Luis Kerol Alisa U Zemlji Cuda PDF

Luis Kerol
ALISA U ZEMLJI
UDA
Preveo Luka Semenovi
elbookers
Luis Kerol: Alisa u zemlji uda
elbookers
Plovimo polako
U popodnevnom sjaju
jer maleni veslai
nevjeto veslaju
i ruke male uzalud umiljaju
da naom plovidbom upravljaju.
Ah! Okrutne djevojice! Zar u ovo doba,
u te sate snene
moliti priu, a preslab je daak
i perce da prene.
Zar jedan jadni glas
protiv tri da krene?
Prva e zapovjedno:
Neka pria sijevne!
Druga neto blae:
Zabavno nek krene!
A trea prekida priu
svaki put kad trepne.
I domalo, ni glas se vie ne uje
dok u mati prate
dijete snova to Zemljom uda putuje,
uda ludih, nepoznatih,
to sa pticom i zvjerkom druguje,
a one vjeruju da istina ba je sve.
A kad god bi izvor
moje mate presuio,
i ja klonulo stao
i priu odloio:
2
elbookers
"Drugi put u dalje"

"Taj drugi put SAD je!"
sretni glas bi kliknuo.
I tako nasta o Zemlji uda pria,
i tako polako, uz njihovo: "Daj jo priaj!"
udne zgode se ispredoe
Sad prii je kraj,
i veseli kui plovimo
u sunev smiraj.
Alisa! Uzmi ovu bajku!
Njenom rukom e je poloiti
tamo gdje e se snovi djetinjstva
u tajanstvenu nit sjeanja stopiti,
k'o hodoasnikov vijenac cvijea uveli,
uzbran u nekoj dalekoj zemlji.
Glava I
U ZEJOJ LOGI
Alisi je ve dosadilo da sjedi kraj sestre na obali i nita ne
radi. Jedanput-dvaput je preko oka pogledala u knjigu koju je sestra itala, ali u njoj nije bilo ni slika ni razgovora, "i kakva mi je
to knjiga", pomisli Alisa, "kad u njoj nema ni slika ni razgovora?"
I zato je premiljala (to je bolje umjela, jer se na ovoj
vruini osjeala vrlo pospano i glupo) da li bi se isplatilo da ustane
i nabere tratinica pa od njih isplete vjeni, kad pored nje protra jedan Bijeli Zec ruiastih oiju.
U tome nije bilo nieg posebno znaajnog, a Alisi se nije
uinilo ni posebno neobinim kad je ula kako Zec govori sam sebi: "Oh jadan ti sam! Jadan ti sam! Suvie u odocniti!"
(Kad je o tome kasnije razmiljala, inilo joj se da se tome
3
elbookers
trebalo zauditi, ali tog trena sve joj je izgledalo potpuno prirodno.)
No kad Zec iz svog depa na prsluku izvadi sat, pogleda u
njega i onda pojuri, Alisa skoi, jer joj sinu kroz glavu da nikad
do sada nije vidjela zeca koji ima dep na prsluku i jo iz njega
vadi sat, pa gorei od znatielje stuti se preko polja za njim, i
na sreu upravo dospije da vidi kako on klisnu u jednu veliku zeju logu ispod ivice.
Istoga trena i Alisa se sjuri za njim i ne mislei ni asa
kako e se odatle izvui.
Loga se najprije pruala pravo, kao kakav tunel, a onda naglo obruavala. Tako naglo da Alisa nemade ni asa vremena da
porazmisli pa da se zaustavi, nego poe da propada kroz neki vrlo
dubok bunar.
Sad ili je bunar bio vrlo dubok ili je ona propadala vrlo lagano, tek imala je dovoljno vremena da uz put razgleda sve oko
sebe i da se pita ta li e se sad zbiti.
Najprije pokua da pogleda dolje, ne bi li saznala gdje e
dospjeti, ali je bilo isuvie mrano da bi ta mogla vidjeti. Onda
osmotri zidove bunara i zapazi da su naikani ormarima i policama za knjige. Tu i tamo primijeti zemljopisne karte i slike okaene o klinove. S jedne od polica, onako u prolazu, skide jednu teglu. Na njoj je pisalo "Marmelada od narane", ali na Alisino veliko razoarenje, tegla bijae prazna. Nije htjela da je baci, bojala se da koga ne udari, ve je ostavi u jedan ormar pored kojeg je
padala.
"Eh", pomisli Alisa, "poslije ovakvog padanja tumbanje niz
stepenice e za mene biti maji kaalj! Ala e me svi kod kue
smatrati junakom! Ma ne bih pisnula ni kad bih pala s krova kue!"
(To nije bilo daleko od istine.)
Dolje, dolje, dolje! Zar ovom padanju nikad nee biti kraja?
"Koliko li sam kilometara dosad pala?", izusti naglas. "Mora
4
elbookers
da se pribliavam sreditu Zemlje. ekaj, mislim da bi dotle moglo biti oko est i po hiljada kilometara..." (Kako vidi, Alisa je bila nauila neto o tome na asovima u koli, pa iako ovo nije bila
neka bog zna kako zgodna prilika da se podii svojim znanjem, budui da nije bilo nikog da je uje ipak je bilo dobro da poneto i
ponovi.) "...da, to bi otprilike bila prava razdaljina ali na koju
sam geografsku irinu ili geografsku duinu dospjela?" (Alisa nije
imala pojma ni ta je to geografska irina ni geografska duina,
ali rijei su joj se inile fine i uene.)
Domalo opet poe: "Ko zna da neu preletjeti pravo kroz
Zemlju! Kakva bi to bila smijurija, doi meu ljude to hodaju naglavake! To su Antipati (Htjela je kazati "antipodi". Ljudi koji
ive na suprotnoj strani Zemlje su nai antipodi.), ini mi se..." Bilo joj je milo to je ovog puta niko ne slua, jer joj ova rije nikako nije zvuala kako treba.
"Ali, zna, morau ih pitati kako im se zemlja zove. Molim
vas, gospoo, da li je ovo Novi Zeland ili Australija?" (i govorei
to, pokua da se pokloni. Zamisli da se klanja dok propada kroz
vazduh! ta misli, bi li to tebi polo za rukom?)
"Ali kakvom li e me neznalicom smatrati! Ne, bolje da ne
pitam. Moda e to biti negdje i napisano."
Dolje, dolje, dolje. Poto nikakvog drugog posla nije imala,
Alisa ubrzo opet poe da razgovara sama sa sobom.
"Vjerujem da e Dajni noas biti nebino bez mene!"
(Dajna je bila maka.) "Nadam se da e se sjetiti da joj popodne
daju njen tanjiri mlijeka.
Dajna, mila moja, kamo sree da si i ti ovdje dolje sa
mnom! Na alost u vazduhu nema mieva, ali mogla bi uloviti kojeg
imia, a imi je gotovo isto to i mi, zna. Ali ko zna jedu li
make imie?"
Ovdje Alisu poe poprilino da hvata san, te ona nastavi
da govori u sebi nekako pospano.
"Jedu li make imie? Jedu li make imie?," a pone5
elbookers
kad "Jedu li imii make?", jer, zna, poto nije uspjela da odgovori ni na jedno ovo pitanje, nije bilo ni vano kako ga postavlja. Osjeala je da tone u san i upravo je poela sanjati kako eta
sa Dajnom, drei je za apu, i kako joj vrlo ozbiljno govori:
"uj, Dajna, pravo mi reci jesi li ikad smazala kojeg imia?", kad najednom, tupa-tup! Sletje na hrpu suhog lia i padanju bi kraj.
Kad vidje da joj nije nita, Alisa za tili as skoi na noge.
Podie pogled, ali gore je svuda bio mrak.
Pred njom se pruao jo jedan dugaak hodnik i ona ugleda
Bijelog Zeca kako niz njega juri. Nije se smjelo dangubiti. Zato
se Alisa poput vjetra stuti za njim i upravo ga u kako govori
skreui za ugao:
"Oh, uiju mi i brkova, kako to vrijeme leti!" Bila mu je
sasvim za petama kad i sama skrenu za ugao, ali sad Zeca nigdje,
kao da je u zemlju propao.
Alisa se nae u nekoj dugakoj niskoj dvorani, osvijetljenoj nizom lampi koje su visile sa stropa. Dvorana je imala mnogo
vrata, ali su sva bila zakljuana. I poto je prvo prola jednom
stranom, pa se onda vratila drugom, oprobavi svaka vrata, Alisa
se tuno zaputi sredinom dvorane pitajui se hoe li se ikad moi
odavde izvui.
Najednom ugleda tronoac sav od stakla. Na njemu nije bilo nieg do jednog majunog zlatnog kljua, i Alisina prva pomisao
bijae da kljui, moda, otvara jedna od vrata u dvorani. Ali, o,
nesree! Ili su brave bile prevelike ili je kljui bio premalen, tek
nijednu nije mogao otkljuati.
Meutim, kad jo jednom obie dvoranu, ugleda pri dnu
zavjesu koju ranije nije zapazila, a iza nje vrataca od etrdesetak santimetara.
Pokua da stavi zlatni kljui u bravu, i na svoju veliku radost vidje da otvara!
Alisa otvori vrata i spazi da vode u hodnii to ne bjee
6
elbookers
mnogo vei od kakve mije rupe.

Kleknu, baci pogled niz hodnik i ugleda najljepu batu
koju je ikad vidjela. Kako je arko eljela da se izvue iz ove
mrane dvorane i proeta izmeu nasada arenog cvijea i prohladnih vodoskoka, ali kroz vrata ak ni glavu nije mogla da promoli.
"Pa kad bi mi glava i prola", pomisli jadna Alisa, "ta vrijedi kad ramena ne mogu. Oh, kad bih se mogla sklopiti kao kakav
teleskop! Vjerujem da bih i mogla, samo kad bih znala kako da ponem." (Vidi, toliko se neobinih stvari u posljednje vrijeme dogodilo da je Alisa poela vjerovati da je malo ta uistinu nemogue.)
Izgledalo je da nema nikakve koristi ekati pred ovim vratacima, zato se Alisa vrati stolu, ponadavi se da e moda na
njemu nai jo kakav klju ili bar kakvu knjigu sa uputstvima kako
se ovjek moe sklopiti kao teleskop.
Ovoga puta na stoliu nae jednu boicu ("Ona ranije sigurno nije bila tu", ree Alisa), a na njenom grliu naljepnicu na
kojoj su lijepo bile odtampane krupnim slovima rijei: "Pij me!"
Lako je bilo kazati "pij me", ali to mala mudra Alisa nije hijela da uradi na brzinu.
"Ne, prvo u pogledati da na njoj ne pie 'Otrov'". Jer,
Alisa je proitala nekoliko lijepih priica o djeci koja su izgorjela, koju su pojele divlje zvijeri i sve tako o nekim neprijatnostima, a sve samo zato to nisu htjela da upamte najprostija pravila kojim su ih uili njihovi prijatelji. Na primjer, usijani e te
ara opei ako ga predugo dri u ruci; ako noem zaree prst
vrlo duboko, sva je prilika da e ti potei krv; i nikad nije zaboravila, da je gotovo sigurno da e ti kad-tad pozliti ako podobro potegne iz boice na kojoj pie "Otrov".
Ali, na ovoj boici nije pisalo "Otrov", zato se Alisa usudi
da napitak okua i, poto joj se uinio vrlo prijatnim (imao je nekako u isto vrijeme i ukus pite od treanja, i atoa, i ananasa, i
7
elbookers
peene urke, i karamela i vrueg prepeenog hljeba premazanog

maslacem), ona ga na duak iskapi.
"Kako se udno osjeam!" uskliknu Alisa. "Mora da se sklapam kao teleskop."
A tako je uistinu i bilo. Sad je bila visoka svega dvadeset
pet santimetara i sva se ozari pri pomisli da je sad upravo tolika
da e kroz vrataca moi proi u onu divnu batu.
Ipak poeka jo koji trenutak da vidi nee li se jo vie
smanjiti. Malo se i zabrinu.
"Jer moglo bi se desiti, zna", ree Alisa, "da potpuno nestanem, kao svijea. Kako li bih onda izgledala?"
I pokua da zamisli kako izgleda plamen svijee kad se
ugasi, jer se nije mogla sjetiti da je ikad tako neto vidjela.
Poslije nekog vremena, poto se nita ne desi, odlui da
odmah poe u batu.
Ali, sirota Alisa! Kad doe do vrata, sjeti se da je zaboravila zlatni kljui, a kad se vrati da ga sa stola uzme, uvidje da ga
uopte ne moe dohvatiti. Lijepo ga je mogla vidjeti kroz staklo,
zato svim silama pokua da se nekako uspne uz jednu nogu stolia,
ali je noga bila isuvie skliska. I kad se izmori od uzaludnog pentranja, jadna mala Alisa sjede i zaplaka.
"De, nema ikakve koristi od tog tvog plaa!" ree Alisa
sama sebi prilino strogo.
"Savjetujem ti da smjesta prestane!"
Obino je davala sebi dobre savjete (iako bi ih vrlo rijetko posluala), a ponekad bi izgrdila sebe tako otro da bi joj i
suze navrle na oi. Sjeala se da je jedanput pokuala i da samu
sebe oamari, zato to je varala u kroketu kada je igrala protiv
same sebe, jer je ova udna djevojica mnogo voljela da zamilja
kao da u njoj postoje dvije Alise.
"Ali sad nemam nikakve koristi od toga," pomisli Alisa, "da
umiljam kao da su u meni dvije osobe! Ta jedva me estito ima i
za jednu!"
8
elbookers
Domalo, pogled joj pade na jednu staklenu kutijicu ispod

stola. Otvori je i nae u njoj jedan majuni kolai na kome su
groicama bile lijepo ispisane rijei "Pojedi me!"
"Pa, pojeu te", ree Alisa, "i ako porastem, moi u dohvatiti klju, a ako se smanjim, moi u se provui ispod vrata.
Tako u, u svakom sluaju dospjeti u batu i ba mi je svejedno
kako u ui."
Pojede komadi i zabrinuto se zapita: "Smanjujem li se ili
rastem?", pa stavi ruku na tjeme ne bi li osjetila u kom pravcu se
pomjera.
Vrlo se iznenadi kad uvidje da je ostala ista. U stvari, tako
se obino i deava kad se jede kola, ali Alisa se toliko navikla da
oekuje samo neobine stvari pa joj se inilo neobino i glupo da
ivot potee svojim uobiajenim tokom.
Zato prionu na posao i u tren oka smaza kola.
Glava II
JEZERO SUZA
"Sve udnoje i udnoje!", povika Alisa. (Bila je toliko iznenaena da je na asak zaboravila kako se pravilno govori.)
"Sad se rasklapam kao najvei teleskop na svijetu! Zbogom noge!" (jer kad je pogledala u noge, uini joj se da ih i ne vidi, toliko su se udaljavale).
"Oh, jadne moje noice, ko li e vam sada obuvati cipele i
arape, mile moje? Sigurna sam da ja to neu moi! Biu isuvie
daleko da bih se brinula o vama. Moraete se snalaziti kako znate
i umijete... ali moram biti ljubazna prema njima", pomisli Alisa,
"inae bi se moglo desiti da me ne htjednu nositi kuda ja budem
zaeljela! Pa, eto, svakog Boia darovau im po jedne nove cipele!"
I stade da razmilja kako e to izvesti.
9
elbookers
"Morau ih poslati po nosau", pomisli. "Kakva smijurija,

slati poklon svojim vlastitim nogama! A kako e udna biti adresa!
Potovanoj Alisinoj desnoj nozi

ilime
Kraj kamina
(S ljubavlju, Alisa)
Oh, kakve gluposti govorim!"
Upravo tada udari glavom o strop dvorane. Zapravo, sada
je bila visoka gotovo tri metra, te odmah uze zlatni kljui i odhita do batenskih vrata.
Sirota Alisa! Sve to je mogla uraditi kad je legla postrance, bilo je da jednim okom virka u batu. Ali da proe kroz
vrata, ta za to je sad bilo manje nade nego ikada! Stoga sjede i
gorko zaplaka.
"Treba da se srami", ree samoj sebi.
"Tako velika djevojica (a to je bila istina) pa da toliko
cmizdri! Da si smjesta prestala, kaem ti!"
Ali je i dalje plakala, prolivajui bujice suza sve dok se oko
nje ne stvori poveliko jezero. Bilo je neto preko deset santimetara duboko i sezalo sve do polovine dvorane.
Poslije nekog vremena zau iz daljine sitno tapkanje i brzo
obrisa oi da vidi ko to dolazi. To se vraao Bijeli Zec, divno
odjeven, nosei u jednoj ruci par bijelih konih rukavica a u drugoj veliku lepezu. Trupkao je urno, mrmljajui:
"Oh, Vojvotkinja, Vojvotkinja! Oh, razbjenjee se bude li
me morala ekati!"
Alisa je bila toliko oajna da je bila spremna da od koga
mu drago zatrai pomo. I kad joj se Zec priblii, ona otpoe tihim, stidljivim glasom:
"Molim vas, gospodine!"
Zec se estoko trgnu, ispusti bijele kone rukavice i lepe10
elbookers
zu i nagari u tamu to je bre mogao.

Alisa podie rukavice i lepezu, pa se, poto je u dvorani bilo vrlo toplo, stade hladiti lepezom, govorei:
"Ah! Ah! Kako je danas sve udno! A jo jue je sve bilo
kao i obino. Da se nisam preko noi promijenila? ekaj da promislim: jesam li bila ista kad sam jutros ustala? Sve mi se nekako
ini kao da sam se osjeala malo drukijom. Ali ako nisam ista, pitanje je ko sam? Ah, to je velika zagonetka!"
I poe da premilja o svim djevojicama koje je poznavala, a koje su bile istih godina kao i ona, da vidi da se nije prometnula u koju od njih.
"Sigurna sam da nisam Ada", ree, jer je njena kosa sva u
dugakim kovrdama, a moja uopte nije kovrdava. A sigurna
sam da ne mogu biti ni Mejbl, jer ja mnogo tota znam, a ona,
oh! Ona je takva neznalica! Uz to ona je ona, a ja sam ja oh,
jadna ti sam, kako je to sve zapleteno! Oprobau da li znam sve
ono to sam znala. ekaj da vidim: etiri puta pet je dvanaest, a
etiri puta est je trinaest, a etiri puta sedam je oh, jadna ja!
Ovako nikad neu stii do dvadeset! Uostalom, tablica mnoenja
nije ni vana. Da pokuam sa geografijom. London je prijestonica
Pariza, a Pariz je prijestonica Rima, a Rim ne, sve je to pogreno, uvjerena sam! Mora da sam se premetnula u Mejbl! Da pokuam da recitujem "Gle malenog...", i ona poloi ruke na krilo kao
da govori lekciju i poe da se presliava, ali joj je glas zvuao
promuklo i udno a rijei nisu bile iste kao prije:
"Gle malenog krokodila,

gladi repinu sjajnu
i pre vodom iz Nila
svaku krljut zlatnu.
Kako lijepo prua ape,
kako se veselo osmjehuje,
11
elbookers
i u slatko nasmijane ralje

dobrodolicom ribice doekuje."
"Sigurna sam da ovo nisu prave rijei", ree jadna Alisa i
oi joj se iznova napunie suzama.
"Ipak mora da sam Mejbl, morau otii i ivjeti u onoj njenoj Bijednoj kuici; neu, tako rei, imati ni igraaka da se igram
i oh! Morau uiti tolike lekcije! Ne, to se toga tie, odluila
sam! Ako sam Mejbl, ostau ovdje dolje! Zaludu e provirivati i
zvati: Vrati se gore, duo! Ja u samo pogledati navie i rei:
"Ko sam ja? Prvo mi to recite, pa ako mi se bude sviala ta
osoba, doi u. Ako ne bude, ostau dolje sve dok ne postanem
neko drugi... Ali jadna ja!", uzviknu Alisa i brinu pla. "Kamo puste sree da provire! Toliko mi je dojadila ova samoa!"
Rekavi to, spusti pogled na svoje ruke i zaudi se kad
ugleda da je u prii navukla jednu Zekinu bijelu konu rukavicu.
"Kako sam mogla?", pomisli.
"Sigurno se opet smanjujem."
Ustade i ode do stola da se tu premjeri i vidje, koliko je
sama mogla da procijeni, da je visoka ezdesetak santimetara i
da se naglo smanjuje.
Ubrzo shvati da je uzrok tome lepeza koju je drala u ruci
i hitro je ispusti. Ba u pravi as, inae bi je potpuno nestalo.
"Za dlaku sam se izvukla!" ree Alisa, veoma prestraena
ovom naglom promjenom, ali sretna to je jo u ivotu.
"A sada u batu!" i otra to je bre mogla pred vrataca.
Ali kakva nesrea! Vrataca su opet bila zakljuana, a zlatni kljui je kao i ranije leao na staklenom stoliu.
"Sad je gore nego ikad", pomisli siroto dijete, jer nikad
dosad nisam bila ovako mala, nikad! I moram priznati da to nita
ne valja, ba nita."
Kako ovo izusti, okliznu se i pljus! Nae se sve do grla u
slanoj vodi. Najprije pomisli da je nekako upala u more.
12
elbookers
"U tom sluaju mogu se vratiti vozom", ree sama sebi.

(Alisa je samo jednom u ivotu bila na moru, i dola do openitog
zakljuka da, kud god makne po engleskoj obali, moe u moru
vidjeti izvjestan broj kupaa, djecu kako drvenim lopaticama kopaju po pijesku, zatim red hotela, a iza njih eljezniku stanicu.)
Meutim, domalo shvati da je u jezeru suza to ih je prolila kad
je bila visoka tri metra.
"Kamo sree da nisam toliko plakala!", ree Alisa plivajui
po jezeru i nastojei da se nekako iz njega iskobelja. "Sada e mi
to prisjesti, udaviu se u svojim vlastitim suzama! Zaista e to biti udno.Uostalom, danas je sve udno!"
Upravo tada, malo podalje, zau nekakvo pljuskanje po jezeru i otpliva u tom pravcu, da vidi ta je to.
U prvi mah pomisli da to mora da je nekakav morski konj
ili hipopotam (nilski konj), ali se dosjeti da je sad vrlo malena i
ubrzo shvati da je to samo jedan mi koji se okliznuo i pao u jezero ba kao i ona.
"Bi li imalo smisla", pomisli Alisa, "da se obratim ovom miu? Ovdje je sve tako neobino da je vrlo vjerovatno da i mi
umije da govori. Uostalom, nikom nee nakoditi ako pokuam."
Zato otpoe:
"O, Miu, zna li kako se moe izai iz ovog jezera. Vrlo
sam se umorila plivajui po njemu, o, Miu!" (Alisa je pomislila da
je sigurno ovo pravi nain da se razgovara s jednini miom. Nikada to ranije nije inila, ali se sjeala da je u latinskoj gramatici
svoga brata vidjela "mi mia miu mia o, miu!")
Mi je pogleda prilino radoznalo i kao da joj jednim okcem namignu, ali nita ne ree.
"Moda ne razumije engleski", pomisli Alisa.
"Moda je to francuski mi koji je ovamo doao s Viljemom Osvajaem" (jer uprkos svem svom znanju istorije, Alisa
nije imala ba sasvim jasnu predstavu kad se je ta dogodilo).
Zato opet poe:
13
elbookers
"Ou est ma shatte?" (Gdje je moja maka?), to je bila prva lekcija u njenoj francuskoj itanci.
Mi poskoi iz vode kao oparen, i izgledalo je kao da sav
cepti od straha.
"Oh, oprosti!" bre-bolje uzviknu Alisa, bojei se da je povrijedila osjeanja jadne ivotinjice.
"Potpuno sam smetnula s uma da ti ne voli make."
"Ne volim make!", uzviknu mi piskavim, ojaenim glasom.
"Bi li ti voljela make da si na mom mjestu?"
"Pa, moda i ne bih", ree Alisa blago.
"Ne ljuti se zbog toga. Pa ipak bih voljela kad bih ti mogla
pokazati nau maku Dajnu. Vjerujem da bi zavolio make samo
kad bi je vidio. Ona je tako drago, mirno stvorenje", nastavi Alisa
vie za sebe, lagano plivajui po jezeru, "sjedi kraj vatre i prede
tako lijepo, lie ape i umiva lice i toliko je krasna i meka kad je
pogladi a takav majstor u lovu na mieve Oh, oprosti!" opet
e Alisa, jer sad se mi sav nakostrijeio, te je bila sigurna da ga
je stvarno povrijedila.
"Ako ne eli, neemo vie o njoj razgovarati."
"Vidi, molim te!", uzviknu mi koji je drhtao sve do posljednje dlake na repiu. "Kao da bih ja i razgovarao o tako neem! Naa porodica je oduvijek mrzila make, ta odvratna, niska,
prosta stvorenja! Da mi to ime vie nisi pomenula!"
"Neu, zaista!", ree Alisa urei da promijeni predmet
razgovora.
"Voli li voli li pse?"
Mi ne odgovori, zato Alisa ivo nastavi:
"U naem komiluku stanuje jedan tako lijep psi, voljela
bih da ti ga pokaem! Mali jazaviar blistavih oiju, zna, i, oh,
tako dugake, kudrave smee dlake! I umije da uhvati kad ta baci, i da sjedi na zadnjim apama i moli da mu da da jede, i puno
takvih stvari ni pola ih se ne mogu sjetiti gospodar mu je jedan farmer, zna, i on kae da mu je toliko koristan da vrijedi
14
elbookers
stotinu funti! Veli, potamani sve pacove oh, boe!", uzviknu

Alisa tuno. "Bojim se da sam ga opet uvrijedila!", jer se
mi odmicao od nje plivajui to je bre mogao, te je uzburkao cijelo jezero.
Zato ga ona njeno zovnu:
"Miu mili! Vrati se, pa neemo razgovarati ni o makama
ni o psima, ako ih ne voli!"
Kad to mi u, okrenu se i lagano dopliva do nje. U licu je
bio blijed kao krpa (od srdbe, pomisli Alisa), pa e tihim drhtavim glasom:
"Hajdemo na obalu, pa u ti onda ispriati svoju priu, iz
koje e razumjeti zato mrzim make i pse."
Bilo je krajnje vrijeme da se ide, jer je jezero bilo prepuno ptica i ivotinja koje su u njega upale. Bili su tu: jedna Patka
i jedna ptica Dodo (Dodo ptica koja je nekad ivjela na otoku
Mauricijusu, u Indijskom okeanu.), jedan Lori (Lori mali papagaj
koji ivi u Australiji.) i jedan Orli i jo nekoliko neobinih stvorenja.
Alisa poe naprijed, i cijela druina otpliva na obalu.
Glava III
IZBORNA TRKA I JEDNA DUGA PRIA
Na obali se iskupi zaista udna druina: ptice blatnjava
perja, ivotinje slijepljena krzna i svi mokri kao ep, ljuti i promrzli.
Naravno, prva briga im je bila kako da se osue. Dogovarali
su se, i poslije nekoliko trenutaka Alisi se inilo sasvim prirodno
da s njima prijateljski razgovara, kao da ih je poznavala itavog
svog ivota. Istina, dugo je raspravljala sa Lorijem, koji se na
kraju nadurio i samo rekao:
"Stariji sam od tebe i moram znati vie", a to Alisa nije
htjela da prizna prije nego to sazna koliko mu je godina, a poto
15
elbookers
je Lori konano odbio da joj otkrije svoje godine, tu nije imalo vie ta da se kae.
Najzad Mi, koji je, izgleda, uivao najvei autoritet meu
njima, uskliknu:
"Sjedite svi i sasluajte me! Ja u vam kazati kako ete se
osuiti!"
Svi odjednom posjedae u veliki krug, a Mi osta u sredini.
Alisa ga je zabrinuto promatrala, osjeala je da e se grdno prehladiti ukoliko se uskoro ne osui.
"Hm!" ree Mi vano. "Jeste li svi spremni? Ovo je najsuvlja stvar za koju znam. Tiina, molim! Viljemu Osvajau, koga
je papa podravao, pokorie se Englezi kojima su bile potrebne
voe, i koji su u posljednje vrijeme bili navikli na uzurpacije i
osvajanja. Edvin i Morkar, grofovi Merije i Notambrije."
"Uf!", ree Lori, sav se tresui.
"Molim!", ree Mi mrtei se, ali vrlo utivo. "Jesi li neto rekao?"
"Ja nisam!", odvrati Lori urno.
"Uinilo mi se da jesi!", ree Mi. "Nastavljam. Edvin i
Morkar, grofovi Merije i Notambrije, izjasnie se za njega, pa
ak i Stigand, rodoljubivi nadbiskup od Kenteberija, nae to za
shodno ..."
"Nae ta?", zapita Patka.
"Nae to", odvrati Mi prilino ljutito. "Naravno da znate
ta to znai."
"Znam vrlo dobro ta to znai kad ja neto naem", ree
Patka. "Obino je to aba ili crv. Pitanje je ta je nadbiskup naao?"
Mi ne obrati panju na ovo pitanje nego urno nastavi.
"...i nae to za shodno da sa Edgarom Atelingom doeka
Viljema i ponudi mu krunu. Viljemovo dranje je u poetku bilo
umjereno. Ali bezobrazluci njegovih Normana ..."
"Kako si, draga moja?", nastavi Mi obrativi se Alisi.
16
elbookers
"Jo sam mokra", odvrati Alisa tuno. "Izgleda da me ta

tvoja pria uopte ne sui."
"U tom sluaju", sveano ree Dodo ustajui na noge,
"predlaem da se sastanak odloi radi urgentne aplikacije intenzivnijih medikamenata."
"Govori engleski!", dobaci Orli. "Ja ne razumijem ni pola
tih dugakih rijei i, to je jo gore, ne vjerujem da ih i ti razumije!"
I Orli obori glavu da prikrije osmijeh. Neke od ptica se
glasno zakikotae.
"Ono to sam htio da kaem", ree Dodo povrijeen, "jest
da bi nas najbolje mogla osuiti jedna izborna trka."
"ta je to izborna trka?", zapita Alisa. Ne zato to je posebno eljela da to sazna, ve je Dodo bio zastao, kao da je smatrao da neko treba neto da kae, a po svemu sudei niko drugi
nije bio voljan ita da rekne.
"Pa", ree Dodo "najbolji nain da se trka objasni jeste da
se uestvuje u njoj."
(A poto e i ti moda poeljeti jednog zimskog dana da
je isproba, kazau ti kako je i ta je Dodo uradio.)
Najprije je oznaio stazu za trku. Bila je to neka vrsta
kruga ("Nije vano da li e krug biti pravilan", ree), a onda je
druinu rasporedio tu i tamo po stazi. Nije bilo onog "jedan, dva,
tri, sad!", nego je svako poinjao da tri kad je htio i prestajao
kad je htio, tako da nije bilo lako odrediti kad je trka bila zavrena. Meutim, poto su tako trali nekih pola sata i osuili se,
Dodo najednom uzviknu:
"Trka je zavrena!", i svi se sjatie oko njega, drui i raspitujui se:
"Ali ko je pobijedio?"
Na ovo pitanje Dodo nije umio odgovoriti prije nego to
dobro promisli, zato je zadugo sjedio pritisnuvi prst na elo (poloaj koji obino zauzima ekspir na slikama), dok su ostali bez
17
elbookers
rijei ekali. Najzad Dodo izjavi:

"Svako je pobijedio i svi moraju dobiti nagrade."
"Ali ko e predati nagrade?", upitae gotovo svi u jedan
glas.
"Pa, naravno, ona", odvrati Dodo upirui prstom u Alisu. I
itava druina je najednom opkoli izvikujui bez reda:
"Nagrade! Nagrade!"
Alisa ni pojma nije imala ta da radi, i u oajanju zavue
ruku u dep i izvue kutiju bombona (sreom, slana voda nije u
nju bila prodrla) i raspodijeli ih unaokolo kao nagrade. Tano je
doteklo, i svako je dobio po jedan komad.
"Ali i ona mora dobiti nagradu", ree Mi.
"Naravno", odvrati Dodo vrlo ozbiljno.
"ta jo ima u depu?", nastavi, okrenuvi se Alisi.
"Samo naprstak", ree Alisa tuno.
"Daj ga ovamo", na to e Dodo.
Onda se jo jednom postavie ukrug oko nje, a Dodo joj
sveano predade naprstak govorei:
"Molimo te da primi ovaj elegantni naprstak", a kad on zavri ovaj kratki govor, svi zapljeskae.
Alisi je sve ovo bilo smijeno, ali svi su izgledali toliko
ozbiljno da se nije usudila nasmijati se. I poto se ne sjeti niega
to bi mogla da kae, jednostavno se nakloni i primi naprstak to
je mogla sveanije.
Sada doe red na bombone. To izazva malo buke i guve,
poto su se velike ptice alile da nisu mogle ni da osjete ukus
svoje bombone, a male su se zagrcnule i morali su ih udarati po leima. Ali se najzad sve zavri, i svi opet posjedae u krug i zamolie Mia da im jo togod ispria.
"Zna, obeao si mi ispriati svoju priu", ree Alisa, "i
zato mrzi M. i P.", dodade apatom, pribojavajui se da ga
opet ne uvrijedi.
"Duga je i tuna!" ree Mi, okrenuvi se Alisi i uzdahnuv18
elbookers
i.
"Repina ti i jest duga", ree Alisa pogledajui u udu Miev rep, "ali zato kae da je tuna?"
I dok je Mi pripovijedao, ona je neprestano lupala glavu
oka toga, tako da joj se pria ovako nekako uini:
AROV I MI
arov ree
miu jednom
kog u kui
srete,
"Na sud
hajdmo,
tuiu te.
Hajdemo,
vrdanja
neemo,
moramo
se suditi,
jer ba jutros
nita nemam
raditi."
A mi
cijukne:
"Dragi gospodine,
takvo suenje
bez sudije
il' porote
bilo bi
tako mi
imena
pusto traenje
19
elbookers
vremena."
"Ja u biti
porota
ja u biti
sudija"
ree
arov,
stara lija.
"Ispitau
cijelu
stvar,
i trt-mrt,
osudit te
na smrt."
"Ti ne prati!", Mi e strogo Alisi. "Na ta misli?"
"Oprosti", ree Alisa vrlo snishodljivo. "Stigao si do petog
zavijutka, ini mi se?"
"Kakav stvor!", povika Mi gnjevno.
"Aha, vor!", ree Alisa, uvijek spremna da svakom pritekne u pomo, i ogleda se zabrinuto. "Oh, dopusti da ti pomognem da ga razvee!"
I ne pada mi na pamet", ree Mi polako ustajui i odlazei. "Vrijea me govorei takve besmislice!"
"Nisam htjela!", branila se Alisa. "Ali ti se tako lako vrijea, zna!"
U znak odgovora, Mi samo u svoja njedra neto promrmlja.
"Molim te vrati se i zavri priu!", uzviknu Alisa za njim.
I drugi joj se uglas pridruie.
"Hajde, molim te!"
Ali Mi samo nestrpljivo odmahnu glavom i poe malo bre.
"teta to nije ostao!", uzdahnu Lori im se Mi izgubi iz
20
elbookers
vida. A jedna stara raica iskoristi priliku da kae kerki: "Ah,

draga moja! Neka ti ovo bude pouka da nikad ne izgubi glavu!"
"Prestani, mama!", obrecnu se mlada raica. "Ti bi i Ostrigu izbacila iz takta!"
"Da je kojom sreom sad naa Dajna ovdje!", ree Alisa
glasno, ne obraajui se nikom posebno. "Za tili as bi ona njega
ulovila i donijela!"
"A ko je Dajna, ako smijem upitati?" javi se Lori.
Alisa odgovori ivo, jer je uvijek bila spremna da razgovara o svojoj ljubimici.
"Dajna je naa maka. A takva je silna lovica na mieve da
to ne moete ni zamisliti! I, oh, da vam je samo vidjeti kako ganja
ptice! Ma, slistie ptiicu, samo to je ugleda!"
Ove Alisine rijei uznemirie druinu. Neke ptiice odmah
odjurie. Jedna stara svraka poe se briljivo umotavati, primijetivi: "Odista moram kui. Noni vazduh mi ne prija grlu!", a jedna
kanarinka drhtavim glasom doviknu djeci: "Hajde, mili moji! Krajnje je vrijeme da se legne!"
Tako se pod razliitim izgovorima svi razioe, i Alisa
ostade sama samcijata.
"Kamo sree da nisam ni pominjala Dajnu!", ree u sebi
sjetno. "Izgleda da je ovdje niko iv ne voli, a uvjerena sam da je
to najbolja maka na svijetu! Oh, draga moja Dajna! Ko zna hou
li te ikad vie vidjeti!"
I jadna Alisa opet brinu u pla, jer se osjeala vrlo usamljenom i obeshrabrenom.
Ali domalo opet zau sitno tapkanje u daljini i ivo podie
pogled, u nadi da se Mi predomislio i da dolazi da zavri priu.
Glava IV
ZEC ALJE MALOG BILA
Bio je to Bijeli Zec. Vraao se lagano kaskajui i u hodu se
21
elbookers
brino ogledavao kao da neto trai. Alisa u kako u sebi mrmori:

"Vojvotkinja! Vojvotkinja! O, drage moje ape! Oh, moje
krzno i brkovi! Naredie da me pogube. Sigurno je kao to je sigurio da je lasica lasica. Gdje li sam ih samo mogao ispustiti?"
Alisa odmah pogodi da to on trai lepezu i bijele kone rukavice i sasvim dobronamjerno poe i sama da ih trai, ali ih nigdje nije bilo. Kao da se sve promijenilo poslije plivanja po jezeru,
pa i velika dvorana sa staklenim stolom i vratacima potpuno bjee iezla.
Uskoro Zec primijeti Alisu kako neto trai i ljutito joj do
viknu:
"E, Meri En, ta ti ovdje radi? Tri smjesta kui i donesi
mi rukavice i lepezu! Brzo, ovog istog asa!"
Alisa je bila toliko prestraena da odmah otra u pravcu
koji je Zec pokazivao, i ne pokuavi da mu objasni da je pogrijeio.
"Misli da sam mu sluavka", ree u sebi trei. "to e se
iznenaditi kad vidi ko sam! Ali najbolje da mu donesem lepezu i
rukavice to jest, ako ih mognem nai."
Rekavi to, ugleda jednu urednu kuicu, a na njenim vratima sjajnu mesinganu ploicu na kojoj je bilo ugravirano "B.
Zec". Ue bez kucanja i pohita uz stepenice, u silnom strahu da
ne sretne pravu Meri En, i da je ne izbace iz kue prije no to joj
uspije da pronae lepezu i rukavice.
"Kako je udno", ree Alisa sama sebi, "morati sluati jednog zeca!" Vjerujem da e sljedei put i Dajna traiti da je posluam!" I poe da zamilja kako bi to izgledalo. "Gospoice Alisa!
Dolazite odmah ovamo i spremajte se za etnju!" "Odmah, Dado!
Ali moram da motrim na ovu miju rupu dok se Dajna ne vrati, i da
pazim da mi ne umakne."
"Samo ne vjerujem", nastavi Alisa, "da bi Dajni dopustili
da i dalje ostane u kui kad bi tako svima poela da nareuje!"
Dotle je ve nala put do jedne uredne sobice u kojoj je
22
elbookers
do prozora stajao sto i na njemu Alisa ugleda (kao to se i nadala)

lepezu i dva-tri para majunih bijelih konih rukavica. Dohvati lepezu i jedan par rukavica i upravo htjede da izae iz sobe, kad
joj pogled pade na jednu boicu to je stajala uz ogledalo. Ovoga
puta na njoj nije bilo naljepnice sa rijeima "Pij me!", pa ipak je
Alisa otepi i prinese ustima.
"Znam da se uvijek neto zanimljivo dogodi", ree sama
sebi, "kad god pojedem ili popijem togod, pa ba da vidim kakvu
mo ima ova boica.
Nadam se da u ponovo porasti, jer mi je zaista dojadilo
da budem ovako malena."
Tako je uistinu i bilo, i to prije no to se i nadala. Nije ispila ni do pola, kad osjeti kako joj glava upire u tavanicu tako da se
morade sageti da ne bi slomila vrat. Brzo spusti boicu govorei:
"Ovo je dovoljno nadam se da neu vie rasti. I ovako ne
mogu kroz vrata. Kamo sree da nisam toliko popila!"
Avaj! Prekasno je to zaeljela! I dalje je rasla i rasla, i uskoro morade kleknuti na pod. Ve idueg trenutka nije bilo mjesta ak ni za to, i ona htjede da vidi kako e biti ako legne i jednim laktom se odupre o vrata a drugu ruku savije oko glave. Ipak
je jo uvijek rasla, i jedino to joj preostade bijae da proturi
jednu ruku kroz prozor a jednu nogu gurne u dimnjak.
"E, sad vie nita ne mogu, pa ma ta se desilo. ta li e biti sa mnom?"
Sreom, arobni napitak je ve bio postigao svoje i Alisa
prestade da raste. Pa ipak joj je bilo vrlo neudobno i, poto je izgledalo da se vie nikad nee moi iskobeljati iz ove sobe, nije ni
udo to je uhvati oaj.
"Bilo je mnogo ljepe kod kue", pomisli jadna Alisa, "kad
nisi morao stalno da raste i da se smanjuje, i kad ti nisu zapovijedali mievi i zeevi. Zamalo pa da zaalim to sam i sila u ovu
zeju logu pa ipak pa ipak zna, prilino je zanimljiv ovakav
ivot! Kad sam itala bajke, mislila sam da se tako neto nikad ne
23
elbookers
dogaa, a sada evo me usred bajke! Treba napisati knjigu o meni,

i te kako treba! A kad odrastem, napisau je ja. Ali, sad sam ve
odrasla", dodade alosno. "Bar ovdje nema vie mjesta za rast."
"Znai li to, da nikad neu biti starija nego to sam
sada?", pomisli Alisa. "To je utjeno, s jedne strane nikada ne
biti starica. Ali, s druge uvijek morati uiti! To ne bih voljela!"
"Eh, luda Aliso!", sama sebi odgovori. "Kako moe ovdje
uiti? Ta nema dovoljno mjesta ni za tebe, a kamoli za knjige!"
I tako ona nastavi da vodi pravi pravcati razgovor, preuzimajui prvo jednu pa zatim drugu stranu. Ali poslije nekoliko trenutaka zau spolja jedan glas i zastade da bi oslunula.
"Meri En! Meri En!", javljao se glas. "Brzo mi dodaj rukavice!"
Onda se zau sitno trupkanje uz stepenice. Alisa je znala
da to Zec dolazi da je trai i tako zadrhta da se sva kua zadrma. Potpuno je zaboravila da je sad hiljadu puta vea od Zeca i
da nema razloga da ga se plai.
U to Zec doe do vrata i pokua da ih otvori. Ali poto su
se vrata otvarala unutra, a bila dobro poduprta Alisinim laktom,
to mu ne poe za rukom. Alisa u kako veli sam sebi:
"Onda u proi okolo i ui kroz prozor."
"E, to nee!", pomisli Alisa, i poto prieka sve dotle dok
joj se ne uini da uje Zeca ispod samog prozora, naglo isprui
ruku i zagrabi njom po vazduhu. Nita nije uhvatila, ali zau vrisak i pad, i lomljavu razbijenog stakla, na osnovu ega zakljui da
je Zec vjerovatno upao u staklenik sa krastavcima, ili tako neto.
Onda do nje dopre jedan ljutit glas Zeev:
"Pat! Pat! Gdje si?"
A tada glas koji nikad dosad nije ula: "Ma, gdje bih bio,
tu sam! Okopavam jabuke, vaa milosti!"
"Okopava jabuke, je li?", ree Zec gnjevno. "Ovamo! Dolazi i pomozi mi da se izvuem odavde!" (Opet lomljava razbijena
stakla.)
24
elbookers
"uj, Pat, ta je ono na prozoru?"

"Pa, ruka, vaa milosti!"
"Ruka, tikvane jedan! Ko je ikad vidio toliku ruetinu? Zakrilila je itav prozor!"
"Tako je, vaa milosti. Pa ipak je ruka."
"Ali tu njoj i tako i tako nije mjesto. Idi i ukloni je."
Poslije toga nastade dug tajac i Alisa je samo s vremena
na vrijeme mogla uti apat kao: "Sigurno, ne svia mi se to, vaa
milosti, nikako, nikako!"
"Uini kao to ti kaem, kukavico!", i ona najzad opet proturi ruku i opet zagrabi po vazduhu. Ovoga puta se zaue dva nejaka vriska i ponovna lomljava razbijena stakla.
"Koliko li tu mora da ima staklenika s krastavcima!", pomisli Alisa. "Da mi je znati ta li e sad uraditi! A to se tie onog
da me izvuku s prozora, kamo sree da to mognu! Sigurna sam da
i ne elim da ovdje due ostanem!"
Neko vrijeme je ekala. Nita se nije ulo. Najzad, doprije do nje tandrkanje malih kolica i mnogobrojni glasovi to su u
isti mah govorili. Alisa razabra rijei: "Gdje su druge ljestve?
Pa trebalo je da ja donesem samo jedne. Druge su kod Bila Bile!
Donesi ih ovamo, mome! Evo, prisloni ih uz ovo oe! Ne, prvo
ih zajedno svei ne seu ni do polovine! Eto, sad e biti dosta
dobro. Ne budi prznica! Ovamo, Bile! Uhvati ovo ue! Hoe li
krov izdrati? Pazi na taj rasklimani crijep! Oh, pada! Sagnite
glave! (snaan prasak) E, ko je to uradio? ini mi se Bil Ko e
se spustiti niz dimnjak? Ne, ja neu! Ti e! To ja neu! Bil
e poi dolje Hej, Bile! Gospodar veli da se ti mora spustiti niz
dimnjak!"
"Oh! Znai, Bil se mora spustiti niz dimnjak, je li?", ree
Alisa. "Oho, izgleda sve navalili na Bila. Ne bih ba bila u Bilovoj
koi. Istina, ovaj dimnjak je uzan, ali ja mislim, da u se moi malo ritnuti!"
Alisa povue nogu niz dimnjak koliko god je mogla i ekae
25
elbookers
sve dok ne zau kako neka ivotinjica (nije mogla pogoditi koja)
grebe i pue niz dimnjak tano iznad nje, a onda rekavi sebi: "To
je Bil!", otro se ritnu i ekae da vidi ta e se sad zbiti.
Prvo to zau bijae opta graja. "Odletje Bil!"
Onda se javi sam Zec "Uhvatite ga vi, tamo pokraj ivice!". Onda tiina, pa opet amor glasova "Pridrite mu glavu
Daj rakiju Pazite da se ne zagrcne Kako to bi, stari drakane?
ta ti se desilo? Ispriaj nam sve!"
Najzad se javi sitan, slabaan, piskav glasi. ("To je Bil",
pomisli Alisa.) "Pa jedva da i znam Neu vie, hvala vam. Sad mi
je bolje ali sam isuvie oamuen da bih vam umio ispriati sve
to znam jest da je put mene krenulo neto kao onaj ovjeuljak
iz kutije, i da sam uzletio kao raketa!"
"I jesi, drukane!" rekoe ostali.
"Moramo zapaliti kuu!", javi se Zeev glas. A Alisa grmnu
iz sve snage:
"Ako to uradite, poslau Dajnu na vas!"
Najednom nastade grobna tiina, i Alisa pomisli:
"Da mi je znati ta li e sad uraditi? Ako su imalo mudri,
skinue krov."
Poslije asak-dva opet se uzmuvae i Alisa u kako Zec kae:
"Za poetak e biti dovoljna jedna kolica."
"Kolica ega?", premiljae Alisa. Ali nije morala dugo nagaati, jer ve sljedeeg trena pljusak sitnog ljunka poe da dobuje po prozora i nekoliko kamenia zgodie je u lice.
"Stau ja u kraj tome", ree u sebi i povika:
"Bolje vam je da to vie ne radite!" Poslije toga opet zavlada grobna tiina.
Prilino iznenaena, Alisa primijeti da se kamenii, koji
su bili rasuti po podu, pretvaraju svi odreda u kolaie, i jedna
joj sjajna misao sinu u glavi. "Ako pojedem jedan od ovih kolaia", premiljae, "sigurno e nastupiti neka promjena u mojoj
26
elbookers
veliini. A poto po svoj prilici ne mogu biti vea, valjda u postati manja."
Zato pojede jedan kola i sva oduevljena zapazi da se
istog trena poe smanjivati. im se toliko smanjila da je mogla
proi kroz vrata, strelimice istra iz kue i ugleda mnotvo ivotinjica i ptica kako napolju ekaju. Jadni mali guter, Bil, bijae u
sredini. Pridravala su ga dva zamoreta i davala mu da pije neto iz boce. im se Alisa pojavi, svi jurnue na nju. Ali ona potra
to je bre mogla i uskoro se nae pod okriljem guste ume.
"Prvo to moram da uradim", ree Alisa tumarajui po umi, "jest da se opet vratim na svoju pravu mjeru. A drugo, da pronaem put do one divne bate. Mislim da je ovo najbolji plan."
Bez sumnje bio je to izvrstan plan, zgodan i jednostavan.
Tekoa je bila samo u tome to ni pojma nije imala kako da ga
ostvari. I dok je brino zavirivala meu drvee, sitan, otar lave, taman povie njene glave natjera je da urno podigne pogled.
Neki krupni psi gledao je u nju svojim velikim, okruglastim oima i uzaludno pruao apu, nastojei da je dotakne.
"Jadniak moj lijepi!", javi mu se Alisa umiljato i pokua da
mu to jae zvizne, ali sve vrijeme uasno ju je plaila pomisao da
je pas moda gladan, pa bi se u tom sluaju moglo bogme desiti i
da je pojede, uprkos svem njenom umiljavanju.
I ne znajui zapravo ta radi, Alisa dohvati jedan tapi i
prui ga psiu. Istog asa psi poskoi uvis sa sve etiri, radosno
zakevta i jurnu prema tapiu, kao da e ga raskomadati. Tada se
Alisa skloni iza stabljike jednog velikog ika da je pseto ne bi
pregazilo. Ali im se pojavi sa druge strane, psi se ponovo zaletje na tap i u jurnjavi ga dohvati, prevrnu se preko glave. Onda
Alisa pomisli kako je ova igra nalik na igru sa kakvim snanim konjem, i oekujui svakog asa da je psi obori pod noge i zgazi,
ona opet optra oko ika. Psi je nasrtao na tapi, ali je svaki
put trao malice naprijed, a uzmicao mnogo vie nazad, i cijelo
27
elbookers
vrijeme promuklo lajao dok najzad ne sjede na poprilinoj razdaljini, zadihan, isplaena jezika i poluzatvorenih krupnih oiju.
Alisi se uini da je ovo pogodna prilika da umakne. Zato
smjesta krenu i trala je sve dok ne ostade bez daha. Psei lave
je sad jedva ujno dopirao do nje iz daljine.
"Pa ipak, to je to bio divan psi!", ree Alisa i osloni se na
maslaak da se odmori, maui se jednim njegovim listom. "Ba
bih voljela da ga nauim kojekakvim vjetinama, samo samo kad
bih bila toliko velika da to mogu! Oh, jadna ja! Zamalo ne zaboravih da opet moram da porastem! ekaj kako li u to postii?
Vjerovatno treba da pojedem ili popijem togod. Ali veliko je pitanje ta."
Veliko pitanje i jeste bilo: ta? Alisa pregleda cvijee i
vlati trave, ali ne vidje nita to bi u ovoj prilici moglo izgledati
ba ono pravo to treba pojesti ili popiti.
U blizini je rasla jedna velika peurka, otprilike njene visine. Alisa zaviri pod peurku, pogleda na jednu pa na drugu
stranu, zaviri i iza peurke i dosjeti se da bi mogla pogledati i
ima li ta na njoj.
Prope se na prste i pogleda iznad peurkinog ruba i tog
istog asa oi joj se susretoe sa oima jedne velike plave gusjenice koja je skrtenih ruku sjedjela na samom vrhu peurke i
mirno puila na dugu nargilu ne obraajui ni najmanje panje Alisi niti iem drugom.
Glava V
GUSJENIIN SAVJET
Gusjenica i Alisa su se neko vrijeme utke promatrale. Naposljetku Gusjenica izvadi nargilu iz usta i obrati joj se otegnutim, sanjivim glasom:
"Ko si ti?", zapita Gusjenica.
Ovakvo zapoinjanje razgovora nije djelovalo ba ohrabru28
elbookers
jue. Alisa odgovori prilino stidljivo:

"Ja ja jedva to sad i znam, gospoo ali bar znam ko
sam bila kad sam jutros ustala, no ini mi se da sam se otada ve
nekoliko puta promijenila."
"ta hoe time da kae?", zapita Gusjenica strogo. "Budi jasnija!"
"Naalost, ne mogu biti jasnija, gospoo," ree Alisa, "jer
kao to vidite ja nisam ja."
"Ja to ne vidim", ree Gusjenica.
"Bojim se da to ne mogu izraziti jasnije", odvrati Alisa vrlo utivo, jer, prvo i prvo, ni ja sama to ne razumijem. Mora se
zbuniti kad u jednom jedinom danu promijeni toliko veliina."
"Ne mora" ree Gusjenica.
"Pa moda vi to jo niste osjetili", ree Alisa. "Ali kad se
preobratite u auru a tako e, znate, morati da bude jednog
dana a poslije toga u leptira, vjerujem da ete se osjeati malo
udno, zar ne?"
"Nimalo", ree Gusjenica.
"Pa moda vi drukije osjeate", ree Alisa. "Ali ja znam
da bi meni bilo vrlo udno."
"Tebi!" ree Gusjenica prezrivo. "A ko si ti?"
I to ih opet vrati na poetak razgovora. Alisa se ljutnu to
Gusjenica stavlja tako kratke primjedbe, protegnu se to je vie
mogla u visinu i ree vrlo ozbiljno:
"Mislim da vi prvo treba meni da kaete ko ste".
"Zato?", Gusjenica e.
I ovo pitanje zbuni Alisu. I kako se nije mogla dosjetiti nikakvog zgodnog razloga, i kako je Gusjenica po svemu sudei bila
vrlo zle volje, ona se okrenu i poe.
"Vrati se!", viknu Gusjenica za njom. "Imam neto vano da
ti kaem!"
Izgledalo je da ovo uistinu neto obeava. Alisa se okrenu
i vrati.
29
elbookers
"Naui da se savlauje!", dobaci joj Gusjenica.

"Je li to sve?", ree Alisa priguujui svoj gnjev to je bolje umjela.
"Nije", ree Gusjenica.
Alisa pomisli da bi mogla i popriekati, jer i tako i tako
nema ta da radi a, najposlije, moda e joj i kazati neto to vrijedi uti.
Nekoliko asaka Gusjenica je odbijala dimove bez rijei,
ali najzad raskrsti ruke, ponovo izvadi iz usta nargilu i ree:
"I tako ti misli da si se promijenila, je li?"
"Naalost, jesam, gospoo", ree Alisa. "Ne pamtim kao
to sam pamtila i ni deset minuta ne mogu da zadrim istu veliinu!"
"ta ne pamti?", zapita Gusjenica.
"Pa, eto, probala sam da recitujem 'Gle, malene pelice'
ali ispalo je drukije!", odgovori Alisa vrlo tuno.
"Recituj 'Star si, oe Viljeme'", ree Gusjenica.
Alisa skrsti ruke i otpoe:
"Star si, oe Viljeme", sin se javi,

"I kosa ti je sva sijeda
Pa ipak stalno dubi na glavi,
zar u tvojim godinama to tebi treba?"
"Kad mlad sam bio",
otac je odgovor imao spreman,
"Da u povrijediti mozak, plaih se jadan,
Al' sada, kad siguran sam da ga nemam,
Dubim na glavi iz dana u dan."
"Star si", opet e mladi,
"kao to ve rekoh,
I ugojio si se ba dosta,
30
elbookers
A da se prevre preko glave

maloas te zatekoh,
Reci, kako tako gibak osta?"
"Kad mladi bijah", ree mudrac,
zabaciv kovrde sijede,
Ouvah gipkost, zna,
Zahvaljujui masti ovoj ba
jedan iling doe za kutiju.
A ta veli da ti prodam koju?"
"Star si", ree mladi, "
i zubi su ti isuvie slabi,
tugo moja.
Da bi mogli pregrist ta tvre od loja,
Pa ipak gusku sa kostima smaza
bez po muke,
Zar nije udno da ti to tako ide od ruke?"
"Kad mlad sam bio", ree otac,
"volio sam pravo
I svaku stvar sa enom sam raspravlj'o.
To, vidi, ovrsnu vilice moje
I ta snaga, eto sve dosada traje."
"Star si", sin e opet, "
i teko bi se vjerovalo sad
Da ti je oko otro k'o nekad.
Pa ipak si navrh nosa jegulju drao
Kako si tu silnu vjetinu stekao?"
"Odgovorih na pitanja tri,
31
elbookers
vie me ne gnjavi,
Vaan se ne pravi!
Zar cijeli dan da sluam besmislice?
Gubi se dok nisi sletio niz stepenice!
"To nisi dobro odrecitovala!", ree Gusjenica.
"Sve se bojim da i nisam ba sasvim dobro", ree Alisa bojaljivo. "Neke su se rijei izmijenile."
"Ne valja od poetka do konca", ree Gusjenica odluno, i
nekoliko asaka vladae tiina.
Prva progovori Gusjenica.
"Kolika eli da bude?", zapita.
"Nisam probirljiva u pogledu veliine", odvrati Alisa urno,
"samo nikom nije drago da se mijenja tako esto, znate."
"Ne znam", odgovori Gusjenica.
Alisa ne odgovori. Jo nikad dosad nije joj neko toliko protivrjeio, i osjeti da gubi strpljenje.
"Jesi li sadanjom visinom zadovoljna?" zapita Gusjenica.
"Pa voljela bih da sam malko vea, gospoo, ako nemate nita protiv", ree Alisa. "Visina od osam santimetara je tako bijedna!"
"To je divna visina!", odbrusi Gusjenica uspravljajui se.
(Imala je tano osam santimetara.)
"Ali ja nisam navikla na nju", pravdala se jadna Alisa alosno. I pomisli: "Samo kad se ne bi svi vrijeali tako lako!"
"Vremenom e se naviknuti", odsijee Gusjenica i stavi
nargilu u usta i nastavi da pui.
Alisa je sad strpljivo ekala da se Gusjenica umilostivi pa
da progovori. Koji asak kasnije Gusjenica izvadi iz usta nargilu,
jedanput-dvaput zijevnu i strese se. Onda sie sa peurke i otpuza u travu dobacivi onako usput:
"Ako jede s jedne strane, postae via, a s druge, manja!"
32
elbookers
"S jedne strane ega? S druge strane ega!" premiljae

Alisa.
"Peurke", ree Gusjenica ba kao da je to pitanje Alisa
glasno izrekla. I ve sljedeeg trena se izgubi.
Jedan asak Alisa je zamiljeno gledala u peurku, nastojei da odgonetne koje su to dvije njene strane. Ali poto je peurka bila potpuno okrugla, bilo je to vrlo teko. Naposljetku
isprui ruke, obgrli peurku koliko god je to mogla, i svakom rukom sa njenog ruba odlomi po jedno pare.
"E, sad koje je koja?", upita se i gricnu malo od pareta iz
desne ruke da vidi ta e biti. Ve idueg trena osjeti odozdo estok udarac u bradu. To bradom bijae udarila o nogu!
Prestravi se od ove nagle promjene, ali osjeti da nema vremena na pretek, jer se tako brzo smanjivala. Zato se bre bolje
prihvati drugog pareta. Ali noga joj je toliko bila pritisla bradu,
da jednostavno nije mogla otvoriti usta. Najzad joj to poe za rukom i ona uspije da proguta mrvicu od pareta iz lijeve ruke.
"Evo, glava mi je najzad slobodna", ree Alisa s radou
koja se ve idueg trena pretvori u uas, jer nikako nije mogla da
vidi svoja vlastita ramena. Jedino to je mogla vidjeti kad je spustila pogled, bio je strano dugaak vrat. Izgledalo je da se poput kakve stabljike uzdie iz mora zelenog lia to se steralo
daleko ispod nje.
"Kakvo li je ovo zelenilo?", zapita se Alisa.
"I gdje su mi se djenula ramena? Oh, jadne moje ruke,
kako to da ne mogu ni vas da vidim?"
Mahala je rukama, ali se nita ne dogodi. Samo daleko zeleno lie malo zatreperi.
I poto ne bijae nikakve nade da e moi podii ruke do
glave, Alisa pokua da do njih spusti glavu, i sa oduevljenjem zapazi da joj se vrat lako pomie u svim pravcima, kao kakva zmija.
I ba kad joj poe za rukom da ga svega ispresavija u jedan divan
cik-cak, i kad htjede da zaroni meu lie a shvatila je da to
33
elbookers
lie nije nita drugo do lie na kronjama drvea ispod kojeg je

hodala kad je neko otro pitanje natjera da se urno povue.
Jedna velika golubica joj se bila zaletjela u lice i snano je
udarala krilima.
"Zmijo!" vrisnu Golubica.
"Ja nisam zmija!", odvrati Alisa srdito. "Pusti me na miru!"
"Kaem ti, zmijo!", ponovi Golubica, ali mnogo blae i samo
to ne zajeca.
"Sve sam pokuala, ali njima, izgleda nita ne valja!"
"Nemam ni pojma o emu ti to govori", ree Alisa.
"Probala sam meu ilama drvea, probala na obalama i
probala u ivicama", nastavi Golubica i ne sluajui je. "Ah, te
zmije! Ne moe im ugoditi!"
Alisa se sve vie i vie snebivala, ali je uviala da nema nikakvog smisla da ita govori sve dok Golubica ne zavri.
"Kao da nemam dosta muke dok snesem jaja", ree Golubica, "ve moram i dan i no biti na oprezu zbog zmija! Eto, ove
tri nedjelje nisam ni oka sklopila!"
"Vrlo mi je ao to ti ne daju mira", ree Alisa koja je poela da shvata ta Golubica hoe da kae.
"I ba kad sam se smjestila na najviem drvetu u umi",
nastavi Golubica, podiui glas do piska, "i ba kad sam mislila da
u ih se najzad osloboditi, morala si se dovijugati s neba! Uf, zmijo!"
"Ali ja nisam zmija, kaem ti!", ree Alisa. "Ja sam ja
sam..."
"Hajde, ta si?", ree Golubica. "Vidim da hoe da smuti
neto!"
"Ja sam ja sam djevojica", ree Alisa prilino neuvjerljivo, jer se sjeti koliko se puta danas promijenila.
"Bogami, lijepa pria!", ree Golubica sa najdubljim prezirom. "U ivotu sam vidjela puno djevojica, ali nikada nijednu sa
tolikim vratom! Ne, ne! Ti si zmija! I nema nikakvog smisla da po34
elbookers
rie. Sigurno e mi sada kazati kako nikad nisi okusila nijedno

jaje!"
"Jaja sam jela, naravno", ree Alisa koja je bila vrlo istinoljubivo dijete. "Ali djevojice jedu jaja koliko i zmije, zna."
"Ne vjerujem u to", ree Golubica. "Al' ako jedu, onda su i
one neka vrsta zmija, to je jedino to mogu da kaem."
Bilo je to toliko novo za Alisu da je asak dva utjela. Na
to Golubica dodade:
"Trai jaja, vrlo dobro to znam. I svejedno mi je jesi li
djevojica ili zmija."
"Meni nipoto nije svejedno", ree Alisa urno. "Ali ja sluajno ne traim jaja. A i da traim, ne bih uzimala tvoja. Ne volim prijesna jaja."
"Onda, gubi se odavde!", ree Golubica mrzovoljno i opet
se namjesti u gnijezdu.
Alisa se uuri izmeu drvea kako je najbolje znala i
umjela, jer joj se vrat zaplitao meu granje i svaki as je morala
zastajati da ga otpetljava.
Poslije nekog vremena dosjeti se da u rukama jo uvijek
dri komadike peurke i vrlo oprezno prionu na posao, grickajui
prvo jedan pa onda drugi, i pri tom je as rasla a as se smanjivala, sve dok joj ne poe za rukom da doe do svoje uobiajene visine.
Ve toliko dugo nije bila ni blizu svoje prave veliine, da
joj se u prvi mah to uini udno. Ali za nekoliko asaka se naviknu
i kao i obino poe da razgovara sama sa sobom.
"Eto, pola mog plana je sad ispunjeno! Ala me zbunjuju sve
ove promjene! Nikad nisam sigurna kakva li u ve sljedeeg trenutka biti! Uostalom, dola sam do svoje prave veliine. Sad
treba da odem u onu lijepu batu da mi je znati kako li u to izvesti?"
Rekavi to, izbi na neku istinu i na njoj ugleda kuicu visoku neto vie od jednog metra.
35
elbookers
"ivio ko mu drago u njoj, ne bi valjalo da se pred njim

ovolika pojavim. Ta izludio bi od straha!"
Zato opet poe da gricka komadi iz desne ruke, dok se ne
smanji do visine od kojih dvadesetak santimetara.
Glava VI
PRASE I BIBER
asak-dva stajala je gledajui kuu i ne znajui ta da radi, kad najednom iz ume istra jedan livrejisani sluga (smatrala
ga je slugom zato to je bio u livreji, inae sudei po licu, prije bi
se reklo da je riba) i poe snano udarati akama u vrata. Otvori
mu ih drugi livrejisan sluga, okruglog lica i krupnih oiju kao u abe. Alisa zapazi da je kod obojice kosa napuderisana i sva u uvojcima. Bila je vrlo radoznala da sazna ta se to zbiva, pa se iz ume malo prikrade da oslune.
Sluga-Riba izvadi ispod mike jedno veliko pismo, gotovo
iste veliine kao i on sam, i predade ga drugom slugi, govorei
sveanim glasom:
"Za Vojvotkinju. Poziv od Kraljice na igru kroketa."
Sluga-abac ponovi istim sveanim tonom, izmijenivi
samo malo red rijei:
"Od Kraljice. Poziv za Vojvotkinju na igru kroketa."
Onda se jedan drugom duboko poklonie i uvojci im se
spletoe.
Alisa se na to toliko stade smijati da morade otrati natrag u umu, jer se poboja da bi je mogli uti. A kad ponovo izviri, Sluga-Riba bijae ve otiao, a Sluga-abac je sjedio kod vrata i blesavo zurio u nebo.
Alisa bojaljivo prie vratima i zakuca.
"Nema nikakve svrhe da kuca", ree Sluga, "i to iz dva
razloga. Prvo zato to sam na istoj strani vrata na kojoj si i ti, a
drugo, to ovi unutra toliko galame da je sva prilika da te niko ne
36
elbookers
moe ni uti."
I zaista, unutra se tako strano larmalo neko je neprestano urlao i kihao, i as po as ula se nekakva silna lomljava,
kao da se kakav tanjir ili lonac razbijaju u paramparad.
"A kako u onda, moliu, ui?", zapita Alisa.
"Imalo bi nekakvog smisla da kuca", nastavi Sluga i ne sluajui je "da su vrata izmeu nas. Na primjer, da si unutra, mogla
bi kucati i ja bih te mogao, razumije, ispustiti napolje." I dok je
to govorio, sve vrijeme je gledao u nebo, to je Alisa smatrala zaista neutivim.
"Ali moda i ne moe drukije", ree u sebi. "Oi samo to
mu nisu na vrh glave. Ali mogao bi bar odgovarati na pitanja."
"Kako mogu ui?", ponovi glasno.
"Sjediu ovdje", ree Sluga, "do sutra..."
Tog trenutka vrata na kui se otvorie i jedan veliki tanjir
poletje pravo Slugi na glavu. Ali mu samo okrznu nos i sasu se u
komade kad udari o jedno stablo iza njega.
"...ili do prekosutra, moda", nastavi Sluga istim glasom
kao da se ama ba nita nije ni dogodilo.
"Kako u ui?", opet e Alisa, jo glasnije.
"A hoe li uopte ui?", Sluga e na to. "To je pitanje
broj jedan, razumije."
Tako je, besumnje, i bilo. Samo Alisa nije voljela da joj se
to na takav nain kae.
"Zaista je strano", promrmlja Alisa u sebi, "kako se sva
ova stvorenja vole da prepiru. Da ovjek izludi!"
Slugi se uini da je ovo zgodna prilika da ponovi ono to je
ve rekao, samo drukije.
"Ovdje u sjedjeti", ree, "neprestano, danima i danima."
"Ali ta ja da radim?", zapita Alisa.
"to god ti drago", ree Sluga i poe fiukati.
"Oh, kao da opet ima nekakvog smisla razgovarati s njim!",
ree Alisa sva oajna. "Prava je budala!"
37
elbookers
I ona otvori vrata i ue.

Vrata su vodila pravo u prostranu kuhinju koja je bila puna
dima. Na sred kuhinje, na jednom tronocu, sjedjela je Vojvotkinja i u krilu drala djetence. Kuharica nadnesena nad vatru, mijeala je neto u velikom loncu koji je, kako se Alisi uini, bio pun
orbe.
"Vjerovatno su orbu isuvie zabiberili!", ree Alisa sama
sebi, i to na jedvite jade, jer je neprestano morala da kie.
Vazduh je doista bio zasien mirisom bibera. ak bi i Vojvotkinja ponekad kihnula. A djetence je kihalo i urlalo, naizmjenino, bez ikakve stanke. Kihale nisu jedino kuharica i velika maka koja je sjedjela na ognjitu, usta iskeenih od uha do uha.
"Molim vas hoete li mi rei", javi se Alisa pomalo bojaljivo, jer nije bila ba sigurna da li je lijepo da ona prva zapoinje
razgovor, "zato se vaa maka tako kesi?"
"Zato to je to eirska maka", ree Vojvotkinja. "Prase!"
Vojvotkinja izgovori ovu posljednju rije sa tako iznenadnom estinom da Alisa prosto poskoi. Ali odmah shvati da je
upuena djetetu a ne njoj, zato se odvai i nastavi:
"Nisam znala da se eirske make uvijek kese. Zapravo,
nisam ni znala da se make umiju kesiti."
"Sve one umiju", ree Vojvotkinja, "i veina njih se i kesi."
"Ja nijednu takvu ne poznajem", ree Alisa veoma utivo i
bijae joj milo to se upustila u razgovor.
"injenica je da ti ne zna mnogo", ree Vojvotkinja.
Alisi se ba ne svidje ton kojim je izgovorena ova primjedba, i pomisli da bi bilo dobro da zapodjene razgovor o emu
drugom. I dok je nastojala da iznae togod, kuharica smaknu sa
vatre lonac sa orbom i istog asa poe da na Vojvotkinju i dijete frljaca sve to joj je dolazilo pod ruku. Prvo poletjee maice;
onda uslijedi pljusak tava, tanjira i zdjela. Vojvotkinja nije na
njih obraala nikakvu panju, ak ni onda kad bi je ta od toga po38
elbookers
godilo. A dijete se ve i onako toliko dernjalo da nikako nisi mogao znati kad ga je ta zaboljelo a kad nije.
"Oh, molim vas pazite ta radite!" povika Alisa sva prestravljena, poskakujui s mjesta na mjesto. "Oh, ode mu krasni
nosi!", zavapi Alisa kad jedna ogromna tava sunu pored djetinjeg
nosa i zamalo to mu ga ne otkide.
"Kad bi svako gledao svoja posla", javi se Vojvotkinja promuklim mumljanjem, "svijet bi se mnogo bre okretao".
"to ne bi bilo ba dobro", ree Alisa, koja se obradova
to joj se pruila prilika da malo pokae svoje znanje. "Zamislite
ta bi bilo sa danom i noi! Znate, Zemlji je potrebno dvadeset i
etiri sata da se obrne oko svoje osi..."
"Kad pomenu os", ree Vojvotkinja, "odsijecite joj glavu!"
Alisa prilino zabrinuto pogleda kuharicu, da vidi hoe li
izvriti taj nalog, ali je kuharica bila zabavljena mijeanjem orbe i nije, izgleda, ni sluala. Zato se Alisa usudi da nastavi:
"...mislim, dvadeset i etiri sata. Ili dvanaest? Ja..."
"Oh, ne gnjavi me!", ree Vojvotkinja. "Nikad nisam podnosila brojke!" I opet poe da ljuljuka dijete i da mu pri tom pjeva
neto to je liilo na uspavanku, ali svaki put kad bi dola na kraj
stiha, snano bi ga prodrmusala.
"Sa siniem u maenju ne pretjeraj,

I tuci ga kada kie
Jer to ini iz inata, vjeruj,
zna da to mrzi ponajvie."
Hor
(vojvotkinji se pridruie kuharica i dijete)
"Uau! Uau!Uau!"
39
elbookers
I dok je pjevala drugu strofu pjesme, Vojvotkinja je tako

snano bacakala dijete gore-dolje, da je jadno toliko urlalo, te je
Alisa jedva mogla i da razabere rijei.
"Sa siniem stroga sam ja,

I tuem ga kada kie,
Jer kad hoe, ba mu prija,
Kada biber zamirie!"
Hor
"Uau! Uau! Uau!"
"Evo! Moe ga i ti malo proljuljati ako hoe!", ree Vojvotkinja Alisi bacivi joj dijete.
"Ja moram otii da se spremim za kroket sa Kraljicom." I
odhita iz kuhinje. Kuharica zafrljaci za njom jednu tavu, ali je u
dlaku promai.
Alisa jedva uhvati dijete, poto to bijae stvorenjce udnog oblika. Ruke i noge su mu se granale u svim pravcima, "ba kao
kod morske zvijezde", pomisli Alisa.
Kad ga uhvati, jadni malian je frktao kao lokomotiva, neprestano se skupljao i opruao, tako da ga je prvih asak-dva jedva drala. Ali im pronae pogodan nain da ga prihvati morala
ga je smotati neto kao u vor i onda ga vrsto drati za desno
uho i lijevu nogu, da se ne bi odmotao. Iznese ga na vazduh.
"Ako ovo dijete ne povedem sa sobom", pomisli Alisa "ovi
e mu sigurno za dan-dva glave doi. Zar ne bi bio zloin ostaviti
ga?"
Posljednje rijei izgovori glasno i malian kao u odgovor
zagrokta. (Ve je bio prestao da kie.)
"Ne groki!", opomenu ga Alisa. "To nije pristojno."
Dijete opet zagrokta i Alisa ga vrlo zabrinuto pogleda u
40
elbookers
lice da vidi ta mu je. Nije bilo sumnje, nos mu je bio veoma

prast i vie je liio na njuku nego na nos. I oi su mu bile isuvie sitne za dijete. Sve u svemu, Alisi se nimalo nije dopadao njegov izgled.
"Ali moda je to on samo jecao?", pomisli Alisa i pogleda
mu u oi da vidi ima li suza.
Ne, suza nije bilo.
"Ako e se pretvoriti u prasca, dragi moj", ree Alisa
ozbiljno, "onda ja s tobom vie nemam nikakva posla. Pazi!"
Malian opet zajeca (ili zagrokta, nije se moglo odrediti da
li je bilo jedno ili drugo), i neko vrijeme nastavie put utke.
Alisa je upravo poela razmiljati: "A ta li u s njim kad
doem kui?", kad ono opet zagrokta tako snano da mu ona, malo
preplaeno, pogleda u lice. Sad vie nije bilo nikakve sumnje. Bilo
je pravo pravcato prase i Alisi se uini da bi bila najvea glupost i
dalje ga prtiti.
Zato spusti to malo stvorenje na zemlju i laknu joj kad vidje kako ono mirno otkaska u umu.
"Kad bi odraslo", ree sama sebi "od njega bi postalo
strano runo dijete. Ali ini mi se da je ovako, kao prase, sasvim
ljupko." I poe da razmilja o nekoj djeci koju je poznavala i koja
bi mirne due mogla da budu prasci i upravo je u sebi govorila:
"Kad bi samo kogod znao kako da ih pretvori...", ali iznenada zastade ugledavi eirsku maku kako sjedi na grani jednog oblinjeg drveta.
Maka se samo iskesi kad ugleda Alisu.
"Izgleda dobroudno", pomisli Alisa. "Ipak ima vrlo dugake pande i silesiju zuba", zato shvati da se prema njoj mora ophoditi s potovanjem.
"eirska maco!", otpoe prilino bojaljivo, poto nije
znala da li e joj se to ime svidjeti. Meutim Maka se samo jo
vie iskesi. "Oho, izgleda da je sad zadovoljna", pomisli Alisa i nastavi:
41
elbookers
"Molim te, hoe li mi rei kojim putem da krenem pa da

izaem odavde?"
"To u mnogome zavisi od toga kuda eli da poe?", ree
Maka.
"Nije ni mnogo vano kuda", ree Alisa.
"Onda je svejedno kojim e putem krenuti", na to e
Maka.
"Samo da negdje stignem", dodade Alisa kao objanjenje.
"Oh, sigurno e stii", ree Maka, "samo ako zadugo hoda."
Alisa priznade da se ovo ne moe opovrgnuti i zato postavi
jo jedno pitanje.
"Ko ivi u okolini?"
"U ovom pravcu", ree Maka zamahnuvi desnom apom,
"stanuje eirdija, a u onom pravcu", zamahnuvi drugom apom,
"stanuje Martovski Kuni. Posjeti kojeg ti god drago. Obojica su
ludi."
"Ali ja ne elim da idem meu luake", primijeti Alisa.
"Oh, nema ti druge", ree Maka. "Svi smo mi ovdje ludi.
Ja sam luda. Ti si luda."
"Otkud zna da sam ja luda?" zapita Alisa.
"Mora da jesi", ree Maka, "inae ne bi dola ovamo."
Za Alisu to uopte nije bio dokaz. Ipak nastavi.
"A kako zna da si ti luda?"
"Da postavimo stvar ovako", ree Maka. "Pas nije lud. S
tim se slae?"
"Mislim da je tako."
"Evo dakle", nastavi Maka. "Vidi, pas rei kad je ljut a
mae repom kad mu je ta drago. A ja reim kad mi je ta drago
a maem repom kad sam ljuta. Zato sam luda."
"Ja to kod tebe zovem predenjem, a ne reanjem", ree
Alisa.
"Zovi ti to kako ti drago", ree Maka. "Igra li danas kro42
elbookers
ket s Kraljicom?"
"Vrlo bih rado", ree Alisa, "ali jo nisam pozvana."
"Tamo e me vidjeti", ree Maka i nestade je.
Alisa se i ne saudi mnogo, bila je ve toliko navikla da se
dogaaju udne stvari. I dok je jo bila zagledana u ono mjesto
na kojem je stajala Maka, ona se opet pojavi.
"Uzgred reeno, ta je bilo s djetetom?", zapita Maka.
"Umalo ne zaboravih da te upitam."
"Postalo je prasac," ree Alisa mirno kao da se Maka vratila na najprirodniji nain.
"Tako sam i mislila", ree Maka i opet je nestade.
Alisa malo poprieka, oekujui da e je moda opet vidjeti, ali se Maka vie ne pojavi, i poslije asak-dva Alisa se zaputi
tamo gdje joj je reeno da ivi Martovski Kuni.
"eirdije sam viala i ranije", ree Alisa u sebi. "Martovski Kuni e biti mnogo zanimljiviji i moda, s obzirom da je
maj, nee biti suvie lud bar nee onoliko koliko u martu."
Kad to ree, pogleda uvis i opet ugleda Maku kako sjedi
na grani jednog drveta.
"Da li si kazala prasac il kvasac?", zapita Maka.
"Kazala sam prasac", odvrati Alisa. "Ali ne svia mi se to
to se stalno as pojavljuje, as nestaje. Da se ovjeku zanesvijesti."
"Pa dobro", ree Maka. I ovoga puta je nestajala polagano. Poela je od vrha repa i zavrila smijekom, i on je ostao za
neko vrijeme na grani i kad joj je sve ostalo iezlo.
"Eh, esto sam viala maku bez smijeka, ali smijeak
bez make! E, nikad u ivotu nita udnije nisam vidjela!"
Nije ila dugo kad ugleda kuu Martovskog Kunia. Pomislila je da to mora da bude njegova kua, jer su joj dimnjaci bili u
obliku uiju a krov natkriven krznom. Kua je bila toliko velika da
Alisa ne htjede da joj prie prije nego to gricne jo malo peurke i poraste do visine od ezdesetak santimetara. Pa i tad joj je
43
elbookers
prilazila prilino bojaljivo, govorei:

"ta ako ipak bude potpuno lud! Bolje bi mi bilo da sam otila u posjetu eirdiji!
Glava VII
LUDA AJANKA
Pred kuom ispod jednog drveta bio je postavljen sto za
kojim su sjedjeli Martovski Kuni i Seirdija i pili aj. Izmeu
njih je sjedio Puh i vrsto spavao, a njih dvojica su se nalaktili na
njega i razgovarali preko njegove glave.
"Ba nezgodno za Puha", pomisli Alisa, "samo poto spava,
vjerovatno mu to ne smeta."
Sto je bio velik, ali su se sva trojica stisla u jedan ugao.
"Nema mjesta! Nema mjesta!", povikae kad ugledae Alisu kako im prilazi.
"Ima puno mjesta!", ljutite e na to Alisa, i sjede u prostranu naslonjau na jednom kraju stola.
"Poslui se malo vinom!", ree Martovski Kuni ljubazno.
Alisa pree pogledom po stolu, ali na njemu je bilo samo
aja.
"Ne vidim nikakvo vino", primijeti.
"Pa i nema ga", ree Martovski Kuni.
"Onda nije ba utivo od vas to ga nudite", ree Alisa ljutito.
"Nije bilo utivo ni od tebe to si sjela bez poziva", ree
Martovski Kuni.
"Nisam znala da je to va sto", odvrati Alisa. "Postavljen
je za mnogo vie osoba, a ne samo za troje."
"Treba da se podia!", ree eirdija. Neko vrijeme je
vrlo radoznalo gledao u Alisu i ovo su bile njegove prve rijei.
"Nije potrebno da stavlja svoje line primjedbe", Alisa
e prilino strogo. "To je vrlo neuljudno."
44
elbookers
uvi ovo, eirdija izbei oi. Ali samo ree:

"Dato mi ti dato, zato je gavran slian pisaem stolu?"
"Oho, bie zabavno!", pomisli Alisa. "Drago mi je to su poeli postavljati zagonetke." I dodade naglas:
"Vjerujem da u pogoditi!"
"Hoe da kae da misli da zna odgovor?", priupita
Martovski Kuni.
"Upravo to", ree Alisa.
"Onda mora rei ta misli", nastavi Martovski Kuni.
"To i radim", urno odvrati Alisa. "Bar bar mislim ono to
kaem to je ista stvar, zna."
"Nipoto nije ista!" ree eirdija. "Onda bi isto tako
mogla rei da je 'Ja vidim ono to jedem' isto to i 'Ja jedem
ono to vidim!'"
"Onda bi isto tako mogla rei", dodade Martovski Kuni, "da je 'Ja volim ono to dobijem' isto to i 'Ja dobijem ono
to volim!,"
"Mogla bi isto tako rei", dodade Puh koji je, izgleda, govorio u snu, "da je 'Ja diem kad spavam' isto to i 'Ja spavam
kad diem!'"
"Kod tebe i jest isto", dobaci eirdija i ovdje se razgovor prekide.
Drutvo je jedan asak sjedjelo utke dok je Alisa u glavi
premetala sve to je znala o gavranovima i pisaim stolovima ali
toga nije bilo mnogo.
Tiinu prvi prekide eirdija.
"Koji je danas datum?", upisa obrativi se Alisi. Izvadio je
sat iz depa i uznemireno ga gledao, svaki as ga je drmusao i
prinosio uhu.
Alisa malo razmisli i ree:
"etvrti!"
"Grijei za dva dana!", uzdahnu eirdija. "Rekao sam ti
da maslac nee prijati mehanizmu!" dodade ljutito pogledavi
45
elbookers
Martovskog Kunia.
"Bio je to najbolji maslac", odgovori Martovski Kuni ponizno.
"Da, ali je mogla i koja mrvica upasti", gunao je eirdija. "Nisi ga smio stavljati noem kojim se ree hljeb."
Martovski Kuni uze sat i potiteno ga pogleda. Onda ga
zamoi u olju s ajem i opet ga pogleda. I poto se nieg pametnijeg ne sjeti, ponovi ono to je ve rekao:
"Zna, bio je to najbolji maslac."
Alisa je sa izvjesnom radoznalou gledala preko njegovog
ramena.
"Ala je to smijean sat!", dobaci. "Pokazuje koji je datum
a ne pokazuje koliko je sati."
"A i to bi?", proguna eirdija. "Pokazuje li tvoj sat koja je godina?"
"Naravno da ne pokazuje", Alisa s pika odgovori. "Ali to je
zato to godina toliko dugo traje."
"Tako je i sa mojim", ree eirdija.
Alisa se strano zbuni. inilo joj se da eirdijina primjedba nema nikakvog smisla, pa ipak je sasvim sigurno bila kazana pravilnim engleskim jezikom.
"Ne razumijem ba sasvim", ree to je mogla utivije.
"Puh je opet zaspao", ree eirdija i izli mu na nos malo
toplog aja.
Puh zlovoljno zatrese glavom i ree i ne otvarajui oiju:
"Naravno, naravno. Upravo sam to i ja htio da kaem."
"Jesi li odgonetnula zagonetku?", upita eirdija Alisu.
"Nisam, predajem se", odvrati Alisa. "Kako glasi odgovor?"
"Nemam pojma o pojmu", ree eirdija.
"Ni ja", ree Martovski Kuni.
Alisa umorno uzdahnu.
"ini mi se da biste mogli pametnije iskoristiti vrijeme, i
ne dozvoliti da vam ono uludo prolazi postavljajui zagonetke
46
elbookers
koje nemaju odgovora."

"Da poznaje Vrijeme onako kako ga ja poznajem", ree
eirdija, "ne bi za njega kazala da je ono nego on".
"Ne znam ta hoe time da kae", odgovori Alisa.
"Naravno da ne zna!", ree eirdija i prezrivo zatrese
glavom. "Smio bih se zakleti da nisi nikad ni progovorila s Vremenom."
"Moda i nisam", obazrivo e Alisa, "ali znam da moram odbrojavati, to jest udarati vrijeme kad sviram klavir."
"Ah! Odatle mi doi!", ree eirdija. "Vrijeme ne podnosi da ga ko udara. A da si u dobrim odnosima s njim, sa satom bi
bilo kako je tebi po volji. Recimo: devet sati ujutro je upravo vrijeme kad se mora u kolu. Trebalo bi samo da mu namigne, i kazaljka bi se za tili as okrenula! Jedan i po, vrijeme ruku!"
("Kad bi kojom sreom bilo tako!" proapta Martovski Kuni za sebe.)
"To bi zaista bilo odlino", ree Alisa zamiljeno. "Ali,
zna tada sigurno ne bih jo bila gladna."
"U poetku moda i ne bi", ree eirdija. "Ali mogla bi
ga na jedan i po drati koliko ti drago."
"Da li ti tako radi?", zapita Alisa.
eirdija tuno odmahnu glavom. "Ne!", odgovori. "Posvaali smo se prolog marta. Upravo prije no to je on poludio,
zna" (pokazujui kaiicom na Martovskog Kunia). "Bilo je to na
velikom koncertu koji je priredila Kraljica Herc, i ja sam morao
otpjevati:
"Svjetlucaj, svjetlucaj, imiu maleni!

Kud se sprema, bi li rek'o meni?"
"Moda zna tu pjesmicu?"
"Pa neto slino sam ula", ree Alisa.
"Zna dalje ide ovako", nastavi eirdija:
47
elbookers
"Visoko iznad svijeta hodi,

K'o ajni tanjiri po nebu brodi.
Svjetlucaj, svjetlucaj..."
Sad se Puh strese i poe pjevati u snu: "Svjetlucaj, svjetlucaj, svjetlucaj..." i ponavljae to toliko dugo da su ga morali
utinuti da bi prestao.
"I, eto, estito i ne zavrih prvu strofu", ree eirdija,
"kad Kraljica ipi i dreknu:
"Samo ubija vrijeme! Odsijecite mu glavu!"
"Kakvo divljatvo!", uskliknu Alisa.
"I otada", nastavi eirdija planim glasom, "nee da mi
uini nita to ga molim! Sad je uvijek est sati."
Alisi pue pred oima.
"Da li je zato na stolu postavljen toliki pribor za aj?", zapita.
"Da, zato", ree eirdija uzdahnuvi. "Uvijek je vrijeme
za aj, pa ne stignemo ni da operemo posue izmeu obroka."
"I onda se premjetate?" zapita Alisa.
"Upravo tako", odgovori eirdija. "Pribor se zaprlja."
"Al, ta bude kad opet stignete na poetak?", odvai se
Alisa da upita.
"Kako bi bilo da promijenimo predmet rzgovora?" upade
Martovski Kuni zijevajui. "Ovo mi je ve dosadilo. Glasam za to
da nam mlada gospoica ispria jednu priu."
"Naalost, nijednu ne znam", ree Alisa pomalo zaplaena
ovim prijedlogom.
"Onda e Puh!", povikae obojica. "Puhu, probudi se!" I u
isto vrijeme ga sa obje strane utinue.
Puh polagano otvori oi.
"Nisam spavao", ree promuklim slabanim glasom. "uo
sam sve to ste razgovarali."
48
elbookers
"Ispriaj nam jednu priu!", ree Martovski Kuni.

"Hajde, ispriaj!", molila je Alisa.
"I to brzo!" dodade eirdija, Jer e opet zaspati prije
no to je dovri."
"Nekad davno ivjele tri sestrice", poe Puh urno. "Zvale
su se: Elzi, Lesi i Tili i ivjele su na dnu jednog bunara..."
"A od ega su ivjele?", zapita Alisa koju su uvijek mnogo
zanimala pitanja jela i pia.
"ivjele su od pekmeza", ree Puh poto je asak-dva razmiljao.
"To ne bi bilo mogue, zna", prigovori Alisa blago. "Razboljele bi se."
"Pa i jesu", na to e Puh. "Bile su vrlo bolesne."
Alisa pokua da zamisli kako bi to izgledalo ivjeti na tako
udan nain, ali je to toliko zbuni, pa nastavi:
"Ali zato su ivjele na dnu bunara?"
"Uzmi jo aja!", obrati se vrlo ozbiljno Martovski Kuni
Alisi.
"Pa nisam ga nikako ni pila", odvrati Alisa uvrijeeno.
"Kako onda mogu uzeti jo?"
"Hoe da kae da ne moe uzeti manje", ree eirdija. "Mnogo je lake uzeti jo nego nita."
"Tebe niko nita nije pitao", odbrusi Alisa.
"Ko sad stavlja line primjedbe?", upita eirdija pobjedonosno.
Alisa nije znala ta da mu na to odgovori. Zato uze malo
aja i hljeba sa maslacem, okrenu se Puhu i ponovi pitanje.
"Zato su ivjele na dnu bunara?"
Puh je opet asak-dva razmiljao i onda odgovori:
"Bio je to bunar sa prekmezom."
"Tako neto ne postoji!", poe Alisa veoma ljutito, ali eirdija i Martovski Kuni zagrajae "Pst! Pst!", i Puh mrzovoljno
primijeti:
49
elbookers
"Ako ne umije da bude pristojna, a ti priu dopriaj

sama!"
"Molim te, nastavi!", ree Alisa. "Neu te vie prekidati.
Moda i postoji jedan takav bunar."
"Ba jedan!", ree Puh prezrivo. Pa ipak pristade da nastavi:
"I tako te tri sestrice uile su, znate, da crtaju, da izvlae..."
"ta su izvlaile?" zapita Alisa potpuno zaboravljajui na
svoje obeanje.
"Pekmez", ree Puh ovog puta bez razmiljanja.
"Meni treba ista olja", upade eirdija, "pomaknimo se
svi za jedno mjesto."
Govorei to, ve se bio pomaknuo, a za njim se pomaknu
Puh. Martovski Kuni pree na Puhovo mjesto a Alisa malo nerado
preuze mjesto Martovskog Kunia. Jedino je eirdija imao koristi od ovog premjetanja. Alisa proe najgore, jer je Martovski
Kuni na svoj tanjiri bio prevrnuo loni s mlijekom.
Alisa nije eljela da ponovno uvrijedi Puha, zato otpoe
veoma obazrivo:
"Ali ja ne razumijem. Odakle su izvlaile pekmez?"
"Iz bunara u kome se nalazi voda izvlai vodu", ree eirdija, "prema tome, rekao bih da samo pekmez moe izvlaiti
iz bunara u kome je pekmez zar nije tako, ej, ti, luda glavo!"
"Ali one su bile u bunaru", ree Alisa Puhu i ne obazirui
se na eirdijinu upadicu.
"Naravno da su bile i to duboko", ree Puh.
Ovaj odgovor toliko zbuni jadnu Alisu da je pustila Puha da
neko vrijeme pripovijeda, ne prekidajui ga.
"Uile su da izvlae crte da crtaju", nastavi Puh, zijevajui i trljajui oi, jer mu se ba spavalo. "Crtale su svata sve
to poinje sa M..."
"Zato sa M?" zapita Alisa.
50
elbookers
"A zato ne?", ree Martovski Kuni.

Alisa je utjela.
Puh je ve bio zatvorio oi i zaveo se u san. Ali kad ga eirdija utinu, probudi se i tiho jauknu, pa nastavi: "...koje poinju sa M kao to su: miolovka, mjesec, memorija, mnotvo
zna, to je kad ima neeg mnogo jesi li ikad vidjela da neko crta
mnotvo?"
"Pa ako me ba pita", ree Alisa sva zbunjena, "ja ne mislim..."
"Onda ne treba ni da govori", ree eirdija.
Ovaj prostakluk Alisa nije mogla podnijeti. Ustade ozlojeena i poe. Puh istog trena zaspa, a nijedan od one dvojice ne
obrati ni najmanju panju na to to ona odlazi, iako se jedanputdvaput osvrnula, ponadavi se da e je moda zovnuti da se vrati.
Kad se posljednji put osvrnu, vidje kako Martovski Kuni i eirdija pokuavaju da uguraju Puha u ajnik.
"E, tamo ja vie ni po koju cijenu ne idem!", ree Alisa birajui put kroz umu. "To je najgluplja ajanka na kojoj sam ikad
bila."
Samo to to izree, kad najednom drvetu ugleda vrata koja su vodila pravo u njegovu utrobu.
"Vrlo udno!", pomisli Alisa. "Ali danas je sve udno. Pa
mogla bih odmah i da uem". I ue.
Opet se nae u onoj istoj dugakoj dvorani, i to ba pokraj staklenog stolia.
"E, sad u biti pametnija", ree u sebi te uze zlatni kljui
i poe da otkljuava vrata koja su vodila u batu. Onda stade da
gricka peurku (jedan komadi joj je bio u depu), dok se ne smanji na trideset santimetara. Zatim poe malim prolazom i najzad
se obrete u onoj lijepoj bati, meu arenim nasadima cvijea i
prohladnim vodoskocima.
Glava VIII
51
elbookers
KRALJIINO IGRALITE KROKETA

Kraj ulaza u batu rasla je velika rua. Cvjetovi su joj bili
bijeli, ali trojica batovana marljivo su ih bojili u crveno. Alisi se
to uini vrlo udno i prie da bolje vidi i ba u tom asu zau
kako jedan od njih ree:
"Pripazider ti, Petice! Ne pri boju po meni!"
"ta ja tu mogu", obrecnu se na njega Petica. "Sedmica me
je gurnuo u lakat."
Na to Sedmica podie glavu i ree:
"Neka ti bude, Petice! Samo ti svaljuj krivicu na druge!"
"Tebi je bolje da uti!" ree Petica. "uo sam kako ba
jue Kraljica kae da ti treba odsijei glavu!"
"Zato?" javi se onaj to je prvi progovorio.
"To se tebe ne tie, Dvico!" ree Sedmica.
"Kako da ga se ne tie!", Petica e. "A kazau mu i zato.
Zato to je umjesto luka kuharici donio lukovice tulipana."
Sedmica baci etku i upravo zapoe:
"Ama od svih nepravdi...", kad mu pogled sluajno pade na
Alisu koja je stajala i promatrala ih, i on najednom uutje. I druga dvojica se okrenue i svi joj se duboko poklonie.
"Hoete li mi rei", zapita Alisa pomalo stidljivo, "zato
premazujete ove rue?"
Petica i Sedmica nita ne rekoe ve pogledae Dvicu.
Dvica otpoe tiho:
"Pa, stvar je u tome, razumijete, gospoice, ovo ovdje je
trebalo da bude crvena rua, ali smo mi grekom zasadili bijelu. I
ako to Kraljica sazna, svima e nam odsijei glave. Tako, razumijete, gospoice, inimo to najbolje moemo da prije nego to
ona doe..."
U tom asu Petica, koji je brino motrio na batu povika:
"Kraljica! Kraljica!", i sva trojica batovana popadae na zemlju
niice. Zau se bat mnogobrojnih koraka i Alisa se osvrnu, jer je
52
elbookers
jedva ekala da vidi Kraljicu.

Najprije naioe desetorica vojnika nosei oznake maka.
Svi su bili istog oblika kao i trojica batovana, duguljasti i pljosnati, a ruke i noge su im bile na uglovima. Za njima su ila desetorica dvorjana. Bili su iskieni karo dijamantima i stupali dvojica
po dvojica, kao vojnici. Poslije njih ila su kraljevska djeca. Bilo ih
je desetoro. Maliani su se vodili za ruke, dvoje po dvoje, i veselo
skakutati. Svi su bili iskieni crvenim hercovima. Za njima nastupahu gosti, uglavnom kraljevi i kraljice, i meu njima Alisa prepoznade Bijelog Zeca. Razgovarao je brzo i ustro, osmjehujui se
na sve to bi ko rekao, i proao je mimo Alise i ne primijetivi je.
Za njima je koraao Pub-Herc, nosei na grimiznom somotskom
jastuku kraljevsku krunu. I na kraju ove velianstvene povorke
nalazili su se KRALJ i KRALJICA HERC.
Alisa nije tano znala da li i ona treba da padne niice kao
ona trojica batovana, nije se mogla sjetiti da je kad ula da tako
treba postupiti kad prolazi povorka.
"A i emu bi sluila povorka", pomisli, "jer ako bi svako morao da padne niice, onda je niko ne bi ni vidio?"
Zato je ostala mirno na svom mjestu i ekala.
Kad povorka doe do Alise, svi zastadoe i pogledae je, a
Kraljica strogo zapita:
"Ko je ovo?"
Pitanje je bilo upueno Pub-Hercu koji se na to samo pokloni i nasmijei.
"Budala!", ree Kraljica, nestrpljivo zabaci glavu i okrenuvi se Alisi, nastavi:
"Kako ti je ime, dijete?"
"Neka blagoizvoli vae velianstvo, ime mi je Alisa", ree
Alisa vrlo utivo, ali u sebi dodade:
"Pa svi su oni ipak samo pil karata. Ne treba da ih se plaim!"
"A ko su ovi?", zapita Kraljica pokazujui na trojicu bato53
elbookers
vana koj su leali unaokolo rue jer, vidi, poto su leali niice, a
ara na leima im bila ista kao kod svih drugih karata, Kraljica
nije mogla znati da li su to batovani, vojnici, dvorjani ili troje
njene vlastite djece.
"Kako ja to mogu znati?", ree Alisa i sama iznenaena
svojom hrabrou. To nije moja briga."
Kraljica pocrvenje od bijesa i gledajui je jedan asak netremice, kao kakva divlja zvijer, podvrisnu:
"Odsijecite joj glavu! Od..."
"Gluposti", ree Alisa vrlo glasno i odluno, i Kraljica
umuknu.
Kralj poloi ruku na Kraljiinu miicu i plaljivo ree:
"Razmisli, draga moja: ona je jo dijete!"
Kraljica se ljutito okrenu od njega i naredi Pub-Hercu:
"Okreni ih!"
Pub-Herc to uini vrlo paljivo, jednom nogom.
"Diite se!", ree Kraljica otro i glasno i trojica batovana istog trena ipie na noge i poee da se klanjaju Kralju,
Kraljici, kraljevskoj djeci i svim ostalim.
"Dosta"!, vrisnu Kraljica. "Uhvatie me nesvjestica od
vas." I okrenuvi se prema rui, nastavi:
"ta ste radili ovdje?"
"Neka blagoizvoli vae velianstvo", ree Dvica vrlo ponizno spustivi se na jedno koljeno, "nastojali smo..."
"Ve vidim!", ree Kraljica koja je u meuvremenu razgledala rue. "Odsijecite im glave!", i povorka krenu, samo zaostae
trojica vojnika da pogube nesretne batovane koji potrae
prema Alisi, ne bi li ih zatitila.
"Nee biti pogubljeni!", ree Alisa i sakri ih u jednu veliku
sakciju za cvijee, to je stajala u blizini.
Trojica vojnika su se koji asak muvali unaokolo traei ih,
a onda mirno krenue za ostalim.
"Jesu li im odrubljene glave?", dreknu Kraljica.
54
elbookers
"Glave im nema, neka blagoizvoli vae velianstvo", povikae vojnici.

"Tako i treba!" uviknu Kraljica.
"Umije li igrati kroket?"
Sva trojica vojnika su utjeli i pogledali Alisu, postoje pitanje oigledno bilo namijenjeno njoj.
"Umijem", ree Alisa.
"Onda dolazi!", grmnu Kraljica i Alisa se pridrui povorci,
radoznala da vidi ta li e sad biti.
"Dan je vrlo vrlo lijep!", javi se neki plaljiv glas pored
nje. Ila je pokraj Bijelog Zeca koji joj je zabrinuto zavirivao u
lice.
"Vrlo lijep", ree Alisa. "Gdje je Vojvotkinja?"
"Pst! Pst!", Zec izusti tiho i urno, zabrinuto se osvrnu
preko ramena, onda se prope na vrh prstiju i apnu joj na uho:
"Pod smrtnom je presudom!"
"Zbog ega?"
"Jesi li kazala, 'teta'?", priupita Zec.
"Ne, nisam", ree Alisa. "Ne mislim da je ikakva teta. Kazala sam: 'Zbog ega'?"
"Oamarila je Kraljicu", otpoe Zec.
Alisa se zakikota.
"Oh, tie!", proapta Zec prestravljeno. "ue te Kraljica"
Vidi, prilino je bila okasnila, i Kraljica ree..."
"Svi na svoja mjesta!" grmnu Kraljica i svi se utrcae, kud
koji, sudarajui se jedan s drugim. Ipak se za koji as smjestie i
igra zapoe. Alisa pomisli da nikad u ivotu nije vidjela udnijeg
igralita za kroket. itavo je bilo u grebenima i jarcima. Umjesto
lopti ivi jeevi, umjesto tapova ivi flaminzi, a vojnici su morali da se potpuno presaviju i stoje na rukama i nogama, da bi svojim tijelima pravili lukove.
Alisi je najtee spoetka bilo to to nikako nije znala da
dri svog flaminga. Polo joj je za rukom da mu tijelo zgodno na55
elbookers
mjesti pod miku noge su mu slobodno visile ali kad god bi mu

lijepo ispravila vrat i njegovom glavom htjela da udari jea, on bi
se izvio i tako zbunjeno je pogledao u lice da Alisa nije mogla a da
ne prasne u smijeh. A kad bi mu spustila glavu i spremala se da
igru ponovo otpone, naljutila bi se kad bi vidjela kako se je otklupao i hoe da odgamie. Uz to, kad god bi htiela da pogodi jea, redovno bi se pred njom isprijeio bilo kakav greben, bilo jarak, a presamieni vojnici svaki as su se dizali i odlazili na drugi
kraj igralita, te Alisa ubrzo doe do zakljuka da je ovo jedna
doista teka igra.
Svi igrai su igrali u isti mah, ne ekajui na red, sve vrijeme se svaali i otimali o jeeve, i Kraljica se uskoro toliko razgoropadi da je poela da udara nogama o tle i svakog asa je uzvikivala:
"Odsijecite mu glavu!" ili "Odsijecite joj glavu!"
Alisa se veoma uznemiri. Istina, dosada se nije sporjekala s Kraljicom, ali znala je da bi do toga moglo da doe svakog asa. I pomisli:
"ta bi onda bilo s mene? Ovdje strano vole da odsijecaju glave. Pravo je udo to je jo iko iv!"
Obazirala se oko sebe i gledala da nekako umakne, pitajui
se da li e moi mugnuti a da je niko ne opazi, kad u vazduhu
ugleda neki udan prizor. Ispoetka nije znala ta bi to moglo biti, ali poslije nekoliko asaka uvidje da je to maji smijeak i
ree sama sebi:
"Pa to je eirska maka. Sad u bar imati s kim da razgovaram."
"Kako ti ide?", zapita Maka im joj se ukaza toliki dio
usta da je mogla da progovori.
Alisa prieka da se Maki pojave oi, a onda klimnu glavom.
"Nema smisla da joj se obraam prije no to joj se ukau
oba uha, ili bar jedno!"
56
elbookers
Ve sljedeeg trenutka pomoli se cijela Makina glava i

Alisa spusti svog flaminga na zemlju i poe da joj pripovijeda o
igri, sretna to ima nekoga da je slua. Maka je, izgleda, smatrala da je pokazala dovoljan dio sebe, i na tome osta.
"ini mi se da ne igraju poteno", poali se Alisa. "I tako
se strano svaaju da samoga sebe ne uje. I... kao da nemaju
nikakvih, odreenih pravila. U najmanju ruku, i ako ih imaju, niko
ih se ne pridrava... i ne moe ni zamisliti kako je nezgodno to
je sve ivo. Na primjer, odjednom opazim da luk, ispod kojeg
treba da protjeram loptu, eta na drugom kraju igralita. Ili,
upravo treba da pogodim Kraljiinog jea, a on pobjegne im vidi
da moj je dolazi!"
"Kako ti se svia Kraljica?", Maka e tiho.
"Nikako", ree Alisa. "Sasvim je..."
Upravo tada spazi za svojim leima Kraljicu kako prislukuje. Zato nastavi:
"... vjerovatno da e pobijediti, te se takorei ne isplati ni
igrati do kraja."
Kraljica s osmjehnu i proe.
"S kim to razgovara?", zapita Kralj prilazei Alisi i sa velikom radoznalou gledajui u Makinu glavu.
"To je jedna moja prijateljica eirska maka", ree Alisa. "Dozvolite da vam je predstavim."
"Ne svia mi se ba nimalo njen izgled", ree Kralj. "Al,
moe da me poljubi u ruku ako eli."
"Pa radije ne bih!" primijeti Maka.
"Ne budi drska", ree Kralj, "i ne gledaj me tako!" I dok
je jo bio u rijei, proe Alisi iza lea.
"Maka smije gledati kralja", ree Alisa, "to sam proitala
u nekoj knjizi, samo ne znam kojoj."
"E, treba je ukloniti odavde", ree Kralj vrlo odluno i obrati se Kraljici koja je upravo prolazila:
"Draga moja! elim da se ova maka ukloni!"
57
elbookers
Kraljica je imala samo jedan nain za sreivanje svih tekoa, veliki li malih.
"Neka joj se odsijee glava!", ree i ne osvrnuvi se ak.
"Odoh sam po Delata!", ree Kralj spremno i odhita.
Alisa pomisli da bi bilo dobro da se i ona vrati, da vidi kako
napreduje igra, jer je u daljini zaula Kraljiinu dreku. Ve je ula kako je tri igraa osudila na smrt zato to su propustili svoj
red. A nita joj se ovdje nije svialo. Igralo se tako zbrkano da
nikad nije znala da li je na nju doao red ili nije. Zato poe da potrai svog jea.
Njen je se borio s jednim drugim jeom, i Alisi se uini
da je to sjajna prilika da jednog od njih pogodi drugim. Nevolja
je bila samo u tome to se njen flamingo odetao na drugi kraj
bate i Alisa ga ugleda kako bezuspjeno pokuava da uzleti na
jedno drvo.
I dok je njoj polo za rukom da uhvati flaminga i donese
ga natrag, bitka je ve bila okonana i jeevima ne bijae ni traga
ni glasa.
"Uostalom, nije ni vano!", pomisli Alisa, "jer svi lukovi su
otili sa ove strane igralita."
Zato stavi flaminga pod miku da joj opet ne utekne i ode
da jo malo porazgovara sa svojom prijateljicom.
Kad stie do eirske make, iznenadi se kad oko nje zatee okupljenu itavu gomilu. Svaali su se Delat, Kralj i Kraljica i sve je troje govorilo uglas, dok su ostali utjeli i po svemu
sudei osjeali se vrlo nelagodno.
im se Alisa pojavi, sve troje je zamolie da ona stvar presudi i ponavljahu joj svoje tvrdnje. Ali poto su svi govorili u jedan glas, bilo joj je uistinu vrlo teko da shvati o emu je rije.
Delat je tvrdio da se ne moe odsjei nekom glava ako
taj nema tijelo sa kojeg bi se glava odsjekla. Da tako neto nikad
nije radio pa ni sad pod starost nee da radi.
Kralj je tvrdio da se svakom ko ima glavu, glava moe i od58
elbookers
sjei i da Delat ne trabunja tu kojeta.

Kraljica je tvrdila da e, ukoliko se neto istog asa u tom
pogledu ne uini, svima odreda glave odletjeti. (Zbog toga je itavo drutvo i izgledalo ozbiljno i zabrinuto.)
Alisa se nije mogla dosjetiti da ita drugo kae osim:
"Maka je Vojvotkinjina. Najbolje da nju pitate o tome!"
"Ona je u tamnici", ree Kraljica Delatu. "Dovedi je ovamo!"
I Delat kao strijela odletje.
im on ode, Makina glava poe polako da se gubi, i kad se
Delat vrati s Vojvotkinjom, glave vie ne bijae. Stoga se Kralj i
Delat bjesomuno utrcae da je trae, a ostala druina vrati
se igri.
Glava IX
PRIA LANE KORNJAE
"Ne moe ni zamisliti koliko mi je drago to te opet vidim, mila moja!", ree Vojvotkinja, pa ljubazno uze Alisu pod ruku
i poe s njom.
Alisa se obradova to je vidi ovako dobro raspoloenu i pomisli da je moda samo zbog bibera bila onako goropadna kad su
se ono sreli u kuhinji.
"Kad ja budem vojvotkinja", ree sama sebi (iako se tome
nije ba nadala), u mojoj kuhinji uopte nee biti bibera. orba je
dobra i bez njega. Moda ljudi uvijek ba od bibera i postaju ljuti", nastavi zadovoljna to je pronala nekakvo novo pravilo, "od
sireta kiseli, od kamilice gorki, a a od eera i slinih stvari
djeca su slatka. Eh, kad bi to ljudi samo znali, onda, zna, ne bi u
slatkiima toliko krtarili."
Bila je ve i zaboravila na Vojvotkinju i trgnu se kad joj
zau glas na samom uhu:
"Razmilja o neem, draga moja, i zbog toga si prestala
59
elbookers
da razgovara, ne bih ti ba trenutno umjela rei kakva se pouka

moe iz tog izvui, ali u se za tili as sjetiti."
"Moda je i nema", Alisa se usudi da primijeti.
"De, de, dijete!", ree Vojvotkinja. "Sve ima pouku, ukoliko
je samo umije pronai." I govorei to, jo vre se pribi uz Alisu.
Alisi nije bilo ba po volji to joj se tako pribliila. Prvo,
zato to je Vojvotkinja bila vrlo runa, a drugo, to je upravo bila
toliko visoka da se mogla osloniti bradom na Alisino rame, a brada
joj je bila neprijatno otra. Ali nije eljela da ispadne gruba i trpjela je to to je bolje mogla.
"Izgleda da igra sad tee mnogo bolje", ree.
"Tako je", ree Vojvotkinja, "a pouka koja se iz tog moe
izvui jest: Oh, ljubav, ljubav svijet pokree!"
"Neko je rekao", proaputa Alisa, "da se svijet okree ako
svako gleda svoja posla!"
"Pa to je gotovo jedno te isto" na to e Vojvotkinja i svojom iljatom bradicom jo dublje zaroni u Alisino rame, dodavi:
"A pouka koja se iz toga moe izvui jest Vodi rauna o
smislu, a glas e sam voditi rauna o sebi."
"Ala voli da iznalazi pouke u svemu!", pomisli Alisa u sebi.
"Vjerovatno se udi to te ne obujmim oko pasa", ree
Vojvotkinja poslije izvjesne stanke. "Razlog je to nisam sigurna
u ud tvog flaminga. Da pokuam?"
"Mogao bi vas ugristi", odgovori Alisa obazrivo nimalo ne
elei da to Bojvotkinja i uini.
"Sasvim tano", ree Vojvotkinja. "I flaminzi i goruica
grizu. A pouka koja se iz tog moe izvui jest: Svaka ptica svoje
jatu leti."
"Samo to goruica nije ptica", primijeti Alisa.
"U pravu si kao i uvijek", ree Vojvotkinja. "Vrlo jasno postavlja stvari!"
"Ja mislim da je goruica mineral", ree Alisa.
60
elbookers
"Naravno da jest", ree Vojvotkinja, spremna da se sloi

sa svim to Alisa kae. "Nedaleko odavde nalazi se veliki rudnik
goruice. A pouka koja se iz tog moe izvui jest: to vie neeg
meni, manje tebi!"
"Oh, znam!" uskliknu Alisa koja nije ni sluala ta Vojvotkinja govori. "Goruica je povre. Ne izgleda tako, ali jest."
"Potpuno se s tobom slaem", ree Vojvotkinja. I pouka
koja se iz toga moe izvui, jest: Budi onakav kakav bi htio da izgleda, ili jo jednostavnije: nikad ne zamiljaj da nisi drukija
od onoga kako izgleda drugima, da ono to jesi ili to bi mogla biti nije drukije nego to bi im ono to si bila izgledalo drukije."
"Vjerujem da bih to bolje razumjela", ree Alisa vrlo utivo, "kad bi bilo napisano. Ovako, dok govorite, ne mogu da vas ba
najbolje pratim."
"To nije nita prema onom to bih ja mogla kazati da
hou", ree Vojvotkinja zadovoljno.
"Molim vas, ne muite se da biste to jo opirnije kazali!",
ree Alisa.
"Oh, ne govori mi o muenju!", ree Vojvotkinja. "Poklanjam ti sve to sam dosad rekla!"
"Jeftin poklon!", pomisli Alisa. "Sva srea da se za roendan ne dobijaju takvi pokloni!" Ali se ne odvai da to glasno kae.
"Opet razmilja?", ree Vojvotkinja i iznova joj u rame
zabode svoju iljatu bradicu.
"Imam pravo da razmiljam", odgovori Alisa nabusito, jer
joj je sve ovo ve poelo pomalo i da dosauje.
"Upravo toliko", ree Vojvotkinja, "koliko prasci imaju pravo da lete, i pou..."
Ali ovdje, na veliko Alisino udo, Vojkvotkinjin glas se prelomi, ak usred njene omiljene rijei "pouka" i ruka koja joj je bila oslonjena na Alisinu ruku, poe da podrhtava.
Alisa podie oi i ugleda Kraljicu kako stoji pred njima,
skrtenih ruku, a iz oiju kao da joj varnice frcaju.
61
elbookers
"Krasan dan, vae velianstvo!" poe Vojvotkinja tihim,

slabanim glasom.
"uje, lijepo te opominjem", uviknu Kraljica udarajui nogom o tle, "ili ti odavde ili tvoja glava! I to ovog istog trena! Pa biraj!"
Vojvotkinja odabra i za tili as se izgubi.
"Nastavimo igru!", ree Kraljica Alisi. A Alisa je bila toliko
prestravljena da ne umjede ni rijei prosloviti, nego polako poe
za njom do igralita.
Ostali gosti su iskoristili Kraljiino odsustvo i u hladovini
se odmarali. Ali im je ugledae, pourie da nastave igru, a Kraljica samo dobaci da ih jedan as skanjivanja moe ivota stajati.
I za sve vrijeme igre Kraljica nije prestajala da se svaa
sa drugim igraima i da uzvikuje:
"Odsijecite mu glavu" ili "Odscijecite joj glavu!"
Osuenike su vojnici odvodili u zatvor i zato, naravno, nisu
mogli da budu lukovi, tako da u roku od kojih pola sata na igralitu
nije bilo vie ni jednog luka, a svi igrai, izuzev Kralja, Kraljice i
Alise, bijahu u zatvoru, osueni na smrt.
Onda Kraljica, sva zadihana, prekide igru i ree Alisi:
"Jesi li vidjela Lanu Kornjau?"
"Nisam, ak ne znam ni ta je to", odvrati Alisa.
"To je ono od ega se pravi lana orba", ree Kraljica.
"Niti sam je kad vidjela niti ula za nju!" Alisa e.
"Hajde onda ovamo, pa e ti ona ispriati svoju istoriju."
I dok se sa Kraljicom udaljavala, Alisa u kako Kralj tiho
kae druim:
"Svi ste pomilovani!"
"E, tako valja!", ree Alisa u sebi, jer je bila vrlo nesretna
zbog tolikih smrtnih presuda to ih je Kraljica izrekla ;
Uskoro naioe na jednog Grifona (Mitoloka ivotinja, pola lav, pola orao (glava i krila su mu orlovski.) koji je u dubokom
snu leao na suncu.
62
elbookers
"Ustaj, lijentino!" prodera se Kraljica, "i odvedi ovu mladu

damu do Lane Kornjae da uje njenu istoriju. Ja se moram vratiti da nadgledani neke smrtne kazne koje sam izrekla", i ode
ostavljajui Alisu samu sa Grifonom.
Alisi se nije nimalo sviao Grifonov izgled, ali pomisli kako
ostati s njim nije nita opasnije nego poi za onom goropadnom
Kraljicom i zato ekae da on ustane.
Grifon sjede i protrlja oi; onda gledae za Kraljicom sve
dok se ona ne izgubi iz vida. Onda se zakikota.
"Jest smijeno", ree Grifon govorei upola sebi a upola
Alisi.
"ta je smijeno?", zapita Alisa.
"Pa, ona!", ree Grifon. "Sve su to njene izmiljotine, zna,
nikada nikog ne pogube. Hajde!"
"Ovdje svako samo kae: Hajde!", pomisli Alisa, polako idui za njim. "Jo nikad mi u ivotu nisu toliko nareivali, nikad!"
Nisu ili dugo kad u daljini ugledae Lanu Kornjau kako
tuna i usamljena sjedi na izboini jedne stijene i kad joj prioe, Alisa u kako uzdie kao da joj srce hoe da prepukne. Saali
se na nju.
"Zato je tako tuna?", upita Grifona, a Grifon odgovori
gotovo istim rijeima kao i ono maloprije:
"Sve su to njene izmiljotine. Ni zbog ega nije tuna,
zna. Hajde!"
I prioe Lanoj Kornjai koja ih pogleda svojim krupnim
oima punim suza, ali nita ne ree.
"Ova ovdje mlada dama", ree Grifon, "eljela bi da uje
tvoju istoriju."
"Ispriau joj je", ree Kornjaa dubokim muklim glasom.
"Sjedite oboje i da ni rijei niste proslovili sve dok ja ne zavrim."
Oni sjedoe i nekoliko asaka niko i ne progovori. Alisa pomisli u sebi:
63
elbookers
"Ne vidim kako e ikad zavriti ako ne poinje." Ali je

strpljivo ekala.
"Nekad davno", otpoe najzad Lana Kornjaa, duboko uzdahnuvi, "ja sam bila prava kornjaa."
Poslije ovih rijei zavlada duga tiina koju je prekidao
samo Grifonov povremeni usklik: "hjkrr!" i Kornjaini neprestani
bolni jecaji. Alisa zamalo to ne ustade da kae: "Hvala vam gospoo, na vaoj zanimljivoj prii", ali je bila uvjerena da jo neto
mora doi i zato je mirno sjedjela u utjela.
"Kad smo bili mali", nastavi Lana Kornjaa najzad mirnije,
iako bi tu i tamo jo uvijek zajecala, "ili smo u kolu koja je bila
u moru. Uitelj nam je bio jedna stara kornjaa obino smo ga
zvali 'kornjui'."
"A zato ste ga zvali 'kornjui'?", priupita Alisa.
"Zvali smo ga 'kornjui' zato to je bio tu da nas ui", odbrusi Lana Kornjaa. "Stvarno si vrlo blesava!"
"Treba da se srami to postavlja pitanja prosta kao pasulj!" dodade Grifon, i oboje su sjedjeli bez rijei i promatrali
jadnu Alisu koja je mislila da e u zemlju propasti.
Najzad Grifon ree Lanoj Kornjai:
"Nastavi, starino! Nee se valjda itav bogovetni dan majati oko toga!"
I Kornjaa nastavi ovim rijeima:
"Da, ili smo u kolu u moru, iako ti to moda ne vjeruje."
"Ja nisam rekla da ne vjerujem!" prekide je Alisa.
"Jesi!" ree Lana Kornjaa.
"Zavei!" dodade Grifon prije no to je Alisa mogla ita i
da kae.
Lanja Kornjaa nastavi:
"Stekli smo najbolje obrazovanje u stvari, ili smo u kolu svaki dan..."
"I ja sam ila u kolu svaki dan", ree Alisa. "Ne mora se
time toliko hvalisati."
64
elbookers
"I imali ste vanredne asove?" zapita Kornjaa malo zabrinuto.

"Da, uili smo francuski i muziku."
"I pranje?", upita Kornjaa.
"To, naravno, nismo!", odgovori Alisa prezrivo.
"Ah! Onda tvoja kola nije bila bog zna ta!", ree Kornjaa s velikim olakanjem. "U naoj koli na kraju popisa svih
predmeta stajalo je: francuski, muzika i pranje neobavezno."
"Ono vam ba nije bilo ni toliko potrebno kad ste ivjeli na
dnu mora."
"Ja nisam sebi mogla priutiti da i to uim", ree Kornjaa
uzdahnuvi. "Pohaala sam samo obavezne predmete."
"Koji su to bili?", raspitivala se Alisa.
"U poetku, razumije se, okretanje i uvijanje", odgovori
Kornjaa, "a onda razliite grane aritmetike ambicija, odupiranje, poruancija i rugancija."
"Nikad nisam ula sa poruanciju", usudi se Alisa da kae.
"ta je to?"
Grifon podie obje svoje ape u udu.
"ta. Nikad nisi ula sa porunjavanje!", uskliknu, pretpostavljam da zna ta znai poljepavanje?"
"Da", ree Alisa nesigurno. "To znai... uiniti... da neto...
bude ljepe."
"Pa, eto", nastavi Grifon, "ako ne zna ta znai porunjavati, mora da si neka glupaa."
Alisa nije imala hrabrosti da postavi jo koje pitanje u vezi s tim, zato se okrenu Kornjai i zapita:
"ta ste jo morali uiti?"
"Pa, eto, bila je tu misterija", odgovori Kornjaa brojei
predmete na svoje peraje, "misterija starog i novog vijeka, sa
oceanografijom; onda protezanje uitelj protezanja bila je
jedna stara morska jegulja koja je dolazila jedanput nedjeljno.
Ona nas je uila protezanju, pruanju i sklupavanju."
65
elbookers
"ta je to?", zapita Alisa.

"Pa ne mogu ti to pokazati", odgovori Kornjaa. "Isuvie
sam kruta. A Grifon to nikad nije ni uio."
"Nisam imao vremena", ree Grifon. "Pa ipak sam odlazio
kod uitelja klasike. Bio je to jedan stari rak."
"Ja njemu nikad nisam ila", ree Kornjaa uzdahnuvi.
"Govorili su da poduava Smijeh i Pla."
"Tako je, tako je!", ree Grifon uzdiui i sam. I oboje zagnjurie lice u ape.
"A koliko ste po rasporedu imali dnevno sati?", zapita Alisa jedva ekajui da promijeni predmet razgovora.
"Prvi dan deset sati", ree Kornjaa, "a drugi devet, i tako
redom."
"Kakav udan raspored", uskliknu Alisa.
"Zato se i zove raspored sati", primijeti Grifon, "to se po
jedan sat svaki dan skrati."
Za Alisu je ovo bilo neto sasvim novo i malo promisli prije
nego to ree:
"Onda ste jedanaestog dana morali imati praznik?"
"Naravno!", ree Lana Kornjaa.
"A ta je bilo dvanaestog?", nastavi Alisa radoznalo.
"Dosta prie o koli", upade Grifon vrlo odluno. "Ispriaj
joj sad togod o igrama!"
Glava X
KADRIL JASTOGA
Lana Kornjaa duboko uzdahnu i nadlanicom pree preko
oiju. Pogleda Alisu i pokua da progovori, ali jedan asak dva jecaja su guila njen glas.
"Kao da joj je kost zapala u grlo", ree Grifon i stade je
drmati i udarati po leima.
Najzad se Kornjai povrati glas i dok su joj suze lile niz
66
elbookers
obraze, nastavi:
"Ti moda nisi ivjela dugo pod morem... ("I nisam", ree
Alisa.) I moda se nisi upoznala ni s jednim jastogom (Alisa
htjede da kae: "Jedanput sam ga probala", ali se brzo predomisli i ree: "Nisam nikad".), pa onda ne moe ni zamisliti kakav je
divan kadril jastoga."
"Pa i ne mogu", ree Alisa. "Kako izgleda taj ples?"
"Pa, evo!", ree Grifon. "Najprije svi stanu u jedan red du
obale..."
"U dva reda", uzviknu Kornjaa. "Tuljani, kornjae i tako
dalje. I kada sa puta uklone meduze..."
"A to obino zahtijeva prilino vremena", upade Grifon.
"... naprave dva koraka naprijed..."
"A svako za partnera ima po jednog jastoga...", uzvikne
Grifon.
"Naravno", ree Lana Kornjaa. "Naprave dva koraka, svi
u parovima..."
"Izmijene jastoge i vrate se u istom poretku", produi
Grifon.
"A onda, zna", nastavi Lana Kornjaa, "baci..."
"Jastoga!", uzviknu Grifon i poskoi uvis.
"... to moe dalje u more..."
"Zapliva za njim!", podvrisne Grifon.
"Prebaci se preko glave u moru!", povie Lana Kornjaa
skaui bjesomuno.
"Opet promijeni jastoga!", drekne Grifon.
"Opet se vrati na obalu i to je sve prva figura", ree
Lana Kornjaa utiavi najednom glas. I ovo dvoje to su kao
kakvi luaci skakali unaokolo, opet posjedae vrlo tuno i mirno i
pogledae Alisu.
"To mora da je vrlo lijepa igra", rea Alisa bojaljivo.
"Hoe da je malko pogleda?", zapita Lana Kornjaa.
"Vrlo rado", ree Alisa.
67
elbookers
"Hajde da probamo prvu figuru!" ree Kornjaa Grifonu.

"Moemo i bez jastoga, zna. Ko e pjevati?"
"TI pjevaj!", ree Grifon. "Ja sam zaboravio rijei."
I tako poee dostojanstveno da igraju oko Alise, samo
kad god bi joj se sasvim pribliili, uvijek bi joj nagazili na noge!
Mahali su prednjim apama da oznae takt a Lana Kornjaa je
pjevala, veoma tiho i tuno:
Bjelica e puu:
"De pouri malo, ta je?
Jedan trilj iza nas
ba na rep mi staje.
Gle jastoga i kornjaa,
hrle na obalu!
ekaju na pijesku
hoe i ti, puu,
pridruit
se
balu?
Hoe, nee, hoe, nee, hoe li se
pridruiti
balu?
Hoe, nee, hoe, nee, nee li se
pridruiti
balu?
Ni slutiti ti ne moe svu krasotu, puu mili,
Kad nas budu s jastozima na puinu
odbacili!"
"Predaleko, predaleko to je za me!" i Bjelici
odajui punu hvalu
Pu odlui da se nee pridruiti
balu.
Ne bi htio, ne bi mog'o, ne bi mog'o,
68
elbookers
ne bi htio
pridruit se balu.
Ne bi htio, ne bi mog'o, ne bi mog'o,
ne bi htio
pridruit se
balu.
"A ta mari predaleko to je? Man' se, puu,
toga, mani!
Zna, i druga obala na drugoj je strani!
to dalje od Engleske, blie si francuskom
alu,
Stog, ne blijedi, dragi puu, nego hajde
pridrui se
balu.
Hoe, nee, hoe, nee, hoe li se
pridruiti
balu?
Hoe, nee, nee, nee li se
pridruiti
balu?"
"Hvala vam, bilo je vrlo zanimljivo promatrati tu igru",
ree Alisa, sva srena to se igra najzad zavrila. "I vrlo mi se
svia ta udna pjesma o ribi bjelici!"
"Oh, to se tie riba bjelica", ree Lana Kornjaa, "Ti
ti si ih ve vidjela, naravno?"
"Jesam", ree Alisa, "esto sam ih viala u tanj...", ali se
brzo ugrize za jezik.
"Ja ne znam gdje ti je taj Tanj", ree Kornjaa, "ali ako si
ih esto viala, onda, razumije se, zna kako izgledaju."
"ini mi se da znam", odgovori Alisa premiljajui. "Repovi
su im zataknuti u usta i uvaljane su u mrvice."
"To o mrvicama nema pravo", ree Lana Kornjaa, "jer
69
elbookers
bi mrvice spralo more. Ali su im repovi zataknuti u usta. A razlog

tome..." ovdje Kornjaa zijevnu i sklopi oi.
"Kai joj razlog i sve ostalo", ree ona Grifonu.
"Razlog je", ree Grifon, "to su htiele da pleu sa jastozima. Zato su morale biti baene u more. Zato su morale pasti daleko. Zato su vrsto zatakle repove u usta. Zato ih poslije nisu
mogle izvaditi. To je sve."
"Hvala vam!", ree Alisa, "Veoma je zanimljivo. Nikad dosad nisam toliko znala o bjelicama."
"Ako hoe, mogu ti ja ispriati jo i vie!" ree Grifon.
"Zna li zato se zovu bjelice?"
"Nikad o tom nisam razmiljala", ree Alisa. "Zato?"
"iste izme i cipele!", odgovori Grifon vrlo sveanim glasom.
Alisa se potpuno zbuni.
"iste izme i cipele?!, ponovi zaueno.
"Pa, eto, ime ti sve cipele isti?", zapita Grifon. "Mislim,
kako su tako uglancane?"
Alisa ih pogleda i malo razmisli prije no to odgovori:
"Mislim da su premazane crnilom."
"E, vidi, na dnu mora izme i cipele", nastavi Grifon dubokim glasom, "ne iste se crnilom nego bjelilom. Sad zna."
"A od ega su napravljene?", upita Alisa radoznalo.
"Od tabinja i jegulja, naravno", odgovori Grifon prilino
nestrpljivo. "Svaka bi ti i najobinija koljka umjela na to odgovoriti."
"Da sam ja bila namjesto ribice", ree Alisa po ijoj se
glavi jo vrzmala pjesma, "rekla bih trilju: Odmakni se, moliu.
Ne elimo tvoje drutvo!"
"Morale su biti s njim u drutvu", odvrati Lana Kornjaa.
"Nijedna pametna riba nikud ne ide bez trilja."
"Zaista?", zapita Alisa veoma iznenaena.
"Naravno", ree Lanja Kornjaa. "Eto, kad bi neka riba
70
elbookers
sad dola k meni i rekla da ide na put, ja bih je upitala: 'Sa kojim
triljem'?"
"Misli, ciljem,?" zapita Alisa.
"Mislim ono to kaem", odvrati Kornjaa uvrijeeno. A
Grifon dodade:
"Hajde, ti nam ispriaj koji svoj doivljaj!"
"Mogla bih vam ispriati svoje doivljaje tek odjutros",
ree Alisa bojaljivo. "Ne bi imalo smisla vraati se na jue, poto sam onda bila sasvim druga osoba."
"Objasni to!", ree Kornjaa.
"Nemoj, nemoj! Prvo ispriaj doivljaj!", ree
Grifon nestrpljivo. "Objanjenja se uvijek strano
otegnu."
Tako im Alisa poe da prepriava svoje zgode i nezgode
od onoga asa kad je prvi put ugledala Bijelog Zeca. U poetku se
malko plaila, jer su joj se oboje bili toliko pribliili, jedno s
jedne, drugo s druge strane, izbeivi oi i razjapivi usta. Ali
to je dalje odmicala, postajala je sve odvanija. Sluali su je
potpuno mirno sve dok ne prispje do onog mjesta kad je Gusjenici
poela da recituje "Star si, oe Viljeme", a sve rijei ispale drukije. Onda Kornjaa duboko uzdahnu i ree:
"Vrlo udno!"
"udno da ne moe biti udnije!, ree Grifon.
"Sve je ispalo drukije!", ponovi Kornjaa zamiljeno. "Voljela bih kad bi ta izrecitovala sada. Reci joj da pone!"
Gledala je u Grifona kao da je vjerovala da on posjeduje
nekakvu mo na Alisom.
"Ustani i recituj: 'To je ljenjivev glas'", ree Grifon.
"Ala ovi nareuju i tjeraju me da ponavljam lekcije!", pomisli Alisa. "Mirne due sam mogla onda biti i u koli!"
Ipak ustade i poe da recituje, ali po glavi joj se neprestano motao samo Jastogov kadril, te takorei nije ni znala ta
govori, pa pjesma uistinu ispade vrlo udno.
71
elbookers
To jastogov je glas. uh ga kako osu:

"Preprili ste me, sad moram poeeriti kosu!"
Ba kao patak kapkom onim, i on nosom tako
Namjeta pojas i dugmad i okree stopala lako.
Kad pijesak suh je, veseo je k'o eva
I o ajkuli stranoj prezrivo pjeva.
Al' nadoe l' plima i ajkula eta se sjati
Glas mu se utanji i od straha zadrhti.
"To je drukije od onoga to sam ja recitovao kad sam bio
mali", ree Grifon.
"Istina, ja tu pjesmu nikad nisam ni ula", ree Kornjaa,
"ali mi zvui vrlo besmisleno."
Alisa nita ne ree. Sjedjela je lica zagnjurenog u ruke i
pitala se da li e se ikad vie ita zbivati na prirodan nain.
"Voljela bih kad bi mi se to objasnilo" javi se Kornjaa.
"Ona to ne umije objasniti", urno ree Grifon. "Prelazi na
drugu strofu."
"Ali ono sa stopalima?", Kornjaa je bila uporna. "Kako ih
je mogao" okrenuti nosom?"
"Pa to je prva figura u plesu", ree Alisa, ali je bila zbog
svega toga strano zbunjena i jedva je ekala da se o neem drugom pone razgovarati.
"Prelazi na drugu strofu!" ponovi Grifon. "Poinje rijeima:
Prolaze kraj njegove bate"
Alisa ne smjede da ga ne poslua, iako je bila sigurna da e
sve ispasti naopako, i nastavi drhtavim glasom:
"Prolaze kraj njegove bate, tako mi istine

cijele,
Ugledah kako Sova i Panter burek dijele.
Sav burek Panter preda se stavi
72
elbookers
A Sovi samo praznu tepsiju ostavi.

Kad pite nesta, k'o milost veliku,
Udijeli Panter Sovi kaiku
Pa zarea i zgrabi no i viljuku,
I zavri gozbu ovu smazavi..."
"Kakvo li ima smisla ponavljati sve te besmislice", prekide
je Lana Kornjaa, "ukoliko usput ne objanjava. To je najlua
stvar koju sam ikad ula."
"I ja mislim da je najbolje da prekine", ree Grifon i Alisa to jedva doeka.
"Hoemo li isprobati jo jednu figuru Jastogovog kadrila?", nastavi Grifon. "Ili bi vie voljela da ti Kornjaa otjpeva
koju, pjesmu?"
"Oh, pjesmu, ako bi Kornjaa bila toliko ljubazna", odgovori Alisa tako ivo da Grifon, pomalo uvrijeen, ree:
"Hm! O ukusima se ne raspravlja! Otpjevaj joj 'Kornjainu
orbu', hoe li, starino?"
Kornjaa duboko uzdahnu i zapjeva glasom koji su kadikad
guili jecaji:
"Krasna orba, zelena i masna

U zdjeli eka topla i slasna!
Ko te tako divnu, orbo, ne bi prob'o
orbo veerice, krasna orbice!
orbo veerice, krasna orbice!
Kraa-aasna oo-oorbice!
Kraa-aasna oo-oorbice!
oo-oorbo vee-eeerice
Krasna, krasna orbice!
Krasna orbo!
Ko za ribu mari,
Divlja ili druge stvari?
73
elbookers
Ko se ne bi odrekao i najvee gozbe,

Da bi mog'o kuat makar malo orbe?
Makar malo orbe?
Kra-aasna oo-oorbo!
Kra-aasna oo-oorbo!
oo-oorbo vee-eeerice!
Krasna, kraa-aasna
ORBICE!"
"Opet hor!", uviknu Grifon i samo to Kornjaa poe da ponavlja zadnje stihove, kad u daljini odjeknu:
"Poinje suenje!"
"Hajdemo!", uzviknu Grifon i uzevi Alisu za ruku pohrli i
ne saekavi kraj pjesme.
"Kakvo je to suenje?", zapita Alisa sva zadihana od silne
trke, ali Grifon samo ree: "Hajdemo!", i potra jo bre.
Sve tie i tie odzvanjale su sad sjetne rijei to ih je do
njih donosio lahor:
"orbo vee-eeerice,
Krasna, krasna orbice!"
Glava XI
KO JE UKRAO KOLAE
Kad Alisa i Grifon stigoe, Kralj i Kraljica su ve sjedjeli
na prijestolju, a oko njih se natisla itava gomila sve vrste ptiica i zvjerki kao i cijeli pil karata.
Pred njima je stajao Pub-Herc u lancima okovan, a sa svake strane uvao ga je po jedan vojnik.
Blizu Kralja stajao je Bijeli Zec. U jednoj ruci drao je
trubu a u drugoj svitak pergamenta.
Nasred sudnice nalazio se sto a na njemu velika zdjela ko74
elbookers
laa. Izgledali su tako ukusni da Alisi, samo to ih pogleda, poe

voda na usta.
"Da se hoe suenje to prije zavriti, pa da nas poslue
kolaima!"
Ali bila je sva prilika da od toga nita nema, i da bi joj prolo vrijeme, poe da se obazire oko sebe.
Alisa jo nikad nije bila u sudu, ali je o sudovima itala u
knjigama, i vrlo se obradova kad vidje da zna maltene sve kako se
tu ta zove.
"Ono je sudija", ree u sebi, jer na glavi ima veliku periku.
Uzgred reeno, sudija je bio sam Kralj. I poto je krunu
stavio preko perike, kao da se osjeao vrlo nelagodno, a ruku na
srce, nije mu dobro ni pristajalo.
"A ono je pregrada sa klupama za porotnike", pomisli Alisa,
"a onih dvanaest stvorenja (zna, morala je kazati "stvorenja",
poto su neka od njih bila ivotinje a neka ptice) mislim da su porotnici."
Ovu posljednju rije ponovi u sebi dva-tri puta. Bila je na
nju vrlo ponosna, jer je pomislila, i to s pravom, da vrlo malo djevojica njenih godina zna ta ta rije uopte i znai. Meutim,
sasvim dobro bi bilo da je rekla i "sudski prisuditelji".
Svih dvanaest porotnika su vrlo marljivo pisali neto po tablicama.
"ta to oni rade?", Alisa tiho zapita Grifona. "Nemaju ta
da zapisuju kad suenje jo nije ni poelo."
"Zapisuju svoja imena!", odgovori apatom Grifon. "Boje se
da ih ne zaborave prije no to se suenje zavri."
"Glupani", otpoe Alisa glasno i ljutito, ali naglo uutje jer
Bijeli Zec uzviknu:
"Tiina u sudnici!", a Kralj nataknu naoare i srdito se
osvrnu da vidi ko to govori.
Ba kao da im je virila preko ramena, Alisa pogodi da svi
porotnici na tablicama piu "Glupani!", i ak pogodi da jedan od
75
elbookers
njih ne zna kako da tu rije napie, pa morade priupitati svog susjeda.

"Te njihove tablice e do kraja suenja postati prave papazjanije!", pomisli Alisa.
Pisaljka jednog porotnika je kripala. Alisa to, naravno,
nije mogla da podnese, zato pree na drugu stranu sudnice, stade
mu iza lea i domalo ugrabi priliku da mu je otme. Uradila je to
toliko vjeto, da jadni mali porotnik (bio je to guter Bil) nije
uopte znao ta mu se zbilo sa pisaljkom. Poto je sve unaokolo
uzaludno pretraio, bio je prinuen da cijelo vrijeme pie prstom.
Ali od toga je bilo slabe koristi, jer prst na tablici nije ostavljao
ba nikakvog traga.
"Glasnie, proitaj optubu!", naredi Kralj.
Na to Bijeli Zec tri puta zatrubi, onda razvi pergamentski
svitak i poe da ita:
"Kraljica-Herc napravi kolae

Jednog ljetnog dana nek znano je svima,
Pub-Herc ukrade te kolae
I odmagli s njima!"
"Razmislite o presudi!", obrati se Kralj porotnicima.
"Jo je rano, jo je rano!", urno upade Zec. "Ima jo mnogo ta prije toga!"
"Pozovite prvog svjedoka!", ree Kralj a Bijeli Zec tri puta
zatrubi i uzviknu:
"Prvi svjedok!"
Prvi svjedok je bio eirdija. Uao je drei u jednoj ruci olju za aj, a u drugoj pare hljeba sa maslacem.
"Oprostite, vae velianstvo", otpoe, "to unosim ovo. Ali
pozvali su me prije no to sam uspio da popijem aj."
"Trebalo je da ga popije", ree Kralj. "Kad si poeo?"
eirdija pogleda Martovskog Kunia koji je u sudnicu
76
elbookers
uao odmah iza njega, ruku pod ruku sa Puhom.

"Mislim da je bio etrnaesti mart!", ree.
"Petnaesti", ree Martovski Kuni.
"esnaesti", dodake Puh.
"Zapiite to!", ree Kralj porotnicima, i porotnici bre-bolje zabiljeie na svoje tablice sva tri datuma, a onda ih sabrae i
rezultat pretvorie u ilinge i penije (engleski novac).
"Skini eir!", ree Kralj eirdiji.
"Nije moj!", odvrati eirdija.
"Ukradeni", uskliknu Kralj okrenuvi se porotnicima koji
istog asa to zapisae.
"Ja eire prodajem", objasni eirdija. "Nijedan nije
moj. Ja sam eirdija."
Tog asa Kraljica nataknu na nos naoare i poe netremice da bulji u eirdiju koji problijedje i uzvrpolji se.
"Podnesi iskaz!", ree Kralj. "I ne vrpolji se, inae u narediti da ti se na licu mjesta odsijee glava."
Izgleda da ovo ba nimalo ne ohrabri svjedoka. Neprestano se premjetao s noge na nogu, pogledajui zabrinuto Kraljicu i u zabuni umjesto hljeba odgrize poveliko pare olje.
Upravo tog trena Alisu proe neko udno osjeanje koje
je strano smete dok ne uvidje o emu se radi. Opet je poela da
raste i u prvi mah pomisli da se digne i napusti sudnicu. Ali se
predomisli i odlui da ostane tu gdje je, sve dok bude imala mjesta.
"Ne guraj se toliko!", ree Puh koji je sjedio uz nju. "Jedva diem."
"Ja tu nita ne mogu", ree Alisa smjerno. "Rastem."
"Nema nikakvog prava da raste ovdje", ree Puh.
"Ne govori kojeta!", ree Alisa smjelije. "Zna da i ti raste."
"Da, ali ja rastem umjereno", na to e Puh. "A ne na tako
smijean nain." I on ljutito ustade i pree na drugu stranu sud77
elbookers
nice.
Za sve to vrijeme Kraljica nije skidala oiju sa eirdije,
i ba kad je Puh prelazio preko sudnice, ree jednom od dvorjana:
"Donesi mi popis pjevaa na posljednjem koncertu!", na to
jadni Seirdija toliko poe da se trese da mu spadoe s nogu obje cipele.
"Podnesi iskaz!", ponovi Kralj ljutito. "Inae u narediti da
te pogube, drhtao ga ne drhtao!"
"Ja sam jedan bijedni siromaak, vae velianstvo" otpoe
eirdija drhtavim glasom, "i nisam jo bio ni sjeo za aj... nema
tome vie od jedne sedmice ili tako neto... a o hljebu i maslacu
da i ne priam, postali su takva tanje... i svjetlucanje aja..."
"Svjetlucanje?", zapita Kralj.
"Poelo je sa s...", odgovori eirdija.
"Naravno da svjetlucanje poinje sa S", ree kralj otro.
"Misli da sam budala? Nastavi!"
"Ja sam bijedni siromaak", nastavi eirdija, "i mnogo
tota je svjetlucalo poslije toga jedino je Martovski Kuni rekao..."
"Nisam", upade urno Martovski Kuni.
"Jesi!", ree eirdija.
"Poriem!", ree Martovski Kuni.
"On porie!", ree Kralj. "Ispusti taj dio."
"Pa, eto, u svakom sluaju Puh je rekao", produi eirdija, zabrinuto se osvrnuvi da vidi hoe li i Puh poricati. Ali Puh nita nije poricao poto je spavao dubokim snom.
"Poslije toga", ree eirdija, "odrezao sam jo malo
hljeba."
"Ali ta je Puh rekao?", zapita jedan od porotnika.
"Toga se ne mogu sjetiti", ree eirdija.
"Mora se sjetiti!", primijeti Kralj. "Inae e biti pogubljen."
78
elbookers
Jadnom eirdiji ispade iz ruku olja za aj i hljeb sa maslacem i on se spusti na jedno koljeno.
"Ja sam bijedni siromaak, vae velianstvo", otpoe.
"Ti si siromaan u govoru!", ree Kralj.
Na ovom mjestu jedno zamore zapljeska, ali istog asa
sudski policajci zavedoe red. (Poto je to prilino nerazumljiv izraz, odmah u ti ga objasniti. Policajci su imali jednu veliku vreu
od grubog platna koja se pri otvoru vezivala konopcem. U nju su
naglavake ugurali zamore, vreu zavezali i sjeli na nju.)
"Ba mi je drago to sam vidjela kako se to radi", pomisli
Alisa. "Toliko puta sam itala u novinama povodom izvjetaja sa
suenja: "Bilo je pokuaja pljeskanja, ali je sudska policija odmah
zavela red, a nikad dosada nisam znala ta to znai."
"Ako je to sve to zna o toj stvari, moe sii", nastavi
Kralj.
"Kako mogu sii", ree eirdija, "kad sam ve na podu."
"Onda moe sjesti!", odvrati Kralj.
U tom asu i drugo zamore poe da pljee, ali sudska
policija i ovaj put zavede red.
"Zamorii su sad obrali bostan!" pomisli Alisa. "Sad e ii
bre."
"Rado bih dovrio svoj aj", ree eirdija, zabrinuto pogledajui Kraljicu koja je itala popis pjevaa.
"Moe ii!", ree Kralj i eirdija izletje iz sudnice ne
stigavi ak ni da obuje cipele.
"A napolju mu odsijecite glavu!", dobaci Kraljica jednom
sudskom policajcu.
Ali prije no to je policajac i dospio do vrata, eirdiji ne
bijae ni traga ni glasa.
"Pozovite sljedeeg svjedoka!", ree Kralj.
Sljedei svjedok je bila Vojvotkinjina kuharica.
U ruci je drala bibernicu, ali ak i prije no to je ula u
sudnicu, Alisa je pogodila ko je sljedei svjedok po tome to su
79
elbookers
svi oni koji su stajali kod vrata, poeli odmah da kiu.

"Podnesi iskaz!", ree Kralj.
"Neu!", odvrati kuharica.
Kralj zabrinuto pogleda u Bijelog Zeca koji mu apnu:
"Ovom svjedoku vae velianstvo mora postavljati unakrsna pitanja."
"Pa ako se mora, mora!", ree Kralj alosno, pa skrstivi
ruke gledae u kuharicu toliko smrknuto, da mu se obrve gotovo
sasvim sastavie.
"Od ega se prave kolai?"
"Uglavnom od bibera", odgovori kuharica.
"Od mekmeza!", javi se neki sanjiv glas iza nje.
"epajte tog Puha!", podvrisnu Kraljica. "Odsijecite tom
Puhu glavu! Izbacite tog Puha iz sudnice! Uguite ga! Utinite ga!
Iupajte mu brkove!"
I dok su izbacivali Puha, u sudnici se nekoliko asaka nije
znalo ni ko pije ni ko plaa, a kad se sve opet stia, kuharice vie
nije bilo.
"Nije ni vano!", ree Kralj s velikim olakanjem. "Pozovite
idueg svjedoka!"
I poluglasno dodade Kraljici:
"Zaista, draga, iduem svjedoku e ti morati da postavlja unakrsna pitanja. Mene ve boli glava!"
Alisa je promatrala Bijelog Zeca kako premee po spisku,
radoznala da sazna ko e biti sljedei svjedok.
"Jer jo uvijek nisu prikupili dovoljno dokaza", ree u sebi.
Moe zamisliti koliko se iznenadi kad svojim piskavim glasiem Bijeli Zec iz petnih ila podviknu:
"Alisa!"
Glava XII
ALISIN ISKAZ
80
elbookers
"Ovdje!", povie Alisa i, onako zbunjena, potpuno zaboravi

koliko je porasla za ovih nekoliko posljednjih asaka i skoi tako
ustro da krajem suknje preturi porotniku pregradu, te svi porotnici popadae sa klupa na glave onima to su sjedjeli u sudnici i
stadoe se koprcati, to Alisu uvelike podsjeti na staklenu kuglu
sa zlatnim ribicama koju je prole nedjelje sluajno prevrnula.
"Oh, oprostite, molim vas!", uzviknu sva prestravljena i bre-bolje stade da ih kupi, jer joj se po glavi motao sluaj sa zlatnim ribicama i nekako joj se inilo da porotnike mora to prije
pokupiti i vratiti ih na klupe, inae im nema ivota.
"Suenje se ne moe nastaviti", ree Kralj vrlo vanim glasom, "sve dok se svi porotnici ne vrate na svoja prava mjesta
svi!", ponovi naglaavajui i pri tom strogo gledajui u Alisu.
Alisa baci pogled na porotnike klupe i spazi da je u urbi
Gutera okrenula naglavake, i jadniak je tuno mahao repom ne
mogavi ni da mrdne.
Ona ga brzo izvue i postavi kako treba.
"Kao da to opet neto puno znai", ree u sebi. "Sigurna
sam da e od njega biti ista korist, bio ga okrenut ovako il'
onako."
im se porotnici malo oporavie od straha poslije prevrtanja i im im pronaoe i opet predadoe tablice i pisaljke, oni
marljivo prionue na posao da napisu izvjetaj o ovoj nezgodi, svi
osim Gutera, koji je, kako izgleda, bio toliko uzbuen da nije bio
ni za ta, nego je sjedio otvorenih usta zurei u strop sudnice.
"ta ti zna o ovoj stvari?", upita Kralj Alisu.
"Nita", ree Alisa.
"Ba nita?", Kralj je bio uporan.
"Ba nita", odvrati Alisa.
"Ovo je vano", ree Kralj obrativi se porotnicima.
Oni su upravo htjeli da ovo pribiljee na svoje tablice, kad
upade Bijeli Zec:
"Nevano, to je, razumije se, mislilo vae velianstvo!"
81
elbookers
ree sa velikim potovanjem, ali pri tom se na Kralja mrtio i kreveljio.

"Nevano, naravno, to sam mislio, ree Kralj urno i poluglasno stade u sebi da ponavlja:
"Vano nevano nevano vano", kao da je isprobavao
ta bolje zvui.
Neki porotnici zapisae "vano", a neki "nevano".
Alisa to zapazi jer je bila toliko blizu da je mogla priviriti
u njihove tablice.
"Ali to uopte ne mijenja stvar!", pomisli u sebi.
U tom trenutku Kralj, koji je neko vrijeme neto marljivo
zapisivao u svoju biljenicu, uzviknu:
"Tiina!" i proita iz knjige:
"Paragraf etrdeset i drugi: 'Sve osobe koje su vie od
jednog i po kilometra moraju napustiti sudnicu.'"
Svi pogledae u Alisu.
"Ja nisam visoka jedan i po kilometar", ree Alisa.
"Jesi!", odvrati Kralj.
"Via si od tri kilometra!", dodade Kraljica.
"Ali ja neu otii ni u kom sluaju", ree Alisa. "Uostalom,
to nije stalni paragraf. Tek sad ste ga izmislili."
"To je najstariji paragraf u knjizi", ree Kralj.
"Onda treba da bude pod brojem jedan", ree Alisa.
Kralj problijedje i hitro zaklopi svoju knjigu.
"Razmotrite presudu!", ree poroti tihim, drhtavim glasom.
"Postoji jo jedno svjedoanstvo, vae velianstvo!", ree
Bijeli Zec urno priskoivi. "Upravo je pronaena ova cedulja."
"ta pie na njoj?"
"Nisam je jo otvorio", ree Bijeli Zec, "ali mi se ini da bi
moglo biti pismo koje je nekome nekome napisao optueni."
"A i kako bi moglo biti drukije", ree Kralj, "ukoliko nije
napisano nikome, a to ba nije uobiajeno."
82
elbookers
"Kome je upueno?", zapita jedan porotnik.

"Nije ni upueno", ree Bijeli Zec. "U stvari spolja nita
ne pie."
I govorei to, razmota cedulju i dodade:
"Ipak nije pismo. Tu su neki stihovi."
"Jesu li napisani optuenikovim rukopisom?", zapita drugi
porotnik.
"Ne nisu", ree Bijeli Zec, "i to je pri tom najudnije."
(Svi porotnici se zbunjeno zgledae.)
"Mora da je oponaao neiji tui rukopis", ree Kralj. (Porotnici se opet razvedrie.)
"Molim vae velianstvo", ree Pub-Herc, ja to nisam pisao
i oni ne mogu dokazati da jesam. Na kraju nema nikakvog potpisa."
"Ako ga nisi potpisao", ree Kralj, "utoliko gore. Mora da
ti je u glavi bila nekakva ujdurma, inae bi se potpisao kao svaki
poten ovjek."
Tad svi zapljeskae. To je zaista bila prva pametna stvar
to ju je Kralj danas izrekao.
"To dokazuje njegovu krivicu!", ree Kraljica.
"To nita ne dokazuje!", ree Alisa. "hajde, ne znate ak
ni kakvi su stihovi!"
"Proitaj ih!", ree Kralj.
Bijeli Zec nataknu naoare.
"Odakle da ponem, moliu vae velianstvo?", zapita.
"Poni od poetka!", ree Kralj vano, "i itaj dok ne doe do kraja. Onda stani."
Ovo su stihovi koje je proitao Bijeli Zec:
Rekoe mi da si bio kod nje

I izruio mu pozdrave moje,
O meni je imala lijepo miljenje,
Al' da ne umijem plivati, kazala je.
83
elbookers
Da nisam otiao, glas im alje,

A da ne lae, znamo.
Ako bi tjerala stvar dalje,
ta li bi bilo s tebe samo?
Dao sam joj jedan, dva su njemu dali,
Ti nam dade tri ili jo koji,
Od njeg su sve tebi vratili,
Iako su prije bili moji.
Ako emo ja il' ona biti
Upleteni u ovu stvar,
Uzda se da e ih osloboditi
Ba kao to si i nas.
Mislio sam da si bio
Do ispada njenog posljednjega
Kamen smutnje to se postavio
Izmeu onog, nas i njega.
Ne reci mu da ih je voljela ljubavlju
bezmjernom
Jer to zauvijek mora ostati
Izmeu mene i tebe tajnom,
Za koju niko ne smije znati.
"Ovo je najvaniji iskaz to smo ga dosad uli", ree Kralj
trljajui ruke, "i sad neka porotnici..."
"Ako ih ijedan od njih umjedne objasniti", ree Alisa, (za
posljednjih nekoliko minuta toliko je porasla da se ba nimalo nije
bojala da ga prekine) "dau mu marja. Ne vjerujem da i trunke
smisla ima u svemu tome."
84
elbookers
Porotnici pribiljeie na svoje tablice:

"Ona ne vjeruje da i trunke smisla ima u svemu tome", ali
nijedan od njih i ne pokua da stihove objasni.
"Ako u njima nema smisla", ree Kralj, "onda nam je, znate, kudikamo lake, jer se ne moramo truditi da ga na silu iznalazimo. Pa ipak, ne znam", nastavi razastrijevi stihove na koljeno
i jednim okom virkajui u njih, "ini mi se da ja u njima ipak vidim
neki smisao."
"Al' da ne umijem plivati, kazala je. Ti ne umije plivati,
zar ne?", dodade obrativi se Pub-Hercu.
Pub tuno odmahnu glavom.
"Zar izgleda kao da umijem?", ree. (A zaista i nije izgledalo, jer je sav bio od kartona.)
"Do sada je u redu", ree Kralj i nastavi mrmljajui stihove u sebi:
"'A da ne lae, znamo' to se, naravno, odnosi na porotu."
"'Dao sam joj jedan, dva su njemu dali' pa, eto, to mora
da je uradio s kolaima, znate..."
"Ali dalje ide: 'Od njega su sve tebi vratili'" ree Alisa.
"Pa eno ih!", Kralj e pobjedonosno pokazujui kolae na
stolu. "Sve je jasno kao dan." Onda opet:
"'Do ispada njenog posljednjega' ja mislim da ti, draga,
nikad nisi pravila ispade?", ree Kraljici.
"Nikad!", odgovori Kraljica bijesno i pritom baci na Gutera tintarnicu.
(Nesretni mali Bil se ve bio okanio pisanja jednim prstom,
jer je uvidio da na tablici ne ostavlja nikakav trag. Ali sad opet
bre-bolje poe da pie, zamaui prst u tintu koja mu je curila
niz lice, i to je radio dokle god je tinte trajalo.)
"Onda ispada da se ove rijei ne odnose na tebe", ree
Kralj gledajui sa osmijehom po sudnici.
Zavlada grobna tiina.
"To je igra rijei!", ree Kralj uvrijeeno i svi se nasmija85
elbookers
e.
"Neka porota pree na suenje!" ree Kralj moda ve
po dvadeseti put danas.
"Ne, ne!", na to e Kraljica. "Prvo osuda pa onda suenje!"
"Hajde ne lupetaj!", ree Alisa glasno. "Kako osuda moe
doi prije suenja!"
"Zavei!", ree Kraljica pocrvenjevi.
"Neu!", odvrati Alisa.
"Odsijecite joj glavu!", uviknu Kraljica iz sveg glasa.
Niko ne mrdnu.
"Ko jo vas ta zarezuje!", ree Alisa. (Ve je bila dostigla
svoju pravu visinu.) "Vi ste samo pil karata!"
Na to se itav pil vinu u vazduh i poletje pravo na nju.
Alisa vrisnu, to od straha, to od gnjeva i pokua da ih rastjera.
Tog trena se prenu i vidje kako lei na obali, s glavom na
sestrinom krilu, a ona joj njeno sa lica uklanja ono nekoliko svelih listova to su doleprali sa drvea.
"Probudi se, Alisa mila!", dozva je sestra. "Da zna kako si
dugo spavala!"
"Oh, sanjala sam tako udan san!", ree Alisa i to je bolje
umjela ispria sestri sve one udesne zgode i nezgode o kojima
ste upravo u knjizi itali. A kad je zavrila, sestra je poljubi i
ree:
"San je doista bio udesan, duo, a sad pouri da popije
aj, ve je kasno."
I Alisa ustade i potra, i trei to je bre mogla, razmiljae o tome kako je to uistinu bio divan san.
A sestra je mirno sjedjela ondje gdje je Alisa i ostavila,
podnimljena posmatrala zalazak sunca i razmiljala o maloj Alisi i
njenim udesnim zgodama sve dok i sama ne poe da pomalo sniva. Evo ta:
U svom snu najprije ugleda malu Alisu, njene majune ruke
86
elbookers
sklopljene na koljenima i sjajne, ive oi zagledane u njene... ula

je ak i zvuk njenog glasa i vidjela kako udno zabacuje glavu da
odagna nestanu kosu to joj je uvijek padala na oi. I dok je
oslukivala, ili joj se samo priinjalo da oslukuje, sav prostor oko
nje oivje i ispuni se neobinim biima iz sna njene sestrice.
Visoka trava zauta joj pored nogu kad Bijeli Zec kroz
nju protra... prestraeni Mi je pljuskao po oblinjem jezeru...
ula je zveket olja iz kojih su Martovski Kuni i njegovi prijatelji pili aj sjedei za uinom kojoj nikad nije bilo kraja, piskavi
glas Kraljiin kako nareuje da se njenim nesretnim gostima poodsijecaju glave jo jednom je prasence kihalo na Vojvotkinjinom krilu, dok su oko njega letjeli tanjiri i zdjele i razbijali se u
paramparad jo jednom su Grifonov urlik, kripa Guterove pisaljke po tablici i cviljenje priguene zamoradi ispunjavali vazduh i preplitali se sa dalekim jecajima nesretne Lane Kornjae.
Sjedjela je tako zatvorenih oiju i pomalo vjerovala da je
i sama u Zemlji uda, iako svjesna da treba samo da otvori oi pa
da se sve preobrati u svakidanju stvarnost trava e utati
samo na vjetru, jezero romoriti od trski to se u njemu povijaju
zveket olja pretvorie se u zveckanje praporaca na stadu, Kraljiini piskavi krici u glas pastira... a kihanje djeteta, Grifonov urlik i svi ti drugi udni zvui pretvorie se (znala je to) u nerazumljivu buku uskomeanog seoskog dvorita dok e mukanje krava
u daljini zamijeniti bolne jecaje Lane Kornjae.
Najzad zamisli kako e ta ista njena sestrica postati jednom odrasla ena i u svim svojim zrelim godinama sauvati bezazlenost i toplinu djetinjeg srca. Kako e okupljati oko sebe drugu djeicu i dok im bude pripovijedala mnoge udne prie, moda
ak i svoj davnanji san o Zemlji uda, kako e njihove oi zasjati i oivjeti. Kako e saosjeati sa svim njihovim malim jadima i
uivati u svim njihovim malim radostima, sjeajui se svog vlastitog djetinjstva i sretnih dana ljeta.
87
elbookers
BILJEKA O PISCU
Lewis Carroll (Luis Kerol), engleski knjievnik i matematiar, ivio je od 1832. do 1898. godine. Pravo ime mu je bilo Charles Lutwidge Dodgson i bio je profesor matematike i logike na
Chris Collegeu u Oxfordu. Pisac je postao iz ljubavi prema djeci.
Zabavljajui djecu svoga kolege Liddela izmiljao je fantastine prie, a glavna junakinja tih pria bila je djevojica Alisa,
jedna od Liddelovih kerki. "Iao sam na piknik sa tri Liddelove
djevojice, amcem uz rijeku Godstoua. Jeli smo na obali i tek
smo se u pola devet vratili u Chris Churc. Tom prilikom ispriao
sam im bajku o Alisinim doivljajima ispod zemlje bajku koju namjeravam napisati za Alisu", zapisao je Carroll u svom dnevniku
jednog vrueg julskog dana 1862. godine. Tako je nastala knjiga
"Alisa u zemlji uda". Objavljena je 1865. godine. U njoj su doli
do izraaja Carrollov knjievni talenat, njegova sklonost ka imaginaciji, kombinatorici i humoru.
Godine 1871. Carroll izdaje i drugu knjigu "Alisa s onu
stranu ogledala". Oba djela spadaju u najuvenije knjige engleske
knjievnosti.
"Alisa u zemlji uda" prevedena je na vie od 30 svjetskih
jezika, ukljuujui arapski i kineski. Publicirana je i u specijalnom
Brailleovom (Brajlovom) pismu kako bi je mogli itati i slijepi ljudi.
M. .
SADRAJ:
ALISA U ZEMLJI UDA

U ZEJOJ LOGI
JEZERO SUZA
IZBORNA TRKA I JEDNA DUGA PRIA
88
elbookers
ZEC ALJE MALOG BILA

GUSJENIIN SAVJET
PRASE I BIBER
LUDA AJANKA
KRALJIINO IGRALITE KROKETA
PRIA LANE KORNJAE
KADRIL JASTOGA
KO JE UKRAO KOLAE
ALISIN ISKAZ
BILJEKA O PISCU
89

Luis Kerol Alisa U Zemlji Cuda PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Luis Kerol Alisa U Zemlji Cuda PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Luis Kerol

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

"Drugi put u dalje"

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

mnogo vei od kakve mije rupe.

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

peene urke, i karamela i vrueg prepeenog hljeba premazanog

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

Domalo, pogled joj pade na jednu staklenu kutijicu ispod

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

"Morau ih poslati po nosau", pomisli. "Kakva smijurija,

Potovanoj Alisinoj desnoj nozi

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

zu i nagari u tamu to je bre mogao.

"Gle malenog krokodila,

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

i u slatko nasmijane ralje

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

"U tom sluaju mogu se vratiti vozom", ree sama sebi.

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

stotinu funti! Veli, potamani sve pacove oh, boe!", uzviknu

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

"Jo sam mokra", odvrati Alisa tuno. "Izgleda da me ta

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

rijei ekali. Najzad Dodo izjavi:

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

vida. A jedna stara raica iskoristi priliku da kae kerki: "Ah,

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

brino ogledavao kao da neto trai. Alisa u kako u sebi mrmori:

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

do prozora stajao sto i na njemu Alisa ugleda (kao to se i nadala)

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

dogaa, a sada evo me usred bajke! Treba napisati knjigu o meni,

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

"uj, Pat, ta je ono na prozoru?"

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

jue. Alisa odgovori prilino stidljivo:

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

"Naui da se savlauje!", dobaci joj Gusjenica.

"Star si, oe Viljeme", sin se javi,

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

A da se prevre preko glave

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

"S jedne strane ega? S druge strane ega!" premiljae

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

lie nije nita drugo do lie na kronjama drvea ispod kojeg je

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

rie. Sigurno e mi sada kazati kako nikad nisi okusila nijedno

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda

"ivio ko mu drago u njoj, ne bi valjalo da se pred njim

Luis Kerol: Alisa u zemlji uda