Seluk Altun

Bizantski sultan
Preveo s turskog:
Anelko Vlai
Fraktura

By

Posveeno Munevveru i Mustafi Dalokayu

Nasred bijelih grudi izvor joj je Zemzem

Ako popijem, ubit e me; ako ne popijem, umrijet u
Karadaoglan

ALFA

Kad

god bih izgovarao svoje ime, objanjavao bih i njegovo

znaenje na arapskome, a kad god bi netko krivo izgovorio posljednji
slog mog imena, bilo bi me stid. Kada sam baku upitao kako sam dobio
ime, procijedila je: "To je bilo ime tvoga pradjeda." Moji su se preci u
Trabzonu poeli baviti izvozom i postali su najbogatija obitelj na Crnome
moru. Ve mi je bilo dojadilo sluati o tome kako su ti "nemarni" preci
potratili to bogatstvo nakon Krimskog rata.
Izgovor za djedov odlazak u Istanbul bio je to to je moja majka bila
primljena na istanbulski Pravni fakultet nakon srednje kole zavrene u
Trabzonu. Majci je bilo doputeno baviti se odvjetnikim poslom samo u
zgradi u kojoj su stanovali u etvrti Galata i u poslovnoj zgradi koju su
posjedovali u etvrti ili. Posljednja jabuka razdora mojih djeda i bake
bila je injenica da se njihova ki jedinica zaljubila u njihova amerikog
podstanara. Moja se majka na koncu vjenala s Paulom Hackettom, koji
je bio predstavnik jednoga meunarodnog asopisa, i to uz djedov
pristanak. Idue sam godine, u jednoj privatnoj bolnici sedamdeset
koraka od naeg doma, ja doao na svijet. Kada su mi bile dvije godine,
umro mi je djed, a etiri mjeseca poslije otac i majka su se rastali. Paul
Hackett vratio se u svoju domovinu i o njemu vie nita nismo uli, a mi
smo se preselili u bakin stan, koji je bio odmah do naega.
ivjeli smo s njom dok nisam zavrio srednju kolu. U poretku koji je
baka nametnula u svojem domu majka i ja ponaali smo se kao vjeno
posvaana djeca. Na moje pitanje "Zar nemamo nijednu fotografiju mog
oca?" baka mi je odbrusila: "Kada poeli vidjeti kako je onaj nikoristi
izgledao, pogledaj se u zrcalo!" Zahvaljujui svojem nikorisnom ocu
nisam sliio svojoj majci, koja je imala izbuljene oi, izduljeno lice i
kovravu kosu. Majina bi se runoa jo i poveavala zbog njezina stila
odijevanja. Bilo je posve normalno da satima ne izlazi iz salona ljepote.
Ambiciozna i uinkovita, bila je majstorica za fino kombiniranje podlosti i
tajnovitosti. Kao da joj nisu bila dovoljna trideset etiri podstanara u
poslovnoj i dvanaestorica u stambenoj zgradi, kupila je za bagatelu jo
tri zgrade u ulici ispod nas.
Naa je obitelj rano bila razorena zbog veze koju je Paul Hackett
imao s nekom koketnom Kanaankom. Bilo mi je osam godina kada sam
to saznao od naeg vratara, koji mi je vjerojatno prenio tu informaciju na
5

bakin nagovor. Majka bi uvijek bila ivana kad bi me ujutro vidjela. Ta je

njezina zlovolja trajala sve dok nismo doznali da je Paul Hackett umro.
Stari idovski psiholog kojem su me odveli tvrdio je da je to bio njezin
uvjetovani refleks na biveg mua.
Nije mi kupovala igrake, nije mi prireivala roendanske zabave i
nije mi pomagala sa kolskom zadaom. Dugo sam ivio u uvjerenju da
se preko mene osveivala bivemu muu. Ako mi je trebala pomo sa
zadaom, traio bih je od Eugenija Genialea, "gospodina od Galate". Taj
Levantinac, kojega su anatolski doseljenici zvali Engin Baba, bio je
umirovljeni profesor povijesti umjetnosti. Od toga sam mudroga ovjeka,
koji je uvijek izgledao kao da je u ezdesetima, nauio kako itati
enciklopedije dio po dio, kako pamtiti rjenike, kako otkrivati arhitekturne
stilove na proeljima naputenih kamenih zgrada, kako davati naredbe
moru i kako postavljati zagonetke nebu.
One godine kada sam krenuo u osnovnu kolu, Eugenio mi je kupio
prepariranog vodomara; tada sam se prestao igrati s bilo kojom drugom
igrakom. Toj ptici dugoj dvadeset centimetara, sjajnoplavih lea i repa,
tamnozelenih krila, bijela vrata i otra kljuna, pod tko zna ijim
nagovorom, dao sam ime Tristan.
Najzgodnija zgrada u Ulici Hadi Ali jest Ispilandit. Umorne zgrade
pored nje naslonile su joj se na ramena, a one preko puta nje naklonile
su se, kao da su dio neke vjerske ceremonije. ivjeli smo u dva
prostrana stana na najviem katu te kamene zgrade. Svaki put kad bih u
starinskom dizalu krenuo rukom prema dugmetu za sedmi kat, znao bih
da e mi lice pomilovati daak svjeine. Onoga tko bi uao u dnevnu
sobu obgrlio bi obris bizantskih i osmanskih graevina na istanbulskoj
obali od Bospora do Zlatnog roga. Uokvirena prozorima, ta je magliasta
panorama bila arena mojih djeakih igara. Kada bi mi zavrila nastava,
prilijepio bih se za prozor balkona i upravljao pomorskim prometom kao
da u rukama imam daljinski upravlja. Smanjivao bih Mramorno more na
veliinu ukrasnog bazena i izmiljao ljubavne prie izmeu remorkera i
putnikih i ribarskih brodova koji bi prolazili. Kad bi sunce sjalo poput
projektora nad morem, zapoinjao bih rat izmeu dviju skupina
ratobornih valova. Ime vojske koja je tekla iz Mramornog mora prema
Bosporu bilo je Marmara, a pobunjenici koji su im dolazili ususret zvali
su se Aramram. Dok bih oivljavao rat sa svim njegovim efektima, jadni
Tristan podrhtavao bi mi u krilu. Galebovi su prirodni ukras krovova
zgrada Galate, od kojih je najnovija stara 150 godina. Usprkos
Tristanovu protivljenju posvojio sam malenoga galeba koji je esto
posjeivao na balkon. Kad sam jednom vidio kako jede vlastiti izmet,
naljutio sam se na njega i postao vegetarijanac. Iako mi je u osobnoj
iskaznici stajalo majino gospodsko prezime (Asil), nisam joj se obraao
po gospodski i zvao sam je po imenu. Na dan kad sam zavrio srednju
6

kolu, rekao sam joj: "Zahvaljujem ti, Akile, za djetinjarije koje si mi radila
dok sam bio dijete. Inae ne bih mogao ovako rano dosei uitak toga
da sam sam sebi dovoljan."
Kad bi mi nedostajala kula Galata, moj sretni simbol, otrao bih u
kuhinju. Kad bih odmaknuo ipkasti zastor, 70-metarska cilindrina kula
krenula bi prema meni. Kad god bih se zagledao u njezin stoasti krov,
zaelio bih se sladoleda u kornetu. Izgubio sam nadu u tursku
knjievnost i umjetnost jer se nijedan pjesnik ni slikar nije bacio s njezina
vrha. Dok bih ja dalekozorom traio tajanstvena lica, automatizirani bi
vodi iscrpljenoj skupini turista objanjavao kako je bizantski car
Justinijan 528. dao podii drvenu kulu, kako su je enoveani izgradili
od kamena 1348. i Osmanlije popravili 1510. Dok bih je promatrao
kamen po kamen, inilo bi mi se da sam na trodimenzionalnom safariju
kroz vrijeme. Eugenio bi govorio da je "kula Galata posrednik izmeu
Bizanta i Osmanlija".
Zakletoga neenju Eugenija Genialea, koga sam smatrao svojim
duhovnim ocem, upoznao sam preko Alberta. Do sveuilita smo Alberto
Longo i ja pohaali iste kole. ivio je s majkom i starijom sestrom
Elsom u monumentalnoj zgradi Dogan na Galati i Eugenio im je bio
susjed. Albertov otac Talijan napustio je njegovu majku s grkog otoka
Hiosa i odselio se u Melbourne. Ali Alberto je barem tijekom ljeta po
mjesec dana provodio s ocem, koji je bio kapetan jahte. Njegova majka
radoholiarka radila je kao knjigovotkinja u jednom hotelu i smijala bi se
dok bi mi izgovarala ime naopako. Zelenooka Elsa bila je dvije godine
starija od mene i bila mi je prva ljubav. Mislio sam da i ona voli mene
zato to bi me hvatala pod ruku ili me tipala za obraze dok bismo ili u
kino. One godine kad je trebala krenuti u srednju kolu, otila je svojoj
teti u Genovu, otkrila lezbijstvo i smjestila se u Veneciji.
Odmah mi se svidjela Osnovna kola Okumusa, koja je od naeg
doma bila udaljena 222 koraka. U izgledu kole bilo je neto teatralno i
izazovno naspram nagiba nae ulice. U osnovnoj sam se koli trudio biti
najbolji u razredu kako bih zadivio baku, a u srednjoj sam se koli
(neuspjeno) trudio osvojiti pohvalnice kako bih zadivio nabusite
djevojke. Nakon Else se vie nisam zaljubio. Nisam znao tako dobro
zavoditi da bih nekoga zaludio. Gadili bi mi se deki koji bi se ak i
glupirali kako bi zaveli djevojke, ali posebno bih se bojao da ne budem
odbijen. Moja baka, koja me smatrala oholim, govorila bi: Isti si djed."
Kad je Eugenio uo da sam odluio ii u austrijsku srednju kolu
koja je bila 155 koraka od nas, rekao je: "Dobro e nauiti njemaki i
engleski" i zautio. Bilo je moderno urediti kolu da izgleda kao zatvor;
mene je podsjeala na one privremene bolnice u epskim filmovima.
udili su me uenici koji su se bojali satova jezika; svaka nova rije koju
bih nauio hranila je moj apetit jo vie, kao da sam svakom novom
7

rijeju rjeavao jo jedan djeli zagonetke. Omiljeni uitelj bio mi je Herr

T. B., koji nam je u svakoj prigodi govorio neki od aforizama Eliasa
Canettija. Dok me uio igrati ah, rekao je: "Ja neu biti odgovoran ako
postane ovisan o njemu." Rekao mi je da sam roeni poliglot i nisam ga
osramotio; kada sam zavrio trei razred srednje kole, znao sam i
talijanski i francuski, a i nauio sam dovoljno osmanskoga turskog da bih
mogao proitati natpis na presahnuloj esmi pored kule Galate.
Uvjerio sam baku da mi kupi Encyclopaediju Britannicu na turskom
rekavi joj da je obavezan udbenik za kolu. itajui pet stranica
dnevno, redak po redak, proitao sam njezina 22 sveska za osam
godina. Bio sam u osmom razredu i usredotoen na poglavlje o
entomologiji, kad su se vrata moje sobe sveano otvorila. Postao sam
sumnjiav kad sam na Akileinu licu vidio sarkastian smijeak.
"Otac ti je umro", rekla je smirenim glasom u kojem je prevladavalo
olakanje.
Dok sam sumnjiavo itao redak "Uz vie od sedamsto tisua
poznatih vrsta kukaca postoji najmanje isto toliko nepoznatih vrsta",
zanimalo me kako je saznala tu vijest.
Zadovoljio sam se time da je upitam: "Kako je umro?" Kad je rekla
"Jedi groe i ne pitaj iz kojeg je vinograda", kao da mi se krv sledila.
Vijest o oevoj smrti dovela je do naeg pomirenja. Smirila se i vie
nije preuzimala ulogu majke. Kad god sam osjeao potrebu za njom,
priskakala mi je upomo kao starija sestra, i oprostio sam joj.
Nakon mueve smrti moja je baka otila na had u Meku. Kad bi
ula da je zovu hadi-Ulvije, jo bi bre poela prebirati zrna na tespihu.
Bila je dobre volje i nikad nije proputala stare turske filmove na televiziji.
I ja bih se katkad posveivao tim loim filmovima, samo kako bih je uo
kako zle likove u filmovima proklinje po njihovim stvarnim glumakim
imenima. Da bih se umilio baki, koja je bila gruzijskih korijena, molio bih
se za blagdane te postio na poetku i na kraju ramazana. S prozora WCa koji je uredila u istonjakom stilu mogla se vidjeti palaa Topkapi.
Hadi-UIvije bi me upozoravala: "Dok obavlja veliku nudu, nikada ne
gledaj prema palai." Zbog toga se u WC-u godinama nisam usudio
glasno pustiti vjetar.
Uivali smo u napetosti koju smo osjeali prolazei kroz susjednu
etvrt dok bismo se sputali s Galate prema Tophaneu. Centar najvee
ludosti u naim srednjokolskim danima bio je kafi Nezih, koji se
nalazio na granici dviju etvrti. Bez potplaivanja nismo mogli ui u to
mjesto u kojem se osjeao miris ustajalog aja i cigareta. Dok bismo
brbljavom konobaru nudili kutiju cigareta, preplavljivali bi nas valovi
uzbuenja. Vozai, umirovljenici i neurotini nezaposleni ljudi u Nezihu
bili su ovisni o kocki i okladama. Dok bismo se Alberto i ja kartali, molili
bismo se da se dogodi neka dramatina svaa. Jednom je neki mladi
8

pijanac s nekim izgovorom priao naem stolu i zaderao se: "Vi

nevjerniki galatski usranci!" Odjednom se pred nama pojavio neki
snaan mukarac u tridesetima. Uhvativi pijanca za uho, odvukao ga je
do izlaza i izbacio van. Tako smo se upoznali s plavokosim Iskenderom
EIbasanom, kojega su zvali Albanac. Nakon to je izgubio suprugu zbog
komplikacija pri poroaju, Iskender-abi 1 iselio se iz kue svoga tasta u
predgrau Bakirkoj i iz nekog se razloga smjestio na Galati. Nikad nisam
otiao u zlatarnicu u Kapali ariji, iji je on bio suvlasnik. Smijao sam se
na komentare redovnih gostiju kafia Nezih, koji su smatrali da je
Iskender krijumar antikviteta. On je bio strpljivi slua i svojim je
imigrantskim naglaskom jasno i precizno naglaavao rijei. On je bio
prva osoba koja me provela kroz vrata krme. Slavenska medicinska
sestra koju je on pronaao bila je prva ena s kojom sam spavao.
Jednog se dana Iskender-abi doselio u prizemlje zgrade koja se nalazila
dijagonalno preko puta nas i s vremenom mi je postao prijatelj i zatitnik.
Akile ga je nazivala "vitezom-skitnicom od Galate".
Eugenio je rekao da su Bizanani doveli enoveane u Galatu iz
logistikih potreba: "Mi smo santa koja se prije osamsto godina odlomila
od ledenjaka Genova i zalijepila se na Konstantinopol." Moda su me
zato iznenadili odrazi Galate koje sam vidio u Genovi kad sam je
posjetio. Galata je neko bila etvrt naseljena manjinama koje su bile
srednja i via klasa. "Kad smo se mi ovamo doselili, izgledala je kao
naselje duhova", rekla je moja baka. Galatu su prvi oivili doseljenici s
istoka Turske koji su se uselili u naputene zgrade. Devedesetih godina
20. stoljea poele su se otkrivati njezine estetske i praktine vrijednosti.
Strani uitelji u privatnim kolama, a zatim i pisci, slikari, umjetnici i
profesionalci koji su smatrali da posjeduju boemski duh, zaposjeli su
kamene zgrade koje su prkosile vremenu. (Ako nita drugo, novi djelii
mozaika barem nisu pokvarili na prirodni sklad.)
Vlasnik kafia Tigris, koji se nalazio u Ulici kule Galate, bio je
Devran iz Dijarbakira. Govorilo se da je bio muen tijekom pet godina
koje je proveo u zatvoru kao politiki zatvorenik. I on je znao da je to
razlog to su mladi dolazili u njegov kafi unato njegovoj bezukusnoj
hrani. Lijevo od ulaza stajala je oglasna ploa pod imenom Iskra. Na njoj
je Devran objavljivao kliejizirane ulomke iz djela ljeviarskih
intelektualaca; predlagao je pjesme i publicistiku. Jedna od predloenih
knjiga pomirila me s poezijom, koju sam zamrzio u srednjoj koli. Zbog
pjesme "Od enje sam istroio okove" Ahmeda Arifa zapoinjao sam
dane itajui pjesme. Zbog te sam pjesme poeo puniti policu pjesnikim
zbirkama. Kad bih utonuo u pjesmu, osjetio bih uitak slian rjeavanju
matematikih problema, ili klizanju po ahovskoj ploi s bezbrojnim
poljima koja vise s neba. Pronalazio bih tiinu u poeziji i prekoravao
svakoga tko bi uao u moju sobu, ak i svoju baku. Razrijeena
9

erotinost Karadaoglana, narodnog pjesnika iz 17. stoljea, inila mi se

krajnje zavodljivom. ak sam i od Iskender-abija skrivao injenicu da
sam masturbirao na neke od tih stihova. Pjesme koje sam napisao u
srednjoj koli pokazao sam jedino Seluku Altunu. On je bio bliski
Eugeniov prijatelj i vie je pozornosti obraao svojoj bibliofilskoj nego
spisateljskoj strani. Kad je za moju poeziju rekao da "nije beznadna",
okuao sam se u prevoenju. Moje verzije prijevoda Montalea i Kavafisa
izgledale su mi kao da promatram pozadinu svilenog tepiha. Eugenio je
rekao: "Ako due tih pjesnika ne ele suraivati s tobom, to moe?"
U stare je dane ured za nekretnine koji se nalazi ispod kafia Tigris
bio urarska radnja Panayota Stilyanidisa. Dok sam bio u srednjoj koli,
majstor Panayot bio je u sedamdesetima i sam je vodio svoj duan.
Budui da vie skoro nije bilo nikoga tko bi davao popravljati satove i
ure, veinom je radio na tvrdoglavim urama koje bi mu slali prodavai
antikviteta. Od trenutka kad je doznao da sam rodom iz Trabzona, zvao
me "pontskim 2 potomkom". Bio sam sretan kad bi mi dopustio da ga
gledam dok radi. Bilo mi je zabavno sluati salve u dvobojima izmeu
antikviteta po zidovima duana i stolnih ura. Prestao bih disati kad bi on
stavio lupu pred oko i uzeo u ruku svoju posebnu pincetu. Unutranjost
sata inila mi se kompliciranom koliko i upravljaka ploa u zrakoplovu i
kad bi pinceta uinila da sat zakuca, to mi je bilo fantastino koliko i
probuena egipatska mumija. Majstor Panayot hihotao bi ako bih se
uspaniio kad bi me traio da mu donesem ili odnesem neke stvari. Na
sredini njegova stola stajala je antikna francuska ura. Zurio sam
otvorenih usta dok bi se arena mehanika ptica u metalnoj krleci gibala
lijevo-desno sa svakom otkucanom sekundom. Pet dana nakon to mi je
dao sat koji mu je ostavio njegov otac, srce majstora Panayota prestalo
je kucati dok je bio u duanu. Nije imao djece; bio je posljednja karika
obitelji Stilyanidis, koja se kroz etiri generacije bavila urarstvom. Nakon
njegove smrti udovica je prodala njihovu zgradu mojoj majci i vratila se
na rodni Hios s muevim starinskim urama. Na ploi izmeu kule Galate
i esme Bereketzade pie:
"Isaac Rousseau (1762.-1747.)
slavni dvorski urar
otac filozofa Jean-Jacquesa Rousseaua
od 1705. do 1711. ivio je na Galati."
Dok onuda prolazim, ini mi se kao da e dragi Panayot viknuti:
"Pontski potome!"
Kad bi me upitali "to e biti kad odraste?", ispalio bih: "Urar."
Kad me baka upitala to u studirati, rekao sam: "Semiologiju" i zautio.
Ideal mi je bio postati uenik Umberta Eca na Sveuilitu u Bologni. Kad
10

je hadi-Ulvije doznala da je semiologija jezik koji se govori znakovima,

upitala me: "Sinko, jesi li ti blesav?" Na majin nagovor iznijela je
prijedlog; ako odaberem inenjerstvo ili menadment, platit e mi studij u
Americi. Povodei se za Eugeniom, koji je doktorirao na Berkeleyju,
prijavio sam se na desetak fakulteta. Na inzistiranje Seluka Altuna na
svoj sam popis dodao i elitno Sveuilite Columbia. Pismo u kojem je
pisalo da sam primljen na Odsjek za ekonomiju Sveuilita Columbia
triput sam proitao, i to u razliita doba dana.
Tek dok sam ispunjavao pristupni obrazac, shvatio sam da se to
sveuilite nalazi u New Yorku. Tijekom etiri godine ondje kao da sam,
paragraf po paragraf, ivio u enciklopediji od grada. Zapravo su u New
Yorku osjeali uitak jedino mirni bogatai i neustraivi siromasi, a ostali
su se zadovoljavali filozofijom prosjenosti.
Jesam li se promijenio ja ili moja drava? Dok bih se ukrcavao na
let New York - Istanbul, razmiljao bih o tome kakve u iritantne i plitke
novinske naslove zamijetiti pri iskrcavanju. Brojni moji sugraani vie su
tugovali zbog promaenog jedanaesterca svoje omiljene momadi nego
zbog aktualne korupcije; nisu ak ni itali novine, ali prikovali bi se uz
televizore gledajui isprazne sapunice. Imao sam predrasude i prema
sastavu parlamenta koji su izabrali.
Ali vratio sam se u svoj grad im sam diplomirao. Kao da u ja biti
taj koji e sniziti nau statistiku ispraznosti. Zaposlio sam se u odsjeku
za upravljanje fondovima u jednoj velikoj banci. Ali nisam mogao
podnijeti idiotske slubenike i kretenske ravnatelje; zapravo, nisam volio
primati naredbe. Kad sam na kraju prvog radnog mjeseca davao otkaz,
bio sam siguran da e baka rei: "Isti si djed."
Namjeravao sam zapoeti akademsku karijeru u ekonomiji. HadiUIvije je voljela mone titule kao to su guverner, general ili profesor.
Bila je spremna financirati moj boravak u inozemstvu pod uvjetom da taj
proces zavri profesurom. Assael Farhi, koji je bio dijete iz obitelji rodom
iz istanbulske etvrti Balat, bio je moj omiljeni profesor na Sveuilitu
Columbia. Prijavio sam se na doktorski studij ekonomije u Londonskoj
koli ekonomije, na kojem je on predavao. Budui da sam bio primljen u
zimskom semestru, moji su se praznici produili za tri mjeseca. Dva sam
mjeseca proveo u Italiji; u Veneciji sam se susreo s Elsom, koja je ondje
vodila umjetniku galeriju. Kuu koja je podsjeala na ukletu palau
dijelila je sa slikaricom koja je mirisala na razrjeiva. "Podsjea na
starinske sredozemne aristokrate. Na one koje bi ene arko eljele
unititi", rekla mi je slikarica.
Posjetio sam i Alberta, koji se preselio u Australiju one godine kada
je zavrio srednju kolu. Predavao je kemiju u jednoj srednjoj koli u
Sydneyu. Njegova supruga, koja je radila u odjelu za ljudske resurse u
jednoj bolnici, bila je est godina starija od njega. Teko sam podnio
11

tjedan dana u njihovoj kui bez due. Sam sam vlakom otiao sve do
Adelaidea. Dva sam dana proveo na zabaenoj postaji koja se zvala
Ararat.
Zbog Tristana sam znao latinska imena stotina ptijih vrsta. Kad mi
baka nije kupila akvarij, bombardirao sam je nabrajanjem imena
dvadeset sedam vrsta morskih pasa koji su ivjeli u naim morima. to
sam vie ljudi upoznavao, vie sam cijenio sve ivotinje. Volio sam malu
djecu, posebno nestane djevojice mrkavih nosova. "Ako ne ostavim
svoju imovinu Dobrotvornoj zakladi za djecu, ti e napraviti tu ludost",
rekla mi je baka.
Posljednja postaja nakon Sydneya bila mi je Aleksandrija, gdje sam
obilazio mjesta na kojima se Kavafis otuivao, i ondje sam recitirao
pjesmu "Svjetska ljepotica", kako je tu pjesmu nazvao na turskome.
Sredinom jeseni vratio sam se u Istanbul. Dosaivao sam se na
svadbenoj veeri jednoga prijatelja iz srednje kole na koju su me nasilu
doveli. Glava me boljela od jeftinog vina koje su posluivali. Prije nego
to sam otiao kui, sklupao sam se na jednoj od klupa podno kule
Galate i avrljao s djecom koja su potjecala s istoka Turske. Nisam ih
mogao zadiviti nabrajanjem opina u krajevima iz kojih su se doselili.
Uivajui u pustoj i blagoj noi, ustao sam u nadi da u se osvjeiti.
Poeo sam hodati u smjeru slabanog povjetarca. Naao sam se u
uliici u koju ni bicikl ne bi mogao ui. Ispred polunaputene
jednokatnice u kojoj je gorjelo svjetlo plakala je djevojica od nekih
sedam-osam godina. Bila je bosa i na sebi je imala tanku i za broj
premalenu trenerku. Sva je drhtala; nisam mogao prestati misliti da su joj
suze ljepe od bisera. Bio sam shrvan; skinuo sam jaknu i stavio joj je na
ramena. Tamnoputa djevojica maslinastih oiju bila je Devranova ki
Hajal. Pokojni ju je otac esto donosio u svoj kafi dok je bila mala. Bila
je drago dijete; im bi me ugledala, trala bi prema meni i grlila mi noge.
Devran je umro od raka dvije godine prije, dok sam bio u New Yorku.
Supruga mu se tada vjenala s njegovim starim prijateljem kojega je
Devran smatrao prijetvornim. Prema onome to mi je Hajal rekla, kad je
njezina majka sino umrla u bolnici, ouh ju je izbacio na ulicu.
Iako sam znao da mi nee odgovoriti, nekoliko sam puta gadu
pozvonio na vrata. Zatim sam jadnoj djevojici koja je neprestano drhtala
rekao: "Hajal, mila, ostani noas kod nas; do sutra e se uz Boju
pomo rijeiti onog alkoholiara." Uzeo sam je na lea, a ona je jo neko
vrijeme isprekidano plakala i zatim mi zaspala na leima. Preplavili su
me njezina toplina i otkucaji majunog srca, pa su i meni krenule suze
na oi. Svi su me smatrali zgubidanom i jo uvijek nikome nisam uinio
nita dobro. Majka je ovu iznenadnu vijest primila dok je gledala zabavni
program na televiziji; rekao sam joj: "Gospoo Akile, ova princeza je
odsad moja sestra." Idueg smo popodneva Iskender-abi i ja dali
12

pokopati Hajalinu majku. Njezin je ouh za novac pristao predati mi

skrbnitvo nad djevojicom i napustiti Galatu.
Hajal je bila ustrajna poput svoga oca. Nadvladala je proivljenu
traumu bez psiholoke pomoi. Izrasla je u pametnu i draesnu djevojku.
Pohaa austrijsku srednju kolu; zacrtala si je da e postati pedijatrica.
elja razdjeljak po sredini jer se meni tako svia. Mojoj se baki obraa
s "hadi-bako", a mojoj majci s "majko Akile". Prati moju baku na grob
moga djeda, u toplice u Gonenu i u Artvin do njezine sestre. Je li to neko
pravilo da te iritantan stari obiaj prati jo od jaslica? Naime, budui da
se ja nisam vjenao, vjerujui da na nju nee doi red, poela se aliti:
"Majko Akile, zar u zbog brata ostati usedjelica?"
Svoje etiri godine u Londonu proveo sam u zgradi pored
Britanskog muzeja. Za petnaest minuta stizao sam od stana do fakulteta.
Zgrada od cigle izgledala je s proelja kao da je sagraena od legokockica; plou na ulazu na kojoj je pisalo da je u njoj ivio Bertrand
Russell primijetio sam tek nakon to sam se uselio. Tijekom jednoga
Kurban-bajrama majka i Hajal dole su mi u goste. Budui da je Hajal
inzistirala, odveo sam je u Londonski zooloki vrt. Smatrajui ga
simbolom ropstva, prije toga nisam otiao ak ni u cirkus. Ali pred lavljim
kavezom - jesam li to sanjao? - pogled mi se susreo s pogledom jedne
mlade lavice. Strpljivo smo se gledali neko vrijeme, a zatim je prila rubu
kaveza i nagnula glavu kao da je htjela da je pogladim. I njezina je obitelj
naklono gledala u mene, kao da su ekali moj znak da napadnu neki cilj.
Tigrovi i pantere pak pozdravljali su me izdaleka maui repovima.
Idueg mjeseca ponovo sam ih posjetio. Opet sam bio radosno primljen.
Pomislio sam da te plemenite make na prvi pogled prepoznaju pravoga
prijatelja, i s enjom sam se sjetio Tristana.
Ve est godina, dvaput tjedno, predajem na Bosporskom
sveuilitu. Kada sam prole godine izabran za docenta, majka je
upitala: "to sad to znai?" Kad sam joj objasnio da ako su profesori
generali, ja sam tada u rangu pukovnika, uzvratila je: "U tom sluaju,
estitam ti." Poeo sam jednom tjedno odlaziti na Sveuilite Kadir Has.
Jer mi nikad nije dosadno ii u nostalginu zgradu na istanbulskom
Zlatnom rogu. Ispunjava me toplinom to to mi se studenti, koji e
odbaciti svoju jednostavnost im ponu zaraivati, obraaju s "moj
profesore". U slobodno vrijeme itam pjesme, bavim se semiologijom,
igram ah ili izraujem krialjke sudoku. Ako izaem u grad, zgrozim se
runih nebodera koji se diu u nebesa poput sablasti i bude mi istinski
ao zbog svih onih ljudi koji kao roboti tre uokolo u plavim trapericama.
Kao to sam priznao Tristanu, spreman sam boriti se na strani bilo
kojega pristojnog politikog kandidata koji e spasiti zemlju od
pretvaranja u Plitkistan. Osim toga nisam naao nijedan drugi razlog da
se oslobodim Galate.
13

Tijekom prvih ljetnih praznika dok sam bio na Sveuilitu Columbia,

postao sam bakin susjed tako to sam se uselio u majin stan, koji je
stalno bio bez stanara. Stan sam uredio ispunivi ga antikvitetima iz
galatskih palaa. Svojim radnim stolom, svojim umornim naslonjaem,
svojim stoliima i bistama lanova svoje obitelji. Kad je Eugenio uo da
sam Tristana upoznao s njima, rekao je: "Ti si jedini animist kojeg sam
ikad upoznao." U dnevnom sam boravku objesio karte na mjestima koja
su ostala prazna nakon uklanjanja polica za knjige. Meu djelima za koja
ni majka nije znala kojem su djedu pripadala najprivlanija je gravirana
karta koju je 1559. izradio Sebastian Munster. Dokument, koji je Hajal
podsjeao na strip stisnut na jednu jedinu stranicu, prikazuje Istanbul i
Galatu kako su izgledali prije osvajanja grada 1453. Iako na karti nije
jasno vidljivo s koliko je strana naa etvrt bila okruena zidovima, naa
kula, koja stoji pored akvadukta, podsjea na svjetionik na hormonima.
S novcem to sam ga izvukao od bake rekavi da mi treba za
udbenike skupljao sam starinske atlase. Kako bih ih mogao prouavati,
iao sam i na teaj latinskog. Na tim kartama nisam naiao na grad koji
nije imao pjesniko ime. Gradovi na ija sam se imena slovo po slovo
usredotoivao odvukli su me meu svoje zidine. Bio sam ponesen na
pokazne obilaske; kao da je trebalo da proivim ono to se dogodilo
ovjeanstvu zbog individualnih pogreaka. Rastuujem ih govorei na
est razliitih jezika: "Ali ja sam maloduan da maloduniji ne mogu biti!"
Alberto, kojega je majka tjerala da slua klasinu glazbu pola sata
svake veeri kako bi mu se uzvisio duh, prepisivao je od mene u svakoj
prigodi. Klasina me glazba podsjea na autoritativan buket uspavanki, a
popularna glazba na konzervirano mijeano povre. Brojni duani u
gradu koji prodaju glazbene instrumente smjeteni su u Ulici Galip Dede,
koja povezuje Galatu s Ulicom Istiklal. Kad je Hajal ula da u brzini
prolazim pored tih duana kako me instrumenti u izlozima ne bi poprskali
antiglazbenim notama, upitala me: "Abi, pokuava li u isto vrijeme ljude
i nasmijati i natjerati da razmiljaju?" Note moje vlastite glazbe jesu zvuk
vjetra koji neprestano jurca kroz labirint nae etvrti, krianje galebova,
zvuk brodskih sirena, ezan iz damija, crkvena zvona i smijeh djevojice;
prirodni i bezuvjetni. Ako mi se slua simfonijska glazba, odem na
duuugo putovanje.
Nai prihodi od iznajmljivanja sjedaju na raun moje bake. Nakon
to platimo sve trokove, polovina se preostalog novca u lirama, a
polovina u dolarima stavlja na tedne raune otvorene na svakoga od
nas. Ali majci i meni zabranjeno je dirati te raune. Baka svakog
mjeseca na moj raun stavlja 7500 dolara; taj se iznos usklauje s
plaom predsjednika vlade. Siguran sam da se majina plaa usklauje
s plaom predsjednika republike. Kada Hajal uzima svoj deparac, mora
poljubiti ruku hadi-bake. Skupljam rune satove i idem na tematska
14

putovanja. Izvor moje slobode jest to to nemam razloga tedjeti novac.

Dok sam bio uenik, proao sam Anatoliju uzdu i poprijeko kako bih
vidio njezine utvrde, stare mostove i svjetionike. Da bih vidio izloge sa
satovima, otiao sam u enevu; da bih vidio kitove ubojice, otiao sam u
Tarifu; da bih vidio utoite za ptice, otiao sam u zaljev Druridge; da bih
vidio rae, otiao sam u Oman; da bih igrao ah s majstorom koji je bio
transvestit, otiao sam u Odessu. Ljudi su bili iznenaeni time to nisam
znao tko je ona tiha ena u skupini na pikniku s Marietom i Schalkom u
namibijskom Parku prirode Harnas. Marieta i Schalk bila su dva
pripitomljena lava, a ena ljubiastih oiju bila je holIywoodska zvijezda
Angelina Jolie.
Hajal uiva gledati ljude koji pecaju na mostu Galata. Idem s njom
onamo ako je posvaana s dekom. Sudei prema zastavama koje je na
mostu objesilo gradsko poglavarstvo, danas, 29. svibnja 2008., 555. je
godinjica osvojenja Istanbula! To znai da u sutra napuniti 33 godine.
Te prigodne zastave podsjeaju me na godinjice koje nikada nisam
slavio. Oscar Wilde je rekao: "Nakon 25. godine svi su iste starosti."
Moram s telefonske govornice nazvati madam Olgu, koja me naziva
imenom Engin od Galate. Ne zbog toga to ljubujem s dvije ene u isto
vrijeme, nego zbog toga to me, otkad sam joj poeo itati pjesme
njezina zemljaka Josifa Brodskog, ta umirovljena uiteljica zove: "moj
sultane".

15

BETA

Kad

sam poeo predavati, Eugenio mi je rekao: "Studenti su

svijee koje su ti dane na uvanje, ne zaboravi." Uinio sam jo i vie od
toga: ugrijao sam svoju nutrinu na njihovoj treperavoj svjetlosti. Nisam
stvarao stresnu atmosferu i, kad god je bilo mogue, postao sam im
prijatelj. Jednom godinje odvodio sam ih na kulu Galatu i vodio
labirintom ulica. Ima studentica koje su mi pisale ljubavna pisma, i
studenata koji su me zbog moje ljubavi prema poeziji pokuavali spojiti s
djevojkama s Odsjeka za knjievnost. Svjestan sam da su me cijenili
zbog mojih neobinih putovanja.
Cilj mi je bio otputovati u glavni grad Eritreje 15. lipnja 2008. Htio
sam se upoznati s minimalistikom arhitekturom Asmare i igrati ah s
Leom Puntom, koji se preselio u taj grad jer mu se svidjelo njegovo ime.
Zatim sam se namjeravao u Dar es Salaamu nai s prijateljem s
doktorskog studija Jamesom Hillom i s njime se toboe popeti na vrh
Kilimandara, koji se uzdie ponad Serengetija.
Ujutro 5. lipnja, dok sam otvarao pismo koje je stiglo preko kurira,
obuzeo me osjeaj da neu moi posjetiti Asmaru. Poziv ispisan na
ljubiastom papiru koji je ispao iz omotnice bio je tajanstven:
Potovani gospodine,
ja sam bliski prijatelj Vaeg pokojnog djeda. Htio bih se vidjeti s
Vama sutra u 14.00 sati u hotelu Four Seasons na Sultanahmetu. Molim
Vas da pri dolasku ponesete kartu Christophora de Bondelmontibusa ne
vadei je iz okvira. Nemam nikakav prijedlog povezan s kartom
Constantinopolitan. Stvar je mnogo vanija i imam za Vas i vie nego
sjajnu vijest.
U predvorju e Vas doekati jedan moj pomonik.
Uz elju da na sastanak ostane tajan i
s dubokim potovanjem,
Nikos Askaris
Dvaput sam proitao pismo koje je bilo napisano crnom tintom. Prvi
sam se put trznuo kad sam vidio s kolikim pretjeranim potovanjem pie
ovaj djedov prijatelj; mislio sam da je to znak usiljenosti. Prije nego to
16

sam obrisao prainu s karte koju je firentinski sveenik Bondelmontibus

izradio 1422. i poloio je na stol, primijetio sam da Askaris nije izostavio
cirkumfleks na mojem imenu. Na graviranoj karti pod matiranim staklom
pogled mi je najprije privukla Galata. Zid koji je okruivao etvrt sa
sjevera i zapada kao da je oko kule Galate plesao kolo. Bizantski
spomenici unutar gradskih zidina izgledali su stidljivo kao pijuni raireni
po ahovskoj ploi. Nazvao sam hotel i zamolio da me spoje s Nikosom
Askarisom. ovjeku koji mi se javio visokim glasom rekao sam: "Zovem
kako bih uo da mi neete predloiti neto protuzakonito." Kad mi je
Askaris na turskom bez naglaska rekao "Ne brinite se" i izgovorio
ispravno drugi slog mojeg imena, bilo mi je malo lake. Paljivo
zamotavi malenu kartu, pripremio sam se za sastanak. Odustao sam
od traenja madam Olge; odjednom me dola volja za Giorgosom
Seferisom. S police sam uzeo njegove sabrane pjesme, nasumino ih
otvorio i krenuo itati:
"Stari prijatelju, to trai?
Daleko od svoga doma
Pod stranim nebom
S oivljenim snovima
Vratio si se nakon toliko godina."

* * *
Svaki put kad idem do etvrti Sultanahmet, izaem na razliitoj
stanici na crti vremena. Ovaj put naao sam se usred veselog okruenja
bizantskoga hipodroma. Dok nisam stigao do damije Sultanahmet,
nisam se oslobodio povika fanatinih gledatelja utrke...
Hotel Four Seasons kao da je stajao na strai na drugom kraju trga.
Zgrada koju je u prolom stoljeu izgradila drava bila je slavna po tome
to je neko vrijeme sluila kao zatvor za politike zatvorenike. Kada sam
uao u tiho predvorje, krupan bradati mukarac stvorio se preda mnom.
Na skoro savrenom turskom rekao je: "Dobro doli, gospodine, ja sam
Theo Pappas; ako mi dopustite, odvest u vas do gospodina Askarisa."
Dok sam pratio toga mukarca rumenih obraza koji je izgledao kao da je
u etrdesetima, razmiljao sam o tome kako u isto vrijeme izgleda i kao
sveenik i kao ef osiguranja. Ureeno dvorite kroz koje smo proli
zacijelo je u vrijeme kad je ovdje bio zatvor bilo prostor za etnju.
Smijeei se, Theo je rekao: "Apartman gospodina Askarisa neko je bio
ured upravitelja zatvora."
Nikos Askaris bio je bradat i ruan omaleni ovjek u ezdesetima;
17

kao da je nosio masku na licu. (Zanimalo me koje kvalitete ima kao

protuteu takvom izgledu.) Druga osoba u poveoj sobi bio je njegov
drugi pomonik, crvenobradi mukarac s naoalama po imenu Kalligas.
Zajednike karakteristike sve trojice bile su da su imali bradu i nosili
odijela; bio sam spreman kladiti se da su lanovi neke crkve ili islamske
ustanove. Na stolu su bila dva paketa te sam stavio zaveljaj s kartom
pored njih. Rekao sam da bih htio popiti bijelo vino iz mini-bara, a
Askaris je sebi uzeo mineralnu vodu i ponudio mi da sjednem za stol.
Pappas i Kalligas uzeli su dva stolca i sjeli iza Askarisa. Kalligas, koji je
imao nekih trideset pet godina, takoer je teno govorio turski i valjda
sam se bio naviknuo na to da se trude obraati mi se s potovanjem.
Askaris je rekao: "Prije nego to prijeemo na stvar, ako mi dozvolite,
imam jedno pitanje; gospodine, u dvije reenice, kako biste objasnili to
je to Bizant?"
"Nekad je Bizant bio sinoniman s pojmom intrige. Ta se slika s
vremenom promijenila. Po mojem je miljenju Bizant pomijeao Istok i
Zapad, postao najvanija civilizacija svoga vremena i potaknuo
renesansu."
"Kako ste to lijepo saeli! Mora se rei i da nijedno carstvo osim
Bizanta nije moglo opstati ak tisuu sto godina. U Bizantu vlast nije
uvijek prelazila s oca na najstarijeg sina. Da bi se omoguilo da
najzaslunija osoba zasjedne na prijestolje, postojao je fleksibilan izborni
proces, i zbog toga je bilo i razdoblja krvavih sukoba. Ali nije li slinih
problema bilo i u Rimu i Heladi, koju se naziva Grkom? Budui da u
ona doba komunikacije nisu bile razvijene kao u vrijeme Bizanta, njihova
je pisana povijest nepotpuna.
Veliina Bizanta poinje s njegovom voljom da obnovi i nastavi
rimsku i helensku civilizaciju, iji je on prirodni nasljednik. Kao to ste
rekli, to je naslijee obogaeno dodirom Istoka.
Bizant je poloio temelje modernizma. Pokrenuo je javne drutvene
institucije. Disciplinirao je vojni, obrazovni, financijski, pravni i teoloki
sektor. Doveo je sport i zabavu na razinu sastavnih dijelova ivota. Da bi
povisio kvalitetu ivota, uredio je zdravstvo, urbanistiku, obrte, modu,
zlatarstvo i drutvene manire. Kao vodea zemlja utjecao je na svoje
susjede na polju znanosti, kulture i umjetnosti. I vi ste istaknuli da su
bizantski uenjaci koji su se rasprili Europom nakon pada
Konstantinopola utrli put renesansi.
Tijekom srednjega vijeka Istok je zbog vojne nadmoi bio jai od
Zapada. Zaprijeivi istonjakim vojskama put u Europu, Bizant je
spasio i budunost nespremnoga kontinenta. Ukratko, Bizant je
najvanija civilizacija u povijesti, i ako ovjeanstvo ikad zahvali na
blagodatima koje je primilo, ime Bizanta morat e doi poslije Boga i
prije Isusa."
18

Nisam bio zadivljen time to je Askaris bio poklonik Bizanta. Usporio

sam ga zatraivi jo jednu au vina, a onda sam posluao drugi dio
njegova monologa, koji je povezivao njegovu priu s razlogom moga
dolaska. Zanimalo me to mi eli predloiti, ali znao sam da neu
pristati. Zbog toga sam zadrao mirni stav i time iznenadio njegovu
ekipu. Ono to me zanimalo bilo je kako su ova tri Grka koja su me
bacala u depresiju govorila tako tean turski jezik.
Askaris i ona dvojica koja su sjedila iza njega ponovo su se
namjestili u svojim stolcima i zatim je njihov voa izduljena lica nastavio
govoriti jo viim tonom.
"Tijekom jedanaest stoljea Bizant je vodilo jedanaest dinastija.
Posljednja dinastija, Paleolozi, vladala je od tisuu dvjesto ezdeset prve
do tisuu etiristo pedeset tree i jedanaest je careva vladalo ukupno sto
devedeset dvije godine. Mihael, zaetnik dinastije koja je najdue vodila
Bizant u njegovom najteem razdoblju, bio je iz plemike obitelji. To to
mu je prezime znailo 'stara rije' znak je dubokih korijena. S obzirom na
uvjete vremena u kojem su vladali razdoblje dinastije Paleologa smatra
se prilino uspjenim. Posljednji car Konstantin Jedanaesti imao je
etrdeset pet godina kada se tisuu etiristo etrdeset devete uspeo na
prijestolje. Bio je uzoran vladar; i narod i vojska smatrali su ga svojim.
Kada je odbio poziv sultana Mehmeda Drugoga da se preda, osmanska
vojska koju je inilo osamdeset tisua vojnika opkolila je Konstantinopol
drugoga travnja tisuu etiristo pedeset tree. Bizantska vojska, koja je
branila grad ije se stanovnitvo smanjilo na ezdeset tisua ljudi, brojila
je sedam tisua vojnika. Car se uzdao u zidine koje napadake vojske
nisu uspjele osvojiti tijekom osamsto godina i u pomo pape Nikole
Petog i prijateljskih europskih kraljeva. Tijekom opsade koja je potrajala
pedeset pet dana pridola pomo bila je simbolina i stigla je kasno. Kao
da je papa izdao pravoslavni Bizant ubodom u lea zato to mu Bizant
nikada nije priznao vrhovnu vlast.
Vojska kojoj je oslabjela obrambena mo i narod koji je imao
problema s nestaicom hrane bili su nezadovoljni. Konstantin je zaveo
narod lanim obeanjima i pokuao isplatiti plae vojnicima rastopivi
posude od dragocjenih metala koje je uzeo iz crkava. Carev nadljudski
trud nije bio dovoljan; dvadeset devetog svibnja tisuu etiristo pedeset i
tree Konstantinopol je pao! Tijelo koje je, navodno, bilo tijelo
Konstantina Jedanaestog, na kojem je bila carska odjea i ije je lice bilo
raskomadano, u paradi je noeno gradom. Pedeset tri tisue civila i
vojnika koji su pali u osmansko zarobljenitvo bile su sigurne da to tijelo
nije bilo tijelo njihovog cara. Veina je vjerovala da je on uao u zidine i
da e izai kada stigne dan osloboenja.
Georgios Sphrantzes zapisao je da je Konstantin Jedanaesti umro
borei se na zidinama i ta je pretpostavka postala slubeni stav. Isti je
19

povjesniar izmislio i da je osmanska vojska dola s dvjesto tisua

vojnika osvojiti grad. Sphrantzes, koji se rodio tisuu etiristo prve, bio je
osim toga careva osoba od povjerenja, dogovorio je njegov brak i bio je
njegov osobni tajnik. Povjesniar Nicola della Tuccia, pjesnik Abraham
Angorski i bizantski episkop Samile napisali su meutim daje car
pobjegao morskim putem.
U vrijeme opsade car je imao etrdeset devet godina. Ako se uzme
u obzir prosjena ivotna dob onoga vremena, mogao je biti snaan
poput dananjih sedamdesetpetogodinjih djedova. Vjerojatno se nije
mogao sukobljavati prsa u prsa s osmanskim vojnicima, ali napravio je i
vie od toga. Sa svojim je zapovjednicima koordinirao otpor svoje vojske
na zidinama dugim sedam kilometara. Kada je osmansko osvajanje
grada bilo samo pitanje trena, njegovi najblii suradnici preklinjali su ga
da se povue na Peloponez. Ostao bi u progonstvu neko vrijeme, kao i
osniva dinastije Mihael, i vratio bi se u prijestolnicu kad bi se uvjeti
poboljali. Vidjevi da mu se vojska raspada pred oima i ne mogavi se
oduprijeti takvom neasnom nagovaranju, Konstantin se onesvijestio.
Navukli su njegovu odjeu na tijelo asnika ije je lice bilo raskomadano.
Povezavi mu oi i ruke, ukrcali su cara na posljednju enoveku lau
koja je naputala grad. Povijesne knjige izostavile su injenicu da je car
zapravo bio otet.
Na toj je lai od plemia bilo est Paleologa, dva Kantakuzena, dva
Komnena, dva Laskarisa i dva Notarasa. Loukas Notaras bio je upravitelj
dvora s titulom velikog vojvode. Notaras i Sphrantzes bili su zetovi
dinastije Paleologa, ali nisu se voljeli. Notaras je bio tajanstven dravnik;
u isto je vrijeme bio dravljanin i Genove i Venecije i u ondanjim je
bankama imao golemo bogatstvo.
Notaras i Sphrantzes predali su se Osmanlijama jer je sultan
obeao plemiima da e sauvati ivote. Tjedan dana nakon pada grada
Notaras je ubijen iz nepoznatih razloga, a Sphrantzes je izbjegao u grki
grad Mistru, jedini dio Carstva koji je ostao neosvojen.
Vratimo se enovekoj lai; prema iskazu njezinoga kapetana
Zorzija Dorije, njegovi bizantski putnici iskrcali su se na otocima Hiosu i
Kreti. Odande su se razili po raznim gradovima na Peloponezu, na Krfu
i u Italiji. Car i njegova rodbina najprije su otili s keri i sestrom Loukasa
Notarasa u Veneciju. Ondje su prebacili bogatstvo koje je bilo na
raunima obitelji Notaras, ali je pripadalo caru, na raune njegove
rodbine.
Nakon toga Konstantin nikad vie nije stupio nogom na tlo Venecije
ili Genove. ivot je nastavio skrivajui se po raznim talijanskim
gradovima pod majinim prezimenom, Draga. Vjenao se s plemikom
udovicom iz Ravenne i keri roenoj u tom braku dao je majino ime,
Jelena. Od sviju je skrivao svoj pravi identitet, pa je tako ak i njegova
20

supruga mislila da je stari bizantski princ. Dva prethodna careva braka

kratko su trajala jer su mu obje supruge umrle od bolesti, a obje
nesretne carice takoer su bile Talijanke. Konstantin je ivio jo
dvadeset dvije godine potiskujui depresiju i imao je sedamdeset jednu
godinu kad je umro. Znao je da se nikad nee moi vratiti u
Konstantinopol, ali nije mirovao, nego je pripremio 'listu za osvetu'.
Europa je pokazala neoprostivu nezahvalnost prema Bizantu, koji ju je
uvijek titio od azijskih barbara, i ostavila Bizant da se sam bori protiv
Osmanlija. Nisam u mogunosti iznijeti detaljne podatke o toj listi. Ali
mogu navesti dva zanimljiva primjera; papa kojega je Bizant prokleo
umro je iznenadno u pedesetosmoj godini ivota. Bio je to ok: zdravlje
Nikole Petog bilo je uvijek dobro i nikad nije bolovao ni od ega
ozbiljnog. Kau da se tvrdilo da je umro od gue kako bi se sakrilo
injenicu da je bio otrovan. Mehmed Drugi Osvaja imao je etrdeset
devet godina kad je umro tisuu etiristo osamdeset prve. Zanimljivo je
da su za njega u povijesti ostali zabiljeeni isti mogui uzroci smrti: giht
ili otrovanje. Ako je vjerovati Istoku, otrovali su ga krani, a ako je
vjerovati Zapadu, bio je to njegov najstariji sin, Bajazid Drugi. Ja pak
smatram da su obojica bila pri vrhu liste za osvetu.
Konstantin se vie nikad nije susreo sa Sphrantzesom; moda nije
htio riskirati. Njegov je bliski suradnik umro tisuu etiristo sedamdeset
sedme u samostanu na Krfu. Tri plemia koja su bila na istoj lai s
carem nisu mu prestala sluiti. Kad je Konstantin umro tisuu etiristo
sedamdeset pete, njima je predao svoje tajno blago i vlastu progonstvu.
Oni su zasnovali tajnu organizaciju koju su nazvali Nomophylax (Nomo),
to bi na grkom bilo 'uvari zakona'. S vremenom su udvostruili
naslijeeno bogatstvo i izvrili zadatke s liste jedan po jedan.
Massimo d'Urbino, jedini Konstantinov potomak, bio je ambiciozan
trgovac, i nije bilo luke na Istoku u koju nije uplovio. Vjenao se s
helenskom djevojkom iz Izmira i tisuu petsto tree smjestio se u
Istanbulu. Kada se D'Urbinova jedina ki, Irena, udala za sina jednoga
pae i prela na islam promijenivi ime u Emine, i Bizantsko je Carstvo u
egzilu prelo na Osmanlije. Jedan od zadataka organizacije Nomo bio je
izabirati cara u Emininom obiteljskom stablu. Konstantin je elio da se
jedino njegovi 'odabrani potomci' brinu o onoj listi. Zbog toga nitko tko
nije odabran da bude car nije pozvan da provodi zadatke u djelo.
Organizacija Nomo ve se petsto trideset tri godine brine o svemu
tome; bizantsko prijestolje u egzilu nije ostajalo prazno. Prva obveza
novoga cara jest zakleti se na tajnost, a svoju tajnu ne moe podijeliti
ak ni sa svojom suprugom. Kazna za izdaju jest... smrt!"
Askaris je zastao kako bi procijenio moju reakciju. Zacijelo sam
imao izraz lica glumca kojem je njegova uloga bila dosadna. Upitao me
moe li otvoriti zaveljaj s kartom. Obuzela me sumnjiavost kad je iz
21

svoje torbe izvadio pincetu. Dodirnuvi jednu toku na rubu karte,

razdvojio je njezin metalni okvir. Stisnuvi oi, kao da je poeo moliti;
bilo je oito da me ne bi ni uo da sam ita rekao. Pincetom je vjeto
izvukao list papira koji se nalazio izmeu karte i njezine podloge. Je li to
na etvrtastom komadu papira bila polovica nekakvog portreta? Ugledali
smo portret bradatog mukarca izduljena lica i s kacigom na kojoj je bio
naslikan dvostruki orao; Njegovo Velianstvo izgledalo je kao da eka
prigodan trenutak da nekoga prekori. Askaris je iz ljubiastog paketa sa
stola izvadio jo jednu kartu. List papira, koji je izvadio iz okvira karte na
isti nain kao i iz prve, stavio je ispod prvog lista. Portret je sada bio
potpun sve do svojih ukraenih rubova, i Njegovo Velianstvo izgledalo
je kao da ispruenih ruku trai pomo.
Askaris i njegova dva pomonika odjednom su ustali i stali u stav
mirno usmjerivi oi prema podu. Askaris je rekao: "Potovani
gospodine, ovo je gravura posljednjega bizantskog cara Konstantina
Jedanaestog Dragaa Paleologa... A vi ste njegov potomak i bizantski
car u egzilu, Konstantin Petnaesti Paleolog..."
Osjeao sam se kao da su mi laktovi zalijepljeni za stol. Nisam
dopustio da sovooki ponovi svoju reenicu, kako ne bi jo vie pojaao
jezu koja se osjeala. Sve stanice u mojem tijelu poele su mi slati
signale u mozak. Hoe li me glava odjednom zaboljeti i rana na jeziku
eksplodirati? Zacijelo sam bio rtvom jedne velike zbrke. Najprije sam
trojici ispred sebe koja su stajala kao tjelesni uvari rekao da sjednu.
"Zanima me kakve dokaze imate i, ako niste Turci, kako to da izvrsno
govorite moj jezik", rekao sam.
Askaris se oduevljeno nagnuo nad stol. Pribliio mi se drei u
rukama ljubiasti album koji je izvadio iz konate torbe. Na stranicama
koje je sveano otvarao bile su gravure ili fotografije jedanaest osoba od
D'Urbina sve do mene. Zaboravio sam podatke iz njihovih ivotopisa
koje mi je nabrajao im bi okrenuo iduu stranicu. Jedina nagrada te
seanse bila je da sam doznao da smo se u 18. stoljeu preselili u
Trabzon. to je sovooki vie govorio, ansa da ga uhvatim u pogreci
bila je sve manja i mogao sam jedino analizirati situaciju: kada je uveden
Zakon o prezimenima, 3 moj je djed odabrao pridjev koji nam je najvie
odgovarao: Asil, odnosno "plemeniti". Osim moga imenjaka sva imena
dana mojim djedovima bila su islamski ekvivalenti imena bizantskih
careva (Jahja: Ivan, Mikail: Mihael, Ishak: Izak, Rumi: Roman). Ba sam
htio ubaciti malo humora u situaciju komentirajui da taj sustavni pristup
nije izostavio moju majku (Akile: Sofija), kad mi je neto drugo privuklo
pozornost. Kad je nakon djeda Jahje Asila doao red na mene, jo sam
uvijek bio dijete i ekalo se tono trideset godina da bi me se
obavijestilo. Najdramatinije mogunosti poele su mi se vrtjeti u glavi,
kao izbori za odgovor na nekom testu. Kad sam od Askarisa zatraio
22

podatke o organizaciji Nomo, elo mu se namrtilo:

"Potomci trojice plemia koji su zasnovali organizaciju nastavili su
provoditi i njezinu misiju. Upravljanje organizacijom obino je prelazilo s
oca na sina; oni koji ga nisu imali posvajali su. Njihove su supruge pak
smatrale da su oni samo bogati ulagai. U vodstvu su uvijek bile tri
osobe i meu njima nije dolazilo do nesuglasica.
Dok su poveavali bogatstvo koje su naslijedili, nisu bili korumpirani
i nikad nisu riskirali. Nije poznato koliko je milijardi dolara dosegnula
bilanca organizacije Nomo, ali kae se da ne ulau u nekretnine ni na
burzi. Tajna je i gdje ive lanovi organizacije i kako se okupljaju.
Nadgledaju careve koje su odabrali, ali viaju se jedino s onima za koje
smatraju da su toga vrijedni. Meni naredbe prenosi osoba pod krinkom.
Moe biti da ni ta osoba nije u izravnom kontaktu s lanovima Noma. Ne
mogu vam dati druge podatke osim da sam ovdje zbog toga to dovoljno
dobro znam turski. Vjerojatno ste pretpostavili da se tijekom zadatka ne
koristimo svojim pravim imenima.
Moemo vam pokazati kopiju oporuke koju je va pradjed potpisao i
ostavio organizaciji Nomo. U desnom donjem kutu karte koju ste donijeli
nalazi se jednaki potpis. Nakon to izgovorite zakletvu i budete okrunjeni
carskom au, preuzet ete posebnu dunost."
"ak i da povjerujem da potjeem od Massima d'Urbina, to i dalje
nije dokaz da sam potomak jednog cara!"
"Zapravo, u oporuci ima tragova koji mogu proi kao dokazi, ali
tono je da niste u poloaju da to sve analizirate. Ako biste uspjeli doi u
kontakt s lanovima Noma, oni bi vam mogli dati ak i dokaz u obliku
nalaza DNK-a. Za to vas vjerojatno eka neki test. Dok se spremamo za
taj postupak, s vaim doputenjem, bit emo vam na raspolaganju. Ovo
je prekretnica u naoj povijesti jer je doao red na posljednji zadatak na
listi Konstantina Jedanaestog. Kada se obavi ono to je potrebno, to e
znaiti da smo proli jedan znaajan ispit. Tada ete vi i lanovi Noma
donijeti odluke vezane uz budunost organizacije. To bi moglo za
posljedicu imati i ukidanje Noma..."
"Najprije bih elio znati zato sam odabran za taj veliki zavretak i
zato sam s time tek sada upoznat."
Osjetio sam da su se sva trojica odjednom umirila, to je znailo da
sam im postavio pitanje koje su oekivali. Kalligas, koji je zatraio
doputenje da odgovori na ta pitanja, podsjetio me na rabina u dvojbi,
kakve se moe vidjeti u umjetnikim filmovima. Mogue je da je nosio
lanu crvenu bradu; dolo mi je da ustanem i povuem je.
"Bizant je primao utjecaje s Istoka i nije se mogao potpuno odrei
mnogoboakih vjerovanja iz svoga poganskog razdoblja. Mo
tajanstvenoga oduvijek se priznavala. Gledajte, jedanaest je dinastija
Bizanta, koji je trajao ak jedanaest stoljea, a za posljednje je dinastije
23

vladalo jedanaest careva; vi ste kandidat za jedanaestoga cara u

progonstvu... Simbol Bizanta je dvoglavi orao; njegov numeriki izraz
odgovara broju jedanaest; broj jedanaest simbol je vodstva i jedinstva...
Konstantinopol smo izgubili dvadeset devetog svibnja; vi ste se rodili
ujutro tridesetog svibnja; nema nijednoga drugog cara roenoga na tako
znaajan dan... Broj pet predstavlja cilj; trenutano je petsto pedeset
peta godina otkako smo izgubili Konstantinopol... Broj tri pretkazatelj je
olakanja, a vi ste upravo napunili trideset tri godine...
Dat u primjere iz vaeg ivota. Usprkos obiteljskim problemima
niste bili problematino dijete. Bili ste marljiv, iskren i popularan uenik.
Vai su se uspjesi nastavili i na najboljim sveuilitima svijeta.
Intelektualac ste i ljubitelj umjetnosti koji govori pet jezika. Volite pomoi,
pristojni ste i velikoduni. Niste se pokuali trikovima izvui iz obvezne
vojnike slube. Ako bi uvjeti bili povoljni, mogli biste se ukljuiti u
politiki ivot bilo koje zemlje iju putovnicu nosite. Previe ste ponosni
da biste primali naredbe od drugih, ili da biste oijukali s djevojkama.
Idete u krevet s dvije djevojke u isto vrijeme. Ako se naete oi u oi s
lavom, on se pretvara u kunu maku. Imate zavidnu auru
tajanstvenosti. Gospodine, vi ste car kojega je Bizant u progonstvu
ekao petsto pedeset pet godina! Zahvaljujui vama dua vaeg
prapradjeda napokon e poivati u miru. Bit emo ponosni to emo vam
se moi obraati s: 'na gospodine!'"
Poelo mi je dosaivati to laskanje koje je dolazilo u sve jaim
dozama. Ali vjerovao sam u ono to su mi govorili ovi Nomovi vanjski
suradnici, i skoro sam suosjeao s organizacijom koja me slijedila ak i
do ljubavnih hotela. Kao osoba koja voli zagonetke zainteresirano sam
iekivao zadatak koji me ekao, posebno zato to je to bila posljednja
stavka u oporuci Konstantina XI. Moda sam pronaao i projekt koji e
me ponovo izvui iz Galate.
"Moja baka kae da treba dvaput razmisliti ak i kad se samo
kupuje donje rublje." To je bila poslovica s kojom sam zakljuio
sastanak. Dok je Theo, koji je od one trojice bio najmanje pretenciozan,
ali zato i najugodniji, spremao moj zaveljaj s kartom, na licima su imali
izraz naivna djeteta koje vjeruje svome lijeniku. Pratili su me sve do
izlaza iz hotela. Dok smo prolazili kroz dvorite, Askaris je rekao: "Ovaj
je hotel podignut na temeljima Velike palae, Palatium Magnuma, iju je
izgradnju naredio Konstantin Prvi Veliki u etvrtom stoljeu. Kranski
pljakai, koji su toboe krenuli u kriarski rat, opljakali su je i zapalili."
Nakon to smo se dogovorili da emo se sastati sutradan u isto
vrijeme, znao sam da me nee biti potrebno upozoriti da ovaj sastanak
mora ostati tajna.

24

* * *
Kao dijete mislio sam da mi se tijelo mora podijeliti na dvije polovice
jer mi je desna strana bila turska, a lijeva amerika. Kad sam pored
hotela vidio arheoloko nalazite iz doba Bizanta, prisjetio sam se
djetinjstva i pomislio jesam li odsad od struka navie Bizananin, a od
struka nanie Osmanlija.
Dok sam iao preko Trga Sultanahmet, umornog srca Bizanta,
razmiljao sam hodam li minskim poljem koje su postavili moji preci, ali
je sada neaktivno. Kad se iz osmanskih damija zauo drugi ezan,
primijetio sam da sam poeo sigurnije hodati prstima po ploniku i da su
mi se ramena podigla. Preko etvrti Sirkeci krenuo sam pjeice prema
mostu Galata.
Uznemirio me Karadaoglanov etverostih koji mi nije izlazio
izglave:
"U svijetu koji nije ostavljen sultanu Sulejmanu
Ove e se planine odvojiti od zemlje jednog dana
I due koje trunu mnogo tisua godina
Na Boju e zapovijed ustati jednog dana."

25

GAMA

Dok Istanbul jo nije bio ni Konstantinopol, ime ovoga mjesta bilo je

Sikodis, to znai "smokvik, vonjak smokava". Posljednja tri stabla
smokve pripadala su mojoj obitelji. Rasla su u vrtu desno pored nae
zgrade, gdje je bio i ukrasni bazen; budui da je baku podsjeao na
"nevjerniki grob", bilo nam je zabranjeno ulaziti u taj vrt. Kad bi se miris
smokava ljeti rairio ulicom, rekla bi: "Stablo plae jer ne daje ploda."
Zatvarao bih oi i udisao taj miris. Jo dok sam iao u srednju kolu,
znaenje tajne za mene je bilo udisati taj miris i uvati ga u sebi.
Kada sam saznao da ime nae etvrti potjee od barbarskog
naroda Galaana, obradovao sam se. Tada sam prvi put uo ritminu
rije "barbar" i mislio sam da su Galaani, koji potjeu od Gala, bili junaci
koji jau na konjima.
Ovdanji frizer Apostol tvrdio je da su najsvetiji Boji sluge nakon
poslanika bili bizantski carevi, koji su prvi prihvatili kranstvo kao
slubenu religiju i standardizirali Novi zavjet. Kad god bih sjeo u njegov
antikni naslonja, stisnuo bi mi uho karama i rekao: "Umalo ga nisam
odsjekao!" Njegov sin nije ga mogao odvui od nas da se doseli k njemu
u Solun, barem ne dok su ga noge sluile. Apostol je tvrdio da se, kada
je Bizant dao Galatu enoveanima, iznad krovova nae etvrti pojavio
vjetar s repom.
Ulice Galate slie kartama u pobrkanom pilu. Cilj onoga tko ue u
taj labirint nije da stigne na drugu stranu iv i zdrav. Svaka je njezina
ulica jedan stih pjesme koju nisam imao srca nauiti napamet. Tristan je
izjavio da smo Galata i ja poglavlje koje nedostaje u Guliverovim
putovanjima. Prepoznavao bih monumentalne zgrade prema nainu
njihova disanja; ulice poploene kamenjem sa starih gradskih zidova
ljubile bi mi noge pri svakom koraku. Svoje putovanje kroz vrijeme
zapoinjao bih milujui pocrnjele zidove koji su preostali od zgrade
Palazzo Comunale iz 14. stoljea. Promatrao bih mravlju vojsku koja bi
sveano prolazila ispod glavnih vrata. Za stube Camondo, koje se
vijugavo sputaju na Ulicu Bankalar, odnosno Ulicu banaka, kau da su
"najestetinije stube na svijetu". Obitelj Camondo, velikoduni mecene
Muzeja Louvre, bila je nekadanji vlasnik nae zgrade. Gradskoj je
upravi teko ruiti nae naputene ali velianstvene zgrade zbog
nepravilnog oblika ulica; zgrade izgledaju kao aristokrati u smokinzima i
26

veernjim haljinama od tila. Zvuk ezana i zvona i krikovi galebova puni

su potovanja prema naem koeficijentu tiine. Kad god u stripovima
ugledam simetrine gradove, doe mi da se spustim niz ulice Galate u
kasno popodne.
Primaknu li se nou umorne zgrade blie jedna drugoj kako bi
podijelile svoje nevolje? Tko eli vidjeti koliko smo mi stanovnici Galate
malena skupina, treba izbrojiti one rijetke stanove u kojima gori svjetlo.
Nou postane jasno da se na Galati nalazi vie zgrada nego ljudi. Njihov
sta smanjuje se to se vie udaljavate od kule Galate. Ulice koje danju
odzvanjaju od djejih glasova nou napuste ak i make. Te samotne
ulice postale su moji uitelji glazbe. Stanovnici Galate uivaju u ivotu u
drugaijim intervalima. Njihovo je dranje teatralno, i ja se
poistovjeujem s njim.
Jesam li se opratao od ulica kojima sam se sputao meditirajui?
Dok sam prolazio pored bolnice u kojoj sam se rodio, kao da mi je
nekakav dim preao preko zatiljka i, raskrilivi krila, pobjegao u visinu.
Odmah su me proli trnci; jer ja sam namjeravao biti sljedei "gospodin
od Galate" nakon Eugenija.
Kada se popnem na kulu Galatu, doe mi da duuugo pjevam ezan.
Ovaj sam put kruio balkonom kule kao "kandidat za bizantskog cara u
egzilu", ali ni na pet jezika nisam mogao pronai pridjev koji bi najbolje
opisao moje stanje. Da je Eugenio na mome mjestu, podignuo bi desnu
aku i zapoeo tiradu rijeima: "O, nezahvalni grade, nekad si bio
vlasnitvo mojih predaka!" Usmjerio sam pogled prema osmanskim
damijama, koje su se skrivale iza krhkog zastora od magle. Kad sam ih
prvi put bez pogreke pobrojio kroz prozor dnevne sobe naega stana,
baka mi je dala pedeset dolara. Ona je bila u svojim ezdesetima kada
je saznala da su njezini gruzijski preci bili preobraenici s kranstva i
bila je zahvalna to je bila pridola kao snaha u istokrvnu muslimansku
obitelj.
Iako je tajna koju sam doznao bila prevara, svejedno sam bio na
kunji. Zanimalo me to je bila posljednja stavka u oporuci Konstantina
XI. i htio sam se suoiti s organizacijom Nomo i proi njihov tajni ispit.
Kad god sjednem igrati ah, naem se u dilemi. Moja je baka vjerovala
da postoji aneo po imenu Hatif, kojega se moe uti, ali ne i vidjeti. Ja
sam ga volio zbog prva dva slova njegova imena. Tijekom terapeutske
etnje cilindrinim balkonom kule Galate uvjerio sam se da ujem
nekakav poluljudski-poluptiji zvuk, kao da netko kae: "Budi." Vjerujui
da sam uo mrmor odobravanja od Svetog Hatifa, siao sam na ulicu.
Apostolova radnja postala je otmjeni butik. Prolazei pored nje,
uvijek bih pogladio kvaku od lijevanog eljeza. Podignuo sam pogled
oekujui da e on rei: "Nisi zgodan, ali ima lice koje podsjea na
stare biste prineva, nevaljale." Polovinu novca za ianje vratio bi mi i
27

rekao: "Kupi si okoladu." Prije nego to e se odseliti u Solun, priredili

su mu oprotajnu veeru; ja sam bio jedini uenik ondje i rasplakao sam
ga itajui pjesmu Oktaja Rifata.

* * *
Ustao sam kada se zauo ezan to je dolazio s damije
Bereketzade, koja se nalazi blizu nae zgrade i prvo je mjesto za molitvu
sagraeno nakon osvojenja Istanbula. Dok sam putem interneta
osvjeavao svoje znanje o Bizantu, zaboravio sam dorukovati.
itava ekipa ekala me u predvorju hotela. Uznemirila me njihova
dotjeranost: sva trojica nosila su crno odijelo i ljubiastu kravatu.
(Ljubiasta je bila slubena boja bizantskog dvora.) Jesu li pretpostavili
moj odgovor i jesu li mi se rugali ve u prvoj rundi? Dok smo silazili u
salon za sastanke ispod predvorja, pali su mi na pamet "zatvorski
stihovi"; zapitao sam se kakav je osjeaj biti u zatvoru.
Posjeli su me u pripremljeni naslonja. Predali su mi tekstove na
turskom, grkom i latinskom, vezane uz moje imenovanje za bizantskog
cara u egzilu. Ispod teksta na turskom bili su potpisi lanova obitelji
Paleologa, Kantakuzena i Komnena. (Komneni su dinastija koja je
vladala Bizantom od 1081. do 1185.; sjeam se da su Kantakuzeni jedna
druga vladarska obitelj, i znam dva cara iz te dinastije.) Dok sam oblaio
ljubiasti plat za sveanost zakletve, upitao sam: "Zato lanovi Noma
nisu prisutni na ovoj povijesnoj sveanosti, ili ste vi ti lanovi?" Pappas,
koji mi je pomagao da se odjenem, nije se mogao suzdrati, pa se
nasmijeio, a Askaris ga je prekorio pogledom i odgovorio: "Ako nas oni
ovog trena ne promatraju, onda nas sigurno sluaju, potovani
gospodine. Sve za Bizant i za vau sigurnost."
Zatim sam poloio desnu ruku na srebrnu polukrunu kutiju na kojoj
je bio bizantski grb i izgovorio zakletvu: "Zaklinjem se da nikome neu
rei svoju tajnu... i da u raditi u korist Bizanta." Kada sam se potpisao
na ispravu kao Konstantin XV., sveanost je bila gotova. Askaris,
Kalligas i Pappas kleknuli su preda mnom na desno koljeno pa hrapavim
glasovima zapjevali napjev koji je zvuao kao himna.
Bio sam izvijeten o svojim odgovornostima; nakon to prva dva
mjeseca budem pouavan "injenicama o Bizantu", poet e razdoblje
ispita. Da bih poloio ispit, uvjet je bio da razrijeim posljednju stavku u
oporuci Konstantina XI. Tada sam se trebao susresti s Nomom i
raspraviti kako u doista obaviti posljednji zadatak. Ako savladam te
prepreke, ispunit u i kriterije svoga prapradjeda da budem "odabrani".
Rok da sve to obavim bio je do veeri 30. rujna 2009.
28

U tom u se razdoblju pojavljivati u londonskoj investicijskoj tvrtki

RSIB kao istraiva ekonomist i na raun e mi se svakog mjeseca
prebacivati 30.000 funti. (Nomo je vjerojatno bio cijenjeni klijent te
investicijske tvrtke i znao je ak i moj broj rauna u banci Barclays.) Moje
pouavanje odvijat e se u istome gradu, u Istraivakom centru za
bizantsku povijest. (Nomo je vjerojatno bio i njihov tajni sponzor.)
Kao to je sluaj sa svakim nominalnim velianstvom, naravno da je
bilo i nekih ogranienja; nisam se smio raspitivati o aktivnostima Noma i
svojih djedova ili zabadati nos u ivote Nomovih suradnika.

* * *
Najprije sam obitelji rekao da u raditi u jednoj londonskoj
investicijskoj tvrtki i na fakultetima na kojima sam predavao uzeti
jednogodinji neplaeni dopust. Majka me upitala kako sam naao taj
posao. (Preko jednog prijatelja iz Londonske kole ekonomije.) Znao
sam da e baka rei "Bogu hvala!" kad uje da u primati plau koja je
etiri puta vea od plae naeg predsjednika.
Dok sam sreivao dopust, palo mi je na pamet: dok je Kalligas
nabrajao plusove iz mojega ivotopisa, nije spomenuo moju ljubav
prema ahu. Jesu li podcjenjivali moj talent?

29

DELTA

Niti je bio stara metropola kao Istanbul, niti mlada kao New York.
Dok sam odlazio onamo na doktorske studije, kasno sam se naviknuo
na London. Ime etvrti Piccadilly bilo mi je melodiozno, Kraljevska
akademija umjetnosti podsjeala me na selduki karavan-saraj, a za
ljude koji su odsjedali u hotelu LeMeridien Piccadilly bio sam siguran da
su doli u grad zbog jako vanih poslova.
Kad je recepcionar u LeMeridienu uo da u moda ostati tri tjedna,
dodijelio mi je apartman broj 905 na najviem katu. Istog mi se trena
dopao apartman toliko prostran da bi se u njemu mogle smjestiti dvije
prostitutke. Dok sam prilazio prozoru koji je sliio kavezu, povijesna
panorama grada svjetlucala je kao fatamorgana. Odmah sam usmjerio
pogled prema tornju sa satom Big Ben. Izgledao mi je krhko poput
slavne osobe umorne od poziranja za fotografe. (U djetinjstvu sam
zamiljao da su sve kule na svijetu roaci.) Sputajui pogled, pozornost
mi je privukao Waterstone's na suprotnoj strani ulice. Bila mi je
primamljiva pomisao da me u toj najveoj europskoj knjiari moda eka
posljednja knjiga nekog promaenog pjesnika.
New Chatham House bila je najdepresivnija zgrada u ulici iza
Kraljevske akademije umjetnosti, koja je izlobeni prostor. Kako bih
produljio put, prolazio bih kroz trgovaki centar Burlington Arcade. U
centru u kojem svaki duan prodaje razliitu luksuznu robu stajali bi
zatitari odjeveni kao cirkuski najavljivai. Bilo mi je smijeno kako bi
zvidali upozoravajui prolaznike i kako bi se izvijali steui ruke iza
lea. Neko bih vrijeme promatrao nevjetog, ali uniformiranog tipa koji je
latio cipele. Kao da je tedio svoju ukraenu etku tako to je ljuljao
lijevo-desno svoju veliku glavu. Klaustrofobini duani, koji su moda jo
od 1819. bili u vlasnitvu istih obitelji, prostirali su se na dva kata
trgovakog centra. Bio sam uvjeren da nakon zatvaranja duana
zaposlenici odlaze na kat i da ondje ive.
New Chatham House izdaleka podsjea na etvrtastu gromadu
ugljena, a to biste se vie pribliavali, njezina bi se neprivlanost
poveavala. Cilj recepcionarke koja se nalazila iza glavnih vrata bio je
osigurati da vam dan ne pone dobro. Nisu me zanimale tvrtke koje su
iznajmljivale prostorije na drugih pet katova. itav zadnji kat pripadao je
Centru za istraivanje bizantske povijesti. Sudei prema internetskim
30

podacima, u Knjinici Centra bilo je 40.000 knjiga na sedamnaest

razliitih jezika. Na ostatku od dvije tisue etvornih metara zatvorenog
prostora nalazile su se sobe za sastanke i konferencije te arhiv. U dijelu
u kojem je bila knjinica sve osim polica za knjige bilo je moderno. Svidio
mi se sklad ljubiastih sagova i sivoga granitnog poda.
Nakon kratkog istraivakog obilaska otiao sam do informacijskog
pulta. ena koja je ondje radila i koja se kretala ukoeno kao lutka
posjela me u fotelju preko puta pulta. Ta gospoa bijele kose ekala je
neko vrijeme da joj stignem proitati ime (Mrs. Jocelyn L. HartleySingros) s kartice koja joj je visjela na laniu oko vrata. Nakon to sam
jedva probavio i izgovorio to impozantno ime, preko svojega sam preao
apui.
"Akademski se bavim ekonometrijom u Istanbulu, a elim temeljito
nauiti bizantsku povijest. Ako biste me uputili, gospoo Hartley-Singros,
bio bih vam jako zahvalan."
"Moj mu je bio Cipranin i prezime ste mu izgovorili pravilno gotovo
kao da ste s Cipra. Kako je lijepo konano moi ovdje vidjeti Turina!
Mogu li vas pitati koliko ste vremena odvojili da biste postigli svoj cilj?"
Reagirajui na blagu ironiju u njezinu glasu, namrtio sam se i
rekao: "Ako uvjeti budu prikladni, moda mjesec dana."
Ne znam kakav sam joj pogled uputio, ali gospoa Hartley-Singros
uzbueno se nagnula nad svoj pult. "Sretna sam to vidim da mlad
znanstvenik poput vas pokazuje zanimanje za Bizant", rekla je.
"Predlaem vam program od dvije razine. Najprije knjige koje se bave
kronologijom bizantske povijesti, a zatim knjige koje se bave bizantskom
civilizacijom i njezinom institucionalizacijom. Ako elite, mogu vam
prirediti esencijalnu listu."
Dok je gospoa Hartley-Singros panino pripremala listu za itanje,
ja sam prelistavao informativnu brouru Centra za istraivanje bizantske
povijesti. Nominalni osniva Centra, koji je otvoren 1853., i to vjerojatno
novcem mojega prapradjeda, bio je brodovlasnik grkih korijena. Toboe
su se prihodima fonda u koji je novac pristizao iz njegova respektabilnog
nasljedstva namirivali trokovi djelovanja Centra. To to Centar nije
primao lanstvo ili poklone bilo je pokazatelj da je moja pretpostavka bila
tona.
Predloena su mi tri izvora za uenje povijesti Bizanta od nastanka
do propasti (330.-1453.). Autori prvih dviju knjiga bili su akademici, a
trebao sam odabrati jednog od ta tri autora. Ja sam se odluio za sva tri.
To je znailo da sam u deset dana trebao proitati ukupno 2222 stranice.
elio sam osjetiti uitak promatranja iste epske predstave u reiji triju
razliitih redatelja.
Upio sam knjige s ooogromnim strpljenjem, sve do zavrnih priloga.
Kao da sam traio ifru koje u se prisjetiti im je ugledam. Posumnjao
31

sam u sebe jedino zato to se nisam osjeao uznemireno prilikom dugog

putovanja kroz vrijeme izmeu etvrtog i petnaestog stoljea.
Od Kavkaza do panjolske, od june Europe do sjeverne Afrike;
samo dva stoljea nakon osnutka Bizantsko je Carstvo postalo najvee i
najrazvijenije carstvo na svijetu. Zbog velikih promjena u svojem dijelu
svijeta i zbog unutarnjih razdora neprestano je istjecalo poput golemoga
pjeanog sata. Kad je Mehmed Osvaja uao u Konstantinopol 1453.,
taj je grad bio carstvo na izdisaju. Istinski smrtonosni udarac zadala mu
je vojska koju je papa poslao u etvrti kriarski rat. Ta je razularena
banda opljakala grad u koji je stigla 1204. kako bi se odmorila i
osnovala je takozvano Latinsko Carstvo. Kada su 1261. pobjegli, grad je
bio osiromaen i razruen, i nikad se nije oporavio.
Glavni unutarnji razlog toga alosnoga kraja bila je fleksibilnost
pravila o nasljeivanju carske vlasti. Kao to je car mogao odabrati
nasljednika, tako su se u taj proces mogli umijeati vojska, Crkva, pa ak
i moniji pripadnici puka. Cilj je bio osigurati da na prijestolje zasjedne
"najbolji". Ako bi se putem intriga ili drugih oportunistikih poteza
prijestolja dokopala osoba za koju se to nije oekivalo, i to bi se
prihvaalo kao "Boja volja". Primjer takve "Boje volje" bio je dolazak
na vlast seljaka iz okolice Jedrena Bazilija I. (867.-886.) i njegovo
krunjenje s nadimkom "Velianstveni". Bilo je neizbjeno da takvo stanje
stvori neprestani kaos u dravi. Tijekom jedanaest stoljea postojanja
Bizanta vladalo je 88 careva, a 65 ih je dolo na vlast dravnim udarom.
Njih 29 umrlo je nasilnom smru, a trinaest ih se moralo povui u
samostan.
Da me netko upita da samem bizantsku povijest u nekoliko rijei,
moja bi formula bila: "povijest = ambicija + srea - jednostavne
pogreke".
Do kraja treeg dana zbliio sam se s JoceIyn, koja je bila
knjiniarska savjetnica. Zajedno bismo sjedili u vrijeme pauza za kavu i
aptom si postavljali zagonetke o Bizantu:
"Tko je bio car koji je doao na prijestolje nakon svog sina?"
"Zenon, od etiristo sedamdeset etvrte do etiristo devedeset
druge."
"Za kojeg ti je cara najmanje ao to mu je bio prerezan vrat?"
"Foka!" (Od 602. do 610.; bio je najnesposobniji, najnasilniji i
najruniji bizantski car. Zapoeo je pobunu u vojsci u kojoj je bio
dragovoljac i, prije nego to je dao raskomadati tijelo cara Mauricija, dao
je pred njegovim oima pobiti njegove sinove, ak i onoga u kolijevci.
Navodno je bio toliko ruan da je putao bradu kako bi sakrio lice.)
"Kad je Heraklije, od esto desete do esto etrdeset prve, iao u
rat protiv Perzijanaca, kako je preao s europske na azijsku stranu
Bospora?"
32

"Bojao se ak i vidjeti vodu. Da bi mogao pjeice prijei Bospor,

naredani su brodovi od jedne do druge obale. Obje strane takvog mosta
zastrte su zidom od biljaka kako bi se zaklonio prizor vode.
Pobjedonosno se vratio s pohoda."
"Tko je bio najslavniji Bizananin roen u horoskopskom znaku
Blizanaca?"
"Carica Irena!" (Od 797. do 802.; kako bi sama vladala Carstvom,
dala je iskopati oi svome sinu Konstantinu VI. i zatoiti ga u sobi u kojoj
ga je rodila. Sama si je dala titulu carice. Prvi europski kralj Karlo Veliki
navodno se htio vjenati s njom i tako stvoriti najvee kraljevstvo svih
vremena. Dok se, navodno, planiralo prebacivanje prijestolnice te nove
drave iz Aachena u Konstantinopol, Irena je uklonjena s prijestolja.)
"Majka kojeg je cara bila Hazarka? 4"
"Leona etvrtoga, od sedamsto sedamdeset osme do sedamsto
osamdesete."
"Koja je poruka koju je Bizant poslao svojim agresivnim susjedima
bila najupeatljivija?"
"Ona koju im je poslao Bazilije Drugi!" (Od 976. do 1025.; nakon to
je zarobio bugarsku vojsku 1014., dao je oslijepiti sve zarobljenike.
Naredio je da se svakoj stotoj osobi ostavi po jedno oko kako bi bili
vodii ostalima pri povratku u svoju dravu. Kae se da je bugarski car
Samuilo, kad je vidio svojih 14.000 vojnika u kakvom se stanju vraaju
kui, dva dana poslije umro od boli.)
Dva pisca koja sam odabrao meu autorima knjiga koje su se bavile
Bizantom s civilizacijskog i socioekonomskog stajalita bili su Steven
Runciman i Cyril Mango. Zajednika posebnost te dvojice znanstvenika
bila je da su dugo ivjeli u Istanbulu. Dok sam okretao stranice njihovih
knjiga, razmiljao sam o tome da je Askaris bio u pravu; Bizant je
poklonio civilizaciju svojim suvremenicima i modernost cijelom
ovjeanstvu. Dok mi se inilo da se sa svakim proitanim paragrafom
penjem za stepenicu vie u nebo, molio sam se da nisam rtva velike
neslane ale.
Bizant, koji je bio nasljednik i Rima i helenske kulture, bio je od
Boga odabrana drava. Kao prva kranska drava i graditelji
najvelianstvenije crkve, Aje Sofije, nisu bili posve u krivu kad su
omalovaavali katolike. Ostati neobrazovan za Bizananina je bila
nesrea, ak i zloin. Carstvo je opstalo jedanaest stoljea zbog pravnog
sustava koji se oslanjao na pisane zakone, ali ivjelo je u kaosu zbog
vladarskog sustava, koji nije imao pisanih pravila.
Prouavao sam ilustrirane knjige ispunjene fotografijama bizantskih
ikona, mozaika, rukopisnih knjiga i fresaka. Svakodnevna odjea
Bizanana, uniforme vojnika-pjeaka, ak i oprema vojnih konja imale su
privlaan dizajn.
33

Na njih sam naiao u poglavljima knjiga o arhitekturi. Kao da su

mene ekale na posebnoj polici. Na koricama ogromne knjige uvezane u
ljubiastu kou pozlaenim je slovima pisalo "etnja Bizantom".
Monumentalna knjiga objavljena je u ogranienom izdanju od 999
primjeraka, a ova je bila numerirana brojem 003. To djelo kao da je
dovelo do prekretnice u mojem ivotu i zbog njega sam zapao u
nedoumicu. Prva stvar koju sam inio ujutro bila je da sam grlio tu knjigu
miriui njezine stranice. Svaki put kad bih polaaako prolazio kroz 333
stranice, bio bih neispunjen kao i djeca koju su roditelji pozivali da se
vrate iz parka u kojem su se igrala. U toj su se knjizi, na temelju
karakteristika onih graevina koje su jo stajale itave, nalazili
kompjutorom uraeni prikazi svih onih monumentalnih, ali oronulih
bizantskih graevina.
Ukupno 111 arhitekturnih remek-djela koja posjeduju estetiku
pojaanu jednostavnim i simetrinim elementima, funkcionalnih i s
potovanjem prema prostoru! Palaa, crkva, gradski zid, hipodrom,
akvadukt, kula, vojarna, kola, bolnica, knjinica, obelisk, cisterna,
bazen, park, most, stadion, hotel, terme, javne zgrade, fontana, staja...
Svaka je graevina imala autentian i ponosan izgled, i bio sam tuan pri
pomisli na to kakva je Istanbul mogao biti simbolina metropola da sve
te graevine jo stoje. Ispod prikaza svake graevine iz razliitih kutova
bio je informativni tekst na etiri jezika. Bilo je prirodno da je Velika
palaa dobila najvie panje. Palaa koju je u 4. stoljeu dao sagraditi
osniva Konstantinopola Konstantin Veliki tijekom est je stoljea
nadograivana estetskim dodacima i bila je monumentalan grad sama
za sebe. Njezin je kompleks poinjao na mjestu gdje danas stoji damija
Sultanahmet i pruao se sve do obale Mramornog mora. Graevinu koja
je prkosila stoljeima opljakala je i pretvorila u ruevinu kriarska vojska
koja je preko Konstantinopola ila u Svetu Zemlju. Promatrao bih
arobnu i bajkovitu Veliku palau kamen po kamen i proklinjao onu rulju
koju su Bizanani posprdno nazivali Latinima, zajedno s papom koji je
njima manipulirao i mletakim dudem koji je s njima suraivao.
Prisjeao bih se kako je Mehmed Osvaja preuzeo na sebe zatitu svih
bizantskih spomenika, poevi s Ajom Sofijom. (Je li reakcija Europe na
kriarsku pljaku Konstantinopola zajedno s njegovom neusporedivom
knjinicom bila barem desetina one reakcije koju je pokazala na arapsko
unitenje Aleksandrijske knjinice?)
Car Konstantin I. Veliki izgubio je svaku nadu u oporavak Rima, koji
je bio iskvaren mnogobotvom. Preobrativi se na kranstvo, stvorio je
sebi novu prijestolnicu. Kada je 330. poloio temelje grada koji je prvo
nazivan Istonim Rimom, a zatim je dobio ime po Konstantinu, cilj mu je
bio uiniti ga velianstvenim poput, u najmanju ruku, Rima. Brojni carevi
koji su vladali nakon Konstantina Velikog imali su isti cilj. (U konanici je
34

Konstantinopol devet stoljea bio prijestolnica svijeta.)

Bio sam oaran graviranom kartom veliine etiri stranice koja se
nalazila u sredini knjige etnja Bizantom. Vidio sam profinjenost
minijatura na karti na kojoj je bilo prikazano 111 spomenutih
arhitekturnih djela. Za okretanje stranica upotrebljavale su se bijele
rukavice, a za prouavanje gravura povealo. Svaki put kad bih
izgovorio bismilu 5 i uzimao povealo u ruku, kretao bih na putovanje od
etvrtog do petnaestog stoljea; uo bih i osjeao psovke ribara na
puini ispred luke Eleutherios, gunanje none strae koja je patrolirala
na Putu pobjede, mrmor umorne vode to je tekla Valensovim
akvaduktom, amor gomile na Hipodromu spremne da eksplodira,
drhtavu molitvu koja se uzdizala iz crkve Krista Pantokratora, hihot
mladih ena koje su se etale Avenijom Mese, miris zaina to se irio s
lae koja se pribliavala luci Fosforion, povike koji su se irili iz taverne
kod gradskih vrata Platea, povjetarac sa Zlatnog roga to je blago
milovao zidove uz obalu u etvrti Fener, miris plijesni to se irio iz
cisterne Aegeus i uznemireno jadanje cara koji je lijegao plaui.
Na karti su etvrti grada koji je u petom stoljeu dosegnuo pola
milijuna stanovnika bile prikazane sivo-zlatnim kvadratima. Bogatake
kue imale su dvorite, a ostale barem balkon ili isturene dijelove kua
oko prozora na katu. Proitao sam da su detalji urbanog planiranja kao
to su irina ulica i visina zgrada bili odreeni pisanim pravilima.
Nisam isputao iz ruku povealo s ljubiastim drkom sve dok
nisam prouio i posljednju cisternu i posljednju ulicu. Razina
tajanstvenosti na mojim putovanjima kroz vrijeme stalno je rasla.
Zajednika osobina careva koje sam sretao u palaama bila je
prijetvornost, ako ve nije bila oaj.
Jo sam trebao proitati dvije knjige i pogledati dokumentarni film
na est DVD-ova o dinastiji Paleologa i o Konstantinu XI. da bih zavrio
svoje obrazovanje u Centru. Proces koji je trebao biti pouan na kraju je
izgledao nadraujue. Ako me Nomo promatra, zacijelo je zadivljen
mojim poetnim uinkom.

* * *
Velianstveni suton bio je upeatljiv naslov za razdoblje posljednje
dinastije. Kao da se knjiga Constance Head opirala dok sam je izvlaio
iz kuta police. Drugi razlog to sam je odabrao bio je taj to je imala 169
stranica; nisam htio itati dugu tragediju o svojim precima. Najprije sam
se posvetio crno-bijelim fotografijama; veina je prikazivala gravure
palaa koje su bile uvane u europskim javnim knjinicama. U izrazu lica
35

Mihaela Paleologa, kontroverznog osnivaa dinastije, bila je naznaka

blage tajnovitosti. Na drugoj je gravuri devet careva izgledalo kao da su
dobili zapovijed da se srameljivo smijee. (Ili su se svi zajedno
ispriavali?) Svi su imali izduljeno lice, dugi nos i kozju bradicu; nisam se
morao muiti da ispod njih na shemi porodinog stabla zamislim baku i
djeda.
Paleolozi su bili posljednja i najdugovjenija bizantska dinastija
(1261.-1453.). Jedanaest carskih titula jedanaeste dinastije nasljeivalo
se s oca na sina, sa starijega na mlaeg brata ili s djeda na unuka, a
Ivan V. neko je vrijeme bio suvladar sa svojim tastom Ivanom VI.
Kantakuzenom. Paleolozi, koji su dokinuli razdoblje pljakakog i
ucjenjivakog Latinskog Carstva (1204.-1261.), s ogranienim su
sredstvima inili ogromne napore da obnove razruenu prijestolnicu i da
ive u miru s europskim kraljevima, Vatikanom, Selducima i
Osmanlijama. Osim Konstantinopola Bizantsko se Carstvo tada
sastojalo samo od pet malenih otoka u Egejskome moru te grada Mistre
i njegove okolice na junom Peloponezu. Unutarobiteljske borbe za
prijestolje, u koje su bile ukljuene i ene, podsjeale su na borbu za jo
neispranjeno kapetansko mjesto na oronulom prekooceanskom brodu
koji polagano tone. Pisana povijest prvi put spominje Mihaela Paleologa
u Nikeji,6 u palai Ivana III. Vataca (1222.-1254.). Bio je iz plemike
obitelji i car u egzilu ga je posvojio. Bio je karizmatian, ambiciozan i
valjan ratnik. Dok je bio guverner Trakije, naao se pod sumnjom zbog
nekih izjava protiv cara i zavrio je u zatvoru. Vjetim izgovorima spasio
se od teke kazne i, tovie, vjenao s Teodorom, keri careva neaka.
Idue godine car je umro od astme i naslijedio ga je sin Teodor II.
Laskaris (1254.-1258.). Mihael je znao to novi car misli o njemu pa se
zato sklonio kod Selduka i zajedno s njima ratovao protiv agresivnih
Mongola. Teodor II. razvio je dobre odnose sa Selducima, vratio
Mihaela i postavio ga na prijanji poloaj nakon to mu se ovaj zakleo na
vjernost. Mihael je u prvoj iduoj prilici ponovo zavrio u zatvoru i ponovo
iznaao nain da bude osloboen. Teodor je vladao etiri godine, a kad
se razbolio i umro, njegov sin i nasljednik Ivan IV. Laskaris imao je
sedam godina. Mihael je dao ubiti regenta i postao je carev suvladar, a
zatim je potisnuo mladoga cara u drugi plan.
U zimu 1261. primijenjena je najblaa metoda osljepljivanja
nesretnoga jedanaestogodinjeg cara. Ivana IV. podvrgnulo se gledanju
u jak izvor svjetla sve dok nije izgubio vid. Patrijarh Arsenije dao je
ekskomunicirati tiranina Mihaela zbog njegova okrutnog ina. Mihael je
pak smijenio patrijarha s dunosti i imenovao osobu koja e podrati
njegovo carevanje. (Postoje razliite proturjene pretpostavke o daljnjem
ivotu Ivana IV. Jedna kae da je do smrti bio u pritvoru u jednoj utvrdi
na obali Mramornog ili Crnog mora; druga kae da je bio zatvoren u
36

samostanu; trea i najmanje vjerojatna kae da je povratio vid i pobjegao

na Siciliju.)
U ljeto 1261. Mihael VIII. uao je u Konstantinopol bez otpora, jer je
vojska Latinskog Carstva pobjegla. Zapovjedio je vojsci da popravlja
"grad gradova", koji je bio u ruevinama, i uveo je za to posebne poreze.
Nakon to je osigurao unutranju disciplinu, sklopio je savez s
enoveanima protiv Venecije i s Mongolima protiv Selduka. U to je
vrijeme ostvaren dolazak enoveana na podruje Galate. Kralj Sicilije
Karlo I. bio je roak Balduina II., kojeg je Mihael VIII. izbacio iz
Konstantinopola, i spremao se za pohod na Bizant radi osvete. Za taj je
pothvat dobio potporu pape.
Mihael VIII. htio ga je sprijeiti tako to je otiao pred papu i zatraio
da ovaj bude posrednik u sporu. Dobio je odgovor da e ako se
pravoslavni vjernici ne pridrue katolicima i ne sprijee "vjersku dilemu",
Bizant ostati sam protiv svih. Mihael je dao rije da e osigurati
ujedinjenje koje je papa htio. Ali nije u tome uspio: Crkva, vojska i narod
tome su se estoko usprotivili. Zahvaljujui udnom razvoju dogaaja
nije se ostvario europski napad na Bizant. No kada se car, krenuvi u
guenje unutarnje pobune, prehladio i umro u Trakiji, prema njemu su se
ponijeli kao prema izdajniku. Mihaela VIII., koji je dao sve od sebe da
osigura svijetlu budunost za Bizant, pod prinudom Crkve proklela je i
vlastita udovica.
Bizant je otad bio toliko nevaan da nije privlaio pozornost
ambicioznih europskih kraljeva i toliko nemoan da njegovi carevi vie
nisu ni mogli napraviti neku kljunu pogreku. Unutarobiteljske borbe za
prijestolje pomogle su da se ubrza nezaustavljivi proces raspada, ali se
on i usporavao barem malo kad bi neki razumni car uspijevao zasjesti na
prijestolje. Dok Emanuel II. nije doao na vlast, prema bizantskim se
carevima postupalo kao s bankrotiranim trgovcima.
Filozof, bibliofil, diplomat i estet Emanuel II. (1391.-1425.) imao je
etrdeset godina kad je na njega doao red da vlada. (Treba istaknuti
njegov obiaj da vodi dnevnik.) Imao je stav vrijedan potovanja:
generalno je odravao dobre odnose s europskim kraljevima i s
Osmanlijama. Kad je u 74. godini ivota pretrpio modani udar, zaredio
se i postao monah pod imenom Matija, da bi nakon nekoliko tjedana
umro. Imao je est sinova sa srpskom princezom Jelenom Draga, a
naslijedio ga je najstariji Ivan VIII. (1425.-1448.).
Ivan VIII. bio je aristokrat, drueljubiv, volio je glazbu i bio je
tajanstven. Bio je dobar ratnik i lovac. Bio je srani zagovornik
ujedinjenja Katolike i Pravoslavne crkve. Triput se enio, ali nije imao
djece. Zbog toga to je bio naklonjen katolianstvu, nije bio poaen
ceremonijom dostojnom cara kad je umro. Ivan VIII. pouzdavao se
jedino u najstarijega od trojice brae, Konstantina. Prema oporuci,
37

Konstantin ga je imao pravo naslijediti. Kad se unato tomu njegov

nesposobni brat Dimitrije pokuao dokopati prijestolja, njihova majka
Jelena Draga suprotstavila se tome.
Ime majke osnivaa Bizantskog Carstva takoer je bilo Jelena
(Helena). Prema jednom proroanstvu, kada na vlast doe drugi
Konstantin kojemu se majka zove Helena, to e biti kraj Bizanta.
Kada je sin Jelene Draga Konstantin XI. (1449.-1453.) postao car
u 44. godini i tom prigodom nije promijenio ime, povjesniari su
proroanstvo zduno uvrstili u biljeke svojih knjiga.

* * *
Paljivo sam itao knjigu i esto zapisivao biljeke kao marljivi
studenti. Saimajui bespomonost svojih predaka u suhe reenice, kao
da sam strpljivo zapisivao talisman za sebe. Zastao sam na 143. stranici
i uzeo tanku knjigu o Konstantinu XI. umjesto da samo prijeem preko
njega u tri kratka poglavlja. Namjeravao sam dovriti knjigu Besmrtni car
Donalda M. Nicola u dva navrata. Palo mi je na pamet da potraim
policu s turskim izvorima. Svih 150 knjiga, koje su veinom tiskala
sveuilita, bilo je iznova uvezano, moda i zbog toga to su bile u
mekom uvezu. Posegnuo sam za knjigom Arhitektura kasnog Bizanta
Semavija Eyicea. Bavila se spomenicima Konstantinopola u razdoblju
Paleologa.
U poglavlju u kojem je na osmanskom turskom jeziku pisalo o
obnovi crkve Chora bila je biljeka na engleskom napisana ljubiastim
nalivperom: "Ove su freske ono to Choru ini vanijom i od Aje Sofije!"
Zaprepastio sam se. Privlani rukopis goticom kojim je biljeka bila
pisana nije mi bio stran, kao da sam taj rukopis vidio u jednoj drugoj
poruci, u Istanbulu. F fotokopirao sam tu stranicu kako bih mogao
usporediti rukopis. Ako sam u pravu, trag u slijediti i u Ameriku i uinit
u to uvajui tajnu od Noma. Moda je moja misija upravo dobila jednu
osjetljiviju dimenziju. Morao sam pronai uvjerljiv razlog za svoj odlazak
u Ameriku, pa sam ga potraio na internetu. Meu amerikim centrima
koji su se bavili Bizantom najistaknutiji je bio onaj u Dumbarton Oaksu.
Ta ustanova u Washingtonu imala je knjinicu za istraivanje Bizanta i
maleni muzej. Ne moe se rei da u Jocelyninu glasu nije bilo ironije dok
je govorila: "Oni su broj jedan na ovome znanstvenom polju."
Knjiga Besmrtni car prodavala se u akademskim knjiarama i kupio
sam je u knjiari Blackwell. okirao sam se kada sam primijetio da se
divim kipu Konstantina XI. na naslovnici knjige. (Odluio sam je proitati
kad se vratim u Istanbul.) Namjeravao sam u dva dana pogledati
38

dokumentarce koje se moglo nai u Centru i vratiti se kui. Obavijestio

sam Askarisa da u nakon obilaska bizantskih graevina u Istanbulu
otii u Dumbarton Oaks zakljuiti svoje obrazovanje. Bilo mi je drago to
je s potovanjem kimnuo, i to nakon to mu je prva reakcija bila da je
razrogaio oi.

* * *
Knjinica se zatvarala u 17.30. Nakon najave na razglasu o
zatvaranju knjinice glava bi mi pulsirala dok bih se vraao s putovanja
kroz vrijeme. Bio je uitak pokuavati povratiti ravnoteu preputajui se
mistinom tempu Londona. Je li baka za mnom poslala anela Hatifa, iji
se glas sada mogao uti? U jednom od privatnih trenutaka u danu on bi
mi apnuo dvije reenice na uho i bjeao.
Svakog drugog dana za veeru bih pjeaio do restorana
Heave(geteria)n u Ulici Bentinek. To sam vegetarijansko mjesto
pronaao dok sam bio iao u malenu knjiaru Daunt. Nasuprot knjiari,
na uglu trosmjernoga raskrija, bila je zgrada koja me podsjetila na kulu
Galatu. Ako nisam imao posebnih planova, nakon veere bih navraao u
Waterstone's, koji se nalazio preko puta moga hotela. Najvanija stvar
kod te knjiare na pet katova u kojoj se nalazi dva milijuna knjiga bila je
da je otvorena do 22 sata. Ondje sam otkrio pjesnikinju Pascale Petit i
itao Eshilove drame. Pokuavao sam pogoditi koji je od umornih ljudi
oko mene Nomov agent poslan da me prati. Ali ta se igra nije smjela
pretvoriti u naviku; uvjerio sam se da ako me i slijede, onda to nije zato
da se uvjere da neu izdati misiju, nego zbog moje sigurnosti. Nisam
trebao ii u kafi u Golders Greenu, u koji su zalazili ljubitelji aha.
Odluio sam sakrivati svoju istinsku nutrinu od Noma iskazujui neke
posve obine navike. (Car Bazilisk umro je 477. u tamnici od gladi, car
Zenon iv je zakopan 491...)
Moj odlazak do mojeg uobiajenog trgovca antikvitetima i do
prodavaa rijetkih knjiga te promatranje izloga prodavaonice ura i satova
odvijali su se u vrijeme kad su ulice bile prepune ljudi. Mislio sam da se
istokrvni Englezi zakljuavaju u svoje domove jer su vani pripadnici
sedamdeset nacija masakrirali njihov jezik. Nekim bih noima izlazio na
turneju promatranja izloga meunarodnih marki. Mahao bih umornim
lutkama u izlozima. Hodao bih u suton traei monumentalne kamene
zgrade. Uzimao bih predah u gostionicama tragikominih imena i pio aj
od kamilice kako bih nasmijao sumorne pijance. Dok bih gledao DVDove brae Coen jedan za drugim u svojoj sobi, boca votke nikad mi ne bi
bila daleko od ruke. (Caru Mauriciju prerezan je vrat 602., car Foka
39

raskomadan je 610., car Heraklije umro je 641. od muenja...)

Bio je moj prvi vikend u Londonu; zatraio sam od Askarisa da mi
pronae dvije prostitutke. Kad sam mu rekao "Ne smiju biti koate ili
svadljive", obojicu nas je bilo stid. Kada su mi te noi u sobu dole M. iz
Praga i O. iz Brna, ispostavilo se da su obje ivlje i za pedalj vie od
mene. Da bih zadivio djevojke, recitirao sam im etverostih na
engleskom jeziku iji je autor bio Jaroslav Seifert, njihov zemljak i pjesnik
koji je 1984. dobio Nobelovu nagradu. Bile su iznenaene kao mlade
asne sestre koje su naletjele na pornografski grafit. (Car Konstantin III.
otrovan je 641., car Konstans II. pretuen je do smrti 668., carevima
Leontiju i Tiberiju odrubljene su glave 705...)
Odjurio sam do kaveza s lavovima u Londonskom zoolokom vrtu.
Kad sam posljednji put vidio Abi, bila je zaigrano mladune, a sada je
bila kraljica kaveza. Dok je ona na drvenoj platformi tonula u san, njezin
partner Lucifer bio je u dubokom snu. "Abi, malena, Abi", zazvao sam je;
odjednom se trznula. Neko vrijeme pogledi su nam bili spojeni, a zatim je
poela mahati glavom gore-dolje. Polagano se pridizala na prednje ape
kao da pozira kiparu. Glavom je pokazala na Lucifera koji je spavao
pored nje i kao da je htjela rei: "Ne mogu sii k tebi zbog ovog stvorenja
pored mene." Otiao sam i u Londonski akvarij. Prvo su mi ile na ivce
beskrajne horde djece koja vrite u tome mranom prostoru, ali onda
sam se sjetio da ja tijekom svoga djetinjstva nikad nisam tako sretno
vritao. Promatrao sam rae, morske pse i morske zmajeve, koji su
izgledali kao kombinacija morskog stvorenja i biljke. Jesu li se rae
ponaale kao da izazivaju ljude? Prilazei iz kuta akvarija prema rubu na
kojem su se naredali ljudi, upuivale su prijetee poglede, povlaile se
brzo maui krilima i bacale kletve. "Da sam car, imao bih golem akvarij
ispunjen raama i morskim psima", pomislio sam i uzdahnuo. Proavi
brzo pored zgrade u kojoj sam prije stanovao, uao sam u Britanski
muzej. Meu predmetima odnesenim s etiri kontinenta kao da me bilo
stid zbog oskudnosti bizantskog dijela zbirke. Smjestio sam se na
posljednju stubu prohladnog stubita u dvoritu. Zatvorio sam oi,
spustio glavu na ruke, a ruke na koljena. etiri bezglasna vihora podigla
su se iz Anatolije, Mezopotamije, Egipta i Kine i sjedinila u zraku.
Disciplinirana kao neko zvijee, improvizirana glazba poela je skakati
amo-tamo... (Caru Justinijanu II. odrubljena je glava 711., caru Filipiku
713. iskopane su oi, caru Konstantinu VI. iskopane su oi 797., car
Leon V. bio je 820. prvo izboden, a onda mu je odrubljena glava, car
Mihael III. izboden je 867...)
Jedne je noi Askaris poslao dvije Jamajanke u moju sobu. Nisam
znao da e biti jednojajane blizanke. M. je do lijevoga koljena imala
umjetnu nogu. Budui da je itala pjesnika Dereka Walcotta, bio sam
iznenaen i obeao sam joj da u je povesti na Miolovku. Na toj
40

predstavi, koju je Agatha Christie oblikovala prema pripovijetki i kojaje od

1952. prikazana 23.000 puta, kad je ubojica prvi put izaao na
pozornicu, drhtao sam. Razmiljao sam o iskuenju koje me ekalo za
est tjedana. M. je mislila da sam voa organizacije upletene u neke
mutne poslove. (Car Konstantin VII. otrovan je 959., car Roman II.
otrovan je 963., car Nikefor II. bio je 969. prvo izbievan, a zatim mu je
odrubljena glava, car Ivan I. otrovan je 976., car Roman III. bio je 1034.
prvo otrovan, a zatim zadavljen, caru Mihaelu V. iskopane su oi 1042...)
Sastao sam se sa svojom trojicom pomonika, za koje nisam znao
gdje su odsjeli, na veeri u hotelskom restoranu. Bio sam zadivljen
Askarisovim dijalogom s konobarom. Govorio je s plemikim naglaskom i
imao bogat rjenik. Mogao sam se kladiti da je diplomirao na nekom
elitnom britanskom sveuilitu i da je ivio u Londonu. Kalligasov
engleski bio je dobar i generalno je imao samouvjeren stav. Pappasov
engleski bio je manjkav i njegovo muenje s menijem dok je birao jelo
bilo je smijeno. Pomislio sam daje moda dobio posao preko veze. Bio
je plitak, ali i najprijazniji od ove trojice.
Mogao sam im nareivati, prigovarati im i koriti ih, ali nisam ih
mogao pitati nita vezano uz njihovu prolost. Da bih spasio tu veer,
poeo sam govoriti nepovezano i to sam ih vie iznenaivao, to sam
slobodnije govorio. Nakon to sam im saeo svoje obrazovanje, bacio
sam se na ulomke iz svojega privatnog ivota. Askaris je bio mudar, ali
pragmatian. Koliko god da je imao vrlina, kao da se trudio sve ih sakriti.
Primijetio sam da je nervozan jer objedujem za istim stolom s Kalligasom
i Pappasom. Dvaput sam se s njime susreo licem u lice prije nego to
sam se vratio u Istanbul. Bio je praktian i odmjeren, i poeo mi se
dopadati. Bio sam siguran da se nije mogao vjenati zbog svoje tajnovite
dunosti, pa ak ni razviti neki hobi. Kada smo se prvi put susreli, u
hotelskom baru, nakon druge ae mineralne vode, bilo mu je neugodno
dok je traio doputenje da ode kako bi mogao stii na vlak za
Winchester. (Car Roman IV. otrovan je 1071. nakon to su mu iskopane
oi, car Aleksije II. bio je 1183. zadavljen, a zatim mu je odrubljena
glava, car Andronik I. bio je 1185. muen, a onda raskomadan, caru
Izaku II. iskopane su oi 1193., car Aleksije IV. zadavljen je 1204.,
Aleksiju V. iskopali su oi i odrezali jezik 1204., Ivan IV. oslijepljen je
1261...)
Odlazei iz Centra, kupio sam parfem i poklonio ga JoceIyn. "Nemoj
poricati, ovdje si istraivao kako bi napisao roman o Bizantu", rekla mi je;
toliko je bila sigurna u sebe da je nisam htio razoarati.
"Ili tajanstvenu predstavu u kojoj sam i ja."
"Ima li naslov?"
"...Bizantski sultan..."
"To je provokativno za Angloamerikance koji nisu stranci u pogledu
41

Bizanta i sultana. 'Bizantski Sultan' ujedno je bio nadimak Mehmeda

Osvajaa, koji je osvojio Konstantinopol."
(Prema uputama cara Ivana V. i eljama Osmanlija, 1374.
djelomino su oslijepljeni njegov sin Andronik IV. i unuk Ivan VII...)

42

EPSILON

Dok sam vjeao na zid gravuru koju sam nosio sa sobom na prvi
susret s Askarisom na Trgu Sultanahmet, palo mi je na pamet neto to
se nalazilo ispod mojih atlasa. Nikad nisam uzeo u ruke nezgrapnu
knjigu na ijim je koricama pisalo Manassis i za koju sam mislio da je jo
jedna bezvezna stvar koju je djed kupio. Dok sam je s bismilom otvarao,
podsjetila me na kutiju od slame. Bila je tiskana 1729. u Veneciji; lijevi
dio stranica koje kao da su bile od muslina bio je na latinskom, a desni
na grkom. U knjizi su bili odlomci iz djela Constantina Manassisa i
dvojice autora na ija imena nisam naiao ni u jednom izvoru. Prema
onome to sam istraio, povjesniari koji su ivjeli u 12. i 13. stoljeu
nisu imali nikakve veze s Paleolozima. Knjiga je izgledala kao da je bila
upotrebljavana kao fascikl za dokumente: u njoj sam naiao i na
poslovne kartice enovekih restorana stare pedeset godina. Adrese
nonih klubova na poutjelim etvrtastim papiriima bile su zapisane na
starom turskom jeziku; sudei prema jezinim pogrekama, njihov je
autor sigurno bio moj djed.
Na drugome, manje istroenom listu papira bio je pentagram
nacrtan ravnalom. Razlikovao se od prikaza zvijezda na zastavama po
tome to su linije bile produene kako bi oblikovale pet jednakokranih
trokuta ije su baze bile odijeljene tokicama. Unutar dva od pet trokuta
bili su brojevi. Dva su bila ispunjena latinikim slovima, a u petom je bila
reenica na arapskome. Pomislio sam da je taj dokument bio popis
trikova za rulet ili kartake igre. Da nije moda bio pokuaj upotrebe
gotice da bi se pojaala sofisticiranost podvale i iskamilo vie novca od
mojeg djeda?
Kad sam se vratio iz Londona u Istanbul, prvi mi je zadatak bio
usporediti fotokopiju koju sam donio s tim dokumentom. Mogao sam se
kladiti da je oba papira ispisala ista ruka. Zatim je trebalo otkriti je li ta
ruka pripadala Paulu Hackettu, koji je tri godine bio zet u zgradi
Ispilandit. Bio sam odgojen da mrzim oca zato to je razorio nau obitelj.
Zanimao me Paul Hackett zbog toga to je baka govorila: "Mrzovoljnost i
ponos dobio si od majke, a sve ostalo od oca!"
Nakon srednje kole, dok sam se prijavljivao na svjetska sveuilita,
Eugenio me upitao: "Ne eli u Virginiju jer je ondje kola tvog oca?"
Nikad neu zaboraviti kako je odmahivao glavom kad je shvatio da ne
43

znam ni gdje mi je otac diplomirao. Izdavaka tvrtka iji je moj otac bio
predstavnik propala je. Jedina mi je ansa da saznam neto o njegovoj
prolosti bila da pronaem neki trag na Sveuilitu Virginia. Prije nego
to me zaprepastilo to to bi rukopis mogao biti njegov, improvizirao sam
utjehu za sluaj da nije tako. Nisam imao pravo na potez mijenjanja svog
ivota iz kriminalistikog romana u televizijsku sapunicu. Iz nekog
razloga pao mi je na pamet onaj zlobni grafit koji sam vidio dok sam bio
u Londonskoj koli ekonomije: "Kad se potroi znanje, ostaje molitva."
Uveer onog dana kad sam se vratio iz Londona, odveo sam obitelj
u Muzedeangu. (To je restoran u etvrti Emirgan, volio sam ga i zato
to ga je plitka buroazija previdjela.) Smjestili smo se za stol s kojega
se vidjela osmanska palaa Hidiv Kasri. Dok smo otvarali drugu bocu
bijelog vina, uinilo mi se da sam na kuli te palae vidio mujezina u
tirkiznom kaftanu. Dok je s nadom promatrao okolinu, je li se zanio i
odluio recitirati neku pjesmu Jahje Kemala o Istanbulu? Uto je mujezin
polagano nestao iza zavjese od magle. Da sam to privienje vidio dok
sam jo bio student, bio bih pomislio: "Ima li onih koji jo mogu vidjeti
ovjeka u tirkiznom i koliko li ih je?"
Te sam noi kod kue pregledavao pjesnike asopise koje sam
skupljao. Ritmini zvukovi stranica koje sam okretao kao da su se
nadmetali s noi. Kako je tiina bivala napetija, zvukovi su postajali
glasni kao pucketanje bia. Ustao sam i na balkonu se usredotoio na
stari Istanbul. Vidio sam etu konjanika kako jae preko ravnice
obasjane svjetlou crkava i damija. Na elu im je bio konj koji se
neprestano propinjao, kao da je zapovjedniku kojeg je ekao da se
pojavi govorio: "Hajde!" Bio sam oduevljen kao dijete koje prvi put ide u
luna-park.

* * *
Odabrao sam 22 bizantske graevine u Istanbulu koje dotad
nijednom nisam obiao. Osim etiri iznimke imena i izgled svih drugih
graevina bili su mi nepoznati. Nisam imao neki tajni razlog za ovaj
safari, na primjer da moda naiem na neki trag obilazei te 22
graevine. U turskom i engleskom jeziku postoji rije koja je posuena iz
perzijskoga, a koja oznauje sretnu sluajnost, odnosno sposobnost
sretnog i sluajnog otkrivanja jedne ljepote dok se trai neka druga...
Ne zapoeti moj safari kroz vrijeme obilaskom gradskih zidina bilo bi
nepotovanje kronologije. Napravio sam slalom to pjeice, to
automobilom oko toga kamenog prstena, od Sarajburnua do
Ajvansaraja, od Jedikule do Topkapija, koji je od petog do petnaestog
44

stoljea inio Konstantinopol najzatienijim gradom na svijetu.

Iskender-abi me vozio u mojoj Lanci koju sam jednom mjeseno izvozio
iz garae. Znao sam da e u prvoj prilici upitati: "Koliko je dug taj golemi
zid?" Kad sam ga nagradio podatkom da su zidine duge 22 kilometra i
da je na njima ukupno 96 bastiona, upitao je: "to je bastion?" To pitanje
nisam oekivao.
Izlazei izvan zidina kod mjesta Samatija, ije se ime nije mijenjalo
od osnutka Bizantskog Carstva, osjeao sam se udno kao da ulazim u
susjednu dravu bez putovnice. Neko davno pred zidinama je bio irok
opkop i ispred njega jo jedan zid visok deset metara. Napadai koji bi
preli i opkop i prvi zid vraali bi se praznih ruku jer se pred njima
nalazio drugi zid, visok trideset metara. Ako se gleda izvana, zidine slie
hrvaima teke kategorije koji stoje rame uz rame, dok iznutra izgledaju
kao skupina umirovljenika koji jedva mogu stajati uspravno. Taj je prizor
u isto vrijeme slika Bizantskog Carstva u doba kad su ga preuzeli
Paleolozi.
Promatrao sam zidine izbacujui u glavi dijelove koji su bili
restaurirani, kao da su zaraeni. Pomno sam ih prouavao kao da sam
sebi itam iz kave. To to nisam imao nikakav poseban dojam tumaio
sam si zakljukom da je sve bilo normalno. Bilo mi je drago vidjeti
Iskender-abija kako sumnjiavo promatra moj obilazak zidina, kao da
svjedoi nekom izopaenom ritualu.
Kretao sam se amo-tamo od 5. do 10. stoljea i od 13. do 21.
stoljea na koordinatama damije Imrahor (crkva Sv. Ivana Krstitelja),
damije Molla Gurani (crkva Sv. Teodora), damije Fethije (crkva
Pammakaristos) i damije Gul (crkva Sv. Teodozije). U tajanstvenije
dijelove grada odveo me Devat Mert, strunjak za Bizant. Kad je rekao
da u svoje trideset tri godine ivota prvi put nekoga vodi na ovakav
obilazak, mislim da sam ga uspio nagovoriti rekavi da radim istraivanje
za novi roman Seluka Altuna.
Ulazei u crkve koje su postale mini-muzeji i damije, pomislio sam
na - po svojemu miljenju - najvanijeg dramatiara u povijesti Samuela
Becketta. (Kad je 1953. njegovo remek-djelo U oekivanju Godota prvi
put izvedeno, bilo je izloeno neopravdanoj kritici. Istiui da je itavo
djelo jedna simbioza, napravio je gestu prema kazalinom svijetu. Bilo je
tragikomino to da je jedini trag koji je dao proao neprimijeen zapravo, moglo se raditi o predstavi u predstavi. Simbioza, koja je pojam
iz biologije, oznauje "suivot dviju razliitih vrsta na istome mjestu i
njihov meusobni utjecaj". Ako se uzme u obzir ta spoznaja, postalo bi
jasno da je ime GODOT nastalo simbiozom rijei GOD /bog/ i IDIOT.
Postalo bi oito i da glavni likovi, Vladimir i Estragon, predstavljaju boga i
idiota, izmjenjuju se u ulogama prema raspoloenju i tako stvaraju sklad.
Jasno bi bilo i da su oni zapravo ekali jedan drugoga, da su se nali i,
45

zbijajui zajedno ale, gledatelju ponudili zagonetku.)

Svi bizantski spomenici, za koje sam bio siguran da ih gledam prvi i
posljednji put, bili su u simbiozi sa svojom okolinom. Spomenici su
napravili korak prema sadanjosti, a okolina prema prolosti i susreli su
se nasred puta kroz vrijeme. Izgledali su kao da nose odjeu izraenu
od iste izblijedjele tkanine. Stajali su i uivali u tiini ekajui daljnje
upute. Onih nekoliko automobila koji su prolazili vrludavim ulicama nije
trubilo i ulicama nije odzvanjala jeka djejih glasova. Na licima staraca
koji su zastajkivali da se odmore vidjela se nekakva rezigniranost na
granici veselja i tuge. Bilo je oito da ne osjeaju miris smokava koji se
irio iz njihovih zaputenih vrtova. Svidjela su mi se osmanska groblja
koja su se najednom nala preda mnom u ulicama to se migolje kao
uski potoci i ljekarne na ulazima drvenih zgrada koje izgledaju kao da e
se svakog trenutka sruiti.
Nije bilo niega umjetnog u izgledu graevina koje su nekad bile
crkve, ali su pretvorene u damije. Jesu li bile privlanije sa svim onim
tepisima rasprostrtima po podovima i s novim ukrasima?
U ulicama iza damije Sulejmanije brkati me mladi koji je
besposleno stajao ispred brijanice zadirkivao upitavi: "Jesi li turist ili
terorist?" Bilo je oito da je u svakoj prigodi pribjegavao takvom ispadu.
Poeo sam hodati prema njemu govorei: "Ovisi o danu u tjednu." On je
rekao "Abi, mislio sam da si turist" i pobjegao unutra. Da se nije
ustruavao i da je krenuo prema meni, pouzdao bih se u to da bi moji
uvari iz sjene, za koje sam pretpostavljao da ih je Nomo poslao za
mnom, stupili u akciju. Ili sam samo htio provjeriti tu pretpostavku?
Dok sam sluao o vanosti koju povjesniari umjetnosti pridaju
freskama na stropu damije Fethije, vani me ekalo iznenaenje. Ulica
ispred muzeja, koji je u osmanskom razdoblju odreeno vrijeme bio
crkva i sredite pravoslavne patrijarije, bila je puna ena zaogrnutih
crnim adorima, mukaraca u mantijama i s dugim bradama i mladia s
turbanima. Izlozi prodavaonica bili su opremljeni vjerskim natpisima. U
izlogu jedne parfumerije stajala je obavijest: "Nai parfemi ne sadravaju
alkohol." Na trenutak sam pomislio da se nalazim na setu filma ija se
radnja odvija u Afganistanu.
Damija Gul, to se nalazi na poetku Zlatnog roga, bila je u
pogledu arhitekture najatraktivnija damija nastala od crkve. Skupina
staraca iz etvrti Dibali sjedila je na stolcima preko puta damije i
paljivo promatrala njezino proelje. Izgledali su kao da uivaju u tome
to su toliko hipnotizirani. Bio sam iznenaen interesom turista za ovu
damiju, za koju se smatra da je posljednje poivalite Konstantina XI.,
dok sam pred vratima ekao u redu kako bih se izuo prije ulaska. Ispred
mene je bila skupina starih i ivahnih amerikih turistkinja. Ne mogu
zaboraviti kako je neka enica koja je na sebi imala dimije i moda nikad
46

nije posjetila sredinji istanbulski Trg Taksim rekla: "Ovakve ene

neprestano prolaze ovuda kao lude." Razdaljina izmeu poda i stropa
damije bila je impresivna. Vjerovao bih i da mi je netko rekao da se pod
ove graevine iz devetog stoljea sputao, a strop uzdizao. Devat Mert
smatrao je da je zanimljiva injenica vezana uz ovu nekadanju crkvu to
to je nakon osvojenja Istanbula osmanskoj mornarici sluila kao
skladite.
Damija Zejrek (crkva Isusa Pantokratora) iz 12. stoljea bila je
zatvorena za posjete zbog opsenih restauratorskih radova. Usprkos
tomu imao sam snanu potrebu obii susjednu zgradu manastira, koju je
dala izgraditi carica Irena iz dinastije Komnen. Manastir, koji se sastoji
od bolnice, ubonice i malenoga groblja, izvana izgleda kao karavansaraj i posljednje je poivalite Mihaela VIII., osnivaa dinastije
Paleologa, i Emanuela II., oca Konstantina XI. Ispred zida cisterne koji
se uzdie poput mreaste granice izmeu etvrti Zejrek i ostatka grada
oprostio sam se sa svojim vodiem. On je bio siguran da onaj tko ne
proui dobro ivotopis sultana Mehmeda Osvajaa nee moi shvatiti
kraj Bizantskoga Carstva. Drvene kue na mojem putu izgledale su
rasklimano kao da e se sruiti s prvim vjetrom. Ali ni najjai potresi nisu
oborili te zgrade koje su zbog neodravanja pocrnjele poput ugljena. Bilo
je udno to su najvanija crkva i samostan u gradu zbog restauracije
bili prekriveni golemim platnom. Obuzela me sumnja da bi na kraju tog
procesa mogli izgledati kao hotel. U produetku je bio kafi u kojem je
bilo vie maaka nego gostiju i koje su tumarale okolo. S najdaljeg stola
mogla se vidjeti parada brojnih bizantskih i osmanskih graevina. Nisam
mogao izbjei da mi se pogled ukrsti s pogledom kule Galate. Lecnuo
sam se od njezina podozrivog pogleda.
Popio sam dvije ae aja prouavajui stotine stvari koje sam
zabiljeio tijekom svoga safarija. Kad sam htio sjesti u taksi i vratiti se
kui, siao sam na Ataturkovu aveniju. Tristo metara nadesno epirio se
Valensov akvadukt kao neka fatamorgana. Poeli smo sumnjiavo
prilaziti jedan drugome. Ispod osamsto metara duge i trideset metara
visoke graevine kojaje poput nekog mitolokog udovita prekoraivala
aveniju prolazila su vozila kroz est procjepa; akvadukt kao da se
uplaio. Za tu graevinu nastalu u etvrtom stoljeu Eugenio je rekao:
"Otkinula se od zidina i zaspala usred grada kao upozorenje." Kad sam
ugledao djecu koja su trkarala po akvaduktu, i ja sam dobio poriv da se
popnem na njega. Poeo sam prolaziti ispod akvadukta. U uliici
najblioj akvaduktu kao da je bila etnoloka izloba na otvorenom. Vidio
sam niz mesara kako sijeku posebno meso za kebab Siirt, koji nosi ime
po gradu na jugoistoku Turske, i mesnice koje su prodavale jedino
proizvode iz Siirta. U kavanama su na pedalj visokim stolcima sjedile
muterije i razgovarale na kurdskom i arapskom priguenim glasom, a
47

smijui se glasno. U zadnjem je kafiu bio i pijetao koji je nervozno

hodao amo-tamo.
Na mjestu gdje je poinjao akvadukt, njegova se visina s obzirom
na nagib tla smanjivala za otprilike tri kata, a ondje je bila sagraena
oronula koliba. Dok sam se nespretno penjao na kantu za smee, zatim
na krov straare i konano na akvadukt, oklijevao sam mislei da e mi
se skupina oblinjih mehaniara smijati. Bio je malo manje ispunjen
smeem nego neka gradska plaa. Kad sam poeo hodati, tresao sam
se poput neiskusnoga hodaa po ici. to sam vie napredovao i
udaljavao se od tla, tijelo mi je bivalo hladnije. Isprva sam bio iznenaen
osjeajem prostranosti; kao da sam bio na panoramskom kotau. U
jednoj od udubina iznad avenije dva su djeaka od otprilike deset godina
puila i bacala kamenje na vozila koja su prolazila.
Iznenadili su se kad su me ugledali. "to vas dvojica radite na
akvaduktu moga djeda?" opalio sam iz ale. "Kunemo se da nismo znali,
abi", odgovorio je uplaeno djeak koji je na sebi imao majicu na kojoj je
pisalo "F.C. Koln". Pokuao sam se sprijateljiti sa Sadunom iz grada
Silvana i s Hamdullahom iz grada Eruha. Odjednom mi se prispavalo i
odluio sam uiniti najudniju stvar u svom ivotu. Rekao sam im da u
odspavati pola sata i ako budu pazili na mene dok spavam, kad se
probudim, dat u svakom dvadeset turskih lira. Oi su im zasjale; jedan
je rekao: "Bog vas blagoslovio", a drugi: "Nita se ne brinite!" Napravio
sam si krevet od novina i vreica koje su bile razbacane uokolo. Kad
budem zabiljeen u Tajnoj povijesti Bizanta kao prvi car koji je spavao
na Valensovu akvaduktu, treba biti zabiljeeno i da mi je s desne strane
uvar bio Kurd, a s lijeve strane Arapin.
Kad me djeak na ijoj je majici na engleskom pisalo "Granice
mojeg jezika granice su mojeg svijeta" probudio, upravo je zavravao
popodnevni ezan. Uzimajui svaki po pedeset lira, inzistirali su da mi
poljube ruku, a zatim su pobjegli u smjeru iz kojeg sam doao. Ustao
sam i krenuo hodati u suprotnom smjeru. Bio sam razoaran zbog toga
to sam se vraao praznih ruku sa safarija na koji sam krenuo ne znajui
to zapravo traim. Silazak s Valensova akvadukta, na koji sam se
popeo samo kako bih se na njega popeo, podsjetio me na azteke
hramove, na kojima su se stube produljivale sve dalje dok biste njima
silazili. Razmiljajui o tome kako sam naprezao svoju matu, noge su
mi dotaknule tlo. Naao sam se u stranjem dvoritu damije
Kalenderhane (prijanje crkve Akataleptos). Graevinu koja je u
osmanskom razdoblju bila dervika tekija obiao sam tijekom prvog
dana safarija. Osjetio sam toplinu u sebi, kao da sam se vratio u
prijateljski labirint. Sretna sluajnost?

48

* * *
Sudei prema onome to je u povijesnim knjigama, enciklopedijskim
natuknicama i na internetskim stranicama pisalo o Konstantinu XI., on je
bio sposoban, umjeren i jednostavan car. Poginuo je hrabro branei
svoju prijestolnicu od mone osmanske vojske. Oni koji su takoer
odgovorni za pad Konstantinopola bili su papa, koji se pretvarao da
pomae, te Mleani i enoveani, koji su samo simbolino pomagali.
U knjizi Besmrtni car njegov je ivot saet na 128 stranica, a u knjizi
je pod bibliografijom nabrojeno dvjesto naslova. Kako bi imao znanstveni
pristup, autor knjige, D. M. Nicol, kao da nije htio zaroniti u njegov
unutranji svijet. Odluio sam da u morati itati knjigu kao da
promatram partiju aha.
...Car Ivan VIII. nije imao djece. Odredio je da ga na prijestolju
naslijedi Konstantin, koji je od trojice njegove mlae brae bio najstariji i
najsposobniji. Na dan kad je umro, mlaa braa Toma i Dimitrije
pokuali su prisvojiti prijestolje. Do palae je prvi stigao najmlai Toma,
ali ne moe se rei da Dimitrije, koji je bio despot Selimbrije i koji se
suprotstavio ujedinjenju Pravoslavne i Katolike crkve, nije imao nikakve
anse. Udovica Emanuela II. Jelena podravala je Konstantina, svoga
najdraeg sina. Nagovorila je dvojicu pohlepnih sinova da odustanu i
osigurala da Konstantin postane posljednji bizantski car. O tom je
razvoju dogaaja prvo obavijestila Murata II. i dobila njegov pristanak.
Izmeu Konstantina XI. i njegove brae neprestano je vladala napetost.
Dok je car ogranienim sredstvima branio prijestolnicu od Mehmeda
Osvajaa, braa nisu bila uz njega. Nakon to je grad pao, nastavili su
vladati kao despoti Peloponeza plaajui danak Osmanlijama. Kako im
je snaga sve vie slabjela, tako su se ponaali sve manje asno.
Tomin sin Andronik, zakoniti nasljednik bizantskog prijestolja,
prodao je svoje pravo francuskom kralju Karlu VIII. (Nisam mogao ne
pomisliti da bi Mehmed Osvaja, da je bio na mjestu mojeg
prapraprapradjeda, najprije dao ubiti svoju brau da bi postigao veu
uinkovitost, a time bi i sprijeio neasne radnje koje su slijedile.)
...Konstantin XI., kojemu je baka po ocu bila Talijanka, za svojeg je
prinevanja dvaput nakratko bio vjenan s talijanskim plemkinjama u
brakovima iz koristi, a obje je supruge izgubio tako to su se razboljele i
umrle. Nakon to je postao car, poslao je svoga prijatelja Sphrantzesa
prijateljskim kraljevima da mu nae suprugu. Htio je postupno slabljenje
bizantske moi uravnoteiti velianstvenim vjenanjem, pa makar ono
bilo samo privid. Nakon otprilike dvije godine ugovara braka vratio se
praznih ruku, a tada mu je na pamet pala maeha Mehmeda Osvajaa

49

Mara Brankovi. Ona se nakon smrti Murata II., svog mua i

Mehmedova oca, vratila kui svojem ocu, srpskom despotu uru
Brankoviu. Ta je obitelj pak bila u rodu s obitelji careve majke Jelene.
Kad je i taj pothvat zavrio neuspjeno, Konstantin je odustao od
traenja supruge.
...itav ivot mojega prapraprapradjeda kao da je protekao u
pisanju zadae i uvanju strae. Ne mislim da je u tome mogao uivati.
Iako je bio pravedan i velikoduan, nije imao punu potporu naroda i
Crkve. Jer je i on bio zagovornik ujedinjenja Pravoslavne i Katolike
crkve pod hegemonijom ove druge, ba kao to su mu otac i stariji brat
bili. Konstantin XI. volio je filozofiju i smatrao je da su razlike izmeu
dviju crkava nevani detalji. Ujedinjenje bi osiguralo pomo njegovoj
dravi pred svakom opasnou koja bi dola s istoka; Bizantsko Carstvo,
koje je bilo nasljednik rimske i helenske kulture, pronai e nain da
natjera nezrela europska kraljevstva da mu se podrede. Crkva i narod
nisu se slagali s tim planom. Pravei se da podrava kraljev pothvat,
Loukas Notaras, za kojega bi se moglo rei da je bio predsjednik vlade,
iza kulisa je izrekao reenicu koja e ui u povijest: "Radije bih u svojem
gradu vidio imamov turban nego mitru katolikog biskupa."
Iako na postolju spomenika na koricama knjige pie da se
Konstantin XI. rodio 9. veljae 1404., autor smatra da se car rodio 8.
veljae 1405. Ta dvojba u kojoj je veljaa bila jedina poveznica dvaju
navoda za mene je bila karakteristina za sudbinu Bizanta; knjiga mi se
svidjela. Ono to sam proitao u zavrnom poglavlju knjige poklapalo se
s Askarisovim tumaenjem: povjesniari su tvrdili da moj
prapraprapradjed nije poginuo borei se na zidinama i da je est
Paleologa bilo na popisu putnika posljednjega enovekog broda koji je
napustio bitku...
Jadni Konstantin XI., koji je zaslueno zasjeo na prijestolje tek uz
majinu pomo i nije si mogao pronai suprugu, trudio se za svoju
dravu uiniti ono to je najbolje, ali u isto je vrijeme poinio sudbonosne
pogreke. Ta me pria odjednom podsjetila na nekoga. Na mene!
Prisjetio sam se toliko primjera svojeg uzornog ponaanja: nisam
prolazio kroz crveno svjetlo na semaforima ak ni u pono na pustim
ulicama, nikad nisam varao na testovima, a to se tie djevojaka - ako
ostavimo po strani one s ulice - nisam ni glas podizao na njih, iz straha
da bi me mogle krivo shvatiti. Odjurio sam do telefonske govornice i
nazvao svoga deurnog svodnika.

50

ZETA

Iako su mi se u Washingtonu, gradu koji je 3400 godina mlai od

Istanbula, svidjele geometrijski posloene ulice kojima su dana imena po
slovima ili brojevima, podcjenjivao sam njegovu veliinu od samo
600.000 stanovnika za grad koji je bio prijestolnica golemog SAD-a.
Njegove depresivne dravne zgrade, slubenici objeena lica i asnici
koji se eu ulicama kao da se izmjenjuju na strai podsjeali su me na
Ankaru. Kad sam ga prvi put posjetio, pomislio sam da ga rijeka
Potomac, koja je boje cementa, ini arenijim. Bio sam na drugoj godini
fakulteta, proljee se bliilo kraju i bio sam nervozan zbog vlage u zraku.
Obiao sam muzeje i vratio se prvim vlakom u New York dodavi
Washington na popis gradova koje ne vrijedi posjetiti drugi put.
Ovaj put iznenadio sam se vidjevi ciglene zgrade na stratekim
mjestima. Kao da je oblinji rudnik cigle opskrbljivao gradsku arhitekturu
svojim blagom sve dok se nije potroio. okirao me i cigleni oklop hotela
Four Seasons. Ali imao je luksuzan interijer koji je djelovao umirujue, a
zaposlenici su govorili blagim tonom kao da pjevaju uspavanke. Iz mojeg
apartmana na drugom katu pruao se pogled na park toliko spokojan da
me uspavljivao. Je li mi Askaris predloio ovaj hotel s namjerom da me
navikne na luksuz?
Dumbarton Oaks bio je privatna rezidencija prije nego to je
pretvoren u istraivaki institut. Njegovi cigleni zidovi kao da su bili
svakog mjeseca polirani, a ptice su se ustruavale pjevati u njegovu
ureenom vrtu. Glavna podruja istraivanja instituta bile su civilizacije
Bizanta i pretkolumbovske Amerike. Prema bistama i maskama koje su
se izazivaki gledale u muzejskom dijelu bilo je oito da ta dva podruja
istraivanja nisu ni u kakvoj simbiozi. Knjinica je podsjeala na atomsko
sklonite, a taj je dojam naglaavalo 200.000 knjiga i dokumenata koji su
ondje bili uskladiteni.
"Ako u Dumbarton Oaksu ostanem dva dana, moje e se osobno
znanje upotpuniti. Nakon toga u posjetiti prijatelje i roake koje imam u
Americi. Nema potrebe da idete sa mnom zbog tih deset dana", rekao
sam Askarisu. Na te moje upute odgovorio je: "Razumijem, gospodine."
Mislim da je, jo dok je sputao pogled prema tlu, odredio popis ljudi koji
e me pratiti.
Ljetna tromost u knjinici poveala je moju nevoljnost. Besciljno
51

sam lutao meu policama. Tako sam uzeo neku debelu knjigu o
vladavini Emanuela II., primjernog Paleologa, i zasjeo za jedan stol u
kutu. Na stranicama koje sam nasumino otvorio bile su fotokopije
zavrnog dijela nekog bizantsko-mletakog ugovora. U dokumentu iz
1406. stajao je potpis Emanuela II. Bio je dui od jednog retka, imao je
vie od pedeset slova i nisam mogao ne nasmijati se. Kao da su velika i
ukraena slova ispravljala golemu krivnju koja je nanesena Bizantu.
Izgovarajui bismilu, iz torbe sam izvadio jednu povijesnu knjigu na
turskom, a drugu na engleskom. U najvanijoj bizantskoj knjinici na
planetu krenuo sam itati ivotopis bizantskoga krvnika Mehmeda
Osvajaa.
Sudei prema udbenicima, Osvaja je bio genijalan voa koji je
jednu eru zatvorio, a jednu otvorio; bio je inteligentna osoba koja je
voljela knjige i umjetnost; da ga nije zatrovala zapadnjaka shizma,
postao bi vladar bez premca koji bi osvojio europski kontinent. Njegovi
suvremenici na Zapadu nazivali su ga neprijateljem civilizacije i
kranstva, nemilosrdnim i prijetvornim biseksualcem kojeg je otrovao
njegov najstariji sin Bajazid II.
Bio je poliglot i znao je osam jezika; bio je estet koji je oboavao
filozofiju i lijepe umjetnosti i upijao klasinu knjievnost Istoka i Zapada.
Simpatija koju sam osjeao prema njemu jer je potajno bio pjesnik
pretvorila se u potovanje zbog toga to je poveavao Osmansko
Carstvo upravljajui njime kao ahovski majstor. Izvukao je pouku iz
dvorskih intriga s kojima se upoznao u mladosti. U dravama koje je
promatrao, poevi s Bizantom, imao je uhode; strateke je poteze
vukao ravnajui se prema njihovim obavijestima. Bio je nemilosrdan i
prema lanovima svoje obitelji kad je trebalo poduzeti mjere opreza, i
prema najvjernijim paama kad ih je trebalo kazniti zbog neuspjeha.
Povjesniari koji nisu mogli probaviti pad Konstantinopola uveali su
brojnost njegove vojske za tri puta. Ignorirali su postojanje bizantske
uhode u osmanskim redovima, velikog vezira Halil-pae. On je
Bizananima proslijedio taktike planove opsade grada i pokuao
demoralizirati osmansku vojsku irei glasinu da se maarski kralj s
velikom vojskom sprema napasti ih s lea. Ubrzo nakon osvojenja
Istanbula Mehmed Osvaja dao gaje pogubiti.
Mehmed Osvaja imao je koristi od Bizanta kako s njegovih
pozitivnih tako i s njegovih negativnih strana. Nije pao u zamku pape,
koji mu je poruio: "Majka ti je bila kranka, pridrui nam se i zavladaj
Europom." Bio je jako inteligentan, sklon filozofiji, zaigran i nadmen. Cilj
mu je bio uspjeti uiniti na Zapadu ono to je Aleksandar Veliki uinio na
Istoku, ali i zadrati vlast nakon to je osvoji.
Bilo mu je 49 godina kad je umro, ili od zapetljaja crijeva ili od
otrova. Kad je Konstantin XI. toboe poginuo, nije li i njemu bilo 49
52

godina? Ne iznenauje to je historiografija zanemarila tu sluajnost. Jer

vie pozornosti posveuje izmiljanju nego odgonetanju. Askaris je
izjavio da je moj prapraprapradjed uredio da Osvajaa otruju u 49.
godini. Moram ekati trenutak kad u uti detalje te nedokazive tvrdnje.
Dok mi je u glavi oivljavao portret tajanstvenog sultana, jedna me
hipoteza posve obuzela. Da je u vrijeme kriarskih ratova Bizant imao
vou kalibra Mehmeda Osvajaa, dananja karta Europe bila bi
jednostavnija, a globalna ravnotea snaga bila bi manje frustrirajua.
Samuel Beckett omalovaio bi ovo gledite rekavi: "Ali bogovi uivaju u
kaosu."
Svaki put kad bih otiao u knjinicu, vidio bih jednog
junoamerikog povjesniara. Imao je stas na gornjoj granici
patuljastosti i sitan glasi. Kad je zavrio istraivanje o Teofilu II.,
bizantskom caru estetu (829.-842.), bio je siguran da e se povijesne
knjige morati pisati iznova. Mislio je da sam engleski znanstvenik, a ja
sam bio prelijen da ga ispravim. Kad me upitao koji mi je najdrai
bizantski car, u posljednji tren rekao sam "Konstantin Jedanaesti"
umjesto "Mehmed Osvaja".
"Ali zato?" upitao je.
"Zato to je on moj prapraprapradjed", odgovorio sam i obojica smo
se poeli smijati.

* * *
Naziv Virginia dolazi od nadimka engleske kraljice Elizabete I., a
Charlotte je bila britanska kraljica. (Sveuilite Virginia nalazi se u gradu
Charlottesvilleu, koji je tri sata udaljen od mojega hotela.) Bio sam
spreman itati novine The Washington Post sve do rubrike s oglasima
da me Ed, brbljivi voza limuzine koju sam unajmio, ne bi gnjavio drugim
zadivljujuim podacima. Morao sam pronai pridjev koji bi bio
kombinacija apatije i iivciranosti kako bih izrazio svoje osjeaje spram
povijesnih injenica.
Ed je nae pribliavanje Charlottesvilleu nagovijestio reenicom:
"Grad svoju napuenost duguje sveuilitu i brojnim bogatim
umirovljenicima." Ciglene zgrade razasute diljem sveuilinoga kampusa
podsjeale su me na ratrkana stada ovaca, a kamene zgrade iji stil
nosi ime amerikog predsjednika Thomasa Jeffersona meu njima na
iscrpljene pastire. U Centru za informacije iznenadio me manjak
iznenaenja kod slubenika kojemu nije bilo udno da traim podatke o
bivim studentima i gdje se uvaju; uputio me u Knjinicu Alderman.
Da bih tiho pronaao trag svojeg oca, namjeravao sam pregledati
53

dnevnik iz doba kad je diplomirao. Da bi se moglo pronai kontakte

diplomaca, ponekad bi se na stranjim stranicama godinjaka dodavalo
kune adrese roditelja. Pomou takvoga traga mogao bih doi do
nekoga lana njegove ue obitelji i istraiti je li onaj rukopis bio njegov ili
ne.
Knjinica Alderman bila je ciglena peterokatnica i iznenadila me.
Stupovi u prednjem dijelu izgledali su kao da su izraeni od materijala
koji je preostao nakon gradnje kamenih zgrada, ali su se dobro uklapali
u svoju okolinu. Prolazei kroz ulazna vrata, neko sam se vrijeme pitao
kako izgleda zgrada Fakulteta arhitekture.
Iako su ljetni praznici bili na izdisaju, u knjinici je vladala radosna
ivost i odjednom su mi poeli nedostajati moji studenti. (Umalo nisam
poalio to sam uope bio ondje.) Godinjaci nazvani Corks and Curls
nalazili su se na etvrtom katu. Odluio sam prolutati katovima; to se
broj stuba vie smanjivao, to je razina mojeg uzbuenja rasla.
Moj se otac rodio 1944. pa sam zato od deurne studentice traio
godinjake za 1966. i 1967. Kada se ta zgodna djevojka vratila s
godinjacima, shvatio sam da je Turkinja s Cipra, ali bio sam prelijen da
je pozdravim na turskome.
Kada sam meu studentima koji su 1966. diplomirali povijest
ugledao fotografiju Paula Hacketta s diplomskom kapom na glavi, sruio
sam se na prvi slobodan stolac. Svi osim moje majke i bake mogli bi se
zakleti da je ova fotografija, na kojoj je fotograf uspio nagovoriti
fotografiranu osobu da se barem malo nasmijei, moja fotografija otprije
deset godina. Paul Hackett imao je nekakvu nevinu privlanost, moglo bi
se rei i da je bio zgodan. Za mene se ne bi reklo da sam zgodan; iako
po crtama lica sliim ocu, one kao da su na mojem licu razmjetene
nekako disproporcionalno.
Na zadnjim stranicama godinjaka nije bilo adrese, ali pored
fotografije svojeg oca pronaao sam tajanstveni trag. Osoba koja mu je
na latinskom jeziku napisala posvetu u obliku aforizma nekoga grkog
filozofa zvala se Randolph S. Fitzgerald IV. Nije postojala mogunost da
bi mogle postojati dvije osobe s tako rijetkim imenom. Na mobitelu sam
se prikljuio na internet i potraio podatke o Randolphu IV. Oev prijatelj
koji mu je napisao ifriranu posvetu zavrio je nakon diplome na
Filozofskom fakultetu Sveuilita Virginia doktorski studij u istoj ustanovi;
nakon to je otiao u mirovinu s posla profesora na fakultetu ije sam
ime prvi put uo, postao je urednik u malenoj nakladnikoj kui u New
Yorku. Izgovorivi bismilu, poslao sam mu poruku na internetsku adresu;
ja sam sin Paula Hacketta, doao sam u Washington radi privatnog
posla i htio bih se nai s vama.
Dok sam se limuzinom vraao u hotel, razmijenio sam dvije poruke
s Randolphom IV. Pozvao me na veeru u svoju kuu sutradan u 20.30 i
54

napisao: "Ako misli donijeti vino, volim vina Margaux." Odgovorio sam
mu: "Ako ti je problem to to sam vegetarijanac, mogu doi na kavu."
Kad je uzvratio "Napravit u potrebne izmjene u meniju, za kaznu e
donijeti dvije boce Margauxa", dopao mi se.
Na skretanju za Richmond Ed je rekao: "Moe li biti da je razlog
vaeg dolaska u Virginiju tajanstveni projekt novog romana?"
"Je li zajednika osobina washingtonskih vozaa to da kuju teorije
zavjere?"
"Samo mi je palo na pamet da je Edgar Allan Poe bio student na
Sveuilitu Virginia, gospodine."
Sjetio sam se romana Prije mnogo i mnogo godina Seluka Altuna.
Iako je Eugenio inzistirao, nisam proitao taj roman koji je dobio ime po
prvom stihu pjesme Edgara Allana Poea o emocionalnoj ucjeni. Askaris
bi vjerojatno rekao: "Predrasuda provuena kroz sito znak je
plemenitosti, gospodine."

* * *
Uvijek sam volio sutone u New Yorku. To je trenutak kada se grad
predaje vremenu. Ne mogu vjerovati da ne postoji pjesma koja slavi taj
dio dana. Promatrajui Centralni park s 44. kata hotela Four Seasons,
trudio sam se sjetiti barem jednog filma ija se radnja dogaa u New
Yorku, ali ne i u Centralnom parku. to sam se vie etao hotelom, vie
mi se dopadala njegova tiina. Popio sam dva suha martinija u
hotelskom baru i izaao na Aveniju Lexington; to je jedna melankolina
ali kaleidoskopska newyorka avenija. Hodao sam sve dok nisam
shvatio da nesvjesno recitiram Kavafisovu pjesmu "ekajui barbare".
Da bih pronaao vinoteku koju su mi predloili u hotelu, skrenuo sam na
Aveniju Park. Prodavaica koja je izgledala kao asna sestra pridavala
je vanost svojem poslu kao da prodaje neki sveti proizvod; otrpio sam
njezino pretjerano dranje. Na kraju sam je zatraio da mi zamota dvije
boce vina koje su me kotale 150 dolara svaka.
Izmoreni voza taksija u koji sam sjeo bio je iz Bangladea. Prije
nego to sam mu rekao adresu na koju sam iao, pozdravio sam ga sa
"Selam alejkum" i time ga iznenadio. U kolovozu newyorke ulice
izgledaju ugodno naputene. to vie idete prema jugu, grad sve vie
izgleda kao kameleon koji je to slai to se vie smanjuje. Stan u
potkrovlju Randolpha IV. bio je u skladu s jednostavnom boemskom
atmosferom ulice u kojoj se nalazio. Najnovije djelo na polici s knjigama
mogao je biti neki roman Ernesta Hemingwaya. Mislio sam da su
nevjete reprodukcije na zidovima i tepisi s geometrijskim uzorkom na
55

podu moda eljeli zamijeniti mjesta.

Randolph IV. bio je sijed, rumenih obraza i podebeo. Kao da je
izazivao svijet svojom veselou. Trudio sam se ne nasmijati kad mi je
rekao da ga zovem Randy. Prije nego to smo sjeli za stol, zazvidao je
otvarajui jedno od vina Margaux koje sam donio, a zatim je pustio neki
CD s New Age glazbom. Kad smo sjeli na sofu jedan pored drugoga,
odluio je stisnuti svoj ivot u jedan paragraf.
Randy me prvo umirio, a zatim mi je usadio sumnju zbog toga to
nije spomenuo koliko sliim svojem ocu. Potjecao je iz obitelji koja je
rodom iz Chicaga. Njegov djed bio je poslovni ovjek koji je bankrotirao
1929. tijekom ekonomske krize, a Randyju su bile etiri godine kad se
njegov otac, besposleni violonelist, utopio u jezeru Michigan. Kad mu
se majka idue godine vjenala s portorikanskim zubarom i preselila u
San Juan, u Richmondu su ga odgojili baka i djed, koji je bio vatrogasac.
Dok je govorio kako je tijekom studentskih dana tri godine ivio u istom
stanu s mojim ocem, spustio je pogled prema podu. Vjenao se sa
enom armenskih korijena, od koje se rastao im je nauio kuhati nakon pet mjeseci. Randyje izgledao kao da vodi sretan ivot ispunjen
knjievnou i jogom.
Kada je na mene doao red da govorim, namjeravao sam mu
iskreno saeti svoju ivotnu priu, osim dijela o Nomu. Kad sam doao u
Ameriku na jedan poslovni sastanak, elio sam slijediti trag svog oca i
upoznati se s preostalim lanom ili lanovima njegove obitelji.
Dok sam dolazio do zavrnog dijela prie, pozvao me za stol i tada
sam izgubio apetit. A gozba koja se sastojala od salate s rikolom i
orasima, hladne juhe od rajice, riota sa afranom i profiterola sa
sladoledom bila je gotovo savrena. Dok me Randy uvlaio u razgovor
tijekom jela i neprestano mi dotakao vino u au, shvatio sam da se
sprema za tajanstven monolog. Dok mi je donosio zeleni aj, lice mu je
bilo bezizraajno kao lice neiskusnog uitelja koji e objaviti rezultate
testa.
"Nikad nisam doznao odakle je tvoj otac"; ve mu je uvodna
reenica bila dovoljno izazovna. "Ali kad se tvoj djed, narednik Patrick,
vratio iz Korejskog rata i umirovio zbog invalidnosti, obitelj vam se
preselila u mjesto Santa Teresa u Kaliforniji. Tvoja baka imigrantica, ije
sam ime zaboravio, bila je kuanica. Emma, Paulova est godina mlaa
sestra, eljela je biti medicinska ili asna sestra. S Hackettima sam
proveo jedan Dan zahvalnosti. Kao da im je u kui bio prisutan vjeni
osjeaj tuge; tvoj djed kao da je od svoje obitelji naplaivao dug koji mu
je bio nepravedno nanesen.
Paul Hackett bio je tajanstvena osoba; ne mogu se sjetiti nijednog
drugog pridjeva koji bi ga bolje opisao. Davao je dojam da je odrastao ne
mogavi posve proivjeti djetinjstvo i mladost i zbog toga su se kolege s
56

godine prema njemu ponaali kao da je stariji. Bio je inteligentan i utljiv.

Bio sam siguran da je kroz ivljenje u sadanjosti zapravo pokuavao
uivati u prolosti. Iako je bio posebno nadaren za prirodne znanosti,
odabrao je studij povijesti. Kad ne bi rjeavao matematike zagonetke ili
jednadbe, bio bi u kolskoj knjinici i ne bi podizao glavu s povijesnih
atlasa. Usporeivao bi karte Italije i Grke s apstraktnim skulpturama, a
kartu Turske s oblakom koji se sprema odletjeti. Nikad se nismo svaali,
ali nikad nismo mogli postati dobri prijatelji. Na nekoliko bi dana
nestajao, a nikad ne bi objasnio zbog ega. Pouavao bi studente iz
prekomorskih zemalja, oijukao s Azijkama. Nisam se iznenadio kad
sam uo da se vjenao s Turkinjom. One godine kad smo diplomirali,
sluajno sam saznao da je dobio stipendiju za nastavak studija u
dravnoj ustanovi.
Medijski najeksponiranija amerika obavjetajna agencija, ali esto i
rtveni jarac za dravu, jest CIA. Za imena manjih obavjetajnih agencija
kao to su DIA, INR, NIO i NRO uo sam tek godinama kasnije. Mislim
da se elitni agenti koji ondje rade zadovolje time da piu i itaju izvjetaje
o vrednovanju i nadzoru. Tvoj otac nije mogao rei u kojoj je od tih radio.
Nakon diplome je otprilike pet godina radio u jednom odjelu povezanom
s Ministarstvom vanjskih poslova u Washingtonu. Nakon toga je toboe
dao otkaz i postao predstavnik one medijske tvrtke u Istanbulu. Zapravo
je tvoj otac nakon zavretka obaveznog razdoblja osposobljavanja u
sredinjici bio poslan na teren. Paul je bio sretan zbog toga to ivi u
centru nekadanjega Bizantskog Carstva i neprestano odlazi na
poslovne putove po Bliskom istoku. Nakon to je otiao u Istanbul, uli
smo se svakog Boia. Kada smo se dva ljeta kasnije nali u New
Yorku, bio se jako izmijenio. I dalje se inio napetim, ali davao je dojam
samopouzdane osobe. Izgledao je umorno, ali sretno. Sumnjiva mi je
bila njegova skupocjena odjea i zlatni sat na ruci. Bio sam siguran da
eli ostaviti dojam osobe koja moe rei: 'Svakog bih trena mogao biti
obavijeten da moram otputovati na vaan sastanak u Washington.'
Oekivao sam da e rei neto duboko poput: 'ivot je kompliciraniji
nego to nam se to inilo iz sveuilinoga kampusa.' No kada smo se
rastajali, zadovoljio se time da mi kae kako mu je ao to me ne moe
pozvati u Istanbul barem na pardana.
Nikad se vie nismo vidjeli, ali nekoliko smo si puta pisali. Nema
potrebe da ulazim u detalje, ali prema nainu na koji me izvijestio o
svojem vjenanju bilo je oito da brak nee dugo potrajati. U posljednjoj
razglednici koju mi je poslao javio mi je sretnu vijest da si se ti rodio i da
ti je majka dala tursko ime, ali da e te on zvati Adrian. Njegova omiljena
povijesna linost bio je rimski car Hadrijan.
Nikad vie nikakve vijesti nisam dobio od njega. Nije me iznenadilo
to se naa veza prekinula na taj nain. U meuvremenu je prolo
57

sedam godina i otiao sam u Charlottesville na sastanak povodom

petnaeste godinjice diplome. Junokorejac Yun zaklinjao se da je dva
mjeseca prije u Torontu naletio na Paula. Imao je bradu i derao se na
mladu i lijepu djevojku nasred ulice. Nije mu u tome trenutku htio prilaziti
da ga pozdravi. Ne moe biti da se Yun prevario jer je za vrijeme studija
bio jedna od Paulu najbliskijih osoba.
Prolo je jo sedam godina. U asopisu naeg fakulteta, u rubrici
vijesti o osobama koje su pohaale na fakultet, proitao sam da je Paul
poginuo u prometnoj nesrei. Ondje je bio naveden njegov kratki
ivotopis; pisalo je da je nakon odlaska iz medijskog sektora na
Sveuilitu McGill u Montrealu postao doktor srednjovjekovne povijesti i
da je predavao na nekom sveuilitu u kanadskoj stepi. U paragrafu u
kojem se navodi tko ga je nadivio od obitelji bilo je navedeno jedino ime
neke Angloamerikanke.
Kad sam proitao vijest o njegovoj smrti, pomislio sam da je
etrdeset etiri godine ivio ispunjen ivot, onako kako je elio. Tvoj je
otac bio osoba koju je vrijedilo potraiti. to se mene tie, prvom prilikom
treba otii u Santa Teresu. Ako je tvoja teta jo iva, sada ima pedeset
osam godina. ak i ako se odselila odande, nee ti biti teko saznati
kamo je otila; kad sam ja bio ondje, to je bio tih gradi s etrdeset etiri
tisue stanovnika. A Emma i Paul bili su prilino bliski..."
Kad sam uo Randyjevu tvrdnju da je moj otac bio lan "tajne
organizacije", odustao sam od ideje da mu pokaem one dvije fotokopije
koje sam donio. Jesu li oni rukopisi pripadali mojem ocu ili ne, to sam
trebao pitati svoju tetu (?) Emmu. Dok smo se opratali, rekao sam mu
da u sutradan otii u Santa Teresu; im sam mu rekao da e mi, ako
doe u Istanbul, biti drago ugostiti ga, poalio sam.
Dok sam hodao od Ulice Morton prema Sedmoj aveniji,
raspoloenje mi se popravilo. Prolazei pored praznoga grkog
restorana, nazvao sam Askarisa, koji je u Istanbulu oekivao da mu se
javim. Kad je uo da u se vratiti za najvie tjedan dana, umirio se.
Natjerao sam ga da rije po rije zapie izgled dviju junoamerikih
djevojaka koje sam htio da mi za sat i pol poalje u hotelsku sobu.

* * *
Ni Los Angeles nije mi se svidio prvi put kad sam ga posjetio. Kao
da su zaboravili ubaciti gradski centar u planove za gradnju prilikom
zasnivanja grada, a nisam smatrao da se u njemu ikad rodio neki
prvorazredni pjesnik. Da izbjegnem plitke turiste i pretenciozne
stanovnike grada, nisam izlazio iz hotela Four Seasons u etvrti Beverly
58

Hills. Sjeo sam u predvorje i promatrao promet bogatih gostiju; zatim

sam sjeo u bar i nisam ustao dok nisam proitao najnoviju zbirku
pjesama Johna Ashberyja (Svjetovna zemlja). Konobarica koja mi je
etiri puta donosila suhi martini bila je studentica knjievnosti u jednoj
veernjoj vioj koli. Bio sam zadivljen njezinim uzbuenjem kad je prvi
put u rukama nekoga gosta ugledala zbirku pjesama toga poznatog
amerikog pjesnika. Nakon to sam dovrio knjigu, stavio sam sto dolara
u nju i poklonio je svojoj peharnici.
Idueg jutra na eljeznikom kolodvoru Union zatraio sam kartu
prvog razreda za vlak do Santa Terese i zaudio punanu enu koja je
dijelila karte kao da dijeli nadnice teacima. Nije propustila upitati me
zato za putovanje koje nee trajati ni dva sata kupujem kartu prvoga, a
ne drugog razreda i nastavila mi je prijetiti svojim izbuljenim oima sve
dok nije dobila odgovor.
"Jeste li dobili posebne upute od svojih nadreenih da postavljate to
pitanje?" uzvratio sam joj, a ona se grohotom nasmijala dok su joj se
ogromne dojke podizale i sputale kao utezi. U vagonu nas je bilo
etvero; mlada majka koja je upozoravala sina da ne kopa nos na
trenutak me podsjetila na djetinjstvo. Prema svjedoenju moje bake, kad
bih bio uhvaen u tom zlodjelu, rekao bih: "Ne kopam nos, vadim
mrklje."
S lijeve je strane bio Tihi ocean, a s desne planine Sierra Madre;
okolina je ubrzo postala dosadna. Dok smo se zaustavljali na postajama
lijepih imena (Olvidado, Perdido), razmiljao sam o svojem izopenom
srednjem imenu koje sam doznao dva dana prije, zatim o svojem prvom
imenu koje je imalo pet slova i koje su ljudi teko izgovarali, ali najvie o
poasnom imenu koje mi je dala organizacija ije je ime valjda najmanje
znano na svijetu, i nasmijao sam se. Zbog mojega udnog smisla za
humor baka je znala rei: "Kad odraste, ovaj e djeak biti klaun, ali ni to
nee znati raditi kako treba."
eljeznika postaja Santa Teresa izgledala je kao da nije mijenjana
od vremena kad je grad sagraen. Putnici su izlazili iz vagona bez
urbe, kao iz potovanja prema staroj zgradi postaje. Juanito, u iji sam
umorni taksi nevoljko uao, u prvoj je prigodi naglasio da ima 72 godine i
bilo je oito da e se slomiti ako mu ne kaem: "Uope se ne vidi na
vama." Kad je uo da idem u hotel Edgewater, rekao je: "Jo su dva i pol
sata do vremena kad e gosti moi ui u sobe, jeste li za orijentacijsku
turu?" Pretpostavio sam da svim gostima hotela koji dou vlakom u
11.33 nudi tu uslugu i da nikada ne dobije nijean odgovor.
U turu gradom krenuli smo od plae Ludlow. Imena avenija i ulica u
Santa Teresi, koja je imala 85.000 stanovnika, bila su pravilno
podijeljena na engleska i panjolska. Javne zgrade imale su odlike stare
panjolske arhitekture koju sam poznavao iz kaubojskih filmova, a vile u
59

kojima su ivjeli bogati umirovljenici bile su produkti engleske

viktorijanske arhitekture. Palme i busenovi bugenvilija davali su gradu
arm slikarskoga platna. Ali nitko u ovome gradu nije bio u urbi i kao da
su bili u nekoj manje strogoj vremenskoj zoni od one u kojoj je bio Los
Angeles. Moda iz elje da ne propuste koncert valova koji su u raznim
tonovima dolazili iz oceana, u Santa Teresi vladala je spontana tiina.
to smo se dulje vozili, sve sam se vie plaio praznih ulica to su poput
strijela probadale Aveniju Cabana koja je krivudala uzdu obale i
trgovakog centra to je izgledao kao atomsko sklonite. Taj povijesni
grad lijep kao s razglednice kao da je bio maketa na snimanju nekog
policijskog filma. U malenim financijskim centrima i naputenim vilama
moglo se stvoriti brojne kriminalistike zaplete, a kontroverzni likovi
mogli bi napojiti edno tlo mrtvoga grada na nekoliko stotina stranica.
Hotel Edgeivater vie je podsjeao na feudalni dvorac nego na
luksuzni hotel s dvjesto soba. Kao da nije bilo dovoljno to su u vrtu bile
goleme palme, jo je bilo zdepastih palma u restoranu. inilo se da svi
gosti hotela govore u isto vrijeme i glasno kako bi ubili ivu glazbu s
glasovira u prostranom predvorju. im sam stigao u svoj apartman na
drugom katu s pogledom na ocean, otvorio sam prozore i neko vrijeme
ekao. Usprkos blagom povjetarcu i zaigranom zvuku valova neto je
nedostajalo u tom prizoru; neko sam vrijeme uivao u tome to sam
osjeao, ali nisam mogao odrediti to je to tono.
Prema podacima s interneta i telefonskom imeniku Santa Terese, u
gradu je bilo sedam domova s prezimenom Hackett, i iznenadio bih se
da sam meu njima naiao na imena svojeg djeda ili tete. Bila je malena
mogunost da je postojala rodbinska veza s nekim drugim Hackettima
zato to, prema Randyjevim informacijama, moj djed nije bio rodom iz
Santa Terese. S obzirom na to da je postojala mogunost da me slijedio
agent Noma, teko da je moglo biti mudro provesti iroku istragu u
gradu. Nije mi palo na pamet nita drugo osim da promatram ocean kroz
prozor. Preko posluge u sobu naruio sam vegetarijanski sendvi i sok
od grejpa. Jesam li u par gutljaja popio po dvije boice votke i konjaka iz
mini-bara u sobi i pao u proroanski san? Kad sam se probudio, bilo je
3.22 i jo uvijek nisam imao plan. Uzeo sam najnoviju zbirku pjesama
pjesnikinje Louise Gluck (Averno), koja je prema miljenju Seluka
Altuna bila najbolji ivui pjesnik, i spustio se u predvorje. Ondje je bilo
mirnije nego prije, a za glasovirom je sjedio pretenciozniji glazbenik koji
je izgledao kao da ima 65 godina i kao da je alkoholiar. Okretao je ruke
u zraku kao hipnotizer i polaaako dodirivao tipke svirajui tmurne
skladbe.
Pozornost mi je privukao uniformirani pretili mukarac na recepciji.
Uivao je u svojem poslu dok je gunavim gostima oznaivao odreena
mjesta na karti, pisao adrese na papirie i pokazivao smjer govorom
60

tijela kojim se koristio kao energian prometni policajac. Kad je otputio i

posljednji stari brani par, stao sam ispred pulta. Na utoj ploici na
depu njegove jakne pisalo je "Jesus"; trudio sam se da se ne nasmijem.
Prije nego to je rekao "Kako vam mogu pomoi?", stavio sam pred
njega novu novcatu novanicu od dvadeset dolara; ignorirao ju je.
"to ti misli, kako bih u ovome gradu mogao pronai trag svoje
rodbine koja je ovdje ivjela prije trideset godina, Jesuse?" Dok sam to
govorio, pazio sam da izgovorim i naglasim prvo slovo njegova imena
kao "h".
Dok mu je lijeva ruka ila prema telefonu, Jesus je nastavio
ignorirati novanicu na pultu. Obratio se nekome prijekornim tonom na
panjolskome i zatim mi je napisao ime neke osobe i broj telefona.
"Kinsey Milhone je biva supruga naeg pijanista Daniela Wadea.
Neko je bila najpoznatiji privatni detektiv u Santa Teresi. Sada radi kao
savjetnica za osiguranje u financijskim tvrtkama. ak i ako vam ne moe
pomoi, moe vas uputiti na nekoga tko moe..."
Prouavao sam telefonski broj na malenom komadu papira
znamenku po znamenku, kao da traim neki trag. Kada sam podignuo
glavu kako bih zahvalio Jesusu, novanica je bila nestala i Jesus je ve
davao adresu nekoga golf-kluba zaobljenom tipu iza mene. Otiao sam
u sobu i nazvao ured Kinsey Milhone. Za razliku od uobiajenih scena u
policijskim romanima i filmovima ja nisam imao sree; neuspjeno sam
nazvao onaj broj sedam puta i na kraju ostavio poruku. Posvetio sam se
najnovijoj crtanoj pustolovini bezbrine obitelji Simpson. Kad sam se
poeo dosaivati, nazvala me gospoa Milhone i obratila mi se
zamagljenim i samopouzdanim tonom glasa; primijetio sam da sam
poeo zakopavati dugmad na koulji. im sam saeo svoj zahtjev
rijeima "Traim svoju tetu Emmu Hackett", iz slualice je prsnula
poplava smijeha. Kad je rekla 'Ispriavam se, mladiu", malo sam se
smirio. "Nakon ovog sluaja u biti proglaena najbrom detektivkom u
povijesti policije i zauvijek u ostati u Guinnessovoj knjizi rekorda. Emma
Hackett je moja kolegica iz osnovne i srednje kole. Kada se prije
trideset godina preselila u San Francisco, slabo smo se ule. Znam da je
ondje proelnica u koli za medicinske sestre. Mogu nabaviti njezin
telefonski broj i adresu od naeg zajednikog prijatelja s kojim se jo
uje. Inae, moram rei da mi je bilo jako ao kad je Paul umro; on je za
neke od nas bio genij, a za neke luak.
Sluaj, naimo se u sedam i trideset u predvorju hotela Edgewater.
Ako mi dokae da si Emmin neak, dat u ti njezine podatke. Zauzvrat
elim obilnu veeru u hotelskom restoranu..."
Prije nego to sam priao i pozdravio Kinsey Milhone, neko sam je
vrijeme promatrao izdaleka. Kao da iznoene plave traperice i blijeda
ruiasta majica nisu bile dovoljne, nije uope smatrala potrebnim sakriti
61

sijedu kosu. Imala je prast, malen nos i nasmijane oi; iako je bila
atletske grae, hodala je kao umirovljena manekenka. Izgledala je kao
da je zala u pedesete i bilo je oito da ne mari za to. Ta jednostavna ali
atraktivna ena upala je u predvorje luksuznoga hotela kao svjetlosna
kugla. Dok sam hodao prema detektivki koja me ekala zvidei,
pokuavao sam zamisliti kako je izgledala u mladosti.
im me ugledala, podigla je ruku u zrak i rekla: "Nema potrebe da
mi pokazuje putovnicu, ti si Hackett." Otili smo u hotelski restoran,
kojije izgledao kao palaa. Kinseyje nagovorila konobara da joj naprave
salatu koje nije bilo u meniju, naruila je ileanskog brancina i prepustila
mi da odaberem vino. Dok me ispitivala poput nekog duhovitog
psihologa, mislim da je popunjavala okvir svojeg izvjetaja.
"Tvoj je djed bio neurotini ratni junak. Uivao je u mirovini tako to
se odnosio prema svojoj obitelji kao prema ratnim zarobljenicima."
Pomislio sam da je te reenice prije smislila. "Tvoja baka Mara bila je,
mislim, srpska imigrantica i tiha, ali ustrajna ena. Zadivljeno smo
promatrali kako se bori da bi zatitila svoju djecu od hirova svoga
faistikog mua.
Tvoj je otac uvijek bio najbolji uenik u koli, ali bio je udan mladi.
Nije iao na zabave i druio se sa zaposlenim djevojkama imigranticama
starijima od njega. Tijekom ljetnih praznika posjeivao bi azteke i
majanske ruevine ili bi se zatrpao knjigama u Narodnoj knjinici.
Ponaao se snishodljivo prema vrnjacima. Trudio se uvjeriti okolinu da
je tajanstvena osoba. Mogla sam se okladiti da e Paul postati odbojan
znanstvenik.
Emma je pak bila skromna i prijazna osoba. Zrela i pametna. Budui
da nikad nije prigovarala, zvali smo je 'svetica'. Uz bratovu je pomo bila
odlina uenica u srednjoj koli i dobila je stipendiju za studij razredne
nastave na kalifornijskom Dravnom sveuilitu. Kad je bila na treoj
godini, majka joj je poludjela i pobjegla na Floridu s Korejcem
mehaniarom dvanaest godina mlaim od nje. Kad joj je otac doivio
djelomini modani udar, zamrznula je studij da bi se posvetila brizi za
tog osornog ovjeka. Dvije godine kasnije, kad je tvoj djed umro, kua u
kojoj su ivjeli prodana je da bi otplatili kredit. S preostalim novcem tvoja
je teta dovrila studij. Zapoela je akademsku karijeru, a kad se u ranim
etrdesetima vjenala s kolegom udovcem, ja sam se razvela od drugog
mua. Kao to sam ti rekla preko telefona, tvoja teta ivi u San Franciscu
i radi kao proelnica odsjeka u koli za medicinske sestre. Kad se
budemo razilazili, dat u ti njezin telefonski broj i adresu koju sam dobila
od prijatelja s kojim se esto via.
Dola je nekoliko puta u Santa Teresu na poziv starih prijatelja.
Smatrala sam da se tijekom naih susreta pokuavala predstavljati kao
poslovna ena kako ne bi morala pokazivati svoj unutranji svijet. Ne
62

mogu razumjeti zato je skrivala da joj je brat umro. Dogodi se da odem

poslovno u San Francisco, ali obino sam zahvalna to se vratim
odande iva i zdrava, a kamoli da jo idem posjetiti stare prijatelje.
Mladiu, umjesto nekakvog zakljuka moram ti rei ovo: sretan si
to ima tetu koju ti nee biti ao upoznati..."
Kinsey je izjavila da voli vino iz doline Napa koje smo pili, pa sam joj
dao zamotati dvije boce i poklonio joj, a zatim sam je otpratio do auta.
Imala je volksivagen star otprilike dvadeset godina i mogao sam se
okladiti da joj je prethodni auto bio iste marke, ali trideset godina stariji.
Utipnula me za obraz i dala mi posjetnicu na kojoj su s druge strane
pisali podaci Emme Hackett Green. Iz nekog razloga nisam promatrao
njezin drhtavi auto dok je izlazila s parkiralita. Kad je otila, osjetio sam
udnu prazninu u sebi; kao da se nisam mogao zasititi te filozofske, ali
humoristine ene. Dok sam hodao prema primamljivom oceanskom
vjetru, osjeao sam se mirnije, kao da sam razrijeio jednu teku
zagonetku: Santa Teresa bila je golema pozornica stvorena za nastup
nenadmane detektivke Kinsey MiIhone.
Dok sam ulazio u predvorje, plavokosa djevojka u mini-suknji
docupkala je do mene i izgovorila saetu reenicu: "Toalet na ovom katu
je pokvaren, mogu li se posluiti onim u vaoj sobi?" Odgovorio sam joj:
"Ako ima prijateljicu koja ima isti problem, mogao bih i njoj pomoi."
Nakon to sam otpravio pretjerano skupe prostitutke, pribliio sam se
prozoru i zagledao u ocean. Dok sam neko vrijeme stajao sklopljenih
oiju kako bih poveao uitak ponoi, shvatio sam to nedostaje na toj
trodimenzionalnoj razglednici. Miris agruma?

* * *
San Francisco! Kad sam ga prvi put posjetio, proglasio sam ga
svojim najdraim gradom SAD-a. (S vremenom sam odustao od
skupljanja harema gradova. Sada je samo jedan grad na svijetu od kojeg
mi srce zaigra, i to nije Istanbul.)
im sam uao u apartman u hotelu Four Seasons na devetom katu,
razveselio sam se. Razmiljao sam o tome kad e mi dosaditi maraton
skakutanja od jednog do drugog luksuznoga hotela. to sam se vie
pribliavao prozoru, to mi je bio blii zeleni park Yerba Buena Gardens.
(Dok sam studirao, sjedao bih na klupu najbliu ulazu u park kao da sam
na strai. Nikad se ne bih zasitio gledajui malenu djecu kako se
pretvaraju u kuglu radosti im bi zagazila na travu na koju bi ih doveli
njihovi maleni koraci. Nisam mogao prestati s tom zanimacijom iako sam
se brinuo: "Je li to znak da nikada neu moi biti otac?" Ako bi netko od
63

te djece zaplakao, srce bi mi se kidalo.)

Naruio sam sendvi, salatu i sok od grejpa u sobu. Sveano
donoenje moje narudbe bilo je felinijevsko; kao da sam bio nagraen
zbog toga to sam naruio najgori izbor jela za ruak u povijesti hotela.
"Avenija Geary tri tisue tristo trideset tri B." Kad sam zadivljeno
proitao adresu kole za medicinske sestre Florence Nightingale, taksist
me utjeio: "Moglo je biti i gore, vidio sam adrese na Aveniji Geary s
brojem osam tisua tristo." Nisam ga pitao za razlog postojanja toliko
duge sporedne avenije u gradu od 800.000 stanovnika da ne bih
zapoeo nepotreban dijalog. Ta bolnica koja je izgledala kao mrtva
uljeura i kola za medicinske sestre pokraj nje pripadale su jednoj
zakladi. Pred glavnim vratima bolnice stajala je bista stare bake koja je
zasnovala zakladu, a pred jednokatnicom u kojoj je bila kola za
medicinske sestre i koja je izgledala kao sportski centar stajala je bista
Florence Nightingale. elim vjerovati da skulpture predstavljaju "sutinu
osobnosti" onih osoba u iju su ast postavljene. Proao sam pored
biste medicinske sestre koja je bila simbol svoje struke ispravivi ramena
i skoro vojnikim korakom.
Na ulazu u kolu bila su dva panoa, jedan sa zakletvom medicinskih
sestara i drugi koji je molio za dobrotvorne priloge. Poziv je naglaavao
postojanje poreznih olakica za one koji daju u dobrotvorne svrhe. Za
stolom za informacije sjedio je crnac zatitar koji je bio roen za ulogu u
Othellu. Znao sam da neu biti odbijen ako mu se obratim onako kako
se ljudi obino obraaju sucu. Budui da su bili ljetni praznici, moja teta
nije bila u koli. Zatitarov otac u ezdesetima je radio u turskom gradu
Samsunu u radarskoj postaji koja je bila dio amerike ratne baze. Kad je
uo da sam turski roak Emme Hackett Green, bez oklijevanja mi je dao
njezinu kunu adresu i broj telefona. U ruci sam drao pedeset dolara,
ako zatreba. Obojica smo se zaudili kad sam, iako nije bilo potrebno,
polako stavio novanicu na stol. On je nadlanicom odgurao novanicu, a
ja sam izletio van ispriavajui se.
Voza taksija u koji sam uao sluao je klasinu glazbu, ali nisam
se obazirao na njegovo razmetanje. Kad je uo da elim ii do knjiare
City Lights, po-tan-ko mi je, kao da je pred njim bila zaostala osoba,
objasnio da je ta knjiara vlasnitvo Lawrencea Ferlinghettija, pjesnika
bitnike generacije, i da je pjesnik upravo napunio 89 godina. Kad smo
krenuli, zamolio sam ga da stia radio i rekao mu: "Mogu vam proitati
neku od majstorovih pjesama o San Franciscu." Ne ekajui njegov
odgovor, poeo sam recitirati pjesmu "Dva smetlara u smetlarskom
kamionu, dvije predivne osobe u mercedesu".
Izgled te 55-godinje knjiare, kojaje izgledala nepotpuno, zraio je
odreenim armom. Jedino prozno djelo meu tucetom knjiga koje sam
odabrao bila je biografija cara Hadrijana. Brbljiva djevojka na blagajni
64

mislila je da sam knjievni znanstvenik i nisam je imao srca ispravljati.

Uao bih u susjedni bar lijepa imena (Vesuvio) ak i da nije bio omiljeno
mjesto za oblokavanje Jacka Kerouaca, vodeeg pjesnika bitnike
generacije. Kao da ni nakon pedeset godina nije nestala ona tajanstvena
sumornost koja je obavijala ljude u ovom klaustrofobinom prostoru. Dok
su tri starija boema sumnjivim pogledima ispitivala moju pojavu, kimnuo
sam im pokuavajui biti prihvaen. Zavidno sam promatrao mlade
pjesnike za nakrcanim stolovima iza nas, sa svojim naoalama s
vezicama, bradama i podrpanim prijateljicama. Nakon drugog suhog
martinija mobitelom sam nazvao tetin broj. Imala je blag i umoran glas.
Trebao sam sutradan u 14 sati otii do njezine kue da joj predam paket
koji joj je poslala Kinsey Milhone. Morao sam joj pokuati rei uivo
svoju iznenaujuu novost.
Poslije etvrte ae pokuao sam ustati bez teturanja. Dok sam se
sputao Avenijom Columbus, u glavi su mi se mijeali brojevi i slova i
nestajali. Nadao sam se da u se rastrijezniti ako budem proetao. Kad
sam naiao na striptiz-klub otvoren 24 sata dnevno, pozdravio sam ga
recitirajui etverostih pjesnika Karadaoglana:
"U zoru sam stigao u selo voljene
Dobro doao, dragi, ui, rekla mi je
Stavila mi je pupoljak svoje dojke u usta
Umoran si, dragi, sii, rekla mi je."
Jesu li sva predgraa svijeta udaljena pola sata od grada?
im sam nogom stupio u tihu bogataku etvrt Alamo, uplaio sam
se da u zaspati. Dok sam na ulici traio nekoga koga bih pitao za
adresu, razmiljao sam tko ivi u tim privlanim vilama. Zelenilo koje je
uokvirivalo puste ulice izgledalo je kao da e nestati kad fotografiranje
etvrti zavri. Mucavi raznosa novina kojega sam upitao za tetinu
adresu rekao je: "To je ulica nasuprot trgovakom centru koji podsjea
na uspavanog dinosaura." Svidjela mi se ulica Stone Valley Way, koja
nije izgledala kao da je s fotografije. Kue u toj ulici nisu sudjelovale u
natjecanju u gizdavosti. Na pretincu za potu na vrtnim vratima druge
kue od kraja pisalo je "Emma H. - Albert Green". Ispred prizemnice je
bio minijaturan vrt, a pred vratima garae stari nissan.
Izgovorio sam bismilu i pozvonio na vrata. Vrata su se odmah
otvorila i prvi put u ivotu sreo sam se oi u oi sa svojom tetom. Emma
Hackett Green imala je otprilike 65 godina i nije skrivala svoju
bucmastost stavljajui koulju preko plavih traperica. Imala je ljupko
dranje koje se na prvi pogled dopadne ovjeku; za to su morali biti
zasluni prirodnost njezina lica i kapci koje je brzo zatvarala i otvarala
dok se smijeila. Nisam se iznenadio kada se zaudila i ustuknula.
65

Lijevom je rukom prekrila usta (i ja sam ljevak). Priekao sam u nadi da

e se prisjetiti kako joj je brat izgledao u mladosti i da e prema tome
shvatiti tko sam. Nakon nekog vremena nisam mogao gledati kako drhti i
rekao sam joj: "Ja zapravo umjesto paketa nosim pozdrave od Kinsey
Milhone. Imam i jedno iznenaenje: iako se tim imenom ne koristim, ja
sam Adrian Hackett."
Bio sam spreman i na to da zavriti i baci mi se oko vrata. Ona se
pak okrenula prema unutranjosti kue i zaplakala. Nije joj trebalo dugo
da se sabere; uostalom, ivot joj je bio prepun dramatinih uspona i
padova. Dok je brisala lice papirnatim rupiem i grlila me, zajecala je:
"Znala sam, znala sam." U kui je bila prostrana primaa soba, ali
osjeao sam da namjetaj nije bio kupljen sa ivotnom radou. Gravure
domaih ptica i leptira na zidovima nisu mogle slomiti formalnost koja je
vladala prostorijom. Na stoliu pored konatog naslonjaa u kojem sam
sjedio bila je fotografija na kojoj su bili moja teta, njezin mu koji je
izgledao petnaest godina stariji od nje i sitna djevojica izmeu njih.
Njezin mu Al, koji je izgledao kao strailo, bio je umirovljeni pedagog i
bilo mi je drago to je prije mog dolaska otputovao u Sacramento. Slatka
djevojica koja zaueno gleda u fotoaparat njihova je posvojena
tibetanska ki. Fotografija je slikana devet godina prije, kad je dola
ivjeti s njima i kad je uzela novo ime: Virginia. Moja sestrina
trenutano ide u srednju kolu i treba se za vikend vratiti iz ljetnoga
kampa u Kostariki.
Prema tome to mi je zeleni aj donijela u ogromnoj alici, oito je i
moja teta bila spremna za dug razgovor. Ja sam poeo, i bilo mi je sve
dosadnije dok sam po trei put u posljednjih pet dana priao svoju
ivotnu priu. Kao da sam trebao od nje traiti oprost, nabrojio sam i
zabrane koje mi je majka nametnula to se tie mojih uspomena na oca.
Glas mi je bio glasniji nego to sam oekivao dok sam govorio: "Nisam
smio vidjeti nijednu oevu fotografiju, a kamoli jedan redak njegovog
rukopisa."
Kad je na nju doao red, po tome kako je spustila pogled bilo je
oito da e moja teta govoriti saeto i poput politiara. "Kinsey ti je
ispriala da smo bili obitelj u kojoj nije bilo ljubavi." Dok je to govorila,
glas joj je pucao. "Moja je majka upoznala mojeg oca dok je konobarila u
jednom baru u Cincinnatiju. Kad kaem da je zbog toga to je trebala
ameriko dravljanstvo natjerala oca da se vjenaju, onda zna o emu
govorim. Sirota ena je za taj pothvat odabrala jako pogrenu rtvu. Moj
je otac bio sposoban ali neurotian, radian ali nesretan ovjek. U
Korejskom je ratu zbog toboe krive naredbe bio ranjen. Nije se mogao
pomiriti s time da je bio umirovljen zbog invalidnosti, a da je njegov
zapovjednik dobio medalju. Bio je ljut na svoju okolinu i gotovo je postao
alkoholiar. Jedina mu je razbibriga bila maltretirati nas, a majka mu je
66

bila najvea rtva. Toliko ju je muio da se cijela Santa Teresa udila to

je toliko dugo izdrala i to nije ranije pobjegla.
Paul se jako trudio da se naa obitelj ne raspadne i da ja kroz taj
proces proem s najmanje tete. Bio je ne samo uzoran uenik nego i
ustrajna osoba.
Bila sam sigurna da je pokuao kompenzirati oevu ozloglaenost
svojim akademskim uspjesima. itajui povijesne knjige u knjinici i,
kako je i sam govorio, 'nadmeui se s matematikom', pokuavao se
otvoriti ivotu. Sa svakom novom oevom bespomonou njegov bi se
otpor udvostruio. Budui da je sluao dez, pretpostavljala sam da e
postati liberalan znanstvenik.
Kad je pronaao posao u Istanbulu, bio je sretan kao dijete. Nisam
se iznenadila to se vjenao s Istanbulkom, nego to se nije vjenao s
nekom istanbulskom Grkinjom. Zbog svae koja je izbila unutar obitelji
tvoje majke, nisu drugaije slavili osim to su imali slubenu svjetovnu
sveanost, ali doli su u Ameriku na medeni mjesec. Moja ogorica i ja
nismo se ba voljele; nisu mi se svidjeli ni njezino lice ni njezina
osobnost. Paul je rekao da je ona plemika i tajanstvena istonjakinja i
da je prirodno da ne mogu odmah spoznati njezinu nadmonost.
I opet, nije bilo iznenaenje to to su se rastali, nego zbog ega su
se rastali. To da je Paul imao ljubavnicu, i da je tako konano pronaao
srodnu duu, bilo je rezultat udljivosti njegove supruge. Kada je vijest o
tome na pretjeran nain objavljena u istanbulskim novinama, Paul je
dobio otkaz. Njegova ljubavnica Muriel bila je Kanaanka i preselili su se
u Montreal. Ondje je nakon dugotrajnog doktorskog studija poeo
predavati na sveuilitima ija sam imena tada prvi put ula.
Nakon to se preselio u Kanadu, poela sam se rjee viati s
bratom. Dvaput sam se susrela s njim i njegovom suprugom Muriel. Ona
je bila lijepa i naivna djevojka. Ponaala se prema Paulu s pretjeranim
potovanjem, kao da je najvei znanstvenik na svijetu. Da su se vjenali,
saznala sam tek dvije godine nakon vjenanja. Nisu imali financijskih
problema; tvoj je otac esto davao otkaz i ponekad po dvije godine ne bi
traio posao. Ali neprestano je bio napet, kao da je oekivao loe vijesti,
i nitko se nije usuivao pitati ga za razlog. Muriel me prvi i posljednji put
nazvala da mi kae da joj je mu umro. Te su godine ivjeli u
Vancouveru; dok je izlazio iz bara, Paula je udario neki dip i pobjegao.
Moj je brat povremeno pio, ali nije najbolje podnosio alkohol. One noi
kad je imao nesreu druio se s nekim sredovjenim mukarcem, a iz
bara su izali odvojeno.
Ti si za svog oca bio najvanija osoba na svijetu, Adriane. Tvoja je
majka na razne naine spreavala da se viate. Kad si u doao u godine
da si se mogao igrati na ulici, tvoj je otac odlazio kako bi te mogao
promatrati iz daljine. Kad je ve drugu godinu zaredom dolazio u
67

Istanbu! da te prati, neki ljudi koje je nagovorila tvoja majka pretukli su

ga do nesvijesti. Nije se moglo dogoditi da u depu i u kui nema tvoje
fotografije dok si bio beba..."
Prekinula je monolog, naglo ustala i okrenula se prema albumu u
kojem su bile fotografije mojeg oca. Da ne bih vidio njegovo sjetno lice,
brzo sam okretao stranice, a s jedne je ispala fotografija veliine deset
puta petnaest centimetara. Na njoj je bio moj otac koji se pokuavao
nasmijeiti drei za ruku zaueno dijete, a to sam dijete bio ja. Na
stranjoj strani fotografije koja je slikana na moj prvi roendan pisalo je:
"Draga Em,
Adrian je napunio godinu dana. Poeo je hodati prije mjesec dana.
Jednog e te dana posjetiti.
Od srca,
P."
Dok je moja teta uivala u trenutku, ja sam bio okiran. Ako je moj
otac napisao te rijei, dobio sam odgovor koji sam traio: rukopis na
fotokopijama koje sam donio u depu bio je njegov. Nisam se smio uriti
kako ne bih stvarao teoriju zavjere; to se jo nije moglo raunati kao
dovoljan dokaz da je moj otac bio povezan s Nomom.
Da bih usreio tetu, uzeo sam onu fotografiju. Dok smo se opratali
obeavajui da emo se ponovo vidjeti, nijedno od nas nije vjerovalo u
to. Dok sam pred kuom ulazio u taksi, razmiljao sam o tome kako su
ljudi koji su napali mojeg oca na Galati mogli biti tajni uvari koje je
Nomo poslao da me nadgledaju. Dolo je vrijeme da se bolje upoznam s
tom organizacijom koja bi mi jedan dan mogla biti spasitelj, a drugi dan
krvnik.
Na letovima San Francisco - New York i New York - Istanbul itao
sam Hadrijanovu biografiju. Ako se ostavi po strani vjerski element,
Hadrijan i Mehmed Osvaja mogli su biti (ukljuujui i glasine o njihovim
seksualnim sklonostima) blizanci koji su vladali najveim carstvima
svijeta kao ahovski majstori.

68

ETA

Kriarska

vojska, koja je amila u Konstantinopolu deset mjeseci

umjesto da nastavi prema Egiptu, 13. travnja 1204. poela je pljakati
grad uz odobravanje mletakoga duda Enrica Dandola (o. 1107.1205.). Da bi istaknuli razmjere zvjerstava, povjesniari su navodili da su
pljakai koji su krenuli na pohod u ime vjere provaljivali u kue
siromaha, ubijali i mlado i staro i silovali opatice. Na kraju treega dana
svjetska je prijestolnica stara devet stotina godina bila pretvorena u
ruevinu, a Velika palaa, najvelianstveniji svjetski kompleks, sravnjena
je sa zemljom.
Marionetsko Latinsko Carstvo koje su kriari zasnovali u
Konstantinopolu preivljavalo je 57 godina. Mihael VIII. Paleolog, koji je
zavladao Bizantskim Carstvom koje je bilo prognano u Nikeju, 1261.
istjerao je kriare iz Konstantinopola i smjestio se u Porfirogenitovu
palau, ili palau Blachernae, koja se nalazila uz kopnene zidine i
podalje od centra grada. Budui da je bila izgraena u 12. stoljeu i da je
sada bila carev dom, dao ju je preurediti. Osmanlije su je nazivali
palaom Tekfur (palaa feudalnoga kneza) i na taj su nain
omalovaavali bizantske careve.
Sjetio sam se tih podataka dok sam se uspinjao ulicom u kojoj se
nalazi samostan Hora prema ostacima palae Tekfur. Bilo mi je drago
to je ulica pusta i suzdrao sam se od traenja uputa kako stii do tih
ostataka osamstogodinjeg naslijea svoje (?) obitelji. U kasnim
jutarnjim satima iz blizine se zauo pijetao, a zatim zvuk pneumatske
builice, no u blizini nije bilo ni kokoinjaca ni gradilita. Taj improvizirani
dvoboj potrajao je sve dok mi put nisu presjekle zidine palae.
Sad sam se morao uspeti kratkom uzbrdicom uzdu Ulice Hoda
akir. Brinuo sam se da u propustiti dio zagonetke ako preskoim neki
dio zidina, koje su podsjeale na golemi zastor. Zbog grube restauracije
zidine su izgledale kao sklepana zbrka. Simetrine udubine na zidovima
postale su WC-i i rupe za bacanje smea kao reakcija na takvo
barbarsko restauriranje, i nije mi bilo krivo. Dvije udubine koje su
izgledale kao spilje bile su preureene u improvizirana skladita jednoga
drvodjelje i jednoga piljara. Pitao sam se kome su ona dvojica brkonja
koja su ondje radila plaala najamninu. Ispred zida je bila barikada
napravljena od kontejnera za smee. Dok sam prolazio pokraj njih, iz
69

njih su u panici iskakale uline make kao mumije. Popeo sam se

klimavim ljestvama na vrh zidina. Jedina graevina na zemljitu od zida
do Autoceste E-5 bio je kostur dvokatne palae Tekfur. Ostatak prostora
zauzimali su park za djecu, parkiralite i sportsko igralite. Moda je
zbog tih objekata bio uniten zid koji se u agoniji i sporadino protezao
od palae Blachernae dovde.
S visine od dvadeset metara promatrao sam kretanje na autocesti.
Mrmor poplave motornih vozila postajao bi glasan poput zbora, a zatim
bi se udaljavao kao da je udario u lukobran. Kad sam se zasitio te
glazbe, uza zidine sam krenuo u smjeru Zlatnog roga kako bih izbliza
promotrio palau. Izmeu autoceste i zidina koje su paralelno krivudale
bio je novopostavljeni park, a u njemu kiosk koji je izgledao kao truplo
bika. Kad sam ispred kioska ugledao mrava stabla maslina, sjetio sam
se da ona mogu ivjeti i tisuu godina. Moda su te biljke svetakog
izgleda udisale isti zrak kao i moji preci. Na izlazu iz parka prema
raskriju vidio sam vrata koja su vodila kroz zidine. Na vratima su bile
reetke kao na zatvorskima i znak na kojem je pisalo: "Restauriranje u
tijeku. Zabranjen prilaz." Proitao sam taj natpis podcjenjivakim tonom.
Zapravo, nije bilo nikakvih restauratorskih pothvata, a bio sam siguran
da nitko nije znao ni kad su trebali poeti. Palaa je kroz reetke
izgledala kao kostur mamuta. Promatrajui proelje paljivije, primijetio
sam nekakvu ukrasnu simetriju. Zatvorio sam oi i pokuao zamisliti
kako je velianstveno izgledala u vremenu svoje najvee slave. Ali taj
prizor nije potrajao due od soneta. Kad sam otvorio oi, bio sam
zgroen izgledom palae koja je izgledala kao opatica koja je silovana,
obezglavljena i razgoliena.
Zamiljao sam posljednje sate Konstantina XI. u palai koja je sada
bila boravite vojske golubova. Kada se istovremeno zauo ezan iz tri
tisue gradskih damija, nastavio sam se sputati uza zidine prema
Zlatnom rogu. Na iznurenim zidovima rasli su grmovi i trava, a iz udubina
su izbijala malena stabla. Ni priroda ni povijest ne bi mogle prigovoriti toj
simbiozi. U Ulici Egrikapi, u podnoju zidina, bilo je maleno ali odravano
osmansko groblje; morao sam se vratiti ovamo drugi put da proitam
natpise na nadgrobnim spomenicima. Ispod luka koji je dijelio groblje na
dva dijela mogla su proi motorna vozila; taj sam luk upamtio kao
orijentir. Kau da se Mihael VIII., koji je ukrao prijestolje
sedmogodinjem caru (kojega je ustvari trebao tititi) tako to ga je dao
oslijepiti, smjestio u ovu palau na rubu grada da bi mogao pobjei u
prvoj prigodi. Ali postao je voa koji se estoko borio za svoju dravu, a
kad je umro, pokopan je bez poasti, to je prava istonjaka ironija.
Vratio sam se istim putem promatrajui udne susjede zidina djeli
po djeli. Ulice koje su nosile vjerska imena izgledale su kao ogromne
makete izraene bez ravnala. ene naslonjene na prozore minijaturnih
70

kua u iznenaujuim su pozama zborno traale. Domaica kue

obojene u nijansu zelene kakvu jo nisam vidio omalovaavala je svojeg
sina, "poserem mu se u usta", a njezin je mu sjedio na prozoru kao
pravi gazda i prebirao zrna na tespihu. Mladii koji su skoro bili kandidati
za vojni rok etali su se ulicama gore-dolje drei starinske mobitele u
rukama kao bombe. Boje odjee bezbrinih i nezaposlenih itelja etvrti i
boje hauba starih automobila koje su vozili blijedjele su razliitom
brzinom, ali su bile iste nijanse. Prilazio mi je imam u dubi pjevuei
neku narodnu pjesmu. Pozdravio me kao da me testira, a kad sam mu
uzvratio jednako srdano, iznenadio se. Dok se teatralno odetavao,
pitao sam se zna li da je veina rijei koje je nauio napamet posuena
iz Starog zavjeta.
Jedan vlasnik kafia smjestio je nekoliko malenih stolova i stolaca u
sjenu zidina. (Prolaznici su bili prisiljeni zaobilaziti ih ocrtavajui slovo
"U" oko njih.) Spustio sam se na stolac pored skupine osoba koje su
aptale, ini mi se, na kurdskome. Konobara koji mi je donio aj
iznenadio sam pitanjem: "Koliko su stare ove zidine?" Skoro da me
izgrdio odgovorivi: "Otkud ja znam!" Tuio me svojem efu i time ga
lijepo nasmijao.
Od lukom nadsvoenih vrata nanie uza zidine bio je niz prizemnica
koje su moda bile spojene na zid. Izgledale su kao da bi se strovalile
ako bi se odmaknule jedna od druge. Preao sam ponovo na drugu
stranu ulice i neko vrijeme promatrao etvrtu slijeva. Prozori na njoj bili
su zazidani i mogli biste pomisliti da je u njoj nevino skladite. Neto
poslije doi u do tih vrata znatieljan zbog ispita koji me unutra eka.

* * *
Sutradan u pono triput sam dugo i dvaput kratko pozvonio na ta
vrata. (Prvo sam kod kue probao, da ne bih proizveo neku ritmiku
sramotu.) Vrata su se odmah otvorila i znao sam da e iza njih biti
Askaris i dvojica njegovih pomonika s glavama sputenim u naklonu.
Nakon to sam ih pozdravio s "Dobra veer!", znao sam da e s
potovanjem baciti pogled prema meni, i na to sam se ve navikavao.
Dvije prostorije u kui bile su ispunjene velikim kartonskim kutijama;
kamuflaa je bila uspjena. Kalligas je u sobi na lijevoj strani pomaknuo
jednu od kutija koja je izvorno sluila za pakiranje bijele tehnike, stao na
mjesto ispod nje i pomaknuo se korak unatrag. Zaulo se slabano
mehaniko brujanje, a zatim se pojavio mrani kvadratni otvor. Dok smo
svi zajedno silazili, soba se sama od sebe zamraila, a otvor kroz koji
smo hodali osvijetlio. Moram priznati da sam ostao bez teksta kad smo
71

nakon dvanaest koraka uli u salon. Strop je bio oslikan raznobojnim

ikonama, a uzdu zidova su u staklenim kockama bile mramorne biste
bizantskih careva. Da nisam jednu po jednu prouio te biste duge dva
pedlja, uvrijedio bih predstavnike Noma. Bilo me stid to sam bio
poaen istom au kao i Konstantin Veliki, Teodozije II. i Justinijan I.
Dok sam prolazio pored cara Foke, bilo mi je lake to nisam najrunija
karika u lancu. U izrazu lica mojega pretka bio je isti onaj stid staroga
enskara kojega supruga neprestano prekorava. Bista mojega
velianstva, Konstantina XV, moda je donesena tek juer. Na njoj sam
imao izraz lica mlade nervozne osobe koja podcjenjivaki slua neku
drugu osobu.
Nasred salona bio je stol od bijelog mramora veliine tri puta tri
metra, a na njemu je bila velika maketa Konstantinopola od slonovae.
Oekivao sam da pritiskom na neko dugme zapone ivot u
velianstvenom gradu-igraki. Dolo mi je da pogladim figure palae,
hipodroma i akvadukta. Promatrao sam maketu nekoliko minuta,
graevinu po graevinu. Kad bih zatvorio oi, uveavao bih u mislima
svaku od njih dvjesto puta. Nisam obraao pozornost na injenicu da su
predstavnici Noma mogli pomisliti da pravim predstavu za njih. Kad sam
otvorio oi, osjetio sam psihiki umor i blago sam obrisao elo. Pravio
sam se da nisam uo pitanje: "Gospodine, da vam donesemo vode?"
Okreui se, pokuao sam na svim jezicima koje sam znao rei:
"Ljudska je rasa gora poast od prirodnih katastrofa."
Bilo mi je udno to nisam ranije primijetio runou bizantskoga
grba na crno lakiranom stolu izmeu makete i moje biste. Dvoglavi
ljubiasti orao koji je bacao prijetee poglede na Istok i Zapad ustvari je
odraavao sudbonosnu dvojakost jednoga carstva. Ponudili su mi da
sjednem u najotmjeniji konati naslonja. Njih trojica s Askarisom u
sredini, upitavi me za doputenje, sjela su u naslonjae nasuprot meni.
Stavili su ruke meu noge i pognuli glave. Askaris mi je najprije izrazio
Nomovu zahvalnost, a onda poeo objanjavati prirodu ispita koji me
ekao.
Najprije je iz ljubiaste konate vreice izvadio tanku srebrnu kutiju
veliine pet puta petnaest centimetara. Pokazao je na ne tako star
mehanizam ispod poklopca koji je podigao, a na kojem je bio carski grb.
Kad je uspravio kutiju, u njoj se na lijevoj strani unutranje aluminijske
ploe moglo vidjeti est malenih praznih kvadrata, jednako udaljenih
jedan od drugoga. U najniem je kvadratu bila pravokutna staklena
povrina sive boje, veliine jedan i pol puta tri centimetra. Na desnoj
strani najviega kvadrata pisalo je "Muzej Antakija". Ono to sam morao
uiniti jest otii u taj muzej i pronai komadi magnetiziranoga
ljubiastog metala veliine jedan puta jedan centimetar skrivenog u
jednom od predmeta koji su ondje bili izloeni, a zatim ga staviti u prvi
72

kvadrati. Kada obavim taj zadatak, na desnoj strani drugoga kvadratia

pojavit e se ime jednoga povijesnog mjesta. U tome sam mjestu trebao
potraiti drugi metalni komadi. Posljednja stavka oporuke Konstantina
XI. bila je skrivena u predmetu koji sam morao nai u estom koraku.
Imao sam godinu dana da ispunim zadatke. Moji preci nisu stigli do
posljednje stavke, ili je nisu mogli deifrirati. Ako ja uspijem, a to Askaris
nije uspio naglasiti uvjerljivim tonom, zajedno s Nomom izradit emo
plan kako da ispunimo posljednju stavku iz oporuke.
Nakon svega toga bio je drugi krug zadataka. Ako i u drugome
krugu budem uspjean, mogao bih ukinuti Nomo, ija bi se misija ionako
ispunila, i to kako god bih elio. "Ovladali biste bogatstvom ija se
veliina u milijardama ne moe ni procijeniti", rekao je Askaris drhtavim
glasom.
Ako ne bih uspio popuniti trei ili etvrti kvadrati, Nomo bi
procijenio moje "stanje i napredak" i mogao bi me uzeti u obzir za status
"odabrani". Tada bih postao predsjednik trolanog Upravnog odbora
Noma. Bilo mi je udno kad mi je Askaris rekao da bi ako bi Upravni
odbor bio neodluan prilikom neke odluke, predsjednikov glas vrijedio
dvostruko.
Dok sam sluao pravila procedure, razmiljao sam koliko bih
krugova testiranja mogao prijei. Askaris me nije pitao imam li pitanja.
Dao mi je sve informacije koje sam trebao i osjeao sam da mi nita nije
preutio. Glas u meni govorio mi je da ovo nije prvi put da on sudjeluje u
ovoj proceduri, ali to nikako nisam mogao znati. Petstogodinja tradicija
Noma bila je da se govori malo i ne postavlja pitanja.

Stvarnost, koja nije postavljala nikakva pitanja niti je traila

odgovore, bila je da sam bio pod zemljom nedaleko od stare bizantske
palae. Bio bih iznenaen kada vrata iza moje biste ne bi vodila u tunel
koji zavrava negdje u palai Tekfur. Morao sam se prepustiti uzbuenju
prisilnog igranja glavne uloge u povijesnoj TV-seriji. Mislio sam na
obine ljude u etvrti iznad nas, koji ive kao glumci u Fellinijevim
filmovima. Neki su vjerojatno tvrdo spavali, neki su gledali plitke
televizijske filmove, a neki su moda vodili ljubav. Da su bili na mojemu
mjestu, moda bi razmiljali o tome kako bi potroili milijarde koje im
nee pasti u ruke. Ja bih u centru grada dao sagraditi staklenu zgradu u
obliku knjige. U njoj bih zasnovao najveu svjetsku knjinicu s pjesnikim
zbirkama i rjenicima. Nou bi se na proelju zgrade izmjenjivala
svjetlea slova svih abeceda koje postoje na svijetu. Svake bi noi na
ostalim stranama zgrade svijetlila po jedna pjesma. Zgrada bi bila moj
oklop koji bi me titio od svih gadosti ovoga svijeta, i postala bi moj grob.
Ostatak svoga bogatstva ostavio bih najljepim stvorenjima na ovome
73

svijetu: siromanoj djeci.

74

THETA

Antakija (antika Antiohija) grad je koji je osnovan u 4. stoljeu prije

nove ere na krivudavim obalama rijeke lijepa imena Orontes (na
turskom: Asi). Ondje su Isusovi sljedbenici za sebe uzeli ime "krani" i u
spilji sagradili prvu crkvu. Antiohija je postala najvaniji grad na svijetu
nakon Konstantinopola i Rima. (Zbog toga je esto bila rtva urokljivog
oka.) Dok je bila miljenica Bizanta, 525. zadesio ju je veliki poar, a 526.
potres. Taj se potres dogodio 29. svibnja (dan pada Konstantinopola) i
pretvorio je grad u ruevinu. Prema zapisu povjesniara Prokopija,
poginulo je 300.000 ljudi. Ali Antiohija se uzdigla iz pepela, ponajprije
zbog toga to je Justinijan I. htio ponovo izgraditi taj sveti grad. Putem
pokolja koje su u 11. stoljeu poinili kriari Prvoga kriarskog rata, a
zatim i potresa koji je pobio 80.000 stanovnika u 12. stoljeu, ljudska
rasa i priroda udruile su se kako bi unitile Antiohiju. Od tada je
Antiohija bila samo nostalgina toka na karti.
Te reenice popraene su virtualnom izlobom gravura antike
Antiohije. Na svakom sam prikazu osjeao magiju izgubljenoga grada iz
bajke. U sebi sam mrmljao Kavafisove stihove o Antiohiji. Trebao sam
takvu poetsku terapiju dok sam hodao uz obalu Orontesa u centru
grada. Jer se velianstvena rijeka pretvorila u mravi potok, beznadna u
svojem koritu poput kanalizacije ili industrijskog otpada.
Je li posljednja zadaa rijeke Asi bila podijeliti grad na dva dijela?
Bogatai su odabrali sjeverni dio. (Iz nekog razloga sjever nikad nije
podreen.) Zgrade pored kojih sam prolazio bile su manjkave u
arhitekturnom pogledu i u svemu to je prolazilo pored mene traio sam
traljavost. Svidio mi se hotel Savon, koji je bio preureena tvornica
sapuna stara dvjesto godina, zato to je bio na junoj strani grada.
Prostrano dvorite uveavalo mu je velianstvenost i davalo dojam
gospodskog imanja. Sjever i jug kao da su ivjeli u razliitim vremenskim
zonama. Jug je u ovo rujansko popodne irio privlanu aromu zaina i
citrusa.
Moj istraivaki obilazak zapoeo je na Ulici Kurtulu, koja je
svojom bukom guila hotel. Ulica je bila puna zgrada koje su bile
preputene vlastitoj sudbini. (A o kakvim bi samo potresima mogle
priati.) Ali njihov je izgled odavao arm vrsnog zanatstva i izgledale su
kao da uivaju to su bile "preputene same sebi". Ulice u kojima dvije
75

osobe ne mogu proi jedna pored druge bile su stisnute kao stranice
albuma povijesnih fotografija. Stambene zgrade i duani nisu kvarili
minijaturnu teksturu grada. Na jednom su dijelu trnice brijanica,
damija, staklarnica, knjiara i pekarnica bile jedna do druge. Jedini
proizvod koji sam prepoznao u nizu staklenki na policama bile su
masline. Pored njih bile su poredane natikae kojima je bilo dojadilo
ekanje. Na obavijesti u izlogu jedne zlatarnice pisalo je da su poeli i
popravljati naoale. Iako su svi duani bili prazni, trgovci nisu bili
nasrtljivi. Meu sobom su razgovarali na arapskome i ekali nepoznate
muterije da bi im se obratili na turskome. Budui da nijedna aktivnost u
ovome gradu nije zahtijevala urnost, bili su sasvim dobro raspoloeni.
Kada smo Iskender-abi i ja prije deset godina ili na turneju po
Sredozemnome moru, posjetili smo Antakiju, ali nismo mogli obii muzej
jer je bio zatvoren. Sjeam se da smo otili na piknik sa samovarom u
etvrti Harbije, koja se u rimsko vrijeme zvala Daphne jer se ondje
istoimena nimfa susrela s Apolonom. Sjeam se i da smo osramotili
nekoliko mladia koje smo odabrali za zadatak da nam kau neku
adresu. Glavni ulaz u dvije stare i u islamskom svijetu vrlo cijenjene
damije nalazio se ispod minareta. Ovaj put nisam propustio taj uitak.

* * *
Muzej u Antakiji bio je ogranien na samo jedan kat. Imao je pet
salona i maleni vrt. To to je na prvi pogled podsjeao na zaputenu
kolu bilo je u skladu s blijedom siluetom grada. Saloni i dvorite bili su
puni kolosalnih mozaika. Pitao sam se gdje li e biti smjeteni novi
mozaici s arheolokih nalazita u okolici. Znao sam da u muzeju koji je
bio smatran najvanijim muzejom mozaika na svijetu neu moi nai
nijedan katalog. Zbog toga sam ponio fotokopiju staroga muzejskog
vodia koji sam posudio od Seluka Altuna.
Pravila Noma zahtijevala su da Pappas i Kalligas ostanu u vrtu, a
da me Askaris slijedi kao nadzornik, ali da ne sudjeluje u mojoj potrazi.
Prema onome to je pisalo na izblijedjelom natpisu na ulazu u muzej,
Kemal Ataturk je izjavio: "Temelj Republike Turske je kultura." (Prvi sam
zadatak zapoeo sa smijekom.) Askaris je pristojno rekao: "Gospodine,
ja sam vie puta posjetio ovaj muzej; ako doputate, ekat u vas na
ulazu u prvi salon." Oito me nije htio ivcirati pratei me kao neki
nadglednik. Moda je on bio taj koji je u posljednjih nekoliko dana doao
u muzej i s uitkom stavio onaj ljubiasti kvadrati u neki njegov kutak.
U muzeju su bili izloeni mozaici iz razdoblja Rimskog i Bizantskog
Carstva, grki i rimski kipovi, reljefi, stele i natpisi. Da piem
76

kriminalistiki roman, pomislio sam, sakrio bih ljubiasti kvadrati u jedan

od divovskih panoa koji su prekrivali zidove. Aranman umjetnikih djela
bio je u skladu s onim to je pisalo u prastarom vodiu koji sam donio. U
Salonu I, Salonu III i Salonu V bila su 53 panoa s mozaicima i svi su bili
iz rimskog razdoblja. Mozaici iz skupine nastale u 2. stoljeu nazvani su
"Slatki ivot" i bili su ljepi i zabavniji od onih iz mlaih razdoblja.
etrnaest od 45 mozaika u Salonu IV bilo je iz bizantskog razdoblja.
Dok sam ih prouavao, bio sam jedini posjetitelj u prostoriji. Zatitari su
askali u jutarnjem spokoju. Zastao sam pored svakog od etrnaest
kandidata za cilj moje potrage. Pregledavao sam ih iz raznih kutova i
ekao sam da mi daju neki signal. Krenuo sam prema sredini salona i
poeo se okretati prema mozaicima. Uivao sam u napetosti koja mi je
obuzimala tijelo. Sjetio sam se dokumentaraca o lavovima koji s obitelji
idu u lov. Umjesto da se zalete u itavo krdo antilopa, uvali bi energiju
za rtvu koju bi odabrali prema kriterijima koje su samo lavovi znali. S
vremenom sam sve bolje razumijevao prioritet koji su davali mladuncima
i bolesnima. to se mene tie, ja nisam imao druge kriterije osim
podataka na panoima. Suzio sam izbor na etiri kandidata, a naziv koji
me pozivao da s njime zaponem testiranje bio je Ananeois (buenje).
Sumnjiavo sam se pribliio djelu veliine dva i pol puta pet metara. Na
povrini tog mozaika zacijelo je bilo 125.000 kvadratia. Na tom
proizvodu iz 5. stoljea bilo je prikazano udno lice neke Bizananke. Je
li joj jedno oko bilo puno straha, a drugo nade? Upamtivi tu dilemu na
njezinu licu, pogledom sam napravio slalom gore-dolje poevi od
njezine eljusti. Kao da sam brojio zvijezde i zaustavio se da ne bih
zaspao. Je li to bilo neto suvino na vrhu nosa sestre Ananeosis?
Salon je jo uvijek bio pust i zato sam odmah pruio ruku prema toj crnoj
masi. Zadrhtao sam od dodira hladna metala. Kao da sam pomilovao
dojku bizantske ljepotice koja naga lei na plai.
Ljubiasti kvadrati zalijepio mi se za dlan kao pti. Bio sam
ushien. Okupili smo se u dvoritu ispred kipa dvostrukog lava.
Oekivao sam pljesak za svoj rani uspjeh. Dok su sluali koju sam
strategiju primijenio, Pappas i Kalligas su kimali, a Askaris je gledao u
zemlju. Iz torbe koju je Kalligas nosio izvadio sam srebrnu kutiju. Dok
sam svoju lovinu stavljao u najvii utor, umalo nisam izgovorio bismilu.
im su se dva kvadratia spojila, iz kutije se zauo mehaniki um. Na
etvrtastom prozoriu koji se odjednom otvorio pored drugog utora
pisalo je: "Mistra".
Nije nam bila udna ta idua etapa. Mistra je bila grad na
Peloponeskom poluotoku koji su Paleolozi bili pretvorili u umjetniko i
kulturno sredite. Ironino je da se Mistra kad je Grka izborila
samostalnost, pretvorila u grad duhova.
Je li bila neka poruka u injenici da je moj ispit poeo u Antakiji,
77

gradu u kojem su se stapale povijest i geografija? Ananeosis znai

"buenje" ili "ponovno raanje". Tom rijeju oznaavale su se obnova i
preporod pojedinih regija Bizanta. Ako se od mene oekuje da
zaponem neku fantastinu misiju obnove, trebao sam biti hipnotiziran.
Ne bih smio zaboraviti da se kae da je Bizant bio ahovska ploa
sastavljena od kvadratia kojima se nije znalo broja.

78

JOTA

Proveo

sam kraj rujna u inozemstvu kako bih svoju okolinu

nastavio drati u uvjerenju da radim za jednu meunarodnu tvrtku. U
europskim metropolama koje sam prvi put posjetio obiao sam zooloke
vrtove, muzeje, antikvarijate i duane s kartama. Sudjelovao sam u
aukcijama erotske knjievnosti i na ahovskim turnirima koristei se
pseudonimom Bizansov. Proitao sam povijesne knjige o Konstantinu I. i
o Mistri. U spomenutim gradovima potraio sam i dobre pjesnike i
velikodune prostitutke, a u drugoj sam navadi bio uspjeniji.
Kad sam rezervirao avionsku kartu za posjet Ateni, nisam znao da
je 6. listopada bila 85. godinjica osloboenja Istanbula od okupatorskih
snaga.7 Moda bi se Askaris iznenadio da u toj sluajnosti nisam vidio
neko skriveno znaenje.
Taksi u koji sam uao u Zranoj luci Venizelos mirisao je na limun.
Ta me aroma razveselila. Posve sam se opustio jer sumorni taksist niti je
pitao odakle sam, niti je upalio radio. Jesenje sunce obavilo je taksi i
uhvatila me elja da se fino poeem. to smo se vie pribliavali gradu,
kao da sam osjeao uzbuenje to u prvi put vidjeti zemlju svojih
predaka. Prestraio me taj osjeaj.
Atena! Od dvanaest milijuna Grka u Grkoj etiri milijuna stisnula su
se u glavnome gradu. Nisam se osjeao udno dok smo se utapali u
prometnoj guvi u kojoj su se sukobljavala vozila i pjeaci. Je li
zajednika karakteristika svih ljudi na ulicama bila ogorenost? Puei
cigaretu, razgovarajui na mobitel ili pozdravljajui se, izgledali su kao
da se svaaju. Osjeao sam se kao da poznajem te slabane ljude s
njihovim bogatim govorom tijela i ustrim korakom. Grad iz kojega je
potekao esteticizam sada je bio preplavljen zgradama lienima ikakve
arhitekturne vrijednosti. Ili su moda Atenjani napustili grad kako bi ova
nakupina runih baraka bila razorena?
Askaris je za hotel Grand Bretagne rekao da je to atenski Pera
Palace.8 Bio sam siguran da e apartman koji su mi rezervirali u tome
velianstvenom hotelu imati pogled na Akropolu. Iako ga nita nisam
pitao, hotelski posluitelj koji me odveo do moje sobe upitao me: Imate
li jo pitanja?" Pomislio sam da je premlad da bih mu postavio pitanje:
"Ako se ve hotelu dade ime Velika Britanija, zato onda na
francuskom?" Ispruivi se na krevetu za tri osobe, ozbiljno sam se
79

posvetio knjizi Posljednja bizantska renesansa Stevena Runcimana, koja

se bavila kulturnom renesansom to se razvila u Mistri u razdoblju
vladavine Paleologa.
U etiri sam siao u predvorje. Kad sam uao u kafi u kojemu me
ekala ekipa iz Noma, uznemirilo me to to su odjednom sva trojica
skoila od stola kao opruge. Izgledalo je da u graji kafia to nitko nije
primijetio. Mrani je prostor bio prepun; svi su govorili glasno i u isti glas i
u plimi galame bili neobazrivi poput neiskusnog crkvenog zbora. Oni koji
su imali mobitele u rukama, umjesto da to prije zavre razgovor,
neprestano bi podizali glas kako bi pokazali da su u pravu. Debeli ovjek
za susjednim stolom, gladei jednom rukom brkove, a drugom prebirui
zrna na brojanici, sluio je kao ivi metronom za amor koji ga je
okruivao. "Askarise, jesi li ti priredio ovu scenu kako mi ne bi
nedostajala domovina?" upitao sam i poalio. Ekipa se jo uvijek nije bila
navikla na moj humor.
Rekao sam im da elim ostati u Ateni dva dana. Nakon obilaska
muzeja i povijesnih lokacija krenut u na put u Mistru. Ali najprije sam
morao rijeiti jednu zagonetku u ovome gradu. Dok sam ustajao, u
posljednji sam tren odluio ne rei: "Tko me voli, neka me slijedi." Dolo
mi je da prekriim ruke na leima dok smo se sputali pjeice prema
Trgu Syntagma prema zalazeem suncu. Nismo stali sve do
prodavaonice baklava Gulluoglu. Imao sam udan osjeaj da u ako
odem unutra kupiti baklave za ekipu, pojesti i neiji tui dio. Instinktivnim
sam manevrom skrenuo u najbliu ulicu, a preda mnom se pojavio
uniformirani prodava simita. 9 Osjetio sam da moram kupiti simit; jedna
od dvije novanice koje mi je vratio kao ostatak bila je zalijepljena
selotejpom, a na drugoj je sa stranje strane bio matematiki problem.
Dok sam dijelio simit na etiri dijela, Askaris je rekao: "Gospodine, u
studenom se na ulicama prodaje salep, 10 prodavai viu: 'Salepi!'" Ulica
je bila puna skromnih duana iji su vlasnici stajali ispred njih i ekali da
se spusti veer, u meuvremenu puei i nepristojno viui prema
bunim vozaima motocikala koji nisu nosili kacige. Bio sam uzbuen
kao dijete koje je puteno u luna-park. Stvorio sam vlastiti labirint ulazei
u skoro svaki duan na koji smo naili. Jurio sam otkriti neki novi prizor,
zvuk ili miris sa svakim novim zavojem. No nita mi nije bilo strano:
umorne kue s ipkastim zastorima, duani sa zguvanim zastavama u
prozorima, djeca koja trkaraju uokolo u natikaama i umiljene uline
make. Iako je veer bila svjea, svi gosti kafia u koji smo sjeli da se
odmorimo zauzeli su stolove na otvorenome. Izgledali su kao da
spokojno ekaju neku naredbu. Ispred zgrade pored kafia nekoliko je
ljudi koji su stajali u improviziranom redu poelo amoriti. Hoe li
zaplesati rame uz rame ako netko zasvira melodiju sirtakija?
Na trgu prema kojem smo na Askarisov prijedlog krenuli naili smo
80

na pravoslavnu katedralu. Nakon trideset sekundi okrenuo sam se

prema Askarisu i rekao: "Ovo je najvanija vjerska graevina u
glavnome gradu; znai, htio si mi dati na znanje da u gradu nema
nijedne doista velianstvene vjerske graevine?"
"Gospodine, mogu li vas s vaim doputenjem odvesti do
spomenika u dnu dvorita?"
Okrenuo sam se i pogledao prema dvoritu koje je podsjealo na
neodravano klizalite. Na sredini toga prostora bio je postavljen
spomenik arhiepiskopu koji je bio tajni junak Drugoga svjetskog rata.
Uinilo mi se udnim to ima izraz lica uobraenog efa. Je li iza njega
na rubu trga s katedralom bio jo jedan kip? Hodao sam pokorno kao da
me tajanstvena gravitacijska sila privlai prema masivnom objektu koji
mi je slao signale poput svjetionika. Na obinome mramornom postolju
kakva se upotrebljavaju u kupaonicama stajao je bronani kip mojeg
prapraprapradjeda (?) Konstantina XI. Imao je na sebi odoru vojnog
zapovjednika, a u desnoj je ruci sumnjiavo stezao minijaturni ma.
Izgledao je staro i umorno, tragikomino kao Don Quijote koji kree na
svoje posljednje putovanje. Ako je kipar htio izraditi neustraivo,
plemenito, prezrivo lice osobe kojoj su se zgadili izdajniki saveznici,
svakako je uspio. Nos mu je bio dug kao nos moga djeda Jahje,
jagodine kosti visoke kao jagodine kosti moje majke, a lice mu je bilo
izduljeno kao moje. Kao da sam mogao vidjeti i osjetiti njegovu
prisutnost, do posljednje stanice u tijelu, unato loem osvjetljenju. Neko
se vrijeme okreui oko njega, poeo sam osjeati nekakvu teinu u
sebi. Otjerao sam ptice koje su mu sjedile na glavi i oistio lie koje mu
se zalijepilo za noge. Hodao sam amo-tamo ispred njega kao da sam na
strai. Proivljavao sam bespomonost unuka koji je zatekao u
bolesnikom krevetu slavnog djeda kojega dugo nije vidio. Kao da sam
bio dio "meugeneracijske krvne veze". Okrenuo sam se prema ekipi
koja me zabezeknuto promatrala i rekao: "Kip posljednjega bizantskog
cara u sjeni je kipa bezimenog sveenika i manji je za glavu. A
Konstantin Jedanaesti podravao je jedinstvo Katolike i Pravoslavne
crkve. Ljudi koji su ovdje postavili ovaj spomenik uvrijedili su Bizant i
njegovu uspomenu. Je li Nomo svjestan ovoga skandala i nisu li smatrali
potrebnim ispraviti ga?"
Za veeru sam odabrao tavernu koja se zvala Byzantio. Lokal u
turistikoj etvrti Plaki pripremao se za zimski san. Osim to je
podsjeao na obian anatolski restoran, bilo je pozitivno i to to nisu
putali glazbu. Bio sam nasuprot Askarisu i namjeravao sam od njega
saznati o Mistri ono to su knjige propustile spomenuti. U taverni su bila
tri stola. Odmah iza nas stari je Grk na tarzanskom engleskom obasipao
komplimentima Japanku dovoljno mladu da bi mu mogla biti unuka.
Djevojka se pokuavala usredotoiti na svoj tanjur i mogao sam se
81

kladiti da je namjeravala pobjei im pojede. Bilo mi je neugodno i

pokuavao sam posramiti besramnog enskara svojim pogledima, ali
bez uspjeha. to sam vie pio svjee bijelo vino, to sam se vie oputao.
Askaris nije dodao ili nije mogao dodati nita onome to sam ve znao o
Mistri, tom imenu koje je prizivalo rije "misterij" na brojnim jezicima.
Za treim je stolom bila skupina od osam domaih osoba. Bili su
oputeni kao da se izleavaju na palubi broda. Svaku novu temu
razgovora pokretala bi oronula osamdesetogodinja baka koja je plela
tirkiznu vestu. Promatrajui joj ruke kojima je radila kao da dirigira
orkestrom, obratio sam se Askarisu: "Osjeam se kao da sam sletio u
Atenu prije deset godina, a ne prije deset sati. ak mi se i mirisi koji se
ire iz kanti za smee ine poznatima. Ustvari, ini mi se da su se Atena
i sve oko nje odlomili od zaljeva oko Izmira i zalijepili se za europski
kontinent."
"Gospodine, s vaim doputenjem, kao va podanik koji poznaje
ovaj grad, htio bih iznijeti jedno miljenje. Kao to znate, Grka je
proglasila neovisnost tisuu osamsto trideset druge uz pomo europskih
sila. One su odluile da Atena postane glavni grad i da bavarski princ
Otto
postane
prvi
kralj
Grke.
Ali
ljudi
nisu
zavoljeli
sedamnaestogodinjega katolikoga kralja. Kae se da kralj nije mario
za interese svojih podanika i da su porezi bili nametnuti, zbog ega su
ljudi alili za razdobljem osmanske vlasti. Nitko nije mislio ni da e taj
kralj ni Atena kao glavni grad biti stalno rjeenje. Predvialo se da
stanovnitvo Atene nee premaiti dvjesto pedeset tisua. Atena nije
svjesno razvijana da bude glavni grad. Nije se brinulo ni za njezinu
prolost ni za budunost. Mogu se vidjeti tragovi Anatolije u Atenjanima,
ali na atenskim ulicama nema arma grkih naselja egejskog i
crnomorskog priobalja. Kae se da je jedna osoba koja se tijekom
preseljenja stanovnitva iz Turske u Grku doselila u Atenu i nakon
dvadeset godina vratila u Istanbul rekla: 'Istanbulska etvrt Fener vie je
Atena nego Atena sama.'"
Nisam osjeao da elim rei Askarisu da sam dirnut njegovom
izjavom. Kad su mi se oi poele sklapati, ustali smo i najprije otili do
trga ispred katedrale. Naslonio sam se leima na kip Konstantina XI. i
unuo. Nije mi pala na pamet nijedna prikladna pjesma. Budui da me
polagano poeo obuzimati san, ekipa me istovremeno uhvatila za ruke i
podigla na noge.
Ujutro sam se probudio skoivi iz kreveta. Osjeao sam nekakvu
gorku krivnju. Bilo je 6.33 i dolo mi je da promatram grad kroz prozor.
Nebo je bilo u procesu mijenjanja boje od tamnosive k svijetlosivoj. Na
Akropoli se Partenon cerio kao "stalno zaposlena prikaza". Istuirao sam
se meditirajui i zatim itao Seferisove pjesme. Kad sam po drugi put
krenuo prema prozoru, nebo se odluilo za krhku plavu boju. Partenon je
82

sjajio u svojoj bezvremenskoj slavi dok su se zdepaste gradske zgrade

klanjale iz potovanja. Bio sam ushien kao prvi svjedok jo nedovrene
slike. Otvorio sam prozor i traio glazbu te panorame; ne bih se bio
iznenadio da se odnekud zauo ezan.
Prisutnost obinih turista na najstarijim povijesnim mjestima u Ateni
bila je gnjavaa. Bili su ondje samo kako bi fotografirali. Iskazivali su
umjetnu radost. Dok je u Nacionalnome arheolokome muzeju bila
guva, u malenome Muzeju Bizanta i kranstva nije bilo drugih
posjetitelja osim nas. (Dva najzanimljivija izloka u tome muzeju bila su
odnesena iz Edirnea i Sidea u Turskoj.) Ekipa je bila nervozna, mislili su
da u im spoitnuti zbog toga to je muzej bio pust. "Ako ste sredili da
ovaj siromani muzej bude otvoren samo za mene da bih ga mogao
valjano obii, estitam", rekao sam im.
Kad je zazveckao kiasti nakit dviju prostitutki koje su uveer dole
u moju sobu, sjetio sam se skladnosti ogrlice stare 5000 godina koju
sam vidio u Arheolokome muzeju, i bilo mi je neugodno.

* * *
Idueg smo jutra u dvije limuzine krenuli u Mistru. Pravila su
nalagala da odsjedamo u razliitim hotelima i da putujemo u razliitim
vozilima. Ja sam svuda iao s Askarisom. Naviknuo sam se na tog
mudrog i runog ovjeka - runijeg od mene. Spavalo mi se na pustoj
cesti koja se sputala od Korintskoga kanala prema Peloponeskom
poluotoku. Jesu li bojna polja antike o kojima smo uili u koli, a zatim ih
zaboravljali, bila ostavljena na ugaru? Jesu li se planine i rijeke koje su
odigrale vane uloge u brojnim grkim mitovima smanjile za jedan broj i
ekale svoj kraj? Najvie me okirala smiona Sparta. Sada je imala
20.000 stanovnika i bila je gradi sav u zelenilu. Njezin me izgled
podsjetio na buntovnika koji se nakon osude na doivotni zatvor posveti
vrtlarstvu.
Mistra, udaljena sedam minuta vonje automobilom od Sparte,
pretvorila se u seoce. lako su je zasnovali latinski osvajai, tijekom
razdoblja vladavine Paleologa postala je prijestolnica bizantske
despotovine Moreje. Posljednji je teritorij koji je ostao u rukama Bizanta i
u njoj se bizantske nasljednike pouavalo vladarskoj dunosti. Ne zna se
zato se nakon ostvarenja grke neovisnosti itav grad preselio u
Spartu.
Mistra je bila sveto mjesto, sveta koliko i selo na planini Ida (na
turskom: Kaz Dagi) iz grke mitologije. Jedva sam povjerovao svojim
oima kada sam ugledao kip na minijaturnom trgu. Osim to je bio za
83

glavu manji, taj je kip bio jednak onome kipu Konstantina XI. u Ateni. Je
li to bila aluzija na vrijeme dok je moj prapraprapradjed bio pripreman za
vladavinu? Jedan od turistikih znakova pokazivao je na Aveniju
Stevena Runcimana (1903.-2000.). Taj
Shakespeare meu
bizantolozima napisao je jedinu iscrpnu knjigu o Mistri. Cijenio sam ga i
zato to je kriarske pohode opisao kao "barbarske invazije", zbog toga
to je bio zaljubljenik u Istanbul i u Seferisa i zato to se nikad nije
oenio.
Nasmijao sam se samome sebi kad sam u sebi izgovorio bismilu
dok smo se poinjali penjati na brdo s desne strane. Nakon prvog zavoja
pred nama se naao centar bizantskog arheolokog nalazita Taigetos.
Kupolasto brdo visine tristo metara bilo je maleno kao da je bilo paravan
u nekome Disneyjevu filmu; dolo mi je da pruim ruke i zagrlim ga. Na
vrhu brda bila je smjetena prokleta latinska utvrda, zatim crkva Aje
Sofije udaljena onoliko koliko se daleko moe baciti kamen, nie pod
njom palaa Palataki, onda je u centru bila despotova palaa koja se
rairila kao nekakav karavan-saraj, osmanska damija kao neoekivan
susjed i enski manastir Pantanassa pod zaklonom od brijestovih
stabala; to su bili stanari "gornjega grada". Vjerske graevine, palae i
sporedne zgrade znao sam napamet. Upamtio sam ih dok sam
prouavao karte, knjige i natpise. Na vrhu brda okruena maglom
doekao me skup srednjovjekovnih spomenika. Imao sam ideju gdje bih
mogao pronai drugi ljubiasti kvadrati. Ali najprije sam se morao
upoznati s ovim kompleksom koji se opirao ideji pretvaranja u grad
duhova. (Mislim da je to bila stvarna namjera Noma.)
Ostavili smo svoje glomazne automobile na parkiralitu na vrhu
brda. Lutajue koze pasle su po uruenim dijelovima starih zidina. Pele
su izvodile posljednji duet sezone s eljugarima. Kia je padala i stala
prije nego to smo doli; zemlja je mirisala po ivotnoj radosti. Htio sam
se popeti na vrh brda i udahnuti duuuboko, od Galate do Mistre. Hodali
smo oprezno putovima koji su izgledali kao da su nainjeni da
obeshrabre ljude koji su namjeravali doi u posjet i ivcirati ih ako
svejedno dou. Prva nam je postaja bila crkva Aje Sofije. Jo samo da je
imala vrata i prozore, i crkva bi bila spremna za misu. Na freskama na
zidovima i stropovima vladao je sumoran sklad. Moda je figurama
trebalo sedamsto godina da postignu tone pastelne tonove. enski
manastir Pantanassa bio je jedina zgrada koja je jo uvijek sluila svojoj
izvornoj funkciji. Bili su mi udni turisti koji su veselo ekali u redu ispred
manastira. Bez urbe smo im se pridruili. Iznenadio sam se kad sam
ugledao mladu redovnicu koja je prola pored nas oiju uprtih u tlo;
moda zato to je imala naoale. Skupina domaih ljudi koja je krenula
okupirati manastir nije se mogla stiati; doivljavali su uzbuenje
postavljanja svetog stola za piknik. Nisam mogao pojesti tvrdi slatki koji
84

sam uzeo iz zdjele koju nam je ponudila starija redovnica. Proaptao

sam: "Pokvario se zbog krivih molitava", kao da me ekipa mogla uti.
Prostrani balkon manastira podsjetio me na drvene ljetnikovce graene
na planinskim panjacima istone crnomorske obale. Iza sve slabije
zavjese od magle osjeao sam kako se svjetlosna karavana sastavljena
od djelia mozaika kree prema istoku. Sklopio sam oi da bih bolje
mogao uti himnu koja je pratila tu bezvremensku pojavu. Kada je
karavana dosegnula Antiohiju, otvorio sam oi. Nekako sam bio
uznemiren zbog toga to je ekipa visjela oko mene. Odjednom mi je
dolo da se zabavim zadirkujui ih. Ne okreui se prema njima, upitao
sam ih: "Ima li tko meu vama da poznaje starog pjesnika iz ovih
krajeva, Hegesipa?" Priekavi neko vrijeme, rekao sam: "Bravo. Za
nagradu u vam recitirati jedan njegov peterostih.
Koprive i iak svuda su oko mene;
Odlazi, putnie, ogrepst e se ako se priblii
Jer ja sam, glavom i bradom, ovjekomrzac Timon,
Kuni me koliko eli, ma slobodno,
Samo se makni odavde!"
Rekavi "I nama je vrijeme da odemo odavde, imamo posla",
zaputio sam se prema vratima Monemvasia koja su vodila prema
Despotovoj palai. Mistra je bila mozaika zagonetka poloena na
zemlju. Na neki sam nain uivao u tome to nisam bio siguran jesu li
zgrade, od kojih je najmlaa bila stara petsto godina, bile pitanje ili
odgovor. Bio sam siguran da u drugi trag pronai u sobi u kojoj je
despot neko donosio odluke, ali preda mnom je bila suvremena
zapreka. Palaa je bila zatvorena za posjetitelje zbog restauratorskih
radova koje je financirala Europska Unija!
Kalligas je popriao s lijenim uvarom, koji nam je prenio dobre
vijesti da emo moi ui ako dobijemo doputenje nadglednika gradilita.
Podignuo je ruku u tri pokreta i pokazao prema mladoj eni koja je
stajala s panama-eirom na glavi na sredini dvorita. efica
restauratorskih radova imala je na sebi hlae, izme i sunane naoale.
Izgledalo je kao da mi nee biti lako dobiti doputenje od nje. Koristei
se i govorom tijela, dijelila je naredbe skupini radnika koji su pred njom
stajali u polukrugu. Priao sam joj znatieljno; imala je privlaan glas, a
ako je bilo suditi prema kosi koja joj je iskakala iz eira, bila je plavua.
Da nisam uo kako govori na grkom kao iz mitraljeza, usudio bih se
pogaati da je iz sjeverne Europe. Kad bi zavrila svoje melodiozne
reenice neime to je zvualo kao upitna rije, svi bi se nasmijali. Svaki
put kad bi metalnim ravnalom koje je drala u ruci dotaknula izmu,
podsjetila bi me na gazdine keri u kaubojskim filmovima koje bi izgrdile
85

sluge, a zatim uzjahale i galopirajui nestale.

Kad su se radnici poeli razilaziti, krenuo sam prema njoj. Kad me
primijetila, poprimio sam svoj najplaljiviji izgled. Govorio sam na
engleskome i istaknuo da sam profesor na Bosporskom sveuilitu i
povjesniar amater zaljubljen u Bizant. Kad sam ve stigao do Mistre,
nisam se htio vratiti ne vidjevi Despotovu palau. Uspio sam joj privui
pozornost kad sam dodao da sam po majinoj strani Grk. Nisam odustao
ni kad je odgovorila na tenom engleskom: "Ja imam ovlasti izai
ususret jedino istinskim bizantolozima." Nabrojio sam imena bizantologa
koje sam cijenio i naglasio da sam privatno istraivao u New Chatham
Houseu i u Dumbarton Oaksu: "Ako elite, moete me ispitati o lanim
eunusima u Velikoj palai, ili vam mogu nabrojiti careve koji su odrijemali
na Valensovom akvaduktu, ali, molim vas, uinite mi tu uslugu." Bio sam
iznenaen krotkou u svojem glasu.
Njezine sunane naoale izgledale su kao maska jer su joj
poprilino skrivale lice. Ali umirio sam se kad su se na licu te mlade ene
uzdigli obrazi. Prinijela je kaiprst i prstenjak usnama pa odsjeno
zazvidala. (Zavidio sam svima koji mogu zvidati prstima.) uvaru koji
je skoio s mjesta na kojem je sjedio viknula je "Akiii!" i pokazala na
mene. Iz depa je izvadila malenu depnu svjetiljku i pruila mi je
rekavi: "Trebat e vam, moete mi je vratiti najkasnije za sat vremena."
Despotova palaa ustvari je bila graevina bez ikakve estetske
posebnosti. Bila je rezidencija guvernera pokrajine i zbog toga je morala
biti velika i pretenciozna. Bilo je udno to mi se inilo da ima ivost
seldukoga karavan-saraja. Prema karti koju sam imao u ruci pronaao
sam prijestolnu sobu. U mranoj prostoriji jo se nije zapoelo s
restauratorskim radovima. Izgledala je kao skladite prazno ve
generacijama. Aromu koju sam osjetio u prostoriji identificirao sam kao
miris vlanog sijena. Kad sam upalio depnu svjetiljku, niti su golubovi ili
imii uzletjeli, niti su kukci zazujali; zacijelo je prije nekog vremena
neto promijenilo prirodno stanje u prostoriji. Nasred kamenog poda bili
su mozaici. Na najistaknutijem bio je prikazan polunag filozof koji je
svitkom koji je drao u ruci tjerao ogromnog tigra koji ga je napadao. Taj
je dio mozaika izgledao manje pranjav od drugih i zato sam ga
pregledao depnom svjetiljkom kvadrati po kvadrati. Pronaao sam
ljubiasti kvadrati na bradi toga gospodina; prilijepio mi se za ruku im
sam ga dotaknuo. Brzo sam otklonio kao smijenu pomisao da bi efica
restauratorskih radova mogla biti osoba koja je sakrila drugi trag.
Nisam bio toliko nepristojan da izaem iz zgrade prerano. Ostao
sam u toj meditativnoj atmosferi razmiljati o feudalnim gospodarima
Paleolozima kako se drue s filozofima. Posebice je intelektualac i estet
Emanuel II. bio zasluan to se Mistra pretvorila u centar posljednje
bizantske renesanse. Prosvijetljeni sveenici, eruditi, filozofi,
86

znanstvenici i odabrani umjetnici okupili su se u Mistri. Crkve i dvor

pretvorili su se u sveuilita. Klasini filozofi prouavali su se i kritizirali u
Mistri. Filozofija se dopunjavala novim spoznajama. Oblikovali su se novi
filozofi. Mistra je privukla pozornost Europe i postala metom vatikanskih
sumnji. U izvorima koje sam proitao nije bilo objanjeno zato je za tu
melankolinu renesansu odabran jedan provincijski grad. Moje je
miljenje da su Paleolozi izgubili nadu u Konstantinopol, koji je brzo
"trunuo". Ovisili su o ovome gradu, koji je sada bio arheoloki laboratorij,
iz istih razloga iz kojih je Konstantin L, odustajui od Rima, osnovao
Konstantinopol. Oi su mi se fokusirale na pauinu koja je visjela iz
kutova na stropu i podsjeala na potpornje. Izgledala je kao da uva
nezabiljeene rijei mudrosti izgovorene pod ovim krovom prije esto
godina.
Izgovorivi bismilu, umotao sam novi trag u papirnati rupi i izaao.
efica restauratorskih radova sjedila je na rubu dvorita pod platnenom
tendom. Ispruila je noge na stol pred sobom i preko voki-tokija davala
naredbe na grkom i engleskom. Noge su joj bile duge i skladne. Pored
izama joj je stajala knjigi Kad sam bio smrtan Javiera Mariasa. Preveo
sam si naslov i nisam smatrao da zvui pjesniki. Ugasila je voki-toki i
spustila noge na tlo. Zanimalo me lice koje je bilo skriveno iza kape i
sunanih naoala. "Moda niste zadivljeni onime to ste vidjeli?" upitala
me.
Vraajui joj depnu svjetiljku, odgovorio sam: "Razgovarao sam na
putu kroz vrijeme s filozofima Pletonom, Brijenijem i Besarionom u
sobama koje su poastili svojom prisutnou. Puno vam hvala to ste mi
omoguili da doivim to zadovoljstvo." Moglo je biti da je razlog zbog
kojeg sam velikoduno udijelio reenice zahvale bila injenica da sam do
drugoga traga stigao bez problema.
Mlada je ena neko vrijeme utjela, pretpostavljam zato da odmjeri
rijei koje sam rekao i koje e rei. "I meni je drago da sam upoznala
Turina koji voli Bizant i nema brkove", poela je. "U prosincu u ii u
Istanbul da bih odrala jedno predavanje. Ako vas to zanima, elim i vas
pozvati. Ako mi date elektroniku adresu, pozvatu vas."
Dok sam dodavao e-mail-adresu na svoju posjetnicu, rekao sam:
"Ako nemate nita protiv, biste li mi rekli naslov predavanja?"
"Ukratko, tvrdit u da je Emanuel Drugi bio najbolji bizantski car, ali
nesretan."
"H. G. Beck iznio je tvrdnju da je Emanuel Drugi bio najsimpatiniji
bizantski car i da su ga cijenili ak i smrtni neprijatelji Bizanta, a i Steven
Runciman kao da se sloio s njime. Svakako u vas doi posluati."
"Dobro, ima li neki kontroverzni bizantski car koji je vama drag?"
"Uvijek sam cijenio dinastiju Paleologa. Ako meu njima moram
odabrati jednog cara, onda je to Konstantin Jedanaesti."
87

"Smijem li pitati zato?"

"Mogu nabrojiti tucet razloga, ali onaj glavni je instinktivan: krvna
veza."
Mlada se ena poela smijati. Ne uzimajui u obzir brojne
prostitutke, ovo je bilo prvi put da sam nasmijao neku enu, i to
znanstvenicu kojoj nisam mogao vidjeti lice. (Zanimala me boja njezinih
oiju.) Dok mi je davala svoju posjetnicu, zazvonio joj je mobitel. Iz
injenice da je poela govoriti koketno na talijanskome zakljuio sam da
je zove deko. Dr. Mistral Sapuntzoglu, docentica na Odsjeku za
klasinu arheologiju i povijest na Sveuilitu u Stockholmu. Prema tome
to joj je prezime bilo tursko "Sabuncuoglu" prilagoeno grkom
alfabetu, otac ili djed zacijelo su joj bili iz jedne od onih obitelji koje su
otrgnute iz Anatolije. Njezin telefonski razgovor nije dugo potrajao, a kad
sam je upitao za objanjenje svoje pretpostavke, odgovorila je: "Tono.
Moj otac Costas rodio se u mjestu Edremit. A majka mi je veanka.
ak mi ni ime nema veze s Mistrom."
"Kako ne bih znao! Tonije, znam vjetrove koji se pojavljuju u
pjesmama. Mistral je hladan i tvrdoglav vjetar koji pue od
sjeverozapadne Europe do Sredozemnog mora. Kad sam zbog toga
kupio jednu zbirku pjesama Gabriele Mistral, saznao sam da je tisuu
devetsto etrdeset pete dobila Nobelovu nagradu za knjievnost."
Kad je do nas dotrao jedan od njezinih pomonika, rukovali smo se
i pozdravili do susreta u Istanbulu.

* * *
S ekipom sam otiao do susjedne crkve Sv. Nikole. Zanimalo me
kako e Nomo komentirati to to sam za otvaranje drugog traga odabrao
crkvu Djeda Mraza.
Trea postaja bio je manastir Sumela. Nikad nisam posjetio
manastir koji je bio urezan u stijenu na planini u Trabzonu, rodnome
mjestu moga djeda. Sumela, koju sam vidio na razglednicama i u
dokumentarnim filmovima, podsjeala je na dvorac iz crtanih filmova.
Dok sam bio u osnovnoj koli, molio sam baku da me onamo odvede, a
ona mi je rekla: "Sinko, jesi li poludio?"
Rano smo zavrili s poslom u Mistri. U posljednji mi je tren palo na
pamet da posjetim crkvu Sv. Dimitrija, u kojoj je 6. sijenja 1449.
obavljena sveanost krunidbe Konstantina XI. Drhtao sam od uzbuenja
u tome malenom vjerskom objektu; biti okrunjen u Bizantskom Carstvu
znailo je dobiti smrtnu presudu. Dao sam ekipi doputenje da sat
vremena obilaze graevine koje god ele. Pappas i Kalligas odabrali su
88

da ostanu sa mnom. Askaris je htio obii dvije naputene crkve na junoj

granici grada.
Napravili smo pauzu za ruak u restoranu u Sparti pod imenom
Palaelogos. Na televizoru u objektu koji je podsjeao na sklonite bio je
upaljen TV-kanal s modnim revijama. Bilo je smijeno vidjeti muke
goste kako krajikom oka promatraju reviju kupaih kostima. Da sam
oko sebe ugledao nekoliko brkatih gostiju, pomislio bih da sam u Tireu ili
Bergami na turskoj egejskoj obali. "Gospodine Pappas, pozovite
konobara da naruimo", rekao sam. "Pitaj i da vidimo daju li popust
roacima." Poeli smo se smijati uglas.

89

KAPA

Kad bih bio siguran da me nee odmah poeti zafrkavati zbog toga,
onima koji bi me upitali odakle sam rodom rekao bih da sam iz
Trabzona. Svialo mi se ime grada koji je u sedmom stoljeu pr. n. e.
osnovao Milet pod imenom Trapezunt. Koju god bih antiku kartu ili
globus pregledavao, znao sam da u naii na Trapezunt na obali Crnog
mora. Kada sam prvi put razdvojio to ime na "trapez" i "unt", veselio sam
se kao da sam rijeio zagonetku. Kad su kriari osvojili Konstantinopol, u
Trabzonu je uspostavljeno zamjensko sjedite ostatka Bizantskog
Carstva, ije je ime Pont zvualo kao lozinka. Ono se odupiralo sve do
1461., kad su ga osvojili Osmanlije, i uznemirivalo je i samo Bizantsko
Carstvo koje je bilo obnovljeno u Konstantinopolu.
Nakon to mi se djed doselio u Galatu, pred njim se nije smjelo ni
spomenuti Trabzon. Taj grad, koji je djed napustio kad je zapao u loe
financijsko stanje, posjetio sam s bakom deset godina nakon djedove
smrti. Trabzon se stisnuo izmeu dva brda i Crnoga mora i poinjao se
iriti prema istoku i zapadu. Na mjestu nae kue, koja je bila smjetena
odmah pored Ataturkova muzeja i s brda je imala pogled na grad, sada
su bile tri stambene zgrade. Da ih je Eugenio vidio, rekao bi: "Jedino bi
King Kong mogao biti arhitekt ove tragedije." Bljetave zelene i ruiaste
fasade imale su ljupkost karikature. Jedva sam podnio tjedan dana
boravka u kui bakine roakinje Samije. Salon u kui udovice bez djece
pretvorio se u polje posuda s cvijeem, a imala je i zloestu maku koja
se zvala Cimcime. Stalno nam je nudila hranu, a ako bismo odbili,
uvrijedila bi se. Zaboljela bi me glava kad bi nam na svaki puni sat htjela
poprskati ruke kolonjskom vodom. Razgovarala bi sa svojim biljkama i
makom u razliitim tonovima, a kad bi se spremala za krevet, glasno bi
podrigivala.
Tijekom toga prvog posjeta Trabzonu ponosno sam odluio da je
odlazak onamo kao putovanje kroz vrijeme. Nisu me vodili da vidim
utvrdu iz vremena Mileta, akvadukt i crkvu iz vremena Bizanta i damiju,
javno kupalite i konake iz vremena Osmanlija; shvatio sam da baka i
teta Samije uope nisu ni svjesne postojanja tih mjesta i zato se nisam
mogao ljutiti na njih. Donosio bih pozdrave kule Galate trabzonskim
mostovima Tabakhane i Zagnos, za koje sam mislio da su dijelili grad na
gornji i donji dio. Posjeivao bih jedan pa drugi i s njih promatrao
90

prolaznike. Pretpostavljao sam da polovina mukaraca u gradu od

200.000 stanovnika odlazi u ribolov. Vlasnici duana svako bi malo
zaspali, a na ulici bi hodali vrstim korakom i ispravljali svoje dranje kad
bi pozdravljali jedan drugoga. Najivaniji i najsmjeniji bili su krivonogi
momci s orlovskim nosovima; zapisivao bih koliko sam ih sreo u jednom
danu. S mjesta na kojem se nalazio Ataturkov muzej ponekad bi se
zauo zvuk kemene, malene violine koja je ondanji narodni
instrument, i itavi bi Trabzon spojio ruke i plesao kolo dok god bi se
glazba ula. Tu bih snimku vrtio u glavi dok bih se vraao u Istanbul.
Onog ljeta kad sam krenuo u srednju kolu, Eugenio mi je poklonio
monografiju o Trabzonu. itajui enciklopedijsku knjigu, pripremao sam
se za maratonski ispit toga izbornoga kolegija. Trabzon na gravurama iz
19. stoljea nije se razlikovao od grada iz bajke. Nadgrobni spomenici na
groblju Imaret stajali su uspravno kao dervii koji se spremaju vrtjeti oko
svoje osi sve dok ne uspavaju gledatelje. Na panoramskim fotografijama
slikanim s mora prevladavala je melankolina atmosfera grada. Jesu li
se stanovnici Trabzona na gravurama i izblijedjelim fotografijama okupili
za maskenbal? Promatrao sam kadar po kadar svoje sugraane koji su
nepovjerljivo zurili u kameru; ta procesija slika podsjetila me na sjeanja
s mostova za mojih posjeta dok sam bio dijete. Kao to sam u gradu
viao kamene spomenike koje bi ostavljao svaki narod koji je vladao
gradom, tako je meu onima koji su pili s gradskih esama bilo ljudi iz
svakog naroda. Oni koji su na mene ostavili najvei utisak bili su
bljedoliki mukarci i ene izduljenih lica. Kao da sam ih znao s bizantskih
fresaka. Zajednika osobina mukaraca bila je tvrdoglavost u njihovim
oima. Sjetio sam se gdje sam vidio te improvizirane izazivake izraze
lica: na prikazu osmanskog sultana Selima Strogog, koji se u 16. stoljeu
pripremao za vladarski zanat sluei kao guverner Trabzona.
Manastir Sumela bio je rukama urezan na strmini arobne planine.
S njegovom se gradnjom zapoelo u etvrtom stoljeu i potrajala je
tisuu godina. Obiavao bih probijati granice djeje mate dok bih
prouavao razglednice Sumele; ako i nije bio hrabar kao akrobat koji
hoda po uetu, manastir je bio velianstven kao osamljeni dvorac na
litici. Rekao sam si da u jednog dana odletjeti u Trabzon da bih se
upoznao s njim i da u se vratiti ne sletjevi u samome gradu. Nisam
mogao povrijediti osjeaje svoga djeda, kojega sam volio sve vie sa
svakom novom kletvom kojom su ga astile njegova ena i ki.

* * *
Sada, nakon dvadeset godina, ponovo zato da "ne bih povrijedio
91

duu svoga djeda", bio sam na nebu iznad Trabzona. Baka je mislila da
idem na poslovni sastanak u Ankaru; da sam je upitao za roakinju u
Trabzonu, posumnjala bi. Dok smo iz zrane luke ulazili u grad, na
pamet su mi padale melodine rijei balalos ("lud"), kambos ("kukac") i
zazal ("elav") koje su ule u turski jezik tete Samije iz pontskoga grkog
jezika. Da piem roman, njegov pripovjeda ne bi bio oaran enom u
ulozi Samije. No bio sam uznemiren zbog toga to mi je ivot izlazio iz
okvira romana.
Kada sam se trebao uvjeriti da ne sanjam, okrenuo bih se i
pogledao Askarisa, koji je trkarao za mnom kao ugav ulini pas.
Smatrao sam ga toliko udnim da nisam htio znati nita o njegovu
privatnom ivotu; to smo se vie pribliavali Trabzonu, prema njegovu
sam dranju shvaao da ne poznaje dobro grad. Njegova gusta brada
podsjetila me na posljednju fotografiju moga djeda u obiteljskom albumu.
Bio sam siguran da je moj djed pustio bradu da bi sakrio dugi nos i
rijetku kosu. Njegov namrgoeni pogled i ogromne oi kojima je
omalovaavajue gledao u kameru bili su - moda - znak karizme.
Nakon to se muio u Parizu, kamo je otiao na studij, diplomirao je na
Odsjeku za ekonomiju na jednom fakultetu za imigrante u enevi.
Njegova ga je ki smatrala lijenim, sanjarom i neuspjenim
poduzetnikom. Njegova ena smatrala je da je nevaljalac koji visi po
klubovima i restoranima i u svakoj prilici ide na poslovne putove u
inozemstvo. A stanovnici Galate znali su ga kao velikodunoga
gospodina. Zaboravio sam koji je car Ivan po redu bio moj djed Jahja, ali
bilo je jasno da sa svojim ivotnim stilom nije bio Nomu po volji i nije
mogao biti "odabrani". Mislim da mu je Nomo omoguio ivot na
odreenoj razini blagostanja i tako ga izuzeo od dobrih i loih strana
dunosti koja je mene zapala.
Centar grada, koji se ve 2700 godina nije promijenio, kao da se
pretvorio u rijeku Ganges. I najmanja prometna nesrea mogla je
uzrokovati prometni kaos. Pozornost mi je privukao porast broja ena
koje su pokrivale glavu maramom; blijede i elegantne djevojke izgledale
su kao da e nakon zavretka snimanja nekog filma otkriti glave i otii.
Svidio mi se moj hotel, iji je ruiasti atrij podsjeao na eikov
ator. Bio je divan dan u studenome; poslije ruka sam s Askarisom
otiao u obilazak crkve pontske Aje Sofije. Dok smo ulazili u dvorite
crkve, Crno je more grmjelo na mahove. Na pamet mi je palo
velianstveno Mramorno more. Ako bi imalo nekakvu poruku, prenijelo bi
je krivudavim linijama popraenima imaginarnim notama.
Proelje jednostavne crkve koja je bila proizvod 13. stoljea bilo je
ivahno poput arheolokog skladita. Na nadgrobnom spomeniku
najbliem ulazu u enski WC bilo je ime sultanove keri Kamer Sultan.
Zapazio sam slinosti u dizajnu, boji obraenih blokova i unutranjim
92

ukrasima graevine s armenskim i gruzijskim crkvama i seldukim

damijama; to me jedinstvo zadivilo. Ne moe se rei da na freskama na
stropu nije bilo ljepote slike. Moglo se govoriti o ljupkosti izlobe naivne
umjetnosti bizantske provincije naspram istanbulske bizantske
umjetnosti. Pokazujui Askarisu manjkavost podataka na obavijesnim
ploama i pogreke u prijevodu i tisku, rekao sam: "Da nisam car u
progonstvu, znao bih to uiniti." Ako bih se pribliio velikim prozorima
na sjevernoj strani graevine, pomislio sam, naviknuo bih se na
grmljavinu mora koja se ula. Crno more bilo je ljutito poput tigra koji je
osjetio da mu je gospodaru opasnosti.
Pappas i Kalligas bili su u dvoritu. Obavijestio sam ekipu da u ii
u otkrivanje osmanskog Trabzona i dao im slobodno. Kad je Askaris
izjavio da eli jo neko vrijeme ostati u Aji Sofiji, moje bradate uvare
zapalo je da me slijede. Doli smo do osmanskih mostova koji su dijelili
grad na pola. Te graevine, koje su mi sluile kao dizalo vremenskog
stroja koji bi me vodio u osmanski dio grada, sada su izgledale za broj
manje. Neko sam vrijeme promatrao taj prizor, a onda sam namjeravao
potraiti tragove grada u kojem je sultan Selim Strogi dvadeset dvije
godine bio guverner i u kojemu mu se rodio sin i budui sultan Sulejman
Velianstveni.
Najprije sam promatrao skupinu djece od nekih deset-dvanaest
godina koja su stvarala pomutnju vraajui se iz kole. Ono to je bilo
muzikalno kod njih bilo je istodobno vikanje jednih na druge naglaenim
crnomorskim turskim dijalektom; bilo je teatralno kako su se koristili
dijalektom da pokau nadmo. Zatim je poela procesija tinejdera;
zaudilo me to to nisam mogao predvidjeti hoe li se njihovi razgovori
koji su zavravali visokim tonovima okonati svaom ili smijehom. Svaku
su rije izgovarali u posebnoj melodiji, a kad bi doao red na posljednju
rije, njoj bi dodjeljivali ulogu naglaene. Prelazak djevojaka preko mosta
bio je folklorna modna revija. Pojavljivale su se u malenim skupinama i
oi su im se ceremonijalno sputale prema tlu dok bi momci prolazili
pored njih. Nisam htio razmiljati o tome bi li se Pappas i Kalligas, koji su
hodali svaki s jedne moje strane kao lutke, bili spremni rtvovati za mene
i bi li bili spremni rtvovati mene za Nomo. Trenutano se nisu razlikovali
od sporednih likova u stripovima.
S popodnevnim ezanom uli smo u etvrt Ortahisar. Slabani
jesenski povjetarac pomilovao mi je lice i proao pored mene, i to sam
shvatio kao znak. Slijedei ga bez zastajkivanja, odjednom sam osjetio
da su mi se noge zalijepile za tlo. Kao da sam nosio kaleidoskopske
naoale. Zastao sam kiljei; ako me ne pita za lozinku, hoe li mi dati
neku poruku? Dok sam poinjao osjeati glavobolju, tijelo mi je obuzela
malaksalost, a preda mnom se po-la-ko podignuo tanki zastor magle.
Ispred mene se ukazao red bizantskih, osmanskih i turskih zgrada jedna
93

do druge pokazujui da izazivaju vrijeme i ovjeka.

U toj etvrti stisnutoj na uskom i brdovitom zemljitu bile su i druge
uzviene graevine koje su odavale potovanje topografiji. Pastelna
proelja privlanih kua koja sam htio nazvati "malenim vilama"
podsjetila su me na stropne freske u Aji Sofiji i na mirni hotelski atrij.
Osjetio sam se odmornijim dok sam prolazio pored suhe esme na kojoj
je pisalo: "Svaka smrt je rana smrt"; ulini psi bili su mi pratnja i uski su
putovi obino zavravali u slijepoj ulici s divljim smokvinim stablima. U
bezimenim ulicama sluao sam duete tiine i svjeine. to je nebo
postajalo mranije, to sam vie primjeivao da svaki kutak lui vlastitu
svjetlost.
Pruajui glavu kroz glavna vrata damije Ortahisar Fatih,
promatrao sam vjernike koji su se okupili za veernju molitvu.
Usmjerujui pozornost na red osmogodinjih djeaka koji su stajali
otraga, zapazio sam poruku na engleskom jeziku na demperu jednoga
od njih. Ta je sadanja damija od 13. do 15. stoljea bila crkva
Panaghia Chrysocephalus i u njoj su se krunili pontski kraljevi.
Predahnuli smo u mranom kafiu za umirovljenike, gdje su svi ili
vodili dvoboj s cigaretom ili polaaako brojili zrna na tespihu. Smeli su me
kad su svi uglas rekli "Zdravo!" kad smo uli, kao da su rekli "Amen!" Oni
s tespihom u rukama izgledali su kao da su bili usredotoeni na neki
program izmeu sree i neega njoj posve suprotnoga, i kao da su
oekivali neke vijesti. Na odlasku sam proitao oglase za narodni ples u
izlogu prodavaonice CD-ova pored koje je bila tiskara kojaje naglaavala
da je pokrenuta 1901., kao da alje poziv za pomo. Zatim sam
primijetio mladia koji je stajao na ulazu. Prostrijelio me pogledom koji je
govorio: "Ako vidim neku greku, neu se mijeati."
Sultanskim su me brodom vozili po labirintu manastira karme. U
takvu sam jednu reenicu mogao stisnuti lakou koju sam osjeao u
sebi. Do uha mi je dolo upozorenje koje se nee svidjeti Nomu: prava je
vjetina bila ovladati postignuima i Bizanta i Osmanlija. U Trabzonu
sam bio na pola puta. Polaui ispit, poeo sam se zanimati za ispitno
vijee. Mogunost da me Nomo pokuavao izmoriti u dvoboju bila je u
duhu bizantskog naina rada. Kae se da ime "Sumela" dolazi od rijei
melas, grke rijei za tamu. Volim tamu, jer svaki njezin ton ima razliit
okus; to znam iz pjesama.

* * *
Kad sam uo da od Trabzona do Nacionalnog parka Altindere ima
pola sata vonje, uzdahnuo sam pomislivi: da piem roman, rekao bih
94

da ima etrdeset minuta. Proitavi da se manastir Sumela nalazi unutar

nacionalnog parka, osjeao sam se kao da u progoniti neku ugroenu
vrstu orla.
Volim rijei koje se sastoje od pet slova. Zanimalo me mjesto u
okolici Trabzona po imenu Maka jer se nalazilo na Putu svile i jer se
spominjalo u Ksenofontovu djelu Anabaza. Zaboravio sam da se park
Altindere nalazi u opini Maka. U koloni od dva automobila koja je
krenula na put u sunano jesensko jutro ovaj sam put bio u vozilu s
Theom Pappasom. Poeo mi se dopadati taj uvar koji je izgledao kao
hrva i kojega nisu vrijeale moje ale; moda zato to ih nije ni
shvaao. Odustao sam, barem zasad, od ale koju sam htio uputiti
Askarisu: "Je li ovaj ovjek odabran da ne budem zatien?"
Naa je ruta bila dobroduna kao crte osnovnokolskog djeteta:
pun ivotne radosti, pun zelenila, pod bistrim nebom sa skupinama
oblaka koji su strpljivo pozirali. Zgrade koje kao da su se pojavljivale iz
sjemenki noenih vjetrom izgledale su lano poput maketa. Proli smo
pored sredovjene seoske ene; na leima je imala sveanj iba, a sa
svake joj je strane hodala po jedna mrava krava. Njih tri hodale su
usklaenim korakom i u istom su ritmu ljuljale glavu. Mogao sam se
kladiti i da su razmiljale o istome.
to smo se vie sputali na jug, to je nadmorska visina bila vea, a
napuenost manja, i s potovanjem sam osjeao prevlast tiine. Nisam
pridavao neku vanost srdanosti prodavaa karata na ulazu u park. Da
je Askaris bio pored mene, rekao bih: "Ovaj ovjek podsjea na
njegovatelja koji demoralizira bolesnika pokuavajui ga obodriti."
Penjali smo se na brdo na kojem su zavoji bivali sve otriji. Na
parkiralitu je stajao umoran minibus iz susjednog okruga. Altindere je
prepun sjenovitih i monumentalnih hrastova. Promatrao sam dvoboj
zelene dubine i tiine. Drhtao sam od pomisli da bi mi se noge odvojile
od tla ako bih zatvorio oi. Park je bio vjeni terminal za odlazak do
manastira. Upravo tada nali smo se licem u lice s planinom koja se
uzdizala na visini od 1300 metara. Sumela je sjajila poput divovske slike
objeene s vrha planine. Nisam mogao odvojiti pogled od manastira; je li
mi se to vie pribliavao to sam ga vie promatrao?
Graevina visoka sedamnaest i duga etrdeset metara imala je
gotiku estetiku i bila je u skladu s okolinom. Posramio sam se svojih
diploma dok sam se iznova divio tome kako to remek-djelo ve tisuu
godina visi nad ponorom. Znao sam da u ui u manastir i u njemu za
moda pola sata pronai trei kvadrati u jednoj od dvije prostorije;
dobro sam nauio svoje gradivo. to sam vie razmiljao o tome kako je
ljudski rod uspio noktima i vjerom izdubiti etrnaest metara stijene na
boku planine, vie sam se htio pomiriti sa samim sobom. Ako sam putem
ovih izleta dobivao neku vrstu duhovnog obrazovanja, bio sam duan
95

zahvalnost ispitnome povjerenstvu.

Prema opeprihvaenome mitu, Djevica Marija pojavila se u
snovima dvojice atenskih redovnika i zapovjedila im da izgrade svetite
u Crnim planinama ponad Trabzona. (Kad god se spomene Marijino ime,
pomislim da Pavao iz Tarza, u junoj Turskoj, stjegonoa kranstva,
nije bio dovoljno poaen.) Dvojica redovnika, koja su inae bila u rodu,
nakon tegobnog su putovanja dospjela do podnoja planine. Izgradili su
malenu crkvu dubei monumentalnu stijenu. Na tome su mjestu, koje
nisu napustili sve do smrti, umrli na isti dan, a tada su se lokalni
redovnici nastavili brinuti o toj osamljenoj crkvi. Sumela se poela
pretvarati u regionalni centar i u estom je stoljeu poaena time to je
dobila podrku bizantskog cara Justinijana. Teko je razdoblje dolo
kraju u 14. stoljeu uz pomo pontskih careva; tada je Sumela ve bila
svjetsko vjersko sredite. U 16. stoljeu, kad je Selim Strogi kao
guverner pokrajine bio ranjen tijekom lova u oblinjim planinama, izlijeili
su ga redovnici iz manastira. Sumela je od tada bila pod zatitom
Osmanlija. S proglaenjem Republike Turske doao je kraj aktivnosti
manastira jer su redovnici bili prisiljeni napustiti Tursku. Bilo je prirodno
da je manastir bio zaboravljen sve dok u osamdesetim godinama
prologa stoljea nisu poeli restauratorski radovi.
Priroda je bila majstor koji je oblikovao stazu kojom se prilazilo
manastiru. Hodajui tim putom jedan za drugim, zauli smo pjev
vodopada. Odjekivao je kao signal za opasnost i mijenjao tonove sa
svakim zavojem. Staza je bila pod nadzorom golemih stabala. Prizor
korijenja koje se zalijepilo za tlo poput hobotnice bio je dramatian, i kao
da su stabla eljela rei: "Hej, putnie, mjesto po kojem hoda pod
naom je zatitom."
Dok smo prolazili kroz glavni ulaz u manastir, naao sam se u
centru srednjovjekovnoga grada. Na lijevoj strani manastira, na ravnini
koja je podsjeala na dvorite, osim crkve i kapele bio je tucet drugih
zgrada veliine elija. Bio sam spreman povjerovati da su napravljene od
kamenja iupanoga iz njedra planine. Najprije smo uli u peterokatni
dio manastira sa 72 sobe za redovnike. Iz blizine je podsjeao na maleni
sanatorij; knjinica, vinski podrum i tamnica nisu manjkale. S manjim
ulaganjem mogao je postati najarmantnije konaite na planetu. Kada
bi se pogledalo s terase, namigivao bi vam ponor s visine od tristo
metara. Kad bi se pogledalo ispred sebe, pod prozirno plavim nebom
vidjeli bi se netaknuta uma i vodopad koji bi svakog posjetitelja navodili
da uzvikne: "Ovo je raj!"
Putnici minibusa na ijem je odbojniku pisalo "Ne pribliavaj se!
Poalit e!" okupili su se u dvoritu pred povratak. Bili su stariji, bljede
puti i nisu bili zadovoljni obilaskom. Jedna od ena bila je svadljive udi i
proklinjala je mua jer ju je doveo ovamo. Moj je kratki zadatak poeo u
96

kapeli i zavrio u crkvi u stijeni. U crkvi su bile ukupno 72 freske, a u

kapeli ih je bilo dvadeset. Zbog skuenosti prostora kameni zidovi dviju
prostorija bili su prekriveni freskama iznutra i izvana, ukljuujui ak i
strop crkve. Tijekom tisuu godina umjetnici su prizorima iz Novog
zavjeta oslikavali zidove koji su stajali preda mnom, kao da crtaju
stripove. Stajao sam u praznoj prostoriji i prouavao je s uitkom kao da
promatram likovnu izlobu. Kao to su odraavale utjecaje umjetnikih
razdoblja u kojima su izraivane, freske su sadravale i razlike u kvaliteti
izmeu majstora i egrta. Ako se uzme u obzir jo neizbrisane grafite i
izgrebene oi svetaca, bilo je jasno da restauratore jo eka ogroman
posao.
Zavrila je tura zagrijavanja i s bismilom na usnama uao sam u
kapelu. U ruci sam vrsto stegnuo knjigu u kojoj su se nalazile skice
fresaka i njihova analiza po temama. Poevi s prikazom Marijina
roenja pa sve do prikaza Isusova silaska u zemlju mrtvih, kvadrati po
kvadrati pretraio sam sve freske. Bilo je oito da ljubiasti kvadrati
nije u kapeli. Morao se nalaziti u crkvi u stijeni, koja se ubrajala u
najsimbolinija sveta mjesta kranstva. Tamonje sam freske
pregledao po raznim kriterijima. Prikaz preobraenja i prikaz istjerivanja
avola pregledao sam tri puta detalj po detalj, a prikaze dvaju lavova u
samostanu i Sudnjeg dana etiri puta. Iako sam znao da od toga nee
biti rezultata, depnom sam svjetiljkom uzalud pregledavao strop i freske
na gornjim dijelovima zidova sve dok mi ruke nisu poele drhtati, a oi se
umarati.
Namjeravao sam uveer jo ponoviti svoje gradivo i vratiti se
sutradan kako bih posljednji put osjetio svetite i prvi put nage
manastirske sobe. (Prostorije koje su podsjeale na vanjske zgrade bile
su zakljuane.) Ali nekako sam osjeao da u se vratiti praznih ruku.
Svejedno, nisam htio priznati da sam prvi put u ivotu pao na ispitu. Palo
mi je na pamet ono to je moda palo na pamet i mojim precima: da se
moglo raditi o zavjeri; car koji bi proao ispit doao bi na elo Noma,
proveo zadnji dio oporuke i nakon toga bi mogao ukinuti Nomo. Zato je
bilo posve mogue da je organizacija mogla poduzeti mjere opreza kako
bi zaustavila obeavajue kandidate i izbjegla svoju propast. Mislio sam
da se Nomo ali sa mnom dovravajui moje putovanje iz snova u
Trabzonu, rodnome gradu moga djeda. Morao sam napola prekinuti
neplaeni dopust koji sam uzeo i vratiti se svojim studentima. Car
Konstantin XV., u progonstvu i jedan od neodabranih, pokunjen je izaao
iz crkve u stijeni.
Ekipa je nervozno ekala u dvoritu. Dok su mi prilazili, obavijestio
sam ih o loim vijestima vrtei glavom lijevo-desno. Na Askarisovu licu
bila je tuga uitelja iji je uenik izbaen u polufinalu. Stavivi mu ruku
na rame, rekao sam: "Sutra emo doi posljednji put kako bismo
97

proceduru doveli do kraja. Ali mislim da nemam anse." Pappas je

gledao pred sebe kao da se trudi ne smijati. Stavio sam mu ruke na
bradu i pokuao nam popraviti raspoloenje rekavi: "Theo, jesi li traio
od Noma da me diskvalificira kako bi me se rijeio?"
Odluio sam da u nakon ruka u Trabzonu otii uz obalu do grada
Artvina i vratiti se. Moda bih sabrao misli na putovanju istonom
crnomorskom obalom, a na povratku bih iznova prouio svoje zabiljeke.
Najprije smo stigli do hotela, gdje sam otiao u svoju sobu kako bih
ostavio torbu i umio se. Kad sam na komodi ugledao malenu ljubiastu
omotnicu, mislio sam da e mi srce stati. Da, u njoj je bio ljubiasti
kvadrati. Ubacio sam omotnicu u torbu i siao u predvorje, gdje me
ekala ekipa. Objasnio sam im o emu je rije i, nakon to smo razmislili
o moguem riziku, odluili smo sakriti taj dogaaj od hotelske uprave. Da
bismo procijenili ozbiljnost situacije, uzeo sam srebrnu kutiju iz svoje
torbe i stavio kvadrati u trei utor. Zauo se odgovarajui zvuk i nakon
desetak sekundi u susjednom pravokutniku pojavio se natpis "Palaa
Prvoga ekumenskoga koncila, Iznik".
Okrenuvi se prema Askarisu, rekao sam: "Ne idem ni u Iznik ni u
Izmit dok se ne naem s Nomom!" Gubio sam ivce dok su se on i
Kalligas znakovito pogledavali. Prijekorno sam im se obratio: "Ne znam
hoete li nazvati svoga efa ili Nomo, ali dobro znam da ete mi odmah
odgovoriti, Askarise!" ovjek izduljena lica uzeo je svoj mobitel i,
udaljivi se od nas, nazvao nekoga nadreenog. Kad me obavijestio da
u dobiti svoj odgovor za nekoliko sati, ukrcali smo se u unajmljeni
minibus i krenuli cestom koja je vodila prema Artvinu. Dok smo ulazili u
grad Hopu, Askaris je zamolio vozaa da zaustavi minibus. Izaao je i
vani obavio kratak telefonski razgovor. Vratio se umiren i rekao:
"Gospodine, moli vas se da nastavite. Naalost, nisu mi dane nikakve
informacije da vam ih proslijedim."
Kad je vidio da sam stisnuo usnice, pokuao me nagovoriti:
"Gospodine, doputate li mi da iznesem kratko objanjenje?"
"Ako izostavi upute koje si dobio preko mobitela i objanjenje
stisne u etrdeset rijei, u redu."
"Gospodine, ovo je moja osobna procjena: mislim da ste bili
podvrgnuti testu osobnosti. Da ste htjeli, ne biste nam otkrili da je ona
omotnica ostavljena u vaoj sobi, zatim biste nas sutradan odveli u
Sumelu i pokazali kvadrati rekavi da ste ga ondje pronali. I nitko ne bi
mogao prigovoriti i rei da ste varali. Ali vi niste mogli sakriti istinu ak
uzevi u obzir i mogunost diskvalifikacije."
"Askarise, rekli ste previe toga i vie ni sami ne vjerujete u ono to
govorite. Razloga za moje odustajanje od procedure ima vie od razloga
za nastavak, ali moda i zbog toga ne elim ispit ostaviti napola dovren.
Osim toga elio bih istraiti Iznik."
98

Smirio sam se na povratku u Trabzon. Pretpostavljao sam da bi

istina o tome tko je i zato ostavio omotnicu u mojoj sobi bila
razotkrivena nakon nekog vremena, moda i tako to bi Nomo proturio tu
informaciju. Kad sam vidio da se i ekipa opustila, rekao sam: "Prijatelji,
recitirat u vam etverostih Karadaoglana, najveeg pjesnika koji je
postojao, postoji ili e postojati u ovom dijelu svijeta. Askaris e stihove
prevesti na engleski, Kalligas na grki, a Pappas e saeti ono to je
shvatio. Onaj za koga budem smatrao da nije uspio, zavrit e u Crnome
moru.
Bile ove planine snjene planine,
Bio oko mene cvjetnjak ljubiastih zumbula,
Bio on aga, bio on paa, bio on beg,
Umotat e ga u koulju bez ovratnika jednog dana.

99

LAMBDA

Ono to me muilo u osnovnoj

koli bila je injenica da godinja

doba nisu poinjala i zavravala prema kalendaru. Na primjer mislio sam
da je skandal to to na sjevernoj polutci zime nisu uvijek poinjale 1.
prosinca i zavravale 28. veljae. Kada sam napravio tu pogreku da
sam upitao baku za razlog takvoj pojavi, odgovorila je: "O tome ne
odluuju godinja doba, nego svemogui Bog!" Nisam oekivao da e
imati odgovor na pitanje: "Zato gospodin Bog ne ispravi tu pogreku?"
Eugenio je izjavio da su etiri godinja doba u naoj etvrti: juer,
danas, danju i nou. Jedino je itelj Galate mogao smisliti takvo to. Bilo
je jasno da me takvom izjavom htio navesti da poelim nekakav test.
Tako sam se poeo baviti misterijima u kojima sam samome sebi bio i
suparnik i sudac. Ako je vjetar u naoj etvrti izvodio nervozne slalome,
ne bi mi se svidio prosinac. Dok sam bio djeak, taj je mrzovoljni vjetar
bio moja druga najpovjerljivija osoba. Da Tristan ne bi bio ljubomoran,
nisam vjetru dao ime. U matariji koju sam skrivao od svakoga vjetru je
more bilo majka, a sjena mu je bila otac. Zavidna sjena bila je dijete
ljubavi sunca i mjeseca. Neprestano bi naputala more, ali ne bi
doputala da vjetar bude uz njega. Da, sve troje bilo je besmrtno dok
god se sunce raalo.
Vjetrovi su bili golubovi pismonoe na putovanju kroz vrijeme.
Prenosili bi poruke od jezera do mora, od uma do planina i, najvanije,
od jedne povijesne graevine do druge. Razmiljao sam o svemu tome
dok sam se sputao od kule Galate prema Eugeniovoj kui-muzeju. Kula
kao da je bila namrgoena zato to sam se na svojem putovanju
upoznao s graevinama starijima od nje.
Doao sam do nje i rekao: "Nije kao to pretpostavlja, Potovana.
Polaem ispit koji se sastoji od est pitanja. Prva dva bila su lagana kao
da se ale sa mnom, a na treem su me jedva natjerali da varam."
Ako me Nomo htio podvrgnuti i testu stresa, protivio sam se tome.
Da bih se spasio od toga, proglasio sam prosinac mjesecom odmora.
Ekipa je na moju odluku reagirala mjeavinom iznenaenosti i veselja.
Namjeravao sam se do kraja godine posvetiti jedino svojim hobijima i
gradskim prostitutkama.

100

* * *
Uveer 8. prosinca, dok sam se vraao s Hajaline roendanske
veere, uivao sam u slatkom osjeaju umora. Kad je moja sestrica
ugledala runi sat Chopard koji sam joj poklonio, zagrlila me i uskliknula:
"Ti si najbolji brat na svijetu! Zasluuje najbolje djevojke na svijetu!"
Njezina uzbuenost ironino me podsjetila da ja nisam sposoban
iskazati iskreno uzbuenje. Sjetio sam se one veeri kad sam pronaao
Hajal kako plae polugola na ulici, kako sam je primio na lea i odveo
kui. Hajal je sa svojim maslinastim oima postala moja ki, moja sestra,
i pomogla mi je da izgradim svoje samopotovanje. Dok sam je grlio,
osjetio sam toplinu u sebi. Da bih odrao tu toplinu, nije mi palo na
pamet nita drugo doli piti ledenu votku.
Prije nego to sam otiao u krevet s knjigom Sabrane pjesme
Michaela Palmera, na ijoj su naslovnici bila dva lava koja su se
spremala zaplakati, provjerio sam elektroniku potu. Dr. Mistral
Sapuntzoglu pozivala me na predavanje koje e odrati uveer 12.
prosinca 2008. u Dvorani za predavanja Amerikog istraivakog
instituta u Turskoj.
Taj je institut bio osnovan zajednikom inicijativom tuceta amerikih
sveuilita. U njihovoj uglednoj knjinici nalazi se 12.000 knjiga o
Bizantu na engleskom jeziku. Vie nego suzdrano obeanje koje sam
dao doktorici Mistral, razlog to sam odluio ranije doi u Institut, bila je
njegova knjinica. Vila u etvrti Arnavutkoj iz koje se nije vidjelo more
zacijelo je bila ostavtina nekoga nesretnog ili neiskusnog osmanskog
birokrata. U pustoj knjinici na zadnjem katu vrludao sam etrdeset
minuta; smirio sam se kad u etrdeset knjiga koje sam prelistao nisam
naao nijednu biljeku koju bi ostavio moj otac. Oxfordski rjenik Bizanta
postao mi je dosadan im sam ga uzeo u ruke, pa sam se spustio u
dvoranu za predavanja. Bilo je jo sedamnaest minuta do poetka
programa i otprilike pedeset osoba stajalo je u malenim skupinama i
askalo. Preteno muki i sredovjeni uzvanici u svakoj su prilici
odmjeravali mladu plavokosu enu za katedrom. Ona je razgovarala s
nekim bradatim strancem i sa Selukom Altunom. Dok sam ja jo bio
iznenaen, Eugeniov me bliski prijatelj ustrajnim pokretima ruke pozvao
da im priem.
Seluk Aitun na knjievnom je engleskom rekao: "Upoznali ste se s
Misty, i to jo u Mistri. Na takve se lijepe zgode nailazi jedino u
romanima, a ti i dalje ustraje u poeziji." Dok sam ga sluao kako govori
o tome kako je radio s govorniinim ujakom u londonskom uredu
meunarodne tvrtke i kako njihovo prijateljstvo traje jo od

101

sedamdesetih, s probuenim sam zanimanjem prouavao Mistral

Sapuntzoglu. Dakle mlada ena koja mi je pomogla tijekom istraivanja
u Mistri imala je prast nos i plave oi. Budui da je imala visoko elo,
prema tvrdnji moje bake trebala je biti vrlo pametna. Kad se ukljuila u
razgovor, bilo je jasno da nije neka hladna skandinavska ljepotica. Bila je
smirena i samouvjerena kao Mediteranka. Pretpostavljao sam da
mukarci podnose njezinu umiljenost zbog toga to je lijepa. Nisu mi se
sviale takve djevojke tipa Grace Kelly. Namjeravao sam se smjestiti na
jedan od stolaca u stranjem dijelu dvorane i pobjei tijekom drugog
dijela njezina izlaganja.
Bradati akademik koji se moe aliti na savrenom turskom zacijelo
je bio ravnatelj Instituta. Iznenadio sam se kad me pozvao u riblji
restoran u koji e ii s malenom skupinom gostiju nakon Mistralina
predavanja. Nasmijao se na moju izmiljenu paninu ispriku. Ubacivi se
u tom trenutku u razgovor, Seluk je rekao: "Misty e ostati u Istanbulu
dva tjedna zbog nekog istraivanja i eli vidjeti neke lokalne bizantske
crkve. Znam da si bio na slinom obilasku i da ima slobodnog vremena.
Znaj da sam joj bez tvojeg znanja rekao da bi joj ti mogao pomoi." Bilo
mi je udno to me taj pisac ije romane nisam itao tretira kao nekakav
lik iz romana, ali nisam mu mogao rei ne. Smijeei se govornici ije
me izlaganje nije zanimalo, zadovoljio sam se time da kaem: "Ionako
dugujem uslugu doktorici Mistral." Sjeo sam u stranjem dijelu dvorane
na sjedalo najblie izlazu i pripremio se posluati predavanje o tome
kako je poseban bio car Emanuel II., jedan od mojih predaka.
Iz delirinoga govora znanstvenice koja je odrala uvodnu rije
doznali smo da je gospoa Mistral nakon zavretka studija na
Sveuilitu u Stockholmu doktorirala na Sveuilitu Cambridge. (Znai,
morala je biti dvije godine mlaa od mene.) Na poetku je nasmijala
mnoge sluatelje tako to je za srdanu dobrodolicu izjavila: "Ako se
moje ime proita na turski nain, postaje jasno da je moj otac Grk
anatolskih korijena. Na onom turskom koji sam od njega nauila mogu
jedino opsovati vae pretke."
Pratio sam sve do kraja njezino izlaganje naslovljeno "Moda je
Emanuel II. Paleolog bio genijalan dravnik". Osim to je dr.
Sapuntzoglu bila dobra govornica, izgledalo je kao da se izvrsno
razumije u svoju temu. Privukla je pozornost sluatelja u svojoj treoj
reenici tako to je proitala zabiljeku koju je Emanuel II. Napisao o
mevlevijskom sufijskom redu. (Sluajui je, pomislio sam koliko li se
studenata zaljubilo u nju.) Naglaavajui osobine Emanuela II. kao
dravnika, vojnog zapovjednika, diplomata, intelektualca, pisca i teologa
navoenjem prikladnih primjera, nije spominjala njegovo neasno
dranje prema Veneciji. Dok je govorila o Emanuelovoj izvanbranoj
keri Zampiji i njezinu braku s nekim enoveaninom, zamiljao sam dr.
102

Sapuntzoglu kao ljubavnicu srednje monog i oenjenog profesora.

U tri dana proveo sam Mistral po lokacijama 22 crkve ili njihovih
ruevina. Jutrima bih je pokupio ispred zgrade Amerikog istraivakog
instituta u kojem je boravila, muio bih se da joj se ne poremeti raspored
i veerima bih je odvozio natrag u Arnavutkoj. Prvog smo dana ili u
crkve koje su bile pretvorene u damije i koje sam posjetio tog ljeta. Za
put do ostalih svetita na popisu pitali smo vodia Devata Merta i
vlasnike lokalnih kafia. I ja sam se uzbudio dok smo ili u potragu za
crkvom Sv. Jurja, koju je izgradio Konstantin IX. kao mjesto gdje se
mogao sastajati sa svojom ljubavnicom i koju je sruila njegova supruga
Zoe nakon njegove smrti, zatim crkvu Soteros Philantropos, u koju se
sklonila princeza Irena nakon to joj je mu umro, i crkvu Nae Gospe
od Blachernae, u kojoj se uva odjea Djevice Marije. Mistral je bila
osoba pomirena sa samom sobom; nije govorila bez potrebe, ali u
svakoj je prilici zvidukala. Stalno sam joj nosio jednu od njezinih torbi,
prevodio za nju i gostio je u autentinim kvartovskim restoranima.
ivcirali su me tupavi mukarci koji su besramno zurili u nju kamo god
da smo ili. Molio sam Boga da podari strpljenje onima koji imaju ovako
privlane djevojke. Udvarati se Mistral nije priliilo mojem karakteru i
nisam joj postavljao osobna pitanja kako ne bi dolo do nesporazuma.
Nain istraivanja koji je primjenjivala dr. Sapuntzoglu inio mi se
udnim. im bismo doli do idue crkve, slikala bi desetke fotografija
svojim foto-aparatom marke Leica i hitro biljeila svoja zapaanja
kemijskom na ijem se poklopcu nalazila erotina lutkica. Taj njezin
tempo podsjetio me na neiskusne ratne reportere koji se natjeu s
vremenom. Dok je u unutranjosti graevina prouavala zidove prelazei
preko njih kaiprstom kao da ih miluje, izgledala mi je kao lijenik koji
ubija vrijeme brinui se o beznadnom pacijentu. Izostanak njezine
reakcije na teksturu graevina, ljude, prizore, zvukove i boje koji su
dijelili isti ivotni prostor s crkvama pripisivao sam njezinoj naviknutosti
na sline prizore u ruralnoj Grkoj. Kao da su arabeskne melodije bile
integralni dio antikih graevina koje smo posjeivali. Kad god bi se kroz
otvorene prozore umornih kua, iz praznih duana ili iz taksija u prolazu
zaule te antiglazbene melodije, gospoa doktorica na trenutak bi
zastala i namigivala mi kreui se kao trbuna plesaica.
Oprostili smo se uz litanije tipa "Ako se jednog dana sretnemo u
Stockholmu..." Idueg jutra iznenadila me elektronika pota koju sam
primio. Mistral me pozivala na veeru kako bi mi mogla prikladno
zahvaliti. Na moj odgovor "Pristajem ako ja budem astio" uzvratila je:
"Znala sam da e postaviti taj uvjet." Sastali smo se u prigueno
osvijetljenom ribljem restoranu u etvrti Arnavutkoj. Konobar se nasmijao
kad je triput udarila glavom o rub stola kako bi naglasila svoj stid kada se
sjetila da sam vegetarijanac. Tijekom veere koja je kratko trajala, a
103

sastojala se od bijelog vina i posebno naruenih jela bez ribe, prestala je

meusobna formalnost. Priala mi je kako su joj se roditelji razveli kad je
imala dvanaest godina i kako se s majkom preselila iz Atene u
Stockholm. Njezina majka, koja je radila u turizmu, umrla je dok je
Mistral studirala, i tada se pomirila s ocem zakupcem. Valjda sam je htio
utjeiti tako to sam joj ispriao dramu svoje obitelji. Nije mi prepriala
svoje ljubavne pustolovine i nije mi pokazala fotografiju svojeg deka.
Mistral je namjeravala ostati u Istanbulu do 29. prosinca i nije imala
mnogo obaveza. Sutradan sam je proveo po Galati i ruali smo u
restoranu na vrhu kule Galate. Kad sam uvidio da je dobra sluaica,
vratili smo se na balkon na vrhu kuk i dio po dio opisao sam joj odsjeak
grada koji se pruao pred nama. Kao da sam htio da joj se dopadne
grad. Bio sam siguran da su lokalni vlasnici duana koji su nas vidjeli
zajedno govorili da sam pronaao neku novu skupu prostitutku, a da su
ene iz susjedstva tvrdile da je maka konano ulovila mia.
Na povratku iz etvrti Samatija, ije se ime nije mijenjalo od osnutka
Bizanta, rekla je da eli upoznati moju obitelj. Uspjela ih je sve zadiviti
tako to je poljubila ruku mojoj baki, nasmijala moju majku tako to joj je
tko zna to apnula na uho i tako to se alila s Hajal na njemakom.
Znao sam da u upasti u nevolju poslije toga njihova kratkog susreta.
Moja je baka izdala fetvu: "Svia mi se ta prelijepa djevojka. Ako
postane muslimanka i uzme ime Aja, oeni se njome, sine", Hajal me
podbadala: "ena tvog ivota dola ti je pred noge", a ja sam odvratio:
"Koliko sam shvatio, ona ima deka."
Mistral i ja sastajali smo se svakog drugog dana. Odveo sam je na
otok Bujukadu pred Istanbulom, u utvrdu Joros na sjevernom kraju
Bospora i u antikvarnice s povijesnim knjigama. Dok smo bili zajedno,
nije mi bilo dosadno. Zanemario sam njezinu fiziku privlanost i
posvetio se bogatstvu njezina unutranjeg svijeta; pretpostavljao sam i
da je ona svjesna mojeg ponaanja. Priao sam joj prie s putovanja na
kojima sam bio i sluao sam njezine anegdote o Paleolozima koje dotad
nisam uo. Natjecali smo se u ironiji, u mojem smo domu gledali
umjetnike filmove ili dokumentarce s DVD-ova, zajedno smo kuhali,
prali posue. Bilo smo mirni kao dvije osobe koje ne oekuju nita jedna
od druge.
Ujutro 29. prosinca automobilom sam odvezao Mistral u zranu
luku. Dok smo prethodnog dana etali Kapaliarijom, otili smo do
duana Plavi kutak, koji nam je predloio Seluk Altun. Kada sam u
tome tajanstvenom duanu zapazio da zainteresirano promatra
osmansku ogrlicu od istog zlata koja se zvala Armudije i koja je sliila
jabuci dugoj koliko i mali prst, potajno sam je kupio. Dok se ukrcavala u
zrakoplov za Stockholm, dao sam joj ogrlicu; nije mogla vjerovati svojim
oima i rekla je: "Jesi li ti lik plemia koji je pobjegao iz nekog romana?"
104

MI

Iako

postoje opsene knjige o iznikoj keramici, o kojoj se, kako

smatram, pretjeruje, ne postoji sveobuhvatna knjiga o povijesti Iznika,
koji je od 4. stoljea pr. n. e. bio glavni grad Bitinije i zatim Bizanta u
progonstvu, a bio je bitan grad i Selduka i Osmanskog Carstva. Plan
grada obogaenoga graevinama pet razliitih civilizacija podsjeao je
na kacigu koja je okrenuta prema Istoku i koja iskazuje razoaranje
prema Zapadu.
Kljuni principi kranstva prvi su put preispitani ondje u Izniku dok
je to jo bila Nikeja, na Prvom ekumenskom koncilu kojim je predsjedao
rimski car Konstantin. Literatura koju sam prouio nije ila u detalje o
mjestu na kojem se 325. odrao Prvi koncil. Pomniji istraivai
zadovoljavali su se pretpostavkom da se "za potrebe Koncila vjerojatno
upotrebljavalo carsku palau". I dok se za Noina sina ema navodi da
se smjestio u Izniku jer mu se svidjela ondanja klima kada je izaao iz
oeve lae koja se nasukala na planinu Dudi, nitko nije pokuao ni
pretpostaviti gdje se mogla nalaziti carska palaa. Strunjaci kojima sam
se obratio za pomo smatrali su da je moje pitanje besmisleno.
Najkonkretniju sam pomo dobio od antikvara Ptizanta (armenska rije
za Bizant), kojega sam upoznao preko Seluka Altuna. On je razgovarao
sa slubenicima u Patrijariji i javio mi da se palaa nalazila na junoj
obali jezera, ali da ju je s vremenom prekrila jezerska voda.
U Izniku sam bio jednom prije, kada smo Eugenio i ja otili onamo
tijekom srednje kole. Bio je to jednodnevni izlet jedne tihe nedjelje u
studenome. Kad je Eugenio za tamonje pet kilometara dugake zidine
uz pomo jedne arhaine rijei rekao da su "izdrljive", bilo me stid pitati
ga to ta rije znai. Eugenio ne samo da je govorio turski bolje i od
koga nego se i sprdao s ljudima u svojoj okolini popunjavajui ga starim,
ali u pravom trenutku izgovorenim rijeima. Svidjele su mi se zidine jer
su pretvarale grad u igraku. Gusto zelenilo meutim prekrivalo je
povijesno tkivo grada poput neodmjerenog udarca kistom. Oduevili su
me i draguni koji su svjetlucali kao fenjeri na zdepastim stablima u
vrtovima zgrada.
Povezavi literaturu koju sam prouio i ono to sam vidio tijekom
svojeg prvog dolaska, oekivao sam da e me trag koji u pronai u
crkvi Aje Sofije ili u pukoj kuhinji Nilufer-hatun odvesti do carske palae.
105

Ekipa i ja minibusom smo krenuli na put. "Da bih doao do etvrtog

traga, moram pronai mjesto o kojem povijest nije nita napisala. Nadam
se da mi Nomo ne podmee", rekao sam Askarisu, koji je pogrbljen
sjedio pored mene, a on je samo spustio glavu.
Ovaj sam put stigao u Iznik u maglovito sijeanjsko jutro. (Najprije
mi se dopalo to to u njemu ive tek 22.000 stanovnika.) Iako smo doli
usred tjedna, na ulicama nije bilo neke ivosti. Grad je podsjeao na tihi
park, ljudi su se trudili prilagoditi takvom okruenju. Tu i tamo izlazei iz
vozila, kao da sam bio u istraivakoj misiji; nisam mogao odrediti
uivam li u tome kao turist ili se podsvjesno nadam da bi to moglo
pomoi.
Povijesne graevine koje su ostale unutar zidina bile su u prostornoj
koheziji. Nijedna nije prijetila panorami grada. Meu crkvama, esmama,
kazalitima, grobnicama, damijama, mauzolejima, javnim kupalitima i
vjerskim kolama najvie su me zadivili minareti.
Nisu uznemirivali nebo natjeui se u visini; zbog toga su bili svetiji.
Tada sam doznao da se u antika vremena grad i jezero nisu nazivali
istim imenom. Jezero Askania, kako mu je glasilo izvorno ime,
podsjealo je na plavosivi pokriva prostrt preko uzburkanoga komada
zemlje. Mirnoa koja se izluivala iz gustoga gradskog zelenila podsjetila
me na Spartu. Zbog povijesne ivosti koju je Iznik proivio i njemu je bilo
propisano duuugo ostavljanje na ugaru. Nakon podueg razmiljanja
odluio sam da je aroma koja je vladala u Izniku miris spaljene smokve.
Tihi mukarci koji su ispunjavali kafie niskih stropova kao da su ekali
neku vijest. Da mi je netko rekao da su likovi poljoprivrednika iz neke
televizijske serije iz osamdesetih godina, povjerovao bih. Pomislio sam
da i ne znaju da ive u jednom od dvadeset povijesno najvanijih
gradova na planetu. Moda nisu mogli nabrojiti imena triju starih crkava
u krugu od nekoliko kilometara, ali imali su ponosito dranje. Ta
profinjenost, koja je proizlazila iz jednostavnosti, bila je odlika i redovnika
iz samostana prije nego to je korupcija uzela maha.
Nilufer-hatun, koja je bila grkih plemikih korijena, bila je majka
sultana Murata I. U zgradi puke kuhinje koju je njezin sin 1388. dao
sagraditi u njezin spomen, od 1960. nalazio se izniki muzej. Nain na
koji su izloili eksponate iz raznih civilizacija od pretpovijesti do
osmanskog razdoblja bio je tako aljkav da je unitavao elju za
obilaskom muzeja. Ali oduevili su me muslimanski nadgrobni spomenici
i grobnice rimskih plemia u vrtu. Kad bih snimio djecu koja su se oko
njih igrala skrivaa, taj bi video bio primljen na sva bijenala, pomislio
sam. Kao to sam i oekivao, ovdje me nije ekao nijedan trag. Krenuo
sam s ekipom prema crkvi Aje Sofije kao prva osoba koja je izala iz
puke kuhinje praznih ruku.
Kada se crkva koja je izgraena u 6. stoljeu u Justinijanovo vrijeme
106

sruila u potresu, na njezinu je mjestu podignuta nova i svi su bizantski

carevi u progonstvu bili okrunjeni u graevini koja je podsjeala na
golemi mesdid. 11 Kada je Iznik pao u osmanske ruke, pretvorena je u
damiju; restaurirao ju je neimar Sinan po naredbi Sulejmana
Velianstvenog.
Od te je crkve sada ostao kostur koji je postao maleni muzej.
Polazina toka na tome pustome mjestu bio mi je podni mozaik. Na
kamenom sagu veliine est puta est metara, na kojem je prevladavala
ljubiasta boja, bilo je udno vidjeti geometrijske likove pastelnih boja.
Promatrajui uzalud kameni po kameni kaleidoskopsku tvorevinu
koja je podsjeala na draguljarsku skicu, na pamet mi je pala literatura
koju sam proitao. Sve su knjige citirale druge knjige, nitko nije ponudio
vlastito otkrie. Morao sam pronai druge izvore osim tih krutih
povijesnih knjiga. (Zar sam tako malo nauio o unutranjem svijetu
Osmanlija preko Karadaoglanovih pjesama?) Prodava karata u kiosku
koji je izgledao kao toster nevoljko mi je dao broj vodia Sedata Engura.
Ovaj je doao treim korakom kada je uo da u mu platiti sto dolara po
satu. Upoznali smo se uivo u minibusu. Bio je umirovljeni profesor
povijesti, ali izgledao je smijeno poput nekog lika iz komedije. Da bih
iskuao njegovo znanje i ublaio njegovu strast za brbljanjem, postavio
sam mu trik-pitanja.
Osim to je krivo izgovarao osobna imena, ono to je rekao
poklapalo se s onim to sam proitao. Priao je povijest iskreno i
muzikalno; kiljei na dugim paragrafima, ljuljao se naprijed-natrag od
struka navie kao propovjednik. Kad sam ga upitao gdje se odrao Prvi
koncil, trznuo se. Na trenutak sam pomislio da e rei: "Jeste li vi
policajci?" Bilo je oito da se nee pomiriti s time da je poraen kada mu
se postavi pitanje na koje ne zna odgovor. "U koncilskoj palai ili crkvi,
kau, ali nitko ne zna gdje se nalazi to mjesto", izjavio je, a zatim je
spomenuo osobu iz ovih krajeva koja se zove majstor Reha.
Ta je osoba bila lan jedne od plemikih obitelji iz Iznika. Ta se
obitelj preselila u Istanbul, a on je nakon studija povijesti u Engleskoj
radio u znanosti. Kad je otiao u mirovinu, vratio se u Istanbul; bio je
zakleti neenja, a proljea i ljeta provodio bi u Izniku. Budui da je tvrdio
da je osoba koja najbolje poznaje povijest toga grada, zvali su ga
majstorom. Zaklinjao se da e napisati pravu povijest Iznika, ali ga nitko
nije shvaao ozbiljno jer je bio alkoholiar. Kad sam uo da tvrdi da zna
gdje se odrao Prvi koncil, upitao sam Sedata: "Biste li mi dali adresu
toga majstora Rehe?" Sedat se iznenadio. Gotovo ponosno rekao je:
"Umro je prije dva mjeseca."
Otiao sam do motela u kojem bi se majstor Reha utaborio dok je
bio u Izniku. Motel Askania bio je runa dvokatnica na jugoistonoj obali
jezera. Kao da je ondje bila sagraena s ciljem da sabotira primamljivi
107

sklad jezera i prirode. Taj je opis vrijedio i za sve zgrade koje su u

posljednjih pedeset godina bile zbrda-zdola izgraene u gradu. Je li
netko naredio recepcionaru Redaiju da se neprestano smije? Dip u
vrtu s registracijskim ploicama grada Burse zacijelo je pripadao dvojcu
koji se u predvorju motela zabavljao s prostitutkama koje su bile toliko
mlade da su im mogle biti unuke. Svaki od nas etvorice ponio je u Iznik
po jedan koveg odjee, za svaki sluaj; da provedem jednu no u
ovome motelu koji je bio skladite plijesni, mogao bih od Redaija, koji je
izgledao kao suuesnik, izvui koju informaciju o majstoru Rehi. Askaris i
ja uzeli smo po jednu sobu. Prema pravilima Noma, uvari i voza
minibusa odsjeli su u susjednome motelu. Ilo mi je naruku to to se
Askaris nije osjeao dobro i to se povukao u svoju sobu, jer bi moda
zbog toga Redai mogao mirnije govoriti.
"Probudili su mi znatielju: rekli su mi da ako doista elim upoznati
Iznik, neu to moi uiniti bez majstora Rehe", rekao sam i stavio mu
pedeset turskih lira u dep jakne. Redai je zacijelo sklapao odgovor dok
je jednim okom promatrao novanicu.
"Nema tko ga nije poznavao", rekao je. "Ovo mi je trinaesta godina
u Askaniji, gospodin Reha je prvi put doao u motel jesen nakon mene.
Obino bi ostajao od svibnja do rujna. Trijezan se nikome ne bi
povjeravao, a pijanoga ga nitko ne bi sluao. Ako bi bio dobrog zdravlja,
jutrima bi bio na obali jezera, a popodnevima bi hodao gradom.
Veerima bi pio i ponekad po dva dana ne bi izlazio iz sobe. Bio je
ljubazan, govorio bi da je svuda bio i svata vidio. Stalno bi uzimao lijek i
dok bi sjedio u predvorju motela, konobarima bi govorio da ispata za
grijehe iz mladosti. Kada se krajem prolog ljeta vraao u Istanbul,
ostavio mi je jednu torbu. U njoj su bile njegove biljeke o povijesti
Iznika; namjeravao sam dati torbu onome tko bi se u budunosti
zanimao za te stvari.
Gospodina Rehu ve je deset godina dovozio i odvozio taksist
Hamdi. Poetkom studenoga Hamdi je doao nosei u rukama neku
aluminijsku kutiju. Kad je gospodin Reha umro u nekom europskom
gradu ije ime nikad nisam uo, tijelo mu je prema oporuci bilo
kremirano i pepeo iz kutije trebalo je raspriti nad jezerom. Nakon toga
su se gradom poele iriti razne glasine. Devedesetogodinji djedovi koji
dotad nisu otvarali usta zaklinjali su se da su uli da su se Rehini preci
preobratili s kranstva na islam..."
Nakon tog uvoda posluao sam dvije plitke anegdote o majstorovoj
uenosti i velikodunosti. Iako se htio rijeiti skrbnitva nad torbom,
Redai je zacijelo imao u vidu jo novca; ekao sam da me pita: "Biste li
htjeli pogledati to je u torbi?" Pokuavajui ne izgledati nestrpljiv,
odgovorio sam: "Moe, zato ne?" U torbi od zelenog platna koju je
trei donio bila je aktovka marke Aquascutum, a u njoj debela biljenica
108

s venecijanskim ornamentima i dva fascikla. Na prvoj je stranici

ukraene biljenice crnom tintom bilo ispisano: REHA EKIN. Dvije strijele
nacrtane preko imena presijecale su jedna drugu i kao da su poruivale
da se proita naopako. Zadrhtao sam od rijei NIKE AHER. "Nikea" je
bilo grko ime za Iznik; "Her" je bila, mislim, kratica za prvo poznato ime
ovoga grada, Helikore. ak i da Reha Ekin nije bio stvarna osoba i da
njegova biljenica nije sadravala nijedan trag, bio sam siguran da u u
dnevniku u njoj pronai tajanstvenu ivotnu priu. U jednom od fascikala
bili su portreti ljudi i crtei antikih zgrada narisani olovkom, skice i karte;
u drugome su bile kratke zabiljeke na engleskome i popis poglavlja za
neku buduu knjigu. Duh mi je bio obuzet predorgazmikim uzbuenjem.
S potovanjem zatvarajui aktovku, u Redaijev sam dep ovaj put
stavio sto lira dok se on pravio da to ne vidi.
S ekipom sam otiao u najblii riblji restoran. Da bih iivcirao
Askarisa, pozvao sam i vozaa minibusa za na stol. (Sva etvorica
naruila su soma, koji mi je izgledao kao morski pas s nogama.) Bilo je
zabavno vidjeti vozaa, koji je bio iz brdskih predjela Turske, kako me
samilosno promatra dok jedem salatu, jogurt i tost. Dok smo pili kavu,
rekao sam: "Gospodo, otii u u svoju sobu prouiti jedan lokalni izvor,
ali i vi znate da od toga nee biti koristi. Moda nam je ovo posljednja
zajednika veera."

* * *
Znao sam da e mi Redai dati sobu s pogledom na jezero, u kojoj
je odsjedao Reha Ekin. Odmah sam rairio sadraj aktovke na klimavi
stol. Biljenicu koju sam rastvorio pred sobom prije bi trebalo zvati
godinjakom nego dnevnikom. Prijanji stanovnik sobe koja je mirisala
po sapunu saeo je svaku svoju godinu ivota od fakulteta nadalje na po
tri stranice biljenice, a na prvih est stranica bile su obiteljske
informacije. Ekin, koji je umro u 77. godini, stisnuo je svoj ivotopis na
180 stranica. Jednom u svakih deset godina na gornji desni kut stranice
nalijepio je svoju fotografiju za dokumente. (Na fotografiji iz mladosti
podsjeao me na Franza Kafku, a u starosti na Konstantinosa Kavafisa.)
Dnevnik je bio pisan crnim nalivperom i na engleskom jeziku. Pisao je
teno, ali engleski jezik koji je usavrio na fakultetu na posljednjih se
pedeset stranica pokvario. Kad sam uz jednu pauzu za aj dovrio
biljenicu, bilo je dva ujutro. (U nekoj sam knjizi proitao da ljudi
najee umiru u taj sat.) Saimao sam proitano u glavi, kao da je bilo
potrebno da to nekome prepriam.
Kada je Iznik u konanici pao u osmanske ruke, najvelianstvenija
109

plemika obitelj ovoga grada, obitelj Vatac, prela je na islam. (Sudei

prema obiteljskom stablu bizantskih porodica, mogli su mi biti i u rodu.)
To je bilo lano preobraenje; htjeli su sprijeiti osipanje svojega
bogatstva i zatititi bizantsku batinu grada. (Usput sam nauio i da se
osobe koje su po imenu muslimani, a ustvari su krani naziva
kriptokranima.) Posljednji Vatac, Sefa Efendi, preselio se sa suprugom
i keri u Istanbul bojei se budueg razvoja dogaaja u Turskom ratu za
nezavisnost. Sin Reha rodio mu se u zimu 1932. Imao je velika
oekivanja od toga krhkoga djeteta. Pod utjecajem omiljenog mu uitelja
u Engleskoj srednjoj koli u Istanbulu odluio se upisati na Sveuilite
St. Andrews u kotskoj. Na tome slavnom sveuilitu, koje je osnovano
etrdeset godina prije pada Konstantinopola, prema oevim je uputama
trebao studirati povijest.
Dok se jo navikavao na grad St. Andrews, njegova se depresivna
sestra ubila. Idue mu je godine otkrivanje vlastite homoseksualnosti bilo
prva prijelomna toka u ivotu. Njegov je zahtjevni otac oekivao da se
oeni, nastavi obiteljsku lozu i napie knjigu o Izniku u bizantskom
razdoblju. One godine kad je diplomirao, njegov je otac saznao da mu je
sin homoseksualac i otjerao ga iz kue. Uz majinu potajnu pomo
pohaao je doktorski studij na Londonskom sveuilitu i u Istraivakom
centru za bizantsku povijest poeo raditi na nepuno radno vrijeme. Nije
uspio zavriti doktorski studij i bio je u kratkotrajnim i nesretnim vezama.
Kad je pred trideset etvrti roendan saznao da mu je otac umro, nestali
su njegovi materijalni problemi.
Kad se u trideset devetoj godini susreo s L.-om, to je bila druga
prijelomna toka u njegovu ivotu. L. je bio zgodan kao Bitinjanin Antinoj,
ljubavnik rimskoga cara Hadrijana, pet godina mlai od njega i volio je
luksuz. Da bi ga mogao usreiti, poeo je majci iza lea prodavati
bizantske ikone i dragulje koji su bili sveta ostavtina Vatacovih. L. je
htio poput princeza obilaziti svjetske metropole grijeha. Neoekivano je
napustio svojega starijeg ljubavnika i s novim dekom otiao u Nicu.
Reha Ekin nije mogao preboljeti takav razvoj dogaaja i odao se
alkoholu. Kad se L. vratio nakon tri godine, Reha je bio tako sretan da
nije mario zbog toga to L. ima AIDS. Za njegovo lijeenje Reha je ovaj
put prodao svoje unikatne rukopisne knjige o povijesti Iznika
Istraivakom centru za povijest Bizanta, u kojem je jo uvijek radio.
Radio je tako da bi najprije fotokopirao kljune dokumente iz spomenutih
izvora, a zatim ih pokazivao nekome od prijatelja u koje se pouzdavao
kao kupce. L.-ovo se zdravlje s vremenom sve vie pogoravalo i zbog
toga je uporno nagovarao Rehu da ga ubije. Nakon to je jedne noi u
bolnikoj sobi svojega voljenog ispio do dna pljosku konjaka, pritisnuo
mu je jastuk na lice i uguio ga. Nakon to je L.-ova obitelj prema
oporuci pokopala L.-a pored njegova francuskog ljubavnika, koji je umro
110

nakon to je na njega prenio virus AIDS-a, Reha Ekin pao je u depresiju.

Kad je idue godine otiao u invalidsku mirovinu, vratio se u
Istanbul da ivi s majkom. Kad je bio u 64. godini, majka mu je umrla u
snu. Ostao je bez ikoga na svijetu i pokuao je ponovo uspostaviti ivot
na relaciji Istanbul-London. Smanjio je alkohol i poeo se lijeiti. Ako mu
je sudbina bila da kao posljednji Vatac eka smrt, jedina mu je elja bila
napisati knjigu pod naslovom Bizant u lzniku. Imao je potrebne podatke,
dovrio je detaljna istraivanja. Ali svaki put kad bi zapoeo knjigu, ruke
bi mu zadrhtale, glava bi ga zaboljela i zapoeo bi rat sa sjeanjima.
Morao se boriti s gomilom bolesti koje su se neprestano vraale, na elu
sa zatajenjem srca. Provoenje ljeta u Izniku isprva je imalo terapeutske
koristi; to to je s vremenom postao gradska budala bilo je kap koja je
prelila au.
Kad mu je bilo 77 godina, nije mu ostalo nita drugo da proda doli
kue u istanbulskoj etvrti ili u kojoj je ivio. I nju je prodao, nekom
Azerbajdancu, a zatim otiao k nekim prijateljima u Londonu. Kada je
posljednji put doao u Iznik, poeo je rjee uzimati lijek. Posljednje etiri
reenice u dnevniku bile su na turskome: "Otii u u Nicu. Svakog u
jutra posjeivati L.-ov grob. Nemam drugog prijatelja osim umora. I ja
imam pravo na smislen kraj."
Dvaput sam proitao reenice na turskome i ustao uznemiren zbog
spoznaje da je oprotajne reenice napisao u ovoj sobi; morao sam
otresti sa sebe umor od itanja prie koja je bila autobiografija,
kriminalistiki roman, putopis i erotski roman, i to sve u jednome. Na
balkonu koji je podsjeao na pilotsku kabinu s udnim sam oekivanjem
usmjerio pogled prema jezeru. S prozora s kojega je zastor bio namjerno
povuen ustranu promatrao sam tajno poglavlje ivota koji je zavrio
samoubojstvom. Nisam mogao imati potovanja za ljubav Rehe Ekina,
koji je do posljednjeg daha uivao u nezahvalnosti i koji je za L.-a postao
i ubojica. Sumnjao sam da je taj osjeaj bio ljubav. Odustao sam od
smiljanja analogije izmeu Niceje i Nice.
Izvadio sam jedino kartu antikog Iznika iz fascikla koji bi za jednog
istraivaa imao vrijednost krinje s blagom. Reha Ekin kopirao je i
uveao kartu s antikim spomenicima ispod kojih su bili latinski natpisi i
ispod njih zabiljeio dananja imena lokacija. Prema tim se podacima
Koncilska palaa nalazila na mjestu izmeu restorana u kojem smo
veerali i jezera. To bi znailo da stup visok etiri metra koji je stajao kao
svjetionik na toj toki na obali nije bio produetak gradskih zidina, nego
posljednji dio palae koji je ostao na obali. Taj se trag u glavnim linijama
poklapao s informacijama antikvara Puzanta. Ako mi Nomo, koji je bio
vlasnik rukopisnih knjiga obitelji Vatac, nije htio nita podmetnuti, onda je
etvrti kvadrati morao biti nalijepljen na taj stup.
Dok sam ujutro plaao raun, dao sam Redaiju, koji nije pitao za
111

aktovku, napojnicu ivota. Nakon doruka smo uz obalu krenuli prema

stupu. Dok je ekipa prema mojemu dranju primjeivala da neto
oekujem, je li namrekano jezero moda bilo zabrinuto? Pri obilasku za
upoznavanje oko iscrpljenog ostatka palae koju se smatra jednom od
najsvetijih lokacija kranstva milovao sam ga kamen po kamen. Zatim
sam s potovanjem skinuo ljubiasti kvadrati koji me ekao na istonoj
strani stupa u mojoj visini. Znao sam da e se Askaris radovati jer se
vraam punih ruku. Podsjetio sam se da sam odluio da me ne zanima
tko je onamo postavio taj magnetni kvadrati.
Dok sam stavljao kvadrati u srebrnu kutiju, ekipa je bila uzbuena
poput igraa ruleta. Peta postaja bila je "crkva Tokali, Kapadocija".
Prijekorno sam ih pogledao dok su me isprekidano bodrili kao da daju
podrku neiskusnom igrau tombole koji je poeo pobjeivati. Poela mi
je dosaivati njihova prisutnost i zato sam im dao slobodno do kraja
oujka zbog loih vremenskih uvjeta u Kapadociji.
U plastinu vreicu beivotnu poput mrtvakog pokrova stavio sam
dnevnik Rehe Ekina i dva komada kamena pa je zavezao. Dok sam
izgovarao bismilu i bacao vreicu u Izniko jezero za njezinim vlasnikom,
smislio sam grafit: "Ljubav nije besmrtna, nego smrtonosna."

112

NI

Je li mi u kui bilo neto udno ili je neto nedostajalo? Kao da je

netko uao dok me nije bilo i uinio mi stranim beivotne predmete u
mojemu domu. Nacijedio sam si sok od grejpa i u dnevnoj se sobi
spustio na kau koji mi je bio uspomena na djeda. Bizantskim i
osmanskim graevinama koje su stajale rame uz rame na panorami
preda mnom prenio sam pozdrave njihovih roaka iz Iznika. Dok sam u
ustima mrvio posljednju kockicu leda iz ae, pronaao sam anarhista
koji mi je poremetio ivot. To je bila Mistral Sapuntzoglu, koja je iza sebe
ostavila buket zviduka, mirisa i topline. Nakon te spoznaje kao mraz su
me prekrile svjee uspomene na Mistral. Poeo sam ponovo proivljavati
vrijeme koje smo proveli zajedno i traiti neku skrivenu poruku u svakoj
njezinoj reenici koje sam se sjeao. Poela mi je nedostajati ta mlada
ena koja je mogla na prvi pogled hipnotizirati mukarca. Kao da me
obuzela tromost; poeo sam u svakoj prilici tonuti u san, a kad bih bio
sam, due bih vrijeme sjedio i uivao u enji.
Kad se moja obitelj poela ponaati prema meni kao prema
"latentno depresivnoj osobi", odluio sam otvoriti duu nekome tko me
poznaje. Sastao sam se s iskusnom madam Olgom u baru Londracula.
Da ne prebire zrna na brojanici, mogao bih je usporediti s ravnateljicom
u srednjoj koli. Da bi mogla dobiti dravljanstvo, lano se vjenala sa
svojim turskim pomonikom koji je bio iz grada Bolua, a govorila je
pravilan turski. Iz njezina autoritativnog odnosa prema konobarima
zakljuio sam da je barem dijelom vlasnica slabo osvijetljenog lokala.
Bilo joj je drago to sam joj se htio izjadati. Ispriao sam svoju priu
skrivajui Mistralino ime i profesiju. "Madam, ne mogu izbiti iz glave
mladu enu za koju ne znam ima li deka ili ne, ali mislim da ima", rekao
sam. "Ta kriza poela je dva tjedna nakon to se ta mlada ena koja me
smatra prijateljem vratila kui. Lijepo joj je i lice i unutranji svijet; ako
moram izabrati jedno od to dvoje, vjerujte mi, odabrao bih njezin
unutranji svijet."
Uzvratila mi je s lakoom vidovnjakinje: "Lijepe ene s osobnou
usamljenije su nego to mukarci misle, moj sultane. Ako trai lijek, idi
za njom. ak i ako ima nekog deka, moda je ljubav ono to e tu
mladu enu spasiti od dosadne veze", rekla je.
Da je nisam posluao, mogao sam aliti cijeli ivot. Zimsko
113

putovanje u Stockholm moglo bi dodati novu dimenziju putovanjima na

koja me Nomo slao. Prije nego to sam rezervirao let, prikljuio sam se
na internet i doznao da Mistral predaje na Odsjeku za klasinu
arheologiju i povijest starog vijeka na Sveuilitu u Stockholmu. Obeao
sam majci i Hajal da u ih za vrijeme praznika izmeu semestara voditi
na planinu Uludag. Dok sam rezervirao mjesto na letu za Stockholm 14.
veljae ujutro, nije mi palo na pamet da je toga dana Valentinovo.
U dijelu zrakoplova u kojemu su bila sjedala poslovnoga razreda
bile su samo tri osobe ukljuujui mene, i obradovao sam se jer su sva
susjedna mjesta bila prazna. Ve etiri dana curio mi je nos i povremeno
sam kaljao. Usprkos podrci u obliku lijeka i vitamina prehlada nije
prolazila. Spavao sam dok nismo sletjeli u zranu luku pjesnikog imena
Arlanda. Voza taksija u koji sam uao za put od etrdeset minuta do
Stockholma bio je Nedim Arapoglu, iz turskoga grada Kulua, pored
Konye. Imao je otprilike 45 godina i izgledao je kao umirovljeni hrva.
Bio je brbljiv, ali prijazan. Turski mu je bio bez naglaska, a lice bez
brkova. Nakon to je zavrio vojni rok, oenio se keri jednoga roaka i
preselili su se u vedsku. Jednom godinje ili bi u posjet roditeljima u
Kuluu. Postio je tijekom ramazana, nije preskakao molitvu petkom u
damiji, ali pio je rakiju. Ki mu je radila u frizerskom salonu, a sin
Muharrem - koji bi mi sigurno poljubio ruku iz potovanja - iao je u
srednju kolu.
Zabiljeio sam si da se kampus Sveuilita u Stockholmu nalazi
izmeu zrane luke i grada. Dao sam adresu Nedimu i rekao mu da
elim da me najprije odveze do Odsjeka za arheologiju. Zadivio me
sklad izmeu horizontalnih sveuilinih zgrada od cigle i ume po kojoj
su bile razbacane. Bilo mi je udno to zgrada Odsjeka za arheologiju,
do koje smo stigli nakon to smo triput pitali za smjer, podsjea na
istraivaki laboratorij, i to to Nedim iz Kulua zna da je golema biljka
bez plodova u vrtu Odsjeka stablo divlje trenje. Bila je subota i na
ulaznim vratima Odsjeka nije bilo nijednog zatitara. Tiho sam etao
pustom zgradom i na jednoj listi na panou za obavijesti pomilovao
Mistralino ime kad sam ga ugledao.
Dok smo ili od kampusa prema gradu, poeo je padati slabaan
snijeg i prema toplomjeru u automobilu, bilo je -7 C. Dok je Nedim
brbljao o tome da se od 30.000 imigranata iz Kulua u vedsku njih
20.000 naselilo u Stockholmu i da stanovnitvo grada od 850.000 ljudi s
predgraima dosee broj od dva milijuna, ja sam smiljao akcijski plan.
Napomenuo je da ga turska kolonija zove Arapinom. Dok sam izlazio
pred glavnim ulazom u Sheraton, rekao sam: "Nedim-abi, veeras elim
s tobom raspraviti o osobnoj stvari." Znao sam da e ga iznenaditi moja
iskrenost, kao da je dobio neku iznenaujuu nagradu. Dogovorili smo
se da emo se u 20 sati sastati u predvorju hotela. Snobovski
114

recepcionar dao mi je sobu na petom katu s pogledom na jezero. Osjetio

sam olakanje kad sam vidio da na panorami koja je ispunjavala moj
iroki prozor nema nijedne zgrade izgraene u posljednjih stotinu
godina. Bilo mi je ugodno to to nisam mogao odrediti je li vodena
povrina razdijeljena mostovima jezero, rijeka ili more. Popio sam lijek i
zaspao. Probudio sam se u 19 sati i napunio eludac u hotelskom
restoranu, u kojem nije bilo ni ive due.
Nedim Arapoglu doao je na vrijeme i sveano odjeven. Sjeli smo u
baru; dok se nije naviknuo na okruenje, govorio sam o sebi i o
Istanbulu. Nakon to smo popili po dva piva, preao sam na stvar
rekavi tome dragom ovjeku koji je izbjegavao postavljati osobna
pitanja: "Nedim-abi, doao sam u ovaj grad zbog jedne boli u srcu."
(Prema izrazu na njegovu licu shvatio sam da sam pretjerivao u
Mistralinu opisu.) Namjeravao sam toj djevojci otkriti svoje osjeaje, ali
nisam znao ima li deka ili ne. Izravno je pitati protivilo se mojim
principima. Ako krenem istraivati u maloj zgradi njezina odsjeka, mogao
bih naletjeti na Mistral. Osim toga osjeao sam se loe zbog prehlade
koje se nisam mogao rijeiti. Ako mu dam njezinu adresu, bi li mogao
malo istraiti u njezinoj etvrti i na odsjeku pa mi prenijeti informacije?
Na primjer ako izdvoji ponedjeljak za taj posao, bio sam mu za tu uslugu
spreman platiti jednu i pol dnevnu zaradu.
"Prijatelju, ne elim vie od onoga to zasluujem za posao koji e
posluiti tako vrijednom cilju", rekao je. Dogovorili smo se da se u
ponedjeljak u 18 sati ponovo sastanemo u predvorju hotela, procijenimo
situaciju i da onda odemo k njegovoj kui na veeru.
Poelo mi je biti bolje u nedjelju ujutro. Dok sam dorukovao u
hotelu, promatrao sam amerike i japanske turiste, koji nisu priznavali
nikakve granice za svoje obilaske. Dok su Amerikanci uivali u svakoj
sekundi, japanci kao da su pomno obavljali svoju dunost turista. Nije
snijeilo i krenuo sam u obilazak grada u taksiju sarajevskog vozaa
Tarika.
Je li jedna od misija Stockholma bila natuknuti da bi raj mogao biti
dosadan izbor? Gradske graevine nisu se natjecale u ljepoti ili veliini.
Na ulicama su se primjenjivali zimski prometni uvjeti; nije bilo prometnih
guvi, nisu se ule trube automobila. Na ulicama i u zatvorenim
prostorima nije bilo redova, na ulici nije bilo prosjaka. U gradu u kojem
nije bilo vizualne ili zvune prljavtine nisam primijetio ni barem
djelomino hravu kantu za smee. I na odjei koju su stanovnici nosili
vikendom moglo se vidjeti da je dizajnerska. Ili su mi na ivce prolaznici
koji su se kretali kao da su manekeni na modnoj pisti. Zanimalo me koje
ih scene mogu natjerati na smijeh. Moda je savreni mehaniki poredak
iji su oni bili dijelovi ublaio njihove reakcije. Razmiljao sam o tome
kako Istanbulci osvjeavaju svoju radost ivljenja tako to se svakog
115

tjedna bore s novim infrastrukturnim nedostatkom. Moj sarajevski voza,

koji je proitao sve romane turskog pisca Yashara Kemala prevedene na
vedski, ustvrdio je da su se stanovnici Stockholma posvetili policijskim
romanima kako bi razbili monotoniju u svojim ivotima. Uivao sam u
tome to u gradskim muzejima nisam naiao na svjetska remek-djela;
tako ljudima nisu bila nametana imena ni umjetniki smjerovi.
Dok sam ulazio u kafi kako bih predahnuo, ispred mene je proao
par drei se za ruke. Mlada djevojka manekenskog izgleda ponosno je
drala za ruku mladia koji je bio nii i manje zgodan od nje. Taj sam
prizor prihvatio kao dobar znak. Veerao sam u pizzeriji najblioj hotelu.
Dok sam ekao da mi se prispava u baru s knjigom sudokua u ruci,
prila mi je prostitutka imigrantica i predloila da me izmasira u mojoj
sobi. Otjerao sam tu kurvu koja me htjela navesti da prevarim Mistral.
Dok je deset minuta poslije s nekim drhtavim Azijcem ila prema dizalu,
nasmijao sam se samome sebi pomislivi da bi se Mistral ovog trena
mogla grliti sa svojim voljenim.
Idueg sam jutra izaao i u antikvarnici u kojoj sam vidio kostur
kako ita knjigu kupio Rim na Eufratu Freye Stark. Nisam izaao iz
hotela dok nije stigao moj privatni detektiv. Neim je zapoeo svoj
izvjetaj rekavi: "Prijatelju, nisam ti donio loe vijesti. Naao sam
poznanika u ulici u kojoj ona ivi, a u koli sam se obratio poznaniku
njezinog poznanika. Tvoja gospoica jo nema deka. O njoj govore
dobre stvari. U kui, u kojoj ivi sama, posljednjih deset dana boravi
njezin otac koji je doao iz Atene..."
Zbog tih sam vijesti bio miran i uvjeren da sam preao pola puta do
svoga cilja. Nedim je ivio u smjeru zrane luke, u predgrau ije sam
ime zaboravio im sam ga uo. Njegova ulica, u kojoj su ivjeli
doseljenici s Balkana i iz Somalije, izgledala je tako privremeno da mi je
djelovala sumnjivo. Ime njegove supruge bilo je komplicirano kao i moje,
a radila je u pekarnici. Tradicionalno odjevenoj keri dao sam parfem, a
sinu koji mi je poljubio ruku nasilu sam stavio sto eura u dep. U
klaustrofobinoj dnevnoj sobi stvorio se naivni uzorak ilima fuzijom
anatolskog i vedskog namjetaja. Postao sam izgovor za obitelj
Arapoglu da se razveseli tako to su me izmorili svojim gostoprimstvom.
Smijali smo se do dugo u no i izgrlili na rastanku.
Htio sam da Nedim i utorak izdvoji za mene. Prema onome to je
doznao, Mistralin otac svakog je jutra u 11 sati iao na kavu u kafi
Leptirova kua u Parku Haga. Taj botaniki vrt bio je preko puta
Sveuilita i vrlo blizu njezine kue, a ja sam se morao upoznati s
Costas-efendijom iz Edremita.
Dok sam iao u jutarnji obilazak parka starog 230 godina, put mije
presjeklo Kraljevsko groblje poput ledene oaze. Najimpozantnija meu
horizontalnim vrtnim zgradama bio je paviljon, za koji je Nedim rekao da
116

je osmanski ator. Leptirova kua, u kojoj se umjetno stvarala tropska

klima, podsjeala je na akvarij napravijen od platna za jedra. Stotine
leptira koji su izgledali kao da su doli na maskenbal prijateljski su
slijetale na goste i odlijetale s njih. U istom su prostoru bile i nebrojene
vrste ptica i riba nevjerojatne ljepote. Bio sam uvjeren da se trude ne
susresti oi u oi s ljudima.
Jedini gost u kafiu Leptirova kua bio je Costas Sapuntzoglu, koji
je podsjeao na glumca Omara Sharifa. Kao da je svijetlim bojama svoje
odjee elio uravnoteiti to to izgleda kao osamdesetogodinjak.
Bezvoljno je okretao stranice nekog magazina. Dok sam se pribliavao
stolu pored njegova, Nedim je izaao i trebao je nazvati moj broj da
odzvoni i zatim poklopiti. Kad je telefon zazvonio, glumio sam da glasno
razgovaram sa svojom majkom, a krajikom oka promatrao sam
Costasa. Kad sam ubrzo prekinuo svoj tobonji razgovor, obratio mi se
na turskome i rekao: "Zdravo, mladiu." Nakon njegove dvije rijei na
turskome ve smo spajali stolove, a ja sam imao kapu na glavi i naoale
za itanje na nosu, kao tobonju krinku.
Dok smo se upoznavali, poeo sam rekavi mu svoje ime
naopake. Rekao sam mu da ivim u etvrti Hisar i da predajem na
Bosporskom sveuilitu. Doao sam u Stockholm radi jednog
istraivakog projekta. Dok je sluao moje izlaganje, grizao je usne i bilo
je oito da je nestrpljiv da same svoju ivotnu priu. Razumio je turski,
ali birao je engleski kad je morao govoriti.
"Koja je, po tvojemu miljenju, bila Ataturkova najvea pogreka?"
Iznenadio me tim pitanjem.
"To to je umro prerano?" uzvratio sam.
"Razmjena Grka u koji su ivjeli u Turskoj za Turke koji su ivjeli u
Grkoj." Dok je to izgovarao, glas mu je drhtao. Izgovarajui rije
"razmjena" na turskome, zvuao je kao maleno dijete koje se trudi
izgovoriti rije "babaroga" bez strepnje.
"Nakon genocida, najvei zloin protiv ovjeanstva jest prisiljavati
ljude da se isele iz svojih domova. Nitko nije imao pravo iupati nas s
egejske obale Male Azije, koja je prije tri tisue godina bila darovana
naim precima!
Rodio sam se u Edremitu dan prije nego to je proglaena
Republika Turska. Zbog toga mi je nadimak u obitelji bio Arif. Kada smo
tisuu devetsto dvadeset etvrte stigli u Atenu, nisam bio star ni godinu
dana. Kao i kod svake manjine koja se u osmanskom razdoblju bavila
trgovinom, ni nae materijalno stanje nije bilo loe. Kao to je bilo i u
svim iseljenikim obiteljima, u naoj se kui govorilo i grki i turski. Bio
sam razmaen jer sam se rodio nakon tri sestre. Dok moj otac nije
pretrpio modani udar, svake druge godine cijela bi obitelj posjeivala
Istanbul. Imali smo bliske turske i armenske prijatelje u etvrtima
117

Pangalti i na otoku Bujukadi, koji su nam bili blii od rodbine. enja

moje majke, oca i dviju sestara za domovinom trajala je do smrti.
Najmlaa sestra i ja potovali smo njihove osjeaje. Da je nisam izgubio
prolog ljeta, nai bi se odlasci u Istanbul nastavili.
U Kaliforniji sam u est godina zavrio fakultet u jednom gradu s
plaama. Poeo sam raditi u jednoj pomorskoj tvrtki u atenskom
predgrau Pireju. ivio sam neodgovornim ivotom, bio sam enskar.
Ve nakon godinu dana razveo sam se od priglupe keri vlasnika hotela,
s kojom me majka nasilu vjenala kad sam imao trideset godina. Kad
sam se vjenao s majkom svoje keri Mistral, imao sam pedeset dvije
godine. Anna je bila dvadeset etiri godine mlaa od mene i bila je
slubenica na sredozemnoj liniji jedne skandinavske turistike tvrtke.
Nije da me nije natjerala da dugo trim za njom. I nju sam izmorio,
razveli smo se one godine kad nam je ki zavrila srednju kolu. Anna i
Mistral vratile su se u Stockholm. Ki bi mi katkad za ljetnih praznika
dolazila u Atenu, srce bi mi pucalo kad bi odlazila. Dok je studirala,
majka joj je umrla od raka. ivjela je s bakom pijanisticom dok prije etiri
godine nije umrla. Nakon Annine se smrti odnos izmeu moje keri i
mene popravio. Hvala dragome Bogu, ona je postala prava gospoica i
uspjena znanstvenica. Obradovao sam se kad njezin flert s onim
profesorom udovcem nije potrajao. Sad mi je jedina elja da doekam
unuke.
U Ateni ivim s keri udovicom svoje srednje sestre. Ljeti provodimo
s Mistral. Zimi, ako me pozove, doem; ako sam uz nju, kae, smanji joj
se stres na poslu. uti da neemu koristi nakon osamdesete je kao
vic..."
Bilo mu je drago to sam ga zainteresirano sluao, i pitao me za
moje roditelje. Kad je uo da mi je otac Amerikanac, a majka turskogrko-gruzijskog podrijetla, rekao je: "To znai da nisi ii Anatolac od
mene, sinko."
Prije nego to smo ustali, htio je da mu otpjevam neku istanbulsku
narodnu pjesmu, ali pristao je da mu umjesto toga neto izrecitiram.
Odabrao sam meni drag dio pjesme "Istanbulski ep" Bedrija Rahmija
Ejuboglua:
"Kad netko kae Istanbul, pomislim na
Koaru punu crvenkastoga groa
Suton u etvrti ehzadebai
Tri svijee na vrhu koare
Djevojka prolazi, nemilosrdna enska
Stotinu bih puta dao ivot za nju
Med groa na njezinim punim usnama
Puna elje od glave do pete
118

Ljetni povjetarac, vrba, etveni ples

Mora da se rodila u vinskome podrumu
Suton u etvrti ehzadebai
Ponovo se barka moga srca
Razbila o stijenje
Kad netko kae Istanbul, pomislim na Kapaliariju
S Devetom simfonijom ruku pod ruku
Pomislim na Alirski mar
Bogate odaje za mladence
Koje se prodaju na drabi
U krevetu nema mladoenje i mlade
U kutu debela tambura ukraena sedefima
Tamburi Demil Bej svira na staroj ploi"
Nakon posljednjeg stiha Costas iz Edremita uhvatio me za ruku i
rekao na turskome: "Za Boga miloga, stani." Ustao je, obukao kaput i
kapu na kojoj je pisalo "AEK" pa otiao stavljajui tirkizni al oko vrata.
Polaaako hodajui, odjednom je zastao, okrenuo se prema meni i
teatralno podignuo desnu ruku.

* * *
U Nedimovu voljenom volvu koji je zvao "moj crni magarac" drali
smo strau na uglu ulice, s kojeg se dijagonalno vidjela Mistralina kua.
Bilo je 19 sati kad je snijeg poeo nevoljko padati, "kao da je prosijan
kroz najsitnije sito", kako bi rekla moja baka. Pred dvokatnicom se
pojavio neki minibus i dok je iz njega izlazio neki starac, kroz otvorena
se vrata zaula melodija grkoga kola. Costas je proletio kroz vrtna vrata
pa su se nasmijali i izgrlili; stali su rame uz rame i kratko zaplesali uz
pratnju glazbe. Taj ske koji je trajao tri minute zagrijao je pustu ulicu i,
dok se minibus udaljavao, dvojica starih Grka ostala su ondje pjevati i
plesati.
Dok smo jeli sendvie, pred kuom se zaustavio maleni dip. Kad je
sa suvozaeve strane izala Mistral, ispala mi je boca s vodom iz ruke i
pokuao sam se smanjiti na svojem sjedalu. Ruke su joj bile pune, a to
god da je rekla vozaici dipa dok je izlazila, ova se grohotom nasmijala.
Deset minuta nakon to su se na najviem katu kue upalila svjetla,
nagovorio sam Nedima da je nazove na mobitel i da spusti ispriavajui
se da je nazvao krivi broj. Cilj mi je bio uvjeriti se da joj je mobitel blizu.
Nabrajajui u sebi imena svih bizantskih careva, poslao sam joj poruku
na mobitel:
119

Draga Mistral,
ula si u moj ivot i izala iz njega poput zvijezde padalice, i glava
mi se jo vrti. U enji sam doao za tobom. Ovog se trena nalazim
ispred cvjearnice preko puta tvoje kue. Brojit u u sebi do 1001, a ako
sie k meni, aptat u ti stihove koje uvam za enu svog ivota...
H. A.
Dvaput sam proitao to sam napisao i bilo me stid. Dok sam
oklijevajui pritiskao dugme za slanje poruke, bio sam siguran da e me
zaboljeti glava. Dok sam ekao na snijegu, Mistral se nije potrudila ni
prii nekom od prozora i provjeriti jesam li doista ondje. Prema mojem
ojaenom povratku sa sklopljenim kiobranom u ruci Nedim je shvatio o
emu se radi i bio je iznenaen poput domaina koji se osramotio pred
gostom. Kad je na povratku prestao gunati, rekao mi je: "Ako je ta
djevojka divna kao to kae, moda je lezbijka." Morao sam se
nasmijati. Pred ulazom u hotel razmijenili smo adrese. On je progovorio
prvi:
"Prijatelju, ne kae se uzalud da iz svake loe situacije izae neto
dobro. Pravi si gospodin. Nadam se da ti je u sudbini zapisano da e
biti sretan s nekom turskom djevojkom. Jo nisam vidio nijednog Turina
koji se vjenao sa veankom i bio sretan."
"Da nisam doao u Stockholm i objasnio svoje osjeaje onoj
djevojci, uvijek bih alio zbog toga. Hvala ti na svoj pomoi, Nedim-abi.
Sporedna korist od ovog putovanja bila je to to sam tebe upoznao.
Prenesi moje pozdrave svojim ukuanima. Nazvat u te kad sredim
povratni let. Ako bude slobodan, ii emo zajedno do zrane luke."
Nakon to smo se izgrlili, nisam odmah uao. ekajui neko vrijeme
na -15 C, kao da sam se tuirao da razbistrim misli. Glas u meni
govorio je: "Jao, ne pokazujte ranjivost, Vae Velianstvo Konstantine
Petnaesti. eka vas jo velianstveniji finale."

120

KSI

Zbog moje osjetljive koe baka bi govorila da sam "isti djed". Ako
bih promijenio pjenu za brijanje, obrazi bi mi pocrvenjeli, a svaki osjeaj
koji bih zatomio pretvarao bi se u ranice u mojim ustima.
Kada sam ujutro ustao, na desnoj strani jezika naao sam ranu
veliine djejeg aspirina. Boljelo me i dok sam pio vodu. Otkad sam se
pomirio s majkom, to je bila prva pojava te nevolje. Proivljavao sam
iznenaenje rtve koja se ponovo susrela sa svojim muiteljem. Uzrok je
bila zacijelo postienost zbog poteza koji nije priliio jednome
ahovskome majstoru. Ako je razlog slanja melodramatine poruke eni
s kojom sam se tek upoznao bila ljubav, s time bih se mogao nositi.
Imao sam i spremno objanjenje zato nisam uspijevao osvajati ene.
Jer su mi se preci vjenavali prema svojoj volji: ako bi na nekoga bacili
oko, bilo je dovoljno da narede. Time sam polagao i raun za to to sam
za voenje ljubavi plaao skupe prostitutke. Da je Karadaoglan bio na
mojemu mjestu, rekao bi: "Krenuli smo plemeniti, ali putem smo se
potratili." To me nasmijalo.
Odluio sam otii u Veneciju. Nadao sam se da e Elsa, nakon to
uje to mi se dogodilo, rei: "Sinko, jesi li ti glup kao no?" i zatim me
tjeiti. ak i kad sam saznao da je otila u Melbourne za sedamdeseti
roendan svog oca, nisam promijenio odluku. Sutradan sam preko Rima
odletio u Veneciju i rezervirao sobu na pet dana u hotelu duga imena.
Nakon doruka sam otiao u gradski akvarij i odmarao se
promatrajui goleme ribe koje su iskosa podcjenjivaki gledale ljudsku
rasu. elio sam prije odlaska pogledati zdepaste zgrade poslagane
poput barikada na obje strane Gamla Stana, starog dijela Stockholma,
koji je odbijao napustiti srednji vijek. Poeo sam slijediti melodiju
harmonike koja je ispunjavala puste ulice, zanimalo me tko je svira. Kad
mi je put presjekla gomila starijih turista koji su se uzvrpoljili kao navijene
igrake, predomislio sam se i vratio u hotel. Dok mi se nije prispavalo,
bavio sam se povijesnim putopisom Freye Stark, zaljubljenice u
Anatoliju. Te sam noi doveo dvije prostitutke imigrantice da me
izmasiraju. Nisam zvao Nedima iz Kulua za put do zrane luke.

* * *
121

Smatrao sam da je ime The Westin Hotel Europa and Regina

zgodno ime za hotel koji se rodio iz tegobnog ujedinjavanja dviju
privatnih palaa. Kada je recepcionar, koji je bio prijatelj Turske i Turaka,
rekao "Sauvao sam vam najljepu sobu u hotelu", nisam se nasmijeio.
Apartman broj 106, koji je gledao na Canal Grande, podsjeao je na
plemiku lou. Prisjetio sam se aforizama koje sam napisao u ast
Veneciji tijekom studentskih dana kada sam razmjenjivao poglede sa
svojom susjedom preko puta, crkvom Santa Maria della Salute. Oni su
spontano nastali na sveuilitu i nisam ih pokazao ak ni Elsi.
Njezina se fotografija moe uslikati, ali pjesma o njoj ne moe se
napisati. Venecija skriva svoju duu.
Ako za Veneciju kaete "Ona je kutak ovog planeta koji je najblii
raju", mogli biste joj uiniti nepravdu. Jeste li sigurni daje raj tajanstven?
Razmiljate li zato voda koja titi Veneciju podsjea na staklo? To
znai da niste zamijetili da se ona nalazi u staklenom zvonu.
Na Veneciju se svake godine srui etrnaest milijuna turista. Samo
pet turista od njih tisuu obie Museo Correr, u kojem se skrivaju izvorna
umjetnika djela. Preostalih 99,5% pohara grad irei zvunu i vizualnu
prljavtinu. Kao da grad ini pokoru za grijehe iz prolosti.
Hoete li izai nou u otkrivanje ulica grada? Moete li kliziti izmeu
jeke i magle s agilnou gondole?
Preostalo je 50.000 Venecijanaca; petsto gradskih palaa jo se
odupire. Jednog e se dana izjednaiti broj Venecijanaca i palaa.
U Veneciji je harem sastavljen od palaa.
Venecijanci stalno nose maske i lome se od smijeha u sebi zbog
turista koji misle da Venecijanci eu uokolo s maskama jedino u vrijeme
karnevala.
Neko sam vrijeme razmiljao o tome da je najbolja stvar koja mi se
dogodila otkad mi je Nomo poremetio ivot bilo to to sam upoznao
Mistral. Narednog jutra, tijekom obilaska u koji sam krenuo kako bih
osvjeio prijateljstvo s gradom, primijetio sam da sam se s vremenom
pretvorio u zagovornika Bizanta. U arhitekturi palaa i drugih kljunih
graevina uzdu obale prije svega se vidio bizantski utjecaj. Vizualizirao
sam sline zgrade na obali izmeu Sarajburnua i Zlatnog roga u srcu
Istanbula; sve su ih uz venecijansku potporu sruili pljakai etvrtoga
kriarskog pohoda. Noge su me povele prema crkvi Sv. Marka, dreavoj
kopiji Aje Sofije. Zastao sam na mjestu s kojeg se moglo vidjeti Quadrigu
(etiri konja), skulpturu koja je ukradena s hipodroma u tadanjem
Konstantinopolu. Na natpisu ispod nje pisalo je: "Doneseno nakon
osvajanja Konstantinopola". Mleani su svojski sudjelovali u pljakakom
dijelu etvrtoga kriarskog rata; odnijeli su sve to je bilo lako po teini i
teko po cijeni. udno sam se osjeao pred tim najslavnijim konjima na
122

planetu, kao da sam naiao na zemljake koji prisilno rade u cirkusu.

Boljelo me srce od njihovih tunih pogleda. Izgledali su kao da znaju tko
sam, oekujui da im pomognem da se vrate kui. Razmiljao sam
kakvu li je kaznu Konstantin XI. predvidio za Venecijance.
Posjetio sam Museo Correr, koji se nalazi na Trgu Sv. Marka, za
koji je posljednji karizmatini car Napoleon ustvrdio da je najljepa
dnevna soba u Europi. Strop knjinice Marciane, koja se nalazi u
njegovu sastavu, ukraeniji je od stropa neke crkve. Raskona je kao
mjeavina palae i svetita. Bibliofil i kolekcionar kardinal Besarion
(1403.-1472.) poklonio je knjinici Marciani rukopise i rijetke knjige koje
je skupio od znanstvenika i umjetnika koji su se rasprili Europom nakon
pada Konstantinopola. Bazilije Besarion bio je redovnik iz Trabzona
kojeg je bizantski car Ivan VIII. postavio za mitropolita Iznika. Kada car
nije uspio uvjeriti pravoslavnu zajednicu da postane dio katolianstva,
Bazilije je naao utoite u Rimu i ondje je dosegnuo kardinalsku
dunost. Nisam mogao dugo prouavati bizantske dokumente koje je iza
sebe ostavio taj preobraenik i bibliofil. Shvatio sam da sam platio kako
bih mogao u lopovljevoj vitrini gledati dragulje ukradene iz moje kue.
Preao sam u sobu u kojoj su se nalazili antiki globusi. Neko sam
vrijeme promatrao zatitara koji je drijemao na stolcu; ljuljao se kao
prorok koji se ne moe zasititi proroanskoga snivanja. Kruio sam oko
divovskih globusa sve do zatvaranja muzeja. Pronalazio sam svoje
omiljene gradove na putu kroz vrijeme. Optuio sam Veneciju. (Bila si
najrazvijeniji grad-drava; umjesto da si postala vizionarski diplomat,
ponijela si se poput najgoreg depara. Umjesto da si postala kljuni
europski grad, pala si na razinu luna-parka.)

* * *
Ne moe se rei da konobari u baru-restoranu Harry's Bar nisu imali
udjela u razlozima to je to mjesto bilo jedan od najskupljih lokala u
gradu. Osim to nisu zaboravili koji je moj omiljeni preljev za salatu,
znaju se i dobro aliti. (Ovaj su se put zadovoljili time da me pozdrave.)
Nakon veere otiao sam u sobu i promatrao kako se poput pjeanog
sata prazni postaja vodenih autobusa, vaporetta, na suprotnoj obali.
Siao sam u slabo osvijetljeni bar u predvorju. Pitao sam se koliko je ve
puta pijanist mrcvario isti niz komercijalnih pjesama. Namjeravao sam uz
suhi martini itati zbirku pjesama Zimsko putovanje Attilija Bertoluccija.
Dok je konobarica kojoj je na prsima pisalo da je staistica podizala moju
au s posluavnika, ispala joj je iz ruke. Dok sam barmenu koji je
dotrao za praskom govorio "Ja sam kriv", staistica me saaljivo
123

gledala. (Nikad neu moi razrijeiti misterij ena.) Dok sam dovravao
treu au, Eugenio me nazvao na mobitel. Mislio je da sam u Londonu i
elio je da mu na povratku donesem poseban aj iz tamonje
prodavaonice Fortnum and Mason.
"Samo, planiram se vratiti za tri ili etiri tjedna."
"U tom sluaju donesi tri ili etiri paketa."
Nakon tog sam se sarkastinog dvoboja oraspoloio. Primijetio sam
da mi se pribliava privlana sredovjena ena. "Kad god ujem nekoga
da govori na turskom, pozdravim ga", rekla je, a ja sam je pozvao za
stol. Wendy Sade bila je prije dvadeset godina uiteljica u Amerikom
enskom koledu u istanbulskoj etvrti Uskudar. U Veneciju je dopratila
svoju ker elisticu koja je dola na koncert sa svojim gudakim
kvartetom. Zbog manjka vremena nisam stigao na zadovoljavajui nain
nostalgino razgovarati o Istanbulu s Wendy iz Bostona, za koju nisam
mogao shvatiti ime se jo bavi osim honorarnim prevoenjem.
Kad mi je ta karizmatina ena apnula na uho "Jesi li ostavio ili si
bio ostavljen?", bila je sigurna da u joj se otvoriti. Poeo sam s
melodramatinim uvodom: "Da bi se moglo biti ostavljen, mora se biti u
vezi. Ja sam izbaen u ranijoj etapi, etapi snubljenja." Umjesto odgovora
ili analize elio sam od nje uti komina predvianja, kao da je neka
stara proroica koja je naletjela na mene. No je morala zavriti s
humorom, a zatim sam trebao otii u lov na prostitutke.
"Jesi li iz latinoamerikih sapunica nauio da neodgovaranje na
poruku na mobitelu znai odbijanje? Da je imala negativne osjeaje
prema tebi, vjeruj mi, odbila bi te jednom reenicom. Moe biti da ta
mlada ena eka pravu priliku da te nazove."
"Wendy, dok se ta nova prilika ne ostvari, mogu li te zvati teta
Pollyanna?"
"Nije me briga, mladiu udnog imena. Samo, ako se jednog dana
vjena s tom djevojkom lijepog imena, ima da mi s pozivnicom za
vjenanje poalje i zrakoplovnu kartu."
Dok smo ustajali od stola, dala mi je posjetnicu na kojoj je pisalo da
je Wendy Sade profesorica knjievnosti na Floridskom dravnom
sveuilitu. (Jesam li se te ljupke profesorice s imenom koje je zvualo
kao pseudonim trebao sjeati odnekud?)
Jutro sam doekao u Venerotici. Da bih mogao ui u noni klub u
koji su muki gosti morali ulaziti nosei masku, morao sam se nai s
jednonogim svodnikom kod mosta Rialto i slijediti ga deset minuta.
Dan uoi Venecijanskoga karnevala otiao sam u susjedni grad
Ravennu, koja je od 6. do 8. stoljea bila bizantski predstavnik u Italiji.
Odsjeo sam u hotelu Bisanzio i krenuo u obilazak crkava koje su svojim
mozaicima pokuavale konkurirati Aji Sofiji. Na Piazzi del Popolo
pronaao sam daak Konstantinopola. U gradu u kojem je preminuo moj
124

zemljak Bazilije Besarion osjetio sam da su mi bizantske graevine

postale dosadne. Iz nekog razloga otiao sam u Nicu, gdje se Reha Ekin
ubio, i ve mi je sutradan dosadio grad koji je izgledao poput spa-centra.
Kad je umirovljeni kapetan kojeg sam upoznao u predvorju hotela Le
Meridien rekao "Najgora stvar koja se ovjeku moe dogoditi u ivotu
jest da se rodi slijep u Sevilli", i onamo sam otiao. U tom umjetnom
gradu, koji je bio pod okupacijom ostarjelih turista, bacio sam kockice i
kao rezultat toga pobjegao u Luzern. Otiao sam i u Hamburg jer mu ime
poinje sa "h", u Nantes jer mu ime zavrava sa "s" i u Liege jer mu ime
ima pet slova. Kada sam dovrio knjigu od est svezaka Edwarda
Gibbom Slabljenje i propast Rimskoga Carstva, odletio sam u London.
Ondje sam se sastao sa svojom ekipom. Askaris nije smatrao
smijenom moju tezu da bi povjesniari mogli biti dobri tumai snova.
Kad me 6. oujka ujutro nazvala baka i napala rijeima "Proljee se blii,
a gdje se ti skie, sine beskorisnog Amerikanca?", slagao sam si
raspored istraivanja u Istraivakom centru za povijest Bizanta.

125

OMIKRON

Osjeao sam se kao straar u svjetioniku koji je ostao usred doline.

Odsjeo sam u hotelu u stijeni u mjestu Uhisaru, najvioj toki
Kapadocije. Moda je neka ira hetitska obitelj isklesala u stijeni
apartman broj 234 hotela Cappadocia Cave Resort. Tko zna koliko sam
se puta naslonio na prozor i do iznemoglosti promatrao vilinske dimnjake
koji su ispunjavali obzor. Usredotoujui se na svaki pojedini dimnjak,
oima sam prebrojavao zrna na zamiljenom tespihu i sluao tiinu
kamena.
Ne vjerujem da su stoasti oblici koje se naziva vilinskim
dimnjacima prije dvadeset pet milijuna godina erumpirali iz oblinjeg
vulkanskog lanca udaljenog pedeset kilometara odavde. To mi djeluje
neuvjerljivo kao sve one silne stranice slubene bizantske povijesti. A
moda je vulkan koji ih je ispljunuo nestao poput hobotnice koja umre
nakon to se porodi.
Dok sam bio u srednjoj koli, u modi je bilo usporeivati vilinske
dimnjake s indijanskim atorima. Zato sam ih sada zamiljao kao
amane koji ekaju svoj red da obave rituale. Bilo je pjesniki kako su
skrivali svoje istinske boje od fotografa. Osjetio sam i sunevo
potovanje prema sjetnoj dugi boja. Ljudi, minareti i ivotinje na hetitskim
reljefima morali su se podvrgavati pravilima o tiini koja je dolina
nametala. Bio sam svjestan da bih upao u zamku kad bih upitao zato
drugi vulkani ne mogu stvoriti takve estetske oblike lave.
Dolina koja izbliza podsjea na izlobu skulptura iz moje je sobe
izgledala neuredno kao radni stol. Ne vjerujem ni da ime Kapadocija
dolazi iz perzijskoga i da je izvedeno iz neke fraze koja znai "zemlja
lijepih konja". Za ovo more tiine ne moe biti boljega simbola od deve.
Kapadocija lei izmeu teritorija prve civilizacije, Mezopotamije, i
gradova-kraljevstava zapadne Anatolije. Hetiti, koji su doli s Kavkaza,
smjestili su se na ovome stratekome koridoru. Povijest nije zapisala da
su oni nauili Grke umjetnosti. Znaajno je i da se povjesniari ne mogu
dogovoriti o datumu njihova uspona i pada. U kiparstvu su se natjecali s
prirodom. Na tome su podruju postigli vie nego sve druge civilizacije.
Moda su i zbog toga u sedmom stoljeu pr. Kr. nestali zbog gladi.
U Kapadociju su se sklonili fundamentalni krani kada su Rimljani
zabranili kranstvo, istoni krani koji su bjeali pred Arapima u
126

sedmom stoljeu i bizantski krani koje su prestraili ikonoklasti u

osmom stoljeu. Strpljivo kleui stoaste stijene, stvorili su samostan,
crkvu i elije za redovnike. Sili su u podzemne spilje kako bi se sakrili
od poganskih vojski.
Moj istraivaki obilazak Kapadocije trajao je dva dana. Dolina je
bila tajanstvena poput ahovske ploe za koju se ne zna od koliko se
polja i figura sastoji. Priroda je za smrtnike oblikovala boanstvenost
tiine i mudrost strpljenja. to sam vie hodao, to sam se laganijim
osjeao, poput balona koji odbacuje balast kako bi uzletio. Pitao sam se
koliko je bilo svetih mjesta prije tisuu godina, ako je danas tristo crkava
u stijenama otvoreno za posjete turista. Biblijski prikazi u
klaustrofobinim spiljama izgledali su ivi kao da su bili izraeni prije
samo tisuu dana. Polumrani prostor ne bi se trebalo mnogo ureivati
da bi se u njemu mogla odrati veernja misa. Kao da su slali poruku
ukraenim i golemim konstantinopolskim crkvama.
Sedamdesetogodinja Amerikanka milovala je vilinski dimnjak na
vratima enskoga samostana u Muzeju na otvorenom u gradu Goremeu:
"Zato je povrina ovog monolita mekana? ini se kao da e se
smrviti ako ga pritisnem; doe mi da ne povjerujem da je star najmanje
dvadeset milijuna godina."
Njezin sasueni mu u kratkim hlaama i majici bez rukava, kao da
sudjeluje u modnoj reviji naslovljenoj Runoa starosti:
"Ako pomisli da krokodili uivaju u slatkoj vodi ve dvjesto milijuna
godina, moe se rei da tom kamenju treba jo vremena, draga."
Milijunima turista koji svake godine dou u Kapadociju drai su
proljee i jesen. Obino dolaze starci krani iz svih dijelova svijeta te
utljivi Azijci s Dalekog istoka. Neki od njih ele ispuniti vjersku dunost
prije smrti. Dok hodaju amo-tamo oko vilinskih dimnjaka, njihovo je
veselje ironino poput veselja seoske djece koju se u kasnom djetinjstvu
dovede u luna-park.
Na rubovima doline bila je tiina poput tiine u pustinji ili na
unutranjemu moru; u najdaljim kutovima bila je tiina netaknutog polja
pamuka ili naputenog imanja. Dok su sove najavljivale zalazak sunca,
po-la-ga-no pretvaranje Kapadocije u pusti samostan bilo je
neponovljivo.
Baka mojega susjeda u hotelu, Johna Newberryja, koja je bila
podrijetlom iz Kapadocije, otila je odavde 1924. tijekom razmjene
stanovnitva izmeu Grke i Turske. Budui da mu se obitelj nije mogla
prilagoditi ivotu u Solunu, odselili su se u Melbourne. John, koji je bio
umirovljeni udovac i rentijer, u spomen na svoju baku sjedio je na
svojem balkonu i promatrao planinu Erdijes jedui kotice bundeve koje
su bile proizvod oblinjega grada Urgupa.
Kada se iznenadio to ne znam tko je Harry Kewell, australski
127

nogometa koji je igrao za turski nogometni klub Galatasaray, pokuao

sam se ispriati recitirajui mu etverostih njegova zemljaka, pjesnika
Lesa Murrayja.
Kada sam drugog dana hotelskim minibusom iao u dolinu Ihlara, i
ekipa je ila sa mnom. Tahir, voza minibusa, bio je ovjeuljak
obasjana lica. Kad bih se s njime naalio, postieno bi sputao glavu.
Moda je skromnost bila osobina preostala iz vremena manastirskog
dijela povijesti ovoga kraja. Znao sam da e se Pappas prvi nasmijati na
moju teoriju u vezi sa siunou stanovnika Kapadocije (ustvrdio sam
da su siuni kako bi se mogli skloniti u vilinske dimnjake uoi Sudnjeg
dana).
Dolina poetskog imena, Ihlara, bila je pedeset minuta udaljena od
hotela. Postupno mi je bilo sve manje udno to to me naa ruta
podsjeala na izmorene ravnice Patagonije. Planina Hasandag, ubojica
mnogih planinara, koristila se pravom izbacivanja lave, a rijeka Melendiz
ispunjavala je procjepe nastale prije milijuna godina i kao da je time
spreavala nastanak jo jedne lokacije vilinskih dimnjaka. Ihlara je
ustvari bila mistian kanjon. Zbog takvog su se izgleda jo od estog
stoljea urezivale redovnike elije na njezinim liticama te svetita, crkve
i plemike grobnice u stijenama blizu rijeke.
Izali smo iz vozila na visini od 150 metara, na mjestu gdje je rijeka
bila tanka poput konca, kako bismo promatrali "panaromu", kako je
rekao Tahir. Preda mnom se pojavila mrava djevojica od desetak
godina. Bio sam siguran da su joj blijeda majica i pamune hlae koje je
nosila sluile i kao pidama. Crna muka jakna koju je, valjda radi
kamuflae, nosila preko toga bila joj je za dva broja prevelika. Imala je
blijed ten, izduljeno lice i oi boje zelenog badema. Meu njezinim je
precima mogla biti neka bizantska ljepotica koja se prije tisuu godina
sklonila u ovu dolinu. epurei se, rekla je: "Dobro doli, abi."
"Hvala ti, a je li tvoje ime lijepo kao tvoje lice?"
"Naile, abi."
"Naile, to radi sama ovdje usred niega?"
"Radim kao vodiica, abi."
Svi smo se skupa nasmijali. Naile nije marila, vjerojatno se navikla
na takvu reakciju.
"Onda nam objasni kako je nastala dolina Ihlara, gospoicc
vodiice."
Naile je odjednom spojila noge i okrenula glavu prema planini
Hasandag. Imala je ispucan, ali prijazan glas. Iznijela je zadivljujue
izlaganje koje se poklapalo s podacima iz vodia. Sluajui je,
oraspoloio sam se i zatim raalostio jer sam kasnio s vlastitim
oinstvom i zato nisam mogao uivati u djeci. Dok sam traio po depu
malene novanice kako bih skupio pedeset lira, Naile je rekla da je
128

krenula u peti razred i ako uspije osvojiti stipendiju za siromane

studente, eljela bi postati uiteljica. Muila se s vaenjem desne ruke iz
muke jakne kako bi primila novac koji sam joj pruio.
"Djevojice, zato po ovoj vruini ide uokolo u jakni?"
"Majka mi ne doputa da hodam uokolo bez jakne, abi."
"Ba zanimljivo. A zato?"
"Jer nemam lijevu ruku ispod lakta, abi."
Dok je to govorila, pognula je glavu kao da se ispriava. Raalostio
sam se nad sudbinom malene djevojice vie zbog toga to me
oraspoloila nego zbog primitivnosti sakrivanja tjelesne mane. Kao da je
nemilosrdan vjetar otkinuo latice rijetkog, ali krhkog cvijeta dok sam ga
promatrao.
Na brzinu sam raspravio s ekipom. Posudio sam na pola dana
polovinu turskih lira koje su imali kod sebe. Stavio sam u omotnicu 2000
lira koje sam skupio zajedno s novcem iz depova. Upitao sam Naile za
njezinu adresu; otac joj je umro i ivjela je s majkom kod svoga djeda,
Hadi-Ali-efendije. Uzeo sam je za ruku i sjeli smo na dva kamena, a
omotnicu sam joj stavio u desni dep jakne.
"Naile, prenesi moje pozdrave majci i Hadi-Ali-efendiji i reci im:
'Danas sam bila vodiica za etiri gospodina. Jako sam im se svidjela i
poslali su vam novac za moje kolovanje.' I reci Hadi-efendiji da smo
rekli da je ovaj novac poteno zaraen. Najmlai od njih je bio njihov ef
i takoer je odrastao kao siroe. On ima jednu potekou. Htio je da
molim za njega, rekao je: Ti si ista i pametna djevojka. Tvoja molitva e
biti prihvaena.' Kad razrijei svoj problem, posjetit e nas, sredit e da
mi naprave umjetnu ruku i plaat e mi trokove za kolu sve dok ne
zavrim za uiteljicu."
Ponovio sam joj sve ispoetka. Dok sam je grlio, Pappas nas je
slikao. Kad sam kleknuo kako bismo se oprostili, zagrlila me zdravom
rukom i jako zaplakala. I moje su oi bile pune suza. Nakon to je Naile
rekla "Hvala, abi", nestala je meu stijenjem skakuui poput kozice.
Da sam mislio da mi Askaris, koji je ekao iza mene, nee izrei
komplimente, rekao bih: "Od mene nee postati car ak ni u progonstvu,
zar ne?" Dok smo hodali prema minibusu, podsjetio sam ga na stih "U
trideset i petoj na pola si puta" pjesnika Cahita Sitkija, koji je umro u 46.
godini ivota. "Susrct s Naile bio je prijelomna toka za mene", rekao
sam. "Sjetio sam se da sam u trideset etvrtoj godini. Sljedee godine
moram se vjenati i voljeti vlastitu djecu."

* * *

129

Nakon uitka dugog slaloma niz planinu stigli smo do najnie toke
doline Ihlara. Sjeli smo ruati u restoranu na otvorenome na obali rijeke
Melendiz, koja je s vremenom postala obian potok. Dolina je bila
svjetski poznata kao pjeaka staza. Za susjednim stolovima sjedile su
skupine europskih turista koji su dovrili svoje ture. Veinom su bili
srednje dobi i s lica im se moglo proitati pretjerano zadovoljstvo
ispunjenom misijom.
S bismilom sam proao kroz vrata pjeake staze u selu Belisirma,
koje je bilo preitak bizantskih vremena. Odredite nam je bila crkva
Jilanli, koja se nalazi na glavnoj cesti. Poeli smo slijediti krivudavu
stazu, a rjeica nam je bila s lijeve strane. Melendiz je stidljivo tekla, a
ptice su cvrkutale kao da apuu, i time se pojaavala mistinost
okoline. Usprkos vrbama i topolama koje su se razmetale poput vojske
kopljanika, najprivlanije biljke u dolini bile su divlje masline, koje su
luile tajanstven miris. Sa svakim novim korakom mijenjao se biljni
pokrov i put su nam zatvarala posve razliita stabla. Osjeao sam se sve
odmorniji i laki iznutra dok sam slijedio leptire malene poput pela.
Crkva Direkli, koja se pojavila s nae desne strane, nije bila na
naem programu posjeta. Nisam se mogao oduprijeti njezinu prkosnom
izgledu i dao sam naredbu da se popnemo stjenovitim putem. Mjesto
koje je na prvi pogled podsjealo na prostranu spilju bilo je prkosno
svetite koje su uklesali u stijenu prognanici u vrijeme ikonoklastikih
progona. Scene iz Biblije na stropu zacijelo je u dva sata naslikao neki
umjetnik koji je zatim pobjegao. Nalazio sam se u Noinoj korablji koja je
sputena pod zemlju sa svojim tankim stupovima, siunim odjeljcima i
sklonitima.
Kada sam doao do apside u ijoj se kupoli nalazi prikaz Sudnjeg
dana, dolo mi je da poviem: "Sezame, otvori se!" Tada sam osjetio da
me neto u meni stie - je li komad buke koji se njihao u narteksu bio
zlosretni znak? Nasmijao sam se. Dok smo izlazili, pitao sam se zato
ivotinje ne zalaze u ove naputene crkve u spiljama. Pappas, koji je
drhtei hodao ispred mene, okliznuo se i pao, pa sam mu pomogao da
ustane drei ga za ruku. apnuo sam mu na uho: "Pitat u Nomo s
kojim te ciljem poslao sa mnom, vreo krumpira."
Nastavio sam ustrajno hodati prema istoku. Staza nas je vodila
poput pjesme nepoznatog autora, iji nijedan stih nije bio suvian.
Poslijepodne je brzo prolazilo; nismo naili ni na koga nakon skupine
Japanaca koji su se njiui vraali. U prolim su vremenima crkve koje
su prikazivale Svetog Jurja kako ubija zmiju neprijateljicu vjere nazivali
"zmijskim" crkvama, tj. "Jilanli". Razlog zbog kojega sam odabrao onu u
Ihlari bio je taj to sam htio vidjeti Isusa kako sjedi prekrienih nogu.
Zanimali su me i prikazi 24 sveca naslikana za 24 slova grkog, odnosno
bizantskog alfabeta.
130

Nastavili smo hodati prema istoku. to se poslijepodne vie bliilo

kraju, priroda se vie povlaila. Preli smo na lijevu stranu rjeice preko
mosta koji je izgledao kao prevrnuti brod. Dok smo se penjali prema
crkvi Jilanli, osjetio sam da se ekipa mui s usponom. Svetite iz
devetog stoljea bila je kapela u obliku kria. Svidjeli su mi se
anarhistiki prizori u spilji koje sam prouio depnom svjetiljkom. Ne
samo da je Isus na zidu sjedio prekrienih nogu nego je i na licu imao
nervozan izraz kao da su ga paparazzi uhvatili u neslubenoj pozi. Sveci
od kojih je svaki predstavljao po jedno slovo alfabeta izgledali su
iznenaeno kao okrivljenici u amerikim filmovima, poredani jedan do
drugoga da se suoe sa rtvom. Prizori iz Biblije izgledali su ljupko poput
crtanih filmova. Prema informacijama u mojem vodiu, krilati vrag iza lika
Isusa govorio je: "Boji sine, pozovi me danas na svetu veeru."
Posljednji prikaz koji sam promatrao sadravao je lekciju: enu koja nije
dojila svoju djecu ugrizle su zmije za grudi. Nasmijao sam Pappasa
rekavi mu: "Ne slii li ovo svetite pustom baru iji barmen nije mogao
trpjeti vlasnika?"
Prenio sam ekipi radosnu vijest da je istraivaki izlet zavrio pa
smo krenuli preko niskog mosta. Odjednom je Askaris uzviknuo:
"Gospodine, pazite" i bacio se na mene. Pali smo na zemlju jedan pored
drugoga. Netko je s litice iznad crkve triput opalio iz pitolja. Zvuk
metaka koji su zvidali iznad mene bio je poetian. Dok je Kalligas
ispalio sve metke iz svoga minijaturnog pitolja, tvrdio je Askaris, ona
sjena s crnom skijakom maskom na glavi ve je bila pobjegla.
Dok sam ustajao, rekao sam: "Askarise, elio bih ti zahvaliti. Nisi bio
lo u svojoj ulozi u Nomovoj predstavi s ciljem testiranja moje hrabrosti."

* * *
Moj trei dan u Kapadociji. Broj tri magini je broj u bajkama. Nije
bio dobar znak to to sam se toga sjetio. eka li me neka nesrea u
zemlji vilinskih dimnjaka? Nije me bilo briga. Poela mi je dosaivati ta
partija aha u koju sam bio uvuen. Moda bi razlog tomu mogao biti
stockholmski sindrom koji jo nisam prevladao.
Nisam mogao promatrati izlazak sunca. etrdeset i vie turistikih
balona zagadilo je prizor na nebu. Nisam mogao zamisliti uzbuenje ljudi
u tim kriavo arenim balonima koji su satima visjeli na istome mjestu.
Bio sam siguran da proputaju poetinost uspinjanja uz pomo plamenih
zraka. Dorukovao sam u sobi. Morao sam ekati dok se crkve ne spase
od prve smjene turistike invazije. Otvorio sam zbirku pjesama Ba
pjesnikinje Birhan Keskin.
131

Dok se uo podnevni ezan, stigli smo do Muzeja na otvorenom u

Goremeu. Na ulazu u crkvu Tokali, koja je bila simbol Kapadocije,
postojao je neki zid samopouzdanja i bezbrinosti. U prostoru koji je
otvoren u devetom stoljeu otkrio sam tajanstvenost i spilje i
podzemnoga svetita. Dok su u osam drugih crkava koje sam obiao
bile karikature i gravure prizora iz Biblije, u crkvi Tokali, koja se sastojala
od tri dijela, freske su imale kvalitetu uljanih slika. Kao da su se slikari u
crkvi Tokali svojim djelima ispriavali Bibliji za crtee u drugim crkvama.
S pozadinama obojenima lapisom freske u crkvi izgledale su kao da se
nalaze u boanskom izlobenom katalogu. Giorgos Seferis bio je uvjeren
da su te freske predstavljale itavu sagu kranstva.
Osim mene u crkvi je bio stariji engleski par koji je razgovarao
apui. I oni su strpljivo pregledavali zidove i stropove depnom
svjetiljkom. Kada sam pronaao ljubiasti kvadrati, bio sam sam u
svetitu. ekao me na stolu "Posljednje veere". Nalazio se u sredini
freske, na mjestu gdje se kupola spaja sa zidom. Kratko je trajalo dok
sam se dosjetio kako u dosegnuti mjesto koje je bilo na visini od
otprilike tri i pol metra od poda. Izvadio sam srebrnu kutiju iz torbe i
stavio posljednji prazni kvadrat tono ispod freske. Kvadratiu sa stropa
nije trebalo ni dvije sekunde da kao Boje otkrivenje sie u srebrnu
kutiju. Pored posljednjega kvadrata pisalo je: "Aja Sofija,
Konstantinopol". Dok sam zatvarao kutiju, promrmljao sam: "Bio bih
iznenaen da se u slagalici bizantskih mozaika ne nae Aja Sofija."
Nisam odmah otiao iz crkve. Osjeao sam se nelagodno zbog
ranog stizanja na cilj. Je li to bio krilati vrag kojega sam vidio u Ihlari koji
je usmjerio moju depnu svjetiljku ponovo prema "Posljednjoj veeri"
koja nije zavrila ve tisuu godina? Prema rasporedu sjedenja u vodiu,
posljednji sam kvadrati uzeo iz ruke Jude Ikariotskog, apostola
izdajnika. Srce mi je brzo kucalo, elo me svrbjelo. Poeo sam kruiti po
mranoj prostoriji. Jesam li juer bio podvrgnut testu hrabrosti, a danas
testu blefiranja? Juer sam bio spaen od atentata, a danas sam primio
vijest da se meu nama nalazi izdajica? Dobro, zato Nomo nije titio
cara koji uspjeno prolazi ispite? Moda sam bio podvrgnut i testu
stresa?

132

PI

Je

li posljednji kvadrati, koji sam uzeo iz ruke izdajice Jude,

sadravao neku poruku? Ako je meu ekipom bio izdajica, ukloniti ga bio
je Nomov posao. Odustao sam od ideje da pripremim listu kandidata iz
svoje blizine. ivjela intuicija! Na pamet mi je pala lista mog oca na koju
sam naletio meu rijetkim knjigama svoga djeda. Nisam mogao pronai
dokument koji je podsjeao na ukraenu mozaiku slagalicu. "Da sam lik
u romanu, naao bih taj predmet i iz njega izvukao tajanstvene tragove",
sa smijekom sam zakukao.
Za travanj sam si zabiljeio dva ahovska turnira na junoj Zemljinoj
poluci. One noi kad sam se namjeravao prijaviti, nazvao me Nedim iz
Kulua, a glas mu je bio napet.
"Prijatelju, moram ti neto rei, ali najprije mi obeaj da se nee
naljutiti."
"to je bilo, Nedim-abi, to bi mogao uiniti da me naljuti?"
"Gledaj, prijatelju, svidio si mi se na prvi pogled. Ti si ovjek poput
anela. Dva dana nisam spavao nakon to si otiao. Ustao sam i otiao
u kolu gospoe profesorice koja ti je slomila srce. Rekao sam joj da
elim popriati s njom deset minuta, tisuu sam se puta ispriao zbog
toga to sam htio naeti temu vezanu uz njezin privatni ivot. Ispriao
sam joj da smo je dva dana slijedili i da ti ona mnogo znai. Zakleo sam
joj se da ne zna da sam je posjetio. Rekao sam joj: 'Hej, gospoice
Mistral, ako si spustila nos na moga zemljaka jer ga ne poznaje dobro,
radi veliku greku. Ni u raju nee lako nai tako dobroga momka. Da
nisam doao ovamo upozoriti te, savjest bi me pekla svaki put kad bih se
molio.'
Oekivao sam da e biti iznenaena, ali kad sam vidio da se smije,
ja sam bio taj koji se iznenadio. Rekla je: 'Ba ima lijepo ime, koje mu je
znaenje?' Rekao sam joj da na arapskome znai 'bliski prijatelj', a da mi
je prezime Arapoglu, to znai 'sin Arapina'. Rekla je: 'Ah, vi Turci.' Zatim
je rekla: 'Gledaj, Nedime, i ja se raunam kao tvoja zemljakinja, jer sam
pola iz Anatolije, a pola iz vedske. Odat u ti jednu tajnu pod uvjetom
da nikome ne kae. U sijenju sam saznala da imam ozbiljnu ensku
bolest. Dok ste me slijedili, bila sam tuna jer nikako nisam uspijevala to
rei svojem ocu, kojega sam zbog toga pozvala. I majka mi je umrla u
mladoj dobi od te bolesti. Sada se borim za svoj ivot.'
133

Prijatelju, svidjela mi se i Mistral dok sam sluao njezinu bolnu

priu. Ona je vrsta, hrabra djevojka. Rekao sam joj: 'Ako je tvoja bolest
nevolja koja se moe pobijediti, ti e je nadvladati, to sam shvatio dok
sam tc sluao. Molit u za tebe i kad god bude trebala taksi, tvoj
zemljak Nedim ti je na usluzi.'
Nekoliko me noi zvala te bih je odvozio i dovozio, i ne bih joj rekao
ne ak i ako nisam bio u slubi. Juer smo otili u zranu luku po
njezinog oca koji je doao iz Atene, a kad je uo za kerinu bolest, pao
mi je na rame, prijatelju. Doao je k sebi kad smo ga odvezli na hitnu
pomo; putem je plakao, ja sam se jedva suzdrao. Mistral e za tri dana
u sveuilinoj bolnici ii na teku operaciju. Nema nikoga bliskog tko bi
smirivao njezinoga histerinog oca. Costas-efendija ne zna vedski, a ja
mu ne mogu pomoi s onoliko turskoga koliko ga on zna. I, prijatelju,
ljudi u vedskoj nekaju se traiti jedni od drugih i licu soli.
Ako nema nekih obaveza, onda doi; zna da bih dao sve za tebe.
Dok bude ila na operaciju, djevojci e biti bolje ako vidi tebe kraj svog
oca. I vidjet e da si prijatelj u tekim vremenima..."
Sa svakom novom Nedimovom reenicom osjeao sam da me u
meni neto sve vie stee. Bio sam ljut na sebe jer sam Mistral izazvao
dodatnu nepriliku poslavi joj onu poruku. Zapisao sam detalje vezane
uz operaciju. "Odmah dolazim, vidimo se u bolnici, ne odvajaj se od njih,
Nedim-abi", rekao sam mu.
Odjednom mi je palo na pamet da nazovem Askarisa. Prenio sam
mu detalje o operaciji. Iako mu nisam objanjavao, bilo je jasno da
moda zna i vie o "pustolovini Mistral" od mene. "elim vidjeti to Nomo
moe uiniti za povjesniara Bizanta na samrtnoj postelji", rekao sam i
spustio slualicu.

* * *
Grad je bio usred proljea, to znai da je izgledao kao pastelni
pejza i ako bi netko puhnuo, boje bi se pretvorile u oblak praine i
nestale. Stockholm je bio nestvaran poput filmskog seta u animiranom
filmu u kojem se Petar Pan vucara nebom. Izazovna mi je bila
pretpostavka da bi mi se prispavalo da sam bio izaao u etnju pustim
ulicama. Stanovnici predgraa kao da su se zakleli da nee ni zucnuti
ako se Sveuilina bolnica Karolinska izgradi u gradu Solni. Bolniki
kompleks izdaleka je izgledao kao da je izgraen od lego-kockica.
Oekivao sam da e iznutra biti ureen kao izlobeni salon IKEA-e.
Izgrlio sam se s Nedimom iz Kulua na glavnom ulazu. Kad mi je
rekao "Donosi sreu, prijatelju, operacijskom timu su prikljuili
134

najboljega kirurga", shvatio sam da je Nomo imao udjela u tome. U

operacijskom timu bila je i medicinska sestra po imenu Halime, koja je
takoer bila iz Kulua. Krupna djevojka, koja nije nita znala o mojem
odnosu s Mistral, mislila je da sam Mistralin deko. Prema onome to mi
je rekla na mjeavini turskog i vedskog, pacijentica e biti podvrgnuta
operaciji maternice koja e potrajati dva i pol sata. "ak i ako se, daj
Boe, spasi, vie nee moi roditi", rekla je i samilosno me pogledala, a
zatim mi je povjerila zadatak da spasim Mistral od oca, jer e za deset
minuta biti odvedena na operaciju.
Otvorio sam vrata sobe 527 za pedalj. Mistral je leala na krevetu i
izgledala je iscrpljeno; pogled je usmjerila prema nekoj toki na stropu.
Otac joj je plakao uz uzglavlje. Nisam morao mnogo razmiljati kako da
pokvarim taj prizor. Sjetio sam se da Costas Sapuntzoglu oboava ribe i
proaptao sam dva stiha iz dijela pjesme Istanbulski ep", koji je bio
prepun imena riba na grkom:
"Kad netko kae Istanbul, pomislim
Na golemu ribarsku mreu"
Kad me ugledao, prestao je plakati i usne su mu poele drhtati.
Stao sam pred njega i nastavio:
"Kao hrava paukova mrea
Rastegnuta u etvrti Bejkoz
Razvuena u etvrti Fenerbahe
etrdeset tuna u mrei
Okree se poput etrdeset mlinskih kamenova
Ta tuna koju spominje kralj je riba
Pogoena u oko pukom mauzerkom
U moru se stabla prevru
Mrea se pretvara u posudu krvi
Bistro tirkizno more se muti
U treptaju etrdeset tuna
ribarov jezik se preplie od radosti
Galeb dolazi i slijee na jarbol
Baenu skuu guta u zraku
Ne eka drugu ve odlazi
Ribar se slatko smijei
Galebu je ime Marika kae
Uvijek tako dolazi tako odlazi.
Kada sam stao, zagrlio me i na turskome rekao: "Odakle si ti doao,
Galaanine?"
135

"Gospodine Costas, moj posao ovdje jo nije gotov. Nakon to sam

se susreo s vama, upoznao sam se i s vaom keri na sveuilitu, moe
se rei da smo postali prijatelji. Rekla mi je da mora na operaciju. Doao
sam nadajui se da mogu pomoi."
Uhvatio sam ga za ruku i predao Nedimu, koji je ekao ispred vrata.
Spustio sam se na stolac pored Mistralina uzglavlja. Budui da nisam
mogao pronai papirnati rupi, rukom sam obrisao znoj koji mi se
skupio na elu. Nije bila u stanju govoriti, ali primijetio sam da bre
otvara i zatvara kapke. "Doktorice Sabuncuoglu", rekao sam. "Operirat
e te najbolji lijenici u dravi. Ako nisi primijetila, broj sobe je petsto
dvadeset sedam; to je godina kada se Justinijan Veliki popeo na
bizantsko prijestolje. Dok se ne oporavi, niti u odlaziti od tvojih vrata,
niti u tvog oca ostaviti samog. Moda vie neu moi imati priliku da ti
se obratim i zato te molim da mi oprosti zbog krive poruke koju sam ti
poslao u krivo vrijeme."
Pokuavajui se nasmijeiti, blago je podigla desnu ruku i zatvorila
oi. Lice joj je bilo privlano kao lice boice. Nisam se mogao suzdrati, i
dodirnuo sam joj lijevi obraz vrcima prstiju. Osjetio sam da u se jako
patiti kako bih je uklonio iz svojeg ivota. Dok su je odvozili prema
dizalu, gospodinu Costasu je pozlilo. Nakon to mu je pomogao, lijenik
nas je uputio da ga odvedemo iz bolnice. Dok smo ga Nedim i ja vozili u
kerinu kuu, dao sam mu rije da u ostati uz Mistral i njega dok se ona
ne oporavi.
Operacija je trajala tri sata, a gospodin Costas zvao me svakog
punog sata. Lijenici su izvadili Mistralinu maternicu i jajnike i nisu
smatrali da je potreban daljnji postupak. Dok su je odvozili u sobu, rekli
su da e trajati jedan dan da pacijentica doe k sebi. Rekao sam
Nedimu da doveze gospodina Costasa i objasni mu kakva je situacija.
Kad su izali iz dizala, potrali su i izgrlili smo se.
Kada sam mu se obratio na turskome i rekao "Edremianine, imam
za tebe dobru i manje dobru vijest", on se izderao na mene na
engleskome:
"Galaanine, nemoj mi rei da mi je ki iva, ali da e ostati invalid!"
"Ki vam je iva, ali nee moi roditi. Ako eli, zovi me unukom, a
ja u te rado zvati djed Costas."
Tuno je rekao: "Da barem imam zeta kao to si ti", a ja sam ga
ponovo zagrlio.
"Tvoja kerka zasluuje bolje mukarce od mene, ali to ti nije
zapreka da me voli vie od zeta."
Ponovo sam poslao Costasa Sapuntzoglua kui. Bilo je kasno
poslijepodne, sjedio sam u hodniku i poinjao itati knjigu izabranih
pjesama Henrika Nordbrandta, kad je u Mistralinoj sobi poela pomutnja.
Dotrala je Halime i rekla: "Dogodila se mala komplikacija, koja si krvna
136

grupa?" Moja je krvna grupa odgovarala, ali moja krv nije bila dovoljna,
pa smo pozvali Nedima. Halime je zaustila: "itava turska nacija je krvna
grupa Rh pozitivna."
Dva sam dana zaredom po pola dana proveo drei strau pred
Mistralinim vratima. Dok se Mistral sve vie oporavljala, veselio sam se
kao vrtlar koji promatra kako cvjeta sjemenje koje je posadio. Naviknuo
sam se i na bolniki sustav. itao sam kad je bilo tiho i pozdravljao sam
pacijente i rodbinu koje bih susretao na hodniku. Ujutro treega dana
Halime je sjela pored mene.
"Abi, ponijela sam se loe prema tebi."
"to je bilo, Halime?"
"Mislila sam da e ostaviti svoju djevojku kada si saznao da nee
moi roditi. Jedna od loih strana turskih mukaraca jest da misle da su
ene strojevi za raanje. Vidjela sam da je cijeni i da bi za njezino bi
zdravlje bio spreman dati i organ. Ako misli da ne moe bez djece kad
se vjenate, posvojit ete. To je jako dobro djelo, a i posvojena djeca su
zahvalnija."
Bio sam prelijen da bih Halime objasnio pravo stanje stvari. Moda
sam i htio izbjei da me grdi. Lijenik na dunosti obavijestio nas je da
se pacijentica za dva sata moe vidjeti s najbliima. Nazvao sam
Costasa, a kad je trei doao, pobojao sam se da e mu opet biti loe.
Odvukao sam Nedima ustranu:
"Abi, kada Mistral doe k sebi, ne elim biti pokraj nje. Mislit e da
neto oekujem od nje ili bi se mogla osjetiti prinuenom da nekako
uzvrati."
"to da ti kaem, prijatelju, ti si plemenit ovjek koji na sve misli.
Nek ti Bog da ono to zasluuje, nadam se da e jednog dana postati
predsjednik nae zemlje."
Izgrlili smo se posljednji put i stavio sam mu u dep kaputa sveanj
u kojem je bio novac za etiri radna dana. Oprostio sam se od Costasa
obeavi mu da u se malo odmoriti i vratiti. Platio sam dodatne bolnike
trokove, poslao bukete cvijea za Mistral i Halime iz prve cvjearnice na
koju sam naiao i vratio se u hotel.
Prema onome to mi je rekao srpski taksist koji me idueg jutra
vozio u zranu luku, srpanj je bio idealni mjesec da se posjeti Stockholm.
Ovdanje gradsko stanovnitvo tada se sputa u toplije zemlje, a ulice
budu preputene graanima svijeta. Htio sam se naaliti i rei: "Mene u
ovaj grad ne moe dovesti natrag nita osim Nobelove nagrade za
nemogunost osvajanja ene svog ivota", ali sam odustao. Prije svega,
mislio sam da vozaev engleski ne bi bio dovoljan da me shvati. Zatim,
primijetio sam da svojom geliranom kosom podsjea na bistu Aleksandra
Velikog. I moja nesretna baka po ocu, za koju nisam znao je li iva ili ne,
bila je Srpkinja. Ali nisam htio pokretati maraton po granama svojeg
137

obiteljskog stabla. Moja je prolost bila ukleti labirint koji je pokuavao

progutati svoj posljednji zavoj.

* * *
Iz Londona sam odletio u Sao Paulo, koji je nosio ime Sv. Pavla iz
Tarza. Zrana luka odbojna imena, Guarulhos, djelovala mi je kao
neproduktivna konica. Unutranjost taksija koji me vozio prema hotelu
Intercontinental mirisala je po vaniliji. Zanimalo me to je to ta aroma
trebala skriti. Iznenadio sam se jer me voza Sandro, koji se tijekom
vonje pravio vaan, nije pitao odakle sam. Kada je vidio da ne skidam
pogled s nae rute, kojaje podsjeala na lijenu trnicu, krenuo me
upoznavati s gradom na loem engleskom:
"Sao Paulo je nastao u esnaestom stoljeu... To je najmoderniji
grad u Brazilu... Ima vie od dvanaest milijuna stanovnika..."
Neko me vrijeme promatrao u retrovizoru, a kada mi je poeo
opisivati seksualni potencijal grada, engleski mu se popravio:
"Gospodine, biste li htjeli biti s djevojkama privlanijima od onih koje
moete vidjeti na karnevalu u Riju?"
"Ako znaju engleski, htio bih biti s dvije zajedno, Sandro."
Nisam pretpostavljao da dvije dobro graene mulatkinje koje su mi
uveer dole u sobu znaju tko je istaknuti brazilski pjesnik Machado de
Assis. Bilo mi je drago kad me ona sa utim lakom za nokte upitala
odakle sam.
"Iz iste drave odakle je i svetac po kojemu je dano ime vaem
gradu."
Kad je ona sa vakaom u ustima upitala "Ti si iz raja?", u istom
smo se trenu poeli smijati.
U Intercontinentalu sam sudjelovao na ahovskom turniru
sastavljenom od etiri skupine. Pobijedio sam est protivnika i bio prvi u
skupini. S ostala tri prvaka skupine odletio sam preko Buenos Airesa u
argentinski grad Ushuaiju. U mirnome gradu, koji je bio najjuniji grad na
junoj poluci, igrali smo protiv prvaka skupina s jednakog turnira u
peruanskom gradu Limi. U finalu sam izgubio od umirovljenog
vatrogasca Vlada Godunova iz Sankt-Peterburga i bio drugi. Dok sam
shvatio strategiju mucavog Rusa, bilo je prekasno, ali sam se sjetio gdje
sam ostavio oevu listu.
Seluk Altun nabavio mi je potpisan primjerak na turskom jeziku
knjige Moji veliki prethodnici ahovskog velemajstora Garija Kasparova.
Dokument koji sam trebao deifrirati stavio sam meu stranice u
poglavlju o Capablanci. Kad bi netko spomenuo pojam genija, na pamet
138

bi mi pao Kubanac Jose Raul Capablanca (1888.-1942.). Nauio je ah

kad je imao pet godina, a umro je gledajui partiju aha. Niti je mnogo
vjebao kao njegovi protivnici, niti je kopirao od drugih majstora. Umjesto
da ulazi u psiholoki dvoboj sa svojim protivnicima, usredotoivao bi se
na svoj potez. Uasavao se taktike improvizacije. Usporeivao sam
njegov stil sa savrenom pjesmom iji nijedan stih nije suvian.
Namjeravao sam vui poteze u bizantskom labirintu po uzoru na
Capablancu.
Uivao sam u Junoj Americi do poetka svibnja. Bilo je znaajno to
da od Mistral nisam dobio ni poruku zahvale. Ne bi li Wendy Sade rekla:
"Ona uti za dobro budueg razvoja dogaaja"? A da ovo uje moja
baka, rekla bi: "Prokleta Grkinja!"

139

RO

Papir koji sam gurnuo u knjigu o povijesti aha prije devet mjeseci
kao neku djedovu ekscentrinost ovaj sam put stavio pred sebe kao
oevu ekscentrinost.
U etiri od pet trokuta koji su se nalazili unutar zvijezde nacrtane
ravnalom bile su ifre napisane slovima i brojevima, a u jednome trokutu
bila je jedna reenica na arapskome. Dvije ifre rijeio sam pomou
matematikih operacija permutacije i supstitucije, a ostale
kombiniranjem. Da bih mogao proitati reenicu na arapskome, morao
sam je staviti pred ogledalo. Za tri sata preda mnom se nalo pet
reenica. Moj je otac htio da lista zavri u rukama njegova sina, a ako je
on "rjeava zagonetki", neka mu to i poslui. Deifrirane reenice
napisao sam jednu ispod druge kako bih mogao odgonetnuti njihova
znaenja:
1. Y. A.: skromni ovjek koji me molio da se vjenam s njegovom
keri kao da je oekivao spas od mene u nekoj tajanstvenoj stvari.
2. A. A.: umjesto s istonjakom plemkinjom vjenao sam se s
istonjakom vjeticom.
3. Moj sin: zbog svojeg sam oca mnogo patio. Kako bi on manje
patio zbog svojeg oca, povjeravam ga E. G.-u.
4. Sve je poelo sumnjom u imena.
5. Morao sam uzeti svoju odtetu.
Mojega djeda, kojega Nomo nije smatrao prikladnim za status
"odabranoga", nisu potovale ni supruga ni ki. Ali Galaani bi se s
ljubavlju prisjeali Jahje Asila, kojem je propao svaki posao kojega bi se
latio. Mislim da je vjenanjem svoje keri s podobnim mukarcem elio
pribaviti obeavajueg nasljednika za prijestolje u progonstvu. Ameriki
podstanar bio je idealan kandidat. Osim potrebe za uklanjanjem sumnje
da je iza svega ovoga stajao Nomo trebao sam razrijeiti jo jednu
dilemu. Ako ne budem u stanju dosegnuti status "odabranoga" i nauiti
ono to je potrebno, nestat u u zoni sumraka.
Nisam se iznenadio kada sam shvatio da su moj otac i Eugenio
Geniale bili prijatelji. Htio sam od njega uti priu o Paulu Hackettu i, kao
tree i time neutralne osobe, tumaenje odnosa mojeg oca i majke.
140

Nakon to su mi rekli da sam Konstantin XV., shvatio sam da su

imena mojeg djeda i majke turske verzije imena Ivan i Sofija. Ako je moj
otac uspio pronai skriveno znaenje tih imena bez ikakvih tragova,
onda sam i ja morao doi do kraja ove prie.
"Morao sam uzeti svoju odtetu." Osim odlunosti ta je reenica
upuivala na stvaranje izgovora. Da je moja majka znala da je moj otac
neto ukrao iz kue kada je bio izbaen, ona bi nam to tisuama puta
ponovila. Dakle majka vjerojatno nije znala nita o odteti koju je Paul
Hackett odnio. Ako bih doznao da ga netko optuuje za neto, otac je
elio da ujem njegovu stranu prie.
Kada se popodnevni poziv na molitvu zauo s damije Bereketzade
Ali-efendije, koja je bila jedna od prvih damija sagraenih u Istanbulu
nakon osvojenja, ustao sam i otiao do balkona. Promatrao sam prizor
ispred sebe, srce Konstantinopola. ekao sam inspiraciju. Primijetio sam
da se stvara zastor magle migoljei se kao glasnik magije. Unitila ga je
galama jata kretavih galebova. Pali su mi na pamet nadimci lanova
ekipe koja me pratila.

141

SIGMA

Ne samo da sam se pozvao na veeru kod Eugenija nego sam mu

i nametnuo jelovnik. Kad me upitao "Bi li htio i trbuni ples uz veeru?",
uzvratio sam mu: "Vie volim ples s vukovima."
Kad sam ga upitao da mi ispria o odnosu mojeg oca i majke, rekao
je: "Mislio sam da su te uspjeli natjerati da izbrie Paula iz svog ivota."
"Poznajem tvoju majku jo iz studentskih dana", rekao je i ton mu je
postao ozbiljniji, to me obradovalo, jer je to znailo da e biti nepristran.
"Bila je razmetljiva i umiljena, druila bi se s bogatim djevojkama iz
nemuslimanskih obitelji. Zvali su je Princeza. Za razliku od svoga oca, u
poslu je bila ambiciozna i ustrajna. Gospodin Jahja je vjerojatno zbog
toga razmazio svoju ker. Kad sam je upitao zato nije postala
zastupnica neke desne stranke, rekla je: zbog toga to joj to ne jami
ministarsko mjesto.
Zgrada Dogan prije trideset je godina bila omiljeno mjesto stranaca
boema u gradu. Kada se moj susjed, engleski novinar, navrat-nanos
vratio u London, tvoj se otac uselio u taj stan. Bio je simpatian i znao je
dovoljno turskog da se snae. Ljudi u etvrti su mislili da je tajni agent,
ali nisu marili jer su smatrali da se bori protiv zajednikog neprijatelja.
Bio je inteligentan i iao je na mnoga tajnovita putovanja. Upoznao se s
tvojim djedom na jednom turniru u tavli. U svakoj bi prilici zajedno igrali
tavlu i puili nargilu. Kada se u zgradi tvoga djeda ispraznio stan s
pogledom na more, Paul se u zamjenu za simbolinu stanarinu preselio
u zgradu Ispilandit. Iznenadio sam se kad sam uo da su on i tvoja
majka poeli oijukati, ali budui da me nije pitao za miljenje, utio sam.
Kad su se oduili vjenati, znao sam da to nee dugo potrajati. Tvoj se
otac poeo dosaivati na poslu. Htio je dovriti doktorat i predavati
meunarodne odnose na nekom sveuilitu u Istanbulu. Kao zet Jahje
Asila nije trebao imati materijalnih problema i nije namjeravao naputati
grad koji je volio.
Princeza Akile je odmah nakon medenog mjeseca skinula
karnevalsku masku. Poela je tiranizirati svog mua. est mjeseci nakon
vjenanja tvoj je otac pobjegao od kue i sklonio se kod mene odluivi
se razvesti. Tvoj djed se umijeao i toboe ih pomirio, ali teta je bila
nainjena. Poeli su ivjeti kao dvoje stranaca u istoj kui. Kada si se ti
rodio, tvoja je majka prepustila brigu o tebi kunoj pomonici, pa ti se
142

tvoj otac vie posvetio. Pod cijenu gubitka svog posla postao ti je i otac i
majka. Nakon to ti je djed umro, njihov se odnos posve pokvario. Tvoj
je otac rekao: 'Dok joj je otac bio iv, Akile se prema meni ponaala kao
prema slugi, a sada je poela umiljati da sam joj rob.'
Tvoja je majka bila plitka i ljubomorna ena. Smatrao sam se
prijateljem tvojeg oca, ali nisam znao za vezu izmeu njega i kanadske
tajnice. Kad je netko Princezi poslao fotografiju njih dvoje kako sjede
jedno do drugoga za istim stolom, dogodilo se ono to zna. Kad je tvoj
otac naputao Istanbul, tebe je ostavio meni na brigu. Nekoliko te puta
pokuao vidjeti, ali majini uvari mu to nisu dopustili. Kad bih svake
godine potajno slikao jednu tvoju fotografiju i slao mu je, u omotnicu bih
stavljao i izvjetaj o tebi.
Dao sam ti do znanja da u ti uvijek biti spreman pomoi ako
ustreba. Napredovao si s bakinom ustrajnou. Bio si uporan i kod tebe
se nije razvila krhkost jednog siroeta.
Mislio sam da si imao sree jer si naslijedio najbolje osobine svojeg
oca, majke, djeda i bake."
"Koju sam dobru osobinu naslijedio od majke?"
"Bogu hvala, nisi toliko ambiciozan koliko je ona, ali zna doi do
cilja koji si odredi."
Na popis pitanja koja u postaviti Nomu kada doem do njih dodao
sam jo jedno: zato ste mojoj majci poslali fotografiju mojeg oca i
njegove ljubavnice?

143

TAU

"Halo, abi, gdje si?"

"Hajal, Bio sam s Lady Jane, Minom, Yasemin, Priscillom Drugom,
Nevbahar i jo tucet plemenitih dama kojima se sad ne mogu sjetiti
imena."
"Znai, na konjskom trkalitu."
"Da mi ljudi iskazuju potovanje koje zasluujem, ne bih morao ii
na hipodrom."
"Nadam se da si osvojio dovoljno novca da mi kupi prsten Bulgari."
"Iskender-abi je jedva hlae spasio, a ja sam djelomino gol."
"udno, ali istinito, i ovdje si djelomino gol."
"Sestrice, moe li malo objasniti posljednju reenicu?"
"Abi, u kuu ti je uao neki glupi lopov i ukrao ti je nekoliko srebrnih
okvira, svileni sag i radio. Naalost, nije se spustio tako nisko da odnese
onu nakaznu pticu Tristana."
"Da se Tristanu neto dogodilo, tebe bih krivio, zloguka ptico."
"Brzo doi da obavimo to treba, sine beskorisnog Amerikanca."
Ulazei u dizalo, molio sam se da to nije bio neki tajanstveni pothvat
koji su samo uredili da izgleda kao provala. Dok sam otvarao vrata, Hajal
je izletjela van rekavi: "Zaboravila sam naoale." Mislio sam da e mi
srce stati kada sam uao u dnevnu sobu. Na naslonjau najbliem
balkonu sjedila je Mistral. Ustala je i rekla:
"Ostani tu gdje jesi, kavaliru. Nakon objanjenja od etiri reenice
proitat u ti pjesmu od devet stihova.
Kada si pobjegao iz Stockholraa, ekala sam da se vrati u Istanbul.
Zato to sam ti morala rei vie od zahvale. Hajal mi je javila da si
stigao, pa sam napisala pjesmu na engleskom i dola. Nadam se da
nee ponovo htjeti pobjei u Patagoniju dok je bude sluao.
Kad netko kae Istanbul, pomislim na
Tajanstvenijeg od Istanbula
Ponosnijeg od Osmanlija
Prijateljskog kao Anatolija
Uenog i uljudnog
Duhovitog i stidljivog
Privlanog poput vodomara
144

Kad netko kae Istanbul, pomislim

na svojeg voljenog Halasa."
Stajao sam nepomino kao mae obasjano svjetlima automobila.
Na pamet mi je pala Wendy Sade, koja je bila u pravu u svemu to je
rekla.
"Kavaliru, da proitam pjesmu ispoetka ili da ti objasnim stihove
koje nisi razumio?"
"Zauzet sam brojanjem u sebi do deset, Mistral. Ako za to vrijeme
ne ujem nijedan novi stih, koji bi znaio da je sve ovo samo ala, zagrlit
u te i vie te nikad neu pustiti."

* * *
Zovem se Halas, a to na arapskom znai "spas". Ako se ta rije
okrene, dobije se Salah, to u istom jeziku znai "mir, smirenost,
privrenost vjeri". Tu dvojnost povezujem sa simbolom bizantskog duha,
dvoglavim orlom. Sve e biti dobro dok moja baka ne sazna da Grci
svoju zemlju zovu Hellas.

145

IPSILON

Mistral je mislila da sam uzeo slobodnu akademsku godinu.

Trebali smo biti zajedno do jeseni nakon to mi u srpnju zavri posao u
investicijskoj tvrtki za koju nitko nikad nije uo. Nakon to sam je ispratio
u Stockholm, zatvorio sam se u svoju sobu. Tijekom posljednja dva dana
progonila me mogunost koju sam pokuavao potisnuti kao pretjeranu
pretpostavku. Nije mogla biti sluajnost da je posljednji kvadrati, koji
sam bez potekoa pronaao, bio stavljen u ruku izdajice Jude; Nomo
se ne bi zadovoljio time da mi porui: "Oprezno, u tvojoj je blizini
izdajica." Jesu li me podvrgavali testu unutar testa, ili su me upozoravali
da se nalazimo u situaciji koja je izvan njihove kontrole? Postojala je
samo jedna mjera opreza koju sam mogao poduzeti, a da ne ponem
sumnjati u sve i svakoga u svojoj blizini. Morao sam istraiti sve o trojici
ija imena nisam znao, o ijim se ivotima nisam smio raspitivati, ali koji
su bili odgovorni za moju sigurnost. Moda sam imao vie sree od
svojeg oca, koji mi je poruio: "Sve je poelo sumnjom u imena."
Nagrada za pronalaenje traga meu nadimcima mogla bi biti jo
okantnija.
Dok se na internetu moglo pronai bezbrojne Pappase i Kalligase,
bilo je udno da nisam mogao pronai nijednog Askarisa. (Nisam bio u
stanju nasmijati se na injenicu da je Askaris bilo ime nekakvog
parazita.) Nazvao sam poliglota i antikvara Puzanta da ga upitam je li
mogue da je obiteljsko ime Askergil (na turskom: "vojnika loza") prelo
u grki jezik i postalo Askaris. Kad mi je odgovorio "Da je na
armenskom, rekao bih da si u pravu, ali u grkom toga prezimena
nema", u mozgu mi se upalila arulja. Nekoliko sam minuta hodao amotamo po sobi i popio dupli viski. Rezervirao sam mjesto na prvom letu za
London idueg dana. Morao sam pronai Askarisa, koji mi je spasio
ivot, ali za kojega sam mogao jedino pogaati gdje ivi.
Tijekom mojih priprema u Londonu Askaris je nekoliko puta
spomenuo Winchester. Ne bi me zaudilo da je ivio u mjestu od 40.000
stanovnika koje se nalazi jugozapadno od glavnoga grada i koje je
nekad davno bilo glavni grad dvaju kraljevstava. Ako bih naletio na
Askarisa u Winchesteru, koji je bio na sat vremena udaljenosti od centra
Londona, imao bih dobar izgovor. Naime dok sam bio na doktorskom
studiju, posjetio sam mjesto u kojem se nalazi najdua katedrala u
146

Europi, ali nisam bio oduevljen. Dok sam ovaj put etao ulicama punim
domaih turista, pozornost su mi privukli veliina i oblik zgrada.
Winchester se pretvorio u grad-maketu, u kojem novosagraene zgrade
nisu iskazivale nepotovanje prema povijesnim zgradama. Osjeao sam
se kao Guliver kad se probudio u Liliputu. Kad su mi dosadili turisti i
njihove umjetne kretnje, sklonio sam se u katedralu. Nije me zadivila ni
spoznaja da se grob spisateljice Jane Austen nalazi u tom svetitu.
Osjeao sam se zbrkano zbog gomile ideja za istraivanje koje su mi
punile glavu. Okrenuo sam se zabrinut kad sam pomislio da se netko
meni obraa s "Dobar dan, mladiu!" Stari slubenik kojem je na
platnenoj etiketi na prsima pisalo Visitors Chaplain (kapelan za
posjetitelje) zacijelo me odabrao kao najpotitenijeg posjetitelja
katedrale. Nisam mogao ne pomisliti da je neto zabrljao i da je zato bio
odreen za taj posao. Kad je uo da sam iz Istanbula, ozareno mi je
rekao da mu je ogor radio na gradnji prvog mosta preko Bospora.
Nakon to sam s razgovorljivim sveenikom dovrio razgovor o
zemljopisu, upitao sam ga: "Kako bih mogao pronai starog poznanika
za kojeg mislim da je iz Winchestera, kojemu sam zaboravio ime, ali
imam njegovu fotografiju?" Njeno mi tresui ruku, odgovorio je: "Jedina
vam je ansa Alan Paxton, vjeni konobar u kuhinji katedrale", a zatim
se pribliio pretilom paru koji se ispred nas poinjao svaati.
Teki miris mesa koji se irio iz kuhinje zahvatio je i susjedni duan
u kojem su se prodavali suveniri. Upravo je poelo sluenje ruka, a prvi
gosti kao da su odabirali jednaka dijetna jela. Pomislio sam da se
krumpire servira polukuhane valjda kako bi bili u skladu s bojom
goveega gulaa. Prosjek godina konobara koji su se drali poput
nadzornika bio je preko sedamdeset. Alan, koji je bio uspravan kao noj,
bio je zaduen za prazne posude i ae. Promatrao je stolove kao
ovjek-periskop i gorljivo se bacao na ispranjene predmete.
Oraspoloio sam se promatrajui prizor koji me podsjeao na Fellinijeve
filmove. Doekavi pravu priliku, stavio sam Askarisovu fotografiju na
svojemu mobitelu Alanu pred lice. Nakon to je tanko zazvidao, rekao
je: "Ve sedamdeset etiri godine ovako ruan ovjek nije ivio u svetom
Winchesteru" i okrenuo se uz plesni pokret, to je takoer bilo
felinijevski.
To je znailo da se Askaris, koji je govorio izvrstan knjievni
engleski i sjajno se snalazio u glavnome gradu, skriva u Londonu. Kad
sam stigao u hotel, nazvao sam ga na privatni mobitel i pozvao ga u
svoju omiljenu pizzeriju Knightsbridge. Rekao sam mu da sam doao u
London na roendansku proslavu iznenaenja za prijatelja s doktorskog
studija. Znao sam da e postati nervozan kad mu kaem: "Moram ti
neto rei." Trei je uao u restoran Il Pomodoro. Znao sam i da e se
smiriti kada uje da mu moram rei neto o svojoj vezi s Mistral. Tono u
147

trenutku kad se opustio, upitao sam ga: "to predlae, na koji grki otok
da odvedem voljenu za njezin roendan?" Nakon to je bez razmiljanja
rekao "Rodos", oklijevajui je dodao: "Santorini, Mykonos, Paros", ali bilo
je uzalud.
Nakon to mi je u baru hotela u kojem smo odsjeli u Ateni priznao
da je proveo nesretno djetinjstvo na jednom od egejskih otoka, Askaris
se panino ispriao, to mi je bilo znakovito. To je znailo da je taj rajski
otok bio Rodos. Red je bio da odem onamo i pronaem pravo ime
Nikosa Askarisa. Nisam htio ni pomiljati kamo bi me sve mogao odvesti
naredni korak. Jedina mi je nada bila da sam sve to samo sanjao.
U devet je na pozornicu trebao izai II Pomodorov orkestar
sastavljen od jedne osobe. Dok sam plaao raun, trudio sam se umiriti
Askarisa. "Od otoka koje si predloio moram odabrati Paros", rekao sam
mu. "Sad sam se sjetio da je to bio omiljeni otok Giorgosa Seferisa, koji
je bio iz Izmira."
Od Marmarisa u Turskoj do Rodosa u Grkoj doplovio sam na
umornome morskom autobusu. Putnici su izgledali tromo kao da se
vraaju s piknika. Kada me netko tko je glasno hrkao odvukao od zbirke
pjesama Vladimira Holana, poeo sam promatrati obitelj koja mi je
sjedila preko puta. Zbog starije ene koja je neprestano gledala ispred
sebe i na lipanjskoj vruini nosila maramu i kaput zasvrbjela me ija.
Nisam mogao vjerovati da ide na odmor na otok sa sinom propalicom,
koketnom snahom i petogodinjim unukom. Kad god bi valovi zatresli
brod, ona bi poela moliti, a unuk bi joj se tada lomio od smijeha. Djeak
se zvao Dandandan i on se u ta dva sata hihotao vie puta nego to
sam se ja smijao u 34 godine svojeg ivota. Njegova majka, koja je
vakala vakau "kao klitoris koji vozi bicikl", kako je obiavao rei
Iskenderabi, konano je razmaenom sinu pokazala na mene i zaprijetila
mu: "Ovaj je ovjek obreziva,12 pazi kako se ponaa!" Djeak strave
kose tiho mi se pribliio:
"Jesi li ti obreziva?"
"I obreziva i kralj!"
"Poznaje li Kralja lavova?"
"Pobjegne im me ugleda."
"Ima li konja koji tri preko mora?"
"Imam plavoga konja koji tri po moru i radi kolute dok leti zrakom, i
on me eka ondje kamo idemo. Ako se bude dobro ponaao, dat u ti
da ga uzjae."
Nakon to je Dandandan sjeo na svoje mjesto i nije ustajao sve
do Rodosa, bilo je zabavno vidjeti njegovu obitelj koja me sumnjiavo
promatrala. Kada smo stigli do otoka, djeak je spavao u bakinu naruju.
Jo je spavao kada sam siao s broda, a Rodos se tada pojavio preda
mnom kao panoramska slika. Stresao sam se kada sam pomislio da u
148

zavoljeti taj otok. U zraku je bio neodreen miris marelica i inilo mi se

da me zaigrana hobotnica zgrabila jednim krakom i da me po-la-ga-no
privlai k ovom otoku. Odabrao sam Splendid, motel od kamena u
Starome gradu. Monumentalno rogaevo stablo u vrtu motela podsjetilo
me na kip dervia s uzdignutim rukama. Dolo mi je da ispod njega
itam pjesme Giannisa Ritsosa. Osjeao sam se kao da ne bih bio u
stanju napraviti akcijski plan da nisam krenuo u istraivaku turneju im
sam se smjestio u sobu. Bilo je ugodno poslijepodne i, prema onome to
mi je rekao recepcionar koji je mislio da govori engleski s knjievnim
naglaskom, morao sam uivati u Starome gradu dok su glasni turisti
leali na plai.
Na karti je Rodos izgledao kao ogromni list koji se spustio u more.
Kada se ta zelena masa spojila s Egejskim morem, nastao je sloj ive
ute zemlje. Ako je dvorac na planini bio pastir, a skladita u luci
pastirski psi, onda su kue koje su se stisnule izmeu njih bile stada
ovaca i janjadi. Stanovnici grada izgledali su stidljivo kao biljke koje rastu
jedino na ovom otoku i beznadno kao da su se umorili od ekanja neke
vijesti. Imali su mijeanu tursko-grku fizionomiju i uglaeno dranje.
Hodao sam nasumino uskim uliicama u kojima nije bilo suvenirnica.
Kada su se turisti poeli sputati u Stari grad za veernji odmor, nastavio
sam hodati ulicama meusobno povezanima tunelima kroz vrijeme. Ljudi
koji su ili s posla jurili su u svojim automobilima kao da bjee od smrti.
Svi satovi, bilo da su se nalazili u zatvorenim ili u otvorenim prostorima,
ili su krivo. Da mi je netko tako neto tvrdio, povjerovao bih da se na
kraju Drugoga svjetskog rata zaboravilo ukinuti naredbu o zamraivanju
grada.
Taverne i kafii izvan turistikih ruta bili su puni domaih ljudi. U
svakom kafiu na koji sam naiao vidio sam jednostavne ikone. Na
engleskim prijevodima natpisa na ploama koristili su se turskim
pristupom: prevodilo ih se rije po rije i prijevodi su bili skoro
tragikomini. Vlasnik restorana koji su mi preporuili za veeru zvao se
Theo, bio je rodom iz Izmira i tvrdio je daje mogao pogoditi da sam
Turin prema nainu na koji sam sjeo u stolac. Albanski konobar nije mi
povjerovao kada sam mu rekao da sam proitao roman albanskoga
nacionalnog pisca Ismaila Kadarea. Kad me Theo upitao to radim sam
na Rodosu, izvukao sam se odgovorivi da sam doao zbog jednog
posla i da u usput obii otok. I Mistral je mislila da sam otiao na Rodos
radi sastanka s jednim poslovnim ovjekom arapskih korijena.
Rano sam dorukovao. Otiao sam do turskog dijela otoka kroz
Ulicu Sokratous. U vodiu pie da se na otoku nalazi trideset islamskih
vjerskih objekata i 1500 Turaka. Sputao sam se prema obali hodajui
pustim ulicama poploenim kamenjem koje su zajedno stilizirali vjetar i
more. Niske kue koje nisu bile ni bojene ni obnavljane otkad su
149

sagraene podsjetile su me na planinska sela koja su umirala na turskoj

obali Egejskog mora. Bacio sam pogled u kue s poluotvorenim
zastorima; bile su jednostavno namjetene kao nomadski atori.
Prislukivao sam tihe dijaloge; bio je to knjievni turski otprije etrdeset
godina. Rije koja je najbolje opisivala dranje djece na ulici bila je sjeta.
Zbog toga me nakratko obuzela krivnja.
Jesam li razgledao izlobu na otvorenom pod imenom arm
ruevina i izmorenosti? Zakljuio sam da je cilj polomljenih, oronulih,
hravih, ispijenih, probuenih, napuknutih i prevrnutih objekata bio
potaknuti posjetitelja da napravi inventar svih tih stvari. Vrijeme se
moda najgore ponijelo prema niskim zidovima; bio sam uvjeren da je
vojska brljana koja je rasla po njima bila zaduena da ih vue gore kako
ne bi pali na zemlju.
Pokuavao sam se prisjetiti tko je bio bizantski car u progonstvu u
vrijeme kad je 1530. damija Damat Ibrahim-pae bila otvorena za
bogosluje. Zacijelo su se prije poetka gradnje damije uzele u obzir
veliine crkava na otoku. U graevini koja je odisala dragou
kvartovske damije bio je neki djedica ozarena lica. Moda je ekao
podnevnu molitvu tako to je ostao sjediti na zemlji jo od jutarnje
molitve. Pozdravili smo se i odmah sam izaao iz damije. Ako
razmijenimo tri reenice, svidjet e mi se i onda u se rastuiti dok
budem sluao njegovu ivotnu priu.
U Knjinici Hafiza Ahmet-age, koja je otvorena 1793., bilo je
"otprilike tisuu" rukopisnih knjiga, kako su naveli slubenici knjinice.
Zbirka rukopisa Ahmet-age i njegova sina, koji su potjecali s Rodosa i
koji su dosegnuli visoke poloaje u slubi sultana Selima III., bila je
izloena u primitivnim uvjetima i preputena nemilosrdnom djelovanju
vremena. Prisjetio sam se da su dva Kurana u rukopisnom obliku, za
koja se smatra da su odavde ukradena, bila prodana na aukciji u
Londonu. Zgrada knjinice sa svojim je jednostavnim dvoritem i
sporednim zgradama podsjeala na konak nekoga pae u progonstvu.
Bakici blaga lica koja je sjedila na jastuku u hladu moglo je biti sto
godina. Mogao sam se kladiti da njezina obitelj ve etiri generacije
nadgleda ove zgrade. U tom je trenu zvuk orijentalne flaute postupno
poeo ispunjavati dvorite. Da nakon deset minuta glazba nije postala
monotona, ostao bih mnogo due u dvoritu. Ulazei u labirint ulica,
ponovo sam se sjetio ukradenih Kurana, i zasvrbjela me ija.
Osjetio sam olakanje kad me nazvao Theo, vlasnik restorana. Dok
smo sino nakon veere pili kavu, traio sam ga da mi pronae iskusnog
vodia koji govori engleski. Namjeravao sam ga poslati u potragu za
Askarisom dok bih ja ostao po strani. Sastao sam se s vodiem Mikisom
u Theovu restoranu u vrijeme ruka. Mikis je bio sitni pedesetogodinjak,
umirovljeni uitelj engleskog koji je govorio kao mitraljez. Bio je miran
150

kao i svi dragi ljudi, a kad je uo da itam grkog nobelovca Odiseasa

Elitisa, upitao me: "Jeste li vi stvarno Turin?"
U skladu sa slikom poslovnog ovjeka koji je u vrijeme kada bi se
uspijevao odvojiti od svoga posla htio na brzinu obii povijesna mjesta
na Rodosu, s Mikisom sam najprije krenuo u obilazak zidina rodoskih
Vitezova Sv. Ivana. Nisam bio oduevljen gomilom kamenja iz 14.
stoljea. Brdo koje je bilo poprite bitaka s Osmanlijama, koji su izgubili
40.000 vojnika tijekom napada na otok, izgledalo je umjetno i time je
ometalo sklad otoka. Takozvani muzeji arheologije i Bizanta zapravo su
bili izlobeni postavi. Uznemirila me naivnost izrade ikona i fresaka
donesenih iz bizantskih crkava na egejskim otocima. Sjeverna obala
otoka, do koje smo otili Mikisovim minijaturnim autom, bila je pod
okupacijom neuglednih hotela podignutih za turiste srednje klase. Bili su
runiji od zgrada u kampovima sagraenih za zaposlenike javnih
ustanova u Turskoj.
Mikis i ja ve smo se bili sprijateljili kada smo skupa veerali u
Theovu restoranu. Dok smo otvarali drugu bocu vina, pokazao sam mu
Askarisovu fotografiju koju sam imao na mobitelu, kao da mi je
odjednom tada pala na pamet:
"Dok sam prolog mjeseca jednoga svoga gosta vodio u obilazak
Kapadocije, upoznao sam se s ovim ovjekom. Rekao je da je s Rodosa,
ali zaboravio sam mu ime. Zadivilo me njegovo ueno i tajanstveno
dranje. Poznaje li ga?"
Ako je moja pretpostavka da je Askaris bio s Rodosa bila tona,
Mikis ga je zacijelo poznavao. Bili su sline dobi, a Rodos je bio maleni
grad s 50.000 stanovnika. Kada sam traio Thea da mi predloi nekog
iskusnog vodia, cilj mi je bio poveati ansu da vodi poznaje Askarisa.
Mikis mi je uzeo mobitel i vratio mi ga nakon pet sekundi.
"Posljednji sam ga put vidio prije moda dvadeset godina, ali to je
Gavran Yannis. Bio je etiri godine ispred mene u osnovnoj koli. Majka
mu je Grkinja, a otac Turin. Za oca alkoholiara i rodoske Turke ime mu
je bilo Melik. Otiao je s otoka u srednjoj koli i vratio se samo jednom,
na majin sprovod. Govorili su za njega da je postao profesor, pijun ili
tako neto. Otac mu je bio ribar, mlad je poginuo vjerojatno u pomorskoj
nesrei..."
"Toliko si mi malo podataka dao da mi je znatielja jo vie porasla.
Ako bi me sutra mogao upoznati s nekim tko je bio blizak s Yannisom,
zasluit e najviu napojnicu u ivotu."
Sok od grejpa, dinja, bijeli sir i dva komada kruha umoena u
crvenu papriku i maslinovo ulje bili su moj doruak pod rogaevim
stablom idueg jutra. Dosaivala mi je zaigranost vjetra koji je puhao na
prekide. Dok je grko boanstvo odgovorno za Egejsko more uzdisalo
kao da slika malenim udarcima kista, doao je Mikis cerei se. Neki
151

Radi Demal, koji je ivio u selu Koskinou koje je bilo petnaest minuta
udaljeno od grada, bio je roak Yannisova oca. Dogovorio se s tim
umirovljenim sveuilinim profesorom da se sastanemo u 17 sati nakon
to se vratimo iz Lindosa.
Lindos je gradi na istonoj obali otoka pod blokadom bezbrojnih
turistikih autobusa, ije prirodne ljepote kao da su bile izbrisane, a
povijesne graevine opljakane. Kada se tome prikljuila i pustinjska
vruina, krenuli smo natrag ne stavi ni za ruak i stigli smo u Koskinou
uz pokoju pauzu u selima veliine ljetnih kampova uz obalu. Kue u selu
izgledale su kao da su se povukle na vjenu sijestu i kao da e se po
naredbi prevrnuti s brda boje zelenih badema na kojem su se smjestile.
Nisam vidio ni maku u uliicama kojima su dvije osobe teko mogle
hodati jedna pored druge. Uli smo u kuu s vrtom na kraju neke slijepe
ulice. Izduena kua koja se nalazila meu niskim stablima maslina
podsjeala je na karavan. Radi Demal izgledao je kao da mu je
sedamdeset godina; duga sijeda kosa nije bila u skladu s njegovim
zdepastim tijelom, a izblijedjelu odjeu koju je imao na sebi zacijelo je
nosio ve dvadeset godina. Kua je mirisala po sapunu i bila je
jednostavna i uredna. Pozvao nas je u svoju radnu sobu, u kojoj me
iznenadila knjinica ispunjena znanstvenim i klasinim djelima. Gospodin
Radi ivio je sa sestrom. Malena ena s grbom na leima, koja je
vjerojatno bila posljedica vjenanja s roacima, izmorila me bezbrojnim
pitanjima i nuenjem hrane i pia.
Radi Demal doktorirao je sociologiju na Sveuilitu Minnesota i do
umirovljenja je predavao na provincijskim sveuilitima. Rekao nam je
da se nikad nije vjenao jer mu je pokojna majka povjerila sestru na
uvanje. Nadao sam se da e nam rei vie informacija o svojem roaku
Yannisu. Kad je prije pet godina otiao u mirovinu, planirao je dovriti
roman za pet godina. Ime knjige koju je pisao na engleskom bilo je
Nisam stvorio lik koji je postao milijuna na lotu kako bih mogao napisati
roman, piem ovaj roman jer sam postao milijuna na lotu. Zadivilo ga je
to to sam rekao da je taj naslov sam po sebi pjesma. Prije nego to je
otila susjedi, njegova sestra poklonila mi je bijeli rupi na kojem je
sama izvezla ipku na rubovima i obeala mi je da e me nazvati kada
doe u Istanbul. Kada sam poeo s domainom razgovarati na
turskome, Mikis se zadubio u itanje knjige aforizama na engleskome
koju je uzeo s police. Bilo je komino to to se gospodin Radi mrtio
svaki put kad bi se Mikis glasno nasmijao itajui. Poeo sam govoriti o
Askarisu: upoznali smo se u Kapadociji, zadivila me njegova osobnost i
pretpostavio sam da ivi na Rodosu. Zbog posla sam esto putovao u
London i molio sam gospodina Radija da mi da njegovu adresu ako
Askaris ondje ivi.
Kada je odgovorio da nije vidio svojeg roaka od pokopa njegove
152

majke, pokazao sam mu fotografiju na svojemu mobitelu. Mrmljajui sebi

u bradu, nekoliko je puta pomaknuo uperak ustranu. Ne rei ono to
znate bilo je nespojivo s turskom gostoljubivou:
"Moj stric Arif bio je lakomisleni enskar. Kad je grka usidjelica
Tina zatrudnjela tijekom veze s njim, bio je primoran oeniti je. Tina je
bila toliko runa da su joj iza lea govorili: 'Kao da je dola s bizantskog
dvora.' Dvije godine nakon to se Melik rodio, Arif i Tina su se rastali.
Melik je ostao s majkom. Grko-turski odnosi na Rodosu bili su
civiliziraniji od odnosa na drugim otocima, ali Grci su ga smatrali
Turinom, a Turci Grkom. ja sam mu bio najblia osoba s oeve strane.
Htio je pobjei s otoka prvom prilikom. Bio je marljiv i ambiciozan. Bio je
povuen i stalno je itao povijesne knjige. ivio je s majkom i slijepom
tetkom. Preivljavali su od novca koji im je slao ujak kojega nitko nikad
nije vidio. One godine kada je krenuo u srednju kolu, otiao je ivjeti s
ujakom i nije doao ak ni na tetkin sprovod. Kada je prije dvadeset
godina doao na majin sprovod, i ja sam bio na otoku jer su tada trajali
ljetni praznici. Bio je bahat i utljiv. Kada se i prema meni ponio hladno,
zadovoljio sam se time da mu izrazim suut. Sudei prema engleskim
rijeima koje je ubacivao u reenice i naglasku s kojim je govorio, mora
da je ivio u Engleskoj. uo sam da je davao razliite odgovore onima
koji su ga se usudili pitati ime se bavi. Postao je bezobrazan i
nepovjerljiv; precrtao sam ga u svojoj knjizi..."
"Gospodine Radi, Yannis mi je bio rekao svoje prezime, ali izgleda
da sam ga zaboravio; je li ono Askaris?"
"Blizu si: Laskaris."
Razlog zbog kojeg sam doao na Rodos bio je, naalost, da ujem
to ime. Ivan (Yannis, Ioannes) Laskaris bilo je i ime posljednjeg cara iz
dinastije koja je nosila titulu bizantskih careva u progonstvu u Nikeji.
Doao je na prijestolje u sedmoj godini ivota kad je njegov otac, Teodor
II. Laskaris, umro u mladoj dobi od astme. Mihael, zaetnik dinastije
Paleologa, nasilu je postao regent spomenutog Ivana IV. Laskarisa, a
kad je Ivan imao jedanaest godina, dao ga je oslijepiti i poslati u
progonstvo u tvravu u Gebzeu. Znao sam redak po redak priu o
mladome caru u povijesnim knjigama. Kad god bih se sjetio te anegdote
o izdaji i okrutnosti koju je Mihael VIII. Paleolog pokazao prema Ivanu IV,
nasuprot toleranciji koju je Ivanov djed pokazao prema Mihaelu, bilo bi
me stid.
Ni bizantski puk nije oprostio Mihaelu VIII. ono to je napravio
malome caru. Prema onome to pie u ruskim izvorima, Ivan Laskaris
prihvatio je svoju sudbinu, ivio je kao svetac i umro u progonstvu. Sjetio
sam se da je u knjizi Velianstveni suton, koju sam smatrao
najopsenijom knjigom o Paleolozima, nain na koji je mladi car bio
oslijepljen opisan kao najhumaniji mogui. Tamniari toboe nisu
153

usmjerivali zjenice Ivana IV. prema plamenu vatre, nego prema svjetlosti
sunca, i to sve dok nije oslijepio. Kontroverzni moderni povjesniar Deno
John Geanakoplos smatra da je Laskaris u odrasloj dobi ponovo
progledao i vjerojatno pobjegao na Siciliju.
To me podsjetilo na Dema Sultana, kojeg su europski kraljevi u
strahu od Osmanlija drali u "kunom pritvoru" kao osiguranje protiv
njegova starijeg brata, osmanskog sultana Bajazida. Moglo je biti da je
kralj Sicilije due vrijeme drao Ivana IV. kod sebe kao osiguranje protiv
bizantskog cara, s kojim je bio u sukobu. Proirio sam tu pretpostavku:
iako Ivanu IV. nije bilo zapisano da se vrati na bizantsko prijestolje,
mogue je da se oenio i nastavio svoju lozu. Njegov je potomak, kao
vjerojatno posljednji predstavnik te loze i njegov imenjak, mogao imati
plan da me ukloni i zasjedne na bizantsko prijestolje, koje je oteto
njegovu pretku. Moglo je biti da je Nomo tek otkrio njegovu namjeru i
upozoravao me, ali ne mijeajui se. I oni su moda bili bespomoni
pred principom "boanske pravde", koja je bila i temelj i slijepa ulica
Bizanta. Moglo je biti da bi za Bizantsko Carstvo bilo korisnije da me
Yannis Laskaris eliminira; nije ga se trebalo zaustavljati. Taj fatalizam
bio je crna rupa koju je car Justinijan Bizantu nehotice ostavio u
naslijee. Budui da e Nomo ostati neutralan, posljednji Ivan Laskaris
nee moi saznati da sam ga razotkrio. Morao sam iskoristiti tu prednost
i onemoguiti ga. To je bio najgori scenarij za koji sam se morao
pripremiti. Poeo sam razmiljati o popisu zala koja je mojoj obitelji nanio
taj ambiciozni osvetnik, koji je bio runiji i bizantskiji od mene.

154

HI

Ovi

koji nisu morali ostati u gradu rasprili su se po toplijim

mjestima na sjevernoj poluci. I na ljetnoj odjei onih koji su ostali
deurati u lipnju vidjeli su se tragovi tajanstvenog dizajna; pitao sam se
kakva je njihova odjea za plau. Bilo je poput vica ne uti glasan smijeh
ili glasan razgovor na ulicama najliberalnijega grada na svijetu. Bilo je
udno to nisu postojali strukturni propusti u tijeku svakodnevnog ivota.
Ponovo sam pomislio kako bi Seluk Altun, koji je uivao u prometnom
kaosu u Istanbulu, da je vidio Stockholm, smatrao da je raj dosadno
mjesto.
Ovaj sam put u Stockholmu ostao tri dana. Mistral je imala pretrpan
dnevni raspored, a Nedim i njegova obitelj otili su u Kulu na ljetne
praznike. Mistralin susjed, umirovljeni knjiniar Lennart Espmark, kao
da je otplaivao neki dug vodei me rutama na kojima nije bilo turista.
Svoj engleski zacijelo je pojaao itajui romane Charlesa Dickensa. Bio
sam prelijen da mu kaem da posjedujem pjesnike zbirke vedskih
pjesnika Lennarta Sjogrena i Kjella Espmarka. Imao je kuu u Marmarisu
koju je dijelio s drugim vlasnicima i u koju je svakoga kolovoza iao sa
suprugom. Nije bio siguran je li poznata turska gostoljubivost boanska
nagrada ili kazna za Turke. Vjerovao je da gradski breuljci, za koje
nisam smatrao da su ikako kvarili harmoniju boje i zvuka, imaju odreen
arm i elio je da prije kraja naega razgledavanja samem svoj dojam u
jednu reenicu.
Mistral je bila zadovoljna time to se meni svidio grad i to sam se
ja svidio njezinim prijateljima. Privuklo joj je pozornost to to sam
povremeno bio zamiljen dok bih razmiljao o tome kakva me borba
oekuje s Ioannesom Laskarisom i zato me upitala: Igra li ah sam sa
sobom, muketiru?" (Bio sam uvjeren da bih pao u zamku da sam je
upitao zato me nazivala muketirom.) Bila je prisiljena povjerovati u moj
izgovor da sam rastresen zbog stresa vezanog uz izvjetaje koje sam
morao napisati do kraja svojeg posla narednog mjeseca. Da sam se
barem mogao uvjeriti da sam lik u romanu koji je odustao od svojeg
prava na prijestolje u zamjenu za ljubav svoje voljene.
Lennart i njegova supruga nisu bili kod kue kad sam ih doao
posjetiti kako bih se oprostio s njima prije povratka u Istanbul. U vreici
iz IKEA-e koju sam objesio na njihova vrata bile su boca konjaka i
155

omotnica, a u omotnici moj dojam o gradu u jednoj reenici: "Kada se

Noina arka ponovo pojavi, Stockholme, nee moi odluiti jesi li luka ili
putnik."

* * *
Nisam lagao Iskender-abiju kada sam mu rekao da elim posuditi
njegov automatski pitolj kalibra 7.65 zato to sam htio uplaiti nekoga.
Htio sam prijetnjom orujem natjerati Ioannesa Laskarisa da progovori, a
zatim da me odvede do svoga efa. Ako bi odbio to uiniti, morao bih mu
uzeti mobitele i ekati da ga ef nazove. Budui da jo nisam bio stekao
status "odabranoga", moj jedini kontakts Nomom bio je zapravo moj
smrtni neprijatelj, a toje sliilo zapletu u policijskim romanima. Nazvao
sam 22. lipnja uveer Laskarisa, koji me ekao u Istanbulu, kako bismo
se vidjeli zbog posebnog razloga u salonu za sastanke ispod palae
Tekfur. Kreui na sastanak, u torbi sam ponio pitolj, konopac, kare i
selotejp. Tresao sam se, iako sam popio dva dupla konjaka. Dok sam se
rukovao s Laskarisom posljednji put, prestao sam drhtati, ali me
zaboljela glava. Osjetio sam neku napetost kod toga stvorenja za koje
sam pomislio da je zasluio nadimak Gavran, s tim svojim velikim
izbuljenim oima i nosom dugim poput kljuna. Izgledao je kao zaposlenik
koji je osjetio da e biti otputen i zbog toga je to elio preduhitriti i dati
otkaz. Dok sam sjedao na elo stola, odjednom sam izvadio pitolj i
rekao: "Sjedni ispred mene i ispriaj mi sve svoje tajne planove koje
trebam znati, gospodine Ioannese Laskarise."
Sjeo je ostavivi jedno slobodno mjesto izmeu nas i poeo se
prezirno ceriti. Taman sam htio otvoriti usta, kad sam osjetio cijev
pitolja na iji. Laskaris se poeo glasno smijati, kao da je pedeset
godina ekao taj trenutak. Smijao se dok mu niz obraze nisu poele
suze kliziti, a kad se umorio, umirio se, i dalje duboko diui:
"Nee se okrenuti i pozdraviti svojega buduega krvnika,
bespomoni potome nezahvalnog i izdajnikog Mihaela?"
"Prije nego to se okrene, stavi na stol to to dri u ruci." Kada
sam zauo potmuli glas osobe iza svojih lea, najeio sam se. To je bio
Iskenderov glas, i zainteresirano sam se okrenuo kako bih vidio njegovo
pravo lice. ovjek kojega sam dvadeset godina zvao starijim bratom,
kojega sam smatrao svojom osobom od povjerenja, grizao je usnicu
kako se ne bi nasmijao, a na licu nije imao ni trunak nevinosti. "Dabogda

156

gorio u paklu, ti stvore bez imalo asti", rekao sam i pljunuo mu u lice, a
zatim sam se okrenuo prema Laskarisu.
"Prije nego to ode u pakao, za moj uitak ut e vie od onoga
to si elio uti, lani care", poeo je Laskaris.
"Posljednji car iz dinastije Laskaris, moj predak Ivan etvrti, uzalud
je ekao da se uzmogne vratiti na bizantsko prijestolje nakon to je
odveden na Siciliju. Nisu se ostvarili potrebni uvjeti i kada je umro u
progonstvu, iza njega je ostao sin koji mu se rodio iz braka s jednom
sicilijanskom plemkinjom.
Slubeni bizantski povjesniari, koji su izmislili priu da je
Konstantin Jedanaesti umro borei se u Konstantinopolu, po naredbi su
napisali i da je Ivan etvrti umro u progonstvu u Gebzeu. Tako je toboe
sprijeeno da ijedan Laskaris ikad ponovo zasjedne na prijestolje.
Moj djed, moj ujak i ja radili smo po Nomovim naredbama skrivajui
svoje prave identitete i traili smo pisani dokaz o svojim pravima. S
ujakovom sam potporom studirao povijest na Sveuilitu Cambridge.
Nomo ga je potovao i neko sam vrijeme radio s njime nakon to sam
zavrio studij. Moj ujak Ioannes umro je od sranog udara nedugo prije
nego to e otii u mirovinu.
Ve etrdeset godina lan sam Noma. est sam godina bio
zaduen za odravanje komunikacije izmeu tvojeg djeda i organizacije.
Bizant je posjedovao najbolje povijesne dokumente o svojem razdoblju.
Uz strpljivo traenje ikakvog dokaza cilj mi je bio i sprijeiti dolazak
sposobna Paleologa na prijestolje. To mi nije bilo teko, tvoj je djed bio
iskren, ali nesposoban; bio je sanjar i dokoliarski parazit. Uz Nomovu
pomo izvukao se iz svakog posla koji je upropastio.
Kada je zaao u ezdesete, nagovorili su ga da se u zamjenu za
povlaenje iz trgovakih poslova preseli u Galatu i u Istanbulu mu je
kupljeno onoliko nekretnina koliko je bilo potrebno da od njih ima
dovoljno prihoda od najamnine.
Siguran sam da su sakrili od tebe kako ti je djed umro. Jedne
zimske noi, u pono, udario ga je ukradeni dip koji je bjeao pred
policijom, i to pred barom iz kojeg je pijan izlazio. Nakon njegove
nesree u Nomu su se dogodile neke iznenaujue stvari. Jedan od
lanova, koji je izgubio nadu u Paleologe, predloio je da se zetu Paulu
Hackettu ponudi carska titula. Nakon prvobitnog oklijevanja i ostali su
lanovi prihvatili tu ideju; Hackett je bio sposoban Amerikanac, bio je
povjesniar koji je bio upoznat i s Istokom i Zapadom, a osim toga bio je
i obavjetajac. Osjetio sam olakanje kada su od mene zatraili da
sastavim izvjetaj o njegovom privatnom ivotu.
Morao sam osigurati da ti bude proglaen za cara umjesto svojeg
oca. Ako bih u tome bio uspio, stekao bih dvadeset pet godina vremena
zbog toga to je toliko trebalo proi da se tebi povjeri ta dunost, a tako
157

se poveala ansa da za to vrijeme pronaem dokaz koji sam traio. U

lanom izvjetaju koji sam priredio napisao sam da se tvoja majka
priprema razvesti od tvojeg oca, kojeg je vidjela s ljubavnicom. Nije dugo
potrajalo dok se kleveta nije pretvorila u istinu. U angloamerikoj koloniji
u Istanbulu bila je jedna koketna kanadska djevojka. Raskinula je sa
svojim turskim zarunikom i radila na privremenim poslovima. Da bi se
mogla vratiti u svoju dravu, morala je platiti potroaki kredit koji je
uzela u jednoj banci, ali je s time imala problema. Putem posrednika
ponudio sam joj da joj platim dug i da joj dam novac koji e biti dovoljan
za avionsku kartu prvog razreda za Kanadu ako zavede Paula Hacketta.
Tvoja majka je pobjesnjela kada je vidjela fotografije na kojima njih dvoje
zajedno veeraju i eu se drei se za ruke u parku Emirganu. etiri
mjeseca nakon smrti tvoga djeda tvoj otac i majka su se rastali.
U izvjetaj o tvojem odabiru za cara dodao sam i numeroloko
praznovjerje za kojim su Bizanani ludjeli. Moj glupi ef Angelos smatrao
je gotovo boanskim znakom to to si se rodio dan poslije godinjice
pada Konstantinopola.
Razvoj dogaaja koji nisam oekivao bilo je to to se tvoj otac
uistinu zaljubio u onu unajmljenu djevojku. Zajedno su otili u Kanadu, a
ja sam ih uz Nomov pristanak dao nadgledati. Tvoj otac nije postao
alkoholiar, ali je volio popiti i jezik bi mu se razvezivao nakon dvije ae
vina. U svakoj bi prilici ismijavao svoj brani ivot. Govorio bi kako su
imena njegove bive supruge i tasta izvedena iz bizantskih plemikih
imena i smijao bi se sam sebi priajui kako ih je pri odlasku primorao da
mu isplate odtetu na bizantski nain. Trebalo mi je tri godine da preko
grkog imigranta iz Soluna koji se uspio sprijateljiti s njime doznam da je
iz tastove kue ukrao rijetke bizantske knjige. Solunac me predstavio
Hackettu kao poznanika antikvara koji se bavi bizantskim knjigama.
Napustio sam bar u kojem smo se nali kada je Paul Hackett moda pet
minuta nakon to smo se rukovali rekao: 'Poznajem vas odnekud...
Moda iz Istanbula.' Kada sam se ponovo susreo sa Soluncem, rekao mi
je da je Hackett izjavio: 'Siguran sam da sam jednom vidio onoga tvojeg
udnog prijatelja sa svojim tastom.' Ta je reenica bila smrtna presuda
za tvojeg oca. Podijelio je sudbinu s tvojim djedom: dok je izlazio iz bara,
udario gaje dip i pobjegao.
Prema onome to mi je rekao Solunac, Hackett je prodao sve rijetke
knjige koje je ukrao od tvojeg oca, osim jedne. Jedan antikvar iz Toronta
skupio ih je na aukcijama u ime Istraivakog instituta za povijest
Bizanta. Ne znam kada je Hackettova supruga prodala posljednju knjigu,
ali sam je naao dvije tisue sedme kod jednoga ludog londonskog
antikvara. Autor te rukopisne knjige bio je Emanuel Drugi, otac
Konstantina Jedanaestog. To djelo, u kojem je najfilozofskiji bizantski car
zabiljeio svoja privatna sjeanja i dojmove, bilo je izvor u kojem sam
158

pronaao pisani dokaz za kojim sam tragao. Ukratko, u njoj su bili

navedeni detalji o tome kada je i kako Ivan etvrti Laskaris ivio na
Siciliji. Kupio sam tu knjigu i sakrio je, jer da sam je predao knjinici
Instituta, nametljivi povjesniari odmah bi bili doli do tih podataka. Jer
meni bi najvie odgovaralo da istina izae na vidjelo kada bi bizantsko
prijestolje bilo ispranjeno. Pisano priznanje Emanuela Drugog bilo bi
dovoljno za moj dolazak na bizantsko prijestolje. Za dokazivanje
injenice da sam potomak Ivana etvrtog mogu posluiti shema
obiteljskog stabla koje je dala izraditi moja baka i s time povezani crkveni
podaci.
Nomova je ideja bila da Iskender igra ulogu tvojega zatitnika i
svojevrsnog starijeg brata. Ja sam ga odabrao jer mu je baka bila
Grkinja i susjeda moje majke vrata do vrata. Kad mu je umrla supruga,
njegov se otac, rodoski Turin, s Iskenderom preselio u turski grad
Muglu. Jako mi je vjeran, ali i on je tek nedavno doznao da sam ja
zakoniti nasljednik bizantskoga prijestolja.
Ve sam rekao da sam dvije tisue sedme doao u posjed knjige
koju je napisao Emanuel Drugi. U izvjetaju koji sam napisao za
Angelosa predloio sam da ti se prijestolje ponudi dvije tisue osme; to
je bila petsto pedeset peta godinjica pada Konstantinopola i tada si bio
spreman za polaganje ispita.
U Trabzonu sam odluio poduzeti mjere protiv tebe. Iznenadio si me
kad si se pojavio s kvadratiem za koji si rekao da si ga naao u svojoj
hotelskoj sobi. Ako je doista Nomo bio taj koji je kvadrati ostavio u tvojoj
sobi i tako te htio testirati, ja im ne bih prenio tvoju reakciju i stavio bih te
u teak poloaj pred njima. Ako je pak to bio tvoj pothvat i ja ne bih
reagirao, ne bih pao u tvoju zamku. Kada sam primijetio sumnju u tvojim
pogledima, to misli, to sam poduzeo kako bih obnovio tvoje
povjerenje u mene? Iskender je bio taj koji je iz daljine triput pucao u
tebe, a ja sam se bacio na tebe i spasio ti ivot. Ali kada u tvojem
ponaanju prema meni nije bilo promjene, htio sam da te Iskender stavi
pod stroi nadzor. Kada sam uo da ide na Rodos, znao sam da e
me razotkriti. A kad si od Iskendera zatraio pitolj, bilo je neizbjeno da
doemo do toke u kojoj se sada nalazimo.
Da nisi otiao na Rodos, pozvao bih te onamo prije posjeta Aji Sofiji
i ova bi se scena odigrala gotovo posve jednako. Kad bih mogao prizvati
duh Ivana etvrtog, vjerojatno bi htio da te ubijem tako da ti opalim po
jedan metak u svako oko. Ali moram postupiti prema drugaijem
scenariju; na tvoje sam ime unajmio maleni motorni amac. Kada te
onesvijetenog odnesemo onamo, ondje e te ekati onesvijetena
slavenska prostitutka. U izvjetaju koji sam predao Angelosu napisao
sam da si ovisnik o seksu koji uiva provoditi veeri u seksu s
prostitutkama u motornom amcu kojim se vozi po Bosporu. Tebi i
159

prostitutki nalit emo viski u grla i zavrit ete na dnu Bospora kada se
amcem zabijete u obalu na mjestu na Bosporu na kojem se esto
dogaaju nesree. Novine e pisati da si pijan izgubio kontrolu nad
amcem.
Mjesec dana poslije knjiga Emanuela Drugog bit e poklonjena
Institutu. Na koncu e mi Nomo ponuditi carsku titulu. Ponaat u se kao
da sam iznenaen takvim razvojem dogaaja i trudit u se da zasluim
njihovo povjerenje..."
Bilo je gotovo tragino kako je iznio svoju tiradu. Sluajui ga, moj je
strah sve vie nestajao. Kao da u moi ustati i otii na kraju te
monodrame koja mi se nije svidjela. Laskaris je zapovjednim tonom i na
grkom jeziku neto naredio Iskenderu. Kad mi se on pribliio s nekim
komadom tkanine, nisam se mogao suzdrati:
"Zar nikad nisi gledao neki policijski film? Ovaj e manijak nakon
mene ukloniti i tebe prvom prilikom, budalo!"
Laskarisov suradnik nagnuo se prema mojem uhu. "Na ovome
svijetu ima i stvari koje ti ne zna, sine bezvrijednog Amerikanca."
Iznenadila me blagost u njegovu glasu. Mislio sam da e mi srce stati
kad je uzeo pitolj sa stola i odjednom ispucao sve metke u Laskarisa,
koji je sjedio pet koraka dalje. Oduevila me poetinost zvuka metaka
ispaljivanih iz pitolja s priguivaem. Zatim me Iskender-abi zagrlio,
poljubio me u kosu i rekao: "Zakleo sam se da u te tititi pod cijenu
vlastitog ivota, Halase. Ti si moj brat, prijatelju, i tko god ti eli skinuti
ijednu vlas s glave, imat e posla sa mnom."
U tome su trenu u prostoriju ule tri osobe. Kalligas je u ruci
vjerojatno nosio vreu za leeve, a Pappas nekakvu bocu. Visoki
sjedokosi ovjek u ezdesetima koji je hodao ispred njih rekao je na
engleskome: "Zovem se Basil Angelos, gospodine. Da bih se mogao
bolje izraavati, uz vae doputenje, govorit u na engleskom." Govorio
je s amerikim naglaskom i imao diplomatsko dranje. Dok smo sjedali
za stol, Pappas mi je uurbano pruio vodu, a Iskender i Kaliigas
gunajui su stavljali truplo u vreu.
"Kao to je rekao izdajnik Laskaris, ja sam bio njegov ef i
suraujem izravno s Nomom, gospodine. Njegova je spletka bila
razotkrivena kada mi nije prenio vau poruku u Trabzonu. Otkrili smo
njegov pravi identitet, a zatim je uspostavljen nuni dijalog s
Alexanderom, pardon, Iskenderom, koji mu je bio vjeran. Trebao nas je
obavijestiti svaki put kad bi provodio Laskarisove naredbe. Laskaris
dugo nije mogao otplatiti pozajmicu koju je uzeo kako bi kupio neku
rijetku knjigu. U pretrazi njegove kue u Londonu dok je bio s vama
pronaena je knjiga Njegova Velianstva Emanuela Drugog. Knjiga je
prouena i Laskarisova je tvrdnja podvrgnuta provjeri. Budui da je bilo
sigurno da se taj izdajnik nee vratiti iv iz ove drave, knjiga je
160

odnesena u knjinicu Instituta, a njegov je dug otplaen.

ekali smo da se naete s Laskarisom lice u lice; tako bi vam on
rekao vie od onoga to smo mi sami otkrili.
S vaim doputenjem uklonit emo truplo, gospodine. Poznato vam
je da se ispit dovrava za dva tjedna. Bit e mi ast da vas pratim u Aju
Sofiju. Siguran sam da ete proi tu etapu i dosegnuti plemeniti status.
Nakon ceremonije koja e se tada odrati krenut e se s provoenjem
posljednje stavke u oporuci. S vaim doputenjem htio bih vam dati svoj
privatni telefonski broj..."
Dok smo izlazili na povrinu, bio sam napet kao da sam se probudio
iz none more. Poeo sam teturati dok mi je slabaan ljetni vjetar
milovao lice. Bacio sam se u prvi taksi koji je naiao kao da se bacam za
pojasom za spaavanje. U prvoj otvorenoj ljekarni kupio sam tablete za
smirenje. Dok sam lijegao u krevet, na pamet mi je pao jedan detalj. Ako
je Laskaris skrivao vijest o tome da sam pronaao ljubiasti kvadrati u
svojoj hotelskoj sobi i ako na sebi nisam imao prislukiva, je li Angelos
onda tu vijest doznao od Kalligasa ili Pappasa? Moda oni nisu bili
obini uvari. Morao sam se pripremiti za iznenaenja u budunosti, a
ne spajati kvadratie mozaika prolosti. Ako sam bio pravi Bizananin
kao Emanuel II. i njegovi carski prinevi, bio sam siguran pod okriljem
Noma. Nisam li?

161

PSI

"...Na panoramskim fotografijama Istanbula crkva svih crkava

izgleda nevino kao drvena igraka. U kleeoj je pozi, kao da neki
predmet dri u naruju i titi ga od svake opasnosti. Fasada boje
svijetlog crijepa koja izgleda kao da e se otopiti pri prvoj kii stara je
1500 godina. Materijal za gradnju skupljan je sedam i pol godina, a
sama je gradnja trajala pet godina (532.-537.); ona je Shakespeare
meu crkvama. Njezina kupola, koja se nalazi na visini od 60 metara
iznad tla, a promjer joj je 32 metra, preivjela je sve ljudskom rukom
izazvane katastrofe, kao i one prirodne, i to poglavito potrese. Svojim
simetrinim lukovima koji simboliziraju vjenost i nebeskim kupolama
pribliava se Bogu, a svojim ornamentiranim stupovima i arenim
detaljima pribliava se ovjeku. Jo nisam vidio crkvu koja bi joj bila
ravna po veliini i estetici arhitekture i unutranjeg dizajna.
...svetite koje je 1934. pretvoreno u muzej kao da je znalo to ga
jo eka. Svaki od njezinih mozaikih labirinata posjeduje jedinstveno
bogatstvo u kojem se pomiruju vjera i umjetnost. Na njima sam vidio
palau iz bajke, istilite, predgrae raja, svjetionik, akvarij tunela kroz
vrijeme, karavan-saraj, virtualne termalne izvore i atelje lijepih
umjetnosti.
...Dok su pijani pljakai etvrtoga kriarskog pohoda s
doputenjem venecijanskoga duda pustoili Konstantinopol, nisu je
zaboravili. Grijeh su poinili i oni koji nisu zabiljeili kriarske orgije s
prostitutkama u Aji Sofiji, ali su izmislili to da su se iz crkve dizali
plamenovi kad su je osvojili Osmanlije.
...Ako u jednom od sljedeih tisuljea dou gosti s nekoga drugog
planeta, Aja Sofija bit e zajednika poruka ovjeanstva..."
Te je retke napisao moj otac. Kada sam vidio kri iznad svakog
paragrafa, odmah sam proitao te hvalospjeve koje sam smatrao
pretjeranima. Dok sam ih iznova pregledavao prije posjeta Aji Sofiji,
odredio sam prvu postaju na svojem putu ispunjavanja posljednje stavke
u oporuci Konstantina XI.
Moj je otac u jednoj drugoj zabiljeci prigovarao zbog nedostataka i
pogreaka kojima je bizantska povijest bila ispunjena. Na primjer
nedostatak je to to se zna da je car Justinijan imenovao arhitekta
Antemija i matematiara Izidora za arhitekte Aje Sofije, a ne zna se da
162

su oni bili zadueni za cjelokupni projekt izgradnje. Postojale su i dvije

pogreke za koje sam ja znao: jedna je da car Konstantin XI. nije
poginuo borei se, nego su ga odveli iz grada, a druga da Ivan IV.,
posljednji car iz dinastije Laskaris, nije umro u Gebzeu, nego na Siciliji.
Rijetki povjesniari i klerici koji bi zapisali te injenice bili su
omalovaavani, ako ne i kanjavani.

* * *
Uasavali su me redovi pred uredima za prodaju ulaznica ispred Aje
Sofije, omiljenog muzeja domaih i stranih turista, iji broj premauje dva
milijuna godinje. Umirovljeno svetite nije bilo otvoreno za posjete ni
deset minuta, a ve su mi stari i polugoli turisti koji su stajali u redu na
ljetnoj vruini poeli kvariti pogled. Dok sam se uvjerio da sam car u
stadiju kamuflae, red se rastopio i uao sam. U dvoritu muzeja bio je
posjetiteljski kaos. Dok su vodii pokuavali okupiti skupine
mediteranskih posjetitelja koji su se rairili uokolo, turistika skupina
Japanaca koji se nikad nisu razilazili zaueno ih je promatrala. Ugledao
sam Pappasa i Kalligasa kako ivano hodaju amo-tamo ispred glavnog
ulaza. I oni su meni poeli dosaivati. Dok smo ulazili, pozvao sam
Pappasa k sebi i rekao mu: "Uskoro e se spasiti od mene, bucko. I
dalje ne znam emu slui, ali postao si mi drag." Dok sam mu to
govorio, nisam se mogao suzdrati i utipnuo sam ga za obraze. Dok
sam s bismilom na usnama prolazio kroz Carska vrata u prizemlju,
nazvao me Angelos da me obavijesti da se nalazi u najbliem kafiu i
eka moju naredbu ako trebam pomo; poeo sam se znojiti. Zacijelo
sam bio prvi car u progonstvu u povijesti po vremenu koje mi je trebalo
da mi postane dosadno. Odjednom sam shvatio da vie ne marim za
oporuku svojega pretka. Iako nisam mogao odustati od ove dunosti,
nisam je htio ni iskoritavati. Kad bih rekao da mi je jedina korist od ovih
dogaaja bila to to sam se upoznao s Mistral, ne bih bio iskren. Veliku
sam vanost pridavao i spoznavanju bizantske civilizacije.
Dok sam polaaako hodao prema kupoli, oko mene je zatoplilo. Pri
svakom koraku monumentalni stupovi sve su se vie produljivali i
velianstvena se kupola vie protezala u visinu. U isto sam vrijeme
osjetio ivotnu radost i potovanje prema smrti. Na pozlaenom stropu i
gornjem katu bili su naslikani uzorci, gravure i inkrustacije niza
civilizacija. Ta je simbioza zaokupljala oko i grijala srce. Poeo sam se
okretati oko sebe; bio sam u graevini koja je bila vie od svetita,
muzeja ili palae. Osjetio sam da me svjeina ispunja iznutra prema van;
kapci su mi oteali. Je li se Isus na mozaiku na zidu spremao zapjevati
163

neku svetu pjesmu svojim gorkim glasom? Jer njoj bi se sveano

pridruio velianstveni zbor, a carevi bi pognuli glave. Stresao sam se
kada je iznad mene golubica zamahala krilima. Pribliio sam se
Omphalionu, mjestu krunidbe careva. Dok sam vrhom cipele dodirivao
rub toga okruglog prostora, ponovo sam se rastuio sjetivi se
najveega bizantskoga hendikepa, nepostojanja striktnoga pravila pri
izboru novoga cara. Pored mene se pojavio pretili mukarac u
sedamdesetima. Bilo je oito da je nesvjestan velianstvenosti Aje
Sofije. Bilo je jasno da je iz ruralnog dijela SAD-a. "Ovdje se ulazi u red
za dolazak na prijestolje?" Nakon to je to rekao, poeo se odbojno
smijati tresui trbuhom. Bilo bi besmisleno uzvratiti mu stihom njegova
sunarodnjaka Ezre Pounda: "Jedino su snovi stvarnost."
Popeli smo se na kat verui se rampom poploenom otrim i
skliskim kamenjem. Elegantno odjevena ena u skupini francuskih
turista pored kojih sam prolazio rekla je: "Ova me rampa iz nekog
razloga podsjetila na Fantoma iz opere."
Priao sam mozaiku Deisis, koji se smatra remek-djelom meu
mozaicima. Donji dio divovskoga mozaika na zidu bio je izgubljen. Isus,
koji se nalazio izmeu Djevice Marije i Ivana Krstitelja, izgledao je ivo i
areno. To je zacijelo bila Mona Lisa meu prikazima Krista. Usprkos
ploi s upozorenjem ispred mozaika i unato tome to je zatitarka
gubila glas neprestano govorei "Ne slikajte s blicem", horde turista
pritiskale su okidae bez milosti prema krhkome mozaiku. Bilo je oito
da bi ovo krdo zanemarivalo zagaenje okolia sve dok im ne bi dolo
do kunoga praga.
Isus kao da mi je blago podignutom desnom rukom i oima
pokazivao na neto na suprotnoj strani. Dva stupa dalje naletio sam na
grob u podu. Ovdje je leao Enrico Dandolo (1107.-1205.), mletaki
dud i mesar Konstantinopola. (Ironija povijesti bila je odvratna.) Uz
pristanak Dandola, neprijatelja Bizanta, vojska etvrtoga kriarskog
pohoda opljakala je Konstantinopol, prijestolnicu svijeta. Dvorski
kompleks bez premca, Ulica Mese, koja je bila Milano svojega doba, i
palae uz obalu bili su sravnjeni sa zemljom; siromani i bogati bili su
poklani; njene djevojke i opatice bile su silovane. To je bio najvei
masakr kojemu je civilizacija ikad svjedoila! Dok je dvolini zapadni
svijet zatvorio oi pred istinom, Venecija je taj dogaaj zabiljeila u
povijesti kao osvajanje Konstantinopola.
Bilo bi prirodno da svaki bizantski car na svoju listu za osvetu stavi
Veneciju i bio sam siguran da u "listu" nai na nadgrobnom spomeniku
zakletog neprijatelja, Dandola. Na mramornoj ploi veliine 1 puta 1,7
metara pisalo je HENRICUS DANDOLO. Kada sam se nagnuo nad
plou za koju turisti pokazuju slabo zanimanje, u posljednji sam trenutak
odustao od ideje da pljunem. Obratio sam pozornost na tri malena
164

potamnjela mramorna pravokutnika pod rubom ploe. Kao da su na

njima bili nekakvi znakovi urezani iglom. Dodirnuo sam ih lijevim
kaiprstom i s nadom preao prstom lijevo-desno. Na sva tri osjetio sam
slian uzorak. Uzbueno sam ustao i izaao iz muzeja. Otiao sam kui,
dugo se tuirao za inspiraciju, popio tabletu za smirenje i legao u krevet.
Kada sam se vratio u muzej sat vremena prije zatvaranja, u torbi sam
ponio povealo i bizantsko-grko-engleski rjenik.
Promet turista na gornjem katu sve se vie smanjivao i nitko nije
smatrao udnim moje prouavanje nadgrobnoga spomenika povealom.
Prijevod triju rijei ispisanih grkim alfabetom koje sam pretoio na papir
bio je: "Zapali Dudevu palau." Prvi put obuzeo me napadaj smijeha.
Suze su mi frcale iz oiju dok sam se smijao, ali sam se i posve opustio.
Mlada japanska djevojka koja nije htjela propustiti scenu "mukarac koji
se smije s povealom u ruci pored groba" triput me slikala, a zatim se
trei udaljila.
Izaao sam iz muzeja, ali nisam potraio ekipu da je izvijestim o
raspletu. Mogli su pogoditi to se dogodilo i prema izrazu na mojem licu.
Nakon dogaaja s (L)askarisom morao sam uspostaviti distancu izmeu
njih i sebe. Izaao sam iz dvorita i ovaj put izvana zadivljeno promatrao
Aju Sofiju. Jesu li Osmanlije zabijanjem etiriju minareta u njezine skute
htjeli sprijeiti da ustane i ode? Ne bi mi uope bilo udno da je ona u
isto vrijeme bila i crkva i damija. Zamislio sam Osmansko-Bizantsko
Carstvo oivotvoreno pod vodstvom sultana Mehmeda Osvajaa.
Zapravo, to je bila poruka bizantskoga grba na kojem se nalazi orao s
dvije glave, koji vlada i Istokom i Zapadom. Takvo bi carstvo, koje bi
povezivalo Europu i Aziju, bilo sila bez premca i bilo bi prevladalo brojne
geopolitike probleme.
Sjetio sam se da se za tjedan dana sastajem s Nomom. Morao sam
smisliti plan pomou kojeg bih zatitio Veneciju od njihove osvete. Ovaj
mi put ni otac nije mogao pomoi.

165

OMEGA

Mistral

i njezin otac prihvatili su moj poziv da me posjete krajem

kolovoza. Moja voljena nije se odvajala od mene; gospodin Costas ostao
je tri dana na Galati, a tjedan dana na Bujukadi. Pronaao sam mu sve
stare prijatelje koji su jo bili ivi i na tome mi je zahvalio molitvom na
turskome. Zavidio sam mu na odnosu s keri, s kojom se neprestano
alio. Otpratili smo ga na let za Atenu, a zatim smo Mistral i ja odletjeli u
Stockholm. Dok se opratao s keri, rekao joj je: "Ako se ne uda za
Turina, ja u oeniti neku staru tursku Grkinju i smjestiti se na
Bujukadi."
Nakon to bih se sastao s Basilom Angelosom u Londonu, trebao
sam imati sudbinski sastanak s Nomom. Otiao sam dva dana ranije da
se sastanem s elegantnim Angelosom. Kao da sam prije ulaska u preu
trebao rijeiti zagonetku. U ahovskom klubu Golders Green, u koji su
zalazili stari idovi koji su emigrirali iz Istanbula, sa stalnim sam gostima
lijeio enju za domom. Stric Salvador iz istanbulske etvrti Balat, koji
me pozvao na partiju aha, shvatio je da mi je namjera bila pustiti mu da
pobijedi i nije mi to dopustio. Vozio sam se metroom od jedne do druge
krajnje postaje tajanstvena imena. Djeli po djeli promatrao sam lica
putnika u svojem vagonu. Na licu latinoamerikog mladia vidio sam
zabranjenu ljubavnu igru, na licu etiopske djevojke proitao sam sonet
pun nade. Malu sam djecu volio iz daljine; odustao bih od svojeg
prijestolja da mogu utipnuti slinavu djevojicu koja pljuje na mene.
Udisao sam tamjan prolih vremena u antikvarnicama meu starim i
rijetkim knjigama i kartama. Tonuo sam u meditativne snove u
zoolokom vrtu i akvariju. (Je li me iskra koja e mi dati snagu za susret
s Nomom ekala u nonoj mori?)
Smjestio sam se u Le Meridienu, gdje sam postao stalni gost.
Sastao sam se s Angelosom u slabo osvijetljenom hotelskom baru. Prije
nego to sam otiao iz Istanbula, proao sam kroz slubene povijesne
formalnosti i bio sam postavljen na razinu jednog "izabranoga".
Posljednju stavku oporuke, koju sam razrijeio u Aji Sofiji, Angelos je
odnio Nomu u zapeaenoj omotnici, a zatim je taj podatak usporeen s
originalom oporuke i potvreno je da sam proao ispit. Znao sam da su
u posljednjih petsto godina tri plemia dosegnula razinu "izabranih" i da
su bila eliminirana u posljednjem koraku povezanom s oporukom.
166

Odradio sam i pravne formalnosti prema zakonima Velike Britanije u

vezi s imenovanjem za predsjednika upravnog odbora holdinga pod
imenom Monodia. Trebao sam preuzeti upravljanje Nomom.
Nije li monodija naziv za solo-pjesme u grkim tragedijama?
Andronikos Kallistos, bizantski znanstvenik koji se nakon pada
Konstantinopola sklonio u Italiju, napisao je rekvijem po imenu Monodia.
Taj pisac, koji je umro u Londonu, u svojem je djelu manje oplakivao
razaranje glavnoga grada nego "nestanak cara Konstantina, koji je bio
pametniji od Kira, pravedniji od Radamanta i hrabriji od Herakla". (Ni
sam ne bih mogao smisliti prikladnije ime za tvrtku koja je stvorena kako
bi financirala osvetu.)
U paketu koji je Angelos donio bili su debela omotnica i dosje. Prije
nego to sam otiao u svoju sobu kako bih ih prouio, kupio sam bocu
votke u oblinjoj trgovini. U pismu koje se nalazilo u omotnici, i koje je
bilo napisano rukom na turskom jeziku, bila je saeta povijest Noma. U
tekstu je pisalo da se u upravnom odboru Monodije, koji se sastojao od
etiri osobe, nalazio car koji je bio na razini "odabranoga" i po jedan
predstavnik obitelji Paleologa, Kantakuzen i Komnen. Car, koji je bio na
elu odbora, mogao je voditi holding kako god je htio i jedino ga nije
mogao ukinuti. Za ukidanje holdinga trebao je potporu najmanje jednog
lana upravnog odbora. lan odbora iz obitelji Paleologa morao je biti
carev vjeran pristaa. Kada car nije bio prisutan, on ga je predstavljao u
upravnom odboru.
Monodijom se upravljalo prema naelima britanskoga pravnog
sustava. Putem tih zakona poduzele su se mjere opreza kako bi se
zatitilo cara od poslovnih urota. Na primjer svaki od tri lana upravnog
odbora dao je caru pismo sa svojom potpisanom ostavkom, ali bez
datuma potpisivanja. Predsjednik upravnog odbora mogao je sprijeiti
neeljeni razvoj dogaaja kad god je htio, tako to bi stavio datum na
pisma s ostavkama.
U debelom je dosjeu bilo sedam izvjetaja tvrtki s revidiranim
bilancama sastavljenima 30. lipnja 2009. Monodia je bila vlasnica est
od tih tvrtki; dosje je bio pun njihovih financijskih tablica. Tvrtke sa
sjeditima u New Yorku, Hong Kongu, Frankfurtu, Tokiju, Milanu i
Edinburghu dobile su imena prema slovima grkog alfabeta. Njihovi
profiti dolazili su od prihoda od iznajmljivanja nekretnina i od kamata na
bankovne raune i vladine obveznice. Ukupna bilanca svake od njih bila
je ispod jedne milijarde britanskih funti. Tako se izbjeglo da dou u
centar svjetske pozornosti. to se tie zajednikih podataka, ukupna
bilanca svih tvrtki bila je 5,5 milijardi, izvorna imovina bila je vrijedna 4,2
milijarde, a polugodinji neto profit iznosio je 183 milijuna britanskih funti.
Dok sam prouavao izvjetaje, postajao sam sve napetiji. Primijetio
sam da sam poeo nabirati elo kao moja majka. Poele su me svrbjeti
167

ruke. Ustao sam, neko vrijeme hodao amo-tamo po sobi, a zatim popio
jo jednu duplu votku s ledom i vratio se za stol. Ne samo da sam se
opustio nego sam i bio veseo zbog toga to sam naao nain da
razrijeim jedan problem. Ponaajui se prvi put kao sin Akile Asil,
namjeravao sam stjerati upravni odbor u kut. Pronaao sam iskru koju
sam traio. Bacio sam se na entuzijastino itanje izvjetaja i zapisivanje
kritikih biljeaka povezanih s tvrtkama koje su voene s manjkom
samopouzdanja.
Dok sam idueg jutra nakon doruka zvao Angelosa da ga
obavijestim da elim da sastanak sutradan umjesto u 10 sati pone u
8.30, pazio sam na razinu napetosti u svojem glasu. Kupio sam si odijelo
i kravatu za sastanak u trgovini Hackett, jer je nosila prezime mojeg oca.
Na povratku sam vidio Seluka Altuna i njegovu suprugu dok su izlazili iz
dizala. Iznenadio sam se, a dok su prolazili pored mene, bilo je smijeno
kako sam se okrenuo i podignuo u zrak vreice s natpisom Hackett. Palo
mi je na pamet da postoji mogunost da se Altun pojavi preda mnom kao
lan Noma.

* * *
etvrt Canary Wharf nalazi se na mjestu na kojem se rijeka Temza
boje sutona poinje okretati s istoka prema centru. U osamdesetima su
se investicijske tvrtke prve preselile u nebodere koji su je ubadali u bok.
Lancaster Tower na Trgu Churchill izgledao je kao akvarij preokrenut
naopako da se osui nakon unutarnjeg ienja. Petina od 34 kata
zgrade bila je vlasnitvo Monodije, a uprava holdinga nalazila se na
najviem katu. Dok sam s Angelosom ulazio u dizalo, zamiljao sam
kako se dva sata poslije sputam tim istim dizalom kao osoba koja je
upravo dala ostavku.
Nije mi se dopao kat na kojem su radile 24 osobe. Izgledao je
depresivno kao neki dravni odjel ija se obnova neprestano odgaa
radi utede. Uputili su me u ured predsjednika upravnog odbora.
Ured s panoramskim pogledom i namjeten pretencioznim
namjetajem ustvari je bio ured cara u progonstvu. Neko sam vrijeme
bio uzbuen zbog toga to sam prvi gost tog ureda. Ne sjesti u uredski
naslonja ukraen sedefima ne bi bilo u duhu igre i zato sam pokuavao
ne smijati se. Angelos je sveano stavio dva dosjea pred mene. U
jednome su bile nedatirane ostavke lanova upravnog odbora Monodije,

168

a u drugome njihovi kratki ivotopisi.

Theofanis Torosidis, predstavnik obitelji Paleologa, rodio se 1963.
Studirao je povijest na Sveuilitu Oxford. Izvrsno je govorio etiri jezika
ukljuujui turski, i jedanaest je godina bio lan upravnog odbora.
Stelios Moras, predstavnik obitelji Kantakuzen, roen je 1949.
Diplomirao je politike znanosti na Sveuilitu Georgetown. Tri je jezika
govorio izvrsno, a turski osrednje. Bio je lan odbora osamnaest godina.
Predstavnik Komnena Dimitrios Ninis rodio se 1940. Zavrio je
ekonomiju na Sveuilitu Yale. Dobro je poznavao tri jezika, turski mu je
bio slab, a u odboru je bio ve 26 godina.
A-tim je bio spreman da se upozna sa mnom. Rekao sam Angelosu:
"Ti ih dovedi k meni." Prvi je u moj ured uao Theofanis Torosidis,
kojega sam znao kao Thea Pappasa. Kao da se ispriavao smijekom.
Rekao sam mu na turskome: "Opet ti, bezvrijedni Pappase?" i utipnuo
ga za obraze. Nastavio sam na engleskome: "Bio si uspjean u
tragikominoj ulozi pajaca. Sigurno si sposoban upravitelj i dobar
povjesniar." Vie nisam morao razmiljati tko je u Trabzonu odnio
ljubiasti kvadrati u moju sobu i tko me spasio od Laskarisove zamke.
Oxfordski je povjesniar godinu dana bio moj ispitiva, promatra i
zatitnik. On je bio zamjenik predsjednika upravnog odbora i mozak
Noma.
Moros je izgledao kao simpatini domai zet, a Ninis kao umorni
sveuilini profesor. Nisu izgledali kao da su s egejske obale. Na prvi
pogled nisu mi izgledali iritantno i srdano sam ih pozdravio.
Nakon to smo u sobi za sastanke raspravili o nekim poznatim
stvarima, trebali smo zapoeti sastanak upravnog odbora. Zatraio sam
od Angelosa da izae i okupio Nomo oko etvrtastog stola. Izvadio sam
njihove potpisane ostavke i teatralno ih poderao. Poeo sam rekavi na
engleskome: "elim razgovarati o pitanju oporuke. Ako se sada ne
dogovorimo oko svega, nema anse da u ja doi na neki drugi
sastanak. Poderao sam vaa potpisana pisma s ostavkama kako ne
biste bili pod hipotekom te ostavke dok iznosite svoje stavove. Ako
nastavim biti predsjednik Upravnog odbora Monodije, ni od koga neu
traiti pismenu ostavku. Ako netko bude morao, u tom e sluaju znati
to mora uiniti." Nakon toga sam zastao i pogledao Nomo. Izgledali su
hipnotizirano.
"Zahvaljujem vam, ne zbog poloaja na koji me postavilo pet osoba,
nego zbog toga to pomaete razviti svijest o najvanijoj civilizaciji u
povijesti. Duan sam zahvalnost vama i svim vaim precima koji su
posvetili ivote ouvanju naeg naslijea.
Gospodo, kad je Konstantin Jedanaesti zakljuio svoju oporuku tako
to nam je poruio da 'zapalimo Dudevu palau', nije predviao da e
za to trebati petsto godina. Mislio je da e to provesti u djelo jedan od
169

njegovih potomaka dok Venecija jo bude postojala kao drava. Dok

njegovi nasljednici nisu uspijevali izvriti tu misiju i tako donijeti spokoj
njegovom duhu, Veneciju je tisuu sedamsto devedeset sedme najprije
privremeno pokorila Francuska, a zatim je Austrija ukinula njezinu
suverenost. Prikljuila se Kraljevini Italiji tisuu osamsto ezdeset este
kao obian grad. Na elu joj vie nije bio dud, nego guverner, a njezina
palaa, koja podsjea na bizantsko kupalite, pretvorila se u
drugorazredni muzej. Venecija je sama ispunila posljednju stavku
oporuke Konstantina Jedanaestog. Nakon tisuu osamsto ezdeset
este svaki pokuaj izvrenja oporuke bio bi jednako vrijedan kao da se
truplo vadi iz groba te mu se puca u glavu.
Moram otvoriti poseban paragraf samo za Veneciju; poznajem je
bolje od Istanbula i nita manje ne uivam u njoj. Postoje dvije Venecije;
jedna je nekad davno bila najbogatiji grad-drava na svijetu, a sada je
postala luna-park za plitke turiste. Druga je velianstveni odsjeak
bizantskog naslijea. U svim turistikim vodiima pie koliko je velik
bizantski utjecaj u arhitekturi crkvenih i javnih zgrada izgraenih u
Veneciji u srednjem vijeku. Ono to je nepoznato jest da venecijanske
palae koje poput niske bisera okruuju obje strane Canala Grande
oponaaju istanbulski Zlatni rog. Da kriarska vojska uz dudev
pristanak nije opljakala Zlatni rog, cijeli bi svijet bio upoznat s time. Ako
nita drugo, barem su remek-djela ukradena iz Konstantinopola danas
izloena u venecijanskim muzejima kao bizantski proizvodi. Brojni rijetki
bizantski rukopisi dre se pod kljuem u knjinici Marciani. Zbog svega
toga sam uvjeren da je ustvari potrebno da se Nomo brine o Veneciji.
Ukratko, posljednja volja Konstantina Jedanaestog ispunjena je
sama od sebe eutanazijom Mletake Republike. Ali jedan je njegov
potomak dvije tisue devete deifrirao njegovu oporuku i konano spasio
njegovu duu od agonije. Znajte da nemam nikakvu namjeru ukinuti
Monodiju. Upravo suprotno, elim uti vae miljenje i dati joj novu
misiju."
Torosidis je htio uzeti rije; imao je naglasak kao ekspirijanski
glumci. Htio je ustati, ali sam mu rekao na turskome: "Molim te, ostani
sjediti i govori saeto, gospodine Pappas." Pognuo je glavu trudei se ne
nasmijati. Torosidis je bio zadovoljan mojim zadirkivanjem.
"Poastili ste nas time to ste nas upitali za nae stavove,
gospodine. Posve se slaemo s vaim rijeima. Njegovo Velianstvo
Konstantin Jedanaesti odsad e poivati u vjenome miru jer je njegovo
naslijee prelo u ruke mudrog i iskrenog potomka."
Dok su ostali kimali s potovanjem, okrenuo sam se prema
Torosidisu:
"ija je ideja bila da mi se da ime Konstantin?"
"Mojega tasta, Vasilisa Spiropoulosa, gospodine. Va ga je djed
170

poznavao kao rentijera rodom iz Izmira, kojega je upoznao u kasinu u

Monte Carlu. On je bio predstavnik obitelji Paleologa prije mene. S
vaim doputenjem, neka gospodin Ninis, koji je suraivao s mojim
tastom, ispria tu anegdotu."
Kad sam vidio da Dimitrios Ninis eka doputenje da progovori,
rukom sam mu dao znak. (Nisam smio kvariti tradiciju.) Najstariji lan
Noma poeo je govoriti kao da propovijeda:
"Gospodin Spiropoulos esto je posjeivao Njegovo visoanstvo,
vaeg djeda, gospodine. A nakon njegove smrti dvaput godinje
posjeivao bi va dom kako bi vas promatrao iz blizine. Polagao je velike
nade u vas; govorio bi da ste kad su se vai roditelji rastali, umjesto da
proivljavate traumu, to razdoblje prevladali sazrijevajui. Bio je siguran
da po intelektualnim dosezima sliite Njegovu Velianstvu Emanuelu
Drugom, ali da ste ustrajniji od njega."
Sjetio sam se tajanstvenog Spiropoulosa, koji je uvijek hodao s
ukraenim tapom, iako nije epao. Uznemirivali su me komplimenti koje
je na svojemu manjkavom turskom upuivao mojoj majci. Umirilo me to
to sam saznao o Nomovu odnosu prema meni, ali valjda me vrag
nagovorio da upitam Torosidisa:
"Dakle to biste uradili da sam izdao naredbu da zapalite Dudevu
palau?"
Zagledao se u moje oi i rekao:
"Zakleli smo se da emo bespogovorno slijediti vae zapovijedi u
skladu s oporukom Konstantina Jedanaestoga, gospodine. Ako tako
elite, naredit u da se u roku od sedamdeset dva sata ta zgrada sravni
sa zemljom."
Izrazom lica pokuao sam naglasiti koliko sam nezadovoljan
entuzijazmom u njegovu glasu.
Dok sam prelazio na drugu temu, odluio sam na nju odraziti
zadovoljstvo koje sam osjetio razrjeenjem prve:
"Nakon kratkog objanjenja neto u predloiti. Ako budemo
suglasni, moi emo zapoeti novo razdoblje u povijesti Noma.
Monodijinim se resursima upravlja na konzervativan nain. U
tablicama dobitaka i gubitaka nisam naiao ni na jedan drugi izvor
prihoda osim kamata i najamnine. Kad bi se kupovale i prodavale
dionice u telekomunikacijama, energiji i zdravstvenom sektoru te
investicijski fondovi, i ako bi se kupovalo zlato i ono to se naziva
riznikim obveznicama, akumulirani profit bio bi vei moda i pet puta.
Naravno, uvijek je prisutan faktor rizika u takvom poslu. Gledajte, tijekom
globalne recesije neke su nae nekretnine, koje se smatralo nerizinim
ulaganjem, izgubile dvadeset posto svoje vrijednosti i imali smo gubitak
u prihodu od najamnina.
Prijatelji, cilj mi je u sedam godina udvostruiti bilancu Monodije
171

prihodom od jedanaest milijardi britanskih funti. Tako bismo poveavali

profit holdinga za sto posto svake godine. U situaciji kada se recesija
nastavlja, institucija s gotovinskom vrijednou kakvu mi imamo moe
dostii taj cilj. Naravno da e se akumulirani profit utroiti na bizantsku
stvar. To je moja nova misija za Monodiju. Kao to e naa sredstva biti
usmjerena na obnovu graevina koje jo nisu restaurirane, tako nee biti
zaboravljene ni osobe i institucije koje zasluuju da budu kanjene. Ova
reenica meutim ne implicira teroristike aktivnosti.
Imamo vremena za pripremanje liste, ali to ne znai da moramo
mirovati u meuvremenu. Na primjer moram istaknuti da me bilo stid
pred takozvanim spomenikom Konstantinu Jedanaestom u Ateni, koji je
stisnut iza kipa nekog biskupa kao Sancho Panza."
Njeno sam mlatio po Nomu. "Ako nema nikoga tko bi elio
komentirati, sastanak je gotov", rekao sam i ustao od stola.
Fotografije nekretnina koje je holding posjedovao u partnerstvu s
raznim drugim tvrtkama prekrivale su zidove sobe za sastanke poput
paukove mree. Kisela lica promatrao sam te spomenike runoi.
Biljeke koje sam zapisao prouavajui financijske tablice i izvjetaje o
aktivnostima holdinga iskoristio sam kako bih natjerao odgovorne u
holdingu da se ponu znojiti tijekom sastanaka upravnog odbora.
Utjecao sam na to da se donese odluka o osnivanju odjela koji e se
baviti kupnjom i prodajom dionica, investicijskih fondova i plemenitih
metala. Osim toga krenulo se i s preureenjem prostorija u sjeditu
Monodije, a preduvjet je bila moja potvrda dekoracijskih planova.
Na redu je bilo odreivanje moje plae. Torosidis, koji je bio lan
upravnog odbora i zamjenik predsjednika i dolazio je na posao svakog
dana, dobivao je neto 30.000 funti, a Ninis i Moras po 15.000 funti.
Prema statutu holdinga, primali su i premije od godinje neto dobiti.
Svoju plau, koja je prema vaeem sustavu iznosila 90.000 funti,
smanjio sam na 45.000. "Da dio iznosa ne dijelim za stipendije za
obrazovanje siromane djece, ne bih ni toliko uzeo", rekao sam.
Zakljuio sam sastanak odredivi da se sastanak povodom treega
kvartala odri 22. studenoga ujutro u hotelu Four Seasons u Istanbulu,
jer je bio izgraen na temeljima bizantske Velike palae.
Pozvao sam lanove Noma na veeru u restoranu The Providores.
Nisam im namjeravao postavljati osobna pitanja tijekom te veeri
neformalnog druenja. No nisam izdrao i upitao sam Torosidisa:
"Bezvrijedni Pappase, odakle si ti iz Istanbula?" Tim pitanjem uspio sam
nasmijati ciparske Turke za susjednim stolom. Moja desna ruka (?) bio je
jedino dijete zvonara iz etvrti Fener. Bilo je nepotrebno pitati ga kako je
iz fenerske Grke srednje kole dospio na Oxford.

172

* * *
Kad sam se ukrcao u zrakoplov za Stockholm, osjeao sam se kao
da sam ostario pet godina, ali samopouzdanje mi je poraslo. Mistral je
mislila da je Monodia investicijska tvrtka srednje veliine, u kojoj mi je
partner jedan prijatelj moga djeda. Kada je ula da sam predsjednik
upravnog odbora, rekla je: "Sad mi je jasno zato hoda uzdignutih
ramena."
Kad sam joj rekao "Ako poznaje neku ljepoticu koja bi eljela ivjeti
u Bizantu, zaprosit u je", uzvratila je: "Ima jedna usedjelica koja bi ila s
tobom na kraj svijeta." Zatim je nazvala Costasa iz Edremita i rekla mu:
"Tata! Halas me je zaprosio; a rekao si da Turci ne ele enu koja nee
moi raati!"
Zagrlio sam enu svog ivota, ali nije mi bilo predodreeno da
iskusim uitak oinstva. Bila je to bizantska dvojba koja je priliila
plemiima. Moda sudbina nije eljela ponuditi jo jednoga bizantskog
sultana nakon mene.
Planirali smo se vjenati na kraju jesenskog semestra. Mistral je
namjeravala nastaviti karijeru na privatnom istanbulskom sveuilitu, a ja
sam namjeravao potraiti neki prividni posao u blizini.
Dolo mi je da nazovem majku i Hajal. Nisu se iznenadile kad su
ule vijest. Akile je rekla: "Ti reci baki radosnu vijest, jer ako je uje od
mene, ubit e me." Hajal je izjavila: "Abi, neka Mistral na vjenanju nosi
cipele bez pete, jer nije nia od tebe."
U Istanbulu sam odmah otiao do bake. Kad je ula vijest, poela je
bre prebirati zrna na tespihu. Na pameti je imala drugaiji problem, a ne
neplodnost budue snahe:
"Moj Halase, prije vjenanja odvedi plavuu naem imamu, neka se
preobrati na islam i neka odabere neko sveto ime, kao Emina ili Aja."
"Bako, kad sam zaprosio Mistral, nisam je traio nita drugo osim
da se doseli u Istanbul. Ako je zadivi, moda e sama od sebe odluiti
prijei na nau vjeru."
Rekla je: "Sine bezvrijednog Amerikanca, misli da me moe
prevariti kao dijete?" Bacila je svoj tespih prema meni, a ja sam ga
uhvatio u zraku. Oboje smo se poeli smijati. Dok sam odlazio, zagrlio
sam je i poljubio u obraze koji su mirisali po ruinoj vodici.
Pred jutro sam se probudio iz sna s orgazmikim uitkom. U snu
smo Nomo i ja uzjahali etiri konja koja su Mleani ukrali iz
Konstantinopola i odletjeli smo prema Istanbulu. Bio sam na elu i nosio
sam ljubiasti kaftan. Smijeh nam se mijeao s veselim rzanjem
Quadrige. Na ploi ostavljenoj na uglu crkve Sv. Marka gdje su stajali
173

konji pisalo je "Dome, slatki dome".

Otiao sam u dnevnu sobu i promatrao topljenje sumraka. Prastari
vjetar Galate i galebovi utihnuli su, a iz tri tisue istanbulskih damija
zauo se jutarnji poziv na molitvu. Preao sam u radnu sobu i izvadio
najukraeniju biljenicu s venecijanskim ornamentima. Dok sam na prvu
stranicu pisao "Domaa zadaa za B." obuzeo me smijeh. Na poleinu
te stranice nacrtao sam ahovsku plou i na njoj pomou najomiljenije
polialfabetske ifre talijanskih gradova-drava iz 15. stoljea napisao:
"Spasiti Quadrigu". Jesam li otkrio uitak sastavljanja zagonetki umjesto
njihova rjeavanja? Vratio sam se u krevet. Kad sam bio dijete, ako ne
bih mogao spavati, izgovarao bih tri kratke molitve koje mi je baka
govorila kako bih bre zaspao. Ovaj put za usne mi se zalijepio
Karadaoglanov dvostih:
"Nasred bijelih grudi izvor joj je Zemzem
Ako popijem, ubit e me; ako ne popijem, umrijet u."
(oujak 2009. - srpanj 2010.)

KRAJ

OBRADA: DISCO NINJA

174

O piscu

Seluk Altun rodio se 1950. u Artvinu u Turskoj. Nakon to je

zavrio srednju kolu u Diyarbakiru i Samsunu, 1973. diplomirao je na
Odsjeku za menadment Bosporskog sveuilita u Istanbulu, gdje je i
magistrirao 1974. Dugo je radio u privatnom sektoru u bankarstvu i ITindustriji te je dvanaest godina bio lan Upravnog odbora i pet godina
direktor turske nakladnike kue Yapi Kredi Yayinlan.
Knjige: Samoa dolazi putem kojim si se zaputio (roman, 2001.),
Jedino si ti blizu kad ostanem daleko (roman, 2002.), Okus olova
(roman, 2003.), Pjesme koje me majka nije nauila (roman, 2005.), Za
knjigu (knjiga eseja, 2006.), Prije mnogo i mnogo godina (roman, 2008.) i
Za knjigu 2 (knjiga eseja, 2010.). Njegova posljednja dva romana
prevedena su na engleski jezik, a i sam se bavi prevoenjem. Sav
prihod od prodaje knjiga u Turskoj poklanja fondu za obrazovanje
buduih knjievnika koji je osnovan na Bosporskom sveuilitu; prihod
od prodaje knjiga u inozemstvu poklanja kvalitetnim knjievnim
projektima.

175

Anelko Vlai (Slavonski Brod, 1982.) doktorirao je povijesne

znanosti na Hrvatskim studijima Sveuilita u Zagrebu 2010. te
magistrirao turkologiju i francuski jezik i knjievnost na Filozofskom
fakultetu Sveuilita u Zagrebu 2013. Zavrio je napredni teaj turskog
jezika (TOMER, Sveuilite u Ankari, 2013.). Osvojio je nagrade za
izvrsnost na preddiplomskome i diplomskom studiju turkologije. Nakon
vie stipendija turskih institucija za usavravanje jezika, dobio je post
doktorsku istraivaku stipendiju Turske zaklade za znanost (TUBHAK)
za jednogodinje istraivanje hrvatsko-turskih veza u 20. stoljeu (2014.2015.). Autor je nekoliko znanstvenih i strunih radova na temu hrvatske
i turske povijesti u 20. stoljeu. Dosad je preveo s turskoga na hrvatski
jezik knjigu Pet gradova Ahmeta Hamdi Tanpinara u suradnji s vie
prevoditelja (Antibarbarus, 2012.), knjigu Planina boli Ece Temelkuran
(Naklada Ljevak, 2013.) i knjigu Malo je sve Hakana Gundaya (s Petrom
Hrebac; Izvori, 2015.).

Abi je naziv za starijeg brata ili bilo koju muku osobu koja je
starija od govornika. (op. prev.)
2

Pont - od gr. Pontos, regija na junoj crnomorskoj obali. (op.

prev.)
3

Zakon o prezimenima uveden je u Republici Turskoj 1934. i

odreivao je da svaki turski graanin mora imati prezime, to je dotad
bila rijetka pojava meu etniki turskim stanovnitvom jer nije bila u
skladu s turskom tradicijom davanja jedino osobnih imena. (op. prev.)
4

Hazari - turkijski narod koji je od 7. do 11. stoljea ivio na

podruju dananje june Rusije. (op. prev.)
5

Bismila - obiaj u islamu; zazivanje Bojeg imena prije poetka

nekog posla, putovanja i sl. s nadom u sretan zavretak zapoetoga.
(op. prev.)
6

Nikeja ili Niceja, danas Iznik, grad je koji se nalazi jugoistono od

Istanbula i bio je prijestolnica Bizantskog Carstva u doba njegova
176

progonstva iz Konstantinopola za postojanja Latinskog Carstva. (op.

prev.)
7

Dana 6. listopada 1923. turska je vojska ula u Istanbul i time je

dovrena okupacija grada od saveznikih snaga Velike Britanije,
Francuske, Italije i Grke, koje su okupirale grad 1918. nakon to se
Osmansko Carstvo predalo Saveznicima. (op. prev.)
8

Pera Palace jedan je od najstarijih, najpoznatijih i najotmjenijih

hotela u Istanbulu. (op. prev.)
9

Simit - u Turskoj mali okrugli pekarski kruh od bijelog brana u

obliku kotura; na Balkanu poznat kao evrek ili avrk. (op. Prev.)
10

Salep - toplo zaslaeno pie koje se dobiva ukuhavanjem

korijena orhideje, a pije se diljem Bliskog istoka. (op. prev.)
11

Mesdid - islamska bogomolja bez minareta, npr. prostorija ili

kua koja je graena u neke druge svrhe, a ne kao damija. (op. prev.)
12

Obreziva - osoba koja provodi sunet, odnosno obrezivanje

spolnog organa djeaka po islamskim propisima. (op. prev.)

177