ist. Uvijek sam voljela more, pa i ono nae domae kod Ostije, koje je uvijek
prepuno. Kad vidim more, uvijek imam izvjestan osjeaj slobode, ono ne opija toliko moje
oi, koliko moje ui, kao da po njegovim talasima vjeno putuju zvui neke varljive i
beskonane muzike. Svom duom mislila sam na more, eznui za njegovim bistrim
talasima, koji kao da peru ne samo nae tijelo, ve i nau duu, tako da ona postaje laka i
radosna. Mislila sam da bi more, njegova ogromna snaga, njegovo vjeno gibanje, neprekidni
um, samo kad bi Mina mogla da tamo odvedem, postigla moda ono to moja ljubav, sama,
nije mogla da postigne. Odjednom ga upitah:

Jesi li bio kad na Kapriju?

Odgovori mi, a da se nije ni okrenuo: Da, bio sam.

Da li je lijepo tamo?.

Da... divno je.

Sluaj, rekoh, okrenuvi se prema njemu i sa

vivi mu ruku oko vrata zato ne bismo otili na Ka
pri? ... Ili u neko drugo mjesto na moru? Ako ostane u
Rimu, ti e stalno misliti na neprijatne stvari... ako pro
mijeni mjesto, zrak, uvjerena sam da e na sve druki
je gledati... toliko toga to sada ne vidi, izgledat e
ti... uvjerena sam da bi ti to mnogo koristilo.
Ne odgovori odmah, izgledalo je kao da razmilja, a onda ree: Nemam nikakve elje da
idem na more... i ovdje bih mogao, kako ti kae, da na sve drukije gle
371
dam ... bilo bi dovoljno da se, kako mi ti savjetuje, pomirim s onim to sam uinio... i tada
bih odmah uivao i u nebu, i u svijetu, i u tebi i u svemu ostalom .,. zar ti misli da ja ne znam
da je svijet lijep?
Na to mu ja enjivo rekoh: Pa pomiri se s tim, ta ti to smeta. Poe da se smije: O
tome je trebalo ranije misliti... trebalo je uiniti ono to si ti uinila . .. unaprijed se sa svim
pomiriti... ak se i prosjaci, koji se, sjedei na stepenicama crkve griju na suncu, unaprijed
mire sa svojom sudbinom ... za mene je to sad suvie kasno.
Ali zato?
i. Ima ljudi koji mogu da se pomire s injenicama, a ima i takvih koji ne mogu da se s
njima pomire ... jasno, ja sam od tih drugih.
Zautjeh, jer nisam znala ta da kaem. On malo zatim dodade: Sad ugasi svjetlo ... svui u
se u mraku . .. mislim da je vrijeme spavanja. Posluan ga, on se svue u mraku i lee
pored mene. Okrenuh se prema njemu da ga zagrlim, ali me on utke odgurnu i skupi se u kraj
kreveta, okrenuvi mi lea. Ta njegova kretnja ispuni me gorinom, i ja se uurih s gorkim
osjeajem" osamIjenosti, ekajui san. Ponovo poeh da mislim na more i osjetih veliku elju
da se u njemu utopim. Mislila sam kamo u patiti samo jedan trenutak, a zatim e moje mrtvo
tijelo dugo plivati pod nebom na morskoj povrini, od talasa do talasa. Morske ptice iskljucat
e mi oi, sunce e mi saeti grudi i trbuh, a ribe oglodati lea. Najzad u potonuti, jer e me.
glava povui u dubiiu, u susret plavoj i hladnoj struji, s kojom u mjesecima i godinama
putovati po morskom dnu, izmeu podmorskih litica, riba i alga, dok e golema koliina
prozirne i slane vode neprestano strujati preko mog ela, mojih grudi, mog trbuha, mojih nogu
i polako odnositi sa sobom moje meso, uglaati me i spljotiti. A kad na kraju od mene vie
nita ne ostane, osim pregrti bijelih i lomnih kostiju, doi e ko zna otkud jedan talas i ko zna
kog dana tutnjeci e me izbaciti na ko zna koju pjeanu obalu. Voljela sam da zamiljam
kako me more odvlai za kosu u svoju dubinu,

pa u se jednog dana, izbaena meu isto kamenje na alu, pretvoriti u gomilu kostiju, a
onda e konano neko stati, neprimjetno, na moje kosti i one e se pretvoriti u bijeli puhor. I
tako zaspah s tim slatkim i tunim mislima.
XI
lako sam slijedeeg dana silom nastojala da samu sebe uvjerim da je odmor i san unio
izvjesnu promjenu u Minove osjeaje, ipak odmah primijetih da se on nije ni u emu
promijenio. Kao i prethodnog dana, on je najprije dugo i uporno utio, a zatim je odjednom
postao govorljiv pa je govorio zajedljivo i razuzdano o potpuno ravnodunim stvarima.
Meutim, kao to se kroz izvjestan papir stalno primjeuje jedna te ista slika, tako je i ta
njegova govorljivost odavala da ga stalno mui jedna te ista misao. Kako mi se inilo, to se
pogoranje sastojalo u nekoj vrsti hotimine nepokretnosti, ravnodunosti, nemarnosti, a to je
kod njega, koji je uvijek bio aktivan i energian, predstavljalo neto novo i u izvjesnom
smislu odavalo postepeno udaljavanje od svega to je dotada radio. Otvorih kofer i smjestih
njegova odijela i njegovo rublje u moj ormar. Kad dooe na red knjige iz kojih je uio, ree,
poto mu predloiti da ih privremeno poredam u komodi: Ostavi ih u koferu ... i tako mi vie
nee trebati.

A zato? upitah ga Zar nee diplomirati. ;'

Ne, neu da diplomiram.

Zar nee vie uiti?

Neu.
Nisam navaljivala, jer sam se bojala da e ponovo poeti da dovori o stvarima koje su ga
muile pa ostavih knjige u koferu, Primijetih jo neto: mada je uvijek bio toliko ist i toliko
pazio na sebe, nije se vie umivao i nije vie ni pomiljao da se obrije. Leei na krevetu i
puei, ili hodajui zamiljeno goredolje s rukama u depovima, provede u mojoj sobi itav
taj dan. Ipak, kako mi je bio obeao, za rukom ne progovori uope s majkom.'
373
.MM
Uvee ree da e veerati napolju i izie sasvim sam. Ja se uope ne usudih da mu predloim
da ga pratim. Nisam znala kuda je otiao i ve sam se spremala da legnem, kad se odjednom
vrati. Odmah osjetih da je pio. Zagrli me nekim pretjeranim i smijenim kretnjama traei od
mene da mu se podam. Morala sam da pristanem, iako mi je bilo jasno da je sada za njega
ljubav isto to i pie, neto neprijatno to se ini na silu, iskljuivo u cilju zamaranja i
omamljivanja. Kad mu rekoh: Tako bi isto mogao da ide k nekoj drugoj eni nasmija se
i odgovori: Tano... ali si ti tu, pod rukom. Te me rijei uvrijedie, ali sam ipak bila vie
tuna nego uvrijeena, jer su one jasno odavale da me on malo, bolje rei, nimalo ne voli.
Odjednom mi se uini, da sam progledala. Okrenuvi se prema njemu, rekoh mu: Gledaj...
znam da sam samo jedna od tolikih sirotih djevojaka... ali pokuaj da me zavoli... ja to od
tebe traim tebe radi... kad bi ti polo za rukom da me zavoli, uvjerena sam da bi na kraju
zavolio i sama sebe. Pogledao me, a zatim ponovi glasno i podrugljivo: Ljubav,
ljubav i ugasi svjetlo. Ostadoh u mraku, razrogaenih oiju, ne znajui ta da mislim.
Slijedei dani ne donijee nikakvu promjenu, sve ostade pri starom. inilo se da je umjesto
ranijih stekao nove navike, to je bilo sve. Ranije je studirao, iao na univerzitet, viao se u
kavani sa svojim prijateljima, itao; sad je puio, leei ispruen na krevetu, hodao po sobi,
vodio udne i dvosmislene razgovore, opijao se i vrio snoaje. etvrtog dana poeh stvarno
da oajavam. Bilo mi je jasno da njegov bol uope ne poputa, a inilo mi se nemoguim da
se ivot dalje tako nastavi. Moja soba, stalno puna dima od cigareta, liila mi je na neku
tvornicu patnji koja radi i danju i nou, bez trenutka odmora, ak mi je i zrak koji sam udisala

liio na neku gustu smjesu tunih i bolnih misli, koje su nas obuzimale. U tim trenucima esto
sam proklinjala svoju ogranienost i svoje neznanje, kao i injenicu to je moja majka jo
nitavnija i jo neukija od mene. Kad dospijesmo u ozbiljnije tekoe osjeamo elju da
potraimo savjet u starijih i
374
iskusnijih. Ja, meutim, nisam poznavala nikoga s takvim osobinama a zatraiti pomo u
majke, bilo bi znailo isto kao zatraiti pomo u nekog od onih maliana koji su se igrali u
dvoritu nae kue. lako mi nije polazilo za rukom da prodrem u dubinu njegova bola, iako je
mnogo tota izmicalo mojoj panji, ipak se malo pomalo uvjerih da ga naroito mui
pomisao da je ono to je rekao Astariti ostalo zabiljeeno u policijskim aktima i sauvano u
arhivi kao vjeit dokaz njegove slabosti. To moje uvjerenje potvrdie i neke njegove reenice,
i zato mu tih dana, jedno popodne, rekoh: Ako ti je neprijatno to su zapisali sve to si rekao
Astariti... Astarita e za mene sve uiniti... uvjerena sam da e, ako ga zamolim, unititi akt o
tvom sasluanju.
Pogleda me i upita me nekim naroitim tonom: ta te je navelo na tu misao?

Pa to si mi ti i sam neki dan rekao . .. kad sam

ti rekla da bi trebalo da zaboravi, odgovorio si mi da,
kad bi ti i zaboravio, ne bi policija zaboravila.

A kako e ga za to zamoliti?

Sasvim jednostavno... telefonirat u mu i otii u

u ministarstvo.
Ne ree ni da ni ne. Nastavih uporno: Pristaje li, dakle, da ga zamolim?

to se mene tie, moe.

Iziosmo zajedno i telefonirasmo iz mljekare. Odmah dobih vezu s Astaritom i rekoh mu da
moram s njim govoriti, lako zamuckujui, odgovori mi nekim naroitim naglaskom: Ili u
tvojoj kui ili negdje.
Shvatih da eli da mu platim za uslugu koju namjeravam da od njega zatraim. Pokuah da se
izvuem pa mu predloili: U nekoj kavani.

Ili u tvojoj kui ili nigdje.

Dobro rekoh onda u mojoj kui. Dodadoh da u ga istoga dana ekati u kasnim
popodnevnim satima.

Znam ta hoe rekoh Minu dok smo ulazili u

kuu hoe da ima snoaj sa mnom ... ali niko ne mo
e da primora enu na snoaj, ako ona to nee... samo
375

me je jednom ucijenio dok sam bila neiskusna, ali mu to vie nee poi za rukom.

A zato nee da ima s njim snoaj? upita

me rasijano.

Zato to volim tebe.

Ali ako ne bude s njim imala snoaj ree onim

istim rasijanim glasom moe se desiti da on odbije da
uniti ona akta o sasluanju ... a ta onda?

Ne boj se, unitit e ih.

Ali ako ne bude htio, ako to postavi kao uslov?

Penjali smo se uz stepenice. Zastadoh i rekoh: Onda

u postupiti kako ti bude elio.
Obuhvati me rukom oko struka i ree polako: Ja elim da udesi da Astarita doe i da ga pod
izgovorom snoaja odvede u svoju sobu ... ja u ekati iza vrata i onda u ga, im ue, ubiti
hicem iz revolvera... zatim emo ga gurnuti pod krevet i voljet emo se itavu no.
Oi mu zasjae, prvi put je iz njih bila iezla ona crna magla koja ih je zamraivala
posljednjih dana. Uplaih se, jer sam osjeala da u njegovu prijedlogu ima izvjesne logike pa
sam sada oekivala sve vee i sve tee nesree i bojala se, rasuujui po svemu, da bi do tog
zloina moglo i doi. Sauvaj boe, Mino! uzviknuh. Ne govori to ni u ali.
lako nisam bila sigurna da li se ali ili ne, umirivala me pomisao da je revolver kojim bi se
mogao posluiti, bez njegova znanja ispranjen, jer sam, kako ve rekoh, bila izvadila iz njega
metke. Budi miran nastavih Astarita e uiniti sve to zatraim da njega... ali nemoj
vie tako govoriti... silno si me uplaio.
im uosmo u radionicu, primijetih da ga je odjednom obuzelo neko uzbuenje. Kao obino,
hodao je goredolje, drei ruke u depovima, ali energinije nego inae, pri emu se po izrazu
njegova lica koje nije vie odavalo gadljivost vidjelo da razmilja o neem duboko i svjesno.
Tu sam promjenu bila pripisala olakanju to ga je osjeao na pomisao da e uskoro biti
uniteni oni kompromitirajui spisi, pa se moje srce ponovo otvori spremno da primi u sebe tu
nadu, i ja rekoh: Vidjet e, sve e se dobro svriti.,
Duboko zadrhta pri tom, pogleda me, kao da me vie ne prepoznaje, a zatim mehaniki
ponovi: Da, svakako ... sve e se dobro svriti.
Pod izgovorom da nabavi to je potrebno za veeru, rekoh majci da izie. Osjetih da me je
obuzeo vedar zanos i pomislih da e se stvarno sve dobro svriti, i to, moda mnogo bolje
nego to sam se nadala. Astarita e, ako to nije i sam ve uinio, uiniti ono to sam
namjeravala da ga zamolim, Mina e pomalo minuti osjeaj kajanja, ponovo e osjetiti ljubav
prema ivotu i gledat e s novim nadama u budunost.
Svi ljudi imaju jednu zajedniku crtu, zadovoljni su, naime, ako, kad ih zadesi nesrea, ostanu
bar ivi, ali zato, im vjetar drukije dune, smjesta poinju da kuju dalekosene i ambiciozne
planove. Dva dana ranije inilo mi se da bih bila u stanju da se odreknem Mina, samo da on
bude sretan, ali sada, kad mi se inilo da u mu uskoro moi da vratim sreu, ne samo da
nisam vie pomiljala na to da ga napustim, ve sam ak smiljala na koji bih nain mogla da
ga to vie veem za sebe. Te sam planove pravila ne na osnovu nekih domiljenja mog
razuma, nego to me na to podsticao izvjestan nejasan nagon moje due koja nije u stanju da
dugo podnosi patnju i bol. inilo mi se da, s obzirom na sve injenice, postoje samo dvije
mogunosti: ili da se konano raziemo ili da se veemo za itav ivot. Kako na prvu
mogunost nisam htjela uope ni da pomislim, pitala sam se postoji li neka mogunost da onu
drugu to prije ostvarim. Ne volim la i mislim da iskrenost mogu da ubrojim u svoje
malobrojne vrline, pa u njoj ponekad ak i pretjerujem. Ako sam u tom trenutku prevarila
Mina, to sam uinila ne zato to sam htjela da mu laem, ve to mi se inilo da u stvari
govorim istinu. Rekoh mu istinu istinitiju od same istine, jer je to bila istina prema ocjeni
moje due, a ne prema materijalnim injenicama. Uostalom, ja tom prilikom nisam nita ni
mislila, to je bila neka vrsta nadahnua.
On je hodao goredolje, kao obino, a ja sam sjedila udno stola. Odjednom mu rekoh: uj...
stani... moram ti neto rei.

376

377
Ima neko vrijeme to se ne osjeam dobro ... bila sam kod Ijekara... ja sam trudna.
On se zaustavi, pogleda me i ponovi: Trudna?

Da, i apsolutno sam sigurna da si ti otac.

Bio je inteligentan, pa ipak nije mogao da nasluti da laem, odmah shvati zato sam mu to
rekla. Uze stolicu, sjede pored mene, njeno me pomilova po licu i ree: Pretpostavljam da
bi to morao da bude jo jedan razlog, ak razlog u pravom smislu te rijei, koji bi me morao
da podstakne da zaboravim to se desilo pa da i dalje ivim ... zar ne?

ta hoe time da kae? upitah ga, pravei

se kao da ga ne razumijem.

Pa eto, postat u p a t e r f a m i 11 i a s na
stavi ono to nisam htio da uinim tebi za ljubav, sad
bih, dakle, morao da uinim, kako vi ene to kaete, za
ljubav tog djeteta.

Postupi kako hoe odgovorih mu slegavi ra

menima rekla sam ti istinu ... to je sve.

Da, dijete produi on, kao da glasno razmilja

ono moe da predstavlja dobro opravdanje ... za di

jete ovjek moe i ... gotovo za sve ljude to je sasvim
dovoljan razlog ... dijete predstavlja razlog da ovjek pro
dui da ivi... da krade, pa i da ubija.

Ta ko od tebe zahtijeva da krade i da ubija

prekinuh ga s negodovanjem. Ja bih samo eljela da
bude zadovoljan ... ako nisi, strpi se.
Pogleda me, ponovo me njeno pomilova po licu i ree: Ako si ti zadovoljna, onda sam i ja
zadovoljan ... jesi li ti zadovoljna?

Svakako odgovorih s uvjerenjem i s ponosom

: prije svega zato to volim djecu, a zatim to si mu ti
otac. Nasmija se i ree: Ti si lukava...

Zato lukava... zar je to neko lukavstvo biti

trudna?

Nije ... ali mora priznati da je to u ovom trenut

ku, u ovoj situaciji, zgodan potez ... trudna sam, dakle ...

Dakle?

Dakle, treba da se pomiri s onim to si uradio

odjednom povika veoma snanim glasom, skaui i

378
maui rukama mora, dakle, ivjeti, mora ivjeti, mora ivjeti.
Ne mogu da opiem ton njegova glasa. Srce mi se stegnu, a oi mi se napunie suzama.
Promucah: Radi ta hoe... ako hoe da me ostavi, onda me ostavi... ja... ja u otii.
izgledalo je kao da se pokajao zbog tog svog ispada, priblii mi se, ponovo me pomilova i
ree mi: Oprosti mi... neka te moje rijei ne zabrinjuju . .. misli na svoje dijete i ne brini za
mene.
Uzeh njegovu ruku, pokrih njom svoje lice, obliveno suzama, i promucah: Ah, Mino, kako
da se ne brinem zbog tebe?
Ostadosmo dugo, tako u tiini. On je stajao pored mene, a ja sam pritiskivala njegovu ruku na
svoje lice, ljubila je i plakala. Odjednom usmo kako je na vratima zazvonilo zvonce.

On se odmaknu od mene i, kako mi se uini, sav poblijedi. Nisam mogla da shvatim zato, a
nisam traila da mi to objasni. Skoih i rekoh mu: Bjei... evo Astarite ... izlazi.
On izie u pravcu kuhinje, ostavivi vrata pritvorena. Ja obrisah brzo oi, uredih stolice i
izioh u predsoblje. Sad sam se ponovo osjeala potpuno mirna i sigurna u samu sebe. U
onom mranom predsoblju pomislih ak da bih mogla rei Astariti da sam trudna. Tako bi me
ostavio na miru pa, ako mi uslugu za koju sam namjeravala da ga zamolim, ne bi uinio iz
ljubavi, uinio bi je iz saaljenja.
Otvorih vrata, ali odmah ustuknuh: umjesto Astarite na pragu je stajao Sonconjo.
Drao je ruke u depovima, a kad gotovo mehaniki napravih kretnju kojom sam htjela da mu
zatvorim vrata u lice, on ih lagano odgurnu ramenima, otvori ih irom i ue. Pooh za njim u
radionicu. Stajao je pored stola, blizu prozora. Bio je kao obino bez eira. im uoh osjetih
smjesta na sebi one njegove oi koje su me uporno posmatrale. Zatvorih vrata i upitah ga,
pravei se ravnodunom: Zato si doao?
Prijavila si me, dakle? ; %f
.voi.
379
c Slegoh ramenima, sjedoh uvrh stola i rekoh: :;;;.',.
Nisam te prijavila.
e? Ostavila si me, izila si i otila si da pozove agente.
Bila sam potpuno mirna; ako sam u tom trenutku uope neto osjeala, to je vie bio osjeaj
srdbe nego straha. Vie ga se uope nisam plaila, samo sam osjeala da se sve vie ljutim na
njega i na sve one koji su mi, kao on, onemoguavali da budem sretna. Rekoh: Ostavila sam
te i izala sam, jer volim drugoga i neu vie da znam za tebe ... ali nisam pozvala agente ... ja
nisam pijunka ... agenti su doli za svoj raun ... traili su nekoga drugoga.
Prie mi, uhvati me s dva prsta za lice i stisnu ga strahovitom snagom, primoravi me da
rastavim usta, podiui mi u isto vrijeme lice prema sebi. Ree: Zahvali bogu to si ena.
I dalje mi je vrsto drao lice, primoravajui me na runu i smijenu grimasu. Osjetih neku
vrstu bijesa, skoih, odgumuh ga viui: Odlazi, glupane.
On ponovo stavi ruke u depove, prie mi jo blie, upirui mi pogled, kao obino, pravo u
oi. Ponovo viknuh: Ti si pravi glupan ... s tvojim miiima... s tvojim oicama... s tvojom
oianom tikvom ... odlazi, gubi se, glupane.
Zaista je pravi glupan, pomislih, vidjei da nita ne govori, nego ide prema meni s lakim
osmijehom na tankim i iskrivljenim usnama, s rukama u depovima, uporno me gledajui.
Potrah prema drugom kraju stola, zgrabih teko krojako glaalo i povikah: Odlazi,
glupane... ili u ti ovim razbiti njuku.
On zastade askom, oklijevajui. U tom istom trenutku, iza mojih lea, otvorie se vrata
radionice a na pragu se pojavi Astarita. Okrenuh se prema njemu i povikah: Reci ovome da
ode... ne znam ta hoe od mene... reci mu da se tornja.
Ne znam zbog ega osjetih veliko zadovoljstvo kad primijetih da je Astarita etegatno odjeven.
Siv ogrta na dva reda dugmadi, koji je imao na sebi, izgledao je sasvim nov. Svilena koulja
s crvenim prugama na bijeloj
I
podlozi i lijepa kravata srebrnosive boje koja mu se bila priljubila, uz nabore njegova
tamnoplava odijela upotpunjavale su njegovu eleganciju. Ja sam jo uvijek drala u ruci
uzdignuto glaalo, on me pogleda, pogleda i Sonconju i ree mirnim glasom: Gospoica ti
kae da ide ... e, pa ta eka?
Ja i gospoica odgovori sasvim tiho Sonconjo imamo da porazgovaramo o izvjesnim
stvarima ... bie bolje da vi odete.

Uavi, Astarita je bio skinuo svoj svilom oivieni sivi pusteni eir. Polako ga stavi na sto, a
zatim se uputi prema Sonconju. Njegovo me dranje iznenadi. Njegove se oi, obino sitne i
tamne, u borbenom raspoloenju, razbistrie, a velika mu se usta proirie i iskrivie u
izvjestan samozadovoljan i izazovan osmijeh. Vidjeli su mu se zubi. Naglaavajui pojedine
slogove, ree: Nee, dakle, da izie... ali ja ti kaem da e izii... i to odmah.
U znak odbijanja Sonconjo odmahnu glavom, ali u isti as na moje najvee iznenaenje
ustuknu korak nazad, U tom trenutku ponovo se sjetih ko je Sonconjo i uplaih se, ne za sebe,
ve za Astaritu, koji ga je, ne poznavajui ga, tako neustraivo izazivao. Osjetih isti onaj strah
koji je u mojoj dui, kad sam bila djevojica, u cirkusu bio Izazvao jedan mali krotitelj, kada
sam vidjela kako dri odvano mu pristupajui ogromnog lava koji je na njega reao. Pazi
htjedoh da mu doviknem to je zloinac, nakaza, ali nisam imala snage da bilo ta
izgovorim. Astarita ponovo ree: Dakle, hoe li da izie ... da ili ne?
Sonconjo mu ponovo dade znak glavom da nee, ali pri tom uzmaknu jo jedan korak.
Astarita stupi jedan korak naprijed. Sad su stajali licem u lice, obojica podjednako visoki. A
ko si ti ree Astarita smijui se i dalje podrugljivo. Tvoje ime ... brzo!
Sonconjo ne ree nita. Nee da kae, je li ponovi Astarita, gotovo s nekim pohotnim
izrazom, kao da uiva u tome to Sonconjo uti nee da kae kako ti je ime i nee da
ode... je li tako?
I

380
381

askom prieka, a zatim podie ruku i udari Sonconja dva puta, najprije po jednom, a zatim
po drugom obrazu. Pokrih usta akom i ugrizoh se za prst. Sad e ga ubiti pomislih
sklopivi oi, i uh Astaritu kako vie: Sad se tornjaj ... to bre moe! a kad otvorih oi,
vidjeh Astaritu kako gura Sonconja prema vratima, vukui ga za okovratnik. Obraza jo
crvenih od amara, Sonconjo se bar prividno ne usprotivi. Dozvoli da ga Astarita odvue, kao
da je pri tom mislio na neto drugo. Astarita ga najzad izbaci iz radionice, a zatim uh kako
snano zalupi kunim vratima. Astarita se ponovo pojavi na pragu.

Ko je to? upita uklanjajui mehaniki dlaicu

s revera svog ogrtaa i ogledajui se, kao da se boji da
mu je teak napor pokvario eleganciju.

Nikad nisam mogla da doznam njegovo prezime .,.

znam samo da se zove Karlo slagah.

Karlo ponovi on smijui se podrugljivo i maui

glavom, a zatim mi prie. Stajala sam u udubljenju kraj
prozora i gledala napolje. Astarita mi obuhvati rukom struk
i upita me, izmijenivi izraz lica i glas: Kako si?

Dobro odgovorih, ne gledajui ga. Neko me

je vrijeme uporno posmatrao, a zatim me bez rijei privi
vrsto uza se. Ja ga blago odgurnuh i dodadoh: Bio

si prema meni vrlo ljubazan ... telefonirala sam ti, jer

moram da te zamolim za jo jednu uslugu.

Da ujemo ree. Uporno me je posmatrao, ali

je izgledalo kao da me ne slua.

Onaj mladi koga si sasluao... poeh.

Ah da, prekinu me iskrivivi pri tom usta

uvijek o njemu ... nije se ba herojski ponio.
Bila sam radoznala da doznam istinu o Minovu sasluanju. Upitah ga: Zato? ... Zar se
uplaio?
Odgovori mi mahnuvi glavom: Ne znam da li se uplaio... ali je ve na prvo pitanje sve
rekao... da je poricao, ne bih mu bio mogao nita uiniti... nije bilo nikakvih dokaza.
Dakle, pomislih, sve se odigralo upravo onako kao to mi je bio rekao Mino. Neka vrsta
odsutnosti duha, moralnog srozavanja, koje je nastupilo samo od sebe.
382
Ah nastavih pretpostavljam da je zabiljeeno sve to je rekao ... htjela bih da sve to
uniti. On se iskesi: alje li te on?

Ja to elim odgovorih, zaklinjui se sveano.

Dabogda odmah umrla ako nije istina.
On ree: Svi bi eljeli da akti nestanu ... da nestanu policijski arhivi... to je njihova loa
savjest... im nestanu akti, prestane kajanje.
Sjetih se Mina i odgovorih: Kamo sree da je to tano... ali se bojim da se ti u ovom sluaju
vara.
Ponovo me privue k sebi, nasloni svoj trbuh na moj, a zatim me upita mucajui uzbueno:
A ta e mi dati kao nagradu?

Nita odgovorih jednostavno ovoga puta zai

sta nita.

A kad bih ja Ddbio?

Uveliko bi me raalostio, jer ja tog ovjeka vo

lim ... sve to se njemu desi, isto je kao da se meni
desilo.

Pa rekla si da e sa mnom biti ljubazna.

Rekla sam ... ali sam se predomislila. 4

Zato? ';

Tako... ne postoji tu nikakvo zato.

Ponovo me stisnuo i, mucajui mi i govorei mi na uho, poe da me preklinje da pristanem na
njegovu oajnu molbu, pa bilo to i posljednji put. Ne mogu da ponovim ta mi je sve rekao,
jer se on molei me izraavao rijeima koje ne mogu da ponovim, rijeima koje se govore
enama kakva sam ja i kojima se ene kakva sam ja izraavaju kad govore svojim
ljubavnicama. Redao ih je paljivo i veoma tano, ali bez onog razbludnog veselja koje
obino prati takve izlijeve, vie s nekim mranim zadovoljstvom ovjeka koji pati od neke
fiksne ideje. ula sam jednom u ludnici kako je jedan luak ubica opisivao bolniaru na
kakve bi ga muke stavio kad bi mu dopao aka. inio je to isto tako nerazmetljivo, tano i
ozbiljno, kao to je meni Astarita aputao svoje bestidne rijei. On mi je na taj nain opisivao
svoju ljubav koja je bila razbludna i sumorna. Moda bi nekome drugome ta njegova ljubav
liila na izrazitu putenost, ali ja sam znala
383
da je ona duboka, potpuna i na svoj nain ista, kao i svaka druga ljubav. Kao uvijek, i sad
osjetih prema njemu samilost, jer sam znala da ta njegova razbludnost u sutini prikriva

duboku osamljenost i njegovu apsolutnu nesposobnost da iz nje izie. Pustila sam ga da se

iskali, a zatim mu rekoh: lako nisam htjela da ti to kaem, ipak u ti rei, jer me ti na to
nagoni... radi ta hoe ... ali ja vie ne mogu da budem ona koja sam bila ... trudna sam.
Ne iznenadi se, ali isto tako ni za trenutak ne odustade od svoje namjere. Pa ta onda?

Promijenit u nain ivota... udat u se.

Otkrih mu svoje stanje najvie zbog toga da bih ga
utjeila to ne pristajem, ali primijetih u isto vrijeme da govorim u stvari ono to mislim i da
mi te rijei dolaze iz srca. Dodadoh uzdiui: I kad si me upoznao, i tada sam htjela da se
udam ... nisam kriva to nisam uspjela da to ostvarim.
Jo je drao ruku oko mog struka, ali me vie nije stiskao kao ranije. Konano se sasvim od
mene odvoji i ree: Proklet bio dan u koji sam te upoznao.

Zato, ta volio si me.

Pijunu u stranu i ree: Proklet bio dan u koji sam te sreo i dan u koji sam se rodio. Nije
vikao, a nije izgledalo ni da daje oduka nekom trenutnom osjeaju. Govorio je mirno i
uvjerljivo. Dodade: Tvoj prijatelj nema ega da se plai... nije sastavljen nikakav
zapisnik ... uostalom, njegove informacije nisu uope uzete u obzir... u spisima se i dalje vodi
kao opasan politiar... zbogom, Adrijana.
Stajala sam jo uvijek pored prozora, uzvratih mu pozdrav izdaleka, gledajui ga kako odlazi.
Uze eir sa stola i izie ne okrenuvi se.
Odmah se otvorie vrata koja su vodila u kuhinju. Ue Mino s revolverom u ruci. Pogledah ga
preneraeno, utke.

Imao sam namjeru da ubijem Astaritu ree os

mjehujui se. Zar misli da mi je zaista stalo do toga
da ieznu akti koji se na mene odnose?
*;! A zato ga onda nisi ubio? rekoh rasijano. r^r
Odmahnu glavom: Tako je Ijepo prokleo dan kad se rodio... pustimo ga da ga kune jo koju
godinu.
Osjeala sam da me neto mui, ali, ma koliko da sam se primoravala, nisam mogla da
shvatim o emu se radi. U svakom sluaju rekoh postigla sam sve to sam eljela... u
aktima nema nita, ba nita.

uo sam, uo sam prekinu me Mino stajao

sam iza vrata, a vrata su bila samo pritvorena... a vidio
sam i da je hrabar dodade nemarno tvoj Astarita ...
pljus ... pljus ... prilijepio je Sonconju dva majstorska
amara... i pri amaranju postoje razliiti naini... bili
su to amari pretpostavljenog potinjenom .. . gospodara,
ili ovjeka koji se osjea gospodarom prema sluzi... a
kako ih je Sonconjo primio... nije ni pisnuo. Nasmija
se i ponovo turi revolver u dep.
Zbuni me to je toiiko hvalio Astaritu. Dodadoh okli
jevajui: A ta misli da e uiniti Sonconjo?
'

Eh, ko bi to znao.
[
Bila je ve gotovo no. Radionica je tonula u gust
mrak. Bio se nagnuo nad sto i upalio svjetlo koje se moglo regulirati tako da je izvan
osvijetljenog kruga bilo tamno. Na stolu su se nalazile majine naoari i karte kojima je ona
redala svoj uobiajeni pasijans. Mino sjede, uze karte, premetnu ih, a zatim ree: Hoe li
da odigramo jednu partiju? ... Dok veera ne bude gotova?

Kakva je to ideja? povikah. Da odigramo

jednu partiju?


Da ... jednu partiju ... hajde.
Posluah ga, sjedoh i uzeh mehaniki karte koje mi je bio pruio. Glava mi je bila mutna, ruke
su mi drhtale, ni sama ie znam zato. Poeh da igram, ali mi se uini kao da karte imaju u sebi
neto zlobno to mi nije ulivalo povjerenje: pub, potpuno cm, zlokoban, s crnim okom i crnim
cvijetom u ruci, damaherc pohotna, nepristojna, upaljenica, kraljkaro trbuast, hladan,
neosetljiv, neovjean. Dok smo igrali, inilo mi se kao da neko sjedi izmeu nas i vreba iz
zasjede, ali nisam znala o kakvoj se zasjedi radi. Osjeala sam se beskrajno tuna i, igrajui
dalje, lagano sam j esto uzdisala, jer sam htjela da se

3884
25 Rirnljanka
385

uvjerim da li mi jo uvijek onaj teret pritiskuje grudi. Osjeala sam da me ne naputa i da

postaje sve tei.
On dobi prvu partiju, a zatim i drugu. ta ti je? upita mijeajui karte igra zaista
loe.
Bacih karte i rekoh: Ne mui me Mino... nisam zaista raspoloena za igru.

Zato?

Ne znam.
Digoh se i kriom, krei ruke, napravih nekoliko koraka po sobi, a zatim predloih: Ako
hoe, idemo onamo.

Idemo.
Kad uosmo u predsoblje, obuhvati mi rukom struk i u mraku me poljubi u vrat. Sad mi se
uini, i to moda prvi put, da i ja gledam kao i on na ljubav samo kao na neko sredstvo za
omamljivanje koje nam pomae da vie ne mislimo, ali koje nije ni prijatnije ni bolje od bilo
kojeg drugog. Rukama ga uhvatih za glavu i zanosno ga poljubih. Tako zagrljeni, uosmo u
moju sobu. Tonula je u mrak, ali ja to ne primijetili. Neka svijetiost, crvena kao krv,
zasjenjivala mi je oi, a svaka naa kretnja sijala je kao plamen koji se brzo i neoekivano
izdigao iz poara od kojega smo izgarali. Postoje trenuci kad nam se ini da osjeamo nekim
estim ulom koje se iri po itavom naem tijelu; tada nam mrak postaje isto tako prisan kao
i svjetlost sunca. Meutim, ponekad naa sposobnost da vidimo pojedine predmete ne prelazi
granice fizikog dodira. U tom trenutku ja sam vidjela samo naa dva tijela koja su se u noi
ocrtavala poput tijela dvoje utopljenika to ih na morskom alu oplakuje razbjenjeli talas.
Odjednom primijetih da leim ispruena na krevetu, a svjetlost lampe obasjava moj
razgolieni trbuh. Ne znam da li zato to mi je bilo hladno ili to sam se stidjela, stiskala sam
bedra i objema rukama pokrivala krilo. Mino me je posmatrao, a zatim ree. Sad e se tvoj
trbuh naduti.. . svakog mjeseca nadimat e se sve vie... a onda e te jednog dana primorati
bol da rairi noge koje sada tako ljubomorno sastavlja... pojavit e se djeja glava ve
obrasla kosom, ti e dijete gurnuti na svjet
lost, drugi e ga prihvatiti i dati e ti ga u naruje... bit

e zadovoljna... jo jedan ovjek doi e na svijet...

nadajmo se da nee biti primoran da kae ono to je re
kao Astarita. u

ta? a

Proklet bio dan u koji sam se rodio. b

Astarita je jadnik odgovorih a to se mog

djeteta tie, uvjerrena sam da e biti savreno sretno.
Uvih se u pokriva pa sam, kako mi se ini, zadrijemala, ali je Astaritino ime ponovo izazvalo
u mojoj dui onaj muni osjeaj koji sam bila doivjela maloas poslije njegova odlaska.
Odjednom uh kako pored mog uha jedan nepoznat glas snano vie: Bum, bum kao
kad elimo da oponaamo um revolverskih hitaca. Uplaena i zabrinuta, skoih i sjedoh na
krevet. Lampa je jo uvijek gorjela, sioh brzo s kreveta, pooh prema vratima, da bih se
uvjerila da su vrsto zakljuana, ali se sudarih s Minom, pa se, zbunjena, vratih krevetu i
sjedoh na ivicu. 1 ta misli upitah ta e uiniti Sonconjo?
Pogleda me i odgovori: A otkud ja to mogu znati?

Ja ga poznajem rekoh, jer mi je na kraju bilo

polo za rukom da izrazim rijeima to me je muilo
nita to ne znai to je dozvolio da ga Astarita izbaci iz
radionice... on je u stanju da ga ubije.. . ta misli ti?

To se moe vr!o lako desiti.

Msili li da e ga ubiti?
<

Ne bih se iznenadio kad bi ga ubio.

Treba ga upozoriti povikah, digavi se, i odmah

poeh da se odijevam uvjerena sam da e ga ubiti...
ah, to nisam ranije na to pomislila? Obukoh se navrat
nanos govorei stalno o svom strahu i o svom predose
anju. Mino nije nita govorio, puio je i hodao oko mene.
Najzad rekoh: Idem Astaritinoj kui... u to vrijeme on
je kod kue... ti me ovdje priekaj.
Idem i ja s tobom.
Nisam ga odvraala, bilo mi je drago to e me pra^ titi, jer sam bila veoma uzbuena pa sam
se plaila da e mi pozliti. Navukoh ogrta i rekoh: Moramo uzeti taksi... brzo. ! Mino
obue kaput, pa iziosmo.

386
387

<tifi Na ulici sam ila brzim korakom, gotovo trkom, a Mino me je pratio drei me ispod
ruke i ubrzavajui korak. Malo zatim pronaosmo taksi, popesmo se brzo u nj, a ja doviknuh
vozau Astaritinu adresu. Bila je to jedna ulica u etvrti Prati, nikada nisam bila tamo, ali sam
znala da nije daleko od palae pravde.
Auto poe da juri, a ja sam nagnuta naprijed i gotovo van sebe, pratila njegovu vonju i preko
irokih vozaevih ramena posmatrala ulice. Odjednom un kako Mino, iza mojih lea, ree

tiho, kao da govori sam sa sobom: Pa ta? Zmiju pojela zmija ali ne obratih na to panju.
Kad stigosmo do palae pravde, naredih vozau da stane i mi siosmo. Mino plati. Trkom
preosmo preko parka, poljunenim stazama, izmeu klupa i drvea. Odjednom se pred
mojim oima ukaza ulica u kojoj je stanovao Astarita, duga i prava kao sablja, osvjetljena
nizom velikih bijelih lampi dokle je oko dosezalo. Bila je to ulica s pravilnim i vrsto
graenim stambenim kuama, bez trgovakih radnji, a izgledala je pusta. Astaritina kua
imala je visok broj, nalazila se vjerojatno na samom kraju ulice. U ulici je vladala takva tiina
da ja rekoh: Moda se radi samo o mojoj fantaziji... u svakom sluaju treba ga upozoriti.
Kada preosmo trietiri velike kue i isto toliko pobonih ulica, Mino ree mirnim glasom:
Pa ipak mora da se neto desilo ... pogledaj Podigoh oi i vidjeh kako se nedaleko, oko
jedne od tih kapija, okupio svijet. Druga gomila ljudi stajala je u dugom redu na suprotnom
ploniku i gledala u zrak, prema plavom nebu. Odmah sam bila sigurna da je to Astaritina
kapija, potrah, pa mi se uini da i Mino tri. ta je ... ta se desilo? zadihano upitah
prvog ovjeka na kojega naioh u onoj grupi koja se gurala oko kapije.
Ne zna se tano odgovori mi ovjek kome sam se bila obratila, jedan plavi mladi, bez
eira i bez ogrtaa, koji je drao bicikl izgleda da se neko bacio .. . ili su ga bacili u otvor
izmeu stepenita... policajci su se popeli na krov i trae nekoga.
Provukoh se kroz onu gomilu i gurajui se laktovima, uoh u prostran i dobro osvijetljen
trijem, prepun svijeta.
388
Nad giavama ljudi, u irokom luku, uzdizale su se bijele stepenice s ogradom od kovana
gvoa. Progurah se sasvim naprijed i iznad svih onih ramena, ispod stepenita, ugledah
prazan prostor. Na okruglom stupu od bijela mramora uzdizala se krilata i gola figura od
pozlaene bronze s tamnom i staklenom bakljom u uzdignutoj ruci. U baklji se nalazila lampa.
Pod samim stupom lealo je ljudsko tijelo pokriveno plahtom. Pogledah u pravcu u kome su i
drugi gledali i vidjeh da posmatraju nogu u crnoj cipeli, koja je provirivala ispod plahte. U
istom trenutku zaue se otri glasovi: Natrag ... odlazite! Zajedno s drugima, izgurae
silom na ulicu i mene. Zatim se ulazna vrata odmah zatvorie.
Priguenim glasom rekoh: Mino, idemo kui ali kad se u istom trenutku okrenuh,
ugledah iza mojih lea sasvim nepoznato lice koje me je zaueno posmatralo. Svijet je
glasno protestirao i uzalud udarao akama po zatvorenim vratima, a onda se raziao ulicama
komenta* riui. Pristizali su, meutim, drugi, trei sa svih strana^ Zaustavie se nekoliko
kola i mnogobrojni bicikli. Ljudi su se raspitivali, ila sam zabrinuta kroz onu gomilu,
posmatrala pojedina lica, ali se nisam usuivala da ma to ka^ em. esto mi se inilo kao da
primjeujem Minov potir ljak i Minova ramena, silom sam se probijala kroz pojedine skupine,
ali sam stalno vidjela samo nepoznata lica koja su me posmatrala u udu. Oko kapije bilo je
jo uvijek mnogo svijeta, vie nego na drugim mjestima. Ljudi su znali da se u kui nalazi
mrtvac pa su se nadali da e ga vidjeti. Stajali su stisnuti, ekajui strpljivo i ozbiljno kao da
stoje u redu pred ulazom u kazalite. Neprestano sam se gurala kroz gomile ljudi, ali
odjednom primijetih da sam ih ve sve vidjela i da ponovo gledam ista lica. Uini mi se kao
da ujem kako je neko u jednoj od tih gomila spomenuo Astaritino ime, ali odmah primijetih
da mi vie do njega nije stalo i da mislim samo na Mina. Najzad se uvjeriti da ga nema. Bio se
vjerojatno udaljio dok sam ja nastojala da uem u trijem. Ne znam zato, ali rni se uini da
sam morala da predvidim to bjekstvo. Zaudih se to nisam ranije na to pomislila. Prikupivi
svu snagu dovu
389

koh se do trga, popeh se u taksi i dadoh adresu svoje kue. Pomislih da me je Mino moda
izgubio pa je sam otiao kui, ali sam bila gotovo uvjerena da nije tako.
Nije bio kod kue, a ne doe ni te veeri ni idueg dana. Zatvorih se u svoju sobu, obuzeta
nekom munom slabou. I protiv svoje volje drhtala sam itavim tijelom. Nisam imala
groznicu, ali mi se inilo kao da vie ne pripadam sebi, kao da ivim u nekoj neprirodnoj i
nepoznatoj sredini u kojoj me vrijea sve to vidim i ujem, svaki dodir, svaki um,
izazivajui u meni krajnju malaksalost. Nita nije moglo da me razonodi, da odvrati moje
misli od Mina, pa ni podrobni opisi novog Sonconjinog zloina to sam ih itala u novinama
koje mi je donosila majka. Izvrilac zloina bio je nesumnjivo Sonconjo. Moda su se
nekoliko trenutaka borili pred vratima Astaritina stana, zatim je Sonconjo oborio Astaritu na
ogradu, podigao ga i bacio u dubok otvor izmeu stepenita. Ta je okrutnost bila naroito
znaajna: samo je Sonconjo bio u stanju da na taj nain ubije ovjeka. Ali, kako rekoh, mene
je bila obuzela samo jedna jedina misao; nisu me zanimali ni lanci u kojima se govorilo kako
je Sonconjo kasnije ubijen puanim hicem, dok je nou kao maka bjeao preko krova.
Osjeala sam odvratnost prema bilo kakvom radu, bilo kakvoj razonodi, ak mi je bilo
odvratno da mislim na ita to se nije odnosilo na Mina, ali sam u isto vrijeme, mislei na
Mina, neizrecivo patila. Misao mi se nekoliko puta zaustavljala na Astariti, a kad se sjetih
njegove ljubavi prema meni i njegove melankolije obuze me nemoan osjeaj samilosti prema
njemu. Pomislih da bih ga sigurno bila oalila, da nisam bila tako zabrinuta zbog Mina, i da
bih se bila pomolila za njegovu duu koju nikad nije bila ozarila svjetlost, a sad tako naglo i
na tako okrutan nain bila rastavljena od tijela.
Tako provedoh taj dan i tu no, pa i slijedei dan i slijedeu no. Leala sam na krevetu ili
sjedila u fotelji kraj kreveta. Drala sam u rukama i vrsto stiskala Minov kratki kaput koji
sam bila nala na vjealici i neprekidno ga strasno ljubila i grizla, da bih obuzdala svoju
strepnju. ak i kad bi me majka primorala da neto pojedem, jela
390
sam samo jednom rukom, a drugom sam i dafje grevito stiskala kaput. Kad je druge noi
majka silom htjela da me legne u krevet, dopustih joj bez protivljenja da me svue, ali kad je
htjela da mi uzme iz ruke kaput, vrisnuh tako glasno da se strahovito uplai. Majka nije nita
znala, ali je ipak pogaala da oajavam zbog Minove odsutnosti.
Treeg dana poe mi za rukom da formuliram neku misao za koju sam se itavo jutro uporno
hvatala, iako sam nesvjesno osjeala da je sasvim, neodriva. Bila sam pomislila da se Mino
uplaio kad je doznao da sam trudna, pa je, elei da izbjegne svaku obavezu, pobjegao svojoj
kui u unutranjost. To je bila runa pretpostavka, ali mi je bilo milije da ga zamiljam
podlacem nego da se pomirim s drugim pretpostavkama koje su mi se nametale. To su bile
suvie tune pretpostavke, njih su mi, kako mi se inilo, nametali uslovi koji su pratili njegov
nestanak.
Tog istog dana, oko podne, majka ue u sobu i baci
I
mi na krevet jedno pismo. Prepoznah Minov rukopis i askom se obradovah. Priekah da
majka izie, da se bar malo smirim. Onda otvorih pismo. Evo ga u cijelosti: Draga moja
Adrijana,
U trenutku kad dobije ovo moje pismo, ja u ve biti nrtav. Kad sam otvorio revolver i otkrio
da je prazan, odmah sam shvatio da si to ti uradila i pomislio sam na
t

ebe s velikom ljubavlju. Jadna Adrijana, ti ne poznaje )ruje i nisi znala da u cijevi ima jo
jedan metak. injenica da ti to nisi primijetila samo me je uvrstila u mojoj odluci. Uostalom,
ovjek moe na toliko naina da se ubije.
Kao to sam ti ve rekao, ja ne mogu da se pomirim s onim to sam uinio. Posljednjih dana
postalo mi je jasno da te volim. Meutim, ako bih htio da budem dosljedan, morao bih te
mrziti, jer sve ono to ja u sebi mrzim i to mi je otkrilo moje sasluanje, to si uglavnom ti.
Zaista, u tom trenutku uniten je ovjek kakav bi trebalo da budem, a ostao je samo ovjek
kakav u stvari jesam. Nije bila u pitanju ni niskost karaktera, ni izdaja, ve samo
391
izvjestan tajanstven prekid volje. Uostalom, moda to i nije toliko tajanstevno, ali bi me
suvie daleko odvelo da dalje o tome govorim. Dovoljno je ako kaem da, ubijajui se,
dovodim ponovo sve u pravi red.
Ne plai se, ne mrzim te, ak te toliko volim, da mi je dovoljno da samo na tebe pomislim pa
da se pomirim sa ivotom. Da je bilo mogue, sigurno bih ivio, oenio bih se tobom, i mi
bismo, kako si esto govorila, zajedno bili tako veseli. Ali to sad zaista nije mogue.
Mislio sam i na dijete koje e se roditi i napisao sam u tom smislu dva pisma, jedno mojoj
porodici, a drugo mom prijatelju advokatu. Na kraju krajeva, oni su ipak dobri ljudi, pa, iako
se ne moemo zavaravati u pogledu njhovih osjeaja prema tebi, uvjeren sam da e uiniti
svoju dunost. U sluaju, to ne vjerujem, da to odbiju, ne ustruavaj se i poslui se zakonom.
Moj prijatelj advokat doi e da te posjeti, moe se pouzdati u njega.
Misli ponekad na mene. Grli te tvoj Mino.
P.S. Moj advokat zove se Franesko Lauro. Njegova adresa: Ulica Kola di Rienco 3.
Kada proitah pismo, zavukoh se pod pokriva, pokrih plahtom i gorko zaplakah. Ne mogu da
kaem koliko sam dugo plakala. Svaki put, kad bi mi se uinilo da u prestati, moje su se
grudi ponovo gorko i estoko kidale, i ja sam iznova poinjala da jecam. Nisam vriskala kao
to sam eljela, jer sam se plaila da ne privuem majinu panju; plakala sam u tiini,
osjeajui da plaem posljednji put u svom ivotu. Oplakivala sam Mina, svu svoju prolost i
svu svoju budunost.
Ipak se na kraju, stalno plaui, digoh i suznih oiju, omamljena s pogledom zamagljenim
suzama, brzo obukoh. Zatim umih oi hladiom vodom naminkah na brzinu crveno i podbulo
lice i onda kriom izioh, ne javljajui se majci.
Otrah do rejona i najavih se komesaru. Saslua moju priu, a zatim s izvjesnom sumnjom
ree: Nama jo nita nije poznato ... vidjet e da se predomislio.
eljela sam da on bude u pravu, ali se u isto vrijeme, mada ne znam zato, mnogo razljutih na
njega. Vi to
govorite zato to ga ne poznajete rekoh mu osorno vi mislite da su svi kao vi.
ali se mnogo bojim da je vec

eli li, najzad upita me da ga pronae?

iva ili mrtva?' "

iva povikah
mrtav.
Razmisli malo, a onda ree: Umiri se ... u trenutku kad je pisao to pismo, moda je zaista
htio da se ubije... ali moda se kasnije pokajao ... to je ljudski... to se svakome moe desiti.

Da, to je ljudski promucah. Vie nisam znala

to govorim. '

U svakom sluaju veeras doi ponovo dodade

moda u biti u mogunosti da ti neto kaem. :

Iz komesarijata otioh pravo u crkvu. To je bila crkva u kojoj sam krtena, u kojoj sam
krizmana i u kojoj sam se prvi put ispovjedila. Bila je to veoma stara crkva, duga i gola, s dva
reda stupova od nebruena kamena i s pranjavim podom od sivih ploa. Meutim, s onu
stranu tog dvostrukog reda stupova, u mraku bonih laa, vidjeli su se raskoni i pozlaeni
oltari, slini dubokim peinama, punim svakakva blaga. Jedan od tih oltara bio je posveen
Gospi. Klekoh u tom mraku na pod, ispred malih reetkastih vrata koja su zatvarala ulaz u
oitar. Gospa je bila naslikana na velikoj tamnoj slici pred kojom su stajale mnogobrojne vaze
pune cvijea. U rukama je drala dijete, a pored njenih nogu kleao je sklopljenih ruku jedan
svetac, odjeven kao kaluer i pobono se molio. Sagnuh se do zemlje i udarih snano elom o
plou na podu. Cjelivajui plou istim poljupcima, napravih krst u onoj praini, zazvah
Gospu i zavjetovah se. Obeah da nikada vie neu dozvoliti da mi se priblii bilo koji
mukarac, pa ni Mino. Ljubav je bila jedina stvar na ovome svijetu do koje sam drala i u
kojoj sam uivala, i zato mi se uini da za Minovo spasenje nisam mogla da podnesem veu
rtvu. Zatim sam se, i dalje sagnuta i s elom vrsto pritisnutim o pod, dugo molila bez rijei i
bez misli, samo u svom srcu. Kad se digoh, uini mi se kao da me neto zasjenilo, kao da se
gusti mrak u koji je tonuo oltar razrijedio
393
od iznenadnog sjaja. U toj svjetlosti vidjeh tada jasno Gospu koja me je njeno i milosrdno
posmatrala, ali mi je ipak glavom davala znak, kao da je htjela da mi kae da nee usliiti
moju molitvu. To potraja samo jedan trenutak, jer ve u iduem trenutku primijetih da stojim
pored reetkastih vrata, nasuprot oltaru. Vie mrtva nego iva, prekinuh se i vratih se kui.
ekala sam itav dan brojei sekunde i minute, a onda se predvee ponovo vratih u
komesarijat. Komesar me nekako udno pogleda i ja osjetih kako me hvata nesvijest i rekoh
jedva ujnim glasom: Istina je, dakle, ubio se.
Komesar uze sa stola jednu fotografiju i prui mi je govorei: Jedan ovjek, iji identitet
nismo mogli da utvrdimo, zaista se ubio, u jednoj gostionici pored stanice ... pogledajte da li
je to on.
Uzeh fotografiju i odmah ga prepoznah. Bli su ga fotografisali samo do struka i to, kako mi je
izgledalo, ispruena na krevetu. Od slijepoonice, u koju je pucao, vodile su mnogobrojne
crne i krvave pruge i prelazile mu preko lica, ali je ispod tih pruga izraz njegova lica bio
potpuno vedar; dok je bio iv, ne sjeam se da sam takav izraz ikad vidjela na njegovu licu.
Rekoh priguenim glasom da je to on i digoh se. Komesar je htio da. kae jo neto,
vjerojatno da bi me utjeio, ali se ja ne osvrnuh i izioh.
Otioh kui i bacih se u majin zagrljaj, ali nisam plakala. Znala sam da ta priprosta ena
nita ne shvaa, ali je to ipak bila jedina osoba kojoj sam se mogla povjeriti. Sve joj ispriah:
Minovo samoubistvo, nau ljubav i da sam trudna. Ipak joj ne rekoh da je Sonconjo otac
moga djeteta. Rekoh joj da sam se zavjetovala i odluila da promijenim nain ivota i da u
ponovo zajedno s njom siti koulje ili otii u neku slubu. Poto pokua da me utjei
bezbrojnim glupim, ali ipak iskrenim rijeima, majka mi ree da ne smijem prenagliti, jer sad
treba vidjeti ta e uiniti porodica.
To se odnosi na moje dijete, a ne na mene
rekoh.
,;. Q . ,r ; .
;,; ^j. p,;r< (;>*:>:
394
I
Slijedeeg jutra, sasvim neoekivano, pojavie se ona dva Minova prijatelja, Tulio i Tomazo. I
oni su bi!i dobili od Mina pismo u kojemu im je saopavao da e se ubiti i upozorio ih na ono
to je on nazivao svojom izdajom i na posljedice koje iz toga mogu da nastupe.

 Ne bojte se rekoh im grubo ako se bojite, umirite se ... nee vam se uistinu nita
desiti. Ispriah im sve o Astariti, kao i to da je Astarita, koji je jedini za to znao, mrtav, da
ne postoji akt o sasluanju i da oni uope nisu bili prokazani. Minova je smrt bila iskreno
raalostila Tomaza, kako mi se uini, ali onaj drugi se jo nije bio oporavio od straha. Malo
zatim Tulio ree: Pa ipak nas je doveo u nezgodnu situaciju ... ko se moe pouzdati u
policiju? Nikada se ne zna... to je zaista izdaja. Protrlja ruke, a zatim, kao obino, poe da se
sasvim neprirodno smije, kao da je zaista sve to bilo vrlo smijeno.
Ogorena digoh se i rekoh: Kakva izdaja, kakva izdaja ... ubio se, ta hoete vie? Nijedan
od vas dvojice ne bi imao hrabrosti da uradi tako neto... a rei u vam jo i to da vas dvojica
nemate nikakvih zasluga, iako niste izdali... jer ste vi dva nesretnika, dva uboga avola, dva
bijednika, nikad niste imali ni prebijene pare, vae porodice su porodice nesretnika, pukih
siromaha, jadnika; ako se sve dobro svri, vi ete konano dobiti ono to niste nikada imali i
ivjet ete dobro i vi i vae porodice ... ali on je bio bogat, rodio se u bogatoj porodici, bio je
gospodin, a ako je radio, radio je samo zato to je u to vjerovao, a ne zato to je od toga neto
oekivao, on bi, da je ostao iv, sve izgubio, dok se vi, naprotiv, moete nadati da ete sve
dobiti... eto, to vam ja kaem ... trebalo bi da se stidite to ste doli da mi govorite o izdaji.
Mali Tulio otvori ona svoja ogromna usta kao da hoe da mi odgovori, ali ga onaj drugi, koji
me je bio shvatio, zaustavi jednom kretnjom i ree mi: U pravu ste... ali umirite se ... bar to
se mene tie, ja u o Minu uvijek misliti samo dobro. inilo mi se da je uzbuen; osjetih
prema njemu simpatiju, jer mi je bilo jasno da je on zaista volio Mina. Nakon toga me
pozdravie i otidoe.
395
Kad ostadoh sama, uini mi se da mi je laknulo od
rijei koje sam bila rekla onoj dvojici. Pomislih na Mina,
a zatim na svoje dijete. Pomislih da e to biti dijete zlo
inca i prostitutke, ali svakom se ovjeku moe desiti da
ubije, a svakoj eni da se poda za novac. Sad je bilo naj
vanije da se to dijete sretno rodi i da odraste zdravo i
snano. Odluih da u mu, ako bude muko, dati ime a
komo, u spomen na Mina: bude li djevojica, dat u joj
ime Leticija, jer sam eljela da se njen ivot razlikuje od
moga, da bude veseo i sretan, a bila sam sigurna da u,
uz pomo Minove porodice, to i postii.
.
AL8ERTO
p
X
V
li

9
ti i
ti

9
RO(C
Bfe

srn
oilov
396