KOMPLEKSNA

ANALIZA
PMM116 (60987) 2012./13.
PREDAVANJA VJEBE
Branko ervar Andrijana urkovi

ii

Sadrzaj
1 PROSTOR KOMPLEKSNIH BROJEVA

1.1

POLJE KOMPLEKSNIH BROJEVA . . . . . . . . . . . . . .

1.2

PROSTOR KOMPLEKSNIH BROJEVA . . . . . . . . . . .

1.3

KONVERGENCIJA NIZA I
SKUPA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
ZATVARAC

11

1.4

NEPREKIDNOST I LIMES . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

16

1.5

POTPUNOST PROSTORA C . . . . . . . . . . . . . . . . .

20

1.6

KOMPAKTNOST I JEDNOLIKA
NEPREKIDNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

2 ANALITICKE
FUNKCIJE
2.1

22
31

OSNOVNA SVOJSTVA

ANALITICKIH
FUNKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

PRIMJERI ANALITICKIH
FUNKCIJA . . . . . . . . . . . .

31

2.2.1

Eksponencijalna funkcija

. . . . . . . .

42

2.2.2

Logaritamska funkcija

. . . . . . . . .

43

2.2.3

Opca potencija

. . . . . . . . . .

44

2.2.4

Trigonometrijske i hiperbolicke funkcije . . . . . . . .

45

2.2.5

Funkcije denirane preko integrala . . . . . . . . . . .

46

REDOVI POTENCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

48

2.3.1

Redovi kompleksnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . .

48

2.3.2

Redovi potencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

50

2.4

UNIFORMNO KONVERGENTNI REDOVI FUNKCIJA . .

59

2.5

CAUCHY-HADAMARDOVA FORMULA . . . . . . . . . . .

63

2.2

2.3

iii

42

3 CAUCHYJEVA FORMULA. TAYLOROV I LAURENTOV

RAZVOJ

65

3.1

KRIVULJNI INTEGRAL U KOMPLEKSNOM PODRUCJU

3.2

CAUCHYJEV TEOREM I CAUCHYJEVA

71

3.3

INTEGRALNA FORMULA . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

RAZVOJ ANALITICKE
FUNKCIJE
U TAYLOROV RED . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

76

3.4

LAURENTOV RED . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

81

3.5

MORERIN TEOREM.

3.6

65

PRIMITIVNA FUNKCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

87

PRINCIP JEDINSTVENOSTI

ZA ANALITICKE
FUNKCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . .

91

4 IZOLIRANI SINGULARITETI I TEORIJA REZIDUUMA 95

4.1

IZOLIRANI SINGULARITETI I NJIHOVA KLASIFIKACIJA 95

4.2

KOMPAKTIFIKACIJA PROSTORA C . . . . . . . . . . . . 105

4.3

IZOLIRANI SINGULARITETI

U BESKONACNOSTI
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108

4.4

REZIDUUM FUNKCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112

IZRACUN
NEKIH REALNIH INTEGRALA . . . . . . . . . 122

4.5

iv

Poglavlje 1

PROSTOR
KOMPLEKSNIH BROJEVA
1.1

POLJE KOMPLEKSNIH BROJEVA

Poljem kompleksnih brojeva nazivamo skup R

R zajedno s operaci-

jama zbrajanja i mnozenja (kao i oduzimanja i dijeljenja), deniranima kako

slijedi:
def.

(x1 ; y1 ) + (x2 ; y2 ) = (x1 + x2 ; y1 + y2 );

def.

(x1 ; y1 ) (x2 ; y2 ) = (x1 x2

(x1 ; y1 )

(x2 ; y2 ) = (x1

(x1 ; y1 ) : (x2 ; y2 ) =

y1 y2 ; x1 y2 + y1 x2 );
x2 ; y1

x1 x2 + y1 y2
;
x22 + y22

y2 );

(1)
(2)
(3)

x1 y2 + y1 x2
; (x2 ; y2 ) 6= (0; 0): (4)
x22 + y22

Operacije na desnim stranama denicijskih jednakosti jesu one na R. Oznacimo C = R

R: Pokazuje se da vrijedi:

(C; +) je aditivna Abelova grupa,

(C n f(0; 0)g; ) je multiplikativna Abelova grupa,
(C; +; ) je polje.
Elemente polja (C; +; ) nazivamo kompleksnim brojevima i obicno oznacujemo slovom z. Pri mnozenju (x1 ; y1 ) (x2 ; y2 )
1

z1 z2 u C najcece

isputamo (kao i u R) oznaku " " i piemo z1 z2 , a za dijeljenje (x1 ; y1 ) :

(x2 ; y2 )

z1 : z2 u C cesto rabimo (kao i u R) razlomacku oznaku

z1
z2

ili z1 =z2 . Prvu koordinatu x kompleksnog broja z = (x; y) nazivamo realnim dijelom, a drugu koordinatu y - imaginarnim dijelom kompleksnoga
broja z; piemo: x = Re z, y = Im z. Poistovjetimo li R sa
f0g = f(x; 0) j x 2 Rg

C;

polje kompleksnih brojeva postaje prirodnim proirenjem polja realnih brojeva (u skupovnom i strukturnom smislu). Naime, lako se provjeri da su
tada operacije +, ,

u C proirenja odgovarajucih operacija u R te da

zbrajanje i mnozenje nasljeuju sva dobra svojstva (asocijativnost, komutativnost, distributivnost). Napokon, valja primijetiti da se u C ne moze
uvesti ureaj koji bi bio usklaen s operacijama. Buduci da ini ureaji
i nisu vazni, to se nijednoga posebno ne istice.
U praksi se cece operira kompleksnim brojevima u zapisu drugacijem od
navedenoga. Da bismo ga upoznali, promatrajmo jednadzbu x2 + 1 = 0
u skupu R. Ocito je da ona nema rjeenja. Uvedimo u razmatranje novi
objekt (izvan R) kojemu doputamo "mnozenje" sa samim sobom rezultat
kojega neka bude broj

1. Nazovimo taj objekt imaginarnom jedinicom

i oznacimo slovom i. Dakle, po deniciji je i2 = 1, odnosno (formalno)

p
1. Nazovimo skup Ri = fyi j y 2 Rg svih formalnih "umnozaka" yi,
i
y 2 R, skupom imaginarnih brojeva, a njegove elemente yi imaginarnim
brojevima. Neka je C

R + Ri = fx + yi j x; y 2 Rg skup svih formalnih

"zbrojeva" x + yi, x 2 R, yi 2 Ri: Denirajmo zbrajanje i mnozenje, te

oduzimanje i dijeljenje, u C kao pripadne operacije binomima a + b u R,

vodeci racuna o tomu da su ovdje a i b "nezbrojivi" i da je i2 =
i4

= 1,

i5

= i,

, tj.

i4n+k

ik

za svaki n 2 N, te

k = 1; 2; 3; 4 redom. Dodatno deniramo i

poistovjetiti s C = R

R, x + yi

i0

ik

1, i3 =

i,

= i; 1; i; 1 cim je

= 1. Sada se C

R + Ri smije

z = (x; y), jer se operacije C podudaraju

s odgovarajucima na C:
z1 + z2
z1 z2

(x1 + y1 i) + (x2 + y2 i) = (x1 + x2 ) + (y1 + y2 )i;

(x1 + y1 i) (x2 + y2 i) = (x1 x2
2

(10 )

y1 y2 ) + (x1 y2 + y1 x2 )i; (20 )

z1 z2 (x1 + y1 i) (x2 + y2 i) = (x1 x2 ) + (y1 y2 )i;

(30 )
x1 y2 + y1 x2
z1
x1 + y1 i
x1 x2 + y1 y2
+
i; z2 x2 +y2 i 6= 0+0i: (40 )
=
2
2
z2
x2 + y2 i
x2 + y2
x22 + y22
Zapis kompleksnog broja z = x + yi nazivamo standardnim zapisom. Za
svaki z = x + yi 2 C deniramo pripadni konjugurani kompleksni broj
z = x + ( y)i

yi:

Primijetimo da je z = z, pa brojeve z; z nazivamo konjugirano kompleksnim parom. Funkcija z 7! z (to je osna simetrija obzirom na realnu os)
ima svojstva:
z1

z2 = z1

z2 ;

z1 z2 = z1 z2 ;

z1
z2

z1
;
z2

zz = zz = x2 + y 2 2 R+ [ f0g:
p
Nenegativni realni broj x2 + y 2 nazivamo apsolutnom vrijednocu (ili
modulom ili normom) kompleksnoga broja z = x + yi i oznacujemo sa
jzj. Uocimo da funkcija z 7! jzj sa C u R ima sljedeca svojstva:
Re z

jzj ; Im z

jzj ;

jzj = 0 , z = 0 + 0i (
(8z 2 C)

jzj > 0;

(8z1 ; z2 2 C)

jz1 z2 j = jz1 j jz2 j ;

(8z1 ; z2 2 C; z2 6= 0)
(8z1 ; z2 2 C)
(8z 2 C)

0 2 C);

jz1 j
z1
=
;
z2
jz2 j

jz1 + z2 j

jz1 j + jz2 j (trokutna nejednakost);

jzj = jzj ;

(8z 2 C) jzj2 = zz;

jz1 j

jz2 j

jz1

z2 j :

Dokazimo zadnju tvrdnju: vrijedi jz1 j = jz1

jz1 j

jz2 j

jz2 j

jz1 j

jz1

jz2

z2 j ; i analogno jz2 j = jz2

z1 j = jz1

z2 j : Slijedi jz1 j

z2 + z2 j

z1 + z1 j
jz2 j

jz1

jz1

jz2

z2 j + jz2 j )

z1 j + jz1 j )

z2 j :

Realne brojeve smo geometrijski interpretirali pomocu tocaka nekog pravca,

tj. potpuno ureeno polje R smo na pogodan nacin poistovjetili s (brojevnim) pravcem. Buduci da je C = R

R, moguce je polje komplek-

snih brojeva poistovjetiti s (brojevnom ili Gaussovom) ravninom. Naime,

3

svakom kompleksnom broju z = (x; y)

x + yi odgovara jedinstvena tocka

T = (x; y) u (koordinatnoj) ravnini - i obratno. Uocimo da je modul jzj od

z euklidska udaljenost tocke T , koja u kompleksnoj ravnini odgovara broju
z, od ishodita O = (0; 0):

Napokon, primijetimo da operacije + i

u C doputaju u kompleksnoj

ravnini jednostavan slikovit prikaz (paralelogramsko pravilo):

Rabeci gornju interpretaciju, lako se pokaze da i za kompleksne brojeve

vrijedi trokutna nejadnakost: (8z1 ; z2 2 C) jz1 + z2 j

jz1 j + jz2 j :

Radi lakeg operiranja kompleksnim brojevima, korisno je usvojiti jojedan

nacin njihova zapisivanja. Neka je dan z = x + yi 2 C, z 6= 0.

Argumentom kompleksnoga broja z nazivamo kutnu mjeru ' 2 R kuta

!
izmeu pozitivne ("desne") zrake brojevnoga pravca i zrake OT ; O = (0; 0)
i T = (x; y), i piemo: arg(z) = '; pritom smatramo da je ' < 0 cim
4

ga mjerimo gibajuci se kao satna kazaljka, a u suprotnom da je ' > 0. Po

dogovoru stavljamo arg(0) = 0. Primijetimo da je ' = arg(z) , ' + k 2 =
p
arg(z), k 2 Z. Jednostavnosti radi, ovdje cemo modul jzj = x2 + y 2 2
R+ [ f0g kompleksnog broja z oznacavati slovom r. Za glavnu vrijednost

argumenta (koja se u praksi najcece istice) uzimamo vrijednost tog kuta

unutar intervala [0; 2 i i oznacavamo ga sa Arg(z) = ': On se za tocku
z = x + yi lako izracuna iz jednadzbe
tg ' =

y
; x 6= 0;
x

vodeci racuna o predznacima koordinata x i y; ako je x = 0, tj. z = yi 6= 0,

onda je ' =

cim je y > 0 i ' =

3
2

cim je y < 0. Primijetimo da je sada

x = r cos ' i y = r sin ', pa dobivamo prikaz

z = r(cos ' + i sin ');
to nazivamo trigonometrijskim zapisom kompleksnoga broja z. Buduci
da su z1 = x1 + y1 i i z2 = x2 + y2 i jednaki tocno onda kad je x1 = x2
i y1 = y2 , to je z1 = z2 onda i samo onda kad je r1 = r2 i '1 = '2 +
k 2 , k 2 Z. Prakticnost trigonometrijskoga zapisa kompleksnog broja

pokazuju formule za mnozenje i dijeljenje. Naime, za svaki par z1 ; z2 2 C

vrijedi z1 z2 = r1 (cos '1 + i sin '1 ) r2 (cos '2 + i sin '2 ) = (po (20 )) =
r1 r2 (cos '1 cos '2

sin '1 sin '2 + i(sin '1 cos '2 + cos '1 sin '2 )) = (adicijski

teorem) = r1 r2 (cos('1 + '2 ) + i sin('1 + '2 )) pa se mnozenje provodi na

nacin
z1 z2 = r1 r2 cos('1 + '2 ) + i sin('1 + '2 ) :

(5)

Slicno se pokazuje da se dijeljenje provodi na nacin

r1
z1
=
cos('1
z2
r2

'2 ) + i sin('1

'2 ) :

(6)

Lako se indukcijom pokazuje da za dane n 2 N i z1 ;

; zn 2 C vrijedi
Yn
Yn
Xn
Xn
zk =
rk cos
'k + i sin
'k
k=1

Posebice, za z1 =

k=1

= zn

k=1

k=1

z dobivamo

formulu
z n = rn cos n' + i sin n' :

jz n j

= jzjn i tzv. Moivreovu

(7)

Nadalje, trigonometrijski zapis kompleksnog broja je posebno pogodan za

potenciranje racionalnim eksponentom q =

m
n.

Jasno, temeljni zadatak jest

p
izracunati potenciju z , n 2 N, koju cemo i ovdje (kao i u R) oznaciti s n z
p
i nazvati n-tim korijenom kompleksnoga broja z. Dakle, w = n z tocno
1
n

onda kad je wn = z. Pokazimo kako se za dani z = a + bi = (cos + i sin )

odreuje njegov n-ti korijen. Treba odrediti kompleksni broj w = x + yi =
r(cos ' + i sin ') takav da je wn = z, tj. rn (cos n' + i sin n') = (cos

rn

i sin ). Mora, dakle, biti

= (u R) i n' =
+ k 2 , k 2 Z, tj.
p
0 i ' = +kn 2 , k 2 Z. Periodicnost trigonometrijskih funkcija
r= n
cos i sin povlaci da samo za n uzastopnih vrijednosti od k, primjerice, za
p
k 2 f0; 1;
; n 1g, dobivamo razlicite vrijednosti za w. Dakle, w = n z

ima n razlicitih vrijednosti w1 ;

wk+1 =
gdje je

p
n

p
n

cos

; wn koje odreujemo po formuli

+k 2
+ i sin
n

+k 2
n

; k = 0; 1;

;n

1; (8)

n-ti korijen u R+ [ f0g.

Prethodno pokazuje da jednadzba wn z = 0 u C ima tocno n razlicitih korijena. Nadalje, iz navedene formule se vidi da su ti korijeni vrhovi pravilnoga
p
n-torokuta upisanoga sredinjoj kruznici s polumjerom n .
p
Primjer Izracunajmo 6 8.
Buduci da je z =
p
6

8=

p
6

8 = 8 (cos + i sin ) to je

8 cos

+k 2
+ i sin
6

+k 2
6

za k = 0; 1; 2; 3; 4; 5. Prema tomu,
p

p
6
2
w1 =
+
i;
2p
2p
6
2
w3 =
+
i;
2
2
p
w5 =
2i;

w2 =

2i;

6
w4
2
p
6
w6 =
2

2
i;
2
p
2
i.
2

Na koncu spomenimo i eksponencijalni zapis kompleksnog broja

z = rei'
koji se iz trigonometriskog zapisa dobiva tako da se iskoristi poznata Eulerova formula ei' = cos ' + i sin ':
6

ZADACI
1. Odredite realni i imaginarni dio kompleksnih brojeva
p
1
2i
1 i
3 2
z=
;z=
;z= 1 i
;z=
1 i
3 i
2
1+i
i odredite njihove module.

2. Neka su a; b; c 2 C takvi da je jaj = jbj = jcj = 1 i da je a+b+c =

0: Dokazite da su a; b i c vrhovi jednakostranicnog trokuta kojemu
je jzj = 1 opisana kruznica.

3. Neka su a; b; c; d 2 C cetiri meusobno razlicite tocke na kruznici

jzj = 1 i neka za njih vrijedi a + b + c + d = 0: Dokazite da tocke
su a; b; c i d vrhovi pravokutnika.
2

4. Dokazite idantitet jz1 + z2 j + jz1 z2 j = 2 jz1 j + jz2 j : Koji je

geometrijski smisao tog identiteta?
5. Ako je jz1 j = jz2 j = 1 i z1 z2 6= 1 dokazite da je
z1 + z2
z=
2 R:
1 + z1 z2
6. Prikazite u trigonometrijskom zapisu brojeve:
p
p
2; z4 = 3; z5 = 1 + i123
z1 = 3 + i; z2 = 2i; z3 =
i nacrtajte ih u kompleksnoj ravnini.
7. Odredite realni i imaginarni dio kompleksnih brojeva:
16
p 5
(1 + i)
p :
z=
1+i 3 ; z =
(1 i 3)9
8. Odredite realni i imaginarni dio kompleksnih brojeva:
q
p
p
p
p
p
p
4
5
z = 5 1; z = (1 i 3)7 ; z =
8 + 8 3i; z =
3 + i:

9. Odredite sve kompleksne brojeve (i nacrtajte ih u kompleksnoj

ravnini) za koje vrijedi:
p
(a) jzj = 2; jz + ij = jz + 1j ;
(b) jzj = jz 1j ; arg(z 1) = 3 =4;
(c) =6 < arg z < =4; 1 < jzj < 3:

10. Nacrtajte skupove:

(a)
(b)
(c)
(d)

fz
fz
fz
fz

2 C : Re z = Im zg ;
2 C : jz 1 + ij = 3g ;
2 C : jz ij + jz + ij = 1g ;
2 C : z z + i(z z) = 2g :

11. Nacrtajte skupove:

(a)
(b)
(c)
(d)
(e)
(f)

fz
fz
fz
fz
fz
fz

2 C : jRe zj < 1g ;
2 C : Im z > 1g ;
2 C : jz i + 1j 1g ;
2C:
=2 < arg(z + 1 i) < 3 =4g ;
2C:
=6 < arg(z)
=2; jzj > 2g ;
2C:
=6 < arg(z)
=6; 1 < jzj 3g :

1.2

PROSTOR KOMPLEKSNIH BROJEVA

Pomocu norme deniramo metriku d : C

d(z1 ; z2 ) = jz2

z1 j =

(x2

C ! R;

x1 )2 + (y2

y1 )2 ;

pa C s metrikom d nazivamo prostorom kompleksnih brojeva i oznacavamo sa (C; d) ili samo sa C: U svakom metrickom prostoru, pa tako i
u (C; d); mozemo uvesti topoloku strukturu. Deniramo (otvorenu) kuglu
sa sreditem u tocki z0 2 C radijusa r 2 R; r > 0; kao skup
K(z0 ; r) = fz 2 C : d(z; z0 ) < rg:
Denicija 1.1 Skup U

C iz metrickog prostora (C; d) je otvoren ako je

unija neke familije kugala prostora (C; d):

Osnovni primjer otvorenog skupa je sama kugla.
Teorem 1.2 Skup U

C u metrickom prostoru (C; d) je otvoren ako i

samo ako za svaku tocku z 2 U postoji kugla K(z; r)

U:

Dokaz. ) Neka je U otvoren skup i z0 2 U:

Treba naci kuglu sa sreditem u z0 koja je sadrzana u U: Po deniciji

otvorenog skupa postoji kugla K(z1 ; s)
sa r = s

U koja sadrzi tocku z0 : Oznacimo

d(z0 ; z1 ) i promotrimo kuglu K(z0 ; r): Neka je z 2 K(z0 ; r): To

znaci da je d(z; z0 ) < r = s

d(z; z1 )

d(z0 ; z1 ) i dalje

d(z1 ; z0 ) + d(z0 ; z) < d(z1 ; z0 ) + r =

= d(z1 ; z0 ) + s

d(z0 ; z1 ) = s;
8

pa je z 2 K(z1 ; s)

U; tj. nali smo kuglu sa sreditem u tocki z0 koja je

sadrzana u U:

( Obrnuto, prema pretpostavci, za svaki z 2 U postoji kugla K(z; r) U;

S
S
S
pa je z2U K(z; rz ) U: S druge strane je U = z2U fzg
z2U K(z; rz ):
S
Dakle, skup U = z2U K(z; r) je unija kugala, pa je otvoren.

Za familiju U svih otvorenih skupova vrijedi naredni teorem.

Teorem 1.3 Mnozina U ima ova svojstva:
(T1)
(T2)
(T3)

Unija svake familije clanova iz U je clan iz U;

Presjek konacno clanova iz U je clan iz U;
;; C 2 U:

Familija U zove se topoloka struktura ili topologija, a ureen par (C; U)

na njemu topolokim prostorom. Za ovako uvedenu topologiju U kazemo

da je inducirana metrikom d: Kada govorimo da je C prostor onda sma-

tramo da je to metricki prostor (C; d); odnosno topoloki prostor (C; U) sa

na prethodni nacin uvedenim otvorenim skupovima.

Denicija 1.4 Kazemo da je skup S okolina tocke z0 ako postoji kugla

K(z0 ; r)

S:

Primjetimo da ukoliko je S otvoren skup da je tada (i samo tada) S okolina

svake svoje tocke.
Uz pojam otvorenog skupa usko je vezan pojam zatvorenog skupa.
Denicija 1.5 Skup je zatvoren ako je njegov komplement otvoren.
Primjeri zatvorenih skupova su prazan skup i citav prostor. Nadalje, jednotockovni skupovi, kao i svi konacni podskupovi iz prostora su zatvoreni
skupovi. Zatvorena kugla, tj. skup K(z0 ; r) = fz : d(z; z0 )

rg je zatvoren

skup.

Na koncu, deniramo jo dva pojma: omeen skup i podrucje.

Denicija 1.6 Skup S je omeen ako je on sadrzan u nekoj kugli, tj. ako
postoje z0 i r takvi da je S

K(z0 ; r):
9

Ocito je skup S omeen ako i samo ako postoji broj M > 0 takav da je
jzj

M za svaki z 2 S (tj. ako postoji kugla sa sreditem u ishoditu koja

sadrzi S): Nije teko pokazati da su unija S1 [ S2 i presjek S1 \ S2 omeenih

skupova S1 i S2 takoer omeeni skupovi.

Denicija 1.7 Neprazan otvoren skup

koje dvije tocke a; b 2

postoji konacno tocaka a = z0 ; z1 ;

takvih da sve spojnice (segmenti ) [zi

i = 1; : : : ; n, leze u

Primjer

C zove se podrucje ako za bilo

1 ; zi ]

= f(1

t)zi

; zn

+ tzi : 0

1 ; zn

=b

1g,

Neka je r1 ; r2 2 R i 0 < r1 < r2 : Otvoreni prsten K(z0 ; r1 ; r2 ) =

fz 2 C : r1 < jz

z0 j < r2 g je omeen skup i podrucje.

ZADACI
1. Za svaki od sljedecih skupova ispitajte da li je omeen, otvoren,
zatvoren ili podrucje:
(a) fz 2 C : Re z = Im zg ;
(b) fz 2 C : Re z
1g ;
(c) fz 2 C : 1 Re z < 1g ;
(d) fz 2 C : Re z = Im zg ;
(e) z 2 C : az 2 + bz + a = 1; a; b; c 2 C ;
(f) z 2 C : Re(z 2 1) < 1 ;
(g) fz 2 C : jz 1)j jz + 1)jg ;
(h) fz 2 C : 1 < jz ij < 2g ;
(i) fz 2 C : 1 < jzj 2;
=2 < arg z < 3 =4g ;
(j) K(S; r) = fz 2 C : jz z0 j < r za neki z0 2 Sg (generalizirana
kugla oko skupa S C):
2. Dokazite (Teorem 1.3):
(a) ; i C su zatvoreni skupovi;
T
(b) Ako je fFi ; i 2 Ig familija zatvorenih skupova onda je i2I Fi
zatvoren skup;
Sn
(c) Ako su Fi ; i = 1;
; n zatvoreni skupovi onda je i=1 Fi
zatvoren skup.
3. Topoloki prostor (X; U) je Hausdorov ako za svaka dva razlicita elementa x1 ; x2 2 X postoje otvoreni skupovi U1 ; U2 2 U
takvi da je x1 2 U1 ; x2 2 U2 i U1 \ U2 = ;:
Dokazite da je C Hausdorov prostor.

10

1.3

KONVERGENCIJA NIZA I
SKUPA
ZATVARAC

Niz kompleksnih brojeva z : N ! C oznacavat cemo sa (zn )n2N ili (zn ); a

njegov podniz z
zp(k)

p : N ! C (p : N ! N rastuca funkcija) sa zp(k)

k2N

ili

Denicija 1.8 Za niz (zn ) kompleksnih brojeva kazemo da konvergira kompleksnom broju z0 i piemo z0 = lim zn (ili lim zn = z0 ili zn ! z0 ); ako za
n!1

svaki realan broj " > 0 postoji prirodan broj n0 takav da vrijedi jzn

z0 j < "

cim je n 2 N i n > n0 : Tada z0 nazivamo limesom niza (zn ): Niz koji

konvergira nekom broju zove se konvergentan, u protivnom je niz divergentan.
Ako je jzn

z0 j < " tada kazemo da je tocka zn "-blizu tocki z0 ; tj. tada

vrijedi zn 2 K(z0 ; "):

Simbolicki mozemo limes niza zapisati na nacin:

def.

z0 = lim zn ,
n!1

(8" 2 R; " > 0)(9n0 2 N)(8n 2 N)

n > n0 ) jzn

(1)

z0 j < "

ili u terminima kugala

def.

z0 = lim zn ,
n!1

(8" 2 R; " > 0)(9n0 2 N)(8n 2 N)

(2)

n > n0 ) zn 2 K(z0 ; ")

Da niz (zn ) konvergira ka tocki z0 znaci da se u svakoj kugli sa sreditem u
z0 nalaze gotovo svi clanovi niza, tj. svi izuzev konacno njih.
Konvergenciju niza mozemo opisati i u terminima okolina.
Teorem 1.9
z0 = lim zn ,
n!1

(8U okolina tocke z0 )(9n0 2 N)

(8n 2 N)

(3)

n > n0 ) zn 2 U:

Konvergencija niza kompleksnih brojeva moze se svesti na konvergenciju

nizova realnih brojeva. Neka je
zn = xn + iyn ; z0 = x0 + iy0 ;

xn ; yn ; x0 ; y0 2 R:
11

Teorem 1.10 lim zn = z0 , lim xn = x0 ; lim yn = y0 :

Dokaz. ) Iz
jxn

x0 j = jRe(zn

z0 )j

jzn

z0 j = d(zn ; z0 )

jyn

y0 j = jIm(zn

z0 )j

jzn

z0 j = d(zn ; z0 )

slijedi da lim zn = z0 povlaci lim xn = x0 i lim yn = y0 :

( Ako je lim xn = x0 i lim yn = y0 ; onda za svaki " > 0 postoji n0 2 N

takav da vrijedi

(8n 2 N) n > n0 ) jxn

"
x0 j < ; jyn
2

"
y0 j < :
2

Sada za n > n0 imamo

jzn

z0 j = j(xn

x0 ) + i(yn

y0 )j

jxn

x0 j + jyn

y0 j <

" "
+ = ";
2 2

to pokazuje lim zn = z0 :
Napomena 1.11 Slicna tvrdnja vrijedi za kompleskni niz prikazan u trigonometrijskom obliku:
Neka je z0 = r0 (cos '0 + i sin '0 ) 2 C; '0 6= 0 i (zn = rn (cos 'n + i sin 'n ))

niz kompleksnih brojeva: Tada vrijedi

lim zn = z0 , lim rn = r0 ; lim 'n = '0 :

(4)

Dovoljnost slijedi iz neprekidnosti trigonometrijskuh funkcija.

Neka rn ! r0 ; 'n ! '0 : Tada je
lim zn = lim [rn (cos 'n + i sin 'n )] = (lim rn ) (lim(cos 'n + i sin 'n )) =
r0 (lim cos 'n + i lim sin 'n ) = r0 (cos lim 'n + i sin lim 'n ) =
r0 (cos '0 + i sin '0 ) = z0 :
Primjetimo da ovdje nismo trebali uvjet '0 6= 0:

Dokazimo nuznost. Neka zn ! z0 . Buduci je jrn

jzn

z0 j ; iz pretpostavke zn ! z0 slijedi rn ! r0 :

r0 j = jzn j

jz0 j

Treba jodokazati 'n ! '0 : Dokaz provodimo kontradikcijom: pretpostavimo

suprotno, tj. da ('n ) ne konvergira ka '0 : Tada postoji
j'n

> 0 takav da je

'0 j > : Promotrimo narednu sliku. Vrijedi

sin

j'n

'0 j

jzn z0 j
) jzn
2 jz0 j

z0 j
12

2 jz0 j sin

j'n

'0 j

2 jz0 j sin :
2

Ovo je u protuslovlju s pretpostavkom zn ! z0 ; pa moramo pretpostaviti

da niz ('n ) konvergira ka '0 :

Primjetimo da smo ovdje koristili uvjet '0 6= 0: Bez tog uvjeta tvrdnja nije

istinita, naime moze se dogoditi da bliske tocke blizu pozitivnog dijela realne
osi imaju argumente koji se razlikuju skoro za 2 :
Povezanost pojmova zatvorenosti i limesa niza dana je sljedecom tvrdnjom.
Teorem 1.12 Skup F

C je zatvoren ako i samo ako za svaki konvergentni

niz (zn ) ciji su clanovi elementi skupa F; vrijedi da je i z0 = lim zn element

skupa F:
Dokaz. ) Neka je F
je z0 = lim zn :

C je zatvoren i neka je (zn ) niz, zn 2 F; te neka

Tvrdimo da je z0 2 F:

U suprotnom bi z0 bio element otvorenog skupa

realan broj " > 0 takav da je K(z0 ; ")

= C n F; pa bi postojao

: Sada je zn 2
= K(z0 ; ") za svaki

n 2 N; a to znaci da niz (zn ) ne konvergira ka z0 - protuslovlje.

( F ce biti zatvoren skup dokazemo li da je

= C n F otvoren skup.

Pretpostavimo suprotno, tj. da postoji tocka z0 2

takva da niti jedna

kugla K(z0 ; n1 ) nije sadrzana u ; tj. svaka takva kugla sijece i F: Odaberimo

tocke zn 2 K(z0 ; n1 ) \ F: Tada je (zn ) niz iz F i vrijedi d(zn ; z0 ) <

1
n;

pa

zn ! z0 : Dakle, mora biti z0 2 F; to je u protuslovlju s pretpostavkom

z0 2

1
= C n F: Dakle, postoji m2 N takav da je K(z0 ; m
)

pokazali da je

i time smo

otvoren skup.

Denicija 1.13 Tocka z0 2 C je gomilite skupa S

C; ako za svaki

r > 0 kugla K(z0 ; r) sadrzi bar jednu tocku skupa S koja je razlicita od z0 :
13

Tocka z0 2 S je izolirana tocka skupa S; ako nije gomilite skupa S; tj.

postoji kugla K(z0 ; r) za koju je K(z0 ; r) \ S = fz0 g: Skup svih gomilita
skupa S naziva se derivat skupa S i oznacava sa S 0 :

Denicija 1.14 Zatvarac skupa S je skup Cl S = S [ S 0 :

Zatvarac Cl S sastoji se od derivata S 0 i svih izoliranih tocaka skupa S: Ako
S nema izoliranih tocaka onda je Cl S = S 0 :
Teorem 1.15 Tocka z0 pripada zatvaracu Cl S skupa S, ako i samo ako
postoji niz (zn ), ciji su elementi iz S, takav da je z0 = lim zn :
Dokaz. Tvrdnja slijedi iz denicije derivata S 0 skupa S i cinjenice da je
svaki z0 2 S limes stacionarnog niza (zn ); zn = z0 :
Teorem 1.16 Zatvarac Cl S skupa S je najmanji zatvoren skup koji sadrzi
S; tj. ako je fFi ; i 2 Ig familija svih zatvorenih skupova koji sadrze skup S
T
onda je Cl S = i2I Fi :
Teorem 1.17 Derivat S 0 je zatvoren skup.
Dokaz. Dokazimo da je komplement
Neka je z0 2

skupa S 0 otvoren skup.

: Tada z0 2
= S 0 pa postoji r > 0 takav da kugla K(z0 ; r) ne

sadrzi niti jednu tocku iz S razlicitu od z0 : Uzmimo bilo koji z1 2 K(z0 ; 2r );

z1 6= z0 : Tada z1 nije limes niti jednog niza s clanovima iz S; pa zakljucujemo

da z1 2
= S 0 : Dobili smo K(z0 ; 2r ) \ S 0 = ;; tj. K(z0 ; 2r )
otvoren, tj.

S0

: Dakle,

je

jest zatvoren skup.

Denicija 1.18 Tocka z0 je unutarnja tocka skupa S ako je S okolina

tocke, tj. postoji kugla K(z0 ; r) sadrzana u S: Skup svih unutarnjih tocaka
skupa S naziva se interior (ili nutrina) skupa S i oznacava sa Int S:
Teorem 1.19 Interior Int S skupa S je najveci otvoreni skup sadrzan u S;
tj. ako je fUi ; i 2 Ig familija svih otvorenih skupova koji su sadrzani u skupu
S
S onda je Int S = i2I Ui :
14

Denicija 1.20 Granica (ili fronta ili rub) skupa S je skup

Fr S = Cl S \ Cl(C n S):
Tocka z 2 Fr S naziva se rubna tocka skupa S:
Lako se dokaze (dokazite, korisna vjezba!) da vrijedi: Fr S je (kao presjek
zatvorenih) zatvoren skup; Fr S = Fr(C n S); tocka z0 je rubna tocka skupa
S ako svaka kugla K(z0 ; r) sijece i skup S i skup C n S:
ZADACI
1. Izracunajte limese:
p
1+i
(a) lim n 1 + i;
(b) lim n
n!1
n!1
2
p
p p
n+i :
(c) lim n n + 2i

n!1

2. Dokazite da su nizovi (zn ) konvergentni i izracunajte im limese:

zn
; jzj =
6 1;
1 + z 2n n2N
1
1 + ei' +
+ ein'
(b)
:
n
n2N
3. Koristeci Napomenu 1.11 dokazite:
(a)

i' n
= cos ' + i sin ';
n
n
z
(b) lim 1 +
= ex (cos y + i sin y) :
n!1
n
4. Dokazite da su nizovi (zn ) konvergentni i izracunajte im limese:
(a) lim 1 +
n!1

an
; jaj =
6 1;
1 + a2n
1
=
1 + ei' +
+ ein' ; 0 < ' < 2 ;
n
1
= p 1 ei' + e2'
+ ( 1)n ein' ; 0 < ' < 2 ;
n
1
=
n + 1 + nz + (n 1)z 2 + + z n ; jzj 1; z 6= 1;
n+1
r
Xn
n k k
=
z ; jzj < 1:
k=0
n

(a) zn =
(b) zn
(c) zn
(d) zn
(e) zn

5. Dokazite Teorem 1.9.

6. Dokazite Teorem 1.17.

7. Dokazite tvrdnju: z0 je gomilite skupa S, ako i samo ako je
z0 2 Cl(S r fz0 g):

8. Dokazite da gomilita niza ein

15

n2N

cine kruznicu fz 2 C : jzj = 1g :

9. Dokazite da gomilita niza (zn )n2N ;

zn =
2 R;

1 i
1 + 2i +
n

+ ni

6= 0 cine kruznicu fz 2 C : jzj = (1 +

10. Dokazite tvrdnje:

(a) Cl A A;
(c) Cl(A [ B) = (Cl A) [ (Cl B) ;
(e) A B ) Cl A Cl B;

1
2

g:

(b) Cl(Cl A) = Cl A;
(d) Cl ; = ;;
(f) A je zatvoren , A = Cl A:

11. Dokazite Teorem 1.19.

12. Dokazite tvrdnje:
(a) Int A A;
(c) Int(A \ B) = Int A \ Int B;
(e) A B ) Int A Int B;

(b) Int(Int A) = A;
(d) Int C = C;
(f) A je otvoren , A = Int A:

13. Dokazite:
(a) z0 2 Fr S ako i samo ako postoje konvergentni nizovi (an ) u
S i (bn ) u C n S takvi da je lim an = z0 = lim bn ;

(b) Cl S = S [ Fr S;

(c) Ako je U otvoren tada je Fr U = (Cl U ) n U ;

(d) Ako je F zatvoren tada je Fr F = F n Int F:

1.4

NEPREKIDNOST I LIMES

Funkciju f : X ! C; X

C; nazivamo kompleksnom funkcijom kom-

pleksne varijable. Buduci su domena i kodomena podskupovi (kompleksne) ravnine R

R funkcija kompleksne varijable moze se opisati s dvije

realne funkcije dviju realnih varijabli. Naime, broju z = (x; y) = x + iy 2

X

C funkcija f pridruzuje broj f (z) = f (x + iy) 2 C pa imamo funkcije

(x; y) = x + iy 7! f (x + iy) 7! Re f (x + iy);
(x; y) = x + iy 7! f (x + iy) 7! Im f (x + iy):

Dakle, sa u(x; y) = Re f (x + iy) i v(x; y) = Im f (x + iy), denirane su realne

funkcije dviju realnih varijabli sa X

R R u R koje u potpunosti odreuju

kompleksnu fukciju kompleksne varijable

f (z) = f (x + iy) = u(x; y) + iv(x; y);
16

(x; y) 2 X:

Funkcija u naziva se realni, a fukcija v imaginarni dio funkcije f:

Primjer

Funkcija

f (z) =

z 1
z+1

denirana je na C r f1g i njezin realni i imaginarni dio su

u(x; y) =

x2 + y 2 1
;
(x + 1)2 + y 2

v(x; y) =

2y
:
(x + 1)2 + y 2

Ponekad je prikladnije z = x + iy prikazati u eksponencijalnom obliku z =

rei' : Tada ce funkcije u; v biti realne funkcije realnih varijabli r i ' :
f (z) = f (rei' ) = u(r; ') + iv(r; ');
Primjer

(r; ') 2 X:

Za funkciju f (z) = z n (n 2 N) jedostavnije je uzeti eksponenci-

jalni zapis varijable z: Tada je

f (z) = f (rei' ) = rei'

= rn ein' = rn (cos n' + i sin n')

pa je u(r; ') = rn cos n' i v(r; ') = rn sin n':

Denicija 1.21 Funkcija f : X ! C; X

z0 2 X ako za svako " > 0 postoji

d(f (z); f (z0 )) < " cim je d(z; z0 ) < :

C; je neprekidna u tocki

> 0 takav da za svaki z 2 X vrijedi

Funkcija je neprekidna na skupu S

X ako je ona neprekidna u svakoj

tocki z 2 S:
Simbolicki:
def.

(f neprekidna u z0 2 X) ,

(8" > 0)(9 > 0)(8z 2 X)

d(z; z0 ) <
17

) d(f (z); f (z0 )) < "

(1)

ili, izrazeno u terminima kugala

def.

(f neprekidna u z0 2 X) ,

Napomena 1.22 d(z; z0 ) <

(x x0 )2 +(y y0 )2 <

(8" > 0)(9 > 0)(8z 2 X)

z 2 K(z0 ; ) ) f (z) 2 K(f (z0 ); ")

(2)

) d(f (z); f (zo )) < " daje

) [u(x; y) u(x0 ; y0 )]2 +[v(x; y) v(x0 ; y0 )]2 < "2

to pokazuje da je funkcija f neprekidna u tocki z0 = x + iy0 ako i samo

ako su funkcije u = Re f i v = Im f neprekidne u tocki (x0 ; y0 ) kao realne
funkcije dviju realnih varijabli.
Primjer
neprekidne.

Funkcije z 7! z; z 7! z; z 7! jzj ; z 7! Re z; z 7! Im z su

Lako se dokazuju sljedece tvrdnje.

Teorem 1.23 Kompleksna funkcija kompleksne varijable f : X ! C je
neprekidna u tocki z0 2 X ako i samo ako za svaki niz (zn ) elemenata iz X

koji konvergira ka z0 2 X; niz funkcijskih vrijednosti (f (zn )) konvergira ka

f (z0 ):

Teorem 1.24 Neka je

otvoren skup, f :

! C i z0 2

: Funkcija f je

neprekidna u tocki z0 ako i samo ako za svaku okolinu V tocke f (z0 ) postoji
okolina U tocke z0 takva da je f (U )
Denicija 1.25 Neka je X

V:

C, z0 2 X 0 (derivat od X) i f kompleksna

funkcija denirana na X osim mozda u z0 : Kazemo da je broj L 2 C limes

funkcije u tocki z0 ; i piemo

lim

z2S;z!z0

f (z) = L; ako za svako " > 0; postoji

> 0; takav da za svaki z 2 X vrijedi d(f (z); L) < " cim je 0 < d(z; z0 ) < :
18

Simbolicki:
def.

lim

z2S; z!z0

f (z) = L ,

(8" > 0)(9 > 0)(8z 2 X)

0 < d(z; z0 ) <

(3)

) d(f (z); L) < "

Napomena 1.26 Napomenimo da je u deniciji pretpostavka z0 2 X 0

bitna. Naime, tada je

lim

z2S; z!z0

f (z); ukoliko postoji jednoznacno odreen.

Nadalje, ukoliko je jasno o kojem se skupu X radi, rabit cemo oznaku

lim f (z) ili lim f (z):

z!z0

z0

Pojam limesa funkcije u uskoj je vezi s neprekidnocu. Naime, lako se

pokazuje da vrijedi tvrdnja teorema:
Teorem 1.27 Funkcija f : X ! C je neprekidna u tocki z0 2 X onda i

samo onda ako je lim f (z) = f (z0 ):

z!z0

Napomenimo da su npr. funkcije (o njima kasnije detaljnije)

1

z 7! z n ; z 7! z n ; z 7! ez ; z 7! Ln z;
1 iz
def. 1
(e
e iz ); z 7! cos z = (eiz + e iz );
2i
2
def. 1
def. 1
z 7! sh z = (ez e z ); z 7! ch z = (ez + e z ); : : :
2
2
(pokazat ce se da za trigonometrijske i hiperbolicke funkcije kompleksne vadef.

z 7! sin z =

rijable vrijede sve uobicajene formule koje vrijede za realne trigonometrijske

i hiperbolicke funkcije) neprekidne.
ZADACI
1. Odredite realni i imaginarni dio funkcija:
(a) f (z) = z 2 ;
(b) f (z) = z + z 3 ;
z 1
1
(c) f (z) = z + + 1; (d) f (z) =
:
z
z+1
2. Dokazite Teorem 1.23.
3. Dokazite Teorem 1.24.
4. Dokazite da su funkcije neprekidne na C :
(a) f (z) = z; (b) f (z) = jzj; (c) f (z) = z 2 .

5. Dokazite da je kompozicija neprekidnih funkcija opet neprekidna

funkcija.
6. Neka su f i g neprekidne funkcija na X
C: Dokazite sa su i
funkcije f + g; f f i fg (za g(z) 6= 0) neprekidne na X:

7. Dokazite Teorem 1.27.

19

8. Dokazite: funkcija f = u + iv ima limes L u tocki z0 = x0 + iy0 ;

ako i samo ako funkcija u ima limes Re L; a funkcija v ima limes
Im L u tocki (x0 ; y0 ):
9. Neka su X
C; z0 2 X 0 (derivat), f; g : X ! C funkcije koje
imaju limes u z0 i 2 C: Dokazite da vrijedi:
(a)

lim

z!z0

f (z) =

lim f (z) ;

z!z0

(b) lim f (z)+g(z) =

z!z0

(c) lim f (z) g(z) =

z!z0

lim f (z) + lim g(z) ;

z!z0

z!z0

lim f (z)

z!z0

lim g(z) ;

z!z0

(d) lim jf (z)j = lim f (z) ;

z!z0

z!z0

(e) lim f (z) = lim f (z):

z!z0

z!z0

10. Da li postoje limesi (i ako postoje izracunajte ih):

1 z
z
1 jzj
; (b) lim
; (c) lim
:
z!1 1 + z
z!1 1
z!1 1
z
z
11. Izracunajte limese:
(a) lim

(a)

1.5

z2 z + 1 i
z2 + 1
;
(b)
lim
:
z!1+i z 2
z!i z 6 + 1
2z + 2
lim

POTPUNOST PROSTORA C

U izgradnji polja realnih brojeva posebno mjesto ima aksiom:

Svaki neprazan odozgo omeen podskup S od R ima supremum sup S
u R:
Jedna vazna posljedica tog aksioma je Cantorov aksiom:
Neka je dan silazni niz segmenata [an ; bn ] R; n 2 N (tj. [an+1 ; bn+1 ]
T
[an ; bn ]; n 2 N): Tada je S = n2N [an ; bn ] 6= ; (presjek je S = [a; b]

gdje je a = supfan ; n 2 Ng; a b = inffbn ; n 2 Ng): Ako je pored toga

lim(an

bn ) = 0; onda je S jednoclan skup.

Pokazimo da slicna tvrdnja vrijedi i u ravnini R2 :

Teorem 1.28 Ako je
nika (tj.

= [an ; bn ]

[cn ; dn ]

R2 silazni niz pravokut-

n 2 N) onda je S = n2N n 6= ;: Ako je pored

p
toga lim ( n ) = 0; gdje je ( n ) = (bn an )2 + (dn cn )2 dijagonala
n+1

pravokutnika

n;

n;

onda je S jednoclan skup.

20

Dokaz. Buduci su [an ; bn ]

R i [cn ; dn ]

R; n 2 N; silazni nizovi segT

menata, po Cantorovom aksiomu je A = [a; b] = n2N [an ; bn ] 6= ; i B =
T
[c; d] = n2N [cn ; dn ] 6= ;: Oznacimo sa T = A B 6= ;: Lako se pokaze da

je T = S. Uz dodatni uvjet je A = fx0 g i B = fy0 g pa je S = f(x0 ; y0 )g:

Teorem 1.29 (Bolzano-Weierstrass)
S

Svaki

omeen

beskonacan

skup

C ima bar jedno gomilite.

Dokaz. Neka je S omeen skup. Tada postoji pravokutnik

(sa strani-

cama paralelnim koordinatnim osima) koji sadrzi S: Podijelimo pravokutnk

na cetiri sukladna pravokutnika i sa

oznacimo onaj koji sadrzi besko-

nacno mnogo clanova skupa S (od dobivenih pravokutnika bar jedan ima
beskonacno mnogo clanova iz S):

Nastavimo postupak: podijelimo pravokutnik

na cetiri sukladna pra-

vokutnika i onaj koji sadrzi beskonacno mnogo clanova skupa S oznacimo

2; : : :

Na taj nacin dolazimo do silaznog niza pravokutnika kojemu dijagT

onale teze k nuli, i po prethodnom teoremu je n2N n = fz0 = (x0 ; y0 )g:
Lako se pokaze da je z0 gomilite skupa S:

Napomena 1.30 Cesto

se koristi ova varijanta Bolzano-Weierstrassovog
teorema: Svaki omeen niz kompleksnih brojeva ima konvergentni podniz.
Denicija 1.31 Za niz (zn ) u C kazemo da je Cauchyjev niz (ili fundamentalan niz ) ako za svako " > 0 postoji n0 2 N takav da vrijedi
d(zm ; zn ) < " cim su m; n

n0 .

Simbolicki
(8" > 0)(9n0 2 N)(8m; n 2 N) m; n

n0 ) d(zm ; zn ) < ":

Teorem 1.32 Svaki Cauchyjev niz (zn ) u C je konvergentan.

21

Dokaz. Pokazimo da je svaki Cauchyjev niz (zn ) je omeen.

Za " = 1 postoji takav n0 2 N da n > n0 povlaci d(zn ; zn0 ) < 1: Stoga je skup

n0 g sadrzan u kugli K(zn0 ; 1) te je omeen. Van te kugle ostalo

fzn : n

je konacno mnogo clanova niza pa i oni cine omeen skup. Kako je unija

omeenih skupova omeen skup, zakljucujemo da je i skup fzn : n 2 Ng

omeen.

Neka je (zn ) Cauchyjev niz i jer je on omeen po Bolzano-Weierstrassovom

teoremu (odnosno Napomeni 1.30) on ima konvergentni podniz (zp(k) ): Neka
je z0 = lim zp(k) :
k!1

Tvrdimo da je lim zn = z0 :
Neka je " > 0 proizvoljan. Po pretpostavci postoji takav n0 2 N da m; n
n0 ) d(xm ; xn ) <

nk

"
2:

Kako je z0 = lim zp(k) postoji takav k 2 N da je

n0 i da je d(zp(k) ; z0 ) <

d(zn ; zp(k) ) + d(zp(k) ; z0 ) <

"
2

"
2

"
2:

k!1

Dobivamo: za n > n0 je d(zn ; z0 )

= " i zaista je lim zn = z0 :

Na slican nacin se pojam Cauchyjevog niza uvodi u proizvoljnom metrickom

prostoru. Metricki prostor u kojemu je svaki Cauchyjev niz konvergentan
naziva se potpun metricki prostor. Odatle je i naslov ovog odjeljka,
naime pokazali smo da je C potpun metricki prostor.

1.6

KOMPAKTNOST I JEDNOLIKA
NEPREKIDNOST

Denicija 1.33 Skup K

C je kompaktan, ako on ima svojstvo da svaki

niz u K ima konvergentni podniz kojemu je i limes u K:

Teorem 1.34 Skup K

C je kompaktan ako i samo ako je on omeen i

zatvoren.
Dokaz. ) Neka je K kompaktan.
(1) Zatvorenost skupa K:
Po deniciji kompaktnosti svaki niz (zn ) iz K ima konvergentni podniz
(zp(k) ) kojemu je lim zp(k) = z0 u K: Krenemo li od bilo kojeg konverk!1

gentnog niza iz K kojemu je limes z0 lako se pokaze da je z0 limes i svakog

22

njegovog podniza. Dakle, limes svakog konvergentnog niza iz K je opet element iz K: Sada po Teoremu 1.12 (K je zatvoren onda i samo onda ako je
za svaki konvergentni niz (zn ) iz K je i lim zn = z0 iz K) zakljucujemo da
je K zatvoren.
(2) Omeenost skupa K:
Pretpostavimo suprotno. Tada bi za svaki n 2 N postojao zn 2 K takav

da je jzn j

n: Dolazimo tako do niza (zn ) iz K koji nema konvergentnog

podniza (svaki je neomeen, dakle i ne konvergira) to je u suprotnosti s

pretpostavkom da je K kompaktan. Dakle, K je omeen.
( Neka je K omeen i zatvoren skup i neka je (zn ) bilo koji niz iz K:

Buduci je K omeen, niz (zn ) je omeen i po Bolzano-Weierstrassovom

teoremu (T.1.29 i N.1.30) postoji konvergentan podniz (zp(k) ) tog niza. Jer
je K zatvoren skup mora biti i lim zp(k) 2 K: Time smo dokazali da je K
k!1

kompaktan.

Korolar 1.35 Neka je Ki ; i 2 N; silazni niz (po inkluziji ) kompaktnih

T
nepraznih skupova. Tada je K = 1
i=1 Ki neprazan i kompaktan.
Dokaz. Jasno je da je K zatvoren i omeen, dakle i kompaktan.
Ostaje dokazati da je K neprazan.
Buduci su Ki neprazni skupovi mozemo odabrati niz (zn ); zn 2 Kn : Ocito
je taj niz iz kompaktnog skupa K1 pa stoga postoji konvergentni podniz

(zp(k) ): Neka je z0 = lim zp(k) : Ocito su clanovi podniza (zp(k) ) sadrzani u

k!1

kompaktnom, dakle i zatvorenom skupu Kp(1) ; pa je z0 2 Kp(1) : To znaci

da je z0 2 Kn za sve n
(zp(k) ; k

p(1): Anlogno, za bilo koji prirodni broj j, niz

j) ima clanove u Kp(j) i limes mu je z0 : Dobili smo da je z0 2 Kp(j) ;

a odatle z0 2 Kn za n

p(j): Buduci p(j) ! 1 kada j ! 1 zakljucujemo

da je z0 2 Kn za svako n 2 N; i K je zaista neprazan.

Denicija 1.36 Skup M

(8s 2 S) (9z 2 M )

C zove se "-mreza za skupa S

C; ako

d(s; z) < ":

Ukoliko je S omeen skup onda se za svaki " > 0 postoji konacna "-mreza
M: Sljedeci teorem pokazuje da se moze izabrati M
23

S:

Teorem 1.37 Ako je S

skup M

C omeen skup i " > 0; onda postoji konacan

S koji je "-mreza za skup S:

Dokaz. Dokaz kontradikcijom. Pretpostavimo suprotno, tj. da postoji

" > 0 takav da S ne sadrzi konacnu "-mrezu za S:
Neka je z1 2 S: Tada fz1 g nije "-mreza za S pa postoji z2 2 S takav da je

d(z1 ; z2 ) > ": Skup fz1 ; z2 g takoer nije "- mreza za S pa postoji z3 2 S takav
da je d(z3 ; z1 ) > " i d(z3 ; z2 ) > ": Nastavljajuci vaj postupak dolazimo do
niza (zn ) u S sa svojstvom da je d(zi ; zj )

" za i 6= j: Buduci je S omeen,

po Bolzano-Weierstrassovom teoremu (T.1.29, N.1.30) on ima konvergenzni

podniz (zp(n) ): No, to je nemoguce jer je d(zp(i) ; zp(j) )
S sadrzi konacnu "-mrezu za svaki " > 0:

" za i 6= j: Dakle,

Denicija 1.38 Familija ( j ; j 2 J) skupova iz C zove se pokrivac skupa

S
S
C; ako je S
j otvoreni, tada govorimo o
j2J j : Ukoliko su svi
otvorenom pokrivacu.

Teorem 1.39 (H. Lebesque) Ako je (

tnog skupa K; onda postoji
da je K(z; )

j:

j; j

2 J) otvoreni pokrivac kompak-

> 0 takav da za svaki z 2 K postoji j 2 J tako

Dokaz. Dokaz kontradikcijom.

24

Pretpostavimo da takav

ne postoji. Dakle, za svaki

takav da K(z; ) nije sadrzan u niti jednom

postoji zn 2 K takav da kugla K

zn ; n1

j:

> 0 postoji z 2 K

Posebno, za

1
n

(n 2 N)

nije sadrzana u niti jednom

j:

Buduci je K kompaktan postoji konvergentan podniz (zp(n) ) i limes z0 tog

podniza lezi u K: Iz z0 2 K i jer je (
z0 2

j0

za neki j0 2 J: No, jer je

j0

j; j

2 J) pokrivac za K; slijedi da je

otvoren, imamo da je K(z0 ; r)

j0

za neki r > 0: Sada

d(z0 ; zp(n) ) +

1
1
! 0 ) (9m 2 N) d(z0 ; zp(m) ) +
< r: (*)
p(n) n!1
p(m)

1
slijedi
Konacno iz z 2 K zp(m) ; p(m)

1
+ r
p(m)

(*)

d(z; z0 )

d(z; zp(m) ) + d(zp(m) ; z0 ) <

1
=r
p(m)

to znaci da je z 2 K(z0 ; r): Time smo dokazali

1
K zp(m) ; p(m)

K(z0 ; r)

j0

i doli do kontradikcije s izborom tocaka zn : Naime, za svaki n 2 N tocka

zn izabrana je tako da kugla K zn ; n1 nije sadrzana u niti jednom

j:

Primjenom prethodnog teorema na pokrivac koji se sastoji od jednog otvorenog skupa imamo:
Korolar 1.40 Ako je kompaktan skup K sadrzan u otvorenom skupu
onda postoji

> 0 takav da je K(z; )

za svaki z 2 K:

Teorem 1.41 (Borel-Lebesque) Skup K je kompaktan ako i samo ako se

svaki njegov otvoren pokrivac moze reducirati na konacan podpokrivac.
Dokaz. ) Neka je K kompaktan i (

j; j

Po Teoremu 1.39, imamo

(9 > 0)(8z 2 K) (9j 2 J)

Za tako odabrani
[n

i=1

j:

skup K sadrzi konacnu -mrezu (T.1.37). Neka je ta

mreza skup M = fz1 ; : : : ; zn g

K

K(z; )

2 J) njegov otvoreni pokrivac.

K: Dakle,

K(zi ; ):
25

Za svaki k = 1; 2; : : : ; n odaberimo jk 2 J tako da je K(zk ; )

je (

jk ; k

jk : Sada

= 1; 2; : : : ; n) trazeni konacan podpokrivac.

( Dokazimo da je K zatvoren, tj. da je U = C n K otvoren. Neka je

z 2 U: Skupovi
inkluziji,
[

k2N

Dakle, (

k+1 )

k
k

k; k

= C n Cl K(z; k1 ); k 2 N; su otvoreni i cine rastuci niz (po

skupova. Vrijedi

=Cn

k2N

Cl K z; k1 = C n fzg

K:

2 N) je pokrivac od K i, po pretpostavci teorema, on se moze

reducirati na konacan podpokrivac, tj. postoje k1 ; : : : ; kn 2 N takvi da je

K

[n

j=1

kj :

Neka je k = maxfk1 ; : : : ; kn g: To znaci da je

kj

k;

pa je K

odatle je

K z; k1

Cl K z; k1 = C n

C n K = U:

Dakle, oko svake tocke z 2 U nali smo kuglu koja je sadrzana u U i U jest
otvoren skup.

Treba jo dokazati da je K omeen skup.

Familija (K(0; n); n 2 N) jest otvoren pokrivac za C; dakle i za K: Sada
Sm
se on moze reducirati na konacan podpokrivac K
k=1 K(0; nk ): Kako je
konacna unija omeenih skupova omeen skup, zaista je K omeen.

Denicija 1.42 Kazemo da je funkcija f : S ! C jednoliko (ili uni-

formno) neprekidna na skupu K

S; ako za svaki " > 0 postoji

tako da vrijedi
(8z1 ; z2 2 K)

d(z1 ; z2 ) <

) d(f (z1 ); f (z2 )) < ":

Napomenimo da neprekidnost funkcije f na K znaci

(8z 2 K)(8" > 0)(9 > 0)

(8z 0 2 K)

d(z 0 ; z) <

) d(f (z 0 ); f (z)) < ";

a jednolika neprekidnost na K
(8" > 0)(9 > 0)(8z 2 K)

(8z 0 2 K)

d(z; z 0 ) <
26

) d(f (z); f (z 0 )) < ";

>0

to u slucaju neprekidnosti znaci da

ovisi o izboru tocke z i broja "; a

u drugom slucaju, u slucaju jednolike neprekidnosti

ovisi samo o izboru

broja ":
Napomenimo: svako jednoliko neprekidno preslikavanje je i neprekidno preslikavanje.
Teorem 1.43 (Heineov teorem) Neka je K

C kompaktan skup i

f : K ! C neprekidna funkcija. Tada je f jednoliko neprekidna na K.

Dokaz. Jer je f neprekidna na K vrijedi
(8z 2 K)(8" > 0)(9 = (z) > 0)(8z 0 2 K) d(z 0 ; z) <

) d(f (z 0 ); f (z)) <

"
2

ili drugacije zapisano

(8z 2 K)(8" > 0)(9 = (z) > 0)

(8z 0 2 K) z 0 2 K(z; (z))

) f (z 0 ) 2 K f (z); 2"

(1)

Promotrimo otvoreni pokrivac (K(z; (z); z 2 K) skupa K: Jer je K kom-

paktan, po Lebesquevom teoremu (T.1.39) za promatrani otvoreni pokrivac postoji

> 0 takav da je za svaki z0 2 K kugla K(z0 ; ) sadrzana u

K(z; (z)) za neki z 2 K: Neka su sada z 0 ; z 00 2 K takvi da je d(z 0 ; z 00 ) < ;

tj. z 0 ; z 00 2 K \ K(z; ): Sada po (1) imamo
f (z 0 ); f (z 00 ) 2 K f (z); 2" :
Slijedi
d(f (z 0 ); f (z 00 ))

d(f (z 0 ); f (z)) + d(f (z); f (z 00 )) <

" "
+ = ":
2 2

Time smo pokazali da vrijedi

(8" > 0)(9 > 0)(8z 0 2 K)(8z 00 2 K)
d(z 0 ; z 00 ) <

) d(f (z 0 ); f (z 00 )) < "

i zaista je f jednoliko neprekidna funkcija na K:

Teorem 1.44 Neka je K

C kompaktan skup i f : K ! C jednoliko

neprekidna funkcija. Tada je slika f (K) kompaktan skup.

27

Dokaz. Dokazimo da je f (K) omeen skup.

Jer je f jednoliko neprekidna ona je i neprekidna. Za " = 1 i z 2 K neka je
(z) takav da je

f (K \ K(z; (z))

K(f (z); 1):

Sada je (K(z; (z)); z 2 K) otvoreni pokrivac koji se, zbog kompaktnosti

skupa K dade reducirati na konacan dio (K(z1 ; (z1 )); : : : ; K(zn ; (zn )):
Sada je
f (K)

S
S
f (K \ K(z1 ; (z1 ))
f (K \ K(zn ; (zn ))
S
S
K(f (z1 ); 1)
K(f (zn ); 1)

i kako je unija na desnoj strani omeen skup, to je i f (K) omeen skup.

Ostaje jo dokazati da je f (K) zatvoren.
Neka je (bn ) konvergentan niz u f (K) i neka je b0 = lim bn : Za n 2 N neka je

an 2 K takav da je f (an ) = bn : Sada je (an ) niz u K: Zbog kompaktnosti od

K taj niz ima konvergentni podniz (ap(n) ) kojemu je lim ap(n) = a0 2 K: Jer

je f neprekidna u a0 mora biti f (a0 ) = lim f (ap(n) ) = lim bp(n) = b0 2 f (K):

Dakle, b0 2 f (K) pa je f (K) zaista zatvoren.

Teorem 1.45 Neka je K

C kompaktan skup i f : K ! C jednoliko

neprekidna funkcija. Ako je f (K)

je f (a)

f (z)

R; onda postoje tocke a; b 2 R takve da

f (b) za svaki z 2 K:

Dokaz. Po prethodnom teoremu je skup K1 = f (K)

R kompaktan,

dakle i zatvoren i omeen. Neka je M = sup K1 2 K1 i m = inf K1 2 K1 :

Za a; b 2 K za koje je m = f (a) i M = f (b) vrijedi f (a)

f (z)

f (b); za

svaki z 2 K:

ZADACI
1. Ako
T je (Ki ; i 2 I) familija kompaktnih skupova, onda je i presjek
zite!
i2I Ki kompaktan. Doka

2. Unija konacno mnogo kompaktnih skupova je kompaktan skup.

Dokazite!
3. Prikazite C kao uniju prebrojivo mnogo kompaktnih skupova.

28

4. Neka je

: [a; b] ! C neprekidna funkcija i neka je

= f (t) : t 2 [a; b]g

njena slika. Dokazite da za otvoren skup

C koji sadrzi
"krivulju"
postoji > 0 takav da je K(z; )
za svaki
z2 :

5. Udaljenost tocke z0 2 C do skupa S

d(z0 ; S) = inffjz0

C deniramo sa

zj : z 2 Sg:

Dokazite da je d(z0 ; S) = 0 ako i samo ako je z0 2 Cl S: Dokazite

da je funkcija z 7! d(z; S) neprekidna na C i, tovie da vrijedi
jd(z1 ; S) d(z2 ; S)j jz1 z2 j ; z1 ; z2 2 C:

6. Udaljenost izmeu skupova A; B

d(A; B) = inffja

C deniramo sa

bj : a 2 A; b 2 Bg:

Ako je K
C kompaktan, a F
C zatvoren skup dokazite da
K \ F = ; povlaci d(K; F ) > 0 i da postoje z1 2 K i z2 2 F
takvi da je d(A; B) = jz1 z2 j :

7. Neka je K

C kompaktan skup i " > 0: Dokazite da je

K" = fz 2 C : d(z; K)

"g

kompaktan skup i da sadrzi K: Nadalje, za "2 > "1 > 0 je K"1

sadrzan u nutrini od K"2 : Napokon, vrijedi
T
T
K = ">0 K" = n2N K n1 :

8. Dijametar skupa S

(S) = supfjz1

C deniramo sa

z2 j : z1 ; z2 2 Sg:

Neka je " > 0 bilo koji. Dokazite da se kompaktan skup K C

moze prikazati kao unija od konacno mnogo kompaktnih skupova,
od kojih je svaki dijametra ":

29

30

Poglavlje 2

ANALITICKE
FUNKCIJE
2.1

OSNOVNA SVOJSTVA

ANALITICKIH
FUNKCIJA

U daljnjem stalno pretpostavljamo da je

otvoren skup u C:

Denicija 2.1 Kazemo da je funkcija f :

! C diferencijabilna u tocki

z0 otvorenog skupa
f~ :

C; ako funkcija

n fz0 g ! C;

f (z)
f~(z) =
z

f (z0 )
z0

ima limes u tocki z0 : Tada se taj limes oznacava

f 0 (z0 ) = lim

z!z0

f (z)
z

f (z0 )
z0

i naziva derivacija funkcije f u tocki z0 :

Kazemo da je f diferencijabilna na
tocki z0 2

ako je ona diferencijabilna u svakoj

(tada kazemo i kratko - diferncijabilna funkcija): U tom je

slucaju z 7! f 0 (z) funkcija, i f 0 :

Umjesto f 0 (z0 ) = lim

z!z0

f (z) f (z0 )
z z0

! C nazivamo derivacija od f:
mozemo koristiti i (standardni) zapis za

derivaciju.
f (z0 + 4z)
4z!0
4z

f 0 (z0 ) = lim

f (z0 )

Kao i kod realnih funkcija realne varijable tako se i ovdje iduktivno denira
n-ta derivacija f (n) = (f (n

1) )0 :

31

Pokazimo da je funkcija f (z) = z n diferencijabilna na C i da

Primjer

vrijedi (z n )0 = nz n

(n 2 N).

f (z + 4z) f (z)
(z + 4z)n z n
= lim
=
4z!0
4z!0
4z
4z
h
i
n n 1
n n 2
zn +
z
4z +
z
(4z)2 +
+ (4z)n
1
2
lim
4z!0
4z
h
i
n
lim nz n +
z n 2 (4z) +
+ (4z)n 1 = nz n 1 :
4z!0
2

f 0 (z) = lim

zn
=

Napomena 2.2 Vrijede tvrdnje:

(a) Ako je f :
funkcija;

! C diferencijabilna funkcija, onda je f i neprekidna

(b) Ako su f; g :

! C diferencijabilne funkcije, onda su diferencijabilne

f
i funkcije f g; f g, (uz uvjet g(z) 6= 0) i vrijedi:
g
(f g)0 (z) = f 0 (z) g 0 (z);
(f g)0 (z) = f 0 (z) g(z) + f (z) g 0 (z);
f 0
f 0 (z) g(z) f (z) g 0 (z)
(z) =
(g(z) 6= 0):
g
[g(z)]2

Denicija 2.3 Ako je funkcija f 0 neprekidna na

liticka na

; onda se f zove ana-

(jo se kaze da je f holomorfna funkcija ili regularna

funkcija).
Primjer

Funkcija f : C ! C; f (z) = z 2 ima neprekidnu derivaciju f 0 (z) =

2z pa je analiticka na C:

Skup svih analitickih funkcija na otvorenom skupu

sa A( ): Buduci je za f; g 2 A( ) i ;

C oznacavat cemo

2 C i f + g 2 A( ) to je A( )

vektorski prostor nad poljem kompleksnih brojeva. Nadalje, f; g 2 A( )

povlaci da je f g 2 A( ): Napomenimo da je i

otvorenom skupu fz 2

f
g

je analiticka funkcija na

: g(z) 6= 0g:

Usporeivanje diferencijabilnosti i analiticnosti funkcije f sa svojstvima realnih funkcija u = Re f i v = Im f nije jednostavno. Ta veza dana je narednim
teoremom.
32

Teorem 2.4 Neka je

C otvoren skup, z0 = x0 + iy0 2

;f :

! C;

u = Re f; v = Im f: Funkcija f je diferencijabilna u tocki z0 onda i samo

onda ako su funkcije u i v diferencijabilne u tocki (x0 ; y0 ) i ako vrijedi:
@u(x0 ; y0 )
@v(x0 ; y0 )
=
;
@x
@y

@u(x0 ; y0 )
=
@y

@v(x0 ; y0 )
:
@x

(1)

U tom slucaju je
f 0 (z0 ) =

@u(x0 ; y0 )
@v(x0 ; y0 )
@v(x0 ; y0 )
+i
=
@x
@x
@y

@u(x0 ; y0 )
:
@y

(2)

Dokaz. ) Funkcija u je diferencijabilna u tocki (x0 ; y0 ) ako postoje realni

brojevi A i B takvi da vrijedi
lim

(x;y)!(x0 ;y0 )

ju(x; y)

i tada je
A=

u(x0 ; y0 ) A(x x0 ) B(y

p
(x x0 )2 + (y y0 )2

y0 )j

=0

@u(x0 ; y0 )
@u(x0 ; y0 )
; B=
:
@x
@y

Ako je f diferencijabilna u tocki z0 stavimo da je f 0 (z0 ) = C i pokazimo da

je C = A + iB: Imamo:
f (z)
z

f (z0 )
z0

u(x; y) + iv(x; y)
u(x; y)

z!z0

u(x0 ; y0 )
p
(x

f (z0 ) C(z
z z0

f (z) f (z0 )
z z0

lim

u(x; y)

(x;y)!(x0 ;y0 )

v(x; y)

z0 )

iv(x0 ; y0 )

(A + iB)(x + iy

x0 )2 + (y

y0 )2
y0 )

v(x0 ; y0 ) B(x x0 ) A(y

p
(x x0 )2 + (y y0 )2

(x;y)!(x0 ;y0 )

lim

f (z)

u(x0 ; y0 ) A(x x0 ) + B(y

p
(x x0 )2 + (y y0 )2

v(x; y)

Buduci je lim

C =

iy0 )

+
y0 )

(a)

C = 0 iz (a) slijedi

u(x0 ; y0 ) A(x x0 ) + B(y

p
(x x0 )2 + (y y0 )2
v(x0 ; y0 ) B(x x0 ) A(y
p
(x x0 )2 + (y y0 )2

Dakle, funkcije u i v su diferencijabilne u (x0 ; y0 ) i vrijedi

A=

x0

@u(x0 ; y0 )
@v(x0 ; y0 )
=
; B=
@x
@y
33

y0 )
y0 )

9
>
= 0; >
=

>
= 0: >
;

@u(x0 ; y0 )
@v(x0 ; y0 )
=
@y
@x

(b)

(c)

( Neka su u i v diferencijabilne u tocki (x0 ; y0 ) i neka vrijedi (c). Tada

vrijedi i (b).

Stavimo C = A + iB i z0 = x0 + iy0 : Tada za z = x + iy vrijedi (a), pa

pomocu (b) slijedi lim

z!z0

lim

z!z0

f (z)
z

f (z) f (z0 )
z z0

C = 0; odnosno

f (z0 )
= C:
z0

Dakle, funkcija f jest diferencijabilna u tocki z0 i vrijedi (1).

Teorem 2.5 Neka je

C otvoren skup, f :

! C; u = Re f; v = Im f:

Funkcija f je analiticka ako i samo su funkcije u i v klase C 1 na

i na

zadovoljavaju Cauchy-Riemannove uvjete

@v
@u
=
;
@x
@y

@u
=
@y

@v
:
@x

(3)

Dokaz. Funkcije u i v su klase C 1 na

tocki iz

ako su one diferencijabilne u svakoj

i njihove su parcijalne derivacije po x i y neprekidne funkcije na

: Odavde i iz Teorema 2.4 neposredno slijedi tvrdnja teorema.

Primjer

Funkcija f (z) = iz denirana je na C: Njezin realni dio je u(x; y) =

y; a imaginarni dio v(x; y) = x: Buduci je

@u
@y

=0i

@v
@x

= 1 imamo

pa f nije diferencijabilna u svakoj tocki z 2 C:

Primjer

@u
@y

6=

@v
@x

Funkcija f (z) = ez denirana je na C: Buduci je

2

f (z) = e(x+iy) = ex
to je u(x; y) = ex

y2

y2

(cos 2xy + i sin 2xy)

cos 2xy i v(x; y) = ex

y2

sin 2xy: Funkcije u i v su

diferencijabilne u svakoj tocki (x; y) i zadovoljavaju Cauchy-Riemannove

uvjete:
@u
2
= 2xex
@x

y2

cos 2xy

2yex

y2

sin 2xy =

@v
@y

@u
@v
2
2
2
2
= 2yex y cos 2xy 2xex y sin 2xy =
:
@y
@x
Ove su parcijalne derivacije neprekidne i stoga je f analiticka funkcija na
citavoj ravnini C: Derivaciju f 0 (z) mozemo racunati ovako:
f 0 (z) =

@u(x0 ; y0 )
@v(x0 ; y0 )
+i
=
@x
@x
34

= ex

y2

(2x cos 2xy

y2

[2(x + iy) cos 2xy + 2(ix

= ex

= 2(x + iy)ex

y2

2y sin 2xy) + iex

y2

(2y cos 2xy + 2x sin 2xy) =

y) sin 2xy] =

(cos 2xy + i sin 2xy) =

2

= 2(x + iy)e(x+iy) = 2zez :

Funkcija f (z) = z z denirana je na citavom C: Za nju je

Primjer

u(x; y) = x2 + y 2 i v(x; y) = 0: Ispitajmo u kojim tockama vrijede CauchyRiemannovi uvjeti. Buduci je

@u
@v
= 2x;
=0)x=0
@x
@y
@u
@v
= 2y;
=0)y=0
@y
@x
vidimo da su oni zadovoljeni samo u tocki (0; 0): Zato je f diferencijabilna
samo u tocki z = 0 i nigdje nije analiticka (poto nije diferencijabilna niti u
kojoj okolini tocke 0): Izracunajmo njenu derivaciju u tocki z = 0 :
f 0 (0) = f 0 (z) = lim

4z!0

f (0 + 4z)
4z

f (0)

4z 4z
= lim 4z = lim (4x
4z!0
4x;4y!0
4z!0
4z
lim

i4y) = 0

! R funkcija klase C 2 na otvorenom skupu

Denicija 2.6 Neka u :

R2 : Kazemo da je u harmonijska funkcija na

4u =
svuda na

@2u @2u
+ 2 =0
@x2
@y

ako je

(4)

Drugim rijecima harmonijska funkcija je rjeenje Laplaceove diferencijalne jednadzbe 4u = 0:

Primjer Za funkciju u(x; y) =

@u
=
@x

2ex cos y;

2ex cos y je

@u
= 2ex sin y;
@y

@2u @2u
+ 2 = 2ex cos y + 2ex cos y = 0;
@x2
@y
pa je u harmonijska funkcija.
4u =

35

Odredimo harmonijsku funkciju (razlicitu od konstante) koja se

Primjer

moze zapisati u obliku

u(x; y) = '

y
:
x

Stavimo z = xy : Tada je
y2
2y
@u
@' @z
y @2u
00
;
=
'
(z)
+ '0 (z) 3 ;
=
= '0 (z)
@x
@z @x
x2 @x2
x4
x
@u
1
@' @z
1 @2u
= '00 (z) 4 :
=
= '0 (z)
;
2
@y
@z @y
x @y
x
Slijedi da je
x2 + y 2
2y
@2u @2u
+ 2 = '00 (z)
+ '0 (z) 3 =
2
4
@x
@y
x
x
i
1h
(1 + z 2 )'00 (z) + 2z'0 (z) :
x2

4u =

Da bi u bila harmonijska mora vrijediti (1 + z 2 )'00 (z) + 2z'0 (z) = 0; tj.

'00 (z)
=
'0 (z)

2z
:
1 + z2

Integracija daje ln '0 (z) =

'0 (z) =

ln(1 + z 2 ) + ln C1 pa je

C1
1 + z2

i odavde je '(z) = C1 arctg z + C2 : Dakle,

u(x; y) = '

y
y
= C1 arctg + C2
x
x

je harmonijska funkcija (i jedina tog oblika).

Pokazat cemo kasnije netrivijalnu cinjenicu da ako je f analiticka funkcija
na otvorenom skupu

; onda je i f 0 analiticka funkcija na

i derivacije svakog reda analiticke na

(tovie da su

):

Neka je sada f = u + iv analiticka funkcija na

: Tada vrijede Cauchy-

Riemannovi uvjeti pa imamo

@ @u
@ @v
@2u
=
=
2
@x
@x @x
@x @y
i u je harmonijska funkcija na
harmonijska na

@ @v
=
@y @x

@ @u
=
@y @y

@2u
@y 2

: Analogno se pokazuje da je i funkcija v

: Time smo pokazali da vrijedi teorem.

36

Teorem 2.7 Ako je f = u + iv 2 A( ) onda su u i v harmonijske funkcije

na

Neka je sada u harmonijska funkcija na podrucju

: Postavlja se pitanje

postoji li funkcija f 2 A( ) takva da je Re f = u? Da bismo rijeili taj

problem, treba rijeiti sistem diferencijalnih jednadzbi
@u
@v
=
;
@x
@y

@u
=
@y

@v
:
@x

smatrajuci funkciju u zadanom, a funkciju v nepoznatom. Zbog jednostavnosti uzmimo da je

leze u

Iz

otvorena kugla i neka tocke z0 = x0 + iy0 i z = x + iy

@u
@v
=
integracijom po varijabli y dobivamo
@x
@y
Z y
@u(x; s)
v(x; y) =
ds + '(x);
@x
y0

gdje je '(x) "konstanta integracije" koju odreujemo iz uvjete da v zadovoljava jednadzbu

@u
@y

@v
@x

i da je 4u = 0: Imamo

Z y 2
@u(x; y)
@v(x; y)
@ u(x; s)
4u=0
=
=
ds '0 (x) =
2
@y
@x
@x
y0
Z y 2
@ u(x; s)
@u(x; y) @u(x; y0 )
ds '0 (x) =
'0 (x):
2
@s
@y
@y
y0
Odavde je
'0 (x) =

@u(x; y0 )
;
@y

to daje
'(x) =

@u(t; y0 )
dt + v0 ;
@y
x0
37

gdje je v0 proizvoljna realna konstanta. Funkcije u i

Z x
Z y
@u(t; y0 )
@u(x; s)
v(x; y) =
dt +
ds + v0 ;
@y
@x
x0
y0
zadovoljavaju Cauchy-Riemannove diferencijalne jednadzbe na kugli K(z0 ; r)
i one su klase C 1 ; pa je f = u + iv analiticka funkcija na K(z0 ; r) kojoj je u
realni dio: Time smo dokazali teorem.
Teorem 2.8 Neka je u harmonijska funkcija na podrucju
x0 + iy0 2

; K(z0 ; r)

C, z0 =

i v0 2 R proizvoljan. Tada postoji jednistvena

funkcija v koja je harmonijska na kugli K(z0 ; r); v0 = v(x0 ; y0 ) i f = u + iv

je analiticka funkcija na kugli K(z0 ; r):
Primjer
dio u = x3

Odredimo funkciju v, tako da funkcija f = u + iv kojoj je realni

3xy 2 + y; bude analiticka.

Vrijedi
@2u
@2u
= 6x;
=
2
@x
@x2

6x

pa je 4u = 0: Dakle, u je harmonijska i zato postoji trazena funkcja v:

Odredit cemo je koristeci Cauchy-Riemannove uvjete:
@u
= 3x2
@x

3y 2 =

@v
@y

(3x2

3y 2 )dy + '(x) = 3x2 y

i odavde je
v(x; y) =

y 3 + '(x):

Nepoznatu funkciju ' odreujemo koristeci drugi Cauchy-Riemannov uvjet:

@u
=
@y

6xy + 1 =

Slijedi '0 (x) =

@v
=
@x

1 pa je '(x) =

'0 (x):

6xy

x + C: Dobili smo

f (z) = x3

3xy 2 + y + i(3x2 y

(x + iy)3

i(x + iy) + C = z 3

y3

x + C) =

iz + C:

Napomenimo da smo krenuli od funkcije u i odredili v: Slicno bi se pokazalo

da ukoliko je v harmonijska funkcija da se onda moze odrediti analiticka
38

funkcija f kojoj je v imaginarni dio: Dakle, ako su u i v harmonijske funkcije

koje zadovoljavaju Cauchy-Riemannove uvjete, tada je funkcija f = u + iv
analiticka. Takve dvije funkcije zovemo konjugirani par harmnonijskih
funkcija.
Ako je zadana jedna od funkcija u ili v (ona mora nuzno biti harmnonijska), tada pomocu Cauchy-Riemannovih uvjeta mozemo odrediti harmonijsku funkciju koja s njom cini konjugirani par. Drugim rijecima, mozemo
odrediti analiticku funkciju f ukoliko poznajemo ili njen realni ili njen imaginarni dio. Pokazite (korisna vjezba!) da ukoliko je poznat u da je tada
Z x
Z y
@u(x0 ; s)
@u(t; y)
dt +
ds + C;
(5)
v(x; y) =
@y
@x
x0
y0
a ako je poznat v da je tada
Z y
Z x
@v(t; y)
dt +
u(x; y) =
@y
y0
x0

@v(x0 ; s)
ds + C:
@x

(6)

Primjer Neka je
u = ln(x2 + y 2 ):
Lako se provjeri da je 4u = 0 i funkcija u moze biti realni dio neke analiticke

funkcije f = u + iv. Njen imaginarni dio v odredimo preko formule (5) tako

da uzmemo (x0 ; y0 ) = (0; 1) :

Z y
Z x
@u(x0 ; s)
@u(t; y)
dt +
ds + C =
v(x; y) =
@y
@x
y0
x0
Z y
Z x
2 0
x
2y
dt +
ds + C = 2 arctg + C:
2
2
2
2
t +y
y
1 0 +s
0
Dakle,
f (z) = u(x; y) + iv(x; y) = ln(x2 + y 2 ) + i C

2 arctg

x
:
y

Na koncu ovog odjeljka pokazimo analogon za analiticke funkcije poznate

tvrdnje: ako je ' : ha; bi ! R diferencijabilna funkcija sa svojstvom da je

'0 (t) = 0 za svaki t 2 ha; bi onda je ' konstantna funkcija.

Teorem 2.9 Neka je f :
stvom da je

f 0 (z)

! C analiticka funkcija na podrucju

= 0 za svako z 2 : Tada je f konstanta.

39

sa svoj-

Dokaz. Neka su a; b 2
segmenti [a; z1 ]; [z1 ; z2 ];
' : [0; 1] ! C;

proizvoljne tocke i z1 ; : : : ; zn
; [zn

1 ; b]

leze u

'(t) = f (a + t(z1

takve tocke da

: Promotrimo funkciju
a)):

Ona je neprekidna i vrijedi '(0) = f (a); '(1) = f (z1 ): Za t 2 h0; 1i imamo

'(t + h)
h

'(t)

f (a + (t + h)(z1
[a + (t + h)(z1

a))
a)]

f (a + t(z1 a))
(z1
[a + t(z1 a)]

a)

pa je ' diferencijabilna u t i vrijedi

'0 (t) = f 0 (a + t(z1

a)) (z1

a) = 0 (z1

a) = 0:

Slijedi da je (Re ')0 (t) = 0 i (Im ')0 (t) = 0 za t 2 h0; 1i : Po Teoremu srednje
vrijednosti nalazimo da su to konstantne funkcije, dakle i ' je konstantna
funkcija. Posebno je '(0) = '(1), tj. f (a) = f (z1 ): Analogno se dobiva
f (z1 ) = f (z2 ) =

= f (zn

jest konstantna funkcija.

1)

= f (b) i jer su a; b 2

proizvoljne tocke f

ZADACI
1. Dokazite tvrdnju (a) iz Napomene 2.2.
2. Dokazite tvrdnju (b) iz Napomene 2.2.
1
analiticka.
z
1
4. Dokazite da je funkcija f (z) : C n fz0 g ! C; f (z) =
z z0
analiticka i naite n-tu derivaciju te funkcije.
3. Dokazite da je funkcija f : C n f0g ! C; f (z) =

5. Dokazite da iz diferencijabilnosti funkcije f :

z0 2 slijedi da je f neprekidna u tocki z0 :

otv.

! C u tocki

6. Dokazite:

(a) f; g 2 A( ) ) f g 2 A( );
f
(b) f; g 2 A( ) ) 2 A( 1 ); 1 = fz 2 : g(z) 6= 0g:
g
7. Neka su U i V otvoreni skupovi i f : U ! C; g : V ! C analiticke
funkcije takve da je g(V ) U: Dokazite da je kompozicija f g :
V ! C analiticka funkcija i da je
(f

g)0 (z) = f 0 (g(z0 )) g 0 (z0 ); z0 2 V:

8. Ako analiticke funkcije f; g : ! C zadovoljavaju uvjet f 0 (z) =

g 0 (z); z 2 ; dokazite da se one razlikuju za konstantu.

9. Dokazite: ako je
C podrucje i f : ! C analiticka funkcija
na takva da je f (z) 2 R za svaki z 2 ; onda je f konstantna
funkcija.

40

10. Dokazite da funkcija f : C ! C; f (z) = iz nije diferencijabilna

na C:
11. Dokazite da su funkcije sin i cos na C denirane formulama:
sin z = sin x ch y + i cos x sh y; cos z = cos x ch y + i sin x sh y:
Odredite im derivacije.
12. Pomocu Cauchy-Riemanovih uvjeta provjerite koje su funkcije
analiticke (na nekom podrucju u C) i izracunajte im derivaciju:
z 1
1
:
(c) f (z) = z 2 z;
(a) f (z) = + z + 1; (b) f (z) =
z
z+1
(d) f (z) = z ez ;
(e) f (z) = jzj z;
(f) f (z) = jzj ;
(g) f (z) = z Im z;
(h) f (z) = z Re z:
13. Odredite sve tocke u kojima su diferencijabilne funkcije:
(a) f (z) = Re z;
(b) f (z) = Im z;
2
(c) f (z) = jzj ;
(d) f (x + iy) = x2 + iy 2 ;
2
2
(e) f (x + iy) = 2xy i(x
y ):
14. Odredite analiticku funkciju f = u + iv ako je poznat realni
odnosno imaginarni dio:
1
x
; f( ) = ;
(a) u = 2
x + y2
(b) u = x3 + 6x2 y 3xy 2 2y 3 ; f (0) = 0;
(c) u = ex (x cos y y sin y); f (0) = 0;
(d) v = 2(ch x sin y xy); f (0) = 0;
(e) v = 2 ch x cos x x2 + y 2 ; f (0) = 0;
(f) v = 2 sin 2x sh 2y + y; f (0) = 2:
15. Pokazite sa su sljedece funkcije harmonijske i odredite pripadne
konjugirane funkcije:
(a) u(x; y) = x2 + 2x y 2 ; (b) u(x; y) = 2ex cos y;
y
(c) u(x; y) = arctg ;
(d) u(x; y) = xy:
x
16. Da li postoji harmonijska funkcija, razlicita od konstante, sljedeceg
oblika:
(a) u = '(x);
(b) u = '(ax + by); (c) u = '(xy);
(d) u = '(x2 y);
(e) u = '(x2 + y 2 ); (f) u = '(x2 + y);
2
2
(g) u = '(x
y ):
17. Pokazite da Cauchy-Riemannovi uvjeti u polarnim koordinatama
(r; ') glase
@u
=
@'

@v
@u
@v
; r
=
@'
@r
@'

i da derivaciju funkcije f u polarnim koordinatama mozemo racunati na nacin

r @u
@v
1 @v
@u
f 0 (z) =
+i
=
i
:
z @r
@r
z @'
@'
18. Odredite u(r; ') i v(r; ') i koristeci prethodni zadatak ispitajte
koja je funkcija analiticka i ako jest odredite njezinu derivaciju:
(a) f (z) = z n ; (b) f (z) = iz;
(c) f (z) = z;
2
(d) f (z) = ez ; (e) f (z) = ez :

41


PRIMJERI ANALITICKIH
FUNKCIJA

2.2

Ovdje cemo detaljnije opisati nekoliko vaznih primjera analitickih funkcija.

Kompleksne brojeve u domeni komkleksne funkcije (leze u Z-ravnini) oznacavat cemo sa z = x + iy, a njihove slike sa w = u + iv (leze u W -ravnini).

2.2.1

Eksponencijalna funkcija

Eksponencijalna funkcija
f : C ! C n f0g; f (z) = ez = ex (cos y + i sin y);

(1)

je analiticka na C jer su ispunjeni Cauchy-Riemannovi uvjeti:

@u
@(ex cos y)
@(ex sin y)
@v
=
= ex cos y =
=
;
@x
@x
@y
@y
@(ex cos y)
@(ex sin y)
@v
@u
=
= ex sin y =
=
:
@y
@y
@x
@x
Dakle,
f 0 (z) =

@u
@v
+i
= ex cos y + iex sin y = ez :
@x
@x

(2)

Ona je i periodicna s osnovnim periodom T0 = 2 i jer je

f (z + 2 i) = ez+2

= ez e2

= ez = f (z):

Restrikcija eksponencijalne funkcije na otvorenu prugu T = R h ;

C je bijekcija sa T na skup C = CnL ; L =

ftei

:t

+2 i

0g (kazemo da se

C dobiva iz C tako da se u C napravi rez po zraci L ):

Promotrimo otvorenu prugu T0 = R

; i

C. Dio lijevo od ishodita

preslikava se u otvoreni krug radijusa 1; a desni dio na vanjtinu tog kruga

u C . Istaknuta negativna u-os u kompleksnoj W -ravnini predstavlja tocke
gdje se spajaju krajnje tocke segmenta x = x0 (izmeu istaknutih paralela).
42

Dakle, otvorena pruga T0 preslikava se na W -ravninu s rezom duz negativne

realne osi. Dodamo li otvorenoj prugi T0 donji rub (tj. pravac y =

onda se poluotvorena pruga preslikava na W -ravninu bez ishodita.

2.2.2

Logaritamska funkcija

Eksponencijalna funkcija f0 : T0 ! C (iz kompleksne W -ravnine uklonili

smo negativnu realnu os) je bijekcija i njenu inverznu funkciju Ln : C ! T0
nazivamo logaritamska funkcija. Ona je zadana sa
Ln z = ln jzj + i Arg z; z 2 C ;

(3)

gdje je Arg z glavna vrijednost argumenta broja z (jedinstveni broj Arg z =

; ] takav da je z = jzj ei' ).

'2h

Pokazimo da je logaritamska funkcija analiticka na C i da je

(Ln z)0 =

1
:
z

(4)

Dokazimo slucaj Re z > 0 (ostali slucajevi analogno, treba voditi racuna o

predznaku za slucajeve Im z > 0 i Im z < 0): Tada je
p
y
u(x; y) = ln jzj = ln x2 + y 2 ; v(x; y) = arctan
x
i imamo

1
@v
x
=
@y
1 + xy

@v
=
@x
1+

y
x2
y 2
x

x2

x
@u
=
;
2
+y
@x

x2

y
=
+ y2

@u
:
@y

Po Teoremu 2.5 je funkcija z 7! Ln z analiticka na otvorenoj desnoj poluravnini Re z > 0: Nadalje je

(Ln z)0 =

@u
@v
x
+i
= 2
@x
@x
x + y2

x2
43

y
1
1
i=
= :
2
+y
x + iy
z

Ako je k 2 Z bilo koji, onda je funkcija fk : C ! C denirana sa

fk (z) = Ln z + 2k i
analiticka na C i vrijedi efk (z) = z; f 0 (z) =

1
z

za svaki z 2 C : Dakle, anali-

ticka funkcija fk je inverzna funkcija restrikcije eksponencijalne funkcije na

otvorenu prugu R

+ 2k ; + 2k i : Funkcije fk nazivamo granama

logaritamske funkcije, a funkciju f0 = Ln nazivamo glavnom granom logaritamske funkcije. Ona se odlikuje svojsvom da je Ln x = ln x za x > 0:

2.2.3

Opca potencija

Neka je c 2 C i k 2 Z: Funkciju deniranu s

z 7! ec(Ln z+2k

i)

(5)

nazivamo opcom potencijom. To je kompleksna funkcija denirana na

C i ona je analiticka (kompozicija je analitickih funkcija).
Funkciju
z 7! z n

(6)

nazivamo n-tom potencijom. Ona je specijalni slucaj opce potencije ako

se uzme c = n : en(Ln z+2k
funkcija (z n )0 = nz n
T0 =

2
n

vrijedi

zn

i)

= en Ln z en2k

i)

= eLn z = z n : To je analiticka

i osim toga ona je periodicka s osnovnim periodom

2k
= jzjn ein('+ n ) :

jzjn ein'

Uzmemo li u opcoj potenciji c =

z 7! e n (Ln z+2k

1
n

dobivamo funkciju n-ti korijen:

1

= eLn z n = z n :

(7)

Na C imamo n razlicitih analitickih funkcija

1

z 7! e n (Ln z+2k
Za k 2 f0; 1; : : : ; n

i)

p
n

jzjei

Arg z+2k
n

; k = 0; 1; : : : ; n

(8)

1g ta je funkcija inverzna restrikciji potencije z 7! z n

na otvoreni kut u C s vrhom u ishoditu fz 2 C : (2k

(2k + 1) =ng:

44

1) =n < Arg z <

Opet govorimo o granama:

- glavna grana n-tog korijena f0 (z) =
- k-ta grana fk (z) = f0 (z) ei
Primjer

2k
n

p
n

z=

; k 2 f0; 1;

p
Arg z
n
jzjei n ;
;n

1g :

Odredimo Ln ii :

Napomenimo da vrijedi Ln ab 6= b Ln a pa treba biti oprezan!

Oznacimo ez = exp(z):

Po deniciji opce potencije z 7! z a = ea Ln z = exp(a Ln z) imamo da je

ii = exp(i Ln i) = exp(i ln jij + i(arg i + 2k )) =
exp fi [ln 1 + i ( =2 + 2k )]g = exp f ( =2 + 2k )g ; k 2 Z:
Sada je
Ln ii = Ln exp f ( =2 + 2k )g =
ln jexp f ( =2 + 2k )gj + i (arg exp f ( =2 + 2k )g + 2m ) =
( =2 + 2k ) + 2m ;

k 2 Z; m 2 Z:

Primjetimo da je i Ln i = i fln jij + i (arg i + 2k )g =

Ln ii

=2 + 2k

pa je

6= i Ln i:

2.2.4

Trigonometrijske i hiperbolicke funkcije

Vec smo napomenuli da trigonometrijske i hiperbolicke funkcije deniramo

na nacin
def.

z 7! sin z =
z 7! tg z =

1 iz
e
2i

sin z
;
cos z

iz

def.

z 7! cos z =

z 7! ctg z =

cos z
;
sin z

45

1 iz
(e + e
2

iz

);

1 z
def. 1
(e
e z ); z 7! ch z = (ez + e z ) : : :
2
2
Sve su to analiticke funkcije. Nije teko pokazati da vrijedi
def.

z 7! sh z =

sin iz = i sh z;

sh iz = i sin z;

cos iz = sh z;

ch iz = cos z;

tg iz = i th z;

tiz = i tg z;

ctg iz =

i cth z;

cth iz =

i ctg z:

Primjer Odredimo modul i glavnu vrijednost argumenta funkcije f (z) =

p
sin z u tocki z0 = + i ln(2 + 5):
p
f (z0 ) = sin z0 = sin + i ln(2 + 5) =
p
p
sin cos i ln(2 + 5) + cos sin i ln(2 + 5) =
p
p
sin i ln(2 + 5) = i sh ln(2 + 5) =
p
p
p
i
1
1
p =
2+ 5
i eln(2+ 5) e ln(2+ 5) =
2
2
2+ 5
p
i 8+4 5
p = 2i;
2 2+ 5
pa je r = 2 i ' = 3 =2:

2.2.5

Funkcije denirane preko integrala

Na koncu ovog odjeljka navodimo analiticku funkciju deniranu preko integrala. Neka je a; b 2 R, a < b, i neka je g : [a; b] ! R neprekidna funkcija.

Deniramo funkciju f : C ! C sa
Z b
f (z) =
g(t)eitz dt:

(9)

Za nju je

u(x; y) =

g(t)e

ty

cos txdt;

v(x; y) =

g(t)e

ty

sin txdt:

Deriviranjem pod znakom integrala (Leibnizovo pravilo) dobivamo

Z b
@v(x; y)
@u(x; y)
=
;
g(t)e ty ( t sin tx)dt =
@x
@y
a
Z b
@u(x; y)
@v(x; y)
=
g(t)( te ty ) cos txdt =
@y
@x
a
pa je f analiticka funkcija na C:
46

ZADACI
1. Odredite realni i imaginarni dio funkcija:
i
(a) f (z) = sin z;
(b) f (z) = z 3
;
z
2
(c) f (z) = ch(z i); (d) f (z) = z
2z + 5i;
z+1
(e) f (z) = 2
:
(f) f (z) = e1 z ;
z
1
(g) f (z) = sh z;
(h) f (z) = tg z:
2. Izracunajte f (z0 ) ako je zadano:
(a) f (z) = ch2 z; z0 = i ln 3 (b) f (z) = (z i)3 ; z0 = ;
z
i
(c) f (z) = ; z0 = 1 + i;
(d) f (z) = z 3 ; z0 = e 4 :
z
3. Dokazite da je eu+v = eu ev (u; v 2 C):
4. Odredite Ln z ako je:
(a) z = 1; (b) z =

i;

(c) z = ii :

5. Dokazite da vrijede identiteti:

2

(a) (sin z) + (cos z) = 1;

(b) sin(z1 + z2 ) = sin z1 cos z2 + cos z1 sin z2 ;
sin 2z = 2 sin z cos z;
(c) cos(z1 + z2 ) = cos z1 cos z2 sin z1 sin z2 ;
cos 2z = cos2 z sin2 z:
6. Izracunajte modul i argument zadanih funkcija u zadanim tockama:
(a) f (z) = cos z; z0 = =2 + i ln 2;
(b) f (z) = ch z; z0 = 1 + i =2;
(c) f (z) = th z; z0 = i:
7. Izracunajte (prikazite u algebarskom ili trigonometrijskom obliku):
(a) Ln(e);
(b) Ln( i);
(c) Ln(3 2i);
p
1 + i 2i
i
(d) p
; (e) 1 ;
(f) ( 1) 2 ;
2
1
1+i
(g) 1 i ;
(h) (4 3i)
; (i) tg 2i ;
sin i
(j) i ;
(k) sin 2i;
(l) cos(2 + i);
8. Rijeite jednadzbe:
(a) ez + i = 0;
(c) sin z = 3;
(e) ln(z + i) = 0;
(g) 4 sin z + 5 = 0;
(i) i + sh iz = 0;

(b) eix = cos x, x 2 R;

(d) ln(i z) = 1;
(f) e2z + 2ez 3 = 0;
(h) sin z = i;
(j) sin z + cos z = 2:

47

2.3

REDOVI POTENCIJA

2.3.1

Redovi kompleksnih brojeva

Funkcija f :

! C je analiticka na otvorenom skupu

derivaciju u svakoj tocki skupa

na

i ako je ta derivacija

f0

; ako oma ima

neprekidna funkcija

: Naveli smo nekoliko vaznih primjera analitickih funkcija. Meutim,

najcece analiticke funkcije dobivamo preko redova potencija. Podsjetimo

se to su to redovi kompleksnih brojeva.
Ureeni par nizova kompleksnih brojeva ((zn ); (sn )); gdje je
sn = z1 + z2 +

+ zn ;

X1
zn ili samo
nazivamo redom kompleksnih brojeva i oznacavamo
n=1
X
zn : Pritom kazemo da je zn opci clan reda, a sn n-ta parcijalna suma.
X
Ako postoji s = lim sn tada kazemo da je red
zn konvergentan i taj
n!1

se s naziva sumom reda. U suprotnom kazemo da je red divergentan.

Pokazuje se da vrijedi:
X
Red
zn ; zn = xn + iyn , konvergira ako i samo ako konvergiraju
X
X
X
X
X
redovi
xn ;
yn i tada je
zn =
xn + i yn :

Navedimo i nekoliko poznatih cinjenica (po analogiji s redovima realnih brojeva) koje se jednostavno dokazuju (dokazite ih!):
X
Ako red
zn konvergira tada je lim jzn j = 0 (nuzan uvjet za konvergenciju reda).

X
Ako je lim jzn j =
6 0 tada je
zn divergentan.
X
Red
zn je apsolutno konvergentan, ako konvergira red poziX
tivnih realnih brojeva
jzn j : Red koji konvergira ali ne konvergira

apsolutno naziva se uvjetno konvergentnim redom.

Svaki apsolutno konvergentan red je konvergentan (obrat ne vrijedi!).

X
Poredbeni kriterij. Ako je
an konvergentan red pozitivnih reX
alnih brojeva i ako vrijedi jzn j
an ; cim je n
n0 ; tada red
zn
X
konvergira apsolutno. Red
an nazivamo (konvergentnom) majoX
rantom reda
zn :
48

DAlambertov kriterij. Ako je

X
zn konvergira (apsolutno).

zn+1
< 1 tada red
zn

X
zn+1
;tada red
zn konvergira za
n!1 zn
> 1; a za = 1 ovaj kriterij ne daje odluku.

Ako pak postoji

divergira za

= lim sup

= lim

< 1;

p
Cauchyjev kriterij. Ako je = lim n jzn j < 1 tada za < 1 red
n!1
X
zn konvergira (apsolutno), a za > 1 red divergira (za = 1 nema
odluke).

zn
Raabeov kriterij. Ako je = lim n
1 > 1 tada red
n!1
zn+1
X
zn konvergira (apsolutno), a za < 1 red divergira.
Ilustrirajmo prethodno primjerima.
X ( 1)n
ne konvergira apsolutno.
Primjer Pokazimo da red
n+i
n
n
X
( 1)
( 1)
n
n
Vrijedi
= ( 1)n 2
+i 2
: Red
( 1)n 2
konvergira
n+i
n +1
n +1
n +1
n
X ( 1)
konvergira apsolutno. Slijedi da zadani red konuvjetno, a red
n2 + 1
vergira uvjetno.
X
1
1
1
Primjer Za red
vrijedi jzn j =
= 2
: Buduci je
2
2
(n + i)
n +1
jn + ij
X 1
red
konvergentan, zadani red apsolutno konvergira.
n2 + 1
X
n!
Primjer Ispitajmo konvergenciju reda
zn ; zn = n z n ; jzj < e:
n
Po DAlambertovom kriteriju imamo
lim

n!1

zn+1
(n + 1)!z n nn
nn
jzj
= lim
=
lim
jzj =
<1
n+1
n
n+1
n!1 (n + 1)
n!1 (n + 1)
zn
n!z
e

i polazni red konvergira apsolutno.

Primjer

Ispitajmo konvergenciju reda

Po Cauchyjevom kriteriju je
lim

n!1

n zn;

2 R; jzj < 1:

p
p
p
n
jzn j = lim n jn z n j = jzj lim ( n n) = jzj < 1
n!1

n!1

i red konvergira apsolutno.

49

n!
(z + 1)(z + 2)

; Re z < 1; ispi(z + n)
zn
jz + n + 1j
tat cemo uporabom Raabeovog kriterija. Buduci je
=
zn+1
n+1
imamo
Konvergenciju reda

Primjer

zn

lim n

jz + n + 1j (n + 1)
=
n+1
q
(x + n + 1)2 + y 2
(n + 1g = lim

1 = lim

zn+1

n!1

n!1

lim fjx + n + 1 + iyj

n!1

x2 + 2x(n + 1) + y 2

lim q

n!1

n!1

(n + 1)

=x<1

(x + n + 1)2 + y 2 + n + 1

i red konvergira apsolutno.

Ispitajmo konvergenciju reda

Primjer

Za jzj < 1 vrijedi

zn
1 zn
jzjn
1 jzjn

imamo

zn
1 zn

2.3.2

Redovi potencija

X zn
:
1 zn
n
jzj
i red konvergira. Za jzj
1 jzj

jzjn
1 jzjn
1
i red divergira.
2

Red potencija je oblika

X1

n=0

an (z

z0 )n

(1)

gdje su koecijenti an ; n 2 N i z0 zadani kompleksni brojevi, a z kompleksna

varijabla. Za red (1) kazemo da je red potencija oko tocke z0 : Za red

X1

n=1

z0 )n

nan (z

(2)

kazemo da je dobiven iz reda (1) deriviranjem clan po clan, a za red

X1

an
(z
n=0 n + 1

z0 )n+1

(3)

da je dobiven iz reda (1) integriranjem clan po clan.

Red potencija (1) konvergira za z = z0 (suma mu je tada a0 ) pa je skup K
svih kompleksnih brojeva za koje red potencija konvergira neprazan. Oznacimo sa
r = sup

z0 : z 2 K

(4)
50

To je realan broj

0 ili +1: Broj r zove se radijus konvergencije reda

potencija (1).
Za red potencija oko nule

Primjer

z n+1
(n+1)!
lim
zn
n!1
n!

= lim

n!1

X1 z n
DAlambertov kriterij daje
n=0 n!

z
=0<1
(n + 1)

za svaki z 2 C; pa je taj red konvergentan za svaki z 2 C i u ovom slucaju

je r = +1: Slicno se pokazuje da i redovi

X1

n=0

( 1)n

z 2n
;
(2n)!

X1

n=0

( 1)n

z 2n+1
(2n + 1)!

imaju radijus konvergencije r = +1:

X1
Primjer Red
z n naziva se geometrijskim redom. On konvergira
n=0

za jzj < 1 i divergira za jzj > 1; pa je r = 1: Dakle, skup K je otvorena

kugla K(0; 1) oko ishodita radijusa 1.
Otvorena kugla
K(z0 ; r) = z 2 C : z

z0 < r

(5)

naziva se krugom konvergencije.

Teorem 2.10
(i) Ako je r radijus konvergencije reda

X1

n=0

an (z

onda taj red apsolutno konvergira ako je jz

je jz

z0 j > r:

z0 )n i ako je r > 0;

z0 j < r; a divergira ako

(ii) Redovi (1), (2) i (3) imaju isti radijus konvergencije.

Dokaz. Buduci supstitucija w = z

z0 red potencija oko z0 prevodi u red

potencija oko nule, teorem je dovoljno dokazati za redove potencija oko nule.
(i) Neka je z 2 C i 0 < jzj < r: Buduci je r = supfjzj : z 2 Kg; postoji
X1
z1 2 C takav da je jzj < jz1 j < r i da je red
an z1n konvergentan
n=0

(z1 2 K): No tada je ispunjen nuzan uvjet konvergencije lim jan z1n j = 0 pa

postoji realan broj M > 0 takav da je

an z1n

M; n = 0; 1; 2;

(6)
51

Sada je
M n
z
jz j = M
n
jz1 j
z1

an z n

= M q n ; n = 0; 1; 2;

(7)

gdje je
q=

z
< 1:
z1

(8)

X1
Dakle, majoranta reda
an z n je konvergentni geometrijski red
n=0
X1
X1
M q n i poredbeni kriterij daje da je i red
an z n konvergentan.
n=0
n=0
X1
an z n apsolutno konvergentan, dakle i konverDobili smo da je red
n=0

gentan.

S druge strane, ako je jzj > r onda ocito z 2

= K i red

X1

n=0

an z n divergira.

(ii) Neka su r = r1 ; r2 i r3 radijusi konvergencije redova (1), (2) i (3) i

n
dobivamo
uzmimo da je r 6= 0: Iz (7) mnozenjem sa
jzj
an z n

n
jzj

M qn

gdje je bn = M
an z n

jzj
n+1

nan z

1
n 1

M qn

gdje je cn = M
n 1

n
jzj

n
) nan z n
jzj

1
n 1

M qn

n
jzj

: Isto tako iz (7) mnozenjem sa

jzj
an n+1
)
z
n+1
n+1
1
n+1

jzj
(n + 1) q

1
n 1

1
n+1

1
n 1

= bn q n

jzj
dobivamo
n+1

M qn

jzj
n+1

1
n+1

= cn q n

: Dobili smo
an n+1
z
n+1

bn q ;

1
n+1

cn q n

(9)

Neka je sada " > 0 takav da je (1 + ")q < 1: Buduci da bn ! 1 i cn ! 1

kada n ! 1; postoji n0 2 N takav da vrijedi
n

n0 ) bn < 1 + ";

cn < 1 + ":

Odatle i iz (9) dobivamo

8
< nan z n 1
n n0 )
an n+1
:
z
n+1

(1 + ")q

n 1

(1 + ")q
52

n+1

Buduci je (1 + ")q < 1 slijedi da redovi (2) i (3) apsolutno konvergiraju.

Ako je r = +1; onda prema dokazanom redovi (1), (2) i (3) apsolutno
konvergiraju za svaki z 2 C; dakle, je r1 = r2 = r3 :

Ako je 0 < r < +1; onda prema dokazanom redovi (1), (2) i (3) apso-

lutno konvergiraju. Prema tome je r1

r 2 i r1

r3 : Drugim rijecima

kod deriviranja odnosno integriranja clan po clan radijus konvergencije se

ne smanjuje. Meutim, red (1) dobiva se iz reda (2) integriranjem clan po
clan, a iz reda (3) deriviranjem clan po clan. Dakle r2

r1 i r3

r1 :

Odavde je r1 = r2 = r3 :
Napokon, neka je r = 0: U skladu s prethodnim razmatranjem r2 > 0; a
takoer i r3 > 0, povlacilo bi r > 0: Dakle, r2 = r3 = 0 = r1 :
X1
Korolar 2.11 (Abel) Ako red potencija
an (z z0 )n konvergira za
n=0
X1
z = z1 onda red
an (z z0 )n konvergira za svaki z 2 C za koji je
n=0

jz

z0 j < jz1

z0 j :

Korolar 2.12 Redovi

X1

an
(z
n=0 n + 1

X1

n=1
X1

z0 )n

nan (z
n(n

n=m

z0 )n+1 ;

1)

X1

n=0

X1

n=2

(n

an (z

n(n

m + 1)an (z

z0 )n
1)an (z

z0 )n

z0 )n

;:::

imaju jednake radijuse konvergencije.

Neka je r > 0 radijus konvergencije reda potencija
da su tada sa
f (z) =

X1

f1 (z) =
f2 (z) =

n=0

an z n ;

X1

n=1
X1

n=2

nan z n
n(n

X1

n=0

an z n : Vidjeli smo

(10)
1

1)an z n

(11)
2

(12)

denirane funkcije sa K(0; r) u C: Funkcije f; f1 i f2 denirane su redovima

potencija, Funkcija f1 dobiva se iz funkcije f tako da se red, kojim je predstavljena funkcija f; derivira clan po clan. Isto tako se f2 dobiva iz f1 : Red
53

(12) apsolutno konvergira za svaki z 2 K(0; r): Drugim rijecima konvergira

red

M2 (z) = 2 ja2 j + 6 ja3 j jzj +

1) jan j jzjn

+ n(n

(13)

za svaki z 2 K(0; r):

Za daljnje proucavanje funkcija deniranih redovima potencija, fundamentalnu ulogu ima sljedeca lema kojom se ustvari dokazuje da je funkcija f
analiticka i da je f1 njena derivacija.
Lemma 2.13 Neka je r > 0 radijus konvergencije reda (1). Za svaki realni
broj r1 ; 0 < r1 < r i svaki par razlicitih kompleksnih brojeva z i
jzj

r1 i j j

za koje je

r1 vrijedi nejednakost

f (z)
z

f( )

Dokaz. Iz z k

1
M2 (r1 )
2

f1 ( )

) zk

= (z

+ zk

z
2

:
+

(14)
k 2

+z

k 1

prijelazom

na apsolutne vrijednosti i primjenom nejednakosti trokuta dobivamo

zk

kr1k

k = 1; 2 : : :

Odatle je
zn
z
n 2

n
(z

)+
r1n

n 1

= zk

n 3

z2

+ r1n

1+2+

+ (n

zn
z

+ zk
+

+z

zn

2r1 +

2) + (n

+ r1 (n
1) r1n

n 2

n 2

+ zn

1)r1n

n 1

+ (n

n 1

n 1

1)r1n

tj.
n

n 1

n(n

1)
2

r1n

n = 2; 3; : : :

Prema tome je
X1 an z n an n X1
f (z) f ( )
f1 ( ) =
nan
n=0
n=1
z
z
i
n
n
X1 h z n
X1
zn
n 1
an
n
jan j
n n
n=2
n=2
z
z
X1 n(n 1)
1
z
jan j r1n 2 = M2 (r1 ) z
:
n=2
2
2
54

n 1

Teorem 2.14 Red potencija

X1

n=0

z0 )n

an (z

(15)

s radijusom konvergencije r; denira analiticku funkciju f na krugu K(z0 ; r):

Nadalje je
f 0 (z) =

X1

n=1

z0 )n

nan (z

(16)

za svaki z 2 K(z0 ; r):

Dokaz. Pretpostavimo najprije da je z0 = 0: Neka je
stavimo
r1 = j j +

r
2

j j

2 K(0; r) bilo koji i

r+j j
:
2

Tada je 0 < j j < r1 < r pa vrijedi (14), tj.

f (z)
z

f( )

za svaki z 2 C, jzj
lim

z!

f (z)
z

1
M2 (r1 )
2

f1 ( )

r1 : Odavde je

f( )

f1 ( ) = 0

i zaista je
f1 ( ) = lim
z!

f (z)
z

f( )

Dakle, funkcija f ima derivaciju u tocki

i f 0 ( ) = f1 ( ): Odavde slijedi da

je f1 = f 0 na krugu K(0; r):

Na analogan nacin zakljucujemo da i funkcija f1 ima derivaciju u svakoj
tocki kruga K(0; r) i da je f10 = f2 : To pokazuje da je f 0 = f1 neprekidna
funkcija na K(0; r); pa je f analiticka na K(0; r):
Neka je sada z0 6= 0: Za z1 2 K(z0 ; r) stavimo

=z

z0 ;

= z1

z0 : Tada

je sa

F( ) =

X1

an

X1

nan

n=0

denirana analiticka funkcija na krugu K(0; r) i po prethodnom vrijedi

F 0( ) =

n=1

n 1

:
55

Sada
lim

z!z1

f (z)
z

X1

n=1

nan

F( )
f (z1 )
= lim
! 1
z1
n 1
1

X1

n=1

F ( 1)

= F 0( 1) =

z0 )n

nan (z1

= f1 (z1 )

pokazuje da f ima derivaciju u tocki z1 i da je f 0 (z1 ) = f1 (z1 ): To povlaci

analiticnost funkcije f na krugu K(z0 ; r) i da se derivacija funkcije f (z) =
X1
an (z z0 )n dobiva deriviranjem "clan po clan", tj.
n=0
X1
nan (z z0 )n 1 :
f 0 (z) =
n=1

Prethodni teorem pokazuje da funkcija f : K(z0 ; r) ! C ima derivaciju

svakog reda

f (m) (z) =

X1

n!
an (z
n=m (n
m)!

z0 )n

(17)

Odavde za z = z0 dobivamo
am =

f (m) (z0 )
;
m!

m = 0; 1; 2; : : :

(18)

to pokazuje da je red (15) zapravo Taylorov red

X1 f (n) (z0 )
(z
n=0
n!

z0 )n

(15)

(f (0) = f; 0! = 1) u okolini K(z0 ; r) tocke z0 za funkciju koju red (15)

denira na K(z0 ; r):
Primjenom prethodnih rezultata pokazuje se da je:
ez =

X1 z n
;
n=0 n!

sin z =

cos z =
Sada je
(ez )0 =

X1

n=0

X1

( 1)n

z 2n+1
;
(2n + 1)!

( 1)n

z 2n
:
(2n)!

n=0

X1

n=0

zn
n!

X1

n=1

z n 1 X1 z n
=
= ez ;
n=0 n!
n!

56

(sin z)0 =

X1

n=0

X1

n=0

( 1)n

( 1)n

z 2n+1
(2n + 1)!

z 2n
= cos z;
(2n)!

X1

n=0

( 1)n

(2n + 1)z 2n+1

(2n + 1)!

i analogno
(cos z)0 = sin z;
to su poznate formule za derivacije tih funkcija.
Deniramo li funkcije ez ; sin z i cos z preko redova imamo da je
eiz = 1

z2 z4
+
2!
4!

+i z

z3 z5
+
3!
5!

= cos z + i sin z

(Eulerova formula). Slicno je

e

iz

= cos z

i sin z

pa imamo
cos z =

1 iz
e +e
2

iz

sin z =

1 iz
e
2i

iz

a tako smo i denirali funkcije sin z i cos z: Kvadriranjem prethodnih relacija

dobivamo
cos2 z + sin2 z = 1:
Kao to vrijedi osnovni trigomometrijski identitet tako za trigonometrijske
funkcije kompleksne varijable vrijede i sve standardne formule koje vrijede
za realne trigonometrijske funkcije. Slicno se pokazuje da i za hiperbolicke
funkcije kompleksne varijable vrijede formule koje vrijede za realne hiperbolicke funkcije.
Korolar 2.15 (Princip izoliranih tocaka) Neka je funkcija f zadana redom
f (z) =

X1

n=0

an (z

z0 )n ;

z 2 K(z0 ; r):

Ako ne icezavaju svi koecijenti reda an ; n 2 N; onda postoji pozitivan

realni broj " < r takav da je f (z) 6= 0 za svaki z 2 K(z0 ; ") osim mozda za

z = z0 :

57

Dokaz. Neka je m takav da je am 6= 0 i ak = 0 za 0

f (z) = (z
= (z

z0 )m am + am+1 (z

z0 ) +

k < m: Tada je

+ an (z

z0 )n

+ ::: =

z0 )m g(z)
+an (z z0 )n

i funkcija g(z) = am +am+1 (z z0 )+

m +: : :

je analiticka na

kugli K(z0 ; r) i g(z0 ) = am 6= 0: Buduci je g neprekidna funkcija i g(z0 ) 6= 0;

postoji " > 0; "

za z = z0 ):

r; takav da je g(z) 6= 0 cim je z 2 K(z0 ; ") (osim mozda

Denicija 2.16 Za funkciju f :

! C koja na otvorenom skupu

ima m-tu derivaciju kazemo da u tocki z0 2

ima nultocku m-tog reda

(kratnosti m ili m-struka nultocka)

f (z0 ) = f 0 (z0 ) =

= f (m

1)

(z0 ) = 0;

f (m) (z0 ) 6= 0:

Korolar 2.17 (Princip jednakosti redova potencija)

X1
X1
Neka redovi
ak (z z0 )k i
bk (z z0 )k konvergiraju na krugu
k=0
k=0
X1
K(z0 ; r): Ako postoji " (0 < "
r) takav da je
an (z
z0 )k =
k=0
X1
bk (z z0 )k za svaki z 2 K(z0 ; "); onda je an = bn ; n = 0; 1; 2 : : :
k=0

Dokaz. Razlika analitickih funkcija (to su redovi) denira analiticku funkciju

X1
f (z) =
(ak bk )(z z0 )k na nekom krugu K(z0 ; r0 ) koji sadrzi krug
k=0

K(z0 ; r): Buduci da je tada f (z) = 0 za svaki z 2 K(z0 ; ") po Korolaru 2.15
zakljucujemo da nijedan od koecijenata ak
nule. Dakle, ak

bn = 0; za svako k = 0; 1; 2;

bk ne moze biti razlicit od

:

ZADACI
1. Ispitajte konvergenciju reda
X e ni
X ei2n
X e in
p ;
p ;
(c)
(a)
;
(b)
n
n n
n
X cos(in)
X n sin(in)
X (1 + i)n
(e)
;
(f)
;
(g)
:
n
n
n
2
3
2 2 cos(in)
2. Dokazite da redovi apsolutno konvergiraju:
X1
n! n
(a)
z ; jzj < e;
n=1 nn+p
X1 (2n 1)! z n
1
(b)
; jzj < :
2
2
n=1
(n!)
z +1
4

58

X nn
radijus konvergencije reda
zn:
n!
X1 1 + n!
Naite radijus konvergencije reda
zn
n=0 n!
Dokazite da je:
X1 z n
X1
z 2n+1
(a) ez =
; (b) sin z =
( 1)n
;
n=0 n!
n=0
(2n + 1)!
X1
z 2n
:
(c) cos z =
( 1)n
n=0
(2n)!
Dokazite da je:
X1
z 2n+1
; z 2 C;
(a) sh z =
n=0 (2n + 1)!
X1 z 2n
(b) ch z =
; z 2 C:
n=0 (2n)!
Dokazite formule
(a) sin iz = i sh z; sh iz = i sin z;
(b) cos iz = ch z; ch iz = cos z;
(c) sin(z1 + z2 ) = sin z1 cos z2 + cos z1 sin z3 ;
cos(z1 + z2 ) = cos z1 cos z2 sin z1 sin z3 :
X1
Oredite radijus konvergencije reda
z n i dokazite da taj red
n=0
1
:
na krugu konvergencije predstavlja funkciju f (z) =
1 z
X1
Oredite radijus konvergencije reda
nz n i dokazite da taj
n=0
z
red na krugu konvergencije predstavlja funkciju f (z) =
2:
(1 z)
Dokazite da je:
X1
1
(a)
=
( 1)n z n , jzj < 1;
n=0
1+z
X1
zn
(b) ln(1 + z) =
( 1)n 1 ; jzj < 1;
n=1
n
X1 z 2n
1
(c)
=
; jzj < 2:
n=1 4n+1
4 z2

3. Dokazite da je e
4.
5.

6.

7.

8.

9.

10.

2.4

UNIFORMNO KONVERGENTNI REDOVI

FUNKCIJA

Pokazali smo da je redom potencija denirana analiticka funkcija na krugu

konvergencije i da se derivacija te funkcije dobiva deriviranjem clan po
clan. Buduci su polinomi, a posebno potencije (z
prirodno se namece sljedeci problem. Neka je
(un ) niz analitickih funkcija deniranih na
u0 (z) + u1 (z) +

+ un (z) +

z0 )n analiticke funkcije
C otvoren skup i neka je

: Uzmimo da red
(1)

59

konvergira za svaki z 2

i njegovu sumu oznacimo sa f (z): Uz koje uvjete

je funkcija f analiticka na

i uz koje uvjete vrijedi

f 0 (z) = u00 (z) + u01 (z) +

za svaki z 2

+ u0n (z) +

(2)

? Pokazat cemo kasnije da je f analiticka funkcija i da je

dozvoljeno deriviranje "clan po clan" ukoliko red (1) uniformno konvrgira

na svakom kompaktnom skupu sadrzanom u : Ovdje dokazujemo da red
X1
an (z z0 )n uniformno konvergira funkciji f na svakom kompotencija
n=0

paktnom skupu K sadrzanom u krugu konvergencije K(z0 ; r):

Denicija 2.18 Neka je S

C i (fn : S ! C)n2N niz kompleksnih funkcija.

Kazemo da niz (fn ) uniformno konvergira funkciji f : S ! C ako

(8" > 0)(9n0 2 N)(8z 2 S)(8n 2 N)

Red

X1

k=1

n0 ) jfn (z)

f (z)j < "

fk (z) uniformno konvergira funkciji f na S ako niz parci-

jalnih suma sn = f1 + : : : + fn uniformno konvergira funkciji f na S; tj.

(8" > 0)(9n0 2 N)(8z 2 S)(8n 2 N)
Teorem 2.19 Neka je S

n0 )

Xn

k=1

fk (z) f (z) < ":

C i neka niz funkcija (fn : S ! C)n2N uni-

formno konvergira funkciji f : S ! C: Ako je svaka funkcija fn neprekidna

u tocki z0 2 S; onda je i funkcija f neprekidna u tocki z0 :
Dokaz. Po pretpostavci (fn )

uniformno

f pa vrijedi

(8" > 0)(9n0 2 N)(8z 2 S)(8n 2 N) n

Za " > 0; jer je fn neprekidna u z0 ; postoji
jz

z0 j <

Sada za z 2 S; jz
jf (z)

f (z0 )j = j(f (z)

f (z)j <

"
3

> 0 takav da za svaki z 2 S

"
fn (z0 )j < :
3

) jfn (z)
z0 j <

n0 ) jfn (z)

imamo
fn (z)) + (fn (z)

fn (z0 )) + (fn (z0 )

jf (z) fn (z)j + jfn (z) fn (z0 )j + jfn (z0 ) f (z0 )j < "
{z
} |
{z
} |
{z
}
|
< 3"

< 3"

< 3"

i zaista je f neprekidna u z0 :

60

f (z0 ))j

Korolar 2.20 Ako niz funkcija (fn : S ! C)n2N uniformno konvergira na

S funkciji f : S ! C i ako je svaka od funkcija fn neprekidna na S onda je

i funkcija f neprekidna na S:

Korolar 2.21 Ako je svaka od funkcija fn : S ! C; n 2 N; neprekidna na

X1
fk (z) na S uniformno konvergira funkciji f; onda
S i ako red funkcija
k=1

je funkcija f neprekidna.

Dokaz. Funkcija sn = u1 + u2 +

+ un je neprekidna na S za svaki n i niz

(sn ) uniformno na S konvergira funkciji f: Prema Korolaru 2.20 funkcija f

je neprekidna na S:

Teorem 2.22 (Weistrassov kriterij) Ako vrijedi:

(8z 2 S)(8n 2 N)
i ako red

jfn (z)j

an

an pozitivnih brojeva konvergira, onda red

funkcija na S konvergira uniformno i apsolutno na S:

Dokaz. Buduci je
X

an to je
| {z }

jfn (z)j

konv.

fn kompleksnih

jfn (z)j konvergentan i red

fn (z) je konvergentan. Dakle, dobro je denirana funkcija

f : S ! C;

Jer je

f (z) =

fn (z):

an konvergentan red pozitivnih brojeva imamo

(8" > 0)(9n0 2 N)(8n 2 N) n

n0 )

Sada je za 8z 2 S :
jsn (z)
i imamo

f (z)j =

X1

k=n+1

fk (z)

X1

X1

k=n+1

k=n+1

(8" > 0)(9n0 2 N)(8z 2 S)(8n 2 N) n

ak < ":

jfk (z)j

X1

n0 ) jsn (z)

k=n+1

ak < "

f (z)j < "

i zaista niz parcijalnih suma (sn ) konvergira uniformno funkciji f na S:

61

Teorem 2.23 (Abel) Red potencija

an (z

z0 )n uniformno i apsolutno

konvergira na svakom kompaktnom skupu K sadrzanom u krugu konvergencije K(z0 ; r) tog reda.
Dokaz. Funkcija z 7! jz
tocki

z0 j je neprekidna na kompaktu K pa u nekoj

2 K poprima svoj maksimum. Dakle

(8z 2 K)
Buduci je j

jz

z0 j

z0 j < r to je

brojeva. Imamo
jan (z

z0 )n j

jan j jz

z0 j
X

jan (

z0 jn

i Weierstrassov kriterij daje da red

konvergira na K:

z0 )n j konvergentan red pozitivnih

jan j j
X

an (z

z0 jn = jan (

z0 )n j

z0 )n uniformno i apsolutno

ZADACI
1. Za niz kompleksnih funkcija (fn ) na otvorenom skupu
C
kazemo da konvergira lokalno uniformno na prema funkciji
f : ! C, ako za svaku tocku z0 2
postoji r > 0 takav da
je krug K(z0 ; r) sadrzan u i da niz (fn ) konvergira funkciji f
uniformno na K(z0 ; r):
Dokazite da je to slucaj ako i samo ako za svaki kompakt K
sadrzan u niz (fn ) konvergira funkciji f uniformno na K:
Uputa. Koristite Teorem 1.41.
2. Dokazite da ako niz kompleksnih funkcija (fn ) na otvorenom
skupu
C konvergira lokalno uniformno na prema funkciji
f : ! C i ako je svaka funkcija fn neprekidna na ; tada je i
funkcija f neprekidna na :
3. Neka su un kompleksne, a 'n realne funkcije na S (n 2 N): Neka
je
jun (z)j

'(z);

z 2 S; n 2 N;

X
i naka red
'n konvergira uniformno na S. Dokazite da tada
X
red
un konvergira uniformno i apsolutno na S:
Uputa. Potupite slicno kao u dokazu Teorema 2.22.

4. Neka su unX
kompleksne funkcije na S takve da red apsolutnih
vrijednosti
jun (z)j konvergira uniformno na S: Dokazite da
X
tada red
un konvergira uniformno i apsolutno na S:

62

2.5

CAUCHY-HADAMARDOVA FORMULA

Pokazali smo da red potencija

X1

n=0

an (z

z0 )n denira analiticku funkciju

na svom krugu konvergencije K(z0 ; r): Pri tome je r = sup

z0 : z 2 K

gdje je K skup svih kompleksnih brojeva za koje taj red potencija konvergira. Ocito je r u potpunosti odreen koecijentima a0 ; a1 ; a2 ; : : : i postavlja
se pitanje kako odrediti radijus konvergencije r pmocu tih koecijenata.
Teorem 2.24 (Cauchy-Hadamardova formula) Radijus konvergencije reda
X1
1
p
an (z z0 )n jednak je r =
; i pritom je r = 0 ako je
n
n=0
lim
sup
ja
j
n
p
p
lim sup n jan j = +1 te r = +1 ako je lim sup n jan j = 0:
Dokaz. Bez gubitka opcenitosti mozemo pretpostaviti da je z0 = 0:
p
Oznacimo sa = lim sup n jan j:
1. Neka je

= +1:

Neka je z 2 C n f0g: Buduci je

podskup M

= lim sup

N takav da je

p
n

jan j = +1 postoji beskonacan

p
1
n
jan j >
; n 2 M:
jzj

Slijedi da je jan z n j > 1; n 2 M; i niz (an z n ) ne tezi nuli pa stoga red

X1
an z n divergira. Dakle, r = 0:
n=0

2. Neka je

= 0:

Neka je z 2 C n f0g: Tada je lim

(9n0 2 N) (8n 2 N) n
Sada je

p
n

1
jan j jzj < ; tj.
2

p
n

jan j = 0: To znaci da za " =

n0 )

p
n

jan j

0 =

p
n

jan j <

1
2 jzj

1
2 jzj

1
; n > n0
2n
X1
X
Buduci je red
konvergentna majoranta reda
jan z n j ; taj red apson
2
X
lutno konvergira, pa stoga red
an z n konvergira. Dakle, r = +1:
jan z n j <

3. Neka je 0 <

< +1:

63

1
1
(a) Neka je z 2 C; jzj > ; i neka je " > 0 takav da je jzj >
: Buduci
"
p
je lim sup n jan j = postoji beskonacan podskup M N takav da je
p
1
n
; n 2 M:
jan j >
">
jzj

Slijedi da je jan z n j > 1; n 2 M; pa niz (an z n ) ne konvergira k nuli. Dakle,

X
red
an z n divergira.
1
1
(b) Neka je z 2 C; jzj < ; i neka je " > 0 takav da je jzj >
: Buduci
+ 2"
p
p
je = lim sup n jan j najvece gomilite niza n jan j ; postoji n0 2 N takav

da je

p
n

jan j <

+ "; n > n0 :

Sada je

jan z n j <

+"
+ 2"

= q n ; q < 1; n

n0 :

X
q n konvergentan i red
an z n konvergira.
X
X
1
1
an z n divergira, a za jzj < red
an z n konvergira,
Dakle, za jzj > red
Buduci je

pa je r =

( + ")n
=
( + 2")n

radijus konvergencije.

ZADACI
1. Odredite radijus konvergencije redova
X n!
X (2n)!
n
z
;
(b)
zn;
(a)
(n!)2
nn
X
X
1
(c)
n!z n ;
(d)
zn; 0 < a < b
n
a + bn
:
X 1
X nn
n
n
(e)
z
(f)
z
(2n!)
nn
X
X
(g)
nn z n
(h)
nln n z n

X
2. Neka su r1 i r2 radijusi konvergencije redova potencija
an z n i
X
bn z n :
X
(a) Dokazite da red potencija
(an + bn )z n ima radijus konvergencije minfr1 ; r2 g;
X
(b) Dokazite da red potencija
an bn z n ima radijus konvergencije r1 r2 :
X an
z n ima
(c) Ukoliko su svi bn 6= 0 dokazite da red potencija
bn
r1
radijus konvergencije
:
r2

64

Poglavlje 3

CAUCHYJEVA FORMULA.
TAYLOROV I
LAURENTOV RAZVOJ
3.1

KRIVULJNI INTEGRAL U KOMPLEKSNOM

PODRUCJU

Neka je
(

C Jordanov luk i neka je

x = x(t)
y = y(t);

t2[ ; ]

njegova glatka parametrizacija (tj. funkcije x = x(t), y = y(t) su klase C 1

na [ ; ] i [x0 (t)]2 + [y 0 (t)]2 6= 0; t 2 [ ; ]). Uzmemo li orijentaciju od tocke

A = (x( ); y( )) do tocke B = (x( ); y( )) (orijentacija odreena porastom

parametra t) dobivamo orijentiran Jordanov luk koji cemo oznacavati
+

(odnosno sa

ili

ili sa

ako nadglaavamo suprotne orijentacije). Stavimo

li
t 7! z(t) = x(t) + iy(t);

t 2 [ ; ];

tada je i to glatka parametrizacija luka

[ ; ] na
Ukoliko je

(funkcija t 7! z(t) je bijekcija sa

i z 0 (t) 6= 0; t 2 [ ; ]) zapisana u "kompleksnom obliku".

po dijelovima glatka krivulja dobivena nastavljanjem Jor-

danovih lukova

1;

2;

tako da se krajnja tocka luka

65

(k =

1; : : : ; n

1) podudara s pocetnom tockom luka

krivulja

koherentno orijentirana i piemo

Ukoliko se zavretak od

podudara s pocetkom

zatvorena krivulja. Ako je

k+1

tada kazemo da je

+
1

+
2

+:
n

tada govorimo da je

zatvorena pozitivno orijentirana (suprotno

kretanju kazaljke na satu) krivulja onda je nazivamo konturom.

Neka je na

zadana kompleksna funkcija f :

! C.

Denirat cemo integral funkcije f po orijetiranom luku

deniciji krivuljnog integrala druge vrste: podijelimo luk
A = P0 = z 0 ; P 1 = z 1 ; : : : ; P n

= zn

1;

= AB analogno

= AB tockama

Pn = B = zn i nacinimo integralnu

sumu
Sn =

Xn

k=0

f (zk )(zk

gdje je Qk = zk 2 Pk

zk

1 );

y
1 Pk :

Denicija 3.1 Ako pri max jzk

diobi luka

zk

1j

! 0 (dakle, pri sve nijoj raz-

k!1

= AB) postoji limes gornje sume Sn , koji ne ovisi niti o

nacinu razdiobe luka

niti o izboru tocaka Qk = zk 2 Pk

y
1 Pk ;

limes deniramo kao krivuljni integral funkcije f po luku

onda taj

orijentira-

nom od A do B i oznacavamo ga
Z
f (z)dz:
+

Problem egzistencije integrala

f (z)dz funkcije f = u + iv svodi se na

+

problem egzistencije krivuljnih integrala druge vrste funkcija u i v: Neka je

zk

zk

= (xk

xk

1 ) + i(yk

yk

1)

imamo
Sn =

Xn

k=1

f (zk )(zk

zk

1)

=
66

i f (zk ) = f (Qk ) = u(Qk ) + i(Qk ) pa

Xn

k=1

Xn

u(Qk )(xk

xk

+iu(Qk )(yk

1)

yk

v(Qk )(yk
1)

yk )+

+ iv(Qk )(xk

xk

1)

u(Qk )(xk xk 1 ) v(Qk )(yk yk ) +

Xn
u(Qk )(yk yk 1 ) + v(Qk )(xk
+i

k=1

xk

k=1

1)

a to znaci da integralnu sumu Sn mozemo interpretirati kao zbroj dvaju

integralnih suma koje daju integrale
Z
Z
udx vdy;
udy + vdx:
+

Ovi integrali postoje ukoliko

su u i v neprekidne funkcije. To znaci da
Z
f (z)dz nije neophodna analiticnost funkcije f
za egzistenciju integrala
+

(makar je to najvazniji slucaj). Formula

Z
Z
Z
f (z)dz =
udx vdy + i
udy + vdx
+

(1)

daje jednostavno sljedeca svojstva ovakvog integrala.

Teorem 3.2
(1) Promjenom orijentacije luka mijenja se predznak integrala
Z
Z
f (z)dz =
f (z)dz;
+

(2) Integral je aditivan po podrucju denicije: ukoliko je

+
1

+
2

po dijelovima glatka koherentno orijentirana krivulja tada je

Z
Z
Z
f (z)dz;
f (z)dz +
f (z)dz =
+

+
2

+
1

(3) Integral je linearan ( ; 2 C)

Z
[ f (z) + g(z)] dz =

f (z)dz +
+

g(z)dz:
+

Napomenimo da ukoliko je z(t) = x(t) + iy(t); t 2 [ ; ]; parametrizacija

luka

onda supstitucijom dobivamo

Z
f (z)dz =
f (z(t))z 0 (t)dt;

(2)

pa je to jojedna efektivna formula za izracun krivuljnog integrala kompleksne funkcije. Napomenimo i da integral kompleksne funkcije po orijentiranom Jordanovom luku ne ovisi o izboru parametrizacije tog luka.
67

Teorem 3.3 Neka je

glatka krivulja i f neprekidna kompleksna funkcija

denirana na : Tada je
Z
Z
jf (z)j jdzj
f (z)dz

(3)

i pri tome je na desnoj strani krivuljni integral prve vrste funkcije z 7! jf (z)j
u odnosu na duljinu luka ds = jdzj = jz 0 (t)j dt:

po krivulji

Dokaz. Neka je z = z(t); t 2 [ ; ] glatka parametizacija Jordanovog luka.

Treba dokazati
Z
Z
f (z)dz =

f (z(t))z (t)dt

Prikazimo kompleksni broj

Z

f (z(t))z (t)dt =

jf (z(t))j z 0 (t) dt:

f (z(t))z 0 (t)dt u eksponencijalnom obliku

f (z(t))z 0 (t)dt ei'

Slijedi
Z

f (z(t))z 0 (t)dt = e
h

Re e
Z

i'

i' f (z(t))z 0 (t)

i'

f (z(t))z 0 (t)dt =

f (z(t))z (t)dt =
dt =

Ukoliko je f neprekidna funkcija na

da je jf (z)j

Re e

i'

f (z(t))z 0 (t) dt

jf (z(t))j jz 0 (t)j dt:

onda postoji realni broj M > 0 takav

M za svaki z 2 : Zaista, buduci je

kompaktan skup i jer

je funkcija z 7! jf (z)j neprekidna, takav M postoji.

Korolar 3.4 Neka je

glatka krivulja i f neprekidna kompleksna funkcija

denirana na : Tada je
Z
f (z)dz
M s( )

(4)

pri cemu je s( ) duljina krivulje :

68

Tvrdnja prethodnog teorema i njegovog korolara vrijedi i ukoliko je

+
1

+
Z

po dijelovima glatka koherentno orijentirana krivulja:

Xn Z
Xn Z
f (z)dz
f (z)dz
f (z)dz =
i=1

i=1

+
i

i=1

+
i

jf (z)j jdzj =

Primjer 3.5 Dokazimo da je

(
Z
2 i;
(z z0 )n dz =
+
0;
+

+
i

jf (z)j jdzj

n=

n 6=

(5)

pozitivno orijentirana kruznica radijusa r sa sreditem u z0 :

+

Pozitivno orijentirana kruznica

t 2 [0; 2 ]: Imamo
Z
Z
(2)
n
(z z0 ) dz =
+

+
n

Xn Z

gdje je

8
>
>
< n=
>
>
: n 6=

it n

re

ima parametrizaciju z(t) = z0 + reit ;

it

re idt = ir

n+1

ei(n+1)t dt =

1)

ir0

1)

irn+1

dt = i 2

0Z

[cos(n + 1)t + i sin(n + 1)t] dt = 0

Napomenimo da promatrani integral ne ovisi o radijusu r kruznice .

Teorem 3.6 Neka je

po dijelovima glatka krivulja, (fn ) niz neprekidnih

kompleksnih funkcija na
kada n ! 1: Tada je
Z
Z
f (z)dz = lim
n!1

i f funkcija takva da (fn ) ! f uniformno na

fn (z)dz:

(6)

Dokaz. Neka je " > 0 proizvoljan. Buduci da (fn ) ! f uniformno na

postoji n0 2 N takav da za svaki n
jf (z)

fn (z)j

";

n0 vrijedi

z2 :

Po Korolaru 3.4 slijedi

Z
Z
Z
f (z)dz
fn (z)dz =
+

cim je n

f (z)

fn (z) dz

" s( ):

n0 : Buduci je " > 0 proizvoljan zaista vrijedi (6):

Iz prethodnog teorema slijedi i odgovarajuca tvrdnja za uniformno konvergentne redove funkcija.

69

Teorem 3.7 Neka je

po dijelovima glatka krivulja, (fn ) niz neprekidnih

X1
fn (z) uniformno konvergira na
kompleksnih funkcija na i neka red
n=1

: Tada je
Z

hX 1

n=1

i
X1 Z
fn (z) dz =
n=1

fn (z)dz:
+

Drugim rijecima uniformno konvergentan red mozemo integrirati clan po

clan.
ZADACI
1. Izracunajte integral
z1 = 1 i z2 = 2 + i:
2. Izracunajte integral

Z
Z

zdz; ako je

segment koji spaja tocke

zdz; ako je

krivulja z(t) = t2 +it koja

spaja tocke z1 = 0 i z2 = 4 + 2i:

Z
3. Izracunajte integral
jzj dz; ako je

+
1

+
2;

gdje je

+
1

segment koji spaja tocke z1 = ( 1; 0) i z2 = (1; 0); a +

2
polukruznica u gornjoj poluravnini koja spaja tocke z2 i z1 :
Z
4. Izracunajte
(z + 2) eiz dz; ako je + krivulja 2 y = x2 od
+

tocke z1 = (0; 0) do tocke ( ; 1):

Z h
i
2
1
5. Izracunajte
+
dz; ako je + pozitivno orijen2
1 (z 1)
+ z
titana kruznica jz 1j = 4:
Z
6. Izracunajte
(z 2 + z z)dz; ako je + pozitivno orijentiran luk
+

kruznice jzj = 1; 0

arg z

7. Bez izracunavanja integrala provjerite ocjenu

gdje je

spojnica tocaka z1 = i i z2 = 4 + 1:
Z
8. Bez izracunavanja integrala provjerite ocjenu
gdje je

1
dz
z2

4;

z+1
dz
1
+ z

8 ;

kruznica jz 1j = 2:
Z
9. Izracunajte
z sin zdz; ako je

spojnica koja spaja tocke

spojnica koja spaja tocke

z1 = 0 i z2 = 1 + i:
Z
10. Izracunajte
z cos zdz; ako je
+

A = 0 i B = i:

70

3.2

CAUCHYJEV TEOREM I CAUCHYJEVA

INTEGRALNA FORMULA

Teorem 3.8 (Cauchyjev teorem) Neka je

C otvoren skup i f :

analiticka funkcija. Tada za svaku konturu

unutarnjim podrucjem lezi u
Z
f (z)dz = 0:

!C

koja zajedno sa svojim

vrijedi
(1)

Dokaz. Sjetimo se Greenove formule

Z
ZZ
@Q
P dx + Qdy =
+ =(@D)+
D @x

@P
dxdy
@y

gdje su P i Q funkcije klase C 1 na otvorenom skupu

R2 koji sadrzi skup

D:

To je osnovna formula integralnog racuna

@Q
kojim se dvostruki integral funkcije
@x
podrucju D pretvara u krivuljni integral

funkcija od dvije realne varijable

@P
po zatvorenom ravninskom
@y
(i obratno) po rubu @D koji to

podrucje omeuje, a orijentirana je suprotno kretanju kazaljke na satu.

Ukoliko je f = u + iv analiticka funkcija tada vrijedi
@u(x; y)
@x
pa je

@v(x; y)
= 0;
@y

f (z)dz =
+

ZZ

@v(x; y)
@x

udx
+

@u(x; y) @v(x; y)
+
=0
@y
@x

vdy + i

udy + vdx =
+

@u(x; y)
dxdy+
Z Z@y
@u(x; y) @v(x; y)
+i
dxdy = 0:
@x
@y
D

Primjenom Greenove formule za viestruko povezano podrucje primjenom

prethodnog teorema pokazuje se da vrijedi naredna tvrdnja.
71

Teorem 3.9 (Cauchyjev teorem za viestruko povezano podrucje) Neka su

0;

1; : : : ;

konture sa svojstvima:

(a) bilo koje dvije konture su disjunktne;

(b) konture

1; : : : ;

(c) kontura

leze u unutarnjem podrucju konture

lezi u vanjskom podrucju konture

0;

za i 6= j; i; j

Neka je D zatvoren skup koji se dobije kao unija krivulje

1:

i onog dijela

unutarnjeg podrucja te krivulje koje preostaje kada se iz njega izbace unutarnja podrucja krivulja

1; : : : ;

n:

Ako je f :

! C analiticka funkcija

na otvorenom skupu koji sadrzi zatvoren skup D; onda vrijedi

Z
Xn Z
f (z)dz =
f (z)dz:
k=1

+
0

Izracunajmo

Primjer

+
k

1
+

tura koja sadrzi tocku z0 :

z0

dz; gdje je

(2)

bilo koja zatvorena kon-

Po prethodnom teoremu je
Z
Z
1
1
dz =
dz
+ z
z0
z0
+ z
1

gdje je
konture
Z

+
1 kruznica radijusa r
+ : No zadnji integral

1
+

z0

sa sreditem u z0 koja je sadrzana u nutrini

je izracunat u Primjeru 3.5 i iznosi 2 i pa je

dz = 2 i:
72

Teorem 3.10 Neka je f :

skupu

! C analiticka funkcija denirana na otvorenom

vrijedi Cauchyjeva integralna for-

C: Tada za svaki z0 2

mula

f (z0 ) =
gdje je

1
2 i

f (z)
dz:
z z0

(3)

proizvoljna kontura oko z0 :

Dokaz. Neka je " > 0 proizvoljan. Funkcija f je neprekidna u tocki z0 pa

postoji

> 0 takav da

jz

z0 j <
+
0

Neka je

) jf (z)

f (z0 )j <

"
:
2

pozitivno orijentirana kruznica radijusa r <

sadrzana u unutranjem podrucju konture

sa sreditem u z0

+:

Buduci je funkcija
z 7!

f (z)
z z0

analiticka na

n fz0 g; po Cauchyjevom teoremu za viestruko povezano

podrucje, imamo
Z
Z
f (z)
dz =
z0
+z
Z

f (z)
+
z
0

f (z)
dz =
+z
z0
0

f (z0 )
dz +
z0

f (z)
+
0

f (z0 ) + f (z0 )
dz =
z z0

f (z0 )
dz
+z
z0
0
|
{z
}
P.3 .5

= 2 if (z0 )

Odatle je
Z

f (z)
dz
z0
+z

2 if (z0 ) =

+
0

73

f (z)
z

f (z0 )
dz
z0

f (z)
z

+
0

+
0

"
2

f (z0 )
jdzj
z0

1
jdzj
r

"
2

+
0

jf (z)
jz

f (z0 )j
jdzj
z0 j

1
2 r = ":
r

Odavde zbog proizvoljnosti " > 0 slijedi (3).

Napomena 3.11 Napomenimo da
Z
f (z)
1
dz
2 i + z z0
ima smisla za svaku konturu +
(
Z
f (z0 );
1
f (z)
dz =
2 i + z z0
0;
Primjer
Z

gdje je

i svaku tocku z0 2
z0 2

i pri tome vrijedi

unutar

z0 2

izvan

Primjenom Cauchyjeve integralne formule izracunajmo integral

z2

1
dz
+ 25

pozitivno orijentirana kruznica jz

Unutar konture

3ij = 3:

nalazi se tocka z = 5i pa imamo

=f (z)

1
dz =
2
z + 25

Primjer
Z

gdje je
Z
1
2 i

1
z+5i
+

1
dz =
5i
2 i

z}|{
2 i
z+5i

5i

dz = f (z)jz=5i =

2 i
= :
5i + 5i
5

Primjenom Cauchyjeve integralne formule izracunajmo integral

sin z 2 + cos z 2
dz
(z 1)(z 21)

pozitivno orijentirana kruznica jzj = 3:

,
,
rastav na parcijalne razlomke
sin z 2 + cos z 2
1
1
1
dz =
=
z 1
(z 1)(z 2) = z 2
(z 1)(z + 1)

2 i sin z 2 + cos z 2
dz
z 2

2 i sin z 2 + cos z 2
2 i (sin 4 + cos 4)

z=2

1
2 i

2 i sin z 2 + cos z 2
dz =
z 1

2 i sin z 2 + cos z 2

2 i (sin + cos ) = 2 i
74

z=1

( 2 i) = 4 i

Teorem 3.12 (Teorem o srednjoj vrijednosti) Neka je f :

! C analiticka

funkcija, KR

kruznica polumjera R sa sreditem u z0 2 : Tada vrijedi

Z 2
1
f (z0 ) =
f (z0 + Rei' )d'
2 0

Dokaz. Po Cauchyjevoj integralnoj formuli (T.3.10.) imamo

f (z0 ) =

1
2 i

f (z)
dz
z z0

z z0 =Rei'

1
2 i

f (z0 + Rei' )id':

(naziv teorema dolazi otuda to se vrijednost analiticke funkcije u sreditu

kruga z0 izrazava kao srednja vrijednost svojih vrijednosti na rubu - kruznici.)
ZADACI
1. Izracunajte
kruznica:

z3
+

2z + 1
dz; ako je
z2 + 1

pozitivno orijentirana

(a) jz

ij = 1;
(b) jz + ij = 1;
1
(d) jz 7ij = 1:
(c) jzj = ;
2
Z
2. Izracunajte
(z z0 )n dz (n cijeli broj), gdje je

3.

4.

5.

6.

(a) gornja polukruznica radijusa R sa sreditem u z0 s pocetkom

u tocki z0 + R;
(b) kruznica jz z0 j = R;
(c) rub kvadrata sa sreditem u tocki z0 i stranicama paralelnim
s koordinatnim osima.
Z
1
dz u ovisnosti od (jzj = je
Izracunajte integral
2+1
z
jzj=
pozitivno orijentirana kruznica).
Z
cos z
Izracunajte
dz; ako je + pozitivno orijentirana kruznica
i)3
+ (z
jzj = 2:
Z
z
Izracunajte
dz; ako je + pozitivno orijentirana kruznica
4
1
+ z
jz 2j = 2:
Z
ez
Izracunajte
dz; ako je + pozitivno orijentirana krivulja
2
1
+ z
koja okruzuje tocke z1 = 1 i z2 = 1:

7. Izracunajte integrale (kruznice su pozitivno orijentirane):

Z
Z
Z
1
ez cos z
ez
(a)
dz;
(b)
dz;
(c)
dz:
2
2
2
jzj=5 z + 16
jzj=1 z + 2z
jzj=2 z + 1

75

3.3

RAZVOJ ANALITICKE
FUNKCIJE
U TAYLOROV RED

Teorem 3.13 (Razvoj funkcije u Taylorov red) Neka je f :

ticka funkcija na otvorenom skupu

C:

1. Funkcija f ima derivaciju svakog reda na

analiticka funkcija na

! C anali-

i ta je derivacija takoer

2. Vrijednost n-te derivacije funkcije f u tocki z0 2

dana je formulom

(Cauchyjeva integralna formula za n-tu derivaciju)

Z
f( )
n!
d ;
f (n) (z0 ) =
2 i +(
z0 )n+1
gdje je

(1)

bilo koja kontura koja zajedno sa svojim unutarnjim

podrucjem D lezi u

i z0 2 D:

3. Taylorov red
X1 f (n) (z0 )
(z
n=0
n!

z0 )n

(2)

konvergira apsolutno na svakom krugu K(z0 ; r)

i u svakoj tocki

z 2 K(z0 ; r) ima sumu f (z):

Dokaz. Neka je z0 2

orijentirana kruznica jz

i r > 0 takav da je K(z0 ; r)

z0 j =

+
0

pozitivno

< r: Po Teoremu 3.10 za svaku tocku

z 2 K(z0 ; ) vrijedi Cauchyjeva integralna formula

Z
1
f( )
f (z) =
d :
2 i +
z
0

Transformirajmo integrand na sljedeci nacin.

76

(3)

Kako je

z0
< 1 imamo
z0

f( )
f( )
=
z
z0 1

1
z z0
z0

X1

f ( ) X1 z
n=0
z0

z0
z0

f( )
(z z0 )n
(4)
n=0 (
z0 )n+1
i pri tome dobiveni red konvergira apsolutno, a takoer i uniformno u odnosu
na

0:

Iz (3) i (4) imamo

Z X
1
f( )
1
f (z) =
(z
n=0 (
2 i +
z0 )n+1
0
Z
1 X1
f( )
=
d (z
+
n=0
2 i
(
z0 )n+1
0

Stavimo li

an =

1
2 i

+
0

z0 )n d

T.3.7.

z0 )n :

(5)

f( )
d ; n = 0; 1; 2; : : :
z0 )n+1

(6)

dobivamo
f (z) =

X1

n=0

an (z

z0 )n

(7)

za svaki z 2 K(z0 ; ):

Buduci je funkcija
7!

f( )
z0 )n+1

analiticka na

n fz0 g po Cauchyjevom teoremu za viestruko povezano pod-

rucje (Teorem 2.14) koecijent an ne ovisi o izboru kruznice

umjesto nje uzeti bilo koju pozitivno orijentiranu konturu

+
0;

mozemo
cije un-

utarnje podrucje sadrzi z0 i sadrzano je u :

Z
1
f( )
an =
d ; n = 0; 1; 2; : : :
(8)
2 i +(
z0 )n+1
X1
Po Teoremu 2.14 funkcija f (z) =
an (z z0 )n ima derivaciju svakog
n=0

reda na K(z0 ; r): Buduci je K(z0 ; r)

proizvoljan krug, f ima derivaciju

svakog reda na

i ta je derivacija i sama analiticka na

1
(T. 2.14) pokazali smo da je an = f (n) (z0 ) pa je
n!
Z
n!
f( )
f (n) (z0 ) = n!an =
d ;
2 i +(
z0 )n+1
77

: U istom teoremu

to se i tvrdilo.
Napokon, (7) jest upravo razvoj (2) funkcije f u Taylorov red.
Teorem 3.14 (Cauchyjeva ocjena za derivacije analiticke fukncije) Neka
je f : K(z0 ; r) ! C analiticka funkcija na otvorenom krugu K(z0 ; r) i
pozitivno orijentirana kruznica jz

z0 j = r: Ako je

M (r) = supfjf (z)j : z 2 g;

tada vrijedi:
n!M (r)
:
rn

f (n) (z0 )

(9)

Dokaz. U dokazu koristimo cinjenicu da vrijedi (Teorem 3.3.)

Z
Z
f (z)dz
jf (z)j jdzj
+

f( )
d ; imamo da je
+(
z0 )n+1
Z
Z
<r n!
n!
f( )
jf ( )j
(n)
f (z0 ) =
jd j
d
n+1
+
2 i +(
2 K (
z0 )n+1
z0 )

Kako je f (n) (z0 ) =

n!
2 i

n! M (r)
2
2 j n+1 j

n!M (r)

Sada u granicnom prijelazu

! r dobivamo da je f (n) (z0 )

0

n!M (r)
:
rn

Denicija 3.15 Analiticku funkciju f : C ! C (analiticka na cijeloj kompleksnoj ravnini ) nazivamo cijelom funkcijom.

Teorem 3.16 Ako je f cijela funkcija, onda se ona moze razviti u red potencija
f (z) =

X1

k=0

ck z k

s beskonacnim radijuskom konvergencije.

Dokaz. Slijedi iz Teorema 3.13.
Teorem 3.17 (Liouville) Ako je f omeena cijela funkcija, onda je f konstantna funkcija.
78

Dokaz. Ako je f omeena onda postoji M 2 R takav da je jf (z)j

M za

svaki z 2 C: Kako je f analiticka na svakom otvorenom krugu K(z; r); po

Teoremu 3.14 imamo
f 0 (z)

M
:
r

Zbog proizvoljnosti od r slijedi da je f 0 (z) = 0 za svaki z 2 C; pa je f zaista

konstantna funkcija po Teoremu 2.9.

Prethodni teorem daje jednostavan dokaz osnovnog teorema algebre:

Teorem 3.18 (Osnovni teorem algebre) Za svaki polinom p : C !C koji

nije konstanta postoji kompleksni broj z0 za koji vrijedi p(z0 ) = 0 (tj. jednadzba p(z) = 0 ima barem jedan korijen).
Dokaz. Ako polinom p(z) = z n + an 1 z n 1 +
+ a0 nije konstanta, onda
a0
an 1
n
+
+ n slijedi lim jp(z)j = 1:
iz p(z) = z 1 +
z
z
jzj!1
Pretpostavimo suprotno da polinom p nema nultocku, tj. da vrijedi p(z) 6= 0
1
analiticka na C: Kako je
za svaki z 2 C: Sada je funkcija f (z) =
p(z)
lim jp(z)j = 1 to je lim jf (z)j = 0: To znaci da postoji r > 0 takav da
jzj!1

jzj!1

je jf (z)j < 1 za jzj > r (tj. da je jf j < 1 izvan kruga radijusa r). Ali f je

neprekidna na Cl K(0; r); dakle i omeena, pa stoga postoji M

da je jf (z)j

M za svaki z 2 C za koji je jzj

0 takav

r: Time je pokazano da je

analiticka funkcija f omeena funkcija na C; dakle f je cijela funkcija. Po

Liouvillovom teoremu slijedi da je f konstanta, dakle i p mora biti konstanta,
a to je u suprotnosti s naom pretpostavkom.
ZADACI
1. Postoji li analiticka funkcija f na C takva da je jf (z)j < 1 i
f 0 (z) 6= 0 za svaki z 2 C?
2. Neka je f analiticka na C i neka je

M (r) = maxfjf (z)j : jzj = rg:

Dokazite: ako postoji niz (rk ); koji tezi k 0; takav da za neki
M (rk )
= 0; onda je f polinom stupprirodni broj n vrijedi lim
k!1
rkn
nja n 1:

79

1+z
razvijte u red potencija na krugu jzj < 1:
1 z
Odvojite realne i imaginarne dijelove i pokazite da za r < 1 i
svaki ' 2 R vrijedi

3. Funkciju f (z) =

1
1+

r2

X1
r2
=1+2
rk cos k';
k=1
2r cos '

X1
2r
=2
rk sin k':
k=1
1+
2r cos '
X1
4. Neka red f (z) =
ak z k konvergira na krugu K(0; R): Pokazite
k=0
da za 0 < r < R vrijedi
Z
X1
1
2
2
f (rei' ) d' =
jak j r2k :
k=0
2
r2

5. Neka je f = u + iv analiticka funkcija u okolini kruga jzj

r:
Pokazite da je za jzj < r :
Z
Z
1
1
u( )
v( )
f (z) = f (0) +
d = f (0) +
d :
i j j=r
z
z
j j=r
6. Razvijte u Taylorov red funkciju f (z) u okolini tocke z0 = 0
(Maclaurinov red):
1

(a) f (z) =

z2

(b) f (z) =

z2

4
z
7. Razvijte u Maclaurinov red funkciju f (z);
(a) f (z) =
(c) f (z) =

1
(1

z)2

; (b) f (z) =

1
(1

z)2

1
:
(1 + z 2 )2

8. Razvijte u Maclaurinov red funkciju f (z) :

(a) f (z) = sin2 x; (b) f (z) = sin4 x + cos4 x;
(c) f (z) = ez sin z:
9. Razvijte u Taylorov red u okolini tocke z0 :
1
(a) f (z) =
; z0 = i; (b) f (z) = sin(3z
1+z

1); z0 =

(c) f (z) = ch2 z; z0 = 0; (d) f (z) = cos z; z0 =

10. Dokazite formule:

X1 z 2n+1
1+z
(a) ln
=2
;
n=0 2n + 1
1 z
X1
z 2n+1
(b) arctg z =
( 1)n
;
n=0
2n + 1
X1
1 z
22n+1 2n+1
(c)
ln(1 z) = 1 +
( 1)n
z
:
n=1
z
(4n + 2)!

80

1;

X1
11. Neka je f (z) =
ck z k na krugu konvergencije K(0; R)
k=0
(0 < R < 1): Za 0 r < R stavimo
M (r) = maxfjf (z)j : jzj = rg:
(a) Dokazite da za svaki n 2 N i svaki r 2 [0; Ri vrijedi
jck j

M (r) r

(b) Ako je za neki k 2 N [ 0 i neki r 2 [0; Ri vrijedi jck j =

M (r) r k ; dokazite da je cn = 0 za n =
6 k; tj.
f (z) = ck z k ;

z 2 K(0; R):

X1
12. Neka je r > 0 radijus konvergencije reda
cn z n : Dokazite
n=0
X1 1
da je sa f (z) =
cn z n zadana cijela funkcija, i da postoji
n=0 n!
realan broj M > 0 takav da za svaki k = 0; 1; 2; : : : i svaki z 2 C
vrijedi
f (k) (z)

3.4

M jzj
er :
rk

LAURENTOV RED

Ovdje promatramo redove kompleksnih brojeva (ili funkcija) oblika

X1
an :
n= 1

Za takav red reci cemo da konvergira ako konvergira svaki od redova

X1
X1
an ;
a n:
n=0

n=1

(1)

(2)

Ako je b suma prvog, a c suma drugog reda u (2); tada je b + c suma reda
(1): Lako se vidi da red (1) konvergira i ima sumu a ako
(8" > 0) (9n0 2 N) (8m; n 2 N) m; n

n0 ) a

Xm

k= n

an

":

Neka je sada z0 2 C i neka su cn ; n 2 N; kompleksni brojevi. Za z 2 C

promotrimo red
X1
cn (z
n= 1

z0 )n :

(3)

Odredimo njegovo podrucje konvergencije i funkciju koju taj red denira na

podrucju konvergencije. U tu svrhu treba promotriti dva reda
X1
cn (z z0 )n ;
n=0

81

(4)

X1

n=1

n (z

z0 )

X1

n=1 (z

z0 )n

(5)

Red (4) je red potencija i ako je R2 > 0 njegov radijus konvergencije, podrucje konvergencije mu je otvoren krug K(z0 ; R2 ): Analiticku funkciju koju
taj red denira na krugu K(z0 ; R2 ) oznacimo sa f1 :
X1
cn (z z0 )n ; z 2 K(z0 ; R2 ):
f1 (z) =
n=0

Stavimo li w =
X1

n=1

z0

nw

onda red (5) prelazi u red potencija

(6)

Neka je R > 0 njegov radijus konvergencije. Tada je sa

X1
c n wn ; w 2 K(0; R)
F (w) =
n=1

denirana analiticka funkcija na krugu K(0; R): To znaci da red (5) konvergira na podrucju fz 2 C :

1
z z0

< Rg; odnosno, ako stavimo R1 =

1
R;

na

podrucju

fz 2 C : jz

z0 j > R1 g:

Buduci da je funkcija z 7!

(7)
1

na tom podrucju analiticka i podrucje

z z0
vrijednosti joj je sadrzano u K(0; R); kompozicijom te funkcije s funkcijom
F dobivamo analiticku funkciju z 7! F

1
z z0

na podrucju (7): Tu cemo

funkciju oznaciti sa f2 : Dakle red (5) konvergira na podrucju (7) i denira

analiticku funkciju f2 :
X1
f2 (z) =
c n (z
n=1

z0 )

jz

z0 j > R1 :

Na osnovu prethodnog vidimo da je podrucje konvergencije reda (3) otvoreni

kruzni vijenac
K(z0 ; R1 ; R2 ) = fz 2 C : R1 < jz

z0 j < R2 g

(8)

i funkcija f (z) = f1 (z) + f2 (z), koju taj red denira, analiticka je na tom
podrucju. Oznacimo sa
K(z0 ; R1 ; R2 ) = fz 2 C : R1

jz

zatvoreni kruzni vijenac.

Napomenimo da red (3) :
82

z0 j

R2 g

(9)

divergira za svaki z 2 CrK(z0 ; R1 ; R2 );

konvergira apsolutno za svaki z 2 K(z0 ; R1 ; R2 );
K(z0 ; R1 ; R2 ) je najmanji zatvoreni skup koji sadrzi sve tocke z 2 C
za koje red (3) konvergira.

Neka su sada r1 i r2 takvi da je R1 < r1 < r2 < R2 : Tada:

red (4) konvergira uniformno na K(z0 ; r2 );
1
red (6) uniformno konvergira na K 0;
; tj. red (5) uniformno konr1
vergira na skupu fz 2 C : jz z0 j r1 g;
red (3) uniformno konvergira na zatvorenom kruznom vijencu
K(z0 ; r1 ; r2 ) = fz 2 C : r1

jz

z0 j

r2 g:

Red oblika (3) zove se Laurentov red. On denira analiticku funkciju na

otvorenom kruznom vijencu K(z0 ; R1 ; R2 ):
Sada provodimo obrnuto razmatranje. Promatrat cemo analiticku funkciju
f na nekom otvorenom kruznom vijencu K(z0 ; R1 ; R2 ) = fz 2 C : 0
jz

z 0 j < R2

R1 <

+1g i pokazati da se tada f moze prikazati Laurentovim

redom koji konvergira na K(z0 ; R1 ; R2 ):

Teorem 3.19 (o razvoju u Laurentov red) Neka je f analiticka funkcija na
otvorenom kruznom vijencu K(z0 ; R1 ; R2 ) = fz 2 C : 0

R2

R1 < jz

z0 j <

+1g: Tada se funkcija f na jedinstven nacin dade prikazati redom

oblika
f (z) =

X+1

k= 1

ck (z

z0 )k ;

R1 < jz

z0 j < R2 ;

(10)

gdje je
1
cn =
2 i

f( )
d ;
z0 )n+1

n 2 Z;

a K + pozitivno orijentirana kruznica jz

(11)

z0 j = ; R1 <

< R2 :

Red (10) konvergira apsolutno na K(z0 ; R1 ; R2 ) i uniformno na zatvorenom

kruznom vijencu K(z0 ;

1 ; 2 );

gdje je R1 <
83

<

< R2 :

Dokaz. Denirajmo cn 2 C (n 2 Z) formulom (11). Napomenimo da

po Cauchyjevom teoremu za viestruko povezano podrucje tako denirani

kompleksni brojevi cn ne ovise o izboru radijusa 2 hR1 ; R2 i kruznice K +
f( )
analiticka na K(z0 ; R1 ; R2 ):
jer je funkcija 7!
(
z0 )k+1
Neka je sada z 2 K(z0 ; R1 ; R2 ) i odaberimo R10 i R20 kao na narednoj slici:
R1 < R10 < jz

z0 j < R20 < R2 :

+
+
K(z0 ; R10 ; R20 ): Oznacimo sa KR
0 ; KR 0

Neka je r > 0 takav da je K(z; r)

pozitivno orijentirane kruznice kojima je sredite u z0 i sa Kr+ pozitivno

orijentiranu kruznicu kojoj je sredite u z (radijusi tih kruznica su naznaceni
u indeksu).
f( )
analiticka na podrucju K(z0 ; R1 ; R2 ) r fzg
z0
po Cauchyjevom teoremu za viestruko povezano podrucje imamo
Z
Z
Z
f( )
f( )
f( )
d =
d +
d
(12)
+
+
+
z
z
z0
0
0
K 0
K 0
Kr
Buduci je funkcija

7!

R2

R1

Cauchyjeva formula daje

Z
1
f( )
f (z) =
d :
2 i Kr+
z0
Iz (12) i (13) imamo
Z
1
f( )
f (z) =
d
2 i K +0
z0
R2

(13)

1
2 i

K +0

R1

f( )
d
z0

Integrale u (14) izrazit cemo sada na drugi nacin.

84

(14)

Za

2 KR20 vrijedi
1
z

z0
z0

q < 1 pa je

z0 )
1
z

1
z0 1

(z

z0 )

z0 =
z0

z0

X1

n=0

z0 )n

z0
z0

2 KR20 : Slijedi da je

i red konvergira uniformno u odnosu

X1
f( )
(z
=
n=0
z

f( )
z0 )n+1

i red konvergira uniformno u odnosu na

2 KR20 : Po Teoremu 3.7 mozemo

ga integrirati duz KR20 clan po clan. Buduci da u (11) za K + mozemo uzeti

KR20 nalazimo
1
2 i

f( )
d =
z

K +0
R2

X1

1
z0 )
2 i
n

(z

n=0

+
2 KR
0 vrijedi

Za tocke

dobivamo
1
z

z0 )
1

z0

(
z0
z0

1
(

1
z

K +0
R2

X1
f( )
d
=
ck (z
k=0
z0 )n+1

z0
z0

(z
=

z0 )
1
z

z0

z0 )k :

q < 1 i analognim zakljucivanjem

=
X1

n=0

z0
z0

X1 (
n=1

+
mozemo uzeti KR
0 ; iz
1

f( )
1 X1 f ( ) (
=
n=1
z
2 i
(z

z0 )n
z0 )n

integracijom clan po clan imamo

1
2 i

K +0

R1

f( )
1 X1
d =
n=1
z
2 i

85

z0 )n 1
;
(z z0 )n

+
2 KR
ci da za K + u (11)
0 : Budu

i red uniformno konvergira u odnosu na

1
2 i

(15)

K +0

R1

f( ) (
(z

z0 )n
z0 )n

d =

X1

n=1

(z

z0 )

1
2 i

K +0

R1

f( )
z0 )

n+1 d =

X1

n=1

n (z

z0 )

: (16)

Iz (14), (15) i (16) slijedi (10). Buduci je z bila proizvoljna tocka iz kruznog
vijenca K(z0 ; R1 ; R2 ); na osnovu prethodnih opcih razmatranja o Laurentovim redovima slijede sve tvrdnje teorema.

ZADACI
1. Razvijte u Laurentov red funkciju f (z) =
tocke z0 = 0 u podrucju
(a)
(b)
(c)

(z

1
1)(z

2)

oko

= fz : jzj < 1g;

= fz : 1 < jzj < 2g;
= fz : 2 < jzjg:

2. Odredite Laurentov razvoj funkcija u navedenom podrucju:

sin z
(a) f (z) = 2 ; 0 < jzj < +1;
z
ez
(b) f (z) = ; 0 < jzj < +1;
z
1
(c) f (z) =
; 2 < jzj < 3;
(z 2)(z 3)
1
(d) f (z) =
; 3 < jzj < +1;
(z 2)(z 3)
ez 1
(e) f (z) =
; 0 < jzj < +1;
z
z
; 1 < jzj < 2:
(f) f (z) = 2
(z
4)(z 2 1)
3. Odredite Laurentov razvoj funkcija oko zadane tocke z0 u zadanim
podrucjima:
1
; z0 = i;
(a) f (z) = 2
z +1
ij < 2g; 2 = fz : 2 < jzjg;
1 = fz : 0 < jz
1
(b) f (z) = 2 2
; z0 = 1; = fz : 1 < jz 1j < 2g:
z (z
9)
4. Razvijte u Laurentov red funkciju f (z) oko tocke z0 = 0 :
1

(a) f (z) = z 2 e z ;
ez
(b) f (z) =
;
z(z 1)
e2z 1
(c) f (z) =
;
z2
sin z
(d) f (z) =
;
1 z
z+1
(e) f (z) = z 2 sin
;
z

86

sin2 z
;
z3
1 + cos z
:
(g) f (z) =
z4
5. Dokazite: ako dva Laurentova reda
X+1
X+1
ak (z z0 )k ;
(f) f (z) =

k= 1

k= 1

bk (z

konvergiraju uniformno na kruznici jz

onda je ak = bk ; k 2 Z:

3.5

z0 )k

z0 j =

istoj funkciji,

MORERIN TEOREM.
PRIMITIVNA FUNKCIJA

Neka je

C otvoren skup i f :

! C analiticka funkcija. Ako je

kontura, koja je zajedno sa svojim unutarnjim podrucjem sadrzana u

onda je po Cauchyjevom teoremu
Z
f (z)dz = 0:

(1)

Posebno, ako je 4 zatvoren trokut sadrzan u

Z
f (z)dz = 0

onda je
(2)

@4

gdje je @4 rub trokuta 4 s nekom orijentacijom (pozitivnom ili nega-

tivnom).

Ovdje pokazujemo sljedeci obrat Cauchyjevog teorema koji pokazuje da je

(2) ne samo nuzan nego i dovoljan uvjet za analiticnost neprekidne funkcije
f:

! C:

Teorem 3.20 (Morerin teorem) Neka je f :

otvorenom skupu

! C neprekidna funkcija na
R
C: Ako za svaki trokut 4 u vrijedi @4 f (z)dz = 0

onda je f analiticka funkcija na

Dokaz. Neka je K(z0 ; r) proizvoljan krug sardzan u

F : K(z0 ; r) ! C sa
Z
F (z) =
f ( )d ;
[z0 ;z]

: Deniramo funkciju

z 2 K(z0 ; r):

(3)

Pokazimo da je F diferencijabilna na K(z0 ; r) i da je F 0 (z1 ) = f (z1 ) za svaki

z1 2 K(z0 ; r).

Neka su z; z1 2 K(z0 ; r) i neka je 4 trokut s vrhovima z0 ; z i z1 :

87

Zbog pretpostavke (2) je

Z
Z
Z
f ( )d +
f ( )d +
[z0 ;z]

f ( )d =

[z1 ;z0 ]

[z;z1 ]

f (z)dz = 0:

@4

Odavde je prema deniciji (3) funkcije F :

Z
F (z) F (z1 ) =
f ( )d ; z; z1 2 K(z0 ; r):
[z1 ;z]

Buduci da je

d =z

z1 dobivamo

[z1 ;z]

F (z)
z

F (z1 )
z1

f (z1 ) =

1
z

z1

[f ( )

f (z1 )] d ;

[z1 ;z]

z; z1 2 K(z0 ; r):
(4)

za bilo koje dvije tocke z; z1 2 K(z0 ; r); z 6= z1 : Fiksirajmo sada z1 2

K(z0 ; r) i neka je " > 0 proizvoljan. Buduci da je funkcija f neprekidna u
tocki z1 ; postoji
jz

z1 j

> 0 takav da je K(z1 ; )

) jf (z)

f (z1 )j

":

f (z1 )j

";

K(z0 ; r) i da vrijedi

Tada takoer vrijedi

jz

z1 j

) jf ( )

2 [z1 ; z]:

(5)

Po Korolaru 3.4, iz (4) i (5) slijedi

0 < jz

z1 j

F (z)
z

F (z1 )
z1

f (z1 )

"
jz

z1 j

s([z1 ; z]) = ":

Prema tome funkcija F je diferencijabilna u tocki z1 i vrijedi F 0 (z1 ) =

f (z1 ): Kako je tocka z1 2 K(z0 ; r) proizvoljno odabrana zakljucujemo da

je F diferencijabilna funkcija na K(z0 ; r) i da joj je derivacija jednaka f:

88

Meutim, f je neprekidna funkcija pa je F analiticka na K(z0 ; r): Prema

Teoremu 3.13 i derivcija F 0 = f j K(z0 ; r) funkcije F analiticka je funkcija na
K(z0 ; r): Buduci je

unija otvorenih kugala i jer je krug K(z0 ; r) proizvoljno

odabran, zakljucujemo da je f analiticka na

Kroz dokaz Mererinog teorema provlaci se pojam primitivne funkcije.

Denicija 3.21 Neka je

C otvoren skup i f :

! C: Kazemo da

! C primitivna funkcija funkcije f , ako je F diferencijabilna

je F :

i ako vrijedi F 0 (z) = f (z) za svaku tocku z 2 :

funkcija na

Napomenimo da je za bilo koju konstantu c 2 C i funkcija F + c primitivna

funkcija funkcije f: Ukoliko je

podrucje, dodavanjem konstanti iz jedne se

primitivne funkcije dobivaju sve primitivne funkcije. Zaista, ako su F i G

primitivne funkcije od F; onda je G0
da je G

F 0 = 0 na

; pa iz Teorema 2.9 slijedi

F konstanta c 2 C pa je G = F + c:

Neka je

C otvoren skup i f :

primitivnu funkciju F :
od tocke

! C: Neka je

! C neprekidna funkcija koja ima

bilo koji Jordanov luk orijentiran

do tocke : Izaberimo glatku parametrizaciju

: [a; b] ! C luka

koja je u skladu s danom orijentacijom ( (a) = ; (b) = ): Tada je

Z

f (z)dz =

F (z)dz =

F 0 ( (t)) 0 (t)dt =

Z bh
i
d
F ( (t)) dt = F ( (a))
a dt

Neka je sada

F ( (b)) = F ( )

po dijelovima glatka krivulja u

Jordanovih lukova

1;

2; : : : ;

i neka je

j 1

(j = 1; : : : ; n): Tada po prethodnom slijedi

Z
Z
Z
f (z)dz =
f (z)dz +
f (z)dz +
1

F(

1)

F(

0 )+F ( 2 )

F(

1 )+

+F (

Na taj nacin dokazali smo:

89

dobivena nastavljanjem
pocetak, a

n)

F ( ):

Z
F(

kraj luka

f (z)dz =
n

n 1)

= F(

n)

F(

0 ):

Teorem 3.22 Neka je

C otvoren skup i f :

koja ima primitivnu funkciju F :

krivulju
Z

! C: Za svaku po dijelovima glatku

; koja pocinje u tocki

f (z)dz = F ( )

! C neprekidna funkcija

i zavrava u tocki , vrijedi

F ( ):

Posebno, ako je kontura, onda je

Z
f (z)dz = 0:
Egzistenciju primitivne daje naredni teorem.
Teorem 3.23 Svaka analiticka funkcija na krugu K(z0 ; r) ima primitivnu
funkciju.
Dokaz. Ako je f analiticka, ona se na krugu K(z0 ; r) dade prikazati Taylorovim redom
f (z) =

X1

n=0

an (z

z0 )n ;

z 2 K(z0 ; r);

1 (n)
f (z0 ): No pokazali smo da je sa
n!
X1 an
F (z) =
(z z0 )n+1 ; z 2 K(z0 ; r);
n=0 n + 1

pri cemu je an =

denirana analiticka funkcija na K(z0 ; r) i vrijedi F 0 (z) = f (z) za svaku

tocku z 2 K(z0 ; r):
Zadrzimo se i dalje na krugu K(z0 ; r) i neprekidnoj funkciji f : K(z0 ; r) ! C:
Ako f ima primitivnu funkciju, onda znamo da vrijedi (1) za svaku konturu

u K(z0 ; r): Posebno, ako je 4 zatvoren trokut sadrzan u K(z0 ; r); onda

vrijedi (2): Dakle nuzan uvjet za egzistenciju primitivne funkcije od f je da

vrijedi (2) za svaki trokut 4

K(z0 ; r):

Pretpostavimo sada da je uvjet (2) ispunjen i da je f neprekidna funkcija.

Deniramo funkciju F : K(z0 ; r) ! C formulom (3). U dokazu Morerinog

teorema vidjeli smo da je tada F primitivna funkcija funkcije f:

Ova razmatranja pokazuju da vrijedi:

Teorem 3.24 Neka je f : K(z0 ; r) ! C neprekidna funkcija. Sljedeca svojstva funkcije f su meusobno ekvivalentna:
90

(a) Funkcija f ima primitivnu funkciju na K(z0 ; r);

(b) Funkcija f je analiticka na K(z0 ; r);
(c) Za svaku konturu

u K(z0 ; r) vrijedi (1);

(d) Za svaki trokut 4 u K(z0 ; r) vrijedi (2):

Dokaz. Pokazali smo da (a) ) (b) vrijedi opcenito, a posebno za slucaj
kruga i implikacija (b) ) (a): Takoer smo pokazali da vrijedi (b) ) (c), a

implikacija (c) ) (d) je trivijalna jer je @4 kontura u K(z0 ; r): Napokon,

neposredno prije iskaza teorema vidjeli smo da (d) ) (a).
ZADACI
1
: Dokazite
z
da f nema primitivnu funkciju na C r f0g; ali da ima primitivnu
funkciju na svakom otvorenom krugu K(z0 ; r) C r f0g:

1. Neka je f : C r f0g ! C funkcija zadana sa f (z) =

2. Dokazite Teorem 3.24 za proizvoljan otvoren konveksan skup

umjesto kruga K(z0 ; r):
3. Dokazite Teorem 3.24 za proizvoljan otvoren zvjezdast skup
umjesto kruga K(z0 ; r):

4. Neka je
C otvoren skup, p pravac u C i f : ! C neprekidna
funkcija koja je analiticka na skupu r p: Dokazite da je f analiticka svuda na :

3.6

PRINCIP JEDINSTVENOSTI

ZA ANALITICKE
FUNKCIJE

U ovom odjeljku pokazujemo da ukoliko se analiticke funkcije f i g podudaraju na nekom podskupu S podrucja
i g podudaraju svuda na

koji ima gomilite u

; onda se f

: To je takozvani princip jedinstvenosti, odnosno

princip jednakosti za analiticke funkcije.

Teorem 3.25 Neka je f :
N (f ) = fz 2

! C analiticka funkcija na podrucju

: f (z) = 0g: Ako N (f ) ima gomilite nultocaka u

onda je

f = 0:

Dokaz. Neka je z0 2

gomilite skupa N (f ):

(A) Dokazimo da je f jK(z0 r) = 0 na bilo kojoj kugli K(z0 ; r)

91

Buduci je f analiticka na K(z0 ; r)

ona se moze prikazati Taylorovim

redom
f (z) =

X1 f (n) (z0 )
(z
n=0
n!

z0 )n ;

z 2 K(z0 ; r):

(1)

f (n) (z0 )
jednaki nuli.
n!
Zaista, ukoliko bi bar jedan od kecijenata bio razlicit od nule, onda bi po
Pokazimo da su svi koecijenti

Korolaru 2.15 postojao " > 0 takav da je f (z) 6= 0; z 2 K(z0 ; ") n fz0 g. No

to je u kontradikciji s pretpostavkom da je z0 gomilite skupa N (f )):

Jer svi koecijenti icezavaju zaista je f (z) = 0; z 2 K(z0 ; r):
Preostaje dokazati da funkcija f icezava i u onim tockama w 2

koje su

izvan kruga K(z0 ; r): Tu cemo cinjenicu dokazati najprije za slucaj kada
spojnica [z0 ; w] lezi u
(B) Neka je w 2

i neka je [z0 ; w]

: Tvrdimo da je f j[z0 ;w] = 0 i posebno

da je tada w gomilite nultocaka funkcije f .

Buduci je [z0 ; w] kompaktan skup, postoji

> 0 takav da je K(z; )

za

svaku tocku z 2 [z0 ; w] (Korolar 1.40). Pokrivac fK(z; ) : z 2 [z0 ; w]g dade

se reducirati na konacan dio, tj. postoje tocke z0 ; z1 ; : : : zn = w na spojnici

[z0 ; w] takve da je fK(zi ; ) : i = 0; 1;

za [z0 ; w] i da je zj 2 K(zj 1 ;
j
jw z0 j
stavimo zj = z0 + (w
n
1
jw z0 j < ): Jer je f (z0 ) = 0
n
Kako je z1 2 K(z0 ; ); i jer je z1

; ng konacan otvoreni pokrivac

); j = 0; 1; : : : ; n (za prirodni broj n >

z0 ); j = 1; 2; : : : ; n; tada je jzj

zj

1j

to je (po (A)) f (z) = 0 na kugli K(z0 ; ):

gomilite skupa N (f ); iz (A) slijedi da f

icezava i na krugu K(z1 ; ): Korak po korak dobivamo da f izcezava na

svakom krugu K(zj ; ); dakle i na citavoj spojnici [z0 ; w]:
(C) Neka je sad w 2
Buduci je
[zi

1 ; zi ],

proizvoljna tocka.

podrucje, postoje tocke z1 ; : : : ; zk = w 2

i = 1; 2; : : : ; k sadrzane u

takve da su spojnice

. Prema (B) funkcija f se ponitava na

spojnici [z0 ; z1 ]: Tada je z1 gomilite skupa N (f ) pa iz (A) i (B) zakljucujemo

da se f ponitava na [z1 ; z2 ]: Na taj nacin primjenom (A) i (B) korak po korak
nalazimo da se f ponitava na svim spojnicama [zi

1 ; zi ];

i = 1; 2; : : : ; k:

Kako je zk = w; posebno imamo f (w) = 0: Buduci je w proizvoljno odabrana

tocka, dokazali smo da je f = 0 svuda na
92

Korolar 3.26 Ako je f 6= 0 analiticka funkcija na podrucju

beskonacno nultocaka u
ruba podrucja

i ako f ima

; onda se te tocke mogu gomilati jedino u tockama

Teorem 3.27 (Izoliranost nultocaka) Ako je f 6= 0 analiticka funkcija na

podrucju

i z0 nultocka funkcije f onda

(a) postoji prirodan broj n takav da je

f (z0 ) = f 0 (z0 ) =

= f (n

(b) postoji analiticka funkcija g :

f (z) = (z

z0 )n g(z);

1) (z

0)

= 0; f (n) (z0 ) 6= 0;

(2)

! C takva da je

z 2 ;i g(z0 ) 6= 0;

(3)

(c) postoji " > 0 takav da je f (z) 6= 0 za svaki z 2 K(z0 ; "); z 6= z0 :

Dokaz. Neka je f :

! C analiticka funkcija i z0 njezina nultocka. Po

prethodnom teoremu, f (z0 ) = 0; f 6= 0 i (1) povlaci da postoji prirodan

broj n takav da vrijedi (2) i da je
f (z) = (z

z0 )n g0 (z);

z 2 K(z0 ; r);

(4)

gdje
g0 (z) =

f (n) (z0 )
(z
n!

z0 )n +

f (n+1) (z0 )
(z
(n + 1)!

z0 )n+1 +

(5)

Iz (5) i (2) slijedi da je g0 (z0 ) 6= 0: Redovi (5) i (1) imaju isti radijus kover-

gencije, pa je sa (5) denirana analiticka funkcija g0 na krugu K(z0 ; r)

C:

Denirajmo sada funkciju g : ! C sa

8
f (z)
>
<
;
z 2 ; z 6= z0
(z
z0 )n
g(z) =
>
: g (z) = 1 f (n) (z ); z = z
0
0
0
n!
Ocito je g analiticka funkcija na skupu

rfz0 g: Nadalje, iz (1) i (5) izlazi da

je g(z) = g0 (z) za svaki z 2 K(z0 ; r): Prema tome funkcija g je analiticka na

krugu K(z0 ; r); dakle na citavom podrucju : Ta funkcija ocito zadovoljava

1
(3) i g(z0 ) = f (n) (z0 ) 6= 0:
n!
Buduci je g neprekidna funkcija i g(z0 ) 6= 0 postoji " > 0 takav da je g(z) 6= 0
za svaki z 2 K(z0 ; "): Slijedi da je f (z) 6= 0 za svaki z 2 K(z0 ; ") n fz0 g:

Napomenimo da (2) opravdava nau deniciju nultocke kratnosti n:

93

Teorem 3.28 (Princip jedinstvenosti ili jednakosti za analiticke funkcije)

Neka su f i g analiticke funkcije na podrucju
na beskonacnom skupu koji u podrucju
daraju na

: Ako se funkcije podudaraju

ima gomilite, tada se f i g podu-

Dokaz. Analiticka funkcija h = f

g ima beskonacno nultocaka u

skup N (h) nultocaka funkcije h ima gomilite u skupu

pa je po Teoremu

3.25 h nul funkcija i zaista se funkcije f i g podudaraju na

ZADACI
1. Neka je
C otvoren skup, f 2 A( ) i z1 ; z2 ; : : : ; zn 2
nultocke funkcije f: Neka je pj red nultocke zj (j = 1; 2; : : : n):
Tad postoji jedinstvena funkcija g 2 A( ) takva da je
f (z) = (z

z1 )p1

(z

zn )pn g(z);

z2 :

2. Neka je
C podrucje, f 2 A( ) i f 6= 0: Ako je K kompaktan
skup sadrzan u i N (f ) skup svih nultocaka funkcije f; onda je
skup N (f ) \ K konacan.

3. Neka je
C otvoren skup, f 2 A( ) i U skup svih gomilita
skupa N (f ) u : Dokazite da su skupovi U i r U otvoreni.
4. Naite sve nultocke i njihovu kratnost za funkcije:
(a)
(e)
(i)
(m)

z 2 + 9; (b) z 2 + 9 z 4 ; (c) z sin z; (d) (1 ez )(z 2 4)3 ;

(1 cos z)3 ; (f) z 5 (z 2
) sin z; (g) sin z 3 ; (h) (sin z)3 ;
z 1 (sin z)3 ; (j) cos z 3 ; (k) (1 cos z 3 )2 ; (l) cos z 3 ;
z 2 (ez 1):

5. Odredite red nultocke 0 funkcija:

(a) 6 sin z 3 + z 9
(c) 3 cos z

2 3

6z 3 ; (b) esin z
3 + 3z 4

z8:

94

etg z ;

: Taj

Poglavlje 4

IZOLIRANI
SINGULARITETI I
TEORIJA REZIDUUMA
4.1

IZOLIRANI SINGULARITETI I NJIHOVA

KLASIFIKACIJA

Denicija 4.1 Za kompleksnu funkciju f kompleksne varijable kazemo da

ima izoliran singularitet u tocki z0 (ili da joj je tocka z0 izolirani singularitet) ako postoji

> 0 takav da je funkcija f analiticka na skupu

K(z0 ; ) n fz0 g, a da f nije analiticka na citavom krugu K(z0 ; ) (to znaci

da ili f nije denirana u tocki z0 ili je u toj tocki denirana ali nije analiticka).
Iz denicije slijedi da se na kruznom vijencu (kaze se i punktiranom krugu
- krugu kojemu je izbaceno sredite)
K (z0 ; ) = K(z0 ; 0; ) = K(z0 ; ) n fz0 g = fz 2 C : 0 < jz
analiticka funkcija f dade prikazati redom
X+1
f (z) =
ck (z z0 )k ; 0 < jz
1
ck =
2 i

k= 1

f( )
d ;
z0 )k+1

k 2 Z;
95

z0 j < ;

z0 j < g (1)

(2)
(3)

gdje je

bilo koja pozitivno orijentirana kontura u K(z0 ; ) unutar koje

lezi tocka z0 : Red (2) nazivamo Laurentovim razvojem funkcije f oko

tocke z0 : Za red
X1

k=1

z0 )k =

ck (z

c
z

z0

z0 )2

(z

(4)

kazemo da je glavni dio Laurentovog razvoja funkcije f oko tocke

z0 : Preostali dio reda (2), tj. red potencija
X+1

k=0

z0 )k = c0 + c1 (z

ck (z

z0 ) + c2 (z

z0 )2

(5)

zove se regularni dio Laurentovog razvoja funkcije f oko tocke z0 :

Preko razvoja (2) imamo klasikaciju izoliranih singulariteta:
(a) Tocka z0 je uklonjivi singularitet ako se glavni dio od f ponitava,
tj ako je c

= 0; k = 1; 2; : : :

Ukoliko je z0 uklonjiva singularna tocka onda se f na K (z0 ; ) dade prikazati

sa
f1 (z) = c0 + c1 (z

z0 )2

z0 ) + c2 (z

i tada je lim f (z) = c0 : To znaci da se f moze neprekidno proiriti na

z!z0

K(z0 ; ) stavljajuci f (z0 ) = c0 ; to je ujedno i analiticko proirenje od f (jer

je f zadan istim redom potencija).
Dakle, nuzan uvjet da bi singularitet z0 bio uklonjiv, jest da funkcija f ima
limes u tocki z0 : Pokazat cemo da je to i dovoljan uvjet i cak da je dovoljan
i slabiji uvjet da je funkcija f omeena na K (z0 ; ) za neki

> 0:

(b) Tocka z0 je pol n-tog reda ako se glavni dio od f sastoji od konacno
clanova i prvi je c

6= 0 (u dolasku slijeva).

Ako je z0 pol n-tog reda funkcije f onda je

f (z) =

X+1

k= n

ck (z

z0 )k ;

6= 0:

Tada mozemo denirati analiticku funkciju g na K(z0 ; ) sa

g(z) =

X+1

k=0

ck

n (z

z0 )k
96

z0 )n f (z) za z 6= z0 i g(z0 ) = c

i za koju vrijedi g(z) = (z

vidimo da funkcija z 7! (z

z0

)n f (z)

6= 0: Odatle

ima u tocki z0 uklonjiv singularitet, ali

da je za k < n tocka z0 neuklonjiv singularitet funkcije z 7! (z

z0 )k f (z):

Lako se vidi da je to svojstvo ekvivalentno deniciji pola n-tog reda.

Napomenimo da iz
z0 )n f (z) = c

lim (z

z!z0

slijedi lim jf (z)j = 1 i pokazat cemo da je to ne samo nuzan nego i dovoljan

z!z0

uvjet da funkcija f u z0 ima pol.

(c) Tocka z0 je bitan singularitet ako se glavni dio od f sastoji od

1-mnogo clanova.
Ponaanje funkcije u okolini bitnog singulariteta sasvim se razlikuje od ponaanja funkcije u okolini pola. Napomenimo sada samo da ako je z0 bitan
singularitet funkcije f da je tada
f (z) =

X+1

k= 1

ck (z

z0 )k ;

te da ne postoji lim jf (z)j ni konacan ni beskonacan.

z!z0

Teorem 4.2 Neka je z0 izolirani singularitet funkcije f: Tocka z0 je uklonjiv

singularitet od f ako i samo ako postoji r > 0 takav da je f denirana i
omeena na skupu K (z0 ; r):
Dokaz. ) Neka je z0 uklonjiv singularitet funkcije f: Deniramo li
c0 = f (z0 ) = lim f (z)
z!z0

tada je za neki
fe(z) =

> 0 funkcija
f (z);
c0 ;

ako je z 6= z0

z = z0

analiticka na K(z0 ; ): Neka je 0 < r < : Tada je Cl K(z0 ; r) kompaktan

skup na kojemu je funkcija fe neprekidna pa je stoga na njemu i omeena.
Dakle, funkcija fe je omeena i na K (z0 ; r):
97

( Pretpostavimo da je r > 0 takav da je K (z0 ; r) sadrzan u podrucju

denicije funkcije f i da je na njemu f analiticka i omeena. Deniramo

funkciju h : K(z0 ; r) ! C sa
(
(z z0 )2 f (z);
h(z) =
0;

z 2 K (z0 ; r)

(6)

z = z0

Funkcija h je analiticka na K (z0 ; r) i jer je f omeena na K (z0 ; r) imamo

0 = lim (z

z0 )f (z) = lim

z!z0

z!z0

h(z)
z

h(z0 )
z0

pa je h diferencijabilna i vrijedi
h(z0 ) = h0 (z0 ) = 0:

(7)

Dokazimo da je h analiticka na K(z0 ; r) (tj. da je h0 neprekidna na K(z0 ; r)):

Buduci je h analiticka na K (z0 ; r) ostaje dokazati da je h0 neprekidna u z0
odnosno da je
lim h0 (z) = 0:

z!z0

Za z 6= z0 imamo
h0 (z) = 2(z

z0 )f (z) + (z

z0 )2 f 0 (z)

(8)

Vrijedi
lim 2(z

z!z0

z0 )f (z) = 0;
|{z}
ome.

pa ostaje dokazati da i drugi clan u (8) ima limes 0 u tocki z0 :

lim (z

z!z0

z0 )2 f 0 (z) = 0:

Dovoljno je opet dokazati da je funkcija (z

skupu K (z0 ; ); 0 <

z0 )f 0 (z) omeena na nekom

r:

Doista, ako M > 0 takav da je

f( )

M;

2 K (z0 ; r)

(9)

dokazat cemo da vrijedi

(z

z0 )f 0 (z)

2M;

z 2 K z0 ; 12 r
98

(10)

Uzmimo z 2 K z0 ; 2r bilo koji. Neka je =

1
2

jz

K (z0 ; r) i (po Teoremu 3.13) imamo

Z
f( )
1
0
d
f (z) =
2 i +(
z)2

gdje je
2

(11)

pozitivno orijentirana kruznica sa sreditem u z i radijusa : Za

je j
(z

z0 j : Tada je Cl K(z; )

zj =

pa imamo

z0 )f 0 (z) = jz

jz

z0 j

jz

z0 j

1
2 i
1
2

z0 j

f 0 (z) =

f( )
d
z)2
+(

1
z0 j
2

jz

f( )
d
(
z)2

= 2M:

Buduci prethodno vrijedi za svaki z 2 K (z0 ; 12 r) imamo da je

(z

z0 )f 0 (z)

i zaista je (z

2M za svaki z 2 K z0 ; 12 r

z0 )f 0 (z) omeena. Dobili smo da je

lim h0 (z) = lim 2(z

z!z0

z!z0

z0 )f (z) + (z

z0 )2 f 0 (z) = 0

i funkcija h jest analiticka na K(z0 ; r):

Analiticka funkcija h se moze na K(z0 ; r) prikazati konvergentnim redom
potencija
h(z) =
i pri tome je
cn =

X1

n=0

cn (z

z0 )n ;

z 2 K(z0 ; r)

h(n) (z0 )
:
n!

Buduci je h(z0 ) = h0 (z0 ) = 0 imamo da je c0 = c1 = 0 pa je

h(z) = c2 (z

z0 )2 + c3 (z

z0 )3 +

Neka je sada funkcija fe(z) denirana sa

fe(z) = c2 +c3 (z z0 )+c4 (z z0 )2 +

99

X1

X1

n=0

n=2

cn (z

z0 )n :

cn+2 (z z0 )n ;

(12)

z 2 K(z0 ; r):

To je analiticka funkcija na K(z0 ; r) i za z 2 K (z0 ; r) vrijedi

fe(z) =

h(z)
(z z0 )2 f (z)
=
= f (z):
(z z0 )2
(z z0 )2

Time smo dokazali da je z0 uklonjiv singularitet funkcije f:

Ponaanje funkcije u okolini bitnog singulariteta (donekle) opisuje naredni
teorem.
Teorem 4.3 (Cassoratti-Weierstrass-Sohocki) Neka je z0 izolirani singularitet fukcije f: Tada su ekvivalentna svojstva:
(i) z0 je bitni singularitet;
(ii) za svaki r > 0 takav da je f denirana na K (z0 ; r) skup f (K (z0 ; r))
je gust u C (tj. Cl f (K (z0 ; r)) = C);
(iii) Ne postoji limes lim jf (z)j (ni konacan ni beskonacan).
z!z0

Dokaz.
(i) ) (ii) Neka je z0 bitni sigularitet.

Dokaz provodimo kontradikcijom i pretpostavimo da ne vrijedi (ii), tj. da

postoji neki

> 0 takav da je f denirana na K (z0 ; ) i da skup f (K (z0 ; r))

nije gust u C:
Iz Cl f (K (z0 ; r))

C slijedi da postoji tocka a 2 C n Cl f (K (z0 ; r)) pa

stoga postoji kugla K(a; r) koja ne sadrzi niti jednu tocku skupa f (K (z0 ; r)):
To znaci da je f (z) 2
= K(a; r); z 2 K (z0 ; ), tj.
z 2 K (z0 ; ) ) jf (z)

aj

r:

(13)

Neka je sada
g : K (z0 ; ) ! C;

g(z) =

1
f (z)

(14)

Funkcija g je omeena
jg(z)j =

1
f (z)

1
< +1; z 2 K (z0 ; )
r

i po Teoremu 4.2 je z0 uklonjiv singularitet funkcije g: Dakle, mozemo uzeti

da je g denirana i analiticka na cijelom K(z0 ; ): Mogu se sada dogoditi
dvije mogucnosti.
100

(A) g(z0 ) 6= 0.

Sada zbog neprekidnosti funkcije g tocki u z0 imamo da postoji " > 0 ("

takav da je
jg(z)j

jg(z0 )j
; z 2 K(z0 ; "):
2

Nadalje, za z 2 K (z0 ; ") imamo

jf (z)

1
g(z)

aj =

2
;
jg(z0 )j

a odatle je
jf (z)j

2
+ a; z 2 K (z0 ; "):
jg(z0 )j

Time smo dokazali da je f omeena funkcija na K (z0 ; ") i po prethodnom

teoremu je z0 uklonjiv singularitet funkcije f: Doli smo do kontradikcije s
naom pretpostavkom (i).
(B) z0 je nultocka funkcije g kratnosti m 2 N:

To znaci da je g(z0 ) = g 0 (z0 ) =

= g (m

g se moze tada prikazati u obliku

g(z) = (z

1) (z

0)

= 0 i g (m) (z0 ) 6= 0. Funkcija

z0 )m k(z)

gdje je k : K(z0 ; ) ! C analiticka funkcija i k(z0 ) 6= 0: Kako je za funkciju

1
tocka z0 jedina nultocka imamo da
g : K (z0 ; ) ! C; g(z) =
f (z) a
funkcija k nema nultocaka na skupu K(z0 ; ): To znaci da je funkcija
h=

1
k

analiticka na skupu K(z0 ; ): Za 0 < " <

je funkcija h omeena na K(z0 ; "):

Buduci je za z 2 K (z0 ; ")

(z

z0 )m f (z) = (z

z0 )m

1
+ a = (z
g(z)

zakljucujemo da je funkcija z 7! (z

z0 )m a + h(z)

z0 )m f (z) omeena na K (z0 ; ") i

po prethodnom teoremu slijedi da je z0 uklonjiv singularitet te funkcije,

odnosno z0 je pol n-tog reda funkcije f: Doli smo do kontradikcije s naom
pretpostavkom (i).
101

(ii) ) (iii) Dokaz kontradikcijom.

Pretpostavimo da ne vrijedi (iii), tj. da postoji lim jf (z)j : Taj limes moze
z!z0

biti konacan ili beskonacan.

Ukoliko je konacan, lim jf (z)j = L; tada postoji

z!z0

> 0 takav da je f ana-

liticka na K (z0 ; ) i da je jf (z)j < L + 1 za svaki z 2 K (z0 ; ): Sada je

f (K (z0 ; )) sadrzan u K(0; L + 1) i stoga nije gust u C - kontradikcija s

pretpostavkom (ii).
Ukoliko je beskonacan, tj. lim jf (z)j = +1; uzmimo M > 0 realan broj.
z!z0

Za neki

> 0 je funkcija f analiticka na K (z0 ; ) i jf (z)j

M za svaki

z 2 K (z0 ; ): Slijedi da je f (K (z0 ; )) sadrzan u skupu C n Cl K(0; M ) pa

opet nije gust u C - kontradikcija s pretpostavkom (ii).
(iii) ) (i) Dokaz kontradikcijom.

Pretpostavimo suprotno, tj. da je tocka z0 ili uklonjiv singularitet ili pol

fukcije f:
Ako je z0 uklonjiv singularitet od f onda postoji lim f (z), dakle postoji i
z!z0

lim jf (z)j i to konacan - kontradikcija s pretpostavkom.

z!z0

Ako je z0 pol od f tada je lim jf (z)j = +1; a to je u kontradikciji s naom

z!z0

pretpostavkom.

Prethodni teorem daje sljedecu karakterizaciju singulariteta:

Ako postoji lim jf (z)j i konacan je, tada je z0 uklonjiv singularitet;
z!z0

Ako je lim jf (z)j = +1; z0 je pol funkcije;

z!z0

Ako ne postoji lim jf (z)j ni konacan ni beskonacan, z0 je bitni singuz!z0

laritet funkcije f:
Primjer

Promotrimo funkciju f (z) =

sin z =
imamo da je
f (z) =

X1

n=0

( 1)n

sin z
=1
z

sin z
: Buduci je
z

z 2n+1
;
(2n + 1)!

z2 z4
+
3!
5!

:::

i to je Laurentov razvoj od f u okolini tocke z0 = 0: Vrijedi lim

z!0

i tocka z0 = 0 je uklonjivi singularitet funkcije f .

102

sin z
=1
z

Promotrimo funkciju f (z) =

X1 z n
imamo
Buduci je ez =
n=1 n!
X1 z n
z
z2
1 ez = 1
=
n=1 n!
1!
2!
Primjer

ez

1
z

z3
3!

pa je

f (z) =

ez

1
z

i vrijedi lim jf (z)j =

z!0

z
2!

z2
3!

1; dakle opet je z0 = 0 uklonjivi singularitet.

1
:
+1
Problematicne su nultocke nazivnika, odnosno nultocke funkcije u nazivniku
Promotrimo funkciju f (z) =

Primjer

ez 2

g(z) = ez + 1: Uz supstituciju w = z 2 imamo

ew =

1 ) wk = (2k + 1) i;

k = 0; 1; 2; : : :

Sada imamo (za svaki k) dva rjeenja

z 2 = (2k + 1)
zk l =
Dobivamo
zk 1 =
zk 2 =

(2k + 1)

(2k + 1)
(2k + 1)

cos

cos

+ i sin
2

+ 2l
+ i sin
2

+ 2l
2

l = 0; 1:

cos

+ i sin
; k2Z
4
4
5
5
+ i sin
; k2Z
cos
4
4

Sva ova rjeenja nalaze se na pravcima y =

x: Sada gledamo g 0 (z) = 2zez

i jer je g 0 (zk1;2 ) 6= 0; zk1 i zk2 su jednostruke nultocke od g: Dakle, svaka od

tih nultocaka je pol prvog reda funkcije f:

1
Promotrimo funkciju f (z) = sin :
z
X1
z 2n+1
Opet primijenimo deniciju sinusa sin z =
( 1)n
i zamn=0
(2n + 1)!
1
jenom z ! dobivamo
z
X1 ( 1)n
1
f (z) =
;
n=0 (2n + 1)! z 2n+1
Primjer

a to znaci da je jedina singularna tocka ishodite, i to bitno singularna tocka.

103

ZADACI
1. Tocka z0 je n-struka nultocka funkcije f ako i samo ako je z0 pol
1
n-tog reda funkcije z 7!
: Dokazite!
f (z)
2. Izolirani singularitet z0 2 C je uklonjiv ili pol, ako i samo ako
postoji n 2 N rakav da postoji limes lim (z z0 )n f (z) = A 2 C:
z!z0

Pri tome je A 6= 0; ako i samo ako je z0 pol od f n-tog reda.

Dokazite!

3. Naite nekoliko pocetnih clanova Laurentovog razvoja funkcije

1
f (z) =
:
sin z
4. Neka je f analiticka funkcija na skupu K (z0 ; r) i neka je g(z)
njezin glavni dio Laurentovog razvoja funkcije f oko tocke z0 :
Dokazite da funkcija f g ima uklonjiv singularitet u tocki z0 :
5. Neka je f analiticka funkcija na skupu K(z0 ; r) osim u toclama
z1 ; : : : ; zn gdje ima ukolonjive singularitete. Neka je gk glavni dio
Laurentovog razvoja funkcije f oko tocke zk :
(a) Dokazite da j funkcija f g1 g2
gn analiticka funkcija
na K(z0 ; r) osim u tockama z1 ; : : : ; zn gdje ima ukolonjive
singularitete.
(b) Ako je r1 najveci od brojeva jzj z0 j ; j = 1; : : : ; n; onda je
f (z) =
g1 (z)+

X1

k= 1

+gn (z) =

g~(z) =

X1

k=0

ck (z

z0 )k ;

r1 < jz

X1

z0 )

k=1

ck (z

z0 )k ;

k (z

jz

z0 j < r;

jz

z0 j > r1 ;

z0 j < r;

gdje je g~ proirenje gunkcije g do analiticke funkcije na K(z0 ; r):

(c) Ako je
f (z) =

a0 + a1 z +
+ am z m
;
(z z1 ) (z zn )

gdje je n > m i zk su meusobno razlicite tocke, i ako je r >

ck
(k = 1; : : : ; n);
maxfjzk j : k = 1; : : : ; ng onda je gk =
z zk
gdje su ck 2 C
1 1
6. Dokazite da 0 nije izolirani singularitet funkcije z 7! sin
:
z
7. Dokazite da polovi funkcije z 7! 1 + exp z
u nuli.

imaju gomilite

8. Razvijte u Laurentov red funkciju f (z) oko tocke z0 = 0 i odredite

podrucje konvergencije dobivenog reda:
1
1
(a) f (z) = sin ; (b) f (z) =
:
z
sin z

104

9. Odredite glavni dio Laurentovog reda funkcije f (z) u okolini tocke

z0 = 0 za:
ez + 1
z 1
:
(a) f (z) = z
; (b) f (z) =
e
1
sin2 z
10. Odredite singularitete i ispitajte njihov karakter:
sin z
z
(a) f (z) =
;
(b) f (z) =
;
z
tg z
1
1
(c) f (z) = z2
; (d) f (z) = sin ;
z
e1 + 1
ez 1
(e) f (z) =
:
z 1

4.2

KOMPAKTIFIKACIJA PROSTORA C

Ovdje se radi o kompaktikaciji jednom tockom: proiriti cemo skup C do

skupa C= C[fptg dodavanjem novog elementa pt 2
= C koji se zove beskonacno daleka tocka.

Neka je zadan koordinatni sustav (O; x; y; ) u prostoru i neka je S sfera

x2 +y 2 +

1 2
2

= 41 : Neka su tocke xy-ravnine identicirane sa kompleksnim

brojevima z. Pravac koji prolazi tockom z = x + iy i "sjevernim polom"

N = (0; 0; 1) sijece sferu S u tocki

Koordinate tocke

(z):

(z) su

Re z
Im z
jzj2
;
;
:
1 + jzj2 1 + jzj2 1 + jzj2
Sa z 7! (z) zadana je bijekcija sa C na S n fN g koju nazivamo stereograf-

skom projekcijom. Inverzno preslikavanje

sa
z=

x + iy
1
105

: S n fN g ! C dano je

1 2
2)

(tocki T = (x; y; ) 2 S; x2 + y 2 + (

Proirimo funkciju

1
4

pridruzujemo tocku z):

na skup C tako da dodani element pt preslikamo u pol

N: Time smo dobili bijekciju

(
e : C ! S; e (z) =

(z);

z2C

N;

z = pt

i ova bijekcija identicira C sa S (ovakva sfera se naziva i Riemannova

sfera ili kompleksna numericka sfera). Uobicajeno je pisati umjesto

pt znak 1 jer ako niz ( (zn )) ! N onda jzn j ! +1 (odatle i dolazi
naziv "beskonacno daleka tocka" za element pt 2 C) i dogovor je da je
j1j = +1):

Denicija 4.4 Otvoren krug radijusa r sa sreditem u tocki 1 je skup

K(1; r) = fz 2 C; jzj > rg:
Skup

C je otvoren u C ako za svako z0 2

je sadrzan u

postoji krug K(z0 ; r) koji

: Posebno prazan skup je otvoren u C:

Iz denicije otvorenog skupa u C vidi se da je

C otvoren u C ako i samo

ako je on otvoren u C:
Denicija 4.5 Niz (zk ) iz C konvergira ka z0 2 C ako
(8" > 0)(9n0 2 N)(8k 2 N)

n0 ) zk 2 K(z0 ; "):

Napomenimo da:
ako su zk ; z0 2 C - tada se radi o obicnoj konvergenciji u C;
ako su zk 2 C; z0 = 1 - tada (zk ) ! 1 znaci
(8" > 0)(9n0 2 N)(8k 2 N) k

n0 ) jzk j > ";

pa stoga (zk ) ! 1 , jzk j ! +1:

Denicija 4.6 Neka je f : S ! C; S

C: Kazemo da funkcija f ima limes

L 2 C u tocki z0 2 C; i piemo lim = L; ako vrijedi:

z!z0

(a) Za svaki r > 0 je K (z0 ; r) \ S 6= ;, gdje je K (z0 ; r) = K(z0 ; r) n fz0 g;

106

(b) (8" > 0)(9 > 0; < r))

z 2 K (z0 ; ) \ S ) f (z) 2 K(L; "):

Iz denicije slijedi:
ako su z0 ; L 2 C; tada z 2 K (z0 ; ) \ S ) f (z) 2 K(L; ") znaci
0 < jz

z0 j <

) jf (z)

Lj < ";

ako je z0 = 1 i L 2 C; tada z 2 K (z0 ; ) \ S ) f (z) 2 K(L; ") znaci

z 2 C i jzj >

) jf (z)

Lj < ";

ako je z0 2 C i L = 1; tada z 2 K (z0 ; ) \ S ) f (z) 2 K(L; ") znaci

0 < jz

z0 j <

) jf (z)j > ";

ako je z0 = 1 i L = 1; tada z 2 K (z0 ; ) \ S ) f (z) 2 K(L; ") znaci

z 2 C i jzj >
Primjer

) jf (z)j > ":

Vrijedi

1
= 0;
z!1 z
lim

lim

z!1

1
z

= 1;

lim P (z) = 1;

z!1

za svaki nekonstantni polinom P:

Funkcija z ! ez nema limes u tocki z0 = 1:

Naime, u prvom redu za " > 1 i svaki R > 0 krug K(1; R) sadrzi tocku
imagiarne osi zR = (1 + R)i 2 K(1; R): Meutim, jezR j = 1; pa vidimo da
L = 1 nije limes funkcije z ! ez . S druge strane, ex

x!+1

+1; pa nijedan

broj L 2 C nije limes funkcije z 7! ez : Da funkcija z ! ez nema limes u

tocki z0 = 1 u vezi je s cinjenicom da ona ima bitni singularitet u tocki

z0 = 1:

ZADACI
1. Dokazite da svaki niz (zk ) iz C ima konvergentni podniz u C
(kompaktnost C):
2. Skup F
C je zatvoren u C; ako je skup C r F otvoren u C:
Zatvarac skupa S C je najmanji zatvoren skup u C koji sadrzi
skup S:
(a) Dokazite da je C zatvarac skupa C:
(b) Dokazite da je familija svih orvorenih skupova u C topologija
na C:
(c) Skup A C je zatvoren u C ako i samo ako je zatvoren u C
i omeen (tj. kompaktan). Ako je skup F
C zatvoren u
C onda je skup F r f1g = F \ C zatvoren u C:

107

3. Ako je U otvoren skup u C koji sadrzi tocku 1; dokazite da je

C r U kompaktan podskup od C:
4. Ako je (U
Si ; i 2 I) familija otvorenih podskupova od C takva da
je C = i2I Ui ; dokazite da postoje i1 ; : : : ; in 2 I takvi da je
C = Ui1 [
[ Uin :

4.3

IZOLIRANI SINGULARITETI

U BESKONACNOSTI

Denicija 4.7 Za funkciju f : C ! C kazemo da ima izolirani singularitet u tocki z0 = 1 ako postoji

> 0 takav da je skup K (1; ) =

K(1; ) n f1g sadrzan u podrucju denicije od f i da je f analiticka na

tom skupu.

Ako funkcija f ima izoliran singularitet u tocki 1 tada je Laurentov razvoj

te funkcije (z0 = 0; R1 = ; R2 = +1) oblika

f (z) =

X1

n= 1

ck z k ;

jzj > ;

(1)

i tada je funkcija
g(z) = f

X1
1
=
n=
z

ck
1 zk

jzj <

(2)

analiticka na K (0; 1 ) pa se proucavanje funkcije f u okolini tocke 1 svodi

se na proucavanje funkcije g u tocki 0:
Imamo:
A Ako je cn = 0 za svako n 2 N onda je
f (z) = c0 +

g(z) = c0 + c

1z

c 2
+
z2

+c

2z

) lim f (z) = c0 ;
z!1

) lim f (z) = c0 ;
z!1

i tada kazemo da f ima uklonjiv singularitet u tocki 1: Stavljajuci

f (1) = c0 kazemo i da je f analiticka u tocki 1:

Ako je c0 = 0 onda je 1 nultocka funkcije f; a ako je c0 = c

m+1

=0ic

6= 0 tada f ima nultocku m-tog reda u tocki 1:

108

B Ako postoji m 2 N takav da je c

6= 0 i c

= 0 za svaki k > m onda

kazemo da f ima pol m-tog reda u tocki 1: U tom slucaju je

g(z) =

cm
+
zm

c1
+ c0 + c
z

1z

pa g ima pol m-tog reda u ishoditu.

C Ako je ck 6= 0 za beskonacno mnogo prirodnih brojeva k; onda kazemo

da f ima bitni singularitet u tocki 1:

U vezi s uvedenim pojmovima proiruje se pojam analiticnosti i na funkcije

f:

! C; gdje je

otvoren skup u C:

Denicija 4.8 Neka je

f:

otvoren skup u C koji sadrzi tocku 1: Funkcija

! C je analiticka na

(i) f je analiticka na

ako je ispunjeno:

n f1g;

(ii) tocka 1 je uklonjivi singularitet funkcije f ;

(iii) f (1) = lim f (z)
z!1

U tom slucaju je Laurentov razvoj funkcije f oko tocke 1 oblika

f (z) =

X1

n=0

cn z

(3)

i vrijedi f (1) = c0
Uz ovako deniran pojam analiticke funkcije na skupovima u C; Liouvilleov
teorem moze se formulirati na slijedeci nacin.
Teorem 4.9 Neka je f : C ! C analiticka funkcija. Tada je f konstanta.
Dokaz. Buduci je f (1) = lim f (z); to za svaki 8" > 0; pa i za " = 1;
z!1

postoji realni broj R > 0 takav da vrijedi

(8z 2 C)

jzj > R ) jf (z)

f (1)j

1:

Odavde slijedi
(8z 2 C)

jzj > R ) jf (z)j

jf (1)j + 1 < +1:

Dakle, funkcija f je omeena na skupu fz 2 C : jzj > Rg: Buduci je kom-

plement tog skupa Cnfz 2 C : jzj > Rg = Cl K(0; R) kompaktan, funkcija f

109

je omeena na tom kompaktu. Dakle, funkcija f jC je omeena i analiticka

i po Liouvilleovom teoremu je f jC je konstantna funkcija f (z) = c, z 2 C:

Tada je i f (1) = lim f (z) = c; i f je zaista konstantna funkcija.

z!1

Denicija 4.10 Neka je S

C; f : S ! C i z0 2 S: Kazemo da je funkcija

f neprekidna u tocki z0 ako

(8" > 0)(9 > 0)

z 2 K(z0 ; ) \ S ) f (z) 2 K(f (z); ")

(dakle, tada je lim f (z) = f (z0 )): Funkcija f je neprekidna na skupu S

z!z0

ako je ona neprekidna u svakoj tocki z0 2 S:

Napomenimo:
Ukoliko je S

C i f (S)

C ovaj pojam neprekidnosti podudara se

sa standarnim pojmom neprekidnosti kompleksne funkcije;

Ukoliko je tocka z0 2 C uklonjiv singularitet funkcije f mozemo pret-

postaviti da je f denirana i analiticka na skupu K (z0 ; r); r > 0; i

stavimo li da je f (z0 ) = lim f (z) tada ocito f postaje neprekidna
z!z0

funkcija na K(z0 ; r) u C;
Neka je tocka z0 2 C pol funkcije f: Stavimo f (z0 ) = 1: Buduci je
lim f (z) = 1; opet vidimo da je proirena funkcija f neprekidna na

z!z0

K(z0 ; r) u C;
Neka je tocka z0 2 C bitni singularitet funkcije f: Tada ne postoji

lim jf (z)j (ni konacan ni beskonacan) pa u C ne postoji lim f (z):

z!z0

z!z0

Stoga se f ne moze proiriti do neprekidne funkcije na K(z0 ; r) u C:

Neka je sada f : K(z0 ; r) ! C neprekidna funkcija koja je analiticka na
K (z0 ; r) (posebno je f (z) 2 C za svaki z 2 K (z0 ; r)): Tada je z0 izolirani

singularitet funkcije f jK

(z0 ;r) .

Po prethodnom razmatranju, ako je f (z0 ) 2

C onda je funkcija f analiticka na citavom krugu K(z0 ; r); a ako je f (z0 ) =

1; onda je z0 pol funkcije f:

Vidimo da se uz ovako proiteno shvacanje funkcija kompleksne varijable

gubi razlika izmeu pojma pola i pojma uklonjivog singulariteta, ukoliko
sve tocke proirene kompleksne ravnine smatramo ravnopravnima.

110

ZADACI
1. Cijela funkcija f ima pol u tocki 1 ako i samo ako je f polinom
i f nije konstanta. Dokazite!
2. Izolirani singularitet 1 funkcije f je uklonjiv ili pol ako i samo
ako postoji n 2 N takav da postoji limes lim z n f (z) = A 2 C:
z!1
Tocka 1 je pol n-tog reda ako i samo ako je A 6= 0: Dokazite!
3. Tocka 1 je n-struka nultocka funkcije f ako i samo ako je 1 pol
1
n-tog reda funkcije z 7!
: Dokazite!
f (z)
4. Razvijte u Laurentov red funkcije okolini naznacenih tocaka i
odredite podrucje konvergencije:
1
; z0 = 0; z0 = 1;
z 2 (1 z)
z
(b) f (z) = 2
(a > 1); z0 = ai;
z
a2
1
; z0 = 0; z0 = 1:
(c) f (z) =
(z 3)(z 4i)
(a) f (z) =

5. Ispitajte ponaanje u z0 = 1 funkcija:

sin z
;
z
z
(b) f (z) =
;
tg z
(c) f (z) = ez ;
(a) f (z) =

(d) f (z) = z e z

1 :

6. Odredite singulatitete i njihov karakter za funkcije:

(a) f (z) =

z(z 2

1
;
+ 1)2

(b) f (z) = z e z ;
1
1
(c) f (z) =
z
2+e
1 cos z
(d) f (z) =
;
z+
1
;
(e) f (z) = sin
z+
1
(f) f (z) = sin e z :

7. Odredite singulatitete i njihov karakter za funkcije

ez
;
z2 + 3
cos z
(b) f (z) = 2 ;
z
(a) f (z) =

(c) f (z) = e
(d) f (z) = e

1
cos ;
z

z2 1
z

111

4.4

REZIDUUM FUNKCIJE

Na Cauchyjevom teoremu i Cauchyjevoj formuli osniva se dosta ekasna

metoda za izracunavanje nekih integrala. Kod te metode je kljucn pojam
reziduuma (ili ostatka) analiticke funkcije u izoliranom singularitetu. Prije
same denicije i proucavanja tog pojma i te metode, razmotrimo naredni
primjer.
Izracunajmo integral

Primjer

= fz 2 C : jzj = 12 g;

(a)

12z + 11
dz ako je
+ 3z + 2

2
+z

= fz 2 C : jzj = 32 g;

(b)
(c)

= fz 2 C : jzj = 3g;

U prvom redu treba ispitati da li je podintegralna funkcija f analiticka u

okolini (zatvorenog) kruga K(0; r); odnosno odrediti tocke iz te okoline u kojima nije analiticka. Funkcija f je analiticka na C osim mozda u nultockama
nazivnika. Rjeavanjem jednadzbe z 2 +3z +2 = 0 nalazimo korijene z1 =

i z2 =

2: Polazni integral mozemo sada zapisati u obliku

Z
12z + 11
dz:
I=
+ (z + 1)(z + 2)

(a) U ovom slucaju je funkcija f analiticka u okolini kruga K(0; 12 ); pa je po

Cauchyjevom teoremu I = 0.
(b) U ovom slucaju kruznica
z2 =

obuhvaca pol z1 =

1; ali ne obuhvaca pol

2: Stavimo
g(z) =

12z + 11
z+2

pa integral I prelazi u
Z
g(z)
I=
dz:
+z + 1
Buduci da je funkcija g analiticka u ukolini kruga K(0; 32 ); Cauchyjeva formula daje
I=

12 ( 1) + 11
g(z)
dz = 2 i g( 1) = 2 i
=
z
+
1
( 1) + 2
+

(c) Ovdje kruznica

su

2 i:

obuhvaca oba pola z1 i z2 podintegralne funkcije. Neka

male kruznice oko z1 i z2 kao na narednoj slici.

112

Po Cauchyjevom teoremu za viestruko povezano podrucje imamo

Z
Z
12z + 11
12z + 11
I=
dz +
dz:
+ (z + 1)(z + 2)
+ (z + 1)(z + 2)
1
2
Prvi integral jednak je

2 i (kao u slucaju (b)) jer je podintegralna funkcija

analiticka u okolini podrucja omeenog kruznicom

Drugi integral mozemo zapisati na nacin
Z
12z + 11
h(z)
dz; h(z) =
:
I=
+z + 2
z+1
2

i kruznicom jzj = 3=2:

Prema Cauchyjevoj formuli ovaj integral ima vrijednost 2 i h( 2) = 26 i:

Odavde dobivamo
Z
12z + 11
dz = 24 i
2
+ z + 3z + 2
U slucajevima (b) i (c) integracija se svela na izracunavanje vrijednosi zgodno
odabranih funkcija g i h u singularitetima podintegralne funkcije.
Neka je z0 izolirana singularna tocka funkcije f i izracunajmo integral analiticke funkcije f po kruznici Kr dovoljno malog radijusa r u cijoj je nutrini
z0 jedina
singularna tocka. Imamo
Z
f (z)dz =
+
K
r
Z h
i
1
1
c 2
+
c
+
c
+
c
(z
z
)
+
dz
1
0
1
0
(z z0 )2
z z0
Kr+
Z
1
i jer svaki integral icezava osim integrala
dz = 2 i vrijedi
z0
Kr+ z
Z
f (z)dz = 2 ic 1 :
Kr+

Kako je c

za dani f i dani z0 jednistven kompleksan broj to ce on igrati

vaznu ulogu u primjenama i izracunavanju analitickih funkcija.

113

Denicija 4.11 Reziduum funkcije f u izoliranoj singularnoj tocki z0 je

koecijent c

Laurentovog razvoja od f oko tocke z0 :

Oznaka
Res(f ; z0 ) = c

1
=
2 i

Kr+

f (z)dz:

Odmah je jasno da vrijedi Res(f; z0 ) = 0 ako je z0 uklonjiva singularna

tocka, a da nema nekog prakticnog postupka za bitno singularne tocke.

sin z
je analizicka na C n f0g; dakle z0 = 0 je
z2
izoliran singularitet funkcije f: Laurentov razvoj od f dobivamo razvojem

Primjer

Funkcija f (z) =

funkcije z 7! sin z u Taylorov red

f (z) =

z3 z5
+
3!
5!

1
z
z2

pa je Res(f ; 0) = c

1
z

z
z3
+
3! 51

= 1:

U nekim slucajevima rezidum Res(f ; z0 ) mozemo izracunati i bez eksplicitnog odreivanja razvoja u Laurentov red oko tocke z0 : Tako za izracunavanje reziduuma u polu postoje formule i kako se uglavnom srecemo s
polovima sljedeci postupak uglavnom zadovoljava nae potrebe.
(A) Ako je z0 pol prvog reda funkcije f tada je
f (z) = c

1
1

z0

+ c0 + c1 (z

z0 ) + c2 (z

z0 )2

i dalje
f (z)(z

z0 ) = c

+ c0 (z

z0 ) + c1 (z

z0 )2 + c2 (z

z0 )3

i prelaskom na limes imamo

c

= lim (z
z!z0

z0 )f (z):

(1)

(B) Ako je z0 pol prvog reda funkcije f koja je kvocijent dviju analitickih
g(z)
(tu je g(z0 ) 6= 0; h(z0 ) = 0; h0 (z0 ) 6= 0) onda imamo
funkcija f (z) =
h(z)
c

= lim (z
z!z0

z0 )

g(z)
g(z)
= lim
z!z
h(z0 )
h(z)
0 h(z)
z z0
114

pa je
c

g(z0 )
h0 (z0 )

(2)

Funkcija f (z) =

Primjer

zk = e

2k
n

z
zn

u tockama zk gdje se ponitava nazivnik

; k = 0; 1; : : : ; n

ima polove prvog reda (jer je (z n )0z=zk = nzkn

Res(f ; zk ) =

g(z)
h0 (z)

1
1
n e 2kn in e
| {z }

z=zk

2k 2
i
n

z
nz n

1 z=z
k

1 4k i
e n ;
n

6= 0) pa je

1
1
2k
n e n i

k = 0; 1;

n 2

;n

1:

=1

(C) Neka je z0 pol n-tog reda funkcije f: Tada je njen prikaz

f (z) =
pa je
(z

X+1

k= n

z0 )n f (z) = c

z0 )k

ck (z

n +c n+1 (z

(z z0 )n

z0 )+

+c

6= 0

1 (z

z0 )n

+c0 (z

z0 )n +

Odavde deriviranjem (n-1 puta) dobivamo

dn
dz n

1
1

(z

z0 )n f (z) = (n

1)!c

+ n!c0 (z

z0 ) +

i granicni prijelaz z ! z0 daje

Res(f ; z0 ) =

1
(n

lim

1)! z!z0

dn
dz n

Za funkciju f (z) =

Primjer

(z

z0 )n f (z) :

1
su z1;2 =
(1 + z 2 )n

(3)
i polovi n-tog reda.

Vrijedi
Res(f ; i) =
1
(n

1
(n

dn
1)! z!i dz n
lim

dn
1)! z!i dz n
lim

1
1

(z

i)n

1
1

(z

(z

i)n

i
1
=
(1 + z 2 )n

i
1
=
i)n (z + i)n

115

1
(n
1
(n
1
(n

dn
1)! z!i dz n

lim

dn
1)! z!i dz n

dn
1)! z!i dz n

lim

lim

(z + i)

( n)(z + i)

n 1

( n)(( n

1)(z + i)

( 1)n 1
n(n + 1) (2n
lim
(n 1)! z!i
(z + i)2n 1

1)

1)

( 1)n 1 n(n + 1) (2n

(n 1)!
(i + i)2n 1

1) 1 2
(n

(n

1)!

(2n 2)!
(2i)2n 1

n
1)!

22n

1)n

(2n
22n

(n

2)!

(n

1)!

Odredimo reziduume funkcije f (z) =

Primjer

Singulariteti su z1 = 2 i z2 =

(2n

i2n =(

Analogno se dobiva Res(f ; i) =

( 1)n 1 n(n + 1) (2n

(n 1)!
(i + i)2n 1

( 1)n

n 2

1: Stavimo g(z) =

2)!

2 i:

1)!
2 i:

(z

ez
:
2)(z + 1)3

ez
i h(z) = z
(z + 1)3

2 pa

je
g(z)
Res(f ; 2) = 0
h (z)
Buduci je z2 =

z=2

ez
(z+1)3

z=2

e2
:
27

1 pol treceg reda imamo

Res(f ; 1) =

1
d2
lim
(z + 1)3 f (z) =
2! z! 1 dz 2

2
d2
ez
1
6z + 10
zz
=
lim
e
=
2
1 dz
z 2
2 z! 1
(z 2)2

lim

z!

17
54 e

Teorem 4.12 (Teorem o reziduumima) Neka je f :

funkcija u podrucju

! C analiticka

osim u izoliranim singularitetima i neka je

itivno orijentirana kontura u

k=1

poz-

na kojoj ne lezi nijedan singularitet od f i

cije unutarnje podrcje sadrzi izolirane singularitete z1 ; z2 ;

Tada vrijedi
Z
Xn
f (z)dz = 2 i

Res(f ; zk ):

116

; zn fukncije f:

(4)

Dokaz. Neka je sve kao na slici:

Oko svake singularne tocke zk navucimo konturu

tako da su sve te kon-

ture disjunktne te da se njihove nutrine ne sijeku i da su sve unutar : Po

Cauchyjevom teoremu za viestruko povezano podrucje imamo
Z
Xn Z
f (z)dz =
f (z)dz =
k=1

Xn
2 i

1
k=1 2 i

+
k

+
k

Xn
f (z)dz = 2 i

k=1

Res(f ; zk )

Izracunajmo integral
Z
1
dz
I=
4
2 i + (z
1)3 (z 3)

Primjer

gdje je

pozitivno orijentirana centralna kruznica radijusa 2.

Unutar promatrane kruznice nalaze se polovi

1i

i i to su polovi treceg

reda. Racun po formuli

Res(f ; zk ) =

1
(n

lim

1)! z!z0

dn
dz n

1
1

(z

z0 )n f (z)

je kompliciran i dug. Da izbjegnemo taj dug racun posluzit cemo se polom

prvog reda z = 3: Neka je

+
0

pozitivno orijentirana kruznica radijusa r > 3:

Sada je
1
2 i

+
0

(z 4

dz
1)3 (z

3)

= Res(f ; 3) + I:

Funkcija f je analiticka na jzj > 3 pa njen razvoj u okolini tocke 1 ima

oblik

f (z) =

+ c0 + c1 z +
117

+
0

i odavde inegracijom po
Z
1
f (z)dz = c
2 i +
0

uniformnog reda ("clan po clan") dobivamo

1:

Da bismo dobili koecijent c

g(z) = f

1
=
z

pa nalazimo da je c
1
g(z) =
z2

+c

promotrimo funkciju

1
1z

+ c0 +

c1
+
z

jzj <

1
3

reziduum funkcije

c1
c0
+ 3
2
z
z

dakle,
c

= Res

1
1
;0 :
f
2
z
z

U naem konkretnom slucaju je

1
1
1
= 2
f
2
z
z
z

1
1
z4

3 1
z

(1

z 11
z 4 )(1

3z)

i ta funkcija ima uklonjiv singularitet u nuli pa joj je reziduum 0: c

= 0:

Sada je
I=

Res(f ; 3) =

1
(z 4 1)3

(z

3)

z=3

1
(34

1)3

1
:
803

U vezi s metodom iznesenom u prethodnom primjeru uvodimo pojam reziduuma funkcije u tocki 1:

Uvoenje tog pojma vazno je zbog sljedece cinjenice : zbroj svih reziduuma
(ukljucujuci i rezidum u tocki 1) funkcije koja u C ima samo izolirane sin-

gularitete (tj. ako je f analiticka svuda u C osim

u konacno mnogo tocaka)
Z
jednaka je nuli. Odavde slijedi da integral
f (z)dz mozemo racunati na
dva nacina:

odreivanjem reziduuma funkcije f u svim singularitetima unutar konture ; ili

pomocu singulariteta od f koji se nalaze izvan
residum funkcije f u 1:
118

s tim da se ukljuci i

Denicija 4.13 Ukoliko je tocka 1 izolirani singularitet funkcije f tada

deniramo

Res(f ; 1) =

1
2 i

f (z)dz =

KR

1
2 i

+
KR

f (z)dz

(5)

gdje je KR negativno orijentirana kruznica jzj = R; a R > 0 je takav da

je f analiticka na K(0; ; +1) = K(1; ) n f1g za neko

< R (umjesto

KR mozemu uzeti i bilo koju negativno orijentiranu konturu cije unutarnje

podrucje sadrzi Cl K(0; ) za takav ):
Argumentacijom kao u prethodnom primjeru vidimo da vijedi teorem.
Teorem 4.14 Neka je tocka 1 izolirani singularitet funkcije f: Ako je c
1
koecijent uz u Laurentovom razvoju
z
c 1
f (z) =
+
+ c0 + c1 z +
z

funkcije f u okolini tocke 1 onda je

Res(f ; 1) = c

Res

1
1
f
;0
2
z
z

(6)

Teorem 4.15 Neka je tocka 1 izolirani singularitet funkcije f i neka je

kontura te

C vanjsko podrucje od

otvorenom skupu koji sadrzi [

0

onda je
Z
1
2 i

f (z)dz =

Xn

k=1

: Ako je funkcija f analiticka na

osim u konacno mnogo tocaka z1 ; : : : ; zn 2

Res(f ; zk ) + Res(f ; 1):

(7)

(integracija je po negativno orijentiranoj konturi ):

Dokaz. Dokaz se provodi kao u prethodnom primjeru i to tako da se uzme
kruznica

radijusa r takvog da je jzk j < r; k = 1; : : : ; n:

119

Po deniciji reziduuma Res(f ; 1) funkcije f u 1 i po Cauchyjevom teoremu

za viestruko povezano podrucje imamo
Z
Z
Xn
1
1
Res(f ; zk ) +
f (z)dz =
Res(f ; 1) =
k=1
2 i +
2 i
0

f (z)dz
+

odakle slijedi formula (7).

Teorem 4.16 Ako je f analiticka funkcija na C osim u konacno mnogo
tocaka z1 ; : : : ; zn 2 C onda je zbroj svih reziduuma funkcije f jednak nuli
Xn
Res(f ; zk ) + Res(f ; 1) = 0:
(8)
k=1

Dokaz. Uzmimo opet kruznicu

radijusa r takvog da je jzk j < r; k =

1; : : : ; n: Tada je
Res(f ; 1) =

1
2 i

+
0

f (z)dz =

Xn

k=1

Res(f ; zk )

odakle slijedi (8)

Izracunajmo
Z
(z 1)n
1
I=
dz; n 2 N;
2 i + zn 1

Primjer

gdje

pozirivno orijentirana kruznica jzj = r > 1:

(z 1)n
Podintegralna funkcija f (z) = z
je analiticka na podrucju jzj > 1 pa
z
1
je
Z
1
1
1
;0 :
I=
f (z)dz = Res(f ; 1) = Res 2 f
2 i +
z
z
Kako je
1
1
1
f
= 2
2
z
z
z

1
z
1 n
z

1 Xn
n j
( 1)j
z
2
j=0
z
j

z)n
=
zn

1 (1
z2 1

X1

n(n 1) 2
1
1 nz +
z +
2
z
2
imamo Res(f ; 1) = n: Dakle, I =

k=0

z kn =
1 + z n + z 2n +

1
z2

n
+
z

n:

Korolar 4.17 Ako je f cijela funkcija (nema drugih singularnih tocaka

osim tocke 1) tada je Res(f ; 1) = 0:
120

ZADACI
1. Izracunajte reziduume funkcija u njihovim singulatetima:
2
(a) f (z) = 5
;
z
z2
2
z
(b) f (z) =
;
z2 + 1
z2 + z 1
;
(c) f (z) = 2
z (z 1)
sin z
;
(d) f (z) =
(z 1)2
1
(e) f (z) = sin ;
z
1
(f) f (z) = ez+ z ;
2

ez
;
1 + z4
eiz
(h) f (z) = 2
:
(z
1)(z + 3)
(g) f (z) =

2. Izracunajte reziduum u tocki z0 = 1 za funkcije:

z2 z + 1
;
z 3 2z + 1
2
z
z 1
(b) f (z) = 2
;
z +z 1
1
;
(c) f (z) = z sin
z+1
z
(d) f (z) = sin
:
z+1
Z
dz
3. Izracunajte
ako je
4
+ z + 1
(a) f (z) =

(a)
(b)
(c)
(d)

= fz
= fz
= fz
= fz

2 C : jzj = 12 g;
2 C : jz 1j = 1g;
2 C : jz ij = 1g;
2 C : jzj = 2g:

pozitivno orijentirana kruznica:

4. Izracunajte
Z
zdz
;
= fz 2 C : jz 2j = 12 g;
(a)
1)(z 2)2
+ (z
Z
dz
(b)
; = fz 2 C : jz 1j = 1g;
4
+ 1 + z
Z
dz
(c)
; = fz 2 C : jz + 1 ij = 2g;
2 (z 2 + 1)
(1
+
z)
+
Z
e2z
(d)
dz; = fz 2 C : jz 1j = 1g;
3
z
1
Z +
t tg z
(e)
dz; = fz 2 C : jzj = 2g;
1
+ z
5. Izracunajte integrale:

121

1
z 2 sin dz; = fz 2 C : jzj = 1g;
z
Z
z
1
(b)
e z dz; = fz 2 C : jzj = 2g;
+ 1 + z
Z
z
(c)
sin
dz; = fz 2 C : jzj = 2g:
1+z
+
6. Izracunajte integrale:
Z
z3
1
e z dz; = fz 2 C : jzj = 2g;
(a)
4
z
1
Z +
1
(b)
dz; = fz 2 C : jzj = 2g;
4 8
16)
+ z (z
Z
z5
(c)
dz; = fz 2 C : jzj = 2g:
6
1
+ z
7. Izracunajte integrale:
Z
z2 + 1
(a)
dz; = fz 2 C : jzj = 1g;
z 2 2z
Z +
1
(b)
ze z dz; = fz 2 C : jzj = 1g;
+
Z
1
(c)
z 3 e z3 dz; = fz 2 C : jzj = 1g;
Z +
1
(d)
dz; = fz 2 C : jzj = 1g;
2
+ 1 + 4z
Z
6z 2 4z + 1
(e)
dz; = fz 2 C : jzj = 1g;
2)(1 + 4z 2 )
+ (z
Z
zdz
dz; = fz 2 C : jzj = 1g:
(f)
z
+ 3 + e
(a)

4.5

IZRACUN
NEKIH REALNIH INTEGRALA

Teorem o residuumima primjenit cemo u racunanju odreenih integrala oblika:

(A) I =

R(cos t; sin t)dt, gdje je R racionalna funkcija po argumentima

cos t; sin t;
Z 1
(B) I =
f (x)dx; f : R ! R;
(C) I =

1
1

eiax f (x)dx; f : R ! R; a > 0:

(A) Integral
Z 2
I=
R(cos t; sin t)dt

(1)

122

rjeavamo tako da uvedemo supstituciju

z = eit ;

dt =

1
dz:
iz

(2)

Ovom supstitucijom se [0; 2 i preslikava u pozitivno orijentiranu centralnu

jedinicnu kruznicu K + (jzj = 1) i jer je
cos t =

1 it
e +e
2

sin t =

1 it
e
2i

it

1
1
z+
;
2
z

1
z
2i

it

1
;
z

imamo
I=

R(cos t; sin t)dt =

1
i

1
1
1 1
R
z+
;
z
2
z 2i
K+ z

1
z

1
dz =
i

R1 (z) dz

(3)

K+

gdje je R1 (z) racionalna funkcija koje unutar kruznice K ima konacno polova.
Izracunajmo integral
Z 2
dt
I=
; 0 < a < 1:
0 1 + a cos t

Primjer

Naznacenim supstitucijama imamo

Z
Z 2
1
1
dt
=
I=
1
1
+
a
cos
t
i
1
+
a
0
2 z+
K+

dz
=
z

dz
2
= I1 :
2
ia
+ az + 1
1 1p
Buduci se nazivnik ponitava za z1;2 =
1 a2 podintegralna funkcija
a a
u I1 ima dva pola prvog reda i samo pol
2
i

dz
2
=
2 + 2z + a
az
ia
+
K

1
z

z2 =

1 1p
+
1
a a

K+

z2

a2

lezi unutar kruznice K: Slijedi da je

Z
dz
I1 =
= 2 i Res(f ; z2 ) =
2
2
K+ z + a z + 1
2 i

1
2z +

2 z =
a 2

1
+ a1
a

a2

=2 i
123

a
ai
=p
:
2
2 1 a
1 a2
p

Dakle
2
ai
2
I1 = p
:
ia
ia 1 a2

I=

(B) Racunanje integrala

Z 1
I=
f (x)dx;

(4)

provest cemo tako da funkciju f : R ! R analiticki proirimo na podrucje

koje sadrzi gornju poluravninu (Im z > 0) osim mozda u konacno tocaka

zk ; k = 1; : : : ; m (tocke za koje je Im zk > 0). Neka je

kontura koja se

sastoji od orijentiranog segmenta [ R; R] i orijentirane gornje polukruznice

+
KR
= fz j jzj = R; Im z

0g (naredna slika) i koja u svojoj nutrini sadrzi

sve tocke zk ; k = 1; : : : ; m:

Sada je
Z

f (x)dx +
R

+
KR

Xm
f (z)dz = 2 i
Res(f ; zk ):
k=1

Napravimo granicni prijelaz R ! +1: Prvi integral je na polazni integral

i ukoliko bi bilo
Z
lim
f (z)dz = 0

(5)

R!+1 K +
R

racun bi bio gotov. To nije uvijek ispunjeno ali vrijedi:

Lemma 4.18 Ukoliko za analiticko proirenje f :
prije) postoje pozitivni realni brojevi R0 ; M i

! C (opisano malo-

takvi da za sve tocke z za

koje je jzj > R0 vrijedi

jf (z)j <

jzj1+
Z 1
onda integral
f (x)dx konvergira i vrijedi
Z

(6)

Xm
f (x)dx = 2 i
Res(f ; zk ):
k=1

124

(7)

Dokaz. Racunamo
Z
Z
f (z)dz

M R
M
=
! 0:
R1+
R R!+1
Z 1
dx
Primjer Izracunajmo integral I =
:
4
11 + x
1
: Buduci je
Promotrimo analiticko proirenje f (z) =
1 + z4
+
KR

+
KR

1 + z4 = 0 ) z4 =

jf (z)j jdzj <

1 = ei ) zk = ei

+2l
4

l = 0; 1; 2; 4

u gornjoj poluravnini leze tocke z0 = ei 4 i z1 = ei

3
4

i to su polovi prvog

reda analitickog proirenja f: Nadalje, za tocke z za koje je jzj > R0 = 2;

uz M = 1 i

= 2 imamo

1
1
< 1+2
1 + z4
jzj
pa su uvjeti prethodne leme ispunjeni. Racunamo
Res(f ; z0 ) =

1
(1 + z 4 )0

z=ei 4

Res(f ; z1 ) =

1
(1 + z 4 )0

3
z=ei 4

=
=

1
4z 3

z=ei 4

1
4z 3

3
z=ei 4

=
=

1 1 p
+ i 2
8 8
1
8

1 p
i 2
8

i imamo
Z

h
i
dx
=
2
i
Res(f
;
z
)
+
Res(f
;
z
)
=
0
1
4
11 + x
h 1 1 p
1 1 p i 1 p
+ i 2+
i 2 =
2:
2 i
8 8
8 8
2
Napomenimo da se prethodna lema moze formulirati na nacin:
Z
max jf (z)j M (R); lim R M (R) = 0 ) lim
f (z)dz = 0:
I=

+
z2KR

R!+1

R!+1 K +
R

dx
:
+ 1)Z2
0
1
1 1
dx
Funkcija f (x) = 2
je
parna
pa
je
I
=
: Analiticko
2
2
(x + 1)
2 1 (x + 1)2
1
produljenje f (z) = 2
je kompleksna funkcija koja je analiticka svuda
(z + 1)2
osim u tockama z1 = i i z2 = i: Na centralnoj kruznici KR je
Primjer

Izracunajmo integral I =

jf (z)j =

j(z 2

1
1
=
2
2
+ 1) j
j(z + 1)j2
125

(x2

1
1
=
= M (R)
2
2
(R + 1)2
(jzj + 1)
2

pa je
lim R M (R) = lim R

R!+1

R!+1

Dakle, vrijedi
1
I=
2

lim

R!+1 K +
R

(R2

1
= 0:
+ 1)2

f (z)dz = 0 pa je

dx
= i Res(f ; z1 ) =
2 + 1)2
(x
1

dh
(z
z!i dz

i lim

i)2

i
h
1
2 i
=
i
lim
= :
z!i (z + i)3
(z 2 + 1)2
4

(C) U slucaju integrala

Z 1
I=
eiax f (x)dx

(8)

treba naci analiticko proirenje f : G ! C funkcije f na podrucje

koje

sadrzi gornju poluravninu (Im z > 0) osim mozda konacno tocaka zk ; k =

1; : : : ; m u gornjoj poluravnini (Im zk > 0) (faktor eiax se lako analiticki
proiruje - proirenje je cijela funkcija eiaz ). Sada postupamo na nacin da
racunamo integral funkcije eiaz f (z) po konturi
Z

+R

eiax f (x)dx +

+
KR

kao u prethodnom slucaju:

Xm
eiaz f (z)dz = 2 i
Res(f ; zk ):
k=1

Opet trebamo naci uvjete na analiticko proirenje za koje ce vrijediti

Z
lim
eiaz f (z)dz = 0:
R!+1 K +
R

Dovoljan uvjet dan je lemom:

Lemma 4.19 (Jordanova lema) Neka je

podrucje koje sadrzi gornju polu-

ravninu osim mozda u konacno tocaka zk ; k = 1; : : : ; m u gornjoj poluravnini

(Im zk > 0). Ako analiticka funkcija f :

! C uniformno konvergira k nuli

obzirom na argument arg z kada jzj ! 1; onda je za a > 0

Z
lim
eiaz f (z)dz = 0
R!+1 K +
R

+
gdje je KR
gornja centralna polukruznica radijusa R:

126

(9)

Dokaz. Pretpostavka da f uniformno konvergira k nuli obzirom na argument arg z povlaci da i funkcija jf j ima to isto svojstvo. To znaci: promatramo li gornju polukruznicu KR onda postoji
jf (z)j <
tj.

R;

> 0 takav da je

z 2 KR

ne ovisi o argumentu arg z vec samo od R i pri tome

R ! 1: Uvedimo supstituciju z = Reit pa imamo ocjenu

Z
Z
iaz
e f (z)dz
eiaz f (z) ds =
Z

+
KR

+
KR

iaz

f (z) Rdt

+
KR

RR

RR

RR

+
KR

eiaz dt =

eiaR(cos t+i sin t) dt =

e

aR sin t

dt = 2

RR

Kako je sin t

! 0 za

aR sin t

dt:

t za 0

eiaz f (z)dz

2
Z
2 RR

; dobivamo ocjenu
2

2aR

dt;

to tezi k nuli kad R ! +1:

Napomenimo da se Jordanova lema moze formulirati i na nacin:
Z
max jf (z)j M (R); lim M (R) = 0 ) lim
eiaz f (z)dz = 0:
+
z2KR

R!+1

R!+1 K +
R

Vazan primjer funkcija koje zadovoljavaju uvjete Jordanove leme su racionalne

Pn (z)
funkcije f (z) =
; n m 2, gdje polinom Pm (z) u nazivniku nema
Pm (z)
realnih nul tocaka.
Teorem 4.20 Ako se funkcija f : R ! R moze analiticki proiriti na po-

drucjeZ tako da proirenje f zadovoljava uvjete Jordanove leme, onda in1

tegral

eiax f (x)dx konvergira za a > 0 i vrijedi

Xm
eiax f (x)dx = 2 i
Res(F ; zk )
k=1

(10)

gdje je F (z) = eiaz f (z); a zk ; k = 1; : : : ; m su singularne tocke od F u

Im z > 0 (otvorenoj gornjoj poluravnini ).
127

Dokaz. Singularne tocke proirenja od f ujedno su i singularne tocke od

F (eksponencijalna funkcija je analiticka u cijeloj ravnini). Kako imamo
konacno singularnih tocaka to postoji R0 takav da je jzk j < R0 ; k = 1; : : : ; m.
Za svaki R > R0 imamo
Z
Z R
eiax f (x)dx +

+
KR

Xm
Res(F; zk )
eiaz f (z)dz = 2 i
k=1

(kontura je uobicajena, iz slucaja (b)). Po Jordanovoj lemi drugi integral

tezi k nuli za R ! +1; i trazena formula je dobivena.
Primjer
I=

Izracunajmo
1

cos x
dx; a > 0:
2 + a2
x
1

Eulerova formula ei x = cos x + i sin x daje

Z 1
ei x
dx :
I = Re
2
2
1x + a
1
1
glasi f (z) = 2
i jedina singularna tocka
2
+a
z + a2
od f u gornjoj poluravnini je tocka z1 = ia (to je pol prvog reda). Buduci
Proirenje od f (x) =

x2

max jf (z)j = max

+
z2KR

vrijedi
Z

lim

jz 2

+
z2KR

R!+1 K +
R

1
+ a2 j

R2

1
+ a2

! 0;

R!1

eiaz f (z)dz = 0: Imamo

cos x
dx = 2 i Res(F (z); z1 ) =
2 + a2
x
1

2 i

ei z
(z 2 + a2 )0

z=ia

=2 i

ei z
2z

z=ia

pa je
I = Re

Neka je sada funkcija f ima singularitete zk ; k = 1; : : : ; m u gornjoj poluravnini (Im zk > 0) i polove prvog reda zl = xl ; l = 1 : : : n; na realnoj osi
(Im zl = 0). Pokazimo da je tada
Z 1
Xm
Xn
f (x)dx = 2 i
Res(f ; zk ) + i
Res(f ; xl ):
k=1

Neka se

l=1

(11)

kontura sastoji od gornje plukruznice KR ; dijelova segmenta

[ R; R] i plukruznica

kao na narednoj slici

128

i pretpostavimo da vrijedi (5):

lim

R!+1 K +
R

f (z)dz = 0: Neka je sada zi =

xi 2 R pol prvog reda. Da bismo dokazali (11) treba dokazati da je

Z
lim
f (z)dz =
i Res(f ; zi ):
r!0

+
r

Buduci je zi pol prvog reda funkciju f mozemo zapisati u obliku

f (z) =

zi

+ c0 + c1 (z

zi ) +

c
z

zi

+ g(z)

gdje je g analiticka funkcija u okolini tocke z0 : Zato je

Z
Z
Z
1
f (z)dz = c 1
dz +
g(z):
+z
+
+
zi
r
r
r
Buduci da
Z
g(z)dz
+
r

i jer je
Z

1
+
r

zi

dz =

max jg(z)j
z2

imamo da je
Z
lim
f (z)dz =
r!0

+
r

jdzj = max jg(z)j

z2

riei'
f' =
rri'

1i

Izracunajmo integral

Primjer

+
r

i Res(f ; zi ):
Z

sin ax
dx; a; b > 0:
x (x2 + b2 )

1
Za f (z) =
su z1 = 0 i z2;3 =
2
z (z + b2 )

bi polovi prvog reda. Vrijedi

1
1
! 0;
2
2
+b )
R(R
b2 ) R!1
Z
lim
f (z)dz = 0: Dakle,

z (z 2
pa je

R!+1 K +
R

r!0

f (z)dz = 2 i Res(f ; bi) + i Res(f ; 0):

129

Buduci je
(z bi) eiaz
=
z!bi z (z
bi) (z + bi)

Res(f ; bi) = lim

e ab
;
2b2

zeiaz
1
= 2;
z!0i z (z 2 + b2 )
b

Res(f ; 0) = lim
dobivamo
Z 1
0

sin ax
1
dx = Im
2
2
x (x + b )
2

eiax
dx =
2
2
1 x (x + b )

1 h
e ab
1i
Im 2 i
+
i
= 2 (1
2
2b2
b2
2b

ab

):

ZADACI

Izracunajte intrgrale:
1.

2.

3.
4.

Z
Z

1
2

5.

6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.

(a > 1);

cos x
dx (a > 1);
(a + cos x)2

(4

1
dx;
a + cos x
(1 + cos x)
dx;
1 + cos2 x

1
dx; (0 < a < 1);
2a cos x + a2
1
dx; ( 1 < a < 1);
2a cos x + a2

1
dx;
2 + sin x

cos x
dx;
cos x)2

cos4 x
dx;
1 + sin2 x
0
Z 1
1
dx;
2 + 1)2
(x
0
Z 1
x
dx;
2 + 4x + 13)2
(x
1
Z 1 2
(x + 1)
dx;
4
1 x +1
Z 1
x2
dx;
6
0 x +1
Z 1
1
dx;
6+1
x
0

130

14.
15.
16.

cos x
dx; (b > 0);
2 + b2
x
1

x sin x
dx;
2+1
x
1

1
1

x2

x sin x
dx;
2x + 10

cos x
dx;
2
0 x +1
Z 1
cos ax
dx; (a > 0);
18.
3
1x + 1
Z 1
x sin x
19.
dx;
4 + x2 + 1
x
1
Z 1
sin 3x
20.
dx:
2 + 4)
x(x
1
17.

131