Tehnologija srednjeg vijeka

Srednji vijek je predsavljao nazadovanje na tehnoloskom polju u odnosu na Rimsko

Carstvo. Znaajni tehnoloski napredak i razvoj javljaju se negdje od 11 stoljea. U
srednjem vijeku imamo rasirenost alatki strojeva tehnika poznatih iz antike koji ostaju ipak
rijetkost negoli izumiteljstvo.
DRUTVENI USTROJI U VELIKOJ JERI SU ODGOVORNI ZA SIROMASTVO I
TEHNIKO NAZADOVANJE.
Jamesa Hannama (povjesniara znanosti) pod nazivom Boji filozofi: Kako je
srednjovjekovni svijet postavio temelje moderne znanosti.
Vladajuca manjina laickih i crkvenih velikasa jedina osjeca potrebu za luksuzom i kadra je
zadovoljiti je uvozom inozemnih proizvoda iz Bizanta iili muslimanskog svijeta, skupocjene
tkanine, zaini.
Crkva unapreuje tehnike za gradnju crkava prva velika zdanja srednjeg vijeka, snazno potice
tehnicki razvoj ne samo tehnike gradjenja nego i alatki prijevoza sitne umjetnosti itd.
Jedna od najvanijih osoba u Europi bio je sv. Benedikt iz Nursije (480.-547.) koji je osnovao
dvanaest samostana, ukljuujui onaj uveni na Monte Cassinu na jugu Italije. U onom
neredu koji je prevladavao u ranom srednjem vijeku, Red benediktinaca uveo je jednu vrstu reda
i stege koja je nastojala sauvati barem dio stare klasine tradicije. Pravilo sv. Benedikta (Regula
Benedicti) predstavljalo je pravila za njegovu zajednicu te je bilo duhovni vodi za redovnike, a
postalo je jedan od vanijih dokumenata zapadnog ovjeanstva. Benedikt je predvidio
samostanski ivot u kojem bi se njegovala ne samo molitva, nego i rad i studij s geslom
moli i radi (ora et labora9
Ne samo da su izumljene i unaprjeene nove tehnologije, nego su se ta nova znanja brzo proirila
i po drugim samostanima diljem Europe. Od posebne vanosti bila je predanost uenju, pa su
redovnici dosta vremena posvetili prepisivanju literature iz teologije, povijesti i prirodne
filozofije. Ovim radom redovnici su sauvali znanja koja su ostala nakon pada Rima, uvajui ih
tako za budue narataje ). Ovaj pozitivan pogled na rad i uenje imat e itekako vanu ulogu za
budunost znanosti. Redovnici koji su radili na unaprjeenju svojih samostanskih imanja
predano su prouavali okoli i prirodu oko sebe te ubrzano razvijali nove metode i alate koji bi
im olakali i unaprijedili uinkovitost upravljanja posjedima

MENTALITET VLADAJUCIH KLASA JE PROTUTEHNICKI. Tokom najveceg dijela

srednjeg vijeka do 8 stoljeca pa i kasnije u odredjenoj mjeru orue, alatka, rad u svojih tehnikim

vidovima, pojavljuje se u knjievnosti i umjetnosti jedino kao simboli. UVODITI NESTO

NOVO PREDSTAVLJALO JE JOS U VECOJ MJERI NEGO RANIJE udovinost,
grijeh. Znailo je to izlagati opasnosti gospodarsku, duhovnu i drutvenu ravnotezu. Tokom
dugo vremena u zapadnom srednjem vijeku nje napisana rasprava o tehnologiji takvi sadrzaji
drzahu se nevrijednima pisanja ili su se pak odnosili na neku tajnu koju nije trebalo razotkriti.
Poetkom 12 stoljeca njemacki redovnik Teofil napisao je De diversis artibus, djelo koje se
smatra prvom tehnoloskom raspravom srednjeg vijeka, manje g azanima poduiti zanatlije i
umjetnike negoli pokazati da je tehnika umjenosti dar Boji. U 13 stoljecu imamo engleske
rasprave o poljoprivredi prirucnike koji imaju prakticne savjete. Jedna od optubi na
raun Crkve jest da je bila openito antiintelektualno raspoloena i da su crkveni oci davali
prednostvjeri nad razumom, neznanju nad znanjem. Ta tvrdnja openito nije odriva. Kranstvo
je religija knjige, svetoga teksta i crkvenim je ocima bilo jasno da se pismenost mora ohrabrivati
ako se eli da se ita Biblija. Na duge staze kranstvo je postalo glavni
pokrovitelj obrazovanja u Europi i mnogo je preuzelo iz klasine intelektualne tradicije.
Naravno, crkveni oci su podravali ono i onakvo obrazovanje kakvo je bilo u skladu s
njihovim vienjem misije Crkve
rednjovjekovnih znanstvenika, meu njima: Albertus Magnus, Robert Grosseteste, Roger Bacon,
John Peckham, Duns Scotus, Thomas Bradwardine, Walter Burley, William Heytesbury, Richard
Swineshead, John Dumbleton, Richard of Wallingford, Nicholas Oresme, Jean Buridan i
Nicholas of Cusa.

Mehanizacije nije prakticno kvalitativno napredovala u srednjem vijeku. Gotovo sve naprave
koje se koriste u to doba opisali su vec naucnici iz razdoblja helenizma. Vijak, kota, poluga,
zapinjaa i kolotur poznati su jos u antici. Obrtna ruica izgleda da je srednjovjekovni izum.
Srednji vijek je svijet drveta, Drvo je u ono doba bilo univverzalni materijal, drvo osrednje
vrsnoce, u svakom slucaju bijahu to komadi manjih dimenzija i osrednje obradjeni. Veliki
komadi u jednom dijelu koji su slizila za gradnju zgrada, jarbole brodova i za korvnu
konstrukciju duzice rijetka su ako ne i dragocjena grada. Drvo je rano postao jedan od prvih
izvoznih proizvoda covjeka zapadnog srednjovjekovlja koje je trebao muslimanski svijet gdje je
drvece bilo rijetko.
Drugi izvozni proizvod, prema Istoku bio je zeljezo ili tacnije maevi. muslimanski rukopisi
cesto spominju franake maeve. Za razliku od drveta zejezo bijese rijetko na
srednjovjekovnom zapadu. eljezo vrjednije od zlata. Nedostatak zeljeza najveci dio je
namjenjen izradi oruzja. ta preostane za raonike plugova, sjeciva srpova i kosa, ostrice sjekira i
drugih alatki. Veliki dio orua izradjenog od zeljeza sluzio je za obradu drveta:bradva sjekira,
svrdlo i kosir. Recimo da je bradva bila glavno orudje stolara sumara sluzila za velika
srednjovjekovna krcenja. Kovac u srednjem vijeku bio izuzetna osoba, bliska vjetcu. Vladari

takoer pridaju veliku vrijednost eljeznim plugovima i predviaju visoke kazne za njihovu
krau.
Drvo i kamen temeljni su materijali srednjovjekovne tehnologije. Kamen ce dugo ostati luksuz u
odnosu na drvo. Od 11 stoljeca nadalje drvene konstrukcije cesto se mjenjaju kamenom, crkve
mostove kuce. Imati kucu od kamena znak je bogastva i moci. Srednji vijek je velicanstvena
zbirka kamena: katedrale i zamkovi.
Od srednjovjekovnih izuma dva naspektaktakularnija i najrevolucijonarnija potjecu iz antike ali
za historicara datum njihova nastanka je onaj njihova sirenja a ne otkrica, dakle srednji vijek.
VODENICA poznata u rimskom svijetu. U 9. stoljecu vodenica je vec rasirena na Zapadu S
druge strane srednjovjekovni plug razvio se gotovo sigurno od pluga s kotaima koji je opisao
Plinije Stariji u 1 stoljecu. On se siri i polako usavrsava tokom ranog srednjeg vijeka. Takoer,
TAKE (rende) za koje se drzi da su srednjovjekovni izum poznate su od 1 stoljeca.
Dobar dio srednjovjekovnih izuma koji nisu grko-rimsko naslijednje potjecu sa Istoka.
Vetrenjaca je bila oznata u Kini i Perziji prije srednjeg vijeka.

Kompas, papir, tiskarski stroj i barut samo su neki izumi koji su se isticali u zapadnoj Europi
izmeu V. i XVI. stoljea Istina, mnogi od njih potekli su s Dalekoga Istoka, ali Europljani su ih
razvili daleko savrenije od izvornih misli izumitelja. Jerome Cardan, talijanski lijenik,
matematiar i astronom, napomenuo je kako se kompas, knjiga i top iz staroga doba ne mogu
usporediti sa svojim inaicama dananjeg doba. Kompas je omoguio istraiteljima da otkriju
cijeli svijet. Razvoj baruta svakako je promijenio pojam ratovanja i omoguio Europi da vlada
dijelom svijeta. Razvitak tiska i papira omoguili su tiskanje nevjerojatnih dvadeset milijuna
knjiga u samo prvih pedeset godina otkad je Johannes Gutenberg 1455. godine tiskao prvu
Bibliju. Mnogo je izumljeno u srednjem vijeku: od naoala, sata i vjetrenjae do visoke pei, na
emu moe biti zahvalan ak i industrijski procvat. Ali najvanije je od svega da je srednji vijek
postavio temelje za najvea postignua u zapadnoj civilizaciji a to je sam pojam moderne
znanosti (Hannan, 2011).
Razvoju feudalnog sustava donekle je pridonijela poljodjelska revolucija. Budui da je
teki plug i njegov tim volova skupi alat, onkraj mogunosti pojedinanih ratara, on je doveo do
razvoja zajednikog vlasnitva i obrazaca komunalne poljoprivrede i komunalnog uzgoja stoke,
ime je uvreno srednjovjekovno selo i vlastelinski sustav kao temelj europskog drutva barem
do Francuske revolucije. Sustav otvorenih polja, koji je prihvaen tijekom Karlova doba (od 8.
do 9. stoljea) omoguio je ratarima da udrue sredstva koja su im stajala na raspolaganju
za oranje, ukljuujui ivotinje.
Prva novina poljodjelske revolucije bilo je uvoenje tekog pluga poetkom 8. stoljea. Zemlja
je temelj materijalnoga ivota srednjovjekovlja, ali ona je krta zbog toga to ljudi nisu sposobni

iz nje mnogo izvui. Alati su samo osnovni, zemlja je loe obraena, oranje je plitko. Dugo je u
uporabi bio antiki nepoduprti laki plug, primjeren povrinskom tlu i neravnim
terenima mediteranskog podruja. To je u biti bila motika koju je vukao jedan ili dva vola, a
polja su se orala unakrsno vie puta. Teki plug, plug s crtalom, asimetrinim lemeom i
odgrnjaom, s pokretnim prednjim dijelom, postavljen na kotae, zacijelo je bio znaajan
napredak. Bio je to gigant od drveta i eljeza. Raskopavao je tlo do dubine korijena i prevrtao ga,
dajui prave brazde i uklanjajui potrebu za unakrsnim oranjem. Tekom se plugu opiralo
golemo trenje i stoga ga je moralo vui do osam volova. Taj plug, jedan od najvanijih
srednjovjekovnih izuma, je antikoga podrijetla i gotovo se sigurno razvio na temelju pluga s
kotaima kojeg opisuje Plinije Stariji u 1. stoljeu. Iako su teki plug izumili stari Rimljani, oni
su ga rijetko koristili. su se koristiti i drugi, novi ili dotad rijetki alati, primjerice brana za
usitnjavanje gruda zemlje nakon oranja, te kosa (rijetko koritena u rimsko doba) i vile,
potrebni za pripremu sijena za mnogobrojne volove.

irenje trogodinjeg plodoreda (tropoljnog sustava) omoguilo je poveanje obradivih povrina

(odmara se treina, a ne polovica zemljita). Raznolikost posijanih kultura omoguila je
uspjeniju borbu protiv vremenskih nepogoda. Koritenje asimetrinog pluga s kotaima i
odgrnjaom i sve ee koritenje eljeza za izradu poljodjelskih alata omoguili su dublja oranja
uz ea ponavljanja. Sve je to poboljaloprehranu stanovnitva.
Stremen je bio kljuni izum koji je omoguio pojavu jednog od svojstvenih likova europskog
feudalizma oklopljenog viteza na oklopljenom bojnom konju. Do 9. stoljea je u
Europi ratnik na konju ostao na konju samo dok nije stigao do bojnog polja, kada bi sjahao i
borio se kaopjeak. Bez stremena koji osigurava stabilnost, samo su se najvjetiji konjanici mogli
boriti kao prava konjica, te zamahivati maem i napinjatiluk bez da izgube ravnoteu. Stremen
su izumili Kinezi u 4. stoljeu i nakon toga se on iri prema Zapadu
Jedno od najvanijih srednjovjekovnih oruja je samostrijel. Poznavali su ga Rimljani i
Kinezi, ali u antikoj obliku nije bio osobito djelotvoran i ieznuo je s bojnoga polja. Bit
samostrijela je u tome da se luk postavljen na nosau (kundaku) moe jae napeti i tako dati
veu brzinustrelici. Srednjovjekovni samostrijel se isprva napinjao tako da se
nosa luka uspravno stavio na tlo, a strijelac je stavio stopalo u stremen na dnu nosaa, te se
sagnuo da bi tetivu luka zakvaio za kuku na opasau. Uspravljajui se napinjao je luk cijelim
tijelom, a ne tek rukom, te je zakvaio tetivu za okida. U lijeb na nosau je stavio debelu
strijelu s tekim eljeznim vrhom. Samostrijel je bio skuplji od obinoga luka i due se je
pripremao za izbacivanje projektila, ali u obrani utvrde (u pravilu stotinjak zatienih branitelja
protiv vie tisua napadaa) to mu nisu bile mane. Luk samostrijela je poboljan na prijelazu iz
11. u 12. stoljee, uvoenjem "kompozitnog" luka (sastoji se iz vie razliitih materijala) koji je
mogao podnijeti jae napinjanje od obinog drvenog luka: s prednje strane luka je dodana traka
ivotinjske tetive, a sa stranje slojroga. Kasnije, oko 1370., samostrijeli su se poeli izraivati

od elika, to je njihov domet povealo na 400 metara. Takvi su samostrijeli bili opremljeni
razliitim mehanizmima za napinjanje.
ok tehnologija proizvodnje baruta i ranih vatrenih oruja potie iz Kine, ini se da su topovi
nastali u Europi oko 1310. 1320. Neki dokumenti iz Firence iz 1326. upuuju na to da su do
tad metalni topovi ve dobro poznati, a prva dokumentirana europska uporaba topa datira iz
1331. Ta se tehnologija potom brzo rairila natrag do Bliskog istoka i Azije, tako da
u islamskim zemljama topove nalazimo ve oko 1330., a u Kini 1356. Do 1500. je proizvodnja
topova postala uobiajena irom Staroga svijeta, sa sreditima u Kini,mongolskom carstvu u
Indiji, Otomanskom carstvu i Europi. Rani su europski topovi bili izraivani
od bakra, mjedi (slitina bakra i cinka, mesing) ili bronce. No ubrzo se naao nain izraivanja
topova od jeftinog eljeza dobivenog u visokim peima: kova je oblikovao cijev topa
slauieljezne ipke oko valjkaste glinene jezgre, a takvu bi cijev ojaao eljeznim vrpcama.
Prvo europsko osobno vatreno oruje pojavilo se je krajem 14. stoljea. eljezni top, premda
nespretan, bio je jeftiniji i pokretljiviji od katapulta i izazvao je tehniku revoluciju u ratovanju.
Barut, top imuketa uinili su posjednika nepobjedivim u sukobu s neprijateljem koji ih ne
posjeduje. Top je postao neizbjean u ratu i poveao je njegove trokove. Jedino su bogate
republike i kraljevi, poduprti trgovcima, mogli raspolagati kovinom i vjetinom da ju se oblikuje
u top. Top je unitio neovisnost aristokracije zasnovane na posjedu zemlje, kao to je unitio i
njihove zamkove. Tijekom 14. stoljea, pa ak i poslije, prvi topovi prije pobuuju strah svojom
bukom nego ubilakim djelovanjem. Oni e dobiti na vanosti naroito od 15. stoljeu nadalje,
kada razvoj topnitva potakne razvoj metalurgije.
Razdoblje XII. stoljea je, osim samog izuma sveuilita i visokoobrazovnog sustava, od
iznimne vanosti za odnos Crkve i znanosti zbog ponovnog otkrivanja, prijevoda, usvajanja, pa i
kritike klasine literature o prirodnoj filozofiji, to se dogodilo zbog vee povezanosti
Latinskoga Zapada i bizantskog i islamskog svijeta. Prijevod znanstvenih tekstova, dotad sasvim
izgubljenih i zaboravljenih u Europi, s grkog i arapskog doprinio je 10 Skriptorij (lat.), pisarska
radionica u srednjovjekovnim samostanima; prvi je osnovao Kasidor u samostanu Vivarium u
VI. stoljeu. 18 ogromnom intelektualnom pomaku i ubrzo je prevladao u novonastalim
sveuilitima diljem Europe. Jedan od najutjecajnijih prevoditelja u to doba bio je Gerard iz
Cremona (1114.-1187.) koji je u panjolskoj preveo vie od ezdeset djela o znanosti, matematici
i filozofiji.