Bajazid bistami ( Abu Yazid Tayfur ibn Isa Suruab

Bistami )
Abu Yazid Tayfur ibn Isa Suruab Bastami imao je bliske mazdejske
pretke, jer je njegov dedo Suruan bio preobraenik iz zorooastrojestva u
islam. Najvei dio svoga ivota Abu yazid je proveo u rodnom gradu
Bastamu na sjeveroistoku Irana, gdje je i umro priblino 234./874. godine.
S pravom ga smatraju jednim od najveih mistika to ih je islam ikad imao.
Njegovo nauavanje, neposredan izraz njegovog unutarnjeg ivota,
pribavilo mu je divljenje, najrazliitijih linosti, iako nikada nije prihvatio
odgovornu dunost da upravlja ljudskom savjeu ili da javno propovijeda.
Nije ak ostavio za sobom nijedan spis. Bit njegovog duhovnog iskustva
sauvana je uobliku kazivanja, izreka i paradoksa koje su sabrali njegovi
neposredni uenici ili neki od njegovih posjetilaca; ta zbirka ima
neprocjenjiv metafiziki i duhovni znaaj. U duhovnoj povijesti islama ove
izreke poznate su pod tehnikim nazivom ATULAH. Ovaj izraz teko je
prevesti ; on sadri ideju udaraca koji obara. Mi emo ga prevesti kao
paradoksi pretjerivnja, ekstatiko zborenje.
Meu uenicima Bistamija su u prvom redu sina njegovog brata Abu Musa
Isa ibn Adama, ijim je posredstvom glasoviti bagdadski prvak Gunayd
upoznao ebu yazidove izreke, preveo ih na arapski i popratio komentarom
koji je djelomino sauvanu Sarragovoj kitabu al huma. Meu onima koji
su ga posjeivali treba navesti Abu Musa Dabilija (Ibn Adamovog uenika),
poznatog iranskog sufija Ahmad ibn Hidrayeha,koji je posjetio Ebu Yazida
dok je ovaj kao hodoasnik boravio u Mekki. Najpotpuniji i najznaajni izvor
za prouavanje ivota i izreka Abu yazidovih ostaje sve do danas knjiga
svjetlosti o rijeima Abu Yazid Tayfura, djelo Muhamed Sahlagija. Treba
dodati zbirku sentenciju koju, popraenu vrlo osebijnim komentarom,
Ruzbihan Baqli irazi umee u veliki skup koji posveuje sufijskim AHAT
openito (u toku izdavanja perzijskog teksta).
Jedan bitan vid uenja ovog velikog iranskog sufija, kakvo se ukazuje u
njegovim kazivanjima i izrekama, jest duboka svijest o trostrukoj

uvjetovanosti bitka, u obliku mene(ana iyya) , u oblike tebe (antiyya), u

obliku njega (huwiya,sopstvo,Sebe). U ovom stupnjevanju svijesti o bitku,
boansko i ljudsko se sjedinjuju i izjednaavaju u transcedentalnom inu
oboavanja i ljubavi. Ima sjajnih mjesta u Abu Yazidovim opisima etapa
koje prolazimo penjui se ka vrhuncu duhovnog postignua. Kao primjer
moi emo navesti ovdje tek jedan tekst:
Promatrao sam svoga Gospodara okom izvjesnosti , nakon to me
odvratio od svega to nije On sam, i nakon to me osvijetlio svojom
svjetlou . Tada me upoznao sa divotama svoje tajne, otkrivajui mi svoje
sopstvo (svoje sebe ). Promatrao sam svoje ja pomou Njegovog vlastitog
sopstva. Moja je svijetlost pred Njegovom izblijedjela, moja je snaga pred
Njegovom malaksala ,kao i moja mo pred Njegovom. Tada sam sagledao
moje ja preko Njegovog sebe. Veliina koju sam sebi pripisivao bila je , u
stvari, Njegova veliina, moje napredovanje bilo je Njegovo napredovanje.
Otad ga promatrah okom istine (ayn el hakk) i rekoh mu: Koji je On? On
mi odgovori: Niti ja niti netko drugi... Kada sam ja napokon promatrao
istinu istinom i odrao sam se u istini pomou Istine u vjenoj sadanjosti,
bez daha, bez rijei, nita ne ujui, bez znanja , sve dok mi Bog nije
saopio znanje koje izvire iz Njegova znanja, govor potekao iz Njegove
milosti, pogled oblikovan prema Njegovoj svjetlosti.1
Njegova egizstencija je bila osamljivanje pa ga je tako prof. dr. sc. Reid
Hafizovi i nazvao usamljenik Bistami.2 To je zato jer se uvijek taj ovjek
osamostavljivao i na taj nain kako je to Bistami tvrdio pridruivao
metafizikom samovanju i razgolienju onog boaanskog kao npr. Bog
bijae motrio sce svijesti u kozmosu, i nae da su sve prazne od Njega
osim moje, u kojoj on Sebe pokaza cijelom Svojom puninom. Potom mi
bijae govorio, hvalei me: Cijeli svijet je podvren mom gospodovanju,
samo ti nisi. Bistami nikad nije kazao razlog zbog kojeg je to tako, a niko
1 Henry Corbin, Historija isl. Filozofije, Svjetlost, Sarajevo, 1987., str. 172.
2 Reid Hafizovi, Temeljni tokovi sufizma, Bemust, Sarajevo, 1999., str.72.

od njegovih kasnijih tumaa ne tvrdi da je on, kao razlog tome, ikad

spomenuo rijei ...zato jer Ja sam ti3
Mnogo ga je ljudi znalo pitati o tome kako mu je polazilo za rukom da
stigne do tamo dokle nije mogao sti Musa a.s., u svome eanju da sretne
Boga licem u lice. Bistami bi jednostavno uvijek ponavljao istu reenicu
koja je kasnije postala jednim od rijetkih sufijskih pouaka a ona je
slijedea:
Odvojio sam se od svoga ja tako kao kad se zmija odvoji od vlastite
kouljice, potom sam razgledao svoje ja,jer navlastito bijah On.
Navest emo jo neke drastinije i ubojitije Bistamijeve izreke (atahat).
Jedno ood njegovih osamljivanja je bilo vezano za mirad ili nono
putovanje i isra ili uznesenje Poslanika Muhammeda s.a.v.s.
On (Bog) me jednom uznese i posadi pred sebe, govorei: O, Abu Yazid,
moja stvorenja eznu da te vide. A ja kazah: Ukrasi me svojom
jednotom, odjeni me Svojom vlastitosti i zatoi me u svoju jedincatost,
tako kad me tvoja stvorenja vide rei e: Vidjeli smo Tebe, jer Ti e biti
ondje, mene ondje vie nee biti.4

3 Ibid, str. 73.

4

R. Hafizovi, Temeljni tokovi sufizma, Bemust, Sarajevo, str.74.

Literatura
1. Reid Hafizovi, ,,Temeljni tokovi sufizma, izdava: Bemust,
Sarajevo, 1999.
2. Henry Corbin, ,,Historija islamske filozofije, izdavaka kua:
Svjetlost, Sarajevo, 1987.