PRORAUN SAVITLJIVIH TEMELJNIH NOSAA

Pojam elastinog temeljnog nosaa:

Eb
- priblina procjena k =
12ES

d

L

za k > 0.4 KRUTA TEMELJNA KONSTRUKCIJA

(linearna raspodjela reaktivnog pritiska tla)
za k < 0.4 SAVITLJIVA TEMELJNA KONSTRUKCIJA
(raspodjela reaktivnog pritiska nije jednoznano odreena)
Temelj je "popustljivi leaj" kod kojeg slijeganje ovisi o:
optereenju
dimenzijama temelja
raspodjeli naprezanja na dodirnoj povrini temelj-tlo
deformacijskim svojstvima tla

PRETPOSTAVAKA: slijeganje tla = progib grede rjeenje problema

Rjeenje u analitikom (zatvorenom) obliku u veini sloenijih problema nije

mogue nai, te se primjenjuje diskretizacija i problem se rjeava:
- MKE
- MKR
U rjeavanju problema tlo se modelira:
- Winkler-ova teorija
- elastian ili elasto-plastian poluprostor

OSNOVE PRORAUNA SAVITLJIVOG NOSAA

Diferencijalna jednadba ravnog savitljivog nosaa optereenog u jednoj ravnini:
EI

d 4w
dx 4

= p( x )

E-

modul elastinosti materijala nosaa,

I -

moment inercije presjeka nosaa,

w - progib nosaa,
p

- vanjsko optereenje po jedinici duljine nosaa u smjeru pozitivnog progiba.

p (x)
x
w (x)

x=0 w(0) = 0

x=L

Q(0) = A

w(L) = 0

Q(L) = B, (A i B su leajne reakcije)

Kod savitljivih temeljnih nosaa vanjsko optereenje je nepoznato.

p(x)
g

q(x)
w(x)
x
L

Temeljni nosa sa optereenjima i odgovorom podloge

p( x ) = p( x ) + g q( x )
gdje su :

w(x)
q(x)
p(x)
g

uspravni pomak (slijeganje) nosaa

nepoznati reaktivni pritisak tla po jedinici duljine
poznato "korisno" optereenje nosaa po jedinici duljine
vlastita teina nosaa po jedinici duljine,
EI

d4w
dx 4

+ q( x ) = p( x ) + g

x=0 M(0)=0

x=L M(L)=0

Q(0)=0

Q(L)=0

Mogue rjeenje samo ako je uspostavljena veza izmeu slijeganja i reaktivnog

pritiska tla oblika
q=f(w)

ili

w=f 1 (q)

Metoda obrnute grede

Ova se metoda moe koristiti za proraun nosaa manjih duljina i jednostavnih,
tokastih (stupovi), nepominih optereenja.
Reaktivni pritisak nepoznata veliina, to je za ovaj proraun pretpostavljeno kao
kontinuirano optereenje koje na rubovima ima vrijednost:
q1,2 =

P1

Pi 1 6e L

BL

STATI^KA SHEMA

OKRENUTA GREDA
sile u stupovima
P3
P2

L
L/2
q

q dodirni pritisak
(reakcija podloge)
L

q2

R1 = P1
R2 = P 2
R3 = P 3

R1

R2

Pi
eL

R3

Rjeenje za Winklerov prostor

Winklerov prostor samo priblino opisuje deformacijske osobine temeljnog tla.
Stiljivo tlo zamjenjujemo sustavom elastinih pera, tako da je pomak toke na
povrini Winklerovog prostora linearno proporcionalan reaktivnom pritisku :
w( x ) =

q(x)
K

K = modul reakcije tla (kN/m 2 /m).

EI

d4w
dx 4

+ K w( x ) = p( x ) + g

Uz koritenje rubnih uvjeta mogue rijeiti u zatvorenom obliku.

c)

a)
Q

w(x)

0
w

w=w(p)
w=

b)

w
Q

p
K

w1= 2,5 cm
K=

w(x)

p1
w1

Winklerov model (a), stvarni nosa (b) i odreenje Winklerovog koeficijenta iz

rezultata ispitivanja probnom ploom (c) sa kriterijem odreivanja K po Vesiu

Nedostaci ovog modela:

- optereenje skrauje samo ona pera na kojima greda izravno lei
- na tlo se moe prenijeti kako pritisak tako i zatezanje
- odreivanje modula reakcije tla (K) koji ovisi o intenzitetu optereenja, obliku i
veliini optereene plohe, krutosti grede, svojstvima materijala grede, svojstvima
temeljnog tla ispod grede.

Koeficijent reakcije (odgovora) podloge

Koeficijent reakcije podloge K je odnos izmeu dodirnog naprezanja q kojim tlo

odgovara na vanjsko optereenje i slijeganja w, koje to isto naprezanje izazove u
tlu.
K=

q
w

[kN/m 3 ]

Vrijednost koeficijenta K ovisi o elastinim svojstvima podloge i o veliini

optereene povrine. Pri tom se misli na probnu plou kojom se praktino ovaj
podatak nastoji izmjeriti na terenu.
Izraz koji je predloio Vesi (1961. god.) :

E
0.65 E s B 4
K=
s2
B
EI
1
gdje je:
Es

modul elastinosti tla;

modul elastinosti grede;

moment inercije presjeka grede;

Poissonov koeficijent tla;

irina grede (temelja).

Winklerov model se moe poboljati koritenjem "iterativnog postupka":

pretpostavi se neka raspodjela reaktivnog pritiska na osnovu nje "tonim
metodama" izrauna slijeganje pomou ovog slijeganja odredi modul reakcije
tla (K) koji e dati upravo tu veliinu slijeganja sa dobivenim modulom reakcije
tla izvri se proraun grede koji e dati neku novu raspodjelu reaktivnog pritiska.

RJEENJE ZA WINKLEROV PROSTOR METODOM KONANIH

ELEMENATA
Prikazati e se pojednostavljeni postupak prorauna linijskog elementa.
Podijelimo temeljnu gredu na "n" konanih elemenata, te vanjsko optereenje na
gredu kao i utjecaj unutarnjih sila, prenesimo na vorove izmeu ovih elemenata.
P - vanjsko optereenje u opem smislu (sila i moment)
F - unutranje (rezne) sile u opem smislu (sila i moment)
X - vanjski pomak vora
e - unutranja deformacija u voru u opem smislu (vertikalni pomak i kut zaokreta)
a - duljina konanog elementa

P8

P2

GREDA SA ZADANIM
OPTERE]ENJEM

P2 P8

P10

P11

ZAMJENJUJU]I MODEL
KONA^NIH ELEMENATA
SA PERIMA KOJA
ZAMJENJUJU TLO

L
P -X

P -X 7

VANJSKE SILE (P)

I POMACI ( X)

P -X 1

P -X
9

P -X
2

P -X

10

P -X

11

P -X
12

11

P -X
5

P -X

P -X 4

3 3

10

12

P -X

F -e F -e F -e F -e F -e F -e F -e F8-e F9-e F10-e

1
8
9
10
1

UNUTARNJE SILE (F) I

POMACI (e)

2
a

F -e

2 3

F -e

12 12

11 11

3 4
b

4 5

5 6
c

F -e

6 7

7
d

F -e

13 13

14 14

F -e

15 15

F -e

16 16

a=b=c=d=const.=L/5
P7
F1
RAVNOTE@A SILA U
^VOROVIMA

P8

P1
F1

F2

P2
F2

F4
b

F 1+ F 2
a
F 1+ F 2
a

F3 F3

F 1+ F2
a

F 3 + F4
b

Primjer grede pripremljene za primjenu MKE

Moemo uspostaviti matrinu vezu oblika:

{P}=[A]{F}
{P}
[A]
{F}

- vektor vanjskog optereenja u vorovima

- matrica konstanti proporcionalnosti
- vektor unutranjih sila u vorovima

Takoer moemo napisati i vezu oblika:

{e}= [B] {x}
{e} - vektor "unutranje" deformacije u voru
{x}
- vektor "vanjskog" pomaka vora
[B] - matrica konstanti proporcionalnosti
Moe se dokazati da vrijedi
[B]=[A T ]
Ako uvedemo u opem matrinom obliku i vezu izmeu unutranjih sila i
unutranje deformacije u voru:
{F}=[S]{e}
gdje je [S] takoer neka matrica proporcionalnosti, izmeu ovih veliina moemo,
koristei prethodne izraze, uspostaviti veze oblika
{F}=[S][A T ]{x}
{P}=[A][S][A T ]{x}
Ovako uspostavljeni odnosi nam omoguuju, da ukoliko poznajemo matrice veze
izmeu pojedinih veliina ([A]; [B]; [S]) moemo odrediti vektor vanjskih pomaka
u vorovima:
{x} =([A][S][AT]) -1 {P}
a time je zadani problem rijeen, jer vektor P je unaprijed zadano, dakle poznato,
vanjsko optereenje. Odredimo matrice veze izmeu pojedinih veliina.

Matrica [A]
Ako smo temeljnu gredu podijelili na "n" elemenata, tada smo znai uspostavili
"n+1" vorova u kojima vrimo zahtijevanu analizu. Na gredu u vorovima djeluje
N=2(n+1) vanjskih sila (n+1 vertikalnih koncentriranih sila i n+1 momenata; slika
3.20), te M=3n+1 unutranjih sila (2n unutranjih momenata i n+1 unutranjih
vertikalnih sila; slika 3.20).
Za promatrani primjer n=5 N=12; M=16.
Statiki uvjeti ravnotee trebaju biti zadovoljeni u svakom presjeku grede, pa tako i u
vorovima promatranog sustava. Ako postavimo uvjete ravnotee V=0 i M=0 u
svakom voru dobiti emo sustav jednadbi iz kojih moemo odrediti traenu matricu
[A].
VOR 1:

M=0

V=0

VOR 2:

P 1 -F 1 =0

P 1 =F 1

F +F
P7 1 2 + F11 = 0
a
F F
P7 = 1 + 2 F11
a
a

M=0

P 2 =F 2 + F 3

V=0

P8 =

F1 F2 F3 F4
+ + F12
a a a a

Matrica [B]
Matricu [B] odredit emo iz uvjeta da vanjski pomaci vorova moraju biti
jednaki unutranjoj deformaciji, pa dobijamo (promatramo samo vertikalni pomak i
rotaciju):
rotacija vora
X7 X8
a
X X8
e2 = X 2 + 7
a

e1 = X 1 +

i td.

vertikalni pomak (odgovara deformaciji pera)

e 11 = - X 7
e1 2= - X8
i td.

Matrica [S]
Odreujui reakcije obostrano upete grede (promatra se konani element),
nastale zbog jedinine rotacije grede u voru, moemo uspostaviti vezu izmeu
unutranjih deformacija (rotacije) i unutranjih sila (moment):
F1 L F2 L

= e1
3 EI 6 EI
F L F L
1 + 2 = e2
6 EI 3 EI

e2

e1

F1 L
3EI

F1 L
6EI

F2 L
6EI
L

F2 L
3EI

Interpolacijske funkcije
Rijeimo li prethodni sustav od dvije jednadbe dobivamo po dvije veze izmeu
sila i deformacija, koje moemo napisati za svaki konani element:
element br. 1.:
4 EI
a
2 EI
F2 =
a
F1 =

2 EI
e2
a
4 EI
e1 +
e2
a

e1 +

element br. 2.:

4 EI
2 EI
e3 +
e4
a
a
2 EI
4 EI
F4 =
e3 +
e4
a
a
F3 =

i td. za sve elemente

Po Winklerovoj teoriji za uspravne sile jednostavno piemo:

F=k e
gdje je k=a B K,

DIFERENINI POSTUPAK (METODA KONANIH RAZLIKA)

Ako temeljnu gredu (podruje definicije funkcije) diskretiziramo, te se za svaku
diskretnu toku diferencijalna jednadba temeljnog nosaa zamijeni difereninom,
dobivamo sustav linearnih algebarskih jednadbi rjeavanjem kojeg dobivamo
rjeenje promatranog problem.
Pi

i-2

i-1

i+1

i+2

n-1

b
a

wi

qi

Greda podijeljena na elemente

d4w
EI 4 = p( x)
dx

Za svaku diskretnu toku moemo napisati difereninu jednadbu oblika:

EI
a4

( w i 2 4 w i 1 + 6w i 4 w i +1 + w i + 2 ) + q i = pi + g

a - duina elemenata na koje smo podijelili nosa,

P
pi = i
a

osim za krajnje vorove (prvi i posljednji) gdje je pi =

Pi
.
0.5 a

Uoimo da ako elimo napisati difereninu jednadbu za vor

moramo uvesti fiktivne vorove koje emo oznaiti sa (0) i (-1).

1 i 2, onda

Da bi rjeili problem sa dvije nove nepoznanice (dva pomaka vora), potrebno

je u sustav uvesti dvije dodatne jednadbe. Ove fiktivne pomake odrediti emo iz
rubnih uvjeta:
M 1 =0

Q 1 =0

-1

w-1

w0

fiktivna slijeganja
kojima se zadovoljavaju
rubni uvjeti

w1

w2

w3

w4

w5

w6

Neutralna os nakon zavr{enog slijeganja

Greda sa fiktivnim vorovima

Moment savijanja u proizvoljnom presjeku odreen je izrazom:

M ( x ) = EI
ili u difereninom obliku :

2 w
x 2

M1 = EI ( w i 1 2 w i + w i +1 )
Za toku 1 uz rubni uvjet slijedi:

M1 =

1
a2

EI

( w 0 + 2 w1 w 2 ) = 0
a2
( w0 + 2w i w 2 ) = 0
w 0 = 2 w1 w 2

Poprena sila u proizvoljnom presjeku odreena je izrazom :

Q( x ) = EI

3w
x 3

ili u difereninom obliku

Qi = EI( w i 2 + 2 w i 1 2 w i +1 + w i + 2 )
Za toku 1 uz rubni uvjet:
Qi =

EI

( w 1 2 w 0 + 2 w 2 w 3 ) = 0
2a 3
( w 1 2 w 0 + 2 w 2 w 3 ) = 0
w 1 = 2 w 0 2 w 2 + w 3

Iz prethodnih izraza
w 1 = 4w 1 4w 2 + w 3

1
2a 3

Koristei izraze za w-1 i w 0 , diferenina jednadba za vor 1 ima oblik :

EI
a4

(w1 2w 2 w 3 ) +

1
1
1
q1 = P1 + g1
2
a
2

analogno za vor 2:

EI
a4

( 2w1 + 5w 2 4w 3 + w 4 ) + q 2 =

1
P2 + g 2
a

Ako isti postupak primijenimo za vorove (n-1) i (n) uz koritenje rubnih uvjeta
na tom kraju dobivamo sustav jednadbi koji moemo napisati u matrinom obliku:

EI
a

[D]{w}+ []{q}= {f }

gdje je:
{w} vektor progiba u vorovima
[]

dijagonalna matrica iji su lanovi izvan dijagonale jednaki nuli, a na

dijagonali 1 = n = 0.5, te i =1,

{q}

vektor reaktivnog pritiska tla

{f}

vektor vanjskog djelovanja

P
f i = i + i g i
a
1 = n = 0.5; i = 1 (i=2,......, n-1)

te matrica [D]:
1 2 1

2 5 4 1

1
4
6
4
1

1 4 6 4 1

1 4 6 4 1

.
.
.
.
.
. . .
.
.
.
.
[ D] =
.
1 4 6 4 1

.
.
.
.
.
. . .
.
.
.
.

1 4 6 4 1

1 4 6 4 1

1 4 5 2

1 2 1

USPOSTAVLJANJE
PRITISKA TLA

VEZE

IZMEU

SLIJEGANJA

REAKTIVNOG

Prethodno je napomenuto da sustav nije mogue rijeiti bez uvoenja (n)

jednadbi funkcije veze izmeu slijeganja i reaktivnog pritiska tla. U ovom sluaju
emo ih odrediti iz uvjeta jednakih pomaka (progib grede jednak je slijeganju tla)
na dodirnoj povrini, i to na slijedei nain :
- slijeganje svake toke na dodiru grede i tla je funkcija kako ukupnog optereenja
tako i njegove raspodjele du grede.
- reaktivni pritisci q i u okolini svake diskretne toke (vora) su konstantni
(jednoliko raspodijeljeno kontinuirano optereenje).

i-1

i+1

n-2

n-1

q1

q2

q4

q i-1

qi

qi+1

qn

a/2

i-1

n-2

i+1

n-1

n-2

a/2

n-1

A
q A = 1,00 kN/m'
1

i-1

i-1

n-2

i+1

i+1

n-1

n-2

n-1

B
B

q = 1,00 kN/m'
2

i-1

i+1

n-2

n-1

Slijeganje tla u proizvoljnoj toki (i) sada moemo izraziti na nain:

wi =

sij q j
j =1

s ij - slijeganje toke (i) uslijed jedininog, jednoliko raspodijeljenog optereenja u

okolini toke (j) (tzv. utjecajno slijeganje),
q - je stvarno specifino optereenje na povrini oko toke (j).
Ukoliko je tlo homogeno i horizontalno uslojeno u svim tokama ispod
nosaa, utjecajno slijeganje (sij ) nije potrebno odrediti za svaki (j), tj. uslijed
jedininog optereenja oko svake toke, nego samo uslijed jedininog optereenja
oko toke 1 i 2 budui da ovim tokama pripadaju razliite povrine kao njihov
okoli.

Ako se okolina toke 1 (to je povrina veliine A=0.5 a b) optereti sa

jedininim jednoliko raspodijeljenim optereenjem (q= 1.0 kN/m 2 ), mogu se
izraunati slijeganja svake toke (i). Ova slijeganja oznaimo sa 1 , 2 ,.., i ,.., n .
Ako se okolina toke 2 (to je povrina veliine B = a*b) optereti sa jedininim
jednoliko raspodjeljenim optereenjem mogu se ponovo izraunati slijeganja svake
toke (i). Ova slijeganja oznaimo sa 1 , 2 ,.. , i ,.., n .
Pomou ovih utjecajnih slijeganja mogu se izraziti slijeganja tla u svakoj od (n)
toaka na dodiru :
w 1 = 1 q 1 + 3 q 2 + 4 q 3 + 5 q 4 ... i q i-1 + i+1 q i + i+2 q i+1 ...+ n-1 q n-2 + n q n-1 + n q n
w 2 = 2 q 1 + 2 q 2 + 3 q 3 + 4 q 3 ... i-1 q i-1 + i q i + i+1 q i+1 ...+ n-2 q n-2 + n-1 q n-1 + n-1 q n
w 3 = 3 q 1 + 3 q 2 + 2 q 3 + 3 q 4 ... i-2 q i-1 + i-1 q i + i q i+1 ...+ n-3 q n-2 + n-2 q n-1 + n-2 q n
w i = i q 1 + i q 2 + i-1 q 3 + i-2 q 4 ... 3 q i-1 + 2 q i + 3 q i+1 ...+ n-i q n-2 + n-i+1 q n-1 + n-i+1 q n
w n = n q 1 + n q 2 + n-1 q 3 ... n-i+3 q i-1 + n-i+2 q i + n-i+1 q i+1 ...+ 4 q n-2 + 3 q n-1 + n-1 q n
ili openito :
n-1

w i = i q1 + i j + 2q j + n i +1q n
j=2

u matrinom obliku :
{w}=[U]{q}
[U] matrica utjecajnih slijeganja.

Proraun utjecajnih slijeganja ( i i i .)

Utjecajna slijeganja odreujemo na nain da okolinu svakog vora (i) (i=1...n)

opteretimo jedininim jednoliko raspodijeljenim optereenjem te proraunamo
vrijednosti vertikalnog naprezanja u svim okolnim vorovima, uslijed tog
optereenja.
Proraun dodatnih vertikalnih naprezanja vrimo jednom od poznatih metoda,
(Boussinesq, Westergaard, Newmark i sl.).

0.13L

0.37L

0.29L

0.21L

0.21B
GRASSHOF
(KANY)

WAN HAMME
(JELINEK)

0.29B
B

0.37B
0.13B
L

Poloaj karakteristine toke

Kad su poznata dodatna vertikalna naprezanja, te geostatika naprezanja u
karakteristinim tokama mogu se, poznavajui deformacijska svojstva pojedinih
slojeva tla ispod grede, odrediti vrijednosti utjecajnih slijeganja i i i .
Deformacijska svojstva pojedinih slojeva tla mogu se odrediti laboratorijskim
pokusima (edometarski pokus itd.) ili terenskim pokusima "in situ" (standardni
penetracijski pokus itd.).

Proraun reaktivnih pritisaka u vorovima

Kada su elementi matrice utjecajnih slijeganja [U] odreeni, moemo jednadbu

slijeganja tla:
{w}=[U] {q}
uvrstiti u difereninu jednadbu grede

EI
a

[D]{w} + []{q} = {f }

te dobivamo
EI

4 [D][U ] + [ ]{q} = {f }
a

a to je sustav jednadbi u kojem se kao nepoznanica javljaju

pritisci tla na gredu.

samo reaktivni