SADRAJ

ODBRANA BOSNE
dr. Ivo Komi
Politika obrane i mirovnih pregovora o BiH
Jovan Divjak
BOSANSKOHERCEGOVAKO ratite u 1993. opti pregled

4
15

DRAVA I DRUTVO
dr Zemir Sinanovi
Rezultati istraivanja problema samoubistva
u Bosni i Hercegovini u periodu 1985. 2005. 27
dr Hajriz Beirovi
DRAVA KAO SUBJEKT GENOCIDA

45

Biljana orovi
KAKO SE EKONOMSKI UBIJAJU MALE ZEMLJE
I KAKO SE TOME SUPROTSTAVITI

50

TEMA KORAK-a: PALESTINA

Saleh Naami
KO SE NAJVIE BOJI DEMOKRATIJE U ARAPSKIM ZEMLJAMA?

62

Hajrudin Somun
DVIJE DRAVE JEDINO MOGUE RJEENJE

64

dr. Naser Nabil

VOJNE AKTIVNOSTI IZRAELA I AGRESIJE NA LIBAN I GAZU

73

KORAK broj 22

SVIJET I MEUNARODNI ODNOSI

mr. Alija Muminovi
REPUBLIKA KOSOVO - Meunarodno priznanje
Prof. dr. Smail eki
HISTORIJA HOLOKAUSTA (II dio)

84
139

Izdava: Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, Nedima Filipovia 19 ~ tel. (033) 658 015, fax: (033) 658 015 ~ e-mail:
zatebebih@bih.net.ba www.zatebebih.ba ~ Za izdavaa: prof.dr. Mesud
Hadiali ~ Redakcija: dr Demal Najetovi, Orhan Bajraktarevi, Zahir Dervievi, mr. Safet Keo, mr. Emir Rami ~ Glavni urednik: Asaf Dani ~ Sekretar: Devad Hadi ~ Lektor i korektor: Nazif Osmanovi ~ DTP: Kenan Brankovi ~ tampa: Armis-Print, Sarajevo ~ Za tampariju: Smail Alihodi

KORAK broj 22

Premda su borbena dejstva na bosanskohercegovakom ratitu, s razliitim intenzitetom, voena cijelo vrijeme rata, ipak se, sa stanovita snaga koje su branile Bosnu
i Hercegovinu, najintenzivnijim periodom smatra 1993. godina. Mnogi sudionici rata
za odbranu Bosne i Hercegovine 1992.-1995., historiari, istraivai, vojni strunjaci,
1993. godinu smatraju prelomnom godinom za konsolidiranje Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine i njihovo osposobljavanje za uspostavljanje strategijske
ravnotee na ratitu Bosne i Hercegovine.
I pored svih do sada objavljenih strunih, publicistikih i memoarskih radova, nedostaje kompleksan, generalni odgovor na pitanje periodizacije odbrambenog
rata. Zato elaboracija zbivanja na bosanskohercegovakom ratitu u 1993. godini i
osvjetljavanje dosada neobraenih njegovih karakteristika predstavlja i dug prema
generacijama koje dolaze. Jer, kako je rekao Eli Vizel, ne prenijeti jedno iskustvo, to
znai izdati ga.
S tim ciljem je Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu organiziralo okrugli stol pod nazivom 1993. prelomna godina rata za odbranu Bosne
i Hercegovine, koji je odran 21. septembra 2010. godine u Domu oruanih snaga
Bosne i Hercegovine u Sarajevu, kao zavrni dio manifestacije ODBRANA BOSNE i
HERCEGOVINE, IGMAN 2010..
U ovome, 22. broju asopisa KORAK objavljujemo uvodna izlaganja dr Ive Komia,
lana Predsjednitva RBiH i generala ARBiH Jovana Divjaka na ovome skupu. Autorizirana izlaganja svih uesnika ovoga okruglog stola Udruenje e objaviti u posebnom
zborniku radova.

KORAK broj 22

Odbrana Bosne

dr. Ivo Komi

Politika obrane i
mirovnih pregovora o BiH
Sudbina BiH od 1992-1995. godine rjeavala se na vie razina koje
su se preplitale i meusobno uvjetovale. Prije svega na unutarnjoj razini uz upotrebu vojne sile i njenim pritiscima, zatim na vanjskoj razini politikim mirovnim pregovorima koji su voeni uz posredovanje
predstavnika meunarodne zajednice. U pozadini svih ovih aktivnosti bila je ideja o teritorijalnoj podjeli BiH. Iz tih razloga su politiki
pregovori uvijek bili kombinirani s vojnim pritiscima, bilo da su vojne
aktivnosti poticale politike pregovore, bilo da su politiki pregovori i
mirovni planovi poticali vojne aktivnosti.
Na kojoj politikoj ideji su bili zasnovani mirovni pregovori o BiH i
njihovi planovi?
1. Prvi mirovni plan koji je izraen za BiH bio je Kutiljerov plan iz
Lisabona. Ve je on bio zasnovan na ideji podjele BiH, samo to je ta
ideja stidljivo iznesena i dosta vjeto prikrivena. Meutim, politika
logika tog plana i njena dosljedna praktina primjena vodila je direktno u podjelu drave. Osnovna teza tog plana o tri konstitutivne jedinice koje su nacionalno odreene i koje su u odnosu na dravu BiH
konstitucionalne, otkrivala je stvarni smisao i cilj tog plana BiH se
dijelila na tri nacionalna podruja kojima je dodijeljena konstitucionalnost i koja su time postala tri nacionalne drave u BiH.
Temeljna praktina potekoa provedbe ovog plana bila je kako
odrediti granice ovih konstitucionalnih jedinica s obzirom na injenicu etnike izmijeanosti stanovnitva i nepostojanja istih etnikih
podruja u BiH. injenica da su neka podruja bila etniki homogena
Odbrana Bosne

KORAK broj 22

samo je poveavala problem jer ona svojim obimom nisu zadovoljavala ideju konstitutivne jedinice. Tako je ovaj plan ustvari poivao
na matrici nacionalnog objedinjavanja i homogenizacije teritorija to
je bilo signal nacionalnim politikama da dovravaju svoje strateke
programe, kako politike tako i vojne.
2. Drugi mirovni plan je bio Vens-Owenov koji je neto otvorenije
predstavljao ideju podjele BiH, s tim to je ovaj plan to prikrivao nacionalno mjeovitim provincijama. Radi toga je on bio prihvatljiviji
veini tadanjih politikih lidera koji su imali mo odluivanja o ovom
vanom pitanju.
Meutim, ovaj plan je imao ugraen mehanizam poticanja vojnih sukoba i on je izravnije od Kutiljerovog plana povezao mirovne
pregovore i vojne aktivnosti. Ovim planom je bilo predvieno tzv.
pretpoinjavanje vojnih jedinica u skladu s nacionalnom strukturom
stanovnitva u provincijama. Tako je sam mirovni plan inicirao formiranje nacionalnih vojski u provincijama koje su trebale konstituirati BiH. Budui da su nacionalne vojske dijelom ve bile formirane ili
su bile u fazi formiranja, Vens-Owenov plan je bio osnova za dovrenje ovog procesa i politiki nalog meunarodne zajednice da se na
jednom etnikom podruju moe formirati samo jedna vojska. Faktiki je to bila zapovijed da se vojne jedinice drugih etnikih skupina
razoruaju i potine.
Ovo je imalo posebno tragian ishod u srednjoj Bosni i dolini Neretve gdje su do tada postojale nacionalno mjeovite vojne jedinice
Hrvata i Muslimana (kako je tada bilo nacionalno ime Bonjaka i koje
u radi jasnoe koristiti u tekstu). Treba se prisjetiti zapovijedi tadanjeg predsjedavajueg Predsjednitva RBiH Alije Izetbegovia kojom
je Muslimane pozvao da ulaze u HVO jer je to i njihova vojska. Bilo
je to vrijeme kada se HVO formirao u funkciji obrane BiH od srbijansko-crnogorske agresije i od Karadievih paravojnih jedinica. Zapovjednici HVO Posavine i Mostara tada su bili Muslimani. Vojne jedinice
TO RBiH su takoer bile nacionalno mjeovite iako su bile formirane u
podrujima gdje su Muslimani bili veinsko stanovnitvo. Takav HVO
i TO kao paralelne vojne formacije imali su zajednike vojne zadatke i dobru koordinaciju, ukljuujui uspostavu i uvanje crte obrane
KORAK broj 22

Odbrana Bosne

prema ve formiranoj Karadievoj vojski ojaanoj s JNA i paravojnim

formacijama i rezervistima iz Srbije i Crne Gore.
Vens-Owenov plan s idejom pretpoinjavanja bio je inicijalna
kapisla sukoba HVO i TO koja e se transformirati u Armiju BiH.
Tadanji ministar obrane Herceg-Bosne izdao je odmah zapovijed, bez obzira to ovaj mirovni plan jo nije bio usvojen, o pretpoinjavanju, to je praktino znailo razoruavanje Muslimana, prvo u
HVO, zatim potinjavanje jedinica TO na podrujima onih provincija koje su po Vens-Owenovom planu pripadale Hrvatima. Vens-Owenov plan je bio direktno u funkciji iniciranja hrvatsko-muslimanskog
sukoba. Poto su dolina Neretve i srednja Bosna bili etniki najmjeovitija podruja a interesi za nacionalizacijom teritorije bili najizraeniji, na tim podrujima je izbio sukob. Iako e ovaj plan na kraju
biti odbaen, sama njegova pojava je politiki legitimirala formiranje
nacionalnih vojnih jedinica i stvaranje etniki istih podruja. Funkcioneri Herceg-Bosne su ve formirane jedinice HVO stavili u funkciju
obrane granica svojih nacionalnih provincija i stvaranja jedinstvene
i homogene hrvatske teritorije u BiH.
U meuvremenu, Karadi je uz pomo JNA, Miloevia i raznih
paravojnih jedinica iz Srbije, uveliko dovravao taj projekt. Njegov
problem je bio to se Vens-Owenov plan pojavio u fazi kada projekt
jo nije bio dovren tako da ga on nije mogao prihvatiti i stati na pola
puta. Mirovni plan je propao formalno ali se on praktino provodio
vojnim aktivnostima osvajanjem teritorije, zloinima koji su bili u
funkciji etnikog ienja i genocidom.
3. Trei mirovni plan je bio Owen-Stoltenbergov. Ovaj dvojac meunarodne zajednice vodio je mirovne pregovore u enevi, u jesen
1993. godine, u vrijeme najeih vojnih sukoba u BiH. Njihovi mirovni pregovori i plan koji su ponudili otili su korak dalje od prethodnog.
Osnova pregovora bio je plan etnike podjele BiH koji su oni nazvali Unija tri republike. Podjela vie nije skrivana ni konstitutivnim
jedinicama ni provincijama ve je bila pretpostavka mirovnog
rjeenja za BiH. Republika BiH koja je jo formalno postojala i bila
meunarodno priznata drava u mirovnom rjeenju Owena i Stoltenberga je nestala u konstituciji tri nacionalne republike. Ovaj plan
Odbrana Bosne

KORAK broj 22

je sadravao u sebi neskriveno Kutiljerovu ideju o tri konstitutivne

jedinice i Vens-Owenovu ideju o nacionalizaciji teritorija, samo to
je on obje ove ideje finalizirao u nacionalnim republikama. Unija BiH je bila samo maska prelaznog rjeenja u kome bi se potpuno
konstituirale nacionalne drave u BiH i nakon toga razdruile.
S obzirom na ve formirane paradravne tvorevine Srba i Hrvata
Republike srpske i Herceg-Bosne, nije teko bilo predvidjeti da
e A.Izetbegovi kao nacionalni lider, u finalizaciji ovoga plana, izai sa svojim prijedlogom. To se desilo 07.02.1994.godine, dva dana
pred zakazano parafiranje enevskog mirovnog paketa, na sjednici
Skuptine Republike Bosne i Hercegovine. Skuptina je trebala odluiti u kakvom sastavu e dravna delegacija otii u enevu i to e
potpisati. U tekoj i poleminoj raspravi SDA stranka izlazi sa prijedlogom da se pripremljeni enevski paket preformulira i da se trea
predviena republika u okviru Unije tri republike proglasi Muslimanskom dravom. Na Izetbegovievu intervenciju ovaj prijedlog je
Skuptina prihvatila.
Meutim, i ovaj plan je kao i prethodni imao temeljni problem
kuda povui granice buduih republika i kako rijeiti problem u nacionalno mjeovitim podrujima?
Poto je Tuman u dogovoru s Miloeviem predao ovome Posavinu u kojoj su Hrvati i Muslimani 1991.godine inili veinu stanovnitva, Karadi je kompaktirao nacionalnu teritoriju Srba u BiH. Detalje
tog projekta dogovorili su u Grazu Boban i Karadi, zatim Boras i Krajinik, a manje intervencije na terenu dovravale postrojbe HVO i
vojska RS-a. Ostao je problem srednje Bosne i doline Neretve.
ini se da je u toj situaciji dolina Neretve bila manji politiki problem jer je Neretva prirodna granica i vojske koje su se borile da ovladaju ovim podrujem ve su bile rasporeene oko nje i vrsto drale
svoje linije.
Srednja Bosna je i vojno i politiki predstavljala mnogo vei problem jer nije bilo prirodne granice razgranienja a zbog potpune nacionalne izmijeanosti stanovnitva ona se i nije mogla povui. Tu liniju
je povlaila vojska, odnosno HVO i Armija BiH i od tog odnosa snaga
zavisili su politiki i mirovni pregovori u enevi. I Hrvati i Muslimani
KORAK broj 22

Odbrana Bosne

su imali izrazit nacionalni interes da im u konanom razgranienju i

u formiranju nacionalnih republika u BiH pripadne ovo podruje.
Hrvati su preteno naseljavali Lepeniko-Lavansku dolinu koja
obuhvaa veliko podruje od Kiseljaka do Travnika i Dobretia na Vlaiu. Muslimani su bili veinsko stanovnitvo u Uskopsko-Vrbaskoj dolini koja se protee od Gornjeg Vakufa do Jajca. Oba ova podruja su u
predvienoj nacionalnoj podjeli drave dospjela u nezavidnu poziciju.
Lepeniko-Lavanska dolina je upravo Uskopsko-Vrbaskom dolinom
bila odvojena od veinskog hrvatskog podruja zapadne Hercegovine; Uskopsko-Vrbaska dolina je upravo Lepeniko-Lavanskom dolinom bila odvojena od doline rijeke Bosne u kojoj su Muslimani bili
veina, odnosno nalazila se izmeu dva hrvatska nacionalna podruja.
Poto je princip enevskih pregovora bio formiranje i objedinjavanje nacionalnih teritorija, ovi pregovori su faktiki poticali HVO i Armiju BiH da vojnikim sredstvima povuku granice republika.
Za pregovarakim stolom se nitko nije usudio odrei svoje nacionalne teritorije ili one za koju se ima interes, jer bi to imalo teke i
dalekosene politike posljedice. Kao najvei ustupak koji je napravljen da bi se konano dolo do mira, bio je onaj Franje Tumana
kada je odustao od zahtijeva da Kreevo, Kiseljak i Fojnica budu u buduoj hrvatskoj republici. (Tu svoju odluku je objanjavao dva puta
na HRT-u). Sa svoje strane, Izetbegovi je takoer ponudio rtvu. Na
mirovnim pregovorima u Bonnu, koji su voeni 9. i 10. januara 1994.
davao je Tumanu zapadnu Hercegovinu, i da nas ostavi na miru.
On je cijelu srednju Bosnu elio imati u bosanskoj republici. (I danas se pekulira u hrvatskim medijima da sam ovu Izetbegovievu
ponudu Tumanu nosio ja. To nije istina. Izetbegovi je to od mene
traio ali sam to odbio. Svjedok tih razgovora je bio gospodin Hidajet
Bievi).
Problem srednje Bosne dakle nije bio rjeiv ni politiki za pregovarakim stolom, ni vojniki - vojnim ovladavanjem tim podrujem.
Srednja Bosna i stanovnitvo koje je tamo ivjelo i ostalo u toku rata,
bez obzira na nacionalnu pripadnost, postali su taoci i rtve mirovnih pregovora. to je svijest o njihovoj bezizlaznoj situaciji bila jasnija,
Odbrana Bosne

KORAK broj 22

vojni sukobi su bili sve ei jer su bili pod egzistencijalnim koliko i

politikim pritiskom.
Jedino rjeenje u ovoj situaciji je bilo prekid pregovora koji dijele
BiH i koji potiu vojna osvajanja. Bilo je jasno da svako jednostrano
vojno zaposjedanje srednje Bosne vodi direktno u nacionalnu podjelu drave, jer bi vojniki iscrtanu granicu priznali i pregovarai i medijatori pregovora Owen i Stoltenberg.
Za ovakvo rjeenje trebalo je dakle prekinuti enevske pregovore i zaustaviti vojne sukobe u srednjoj Bosni. Pregovori su se mogli
prekinuti samo u situaciji u kojoj se vojni sukobi ne razbuktavaju, a
to je znailo otpoeti odmah nove pregovore na drugaijim osnovama. To je trebalo uiniti brzo jer je vrijeme radilo u korist eskalacije
rata Tuman je ve bio poslao hrvatske brigade prema Prozoru sa
zadatkom da se spoje sa HVO srednje Bosne; Armija BiH je urila izbaciti HVO s podruja srednje Bosne i vrila snani pritisak na Kiseljak i
Vitez. U svemu tome najvei problem je bio sprijeiti iseljavanje stanovnitva s tih podruja jer se u tom sluaju lake povlaila i vojska.
Ostanak stanovnitva u ratnom podruju bio je opet poseban rizik za
to stanovnitvo. Utjeno je bilo samo to to se narod ipak nije iseljavao ve se zadravao s vojskom koja mu je davala sigurnost i vjeru
za opstanak. Onaj dio naroda koji se nalazio u podruju pod kontrolom vojske drugog naroda samo se raselio u podruje pod kontrolom
svog naroda. Veina je ipak ostala u srednjoj Bosni.
U takvoj situaciji i vremenskoj stisci, iza lea oficijelnih mirovnih
pregovora u enevi, pripremao se drugi i drugaiji mirovni plan. Pripremala ga je grupa hrvatskih intelektualaca okupljena oko tek formirane HSS BiH i Hrvatskog Koordinacijskog odbora koji su inili u to
vrijeme jedinu ali veoma otvorenu i principijelnu opoziciju u BiH vladajuem HDZ-u i F. Tumanu i njihovoj paradravnoj tvorevini Herceg-Bosni. Za taj plan su znali lanovi Predsjednitva BiH, znali su za
temeljne principe na kojima se on izraivao i dali mu politiku podrku. U samoj proceduri nastavka enevskih pregovora i donoenja
potrebnih odluka u Skuptini BiH, stvarao se prostor za finalizaciju tog
plana i njegovu legalizaciju kako bi mogao biti ponuen na nastavku
pregovora. Prethodno je grupa koja ga pripremala sazvala Sabor HrKORAK broj 22

Odbrana Bosne

10

vata BiH 06.02.1994.godine u Sarajevu kako bi legitimirala plan kao

politiko rjeenje hrvatske opozicije u BiH, koja je okupljala intelektualce, predstavnike oficijelnih institucija Katolike crkve, izbjeglike
udruge iz srednje Bosne i Posavine, predstavnike politikih stranaka
i kulturnih i drugih hrvatskih institucija koje su djelovale u Sarajevu i
ire, te predstavnike dijaspore.
Plan je dobio potreban i legitimitet i legalitet tako da se mogao
u nastavku enevskih pregovora pojaviti kao zvanian plan dravne
delegacije koju su predvodili Haris Silajdi, Miro Lazovi i Ivo Komi.
Usprkos odbijanju Owena i Stoltenberga, te delegacija Karadia i
Tumana da se o planu raspravlja, morali su ga staviti na dnevni red
jer je plan proao proceduru u Skuptini BiH. To to su plan odbili nije
imalo nikakav znaaj. Dravnoj delegaciji BiH je to bio povod za prekid enevskih pregovora, izbacivanje iz mirovnih pregovora o BiH
Owena i Stoltenberga i njihovog plana o nacionalnoj podjeli BiH kroz
Uniju tri republike. U tom trenutku je bilo bitno da dravna delegacija ima u ruci plan koji ne dijeli ve integrira dravu kroz kantonalno
ureenje.
Pregovarake stolice u enevi se nisu bile ni ohladile a iz amerike
administracije dolazi poziv da se novi mirovni projekt donese u Washington i objasni. Ono to je poslije toga slijedilo bio je Washingtonski
sporazum.
Znaaj ovoga plana i svih aktivnosti oko njega, sve do usvajanja
u Washingtonu, ogledao se u njegovom politikom utjecaju na vojne sukobe u srednjoj Bosni. Samo sazivanje Sabora Hrvata i objelodanjivanje plana smanjilo je napetosti izmeu Hrvata i Muslimana, a
teite politikih sukoba se iz Zagreba i Gruda prenijelo na Hrvatsko
Narodno Vijee kao izvrno tijelo Sabora i njegovo elnitvo.
Vojnici HVO i Armije BiH su automatski smanjili svoje aktivnosti i
nastalo je zatije u kome se iekivao novi plan koji zaustavlja rat. Sa
parafiranjem sporazuma u Washingtonu, na borbenim linijama HVO i
Armije BiH oruje je potpuno utihnulo a na nekim mjestima vojnici su,
tako se govorilo, iz rovova izali bez oruja i krenuli jedni prema drugima. To je bio dokaz njihove iscrpljenosti i prevelike elje za mirom.
Odbrana Bosne

KORAK broj 22

11

Washingtonskim sporazumom koji nije dijelio dravu ve je integrirao, postignuta su ona politika rjeenja koja su sauvala jedinstvo
srednje Bosne i koja su stvorila pretpostavke za daljnje mirovne pregovore i integraciju cijele drave. Srednja Bosna i dolina Neretve su
integrirani u jedinstvene kantone sa paritetnom nacionalnom vlau
to je omoguilo opstanak njihovih stanovnika i povratak onih koji su
bili raseljeni.
Sa takvim rjeenjima se doekao Daytonski mirovni sastanak koji
je naalost iao u drugom smjeru i koji je imao za cilj legalizaciju postojeeg stanja a ne reintegraciju zemlje.
Daytonski sporazum, ustvari, nije nastao u Daytonu, on se ovdje
dovrio i dobio neprimjereno ime grada u kome je odrana konferencija. U daytonskim se pregovorima nije dogovorilo nita to ve nije
bilo dogovoreno - ovdje je ono samo postalo vidljivo. Sva natezanja,
odugovlaenja, uvjeravanja, svi zahtjevi, pritisci, odbijanja i prihvaanja samo su bili naknadno preivljavanje poroajnih muka za ono to
je ve bilo roeno. Svi akteri ovog dogaanja doli su s namjerama
koje su ve bile ostvarene.
Razgovori su bili samo ponavljanje povijesti koja je ve prelomljena preko glava ljudi i naroda, preko sudbine jedne zemlje koju su
ostavili da krvari kada su krenuli na put.
Prvo to je bilo dogovoreno i to se nije moglo problematizirati u
pregovorima bio je opi sporazum Miloevia i Tumana. Da li je on
postignut u Karaorevu ili negdje drugdje, bilo je nevazno. On se
ovdje u konanom svom dovrenju morao objelodaniti i pokazati u
punoj snazi svoje konzistencije. On vie nije mogao funkcionirati kao
,,lukavstvo uma koje iz svoje neosvijetljene pozadine upravlja sudbinama naroda, gura ih u ratnom pokliu jedne na druge, progoni, preseljava, ubija, rastjeruje, - i sve u prividu kaosa, zle sudbine i razjarene
ljudske naravi. Miloevi je taj sporazum objavio pred svima kao gotovu i neprelaznu injenicu, kao idejno rjeenje koje u pregovorima
samo dobiva svoj konani oblik.
Njihov sporazum se objelodanio na Bosanskoj Posavini i Miloevi
je to izrijekom naveo. Posavina je bila 3. taka Sporazuma Karadia
i Bobana u Grazu, od 6. svibnja 1992. godine. Ova dvojica izvritelja
KORAK broj 22

Odbrana Bosne

12

su imali zadatak provesti ,,razgranienje i pri tome ,,voditi rauna o

kompaktnosti prostora i komunikacijama, ali tko je u to vjerovao. Ovdje u Daytonu, ova ,,razgranienja i ,,kompaktnosti su morala dobiti
konaan oblik i postati povijesne injenice zapisane u meunarodni
sporazum i nacrtane na karti.
Vie nije bilo uzmicanja. Zato o tome i nije moglo biti rasprave. udili smo se samo mi koji smo mislili da su dogovori medijska napuhavanja. Ostali nisu ni trepnuli. Miloevievo javno oitovanje o tome i
Tumanova potvrda liili su na konstataciju juer je bio kian dan.
U pozadini toga je hiljade potpuno unitenih imanja koja su izgraivale generacije, srueni mostovi preko Save, desetine hiljada protjeranih, hiljade ubijenih i iznakaenih. Posebno tragino i dojmljivo je
ponienje vojske HVO koja je Posavinu bila obranila od agresije. Kada
je ve bila dola do Rudanke, nadomak Doboja, i kada ju je od Armije BiH s druge strane Doboja dijelilo samo tri kilometra, Tuman je
povlai ,,na odmor, uvodi ,,svoje vojne snage na njihove poloaje i
onda ih iznenada povlai preko Save. Iznenaenje je bilo takvo da se
ni sva HV nije uspjela povui, u panici, zajedno s narodom prebacivali
su se preko rijeke.
Daytonsko objelodanjivanje sporazuma Milosevia i Tumana se
pokazalo i u drugim vanim civilnim i vojnim projektima,
Drugi veliki sporazum koji je u Daytonu dobio svoju konanu formu i istinu jeste onaj o legalizaciji Republike Srpske izmeu Holbruka i Izetbegovia. Sam akt legalizacije obavio je Muhamed airbegovi, ministar vanjskih poslova BiH, u enevi 8.9.1995.godine - nepuna
dva mjeseca prije Daytona, na sastanku ministara vanjskih poslova
BiH, RH i Jugoslavije, a pod pokroviteijstvom Kontaktne skupine.
Prethodno je Holbruk nekoliko puta dolazio u Sarajevo, ali svaki put
nakon posjete Zagrebu i Beogradu. Dan pred enevski susret, kasno
poslijepodne, pozvan sam u ured Izetbegovia. Iznenadio sam se kad
sam tamo zatekao airbegovia i Silajdia. Ostalih lanova Predsjednitva nije bilo jer su bili na putu izvan BiH u delegaciji Srpskog
Graanskog Vijea; Kljui takoer nije bio tu jer je u to vrijeme ve bio
u svom sklonitu.
Odbrana Bosne

KORAK broj 22

13

Prispio sam na razgovor o papiru koji je ve bio pred njima. Papir

je pisan na engleskom i reeno mi je da je to osnova za sporazum koji
se sutra treba potpisati u enevi. Papir je bio porazan. U njemu vie
nije bilo Bosne i Hercegovine kao drave, bili su predvieni entiteti Federacija i Republika Srpska, ali ne vie pisana u navodnicima, i sl.
airbegovi je stalno pitao to da radi, enevski sastanak je predstavio kao pritisak i gotov in kojemu se nee moi oduprijeti. Ja sam
na samom papiru pokuao napraviti ispravke i insistirati na jasnom
odreenju BiH kao drave, sa dravnim institucijama i njihovim nadlenostima, iako mi je potekou inilo nepoznavanje engleskog jezika. Izetbegovi je bio veoma miran i staloen. Rastali smo se tako to
smo airbegoviu dali veoma jasnu uputu - ne smije legalizirati Republiku Srpsku ni po koju cijenu; ukoliko bude pritisaka neka napusti
sastanak i obavijesti Predsjednitvo.
Nikakvu obavijest nismo dobili. Kljui i ja smo sutradan otputovali
s delegacijom HNV-a u Londom gdje smo se zajedno trebali nai s
delegacijom Srpskog Graanskog Vijea na konferenciji koju je organizirala Branka Maga i njena nevladina organizacija. Tek kada smo
se sastali u Londonu saznali smo da je potpisan sporazum u enevi
kojim je legalizirana Republika Srpska. Sigurno airbegovi to nije
smio uraditi bez odobrenja Izetbegovia.
Jedina prava politika injenica iz rata jeste legalizacija RS. U
Daytonu se samo ona nije mogla relativizirati. Bio je to srpski entitet s
49% teritorije BiH, sa zajamenom autonomijom, legaliziranom konstitucionalnou u odnosu na BiH i otvorenim paralelnim vezama s
Jugoslavijom.
Trei veliki sporazum koji se legalizirao i uvrstio u Daytonu jeste
sporazum amerike administracije i Kontaktne skupine. Sve do Daytona vjerovali smo da e amerika administracija istrajati na principima
Washingtonskog sporazuma i obeanjima koja smo dobili o odranju
drave. Kontaktna skupma je neprestano insistirala na legalizaciji RS,
njenoj teritorijalnoj zaokruenosti i izvornoj dravnosti. Washingtonski sporazum je bio veliki napredak u odnosu na to jer je zasnovan
na ideji federalizacije cijele BiH, ouvanju cjelovitosti drave i njenih
institucija. Prije parafiranja Sporazuma, Miro Lazovi je pitao amerike
KORAK broj 22

Odbrana Bosne

14

predstavnike to uiniti sa Srbima nakon uspostave Federacije. To je

pitanje neprestano kao sjenka stajalo iznad washingtonskih pregovora jer u njima predstavnici Karadievih Srba nisu sudjelovali. Dobili
smo odgovor da e Srbi biti ukljueni u Federaciju BiH, da je strateki
vano uspostaviti Federaciju kao ustavni okvir za to, da e to obaviti
amerika administracija u skladu s obeanjima dravnog sekretara
pred poetak Washingtonskog sastanka.
Daytonski pregovori su, meutim, voeni u suprotnom smjeru.
Bilo je oito da je federalni koncept ureenja drave naputen i pretvoren u entitetski.
Entitetima je data izvorna konstitucionalnost, drava je dobila
vlasti onoliko koliko su entiteti na nju prenijeli, uz to zadrana je asimetrinost entiteta i po njihovoj ustavnoj i po etnikoj strukturi - Federacija je sloena od kantona, sa suverenitetom dva naroda, RS je
unitarna tvorevina sa suverenitetom jednog naroda. Meu entitetima
je izvrena teritorijalna podjela u omjeru 51:49% , onako kako je zacrtala Kontaktna skupina.
Svaki put kada bismo u pregovorima uspjeli prei preko granica
koje su postavljale ove injenice, Holbruk bi nas vraao nazad. Okviri
za pregovore su bili postavljeni tako vrsto i visoko kao to je eljezna
ograda oko paviljona u kojima smo boravili i oko staze kojom smo se
kretali unutar vojne baze Rajt Peterson.
Sporazum jeste donosio mir ali je bio nepravian i neprincipijelan,
s mnogim unutarnjim protivurjenostima koje se ni danas, nakon 15
godina, ne mogu prevladati.
Sarajevo, 21.09.2010.

Odbrana Bosne

KORAK broj 22

15

Jovan Divjak

BOSANSKOHERCEGOVAKO ratite
u 1993. opti pregled
Osvrt na stanje u 1993.
Odbrana RBiH protiv nadmonog agresora, do odnosa u TMS 1:50,
vodila se na dva znaajna komplementarna fronta: na diplomatskom
i vojnom, koji su uslovljavali povoljnost ili slabost za ARBiH na ratitu
RBiH u 1993. godini. Pogledi neizvesnosti iz Sarajeva prema pregovarakim stolovima u evropskim metropolama bili su temeljeni na
injenicama o pozitivnim ili negativnim odlukama o prekidu agresije
i teritorijalnoj podeli RBiH. S druge strane, pogledi BH pregovaraa
prema RBiH sa iscrpljujuih sastanaka o budunosti RBiH, temeljili su
se na uspehu/neuspehu ARBiH protiv etvrte oruane sile u Evropi.
Na diplomatskom planu vodila se lavovska borba s predstavnicima snaga u agresiji koja se izvodila na RBiH sa teritorije SRJ i RH i
meunarodnim subjektima koji nisu birali put za zaustavljanje rata,
nego su planirali podelu RBiH prema mapama sainjenim u Beogradu
i Zagrebu. injenica je da su se pregovori i planovi (Vance-Owenov,
Owen-Stoltenberg) temeljili na ratnim osvajanjima Vojske bosanskih
Srba i Vojske Jugoslavije 1992. i 1993. godine, a 1993. na okupiranim
teritorijama RBiH od strane HVO i HV, odnosno na idejama granica
Velike Srbije i NDH iz Drugog svetskog rata. Embargo na uvoz oruja
za odbranu RBiH od dva agresora je eklatantan primer da OUN nije
postupio u zatiti svog lana RBiH kako to predvia Povelja OUN-a,
lan 40-43. lanovi preciziraju sledee:
KORAK broj 22

Odbrana bosne

16

lan 40.
Da bi sprijeilo pogoranje situacije, Vijee sigurnosti moe, prije nego
to da preporuke i odlui o mjerama predvienim u lanu 39, pozvati zainteresovane strane da se povinuju onim privremenim mjerama za koje
Vijee smatra da su potrebne ili poeljne. Takve privremene mjere ne
smiju imati uticaja na prava, zahtjeve ili poloaj zainteresovanih strana.
Vijee sigurnosti duno je da vodi rauna o neispunjavajunu takvih privremenih mjera.
lan 41.
Vijee sigurnosti moe odluiti da takve mjere koje ne povlae upotrebu oruane sile treba da se primijene u cilju izvravanja odluka Vijea, a
moe i pozvati lanove Ujedinjenih nacija da primjene takve mjere. Ove
mjere mogu da sadre djelimian ili potpun prekid ekonomskih odnosa
i prekid eljeznikih, pomorskih, vazdunih, potanskih, telegrafskih, radiografskih ili drugih veza, ali i prekid diplomatskih odnosa sa jednom ili
vie drava.
lan 42.
Ako Vijee sigurnosti smatra da mjere predviene u lanu 41. ne odgovaraju ili se pokae da su nedovoljne, Vijee moe da preduzme akciju koja je potrebna radi odravanja ili uspostavljanja mira i sigurnosti
u svijetu vazduhoplovnim, pomorskim ili pjeadijskim snagama. Takva
akcija moe ukljuivati i demonstracije, blokade ili druge operacije vazduhoplovnih, pomorskih ili pjeadijskih snaga lanova Ujedinjenih nacija.
lan 43.
(1) Da bi doprinijeli odranju mira i sigurnosti u svijetu, svi lanovi Ujedinjenih nacija se obavezuju da svoje oruane snage, pomo i olakice,
ukljuujui i pravo prolaza, stave na raspolaganje Vijeu sigurnosti i to
na zahtjev Vijea i u skladu sa posebnim sporazumom ili sporazumima
radi odravanja mira i sigurnosti u svijetu.
Odbrana bosne

KORAK broj 22

17

(2) Takav sporazum ili sporazumi odreuju brojno stanje i vrstu snaga, njihov stepen pripravnosti, opi raspored i prirodu olakica i pomoi
koje se imaju pruiti.
(3) Sporazum ili sporazumi bie predmet pregovora koji e se na inicijativu Vijea sigurnosti povesti i odrati to je mogue prije. Oni se zakljuuju izmeu Vijea sigurnosti i lanova ili izmeu Vijea sigurnosti i grupa lanova i podlijeu ratifikaciji drava potpisnica u skladu sa njihovim
odgovarajuim ustavnim postupcima.
U razmatranju geostrategijske celine RBiH uzimaju se u obzir geografsko-tehnoloka, infrastrukturna, privredna i drutveno-politika
podruja koja e initi delove jedinstvene ekonomske, socijalne i vojne integrisane celine jedinstvenog bosansko-hercegovakog prostora. Na temelju ovakvog pristupa pitanju vojne celine BH prostora, mogue je prostor podeliti na etiri geostrategijske celine geopolitikog
znaaja i to:

Vojite Bosanska Krajina (Banjalukobihaka regija, koja se jo

moe nazvati Severozapadna Bosna);
Vojite Centralna Bosna (Sarajevskozenika regija);
Vojite Severoistona Bosna (Tuzlanskodobojska regija);
Vojite Hercegovine (Mostarskotrebinjska regija)
Vojska bosanskih Srba
Na BH ratitu druge godine agresije Vojska bosanskih Srba (Vojska
Republike Srpske) u borbenom rasporedu imala je:

Prvi i Drugi krajiki korpus na vojitu Bosanske Krajine,

Istono bosanski korpus na vojitu Severoistona Bosna,
Drinski i Hercegovaki korpus na vojitu Hercegovine i
Sarajevsko-romanijski korpus na vojitu Centralna Bosna.
Ukupne snage, ije se brojno stanje menjalo s obzirom na injenicu da je podrka operacijama VRS dolazila iz Republike Srbije i da
je bio znatan broj plaenika (izmeu 2.500 3.000 iz Rusije, Grke,
Rumunije i dr.) i specijalnih snaga (Arkanovci, eeljevci, Beli Orlovi i
dr.), brojale su:
KORAK broj 22

Odbrana bosne

18

oko 170.000 180.000 vojnika,

500-800 tenkova (tri do etiri tenkovske brigade),
OT i borbenih vozila izmeu 700 i 900 (pet, est brigada) i
preko 3.500 minobacakih i artiljerijskih orua (7 brigada).
tab VKOSRBiH procenio je da agresor za osnovni cilj ima da osvoji
to veu teritoriju RBiH i tako BH vlast stavi pred zid na pregovorima o
budunosti RBiH, jer se do tada pokazalo da meunarodna zajednica
preutno priznaje teritorijalna osvajanja od strane VRS. Podciljevi su
bili:

jo ea blokada Sarajeva sa perspektivom odsudnog napada

na grad i izbijanja, u najmanju ruku, na levu obalu reke Miljacke;

ovladavanje Srebrenicom, epom i Goradem i presecanje komunikacija iz doline r.Drine sa Sarajevom;
proirenje koridora dolinom r. Krivaje, (Zavidovii-VozuaRomanija) i presecanje kopnene veze izmeu 2. i 3. K.;
proirenje posavskog koridora;
saradnja i sadejstvo sa HVO i HV u borbama za Srednju Bosnu i
potpuna blokada i presecanje veze Bosanske krajine (Biha) sa
Sarajevom.
Kao aktivni sudionik pregovora o prekidu napada Vojske bosanskih Srba i artiljerijske podrke sa teritorije Republike Srbije na Srebrenicu i epu aprila 1993. godine, bili smo zadovoljni to je odreena
spoljna linija odbrane grada na 20 km sa koje VRS nije smela da deluje borbeno i to su proglaene zatienom zonom OUN Srebrenica,
epa, Gorade, Sarajevo, Tuzla, Biha. Meutim, ubrzo smo shvatili da
je ovakva odluka ila na ruku Banja Luci i Beogradu. Naime, stvorene
su enklave koje meusobno nisu bile povezane i iz kojih je bilo nemogue voditi ofanzivna dejstva, to je Vojska bosanskih Srba veoma uspeno koristila i otpoela estoku ofanzivu prema Goradu, Sarajevu,
na posavskom koridoru i dolini r. Krivaje.
Ne potujui Rezolucije OUN o zabrani korienja vazdunog prostora VRS na ratitu je upotrebljavala helikoptere i hemijska borbena
sredstva. Opte i posebne ciljeve VRS bila je u mogunosti da ostvari
jer je imala dobro razraen i uveban logistiki sistem koji se bazirao
Odbrana bosne

KORAK broj 22

19

na zarobljena TMS iz skladita TO RBiH i JNA na okupiranoj teritoriji te

kontinuiranoj pomoi od Vojske Jugoslavije.
Inae, 1993. godine linija fronta izmeu ARBiH i VRS iznosila je oko
1.600 km, tako da je VRS nametala oruane sukobe po principu odvojenih borbenih arita, a kontrolisala je izmeu 40% i 50% teritorije
RBiH.
Iako premona u TMS, VRS iskazala je odreene slabosti, koje je
ARBiH povremeno iskoriavala. Naime, moral pripadnika VRS esto
je varirao zbog jednogodinjeg rata i neizvesnosti u budunosti. Politiki i vojni ciljevi agresora bili su zasnovani na planu kratkotrajnog
rata i ostvarenja projekta Velika Srbija, koji nije ostvaren u prvoj godini agresije. Sve vei broj vojnika naputao je jedinice (beao) i izbegavao mobilizaciju, nereavanje socijalnih problema i sl. stalni su
elementi slabljenja morala.
Vojska bosanskih Hrvata
Jedna nesrea, uglavno, prouzrokuje i drugu (uverenje kod ne malog broja ljudi); vidi se na primeru ratnog sukoba HVO protiv ARBiH.
Sporadini sukobi vojski dva autohtona naroda BiH, Hrvata i Bonjaka
,poeli su (to se zaboravlja!) novembra 1992. godine na prostoru Zapadne Hercegovine, napadom HVO i HV (tenkovski vod pod komandom majora mita, Nemca poreklom iz BiH) na Prozor, pa nastavljeni
poetkom 1993., a kulminirali u maju 1993. godine. Do tada skriveno
pitanje ta sa BH Hrvatima?, pokazalo se u najeoj formi o nakani
da se formira HZHB, veinom, u granicama NDH i realizuje dogovor
Tumana i Miloevia iz marta 1991. godine u Karaorevu. Svedokom sam injenice da je HVO krajem 1992. godine na Ivan sedlu imao
pobijenu zastavu RH (onu iz vremena NDH). Napad HVO na komandu 4.K. u zgradi GP Hercegovina u Mostaru (09.05.1993. godine), te
zarobljavanje i odvoenje u nepoznato 14 pripadnika ARBiH je najavio estoke i tragine sukobe izmeu ARBiH i HVO, odnosno HV. tab
OSRBiH, a posebno komande i tabovi ARBiH u Hercegovini i Sredinjoj Bosni bili su veoma iznenaeni, a i nespremni za sukob s postrojbama BH Hrvata! Iako su nagovetaji ratnih sukoba bili uoljivi, VKOS
i potinjene komande, zarobljeni odbranom od agresije sa Istoka,
KORAK broj 22

Odbrana bosne

20

podcenjivali su aktivnosti HVO u Hercegovini i Centralnoj Bosni 1992.

i poetkom 1993. godine i otvorenu saradnju sa VRS. Naputanje Posavine, preputanje Jajca VRS, traenje od Muslimana u Hercegovini
da predaju oruje i ukljue se u jedinice HVO, ostali su bez ozbiljnijeg
suprotstavljanja Vlade RBiH i VKOS.
Novo vojite u Centralnoj Bosni i ono u Hercegovini sa krvavim ishodom rezultiralo je velikim brojem rtava (vie kod civilnog stanovnitva nego u vojnikim sastavima), ruenjem privrednih, stambenih
i verskih objekata i progonom domicilnog stanovnitva (masakr u
Ahmiima). To je no u lea, kako smo to stanje karakterisali u VK!
Na dva primera pokazau kako je HVO na samom poetku agresije na
RBiH iz zasede, prikrajka, ekao da se ukljui u ostvarenje cilja formiranja HZHB.
Naime, u junu 1992. godine planirana je jedna od prvih deblokada
Sarajeva. Zamisao je bila da jedan od pravaca deblokade bude: Stup
Blauj Rakovica uz artiljerijsku podrku haubike brigade HVO iz
Kiseljaka. Nekoliko sati pre poetka deblokade, komanda u Kiseljaku
(sigurno po odluci iz Gruda gde je bio stoer HVO) je odustala bez
objanjenja, te su rezultati te deblokade zanemarljivi. Ili, novembra
1992. godine OpO Konjic planirao je napad pravcem Glavatievo
Nevesinje u sadejstvu sa HVO iz Hercegovine (konkretno HVO Konjic).
Komandant Mirsad ati uperak odlazio je u Grude da od Bobana
zamoli artiljerijsku podrku, ali je nije dobio.
Vojno rukovodstvo HVO je imalo zadatak da odsudno brani (od
koga, pitam se?!) granicu HZHB koja podrazumeva sledee gradove:
epe, Travnik, Novi Travnik, Vitez, Fojnicu, Busovau, deo Kaknja, Vare, Kiseljak, Kreevo, Prozor, Gornji i Donji Vakuf, Bugojno.
Formiranje paradrave HZHB hrvatski politiari (oni iz RBiH, a i RH)
pravdali su nefunkcionalnou dravnih institucija RBiH!! Sredinom
1993. godine do izraaja je dola politika bosanskih Hrvata kojima nikad nije bilo stalo do deblokade i normalnog funkcionisanja Sarajeva
kao glavnog grada RBiH. Poloaj i stanje u kome se nalazilo Sarajevo
(godina dana u blokadi, bez energenata, hrane, vode i dr.) odgovarali
su kreatorima HZHB, da jaaju svoju paradravnu tvorevinu nasuprot
borbe ARBiH i Vlade u Sarajevu za opstojnost RBiH.
Odbrana bosne

KORAK broj 22

21

Veoma tekom poloaju ARBiH izmeu dva agresora VRS sa

VSRJ i HVO sa HV, polovinom 1993. doprinela je injenica da su komunikacije od Hrvatske, preko Zapadne Hercegovine prema Srednjoj
Bosni bile potpuno zatvorene od strane HVO. Povremeno kada bi se
odobrovoljila komanda HVO, proputani su konvoji vojne opreme
pri emu je HVO plenila od do sadraja transporta. Predsednik
RH Tuman je pravdao prisustvo HV u RBiH injenicom da Svijet ne
eli muslimansku dravu u srcu Evrope i mi smo tu da to osujetimo.
Podseam da je Miloevi slino govorio Dobili smo zadatak (?!) da
spreimo formiranje muslimanske drave u srcu Evrope! Od koga,
pitam se?
HVO sa delovima HV posedala je liniju fronta sa ARBiH u duini
od preko 600 km i kontrolisala 20% ukupne teritorije RBiH. Paralelno sa izvoenjem borbenih dejstava nastavljeno je etniko ienje,
humano preseljenje Muslimana i Srba sa teritorija gde je na silu uspostavljena vlast. Zloglasni logori Dretelj, heliodrom Rodo, Gabela,
Ljubuki i dr. bili su poligoni za fiziko i duhovno maltretiranje Bonjaka a i Srba iz Hercegovine.
Oruane snage HZHB sainjavali su:

operativna

zona Jugoistona Hercegovina s osam peadijskih

brigada, 4 samostalna peadijska bataljona i bataljon vojne policije;

operativna zona Severozapadna Hercegovina s etiri peadijske

brigade i bataljona vojne policije;

operativna zona Srednja Bosna sastava:

a) operativna grupa 1 (sa 8 peadijskih brigada);
b) operativna grupa 2 (sa 5 peadijskih brigada);
c) operativna grupa 3 (sa 3 brigade).

operativna zona Posavina (sa 6 peadijskih brigada i bataljona

VP)

VKOS cenio je da je HVO raspolagao sa 25.000 do 30.000 vojnika

pod potpunom borbenom opremom, sa 300-350 tenkova, oko 400
OT i borbenih vozila te oko 2.000 minobacaa i artiljerijskog orua,
KORAK broj 22

Odbrana bosne

22

tako da je na teitu napada ostvarivao odnos 20-30:1 u vatrenoj podrci.

AP Zapadna Bosna
Tree, ne manje znaajno vojite za odbranu RBiH je ono gde su
bili suprotstavljeni pripadnici ARBiH i pripadnici vojske AP Zapadna
Bosna, pod rukovodstvom Fikreta Abdia. Otvorena saradnja vojske
Fikreta Abdia sa komandama VRS ugrozila je opstanak Bosanske krajine u sastavu RBiH, vezivala je snage 5.K. i slabila otpor prema VRS.
Krizni period u odbrani RBiH
Stanje u kome se nalo Predsednitvo, Vlada, Ministarstvo odbrane i unutranjih poslova, te VKOS spram dva spoljna i jednog unutranjeg neprijatelja bilo je posledica slabosti koje su bile izraene
u jednogodinjoj odbrani protiv tehniki nadmonijeg neprijatelja.
Krucijalne slabosti u odbrambenom sistemu RBiH bile su:
Ratno predsednitvo i Vlada RBiH nisu usvojili Strategiju odbrambenog rata, tako da nije bilo sinhronizacije politikodiplomatskog
i vojnog delovanja i oruanog otpora prema agresiji s Istoka i onoj s
Zapada;
Predsednitvo, Vlada i Ministarstvo odbrane nisu obezbedili tehnikomaterijalnazdravstvena sredstva za efikasnije organizovanje
i izvoenje odbrane; OSRBiH nisu imale uvid u protok (dotok) novca
(donatorskih sredstava) koji je namenjen odbrani;
Saradnja izmeu MO, MUP-a i OS, te organa vlasti od Predsednitva do optina je nedostatna za kvalitativno i kvantitativno suprotstavljanje agresoru. To se isto odnosi i na obavetajno, bezbedonosno
i moralno obezbeenje;
Vojnostruna osposobljenost oficirskog kadra ne obezbeuje
da rukovoenje oruanom borbom bude efikasno i autoritativno. Iz
podataka o brojnom stanju popune jedinica ARBiH koje je sainila
Uprava za kadrove, pravne i org.mob. poslove u ARBiH u junu 1993.
bilo je na rasporedu 217.461 v/o, a kadrovska struktura je izgledala
ovako: oficira 12.504 ili 5,7% ; podoficira 17.122 ili 7,9% i vojnika
Odbrana bosne

KORAK broj 22

23

187.835 ili 86,4%. Nacionalna struktura izgledala je ovako: Muslimana 203.402 ili 93,53%, Srba 2.325 ili 1,07%, Hrvata 7.959 ili 3,66% i
ostalih 3.775 ili 1,74% . Bez vrhunski osposobljenog oficirskog kadra
nije se moglo uspeno suprotstaviti agresoru;
este promene organizacijskoformacijskih sastava, u veini sluajeva bile su odraz elja, a ne materijalnih mogunosti. Naime, tokom 1993. uraen je velik broj formacija za ARBiH a da nikad nisu zaivele. Tako su formacijom predviene mtbr, mhbr a da jedinice nisu
raspolagale ni tenkovima niti transporterima i motornim vozilima, a u
bbr nije bilo transportnih grla;
U veini korpusa postojali su slobodni strelci, jedinice kojima su
komandovali vojnostruno nesposobni samoivi komandanti (kao
primer 1.k. Juka Prazina, Muan Topalovi Caco, Ramiz Delali, Ramiz Bajramovi i dr koji su naruavali vojnu disciplinu i moral pripadnika ARBiH pa su komande ulagale ogromnu energiju da ih stave pod
kontrolu, to se u Sarajevu desilo tek oktobra 1993.);
Psiholokopropagandna delatnost agresora bila je organizovanija i nadmonija nad psiholoko-propagandnim sistemom RBiH (vojnim i civilnim);
Kadrovske promene u ARBiH u prelomnim danima za odbranu
RBiH vie su tetile nego doprinele promeni stanja na BH ratitu.
Postavljanje generala Rasima Delia na dunost k-ta ARBiH i Sefera
Halilovia za N prouzrokovalo je netrpeljivost najodgovornijih ljudi
u VKOS, to se negativno odrazilo na stabilnost odbrane i gubitak
teritorije (Trnovo, Bjelanica, Igman). Na sastanku najodgovornijih
stareina u Zenici 21. i 22. avgusta 1993. godine, k-t ARBiH definisao je
zakljuke i zadatke stareinama G, te , izmeu ostalog, naredio da se
ispita odgovornost komandnih struktura ARBiH za pad Igmana, epa i Gorada, to nikada nije uraeno ili meni nije poznato;
Formiranje 6.K. u vremenu najeih borbi za vrata Sarajeva pokazalo se pogrenom odlukom jer nikada nisu precizirane nadlenosti 1., 4. i 6.K., pa su se preplitale zone odgovornosti;
VKOS nije imao uticaja na funkcionisanje logistikog obezbeenja, koje se iz GLOC-a u Visokom odvijao po privatnoj inicijativi. GeKORAK broj 22

Odbrana bosne

24

neral Deli je u knjizi Lica i nalije rata napisao: Tako je u logistikoj

bazi 1.K. u Sarajevu 19.jula 1993. bilo:

tromblona raznih 741 komad

bombi runih 10.641 komad
mina 60 mm 20 komada
mina 82 mm 288 komada
mina 120 mm 16 komada.
Da li se sa ovim TMS mogao odbraniti Igman!?
Veoma je indikativna reakcija k-ta Delia kada su mu, po prijemu
dunosti, referisali naelnici Uprava i zamenici po elementima borbene gotovosti ARBiH. Prvi njegov zakljuak je bio: Nisam znao s kakvim
se sve problemima suoava tab, da je tab popunjen svega 30-40% od
formacije i da u tabu manjka 70% vojnostrunog osposobljenih stareina (posebno u Upravi rodova, Upravi bezbednosti, Obavetajnoj upravi
i Upravi logistike). Boga mi, puno ste uradili u ovako krnjem sastavu! .
Kad navodim problem vojnostrune osposobljenosti komandnog
i komandirskog kadra imam u vidu da su u VRS i HVO na tim dunostima bili kolovani oficiri iz JNA, naspram oficira ARBiH od kojih
neki nisu ni sluili vojni rok niti pohaali kurseve komandira, a komandovali su sa 2.0005.000 vojnika (primer brigada u optini Stari Grad
1992. i 1993.). Patriotizam je jedna stvar, a vojna strunost je sasvim
druga!
Dolazak mudahedina u RBiH je jedan od problema kojim se bavio GOS. Vie trebali ruiteljima, nego braniteljima BiH, konstatovao
je naelnik Uprave bezbednosti general Fikret Muslimovi. Njegova
konstatacija da: Niko od nas u ARBiH, ni prije ni tokom, ni poslije rata
nije imao nikakvog uticaja na dolazak mudahedina u BiH. Oni su bili
problem koji nam je bio nametnut, pokazuje nemo G u rukovoenju
OB. Svesni smo da i danas BiH ima politikih problema zbog njihovog boravka i uea u odbrani tokom rata.
Posledice prekoraenja nadlenosti od strane pojedinih komandanata ARBiH i krenje enevske konvencije u ratnoj 1993. godini
(Grabovica, Uzdol, Trusina, Kazani, Bugojno, zatvori Silos, Tarin i sl.)
aktuelizirani su i procesuirani poratnih i poslednjih godina;
Odbrana bosne

KORAK broj 22

25

Borbena gotovost korpusa ARBiH u 1993.

U VKOS dnevno smo pratili situaciju u potinjenim komandama i
jedinicama, a zajedniko za sve korpuse bilo je sledee:

nepopunjenost jedinica TMS, nedostatak peadijske, protivoklopne i minobacako-artiljerijske municije, vojne opreme, sanitetskih materijalnih sredstava, hrane i goriva za motorna vozila;

slaba podrka vlasti;

neprofesionalna, slaba obuenost vojnikog i stareinskog kadra;

kriza autoriteta stareina ARBiH;

odsustvo discipline i odgovornosti u jedinicama;
nedovoljno ininjersko ureenje poloaja;
kadrovski problemi u jedinicama i pitanje inovanja;
veoma sloena socijalna situacija vojnika i njihovih porodica;
slaba organizacija i funkcionisanje CZ.
ARBIH je u veoma sloenoj borbenoj situaciji opstala zahvaljujui
moralnim vrednostima vojnika i stareina i patriotizmu graana, posebno Muslimana, Bonjaka. Gradovi kao Sarajevo, Mostar, Maglaj,
Zavidovii, Teoak, Teanj, Bugojno, Olovo, Gorade i dr. odbranjeni su
zahvaljujui ARBiH i stanovnitvu tih gradova. Iako se VKOS naao u
skoro bezizlaznoj situaciji, neprekidno je radio na stabilizaciji odbrane
i poduzimao mere:

da se u korpusima formiraju manevarske brigade i da se obavi

postepeni prelazak iz odbrambeno-linijske u manevarsko-ofanzivnu borbu;

da se formiraju ealoni i rezerve u borbi radi ekspolatacije rezultata u napadnim dejstvima i ouvanja dostignutih linija;

da se formiraju i masovno deluju DTG u pozadini agresora;

da se formira 7.korpus u Srednjoj Bosni;
Ratni rezultati OSRBiH na kraju 1993., i pored vie kriznih perioda,
mogu se oceniti pozitivnom ocenom:
KORAK broj 22

Odbrana bosne

26

Sarajevo je odbranjeno, a to je imalo pozitivan uticaj na ukupnu

odbranu RBiH i meunarodni respekt. To se odnosi i na Gorade,

Maglaj, Mostar, Bugojno i druge gradove koji su bili teite napada VRS i HVO sa kolaborantima;
VRS nije ostvarila koridor dolinom r.Krivaje;
HVO nije poseo zamiljenu liniju HZHB;
vojska Fikreta Abdia nije ostvarila cilj ustanovljenja AP Zapadna
Bosna;
dolo je do izvesne konsolidacije u OSRBiH i zaustavljanja vojne
krize u kojoj se ARBiH nalazila prolea i leta 1993. i stvorila pretpostavke za ofanzivna dejstva u 1994.
Ovako izloeno miljenje o stanju na ratitu 1993. zasnovao sam
na meni dostupnim analizama i ocenama GARBiH, miljenju vojnih
autora knjiga koje su tretirale dogaaje u ratu 1992.-1995., kao i sopstvenim zabelekama sa sastanaka na kojima sam prisustvovao. Ne
znam iz kojih razloga ali nisam bio prisutan na najznaajnijim sastancima VK sa VKOS Alijom Izetbegoviem (npr.2 1. i 22. avgusta 1993.!),
tako da nemam uvid u neke od presudnih momenata u oruanoj borbi za odbranu RBiH. Zbog toga, verovatno u ovom izlaganju ima propusta. Zato smo ovde da to, ako je neophodno, razjasnimo.
Literatura:
Lice i nalije rata, dr Rasim Deli
Argumenti i sjeanja o ratu, Fikret Muslimovi
Dogovoreni rat, Sejo Omeragi
Balkan Bluz, Medina Delali, Suzana Tai
BiH od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma, Kasim I.Begi
Separat Razvoj odbrambeno-oslobodilakih snaga BiH u periodu 1992.-1995., general Avdulah
Kajevi
E, jebi ga, jarane ... , Senad Avdi
Znaaj Igmanskog bojita za odbranu Sarajeva i Bosne i Hercegovine, Udruenje za zatitu tekovina
borbe za BiH
Opsjednuti grad, Zijad Rujanac
Agresija na BiH, Sjeveroistona Bosna 1991.-1992.
Geopolitiki znaaj sarajevsko-zenike regije u ouvanju dravnosti BiH, dr Demal Najetovi

Odbrana bosne

KORAK broj 22

27

dr Zemir Sinanovi

Rezultati istraivanja problema

samoubistva u Bosni i Hercegovini
u periodu 1985. 2005.
U Bosni i Hercegovini se, i pored ozbiljnih pokazatelja o suicidu i
suicidalnom ponaanju, jo uvijek ne posveuje organizovana drutvena panja navedenom problemu. Evidentni su pojedinani pokuaju odgovora na navedeni problem, koji se uglavnom zasnivaju na
parcijalnom pristupu. Danas se problematiziranje suicida vri, uglavnom, kroz najzastupljenije metode-epidemioloke analize.
Demobilisani borci RS sve ee vre samoubistva, zbog ruke
pravde (poinjenih masovnih ratnih zloina a posebno zloina genocida nad Bonjacima) ali i zbog neadekvatnog zbrinjavanja. Posebno je zanimljiv podatak da Republika Srpska adekvatno zbrinjava
dobrovoljce iz drugih zemalja: Rusi i Ukrajinci u agresiji na BiH. Penzije iz RS dobiva 500 stranih plaenika. Iz Fonda PIO Republike Srpske
ve trinaest godina zaredom isplauje se vie od 500 penzija stranim
plaenicima i dobrovoljcima, uglavnom Rusima i Ukrajincima, koji su
se borili u redovima Vojske RS, te porodicama poginulih na teritoriji
Bosne i Hercegovine.1
Agresija na BiH je nastavljena i u miru, na nain pokuaja zadravanja ratom postignutih ciljeva koji su realizovani na najteem
ratnom zloinu-zloinu genocida. Planski i organizovano i nakon nekoliko godina poslije rata nije uspostavljena sloboda kretanja na navedenim teritorijama, a kamo li da je krenuo povratak prognanih na
svoja ognjita. Opstrukcija povratka je bila strategija nastupa u smislu izazivanja incidenata prema stanovnitvu koje je obilazilo ratom
razruene i planski opljakane domove, a prema rijetkim koji su se
1

Osloboenje, 02.05.2009.godina

KORAK broj 22

Drava i drutvo

28

vraali, neprekidno je injeno nasilje, a nerijetko i ubistva povratnika,

paljenja obnovljenih kua,...2
rtve rata u BiH3, pored ratom doivljenog stresnog poremeaja,
dobijaju i tzv. (rijetko u kojoj zemlji registrovani) produeni i transgeneracijski PTSP. Petnaest godina nakon rata u BiH, jo nema naznaka
svjetlije budunosti. Veoma je visok procenat nezaposlenosti, privredni rast je vie u stagnaciji nego u razvoju. U naem drutvu su na
sceni snage destrukcije ija se manifestacija svakim danom sve vie
namee kao pravilo ponaanja (razbojnitvo, nasilje, pljake, prostitucija, trgovina ljudima, droga, ...), razbija se najvea snaga - bosanskohercegovaka porodica.4

Posebno je zanimljivo da se niti jedan od navedenih i slinih dogaaja poinjenih prema Bonjacima nisu proglaavani teroristikim, iako po svim obiljejima spadaju u navedenu kategoriju (npr. pritisak na Vladu da se sprijei
realizacija projekata povratka izbjeglog i raseljenog stanovnitva-provedba Anexa VII Dejtonskom mirovnog
sporazuma, zastraivanje povratnika,...). Na drugoj strani, za sline dogaaji za koje se unaprijed sumnjiilo da
su ih poinili Bonjaci, odmah su proglaavani teroristikim i vrsto vezani za bonjako politiko i vojno vostvo.
Naalost, kontinuitet navedenog je u stalnom porastu, ak dotle da se u istom dogaaju u kojem uestvuje npr.
lice bonjake nacionalnosti i npr. lice srpske nacionalnosti, lice bonjake nacionalnosti unaprijed povezuje sa
terorizmom a drugo lice sa kriminalom.
Na pitanje: postoji li opasnost da se Bonjaci previe uive i poistovijete sa ulogom rtve?, doc dr Alma Bravo
Mehmedbai, ef odjeljenja klinike psihijatrije KCU Sarajevo kae: Postoji mogunost da se djelomino identifikuju, ako kroz medije ne razvijamo da smo vrijedni, nego stalno govorimo o tome kako smo rtve. Hou rei
da ukoliko stalno kroz medije ukazujemo na to moemo u svijesti mladih i onih koji to sluaju stvoriti jednu
iru viktimizaciju na drutvo. Ako, dakle, stalno istiemo da smo rtve i da odvie jadikujemo moemo se poeti
psiholoki identificirati sa tim. To je dakako opasnost. List Preporod, Sarajevo, broj 5/895, 2009. godina.
Prema vojnoj nauci, BiH nije imala ansi za opstanak kada se uzme odnos snaga odbrane i snaga agresije 1992.
godine. Mnoga istraivanja (nauna, obavjetajna,...) su vrena u BiH sa ciljem dobijanja odgovora - traenja
formule odbrane BiH. Zakljuci navedenih istraivanja su se, uglavnom, svodili na to da su snagu odbrane BiH
branioci crpili u porodici, i paralelno sa odbranom kljunih vrijednosti: drave, naroda i vjere uspjeli ono to kroz
historiju nije zabiljeeno. ta je jo pomoglo braniocima BiH, ostaje za sada mnogima tajna. To je i bolje, prvenstveno zbog eventualnog pojavljivanja/obnavljanja ideja nove podjele/nestanka BiH.

Drava i drutvo

KORAK broj 22

29

Etnika karta stanovnitva Bosne i Hercegovine 1991. godine

Etnika karta stanovnitva Bosne i Hercegovine 1991. godine (rezultati etnikog ienja i genocida)
KORAK broj 22

Drava i drutvo

30

Centri za mentalno zdravlje u BiH svakim danom primaju nove pacijente. Najei razlozi javljanja u navedene centre su depresija, akutne faze hroninih oboljenja kao izofrenija, PTSP,... Traumatizaciji5 u
BiH bila je izloena cijela populacija, a posebno su ugroeni vojnici, logorai, silovane ene, prognanici, djeca,... Navedene posljedice ne da
se smanjuju, ve svakim danom postaju sve vidljivije i, to posebno
treba da zabrinjava, poprimaju transgeneracijski karakter. Republika
Srpska je na putu biolokog nestanka.6 Stanovnitvo entiteta nastalog na genocidu i etnikom ienju, bre umire nego to se razmnoava. U RS ve vlada bijela kuga.7
Dr Bogdan Stojakovi, naelnik Psihijatrijske klinike u Banjoj Luci,
kae: Imali smo i sluajeva da ljudi nisu mogli izai na kraj sa onim
to su u ratu poinili. Tek kada je rat zavren shvatili su ta su sve radili i upali u klasinu psihozu. Drutveni poremeaji, neskladi i nemiri
zasigurno utiu na porast, ne samo samoubistava nego i razliitih psihikih poremeaja i oboljenja. Milorad Kalamanda, iz borake organizacije RS-a navodi stav o PTPP i kae da u RS-u, bez pretjerivanja,
postoji vie desetina hiljada ljudi koji su djelimino ili u veoj mjeri
oboljeli od ove bolesti. Svakodnevno smo suoeni sa nesreama, a i
5

Na pitanje: u toku rata, ene su bile ciljana grupa sa oitom namjerom agresora da na taj nain ugroze porodicu
koja je osnovna elija naeg drutva?, doc dr Alma Bravo Mehmedbai, ef odjeljenja klinike psihijatrije KCU
Sarajevo kae: Da. I brojna istraivanja preivjelih torture ukazuju na to. I podaci Internacionalnog centra za rehabilitaciju preivjelih od torture ukazuju da je ratna tortura, upravo, koritena kao jedna ratna strategija. Znai,
da je silovanje bilo ratna strategija kako bi se postigli unaprijed planirani ciljevi. Tortura je unaprijed planirana
i u cilju je ostvarenja te strategije. A, ciljevi su bili etniko ienje i zauzimanje teritorija. Na drugo pitanje:
Agresori su u svojoj strategiji ili dotle da su silovane ene ostavljali da namjerno rode djecu?, odgovara: Ja sam
imala jednu takvu osobu, jednu klijenticu koja je rodila dijete. To dijete je sada u drugoj porodici. Dakle, bilo je
takvih sluajeva. Imala sam klijenticu koja je namjerno prekinula trudnou. Ustvari, to neeljeno dijete oito bi
rtvu stalno podsjealo na taj nasilni akt ime se nadalje situacija komplicira. Razvija se jedan vrlo antivalentat
stav prema djetetu. Uz to razvija se osjeaj krivice koji kod preivjeli dovodi do gubitka samopouzdanja, samopotovanja. Taj osjeaj nose sa sobom, kao da su oni krivi to im se desilo. Ustvari, smatra se da nema kompletne
rehabilitacije preivjelog od muenja, bez zadovoljenja svih aspekta reparacije koja podrazumijeva ne samo rehabilitaciju u medicinsko-psiholokom i socijalnom smislu, nego i sve vrste kompenzacije za preivjele. Znai,
potrebna je moralna, pravna, materijalna, socijalna i svaka vrsta kompenzacije. List Preporod, broj 5/895, 2009.
godina.
Priznavanjem Republike Srpske (RS) kao legitimnog i ustavotvornog entiteta nove Bosne, Dejtonski Mirovni
sporazum iz 1995. je time prihvatio i protivrjenost, jer je RS zapoeta kao korak ka Velikoj Srbiji i iskovana u
zloinima - i masovnim progonstvima - nad ne-Srbima. ICG Balkans Report N 118, Nadnica za grijeh: sueljavanje sa Republikom Srpskom u Bosni, Sarajevo/Brisel, 8. oktobar 2001, str. 6.
List Osloboenje, Azhar Kalamuji: Demografija: Sudnji dan u Bosni i Hercegovini poinje 2011. godine, Sarajevo,
17.05.2003. godina

Drava i drutvo

KORAK broj 22

31

zloinima u kojima su uesnici ratni veterani i osobe sa traumatskim

ratnim iskustvima.
Neuropsihijatar dr. Esmina Avdibegovi objanjava da se PTSP
moe pojavi i nakon 20 godina od traume koja ga uzrokuje. PTSP se
kategorie kao bolesno stanje, mada je to, ustvari, mogli bismo rei,
jedna normalna ljudska situacija na nenormalne okolnosti. Okolnost
ne moemo lijeiti, ali nau reakciju na uasnu situaciju moemo i
moramo lijeiti, jer nas ta reakcija ometa u naem drutvenom funkcionisanju. Problem, kad su u pitanju demobilisani borci, jeste to je
pomo borcima usmjerena sva na psihijatrijske ustanove i eventualno na lijenike porodine medicine ili opte prakse, nedostaje optedrutvena podrka.
Nauna predvianja idu u pravcu da e se u narednom periodu
(ukoliko izostane adekvatna drutvena prevencija) znaajno
poveavati broj realiziranih samoubistava, jer imamo ranjivu i
eksplozivnu kategoriju ljudi punu negativnog naboja i nikada
ne moemo sa sigurnou znati kada bi taj naboj mogao eksplodirati - da li autodestrukcijom kroz naglo poveanje broja
suicida, da li destrukcijom - ubistvima u neposrednom okruenju ili pak kroz nekontrolisani bunt - ije manifestacije mogu
biti kroz akomulaciju nezadovoljstva od strane borakih udruenja i njihove masovne reakcije na drutvenu nebrigu. Ovome
e posebno doprinijeti i aktuelna recesija u BiH, iji udar su prvi
osjetili nezaposleni demobilisani borci, invalidi, porodice poginulih boraca,...8
Primjeri suicida boraca u BiH pokazuju da u nekim sluajevima iza
njih je ostajalo oprotajno pismo slinog sadraja. U jednom oprotajnom pismu borac je napisao: ja nisam imao snage rei djetetu da
nisam veerao i da sam svoj komad hljeba davao njemu. Ovakvi sluajevi moraju biti uzbuna za svaku normalnu dravu i drutvo, ukoliko
se ne radi o patolokom drutvu i dravi. Ukoliko drava ima obraza
da tolerie ovakve sluajeve, po svim normama (Boijim, moralnim,....)
8

Ekonomska kriza naruava mentalno zdravlje. Sve vea potranja za antidepresivima u BiH. ef Psihijatrijske klinike Sarajevo dr Abdulah Kuukali izraava bojazan da e vremenom situacija biti sve gora i da e u budunosti
jo vie biti narueno mentalno zdravlje ljudi u BiH. To e rezultirati i poveanjem broja samoubistava. Dnevni
avaz, 06.03.2009. godina

KORAK broj 22

Drava i drutvo

32

ona e i sama biti rtva suicida - nju e stii vea kazna, kazna u kojoj
e stradati krivci, ali i neduni - jer su gledali nepravdu i nisu se protiv nje borili. Historija nekih naroda (npr. sluaj Nuhove lae) to potvruje, a mi nismo nita vie zasluni od drugih koje su stigle sline
kazne.
U BiH je postignut najvii nivo patriotizma koji je ikada zabiljeen
u historiji, u isto vrijeme branili smo najvie tri vrijednosti: dravu,
narod i vjeru. Imali smo sluajeve u Tuzli da su se vjeali mladii koji
su sa 15-16 godina uli u rat i tada nisu znali ta ih je snalo. Tek poslije se u njima probudio strah i lanovi njihovih porodica navode da
su im priali da su im se neposredno pred samoubistvo alili kako
sanjaju krv, a nerijetko su ih uli i kako viu u snu. I na ovakve sluajeve drava je imala snage da ne reaguje. Da stvar bude katastrofinija, drava se prevarila i obezbijedila je nezaposlenim borcima
po 150,00 KM (nedovoljno i za najnunije lijekove). Odmah poslije
toga digla se optedrutvena uzbuna - drava propada to se borcima daje po 150,00 KM. Bojim se da e drava propasti ukoliko ne
bude davala po 150,00 mizernih KM, jer lijeenje bolesnog drutva
je daleko vea cijena, a nekada i mnogo vea cijena nije dovoljna da
drutvo ozdravi.
Oekivani trend poveanja broja samoubistava u BiH se nastavlja. Ukupno se u 2006. godini ubilo 562 lica, od ega u F BiH 267 i
u RS 295 samoubistava. Nauna promiljanja navode da je jedan
od glavnih uzroka samoubistava u BiH osjeanje oaja i beznaa,
te velika sumnja da se politika i ekonomska situacija mogu promijeniti nabolje. Kada je rije o borcima koji su preivjeli rat, a u
miru stradali od sopstvene ruke, tu se radi o (bez)smislu vlastite rtve. Jedan borac kae: Rat je zavren bez pobjednika i poraenih,
borci su razoarani, jer su njihove nade iznevjerene, a ne smijemo
zaboraviti ni teke ratne traume civila, logoraa i silovanih ena.
Svi oni osjeaju da prema njihovim problemima nema konkretnog
drutvenog stava, zbog ega su prinueni da sami trae izlaz iz
ivotnog pakla.
U javnosti se plasira stav da je broj samoubistava u blagom porastu, ali da fenomen nije u tolikoj mjeri izraen da bi mu se poklanjala
Drava i drutvo

KORAK broj 22

33

posebna panja. To je lagvort za demagogiju za one koji govore o zemlji u kojoj se ivi teko, ali se ljudi ne ubijaju. Ili se ne ubijaju u tolikoj
mjeri da je potrebno traiti odgovor na pitanje: zato? Prema ranijim
istraivanjima, 40 do 60 odsto osoba koja izvre samoubistvo imale su
dijagnozu neke od psihijatrijskih bolesti. Zadnji zabiljeeni sluajevi
demantuju dosadanju statistiku, jer je od deset lica koja su se ubila,
samo jedno bilo mentalno bolesno.
Ovaj podatak treba da zabrine itavo drutvo, jer je oigledno pokazatelj opte socio-ekonomske situacije u Bosni Hercegovini. Da u
samoubistvima u BiH nema statistikih pravila pokazuje sluaj esnaestogodinjaka iz Banjaluke, koji je izvrio samoubistvo tako to je
pucao u sebe iz kratea-improvizovane puke kalibra 12 milimetara.
Maloljetnik je odustao da ue u svijet odraslih iz samo njemu poznatih razloga.9 U Republici Srpskoj je alarmantnija situacija na polju suicida nego u Federaciji BiH. Kao to smo naveli, navedeno se dovodi u
vezu sa izvrenjem brojnih ratnih zloina, na nain da zloinci imaju
none more, uju krikove rtava,... bjee iz mjesta u mjesto - krikovi
rtava ih progone,.. i na kraju prave reviziju ivota i zakljuuju da je
najadekvatnija nagrada/kazna za ono to su uradili - smrtna kazna10,
sami sebi presuuju samoubistvom.11
Statistiki podaci o samoubistvima u Bosni i Hercegovini obuhvataju broj samoubistava u predratnom periodu - period stabilne socijalne i ukupne drutvene situacije, ratnom periodu - period totalne
drutvene destrukcije i poslijeratni period - period produene drutvene destrukcije. U nastavku je data analiza rezultata empirijskog
istraivanja samoubistava u Bosni i Hercegovini:
9

Kada je rije o samoubistvima u Banjaluci, 15. novembar ui e u anale jer je na taj dan etvoro njenih itelja
odluilo da sebi oduzme ivot. Gojko Popovi, student, pucao je sebi pitoljem u glavu. Sanja Rai (24) ubila se
skokom sa 7. sprata. Petar Adamovi (79), iz Debeljaka kraj Banjaluke, ubio se iz automatske puke, a Bogdan
Maksimovi (64) iz Miinog Hana ivot je okonao pucanjem iz pitolja.
10 Bivi ministar unutranjih poslova Srbije Vlajko Stojiljkovi (kojeg je haki Tribunal optuio za ratne zloine na
Kosovu i Metohiji) ubio se 11. aprila 2002. godine hicem iz pitolja na stepenitu Savezne skuptine u Beogradu.
Istoga dana je parlament SR Jugoslavije usvojio Zakon o saradnji s Hakim tribunalom.
11 Oko 90 procenata ratnih zloina poinile su srpske jedinice, i to kao planirani genocid za vrijeme agresije na
suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu, lanicu Ujedinjenih naroda. U zloinima su uestvovale trupe vojske
Savezne Republike Jugoslavije, djelimino pod imenom Jugoslovenske narodne armije, srpske kolaboracionitike
formacije iz Bosne i Hercegovine, paravojne jedinice iz Srbije i Crne Gore, kao i naoruani civili - bosanski Srbi
-prema izvjetajima Basjunijeve komisije Kriminalni elementi srpskog naroda iz Bosne. Tilman Zlch, Etniko
ienje genocid za veliku Srbiju, BKC, Sarajevo, 1996., str. 16.

KORAK broj 22

Drava i drutvo

34

1. Umrli usljed nesrenog sluaja, samoubistva i ubistva u bih

za period 1985. 1989.
GODINA

1985.

1986.

1987.

1988.

1989.

UKUPNO

1459

1407

1526

1476

1386

7.254

MUSLIMANI

155

186

165

156

197

859

SRBI

224

249

271

228

265

1.237

HRVATI

86

79

105

68

67

405

OSTALI

19

28

53

37

44

181

UKUPNO

484

542

594

489

573

2.682

67

70

64

73

74

348

2010

2019

2184

2038

2033

10.284

NESRENI SLUAJEVI

SAMO
UBISTVA

UBISTVA
UKUPNO U BIH

Komparirajui pokazatelje broja samoubistava u periodu od 1985.

do 1989. godine vidljivo je da je najvie samoubistava poinjeno u
1987. godini, i to 594 samoubistava, a najmanje u 1985. godini i to
484 samoubistva. Vidljivo je da u navedenom periodu samoubistva
dominiraju u odnosu na ubistva: ukupan broj samoubistava je 2.682,
a ubistava 348. Najvei broj samoubistava u periodu od prvih pet godina istraivanja (1985-1989.) poinili su Srbi i to 1.237 samoubistava,
zatim Muslimani - 859 samoubistava i Hrvati - 405 samoubistava.
Objanjenje uzroka masovnih ratnih zloina i zloina genocida izvrenog u protekloj agresiji na BiH, prema znanstvenim objanjenjima,
moe se traiti i u navedenim pokazateljima. (tabela br. 1.).
2. Samoubistva u Bosni i Hercegovini 1992. 1995.
1992.

SAMOUBISTVA

1993.

NA TERITORIJI POD
KONTROLOM
ARBIH I HVO
NA TERITORIJI POD
KONTROLOM VRS

268

UKUPNO

1994.

1995.

UKUPNO

178

112

160

450

287

310

322

1.187

733

422

482

1.637

Ukupan broj samoubistava na teritoriji pod kontrolom vojske RS

u ratnom periodu (1992.-1995)-period totalne drutvene destrukcije
Drava i drutvo

KORAK broj 22

35

iznosi 1.187. Komparacijom broja samoubistava na teritoriji pod kontrolom ARBIH i HVO (450) sa brojem samoubistava na teritoriji pod
kontrolom vojske RS (1.187) vidljivo je da je daleko vei broj samoubistava na teritoriji pod kontrolom vojske RS, odnosno 62,1% vie.
Ako se uzmu u obzir procjene da je na teritoriji pod kontrolom vojske
RS bilo 50% manje stanovnitva od teritorije pod kontrolom ARBIH
i HVO, navedeni nesrazmjer samoubistava se jo vie poveava. Navedeni pokazatelji potvruju moju tezu prema kojoj naredbodavci i
izvrioci ratnih zloina ee vre samoubistva u odnosu na druga lica
(budui da su u apsolutnoj veini naredbodavci i izvrioci ratnih zloina na teritoriji RS i pripadnici vojske RS). (tabela br. 2.).
3. Ukupan broj samoubistava u BIH po periodima istraivanja:
Ukupan broj samoubistava
u periodu prije agresije na BiH 1985.-1991.

= 3.583

Ukupan broj samoubistava

u periodu agresije na BiH 1992.-1995.

= 1.637

Ukupan broj samoubistava

u periodu poslije agresije na BiH 1996.-2005.

= 4.999

U periodu istraivanja (1985.-2005.)

ukupno je u BiH poinjeno samoubistava-10.219, od ega:

Predratni period (1985-1991.)-3.583 samoubistava;

ratni period (1991.-1995.)-1.637 samoubistava;
poslijeratni period (1996.-2005)-4.999 samoubistvo (tabela
br. 3.);

4. Prosjena stopa suicida u Bosni i Hercegovini po periodima

istraivanja
 eriod pet godina prije istraivanja (1980.-1984.) Prosjena
P
stopa suicida 11,2
 eriod prije agresije na BiH (1985.-1991.) Prosjena stopa suiP
cida 11,7
Period agresije na BiH (1992.-1995.) Prosjena stopa suicida
13,6
KORAK broj 22

Drava i drutvo

36

 eriod nakon agresije na BiH (1996.-2005.) Prosjena stopa suP

icida 15,9
Godinji prosjek samoubistava za period istraivanja (1985.2005.) Prosjena stopa suicida 13,7
 rosjena stopa suicida u BiH, za period istraivanja (1985.P
2005.) iznosi 13,0:

Prosjena stopa suicida za period (1980.-1984.) iznosi-11,2;

prosjena stopa suicida za period (1985.-1991.) iznosi-11,7;
prosjena stopa suicida za period (1992.-1995.) iznosi-13,6;
prosjena stopa suicida za period (1996.-2005.) iznosi-15,9;
prosjena stopa suicida za period (1985.-2005.) iznosi-13,7
(tabela br. 4.);
5. Prosjene stope suicida po republikama SR Jugoslavije
SRBIJA

HRVATSKA

MAKEDONIJA

SLOVENIJA

15,5

22,5

6,3

33,6

12,9

0,3

25,8

12,4

11,1

22,4

5,7

30,8

13,4

1,1

26,1

13,5

13,8

24,6

6,2

31,0

14,0

1,0

30,5

GODINA

BIH

1985

11,2

1986
1987

CRNA
GORA

Ua
terit.

Kosovo

Vojvodina

Najvia stopa suicida u republikama bive Jugoslavije (1985.-1987.)

bila je u Sloveniji (1985.)-33,6 a najnia u Makedoniji-5,7 (1986.). U BiH,
u okviru bive Jugoslavije, prosjena stopa samoubistva (1985.-1987.)
bila je najnia (poslije Makedonije), i iznosila je:
1985. godine - 11,2; 1986. godine - 12,4; 1987. godine - 13,5 (tabela
br. 5.);
6. Stope izvrenih samoubistava pripadnika Armije R BiH u periodu 1996. - 2005. 35,6%
7. Stope izvrenih samoubistava pripadnika Hrvatskog vijea
obrane u periodu 1996. - 2005. 36,4%
8. Stope izvrenih samoubistava pripadnika Vojske Republike
Srpske za period 1996. 2005. 37,2%
Drava i drutvo

KORAK broj 22

37

Stopa samoubistava pripadnika ARBIH je 35,6 (tabela br. 6.). Stopa

samoubistava pripadnika HVO je 36,4 (tabela br. 7.). Stopa samoubistava pripadnika Vojske RS je 37,2 (tabela br. 8.). Iz navedenih tabela
vidljivo je da je najvea stopa samoubistava je kod pripadnika Vojske
RS (37,2); zatim HVO (36,4), dok je najnia stopa samoubistava kod
pripadnika ARBIH (35,6). Evidentno je da se kod sve tri vojske radi o
kritino visokim stopama suicida.
9. Stope samoubistava u Bosni i Hercegovini (1950. 2005.)
STOPA SUICIDA
U FEDERACIJI BIH

STOPA SUICIDA
U REPUBLICI
SRPSKOJ

11,9

4,5

26,8

1993.

12,5

4,5

28,7

1994.

14,2

5,6

31,0

GODINA

STOPA SUICIDA
U BOSNI I HERCEGOVINI

1950.

4,1

1975.

9,2

1976.

10,1

1977.

7,6

1978.

7,0

1979.

9,5

1980.

9,3

1981.

10,6

1982.

11,2

1983.

11,4

1984.

13,5

1985.

11,2

1986.

12,4

1987.

13,5

1988.

11,3

1989.

13,2

1990.

10,7

1991.

9,9

1992.

KORAK broj 22

Drava i drutvo

38
1995.

15,9

8,0

32,2

1996.

17,5

8,3

30,7

1997.

17,9

8,5

31,4

1998.

16,0

6,5

28,7

1999.

15,7

7,3

28,6

2000.

16,5

9,2

27,4

2001.

16,4

8,5

28,6

2002.

15,4

9,9

23,2

2003.

15,0

9,1

24,2

2004.

14,7

9,2

23,8

2005.

14,8

9,3

24,2

KRITINO VISOKE STOPE SUICIDA

25 i VIE

SREDNJE VISOKE STOPE SUICIDA

20-24

NISKE STOPE SUICIDA

DO 19

Najnia stopa samoubistava u BiH zabiljeena je poslije II svjetskog

rata (1950.) i iznosila je 4,1. Najvia stopa samoubistava u BiH zabiljeena je poslije dvostruke agresije na BiH (1997.) i iznosila je 17,9 (tabela br. 9.). Komparirajui navedene stope suicida, moe se zakljuiti
da pozitivne uzroke male stope suicida u BiH nakon II svjetskog rata
treba traiti u injenici da su se ostvarili ciljevi rata snaga odbrane,
uesnici rata, a naroito borci na ukupnoj drutvenoj skali vrijednosti zauzimali su sami vrh, brzo i efikasno su procesuirani optueni za
ratne zloine, izvren je brz povratak izbjeglog i raseljenog stanovnitva, izvrena je brza obnova zemlje i poveanje broja zaposlenih,....
Negativne uzroke visoke stope suicida nakon dvostruke agresije na
BiH (1996.) moemo preslikati ve navedene za 1950. godinu, ali u
njihovoj negaciji.
Osim navedenog, evidentan je porast stopa suicida (za prosjek u
BiH) u periodu od 1996.-2005. godine. Budui da su u bosanskohercegovakom drutvu, u poslijeratnom periodu (1996.-2005.) prisutne
ve navedene negativne drutvene vrijednosti koje se svakim danom
sve vie produbljuju, oekivati je dalje poveanje broja samoubistava
ukoliko bude izostala efikasna drutvena prevencija. U daljoj analizi
Drava i drutvo

KORAK broj 22

39

pokazatelja iz predmetne tabele vidljive su znaajne razlike u stopama samoubistava u Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Federacija BiH
ima niske stope suicida za ratni (1992. 1995.) i poslijeratni period
(1996. 2005.). Najnia stopa samoubistava u Federaciji BiH zabiljeena je 1992 i 1993. godine i iznosila je 4,5 a najvia 2002. godine i
iznosila je 9,9. Najnia stopa samoubistava u Republici Srpskoj zabiljeena je 2002. godine i iznosila je 23,2 a najvia 1995. godine i iznosila
je 32,2. Alarmatan je podatak o kritino visokim stopama suicida u
Republici Srpskoj za ratni period (1992. 1995.), kritino visokim
stopama suicida za poslijeratni period (1996.-2001.) i srednje visokim stopama suicida za period 2003.-2005.
Najvee mogunosti za objanjenje samoubistva imaju one naune discipline koje se nalaze na granici gde se individualno i drutveno
proimaju. Niti jedna od teorija kao i rezultati empirijskih istraivanja
nisu dali konaan odgovor: zato se ljudi ubijaju? Aktuelne teorije i
empirijska istraivanja, svaka na svoj nain, nam pomau da to bolje
shvatimo fenomen samoubistva. Sklop drutvenih, psiholokih, psihijatrijskih, porodinih i drugih faktora, uz moguu dominaciju jednog
nad drugim, imaju znaajnu ulogu u etiologiji pojave samoubistva.
Pored ukupnih dostignua na polju nauke i drugih drutvenih
djelatnosti, i dalje moemo rei da je samoubistvo enigma, gdje se
pokuavaju odgonetnuti uzroci koji su nekoga doveli do toga da smrt
vidi kao jedini izlaz. Veina samoubistava ostaju nedoreena pria.
Strunjaci, porodica i ira okolina nikad nemaju jasan odgovor: zato
je neko odluio prestati ivjeti? Za razumijevanje konkretnih sluajeva uvijek nedostaju kljuni fragmenti u mozaiku koji su presudili da
neko zakljui da su problemi na ovome svijetu nerjeivi, a smrt jedino
njihovo rjeenje. Jo je zbunjujue kada smoubistvo izvri osoba koja
je naizgled imala sve rijeeno, ivjela bez problema i sebi samoubistvom okonala ivot, a iza nje su ostale druge osobe sa daleko veim
problemima.
Pored navedenog, prisutni su i neki (opreni) stavovi da odgovor
na samoubistvo postoji. Prema navedenom, definitivno je mogue
sprijeiti samoubistvo u mnogim sluajevima, preokrenuvi tok emocija, misli,... odnosno suicidalnih namjera pojedinaca koji autodeKORAK broj 22

Drava i drutvo

40

strukciju smatraju jedinim moguim izlazom. Procjena je da odgovor

lei u: predikciji i prevenciji. Predikcija ili predvianje je u obraanju
panje na znakove/simptome koji ukazuju na moguu odluku da
neko s kim smo esto u kontaktima oduzme sebi ivot. Diggory kae:
Oekivanje da je predikcija suicida mogua samo je specijalan sluaj
uobiajene naunike vjere da univerzum sadri vrste regule koje
mogu biti otkrivene i protumaene racionalnim istraivanjima. Brojni sluajevi samoubistava nameu pogrean zakljuak kako se radi o
neoekivanom i iznenadnom inu. Najblia istina je da oni koji dobro
poznaju linost potencijalnog samoubice nisu sposobni uoiti kljune promjene koje navode na suicidalne misli.
Sve brojnijiji ratovi, mirovne misije, prirodne i druge katastrofe
ine PTSP aktualnim problemom. Kao adekvatan odgovor na navedni izazov, intenzivirala su se istraivanja terapije PTSP pomou
virtualne stvarnosti (VR), koja prema preliminarnim rezultatima daju
odreene/nedovoljne pozitivne rezultate.
Kod stanovnitva BiH, postoji porast broja psihikih poremeaja
u poslijeratnom periodu u odnosu na predratni period. Poslije rata
posebno je evidentan porast poremeaja iz kategorije razvojnih psihikih poremeaja u odnosu na predratni i ratni period. Evidentno je
prisustvo PTSP u BiH, ali u znatno manjoj mjeri nego to se moglo
oekivati s obzirom na veliinu ratne destrukcije. Oekivana specifina pojava specifine direktne posljedice ratnog stresa na psihu uesnika rata u BiH za sada nije evidentirana, tj. nije se pokazalo da postoji bosanski sindrom.12 Rat je imao razarajue efekte na uesnike rata,
naroito vojnike, kroz PTSP i depresiju kao najeim posljedicama,
kao pratea pojava slinih drutvenih destrukcija.
Na kraju potrebno je, kao budui orijentir u rjeavanju ukupnog
problema suicida, imati i rezultate najnovijeg globalnog istraivanja o
uestalosti samoubistava koje je provela meunarodna grupa naunika u 17 zemalja razliitog stepena privrednog razvoja (podaci prikupljeni od 85.000 ljudi):
12 Bosanci su preivjeli nerazuman rat pomou dara mentalnog integriteta. Svaki istaknuti novinar koji je bio u Bosni u toku rata svjedoio je i izvjetavao o ovom daru mentalnog integriteta, daru nasljeenom iz vjerske tradicije
i kulturnih obiaja u Bosni.
Keit Doubt, Sociologija nakon Bosne, Buybook, Sarajevo, 2003., str. 35

Drava i drutvo

KORAK broj 22

41

a. razmiljanje o samoubistvu imalo je prosjeno 9,2 odsto ispitanika;

b. pokuaj izvrenih samoubistava kod 2,7 odsto ispitanika;
c. uestalost samoubistava u posljednjih 45 godina poveala se
za 60 odsto;
d. suicid je jedan od vodeih uzroka smrti kod osoba u dobi od
15 do 44 godine;
e. izgledi za samoubistvo rastu izmeu 12. i 15. godine ivota;
f. najvei rizik za suicid prisutan je u roku od godinu dana nako
to je osoba prvi put pomislila na mogunost samoubistva;
g. najvei rizik prisutan je u grupi ena u dobi od 18 do 34 godine, posebno slabijeg obrazovanja, neudanih i pogoenih
nekim mentalnim poremeajem;
h. u zemljama s najviim stepenom privrednog razvoja najvei
faktor rizika su poremeaji raspoloenja poput depresije;
i. u ostalim zemljama najvei rizik sa sobom nose poremeaji
kontrole impulsa, ovisnost o drogama te anksioznost.
Savremeni svijet je (izgleda) ubijeen da se prevencija samoubistva treba vriti injekcijom i tabletom, odnosno, postizanjem uspjeha u kvantitativnom aspektu - smanjenjem broja smaoubistava a u
kvalitativnom smislu ine se vee posljedice - sprjeavanje samoubistva na nain da kada indivudua dobije ozbiljne psihike i druge
poremeaje sa snanom manifestacijom suicidalnih namjera prelazi
se na injekciju i tabletu, odnosno na odravanje puke fizike opstojnosti sa potpunom mentalnom odsutnou.
Don Kasel, poznati epidemiolog sa Univerziteta u Sjevernoj Karolini je rekao: Bolest nikada ne sprjeava to to se otkrivaju sluajevi
oboljenja, ve djelovanjem na nivou kolektiva, na sredinu, drutvene i
socijalno-psiholoke faktore koji poveavaju sklonost ka oboljenjima
i slabe otpornosti pojedinaca prema spoljnim agresijama. U sutini,
zdravlje je ravnotea izmeu patogenih inilaca i njihovih domaina.
Zdravlje zavisi od sposobnosti pojedinaca da odre relativno stabilan
KORAK broj 22

Drava i drutvo

42

odnos prema svome okruenju. Pitanje na koje treba odgovoriti je

kako drutvo moe da pomogne tu sposobnost?13
U razmatranju problema samoubistva neophodan je osvrt i na rijei uvaenog prof.dr. Jusufa ige, koji kae: Evidentno je da savremeni ovjek, moralno sunovraen i duhovno ispranjen, ne moe
rijeiti krizu suvremenog svijeta, jer je sam, kao takav, producira. On
najprije, mora redefinirati svoj odnos prema sebi tj. vlastitom sistemu vrijednosti, prema drugim ljudima i, konano, prema svijetu koji
ga okruuje. Jednom rijeju, mora promijeniti filozofiju svoga ivota.
Samo u proivljavanju njegove zemaljske ukorijenjenosti i nebeske
produhovljenosti, isijava ljudskost. Sve drugo bi bio pokuaj imitiranja ivotinje (ivotinjskih poriva), ili pak, duhovnih stvorenja.14
Poveane stope samoubistva u Bosni i Hercegovini (i nagovjetaj
mogue ekspanzije samoubistava zbog injenice da se kod relativno
velikog broja lica registruje prisustvo PTSP koji predstavlja bazu za
lica sa suicidalnim namjerama, ukoliko izostane adekvatna drutvena prevencija) u periodu (1985.-2005.), kao i prelazak od ranijih niskih
stopa karakteristinih za nau populaciju na srednje stope suicida
ukazuju da su u ovom periodu u BiH bili izraeni drutveni suicidogeni faktori. Bosanskohercegovako drutvo je prolo totalnu drutvenu destrukciju - rat, to se generalno smatra glavnim uzronikom poveanja broja samoubistava. Navedeni period, osim to je obiljeen
ratom, imao je svoje i druge (pratee) karakteristike, kao to su: velika
stradanja populacije (poginuli, ranjeni, logorai,...), prisilne migracije,
velike materijalni i emotivni gubici, promjena u strukturi porodice
kod velikog broja graanstva,... Stalna politika previranja, opti porast kriminala, velika nezaposlenost, evidentan pad morala, obrnuta
skala drutveni vrijednosti (kriminalci i ratni profiteri zauzimaju na
skali vrijednosti mjesto borcima) su dodatni inioci koji pogoduju porastu broja samoubistava.
Bosanskohercegovako drutvo poprima karakteristike razorenog drutva priklijeteno snanom anomijom i organizovanim
haosom. Poslijeratni period u BiH karakterie sve slabija drutvena
solidarnost i kohezivnost. Uzimajui u obzir Dirkemova shvatanja sa13 Gorz A., Ekologija i politika, Beograd, Prosveta, 1982, str. 204
14 Jusuf iga, Zemljoradnici vremena, Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1998., str 301

Drava i drutvo

KORAK broj 22

43

moubistva, u BiH je sve slabija drutvena integracija i regulacija, koje

utiu na porast stopa suicida. Poznat je Dirkemov stav da je samoubica duboko determinisan drutvenom sredinom. Ovaj stav ima posebno znaenje u periodu istraivanja za ratni period (1992-1995.), to
nam potvruju i visoke stope suicida demobilisanih boraca i ratnih
vojnih invalida u poslijeratnom periodu, kao populacije koja je suoena sa svim nedaama ovog perioda.
Literatura:
1.

Ceri Ismet, Neke karakteristike rata u Sarajevu, Zbornik radova, Meunarodna konferencija Psihosocijalna rehabilitacija trauma-sarajevsko iskustvo, CRS, Sarajevo, 1996.

2. David W. Foy, Lijeenje posttraumatskog stresnog poremeaja-kognitivno bihevioralni postupci, Naklada Slap.
3. Dirkem Emil, Samoubistvo, BIGZ, Beograd, 1997.
4. Dizdarevi Ismet, Psiholoke posljedice agresije na Bosnu i Hercegovinu, VKBI, Sarajevo, 1997.
5. Dizdarevi Ismet, Barbari su bili bolji, Sarajevo, 1998.
6. Dizdarevi Ismet, Nezaborav usjeklina genocida, Institut za istraivanje zloina, Sarajevo, 2003.
7. Dr edomir Jovanovi, Prestupniko ponaanje mladih, Savremena administracija, Beograd, 1975.
8. Fromm Erich, Anatomija ljudske destruktivnosti I, Naprijed, Zagreb, 1989.
9. Gorz A., Ekologija i politika, Beograd, Prosveta, 1982.
10. Gustav Le Bon, Psihologija gomila, Narodna knjinica, Zagreb, 1920.
11. Goran Penev, Biljana Stankovi, Samoubistva u Srbiji poetkom 21. veka i kretanja u proteklih pedeset godina,
2007.
12. ICG Balkans Report N 118, Nadnica za grijeh: sueljavanje sa Republikom Srpskom u Bosni, Sarajevo/Brisel, 8.
oktobar 2001.
13. Ivan Ili, ivorad Kastratovi i Biljana aula-Marojevi, Eksplorativni i terapijski rad sa mladim suicidalnim pacijentom, Institut za psihijatriju - Kliniki centar Srbije, Beograd, juli decembar 2004.
14. Izvjetaj o primjeni konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije ena u Bosni i Hercegovini, april 2004.
15. ICG Balkans Report N 118, Nadnica za grijeh: sueljavanje sa Republikom Srpskom u Bosni, Sarajevo/Brisel, 8.
oktobar 2001.
16. Izetbegovi Alija, udo bosanskog otpora, BiH Press, Sarajevo, 1995.
17. Judit Lewis Herman, M.D., Trauma i oporavak, Svjetlost, Sarajevo, 1997.
18. Von Klauzevic Karl, O ratu, Gregovi, Beograd, 1939.
19. Keit Doubt, Sociologija nakon Bosne, Buybook, Sarajevo, 2003.
20. Mr. sci prim. dr Nermana Mehi-Basara, mr. sci prim. dr Senadin Ljubovi, brigadir Zemir Sinanovi-magistar
sociolokih nauka, prim. dr Aida Hadibajri, prim. dr Muhamed Hasanbegovi, dr Emina Kurtagi-Pepi, Vodi
Posttraumatski stresni poremeaj za demobilisane branioce i lanove njihovih porodica, Sarajevo, 2008.
21. Mr. sci prim. dr Nermana Mehi-Basara, mr. sci prim. dr Senadin Ljubovi, brigadir Zemir Sinanovi-magistar sociolokih nauka, prim. dr Aida Hadibajri, prim. dr Muhamed Hasanbegovi, dr Emina Kurtagi-Pepi, Projekat
istraivanja zastupljenosti posttraumatskog stresnog poremeaja (PTSP) kod stanovnika Kantona Sarajevo, Sarajevo, 2008.

KORAK broj 22

Drava i drutvo

44
22. Mr. sci prim. dr Nermana Mehi-Basara, mr. sci prim. dr Senadin Ljubovi, brigadir Zemir Sinanovi-doktor sociolokih nauka, prim. dr Aida Hadibajri, prim. dr Muhamed Hasanbegovi, dr Emina Kurtagi-Pepi, Simptomi
i znaci posttraumatskog stresnog poremeaja PTSP kod stanovnika Kantona Sarajevo, Projekat istraivanja,
Sarajevo, 2009.
23. Mikovi Milanka, Samoubistva u okruenom Sarajevu, Univerzitetska knjiga, Sarajevo, 1988.
24. Mikovi Milanka, Psiho-socijalni poremeaji djece izazvani ratom u BiH, Studentska tamparija Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo, 1997.
25. Norman Cigar, Genocid u Bosni-politika etnikog ienja, BKC; Sarajevo, 1998.
26. Nurija Babaji i Zihnet Selimbai, Uloga depresivnih stanja u pokuaju samoubista kod bolesnika lijeenih na
psihijatrijskoj klinici u toku rata, KMC Psihijatrijska klinika, Tuzla.
27. Norman Cigar, Genocid u Bosni-politika etnikog ienja, BKC; Sarajevo, 1998.
28. Presuda meunarodnog suda pravde: Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, 26. februar 2007.
29. Giovacchini Peter The Urge to Die, 1981.
30. Ratni sindrom - beanje od ivota, Ljubomir Ljubojevi (AIM, Bijeljina) i Igor Gaji (AIM, Banjaluka), Elektronsko
izdanje, 1996.
31. Sinanovi Osman, Pavlovi Slobodan, Psihiki poremeaji vojnika u ratu, KMC Psihijatrijska klinika Tuzla.
32. Sinanovi Osman, Hafizovi Read i Pajevi Izet, Duhovnost i mentalno zdravlje, Jusuf iga: Uloga duhovnosti u
mentalnom zdravlju, IP Svetlost, Sarajevo, 2002.
33. Sinanovi Zemir, magistarski rad: Ljudska prava i odbrana bosanskohercegovakog drutva i drave od agresije
(studija sluaja zenike regije 1991.-1996.), Sarajevo, 2002.
34. Simms Brendan, Najsramniji trenutak-Britanija i unitavanje Bosne, Buybook, Sarajevo, 2003.
35. Strategija za borbu protiv siromatva Vlade Republike Irske.
36. Dragii-Laba Slaana, Izvorni nauni lanak (UDK: 316.624): Drutveni faktori u etiologiji suicidalnog ponaanja vojnih invalida rata iz 1991-1995., Institut za neuropsihijatrijske bolesti Dr Laza Lazarevi, Beograd, 2000.
37. Zlch Tilman, Etniko ienje genocid za veliku Srbiju, BKC, Sarajevo, 1996.
38. Vejnovi Duko i drugi, Mladi, kola i prevencija socijalno neprihvatljivih ponaanja, Defektoloki centar za bezbjednosna, socioloka i kriminoloka istraivanja, Banja Luka, 2008.

Drava i drutvo

KORAK broj 22

45

dr Hajriz Beirovi

DRAVA KAO SUBJEKT GENOCIDA

Stvarni problem nije u srcima niti u mislima ljudi. To nije problem psihe nego etike.
Lake je promijeniti prirodu plutonijuma nego promijeniti prirodu zlog ljudskog duha
Albert Einstein

Termin genocid skovao je pravnik Rafael Lemkin, kao dio napora

da se naui iz iskustava sudbine Jevreja okupirane Evrope u Drugom
svjetskom ratu, kao i da se doe do meunarodnog pravnog konsenzusa o izvjesnim vrstama sistematskog krvoprolia. Taj je termin
1948. godine slubeno usvojila enevska konvencija i in genocida je
zabranjen. Sve zemlje potpisnice, ukljuujui i lanice NATO saveza,
sloile su se da je genocid prema meunarodnom pravu zloin za
koji se obavezuju da e ga sprijeiti i kazniti.
Genocid je specifino definiran kao in ija je namjera da uniti, u
cjelini ili djelimino, jednu nacionalnu, etniku, rasnu ili vjersku grupu kao takvu. Ti inovi ukljuuju ubojstva, muenja i napore da se
sprijei raanje i obnavljanje odreene nacije. Lemkin naglaava da
taj termin ne podrazumjeva nuno, neposredno unitavanje cijele
nacije. U stvari, on prije predstavlja koordinirano planiranje razliitih
akcija koji imaju za cilj unitenje sutinskih temelja ivota nacionalnih
grupa. Meu ciljeve za unitenje prema takvom planu Lemkin ubraja
kulturne institucije, jezik, osjeanje pripadnosti odreenoj naciji, sigurnost privatnog vlasnitva, slobodu, zdravlje, dostojanstvo i ljudski
ivot. Kljuni kriterij za genocid, prema Lemkinu, jeste da je on usmjeren protiv nacionalne grupe kao entiteta; nasilje nad pojedincima
vri se ne u njihovom individualnom svojstvu ve u svojstvu lanova
odreene nacionalne grupe.1 Tehnologija genocidnog unitenja cilj1

Michael A. Sells THE BRIDGE BETRAYED: RELIGION AND GENOCIDE IN BOSNIA, University of California Press, London, 1998.

KORAK broj 22

Drava i drutvo

46

ne grupe obuhvata i protjerivanje, silovanje, zastraivanja, zatvaranja

u koncentracione logore, i mnoge druge zloinake radnje.2
Kvantitativni obim genocida u XX stoljeu, njegovi izvori, forme i
metode, te konzekvence prevazilaze ili ostavljaju iza sebe jedinstvene i jednodimenzionalne disciplinarne, pravne, socioloke, politoloke, antropoloke, etnopsiholoke formulacije i definicije genocida.
Otuda se i u drutvenoj znanosti i pojavila empirijska potreba da se
fenomen genocida kao svjetsko-planetarni fenomen istrauje kao fenomen sui generis modernog svijeta, da se na cjelovit nain objasni
sloenost i multidimenzionalnost fenomena zloina genocida, analizira i utvrdi socijalno-politike i teorijsko-znanstvene sadraje genocida kao svjetsko-planetarnog fenomena.
U vezi s tim, bosanskohercegovako socijalno-povijesno iskustvo
genocida pokuat emo staviti u kontekst znanstveno-teorijskih spoznaja, te pokazati da je zloin genocida u Bosni i Hercegovini primarno izvrila drava, odnosno drave.3
Akteri genocida, njegovi izvrioci, pored pojedinaca, jesu i drutvene
grupe (rasne, nacionalne, religijske, politike), politike partije i drave.
Moemo primjetiti da ovde nema naroda, odnosno nacije, i toje
tano. Nikada do sada u povijesti cijeli narodi kroz nacije nisu bili subjekti genocida. Genocid su vrili instrumentalizirani dijelovi nacija
(vojne i paravojne jedinice, politike organizacije, kriminalne grupe,
lanovi politikih stranaka, drave). Subjekti instrumentalizacije bile
su najee politike, a ponekad i religijske ili znanstvene i kulturne
elite. Kao to je poznato, veinu pojedinaca i njihovih oblika gospodarskog i socijalnog povezivanja, kao i veinu naroda, drava i zajednica u koje se oni preko odreenih mehanizama i instrumenata integriraju, pokreu interesne snage u okviru ega znaajnim dijelom
djeluju i patoloko-kriminalni nagoni u sklopu ega se upotrebljavaju
otvorene i prekrivene zloinake metodologije.
Ciljevi unitenja nisu samo ljudi kao pripadnici odreene drutvene grupe, ve i njihove kulturne institucije, osjeanje pripadnosti
grupi, jezik, sigurnost privatnog vlasnitva, zdravlje, sloboda i ljudsko
2
3

Rafael Lemkin, VLADAVINA SILE OSOVINE U OKUPIRANOJ EVROPI (OKUPACIONO PRAVO, ANALIZA UPRAVLJANJA,
ISPRAVKA NEPRAVDE), Howard Fertig, New York 1973.
Doc. dr Hajriz Beirovi, GENOCID U SAVREMENOJ DRUTVENOJ ZNANOSTI, Sarajevo, 2007.

Drava i drutvo

KORAK broj 22

47

dostojanstvo. Bosansko iskustvo upravo potvruje ovo teorijsko spoznajno iskustvo. Organizatori i sprovoditelji genocida u Bosni i Hercegovini bonjaku nacionalnu zajednicu su tretirali kao kvintesenciju
toga drutva. Bonjaci su trebali biti uniteni kao narod i kultura, da
bi se time izbila jedna od osnovnih karika bosanskohercegovakog
drutva i drave. To je bio uslov kako bi se drava Bosna i Hercegovina
mogla podijeliti izmeu dva velikodravna projekta.
Rije je o zloinima dvije ideologije, dva velikodravna projekta,
dva nacionalistika pokreta, dvije genocidne strategije, dvije zloinake nacistike politike, dvije drave, zatim dvije, odnosno tri kolaboracionistike vojne formacije i vie drugih oruanih jedinica i grupa, ukljuujui i strane plaenike. Takva zloinaka ideologija, politika
i praksa je, po uzoru na faizam i nacizam, imala za cilj formiranje
velikosrpske i velikohrvatske drave. Cilj te ideologije, politike i prakse
bio je osvajaki rat za teritorije, za ivotni prostor za otimanje tue
zemlje (Bosne i Hercegovine). Namjera tog zloinakog ina, utemeljena je na srpskim i hrvatskim velikodravnim projektima, imala je za
cilj osvajanje, podjelu i likvidaciju Republike Bosne i Hercegovine,
te istrebljenje Bonjaka ili njihovo svoenje na beznaajnu etniku
skupinu. Na taj nain je prije izvoenja agesije na Bosnu i Hercegovinu i izvrenja genocida nad Bonjacima postojala dobro osmiljena
namjera za izvrenje tih i drugih oblika zloina.4
Genocid poinjen u Bosni i Hercegovini, planirala je, ustrojila i izvila drava.5 Genocid je dominantno zloin drave (u najveem broju
sluajeva, izuzetak je sluaj Pendab).
Smail eki s pravom istie, da je genocidna ideologija utemeljena u Kosovskom mitu i politikoj propagandi, nadalje istie da je ona
razraena i uobliena u Njegoevom Gorskom vijencu, Garaaninovom Naertaniju iz 1844. godine, politici Kraljevske Srbije, jezikom
nacionalizmu Vuka Karadia, genocidnom programu etnikog pokreta Drae Mihajlovia i njegovoj Instrukciji od 20. decembra 1941.
godine o istrebljenju Muslimana, programskim dokumentima SANU,
zakljucima etnike konferencije u ahoviima, historiografskim, fi4
5

Prof. dr. Smail eki, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU - PLANIRANJE PRIPREMA IZVOENJE,
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2004, str. 1119 i 1120.
Rene Lemarchand, GENOCID SLUAJEVI POREENJA I SAVREMENE RASPRAVE, Danski institut za genocid i holokaust, 2007.

KORAK broj 22

Drava i drutvo

48

lozofskim i knjievnim radovima Vase ubrilovia, Dobrice osia, Milorada Ekmeia, itd., stratekim planovima vojnog vrha SFRJ i dravnog politikog rukovodstva Srbije, Srpske pravoslavne crkve u Bosni i
Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji.
Svakom genocidu prethodi ideologija genocida koja ga istovremeno i uzrokuje, ali i ini osnovu za njegovo drutveno prihvatanje
i moralno umanjivanje zloina, odnosno shvaanje radnje zloina
genocida kao nune radnje njegovih poinitelja. Ideologija genocida oznaava niz simbola, obreda, stereotipa i djelomino prikrivenih
predpostavki koje dehumaniziraju jednu naciju kao cjelinu, opravdavaju upotrebu vojne sile da bi se ona unitila, a zauzvrat su ojaani
ekonomskim, politikim i vojnim korisnicima toga unitenja.
Uhvaeni u Kosovski mit porazom kneza Lazara od armije sultana
Murata 1389. godine, za Srbe je kolektivno sjeanje i dalje ivo kao
historijski momenat koji se definira sudbinom srpske nacije. Sramno
portretiranje bosanskih muslimana lansirano od strane Njegoa u Gorskom vijencu i Ive Andria u romanu Na Drini uprija (mitomanija).6
Ova ideologija imala je djelotvorni uinak da se Bonjaci kod srpskog
i crnogorskog naroda portretiraju kao izrodi, otpadnici poturice, to
jest, izdajnici svoje vjere i naroda.
Ovu nacionalnu mitologiju usvojile su srbijanske politike elite,
vojni vrh JNA/VJ koji ih je titio. Ova se nacionalna mitologija politiki operacionalizirala u ideologiju genocida. Ova ideologija genocida bila je idejna vodilja srbijanskim imperijalnim tenjama. Najvei
problem, osim asnih izuzetaka oko narastanja i zloinakih profiliranja velikosrpskog imperijalizma, jeste da su ga podravale skoro
sve intelektualne, menaderske i duhovne elite na elu sa Srpskom
pravoslavnom crkvom. Srpska je pravoslavna crkva naalost postala
glavno rodilite i pokretna snaga srpskog imperijalnog genocida i ekspanzionizma. Dolo je do permanentnog mehanikog preplitanja i
instrumentalizacije izmeu srpske drave i Srpske pravoslavne crkve
koje su se meusobno nekritiki podravale i servisirale.
Spoznajni produktivitet teorije genocida, kada je u pitanju bosansko iskustvo, upozorava nas na jednu bitnu karakteristiku subjekta
6

GENOCID SLUAJEVI POREENJA I SAVREMENE RASPRAVE, Danski institut za genocid i holokaust, Institut za
istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 2007.

Drava i drutvo

KORAK broj 22

49

genocida u Bosni i Hercegovini. To je fenomen tzv. cezaropapizma,

fenomen u kome u izgradnji jedne ideje istovremeno uestvuje crkva,
nacija i drava. Ovo je fenomen na koji znanstvena misao mora vie
ukazivati. Jedno od najeksplicitnijih objanjenja iznosi M. Veselica koji
kae: da je u Srbiji, u jednom vjekovnom vrenju i patolokom zrenju
Srpske pravoslavne crkve, dolo do tzv. fenomena cezaropapizma
gdje se crkva organski i instrumentalno povezala s dravom i nacijom
i na taj nain onemoguila proces moralne i kreativne kristalizacije i
rekonstrukcije srpske drave, nacije i drutva od raspada Otomanske
imperije na ovamo... Stvaranje i druge Jugoslavije (Versajske 1918. i
Federativne 1943. godine) nije imalo za cilj stvaranje novih dravnih
civilizacijskih socijalno-gospodarskih i kulturnih jedinki u okvioru kojih bi se narodi, koji imaju svoju memoriju, identitet, svijest i ostalo,
bre razvijali nego da ive samostalno koristei tzv. efekte ireg trita
i boljeg koritenja pojedinanih i zajednikih resursa u konkurenciji s
drugim dravama i njihovim integracijskim formacijama.
Primjer za to navodi Noel Malkom, koji opisuje 28. juli 1989. godine kada se okupilo nekoliko stotina hiljada Srba na bojnom polju Gazimestanu, nedaleko od glavnog grada Kosova, Pritine, da proslave
estostotu obljetnicu bitke na Kosovu. U dvoritu manastira Graanice (juno od Pritine), dok su ljudi stajali u redu da iskau poast kostima kneza Lazara, koji je izgubio glavu u toj bitci, na tandovima su se
prodavali posteri nalik na ikone Isusa Krista, kneza Lazara i Slobodana
Miloevia jedan do drugoga. Na samoj ceremoniji na nekadanjem
bojnom polju uz Miloevia su stajale mitropolite Pravoslavne crkve
u crnim mantijama.7
Milorad Tomani kae da su tokom 80-ih godina u Srpskoj pravoslavnoj crkvi gotovo svi podravali Slobodana Miloevia, jer im je
svojim postupcima ulivao nadu u ostvarivanje ideja, tekstovi Vuka
Drakovia, Milana Komenenia, Slobodana Rakitia stalno su se pojavljivali na stranicama crkvenih listova, tako da nije teko pogoditi da
je Srpski pokret obnove bio favorit SPC.8 Ili monstruozni primjer jedinice korpioni, koju je pravoslavni sveenik prieivao i blagosiljao
za zvjersko ubijanje maloljetnih djeaka u regionu Trnova.
7
8

Noel Malkom, POVJEST BOSNE, Novi Liber, Zagreb, 1995. str. 290.
Milorad Tomani, SRPSKA CRKVA U RATU I RATOVI U NJOJ, Beograd, 2001.

KORAK broj 22

Drava i drutvo

50

Biljana orovi

KAKO SE EKONOMSKI UBIJAJU MALE

ZEMLJE I KAKO SE TOME SUPROTSTAVITI
Intervju sa Donom Perkinsom
Don Perkins je tokom mnogo godina bio vodei svjetski ekonomista, odnosno ekonomski ubica koji je na kreiranju globalne imperije
radio direktno sa elnicima Svjetske banke, MMF-a i drugim svjetskim
finansijskim institucijama. Njegov posao sastojao se u ubjeivanju
efova drava i vlada zemalja treeg svijeta, da pozajme dovoljno
novca od globalnih finansijskih institucija kako bi se njihove zemlje
nale u dunikom ropstvu, poslije ega bi se korumpirana elita u toj
dravi strahovito obogatila a resursi tih zemalja, njihova privreda i
ekonomija, izvori vode i mineralni izvori prepustili korporacijama
i geopolitikim interesima SAD. Poslije ruenja Svjetskog trgovakog
centra u Njujorku, u najveoj tajnosti, Don Perkins napisao je knjigu
o svojim iskustvima: Ispovijesti ekonomskog ubice (Confessions of an
Economic Hit Men, 2004). Odmah poslije objavljivanja i kratkog predstavljanja ovog dijela u emisiji Democracy Now, u razgovoru sa Ejmi
Gudman, knjiga je postala najprodavanija na internet portalu amazon.com. Uslijedila su djela: Tajna istorija amerike imperije: Ekonomske ubice, akali i istina o globalnoj korupciji (The Secret History of the
American Empire: Economic Hit Men, Jackals and the Truth about Global
corruption, 2007) i Hoodwinked (2009).
Vi ste ovjek ije su knjige protresle svijet. Jedan od vaih biografa opisuje vas kao ovjeka koji je ivio etiri ivota: kao
ekonomski plaeni ubica, upravni direktor veoma uspjene
kompanije za proizvodnju alternativne energije, ekspert
za uroenike kulture i amanizam, i kao uitelj i pisac koji
promovie ekologiju. I, kada ovjek pone da dublje istraDrava i drutvo

KORAK broj 22

51

uje va ivot, postavlja pitanje kako je uopte bilo mogue

nainiti takav obrt.
- Opis koji ste izloili sumira veoma dobro moj ivot. Mislim da je
fer rei da sam ivio privilegovanim ivotom u mnogim njegovim aspektima, iako je poteno rei i to da sam kao ekonomski plaeni ubica
sasvim sigurno radio stvari kojima se ne ponosim, i koje mi ne mogu
sluiti na ast. Svoj ivot sam, poslije tog perioda, posvetio stvaranju
boljeg svijeta, kako bi moj trogodinji unuk i svako dijete u SAD mogli
da ive u odrivom, pravednom i mirnom svijetu, i da bi svako dijete,
bez obzira na to da li odrasta u Bocvani, Boliviji ili Srbiji, Izraelu, Palestini, imalo tu istu mogunost. Mi danas ivimo u visoko integrisanom svijetu, svijetu velike meusobne povezanosti, i svi se moramo
ukljuiti u njegovo stvaranje. To je cilj kome sam, poslije 1981. godine,
posvetio svoj ivot.
U brojnim intervjuima koje ste dali nakon pojavljivanja knjige Ispovijest ekonomskog ubice, tvrdite da su ljudi koji su
radili kao ekonomske ubice stvorili prvu istinsku globalnu
imperiju.
- Da, upravo tako. Prvu globalnu imperiju koja je stvorena bez primarnog angaovanja vojske. Radili smo na mnogo razliitih naina.
Najprije, kada bi bila identifikovana zemlja treeg svijeta koja je posjedovala resurse koji su krucijalni, kao to je to nafta, nastupili bi sa
ambicijom da se zemlja sa takvim resursima zadui kod MMF-a i Svjetske banke, sestrinske organizacije Fonda, pri emu novac nikada ne bi
zapravo odlazio toj zemlji nego velikim korporacijama, realizatorima
infrastrukturnih projekata kakvi su elektrane, saobraajnice, industrijska postrojenja. Novac kojim se zemlja zaduuje, po pravilu odlazi
sa jedne strane nekolicini familija u toj zemlji (kojima donosi veliko
bogatstvo) i ide korporacijama, a nikada ne donosi dobro veini ljudi
koji tokom tog procesa osiromae u tolikoj mjeri da vie ne mogu ni
da plaaju trokove za struju, ili da kupuju benzin kako bi vozili kola
autoputevima koji se od tog novca naprave. A, industrijski parkovi,
industrijska postrojenja, ne zapoljavaju mnogo ljudi. U isto vrijeme
zemlja se optereti dugovima koje ne moe da vrati i to je na trenutak, onaj na koji smo ekali i raunali. Tada se mi vraamo u tu zemlju
KORAK broj 22

Drava i drutvo

52

i kaemo: Poto ne moete da vratite dugove, vi ete po cijeni koju

mi odredimo (a to je veoma niska cijena i nipoto ne odgovara trinoj), prodati naim kompanijama svoje izvore nafte, najprofitabilnija
preduzea, izvore vode i mineralnih bogatstava. I mi emo ih onda
eksploatisati, bez obaveze da potujemo bilo kakve zakone o zatiti
prirodne sredine. Mi ne doputamo da rad tih kompanija uslovljavate
bilo kakvim ekolokim zakonskim ogranienjima. Ili: dozvolite nam
da napravimo vojnu bazu na vaem tlu.
Kako ste vi postali ekonomski ubica?
- Kada sam zavrio Poslovnu kolu na Bostonskom univerzitetu,
bio sam regrutovan od strane National Security Agency, agencije za
nacionalnu bezbjednost, najvee nacionalne agencije tog tipa i, rekao bih, najtajnovitije pijunske organizacije. Premda ljudi misle da
je CIA vea, NSA je mnogo, mnogo vea ili je barem bila u vrijeme
kada sam ja radio za ovu agenciju. I to je tajna organizacija, o kojoj
nema podataka, oni su skriveni od javnosti u smislu da znamo izuzetno mnogo injenica o organizaciji kakva je Centralna informaciona
agencija ali, sa druge strane, saznanja o NSA poivaju na glasinama.
Tvrdi se da NSA radi samo na kriptografiji: kodiranju i dekodiranju
poruka, ali, u stvari, svi znamo da su u ovoj agenciji ljudi koji sluaju
nae telefonske razgovore. To je podatak koji se prije nekoliko godina
zvanino pojavio. Ali, bez obzira na te podatke, NSA ostaje veoma tajanstvena organizacija.
Proao sam kroz ogroman niz testova, veoma obimnih testova,
testova detektora lai, psiholokih testova, tokom posljednje godine
koju sam proveo na koledu. I poteno je rei da su me identifikovali
kao izuzetno dobar potencijal za ekonomskog ubicu. Oni su takoe
identifikovali brojne slabosti u mom karakteru, koje su im omoguile
da me relativno lako zavrbuju, da me uvuku u taj posao. Mislim da
su te slabosti univerzalne, ili barem dominantne i da predstavljaju tri
najopasnije droge nae kulture: novac, mo i seks. Rijetki su oni koji
nemaju slabost prema barem jednoj od njih, a ja sam u to vrijeme
imao prema sve tri.
Zatim sam se pridruio mirovnim snagama, za ta sam bio ohrabren od strane Agencije za nacionalnu bezbjednost. Proveo sam tri
Drava i drutvo

KORAK broj 22

53

godine u Ekvadoru ivei sa autohtonim narodima u Amazonu i Andima, sa ljudima koji su u to vreme poinjali da se bore sa naftnim
kompanijama. U stvari, najvee ekoloke zakonske tube u istoriji svijeta podnijeli su ovi narodi u borbi protiv naftnih kompanija kakve su
Teksako, evron.
Dok sam jo bio u mirovnim jedinicama, bio sam doveden i regrutovan u ameriku privatnu korporaciju as T. Mejn (Chas. T. Main),
konsultantsku firmu iz Bostona koja je imala oko 2.000 zaposlenih.
Radi se o veoma slabo profilisanoj firmi koja je u stvari obavljala ogroman broj poslova, koje sam ja definisao kao poslove plaenog ekonomskog ubice, i gdje sam se uspeo na sam vrh svojim ne malim
zaslugama i talentom za taj posao uspio sam da postanem vodei
ekonomista. Dakle, NSA me je regrutovala, intervjuisala i prepustila
ovoj privatnoj korporaciji u iji se rad vie nije mijeala, to predstavlja, bez sumnje, veoma pametan sistem u kojem se privatna kompanija pojavljuje na sceni kako bi korumpirala zvaninike i visoke politiare u nekoj zemlji. Ukoliko bi bilo ta krenulo nepovoljno, u smislu
razotkrivanja ovih poslova, sva krivica bi pala na privatnu industriju, a
ne na vladu SAD.
Utjerivanje zemalja u ogromne dugove, u duniko ropstvo, omoguavao je sistem koji funkcionie po sljedeoj emi: najprije nastupaju ekonomske plaene ubice; ukoliko mi ne uspijemo da zavrbujemo efove vlada ili predsjednike drava za nae ciljeve, na scenu
stupaju oni koje nazivamoakali: ljudi zadueni za poslove svrgavanja vlada ili ljudi koji ubijaju lidere zemalja u koje elimo da prodremo
sa ambicijom preuzimanja njihovih prirodnih resursa i bogatstava,
preuzimanja privrede. akali takoe dolaze iz privatne industrije i
nisu kadar CIA-e. Zahvaljujui filmovima i priama, kada se govori o
ovakvim stvarima, svi imamo sliku Dejmsa Bonda, tajnog vladinog
agenta 007, unajmljenog od strane vlade sa dozvolom da ubija, ali, po
mojim saznanjima i iz iskustva mogu rei da stvari ne stoje tako. Ove
poslove obavljaju privatni konsultanti koji su obueni da rade ovaj
posao. Poznavao sam i jo uvek poznajem mnoge ljude koji se bave
tim poslom. Ali u nekim sluajevima ni akali nisu mogli da obave
svoj dio posla. Takav je bio sluaj sa Sadamom Huseinom u Iraku. I, tek
onda aljemo vojsku. Vojska je, dakle, posljednje sredstvo.
KORAK broj 22

Drava i drutvo

54

Putovali ste takorei svuda: u Afriku, Aziju, Evropu, Latinsku

Ameriku i na Srednji Istok. Da li se posao ekonomskog ubice
na svim ovim kontinentima, zemljama, gradovima odvijao
po obrascu koji ste opisali?
- Da. Moj posao je svuda bio isti: da pokuam da preuzmem prirodne i ljudske resurse u tim zemljama za potrebe amerikih korporacija i amerike imperijalne politike. U tu svrhu mehanizmi zaduivanja
kod MMF-a i Svjetske banke, bili su po pravilu primjenjivani. I tek u
nekoliko sluajeva nisam uspio da ubijedim lidere zemalja da resurse
svoje zemlje stave na raspolaganje. U svojim knjigama govorio sam o
tome kako nisam bio u stanju da korumpiram demokratski izabranog
predsjednika Ekvadora, Haima Roldosa (Jaime Roldos) i panamskog
predsjednika Omara Torihosa (Omar Efran Torrijos). Njih nisam uspio
da ubijedim da stave svoje zemlje u poziciju koju smo za njih predvidjeli. I Roldos i Torihos su bili ubijeni. CIA je podrala akale da to
urade zato to se ova dva predsjednika nisu mogla korumpirati, podmititi i ucijeniti na bilo koji nain.
Recite nam neto vie o ovjeku sa kojim ste uspostavili blizak odnos i postali prijatelj Omaru Torihosu. Da li vas je
njegovo ubistvo motivisalo da iznesete svoja iskustva ekonomskog ubice?
- Veoma se divim Omaru Torihosu, predsjedniku Paname. Moj posao je bio da ga korumpiram. Da ga navedem da radi u skladu sa naim interesima: da promijeni politiki kurs koji je zastupao i da radi
protivno izbornim obeanjima koja je dao narodu Paname. Ono to u
takvim situacijama kaete jeste: Vidite: ako igrate nau igru, ja u se
pobrinuti da vi i vaa porodica budete veoma, veoma bogati. Ali Torihos se nije dao korumpirati. Rekao mi je: Nije mi potreban va novac,
Huanito. Zvao me je Huanito i uvijek smo razgovarali na panskom.
Nije mi potreban va novac: imam dobru kuu, dobra kola, dovoljno
srebra. Onda sam mu ja nagovijestio da ga kurs ispunjavanja predizbornih obeanja vodi putem kojim su ili Aljende u ileu, Arbenz u
Gvatemali i Lumumba u Kongu.
I on je poslije toga zavrio reenicu koju je bio zapoeo: Da, Huanito, ja imam sve to mi je potrebno ali ja moram da uradim ono to
Drava i drutvo

KORAK broj 22

55

je veoma potrebno mom narodu: moram da ih oslobodim. A da bi

bili slobodni, Panamski kanal mora biti u njihovim rukama. Ono to je
meni potrebno i to je potrebno zemljama Latinske Amerike jeste to
da SAD odu i da prestanu da nas eksploatiu.
Ja sam bio iznenaen takvim odgovorom. S jedne strane osjetio
sam divljenje prema takvom moralnom integritetu, prema njegovoj
nekorumpiranosti, a sa druge, osjetio sam se neprijatno kao profesionalac iji je zadatak bio da ga ubijedi da pristane. I najvanije: znao
sam da e mu tim nepristajanjem ivot biti u opasnosti akali e
ga ili zbaciti sa vlasti ili ubiti. I, bio sam veoma ganut tom brigom za
interese naroda. Moja uznemirenost zbog sudbine Omara Torihosa
pokazala se sasvim opravdanom. Torihos je navodno poginuo u avionskoj nesrei dok se vozio svojim privatnim avionom. Bio sam okiran i duboko uznemiren. Proveo sam mnogo vremena u razgovorima
sa ovim ovjekom kome sam se divio zbog njegove harizmatinosti,
hrabrosti i nacionalizma. On je zaista bio veoma nacionalno orijentisan u smislu da je elio najbolje za svoj narod. I nisam ga mogao korumpirati. Sve sam pokuao. Ba sve metode koje sam znao i nijedna
nije dala rezultate.
I predsjednik Ekvadora, Roldos je stradao na isti nain: u navodnoj avionskoj nesrei u svom privatnom avionu.
- Da, Roldos je ubijen u maju, 1981. godine. I kada je Roldos poginuo, Torihos je sakupio svoju porodicu i rekao im: Ja sam, vjerovatno,
sljedei, ali ja sam spreman da odem. Povratili smo kanal i moja misija
je okonana. Bio je upravo potpisao ugovor sa Dimijem Karterom o
vraanju Panamskog kanala u ruke Panamijaca. U to vreme mi je govorio o snu koji ga je proganjao, o tome da se nalazi u avionu koji udara u planinu. I dva mjeseca poslije onoga to se dogodilo Roldosu, isto
se dogodilo Torihosu. Naalost, Torihos je bio zamijenjen Manuelom
Noriegom, koji je bio suta suprotnost postao je simbol za korupciju
i dekadenciju. Na kraju, 1989. godine, SAD su napale Panamu, poslije
ega je vlast bila vraena preTorihoskoj oligarhiji lutkama na koncu
u reiji SAD, od vremena kada se Panama odvojila od Kolumbije, pa
sve do Torihosovog perioda.
KORAK broj 22

Drava i drutvo

56

Ipak, sluajno sam postao veoma dobar prijatelj sa kerkom Haima Roldosa, Martom, koja je sada istaknuti politiar u Ekvadoru. Kada
je njen otac ubijen, imala je 17 godina, a sada je u etrdesetim. Veoma
je draga i kao linost i kao osoba, i mogu rei da je to jedno od onih
prijateljstava u kojima zaista uivate i zbog kojih vam je veoma drago.
Kako ste odluili da objelodanite svoja iskustva ekonomskog ubice?
- Kada sam 1981. godine, poslije deset godina, prestao da se bavim poslom ekonomskog ubice, poeo sam da piem o svojim iskustvima i pokuao sam da kontaktiram i sa drugim ekonomskim ubicama i akalima, kako bih prikljuio i njihove ivotne prie. Zauzvrat
sam poeo da dobijam prijetnje anonimnim telefonskim pozivima.
Ove prijetnje najee su se odnosile na ivot moje kerke koja je bila
jo uvijek dijete, tako da je njen ivot takoe bio ugroen. A tada me
je na veeru pozvao predsjednik kompanije Stone & Webster, i na
tom prvom sastanku, pomenuo je neke od knjiga koje sam napisao
o domorocima i rekao To je lijepo, to je u redu, nastavite da se bavite svojim neprofitnim radom. Mi to odobravamo, ali nikada neete
pisati o ovoj industriji, zar ne? Za uzvrat emo vam platiti pola miliona
dolara. Bio mi je ponuen mito. Ja sam zapravo prihvatio mito od
pola miliona dolara. To je ono to se naziva legalnim mitom, ali to je u
stvari bio mito, i dat mi je pod uslovom da ne napiem knjigu.
Prijetnju sam primio veoma ozbiljno. Vidio sam ta akali mogu
da urade. I veinu toga novca uloio sam da olakam svoju savjest:
formirao sam neprofitne organizacije: Paamama (Pachamama
Alliance) i Clean Mounatains; knjigu nisam napisao. A onda se dogodio 11. septembar. Bio sam u Amazonu sa narodom uar (Shuar),
kome sam pomagao u vezi sa jednim zajednikim projektom. A kada
sam se ubrzo vratio u Njujork, otiao sam na mjesto dogaaja i dugo
gledao u stranu rupu, koja je jo uvijek tinjala; osjeao se miris izgorjelog mesa.
Tada sam shvatio da moram da napiem knjigu; da vie nema oklijevanja, da moram da kaem ta sam sve radio kako bi ameriki narod
shvatio zato tako mnogo ljudi u svijetu gaji bijes, mrnju i gnjev prema nama, zato su itavi narodi toliko bijesni i frustrirani. Znao sam da
Drava i drutvo

KORAK broj 22

57

moram da preuzmem odgovornost za ono to se dogodilo 11. septembra, da moram da pokaem amerikom narodu ta to SAD rade u
svijetu. Ali, ovoga puta nisam nikome rekao ta radim. Izolovao sam
se od drugih, i tako, u prilino tekim uslovima uspio da napiem knjigu. Na kraju je knjiga dospjela u ruke veoma dobrog agenta u Njujorku koji ju je poslao izdavaima. I tada je moj rukopis postao najbolja
sigurnosna polica, jer akali znaju da ako bi mi se bilo ta dogodilo,
knjiga e se prodati u mnogo veem broju nego to je do sada prodata. A knjiga je prodata u vie od milion primjeraka, prevedena je na
preko 30 jezika. Ukoliko bih ja bio ubijen, prodaja knjiga bi porasla
najmanje dva puta, a to je ono to akali najmanje ele.
To je va odgovor onima koji se poslije stanja oka izazvanog itanjem vae knjige, iznova i iznova pitaju kako to da
ste preiveli objavljivanje?
- Upravo tako. Knjiga je najbolje osiguranje. Napiite sve to ete
rei i uraditi, predajte izdavaima i onda nastupite u javnosti. I stavite do znanja da e vaa smrt, ili vae ubistvo samo poveati prodaju.
Potrebno je i neke informacije drati u rezervi, i staviti do znanja da
bi i one, poslije nekakvog nesrenog sluaja u kojem bi ste stradali,
bile dostupne javnosti. Da, to je moj metod i ja sam jo uvijek iv, to
potvruje da ovaj metod djeluje.
U svojoj narednoj knjizi Tajna istorija amerike imperije (2007) i Hoodwinked (2009), iznosite iskustva drugih
ekonomskih ubica i akala. ta moete rei o ovoj knjizi i
koja od tih iskustava smatrate najvie otkrivalakim?
- KnjigomTajna istorija SAD elio sam da poveem period u kojem
sam ja radio kao ekonomski ubica, koji je trajao izmeu 1971. i 1981.
godine, sa dananjim. Ova knjiga povezuje i objanjava dogaaje koji
se trenutno odigravaju, a pokazuju pravo lice agresivne, koruptivne
korporativne globalizacije koja je itave zemlje i narode odvela u propast. Uspostavljena je tiranija koja je dovela svijet do take u kojoj
e se ili neto promijeniti, ili sve otii do avola. U tom smislu neka
deavanja su veoma ohrabrujua; na primjer ona u Latinskoj Americi
gde se odigrala zapanjujua revolucija koja je postala simbol otpora i
njegove mogunosti. U svojoj knjizi Hoodwinked objanjavam zato
KORAK broj 22

Drava i drutvo

58

su se uruila svjetska finansijska trita i ta nam je potrebno da uradimo da bi se stanje sredilo.

Vano je shvatiti uzroke zbog kojih je dolo do krize. U periodu od
sedamdesetih godina prolog vijeka naovamo, a naroito od osamdesetih, napravili smo mutanta: virusni oblik kapitalizma. To je posebna vrsta kapitalizma, razvijena naroito u vrijeme Regana i Miltona
Fridmana koji su uveli razarajuu formulu kao ekonomsku teorijskopraktinu matricu: jedini cilj poslovanja je maksimizacija profita, i to
bez obzira na socijalne i ekoloke trokove, deregulacija poslovanja i
ukidanje propisa, imperativ sveopte privatizacije i pretvaranje drava u puke priveske privatnog korporativnog biznisa. Radi se o mutantnom obliku kapitalizma, za koji mislim da je zaista pljakaki oblik
kapitalizma, jer je otvorena Pandorina kutija iz koje su izala svakovrsna zla i stvorena neodriva, krajnje nestabilna, nepravedna situacija
u vrlo opasnom svijetu. Pljakaki kapitalizam je stvorio krajnje nestabilnu, neodrivu, nepravednu situaciju i opasan svijet.
Pljakai baroni sa Vol strita, iz Goldman Saksa, Sitigrup-a. Ljudi poput Deka Vela (Jack Welch) biveg izvrnog direktora General Electrica. Sistemska i institucionalna uvezanost omoguava da se
dogaaji i dalje odvijaju u tom pravcu: budui da drim predavanja
u poslovnim kolama i MBA programu, poznato mi je da je Dek Vel
tamo slavljen kao idol uspjenosti. I to nakon to je otpustio etvrtinu zaposlenih. Podrani medijsko-institucionalnom politikom i ekonomskom infrastrukturom, ovi pljakai baroni i dalje omoguavaju
da se kancerogeni sistem iri. Ne radi se ni o kakvom ekonomskom
sistemu, ve o jednom pljakakom pohodu kojim se oduzimaju prava i prirodna dobra, prirodna sredina i resursi od ljudi i drava irom
svijeta.
I u knjizi Hoodwinked nastavio sam sa onim to sam zapoeo u
The Secret History of the American Empire: Economic Hit Men, Jackals,
and the Truth about Global Corruption traganjem za rjeenjima koja
mogu da preokrenu ovu situaciju. Ovo mora da prestane i preokret je
neizbjean. SAD, multinacionalne korporacije, MMF i Svjetska banka
kreirale su ovaj monstruozan sistem. Nije ovdje rije ni o kakvom modelu. Vi imate situaciju u kojoj 5% svjetskog stanovnitva koje ivi u
Drava i drutvo

KORAK broj 22

59

SAD posjeduje vie od 25% svjetskih resursa, dok u isto vrijeme 60%
svjetske populacije ivi na ivici opstanka, gladuje ili umire od gladi. To,
ponavljam, nije model nego straan poraz. I sada se taj i takav model
natura Indiji, Srbiji, Africi, Latinskoj Americi gdje je, usljed toga, situacija postala neizdriva. To mora da se promijeni. Hoodwinked i Tajna
istorija amerike imperije govore o toj promeni. Ove knjige nastoje
da inspiriu ljude na razumijevanje injeninog stanja, a to je da ljudi
u vaoj zemlji, da ljudi u mojoj zemlji, da svi ljudi na svijetu treba da
tee, i da zahtijevaju mnogo bolji svijet.
Kako da uopte formiraju tenje i oekivanja u kontekstu
sveopte mediokretenizacije?
- Oni koji znaju kako itati izmeu redova treba da pomognu
drugima da urade to isto. Vodei svjetski mediji novine, asopisi,
izdavake kue, televizije, radio stanice jesu u vlasnitvu velikih meunarodnih korporacija i ove korporacije se ne plae da manipuliu
informacijama koje pruaju. Korporatokratija sprega politike moi
i velikog biznisa ne bi mogla da opstane bez tih manipulacija ni nekoliko mjeseci.
Pri djelovanju treba imati punu svijest da vlade nisu te koje imaju
mo ve da su to korporacije. Ni predsjednik SAD nema mnogo vlasti.
Velike korporacije kontroliu medije i obezbjeuju mnogo novca za
izborne kampanje.
Male zemlje, moraju da stanu na svoje noge. Moraju to vie da
zavise od same sebe i ne smiju da ulaze u velike dugove. Ukoliko je
zemlja mnogo zaduena to pokazuje da zemlju vode korumpirani lideri i u tom sluaju odbijte da vraate dugove, kao to je to uinio
Ekvador. Zaduene zemlje treba da odbiju da plaaju dugove koji su
im sistemski nametnuti i generisani. I trebalo bi se povezati sa drugima kako ne bi dozvolili da naa planeta bude mjesto dobro samo za
nekolicinu veoma bogatih, veoma monih ljudi, ve dom za sva bia.
Potrebno je umreiti se i brinuti za planetu.
wDa li mislite da su deavanja u istoriji SAD, kao to su ubistvo Dona Kenedija, Martina Lutera Kinga, Roberta Kenedija, ruenje Svjetskog trgovakog centra 11. septembra,
KORAK broj 22

Drava i drutvo

60

povezana na unutranji nain, da pokazuju da je to dio

jedne iste matrice koja ne dozvoljava de se planovi i ciljevi
moi, koja operie iza scene, ugroze?
- Nijednog trenutka nisam vjerovao da nam je reena istina o bilo
kom od dogaaja koje ste spomenuli i o tome sam pisao nedavno u
testovima u Hafington postu (Huffington post) i drugim. Kenedi
se konfrontirao sa velikim korporacijama kakva je US Steel, takoe i
sa CIA-om kada je odbio da podri akciju u Zalivu svinja i invaziju na
Kubu. Korporativna Amerika, CIA i Pentagon, postali su veoma veliki
protivnici Dona Kenedija i zato se njegovo ubistvo moglo predvidjeti, a poslije toga i ubistvo njegovog brata Roberta koji je bio upoznat
sa svim tim dogaajima, a potom i Martina Lutera Kinga.
Izbjegavate da govorite o postojanju meunarodne zavjere
i umjesto toga govorite o ulozi korporatokratije. Da li mislite da moemo izbjei zamke koje nam postavlja korporatokratija?
- Cilj korporatokratije jeste maksimizacija profita bez obzira na
konsekvence. Ta ideja da korporacije nisu nizata odgovorne, osim
za postizanje maksimalnog profita je bolesna, ali to je ideja koja vodi
korporacije.
Mi, obini ljudi ipak imamo veliku mo, bilo da ivimo u Srbiji,
Americi ili Kongu. Imamo mo, ali moramo da nauimo kako da je
upotrijebimo. Mi u SAD moramo biti svjesni da je trite demokratsko,
da velike korporacije imaju mo samo zato to mi kupujemo njihove
proizvode. To je jedini razlog njihovog postojanja. Ako, na primer, odbijemo da kupimo Najk proizvode zato to ih proizvode robovi u Indoneziji, i poaljemo pismo Najk korporaciji u kojem im kaemo da je
to razlog zbog koga ne elimo vie da kupujemo njihove proizvode,
i to uradi veliki broj osvijeenih ljudi, ova korporacija e morati da
promijeni uslove poslovanja ili e ostati bez posla. Mi u Americi ustali
smo svojevremeno protiv aparthejda u Junoj Africi: bojkotovali smo
kompanije koje su ga podravale, i one su odustale od aparthejda. I
ima mnogo, mnogo takvih primjera. Zato se iskreno nadam da moemo stvari okrenuti, jer ova imperija, ova tajna imperija je i ekonomska imperija. Kao ekonomsku imperiju moemo je uvijek poraziti, i
Drava i drutvo

KORAK broj 22

61

to samo ukoliko smo svjesni da kad god kupimo neki proizvod mi

zapravo glasamo.
Rekli ste da svako ima priliku da se izdigne na vii nivo svijesti ali kako, ako smo okupirani medijskom propagandom
kakvu imamo danas.
- Pa pogledajte ta vi radite. Mislim da je veoma ohrabrujue da
prvi put u ljudskoj istoriji svi na planeti mogu da razgovaraju sa svakim, sa malim izuzecima. ak i duboko u Amazonu i na visokim Himalajima ljudi koriste satelitske telefone i internet, tako da po prvi
put mi zaista razgovaramo jedni sa drugima. Uprkos injenici da su
mejnstrim mediji u vlasnitvu velikih korporacija i pod njihovom kontrolom, postoje mnogi alternativni mediji: internet, mobilni telefoni,
svi ti radio-programi, magazini, blogovi. Imamo mnogo prilika da se
izrazimo kako nikad ranije nismo mogli. Kada je otkrivena Gutenbergova tampa, iznenada jedan takav medij nije bio vie samo u rukama katolike crkve koja je do tada sve kontrolisala, jer su samo katoliki svetenici do tada mogli da piu i kopiraju tekstove. Iznenada,
Gutenbergova presa je mnogima dala mogunost da mogu da piu i
kopiraju tekstove. A pogledajte danas: internet, mobilne telefone, emejlove, blogove Zato sam ja optimista.

KORAK broj 22

Drava i drutvo

62

Saleh Naami

KO SE NAJVIE BOJI DEMOKRATIJE U

ARAPSKIM ZEMLJAMA?
osim samih arapskih autokrata

Izraelski dopremijer izraava svoju uznemirenost pred demokratizacijom arapskog

svijeta, nakon pada tuniskog reima

Pad tuniskog reima kojim je upravljao Zine El Abidine Ben Ali

moe imati teke posljedice, izjavio je izraelski dopremijer Sylvan
Shalom.
U razgovoru za izraelski radio u petak naveer (28. januara 2011.),
Shalom je izjavio kako potie iz porodice tuniskih imigranata.
Bojim se da se sada nalazimo pred jednom, veoma kritinom
novom fazom u arapskom svijetu. U sluaju uruavanja aktualnog
tuniskog reima, nacionalna sigurnost Izraela nee biti trenutno
znaajnije naruena, rekao je Shalom.
Ali, moemo ipak pretpostaviti da ovakav razvoj moe predstavljati presedan koji bi se mogao ponoviti u drugim zemljama, i tada
bi mogao direktno uticati na stabilnost naeg sistema.
Shalom je dodao da ako reimi susjedni izraelskoj dravi budu
zamijenjeni demokratskim sistemima, izraelska nacionalna sigurnost bi mogla biti znaajno ugroena. Novi reimi bi pristajali ili prihvatali politike linije nepomirljivo suprotstavljene izraelskoj nacionalnoj sigurnosti.
Dopremijer je naznaio da Izrael i veina arapskih reima imaju
zajedniki interes da se bore protiv onoga to je on nazvao islamTema Korak-a: Palestina

KORAK broj 22

63

skim fundamentalizmom i njegovih radikalnih organizacija koje

prijete Izraelu.
Takva prijetnja, dodao je on, velikim dijelom motivira direktnu
i indirektnu koordinaciju obavjetajnih poslova izmeu Izraela i
arapskih reima. Shalom je dodao da bi arapski demokratski svijet mogao da prekine takvo aktualno saveznitvo, zato to bi nekim
demokratskim sistemom moglo da upravlja stanovnitvo generalno
suprotstavljeno Izraelu.
Objavljeno u Liban Rsistance, 30. januara 2011.

KORAK broj 22

Tema Korak-a: Palestina

64

Udruenje za zatitu tekovina borbe za Bosnu i Hercegovinu je 21. decembra 2010.

godine odralo javnu tribinu pod nazivom Vojne aktivnosti Izraela i agresije na
Liban i Gazu u Bonjakom institutu Fondacija Adila Zulfikarpaia u Sarajevu.
Na tribini su sudjelovali Hajrudin Somun, dr Izet Beridan i dr Naser Nabil. Izlaganja
Hajrudina Somuna i dr Nasera Nabila objavljujemo u ovom broju KORAK-a.
Hajrudin Somun

DVIJE DRAVE JEDINO MOGUE

RJEENJE
Godinama mi se nije pruila prilika kao na ovom skupu da nekadanje poglede na rjeenje cjelokupne krize Srednjeg istoka zasnovane na vlastitom iskustvu oivim i pokuam staviti u kontekst
najnovijih zbivanja u tom regionu. Ta zbivanja, naalost, samo potvruju ono to sam govorio prije etiri decenije. Ono to im daje
novu, tada nezamislivu dimenziju je vlastito i kolektivno iskustvo
agresije na Bosnu i Hercegovinu, kroz iju prizmu se mogu lake
shvatiti nevolje drugih naroda i zemalja koje su izloene stranoj
okupaciji, invaziji, torturi i zbjegovima. Sluaj je htio da i sam naziv
uvaenog organizatora ovog skupa, Udruenje za zatitu tekovina
borbe za Bosnu i Hercegovinu, ne moe a da ne asocira na tragina
zbivanja kroz koja je prola vlastita zemlja u borbi za zatitu svog
identiteta i nezavisnosti.
S obzirom, opet, na naslov ovog, mogli bi rei skraenog okruglog stola, Liban mi se sam nametnuo kao polazna stanica u mom
kretanju po vrletima krize na Srednjem istoku. U stvari, Liban kao zemlja i Palestina kao kompleks pitanja mogu se posmatrati kao metafore za cijeli Srednji istok i krizu koja traje ve preko est decenija,
od formiranja drave Izrael.
Tema Korak-a: Palestina

KORAK broj 22

65

Poto se o Izraelu i palestinskom problemu mnogo vie govori,

nije na odmet podsjetiti na mjesto i ulogu Libana u tom kompleksu.
Pogotovo zato to sa svojih neto vie od etiri miliona stanovnika,
njihovom multikulturnom i multireligioznom sastavu i unutranjim
podjelama ima dosta zajednikog s Bosnom i Hercegovinom. Ima
ak i svoj mali Haki tribunal.
Vrhovna vlast u Libanu formira se po kljuu koji je slian onom
to je Bosna imala u socijalistiko doba, a Liban od sticanja nezavisnosti 1943, s tom razlikom to je to u Libanu ustavom odreeno
i to nema rotacije na najviim funkcijama, kao to je bilo u BiH. U
stvari, to je model konsocijacijske demokratije, kakvu zastupaju i
neki BH hrvatski krugovi. Tako je danas libanski ef drave kranski maronit Miel Suleiman. Srea je to mu se po imenu vidi da je
kranin, jer sam nekada imao muke da objanjavam kako dugogodinji ef drave Libana Fuad ehab nije bio musliman. Predsjednik
vlade je Saad Hariri, musliman sunitskog pravca. Sljedbenici drugog
po snazi islamskog pravca, iiti, koji svoje prisustvo i uticaj na istonim obalama Sredozemlja ire kao prije hiljadu godina, dre elno
mjesto u Parlamentu i imaju svoje predstavnike i u parlamentu, vladi i armiji. iit je trea od vodeih linosti u zemlji, Hasan Nasrulah,
voa Hezbolaha, jedna od najpopularnijih linosti u arapskom svijetu odkako je paravojna mala armija (samo 8.000 pripadnika) pod
njegovim duhovnim vostvom 2006. prva poremetila nesrazmjeran
balans vojne moi izmeu Izraela i arapskih zemalja. Veteran libanske politike Valid Dumblat predvodi Druze, malu sektu, prije bi se
reklo pleme koje ne pripada nijednom od islamskih pravaca, a opet
se smatraju muslimanima. U vladi od 30 ministarrskih mjesta 15
dre muslimani, 8 krani, a 5 imenuje predsjednik Libana, kako bi
osigurao balans koji pomae da ne doe do blokiranja rada vlade.
Libanci imaju jednu sposobnost koja ih takoe izdavaja od ostalih Arapa. Iza svake krize ili rata najbre se diu na noge, vrate se
starim navikama, od kojih je trgovina najvanija. Simbolino se to
moe predstaviti ulinim prodavaima, koji svoje pokretne duane
na dva toka, im se sklopi mir sa Izraelom, odmah dovuku na korni, kako oni zovu svoju bejrutsku rivu. Tako je bilo i ovih nekoliko
KORAK broj 22

Tema Korak-a: Palestina

66

godina, poslije sukoba Izarela i Hezbolaha 2006., ili unutranjih sukoba 2007.
U ovim danima na kraju 2010. u Libanu nema nemira, ali je i stabilnost krhka. U tako maloj zemlji dvije su armije, bolje rei oruane
snage. Libanska armija i Hezbolah. Armija dri sjever, a Hezbollah
jug zemlje, ali je spreman da u trenu stigne do Bejruta da bi pokazao
ko je pravi gospodar na vojnom planu. Vlada, i pored izbalansiranog predstavnitva, ne moe da se sastane mjesecima. Politikoj napetosti najvie doprinosi oekivanje ta e rei mali Haki tribunal,
formiran da ispita ko je stajao iza atentata na Refika Haririja, biveg
premijera, ubijenog 2005. u ekspoloziji nasred Bejruta. Njegov sin
Saad bi najradije da taj tribunal ne donese nikakav konaan zakljuak. U poetku su svi sumnjali na Siriju, kivnu to je konano morala
povui trupe iz Libana. A kad su se poeli otkrivati tragovi koji vode
prema Hezbollahu, svi su se uplaili novih sukoba. Ako se optui
Sirija, moda bi ponovo mogla upasti u Liban iako to ne elim, ali
mi se poreenje samo sobim namee izmeu Bosne i Srbije: Sirija
se nikad ne moe odrei ambicije da se proiri na Liban, koji smatra
dijelom velike Sirije. A ako se baci sumnja na Hezbolah, onda eto
ti u Bejrut njegovih jurinika, od kojih zazire i sam Izrael. Po nekom
manje ili vie loginom slijedu koji se odvijao posljednjih tridesetak godina, Hezbolah je za Liban postao ono to su do invazije trupa Ariela arona 1980. bili Arafatovi fatahovci, koji su poremetili
imid te zemlje kao raja u koji su dolazili da uivaju arapski feudalni
prinevi i bogatai, perui uzgred milione dolara preko bejrutskih
banaka. Sutinska je razlika u tome to su palestinski komandosi i
njihovo lidestvo ipak bili strano tijelo, dok Hezbolah ine Libanci,
to mu je dalo legitimitet da uestvuje na izborima i ue u vladu.
Da se bez Libana ne mogu posmatrati ni palestinsko-izraelski
odnosi, pa ni ire cijeli kompleks srednjoistone krize, pokazuje i
diplomatska, pa i vojna aktivnost ovih posljednjih mjeseci oko Libana. Nedavno je tamo bio iranski predsjednik Ahmedinedad, koji
je mogao komotno vidjeti izraelske poloaje s breuljaka koje dri
Hezbolah. Zbog toga su se uzbudili Izrael i Amerika, poto strateka linija eventualnog novog sukoba i njegovih neposrednih i posrednih aktera vodi od sjeverne granice Izraela preko Sirije do IraTema Korak-a: Palestina

KORAK broj 22

67

na. A kao novi faktor regionalnih odnosa od izarelske invazije Gaze

i napada na flotilu humanitarne pomoi Palestincima pojavljuje se
i Turska, kao nova regionalna sila, ali ne vie kao strateki partner
Izraela. Naprotiv: prije nekoliko godina ak su i ministri AKP stranke
koja je na vlasti od 2002. ili u Tel Aviv da zakljuuju razne poslove.
Pored ostalog, samo Izrael i Turska su dobili pravo da izvan Amerike
proizvode fantome, a oko 400.000 izraelskih turista posjeivalo
je godinje Tursku. U novembru je i premijer Recep Tayyip Erdogan
posjetio Bejrut. Tako je Turska, prvi put poslije gotovo sto godina,
ponovo prisutna u arapskom svijetu. Pored toga, Francuska, koja je
gospodarila Libanom do nezavisnosti, ponovo se pojavljuje s novim
vojnim isporukama Libanu.
Napori Turske da se ukljue u inicijativu za obnovu mirovnih pregovora izmeu Sirije i Izraela privremeno su prekinuti zbog pogoranja njenih odnosa s Izraelom. Na tome rade i Amerikanci, aljui
povremeno u Damask ne samo povoljne signale, nego i delegacije
na visokom nivou. Izraelska vlada je jo 1999., u okviru formule mir
za teritorije, ili obrnuto, bar izjavila da je spremna da vrati Golansku visoravan, okupiranu u ratu 1967. godine. U skladu s ambicijom
da se otvori vie diplomatskih kanala kako bi se Amerikanci mogli
povui iz Iraka i kako bi se obnovio proces pregovaranja s ciljem konanog rjeenja krize na Srednjem istoku, predsjednik Obama je ak
pruio ruku i prema Iranu, za koju jo nema dovoljno politike volje u radikalnom Ahmedinedadovom krugu, ali ni podrke iz Izraela
koji u Iranu vidi najveu prijetnju svojoj dominaciji u regionu. Kad
bi na tom krilu Srednjeg istoka, koji obuhvata prostore takozvanog
plodnog polumjeseca dolo do smirivanja i normalizacije odnosa
izmeu Sirije i Izraela, kao to se dogodilo izmeu Izraela i Egipta
nakon mirovnog sporazuma u Camp Davidu, takav razvoj bi mogao
pogodovati i obnovi izaelsko-palestinskih pregovora o formuli dvije drave, jedne pored druge. Na taj nain otupili bi nepomirljivost
i radikalizam koji jo vlada na svim stranama.
Tako se bez Libana, a posebno njegovog juga, ne moe govoriti
ni o trenutnom stanju cjelokupne krize, ak ako ostavimo po strani
ratove u Iraku i Afganistanu. Tamo je najvie zabavljena Obamina
administracija, ali, kako joj savjetuju vodei ameriki eksperti za
KORAK broj 22

Tema Korak-a: Palestina

68

Srednji istok, ne bi smjela zapostavljati ni Liban, a posebno novi regionalni vojni faktor koji se zove - tako izazovno i prijetee za Zapad, a tako privlano za svijet islama Hezbolah, Alahova stranka
ili partija. Roger Cohen, uzgred ameriki Jevrej koji s dunim razumijevanjem govori ak i o dananjem Iranu, prije nekoliko dana je
u New York Timesu pisao kako bi za Sjedinjene Drave izbjegavanje
bilo kakvog kontakta s Hezbolahom bilo isto kao pokuavati igrati
srednjoistoni ahovski me bez nekoliko figura. I u Americi je, dakle, jasno da je otpor koji je Hezbuolah pruio izraelskoj armiji 2006.
najavio prekretnicu u odnosu vojnih snaga na Srednjem istoku.
Palestinci su, kao uostalom i cijeli Srednji istok bez Izraela, razoarani u Ameriku Baracka Obame. U njega su polagane velike nade,
to rekao Miljenko Jergovi, kakve ovjeanstvo nije imalo od Isusa
Krista. One su, meutim, iznevjerene ne toliko od Baracka Obame
lino, koliko od one Amerike koja je inae glasala protiv njega na
izborima, a iju snagu i uticaj on teko stavlja pod kontrolu, a pogotovo e je teko slomiti. Radi se, kao to svi znamo, o vojnoj industriji, finansijskim centrima moi i proizraleskom jevrejskom lobiju. I
evo dokle se dolo: ni tri milijarde dolara nove amerike pomoi za
sisgurnost zemlje, ni najnoviji F-35 borbeni avioni nisu mogli uticati
na premijera Natanjahua da prekine izgradnju novih naselja na palestinskoj zemlji bar za 90 dana kako bi se obnovili pregovori s Palestincima. Tako je cijeli taj kompleks pregovora i nagaanja oko formule dvije drave, jedna do druge, vraen bar deset godina unazad.
U meuvremenu Palestinci su podijeljeni vie nego to su bili
ikada za vrijeme neprikosnovene dominacije Palestinske oslobodilake organizacije (PLO) Jasera Arafata. Dolo je do oruanih sukoba
meu samim Palestincima, pa i malog rata, kada su nasljednici Arafatovog Al Fataha protjerani iz Gaze. Zatim se prvih dana 2009.
dogodila invazija Gaze. Moda je na taj nain Izrael preduhitrio jaanje Hamasa ne samo kao politikog, nego i vojnog faktora, kao
novog Hezbolaha na junim granicama. Obavljen je posao koji je ranije obavljen na Zapadnoj Obali, kada je izraelska armija zaustavila
dalji razvoj infrastrukture palestinske dravnosti, koju su sainjavale
lokalne politike vlasti, ali i kole, banke, male industrijske firme i
univerzitet u Nablusu.
Tema Korak-a: Palestina

KORAK broj 22

69

Ishod invazije na Gazu koji je uzdrmao ak i ravnodune duhove

Amerike i Zapada ja sam vidio kao jo jedan in u strategiji Izraela koja traje od njegovog osnivanja, a koja u konanici moe da se
osveti i samom Izraelu. Gaza je bila krenula brzim koracima oporavka i razvoja. Evropka unija, dobrim dijelom kao posljedicu za taj
region rijetkih slobodnih izbora, na kojima je, volio to neko ili ne,
Hamas pobijedio, poela je da ulae u razvoj infratsrukture te oblasti. Na izgradnji puteva i ostale infrastrukture bilo je planirano da se
zaposli 150.000 Palestinaca, koji danas, i kad dobiju posao u Izraelu
ili na teritorijama koje kontrolira, rade u poluropskim uslovima. Da
bi se sprijeio jedan novi ekonomski, socijalni, kulturni, pa i vojni
uzlet Palestinaca, trebalo je to sprijeiti i vratiti ih na stanje kakvo je
gore nego kad su bili stjerani u izbjeglike logore. Tako se dogodila
Gaza, kao to je ranije bilo na Zapadnoj obali, gdje su Palestinci uivali mnoge povlastice, prednosti pa i blagodati vlastite dravnosti.
Vraamo se, dakle, na sutinu palestinske golgote.
Gotovo je, naalost, pola vijeka odkako pratim, vie ili manje aktivno, zbivanja na Srednjem istoku. Nije mi trebalo puno pameti da
uvidim da su glavni akteri cijele krize Izraelci i Palestinci, a ne Izraelci
i Arapi. Palestince sam od poetka prihvatio kao samostalan, autohton politiki i narodnosni, gotovo i etniki faktor u irokom moru
arapske nacije i civilizacije. Uvidio sam da e na kraju doi do mirnog rjeenja samo kada i Palestinci steknu ili izgrade poziciju koju
je Izrael dobio samim svojim formiranjem 1948. godine. Trebalo je,
prema tome, da se i Palestinci priblie ostvarenju faktora sutinski
vanih za takvo konano rjeenje.
Evo tih faktora: Izrael je stekao zemlju, znai meunarodno priznatu teritoriju i suverenitet. Njim su vladali Jevreji, ili idovi, koji su
od pojave cionizma izgradili poseban identitet, u mnogome razliit
od onoga koji je proteklih vjekova obiljeavao taj narod, ili vjeru.
Imao je elitu i srednju klasu visokog obrazovanja to su ga ponijeli
iz Amerike, Evrope i Rusije. Pri tome je bila vana posebno tehnika
edukacija i vojna sprema, koju su Jevreji sticali u visoko razvijenim
zapadnim zemljama. Izrael je stekao ekonomsku snagu koju su potkrepljivali dolari koji su stizali od Amerike i dijaspore. Svakog dana
KORAK broj 22

Tema Korak-a: Palestina

70

lijegalo je na njihove banke milion dolara nepovratne pomoi. Imali

su vojnu snagu, kombinaciju najmodernije vojne opreme koja je stizala sa Zapada i vojnog obrazovanja i discipline. Poznata je pria o
tome kako su u prvom bliskoistonom ratu 1948. palestinskim borcima iz Egipta stizale puke koje nisu mogle da opale. Na kraju, Izraelci su imali jasan cilj i strategiju odbranu drave po svaku cijenu.
Na drugoj strani, Palestinci poslije 1948. nisu imali nita od toga,
osim zbjega od 750.000 pripadnika svog naroda. Nisu imali svoju
zemlju ni teritoriju na kojoj bi formirali ostale elemente razvoja, a
pogotovo ne nacionalnog okupljanja i formiranja posebne narodnosne zajednice. Nisu jo imali ni identitet palestinski, jer su ih
svi zvali, pa i oni sami sebe, Arapima, ili u najboljem sluaju palestinskim Arapima. Bavili su se uglavnom zemljom, iji vlasnici nisu
odmakli daleko od srednjovjekovnih feudalnih odnosa. Nisu bili u
stanju da stiu visoko obrazovanje, a malo ih je pohaalo bilo kakve kole. Od ekonomije poznavali su samo zanatstvo i trgovinu.
Nisu imali nikakvu vojnu snagu, a ni podrku arapskih sunarodnika,
koji su se brinuli o svojoj koi i interesima, ostavljajui Palestince na
milost i nemilost Izraela. Svi su ti elementi doprinosili i razbijanju
samog palestinskog faktora na vie ili manje radikalnu ili umjerenu
struju, za razliku od Izraela koji je, iako takoe podijeljen na vie ili
manje radikalni kurs, imao zajedniku strategiju.
Takvo je stanje bilo prvih godina poslije formiranja drave Izrael.
Tokom proteklih decenija, Palestinci su se, prvenstveno svojom
voljom i snagom, izborili za neke od tih sutinskih faktora koji bi trebalo da ine njihovu dravotvornost. Stekli su identitet posebnog
arapskog naroda, pa ih svako smatra zasebnim palestinskim faktorom u svakom pogledu. Stekli su obrazovanje, uglavnom u kolama
koje su otvarale agencije OUN po izbjeglikim logorima. kolovali
su se i u arapskim zemljama koje su ih prihvatale kao novi, vitalni
elemenat u svojim uspavanim tradicionalnim sredinama. Izborili su
se i za upravna prava i administraciju u okviru tzv. Palestinske vlasti
(Authority) na okupiranim teritorijama. Stekli su i vojnu snagu, ali
golu snagu, jer nisu imali teritorije gdje bi formirali armiju, ni vojne
opreme i pomoi, o artiljeriji i avijaciji da i ne govorimo. Palestinski
Tema Korak-a: Palestina

KORAK broj 22

71

komandosi vjerovatno su bili najobrazovaniji oslobodilaki pokret u

istoriji. Kad sam tamo odlazio, poetkom sedamdesetih, 40 odsto ih
je imalo univerzitetske diplome. Ali, ta im je to koristilo kad su pred
sobom imali armiju naoruanu tenkovima i fantomima, a znamo
kako su i arapske vojske prolazile u ratovima s tom armijom. Palestinci su i na meunaronom planu stekli ne samo simpatije, nego i
priznanje svoje samoproglaene drave od preko stotinu zemalja.
Mislim da i danas imaju vie diplomatskih misija po svijetu nego
Izrael. Upravo pri kraju 2010. vie zemalja Latinske Amerike (Brazil,
Argentina, Urugvaj) objavilo je da priznaje Palestinu kao dravu.
Tako stiemo ponovo do Gaze kad god bi, dakle, Palestinci digli
glavu, pojavili se kao nezaobilazan faktor u pregovorima, izbijao je
rat ili invazija.
I gdje je, onda, rjeenje? Jedino u dvije drave, Izraelu i Palestini,
koje bi ivjele u miru jedna uz drugu, kao i druge drave Srednjeg
istoka. Kamo sree da su, pred stvaranje Izraela 1948, uspjeli napori
Ujedinjenih nacija da se tako urede odnosi izmeu Palestinaca i Jevreja na tlu dotadanje mandatne Palestine. Palestinci su svih ovih
62 godine najveu cijenu plaali za prvi rat koji su tadanje arapske
drave, prije svega Egipat, povele, pa izgubile, protiv Izraela.
Onako kako se za sada vidi to rjeenje o dvije drave nije pravedno, prije svega to bi se Palestina prostirala na samo 22 posto
teritorije nekadanje mandatne Palestine. I to bi Jerusalim ostao
podijeljen a na njegovim breuljicima koji bi svim mapama trebalo
da pripadnu Palestincima, grade nova jevrejska naselja. to bi ostao
betonski zid kao monstruozni spomenik izraelske politike okupacije, to bi ostala jevrejska naselja podignuta na otetim palestinskim
maslinjacima. Ostale bi i napetosti, nagomilana mrnja. Naalost, to
je jedino rjeenje koje je mogue ostvariti u okolnostima koje vladaju tim regionom i svijetom.
Toga bi trebalo da budu svjesni i Palestinci, da se ne moe natrag, postavljajui pitanje priznanja, pa i egzistencije Izraela. Za sada
je i to rjeenje dalje nego to je bilo prije deset godina, ali drugoga nema. Uostalom, i Henry Kissinger, i sam Jevrej iji je brat, ako
je jo iv, kroja u Tel Avivu, rekao je jo 1974. godine da na SredKORAK broj 22

Tema Korak-a: Palestina

72

njem istoku nikakvo rjeenje nije mogue bez stvaranja suverene

palestinske drave. Koliko je tek trebalo Izraelcima, pod pritiskom
Amerike i Zapada ili po vlastitom uvjerenju, da prihvate jednu takvu
realnost - da imaju palestinsku dravu u susjedstvu?
U protivnom, da ostane stanje kakvo je danas, ostala bi samo
jedna drava, Izrael, to bi, u krajnjoj instanci i pretpostavci, moglo
voditi i njenom unitenju. A ni Palestincima ne bi bilo nimalo bolje,
jer bi se nastavilo sadanje stanje ni imati ni nemati svoju dravu
i otvarali novi frontovi u trouglu Izrael, Zapadna obala, Gaza. Bez
izgleda da Arapi priteknu u pomo Palestincima, kao to to nisu nikad inili ni u proteklim izgubljenim decenijama, iako su se zaklinjali
u solidarnost s palestinskim narodom. Prema demografskim brojkama i predvianjima, na Zapadnoj obali ima najmanje 2,5 miliona
Palestinaca, a u samom Izraelu 1,5 milion izraelskih Arapa koji su,
u stvari, takoe Palestinci. Za deset godina kakvo e stanje biti, pita
se izraelski filozof Moe Halbertlal, ako svi oni ostanu pod kontrolom Izraela. Tada bi jedino pitanje bilo, kae, kakva bi bila priroda
te jedne drave bio bi to ili aparthejd ili Liban.
Tako se na kraju, zaslugom jednog, za Izraelce zloslutnog predvianja, vraamo na Liban, iji je mir, sigurnost, pa i budunost, pupanom vrpcom vezana za palestinski kompleks problema.

Tema Korak-a: Palestina

KORAK broj 22

73

dr. Naser Nabil

VOJNE AKTIVNOSTI IZRAELA

I AGRESIJE NA LIBAN I GAZU
Zahvaljujem se na vaem dolasku iako su vremenski uslovi takvi
da je veoma hladno, a ako to neto znai, vaa ljubav prema pravdi,
slobodi i solidarnosti sa palestinskim narodom, sa njegovom patnjom
i borbom, za ostvarivanjem njegovih zakonskih prava na postojanje
nezavisne drave Palestine sa glavnim gradom svetim Jerusalimom
prema odlukama UN-a i zakonima meunarodne zajednice mora biti
velika, jer vae dananje prisustvo ovom skupu to danas pokazuje.
Palestina je bila dio muslimanske drave 14 stoljea, u kojoj su muslimani mirno koegzistirali sa kranskim manjinama, osim za vrijeme
krstakih ratova. Palestina je bila pod Britancima od 1914. - 1948. godine, i u tom periodu su Britanci otvorili vrata Jevrejima irom svijeta
da migriraju u Palestinu. Odmah nakon odlaska Britanaca iz Palestine,
Jevreji su proglasili svoju dravu na palestinskoj zemlji izuzev teritorije Zapadne obale i Gaze, koje su okupirane 1967 godine. Palestinci
su tako pretrpjeli oduzimanje imovine, prisilnu migraciju bez prava
na povratak.
Palestinski narod se od poetka 20. stoljea podigao u borbu
protiv nepravednih odluka, kao to je Balfu.rova deklaracija iz 1917.
godine. Ova deklaracija, izdata od strane Velike Britanije, odobrila je
Jevrejima iz cijelog svijeta da Palestina bude njihova nacionalna drava na raun Palestinaca. Od tada, Palestinci vode borbu i protiv svih
ostalih odluka britanske kolonijalne vlasti i to putem mnogobrojnih
ustanaka, a od dvadesetih godina 20. stoljea, pa do 15.05.1948 godine, dana dogaaja katastrofe zvane Nakbah, sa skromnim sredstvima
su u sukobu sa tadanjom britanskom ratnom mainerijom, cionistikom teroristikom organizacijom i izraelskom vojskom, naoruanom i
KORAK broj 22

Tema Korak-a: Palestina

74

financijski podranom od strane SAD i Evrope. Pored toga, sve meunarodne sile tada su bile opredijeljene u korist Izraela.
Palestinsko pitanje je globalno pitanje, na kojem se ukrtaju razliiti interesi i principi. To nije samo srednjoistono ili arapsko pitanje.
Nije to samo stvar vie od milijarde muslimana, nego i krana i jevreja. Globalne sile, kao to su SAD, EU i druge, sukobljavaju se oko
rjeenja ovog problema, koje bi moralo biti pravedno.
to se tie pogubne amerike vojne pomoi Izraelu, ista se poetkom 70-tih godina viestruko poveala. U 1967. godini iznosila je 13
miliona USA $, 1968. godine 76 miliona USA $, a 1971. godine 600
miliona USA $. Iznos finansijske podrke Izraelu se mijenja: nakon
zaljevskog rata 1991. godine, SAD su odobrile Izraelu dodatne dvije
milijarde dolara godinje u vidu saveznih grantova i vrijednosnih papira. Ukupni grantovi SAD dati Izraelu dostigli su pet milijardi USA $
godinje, ili 13,7 miliona USA $ dnevno. Tu su i drugi vidovi finansijske
pomoi koju Izrael prima od jevrejskih humanitarnih organizacija iz
SAD i privatnih donatora, ukupno 1,5 milijardi USA $ godinje. Isto
tako, poguban je izvoz naoruanja i vojne opreme Izraelu od strane
pojedinih drava lanica EU.
U novembru 1947. godine, OUN je Rezolucijom broj 181 odluila
da mandat Velike Britanije u Palestini prestaje u maju 1948. godine i
objavila plan o podjeli Palestine na dvije drave - arapsku i jevrejsku.
Prema tom planu, oba su dijela trebala biti ujedinjena ekonomskom
unijom, a podjela je predviala poseban status grada Jerusalema, kao
podruja pod direktnom jurisdikcijom OUN. Rezolucija je doneena
uvjerljivom veinom glasova u Generalnoj skuptini, uz istovremenu
podrku glasova SAD i SSSR-a. Velika Britanija je ostala suzdrana, a
protiv podjele glasale su sve arapske drave. Palestinski Jevreji prihvatili su plan, dok ga je arapska zajednica odluno odbacila.
Izraelska pobjeda u ratu 1967. godine, omoguila je Izraelu
da odbaci sve pokuaje dogovora s arapskim susjedima. VSUN je
22.11.1967. godine donijelo Rezoluciju broj 242, u kojoj se trai da
se Izrael povue sa teritorija Zapadne obale i Gaze, ali se implicitno
priznaje pravo svih drava na postojanje, pa tako i Izraela. Ovom rezolucijom izraena je zabrinutost zbog situacije na Bliskom istoku i
Tema Korak-a: Palestina

KORAK broj 22

75

naglaena neprihvatljivost sticanja teritorija ratom, te potreba za pravednim i trajnim mirom.

Vijee sigurnosti UN se hitno sastalo 21.10.1973. godine i usvojilo
Rezoluciju broj 338. Ovom rezolucijom se pozivaju sve strane da odmah prestanu sa borbama i vojnim aktivnostima, a najkasnije u roku
12 sati nakon usvajanja ove rezolucije, kao i vraanje na pozicije prije
okupacije. Zatim se pozivaju zainteresovane strane da odmah nakon
prekida vatre provedu Rezoluciju broj 242 i otponu pregovore radi
uspostave pravednog i trajnog mira.
Vrijeme i analitiari su pokazali da se Rezolucija broj 242, ni nakon
toliko godina, nikada nije primijenila. Ona je jedna od najvie citiranih, a najmanje potivanih dokumenata u historiji diplomatije. Malo
je tekstova koji su se tako temeljito analizirali. Diplomati i pravnici otada lome koplja oko smisla tog (u naelu obavezujueg) dokumenta za
ije neprovoenje svaka strana optuuje onu drugu.
Nakon Rezolucije broj 242 prihvaene su desetine drugih rezolucija, koje su kritikovale ponaanje Izraela, a on se na njih ogluivao. Ali,
Rezolucija broj 242 je i danas bitno polazite za postizanje mira, jer
sadri naelo zemlja za mir, na kojem se temelje smjernice za postizanje mira.
Ne smijemo zaboraviti 17.500 mrtvih skoro sve civili, veinom
ene i djeca u Izraelovoj invaziji na Liban 1982.; 1.700 mrtvih palestinskih civila u masakru Sabra i atila; masakr nad 106 libanskih izbjeglica - civila, veinom djece, u UN-ovoj bazi u Kani 1996.; masakr nad
izbjeglicama kojima su Izraelci 2006. naredili da izau iz kua, a zatim
su ih poklali lanovi posade izraelskog helikoptera; 1.000 mrtvih (od
kojih su gotovo svi bili civili) u napadu na Liban 2006.
Amnesty International u svom izvjetaju od 117 stranica iznosi
brojku o 1.400 poginulih Palestinaca u periodu najjaih izraelskih napada u trajanju od 22 dana (izmeu 27. decembra 2008. i 17. januara
2009. godine). U 22-dnevnoj agresiji izraelske armije pod nazivom
Lijevano olovo poginulo je 1.400 Palestinaca (437 djece, 110 ena
i 123 staraca, 4 pripadnika UN-a, 13 bolniara, 4 novinara....itd) a oko
5.000 ih je ranjeno, uglavnom civili. rtve napada nisu uhvaene u
unakrsnoj vatri, niti su titile palestinske vojnike ili druge vojne ciljeve.
KORAK broj 22

Tema Korak-a: Palestina

76

Veina njih su ubijeni kada su njihovi domovi bombardovani dok su

spavali. Uniteno je vie od 4.100 domova i na stotine drugih objekata, ukljuujui tvornice, radionice, ivotinjske farme i vonjake, te vladine zgrade, policijske stanice i zatvore, uniteno je, a vie od 20.000
ih je oteeno tokom operacije Lijevano olovo. Bilans agresije su
ekonomski gubici od 2 milijarde dolara i unitena infrastruktura u vrijednosti 1,2 milijarde dolara, a raseljeno je vie od 20.000 stanovnika
koji do dan danas ive u UNRWA-nim kolama. Izraelsko objanjenje
takvog unitavanje bila je vojna/sigurnosna potreba.
Mnogi su ostali zapanjeni injenicom to je napad pokrenut samo
dan nakon boinih praznika kada, inae, diplomati odlaze na zaslueni odmor. Cionistiki reim je u 22-dnevnim napadima vrenim prije godinu dana na pojas Gaze upotrijebio vie od 30 hiljada vojnika,
avione F-16 i apatchi-e, a na podruju od 360 kvadratnih kilometara, gdje ivi oko 1,5 milion stanovnika, bacio vie od milion i po (1,5)
tona raznih bombi - to znai tonu i pol po glavi stanovnika. Ne samo
to, napad je bio takoe sa kopna sa najsavremenijim tenkovima, i sa
mora, gdje je uestvovala Izraelska mornarica. Izrael je upotrijebio
meunarodno zabranjeno oruje, poput bijelog fosfora, takoe bombe Dajm i osiromaeni uranijum, a roenja djece sa deformitetima
na tom podruju potvruju takve radnje.
Veliki dio razaranja bio je bezobziran i posljedica je namjernog i
nepotrebnog unitavanja imovine, izravnih napada na civilne objekte, te neselektivnih napada, u kojima nisu razlikovane legitimne vojne
mete od civilnih objekata. Takvim su napadima prekrene temeljne
odredbe meunarodnog prava, naroito zabrana izravnih napada na
civilne objekte, zabrana neselektivnih ili nesrazmjernih napada, zabrana unitavanja imovine koje ne zahtijeva imperativna vojna potreba i zabrana kolektivnog kanjavanja.
Grafiti koje su izraelski vojnici ispisali na zidovima palestinskih domova koje su zauzeli tijekom svog ulaska u Gazu, ukazuju na to da
je razaranje u velikoj mjeri bilo namjerno i sastavni dio strategije na
razliitim razinama zapovjednog lanca, od visokopozicioniranih dunosnika do vojnika na terenu. Meu grafitima koje su ispisali vojnici moglo se proitati: Smrt Arapima, doli smo vas unititi; Umrite
Tema Korak-a: Palestina

KORAK broj 22

77

svi, Arapi moraju umrijeti, 1 je pao, ostalo ih je jo 999 999; Slijedei

put e vie boljeti; Cijela je Gaza idovsko igralite; Kahane je bio
u pravu; i Ako smo promaili ugao kue vratit emo se u slijedeoj
operaciji.
Amnesty International ukazuje na to da se u mnogim javnim zgradama koje su napale izraelske snage nisu nalazili ni borci, ni oruje,
niti su one sluile kao zapovjedni i kontrolni centri. Nema dokaza da
su sluile u bilo kakvu vojnu svrhu i stoga se one ne mogu smatrati
vojnim ciljevima. Njihovo je bombardiranje predstavljalo izravne napade na civilne objekte, ozbiljno krenje meunarodnog humanitarnog prava i ratni zloin. ...
Amir Marmor, topnik izrealske tenkovske posade rezervne oklopne bojne, koja je djelovala na podruju Jabalije, je izjavio: Operacija
je nama i cijeloj naciji predstavljena kao odmjerena odmazda za Hamasove napade, no meni je ona prije izgledala kao vjeba u kanjavanju.
Tako mi je izgledala zbog ogromnog opsega unitenja. Tamo smo bili
jedan tjedan i unato injenici da na nas nitko nije otvorio vatru, pucanje
i unitavanje nastavilo se bez prestanka. Pitam se koliko se od tog razaranja doista moe opravdati.
Osim kua i tvornica, uniteni su takoer i torovi za ivotinje i staklenici, a vonjaci su pregaeni buldoerima. Ne samo da su unitene
farme, ve su pobijene i ivotinje. Najvee privatno uzgajalite riba
u Gazi, koje se nalazi u zapadnom dijelu Gaze takoer je uniteno.
Uniteno je 6 umjetnih ribnjaka i pobijeno oko 20.000 riba. Na tom
mjestu nije bilo ni traga skladitima oruja ili tunelima, niti znakova
oruane bitke, navodi Amnesty International. Jedino to se moglo vidjeti bili su tragovi oklopnih vozila koja su pregazila uzgajalite.... Unitavanje velikih dijelova obraene zemlje, oko 2.100 hektara, poput
farmi i vonjaka, uzrok je propasti velikog dijela ovogodinjeg uroda,
usljed ega je jo vie ljudi postalo prehrambeno nesigurno.
ef UN-ove istraivake grupe u pojasu Gaze, Riard Goldston, na
sjednici UN-ovog Vijea za ljudska prava, izraelski reim proglasio je
odgovornim za zloine poinjene u Gazi. Goldston je od 47 zemalja,
prisutnih na sjednici UN-ovog Vijea za ljudska prava, traio da usvoje
izvjetaj kojeg je pripremila UN-ova delegacija u Palestini a koji govori
KORAK broj 22

Tema Korak-a: Palestina

78

o ratnim zloinima Izraela. Vijee za ljudska prava UN-a je 16. oktobra

2009. usvojilo Goldstonov izvjetaj o izraelskoj agresiji na pojas Gaze.
Usvajanje Goldstonovog izvjetaja,
nova pobjeda palestinske nacije
Vie od est decenija nakon okupacije palestinskog teritorija i svakodnevnih represija i zloina izraelskog cionistikog reima nad palestinskim stanovnitvom, u Vijeu UN-a za ljudska prava je po prvi puta
u historiji usvojen jedan dokument i izvjetaj koji govori protiv Izraela.
Vijee UN-a za ljudska prava je u petak 16. oktobra usvojilo izvjetaj
sudije Riarda Goldstona, efa Istranog komiteta UN-a za deavanja
tokom 22-dnevne agresije izraelskog reima. Za usvajanje izvjetaja
je glasalo 26, protiv je bilo 6 a suzdranih je bilo 11 lanica ovog Vijea. Goldston je objavio svoj zvanini izvjetaj o deavanjima u pojasu
Gaze tokom 22 dnevne cionistike agresije. Cijeli ovaj proces istrage
je trajao vie mjeseci. Izvjetaj je napisan na 117 (574) stranice sa oko
20 hiljada stranica razliitih dokumenata, fotografija i intervjua sa vie
od 200 oevidaca i svjedoka. U ovom izvjetaju, izraelski cionistiki
reim je optuen da je tokom agresije na pojas Gaze, nad nedunim
palestinskim civilnim stanovnitvom poinio vie ratnih zloina.
Izvjetaj Istranog komiteta UN-a za poinjena zlodjela cionistikog reima tokom 22-dnevne agresije na pojas Gaze, obradovao je
Palestince i muslimane irom svijeta. Oni su po prvi puta osjetili nadu
da e moda uspjeti jednoga dana, cionistike zloince i diplomatske elnike, izvesti pred lice pravde i suditi im kao ratnim zloincima.
Arefat Madi, ef Evropskog komiteta borbe protiv izraelske opsade
pojasa Gaze, rekao je da ovaj izvjetaj jasna pobjeda pravde i rtava 22-dnevne agresije na pojas Gaze. Takoer, Muhammed Hasanejn
Hejkal, poznati egipatski novinar je rekao da je Goldstonov izvjetaj i
njegovo usvajanje u Vijeu UN-a za ljudska prava, ivo blato za izraelski reim.
Ova injenica je vana zbog toga to se u meunarodnom pravu navodi da ona zemlja koja je otpoela rat treba dati ratnu odtetu
napadnutoj zemlji. U izraelskoj 22-dnevnoj agresiji na pojas Gazze,
pored ehadeta i teke smrti oko 1.500 Palestinaca, ranjeno je i poTema Korak-a: Palestina

KORAK broj 22

79

vrijeeno oko 5.000 pripadnika palestinske nacionalnosti, unitena je

ekonomska infrastruktura regiona i palestinskom drutvu je nanesena teta u visini od oko 3 milijarde dolara. Na osnovu meunarodnog
prava, Izrael je duan nadoknaditi sve te materijalne gubitke palestinske nacije, te istovremeno platiti odtetu preivjelima iz ove katastrofe. Naravno, Ban Ki-Moon, generalni sekretar Organizacije Ujedinjenih nacija, tokom susreta sa Istranim komitetom UN-a je rekao da e
obraditi ovaj dosije te da se nada da e izraelski reim biti prinuen
na nadoknadu tete.
Riard Falk kae: Jo jedan razlog za veliku zabrinutost izraelskih
zvaninika je injenica da se usvajanjem Goldstonovog izvjetaja u Vijeu UN-a za ljudska prava, daje zeleno svjetlo za procesuiranje sluaja cionistikih zloina nad Palestincima, i ako bi izraelski diplomatski
zvaninici putovali van Izraela, bie uhapeni ili protjerani u treu zemlju. Upravo zbog toga, Tzipi Livni, biva ministrica vanjskih poslova
cionistikog reima od evropskih zemalja trai da, poput panije, prilagode svoje vlastite zakone kako ne bi bili u mogunosti da pravno
gone ili hapse izraelske zvaninike na svojim teritorijama.
Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija je odrao sjednicu i osvojio
Goldstonov izvjetaj. Nakon usvajanja u Vijeu sigurnosti, dosije poinitelja i naruilaca ratnih zloina tokom 22-dnevne agresije cionistikog reima na pojas Gaze bi trebao biti proslijeen Meunarodnom
sudu pravde. Ali, zbog postojanja snanog izraelskog prijatelja u Vijeu sigurnosti UN-a, Sjedinjenih Amerikih Drava, ovakav vid razvijanja dogaaja nije se desilo. Ovaj reim je, kako bi osigurao ameriki
veto u VS UN-a, ambasadora SAD-a u UN-u, pozvao u posjetu okupiranom palestinskom teritoriju. Pa ipak, ako bi amerika administracija
postupala prema izraelskom scenariju, pod veliki znak pitanja bi dola
objektivnost SAD-a, ali ponajvie predsjednik Barak Obama, koji se
predstavlja pobornikom ljudskih prava. U svakom sluaju, potvrivanje Goldstonovog izvjetaja od strane Vijea UN-a za ljudska prava je
nova pobjeda palestinske nacije na politikom polju. Ova pobjeda je
rezultat istrajnosti i hrabrog otpora Palestinaca u odnosu na strane
represije i cionistiku agresiju.
KORAK broj 22

Tema Korak-a: Palestina

80

Patnja palestinskog naroda postaje jo vea okupacijom Izraela

1967 god. i ono malo zemlje to je ostalo od historijske Palestine. Kad
to kaem, mislim tano na Zapadnu obalu sa istonim Jerusalimom i
na pojas Gaze. Kao da ovo nije bilo dovoljno Izraelu, uslijedila je okupacija i nekih dijelova drugih arapskih zemalja kao to je Sinaj (Arapska republika Egipat) i Golanske visoravni (Arapska republika Sirija).
Ovakvim postupcima izraelska drava poinje novu eru protjerivanja,
ubijanja i stvaranja logora za narod Palestine. Drava Izrael je vodila ovakvu politiku sa jednim jedinim ciljem a to je da se slomi volja
palestinskog naroda i da se izbrie njegov identitet sa tog podruja.
Kao kruna svega dolazi do do prisvajana svetog grada Jerusalima i
njegovo proglaavanje za glavni grad drave Izrael, ignoriui pri tom
sve svjetske odluke, zakone i prava. Nakon toga dolazi do prisvajanja
sirijske Golanske visoravni od strane Izraela na oigled svih, bez ikakvih posljedica. Poinje i izgradnja jevrejskih naselja na okupiranim
podrujima uz etniko ienje grada Jerusalima koji je bio sveti grad
mira za sve vjere (kransku, islamsku, jevrejsku . Ovaj grad Palestinci
smatraju svojim glavnim gradom budue drave Palestine.
Palestinski narod se borio svim raspoloivim sredstvima koja su
dozvoljena od strane meunarodne zajednice da bi ostvario svoja
prava na nezavisnost i slobodu, kao i mogunost da samostalno odreuje svoju sudbinu. PLO (Palestinska oslobodilaka organizacija) je
okupila veliki broj Palestinaca i postala njihov jedini predstavnik kojui
dobija simpatije, podrku i priznanje velikog broja zemalja svijeta koje
su na strani mira, pravde i jednakosti. PLO je predstavio svoj politiki
program 70-tih godina. Program je predloio stvaranje demokratske
drave Palestine u historijskim granicama u kojoj bi ivjeli pripadnici
sve tri vjere. Meutim, ovaj program je osujeen od strane Izraela.
Moram vas podsjetiti na uveni govor velikog voe Jasera Arafata
koji je odran u UN-u 1974. god. u kojem je on traio pravdu koju zasluuje palestinski narod, a to je sloboda i samoopredjeljenje, ali Izrael
se opet ogluio o sve to i nastavio je sa svojom politikom okupirajui
jug Libana 1982 god., pokuavajui unititi PLO. Palestinski narod je i
dalje nastavio svoju borbu za ostvarivanje svojih ciljeva, a to je nezavisna drava Palestina sa glavni gradom Jerusalimom. Naa borba je
tada dobila naziv KAMENA INTIFADA i od tada poinje novi vid borbe
Tema Korak-a: Palestina

KORAK broj 22

81

protiv okupatora Izraela, koji je zasnovan na mirnom otporu i protestima graana. Odgovor Izraela na to je bio vojni napad na stanovnitvo sa ivim i gumenim mecima.
Borei se sa svim tim to Izrael radi, Palestici su uspjeli 1993 god.
u Oslu dobiti saglasnost za postizanje historijskog dogovora izmeu
PLO-a i Izraela o meusobnom priznavanju i stvaranju drave Palestine na okupiranoj palestinskoj zemlji sa granicama iz 1967. god.
Moram spomenuti da je predloeno u ovom dogovoru da Palestinci
osnuju svoju dravu na 22% od cijele teritorije Palestine sa Jerusalimom kao glavnim gradom. Mi smo to ak i prihvatili da bi iskazali
svoju dobru volju bez obzira na nepravdu koja nam je uinjena. Sporazum su potpisali rahmetli predsjednik Jaser Arafat i pokojni Jicak
Rabin. Da zlo bude vee, neki jevrejski ekstremisti izvrili su tada atentat na gospodina Rabina samo da bi osujetili mirovni proces.
Time poinju maratonski dogovori koji imaju poetak ali nemaju
kraj, jer Izrael postavlja nemogue uslove, gradi izolacioni zid srama
kao granicu razgranienja, oduzima zemlju, postavlja barikade i gradi
sve vie jevrejskih naselja i dovodi jevreje iz drugih drava. Na prijedlog amerikog prijedsjednika Klintona, 2000. god. pozvane su obje
strane u Kemp Dejvid da bi se postigao dogovor. Izrael ponovo odbija
sva ponuena rjeenja, s tim to se i dalje ne odrie programa gradnje novih naselja i nepriznavanja prava Palestinaca koja su utvrena u
Ujedinjenim nacijama sa podrkom meunarodne zajednice.
Vojne jedinice Izraela 2002 god. vre invaziju, sa stotinama tenkova, zapadne obale, ubijajui nenaoruane civile i unitavajui infrastrukturu palestinske samouprave. Tada opkoljavaju zgradu gdje
boravi predsjednik rahmetli Jaser Arafat da bi natjerali narod Palestine, zajedno sa njegovim vostvom, da se odrekne svojh prava o
stvaranju drave. To se sve zavrava atentatom na naeg ehida Jasera Arafata. Ovdje moramo napomenuti da su palestinska stajalita,
uprkos svemu, ostala ista zbog kojih je dao svoj ivot Jaser Arafat, a
njegov put nastavlja sadanji predsjednik drave Palestine Mahmud
Abas. Palestinski zahtjevi su poznati, a to su stvaranje drave Palestine u granicama 1967. god. sa glavnim gradom Jerusalimom i pravom
izbjeglica na povratak.
KORAK broj 22

Tema Korak-a: Palestina

82

Izraelska neprijateljska politika jo uvijek se nastavlja protiv palestinskog naroda. Moram napomenuti da Izrael vri nehumanu blokadu pojasa Gaze, emu se protivi itava meunarodna zajednica. Svi
mi smo mogli vidjeti na ekranima TV-a ratne zloine koje su izvrili
Izraelci u pojasu Gaze prilikom neprekidnog bombardovanja itavog
pojasa, koristei pri tome nedozvoljena oruja po konvencijama meunarodne zajednice, kao to su kasetne i fosforne bombe. U Goldstonovom izvjetaju ovi postupci su ocijenjeni kao ratni zloin.
Dan danas blokada Gaze jo uvijek postoji i traje. I dok itav svijet
pokuava pomoi narodu pojasa Gaze, aljui konvoje sa hranom i
ljekovima, Izrael vri napade na te konvoje, ubijajui i zarobljavajui
humanitarne radnike u meunarodnim vodama. Tom prilikom ubijeno je 9 humanitaracacivila. Takvo ponaanje Izraela, koje se protivi
svim meunarodnim zakonima, moemo vidjeti svaki dan kad Izrael
vri napade na civile unitavajui ak i tradicionalne maslinjake koji se
smatraju izvorom ivota. Svjedoci smo napada i na vjerske objekte,
ruenjem, paljenjem od strane jevrejskih civila koji su potpomognuti
izraelskon vojskom.
Na Zapadnoj obali postoji ak 650 barikada to onemoguava
slobodu kretanja. Gradnjom graninog zida Izrael je progutao 12%
Zapadne obale. Prisvajanjem svih historijskih znamenitosti Palestine,
Izrael ih eli predstaviti kao jevrejske znamenitosti, emu se protive
UNESCO i razne svjetske organizacije. Takoer, Izrael pokuava primorati palestinske stanovnike Jerusalima da napuste ovaj grad kako bi
on postao etniki ist jevrejski. Dokaz za to je nastavak arheolokih
iskopavanja ispod damije Al Aksa.
Posljednji mirovni pregovori su zaustavljeni zbog ekstremno desno orijentisane politike Izraela koja odbija zaustavljanje gradnje
jevrejskih naselja i nastavlja svoju jednostranu politiku, to donosi
sasvim nove injenice za pregovaraki sto. Izrael neprekidno odbija
nastavak pregovora o mirovnom procesu koji su predloile arapske
zemlje, odbija izvriti obaveze koje su odreene od strane meunarodne zajednice, to stvara nestabilnost i nervozu na tim prostorima.
Palestinci su izvrili sve svoje obaveze koje su od njih traene od
strane organizatora mirovnog procesa, nadajui se mirnom rjeenju
Tema Korak-a: Palestina

KORAK broj 22

83

i stvaranju dvije drave, od kojih je jedna nezavisna drava Palestina

u granicama iz 1967. god., sa glavnim gradom Jerusalimom. Posljednja od nezamislivih stvari uinjena nedavno od strane Izraela bio je
prijedlog izraelskog KNESETA koji trai raspisivanje referenduma za
sve ega bi trebala da se odrekne Izraelska vlada, bilo to okupirano
podruje ili Golanska visoravan, uz obrazloenje da se odluka moe
usvojiti samo ako za nju glasa najmanje 2/3 javnog mnijenja Izraela ,
to predstavlja ivi dokaz da Izrael ne eli mir.
Dakle, palestinski narod je terorizmom i nasiljem iskorijenjen iz
svojih gradova i sela, a zatim protjeran u okolne arapske zemlje da
ivi u izbjeglikim logorima jo od etrdesetih godina prolog stoljea
sve do danas, i to u nehumanim uvjetima, gladi i siromatvu. Za nas
je mirstrateki izbor koji je bio izraen u mnogim meunarodnim govorima palestinskih zvaninika, mir baziran na rjeenju o dvije drave
palestinskog i izraelskog naroda, koji bi ivjeli jedni pored drugih u
miru, suradnji i dobrosudsjedstvu. To osigurava dobru osnovu za mir
na Bliskom istoku i dovodi do regionalne i meunarodne politike
stabilnosti.
No, elim istai da okupacija nije tek jedan dogaaj u historiji, ve
predstavlja jedan proces koji traje, a insistiranje na stvaranju i odravanju iskljuivo jevrejske drave u historijskoj Palestini i dalje predstavlja mehanizam otimanja. Palestinci se, bilo da su u izbjeglitvu,
pripadnici potlaene manjine u Izraelu ili izloeni brutalnoj i nasilnikoj vojnoj okupaciji na Zapadnoj Obali i u Gazi, i dalje suoavaju s
pokuajima Izraela da ih izvlasti, razbatini i fiziki kontrolira zemlju.
Stoga, kad Palestinci sa velikom gorinom irom svijeta i obiljeavaju
dan solidarnosti, tu se ne radi samo o obnavljanju uspomene ili sjeanju na uskraenu historiju, ve i o otporu i potvrivanju svog identiteta, prava na postojanje i prava na vlastitu - suverenu dravu Palestinu.

KORAK broj 22

Tema Korak-a: Palestina

84

mr. Alija Muminovi

REPUBLIKA KOSOVO
- Meunarodno priznanje

PREDGOVOR
Knjiga koju imate u rukama je odgovor na tzv. rezoluciju Narodne
skuptine Republike Srpske, nakon proglaenja nezavisnosti Kosova da Bosna i Hercegovina nije u sistemu spojenih posuda sa Kosovom,
niti je na Bosnu i Hercegovinu primjenjiv domino efekat, iz sljedeih
razloga, i to:
Prvo, Bosna i Hercegovina je historijska kategorija i datost, dakle, konstanta, jer je Bosna i Hercegovina, kao suverena drava i
subjekt meunarodnog prava i meunarodnih odnosa, trajna
ustavno-pravna, politika i geopolitika stvarnost.
Drugo, knjiga je izraz zahvalnosti Ali-pai od Janjine za njegov doprinos Bonjacima u borbi za autonomiju Bosne u vrijeme Pokreta za
autonomiju, kojeg je predvodio mladi gradaaki kapetan Huseinbeg Gradaevi (1831. 1833.).
Tree, knjiga je nastala, takoer, i kao znak iskrene zahvalnosti istaknutom arabisti, orijentalisti i publicisti, rahmetli dr. Hasanu Kaleiju,
utemeljitelju Odsjeka za orijentalistiku na Filozofskom fakultetu u Pritini, kao i rahmetli dr. Fehmi Aganiju, dekanu fakulteta.
Pored reenog, knjiga koju imate u rukama zorno pokazuje da se
pitanje velikosrpskog ekspanzionizma prelama tamo gdje je i poeo
proces disolucije bive SFRJ na Kosovu.
Danas, kada se sa ove vremenske distance promatra pitanje disolucije bive SFRJ, neizostavno se namee pitanje - ko je dugorono najvei gubitnik u tom suludom projektu? Srbi, koji su u politici
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

85

Slobodana Miloevia vidjeli otjelovljenje Garaaninovog projekta velike Srbije i koji su, slijedei tu politiku, poinili najvee zloine u
modernoj historiji, pa i genocid u Srebrenici ili drugi narodi koji su
teili mirnom razrjeenju jugoslavenskog konflikta? Odgovor na ovo
veoma prosto pitanje preputam vama, potovani itaoci.
Na kraju, u ovoj knjizi ja ne pretendujem na konanu istinu, niti mi
je to namjera. Namjera mi je da potaknem promiljanja i istraivanje
na ovu temu.
Knjiga je nastala kao kompilacija politikih analiza procesa pred
Meunarodnim sudom pravde u Hagu i reakcija na Odluku suda,
kako onih u svijetu, tako i onih u Srbiji.

KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

86

UVOD
Republika Kosovo je proglasila nezavisnost 17. februara 2008. godine. Proglaenje nezavisnosti Kosova u Srbiji je izazvalo estoke reakcije. Vlasti su saopile da nikada nee priznati takvu odluku Pritine,
nazvavi je unilateralnim inom. Neposredno nakon proglaenja, beogradske vlasti su organizirale veliki miting protiv proglaenja nezavisnosti Kosova, koji je uslijedio 21. februara 2008. godine. U neredima1
je zapaljena i Ambasada SAD-a. Na mitingu, pored srpskih zvaninika
(pozicije i opozicije), skupu se obratio i Milorad Dodik2, premijer Republike Srpske, rekavi da je Kosovo Srbija.
Dolaskom Slobodana Miloevia na vlast u Srbiji, 1987. godine, i
ukidanjem autonomije Kosova i Vojvodine, na Kosovu je produbljena
dugogodinja kriza, jer je veinsko albansko stanovnitvo odbacivalo
tenje za centralizaciju Srbije.
Njihov odgovor bio je izraen u zahtjevu da Kosovo dobije jo
veu autonomiju od one koju je imalo na osnovu Ustava SFRJ iz 1974.
godine, a krajem 80-ih godina, ve se otvoreno govorilo o tome da
Kosovo treba dobiti status republike unutar tadanje jugoslavenske
federacije.
U Beogradu je, meutim, poelo rasti nezadovoljstvo zbog ustavnih rjeenja iz 1974.godine, koja su autonomnim pokrajinama Vojvodini i Kosovu omoguavala punu suverenost u brojnim podrujima
i donekle ih izjednaila sa republikama. Upravo na tim osnovama,
Miloevi, koji je tada bio na elu Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, poeo je 1988. godine provoditi antibirokratsku revoluciju, manipulirajui masama, posebno kosovskim Srbima, dovodei ih
u Novi Sad i u ostale vojvoanske gradove, gdje su na mitinzima bili
1
2

Smatra se da su neredi orkestrirani i da je neredima direktno rukovodio Vojislav Kotunica, kao srpski premijer i
BIA (Bezbjednosno - informativna agencija pravni sljednik KOS-a - bive Kontraobavjetajne slube JNA). Boris
Tadi, kao ef drave, bio je na putu za Moskvu i izvan zemlje.
Prilikom pojavljivanja na govornici, Milorad Dodik je, u prvi mah izvidan, a nakon euforinih rijei Kosovo je
Srbija, zviduci su poeli jenjavati.

Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

87

glavni protagonisti Miloevieve politike zasnovane na tezi o ugroenosti Srba, ne samo na Kosovu. U provedbi te politike, Miloevi je,
uz pomo mitingaa i jogurt revolucije, sruio prvo vojvoansko
rukovodstvo, zatim albansko i krenuo na put preureivanja odnosa u
Jugoslaviji, to je zavrilo njenim raspadom i krvavim ratom u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i, na kraju, Kosovu, odakle je poeo raspad
bive SFRJ.
1Na mitinzima 1988. i 1989. godine Miloevi je lino najavio
smjene na Kosovu i hapenje tadanjeg prvog ovjeka Kosova Azema
Vlasija, pred masom koja je skandirala Uhapsite Vlasija. Kosovskim
Srbima Miloevi je, u aprilu 1989. godine, na Kosovom polju poruio Niko ne sme da vas bije!, obeavi da e ih drava Srbija zatititi
od navodnog albanskog progona. Slijedilo je masovno okupljanje, na
Vidovdan (28. juna 1989. godine), na proslavi 600-te godinjice izgubljene Kosovske bitke, na kojem je jasno rekao da u njegovoj politici
ni oruane bitke nisu iskljuene, ime je, praktino, najavio oruani
raspad bive Jugoslavije. Kosovski Albanci odgovorili su velikim protestima, u kojima je bilo i rtava, kao i protestnim viednevnim silaskom 1300 rudara u rudnik Stari trg, kod Kosovske Mitrovice. Tada je
bila prinuena da podnese ostavku liderka kosovskog Saveza komunista Kaua Jaari. Ubrzo je uhapen i Azem Vlasi, koji se na elu kosovskih zvaninika protivio ustavnim amandmanima zbog ograniene autonomije Kosova, a zbog sve veih protesta na Kosovu. Njegovo
djelovanje je ocijenjeno kao neprijateljsko, za ta je i osuen.
U februaru 1989. godine na Kosovu je uvedeno vanredno stanje.
Godine 1990., Miloevi donosi i novi Ustav Srbije kojim ukida najvei
dio autonomije Kosova i Vojvodine, a idue godine sa Kosova se povlae jugoslavenske policijske snage koje su tamo bile od 1981. godine, ime, praktino, i poinje raspad Jugoslavije. Kosovski Albanci,
predvoeni Ibrahimom Rugovom, izabranim za predsjednika, tada
su odgovorili proglaenjem Republike Kosovo, koju Srbija nije priznala, pojaavi represiju nad kosovskim Albancima, koje je nazivala
separatistima. Na Kosovu se tada stvaraju dvije paralelne stvarnosti,
jedna srpska, jer Srbi i ostali lojalni reimu u Beogradu dre vlast, te
druga albanska, s obzirom da su Albanci izbaeni iz svih struktura
vlasti. Kosovski Albanci su, u godinama koje su uslijedile, organizirali
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

88

svoje paralelne kole i ostale institucije. Krajem 1996. godine Albanci

su se i oruano organizirali, osnivajui Oslobodilaku vojsku Kosova
(OVK), koja se poela suprotstavljati srpskoj policiji i vojsci. Nasilje nad
Albancima dovelo je do intervencije NATO-snaga, u martu 1999. godine, koja je trajala 78 dana. Intervencija je obustavljena nakon to
je Miloevi potpisao Kumanovski sporazum, na osnovu kojeg je Kosovo postalo teritorija pod nadzorom UN-a i KFOR-a, meunarodnih
sigurnosnih snaga.
Srbija nakon dolaska KFOR-a i uspostave civilne misije UN-a na Kosovu, 1999. godine, vie nije imala nikakvu faktiku vlast, osim politikog utjecaja na Srbe koji su ostali ivjeti u malim enklavama (Mitrovica
- Graanica Prizren Leposavi) na Kosovu, ali je srpska vlast stalno
tvrdila da je Kosovo neotuivi dio Srbije, to je uneseno i u novi Ustav,
krajem 2006.godine. U martu 2007.godine, specijalni izaslanik UN-a,
Marti Ahtisari, dostavio je Vijeu sigurnosti UN-a prijedlog plana za
nadziranu nezavisnost Kosova, u kojem je predvien i visok stepen
zatite prava srpske manjine na Kosovu. Kosovski Albanci prihvatili su
plan, smatrajui da je to dobra osnova koja e dovesti do nezavisnog
Kosova, dok ga je slubeni Beograd odbacio, traei direktne pregovore Beograda i Pritine o Kosovu.
Pregovori, voeni u vie navrata tokom prolih godina, pod vostvom posrednike trojke Kontakt grupe (Rusija, SAD i EU), nisu donijeli nikakav rezultat, jer su obje strane ostale pri svojim stajalitima
- Srbija da je Kosovo njen neotuivi dio, a Kosovo da je rjeenje njegovog konanog statusa nezavisnost.
Srbija se i dalje zauzima da se pregovori nastave. Ne priznaje nezavisnost Kosova, te odbacuje bilo koju odluku o Kosovu koja bi bila
doneena izvan Vijea sigurnosti UN-a i osporava misiju EU-a, koja bi
na Kosovu trebala zamijeniti UNMIK, bez nove rezolucije Vijea sigurnosti UN-a o Kosovu.

Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

89

I DIO
Pojam i priroda meunarodnog priznanja
Meunarodno priznanje jedne drave je meunarodni in kojim
se priznaje postojanje novonastalih drava po posebno utvrenim
obiajima i procedurama.
Kada govorimo o meunarodnom priznanju, openito, potrebno
je sagledati niz historijskih, politiko-pravnih i drugih okolnosti koje
prethode takvoj radnji. Sama radnja, kao to je poznato, proizvodi
meunarodno-pravne obaveze u sklopu meunarodnih odnosa. Prema tome, priznanje nove drave slobodan je akt kojim jedna drava
ili vie njih konstatiraju postojanje te drave i pokazuju svoju volju da
je smatraju lanom meunarodne zajednice.3 Nastajanje nove drave
proizvodi politiko-pravne posljedice, kako po novonastalu dravu,
tako i po drave koje postavljaju pitanje nadovezivanja odnosa sa novonastalom dravom. Drave, odnosno, njihove vlade, stoje izmeu
sebe u odnosima koji se temelje na injenici njihova istovremenog
postojanja i na njihovoj odluci da te odnose podravaju.4 Ovdje se
govori o dravi, dakle, govori se o injenici da neka drava postoji. Da
bi razumjeli tu injenicu potrebno je sagledati ta dravu ini dravom, odnosno, subjektom meunarodnog prava i odnosa? Ope
meunarodno pravo odreuje uvjete pod kojima se neka druga drava prima u meunarodnu zajednicu i, saglasno tome, predvia
postupak na osnovu koga e se odluiti - da li jeste ili nije izvjesna
drutvena zajednica drava u smislu meunarodnog prava. Po meunarodnom pravu, da bi drava postojala u meunarodnopravnom
smislu, potrebno je postojanje odreenih elemenata, u prvom redu,
mora da postoji narod, drugo: nastanjena teritorija, tree: organizirana sopstvena vlast (politika nezavisnost)5, nezavisna od vlasti druge
drave (institucije vlasti), etvrto: neki autori uzimaju meunarodno
3
4
5

Juraj Andrassy, Meunarodno pravo, Zagreb 1971., str. 63.

Juraj Andrassy, op. cit., str. 63.
Ovo dravno pravo je opisano kao ukljuivanje, inter alija, prava, da ustanovi, odrava i mijenja njen vlastiti
ustav ili formira vladu i bira njene vlastite zakonodavce....da pregovara i zakljuuje ugovore i saveznitva...i da
odrava diplomatske odnose s drugim lanovima meunarodne zajednice. D.W. Bowett, Self-Defence in International Law, Manchester University Press 1958., str. 42.-43., nota 1.

KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

90

priznanje, priznanje koje daju postojee drave novostvorenoj dravi,

i na taj nain, prema njihovom shvaanju, potvruju postojanje navedenih elemenata. Meunarodno priznanje sadralo bi tako u sebi
i potvrdu da je drava, na taj nain priznata, stekla sposobnost da
bude meunarodnopravni subjekt u zajednici naroda.6 Priroda meunarodnog priznanja moe biti dvostruka; jedno - kao in ili politiki akt, a drugo - kao akt pravnog karaktera. U ovom poglavlju moja
intencija nee biti elaboriranje koji je prevladavajui faktor ili obiljeje
meunarodnog priznanja Republike Kosovo, budui da, po mom miljenju, i nije predmet analize. Meutim, duan sam napomenuti da
to priznanje predstavlja sublimaciju moderne diplomatske prakse i
politiko-pravnih normi.
Po Braunu, meunarodno priznanje nije nita drugo do dobrovoljna, slobodna, politika, diplomatska funkcija koja je u nadlenosti
svake slobodne vlade, dok, po Kalzenu, o tom pitanju u tradicionalnom teorijskom smislu prevlauje izvjesna nejasnost, pa je politiko priznanje akt o kome odluuje volja drave i takav akt moe biti
jednostran i dvostran. Ako je priznanje jednostrano dato, takvo priznanje predstavlja golu izjavu i nema nikakvog pravnog dejstva. Ako
je, meutim, takav akt donet dvostranom voljom, onda je po sredi
ugovor, ije su pravne posledice, koje proizilaze iz takvog dvostranog
akta, poznate.7 Samo priznanje ima nekoliko modaliteta, prije svega,
treba biti i formalno i sutinski primjenljivo, tako da imamo priznanje drava de iure i de facto, prvo je stalno i potpuno, a drugo privremeno ili ogranieno na neke odnose, zatim uvjetno priznanje, individualno i kolektivno priznanje. Priznanje se moe izvriti javno,
dakle pismeno u sveanom obliku razmjenom nota (notifikacijom) ili,
ponekad, ak utke, kada upriliimo nae prisustvo na nekoj zvaninoj meunarodnoj manifestaciji u organizaciji drave sa kojom nismo
razmijenili note o meusobnom priznanju ili na meunarodnoj konferenciji na kojoj ta novonastala drava ravnopravno uestvuje.
tavie, u historiji smo imali i imamo razliit tretman vlada, odnosno priznanja vlada, pa se kae: priznanje vlada razlikuje se od priznanja drava. To su, po pravilu, dva nezavisna akta koja postojee
6
7

Branimir M. Jankovi, Meunarodno javno pravo, Beograd 1981. godine, str. 87.
Branimir M. Jankovi, op. cit., str. 89.

Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

91

drave ili vlade, sa gledita svojih vlastitih, neposrednih i posrednih

interesa, daju novostvorenoj dravi ili novoobrazovanoj vladi. Tako
razlikovanje, s obzirom na dananju praksu, ima svoje opravdanje.
esto se priznaje postojanje drave, a osporava vladi8 pravo da zakonito s njom upravlja i da je predstavlja.9 Pitanje o priznanju vlade
postavlja se kad u nekoj dravi doe do promjene vlade na nain koji
nije u skladu sa dotadanjim ustavnim poretkom (dravni udar npr.).
Ako se promjena vlade ili naina vladanja dogodi ustavnim putem,
nova je vlada nesumnjivo legitimirana da zastupa dravu prema vani.
Drukije je kad nastupi prekid ustavnog kontinuiteta. Kao i priznanje
nove drave, tako je i priznanje nove vlade slobodan akt za koji ne
postoji nikakva obaveza. Meunarodno priznanje je retroaktivno,
tj. njegov se uinak rauna od dana kada je drava doista nastala. Dakle, bez tete za prava to su steena prije priznanja.
Vrste meunarodnog priznanja i prijema u UN
Ranije je reeno da danas u praksi postoji individualno i kolektivno priznanje novih drava. Zatim, priznanje drava de iure i de facto,
odnosno, uvjetno priznanje. Ovim pitanjima emo se baviti samo u
osnovnim naznakama. U tom smislu, Branimir M. Jankovi tvrdi: Drave priznaju novoobrazovanu dravu, ili odbijaju da daju priznanje,
ili se uzdravaju od izjanjenja, smatrajui da je to jedno od njihovih
prava u meunarodnoj zajednici koje proizilazi iz naela suverenosti
drava. Danas postoji tendencija da akt o priznavanju ili odbijanju priznanja ima sve vie pravni karakter, ali on je jo uvijek politike prirode, pogotovu kada je re o proceduri, i drave nisu mnogo sklone da
ovo svoje pravo otue. 10
Poznato je da se prijem novonastalih drava moe izvriti na tri naina u OUN: putem procedure prijema, usvajanjem punomoja i donoenjem rezolucije. Organizacija Ujedinjenih naroda prijem vri o d
8

Bilo je razmiljanja da evropska dvanaestorica priznaju Hrvatsku kao dravu, a ne i njenu Vladu do izvjetaja
Badinterove komisije, budui da je Njemaka iskoila iz kolosijeka i priznala Sloveniju i Hrvatsku, a dan prije
Briselskog samita to je uinio i Vatikan. Isto tako, Afganistan su priznavale kao dravu skoro sve vlade, dok je
jedino vlada Islamske Republike Pakistana, Kraljevine Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata priznala
vladu Talibana u Afganistanu. Ima i drugih primjera (Tajvan, itd.).
9 Branimir M. Jankovi, Meunarodni odnosi, IV izdanje, Beograd 1996., str. 94.
10 Branimir M. Jankovi, op. cit., str. 92.

KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

92

l u k o m Generalne skuptine, koja se, isto tako, donosi dvotreinskom

veinom, ali na preporuku Vijea sigurnosti, koja je nuni uvjet za prijem i za koju se trae saglasni glasovi svih pet stalnih lanica Vijea
sigurnosti. Pitanje je pravno i politiko. Prijem u lanstvo Ujedinjenih naroda pristupaan je dravama ako, po lanu 4. Povelje11,
ispunjavaju sve uvjete: da je u pitanju drava; da je miroljubiva;
da uzima na sebe obaveze koje se nalaze u Povelji; da je sposobna da ispuni te obaveze, kao i da ih eli da ispunjava.12

II DIO
Povod za pokretanje procedure o Kosovu
pred Meunarodnim sudom pravde
Vijee sigurnosti se krajem 2005. godine sloilo sa opim miljenjem specijalnog izaslanika generalnog sekretara UN-a Kaja Eidea, da
je, uprkos izazovima sa kojima se suoavalo, ne samo Kosovo, ve i
cijeli region, doao trenutak da se krene u fazu politikog procesa, tj.
pregovora.
Pregovori su poeli u februaru 2006. godine. Meunarodni posrednik Marti Ahtisari je predstavio plan o nadziranoj nezavisnosti, kojeg
je srpska strana odbila, dok je albanska prihvatila. Nakon nekoliko neuspjelih pokuaja SAD-a i Velike Britanije da usvoje novu rezoluciju u
Vijeu sigurnosti zbog ruske prijetnje vetom, zapoeli su novi pregovori, a posrednici su bili predstavnici Evropske unije Volfgang Iinger,
Rusije Aleksandar Bocan-Harenko i Sjedinjenih Amerikih Drava
Frenk Vizner. Pregovori su okonani neuspjeno, 28. novembra 2007.
godine, na posljednjem sastanku u Badenu, kod Bea. Srpska strana
je tokom tih pregovora predlagala da status Kosova bude regulisan
11 lan 4. Povelje glasi:
lanovima Ujedinjenih naroda mogu postati i sve druge miroljubive drave koje prihvate obaveze sadrane u ovoj
Povelji, a, po ocjeni Organizacije, sposobne su i voljne da te obaveze izvravaju i
Prijem svake takve drave u lanstvo Ujedinjenih naroda, vrit e se na osnovu o d l u k e Generalne skuptine,
po preporuci Vijea sigurnosti.
12 Branimir M. Jankovi, Meunarodni odnosi, IV. izdanje, Beograd 1996., str. 93.

Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

93

poput statusa Hongkonga u Kini ili Olandskih ostrva u Finskoj, ali su

delegacije kosovskih Albanaca odbacile takav prijedlog.
Parlament Kosova je, nakon neuspjelih pregovora, proglasio
nezavisnost 17. februara 2008. godine. Predsjednik Vlade Srbije,
Vojislav Kotunica, predsjednik Republike Srbije Boris Tadi i zamjenik predsjednika SRS-a Tomislav Nikoli, nakon proglaenja, zatraili
su da se u najkraem moguem roku odri sjednica Skuptine Srbije
povodom proglaenja nezavisnosti Kosova.
Srbija nikada nee priznati nezavisnost Kosova i Metohije, izjavio
je predsjednik Srbije. Tadi je naveo da Srbija ne treba da ini ishitrene
poteze i da treba da pomogne svojim sunarodnicima na Kosovu. Premijer Kotunica optuio je predsjednika SAD-a i njegove evropske
sljedbenike za stvaranje lane drave Kosovo.
Nakon proglaenja Kosova, kao suverene i nezavisne drzave,
pod nazivom Republika Kosovo, Republika Srbija je, pozivajui
se na Rezoluciju UN-a 1244/1999 uloila protestnu notu Vijeu
sigurnosti, osporavajui legitimitet Deklaracije o proglaenju
nezavisnosti Kosova.
Takoer, Srbija je putem svog ambasadora pri UN-u i posredstvom
Rusije zatraila od Generalne skuptine UN-a da se o Deklaraciji o
proglaenju nezavisnosti Kosova odredi Meunarodni sud pravde u
Hagu.
Nakon toga, Vijee sigurnosti UN-a je 17. februara 2008. godine, na
poziv ruskog predstavnika pri UN-u, Vitalija urkina, odralo zatvorenu vanrednu sjednicu, na kojoj se diskutovalo o otcjepljenju Kosova
od Srbije. Na ovom sastanku nije donijeta nikakva odluka zbog dijametralno razliitih miljenja zemalja lanica o ovom problemu, te je
zakazan novi sastanak VS UN za 18. februar, na zahtjev Srbije i Rusije.
Na tom sastanku Rusija i Srbija su zahtijevale potovanje Rezolucije
UN 1244/1999, dok su druge zemlje insistirale da je do ove situacije
dolo zahvaljujui politici Slobodana Miloevia. Generalni sekretar
UN-a, Ban Ki Mun, zakljuio je da, poto nije postignut nikakav dogovor, UNMIK e i dalje sprovoditi svoj mandat u okviru rezolucije
1244/1999, koja e ostati na snazi dok Vijee sigurnosti UN-a ne donese drugaiju odluku.
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

94

Evropska unija je 18. februara dala zvaninu izjavu da nee biti zajednikog stava o proglaenju nezavisnosti Kosova i da e svaka zemlja lanica donijeti sopstvenu i od Evropske unije nezavisnu odluku.
S druge strane, Evropska unija alje EULEKS misiju - policiju i civilnu
administraciju Evropske unije (EU) koja bi omoguila sprovoenje nezavisnosti Kosova po planu Martija Ahtisarija.
Nakon uloene protestne note Republike Srbije, Generalna skuptina UN-a donosi odluku da se prihvati srpski zahtjev i uputi na Maunarodni sud u pravde u Hagu.
Pred Meunarodnim sudom pravde u Hagu albansku delegaciju
je predvodio Skender Hiseni, ministar vanjskih poslova. U sastavu
delegacije ministra Hisenija bili su: Majkl Vud, pravni zastupnik Kosova i on Marfi, ameriki zastupnik kosovskih vlasti.
ef srpske delegacije je bio ambasador Duan Batakovi, kojoj se
pridruio i ministar vanjskih poslova Vuk Jeremi. U sastavu delegacije ministra Jeremia bili su: Saa Obradovi, zamjenik efa delegacije, te eksperti za meunarodno pravo Malkolm o iz Velike Britanije,
Marsel Koen iz vajcarske i Andreas Cimerman iz Njemake.
Rasprava pred Meunarodnim sudom pravde u Hagu
Prije poetka usmene rasprave pred Meunarodnim sudom pravde u Hagu (u daljnjem tekstu MSP), uoeno je da je tretman koji je Holandija dala Skenderu Hiseniju, ministru vanjskih poslova Kosova, bio
formalno zvanian. Svi su ga primili kao ministra. Za vrijeme boravka
u Holandiji, ministar vanjskih poslova Kosova susreo se sa kolegom
Maxime Verhagenom 30.11.2009. godine, na prijemu povodom Dana
dravnosti Albanije, kojeg je organizirao Nedmi Redepi, ambasador
Kosova u Hagu. Tom prilikom su dva ministra, kosovski i holandski,
razgovarali o kontinuiranoj podrci Holandije u pravcu gradnje nove
drave, naroito radi jaanja pravosudnog sistema i sistema demokratske vlasti. Naglaeno je da najvie treba raditi u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Maxime Verhagenom je istakao
kako e nastaviti pruati strunu pomo i podrku u pravcu jaanja
sistema krivinog prava, policije i carina, a tom prilikom je estitao i na
nedavnim lokalnim izborima, naroito radi izlaska srpskih glasaa, jer
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

95

posebno vanim smatra poboljanje situacije s potovanjem ljudskih

prava nacionalnih manjina na Kosovu.
Sutradan je otpoelo usmeno izlaganje stavova drava u postupku davanja Savjetodavnog miljenja o saglasnosti sa meunarodnim
pravom Deklaracije o proglaenju nezavisnosti Kosova, koju je od
MSP-a zatraila Generalna skuptina Ujedinjenih naroda, i to kako slijedi:
1.12.2009.
Predsjednik Svjetskog suda, kako nazivaju MSP, sudac Hisai Ovada, dao je po tri sata delegacijama Srbije i Kosova za iznoenje svojih
stavova. On je ukratko sumirao dosadanji tok postupka. Da li je jednostrano proglaenje nezavisnosti od strane privremenih institucija samouprave na Kosovu u skladu s meunarodnim pravom, glasi pitanje
koje je Meunarodnom sudu pravde, u oktobru prole godine, usvojivi Rezoluciju na zahtjev Srbije, postavila Generalna skuptina UN-a.
Prijepodnevni dio obuhvatio je iznoenje stavova drave koja je
traila oitovanje ovog Suda o legalnosti Deklaracije o nezavisnosti
Kosova. Ambasador Srbije u Parizu Duan Batakovi, ef srpske delegacije, rekao je da je proglaenje nezavisnosti Kosova u suprotnosti sa
meunarodnim pravom i sa Rezolucijom Vijea sigurnosti UN-a.
Batakovi je naglasio da su proglaenjem nezavisnosti Kosova, u
februaru 2008. godine, vlasti u Pritini ugrozile meunarodni pravni
poredak zasnovan na suverenitetu i teritorijalnom integritetu drava
i odravanju mira.
Deklaracija o nezavisnosti Kosova je, stoga, izazov meunarodnom pravnom poretku, upozorio je zastupnik Srbije, zbog ega je
mnogo drava odbilo da je prihvati i prizna Kosovo. Rekao je kako
usprkos flagrantnom krenju njenog suvereniteta i teritorijalnog
integriteta koje predstavlja ta Deklaracija, Srbija odluila da na nju
reagira na miran i legalan nain i spremna je da pregovorima i dalje
trai kompromisno rjeenje sa kosovskim Albancima, i dodao kako
Srbija odbacuje tvrdnju da su istroene sve mogunosti za pregovore o statusu Kosova, te da su pregovori koji su poeli 2005. godine
unaprijed bili osueni na neuspjeh zbog pristrasnog stava meuKORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

96

narodnog posrednika Martija Ahtisarija i drugih pregovaraa koji su

unaprijed zagovarali nezavisnost Kosova. On se nada da e odluka
Suda biti takva da potakne nastavak pregovora koji e dovesti do rjeenja prihvatljivog i za Beograd i za Pritinu.
Dalje je govorio Vladimir eri - kako su na Kosovu organi privremene samouprave formirani u skladu sa Rezolucijom 1244, ali odluka
Skuptine, koju je potpisao predsjednik Kosova, a podrao i premijer, nije u skladu sa Rezolucijom niti ustavnim okvirom koji je vaio
u trenutku donoenja te odluke. Sljedei je bio Andreas Cimerman,
njemaki profesor meunarodnog prava, lan delegacije Srbije, koji
je naglasio da je Kosovo proglasilo nezavisnost dok je pokrajina bila
pod upravom misije Ujedinjenih naroda.
U svijetu ima vie takvih misija i one se uvijek uspostavljaju uz saglasnost vlasti u datim zemljama, rekao je Cimerman. Bio bi opasan
presedan ako bi te zemlje, nakon iskustva sa Kosovom, zakljuile da
dolazak mirovnih snaga, zapravo, predstavlja prvi korak u secesiji kriznih regiona koji trae nezavisnost. Delegaciju Pritine ovaj Sud ne
smatra dravnom i oni se u sudu pojavljuju kao autori jednostrano
donijete Deklaracije o nezavisnosti.
Rasprava je trajala deset dana, a svoj stav su iznijeli pravni strunjaci 28 drava lanica UN-a. U historiji ovog Suda nije okupljeno
toliko uesnika radi jedne rasprave 36 drava je podnijelo pisane
podneske, a 28 uestvovalo i u usmenoj raspravi.
Svoje stavove iznijela je po prvi put pred ovim Sudom i Kina, a prvi
put, poslije vie od 50 godina, suprotne stavove o jednom meunarodnom problemu iznijele su delegacije Rusije i SAD-a.
2.12.2009.
U podnevnom dijelu prvoga dana rasprave o legalnosti proglaenja nezavisnosti Kosova, svoja stajalita izloila je delegacija Kosova.
ef tima, ministar vanjskih poslova Skender Hiseni, kazao je da je nezavisnost Kosova nepovratna i da Deklaracija nije suprotna meunarodnom pravu, naglasivi da je nezamislivo da se sat vrati unazad,
obnovom pregovora o statusu: Nee biti vraanja na staro, jer bi to bilo
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

97

protivno regionalnom miru i stabilnosti kojima je Kosovo mnogo doprinijelo, rekao je Hiseni.
Pravni zastupnik delegacije Kosova Majkl Vud (Michael Wood) izjavio je da je Deklaracija o nezavisnosti Kosova bila prirodan ishod politikog procesa koji je pokrenulo VS UN-a. Deklaracija o nezavisnosti
Kosova nije bila iznenadna, ni nasilna, a kamoli suprotna meunarodnom pravu. Ta deklaracija bila je prirodan ishod politikog procesa koji je
VS UN-a pokrenulo 2005. godine. On smatra da stavovi srpske delegacije nisu realni, te kako Srbija iskrivljuje historiju: Kraljevina Srbija je u
periodu 1912.-1918. godine nasilno okupirala Kosovo, koje je vjekovima
bilo dio Otomanske imperije, nakon ega je uslijedila njegova masovna
kolonizacija, ukljuujui i protjerivanja i etniko ienje u 1920-tim. Nasilje je nastavljeno i za vrijeme Rankovia.
Drugog dana rasprave, stavove su izloili predstavnici Albanije,
Njemake, Saudijske Arabije (u prilog nezavisnosti) i Argentine (protiv). U raspravi, koja je trajala do 11.12.2009. godine, sasluani su stavovi 28 drava.
2.12.2009.
Rasporedom je bilo predvieno da usmene iskaze daju etiri drave, ali je Bahrein odustao od izlaganja. Razlozi odustajanja nisu javno
saopeni. Ostale zemlje su izlagale po sljedeem rasporedu:
1. Austrija je izloila stanovite veoma blisko injeninom i pravnom osnovu koritenom u jueranjem izlaganju Njemake, kojima
se podrka jednostranom proglaenju nezavisnosti Kosova temelji
na tvrdnji da ni jedna odredba meunarodnog prava decidirano ne
zabranjuje takvu deklaraciju. Nadalje se navodi da je Deklaracija o
nezavisnosti donijeta od strane demokratski izabranih predstavnika
naroda u parlamentarnoj skuptini, ime je, u stvari, jasno izraena
volja naroda za samoopredjeljenjem. Sama Deklaracija je slina deklaracijama koje su 1991. ili 1992. godine donijele republike koje su
bile u sastavu bive SFRJ. Prema miljenju Austrije, princip potovanja
teritorijalnog integriteta se odnosi samo u sluaju da je naruen suverenitet drave od strane treeg, vanjskog faktora, to Kosovo, u ovom
sluaju, nije bilo.
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

98

2. Azerbejdan je istakao da je problem Kosova jedno od vodeih pitanja u pogledu primjene meunarodnog prava, u prilog ega
govori i to da e svih 5 stalnih lanica VS UN-a uzeti uee u ovoj
raspravi. injenica da meunarodno pravo ne tretira izriito secesiju
ne znai da je ona priznata i dozvoljena. Od 1945. godine ni jedna
jednostrano proglaena secesija kojoj se protivila matina drava nije
priznata od strane meunarodne zajednice. Potovanje meunarodnog prava je temeljni uvjet za odravanje svjetskog mira i poretka,
zbog ega se Azerbejdan protivi, kako navode, nelegalnoj secesiji
Kosova.
3. Bjelorusija je ponovila znaaj ovog sluaja za univerzalnu primjenljivost meunarodnog prava, kao osnove za uspostavu pravednog i legalnog svjetskog poretka. Istaknuto je da postoje dva
koncepta samoopredjeljenja: unutranji i vanjski. Unutranje samoopredjeljenje predstavlja pravo nacionalnih manjina na samoodreenje, ali u okviru postojeih i meunarodno priznatih granica suverenih drava. To pravo je albanska nacionalna manjina u bivoj SFRJ
koristila i uivala u okviru iroke autonomije koja joj je bila omoguena. Navodi se primjer da su predstavnici Kosova bili zastupljeni u
Predsjednitvu SFRJ, Skuptini SFRJ, Skuptini SR Srbije i vladama na
svim nivoima vlasti.
Vanjsko samoopredjeljenje je Deklaracijom Generalne skuptine
UN-a iz 1960. godine bilo priznato samo bivim kolonijama koje su u
procesu dekolonizacije prerasle u suverene drave. Kosovo ni na koji
nain ne pripada u ovaj koncept, navode.
Zbog svega navedenog, Bjelorusija je smatrala da je proglaenje
nezavisnosti Kosova u suprotnosti sa meunarodnim pravom i traila
od MSP-e da donese Savjetodavno miljenje kojim e se utvrditi nitavost Deklaracije o nezavisnosti Kosova, a to e imati efekat i na sve
druge sline sluajeve u svijetu.
U kuloarima MSP-a je primijeeno da se delegacija Srbije i Albanije
nisu pozdravile prvog dana zasjedanja. Znaaj se pridaje i slubenom
tituliranju, prilikom kojega ambasador Kosova akreditiran u Kraljevini
Holandiji nije oslovljen u toj funkciji, nego samo sa njegova ekscelencija, kao i da u dokumentima Suda nigdje ne spominju predstavnici
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

99

Republike Kosovo, nego se koristi termin autori Deklaracije o nezavisnosti.

4.12.2009.
etvrtog dana usmenog izlaganja stavova drava u postupku, davanja Savjetodavnog miljena o saglasnosti sa meunarodnim pravom Deklaracije o proglaenju nezavisnosti Kosova, koju je od MSP
zatraila Generalna skuptina Ujedinjenih naroda, raspored drava je
utvren po abecednom redu: Bolivija, Brazil, Bugarska i Burundi.
Bolivijski zastupnik Sarmiento i ambasador Brazila Hoze Medeiro
upozorili su i da nelegalna jednostrana Deklaracija o nezavisnosti
Kosova moe imati dalekosene posljedice za meunarodne odnose.
Obje zemlje naglasile su da narod Kosova nije imao pravo na samoopredjeljenje i secesiju, budui da, po meunarodnim propisima, to
pravo uivaju iskljuivo bive kolonije ili entiteti koji su bili pod stranom okupacijom.
Insistirajui da je princip teritorijalnog integriteta i suvereniteta
kljuan za stabilan i miran meunarodni poredak, zastupnici Bolivije
i Brazila podvukli su da je Rezolucija 1244 VS UN-a titila cjelovitost
tadanje SRJ, odnosno Srbije. Kosovo nije bilo kolonija, niti je bilo
pod stranom okupacijom, podvukao je ambasador Bolivije Roberto Sarmiento. Kosovo je sastavni dio Srbije. Bolivija smatra da drava Republika Kosovo ne postoji, naglasio je ambasador Sarmiento,
ocjenjujui da je Deklaracijom prekrena i odredba Rezolucije 1244,
koja je predviala sporazumno rjeenje budueg statusa Kosova. Po
tumaenju Bolivije, tom Rezolucijom postavljen je okvir za politiko
rjeenje unutar Srbije, odnosno, za znaajnu autonomiju Kosova u
okviru SRJ. Jednostrana Deklaracija o nezavisnosti ne moe promijeniti meunarodni reim uspostavljen Rezolucijom VS UN-a, niti odluiti ishod pregovora, rekao je ambasador Sarmiento.
Bugarska je danas pred Meunarodnim sudom pravde u Hagu
tvrdila da Kosovo nije prekrilo meunarodno pravo jednostranom
Deklaracijom o nezavisnosti. Pravni predstavnik Bugarske, Zlatko Dimitrov, rekao je da meunarodno pravo ne zabranjuje Deklaracije o
nezavisnosti, niti secesiju. Deklaracija o nezavisnosti Kosova nije naruKORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

100

ila nijednu odredbu meunarodnog prava, ocijenio je Dimitrov, koji

je vei dio izlaganja posvetio toku kosovske krize. Zastupnik Bugarske
odbacio je argument vie drugih zemalja da je Deklaracija o nezavisnosti Kosova bila u suprotnosti sa Rezolucijom 1244 Vijea sigurnosti
UN-a. Predstavnik Burundija an dAspermon rekao je da proglaavanje Deklaracije o nezavisnosti Kosova nelegalnom ne bi imalo nikakav praktian uinak, zato to e Kosovo postojati kao injenica.
Stav Burundije je, meutim, da najvii sud UN-a svojim tumaenjem pravo na samoopredjeljenje ogranii samo bive i sadanje kolonije. Prema rijeima dAspermona, Sud bi trebalo da utvrdi da nema
prava na stvaranje novih drava van procesa dekolonizacije, ali i da to
ne utie na postojanje Kosova kao drave.
Pravni eksperti koji prisustvuju izlaganju slau se da MSP nema na
raspolaganju jo mnogo instrumenata koji bi kao dokazna sredstva
u postupku utvrivanja injenica mogli biti upotrijebljeni u ovom
postupku. Postoji mogunost ponavljanja usmenih iskaza, to je, kao
dokazno sredstvo, koriteno samo jedan put u historiji Suda i malo je
vjerovatno da e ga Sud ovaj put upotrijebiti. Zadnje preostalo sredstvo koje Sud moe da upotrijebi jeste da zatrai dodatna objanjenja
o stavovima pojedinih zemalja.
7.12.2009.
Petog dana usmenog izlaganja raspored izlaganja je, takoer, utvren po abecednom redu naziva drava: Kina, Kipar, Hrvatska, Danska.
Koliki znaaj drave pridaju ovom postupku govori i podatak da delegacije Kipra i Danske imaju u svom sastavu po 11 pravnih eksperata,
advokata i savjetnika.
Kina i Kipar su ocijenile da jednostrana deklaracija o nezavisnosti
Kosova nije u saglasnosti sa meunarodnim pravom, upozoravajui
na dalekosene tetne posljedice koje bi legalizacija secesije mogla
da ostavi po meunarodni mir i poredak, dok su Hrvatska i Danska,
potpuno suprotno, iznijele stanovite da je Deklaracija o nezavisnosti
Kosova saglasna sa meunarodnim pravom i da predstavlja doprinos
regionalnoj stabilnosti.
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

101

Ambasadorica u Ministarstvu vanjskih poslova Kine, Sie Hanin,

kao efica kineske delegacije, je istakla da je jednostrana Deklaracija
o nezavisnosti Kosova protivna meunarodnom pravu i kri Rezoluciju 1244 Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda. Kina zastupa stanovite
da sastavni dijelovi suverenih drava, shodno meunarodnom pravu,
nemaju pravo na jednostranu secesiju i podsjetila da je Kosovo, poslije raspada SFRJ, bilo dio SRJ, odnosno Srbije. Hanin je naglasila da
suverene drave imaju pravo da sprijee jednostranu secesiju i zatite
svoj integritet i podsjetila da je intervencija NATO-a protiv Srbije 1999.
godine izvedena bez odobrenja VS UN-a. Suverena drava je bila 79
dana izloena nelegalnoj vojnoj akciji i kampanji bombardiranja bez
ikakve odluke VS UN-a. Rezolucija 1244 garantira suverenitet i teritorijalni integritet SR Jugoslavije, zbog ega privremene institucije u
Pritini niti meunarodna uprava nisu imali pravo da donesu odluku
o nezavisnosti Kosova.
Stav Kine je da je Deklaracijom o nezavisnosti Kosova prekrena i
obavezujua Rezolucija 1244 VS UN-a, koja je garantirala nepovredivost teritorijalnog integriteta i suvereniteta SRJ, naglasila je Hanin,
i odbacila tumaenja po kojim je ta odredba Rezolucije bila neobavezujua. Kineska predstavnica je odbacila tvrdnje da kosovski Albanci imaju pravo na samoopredjeljenje, navodei da to pravo, po
meunarodnim propisima, uivaju samo narodi ili teritorije kolonija
ili podruja pod stranom okupacijom. Savjetodavno miljenje MSP-e
e imati direktan utjecaj na meunarodno pravo i odnose u svijetu.
Kina ostaje posveena izgradnji trajnog mira na Balkanu kroz politiki
dijalog i traenje kompromisnog rjeenja, ukazujui da jednostrani
potezi ne doprinose postizanju tog cilja.
Predstavnici Kipra su ocijenili da principi meunarodnog prava ne
podravaju jednostranu Deklaraciju o nezavisnosti Kosova, kao da ni
VS UN-a, ni bilo ko drugi nema pravo da amputira dio teritorije suverene drave. Usporedili su Kosovo sa sjevernim dijelom Kipra ija
jednostrana i nasilna secesija nije dobila meunarodno priznanje.
Kiparski pravni zastupnik Polivios Poliviju odbacio je tvrdnje da je Kosovo sluaj sui generis i da je nezavisnost legalna, te je upozorio da,
ukoliko MSP zauzme takav stav, taj presedan bi teko mogao da se
ogranii samo na Kosovo. Drugi kiparski zastupnik Von Lou ocijenio je
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

102

da je Deklaracija o jednostranoj nezavisnosti Kosova u suprotnosti sa

Rezolucijom 1244 Vijea sigurnosti, koja je u junoj srpskoj pokrajini
uspostavila privremenu meunarodnu upravu i garantirala teritorijalni integritet SRJ.
Zastupnica Hrvatske Andreja Metelko Zgombi, ambasadorica u
hrvatskom MVPEI-u, kazala je da su kosovski Albanci, koji ine 90 posto stanovnitva, godinama bili rtve represije srpskih vlasti, to im,
prema njenom tumaenju, daje pravo na samoopredjeljenje u skladu
sa principima meunarodnog prava.
Odredbe Ustava SFRJ iz 1974. godine su, po miljenju Hrvatske,
gotovo izjednaile autonomne pokrajine sa republikama, definirajui
8 konstitutivnih jedinica bive SFRJ koja je bila ustrojena kao federalna drava sa snanim elementima konfederativnog ureenja. Ve
tada je Kosovo dobilo elemente konstitutivnosti i kasnije proglaene
dravnosti. Nakon disolucije SFRJ, amandmanima na Ustav je ukinuta
samouprava i potpuno promijenjen status Kosova u okviru SRJ.
Danska delegacija, na elu sa Tomasom Vinklerom, ambasadorom
u MVP-u Danske, ocijenila je da jednostrano proglaenje nezavisnosti
Kosova nije u suprotnosti sa meunarodnim pravom, jer ono eksplicitno ne zabranjuje secesiju. Rezolucija 1244 VS UN-a nije iskljuila nezavisnost kao mogue rjeenje statusa Kosova, niti je odredila da se
konano rjeenje moe ostvariti iskljuivo uz saglasnost Srbije. Nezavisnost Kosova proglaena je poto su iscrpljene sve mogunosti da
se do rjeenja doe pregovorima Beograda i Pritine, kao i da je veina naroda Kosova eljela nezavisnost od Srbije koja mu je godinama
ugroavala osnovna ljudska prava. Odbacio i tvrdnje da proglaenje
nezavisnosti Kosova moe da poslui kao presedan na osnovu kog bi
drugi entiteti mogli da zatrae otcjepljenje od matinih drava, ime
bi bila izazvana nestabilnost u svijetu. Istakao je da je Danska prijatelj
i Srbije i Kosova, te da se nita u stavu Danske ne bi trebalo tumaiti
kao pristrasno ili neprijateljsko stanovite.
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

103

8.12.2009.
Posljednja tri dana usmenog izlaganja stavova, Deklaraciju su podrale Francuska, Jordan, Norveka, Holandija i Velika Britanija, a protiv Deklaracije o nezavisnosti Kosova su se izjasnile Laos, Rumunija,
Venecuela i Vijetnam.
Ukupan broj drava koje su podrale Deklaraciju o nezavisnosti
Kosova je 11, protiv Deklaracije se izjasnilo 12 drava, jedna drava je
odustala od usmenog izlaganja, a izlaganje jedne drave (Burundi) je
bilo neutralno u pogledu direktnog izjanjenja o saglasnosti Deklaracije sa meunarodnim pravom.
Nakon devetodnevne usmene debate, zakljueno je da se sva stanovita drava koje podravaju legitimnost Deklaracije o proglaenju
nezavisnosti Kosova baziraju na tvrdnji da secesija, kao takva, nije
tretirana ni jednom odredbom meunarodnog prava, pa samim tim,
nije ni u suprotnosti sa meunarodnim pravom.
Najdalje u elaboraciji takvog pravnog stanovita su otile SAD,
koje smatraju da je najbolje da se MSP uzdri od donoenja bilo kakvog miljenja u ovom predmetu, a da se validnost Deklaracije testira
kroz priznanja Kosova od strane suverenih drava.
Stanovite ovih drava se dalje preteno oslanja na historijske i
politike okolnosti, te faktiko stanje na terenu koje govori o sistematskom ugnjetavanju kosovskih Albanaca, uskraivanju ranije im
priznate autonomije, kao i injenici da je predsjednik Marti Ahtisari u
svom izvjetaju naveo da su sve mogunosti za pregovore iscrpljene
i predloio meunarodno nadziranu samostalnost Kosova kao jedino
preostalo rjeenje.
Drave koje su se izjasnile protiv legalnosti Deklaracije su bile saglasne da je ovaj postupak od historijskog znaaja za meunarodno
pravo i svjetski poredak, jer se prua mogunost da vladavina prava
nadjaa vladavinu sile, koja je, po rijeima ruskog predstavnika, esto
bila prisutna u meunarodnim odnosima.
Ove drave su saglasne da je MSP, kao najvii organ meunarodne
pravde, nadlean i obavezan dati traeno Savjetodavno miljenje po
zahtjevu Generalne skuptine UN-a.
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

104

Sve drave iz ove grupe su ustvrdile da je Deklaracija o nezavisnosti Kosova u suprotnosti sa Rezolucijom 1244 VS UN-a, koja eksplicitno
potvruje suverenitet i teritorijalni integritet Srbije, a stanovite nekih
zemalja je da je Rezolucija 1244, jo uvijek na snazi, jer VS UN-a nikada
nije prihvatio Ahtisarijev plan, te da se pregovori trebaju nastaviti.
U sueljavanju vanosti prava na samoopredjeljenje sa principom
obaveznog potovanja teritorijalnog integriteta suverenih drava,
smatra se da Kosovo ne ispunjava uvjete za tzv. vanjsko samoopredjeljenje koje pripada samo bivim kolonijama u procesu dekolonizacije, nego samo pravo na unutranje samoodreenje u okviru ire ili
ue priznate autonomije u okviru matine drave. Nadalje, ove drave
smatraju da je pravo na secesiju Kosovu iskljueno odredbama Ustava SFRJ iz 1974. godine, jer je Kosovo bilo autonomna pokrajina, a kosovski Albanci nacionalna manjina u bivoj SFRJ. Samo socijalistike
republike i konstitutivni narodi su imali pravo na samoopredjeljenje
do otcjepljenja.
Nakon zavretka usmenih izlaganja zainteresiranih drava, trojica
sudija MSP su postavila pitanja koja se odnose na sve zemlje uesnice usmene rasprave. Sudija Koroma je postavio pitanje o utjecaju na
sluaj Ruande, prava na samoopredjeljenje bivih kolonijalnih drava,
sudija Beonnuna je pitao - jesu li autori Deklaracije imali pravo da proglase nezavisnost unilateralno ili im je to pravo bilo dato bar kao alternativa, a sudija Trinidade je pitao o primjenljivosti pravila erga omnes
Rezolucije 1244, u odnosu na zakljuke Konferencije u Rambujeu.
Drave su bile dune, najkasnije do 22.12.2009. godine, dostaviti
pismene odgovore na ova pitanja.
Predsjednik Meunarodnog suda pravde na kraju se zahvalio dravama koje su uestvovale u postupku i rekao da e o svim daljim
koracima u ovom postupku zainteresirane drave biti pismeno obavijetene.
8.12.2009.
Dana 8.12.2009.godine su svoja stanovita usmeno izloile panija, Rusija, Sjedinjene Amerike Drave i Finska.
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

105

panija je ocijenila da je jednostrana Deklaracija o proglaenju

nezavisnosti Kosova u suprotnosti sa meunarodnim pravom, jer je
njome prekrena Rezolucija 1244 VS UN-a. Jednostrana Deklaracija o
nezavisnosti Kosova ne moe biti u skladu sa meunarodnim pravom
zato to naruava princip teritorijalnog integriteta i suvereniteta Srbije, koji je uklesan u Rezoluciju 1244 VS UN-a, rekla je pravna zastupnica panije, profesor Konsepsion Eskobar Hernandez.
Rezolucija 1244 donijela je mudru ravnoteu izmeu interesa
obje strane i dva osnovna principa - teritorijalni integritet i suverenitet SRJ i pravo Albanaca da se samoopredijele kroz organe samouprave i autonomije, naglasila je Hernandezova. panija smatra da je
Rezolucija 1244 i dalje na snazi, a da je politiki proces za traenje rjeenja jo u toku, dok VS UN-a ne donese drugaiju odluku, istakla je
zastupnica panije. Moe se zakljuiti samo da se, u odsustvu odluke
Vijea sigurnosti UN-a, pregovori o Kosovu moraju nastaviti, rekla je
Hernandezova, i upozorila da jednostrani akti jedne strane ne mogu
smatrati sporazumom u smislu odredbi Rezolucije 1244.
SAD pozivaju Meunarodni sud pravde da Deklaraciju o nezavisnosti Kosova ostavi netaknutu kao izraz volje kosovskog naroda,
bilo odbijajui da se izjasni o njenoj legalnosti, bilo utvrujui da meunarodno pravo ne zabranjuje deklaracije o nezavisnosti, rekao je
ameriki zastupnik Harold Hongu Ko. Stav SAD-a je da meunarodno pravo ne regulira deklaracije o nezavisnosti, zbog ega MSP nije
obavezan da donese Savjetodavno miljenje, a ukoliko Sud odlui
drugaije, onda miljenje mora da se ogranii striktno na pitanje koje
je postavljeno u zahtjevu Generalne skuptine UN-a: da li je Deklaracija o nezavisnosti Kosova u saglasnosti sa meunarodnim pravom, a
nikako ne bi trebalo shvatiti da se Savjetodavno miljenje Suda moe
odnositi i na legalnost samih odluka drava o priznanju Kosova ili statusa Kosova pri meunarodnim organizacijama.
Predstavnik SAD-a je nazvao ironinim zahtjev Srbije da se ispita
legalnost proglaenja nezavisnosti Kosova, imajui u vidu da je Beograd posljednjih 20 godina vodio katastrofalnu politiku u okviru disolucije SFRJ.
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

106

Ambasador Rusije u Kraljevini Holandiji, Kiril Gevorgijan, kao ef

ruske delegacije, naznaio je da meunarodno pravo spreava Kosovo da proglasi nezavisnost, budui da narod Kosova ne uiva pravo na samoopredjeljenje. Rusija smatra da Rezolucija 1244 jo vai
i da su svi duni da je se pridravaju, kao i garancije teritorijalnog
integriteta i suvereniteta Srbije, koju sadri, naglasio je Gevorgijan.
Rezolucija 1244 koja propisuje rjeenje statusa Kosova pregovorima uz saglasnost obje strane, a zabranjuje jednostrane poteze, nije
mogla biti preinaena odlukom izaslanika generalnog sekretara
UN-a Martija Ahtisarija da okona pregovore i preporui nezavisnost
kao jedino rjeenje. Gevorgijan je istakao da je privremeni meunarodni reim na Kosovu, u skladu sa Rezolucijom 1244, mogao da
okona samo Vijee sigurnosti UN-a.
Negirajui tvrdnje zemalja koje podravaju Kosovo - da meunarodno pravo ne regulira deklaracije o nezavisnosti, Gevorgijan je
podsjetio da je VS UN-a proglasio nelegalnim nezavisnost Sjevernog
Kipra i Rodezije, zato to je secesija zabranjena van konteksta kolonija. Prema miljenju Rusije, ovo je dobra prilika da se pokae da meunarodno pravo postoji i da je njegova vanost univerzalna, za razliku
od nekih miljenja da je meunarodno pravo iskljuivo dobrovoljno i
da zavisi od volje drava hoe li ga primijeniti.
Pravna zastupnica Finske, Paivi Kaukoranta, nazvala je Deklaraciju
politikim aktom, zasnovanim na historijskim dogaajima i faktikom
stanju na terenu. Nazivajui nezavisnost Kosova injenicom, Kaukoranta je ocijenila da je secesija, za koju nema saglasnosti matine drave, uvijek u suprotnosti sa unutranjim pravom. Drugi pravni zastupnik Finske, Marti Koskeniemi, ponovio je stav da se meunarodno
pravo ne bavi deklaracijama o nezavisnosti. Princip potovanja teritorijalnog integriteta vai samo izmeu drava, a ne i za unutranje
entitete, tvrdio je Koskeniemi.
Peti dan iznoenja stavova zainteresiranih drava u postupku donoenja Savjetodavnog miljenja MSP-e obiljeio je otar ton izlaganja SAD-a protiv Srbije. U diplomatskim krugovima je primijeena namjera SAD-a da, prebacujui teite rasprave sa pravnog na politiko
polje, pojaaju pritisak na Sud.
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

107

Odluka Meunarodnog suda pravde u Hagu

Nakon 7 mjeseci od odravanja javne rasprave, predsjednik MSP-e
g. Hiasi Ovada je 22.7.2010. godine saopio neobavezujue Savjetodavno miljenje dato na zahtjev Generalne skuptine UN-a o saglasnosti sa meunarodnim pravom Deklaracije o jednostranom proglaenju nezavisnosti Kosova.
Na pitanje Generalne skuptine UN-a - da li je jednostrana Deklaracija o nezavisnosti od strane privremenih institucija samouprave na Kosovu u skladu sa meunarodnim pravom, Meunarodni sud pravde je u svom Savjetodavnom miljenju, koje je saopio
predsjednik suda Hisai Ovada, zakljuio da jednostrana Deklaracija o nezavisnosti Kosova nije prekrila meunarodno pravo, Rezoluciju UN-a 1244, ni meunarodni pravni poredak na Kosovu:
Sud je, pod jedan, jednoglasno odredio da je nadlean za davanje
Savjetodavnog miljenja. Pod dva, sa devet glasova prema pet odluuje da ispotuje zahtjev za davanje Savjetodavnog miljenja, pod tri,
sa deset glasova prema etiri, Sud je miljenja da proglaenje nezavisnosti Kosova nije prekrilo meunarodno pravo. Sud je konstatirao
da Rezolucija UN-a 1244 nije zabranjivala autorima Deklaracije da
proglase nezavisnost: Za razliku od Rezolucije 1244, Deklaracija o
nezavisnosti je pokuaj da se konano odredi status Kosova. I svrha
ove Rezolucije jeste uspostavljanje privremene administracije na Kosovu bez bilo kakvog prejudiciranja statusa.
Autori Deklaracije o nezavisnosti nisu bili obavezani ustavnim
okvirom, uspostavljenim pod okvirom UNMIK-a, naveo je dalje
Ovada, jer nigdje u Deklaraciji ne stoji da je to dokument Skuptine Kosova, ve da autori sebe nazivaju demokratski izabranim liderima naroda: Sud je ve uo da proglaenje nezavisnosti nije izdato od strane Privremenih organa, niti je stupilo na snagu u pravnom
poretku u kome djeluju te Privremene institucije. Sud je smatrao da
se proglaenja nezavisnosti mora razmatrati u okviru injeninog
stanja koje je dovelo do proglaenje nezavisnosti. U kratkom podsjeanju na historijat od sukoba 1999.godine, Ovada je naveo da
je 26. marta 2007.godine, generalni sekretar UN-a podnio Izvjetaj svog specijalnog izaslanika Vijeu sigurnosti UN-a, u kome je
specijalni izaslanik rekao: Posle vie od godinu dana direktnih razKORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

108

govora, bilateralnih pregovora i ekspertskih konsultacija, postalo je

jasno da strane nisu u stanju da postignu dogovor o buduem statusu Kosova. Specijalni izaslanik je zakljuio da je jedino izvodljivo
reenje za Kosovo nezavisnost, koju u poetku treba da nadzire
meunarodna zajednica.
Na odluku Suda se ekalo due od sedam mjeseci, od kada je
odrana rasprava. Prema rijeima sekretara Suda, Andreja Poskakukhina, danas je za itanje miljenja postojalo najvee interesiranje koje se pamti u historiji ovog organa Ujedinjenih naroda.
Bilo je akreditirano 96 novinara, kamermana i fotografa vodeih
svjetskih medija, kao i jo 60 zainteresiranih predstavnika raznih
organizacija. Deklaracija od 17. februara 2008. nije prekrila ope
meunarodno pravo, rekao je predsjednik suda Hisai Ovada iz Japana. Ovada je rekao da je odluka donesena odlukom sudija 10:4.
On je, takoer, rekao da meunarodno pravo ne sadri zabrane
proglaavanja nezavisnosti, kao i da je nadlean da da Savjetodavno miljenje po zahtjevu Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda. U prisustvu delegacija obaju zemalja, koje su predvodili ministri vanjskih poslova Srbije, Vuk Jeremi i Kosova, Skender Hiseni, Ovada je
saopavanje odluke poeo u 15 sati, a zavrio u 16:30.
U izlaganju, koje je trajalo preko 1,5 sat, predsjednik Ovada se
osvrnuo na nadlenost MSP-e u ovom predmetu, iznio iri kontekst
dogaaja u vezi sa Kosovom i najvanije elemente iskaza pojedinih
drava koje su uestvovale u javnoj raspravi. Ocijenio je nepodudarnost principa prava na samoopredjeljenje naroda u odnosu na
pravo na teritorijalni integritet suverenih drava koje se u ovom sluaju ne mogu sueliti kao dva proturjena principa meunarodnog
prava.
Sud je zauzeo stanovite da se prilikom davanja Savjetodavnog
miljenja u ovom predmetu dri iskljuivo i usko pitanja koje mu je
postavljeno od strane Generalne skuptine UN-a, tj. - je li Deklaracija
o jednostranom proglaenju nezavisnosti Kosova saglasna sa meunarodnim pravom. Sud se nije uputao u raspravljanje - postoji li
pravo Kosova na secesiju, nije ocjenjivao validnost dosadanjih priznanja nezavisnosti Kosova koje su uinile pojedine zemlje, niti je
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

109

utvrivao da li je na osnovu spomenute deklaracije stvorena nova

drava.
Sud je iznio miljenje da je Rezolucijom VS UN-a 1244 stvoren privremeni i jedinstveni reim na Kosovu, s ciljem spreavanja daljeg
nasilja i pomjeranja stanovnitva, te da Deklaracija o nezavisnosti Kosova nije u suprotnosti sa tom Rezolucijom, jer se, sutinski, odnosi na
drugo pitanje, odnosno, da se radi o dva akta koji reguliraju razliite
aspekte i imaju drugi domaaj. Konstatirano je da je specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a, Marti Ahtisari, nakon viegodinjih pregovora podnio izvjetaj da su sva sredstva za daljnje pregovore iscrpljena i predloio nezavisnost Kosova, kao i da ni pregovori
voeni u okviru trojke SAD-EURusija, u Rambujeu, nisu dali rezultat.
U ovako usko postavljenom predmetu pravne ocjene validnosti
Deklaracije o proglaenju nezavisnosti, kljuno stanovite Suda je da
meunarodno pravo ni jednom svojom odredbom ne zabranjuje deklaraciju o nezavisnosti kao takvu, temeljem ega se izvodi zakljuak
da Deklaracija o jednostrano proglaenoj nezavisnosti Kosova ne povreuje odredbe meunarodnog prava. Za ovakvo miljenje je glasalo 10 sudija, 5 sudija je bilo protiv, a sudija iz Kine nije uestvovao u
donoenju Savjetodavnog miljenja zbog bolesti, tako da je na kraju
ostalo 10:4.
Na kraju, predsjednik Ovada je ponovio da Savjetodavno miljenje
Meunarodnog suda pravde sadri iskljuivo pravnu ocjenu, te da ne
moe procijeniti kakve politike efekte ovo miljenje moe imati na
pojedine drave, kao i na samu Generalnu skuptinu UN-a.
Objavljivanju Savjetodavnog miljenja MSP-e su prisustvovali
ministri vanjskih poslova Srbije i Kosova. Primijeeno je da je ponovo izostalo pozdravljanje i bilo kakva kurtoazna komunikacija
izmeu dviju delegacija uobiajena za diplomatske dogaaje ove
vrste.
U diplomatskim krugovima se ocjenjuje da ovo predstavlja teak udarac vanjskoj politici Srbije, iji je prioritet ouvanje Kosova u
njenim okvirima, posebno iz razloga to je na srpskoj strani postojao
visok stepen uvjerenosti u ispravnost stanovita da Deklaracija o neKORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

110

zavisnosti Kosova nije saglasna sa odredbama meunarodnog prava.

Nakon ovoga, rasprava se sa pravnog preselila na politiki teren, jer je
Srbija pred Generalnom skuptinom UN-a zatraila definitivno miljenje o pravu Kosova na nezavisnost.

III DIO
Reakcije u Srbiji
Na vanrednoj sjednici Narodne skuptine Republike Srbije, od
27.7.2010.godine, a nakon miljenja Meunarodnog suda pravde u
Hagu da Deklaracija o nezavisnosti Kosova nije prekrila meunarodno pravo, Rezoluciju 1244 Vijea sigurnosti UN-a, niti meunarodni
pravni poredak, predsjednik Srbije Boris Tadi je izjavio da je Odluka
Meunarodnog suda pravde teka za Srbiju i dodao da Srbija nikada
nee priznati jednostrano proglaenu nezavisnost Kosova.
Tekst Deklaracije, sam po sebi, ne naruava meunarodno pravo,
s obzirom da ga se ne tie. Samim tim, Sud je izbjegao da se izjasni
o sutinskom pitanju i prepustio da se o tome i svim politikim implikacijama raspravlja u najviem organu u Ujedinjenim narodima,
u Generalnoj skuptini, izjavio je predsjednik Tadi. Ako bi se ova
odluka itala u svjetlu u kakvom se danas predstavlja u Pritini, nesumnjivo je da bi imala velike implikacije na secesionistike pokrete
u svetu. Meutim, poto u stvarnosti Sud nije razmatrao pitanje secesije, politike implikacije bit e postavljene na zasjedanju Generalne
skuptine UN-a, ocijenio je predsjednik Tadi. Prema njegovim rijeima, miljenje Suda otvara mogunost Srbiji da se za ispravnost svoje
politike bori u Generalnoj skuptini UN-a, usvajanjem rezolucije koja
e pozvati da se taj historijski problem i konflikt u srpsko-albanskim
odnosima rijei pregovorima. Mnoge zemlje e biti pod pritiskom da
priznaju Kosovo prije izjanjavanja u Generalnoj skuptini UN-a. Srbija
je uloila sve napore da tih priznanja bude to manje i da u Njujorku
bude usvojena rezolucija Srbije, govorio je tada predsjednik Tadi.
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

111

Prema njegovim rijeima, jedino odrivo rjeenje za budunost Kosova je ono koje prihvate sve strane.
Ministar vanjskih poslova Srbije, Vuk Jeremi, je izjavio da miljenje MSP-a predstavlja teak udarac za Srbiju. Sud se nije izjasnio o sutinskoj stvari pravu Kosova i Metohije na otcepljenje. Naa pozicija
je sada tea. Nesumnjivo e nam biti potrebna daleko vea umenost
da objasnimo zemljama koje nisu priznale Kosovo, - zato da to i dalje
ne uine. Stav o Kosovu je, naalost, inercija politike iz devedesetih
godina koja je zacrtala da e Balkan biti stabilan ukoliko Kosovo bude
nezavisno, a Republika Srpska dio unitarne BiH. Nismo mogli sa tim
da se sloimo, te smo odabrali da se borimo argumentima, a to nismo
mogli da uradimo bez obraanja Meunarodnom sudu pravde, izjavio je Jeremi.
Kako su izvijestili mediji u Srbiji, poslije odluke MSP-a, iz Vaingtona je vlastima u Beogradu porueno da je pravo vrijeme da se krene
naprijed i postigne dogovor, ali da to nije mogue dok cijelu priu
oko Kosova vodi ministar vanjskih poslova Vuk Jeremi. Pozicija ministra Jeremia, u ovom trenutku, nije dobra na politikoj sceni Srbije,
jer ga opozicione stranke optuuju da je insistirao da se ide u Hag
i izgubio. Meutim, i u okviru DS-a ne moe da rauna na podrku,
jer jedna struja demokrata koja je bila protiv njegovog izbora haku
presudu vidi i kao presudu Jeremiu, pogotovo ako se uzme u obzir injenica da bi uskoro trebalo da budu odrani stranaki izbori za
upranjena potpredsjednika mjesta13. SAD i EU su traili da Srbija ne
insistira na rezoluciji u UN-u ili bar ne na tekstu u kojem bi se insistiralo na razgovorima o statusu, u suprotnom e svoju rezoluciju Generalnoj skuptini UN-a podnijeti SAD ili Albanija.
Predsjednica Narodne skuptine Srbije, Slavica uki-Dejanovi,
je, na zahtjev Vlade Srbije, za 26.07. 2010. zakazala odravanje vanredne sjednice14 na kojoj je raspravljano o Prijedlogu odluke o miljenju
13 Vuk Jeremi nije dobio stranaku podrku DS-a na izborima koncem 2010. godine. U obrazloenju je navedeno
da je predsjednik Tadi elio njegovu smjenu i ranije, ne samo zbog gubitka Kosova i samovoljnih diplomatskih
izleta/skandala, ve i zbog toga to je bez znanja predsjednika Tadia nedavno bojkotovao dodjelu Nobelove
nagrade za mir kineskom disidentu. U kuolarima se odavno govorilo da je Vuk Jeremi, kao direktni potomak
Pozderaca (ugledna i uticajna komunistika i muslimanska porodica iz Bosanske krajine) postao prevelik teret
za Srbiju.
14 Sjednica je trajala dva dana 26 i 27.7.2010.

KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

112

Meunarodnog suda pravde o legalnosti jednostrano proglaene neovisnosti privremenih institucija Kosova i Metohije, kao i o nastavku
aktivnosti Srbije u odbrani svog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Sjednici Skuptine su prisustvovali predsjednik Boris Tadi, premijer Mirko Cvetkovi i veina ministara u Vladi Srbije.
Prijedlog Odluke poslanicima je obrazloio ef pravnog tima Srbije pred Meunarodnim sudom pravde u Hagu, Duan Batakovi. U
prijedlogu Odluke Vlade Srbije se navodi da Meunarodni sud pravde, prilikom izricanja Savjetodavnog miljenja, nije legalizirao etniki motiviran pokuaj otcjepljenja Kosova, kao i da nije odgovorio na
sutinsko pitanje legalnosti prava na secesiju kosovskih Albanaca.
Batakovi je istakao da je Sud pokuao da pronae izlaz iz neprijatne politike situacije, pa je tretirao pitanje deklaracije kao pravnog
instrumenta, a ne pitanje prava na otcjepljenje i posljedice tog ina.
Time je sutinski dio postavljenog pitanja, da li je jednostrana Deklaracija o nezavisnosti Kosova u skladu sa meunarodnim pravom,
vraen Generalnoj skuptini UN-a.
Obraajui se poslanicima, ministar vanjskih poslova Srbije, Vuk
Jeremi, je izjavio da je 55 drava na korak od priznavanja Kosova,
ali da Vlada Srbije ini sve da to sprijei. Situacija u meunarodnoj
zajednici, vezano za Meunarodni sud pravde, je za nau poziciju izuzetno teka, jer 55 drava sveta se nalazi vrlo blizu priznavanja nezavisnosti Kosova, ali Vlada ini sve da taj broj svede na to manju
meru, izjavio je Jeremi. Sud je, kako je izjavio, prepustio politiko
odluivanje o pravu na otcjepljenje kosovskih Albanaca debati koja
e se voditi pred Generalnom skuptinom UN-a. Vuk Jeremi je rekao
da je spreman da podnese linu konsekvencu ako se zakljui da je
vanjska politika Srbije u posljednje dvije godine bila pogrena. Prihvatam punu odgovornost za rezultate vanjske politike u posljednje
dvije godine. Ukoliko demokratske institucije zakljue da je vanjska
politika Srbije bila pogrena, spreman sam da podnesem sve line
konsekvence takvog zakljuka, izjavio je Jeremi.
Predsjednik LDP-a edomir Jovanovi je u skuptinskom obraanju izjavio da LDP nee podrati prijedlog Vlade jer predstavlja izraz
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

113

politike kontinuiteta i nedostatak ambicije da se razgovara o novoj

politici prema Kosovu i Metohiji.
Poslanik Demokratske stranke Srbije, Slobodan Samardi, je rekao da ta partija, takoer, ne moe prihvatiti prijedlog Vlade, jer smatra da se njime nastavlja politika Vlade prema Kosovu, koja je doivjela totalni poraz. Samardi je rekao da prijedlog Vlade da Srbija sa
rezolucijom o Kosovu izae pred Generalnu skuptinu UN-a jeste samoubilaka akcija u koju izvrna vlast pokuava da uvue Parlament.
On je ocijenio da je gotovo nerealno da Generalna skuptina donese
zakljuak o Kosovu koji bi bio suprotan miljenju MSP-a.
Predsjednik SNS-a, Tomislav Nikoli, je ocijenio da miljenje Suda
u Hagu nije pravni neuspjeh, ve da je to neuspjeh drave. On je pozvao Skuptinu Srbije da glasa za amandmane koje je SNS podnio na
prijedlog Odluke Vlade Srbije, jer ne bi volio da Srbija bude podijeljena poslije ove sedmice, ali je ocijenio da je Jeremi ubio srpsku
diplomatiju.
Na kraju rasprave, poslanicima se obratio predsjednik Srbije Boris
Tadi. Predsjednik je u svom obraanju rekao da je Odluka MSP-a teak udarac, ali da Srbija ne smije da dolazi u sukob sa velikim silama,
jer bi je takva konfrontacija liila mogunosti da se bori za ouvanje
pokrajine i svojih nacionalnih interesa. Srbija , kakva god da je i ko
god da je vodi, mora da ima najbolje odnose s velikim silama. Svaka
druga politika Srbiju vodi direktno u propast, rekao je predsjednik,
i istakao da je takva politika obaveza svih poslanika, ministara, pa i
njega kao predsjednika. Prema njegovim rijeima, miljenje MSP-a
proizvodi opasne konsekvence i omoguava da svaki akt secesije bilo
koje neformalne grupe bude shvaen kao akt koji nije u suprotnosti
sa meunarodnim pravom. Ovo je lutajui kamen koji moe da pogodi mnoge zemlje svijeta i, zato, Srbija svojim nastupom u Generalnoj skuptini UN-a i regionu mora jo jednom pokazati da je faktor
stabilnosti i mira, da vodi trezvenu politiku, a ne politiku koja ponovo
predstavlja udaranje u ratne doboe i izaziva strahove kod ljudi, naglasio je predsjednik Tadi.
Narodna skuptina Srbije je, nakon dvanaestosatnog zasjedanja,
sa 192 glasa za usvojila Odluku o nastavku aktivnosti Republike SrbiKORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

114

je u odbrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje, s time to

se 26 poslanika izjasnilo protiv, a dva poslanika nisu glasala. (Protiv su
bili DSS i LDP, dok su poslanici Srpske napredne stranke, Nove Srbije i
Srpske radikalne stranke podrali odluke Vlade o nastavku aktivnosti
u odbrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje.) Skuptina
je usvojila i tri amandmana SNS-a koje je prethodno prihvatila Vlada
Srbije.
Narodna skuptina smatra da je neophodno da se putem mirnih
pregovora doe do trajnog, odrivog i obostrano prihvatljivog reenja za Kosovo i Metohiju, u skladu sa Ustavom Republike Srbije, koje
e omoguiti historijsko pomirenje srpskog i albanskog naroda, kao
i mir i stabilnost regiona, navodi se u tekstu. U dokumentu se poziva
na nacionalno jedinstvo i najavljuje koritenje svih raspoloivih diplomatskih i politikih sredstava za ouvanje suvereniteta i teritorijalnog
integriteta. Narodna skuptina izraava puno opredjeljenje za ostvarivanje dravnog i politikog jedinstva po pitanju ouvanja Kosova i
Metohije i potvruje da Republika Srbija nikada nee, ni eksplicitno
ni implicitno, priznati jednostrano proglaenje nezavisnosti Kosova i
Metohije. U tekstu se podsjea da su odlukom Narodne skuptine, a
na osnovu Ustava Republike Srbije, sve odluke privremenih organa
Kosova i Metohije, nakon jednostrano proglaene nezavisnosti Pokrajine, proglaene nitavnim i neprihvatljivim za Republiku Srbiju, ukljuujui tu i samu Deklaraciju o nezavisnosti Kosova i Metohije.
Parlament podrava Vladu u procesu podnoenja rezolucije Generalnoj skuptini UN-a, ije bi usvajanje otvorilo put da se kroz pregovore doe do kompromisnog rjeenja za Kosovo i Metohiju. Narodna
skuptina ovlauje Vladu da preduzme sve diplomatske napore u
pravcu usvajanja rezolucije u Generalnoj skuptini UN-a.
Reakcije u svijetu
Kosovski ministar vanjskih poslova, Skender Hiseni, neposredno
nakon saopenja Suda, je rekao: Oekujem da se Srbija okrene i doe
ka nama. Poruio je Srbiji, nakon saopavanja miljenja Suda pravde,
da Kosovo treba da tretira kao suverenu dravu. Oekujem da se Srbija okrene i doe ka nama, na razgovore o mnogo pitanja od zajednikog
interesa, i zajednike vanosti , rekao je Hiseni Rojtersu, dodajui da
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

115

takvi razgovori mogu da se vode iskljuivo izmeu suverenih drava.

Jeremi je izjavio da Srbija nikada nee priznati nezavisnost Kosova
i da e nastaviti sa mirnom diplomatskom borbom za Kosovo i da je
naredna instanca Vijee sigurnosti UN-a. Jeremi je, takoer, rekao
da je najvanije ouvati mir i stabilnost na teritoriji cijele pokrajine
i pozvavi graane da, kako kae, ne nasjedaju na provokacije. Meunarodni sud pravde je danas odluio da se samo u tehnikom smislu
izjasni o Deklaraciji o nezavisnosti kosovskih Albanaca i praktino time
izbjegao da se izjasni o sutinskom pitanju - da li su oni imali pravo na
pokuaj secesije od Srbije, rekao je ef diplomatije Srbije.
Pravni strunjaci u Bosni i Hercegovini iz oblasti meunarodnog
prava jedinstveni su u ocjeni da e, nakon Savjetodavnog miljenja,
pitanje Kosova biti preputeno politici, odnosno, da e drave koje
nisu priznale nezavisnost Kosova, to pitanje u narednom periodu razmotriti.
Profesor ustavnog prava, Kasim Trnka, istie kako ostaje irok prostor za politike procese u okviru Ujedinjenih naroda.
Istovremeno, Kasim Trnka potcrtava da Savjetodavno miljenje
Meunarodnog suda pravde o Kosovu nee imati posljedice na Bosnu i Hercegovinu, jer su razlozi nezavisnosti Kosova drugaije prirode. Meutim, sada su pozicije, ini mi se, znatno uvrenije, bar kada je
u pitanju pozicija institucija Kosova koje je dobilo meunarodno priznanje 70 drava u svijetu. Ono to je za nas vano, jeste pokuaj odreenih
politikih implikacija na odnose unutar BiH, koje treba, naravno, odmah
rei. Nikakve paralele u tom pogledu nema. Ali, opet, politike konotacije
e pokuat da se prave, pa u vezi s tim treba, zaista, s velikom panjom
pratiti dogaaje i u BiH i u regionu, ali i, naravno, u itavoj Meunarodnoj
zajednici, objanjava Trnka. I profesor Pravnog fakulteta u Mostaru,
Nurko Pobri, ocjenjuje da se ne moe u istu poziciju stavljati situacija
na Kosovu i Bosni i Hercegovini. Radi se, kako kae, o dva posebna
pravna i faktika pitanja. Jer je dugo godina Kosovo, kao jedan teritorij
koji je etniki homogeniziran albanskim stanovnitvom, bio diskriminiran od Vlade Republike Srbije. I u tom sluaju, dakle, samo u tom sluaju,
meunarodno pravo, vie obiajno meunarodno pravo nego pisano
meunarodno pravo, doputa secesiju, a u bh. sluaju ne moemo goKORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

116

voriti da je jedan entitet ili jedan dio teritorije, jedan broj stanovnika diskriminiran od strane Vlade, odnosno, vlasti Bosne i Hercegovine, kae
Pobri. Za razliku od pravnih strunjaka, predstavnici politikih partija
u Republici Srpskoj tvrde da Savjetodavnim miljenjem Meunarodnog suda pravde nije rijeeno pitanje nezavisnosti Kosova. Izvrni sekretar SNSD-a, Rajko Vasi, naveo je da e Kosovo ostati problem u
ovom vijeku na razliite naine. to se tie BiH, tu e se pojaati pritisak
za priznavanjem Kosova, to e stvarati dalje antagonizme ovdje i to
e, neosporno, dovesti do isticanja injenice da je nezavisnost mogua
i bez referenduma. Dakle, BiH treba paljivim koracima da odmjerava
svoj hod kada je u pitanju Kosovo. Nisam siguran da li e to moi, rekao
je Vasi. Predsjednik PDP-a Mladen Ivani: Moje miljenje je da je ovaj
stav Meunarodnog suda pravde jedna tragina odluka koja e dugorono imati dugorono vrlo negativne posljedice. Takav stav e ohrabriti
separatistike pokrete u svijetu i svi e ii logikom ako su mogli Albanci
na Kosovu, onda moemo i mi. To e, sigurno, dovesti do jaanja radikalizma sa kojim e se morati boriti u svijetu sa, zaista, estokim napretkom
separatistikih pokreta. Zaista, mislim da e posljedice svega toga biti
vrlo teke i dugorono vrlo negativne po meunarodno-pravni poredak.
Usprkos ocjenama predstavnika stranaka iz Republike Srpske,
kako e Kosovo otvoriti unutranja nerijeena pitanja i u drugim zemljama, predstavnik Meunarodne krizne grupe, Sreko Latal, istie
da Savjetodavno miljenje Meunarodnog suda pravde otvara mogunost za poetak pregovora o konanom rjeenju odnosa izmeu
Srbije i Kosova, rekavi: Mislim da se jedino na taj nain odnosi izmeu
Beograda i Pritine dugorono mogu rijeiti. to se tie moguih implikacija na ostatak regiona, ono to smatram da je neophodno potcrtati
jeste da legalno, pravno, pa ak ni politiki, ova dananja objava i proces
koji izae iz ovoga, dakle bilo koji pregovori koji izau iz dananje presude, ne mogu da imaju nikakav konkretan odnos na situaciju u BiH, poto
je situacija u BiH bitno drugaija legalno, pravno, politiki ili na bilo koji
drugi nain.
Crnogorski zvaninici oekuju da Srbija promijeni politiku, dok iz
opozicije presudu suda u Hagu ocjenjuju iznenaujuom. Nezavisni
crnogorski analitiari u miljenju Meunarodnog suda pravde vide
ujedno ansu, ali i opasnost. Analitiari iz Republike Hrvatske kau
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

117

kako se radi o velikoj pobjedi Pritine, nakon koje e uslijediti novi

talas priznanja Kosova. to se tie Makedonije, oni kau: Treba njegovati dobrosusjedske odnose sa Srbijom, ali prvenstveno trebaju braniti svoje interese, koji ne poinju samo od dobrosusjedskih odnosa,
nego i od unutranjeg mira i harmonije. Aidan Hehir, profesor meunarodnih odnosa sa Univerziteta u Vestminsteru, rekao je da ne oekuje da e miljenje Meunarodnog suda pravde imati nepoeljan
domino-efekat u regionu Zapadnog Balkana. Ponaanje zvaninog
Beograda, u cijelom sluaju, pokazat e koliko drava ima osjeaja za
realnost, rekla je Sonja Biserko, predsjednica Helsinkog odbora za
ljudska prava Srbije, koja je, svojevremeno, radila u diplomatiji i ima
dobre veze sa beogradskim diplomatskim krugovima.
Ambasador Francuske u Beogradu, Fransoa Teral, rekao je da je
nezavisnost Kosova nepovratna i da niko, ko realno sagledava stvari,
ne moe oekivati da jednom priznata nezavisnost bude ponitena.
Ali, postoji niz drugih ozbiljnih pitanja koje treba rjeavati - sjever
Kosova koji je nastanjen, prije svega Srbima, zatim srpske enklave juno od Ibra, kojima treba osigurati meusobnu i vezu sa Beogradom,
pa svetinje Srpske pravoslavne crkve, koje moraju da nastave da ive
i funkcioniraju u potpunoj sigurnosti... Openito gledano, imamo i niz
drugih tema vezanih za odnose Beograda i Pritine, rekao je Teral.
On je, nakon to je Generalna skuptina UN-a aklamacijom prihvatila usaglaenu Rezoluciju o Kosovu Srbije i EU, rekao da Pariz oekuje
da doe do direktnog dijaloga Beograda i Pritine uz pomo EU.
Kakva e biti procedura i kakav e biti dnevni red tog dijaloga ne
znamo, u ovom je trenutku prerano o tome govoriti. Ali je najvanije
da predstavnici obiju strana sjednu za sto. A tada e pitanja na koja
treba pronai odgovor prirodno biti otvarana jedno po jedno.
Govorei o moguem susretu predsjednika Srbije i Kosova Borisa
Tadia i Fatmira Sejdijua ili premijera Mirka Cvetkovia i Haima Taija,
Teral je rekao da ne treba poinjati od kraja.
Ako doe do takvih susreta, pretpostavljam da e to biti na kraju
procesa. Inae, ja sam svojim oima vidio da Tadi i Tai razgovaraju, bilo je to u Beu, kada je na stolu bio Ahtisarijev plan. Nisu tada
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

118

svi uesnici u pregovorima razgovarali jedni s drugima, ali Tadi i Tai

jesu, rekao je Teral.
Inae, Sud u Hagu je uspostavljen 1945. godine i ima dvije glavne
dunosti: da rjeava pravne sporove izmeu drava i daje Savjetodavna miljenja o pravnim pitanjima koja su mu upuena od strane tijela
UN-a i specijaliziranih agencija. U prvom sluaju, Sud donosi presudu
koja je obavezujua i za koju ne postoji pravo albe. U drugom sluaju, Savjetodavna miljenja o pitanjima, kao to je proglaenje nezavisnosti Kosova, nemaju obavezujui efekat. Prema tome, oko 130
zemalja koje do sada nisu priznale Kosovo, nisu obavezne da to urade
nakon objavljivanja Savjetodavne odluke, prema kojoj proglaenje
nezavisnosti Kosova nije suprotno meunarodnom pravu, ali mogu.

IV DIO
Prijedlog Rezolucije o Kosovu
Republika Srbija je 28.7.2010.godine, Generalnoj skuptini Ujedinjenih naroda podnijela Prijedlog Rezolucije o Kosovu. U Rezoluciji
se navodi da jednostrana secesija nije prihvatljiv nain za rjeavanje
teritorijalnih pitanja, imajui u vidu da Meunarodni sud pravde nije
potvrdio pravo kosovskih Albanaca na otcjepljenje. Rezolucija Srbije
sadri i poziv da se putem dijaloga doe do uzajamno prihvatljivog
rjeenja za sva otvorena pitanja putem mirnog dijaloga, u interesu
mira, sigurnosti i saradnje u regionu.
Kako navode mediji, Srbija je sa podnoenjem Rezolucije pourila
zbog najave iz Pritine i Vaingtona da e se Generalnoj skuptini UN-a
dostaviti druga rezolucija, kojom bi se, uz pozivanje na Savjetodavno
miljenje Meunarodnog suda pravde, neovisnost Kosova proglasila
zavrenom priom. Kako je Srbija prva podnijela prijedlog Rezolucije, oekuje se da e se Generalna skuptina UN-a na svom zasjedanju
u septembru mjesecu prvo izjanjavati o srpskom prijedlogu.
Iako je, kako se navodi u medijima, prijedlog Rezolucije podnijet
nakon to su obavljene konsultacije sa irokim krugom meunarodnih imbenika, ukljuujui i sve stalne lanice Vijea sigurnosti, Srbija
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

119

za Rezoluciju nije dobila podrku svih zemalja EU. Zemlje lanice EU,
koje podravaju inicijativu Srbije, su panija, Slovaka, Rumunija, Kipar i donekle Grka, izriito protiv prijedloga Rezolucije su Njemaka,
Velika Britanija, Francuska, Belgija i Holandija, dok trea grupa zemalja, koju predvodi Italija, ima stav da je Srbija, poslije miljenja MSP-a,
pokazala spremnost na kompromis i da bi se do rjeenja u UN-u trebalo doi dodatnim usaglaavanjima. Prema saznanjima iz diplomatskih krugova u Beogradu, Velika Britanija je traila da Srbija odustane
od podnoenja Rezolucije. Nakon to je diplomatskim korom prostrujala vijest da e Srbija dostaviti prijedlog Rezolucije Generalnoj
skuptini UN-a, ambasador Velike Britanije, Stephen Wordsworth, je
od Ministarstva vanjskih poslova zatraio da Srbija saeka sa podnoenjem prijedloga Rezolucije sve dok se ne postigne puna saglasnost
o konanom tekstu. Domai politiari ovaj potez Velike Britanije tumae kao bojazan da ovako sroena Rezolucija, ipak, ima neke anse
u Generalnoj skuptini. Ovaj podatak su objavili i mediji, navodei da
je Velika Britanija iznenaena urbom Srbije, naroito poslije obraanja predsjednika Tadia u Narodnoj skuptini Srbije, u kojem se predsjednik zaloio za izbjegavanje konfrontacije sa velikim silama.
Nakon to je Prijedlog Rezolucije dostavljen Generalnoj skuptini
UN-a, ministar vanjskih poslova, Vuk Jeremi, je otputovao u Njujork
gdje je o situaciji na Kosovu i Metohiji, poslije iznoenja Savjetodavnog miljenja MSP-a, razgovarao sa generalnim sekretarom UN-a,
Ban Ki Mun-om. Za vrijeme boravka u Njujorku, ministar Jeremi se
obratio i forumu Pokreta nesvrstanih. Ministar Jeremi je svojim sagovornicima prenio poziciju Srbije nakon iznoenja Savjetodavnog
miljenja Meunarodnog suda pravde i predstavio dalje korake koje
je Vlada Srbije usvojila, kao strategiju, u odbrani suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti. Jeremi je, kako se navodi, odrao i niz konsultacija
u cilju pripreme za sjednicu Vijea sigurnosti o Kosovu.
Integralni tekst Rezolucije Republike Srbije
U vezi sa takom 77. dnevnog reda 64. zasjedanja Generalne skuptine:
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

120

Zahtev da Meunarodni sud pravde donese savetodavno miljenje o tome - da li je jednostrano proglaenje nezavisnosti Kosova u
skladu sa meunarodnim pravom
Generalna skuptina,
Rukovoenja principima sadranim u Povelji Ujedinjenih naroda,
Imajui u vidu svoje funkcije i ovlatenja na osnovu Povelje Ujedinjenih naroda,
Podseajui na svoju Rezoluciju 63/3, od 8. oktobra 2008.,
Svesna da nije postignut dogovor izmeu strana o posledicama
jednostranog proglaenja nezavisnosti Kosova od Srbije,
Vodei rauna o injenici da jednostrana secesija ne moe biti prihvatljiv nain za reavanje teritorijalnih pitanja,
Prima na znanje savetodavno miljenje Meunarodnog suda
pravde donijeto 22. jula 2010.godine o tome - da li je jednostrano
proglaenje nezavisnosti Kosova u skladu sa meunarodnim pravom,
Poziva strane da pronau uzajamno prihvatljivo reenje za sva
otvorena pitanja putem mirnog dijaloga, u interesu mira, sigurnosti
i saradnje u regionu,
Odluuje da ukljui u privremeni dnevni red 66. zasedanja taku
pod nazivom: Daljnje aktivnosti posle donoenja savetodavnog miljenja Meunarodnog suda pravde o tome - da li je jednostrano proglaenje nezavisnosti Kosova u skladu sa meunarodnim pravom.
Mnogi analitiari u Srbiji bili su miljenja da su formulacije iz Rezolucije takve da stvaraju uvjete da se dobije najvii mogui stepen
podrke u Generalnoj skuptini, ali i upozoravali da ne treba gajiti prevelike nade da e Rezolucija proi.
Izjave srpskih zvaninika o Rezoluciji
Predsjednica Narodne skuptine Srbije, Slavica uki-Dejanovi, je
izjavila da je cilj Rezolucije, koju je Srbija uputila Generalnoj skuptini
UN-a, da to vei broj zemalja prihvati taj tekst, a da su osuda secesije
i poziv na dijalog putokazi onoga to drava u ovom momentu eli.
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

121

Ministar vanjskih poslova Srbije,Vuk Jeremi, je upozorio da e,

ukoliko ne bude postignut sporazum o rjeenju za Kosovo, biti stvoren presedan primjenljiv u cijelom svijetu i zaloio se za pravedno
rjeenje prihvatljivo za obje strane. Srbija je vrsto opredeljena da
sarauje sa Meunarodnom zajednicom, u cilju spreavanja takvog
katastrofalnog scenarija. Stremimo pravednom reenju koje e zadovoljiti obe strane, rekao je Jeremi u autorskom lanku za Wall
Street Journal. To je jedini nain za jaanje zajednikih prioriteta, normalizaciju odnosa i za zavretak procesa demokratske transformacije
Balkana u stabilni i napredan region, upotpunosti integriran u Evropsku uniju. Govorei o Savjetodavnom miljenju MSP-a, prema kojem
Deklaracija o neovisnosti Kosova ne predstavlja krenje meunarodnog prava, Jeremi navodi da je Sud ostavio Generalnoj skuptini
UN-a da se izbori sa politikim posljedicama tog miljenja. Ministar
Jeremi je ukazao da Sud u svom miljenju nije podrao stav da je
jednostrano proglaena nezavisnost Kosova jedinstven sluaj, kao ni
tvrdnja Pritine da je Kosovo drava. tavie, Sud nije potvrdio ni pravo pokrajine na otcepljenje od Srbije, niti pravo kosovskih Albanaca
na samoopredeljenje. Umjesto toga, Sud se pozabavio izuavanjem
formulacije jednostrano proglaene nezavisnosti. Taj, strogo tehniki
pristup, omoguio mu je da iznese miljenje da sam tekst Deklaracije ne predstavlja krenje meunarodnog prava, istakao je Jeremi.
Prema njegovim rijeima, albanske vlasti na Kosovu smiljeno se
bave netanim tumaenjima miljenja Suda, predstavljajui ga kao
potvrdu legalnosti pokuaja otcjepljenja. To, prema njegovim rijeima, moe da prouzrokuje iroke i veoma problematine posljedice za
meunarodnu zajednicu. Etnike manjine u celom svetu mogu da
iskoriste tu mogunost da saine sopstvene deklaracije nezavisnosti
po kosovskom modelu. To e im omoguiti da tvrde da takvi tekstovi,
u dovoljnoj meri, daju legitimitet njihovom otcepljenju, a da nezavisnost koju proglase ne naruava meunarodno pravo. Neophodno je
sprijeiti takve opasnosti, inae e separatizam konstantno ugroavati granice bilo koje multietnike drave, to e za posledicu imati
ozbiljnu nestabilnost u celom svetu, zakljuio je Jeremi.
Kosovski premijer, Haim Tai, je izjavio da e Kosovo biti potpuno
spremno za zasjedanje Generalne skuptine UN-a ako na njemu bude
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

122

bilo pokrenuto kosovsko pitanje. Tai je, na sjednici Vlade u Pritini,

kazao i da na zasjedanju UN-a oekuje isti ishod kao i prilikom razmatranja i saopavanja miljenja u Meunarodnom sudu pravde u Hagu.
Ameriki strunjak za Balkan, Martin Slezinger, je ocijenio da ima
prostora za nove pregovore o Kosovu, ali je iznio i procjenu da Srbija ne moe da ostvari oba svoja prioriteta da postane lanica EU
i da zadri Kosovo u svom sastavu. Svakako, ima prostora za nove
pregovore. Problem je to postoje kljune razlike u stavovima o temi
tih pregovora. Mislim da se EU i predstavnici Kosova nadaju da e se
pregovori, prevashodno, baviti tehnikim pitanjima odnosa na terenu izmeu srpske manjine i albanske veine. Za Srbe, naravno, glavno
je pitanje statusa i odnos Srbije prema Kosovu. U tom smislu, nadam
se da su mogue obje vrste pregovora. Jasno je, kae Slezinger, da EU
eli da Srbija postane njen lan, bez obzira na Kosovo, ali je, takoer,
jasno da e morati da se urede odnosi izmeu Srbije i Kosova prije
njenog ulaska u Evropsku uniju.

V DIO
Reakcije uoi sjednice Vijea sigurnosti UN-a
Predstavnik Rusije u UN-u, Vitalij urkin, je izjavio da e Rusija podrati Nacrt Rezolucije kojeg je Srbija podnijela Generalnoj skuptini
UN-a poslije saopenja odluke MSP-a, koja e bit razmatrana na predstojeoj sjednici Generalne skuptine UN-a u septembru.
Kineski ambasador, Li Baodong, je izjavio da jednostrani potezi
samo komplikuju situaciju na Kosovu i da Kina podrava stav Srbije
da se kroz pregovore, u okvirima Rezolucije 1244, moe doi do obostrano prihvatljivog rjeenja.
Ministri vanjskih poslova Slovake, Kipra i Ukrajine su izjavili da
nee promijeniti stav nakon Odluke MSP-a u Hagu o statusu Kosova,
istiui potovanje principa teritorijalnog integriteta i suvereniteta.
Predstavnici Francuske i Velike Britanije su se otro suprotstavili
inicijativi Srbije, odbacivi kao neprihvatljiv prijedlog Beograda da
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

123

se usvoji Rezolucija o Kosovu, kojom bi se zapoeli novi pregovori o

statusu pokrajine.
Francuski otpravnik poslova Miel arbonije je izjavio da je za
Francusku neprihvatljiv Prijedlog rezolucije o Kosovu, koji je Srbija
podnijela Generalnoj skuptini UN-a. Taj Nacrt kojim se poziva na
pregovore o nerijeenim pitanjima odnosno, o pitanju nezavisnosti Kosova, je nekonstruktivan manevar kojim se tei da se ospori miljenje MSP-a, rekao je arbonije.
Zamjenik ambasadora Velike Britanije u VS-u, Filip Param, je ocijenio da bi svako ohrabrivanje podjele Kosova ili pregovora o statusu
tetilo dugoronim interesima graana Kosova i Srbije.
Ambasadorica SAD-a u UN-u, Rozmeri Dikarlo, je ponovila stav
svoje vlade da je nezavisnost Kosova nepovratna i da su granice nepovredive.
Za razliku od perioda kada se iekivalo miljenje MSP-a u Hagu,
predstavnici vlasti Srbije su sada mnogo oprezniji u irenju pozitivnih vibracija, dok, s druge strane, opozicija otvoreno govori da ne
gaji nade u uspjeh Beograda. Cilj vladine strategije jeste da se nova
priznanja nezavisnosti Kosova sprijee. Vlada je poruivala da prijedlog Rezolucije, koju je ministar Jeremi podnio VS UN-a, prua irok
manevar za kompromis i da je diplomatska akcija Srbije usmjerena
da se argumentacijom uvjere evropski partneri - zato treba da podre tekst ove Rezolucije. Vlada Srbije je spremna za razgovore sa EU i
otvorena je za sve sugestije koje stiu iz Brisela, ali ne u cilju izmjene
teksta Rezolucije, nego u cilju dobijanja to ire podrke, ostajui tako
dosljedna odbrani svoje politike koja je sadrana u ovoj Rezoluciji.
Dana 9.9.2010.godine, Generalna skuptina UN-a je konsenzusom,
jednoglasno, usvojila Rezoluciju o Kosovu koju je Srbija usaglasila zajedno sa Evropskom unijom.
Ministar vanjskih poslova Republike Srbije, Vuk Jeremi, je predstavio Nacrt Rezolucije koju je Srbija, nakon viesedminih diplomatskih pregovora, uspjela da usaglasi sa predstavnicima Evropske unije,
da bi se osiguralo pozitivno izjanjenje lanica UN-a na sjednici GS
UN-a. Ministar Jeremi je izjavio da je usvajanje Rezolucije o Kosovu,
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

124

usaglaeno sa EU, od izuzetno velike vanosti, jer se njom okonava

proces pred Meunarodnim sudom pravde sa politikim zakljukom
koji poziva na pregovore.
Sa stanovita pozicije Srbije, najvanije je da se novim tekstom
Rezolucije o Kosovu ni na koji nain ne priznaje nezavisnost Kosova,
niti dovodi u pitanje teritorijalni integritet Srbije. U izmijenjenom dijelu teksta izostavljene su odrednice o neprihvatljivosti jednostrane
secesije kao naina za rjeavanje teritorijalnog integriteta i umjesto
formulacije Generalna skuptina UN-a poziva na razgovore o svim
otvorenim pitanjima, usvojena je formulacija da se pozdravlja spremnost Evropske unije da olaka proces dijaloga izmeu Beograda i
Pritine. Dalje, revidirani tekst sadri odredbe Povelje UN-a koje ostavljaju mogunost Srbiji da nastavi da brani svoje legitimne nacionalne
interese, na miran i diplomatski nain, u saradnji sa EU i drugim meunarodnim faktorima.
Usvajanje zajednike Rezolucije o Kosovu ne znai da se o pitanju
Kosova nee vie razgovarati na GS UN-a. Pitanje statusa Kosova ostaje i dalje u nadlenosti Vijea sigurnosti UN-a koji e se, kao i do sada,
baviti tim pitanjem u skladu sa Rezolucijom 1244.
Vlada Srbije je, preko svog stalnog predstavnika pri UN-u, ambasadora Teodora Starevia, dostavila pismo Generalnom sekretaru, 27.
jula 2010. godine. U pismu se jo jednom isticala pozicija Srbije prema
odluci Meunarodnog suda pravde o pitanju unilateralnog proglaenja nezavisnosti Kosova.
Nakon odluke Meunarodnog suda pravde, koja je izdata 22. jula
2010. godine, pozicija Srbije je slijedea:
U svojoj odluci Sud je imao veoma uzak pristup sluaju koji je pred
njim bio predstavljen. Posljedica ovoga je da odluka Suda ne podrava albu Pritine da je provincija Kosovo drava kao ni da je unilateralno proglaenje nezavisnosti Kosova jedinstven sluaj. Sud se u
svojoj odluci ne bavi zakonskim posljedicama unilateralne Deklaracije nezavisnosti i, takoer, ne naslovljava validnost zakonskih efekata
priznavanja Kosova od strane treih drava.
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

125

Pored dokaza koji su predstavljeni Sudu, ne samo od Srbije, nego

i od generalnog sekretara, Sud se suzdrao priznati da su autori unilateralne Deklaracije nezavisnosti bili provizorne institucije vlade Kosova. Sud je podrao zahtjev da je nezavisnost prihvaena od strane
ljudi koji su djelovali u kapacitetu predstavnika stanovnitva Kosova.
Ovaj pristup pravi opasan presedan koji bi se mogao koristiti od strane brojnih separatistikih pokreta irom svijeta.
Sud je potvrdio da status Kosova jo uvijek nije rijeen, navodei
da je unilateralna Deklaracija nezavisnosti pokuaj da se finalno odlui status Kosova.
Sud je, takoer, potvrdio da rezolucija Vijea sigurnosti 1244
(1999.) i ustavni okvir Kosova, objavljen od strane specijalnog predstavnika generalnog sekretara, ostaje na snazi.
Sud je potvrdio da Generalna skuptina ima legitiman interes u
razmatranju ovog sluaja kao i njegovih posljedica. Ovo znai da sluaj nije zatvoren nego, naprotiv, podloan daljnjem razmatranju u
Generalnoj skuptini.
Srbija smatra da predstojea debata u Generalnoj skuptini treba
biti fokusirana na posljedice i implikacije unilateralne Deklaracije nezavisnosti Kosova za meunarodni sistem. U ovom kontekstu, Srbija
je Generalnoj skuptini priloila Prijedlog Rezolucije za razmatranje
na 64. sesiji Generalne skuptine, pod nazivom Request for an advisory opinion of the International Court of Justice on wether the unilateral declaration of independence of Kosovo is in accordance with
international law.
Iz gore navedenih razloga, Srbija smatra, da glavna pitanja koja
proizilaze iz unilateralne Deklaracije nezavisnosti Kosova, jo uvijek
nisu rijeena.
Sjednica Vijea sigurnosti UN-a
Dana 3.8.2010. godine, na sjednici Vijea sigurnosti UN-a u Njujorku, prvi put se raspravljalo o Kosovu nakon saopenja Odluke Meunarodnog suda pravde u Hagu o tome da Deklaracija o nezavisnosti
Kosova nije u suprotnosti sa meunarodnim pravom, odnosno, Rezolucijom 1244 VS UN-a.
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

126

Na sjednici VS UN-a, kojom je predsjedavala Rusija, voena je

debata na kojoj su svoje stavove o Kosovu suoili ministar Jeremi i
predstavnici velikih sila.
Prema pisanju medija, Beograd je tada bio u taktikoj prednosti u
UN-u, jer je prvi podnio nacrt Rezolucije UN-a kojom se predlau novi
pregovori o statusu pokrajine. Sa druge strane, stalne lanice VS UN-a,
Kina i Rusija, koje imaju pravo veta, nisu se slagale oko statusa Kosova i to je onemoguavalo Pritinu da izdejstvuje promjenu Rezolucije 1244. Glavni argument Beograda, kako su mediji izvjetavali, jeste
izuzetno teka situacija na Kosovu koja se moe pokrenuti sa mrtve
take samo kroz pregovore koji ukljuuju razgovore o statusu pokrajine.
Vlasti Kosova, uz podrku Amerike, su uoi zasjedanja VS UN-a
pojaale pritisak na drave koje do saopenja Odluke MSP-a nisu priznale Kosovo da to uine. Politiki analitiari su ocjenjivali da e, od
uvjerljivosti srpskih argumenata pred VS UN-a, zavisiti da li e proces
daljih priznanja biti sprijeen, imajui u vidu veliku zainteresiranost
drava posmatraa (oko 40) koje su prisustvovale na sjednici.
Ministar Jeremi je saopio prijedlog Rezolucije o Kosovu, usvojene 27. jula u Parlamentu Srbije, u kojoj se Srbija zalae za nove pregovore izmeu Beograda i Pritine, u cilju iznalaenja kompromisnog
rjeenja za Kosovo i Metohiju. Ministar je ukazao da jednostrano proglaenje nezavisnosti Kosova ne moe biti osnova za normalizaciju
odnosa izmeu Srba i Albanaca. Ponovio je stav Srbije da ni pod kojim
okolnostima, ni implicitno, ni eksplicitno, nee priznati jednostrano
proglaenu nezavisnost Kosova.
Ministar je dodao da e Srbija nastaviti da koristi sva diplomatska
sredstva koja stoje na raspolaganju suverenoj dravi da bi se suprotstavila, po njegovim rijeima, pokuaju nasilne promjene granica. Po
njegovim rijeima, Srbija je predloila novu Rezoluciju UN-a, predviajui da e debata, nakon Savjetodavnog miljenja Suda, biti usmjerena na posljedice i implikacije jednostrano proglaene nezavisnosti
Kosova u svijetu.
Prema pisanju medija, ministri vanjskih poslova Republike Srbije i Kosova, Vuk Jeremi i Skender Hiseni, su optuili jedan drugog za pogreno
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

127

tumaenje miljenja Meunarodnog suda pravde o legalnosti jednostrano proglaene nezavisnosti Kosova. Dok je ministar Hiseni tvrdio da je
miljenje Suda jasno, i da je njime MSP poruio da je Deklaracija o nezavisnosti Kosova u skladu sa meunarodnim pravom, Rezolucijom 1244 i
Ustavnim okvirom za Kosovo, s druge strane, ministar Jeremi je ocijenio
da je Sud jasno potvrdio da Kosovo ostaje pod upravom administracije
UN-a, na osnovu Rezolucije 1244 i Ustavnog okvira UNMIK-a, to znai
da je to i dalje teritorija pod meunarodnim reimom.
Ministar vanjskih poslova Kosova Skender Hiseni, uoi zasjedanja
GS-a, je zatraio od generalnog sekretara UN Ban Ki Mun-a zamjenu
Rezolucije 1244, ali mu je, prema pisanju medija, ukazano da Rezoluciju mogu da ukinu samo lanice VS UN-a.
Specijalni izaslanik UN-a na Kosovu, Lamberto Zanijer, podnio je
VS UN-a izvjetaj o situaciji na Kosovu za period od 16. marta do 15.
jula 2010. godine. U svom izvjetaju, specijalni izaslanik je ocijenio da
je sveukupna situacija na Kosovu relativno mirna, ali je, istovremeno, upozorio na nepostojanu stabilnost na sjeveru Kosova. Dalje je
ukazao na svakodnevne probleme sa kojima se suoava stanovnitvo
Kosova i najavio da e mandat misije UNMIK-a biti posveen podravanju dijaloga dviju strana, smanjivanju tenzija i uspostavljanju mira i
stabilnosti. Zanijer je pozvao i Beograd i Pritinu da otponu dijalog i
apelirao na saradnju i razumijevanje dviju strana.
Generalni sekretar UN-a Ban Ki Mun je rekao da je 24. juna pozvao
visoku predstavnicu EU za vanjsku politiku i sigurnost Ketrin Eton, da
drave lanice EU ispitaju preostale izazove vezane za Kosovo i predloio da EU i UN dogovore zajedniki pristup u cilju rjeavanja pitanja od
zajednikog interesa i za Beograd i Pritinu, na ta mu je Eton odgovorila
da EU eli da pomogne da Beograd i Pritina nastave svoj put ka Evropi.
Interpretacija Vlade Republike Srbije
Naime, Vlada Srbije je 8. septembra 2010. donijela odluku da GS
UN-a predloi tekst Rezolucije o Kosovu, koji je prethodno usaglaen zajedno sa Evropskom unijom, odnosno, sa zajednikim stavom
22 lanice EU koje su priznale nezavisnost Kosova i 5 lanica koje to,
do sada, nisu uinile. Ova Odluka je upotpunosti saglasna sa OdKORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

128

lukom Narodne skuptine Srbije, od 26. jula 2010. godine /kojom

se istie da je neophodno postii dogovor sa lanicama EU i drugim
vanim meunarodnim faktorima oko Nacrta Rezolucije./ Revidirani tekst je, zapravo, zajedniki stav drava lanica EU, koji je visoka
predstavnica za vanjsku politiku i sigurnost EU, Ketrin Eton, predoila predsjedniku Tadiu tokom zajednikih dvodnevnih razgovora
u Briselu. Osim teksta Rezolucije, predsjednik Tadi je, zajedno sa
visokom predstavnicom Eton, razmotrio i paket pitanja vezanih
za Kosovo o kojima e se razgovarati nakon sjednice GS UN-a, odnosno, dogovoren je tok zajednikih aktivnosti Srbije i EU nakon sjednice u Njujorku. Visoka predstavnica Eton je izjavila da pozdravlja
odluku Srbije i, istovremeno, najavila poetak dijaloga izmeu Beograda i Pritine, koji e, prema njenim rijeima, biti u interesu mira,
sigurnosti i stabilnosti u regionu. Ocijenila je da je usaglaeni tekst
Rezolucije o Kosovu rezultat zajednike predanosti evropskoj perspektivi Srbije.
Predsjednik Tadi je, nakon razgovora sa predstavnicima EU, izjavio da se do usaglaenog teksta Rezolucije dolo sa iskrenom eljom
da Srbija sva pitanja rjeava u partnerskom odnosu sa EU i drugim
vanim meunarodnim faktorima, izrazivi uvjerenje da je to jedini nain da se do rjeenja, zaista, i doe. Po povratku predsjednika
Tadia u Beograd, Vlada Srbije je zakazala hitnu sjednicu na kojoj su
uslijedile konsultacije sa koalicionim partnerima: G17 plus, SPS-om,
SPO-om, SVM-om, koji su, na kraju, jednoglasno podrali dogovor Srbije sa EU o usaglaenom tekstu Rezolucije, planiranim koracima Srbije na sjednici GS UN-a i spomenutom paketu dogovora sa EU. Time
je potvreno nastojanje Vlade da se, istovremeno, bori i za Kosovo
i za evropsku budunost Srbije, odnosno, da borba za Kosovo ni na
koji nain ne ugroava evropsku perspektivu Srbije. Dok se Pritina,
zvanino, zalae za pregovore sa Beogradom, pod pokroviteljstvom
EU i SAD-a, Srbija, sa druge strane, eli da u tome uestvuju i Ruska
Federacija i UN, kao format organizacije pregovora za rjeavanje svih
otvorenih pitanja vezanih za Kosovo.
Kako mediji izvjetavaju, dokument koji je usvojen na GS UN-a jeste od velikog, ali ne i od sutinskog znaaja za interese Srbije u vezi
sa pitanjem Kosova. Kljuni koraci bit e preduzeti nakon sjednice u
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

129

Njujorku, a odnose se na poetak pregovora izmeu Beograda i Pritine, uz posredovanje meunarodnih faktora. Pregovori se nee voditi
oko pitanja statusa, ve je najavljeno da e se razgovarati o problemima oko kojih je mogue postii dogovor zainteresiranih strana. Tu se
spominju tri kljuna pitanja:

postizanje samouprave na sjeveru Kosova

prava Srba naseljenih juno od rijeke Ibar
ouvanje batine Srpske pravoslavne crkve na Kosovu
Drugi kljuni predmet paketa o kojem je predsjednik Tadi postigao dogovor sa visokom predstavnicom Eton je napredak Srbije
u procesu evrointegracija. Iako je Vijee ministara EU ranije najavilo
da e se kandidatura Srbije za lanstvo u EU razmatrati tek krajem
godine, sada su mogua oekivanja da bi se to moglo desiti znatno
ranije.
Dok su stranke vladajue koalicije pozdravile usaglaene stavove Beograda i Brisela, opozicione stranke su razliito reagirale na vijest o postizanju kompromisa sa EU. Opozicija je izraavala nezadovoljstvo zbog
injenice da je predsjednik drave obavljao konsultacije sa svjetskim i
evropskim predstavnicima, ali ne i sa svojim parlamentom.
Lider LDP-a edomir Jovanovi je pozdravio odustajanje od pogrene politike i prihvatanje prijedloga EU.
Potpredsjednik DSS-a, Slobodan Samardi, je izjavio da je usvojeni
dokument akt kapitulacije pred ultimatumima zapadnih sila za oduzimanje Kosova. Samardi je istakao da je njegova stranka stalno
upozoravala sadanju vlast da su pitanja Kosova i evropskih integracija Srbije neraskidivo povezani.
Predsjednik SNS-a Tomislav Nikoli je ocijenio u saopenju stranke
za javnost da je Srbija suoena sa debaklom dravne politike po svim
kljunim pitanjima, a posebno s pitanjem Kosova i Metohije i zakljuio da se legitimitet vlasti, nakon promjene dravne politike, jedino
moe provjeriti na vanrednim izborima. Nikoli trai odgovore od vlasti na niz pitanja: ko e i kako da snosi odgovornost za podnoenje
vlastitog prijedloga Rezolucije prije konsultacija sa Briselom zbog obmanjivanja brojnih drava u svijetu od kojih je Srbija traila da podre
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

130

Rezoluciju i ko e odgovarati za nova priznanja nezavisnosti Kosova

koja e uslijediti nakon GS UN-a.
- Potpredsjednik SRS-a, Dragan Todorovi, je izjavio da je Vlada Srbije donijela Odluku mimo Parlamenta koji ju je obavezao da brani
teritorijalni integritet Srbije. Novom Rezolucijom Srbija je implicitno
priznala nezavisnost Kosova, poruio je Todorovi.
Izostavljanje odrednice o secesiji
U izmijenjenom Prijedlogu Rezolucije o Kosovu izostavljene su
odrednice o neprihvatljivosti jednostrane secesije, kao i poziv da se
kroz dijalog rjeavaju sva otvorena pitanja.
U Prijedlogu dokumenta koji je usaglaen sa EU, odbaeno je da
Generalna skuptina UN-a pozdravlja spremnost EU da olaka procese dijaloga izmeu strana.
Proces dokumenta bi, sam po sebi, bio faktor mira, sigurnosti i
stabilnosti u regionu. Ovaj dijalog bi imao za cilj da unaprijedi saradnju, ostvari napredak na putu ka Evropskoj uniji i pobolja ivote ljudi, navodi se u tom lanu.
U poreenju sa prvobitnim prijedlogom, koji je Srbija podnijela 28.
jula, u izmijenjeni Prijedlog ubaena je i reenica da se prima sa uvaavanjem Savjetodavno miljenje Meunarodnog suda pravde od 22.
jula 2010. godine o tome da li je jednostrano proglaenje neovisnosti
u skladu sa meunarodnim pravom kada je u pitanju Kosovo i, nakon
paljivog razmatranja istog, ukljuujui i pitanja o kojima je dato miljenje.
Iz teksta je izostavljena reenica u kojoj se u prvobitnom Prijedlogu Srbije konstatiralo da je Generalna skuptina svjesna da nije
postignut dogovor izmeu strana o posljedicama jednostranog proglaenja neovisnosti Kosova od Srbije i naredna u kojoj je pisalo da
jednostrana secesija ne moe biti prihvatljiv nain za rjeavanje terirotrijalnih pitanja.
Izbaen je potom i lan u kojem Generalna skuptina poziva strane
da pronau uzajamno prihvatljivo rjeenje za sva otvorena pitanja putem mirnog dijaloga, u interesu mira, sigurnosti i saradnje u regionu.
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

131

Prvobitan tekst rezolucije (podnijet UN-u 28. jula 2010.)

Rezolucija Republike Srbije u vezi sa takom 77. dnevnog reda 64.
zasjedanja Generalne skuptine:
Zahtev da Meunarodni sud pravde donese Savetodavno miljenje o tome da li je jednostrano proglaenje neovisnosti Kosova
u skladu sa meunarodnim pravom, Generalna skuptina, rukovoena principima sadranim u Povelji Ujedinjenih naroda, imajui u
vidu svoje funkcije i ovlatenja na osnovu Povelje Ujedinjenih naroda,
podsjeajui na svoju Rezoluciju 63/6, od 8. oktobra 2008. godine,
svesna da nije postignut dogovor izmeu strana o posledicama
jednostranog proglaenja neovisnosti Kosova od Srbije, vodei
rauna o injenici da jednostrana secesija ne moe biti prihvatljiv
nain za reavanje teritorijalnih pitanja,
Prima na znanje Savetodavno miljenje Meunarodnog suda
pravde donijeto 22. jula 2010. godine o tome da li je jednostrano proglaenje nezavisnosti Kosova u skladu sa meunarodnim pravom,
Poziva strane da pronau uzajamno prihvatljivo reenje za sva
otvorena pitanja putem mirnog dijaloga, u interesu mira, sigurnosti
i saradnje u regionu,
Odluuje da ukljui u privremeni dnevni red 66. zasedanja taku
pod nazivom: Daljnje aktivnosti posle donoenja Savetodavnog miljenja Meunarodnog suda pravde o tome da li je jednostrano proglaenje neovisnosti Kosova u skladu sa meunarodnim pravom.
Rezolucija o Kosovu (izmijenjen i usaglaen tekst sa EU)
Nakon brojnih pritisaka EU, Ministarstvo vanjskih poslova Srbije
dostavilo je Generalnoj skuptini UN-a redefinirani Prijedlog Rezolucije o Kosovu koji je Srbija usaglasila sa EU.
Naime, na pregovorima u Briselu izmeu visokih evropskih dunosnika i predstavnika Srbije, na elu sa predsjednikom Borisom
Tadiem, oko novog teksta Prijedloga Rezolucije o Kosovu, kojom
prilikom je odbijen predloeni srpski draft, dolo je do usklaivanja
stavova izmeu lanica EU sa jedne strane i Republike Srbije sa druge.
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

132

Sa izmijenjenim tekstom je postignut konsenzus meu lanicama

EU, tako da e svih 27 podrati Rezoluciju, zajedno sa Srbijom.
Scenarij je predvidio da se Rezolucija uvede kao zajednika rezolucija svih 27 lanica EU i Srbije. Nastojalo se da se doe do ujednaenih
stavova u UN-u, to bi, u najboljem sluaju, znailo da se o Rezoluciji
ne glasa nego da se usvoji konsenzusom. Smatralo se da ni jedna lanica UN-a nema razloga da zatrai glasanje.
SAD su se saglasile sa ovim prijedlogom, uz uvjet da predstavnik
Srbije (ministar Jeremi) u svom izlaganju prilikom uvoenja Rezolucije (explenation before the vote) ostane u okvirima jezika Rezolucije
i ne spominje otvorena pitanja.
Pozicija EU je da se ovakvim razvojem dogaaja uinio snani napredak u stabilizaciji situacije izmeu Srbije i Kosova, a i u irem regionu.
Tekst Rezolucije Republike Srbije usaglaen sa EU koji je podnijet
Generalnoj skuptini UN-a glasi:
A.64/L.65.Rev.1
8. septembar 2010.
Austrija, Belgija, Bugarska, Kipar, eka Republika, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemaka, Grka, Maarska, Irska, Italija, Latvija,
Letonija, Luksemburg, Malta, Holandija, Poljska, Portugal, Rumunija,
Srbija, Slovaka, Slovenija, panija, vedska, Velika Britanija:
Generalna skuptina,
a) Svesna ciljeva i principa Ujedinjenih naroda;
b) Uzimajui u obzir njene funkcije i ovlatenja, na osnovu Povelje Ujedinjenih naroda;
c) Podseajui na njenu Rezoluciju 63/3, od 8. oktobra 2008.,
kojom se trai od Meunarodnog suda pravde da da svoje Savetodavno miljenje u vezi sa sledeim pitanjem:
Da li je jednostrano proglaenje nezavisnosti od strane privremenih institucija samouprave na Kosovu u skladu sa meunarodnim pravom?;
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

133

d) Primivi sa uvaavanjem Savetodavno miljenje Meunarodnog suda pravde od 22. jula 2010. o tome da li je jednostrano
proglaenje nezavisnosti u skladu sa meunarodnim pravom
kada je u pitanju Kosovo, i nakon paljivog razmatranja istog,
ukljuujui i pitanja o kojima je dato miljenje;
e) Prima k znanju sadraj Savetodavnog miljenja Meunarodnog suda pravde o tome da li je jednostrano proglaenje nezavisnosti u skladu sa meunarodnim pravom kada je u pitanju Kosovo, kao odgovor na zahtev Generalne skuptine;
f ) Pozdravlja spremnost Evropske unije da olaka proces dijaloga izmeu strana. Proces dijaloga bi, sam po sebi, bio faktor
mira, sigurnosti i stabilnosti u regionu. Ovaj dijalog bi imao za
cilj da unapredi saradnju, ostvari napredak na putu ka Evropskoj uniji i pobolja ivote ljudi.
Na kraju, Generalna skuptina Ujedinjenih naroda usvojila je, jednoglasno, konsenzusom, usaglaenu Rezoluciju o Kosovu.
U Briselu je 10.9.2010.godine, kao potvrdu uspjehu evropske politike, barunica Catherine Ashton, visoka predstavnica EU za vanjske
i sigurnosne poslove i zamjenica predsjednika Evropske komisije o
usvajanju Rezolucije o miljenju Meunarodnog suda pravde o Kosovu od strane Generalne skuptine UN-a, izjavila sljedee:
Toplo pozdravljam usvajanje Rezolucije Generalne skuptine UN-a
u Njujorku. Usvajanje Rezolucije je vaan korak naprijed za budunost
i Srbije i Kosova. Sada moe otpoeti dijalog izmeu Pritine i Beograda na pozitivniji nain i radujem se to e sve strane nastaviti da budu
konstruktivne i orijentirane na budunost. Kao to sam ve najavila, EU
se nudi da olaka ovaj dijalog kako bi promovirala saradnju, postigla
napredak na putu ka Evropi i unaprijedila ivote ljudi. Proces dijaloga,
sam po sebi, e biti faktor mira, sigurnosti i stabilnosti u regionu.
Prema navodima medija, veina analitiara se slae da Beograd
umjesto osude otcjepljenja Kosova i zahtjeva za novim pregovorima
o ustavnom statusu njegove nekadanje provincije, sada zahtijeva
samo dijalog o svim otvorenim pitanjima. Razgovori bi se trebali
odrati pod vodstvom EU, umjesto, kao to je do sada traeno, pod
vodstvom UN-a.
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

134

Ameriki dravni sekretar, Hilari Klinton, pozvala je sve drave, ukljuujui i Srbiju, da priznaju Kosovo, poto je Meunarodni sud pravde ocijenio da odluka o proglaenju nezavisnosti Kosova nije prekrila
meunarodno pravo. Pozivamo sve drave da prijeu preko pitanja
Kosova, da se na konstruktivan nain angairaju kako bi podrali mir i
stabilnost na Balkanu, a mi pozivamo sve drave koje to do sada nisu
uinile, da priznaju Kosovo, navodi se u zvaninom saopenju Hilari
Klinton.
Miljenje Meunarodnog suda u Hagu je miljenje koje odavno
zastupaju SAD, odnosno, da je Deklaracija o nezavisnosti Kosova u
skladu sa meunarodnim pravom, rekla je Klinton.
Pravoslavna crkva u Srbiji15 i njen poglavar patrijarh srpski Irinej,
opisuju Kosovo, ne samo kao geografski pojam, nego svetu zemlju
kolijevku srpske istorije i kulture. Irinej smatra da bi za rjeavanje
srpsko-albanskih konflikata najbolji nain bio dijalog izmeu Srba i
Albanaca.
Meutim, ovaj oito pseudocivilizacijski prijedlog je dobrano zakasnio. Dijalog se trebao voditi devedesetih godina, pa i ranije, jer je
Republiku Kosovo priznala 73 drava. Stara srpska narodna poslovica
kae: Kasno Marko na Kosovo stie!

VI DIO
Drave koje su zvanino priznale nezavisnost Kosova
Ko je sve priznao Kosovo? Zakljuno sa 13.1.2011. godine, nezavisnost Kosova priznale su 73 od 192 ili 37% zemalja lanica Ujedinjenih naroda. Nezavisnost Kosova u 2008. godini, priznale su 53 zemlje,
u 2009. godini 11 zemalja, u 2010. godini 8 zemalja, dok je, za sada
(13.1.2011.), u 2011. godini jedna zemlja - Katar. Katar je posljednja
zemlja koja je priznala Kosovo. Prilikom posjete Kataru (10.9.2010.),
kosovski premijer Haim Tai je izjavio da mu je katarski suveren emir
15 Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve odrao je vanrednu sjednicu nakon proglaenja samostalnosti
Kosova. Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radovi proitao je saoptenje Sinoda, u kome se navodi da
je Kosovo sastavni dio Srbije.

Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

135

Abdullah bin Khalifa al Thani potvrdio da e Katar priznati nezavisnost Kosova.

Inae, za veinu zemalja lanica Organizacije islamske konferencije
(OIC) oekivati je da e vrlo brzo priznati nezavisnost Kosova, unato
svim pokuajima Vuka Jeremia da, koristei se svojim muslimanskim
porijeklom, jugonostalgijom i pozicijom bive SFRJ u arapsko-islamskom svijetu kao lanice Pokreta nesvrstanih zemalja, dezavuie
brojne arapsko-islamske efove drava, vlada ili ministre vanjskih
poslova za vrijeme svoje Shuttle diplomacy, neposredno pred proglaenje nezavisnosti Kosova, pa i donoenja odluke Meunarodnog
suda pravde u Hagu o tome kako su kosovski Albanci jednakopravni i
kao Albanci i kao muslimani. Zabiljeeno je u diplomatskoj korespondenciji da je Jeremi u to vrijeme nazivao SELAM svojim sagovornicima diljem arapsko-islamskog svijeta, elei na taj nain da pokae
privrenost islamu!
U prilozima su hronoloki po datumu priznanja prikazane drave
koje su priznale Republiku Kosovo kao suverenu i nezavisnu dravu.

VII DIO
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Bosna i Hercegovina nije priznala Republiku Kosovo zbog poznatih razloga, budui da lan Predsjednitva Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske16 ne eli to pitanje da stavi na dnevni red. Meutim,
Bosna i Hercegovina, ne samo da e priznati Kosovo, ve e, nakon
to to uradi Republika Srbija, uspostaviti pune diplomatske odnose
sa Kosovom.
U meuvremenu, Evropska unija e prividno stajati na poziciji da
pitanja Kosova i ulaska Srbije u Evropsku uniju nisu formalno pove16 Skuptina Republike Srpske je donijela tzv. rezoluciju o nepriznavanju nezavisnosti Kosova, ocijenivi da je proglaenje nezavisnosti Kosova meunarodni presedan. Na istoj sjednici zatraeno je od srpskih predstavnika u
Parlamentu BiH da ne dozvole da BiH prizna nezavisnost Kosova. Takoer, na istoj sjednici su osudili zemlje koje
su priznale kosovsku nezavisnost. Istaknuto je da e Republika Srpska imati pravo da stav prema svom dravnopravnom statusu utvrdi na referendumu, ako vei broj lanica UN-a prizna na ovaj nain proglaenu nezavisnost
Kosova.

KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

136

zana, ali svima je jasno, kako Srbi sada razumiju da, ukoliko ele
biti u Evropskoj uniji, Srbija na koncu mora priznati Kosovo.
Na kraju, zato ne rei, da je za vrijeme panskog predsjedavanja
Evropskom unijom na Samitu Evropska unija Zapadni Balkan, koji
je odran u Sarajevu 2.6.2010. godine, Srbija svojim prisustvom za
istim stolom na meunarodnoj konferenciji indirektno priznala
Kosovo kao subjekt meunarodnih odnosa.
Srpsku delegaciju je trebao predvoditi Vuk Jeremi, ministar vanjskih poslova, koji je naprasno odustao u zadnji as. Ipak, srpska delegacija na visokom novu je bila prisutna u sastavu: Borislav Stefanovi,
politiki direktor i ef Kabineta ministra vanjskih poslova, Grujica Spasovi, ambasador Srbije u BiH, Zdravko Pono i Aleksandra Radosavljevi, dok je kosovsku delegaciju predvodio Skender Hiseni, ministar
vanjskih poslova, u pratnji Kerima Kerimi-ja i Venre Ljunji-je savjetnika u Kabinetu ministra.
Formalno gledano, srpski uvjet je bio da se na okruglom stolu ispred
imena sudionika Samita ne stavljaju titule, ve samo imena. Smatralo
se da je to pomirujui stav Brisela i Beograda. Meutim, Samit je preutno doveo do toga, da je Srbija svojim aktivnim ueem na konfrenciji de facto priznala nezavisnu Republiku Kosovo.
BIBLIOGRAFIJA
Andrassy, Juraj, Meunarodno pravo, Zagreb, 1971.
Dokumenti Meunarodnog suda pravde u Hagu
Dokumenti Parlamenta Kosova
Dokumenti UN-a
Dokumenti Vlade Republike Srbije
Jankovi, M. Branimir, Meunarodno javno pravo, Beograd 1981.
Jankovi, M. Branimir, Meunarodni odnosi, 6. izdanje, Beograd 1996.

Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

137
PRILOZI

Lista drava koje su zvanino priznale Kosovo

r.b.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33

Drava
Afganistan
Kostarika
SAD
Francuska
Albanija
Turska
Velika Britanija20
Australija
Senegal
Njemaka
Letonija
Estonija
Italija
Danska
Luksemburg
Peru
Belgija
Poljska
vajcarska
Austrija
Repuplika Irska
Holandija
vedska
Island
Slovenija
Finska
Japan
Kanada
Maarska
Hrvatska
Monako
Bugarska
Lihtentajn

Datum priznanja17
18. februar 2008.18
17. februar 2008.19
18. februar 2008.
18. februar 2008.
18. februar 2008.
18. februar 2008.
18. februar 2008.
19. februar 2008.
19. februar 2008.
20. februar 2008.
20. februar 2008.
21. februar 2008.
21. februar 2008.
21. februar 2008.
21.februar 2008.
22. februar 2008.
25. februar 2008.
26. februar 2008.
27. februar 2008.
27. februar 2008.
29. februar 2008.
04. mart 2008.
04. mart 2008.
05. mart 2008.
05. mart 2008.
07. mart 2008.
18. mart 2008.
18. mart 2008.
19. mart 2008.
19. mart 2008.
19. mart 2008.
20. mart 2008.
25. mart 2008.

17
18
19
20

Lista je vaila na dan 13. januar 2011. godine

Prema univerzalnom vremenu UT
Prema lokalnom vremenu UTC-6
20. februar 2008. Velika Britanija je imenovala
Dejvida Blanta za ambasadora na Kosovu i tako uspostavila pune diplomatske odnose sa Republikom
Kosovo

KORAK broj 22

34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
48
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73

Juna Koreja
28. mart 2008.
Norveka
28. mart 2008.
Maralska Ostrva
17. april 2008.
Nauru
23. april 2008.
Burkina Faso
24. april 2008.
Litvanija
06. maj 2008.
San Marino
11. maj 2008.
eka
21. maj 2008.
Liberija
30. maj 2008.
Sijera Leone
13. juni 2008.
Kolumbija
06. august 2008.
Belize
07. august 2008.
Malta
21. august 2008.
Samoa
15. septembar 2008.
Portugal
07. oktobar 2008.
Crna Gora
09. oktobar 2008.
Makedonija
09. oktobar 2008.
Ujed. Arapski Emirati 14. oktobar 2008.
Malezija
30. oktobar 2008.
Mikronezija
05. decembar 2008.
Panama
15. mart 2009.
Maldivi
19. mart 2009.
Palau
06. mart 2009.
Gambija
07. april 2009.
Saudijska Arabija
20. april 2009.
Komori
14. maj 2009.
Bahrein
19. maj 2009.
Jordan
07. juli 2009.
Dominikanska Republika 11. juli 2009.
Novi Zeland
09. decembar 2009.
Malavi
16. decembar 2009.
Mauritanija
12. januar 2010.
Svazilend
12. april 2010.
Vanuatu
28. april 2010.
Dibuti
08. maj 2010.
Somalija
19. maj 2010.
Honduras
03. septembar 2010.
Kiribati
21. oktobar 2010.
Uvali
16. novembar 2010.
Katar
04. januar 2011.

Svijet i meunarodni odnosi

138
Drave koje su izrazile elju da priznaju nezavisnost Kosova
Banglade
Dominika

Istoni Timor
ablon

Zelenortska Ostrva

Trinidad i Tobago
Bahami
Benin
Jemen
Nepriznate drave koje su zvanino priznale nezavisnost Kosova
Tajland
18. februar 2008.
Turska Republika Sjeverni Kipar 18. februar 2008.

Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

139

Prof. dr. Smail eki

HISTORIJA HOLOKAUSTA (II dio) 1

5. Logori za istrebljenje
Nakon tajnog sastanka u Wannseeu, 20. januara 1942, kada su visoki nacistiki funkcioneri njemake Vlade dogovorili i uskladili realizaciju konanog rjeenja jevrejskog pitanja, nacisti su Jevreje iz zapadne Evrope i drugih okupiranih drava poeli slati u logore smrti u
okupiranoj Poljskoj.
Nacisti su u okupiranoj Poljskoj i drugim mjestima od 1942. do
1944. poeli zatvarati geta, deportujui civile u logore za istrebljenje
- logore smrti, opremljene plinskim komorama.
Nacisti su na podruju okupirane Poljske formirali est logora za
istrebljenje Jevreja i drugih grupa: Chelmno (blizu Litzmannstadta Lod), Belzec (blizu Limberga), Sobibor (blizu Lublina), Treblinka (na
Bugu), Maidanek (Lublin)2 te Auschwitz-Birkenau.
Chelmno je bio prvi logor u kojem su vrena masovna ubistva.
Pripadnici SS-a i policije koristili su zapeaene kamione u koje su preusmjeravali dovod plina ugljinog monoksida koji je izazivao guenje
rtava. U tom logoru, smjetenom na poljskom tlu (poljoprivredno
imanje) pripojenom nacistikoj Njemakoj, od decembra 1941. do
marta 1943, te u junu i julu 1944, nacisti su ubili najmanje 152.000
Jevreja, kao i neutvreni broj Roma i Poljaka, guei ih plinom u posebno prilagoenim kombijima.
1

Tekst je zasnovan na nauno verifikovanim saznanjima i bitnim rezultatima naunih istraivanja brojnih i eminentnih istraivaa holokausta, genocida i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Evropi i svijetu. Izvori naunih saznanja navedeni su, uglavnom, na kraju cjelovitog teksta, pri emu su navedene i
one referentne bibliografske jedinice u kojima se tretira izuavana pojava.
I pored sklonosti pojedinih historiara da tvrde kako je Majdanek, s obzirom na njegovo funkcioniranje, bio vie
nalik koncentracionom logoru nego logoru za istrebljenje, veina ga naunika, ipak, ubraja u logore smrti zbog
velikog broja zatoenika koji su u njemu umrli, te zbog toga to su u njemu nacisti ubijali otrovnim plinom.

KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

140

Logor za istrebljenje u kojem su logorai ubijani upotrebom plinske komore nalazio se i u Belzecu, gdje je od marta 1942. do decembra 1942. ubijeno oko 600.000 ljudi, uglavnom Jevreja, kao i neutvreni broj Roma.
Njemake SS i policijske jedinice deportovale su u martu i aprilu
1942. Jevreje iz Lublina (Ope namjesnitvo) u Belzec, gdje su i ubijeni. Lublinske deportacije bile su prve velike deportacije u okviru Operacije Reinhard, kako je glasio kodni naziv njemakog plana za istrebljenje vie od dva miliona Jevreja koji su ivjeli na teritoriji Opeg
namjesnitva u okupiranoj Poljskoj.
Sobibor je otvoren u maju 1942, kada je otpoela operacija ubijanja u plinskim komorama. Nacisti su 23. septembra 1943. naredili
deportaciju svih Jevreja iz vilniuskog geta. Pripadnici SS-a i policije u
Vilniusu deportovali su 4.000 Jevreja u logor za istrebljenje Sobibor,
a oko 3.700 ljudi u radne logore u okupiranoj Estoniji. Logor Sobibor
je zatvoren nakon pobune logoraa 14. oktobra 1943.3 Do novembra
1943. nacisti su u Sobiboru ubili oko 250.000 Jevreja.
Treblinka je otvorena u julu 1942, kada su nacisti zapoeli sa ubijanjima u plinskim komorama, a zatvorena u novembru 1943. Nacisti
su iz varavskog geta od 22. jula do 12. septembra 1942. u logorima za
istrebljenje i koncentracione logore deportovali oko 300.000 Jevreja,
od ega je oko 260.000 prebaeno u logor za istrebljenje Treblinku,
gdje su ubijeni.
SS i policijske jedinice su od 18. do 22. januara 1943. deportovale
vie od 5.000 Jevreja iz varavskoga geta u logor za istrebljenje Treblinka. Pripadnici jevrejske organizacije otpora (Zydowska Organizacja Bojowa ili krae ZOB) pokrenuli su oruanu pobunu protiv nacista
u vrijeme racije na Jevreje i njihove deportacije.
U okviru dogaaja nazvanim Ustankom u varavskom getu, od 19.
aprila do 16. maja 1943, jevrejski borci pruili su organizirani oruani
otpor njemakom pokuaju likvidacije geta. Njemake SS i policijske
jedinice deportirale su mnoge preivjele borce u Treblinku, dok su
3

Jevrejski zatoenici logora smrti Sobibor podigli su 14. oktobra 1943. oruani ustanak. Oko 300 zatoenika uspjelo je pobjei. Uz pomo njemake vojske, pripadnici SS-a i policije uhvatili su i zatim likvidirali vie od stotinu zatoenika. Nakon zavretka pobune, posebne jedinice SS-a zatvorile su i demontirale logor za istrebljenje Sobibor.

Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

141

ostale prebacili u Maidanek i radne logore u Trawnikima i Poniatowi

u Opem namjesnitvu. Neznatan broj preivjelih lanova jevrejskog
pokreta otpora uspio je pobjei iz geta i pridruiti se partizanskim
grupama u umama oko Varave.
U logoru za istrebljenje Treblinka 2. augusta 1943. dolo je do pobune jevrejskih zatoenika. Iako je vie od 300 logoraa uspjelo pobjei, veinu su uhvatili i ubili pripadnici SS-a i policija uz pomo vojske. Pripadnici posebnog odjela SS-a natjerali su preivjele logorae
da uklone sve dokaze o postojanju logora. Nakon razgradnje logora
za istrebljenje u novembru 1943, pripadnici posebnog odjela poubijali su preostale logorae. U ustanku logoraa poetkom augusta
1943. uniten je vei dio logora. U logoru Treblinka, fiziki najveem
od svih logora za istrebljenje, ubijeno je najmanje 750.000 Jevreja i
najmanje 2.000 Roma.4
Jedinice njemakog SS-a i policije 3-4. novembra 1943. provele
su operaciju nazvanu Festival etve. Cilj te operacije bila je likvidacija nekoliko radnih logora na podruju Lublina. Tokom Festivala etve
nacisti su ubili najmanje 42.000 Jevreja u Majdaneku, Trawnikima i
Poniatowoj.
Gotovo sve rtve u logorima Chelmo, Belzec, Sobibor i Treblinka
bili su Jevreji, a manji broj Romi, Poljaci i sovjetski ratni zarobljenici.
Ta etiri logora preivio je veoma mali broj ljudi, jer je veina rtava
ubijena odmah po dovoenju u logor.
U logoru Maidaneku, koji je i sam imao dvostruku ulogu kao logor za istrebljenje i koncentracioni logor, izmeu 170.000 i 235.000
ljudi ubijeno je u plinskim komorama ili umrlo od pothranjenosti,
brutalnosti i bolesti.
Auschwitz-Birkenau (u blizini poljskog grada Oswiecima),5 koji je
ujedno bio i koncentracioni logor i logor s ropskom radnom snagom,
postao je logor za istrebljenje, u kojem je pobijeno najvie evropskih
Jevreja i Roma.
4
5

U Treblinku je u proljee 1943. (28. i 31. marta i 5. aprila) deportovano preko 7.000 Jevreja iz Makedonije, gdje su
pogubljeni plinom u gasnim komorama.
Koncentracioni logor Auschwitz I (poljski Owicim) otvoren je 20. maja 1940, a izgradnja logora za istrebljenje
Jevreja (Auschwitz II ili Birkenan) poela je u oktobru 1941.

KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

142

Sa istrebljenjem Jevreja u konclogoru Auschwitz nacisti su, vjerovatno, otpoeli septembra 1941.6 Jevreji iz Gornje lezije su prvi bili
na udaru. Uhapsili su ih policijske jedinice u Katovicama (Kattowitz) i
prevezeni su vozovima na sporedni kolosijek na zapadnoj strani eljeznike pruge Auschwitz - Dziedzice, gdje su istovareni.7
Nakon prvih eksperimentalnih ubistava plinom (ubijajui rtve ciklonom B) u tom logoru 3. septembra 1941. - rtve su bile 250 izgladnjelih Poljaka i 500 sovjetskih ratnih zarobljenika - masovna su ubistva postala svakodnevnom rutinom.
Nacisti su 26. novembra 1941. formirali drugi logor u AuschwitzuBirkenau ili Auschwitz II. Logor je izvorno bio namijenjen zatoenju
velikog broja sovjetskih ratnih zarobljenika. Meutim, kasnije je pretvoren u logor za istrebljenje.
Vie od milion ljudu ubijeno je u Auschwitz-Birkenauu, pri emu
su 9 od 10 rtava bili Jevreji. Pored toga, u plinskim komorama tog logora umirali su i Romi, sovjetski ratni zarobljenici, te bolesni logorai
svih nacionalnosti. Od 15. maja do 9. jula 1944. gotovo 440.000 Jevreja deportovano je iz Maarske. Ti su ljudi, transportirani u vie od 140
eljeznikih kompozicija, gotovo bez izuzetka zavrili u Auschwitzu.
Bio je to, vjerovatno, najvei pojedinani sluaj masovne deportacije
tokom holokausta.
Nacisti su 27. marta 1942. zapoeli organizovanu deportaciju Jevreja iz Francuske. Do kraja augusta 1944. nacisti su deportovali na
istok, uglavnom u logor za istrebljenje Auschwitz-Birkenau u okupiranoj Poljskoj, vie od 75.000 francuskih Jevreja, od kojih velika veina
nije preivjela.
Nacisti su 4. maja 1942. proveli prvi izbor rtava za smrt u plinskoj
komori logora za istrebljenje Auschwitz-Birkenau. Slabi, bolesni i nesposobni izdvojeni su i zatoeni u poseban logorski odjel, a zatim su
odvedeni u plinske komore i ubijeni. Od 20. maja 1940. do 27. januara
1945. vie od milion ljudi ubijeno je ili umrlo u logorskom kompleksu
6

Rudolf H tvrdi da ne moe rei kada je tano poelo istrebljenje Jevreja. S tim u vezi, on navodi kako je vjerovatno to bilo u septembru 1941, da bi u nastavku iste reenice ustvrdio kako je to moda potrajalo sve do
januara 1942., odnosno da istrebljenja nije bilo do januara 1942. Neprihvatljivo je takvo sjeanje (prvog) komandanta koncentracionog logora Auschwitz.
Ti vozovi, po sjeanju Ha, nikada nisu sadravali vie od 1.000 zatvorenika.

Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

143

Auschwitza. Gotovo 865.000 ljudi nikada nije zavedeno u evidencije,

te su najvjerovatnije bili predodreeni za smrt u plinskoj komori odmah po dolasku. Devet od deset osoba ubijenih u logorima Auschwitza bili su Jevreji.
Njemake vlasti su 31. maja 1942. otvorile radni logor I. G. Farben
u Auschwitzu III (takoer poznat pod nazivom Monowitz ili Buna) u
blizini glavnog logorskog kompleksa u Auschwitzu.
Nacisti su 15. jula 1942. poeli deportovati u Auschwitz holandske
Jevreje iz tranzitnog logora Westerbork u Holandiji. Do 13. septembra
1944. u vie stotina eljeznikih transporta vie od 100.000 ljudi odvedeno je u logore za istrebljenje i koncentracijske logore u Njemakoj
i u Opem namjesnitvu.
Nacisti su 1. augusta 1942. zapoeli organizovanu deportaciju Jevreja iz Belgije. Deportacije su nastavljene sve do kraja 1944. Deportovano je vie od 25.000 Jevreja, odnosno polovina ukupne jevrejske
populacije u Belgiji, u logor za istrebljenje Auschwitz-Birkenau, gdje
je veina i umrla.
U Auschwitz je iz logora Vinkovci, Loborgrad i Tenja samo u drugoj polovini 1942. deportovano pet eljeznikih kompozicija, sa oko
1.000 ena i djece.
Tokom ljeta 1942 transporti Jevreja u Auschwitz znatno su poveani. Zbog toga su nacisti bili prisiljeni da naprave nove zgrade za
istrebljenje. Odabrali su i pripremili poljoprivredno dobro zapadno
od budue strane krematorija III i IV i izgradili dvije barake pored bunkera I i tri pored bunkera II, u kojima su rtve razdvajane.
U ljeto 1942. Himmler je, u pratnji gauleitera, posjetio koncentracioni logor Auschwitz i posmatrao svaki detalj cijelog procesa unitenja, od trenutka kada su zatvorenici istovareni, do pranjenja Bunkera
II.
Ubrzo nakon te posjete, Himmler je naredio da sve masovne grobnice, u kojima su nacisti smjetali tijela logoraa, moraju biti otvorene, a sva tijela spaljena, pri emu pepeo treba biti odlagan na
takav nain da nikada u budunosti ne bude mogue izraunati
broj spaljenih tijela.
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

144

Od kraja ljeta 1942. nacisti su u koncentracionom logoru Auschwitz spaljivali leeve: u poetku na drvenim lomaama koje su podnosile oko 2.000 leeva, a kasnije u jamama sa prethodno spaljenim tijelima. Prvobitno je naftni otpad posipan po tijelima, a
kasnije je koriten metanol. Tijela su spaljivana u jamama, danju
i nou, neprestano.
Do kraja novembra 1942. sve masovne grobnice su ispranjene. Broj leeva u njima je, po Hoessu, iznosio 107.000.
Njemake SS, policijske i vojne jedinice 15. marta 1943. poele su
deportovati Jevreje iz grkog grada Soluna u Auschwitz. Od 20. marta do 18. augusta u kompleks logora Auschwitz pristiglo je vie od
50.000 grkih Jevreja. Veina je ubijena u plinskim komorama Birkenaua.
Heinrich Himmler, komandant SS-a, 21. juna 1943. naredio je likvidaciju svih geta u baltikim dravama i u Bjelorusiji (Reich Commissariat Ostland), te deportaciju svih Jevreja u koncentracione logore.
Nacisti su 15. septembra 1943. kaunaski geto pretvorili u koncentracioni logor (koncentracioni logor Kauen).
Slubenu likvidaciju geta u Minsku nacisti su proglasili 21. oktobra
1943, nakon ubistva preostalih 2.000 Jevreja.
Maarska andarmerija (pokrajinske policijske jedinice), pod komandom SS-funkcionera, od 15. maja do 9. jula 1944. deportovala je
gotovo 430.000 Jevreja iz Maarske. Veina ih je otpremljena u Auschwitz-Birkenau, gdje su pripadnici SS-a gotovo polovinu likvidirali u
plinskim komorama odmah po dolasku transporta.
Nacisti su od 7-30. augusta 1944. likvidirali geto u Lodzu i deportovali oko 60.000 Jevreja i neutvren broj Roma u Auschwitz-Birkenau.
Pripadnici slovakog pokreta otpora su u periodu od 28/29. augusta do 22. oktobra 1944. podigli oruani ustanak protiv marionetske
slovake vlade. U septembru i oktobru te godine nacisti su, uz podrku slovakih faistikih paravojnih jedinica, deportovali oko 10.000
slovakih Jevreja u Auschwitz-Birkenau.
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

145

U logoru Auschwitz-Birkenau 6. oktobra 1944. pripadnici jedinice

Sonderkommando (posebna jedinica jevrejskih logoraa koja je radila
na uklanjanju leeva iz plinskih komora i njihovu spaljivanju) digli su u
zrak Krematorij IV i poubijali logorske straare. U sukobu s jedinicama
SS-a i policije ubijeno je oko 250 pobunjenika. Nakon to je pobuna
uguena, SS i policija ubili su jo 200 pripadnika jedinice Sonderkommando.
Posljednji transport Jevreja iz Theresienstadta (Terezina) 30. oktobra 1944. stigao je u Auschwitz. Tokom oktobra nacisti su deportovali
oko 18.000 Jevreja u kompleks logora Auschwitz. Veina ih je ubijena
u plinskim komorama Birkenaua.
Nacisti su izgradili logore smrti sa ciljem da istrijebe Jevreje, Rome
i ostale neeljene grupe. Metode ubijanja zatoenika bile su sline
u svim nacistikim logorima za istrebljenje. rtve su stizale u eljeznikim teretnim vagonima i putnikim vozovima, uglavnom iz geta i
logora u okupiranoj Poljskoj, te iz gotovo svih drugih zemalja istone
i zapadne Evrope i Balkana. Odmah po dolasku, mukarci su odvajani
od ena i djece. Svi su bili prisiljeni skinuti odjeu i predati sve svoje vrijednosti. Zatim su ih nage tjerali u plinske komore, koje su bile
ureene nalik na tuiraonice, a zatim ih guili, ugljinim monoksidom
ili Ciklonom B (oblik kristalizirane cijanovodine kiseline, u nekim su
ga logorima, takoer, upotrebljavali i kao sredstvo protiv gamadi).
Manji broj zatoenika izabranih za prisilni rad bio je, nakon karantina,
izloen glau, svim vremenskim prilikama, epidemijama, seksualnom
muenju, medicinskim eksperimentima i brutalnosti. Mnogi to nisu
preivjeli.
Jevreji odabrani za usmrivanje gasom u logoru Auschwitz odvoeni su tiho koliko je mogue u krematorij, pri emu su mukarci odvajani
od ena. U svlaionici su zatvorenici Specijalnog odjela, odreeni za tu
svrhu, govorili logoraima da moraju ostaviti svoju odjeu uredno
zajedno, te zapamtiti gdje su ih ostavili tako da ih mogu brzo pronai nakon ienja od vaki. Nakon svlaenja, Jevreje su odvodili u gasne komore, opremljene tuevima i cijevima za vodu, koje
su davale privid stvarnog kupatila. ene su ulazile prve, sa svojom
djecom, a pratili su ih mukarci koji su uvijek bili u manjem broju.
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

146

Nakon toga, nacisti su vrata vrlo brzo zakljuavali i gas-dezinfektori su

trenutno putali gas kroz ventile u platformu gasnih komora, niz
otvor za zraenje koji je vodio do poda. To je osiguravalo brzo irenje gasa. Oni koji su stajali najblie indukcionim ventilima bili su
ubijani odmah. Oko jedne treine zatvorenika umiralo je odmah.
Preostali koji su se teturali poinjali su da vrite i da se bore za
zrak. Vritanje je ubrzo prelazilo u smrtne krikove i u nekoliko minuta su svi mirno leali. Nakon dvadeset minuta najkasnije, nijedan pokret se nije mogao uti.
Nacisti su otvarali vrata pola sata nakon putanja gasa i upaljivali ventilaciju. Nakon toga odmah su uklanjali leeve. Specijalni
odred radio je na uklanjanju zlatnih zuba i kose sa ena. Poslije
toga tijela su podizali liftom i postavljali ispred pei koje su u meuvremenu naloene. Zavisno od veliine tijela, do tri lea je moglo biti stavljeno u jednu retortu istovremeno. Vrijeme potrebno
za kremaciju je, takoer, zavisilo od toga, ali je prosjeno trebalo
dvadesetak minuta. Krematoriji jedan i dva su mogli kremirati oko
dvije hiljade tijela u 24 sata, a III i IV hiljadu i po tijela za 24 sata.
U vrijeme kada su vatre gorjele konstantno, bez pauze, pepeo
koji je padao kroz reetke bio je neprestano uklanjan i mrvljen u
prah. Pepeo je teretnjacima odvoen na mjesto gdje se odmah
rasprivao (kurziv u originalu - primj. S..) i rastvarao. Pepeo uziman iz jama za spaljivanje blizu bunkera II i krematorija IV odlagan je na isti nain.
Broj Jevreja koji su deportovani u Auschwitz radi istrebljenja, po
Hoessu, iznosio je 2.500.000 ljudi. Iznosei tu tvrdnju, Hoess navodi
kako on lino nikada nije znao konaan broj i navodno nije imao nita to bi mu pomoglo da to procijeni. S tim u vezi, on navodi kako se
jedino moe sjetiti broja od 1.130.000, koga su mu navodno prenijeli
Eichmann i njegovi saradnici.
Dok bi Jevreji bili istovareni na dolasku, njihove stvari ostavljane
su na peronu, sve dok svi nisu uvedeni u zgrade za istrebljenje u logoru, a zatim ih Transportni odred odnosio u Ured za razvrstavanje
(Canada I), gdje su razvrstane i dezinficirane. Odjea svih Jevreja ubiSvijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

147

jenih gasom u bunkerima I i II ili u krematorijima I do IV je, takoer,

odnoena u Ured za razvrstavanje.
Nacisti su odjeu i obuu pretraivali, jer bi mogli sadravati skrivene vrijednosti, nakon ega su ih skladitili ili prenosili u logor radi
kompletiranja. Kasnije su ih slali u druge logore.
Imovinu od posebne vrijednosti, ukljuujui i novac, preuzimao
je poseban odjel Komande logora i eksperti su je razvrstavali. Nakit
(drago kamenje vrijedno hiljade funti, neprocjenjivi zlatni i platinasti
satovi postavljeni dijamantima, prstenje, naunice i izuzetno skupe
ogrlice) obino je bio veoma vrijedan, posebno ako su njegovi jevrejski vlasnici stizali sa Zapada. Jevrejska imovina u logoru Auschwitz
procijenjena je na nekoliko miliona funti.
Gotovo u svakom koncentracionom logoru i getu u Evropi bilo je
otpora. Osim oruanih pobuna u Sobiboru i Treblinki, jevrejski otpor u
varavskom getu doveo je do junakog ustanka u aprilu i maju 1943,
i pored predvidljivosti pogubnog zavretka zahvaljujui nadmoi
njemakih snaga. Spaavanje ili pomo rtvama holokausta nije bio
prioritet pokretima otpora, iji je glavni cilj bio voenje rata protiv
Nijemaca. Pa ipak, te su skupine i jevrejski partizani (pokret otpora)
ponekad saraivali kako bi spasili Jevreje. Tako su, naprimjer, 19. aprila 1943, lanovi Nacionalnog odbora za odbranu Jevreja, u saradnji sa
Kranskim radnicima eljeznica i pripadnicima pokreta otpora u Belgiji, napali voz koji je upravo krenuo iz belgijskog tranzitnog logora u
Malinesu na put prema Auschwitzu, te su uspjeli pomoi jevrejskim
deportircima da pobjegnu.
Napredovanje Saveznika, posebno Crvene armije, prisililo je naciste da likvidiraju koncentracione logore i unitavaju dokaze o holokaustu, genocidu i drugim oblicima zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava. Tako su nacisti od 8. do 12. jula 1944, usljed
pobjedonosnog napredovanja Crvene armije, likvidirali koncentracioni logor Kauen, a 6.000 jevrejskih logoraa prebacili u koncentracione logore Stutthopf i Dachau na teritoriji njemakog Reicha.
Jedinice SS-a su 22. jula 1944. evakuirale veinu preostalih zatoenika logora Maidanek na zapad pred napredovanjem Crvene armije.
Sljedeeg dana Sovjeti su oslobodili Maidanek. Iznenaeni brzim soKORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

148

vjetskim napredovanjem, nacisti nisu uspjeli unititi logor i dokaze o

masovnom ubijanju ljudi.
Nacisti su 25. novembra 1944. zapoeli unitavanje plinskih komora i spalionica u logoru Auschwitz-Birkenau. S pribliavanjem Crvene armije, jedinice SS-a su 17. januara 1945. evakuirale logorae iz
kompleksa logora Auschwitz prema unutranjosti njemakog Reicha.
Takve su prisilne evakuacije prozvane marevima smrti. Deset dana
kasnije (27. januara) Crvena armija je oslobodila oko 8.000 logoraa
koje su nacisti ostavili iza sebe u kompleksu logora u Auschwitzu.
Nakon svakodnevnih nacistikih poraza na svim frontovima i sve
brim napredovanjem Crvene armije i njenim izbijanjem na teritoriju
treeg Reicha, krajem 1944, SS je odluio evakuirati koncentracione
logore koje su jo drali pod svojom kontrolom. Nacisti su pokuali
unititi dokaze o genocidu, te su deportovali logorae u unutranjost
Njemake, kako bi sprijeili njihovo oslobaanje. Mnogi logorai su
umrli pjeaei prema novim odreditima u takozvanim marevima
smrti. U posljednjim danima rata, u proljee 1945, uslovi u preostalim
koncentracionim logorima odnijeli su jo mnoge ljudske ivote. ak
su i koncentracioni logori, kao to je Bergen-Belsen, koji nikada nisu
bili zamiljeni kao logori za istrebljenje, postali smrtonosnim zamkama za hiljade ljudi, ukljuujui i Anu Frank, koja je umrla u tom logoru
kao rtva tifusa u martu 1945.
Amerike jedinice su 11. aprila 1945. oslobodile logor Buchenwald
sa vie od 20.000 logoraa; 29. aprila logor Dachau, sa oko 32.000 zatoenih; 5. maja 1945. logor Mauthausen sa vie od 17.000 logoraa i koncentracioni logor Gusen (na teritoriji Austrije, pripojenoj njemakom
Reichu), sa vie od 20.000 logoraa. U maju 1945. nacistika Njemaka
je poraena, nakon ega su i koncentracioni logori prestali postojati.
6. Saveznici i holokaust
O odnosu saveznikih sila prema holokaustu, njegovim poiniocima i njegovim rtvama, postoji niz razliitih gledita koja, uglavnom
kritiki, u sutini ocjenjuju da bi u sluaju da su saveznici na holokaust
reagovali blagovremeno, razmjere i posljedice holokausta, naroito
broj rtava, mogle biti znatno manje. Odnos saveznika i neutralnih drSvijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

149

ava opisuje nekoliko kategorija: neznanje, nespremnost, nevoljnost

ili neodlunost u svojoj reakciji.
Ve od 1933. odreeni strani krugovi kritikovali su unutranju politiku Reicha, koja je diskriminirala i progonila Jevreje i druge manjine.
Zapadne sile, prije svega, Britanija i Francuska, meusobno neslone i pod utjecajem reakcionarnih krugova, nisu zaustavile nacistiku
agresiju u samom njenom poetku. Ni Francuska ni Velika Britanija
nisu bile spremne oduprijeti se ekspanziji Sila osovine. To je pokazao
i Minhenski sporazum, kojim su zapadne sile 29. septembra 1938. prinudile ehoslovaku da Njemakoj ustupi Sudetsku oblast.
Zapadni saveznici raspolagali su podacima o tome ta se dogaa u okupiranoj Evropi. Velika Britanija, Sjedinjene Amerike Drave
i Sovjetski savez primili su iz mnogih izvora dokaze o zvjerstvima,
pokoljima i hladnokrvnim masovnim pogubljenjima koja su vrile
hitlerovske snage iz mnogih zemalja od njih pregaenih. Meutim,
nisu zaustavili holokaust koji je nastavljen sve do kraja rata, odnosno
zauzimanja i sloma nacistike Njemake i konanog poraza nacistikog genocidnog reima. Imajui u vidu tu injenicu, pored ostalog,
oigledno je postojao odreeni stepen evropske i amerike odgovornosti za istrebljenje Jevreja i drugih grupa u Drugom svjetskom ratu.
Zapadni saveznici ostali su pasivni ili su podravali nacistike zloince. Amerike korporacije su od 1930-ih godina XX stoljea bile
zauzete razliitim aktivnostima u Njemakoj. Kada je meunarodna
zajednica na Meunarodnoj konferenciji o izbjeglicama u Evianu
(predstavnici 32 drave i humanitarne organizacije za pomo izbjeglicama), odrana na inicijativu amerikog predsjednika Ruzvelta (od
6. do 15. jula 1938), gdje je voena bezuspjena rasprava o viznim
kvotama za izbjeglice iz nacistike Njemake, odbila da prihvatiti jevrejske izbjeglice iz Njemake - skoro nijedna zemlja nije bila spremna
otvoriti svoja vrata izbjeglicama, Geobbels je u svom dnevniku napisao da cijeli svijet eli da radi Jevrejima ono to su im Nijemci radili,
ali nisu imali hrabrosti. Sjedinjene Amerike Drave i veina ostalih
zemalja nisu bile voljne ublaiti svoje stroge propise o useljavanju. Jedan broj Jevreja je uspio naseliti se u Palestini, koja je tada bila britanska kolonija, a drugi su ili od drave do drave suoeni sa zabranama
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

150

ulaska. Naime, paranoidan strah od izbjeglica oblikovan i opredijeljen

nezainteresovanou meunarodne zajednice te antisemitizmom,
doveo je do toga da su brojne zemlje odbile primiti jevrejske izbjeglice koje su bjeale pred sigurnom smru za vrijeme holokausta. Kuba
i Sjedinjene Amerike Drave 13-17. maja 1939. odbile su primiti vie
od 900 izbjeglica, uglavnom, Jevreja, s prekookeanskog broda St. Louis, prisilivi ih na povratak u Evropu.
Vlada Reicha je odluku da putne isprave Jevreja oznaava slovom
J donijela na zahtjev vlasti u vicarskoj, to je 1994. dokazao historiar Jacques Picard, kako bi time mogla razlikovati jevrejske izbjeglice od obinih Nijemaca koji dolaze u zemlju.8
Vlada Sjedinjenih Amerikih Drava nije vodila politiku spaavanja
rtava nacizma tokom Drugog svjetskog rata. Kao i njihove britanske
kolege, ameriki politiki i vojni rukovodioci tvrdili su kako je glavni
prioritet pobjeda u ratu, te kako e pobjeda okonati nacistiki teror.
Veina stranih zemalja, ukljuujui Sjedinjene Amerike Drave, Kanadu, Veliku Britaniju i Francusku, nisu bile voljne prihvatiti veliki broj
izbjeglica.9 Nakon izbijanja rata, bezbjednosni aspekti, pojaani djelomino i antisemitizmom, utjecali su na Ministarstvo vanjskih poslova
(na ijem je elu bio dravni sekretar Cordell Hull) i Vladu SAD- a da ne
preduzmu gotovo nita kako bi ublaili ogranienja za odobravanje
ulaznih viza.
Svijet je znao ta se deavalo u okupiranoj Evropi 1939-1940. prije odluke nacista o konanom rjeenju jevrejskog pitanja. Meutim,
nije preduzeto nita. Britanija se borila za svoj ivot, neutralne SAD su
se bojale nacistike ili komunistike infiltracije i svele jevrejsku imigraciju na minimum. Slubenici antisemitske vlade su, takoer, imali
nekog utjecaja, kao i neprijateljski konzuli u Evropi, koji bi mogli prihvatiti ili odbiti molbe za vize.
Kritike saveznika upuene Rajhu pojaane su nakon poetka ratnih operacija. Meutim, do (preventivne) evakuacije evropskih Jevre8
9

J. Picard, DIE SCHWEIZ UND DIE JUDEN, citirano u: D. Rabinovici, THEMA: JUNG UND JDISCH, NZZ FOLIO 01/2008,
http://www.nzzfolio.ch/www/21b625ad-36bc-48ea-b615-lc30cd0b472d/showarticle/6a93011e-b73a-43ce8599-746ea854c4ae.aspx
Britanija je izmeu 9.-10. novembra 1938. (pogroma u Njemakoj) i izbijanje rata u septembru 1939. prihvatila
oko 45.000 Jevreja iz centralne Evrope, ukljuujui oko 10.000 djece.

Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

151

ja sa podruja koja su bila neposredno pred okupatorskim snagama

Reicha i Osovine nije dolo. tavie, ak je tehnologija nabavljena iz
saveznikih zemalja (primitivni kompjuteri) koritena da bi se vrila
evidencija poinjenih zloina masovne deportacije i ubistva evropskih Jevreja.
Masovna ubistva evropskih Jevreja na irokom planu su istovremeno poela sa njemakim napadom na SSSR u junu 1941. Prve godine
nakon toga, informacije su bile neizvjesne i ratrkane. Iako su britanski
krioci prava povremeno itali poruke njemake policije o ubistvima
Jevreja u raznim mjestima na okupiranim podrujima SSSR-a izmeu
juna i septembra 1941, poznavanje kampanje ubistava se ne moe
izvesti iz toga. Sovjetska obavijest (5. januar 1942) o masovnim ubistvima Jevreja je viena kao propaganda. Prvi detaljni izvjetaj je stigao u Britaniju iz poljskih izvora i bio je objavljen u britanskoj tampi
poetkom jula 1942. Obavijest Gerharda Riegnera, iz Svjetskog kongresa Jevreja u enevi, sa saznanjima o masovnim ubistvima koje e
biti izvrene u bliskoj budunosti stigao je u London i Washington u
augustu iste godine. Do novembra 1942. to su potvrdili brojni izvori.
Kao rezultat pritiska poljske Vlade u izbjeglitvu javno obavjetenje Saveznikih sila da Nijemci istrebljuju Jevreje proglaeno je u Britanskoj
kui zajednitva 17. decembra 1942. U Britaniji je javno mjenje zahtijevalo da se neto uini za spaavanje Jevreja. U Sjedinjenim Amerikim
Dravama jevrejske organizacije zahtijevale su isto.
Osamnaestog decembra 1942. dvanaest saveznikih vlada - Belgija, Velika Britanija, Holandija, Grka, Luksemburg, Norveka, Poljska,
SAD, Sovjetski savez, (Kraljevina) Jugoslavija, te Francuski nacionalni komitet, ukljuujui i vlade u egzilu - donijele su Meusavezniku
deklaraciju o unitenju Jevreja 1942, u kojoj je, izmeu ostalog, stajalo
da pomenute vlade najstroije osuuju ovu zvjersku politiku hladnokrvnog istrebljenja, te potvruju svoju sveanu obavezu, zajedno sa
svim drugim zdruenim narodima, da osiguraju da odgovorni za ove
zloine ne izbjegnu pravdi. Ova se deklaracija smatra sjemenom
ideje Nrnberkog tribunala. Meutim, njen praktini znaaj za vrijeme rata bio je minimalan.10
10 R. H. Jacskon, REPORT OF THE UNITED STATES REPRESENTATIVE TO THE INTERNATIONAL COMMISSION ON MILITARY
TRIALS, London, 1945, str. 9-10.

KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

152

Ni anglo-amerika konferencija na otoku Bermuda, u aprilu 1943,

nije donijela nita znaajno. Uglavnom, i Sjedinjene Amerike Drave
i Britanija su potcijenile nacistike anti-jevrejske aktivnosti zbog straha da e (u svojim zemljama) biti optueni da vode rat u ime Jevreja.
Antisemitizam je oigledno bio u usponu u SAD-u tokom rata.
Britanska vlada je za vrijeme rata odbila dozvolu za ulazak u Palestinu svim izbjeglicama - oko 55.000 je za est godina uspjelo ui
u Palestinu. Razlog je bio strah Britanije od konflikta sa arapskim zemljama, kao to su Egipat, Irak ili palestinski Arapi. Pruanje sigurnog
utoita jevrejskim izbjeglicama, koje su decembra 1942. zahtijevali
odreeni britanski parlamentarci, tadanji je britanski ministar vanjskih poslova odbio zbog sigurnosnih razloga i geografskih problema.
U januaru 1944. predsjednik Roosevelt formirao je Odbor za ratne
izbjeglice u okviru Ministarstva finansija SAD-a, kako bi olakao spaavanje ugroenih izbjeglica. Fort Ontario u Oswegu, u dravi New
York, poeo je funkcionirati kao slobodna luka za ulazak izbjeglica s
podruja koje su oslobodili Saveznici.
Skupina pod nazivom Jevrejska brigada, utemeljena kao posebna
jedinica pridruena britanskoj vojsci krajem 1944, saraivala je s bivim partizanima na organizaciji Berihe (doslovce bijeg), egzodusa
jevrejskih izbjeglica preko zatvorenih kopnenih granica evropskih zemalja do obale mora, radi prebacivanja u Palestinu. Meutim, veinu
brodova presreli su Britanci. Tako su, primjera radi, 1947. Britanci zaustavili brod Exodus 1947 u luci Haifa. Na brodu je bilo 4.500 preivjelih
rtava holokausta, koji su zatim britanskim brodovima silom vraeni
u Njemaku.11
Informacije o Auschwitzu, kao glavnom podruju masovnih ubistava Jevreja, prikupljene su nakon bjekstva dva jevrejska zatvorenika
11 Brod Exodus 1947 s 4.500 jevrejskih izbjeglica 11. jula 1947. je otplovio iz june Francuske prema Palestini, koja
je tada bila pod britanskom upravom, i pored ogranienja koje su Britanci uveli za useljavanje Jevreja. Britanci
su presreli brod i prisilili ga da skrene prema palestinskoj luci Haifi, a zatim krene na put prema francuskoj luci
Port-de-Bouc, gdje je ostao usidren vie od mjesec dana.

Britanci su 8. septembra 1947. odveli jevrejske izbjeglice s broda Exodus 1947 u njemaki grad Hamburg i prisilno
ih vratili u logore za raseljene osobe. Sudbina Exodusa 1947 naglasila je teak poloaj preivjelih rtava holokausta u logorima za raseljene osobe i pojaala meunarodni pritisak na Veliku Britaniju da Jevrejima dopusti
slobodno useljavanje u Palestinu.

Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

153

u aprilu 1944. Zahtjevi za bombardovanje logora uinjeni su i nakon

juna 1944, ali su ih odbile sila Saveznika, iz razloga to je odlukom iz
januara 1944. odbijena upotreba vojne sile u nevojne svrhe. Ubijanje
civila u gasnim komorama spadalo je u nevojnu kategoriju. Slubeno
obrazloenje oslanjalo se na tehnike potekoe. Taj izgovor odbija
veina historiara. Da li bi bombardovanje logora za istrebljenje zaustavilo ubistva, upitno je.
Poveana svijest javnosti u SAD-u, u dijelu koji je uzrokovala grupa desniarskih palestinskih jevrejskih aktivista oko Petar Bergson
(pseudonim za Hiller Kooka), s jedne strane, te lini angaman velikog
broja (ne-idovskih) slubenika u Dravnoj blagajni, s druge strane,
prisilila je na kraju predsjednika Roosvelta da uspostavi Direkciju za
ratne izbjeglice - januara 1994. Direkcija je, kroz svoje izaslanike u
brojnim SAD diplomatskim misijama u Evropi, pokuavala spasiti posebno ugroene osobe koje su bile veinom Jevreji. Meutim, uspjesi
Direkcije, i pored toga to je pokuavala pomoi u spaavanju jevrejskih grupa i organizacija i osiguranju hrane onima koji su bili zarobljeni u nacistikoj Evropi, bili su ogranieni.
Saveznike vazduhoplovne snage nisu uloile napor da prue podrku brojnim zatvorenicima iz koncentracionih logora u posljednjim
sedmicama rata u marevima smrti. Broj rtava u tim marevima
smrti jo nije utvren, ali se kree u stotinama hiljada.
SSSR nije ispoljio nikakav interes za sudbinu Jevreja. To je dijelom
zbog porasta antisemitizma unutar sovjetskog rukovodstva, ali i opeg stava Sovjeta koji su vidjeli naciste kao stroj za ubijanje, uglavnom, slavenskih naroda i komunistikog reima. Po potpisivanju
Pakta Ribentrop - Molotov, odnosno Hitler - Staljin, sovjetske vlasti su
odreene njemake Jevreje, ak i jevrejske komuniste iz Njemake,
isporuile nacistikim vlastima. Kada je Njemaka izvrila napad nad
SSSR u junu 1941, sovjetske vlasti su pokuale zaustaviti Jevreje (i druge) iz okupiranih podruja u istonoj Poljskoj, Baltikim dravama i
sjevernoj Rumunjskoj od bjekstva u sovjetska podruja. Meutim, nakon nekoliko dana stav je promijenjen i najmanje 300.000 Jevreja iz
tih podruja je pobjeglo u sovjetsku unutranjost, uglavnom do srednje Azije. Oni su tretirani kao i sve ostale izbjeglice. Meutim, situacija
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

154

je bila haotina, hrane je nedostajalo, a bolesti su bile jako rairene.

Mnogo hiljada je umrlo, ali detaljni brojevi su jo uvijek nedostupni.
injenica je da je ostatak preivio zbog pobjede Crvene armije i prijateljske ravnodunosti sovjetskih politiara. Preivjeli su napustili SSSR
nakon rata. Istovremeno, postoje i izvjetaji o tome kako su pripadnici
partizanskih brigada odbijali primiti Jevreje kao suborce, te da su ih
esto zlostavljali ili im otuivali oruje i hranu.
Zakljuno u kontekstu Saveznikog stava prema holokaustu, treba napomenuti i to da su neki istraivai, ali i predstavnici preivjelih, iznijeli stav da su odreene vodee sile u saveznikim vladama
podlegle nacistikoj propagandi koja je svjetsku jevrejsku zavjeru
optuivala za to da je izazvala rat, kako bi u zemljama, kao to su Velika Britanija i SAD, mogla preuzeti vlast. Nadahnut antisemitizmom i
nepotrebnim pseudokvalifikacijama rtvene grupe (to se dogodilo
skoro svim drugim rtvama genocida - rtva je sama sebi kriva, rtva
nije bezrazlono izloena progonu, rtva je opasna, itd.), holokaust bi
se mogao na teret staviti, ne samo njegovim direktnim poiniocima,
nacistikom reimu i njegovim marionetskim reimima i kolaboracionistima, nego i svim bystanderima - promatraima koji su holokaust
vidjeli kao sporednu pojavu, odnosno, kako je za holokaust odgovorna cijela Evropa.
Slinu ulogu nijemog promatraa mnogi su pripisali i (katolikoj) crkvi. Sama crkva je ve 1555. godine u papinskoj buli Cum nimis
absurdum Jevrejima, kao ubicama Krista, pripisala sopstvenu krivicu
za vjeno ropstvo, zabranila kontakt i suivot izmeu Jevreja i krana, te na razliite naine ograniila slobode Jevreja nastanjenih u
Papinskoj dravi.12 Odnos pape Piusa XII prema holokaustu okarakterisan je njegovom linom blagonaklonjenou Nijemcima i opsjednutou katolikom prijetnjom. On je, kako je pokazalo istraivanje
Michaela Phayera, ve 1942. znao za zloine nacistikog reima nad
Jevrejima, ali i ustakog reima nad ne-katolicima u NDH, te nije po
tom pitanju preduzeo nita.13
12 CUM NIMIS ABSURDDUM (1555), http://www. airberti.it/scuola/ebrei/documenti_ chiesa_ebrei/cum_nimis_
absurdum.htm
13 M. Phayer, THE CATHOLIC CHURCH AND THE HOLOCAUST, 1930-1965, University of Indiana Press, Bloomington,
2000.

Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

155

U kontekstu odnosa Saveznika prema holokaustu neophodno je,

tretirajui i razmatrajui pitanje spreavanja holokausta i zloina genocida uope, istai evidentnu krucijalnu injenicu da je meunarodna zajednica u svim dosadanjim sluajevima zloina genocida intervenisala tek onda nakon to je zloin izvren. Teko je, ak i vodeim
strunjacima - istraivaima u oblasti istraivanja holokausta i genocida, navesti ijedan primjer gdje je meunarodna zajednica pravovremeno reagovala i efikasnom intervencijom u bilo kom obliku sprijeila zloin genocida. Sve vojne intervencije u zaustavljanju oruanog
sukoba u okviru kojeg je izvren zloin genocida, ukljuujui Bosnu i
Hercegovinu i Ruandu, uslijedile su tek nakon to je zloin genocida
ve poinjen i one, naalost, nisu imale primarni cilj spreavanje genocida, ve su iskljuivo vodile rauna o svojim politikim interesima,
deklarisanim kroz vlastite politike ciljeve.
Dr. Ton Zwaan tvrdi da je u veini sluajeva genocid zaustavljen
tek nakon estoke spoljne vojne intervencije.14 Navedena tvrdnja dr.
Zwaana ne odgovara injeninom stanju, s obzirom na to da nijedna
od vojnih intervencija, iji je cilj (bio) okonanje oruanog sukoba, u
okviru koga je (iz)vren genocid, nije bila primarno usmjerena u zaustavljanju (i prekidu) genocida.
Naalost, iskazani stav dr. Zwaana kod zapadnih teoretiara i istraivaa holokausta i genocida ima postulativni karakter i polazite u
istraivanju, to je krupna i ozbiljna greka, koju ne moemo imenovati kao previd ili lou formulaciju ovog autoriteta. Samo lahkomisleni i naivni istraivai, koji nekritiki promiljaju postojee teorijske i
istraivake paradigme, mogu u okviru njih prihvatiti ovako krupnu
greku, koju faktiki pravdaju najmonije i vodee drave svijeta za
ono to ne ine i (ili) proputaju da ine prema malima, slabima i nemonim dravama i narodima. Naa namjera ove kritike opaske je da
upozorimo sve ozbiljne, savjesne, moralne i odgovorne istraivae da
se oslobode ove zablude.
14 T. Zwaan, O ETIOLOGIJI I GENEZI GENOCIDA I DRUGIH MASOVNIH ZLOINA UPERENIH PROTIV ODREENIH GRUPA, u:
SREBRENICA: OD PORICANJA DO PRIZNANJA, Biblioteka SVJEDOANSTVA br. 22, Helsinki odbor za ljudska prava u
Srbiji, Beograd, 2005, str. 44 i 58.

KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

156

7. Krivino procesuiranje nacistikih nosilaca zloina

Nakon bezuslovne predaje nacistike Njemake u maju 1945, drave pobjednice u Drugom svjetskom ratu (velika etvorka: Velika
Britanija, Francuska, Sjedinjene Amerike Drave i Sovjetski savez)
suoile su se sa izuzetno znaajnim problemom: - krivino gonjenje
i kanjavanje nacistikih zloinaca. Poslije pobjede, Saveznici su bili
primorani ispotovati obavezu dogovorenu u Deklaraciji o unitenju
Jevreja iz decembra 1942. i osigurati krivino gonjenje odgovornih za
zloine.
Na konferenciji u Jalti, februara 1945, saveznici su, pored demilitarizacije Njemake, potvrdili i svoju predanost da u Njemakoj izvre
denacifikaciju, to su na Potsdamskoj konferenciji jula 1945. i potvrdili.
U Moskovskoj deklaraciji efova vlada tri velike Saveznike sile (Velika Britanija, Sjedinjene Amerike Drave i Sovjetski savez), usvojenoj
na Moskovskoj konferenciji, oktobra 1943, ukazano je i na nacistika
zvjerstva i potrebu kanjavanja njihovih poinilaca. Ta namjera Saveznikih sila potvrena je na Jaltskoj konferenciji triju efova vlada
1945, kada je istaknuta nepokolebljiva namjera da se svi ratni zloinci podvrgnu pravednoj i brzoj kazni.
Najpoznatije poslijeratno krivino suenje za krenje meunarodnog prava (za zloine protiv mira, zloine protiv ovjenosti i ratne zloine) bilo je suenje glavnim nacistikim zloincima u Palai
pravde u njemakom gradu Nrnbergu od 14. novembra 1945. do 1.
oktobra 1946. Pred Meunarodnim vojnim sudom (IMT), formiranim
Londonskim sporazumom velike etvorke i Nrnberkom poveljom
(8. august 1945), kojim su predviena i proglaena kanjivim - nova
krivina djela: zloini protiv ovjenosti i zloini protiv mira, u ijem
su sastavu bili tuioci i suci koje je imenovala svaka od drava pobjednica (Velika Britanija, Francuska, Sovjetski savez i Sjedinjene Amerike
Drave), odrano je suenje za zloine visokim funkcionerima (rukovodstvu) nacistikog reima.15 Prvi put je sueno najviim dravnim
15 Da bi se utvrdila jedinstvena osnova za suenje ratnim zloincima, Kontrolni savjet za Njemaku je 20. decembra
1945. donio Zakon broj 10, kojim su razraeni principi suenja. Taj zakon je primjenjivan pred Meunarodnim vojnim sudom, kao i pred drugim sudovima u okupacionim zonama okupirane Njemake za zloine koje su poinila
okrivljena lica nieg ranga.

Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

157

i politikim funkcionerima jedne drave. Istovremeno su nacistike

organizacije proglaene zloinakim organizacijama: (rukovodstvo)
Nacionalsocijalistike partije, tajna dravna policija (Gestapo), sluba
sigurnosti (SD), SS jedinice i SH odredi.16
IMT je trinaestericu osudio na smrt. Trojica su osuena na doivotni zatvor, a etverica na kazne zatvora u trajanju od 10 do 20 godina.
Jedan optuenik (Hermann Gring) poinio je samoubistvo (u svojoj
eliji) uoi poetka suenja, a trojica su osloboena optube.
U tri godine nakon toga velikoga suenja odrano jo 12 sudskih
procesa pod pokroviteljstvom Meunarodnog vojnog suda, ali pred
amerikim vojnim sudovima. Ti su procesi bili usmjereni protiv drugog i treeg nivoa funkcionera nacistikog reima. Meu njima su bili
upravnici koncentracionih logora, komandanti odreda Einsatzgruppen (pokretnih odreda za smaknua), ljekari i zdravstveni radnici,
rukovodstvo SS-a, njemaki vojni komandanti i glavni oficiri, funkcioneri ministarstva pravosua, unutarnjih i vanjskih poslova, visokopozicionirani upravnici industrijskih koncerna koji su iskoritavali ropski
rad logoraa iz koncentracionih logora, ukljuujui I. G. Farben i koncern Flick.
Za vrijeme poslijeratne okupacije Njemake svaka od okupacionih
sila (Velika Britanija, Francuska, Sjedinjene Amerike Drave i Sovjetski savez) organizirala je suenja nacistikim ratnim zloincima, uhvaenim u vlastitoj zoni okupacije ili optuenim za zloine poinjene u
toj zoni. Amerike vojne vlasti odrale su suenje u amerikoj zoni
na mjestu nacistikoga koncentracionog logora Dachau. Openito
govorei, optuenici na tim suenjima bili su osoblje i straari u koncentracionim logorima i ostalim logorima smjetenim u zoni o kojoj
je rije, te ljudi optueni za zloine protiv pripadnika saveznikih oruanih snaga i civilnih organizacija.
Njemaki funkcioneri i kolaboracionisti koji su poinili zloine na
nekoj lokaciji ili u nekoj zemlji u pravilu su bili izrueni narodu na ijem su teritoriju zloini bili poinjeni, tako da su im sudili nacionalni
16 Sovjetski sudija je izdvojio svoje miljenje, odnosno nije se sloio sa oslobaanjem ahta, Papena i Friea, zatim
sa odlukom po kojoj Hes nije osuen na smrt, kao i sa odlukom Suda, kojom nisu proglaene kao zloinake: Vlada
Reicha, Vrhovna komanda i Generaltab.

KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

158

sudovi. Moda je najslavnije od tih suenja odrano 1947. u poljskom

Krakowu komandantu Auschwitza Rudolfu Hu. Suenja njemakim
ratnim zloincima i njihovim saradnicima odrana su potkraj 1940-ih
i poetkom 1950-ih godina u Poljskoj, Maarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Jugoslaviji, te u Sovjetskom savezu. Nakon formiranja Zapadne
Njemake 1949. mnogi bivi nacisti naili su na relativno blag tretman
sudova. Sudovi u Zapadnoj Njemakoj donosili su oslobaajue presude i pravdali ih time to su optueni sluali nareenja nadreenih
oficira. Pojedini nacistiki zloinci su osloboeni, te su nastavili ivjeti
normalnim ivotom u njemakom drutvu, pri emu je relativno velik
broj pronaao zaposlenje u privredi. Mnogi ratni zloinci, meutim,
nikada nisu ni optueni, a kamoli kanjeni. Godine 1958. Savezna Republika Njemaka formirala je sredinje tijelo za istraivanje nacionalsocijalistikih nasilnih zloina, kako bi uskladila aktivnosti na istragama protiv nacistikih zloinaca koji su ivjeli u Zapadnoj Njemakoj.
Ti su napori, koji se nastavljaju sve do dananjeg dana, ipak doveli
do nekih znaajnih sudskih procesa, kao to je frankfurtsko suenje
osoblju logora Auschwitz 1960-ih. Istrage protiv nacistikih zloinaca
koji su ivjeli u Sjedinjenim Amerikim Dravama stvarno su zapoele
tek 1970-ih i nastavljaju se do danas.
Na Postdamskoj konferenciji, 26. jula 1945, velika etvorka (Velika Britanija, Francuska, Sjedinjene Amerike Drave i Sovjetski Savez)
obznanila je namjeru da goni vodee japanske funkcionere za zloine
protiv mira, zloine protiv ovjenosti i ratne zloine. General Douglas
MacArthur, vrhovni komandant saveznikih snaga u Japanu, u skladu
sa zakljucima Postdamske konferencije, 19. januara 1946, svojom izvrnom naredbom (Deklaracijom) potvrdio je Tokijsku povelju i imenovao Meunarodni vojni sud za Daleki istok (IMTFE).
Japanskim ratnim zloincima sueno je pred Meunarodnim sudom u Tokiju od maja 1946. do novembra 1948. Pred Sud je izvedeno 25 optuenih ministara, diplomata i vojnih starjeina, od kojih je
7 osueno na kaznu smrti, 16 na doivotnu robiju, a 2 na zatvor od 7
do 20 godina.
U Njemakoj je od 1945. sprovedeno 912 krivinih procesa protiv
1.875 pojedinaca za zloine poinjene u ime nacistikog reima za
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

159

vrijeme Drugog svjetskog rata, koji su kao rezultat imali 14 smrtnih,

150 doivotnih i 842 zatvorskih kazni.17 injenica da su (bivi) lanovi
Njemake nacionalsocijalistike radnike partije ostali u njemakom
pravosuu kao sudije ili slubenici i poslije 1945. spreavala je blagovremeno i pravilno gonjenje zloina. Samostalno krivino gonjenje
nacistikih zloina je u zapadnonjemakom pravosuu poelo tek
1958, kada su predsjednik Meunarodnog komiteta za Auschwitz,
Hermann Langbein, i dravni tuilac drave Hessen u Njemakoj, Fritz
Bauer, sproveli istragu koja je dovela ne samo do hapenja SS-ovca
Wilhelma Bogera nego i otvaranje tzv. Auvic-procesa u Frankfurtu
na Majni 1963. Tek je taj sudski proces omoguio da njemaka javnost
uope postane svjesna nacistikih zloina, uvjeta njihovog nastanka
i njihovih rezultata i opsega. Optuenici u ovom procesu nisu pokazivali nimalo pokajanja, te su se stalno oslanjali na tzv. obavezu naredbe, odnosno, kako im je bilo nareeno da poine to to su poinili
te kako nisu imali naina da izbjegnu, dok su njihovi branitelji sudski
proces pokuali prikazati kao montiran politiki proces.
Njemaki Bundestag je 1965. sproveo debatu o zastari zloina iz
nacistikog vremena. Tadanjim je krivinim pravom predviano da
zastara krivinih djela iznosi 20 godina. Meutim, miljenje tadanjih
pravnika je bilo da se zastara ne rauna od vremena poinjenja zloina, nego od formiranja Savezne Republike Njemake 1949. Zastara
je 1969. produena na deset dodatnih godina, pri emu je 1979. za
krivina djela ubistva i genocida u potpunosti ukinuta, to znai da ta
krivina djela danas ne zastarijevaju.
U Austriji, dravi koja je na kraju rata pa sve do poetka afere oko
Kurta Waldheima opisivana kao prva rtva Hitlera, krivino gonjenje
nacistikih zloinaca nije sprovedeno na nain i u opsegu koji bi bio
zadovaljavajui. Austrija ima decentralizovan sistem krivinog pravosua, to je dovelo do toga da je od 1955. dvadeset osoba osueno,
a dvadeset i tri osloboeno - ak i sa skandaloznim presudama - optubi za uee u nacistikim zloinima. Lovac na naciste, aktivista
Simon Wiesenthal, 1966. je kritikovao austrijsku konzervativnu vladu
17 C. Frederik Rter - D. W. de Mildt, JUSTIZ UND NS-VERBRECHEN, SCHWERPUNKTE DER STRAFVERFOLGUNG IN
WESTDEUTSCHLAND 1945-1947: http://www.1jur.uva.nl/junsv/StrafverfolgungBRD.htm (dokument sa stranice
Pravnog fakulteta Univerziteta u Amsterdamu).

KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

160

zbog neinteresovanja austrijskih vlasti da istrai nacistike zloine.

Njegova kritika nije urodila plodom, jer su policajci i tuioci vrlo esto
bili preoptereeni, nekadanji lanovi Njemake nacionalsocijalistike radnike partije su jo uvijek bili dio sistema, a veliki broj krivinih
istraga nije sproveden dovoljno iskreno. Nakon to su 1972. graditelji
krematorija u Auschwitzu Fritz Ertl i Walter Dejaco odnosno kolja iz
Mauthausena Johann Gogl 1975., osloboeni optubi, posmatrai su
s rezignacijom prihvatili injenicu da je dobar dio nacistikih zloinaca u Austriji proao bez kazne.
U ovom kontekstu treba otvoriti i pitanje odtete rtvama holokausta. S tim u vezi, potrebno je ukazati na injenicu da do odgovarajue odtete rtvama, barem u pogledu materijalnih dobara koja
su im otuena, nikada nije dolo. Brojni preivjeli ili njihovi nasljednici su decenijama pred sudovima traili povrat svoje imovine. Dok
je Njemaka Demokratska Republika sebe smatrala nasljednicom antifaistike tradicije i odbijala bilo kakve zahtjeve za odtetu, Savezna
Republika Njemaka, pod Konradom Adenauerom, u pregovorima sa
Davidom Ben Gurionom dogovorila je plaanje odreenih finansijskih iznosa dravi Izrael, koja je smatrana pravnim nasljednikom ubijenih Jevreja. Tu odtetu vlasti Savezne Republike Njemake smatrale
su neophodnom za vrijeme njenog pokuaja da ponovo postane cijenjen i potovan lan meunarodne zajednice. Odtetu su, meutim,
kritikovali i njemaki desni ekstremisti, ali i odreene snage u Izraelu,
koje su bile miljenja da od Njemake ne treba prihvatiti nikakve krvave novce.
8. Sjeanje na holokaust
Holokaust je iza sebe ostavio trajne posljedice. Broj rtava holokausta (u irem smislu rijei, ne ukljuujui samo Jevreje i oko 6 miliona njihovih rtava) obino se procjenjuje na devet do jedanaest
miliona, iako neke procjene idu i do 26 miliona. Demografska slika u
Evropi je bitno promijenjena, pogotovo u istonoj i srednjoj Evropi,
gdje su stotine jevrejskih zajednica, od kojih su neke bile stare vie
stotina godina, zauvijek nestale. Najvei broj preivjelih emigrirao je
u Sjedinjene Amerike Drave i Palestinu, gdje je formirana jevrejska
nacionalna drava - Izrael.
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

161

Holokaust se esto opisuje kao jedinstveni dogaaj u svjetskoj

historiji, te je ak unutar kruga istraivaa genocida osjetljiva tema
njegovog poreenja s drugim sluajevima genocida. Postoje istraivai, poput Williama Schabasa, koji tvrde da u tom duhu nema smisla
male sluajeve genocida - pri tome on sam odluuje ta je mali sluaj genocida, ukljuujui u to i genocid u Bosni i Hercegovini - porediti sa holokaustom. Iznose se i teze da holokaust ne bi bio mogu,
barem ne u tako masovnom opsegu, da nacisti nisu uivali preutnu
ili otvorenu podrku nejevrejskog stanovnitva, ak i u okupiranim
zemljama, kao to je Poljska ili kolaboracionistikih reima, kao u Hrvatskoj i Srbiji, motiviranu pohlepom i otvorenim ili latentnim antisemitizmom.
Holokaust je bio i ostao arhetipski transformativni dogaaj u historiji zapadne civilizacije koji je donio ono to nijedan genocidni dogaaj prije njega nikada nije - gnusne zloine masovnog unitenja
ljudskih ivota, zahvaljujui jedinstvenosti ideologije i politike ubistava od dobro organizovane drave, izvanredno naprednih ljudi i civilizacije koja je od najboljih sredstava i tehnologije poinila plansko
masovno istrebljenje ljudskih bia.
Nacistiki zloini imali su kolektivni karakter i jedinstveno kolektivno djelovanje. Istrebljenje Jevreja i Roma, masakriranje civila i ratnih zarobljenika, te progon politikih protivnika, ogromnih razmjera,
ukazuju, tvrdi Antonio Kasseze, da je rije o politici koju su posluno
slijedili najvii nacistiki krugovi, a sprovodio cjelokupan vojni i birokratski aparat. Zloini koji su vreni po uputstvima nacistikih voa
pripadali su kolektivnom zloinakom sistemu.
Podsjeanje na holokaust ima historijsku vanost za cijelo ovjeanstvo. Sjeanje na univerzalne lekcije holokausta, odnosno najmasovnijeg genocida u XX stoljeu, tog zloina koji je ovjeanstvu
nanio ogromne ljudske i materijalne rtve, ne moe biti preputeno
prolosti i zaboravu.
U Dachau, iznad ulaza u Muzej, stoje upisane rijei ameriko-meksikog pjesnika Georgea Santayane: Oni koji zaborave historiju osueni su na to da je ponovo doive. Stoga moramo uiti o holokaustu
i genocidu poinjenom nad mnogim narodima da, pored ostalog,
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

162

sebe obaveemo da bi osigurali da se takva zvjerstva nikada vie ne

dogode. Zajedno uimo da imamo izuzetno svojstvo za dobro, koje
bi trebali spregnuti da bi poboljali ovaj svijet. Tehnoloka dostignua (putovanje u svemir, sputanje na Mjesec) nisu usklaena jednakim unapreenjem morala. Ova civilizacija veoma je inteligentna, ali
je, naalost, jako mala u moralnoj strukturi.
Holokaust i zloini genocida su jaki podsjetnici da imamo neobinu sposobnost za zlo. Posebno poraavajua injenica je da neki
od najgorih primjera nisu poinili nepismeni, barbarski divljaci, nego
najsofisticiraniji, najueniji, oni koji su tvrdili da su krani.
O holokaustu i genocidu moramo uiti da bi bili vei ljudi, njeniji,
briljiviji, saosjeajniji, vrednujui svaku osobu kao stvorenje neograniene vrijednosti, tako vrijedno da znamo da se takva zvjerstva nee
vie nikada desiti i da e svijet biti humanije mjesto koje je neprijateljski okrenuto prema takvim groznim deavanjima.
Sjeat emo ih se da ne bi bili prokleti da ih ponovimo (Desmond
M. Tutu).
Rafael Lemkin, otac rijei genocid, unitenje i istrebljenje Jevreja smatrao je standardnim modelom onog to je genocid, najtei i
najgnusniji oblik zloina u historiji ovjeanstva, izvren sa namjerom
da se u potpunosti ili djelimino uniti jedna nacionalna, etnika, vjerska ili rasna grupa, i prizivao svijest i savjest svjetske zajednice, kako
se takav straan zloin nikada vie ne bi ponovio. Unitavanje Jevreja od njemakih nacista nesumnjivo je bio najsistematiniji pokuaj
sprovoenja totalnog i potpunog genocida u XX stoljeu. Takvo
unitavanje Jevreja i drugih stigmatizovanih naroda nuno je da se
prouava, da se o njemu uvijek i iznova raspravlja i u javnosti mu se
treba stalno posveivati panja.
Iz nacistikog holokausta ovjeanstvo jo uvijek ima mogunost
izvui historijsku pouku i poruku, te osigurati bolju budunost za sve
nas, mada je genocid u Bosni i Hercegovini, koga je generirao srpski
nacizam i na kostima ubijenih rtava inaugurirao genocidnu tvorevinu, kao i genocid u Ruandi na kraju XX te u Darfuru poetkom XXI
stoljea, pokazao, naalost, ogromno negativno iskustvo.
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

163

Ovo je iskustvo jo negativnije, ako ga posmatramo iz svjetla poricanja genocida i holokausta - historiari poput Davida Irvinga,
Richarda Harwooda, Bredleya Smitha i danas piu knjige, organizuju
simpozije i uporno tvrde kako je smrt miliona ljudi ustvari samo farsa
i zavjera odreene grupice. Nije teko shvatiti kako su destruktivne
posljedice ovog razmiljanja danas na poimanju genocida u Bosni i
Hercegovini, Ruandi ili Darfuru.
Ba zato, danas je vie nego ikada, kada zloini protiv ovjenosti
i meunarodnog prava postoje u svijetu, potrebno formirati i jaati
historijsku svijest o Auschwitzu i Sobiboru, Jasenovcu, Prijedoru, Srebrenici, ..., to zahtijeva da uvamo sjeanje na rtve (o njima treba
govoriti plemenito, istinito, sa dignitetom i samo na osnovu drutvenih injenica sadranih i iskazanih u relevantnoj dokumentaciji), kao i
da se procesuiraju svi oni koji su odgovorni za stravine zloine.
Zloin genocida zasluuje posebnu osudu i zgraavanje. Njegovi
planeri, naredbodavci i izvrioci identifikuju i odreuju itave grupe ljudi za istrebljenje. Oni koji smiljaju i realizuju genocid tee da
lie ovjeanstvo raznolikog bogatstva koje mu daju nacionalnost,
rase, etnike grupe i vjere, to je zloin protiv cijelog ovjeanstva, a
ne samo grupe koja je na meti unitenja (ICTY, 2004). Stoga je sveti
zadatak intelektualaca i odgovornost istraivaa da nauno istrauju
genocid i druge oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava, na emu se temelji istina i maksimalno suava prostor za sve (i
bilo kakve) aktuelne i potencijalne falsifikate, manipulacije i lai.
Izvori naunih saznanja
A. Christopher, THE THIRD REICH DAY BY DAY, St. Paul, 2005; * * *
COMMANDANT OF AUSCHWITZ RUDOLF H, The Autobiography of
Rudolf H, London, 1995; I. Barenboim, THE HOLOCAUST, Jerusalem,
2006; J. J. Hughes, A MASS MURDERER REPENTS, Seton Hall, 1998; D. i
E. Goldhagen, NRNBERGER PROZESS, Minhen, 1989; * * * GENOCIDI:
SLUAJEVI, POREENJA I SAVREMENE RASPRAVE, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo, 2007; J. Friedrich, DIE KALTE AMNESTIE, Frankfurt
am Main, 1984; N. de Lange, ILLUSTRIERTE GESCHICHTE DES JUDENTUMS, Kln, 2004; B. Harmon - J. Drobnicki, HISTORICAL SOURCES
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

164

AND THE AUSCHWITZ DEATH TOLL ESTIMATES, http://nizkor.org/features/techniques-of-denial/appendix-2-01.html; P. Levi, SE QUESTO E

UN UOMO, Roma, 2007; T. Zwaan, O ETIOLOGIJI I GENEZI GENOCIDA I
DRUGIH MASOVNIH ZLOINA UPERENIH PROTIV ODREENIH GRUPA,
u: SREBRENICA: OD PORICANJA DO PRIZNANJA, Biblioteka SVJEDOANSTVA br. 22, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd,
2005; E. Jckel, ENZYKLOPDIE DES HOLOCAUST, 2 Auflage, Mnchen, 1998, Vorwort zur deutschen Ausgabe; D. Feierstein, EL GENOCIDIO COMO PRCTICA SOCIAL, Buenos Aires, 2007; J. Picard, DIE
SCHWEIZ UND DIE JUDEN, citirano u: D. Rabinovici, THEMA: JUNG
UND JDISCH, NZZ FOLIO 01/2008, - http://www.nzzfolio.ch/
www/21b625ad-36bc-48ea-b615-1c30cd0b472d/
showarticle/6a93011e-b73a-43ce-8599-746ea854c4ae.aspx; R. H. Jacskon, REPORT OF THE UNITED STATES REPRESENTATIVE TO THE INTERNATIONAL COMMISSION ON MILITARY TRIALS, London, 1945; M.
Phayer, THE CATHOLIC CHURCH AND THE HOLOCAUST, 1930-1965,
Bloomington (University of Indiana Press), 2000.- http://www.ariberti.
it/scuola/ebrei/documenti_chiesa_ebrei/cum_nimis_absurdum.
htm; C. F. Rter/D. W. de Mildt, JUSTIZ UND NS-VERBRECHEN, SCHWERPUNKTE DER STRAFVERFOLGUNG IN WESTDEUTSCHLAND 19451947: http://www1.jur.uva.nl/junsv/StrafverfolgungBRD.htm (dokument sa stranice Pravnog fakulteta Univerziteta u Amsterdamu); * * *
ENCYCLOPEDIA OF GENOCIDE, I-II, Israel Charny, Santa Barbara, California, 1999; A. Mileti, JASENOVAC - USTAKA FABRIKA SMRTI 1941.
DO 1945, knj. 1 i 2, Vojnoistraivaki i novinski centar, Beograd 1986. i
1987; L. Lambrichs, VUKOVAR NIKADA NEEMO VIDJETI, Zagreb,
2007; M. Kreso, NACISTIKO KONANO RJEENJE JEVREJSKOG PITANJA U OKUPIRANIM ZEMLJA ZAPADNOG BALKANA OD 1941. DO
1945. Sarajevo, 2006; S. eki, KONANO RJEENJE JEVREJSKOG PITANJA U KONCENTRACIONOM LOGORU AUSCHWITZ, Korak, Udruenje za zatitu tekovine borbe za Bosnu i Hercegovinu, br. 17, Sarajevo,
2009; * * * HOLOKAUST U NASTAVI, PRIRUNIK ZA NASTAVNIKE, Memorijalni muzej holokausta u Sjedinjenim Amerikim Dravama, Durieux, Zagreb, 2005; A. Kaseze, MEUNARODNO KRIVINO PRAVO,
Beograd, 2005; M. Melzer, NEVER TO FORGET, Harper Collins, London,
1991; B. Kiernan, BLOOD AND SOIL: A WORLD HISTORY OF GENOCIDE,
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

165

Yale University Press, Boston, 2007; D. Biber, NACIZAM IN NEMCI V JUGOSLAVIJI OD 1933. DO 1945. Zaloba, Ljubljana, 1966; C. Philip D.,
SRPSKI TAJNI RAT, Ljiljan, Sarajevo, 1996; P. Klein, DIE WANNSEEKONFERENZ VOM 20. JANUAR, 1942, Berlin, 1958; B. Kletzin, EUROPA AUS
RASSEN UND RAUM - NATIONALSOZIALISTISCHE IDEE NEUEN ORDNUNG, Mnster, 2000; M. Zimmerman, RASSENUTOPIE UND GENOZID - DIE LSUNG DER ZIEGEUNERFRAGE, Hamburg, 1996; W. Manoschek, SERBIE IST JUDENFREI MILETR - OCUPATIONSPOLITIK UND
JUDENVERNICHTUNG IN SERBIEN 1941.-1942, Mnchen, 1995; B. Koovi, RTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA U JUGOSLAVIJI, Nae delo,
London, 1985, Svjetlost, Sarajevo, 1990; E. Black, IBM AND THE HOLOCAUST: THE STRATEGIC ALLIANCE BETWEEN NAZI GERMANY AND
AMERICANS MOST POWERFUL CORPORATION, New York, 2001; L. Jean-Michel: TEACHING ABOUT THE HOLOCAUST IN THE XXI CENTURY
COUNCIL OF EUROPE PUBLISHING, Strasbourg, 2001; P. Longerich,
VERNICHTUNGS POLITIK - EINE GESAMTDARSTELLUNG DER NATIONALISTICHEN JUDENVERVOLGUNG, Mnchen - Zrich, 1998; P. Longerich, DIE WANNSEE KONFERENZ VOM 20. JNER 1942. - PLANUNG
UND BEGIN DES GENOZIDS AN DEN UROPISCHEN JUDEN, Henrich,
Berlin, 1998; P. Longerich, POLITIK DER VERNICHTUNG, EINE GESAMTDARSTELLUNG DER NATIONALSOZIALISTISCHEN JUDEN-VERFOLUNG, Mnchen, 1998; J. Romano, JEVREJI JUGOSLAVIJE 1941-1945.
- RTVE GENOCIDA I UESNICI NOR-A, Jevrejski historijski muzej, Beograd, 1980; V. Glii, TEROR I ZLOINI NACISTIKE NEMAKE U SRBIJI
1941-1945, Rad, Beograd, 1970; B. Madar, LJUDSKE I MATERIJALNE
RTVE U TOKU DRUGOG SVJETSKOG RATA, u Zborniku: SARAJEVO U
REVOLUCIJI, Istorijski arhiv Sarajevo, knjiga IV, Sarajevo, 1981; A. Matkovski, OD MAKEOHJA, Institut za nacionalna istorija, Skopje, 1962; D. Zografski, MAKEOHJA 1940-1943,
OHE COPE HEKO EPMANCK OKYMEHT, Glasnik, Skopje, br. 3; A. i V. Toynbee, HITLERS EUROPE, London - New York - Toronto, 1954; V. erjavi, GUBICI STANOVNITVA U DRUGOM SVJETSKOM
RATU, Jugoslovensko viktimoloko drutvo, Zagreb, 1989; * * * ZLOINI FAISTIKIH OKUPATORA I NJIHOVIH POMAGAA PROTIV JEVREJA
U JUGOSLAVIJI, Beograd, 1952; B. Bruneteau, LE SIECLE DES GENOCIDES, VIOLENCES, MASSACRES ET PROCESSUS GENOCIDAIRES DE
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

166

LARMENIENE AN RWANDA, Armand Colin, Paris, 2004; D. Feierstein,

EL GENOCIDIO COMO PRACTICA SOCIAL, Buenos Aires, 2007; H. Fein,
TESTING THEORIES BRUTALLY, U: GEORGE J.ANDREOPOULOS, GENOCIDE: CONCEPTUAL AND HISTORICAL DIMENSION, Philadelphia,
1994; H. Fein, GENOCIDE - A SOCIOLOGICAL PERSPECTIVE, Current
Sociology 38, br 1, 1990; H. Hirsch, GENOCIDE AND POLITICS OF MEMORY, The University of North Carolina Press, Chapel Hill, 1995; R. Lemarchand, COMPARING THE KILLING FIELDS: RWANDA, CAMBODIA
AND BOSNIA, U: GENOCIDE: CASES, COMPARISONS AND CONTEMPORARY DEBATES, The Danish Center for Holocaust and Genocide Studies, Kopenhagen, 2003; R. Melson, PARADIGMS OF GENOCIDE: THE
HOLOCAUST, THE ARMENIAN GENOCIDE, AND CONTEMPORARY
MASS DESTRUCTIONS, Annals of the American of Political and Social
Sciences, Vol. 548, November, 1996; G. Perazi, MEUNARODNO RATNO PRAVO, Beograd, 1966; F. Chalk, - K. Jonassonhn, THE HISTORY
AND SOCIOLOGY OF GENOCIDE - ANALYSES AND CASE STUDIES,
New Haven, 1990; E. Markusen, - D. Kopf, THE HOLOCAUST AND STRATEGIC BOMBING - GENOCIDE AND TOTAL WAR IN THE 20TH CENTURY,
Boulder, Colorado, 1995; R. Miles, RACISM, London, 1989; B. Harff, THE
ETIOLOGY OF GENOCIDES, u: I. WALLIMANN - N. DOBKOWSKI, GENOCIDE AND THE MODERN AGE. ETIOLOGY AND CASE STUDIES OF MASS
DEATH, New York, 1987; I. L. Horowitz, STATE, POWER AND MASS
MURDER, New Brunswick, 1976; L. Kuper, GENOCID. ITS POLITICAL
USE IN THE TWENTIETH CENTURY, New Haven, 1981; M. Levene, IS
THE HOLOCAUST SIMPLY ANOTHER EXAMPLE OF GENOCIDE?, Patterns of Prejudice, t. 28, br. 2, 1994; R. Lemkin, GENOCIDE - A MODERN CRIME, Free World, 4. april 1945; S. Totten - W. S. Parsons - I. W.
Charny, GENOCIDE IN THE TWENTIETH CENTURY: CRITICAL ESSAYS
AND EYEWITNESS ACCOUNTS, 1995; D. Lipstadt, DENYING THE HOLOCAUST. THE GROWING ASSAULT ON TRUTH AND MEMORY, London,
1993; D. Lipstadt, HISTORY ON TRIAL, New York 2005; O. Bartov, THE
HOLOCAUST. ORIGINS, IMPLEMENTATION, AFTERMATH, London,
2000; B. Zygmunt, MODERNITY AND HOLOCAUST, New York, 1989; R.
Melson, (1996), PARADIGMS OF GENOCIDE: THE HOLOCAUST, THE ARMENIAN GENOCIDE AND CONTEMPORARY MASS DESTRUCTIONS,
Annals of the American Academy of Political and Social Sciences, Vol.
Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22

167

548, novembar, 1996; W. A. Schabas, GENOCIDE IN INTERNATIONAL

LAW, Cambridge, 2000; A. U. Dietrich, JUDENPOLITIK IM DRITTEN REICH, Tubingen, 1972; A. Gotz, ENDLSUNG, VOLKERVERSCHIEBUNG
UND DER MORD AN DEN AUROPAISCHEN JUDEN, Frankfurt a/M,
1995; H. Arendt, EICHMANN IN JERUSALEM. A REPORT ON THE BANALITY OF EVIL, New York, 1963; K. B. Dietrich, DIE DEUTSCHE DIKTATUR:
ENTSTEHUNG, STRUKTUR, FOLGEN DES NATIONALSOZIALISMUS,
Frankfurt a/M, 1969; R. Breitman, THE ARCHITECT OF GENOCIDE, London, 1991; M. Broszat, HITLER UND DIE GENESIS DER ENDLSUNG.
AUS ANLASS DER THESEN ON D. IRVING, Vierteljahreshefte fr Zeitgeschichte, 1977; C. R. Browning, NAZI POLICY JEWISH LABOUR, GERMAN KILLERS, London, 2000; M. Burleigh, PSYCHIATRY, GERMAN SOCIETY AND THE NAZI EUTHANASIA PROGRAMME, u: Omer Bartov,
The Holocaust, Origins, Implementation, Aftermath, London, 2000; L.
Dawidowicz, THE WAR AGAINST THE JEWS, 1933-45, New York, 1975;
M. Dean, COLLABORATION IN THE HOLOCAUST.CRIMES OF THE LOCAL POLICE IN BELORUSSA AND UKRAINE, 1941-1944, London, 1999;
G. Flemming, HITLER AND THE FINAL SOLUTION, London, 1985; S. Friedlander, FROM ANTI-SEMITISM TO EXTERMINATION. A HISTORIOBIOGRAPHICAL STUDY OF NAZI POLICIES TOWARDS THE JEWS AND AN
ESSAY ON INTERPRETATION, u: F. Furet, Unanswered Questions. Nazi
Germany and the Genocide of the Jews, New York, 1989; C. Gerlach,
KALKULIERTE MORDE. DIE DEUTSCHE WIRTSCHAFTS - UND VERNICHTUNGSPOLITIK IN WEISS-RUSSLAND 1941 BIS 1944, Hamburg, 1999;
H. Grabnitz - W. Scheffler, LETZTE SPUREN. GHETTO WARSCHAU - SS
ARBEITSLAGER TRAWNIKI - AKTION ERNTEFEST, Berlin, 1993; J. D. Goldhagen, HITLERS WILLING EXECUTIONERS, New York, 1996; R. Hilberg, TEH DESTRUCTION OF THE EUROPEAN JEWS, Burlington, 1961;
K. Hildebrand, NATIONALSOZIALISMUS ODER HITLERISMUS, u: M.
Bosch, Personalichkeit und Struktur in der Geschichte, Dusseldorf,
1977; K. Hildebrand, MONOKRATIE ODER POLYKRATIE? HITLERS
HERRSCHAFT UND DAS DRITTE REICH, u: G. Hirschfeld - L. Kettenacker, Der Fhrerstaat, Mythos und Realitat, Stuttgart, 1981; J. Ebenhart
i dr., DER MORD AN DEN JUDEN IM ZWEITEN WELT - KRIEG, Frankfurt
a/M, 1987; H. Krausnick - H. H. Wilhelm, DIE TRUPPE DES WELTANSCHAUUNGSKRIEGES. DIE EINSATZGRUPPEN DER SICHERHEITSPOLIZEI
KORAK broj 22

Svijet i meunarodni odnosi

168

UND DES SD 1938-1942, Stuttgart, 1981; H. Mommsen, DIE REALISIERUNG DES UTOPISCHEN: DIE ENDLSUNG DES JUDENFRAGE IM DRITTEN REICH, Geschichte und Gesselschaft 9/13, 1983; R. Ogorreck, DIE
EINSATZGRUPPEN UND DIE GENESIS DER ENDLSUNG, Berlin, 1995;
J. Petrie, THE SECULAR WORD HOLOCAUST, Journal of Genocide Research, vol. 2, no. 1, 2000; D. Pohl, NATIONALSOZIALISTISCHE JUDENVERFOLGUNG IN OSTGALIZIEN 1941-1944, Oldenburg, 1997; G. Reitlinger, THE FINAL SOLUTION, London, 1953; H. Safrian, EICHMANN
UND SEINE GEHILFEN, Frankfurt a/M, 1995; T. Sandkuhler, ENDLSUNG IN GALIZEIN. DER JUDEN-MORD IN OSTPOLEN UND DIE
RETTUNGSINITIATIVENVON BERTHOLD BEITZ 1941-1944, Bonn, 1996;
W. Scheffler, JUDENVERFOLGUNG IM DRITTEN REICH, Berlin, 1960; R.
Roizen, HERSCHEL GRYNSZPAN: THE FATE OF A FORGOTTEN ASSASSIN, Holocaust and Genocide Studies, Vol. 1, No. 2, 1986, str. 217-228;
ICTY - International Tribunal for the Prosecution of Persons Responsabile for Serions Violations of International Humanitarian Law Commited in the Territory of the Former Yugoslavia since 1991.

Svijet i meunarodni odnosi

KORAK broj 22