Svaki ovjek eli lijep i

uspjean ivot. Sve to ljudi

rade, rade zato da bi im bilo
ljepe i bolje. Koliko to
postiu? Zato mnogo puta ne
postiu? Jedini stvarni nain
do ljepeg, boljeg i uspjenijeg
ivota je ivot sa vie
pravednosti potenja, dobrote i
ljubavi. Najbolji nain
postizavanja pravednosti,
potenja, dobrote i ljubavi je
poznavanje i primjenjivanje
cijele, autentine i ispravno
shvaene katolike vjere.
Sa Kristom je ivot ljepi i
bogatiji.

Katolika vjera i
crkva su neodvojivi
dio europske
civilizacije i kulture.
Svaki europljanin,
bez obzira da li je
katolik, nekatolikr
ateist ili agnostik
eli i treba upoznati
stvarne sadraje i
stavove katolike
vjere i crkve.

Dr. Herbert Madinger

TEMELJI VJERE
Temeljni sadraji i stavovi
katolike vjere i crkve,
za katolike da bolje upoznaju
svoju vjeru i crkvu, za nekatolike
da bolje upoznaju najznaajniju
pozitivnu snagu europske i
svjetske povijesti, sadanjosti i
budunosti

Zagreb 1998.

Bog Te ljubi postao je ovjekom

radi Tebe, svjesno je podnio
najtee psihike i fizike muke iz
ljubavi prema Tebi eli da ima
lijep i uspjean ivot i sada na
zemlji i uvijek u vjenosti. Da u
tome uspije treba Tvoju suradnju.
Samo uz Tvoju suradnju moe
Te spasiti od Tvojih slabosti,
pesimizma, samoe, zloe,
obeshrabrenosti, samoponiavanja...
Dr. Herbert Madinger: Temelji vjere
uredili

Ivan Zirdum
Marijo ivkovi

naslov originala
FUNDAMENTE DES GLAUBENS
preveo

Stjepan Gut

obrada teksta Knjinica UPT, akovo

izdavai Obiteljski centar, Kaptol 10,10000 Zagreb
U pravi trenutak, pp 51, 31400 akovo
za izdavaa Marijo ivkovi
tisak

Herol Druck und Verlagsges. m. b. H., 1030 Wien, Austrija

Obiteljski centar, Zagreb

Dragi prijatelju!

Sigurno si ve uo za evropski most u Silltalu kod Innsbrucka. 190 metara nad nizinom premouje duboki po
nor preko kojeg traka vodi od Innsbrucka autoputem
prema Italji. Stupovi toga mosta ukopani su 45 metara
duboko u stijenu provalije, a to je visina od 15 katova.
Prijatelju, to su temelji. Na njima se moe neto sagraditi!
Zar i ti nema dojam da mi danas za svoj vlastiti ivot kao
krani bezuvjetno trebamo vrste temelje? Ako se te
melji neke kue raspadaju, to e tada na tome graditi?
Takvi krani imaju upravo jo toliko vjere da jednom
godinje obave uskrnju ispovijed, ili da prisustvuju
slubi Bojoj, ili da prime bolesniko pomazanje na
samrtnikoj postelji. I to im je ve sve. Pravu prisnost s
Bogom, koju osjea kranin koji zaista vjeruje pri
pomisli na svog nebeskog Oca, oni nisu u stanju postii. I
jer je njihova vjera na neki nain rascijepljena, tako je i
takav kranin u sebi razdijeljen. Njegova vjera nije
izlivena iz jednoga dijela. Nitko se u takvoj kranskoj
koi ne moe osjeati ugodno.
Prijatelju, shvaa li emu treba da poslue ovi reci o
temeljima vjere? Ne smijemo ih itati povrno. Treba ih
promisliti. Otvoreni problemi moraju u nama biti dalje
5

dograeni dok ih u sebi ne razrijeimo. Tek ono to smo

mi sami u mislima proradili i to smo tada u jednom
trenutku milosti spoznali, samo to je vrsto poput elika
i moe postati temelj naega ivota. Ono to smo uli i
nauili nije sigurno i ne moe podnijeti nita.
A sada elim ti mnogo radosti s ovim pismima kao i
mnogo uspjeha.

Moe li naa enja za Bogom

biti besmislena?

U nama ljudima nalaze se praiskonski nagoni: nagon za

hranom i ivotom, ovjekova enja za spoznajom, is
tinom i pravdom, potreba da se ivot ispuni smislom. Ali u ovjeku postoji jo neto dublje. Na dnu due lei
presnana potreba, tenja za vjenim i beskonanim, za
Bogom. Ovdje se radi o jednoj od najdubljih potreba
(enja) ovjeka, jer je religija postojala i postoji svuda i
u svim vremenima. Imamo dojam da su sve ljudske na
gonske (pokretake) snage izvanredno smislene. U naj
manju ruku uviamo da sve tjelesne i duhovne potrebe
(nagoni) ovjeka nalaze ostvarenje puno smisla: nagon
za hranom pronalazi neto za jelo, tenja za spoznajom,
istraivanjem i znanjem... doista nalazi svoje ispunjenje.
To nam dokazju ogromna kulturna podruja znanosti,
tehnike, filozofije, umjetnosti itd.
Mogli bismo upravo rei: sama injenica da te pok
retake snage u sebi nalazimo, ve je dokaz za to da
stvarno postoje odgovarajui objekti naih potreba. inje
nica da osjeamo glad, upravo je dokaz za to da negdje
u svijetu postoji neto to se moe jesti. injenica da
elim spoznaju ve je dokaz za to da mora postojati neto
to moemo spoznati. - Moglo bi se i ovako rei: sama
injenica da se u nama nalaze i organi, dokaz je za to da
7

mora postojati neto za to su ti organi nainjeni. Ako na

primjer nai istraivai danas iskopaju ostatke neke
ivotinje koja je ivjela prije sto tisua godina, a koja je
imala oi i noge, tada znamo da je ta ivotinja imala pod
nogama vrsto tlo, a nije ivjela u moru i da je tada
postojalo svjetlo, jer bi inae oi i noge bile besmislene.
I zapitajmo se sada: ako su sve pokretake (nagonske)
snage ovjeka tako smisleno ureene, moe li tada
najdublja pokretaka snaga ovjeka, tenja za besko
nanim biti besmislena? Zar ne smijemo s punim pravom
rei: sama injenica da u nama ljudima postoji jedna tako
duboka religiozna tenja, upravo je dokaz za to da ta
religiozna potreba mora nai i svoje ispunjenje? Sama
injenica da ta tenja za beskonanim spada meu naj
snanije i najdublje pokretake snage ovjeka ini nam
se kao drastian dokaz, da postoji ono za im taj nagon
tei: beskonano, vjeno, Bog.
Posve slino mogli bismo rei: mi ljudi nosimo u sebi
takoer jedan organ za beskonano, to jest savjest. U toj
savjesti doivljavamo jedno mora to od nas trai
jedno beskonano bie. Ne smijemo li iz toga s punim
pravom zakljuiti da zbog toga to beskonano mora
postojati, jer posjedujemo taj organ?
enja za beskonanim provlai se kao snana struja
kroz cijelu povijest ovjeanstva. Ve je prethistorijski
ovjek prije vie stotina tisua godina pokazivao tu e
nju svojom vjerom u nastavak ivota poslije smrti: darovi
uz grobove, grobovi s mrtvacima u sjedeem poloaju itd.
8

navijetaju nam tu vjeru u nastavak ivota s one strane.

Takoer molitve i rtve, katedrale, crkve i svetita, bogo
molje i religiozna umjetnost u svim religijama na zemlji
su primjer neodoljivog svjedoenja te enje za Bogom.
Bezbrojni redovi, misionari, konvertiti (obraenici), mu
enici i mistici pokazuju da je veliki broj ljudi uvijek bio
spreman i na najvee rtve za Boga, pa ak i na rtvu
ivota.
Moe li tolika enja biti besmislena? Je li mogue da
upravo najdragocjenije u nama ostane neispunjeno? Zar
nije nuno da postoji Bog, koji e svu tu enju umiriti?

Svijet je pun mudrosti,

reda i plana

Satni mehanizam, sat, ne nastaje sam od sebe. U tom

satu ima i previe duha a da bi mogao nastati sluajno.
On je potpuno planski izraen: poluge, navoji sata imaju
svoju funkciju; ravnomjerno pokretanje naprijed je
njegov nenadomjestivi zadatak; ugraivanje rubina, prenos tokia koji zahvaaju jedan u drugi pomou zubaca;
ravnomjerno kretanje kazaljki odreenom brzinom, to
9

je ureaj pun smisla, koji ga ini mjernom spravom... Sve

to pokazuje da je tu neija zamisao, da se u njegovoj
osnovi nalazi plan: tamo gdje postoji plan, pretpos
tavljamo misaono bie, koje je taj plan stvorilo.
Upravo takav plan susreemo u cijeloj prirodi, kako u
najveim tako i u najmanjim biima, stvorenjima. Niti
zrnce praine ne postoji bez grandioznog plana. Tako mi
ljudi kaemo s pravom: cijeli ovaj svijet ukazuje potpuno
vidljivo na duh Stvoritelja. Netko je morao savreno
planski urediti ovaj svijet. Ovaj svijet je djelo nadmonog
duha koji ga je smislio i stvorio.
Upravo takav plan susreemo u cijeloj prirodi kako u
najveim tako i u najmanjim biima, stvorenjima. Niti
zrnce praine ne postoji bez grandioznog plana. Tako mi
ljudi kaemo s pravom: cijeli ovaj svijet ukazuje potpuno
vidljivo na duh Stvoritelja. Netko je morao savreno
planski urediti ovaj svijet. Ovaj svijet je djelo nadmonog
Duha koji ga je smislio i stvorio.
Ve u atomu susreemo se na uoljiv nain s vlau
misaonog duha: red, plan, duh, Stvaralac. Atom je najgenijalniji vienamjenski ureaj. Sve ivo, zvijezde, sun
ce, ivotinje i ovjek, izgraeni su od tih atoma. Atom je
osnovni svjetlosni stroj koji imamo: tu se stvara svjetlost
(skokom jednog atoma s jedne staze na drugu stazu).
Atom je najelementarnije elektrino djelo (tvorevina,
naboj) koje imamo: u njemu kola, ivi kruno kretanje
bez prekida (zbog elektrona koji krue). Atom ini naj10

\
elementarnije magnetsko polje. Atom moe biti kao
odailja (emitor): tu se masa pretvara u zraenje. Atom
je na kraju najmonija energija - i toplotni izvor koji
uope poznajemo: sva suneva energija potjee iz mase
atomskog jezgra. Svaka atomska bomba svjedoi o snazi
i toplotnom kapacitetu nekoliko kilograma materije. I
najmoderniji istraivai priznaju da moda i ivot ve ima
u odreenim molekulama svoj temelj. Tko je to tako
genijalno isplanirao.
Jo dublje zadiru uda u svijet ivoga. Upravo tu nalazimo
savreni plan, zamisao, namjeru. Najmodernija tehnika
Amerike zapoinje poslije drugog svjetskog rata poseb
nom znanou konstruirati grau prirode. Tisuu dokto
ra i inenjera prihvaaju tamo zadatak da rade u ame
rikoj tehnici i ratnoj moi, da bi udo prirode upoznali
i iskoristili. Genijalno jednostavni ureaji za mjerenje
brzine aviona, ureaji za kontrolu krunog leta, ispiti
vanje vanjskog omotaa leteih tanjura, ve su od priro
de uzeti. Ve i najprimitivnija iva stanica je genijalni
kemijski laboratorij. Tvari strane ivotu tamo se u visoko
kompliciranim kemijskim spojevima mijenjaju (asimi
lacija). Nikakva sprava na svijetu nije u mogunosti iz
vriti ono to stanica od ale, igrajui se svladava: ona se
naime dijeli i od jednog ureaja nastaju dva - stanica
raste. Jo vie: stanica, taj graevni materijal (opeka)
ivota od kojega su izgraene sve ive tvorevine (or
ganizmi) nosi u sebi plan izgradnje za svaki organizam
kome pripada: kromosomi, koji su smjeteni u jezgri
stanice, to je najgenijalnija biljenica na svijetu (leksikon

11

ivota). Jedna jedina stanica (opeka), tj. stanina klica

moe se toliko umnoiti da iz nje nastane cijeli organi
zam, jer je plan za svaku stanicu u njoj ve sadran.
Pri regeneraciji, tj. pri obnavljanju povrijeenih dijelova
ivoga bia namee nam se dojam da tu mora postojati
plan, jer ivo bie obnavlja iznova svoj organizam pot
puno planski kao to je bilo od iskona. Ili zar se tako
neto dogaa moda bez plana? Odsijecimo npr. salamanderu jednu nogu, on e je opet obnoviti sa svim tki
vima i kostima. Ako glisti odsjeemo prednju polovinu,
tada e se ta polovina obnoviti zajedno s mozgom. Rasjecimo ascidiju (ivotinja dubokih mora) na dijelove, tada
e od svakog dijela nastati cijela ascidija. ak i ako jednu
krgu te ivotinje rasjeemo dvanaestak puta i opet e se
od svakog dijela krge razvili potpuna ivotinja. Tu se
plan cjeline moe gotovo rukama dotaknuti. To je morao
Netko isplanirati.

Tehnika u prirodi iziskuje

graditelja
Savreno isplanirana tehnika u prirodi granii s ude
sima. Kada bi ljudi mogli tako dobro graditi kao to su
biljke konstruirane i isplanirane, tada bismo morali biti
u mogunosti sagraditi crkveni toranj koji se protee 300
12

metara u visinu a ima prenik jedan metar i gore nosi

optereenje teine koliko iznosi cijeli toranj. U oluji bi
se taj toranj morao ljuljati (oscilirati) 100 metara u lijevo
i u desno, a da se pri tome ne srui. Tako naime gradi
priroda svoje travke i penine klasove (slamke). Tu je
planirao najvei ininjer svih vremena.
Zauuju otkria na koji nain biljke dre svoje stabljike
uspravno. Biljka bi morala zbog svoje teine izgraditi
masivni drveni stup. Priroda radi toga primjenjuje me
todu postavljanja obrua. Ona primjenjuje visoki teni
pritisak od 5 do 20 atmosfera da bi postigla udesna djela
vrstoe. Pri tome moraju cijevi manje od stotog dijela
milimetra debljine izdrati taj silan pritisak. Slina u
desna djela tehnikih skela nalazimo i u izgradnji kostiju
kod ovjeka s njihovim sustavom stupova i unutranjeg
podupiranja koje je izgraeno matematikom tonou
da moe podnijeti potrebnu (odgovarajuu) snagu
pritiska. Postignua u tehnici letenja kod ptica i insekata
spadaju u vrhunska dostignua: savreni aerodinamini
oblik, aerodinamini popreni presjek krila i sustava
izgradnje upljih kostiju. Pokreti krila postaju razumljivi
u potpunom smislu tek u dananjoj najmodernijoj tehnici
letenja. Kruni pokreti ptijih krila postiu efekte pro
pelera. Tko je sve to isplanirao? Jer sve je to izraeno po
savrenom planu, a ivotinja sama nije to mogla ispla
nirati.
Tehnika opaanja kod ivotinja pokazuje tehniko savr
enstvo. Pri tome su primjenjeni najmoderniji tehniki
13

ureaji. imi na pr. posjeduje neku vrstu radarskih

ureaja. On pri letu postie ton od nekih 50.000 treptaja
u sekundi, to nadilazi granicu ujnosti kod ovjeka.
Odbijeni eho od predmeta u prostoru pomae imiu da
se orijentira. Koni pribor (nabor) na nosu slui mu pri
tome kao prijemnik ultrazvuka. imi moe pomou tog
ureaja i u najtamnijoj noi osjetiti sve zapreke tako da
se nigdje ne sudara i ak to vie u letu radiofonski nalazi
insekta ili odabire na zidu pukotinu da se odmori. - Tko
je konstruirao tako usavrene ureaje?
Tko je pelama priopio njihov matematiki toan nain
gradnje saa. Pelinje sae mora naime biti tako izgra
eno da s najmanje potronje materijala za izgradnju
moe primiti najveu moguu koliinu meda. Kao
podatak navodimo da je prirodoslovac Reaumur rijeio
teak matematiki problem iz oblasti ekstremnih vrijed
nosti u vezi s uglom izmeu bonih strana, koji mora
iznositi 109 gradi i 26 minuta, ako se eli postii naj
povoljnija izgradnja saa. Pri brinom tonom mjerenju
stanica otkrio je Reaumur veliinu kuta od 109 gradi i 26
minuta - kakvo udo preciznosti. - Koji to duh vlada nad
ovim stvorenjima? - Slina tehnika dostignua postiu
i graevine osa sa svojim viseim saama u nekoliko ka
tova od grubog papira, za iji pronalazak ose svojataju
pravo prioriteta: izgrizeno drvo. Takoer i izgradnja
gnijezda kod ptica, daleko razgranati podzemni kanali
(duplja, jazbine) kod insekata itd.
Tehnika cvjetnog opraivanja takoer je udesno djelo.
Cvijee odabire napadno obojene listie cvjetova kao
14

reklamne cimere (natpise tvrtke) i odgovarajui miris

kao kemijsku reklamu. Na taj nain cvijee mami insekte
na kilometarskim razdaljinama. Na tehniki rafinirani
nain cvijee tovari cvjetni prah (polen) na insekte kako
bi mogli opraiti jo neopraene cvjetove. Cvijee i insekti ine na taj nain jedni drugima ivotno potrebne
usluge. Mehanizam kojim se cvjetni prah pomou insekata sa sigurnou prenosi s cvijeta na cvijet granii
esto s udesnim.
Cijeli svijet nalik je jedinstvenom, udesnom mozaiku
koji je pun smisla i ivota, predvianja, rasprostranjenja
i koordinacije. Elektronski mozak je prema tome obina
djeja igra. I zar to djelo nema svog graditelja? Zar sve to
nastaje samo od sebe?

Tko je mislio umjesto ivotinja?

ivotinje su u stanju da instiktivno izvre izvanredne
stvari. ivotinje moemo dresirati, ali ivotinje ne mogu
misliti. One imaju samo nagon (instinkt): netko drugi je
mislio umjesto njih. Ali one samo nisu pronale, izmislile
plan prema kojemu rade.
Evo primjera: kada smo prije nekoliko desetljea
pronali inkubatore, svi prvi pokuaji nisu postigli eljeni
15

rezultat. Izleeni pilii bili su jedno bez krila, drugo bez

noge, tree bez oka. To je trajalo dok nije uoeno da
kvoka instiktivno povremeno okrene jaja. Kada je to
iskustvo primijenjeno i u inkubatoru, nadalje je sve funk
cioniralo kako treba. Kvoka meutim nije sama od sebe
otkrila taj plan. Ako pod nju stavimo jaja od gipsa, ona
e ih ipak okretati i pokuati da izlee pilie. ivotinje
nemaju uvida u radnje koje obavljaju. Plan prema ko
jemu djeluju izmislio je netko drugi.
Grakov iak polae jedno jaje u mladi plod graka.
Liinka koja je izmilila prodire u meki graak i dubi ga
iroko kao da zna da e porasti. Zatim liinka bui kanal
prema povrini graka, izrezuje u kori graka poklopac
(otvor) koji je potretan, tako da se ini kao da je cijev
prema spoljanosti zatvorena. Liinka izgrauje taj kanal
i stvara ta vrata kao da zna da e zrno graka jednom
otvrdnuti i da ona tada iz tog lijesa vie ne bi imala izlaza.
Tko je tu planirao?
Osa najeznica zna od roenja da postoji graak u koji
moe sakriti svoje liinke. Ona pipajui nalazi mali otvor,
otvara vrata (poklopac) i prodire svojom aokom u
graak. Osa ne ubija liinku, samo je omamljuje. Osa
tono zna gdje mora ubosti da liinka ne ugine. Ugi
nula liinka trune ili se sui i postaje neupotrebljiva za
liinku ose najeznice. Tada osa u liinki odlae svoja jaja.
Liinke ose najeznice ive sada na raun liinke grakovog ika dok se ne izmili nova osa najeznica. Sve je
to obilje planskog djelovanja.
16

Pauk gradi svoju mreu prema utvrenom planu koji je,

poslije briljivih eksperimenata, otklanjanjem smetnja u
tkivu i potrebnih popravaka, tono ispitan. Pauci od tog
plana ne mogu odstupiti: krune niti mree su elastino
zategnute tako da se pri sudaru s insektom u letu ne
pokidaju i osim toga su ljepljive da bi letei insekti bili
uhvaeni. Naprotiv niti mree koje vode prema sreditu
kruto su nategnute, jer po tim nitima pauk mora prii
plijenu i nisu ljepljive da ne bi ometale pauka. Pri tome
su niti i oice mree upravo takve da nisu vidljive za
mreaste oi muhe. Tko je ivotinjama podario taj plan?
Liinka kornjaa ima 8000 pari miia. Pri svakom pok
retu liinke moraju uvijek u pravom trenutku funkcio
nirati svi ventili: plinske cijevi za zrak moraju biti zat
vorene, odvodne cijevi za vodu i krv i elektrini vodovi
za ivce moraju biti planski postavljeni. Tko upravlja i
rasporeuje ta udesna djela? - Liinka koja se tri godine
probija kroz drvo, eli se zaahuriti i gradi si jednu
komoricu neposredno iza kore drveta. Jednim tankim
krenim slojem osigurava se liinka protiv uljeza. Odakle
zna za njih? U komorici postavlja se liinka glavom
prema van, jer inae masivno tijelo kornjaa ne bi moglo
proi kroz cijev! Tko je u ivotinju usadio taj plan?
Kuda god bacimo pogled u prirodu, pronalazimo udesna
djela Boja. Pred njima se priginju i najvei ininjeri na
ega svijeta.

17

Netko je morao isplanirati

ovaj svijet
Taj udesni svjetski plan, koji vidimo svuda oko sebe,
doivljavamo u savrenom planu zajednike suradnje svih
organa tijela. Stotine tisua stanica surauju zajedno kao
ureena vojska pod jednom jedinom komandom. Time
mora netko upravljati i rukovoditi, a to je onaj koji je sve
to promislio! Upravo moderna biologija ui nas da se
uvijek sve vie i sve dublje udimo to dublje istraujemo
uda ivota.
U ljudskom organizmu odvijaju se milioni pojedinih pro
cesa koji svi moraju funkcionirati, ukoliko sustav treba
da ostane u radu. Koliko je mnotvo upravljanja i oprez
nosti ovdje potrebno. Kada danas amerike motore na
mlazni pogon upravljaju elektrini mozgovi, sve je to jo
vrlo malo u poreenju sa udesnim upravljanjem ivotnih
procesa. Istraivanje takozvanih vitamina pokazalo je
da i najmanje koliine takvih vitamina mogu ak iz te
melja izvriti revoluciju u organizmu. Pri fermentu katalaza moe na pr. jedna jedina molekula u jednoj sekundi
rastvoriti 10.000 drugih molekula. Tim fermentima rav
naju vie instance: hormoni i vitamini. Malo molekula tih
tvari odreuje poneki put ve temeljni bioloki karakter.
I nad tim hormonima i vitaminima nalaze se kao najvia
instanca geni, nosioci nasljednih osobina. Oni su ti koji
odreuju postanak drugih vitamina, hormona i uprav
18

ljakih mehanizama u stanici. Zar ne nasluujemo u

enje puno strahopotovanja upravo najveih istraivaa
kada spremaju na izvorima ivota tako udesno djelo
puno mudrosti? Nije li to djelo najveeg duha koji je sve
to ve ranije promislio?
Prema planu smiljena suradnja organa u najmanju ruku
danas je ve poznata. Da krv na pr. slui kao transportno
sredstvo koje prenosi hranu iz crijevnih zidova u sva
tkiva, i to je ve svima poznato. Pri tome krv prenosi
(transportira) i kisik, koji prima u pluima, u sve stanice
tijela. Kao transportno sredstvo slue pri tome crvena
krvna zrnca kojih u jednom kubnom milimetru ima 5
milijuna. Osim toga slui krv kao redarstvena sluba.
Bijela krvna zrnca prodiru naime sve uljeze: odumrle
stanice, strana tkiva. Krv je takoer i uvar vrata. Kod
povreda potee krv i zatvara vrata. Sastav krvi, koji je od
najveeg znaenja, automatski se rasporeuje. Tko je sve
to isplanirao?
Takoer mora biti poznato da je srce jedan velianstveni
mrk na tlak i usisna pumpa. Srce radi decenijama sa 70
otkucaja u jednoj minuti. Njegova dnevna aktivnost
(kapacitet) iznosi cca 87.000 kg. Srce bi dakle dnevno
moglo ispumpati iz zemlje 9 eljeznikih vagona. Da lije
naa tehnika ve proizvela jedan takav ureaj? Tri puta
u svakoj minuti tjera srce krv kroz tijelo. Na taj se nain
u bubrezima oisti od svih kodljivih otrovnih tvari i da
se iz bubrega odvedu dragocjene bjelanevine i eerne
tvari. Osim toga ovim krunim tokom krvi omogueno je
19

preuzimanje kisika iz plua. Da bi plua tu ulogu mogla

izvriti, posjeduju oko 1800 milijuna malih mjehuria, da
bi u kratkom vremenu od jedne sedamdesetine minute
(jedan otkucaj srca) krv bila ponovno opskrbljena ki
sikom.
Oko prima svakog sata tisuu snimaka. Utiskuje ih u
pamenje kao slike u boji. Jedan jedini tapiasto-jeziasti i jedan promjenjivi zaslon na arenici staraju se o
tome da pri snimanju u najtamnijoj noi kao i u najblis
tavijem sunevom svjetlu uvijek bude ono osvjetljenje
koje najbolje odgovara. Odreivanje rastojanja slijedi
automatski pomou jednog miia koji presvouje onu
leu. - Pri tome je oko na najbolji mogui nain
zatieno, elastino smjeteno kao na jastuku. Pri tome
oni kapci i trepavice funkcioniraju kao brisai stakla,
usisavai praine i kao automatska zatita protiv vode i
snanog svjetla. Osim toga oko je zauujue neosjet
ljivo na hladnou. Ono je sposobno da funkcionira ak i
onda kada su ui, ruke i nos ve odavno smrznuti. Tko je
isplanirao to udesno djelo - oko? Tamo gdje postoji
plan, mora postojati i onaj koji planira.

20

Najsigurniji temelj za nau vjeru

u Boga
Osnovna misao je sasvim jednostavna: Sve to je
ogranieno stvorio je netko drugi! Ovaj list papira je na
primjer irok 11 cm. Zato ne 10 ili 12 cm? Jer je u toj
irini upravo isjeen. Papir ne moe sam od sebe biti
upravo toliko irok!
Sve ostalo je lako razumjeti: cjelokupna materija ima
granice, ona je zbog toga morala biti stvorena od nekog
na ovaj nain i ne drukije. Materija se naime sastoji od
protona, neutrona, elektrona, mezona itd i oni imaju
jednu tono odreenu, ogranienu masu. Masa jednog
neutrona na primjer iznosi 1,675.1028 grama. Zato up
ravo tu masu a ne neku veu ili manju? Masa jednog
elektrona je oko 1839 puta manja od mase protona.
Zato ne 1938 ili 1840 puta? Tu netko postavio granicu.
ak i kada bi svijet bio vremenski neogranien, bez
poetka i bez kraja, morao bi ga netko drugi stvoriti, jer
je on uvijek materijalan. A sve to je materijalno morao
je netko stvoriti, jer materija ima sasvim odreene
granice, koje je netko drugi morao postaviti.
I prirodni zakoni imaju granice zbog toga moraju biti
stvoreni od nekoga drugog. Prirodnim zakonima pripa
daju naime potpuno odreene formule u kojima se javlja
21

vie faktora na pr. prve, druge ili vie potencije. Zato

ba te potencije, zato ne neke druge? Zato ne vie ili
manje faktora? I ovdje je netko morao odrediti upravo
taj broj, te granice!
Svjetlost se na pr. prostire brzinom od 300 000 km/sec.
Zato ne 400 000? ili zato ne 200 000 km/s? Netko drugi
je morao za svjetlost odrediti upravo tu brzinu. Ili zato
je najmanji mogui kvantum djelovanja h, koji je otkrio
prof. Planck u atomskim procesima, upravo toliko velik,
a ne vei ili manji? Isto pitanje moglo bi se postaviti i u
odnosu na najmanji mogui elektrini naboj: zato je
upravo tolik, a ne drugaiji? Fiziari su izraunali kako
bi izgledao svijet kada bi se te osnovne prirodne kon
stante na pr. udvostruile u odnosu na sadanje. Podatak
je uzbuujui: cijeli na svijet, cijela kemija i fizika i sve
stvari u ovom svijetu bili bi sasvim drukiji. I opet se
moramo upitati: zato je ovaj svijet ovakav kakav jest, a
ne drugaiji? Sam od sebe?
Nad cijelim tim svijetom i svim njegovim ogranienim
biima, s njegovom materijom i njegovim prirodnim za
konima, mora postojati netko, koji svim tim beskrajnim
stvarima postavlja njihove granice. Taj posljednji uzrok
mora posjedovati slijedee osobine: prvo sam mora biti
bez granice, jer inae bi morao postojati netko drugi, koji
je svemu postavio granice. Prvi uzrok je stoga neo
granien, beskonaan u svakom pogledu. - Nadalje, to
beskonano bie nad svijetom ne moe imati niti poetak
niti svretak, jer bi inae i samo bilo ogranieno. - Ono
22

ne moe biti niti materijalno, jer je sve materijalno

izgraeno od ogranienih dijelia, i radi toga bi ga morao
netko drugi stvoriti. To posljednje beskonano bie mora
biti neto nematerijalno. To posljednje beskonano bie dalo je svim ogranienim
biima ovoga svijeta njihove granice, njihov oblik, i nji
hovo takvo postojanje (takav oblik). Ono je dakle Stvo
ritelj ovoga svijeta. - To stvaralako bie, koje je iznad
nas, mora biti neuveno mudro i duhovno, jer je ovaj
svijet stvoren mudro i s puno duha.
Jedno beskonano, svemogue, duhovno bie je nad
nama. Ono je stvorilo svijet, prirodne zakone, materiju i
ljude.

Od sebe?
Smatramo samo po sebi razumljivim da ovaj list papira
ima samo radi toga irinu 11 cm, jer ga je netko u toj irini
isjekao. S pravom kaemo da nije sam od sebe od
nosno sluajno upravo toliko irok. Usprkos tome
elimo danas to uvjerenje jo vie uvrstiti, tj. da nita ne
postoji samo od sebe i da mora posjedovati upravo tu
i ni jednu drugu granicu.
Kada bi sve stvari (bia) sama od sebe bile upravo to
23

to jesu, tada bi prestala svaka spoznaja (saznanje). Ne

bih na pr. vie mogao tvrditi da stvari (bia) vidim, jer
bi optiki utisci koje o tim stvarima (biima) imam, mogli
takoer nastati sami od sebe! Stoga ne bih mogao znati
da stvar (bie) stvarno postoji, a za koju mislim da je
vidim. - Isto je tako i s naim sluhom: ja stoga mogu govor
nekog ovjeka uti, jer zvuni valovi koji od njega polaze,
dospijevaju u moje uho. Ali ti zvuni valovi su moda
nastali sami od sebe. - Prirodno to isto vai za moje
osjete dodira kao i za sve osjete (senzacije) uope. Svi ti
osjeti mogli su nastati sami od sebe. - Tako bi nastala
paradoksna situacija: ujem nekog ovjeka, vidim ga
pred sobom, dodirujem ga i slijedim njegov trag da
ustanovim je li tu. I usprkos svemu tome moda su svi ti
utisci nastali sami od sebe, tako da u stvarnosti vie ne
znam, postoji li taj ovjek stvarno, a ja vjerujem da sam
ga spoznao.
Kada bismo utvrdili da sve stvari mogu nastati same od
sebe, tada vie ne bismo mogli spoznati, postoji li izvan
nae svijesti jo uope neto. Tko zanijee vezu izmeu
uzroka i uinka (posljedice) taj nijee takoer da
moemo spoznati izvanjski svijet (svijet oko sebe), svijet
koji se nalazi izvan mojega vlastitog ja, izvan moje vlastite
svijesti. Spoznajem svijet koji se nalazi izvan moga ja
samo zbog toga, jer u mojoj svijesti ostavlja neki trag
(utisak). Ali ako ustvrdim da ti tragovi (utisci) mogu
nastati sami od sebe, tada vie ne znam, postoji li u
stvarnosti stvar (bie) za koju mislim da je spoznajem,
neovisno o tome spoznajem li je ja ili ne.
24

Kada bi stvari (bia) same od sebe imale svoje granice

upravo na ovaj nain i nikako drugaije, tada vie ne bi
bilo znanosti, nikakva tehnika, nikakva kultura, nikakvo
istraivanje i ne bismo vie mogli razumjeti meusobne
veze meu stvarima (biima). Svaka znanost pita: Zato
je to tako?, to je uzrok? Tada vie ne bismo mogli
skupljati iskustva. Vie ne bismo mogli znati kako e se
stvari (bia) dalje razvijati, jer bi nam tada nedostajala
svaka zakonita veza izmeu uzroka i uinka. Uvijek
iznova nalazili bismo se pred jednom potpuno novom
sitacijom, koju ne bismo mogli shvatiti. Kada bi sve stvari
(bia) mogle iznenada nastati same od sebe i isto tako
nestati, tada bi svijet bio ludnica. I mi bismo u jednom
takvom svijetu bili luaci.
Ako tvrdimo da se svi dogaaji zbivaju sami od sebe,
tada prestaje i svako planiranje, svako svrsishodno dje
lovanje. Kada bih npr. htio otvoriti vrata (htio postii
neki cilj), tada bih morao primijeniti neko sredstvo da bih
taj cilj postigao. Morao bih na pr. kvaku na vratima
pritisnuti prema dolje. Ali ako tvrdin da se sve samo od
sebe dogaa, tada bi se i vrata sama od sebe otvorila
ili ne. Ona bi se otvorila bez obzira je li zasun naprijed ili
nije, jesam li kvaku na vrijeme pritisnuo ili ne. Ili obr
nuto, ostala bi zatvorena togod ja uinio, ona bi se
sama od sebe otvorila ili ne. Ako ne postoji nikakva
zakonita veza izmeu uzroka i uinka, tada vie ne bismo
mogli niti jednom cilju teiti, jer vie ne bismo postigli taj
cilj. Jer sredstvo je upravo uzrok koji mora djelovati
da bismo postigli cilj. Vidimo dakle da je zakonita veza
25

izmeu uzroka i uinka (zakon kauzalnosti) zakon mi

ljenja, a to znai zakon bez kojega nema vie konsekvent
nog miljenja.

Nae unutranje iskustvo

kazuje nam:
Ima Gospodara nad sobom
Da bismo sreli Boga nije potrebno prouiti debele
knjige. Mnogi su ljudi u svojoj nutrini pronali Boga,
nakon to su ga dugo traili u svijetu. Moda na taj nain
spoznajemo Boga na najdublji nain. Mnogi smatraju taj
nain spoznavanja Boga najvanijim i najizrazitijim. Ali
kako moemo spoznati Boga u svojoj nutrini? Na Bog
brine se za nas. On nas ljude veoma voli. On se u nama
javlja ak i onda kada mi na njega ne mislimo. Cesto
osjeamo da se za nas brine. On je u nama kao ploa sa
zabranama, ako se na njih ne osvremo, tada nas izjedaju
predbacivanja, zla savjest, osjeaj krivice. Ta savjest nam
je poneki put ak i teret. Unutarnja opomena djeluje na
nas ak i tada kada je elimo zanemariti, ili kada po
kuavamo da je obmanemo, razliitim izgovorima i umi
rivanjem savjesti. ak i u skrovitosti, gdje nas niti jedan
ovjek ne moe nadzirati, doivljavamo to zahtjevno
26

mora. esto je ta savjest tjeiteljica. Tada nam govori:

ispravno si postupio. Pusti ljude neka samo govore. Povremeno se u nama javlja enja za Bogom, enja da
budemo dobri, zahtjev za boljim ja. I na taj nain javlja
se Bog, javlja se savjest.
Svaki je ovjek u svojoj najdubljoj (dubini) nutrini
svjestan toga mora. Ako smo uvjereni da taj mora
stvarno postoji u nama, tada takoer slutimo, da imamo
nad sobom Gospodara, jer nema zapovijedi, ako ne
postoji onaj koji zapovijeda! Nema dunosti ako ne pos
toji netko tko nam tu dunost nalae! Nema dunosti bez
odgovornosti. Jedno mora, koje nije pod kontrolom,
bez smisla je.
Tko e se toga drati? Stoga mora nad nama postojati
jedan svemoni, koji to nutarnje mora od nas trai i
jednom e ga kontrolirati. - Moe biti da ljudi na taj nain
najneposrednije doivljavaju, da nad nama neto
postoji, kao to se izraavaju.
Iz tog unutarnjeg doivljaja mora oblikuje se slika
onoga Gospodara nad nama: mi doivljavamo svoju
odgovornost, jer je svaka dunost povezana s odgo
vornou. Mi emo stoga jednom morati odgovarati
onom Gospodaru iznad nas. Odgovoriti na pitanje jesmo
li na ono unutranje mora posluno odgovorili. Taj
sudac nad nama mora biti u stanju nagraditi i kazniti, jer
bi inae odgovornost bila besmislena. On mora biti
sveznajui, jer inae ne bi mogao pravedno suditi. I on
27

mora biti dobrostiv, jer mi esto doivljavamo savjest kao

glas koji tjei, kada smo doivjeli nepravdu od ljudi. Zato
poneki ljudi nijeu postojanje svoje savjesti i ono
mora? Poneki je put upravo neugodno prikloniti se
pred nekom dunosti. Tada je bliza napast da tu dunost
zanijeemo ili ju ignoriramo.
ini nam se poneki put da neki ljudi uope nemaju
savjesti. Ona je post ala nijema i neujna kao da je mrtva.
Takvi ljudi ili nikad nisu niti njegovali savjest ili je
njihovom krivicom ohladila. Svaki porta mora vjebati
svoje miice. I vrtlar mora njegovati svaku klicu, ako eli
da se razvije u biljku. Tako i mi moramo trenirati svoju
savjest i njegovati je da bismo je mogli bolje iskoristiti,
uiniti odgovornom, ujnom. - Savjest moe i naom
krivicom zakrljati, ako smo ju suvie dugo potiskivali s
uvijek sve novijim svjesnim krivicama, grijesima. Ako
bjeimo od samih sebe, od svijesti o sebi, od mira u dui,
savjest mora izgladnjeti.
Moemo li smatrati istinitim da smijemo initi ili pro
pustiti togod elimo? Vjerujemo li da smo u najdubljoj
nutrini vezani na jedno zahtjevno mora? Tada smo u
isto vrijeme u svojoj nutirini pronali onog Boga kojega
smo moda ve tako dugo traili.

28

Kako funkcionira ta savjest?

Kako zapravo funkcionira savjest? To je zapravo Boja
tajna. Ali neto malo moemo i mi moda shvatiti to se
tu zbiva: sve stvorene stvari (bia) su naime slika, simbol
beskonanog: sva su bia Bogu slina. Ona ne mogu biti
sasvim razliita od Boga, jer bi inae mogla posjedovati
neto to sam Bog nema. Tada bi Bog bio ogranien
to je nemogue, kao to smo to ve spoznali. Stvorena
bia ne mogu takoer biti Bogu apsolutno slina, jer bi
tada sva bia morala biti vjena, beskonana kao sam
Bog. Kako stvorena bia niti su od Boga posve razliita
niti su mu posve slina, moraju biti Bogu samo slina:
ta su bia simboli Boga. - ovjek dakle ima sposobnost
te simbole beskonanog odgonetnuti. Sposobni smo da iza
tih simbola spoznamo i doivimo samo beskonano, iako
esto samo kao u magli.
injenica da je ovjek sposoban shvatiti simbole bes
konanosti uviamo ve kroz religiju prastarih kultura.
Plodnost zemlje, tajanstvena mo ivotinja, ivotvorna
snaga sunca, neshvatljiva mudrost patrijarha itd. Bili su
tamo jasno shvaeni kao simbol beskonanoga! Ta spoz
naja bila je ak toliko intenzivna da su simboli Boga bili
zamijenjeni sa samim Bogom: tovali su Boga u liku i
votinje, sunca, praoca, majke zemlje i drugih simbola.
I suvremeni ovjek doivljava esto u stvorenim biima
beskonano. Ljudi na pr. govore o tome da na vrhuncima
29

planina, na beskonanoj puini mora, pod mirnim zvjez

danim nebeskim svodom osjeaju da im je Bog blii i da
su oni Bogu blii: oni doivljavaju u tim simbolima Boga!
Takoer u ljubavi izmeu dvoje ljudi doivljava se ljub
ljenog tako divno, da nalii beskonanom Bogu. Jezik to
izraava rijeima: oboavana i, boanski suprug,
nebeski itd. Kada ljudi doivljavaju u stvorenim biima
beskonano, tada se instinktivno klanjaju pred tim
beskonanim i pred simbolom beskonanoga. Bie koje
spoznajemo kao sliku beskonanoga, doivljavamo sada
kao vrijednost. Oni potuju tu vrijednost samo radi
toga jer pod tim biima zamagljeno slute beskonano.
Vrijednosti su stoga slike beskonanoga, na pr. istina,
ljubav, ljepota, dostojanstvo, pravda, ivot, zajednica,
red, poredak...
To mora nastaje dakle tako, to smo mi ljudi sposobni
pod vrijednostima (simbolima beskonanoga) podra
zumijevati, spoznavati samo beskonano. Mi se tada
klanjamo pred tim beskonanim i ne usuujemo se da ga
uvrijedimo! Mi se tada klanjamo takoer i pred tim
simbolima beskonanog, vrijednostima, jer imaju ud
jela u velianstvu beskonanog.
Sad shvaam i to da su Deset zapovijedi kod svih ljudi u
biti jednake: svi ljudi doivljavaju vrijednost besko
nanog koga zovu Bog (1. do 3. zapovijedi), vrijednost
zajednice i autoriteta (4. zapovijed), vrijednost i
vota (5. zapovjed), vrijednost ljubavi izmeu mua i
ene (6. zapovijed), vrijednost vlasnitva (7. zapo30

vjed), vrijednost istine i vjernosti (8. zapovijed).

Savjest je dakle sposobnost ovjeka da pod vrijed
nou spozna beskonano kao i tenju ovjeka za tom
vrijednou. Drugaije reeno: naa savjest je sposobnost
ovjeka da spozna beskonano pod simbolima besko
nanoga (vrijednostima) i tenja ovjeka za tim besko
nanim! Prema tome mogli bismo uistinu rei: savjest je
tenja i enja ovjeka za beskonanim Bogom. Ako tu
savjest, tu tenju za beskonanim slijedimo, tada idemo
pravo u susret Bogu. Savjest - na vodi ka Bogu.

to bi bilo kada Boga ne bi bilo?

Ova misao vodi do silnih, ogromnih posljedica. Kada ne
bismo imali nad sobom Gospodara, tada bismo mi sami
bili najvii, svoj vlastiti Bog. Tada za nas vie nema
nikakvih zapovijedi Savjest bi tada bila beznaajni osje
aj. Mi ipak doivljavamo tu savjest kao jedno mora.
Mi otkrivamo pomou te savjesti da postoji netko iznad
nas koji neto trai. Kada ne bi bilo nikoga vie koji bi
nam nadzirao taj mora, kakvu bi tada vrijednost jo
imala savjest? Bio bi to beznaajni apat koji bih bez
razmiljanja odbacio.
to bi pak bilo sa svijetom, koji bi ostao bez savjesti i koji
bi zaboravio na dunost? Zato bih tada jo bio vjeran ili
31

vrio djela milosra? Zato bih tada drao svoju rije, bio
dobar i imao strahopotovanje? Samo naa savjest moe
nas zaduiti da te vrijednosti smatramo obaveznima. Bez
savjesti ne bi bilo nikakve razlike izmeu dobra i zla. Tada
bi nam bilo sve jednako, bilo to da inimo, ivimo li kao
lopov, ili kao sebinjak, ili kao vatreni idealist.
Mi ljudi klanjamo se pred velikim vrijednostima ovoga
svijeta, jer mi iza tih svjetala slutimo veliko svjetlo,
beskonano. Ali ako se to beskonano ugasi, zato bih
tada jo imao strahopotovanja pred svim vrijednostima
ovoga svijeta? Dobro je isto tako prazno kao i zlo, ijedno
i drugo je bezvrijedno.
Nietzsche, moderni filozof, strastveno navijeta tog
novog ovjeka, koji vie ne priznaje nikakvog Boga nad
sobom: oholi ovjek, bezobziran, nemilosrdan, neu
moljiv i straan. On gazi sve to mu je na putu. Za njega
je milosre grijeh.
Ali ako nema pravih dunosti, tada takoer nema bilo
kakvih prava. Pravo naime postoji samo tako dugo dok
drugi ima dunost da se obazire na moje pravo. Pravo i
dunost idu uvijek zajedno. Zajednica bez prava? Tada
e zavladati pravo jaega. Policijska drava? Kaos?
Ako je meutim svejedno, jesam li estit ili nitkov, kakav
smisao jo moe imati ivot u takvom sluaju? Zato da
se tada jo muimo, ako je sve besmisleno. emu prihvatati trpljenje? Zato ne bismo odmah dokrajili taj
besmisleni ivot?
32

Ali postoje i savjesni ljudi, koji su vrlo svjesni dunosti, a

ipak ne vjeruju u Boga. Dakle postoji i dunost bez
Boga? Bogu hvala, iako postoje ljudi koji svojim razu
mom nijeu Boga, u svojoj najdubljoj nutrini osjeaju da
se apsolutno vezani za dobro. Ti su ljudi po svom razumu
ateisti, ali po svom srcu su zapravo ljudi koji vjeruju.
Njima moda nije poznato ime Bog, ali se oni u svojoj
najdubljoj nutrini osjeaju povezani s neim uzvienijim.
Oni su u stvarnosti religiozni, jer religija je zapravo
povezanost s beskonanim, s Bogom. Oni su moda
pred Bogom ljudi vjernici. - U svakom je sluaju sigurno
da i ateisti dosljedno zahtijevaju svijest o potrebi du
nosti. Na emu mogu zasnivati taj zahtjev?
Svakako ima i nevjernika, koji su iz sasvim beznaajnih,
triavih razloga takozvani estiti, pristojni ljudi. Oni su
estiti, jer su suvie glupi da lau i nevjesti da kradu: iz
straha da ne budu uhvaeni. Ili je njihova estitost na
vuena maska. Ako ta maska spadne, pojavit e se ovjek
strahovito brutalan, lopov i laljivac. Zar krinka stvara
estitog ovjeka? Jesi li odluio posve dosljedno da ivi
kao bezbonik? Bez svijesti o potrebi dunosti? Bez ob
zira na savjest? Ne mogu smatrati istinitim da nada mnom
nitko ne postoji, da nema savjesti i dunosti, i da na ivot
nema smisla.

33

Starost svijeta
Mnogi astronomi dananjice misle da za nas imaju u ruci
jedan posve izvanredan dokaz za Boju opstojnost. Oni
su uvjereni u to da je na svemir star 10 do 15 milijarda
godina. A to je bilo prije toga? Zbog toga je razumljivo
da mnogi astronomi naih dana priznaju vjeru u Boga.
Pio XII. je te podatke astronomskih istraivanja ovako
nagovijestio: polazei od ove toke gledanja morao je
kozmos postojati u jednom savreno drukijem obliku
kao i sve to nam je poznato: moda moemo u njemu
uoiti stvaranje. Koji su razlozi ponukali astronomiju
da to prihvati?
Kao prvo u nau zemlju ugraen je neke vrste atomski
sat. Meu kemijskim elementima postoje mnogi koji
odailju zrake (zrae), slino kao radij. U tijeku vremena
pretvara se veina ovih elemenata, koji zrae, u olovo.
Jer se postepeno formira sve vie i vie olova mogli su
uenjaci lako izraunati kada su se ti elementi, koji zrae,
poeli raspadati. Oni zrae ve 5 milijardi godina na naoj
zemlji. - Takoer i starost meteorita, koji su se spustili na
nau zemlju, moe se izraunati po istoj metodi. Starost
sunca moe se procijeniti jednom drugom metodom.
Sunce je atomska pe, koja funkcionira slino naoj atomskoj bombi. Ogromna energija zraenja sunca pot
jee otud to se jedan dio njegove mase izrai u
energiju, kao to je to takoer sluaj kod atomske
34

bombe. U tom procesu se sadraj plina vodika smanjuje,

a sadraj plina helija poveava. Moe se priblino pro
cijeniti od kada je sunce poelo zraiti. Sunce je staro
najvie 10 milijardi godina. Jednog e dana sunce izraiti
svu svoju energiju i postat e mrtvo, tamno nebesko
tijelo.
Najinteresantnije je otkrie da se svemir po svoj prilici iri
i da sve nebeske maglice od nas odlijeu na sve strane.
Brzina bijega spiralnih maglica moe se izraunati iz
promjene, koju svjetlost prima, kada svjetlosni izvor od
nas bjei. Svjetlost naime gubi utoliko vie u broju os
cilacija, ukoliko se svjetlosni izvor od nas bre udaljuje,
bjei. Isti takav pokus moemo i sami izvriti, kada se
auto koji trubi proveze pored nas: kada se zvuni izvor
od nas udaljuje, pada ton, jer se broj oscilacija tona
smanjuje. - Jer nam je brzina bijega spiralnih maglica kao
i udaljenost spiralnih maglica sada poznata, moemo tok
obrnuti natrag, kada je bijeg tih spiralnih maglica za
poeo. Taj se poetak zbio moda prije 10 do 15 milijardi
godina.
Profesor Gamow, dobitnik nobelove nagrade iz Ame
rike, kae: Prostiranje (irenje) svemira moralo je za
poeti moda prije oko 5 milijardi godina. Profesor
Jordan, jedan od najvienijih fiziara, kae: U sve
mirskom prostoru ne postoji niti jedno nebesko tijelo,
koje je staro 10 milijardi godina. Profesor Weizsacker,
jedan od najpoznatijih istraivaa Njemake, kae: Na
iznenaujui nain je pomou pet razliitih metoda

izraunata ista starost kemijskih elemenata, zvijezda i

spiralnih maglica.
Svijet po svoj prilici ima svoj poetak. Tada je netko morao
taj poetak ustanoviti, realizirati.

Moderni prirodoslovci
priznaju Boga

Prirodna znanost proteklog stoljea poznata je po tome

to je bila poprite ateizma. Naa prirodna znanost jo je
zapravo vrlo mlada. Mladi konji ele da se izbijesne, i
mladi ljudi pucaju u poetku preko cilja. Takoer i svaka
mlada znanost. Ali danas smijemo rei: prirodna znanost
je opet na putu ka Bogu. Ateistiko-materijalistika faza
prirodne znanosti danas je prolost. Odnos izmeu
religije i prirodne znanosti temeljito se promijenio. Pro
fesor Max Planck, poznat nobelovac i osniva kvantne
teorije i na taj nain otac suvremene atomske znanosti,
kae danas o religiji: Kuda i kako duboko bacili pogled
izmeu religije i prirodne znanosti nema nikakva pro
turjeja, nego upravo u kljunim (odluujuim) tokama
vlada potpuno suglasje. Religija i prirodna znanost ne
36

iskljuuje se, kako mnogi danas vjeruju ili se toga plae,

one se naprotiv nadopunjuju i meusobno uvjetuju.
Izvanredno mnogi prirodoslovci vjeruju danas u Boga. To
su najpoznatija imena: James Jeans (+ 1946.), osniva
po njemu poznatog zakona; Edison ( +1946.), Jakob von
Uexkull (+ 1944.), osniva nauke o svijetu koji nas
okruuje; Max Hartmann, nestor njemake biologije;
Crassy Morrison, jedan od najuglednijih amerikih
prirodoslovaca sadanjice; Heinrich Vogt (+ 1951.), as
tronom svjetskog glasa iz Heidelberga; Karl Friedrich
von Weizsacker, poznati profesor na Max-Planck-institutu; profesor Herbert Kiihn, poznati prethistoriar;
Pascual Jordan, jedan od najuglednijih fiziara Njema
ke; profesor Viktor Frankl, jedan od naunika koji su
nadavladali psihoanalitiki nihilizam; Ernest Sauerbruch, poznati kirurg Njemake; Artur Compton, dobit
nik Nobelove nagrade za fiziku i pronalaza Comtonovog efekta; Millikan, fiziar i nobelovac, i cijela armija
istraivaa sadanjice, koji svoju vjeru u Boga otvoreno
priznaju. - Albert Einstein, osniva teorije relativiteta,
govori u ime tih bezbrojnih ljudi i ena nauke, kada kae:
Vjerujem u personalnog Boga; najdublji i najuzvieniji
osjeaj za koji smo mi sposobni je doivljaj mistinog.
Odakle taj snani preokret u prirodnoj znanosti? U
prvome redu bila su to velika otkria u astronomiji. Svijet
je po svoj prilici imao poetak i stoga je zaista morao
imati nekoga, koji ga je pokrenuo. Takoer i biologija nas
je u posljednjim desetljeima dovela do uenja. U ist
37

raivanju ivoga susreemo tako mnogo mudrosti i plana

tako da smo prinueni iskazivati strahopotovanje pred
tom velikom inteligencijom. Jakob von Uexkiill, osniva
nauke o svijetu koji nas okruuje, kae zbog toga: Iz
onog to nema smisla ne moe proizai neto puno
smisla. Etnologija i prethistorija, koje su ranije pra
ovjeka smatrale poluivotinjom, spoznaju sada da je i
praovjek bio bie puno duha i religiozno bie. Poznati
prethistoriar, dr. Herbert Kiihn, tvrdi: Danas znamo:
Tamo gdje postoji ovjek, ne postoji samo vatra i alati,
nego takoer i Bog. - Takoer i psihoterapija danas
ponovo otkriva duu ovjeka i znaenje religioznog za
duevno zdravlje ovjeka. Psihoterapija povezuje lije
nika i sveenika. Danas se potpuno otvoreno govori o
tome da je uronjenost u Boga neophodna za duevno
zdravlje ovjeka. Tamo gdje postoji strah od ivota,
oajanje, osjeaj krivice, tamo moramo ovjeka privesti
Bogu, kae profesor Biichner, poznati psihoterapeut iz
Miinchena. Slino govori i barun von Gagern: Atmos
fera materijalizacije (liavanje ovjeka Boga), sve vei
otpad od Boga, uzrok je prekomjernih duevnih obo
ljenja.
Prije svega su suvremeni prirodoslovci, koji su dodue
izgradili atomsku bombu, ali ju vie nisu mogli obuzdati,
uvidjeli nunost religije u suvremenu svijetu. Bez religije
ovjeanstvo e opet utonuti u barbarsko stanje, kae
Einstein.

38

Posljednji izvori dananjeg

ateizma
Mi suvremeni ljudi na poseban nain doivljavamo
neshvatljivu borbu ovjeka za svog Boga, borbu za vjeru.
Nalazimo se na sredini izmeu frontova. Kako je dolo
do te borbe koja potresa svijet?
ovjek je moda prije 30.000 godina iznenada prevladao
stadij neandertalca. Mi smo jo uvijek u stadiju dje
tinjstva u usporedbi s milion godina od kada ovjek ivi
na ovoj zemlji. S tim novim ovjekom, koji je prije 30.000
godina stupio u povijest, zapoeo je meteorski uspon
ljudskog duha. Ve 8.000 godina postoji poljoprivreda i
pisana povijest. U nekoliko kulturnih centara bujao je
ljudski duh sve do bijelog usijanja. Posebno je medi
teranska kultura bila ognjite razvoja. Nagli razvoj
ljudskog duha proiruje podruja: tehnike, kemije, fizi
ke, atoma, strojeva, tvornica, medicine, automobila,
radija, televizije, tiska, putovanja oko svijeta, atomske
bombe, ljudskih masa... Znanost i napredak postaju u
opijenosti saznanja i stvaranja najvee vrijednosti ov
jeka.
Uslijed toga naglog sazrijevanja ljudskog duha nastupile
su u evoluciji ovjeanstva one krize, koje se javljaju za
vrijeme brzog duevnog razvoja kod mladog ovjeka:
probueni duh mladog ovjeka (isto tako i kod mladog
39

ovjeanstva) fasciniran je ovim svijetom, koji sada upoz

naje na posve novi nain, kao i mogunostima da taj svijet
nadvlada. Kao to mladi ovjek sada odjednom otkriva
moped, teniski pribor, koktel partije, planine, kazalite i
knjigu, tako i ovjeantsvo odjednom upoznaje svijet na
posve novi nain: to je doba sazrijevanja novog ovjean
stva. U ovo krizno doba interes mladog ovjeka i mladog
ovjeanstva iscrpljuje se u svijetu. Na taj nain interes
za beskonano, duhovno, za Boga potisnut je u poza
dinu.
Takoer i duhovna sloboda mladog ovjeka i isto tako
mladog ovjeanstva razvija se sada u skokovima. Mladi
ovjek eli sada da se odlui sam. Odbacuje autoritet. Ni
mlado ovjeanstvo ne eli sada imati gospodara nad
sobom, eli da bude svoj vlastiti gospodar. eli slobodu i
u odnosu na Boga i Crkvu.
ovjek koji je sada stupio u podruje neogranienih
mogunosti tri brzim koracima: tempo, brzina, nemir,
bez vremena za razmiljanje, bez vremena za molitvu. Pa
ukoliko jo ovjek i nae vremena za molitvu, postao je
u svojoj nervozi nesposoban za staloenost, duevni mir,
razmiljenje, koncentraciju. I tako postaje shvatljivo da
se takav ovjek polako otuuje u odnosu na svog Boga.
U toj duhovnoj krizi eli mladi ovjek i mlado ovjean
stvo do kraja uivati novotkrivene darove svijeta. Tako
ovjek postaje mekuac i tone u grijeh. No upravo ta
svijest o krivici, grijehu, djeluje psiholokom nunou u
40

dubini due i tu se javlja zlovolja, mrzovoljnost prema

Bogu, sve do odbacivanja Boga. ovjek vie ne eli znati
o Bogu.
Meutim u mladom ovjeku u tim kriznim godinama ne
krije se samo arka elja za svijetom, nego takoer i
gorui interes za posljednja pitanja o ovjeku, iako je taj
interes poneki put preplavljen uzburkanim morem
svijeta. I upravo danas moemo vidjeti: mlado ovjean
stvo u naim danima upravo je ivo zainteresirano za
Boga. Ono ga je ak djelomino i pronalo. Na nama je
odgovornost da dananjim ljudima pokaemo put u bu
dunost.

Odakle nevjera suvremene

prirodne znanosti?

Prirodna znanost postala je vladajua znanost svijeta.

Pomou tehnike ovjek je postao kralj svijeta.
Metoda suvremene prirodne nauke bila je potpuno nova:
eksperiment. Spekulacije i fantaziranja nisu vie imali
mjesta u prirodnoj znanosti. Od sada uzimamo u obzir
41

samo ono to se eksperimentima moe egzaktno pro

matrati. Na taj je nain trebalo utvrditi zakonite veze i
na temelju prirodnih zakona ustanoviti predvianja za
budunost. Egzaktnost prirodne znanosti toliko je fas
cinirala da je od tada i za budue vrijednosti kao jedina
prava znanost. Ali svaka nova mogunost takoer je i
nova kunja. Kunja glasi: Vjerujem jo samo u ono to
se prirodoznanstvenim eksperimentima moe pozitivno
utvrditi: mjerenjem, brojanjem, odreivanjem teine...
(Pozitivizam). Prirodna znanost podlijee toj opasnosti
kada navijeta: sve ono, to ne moemo pozitivno eks
perimentima utvrditi, ne brojimo, to ne postoji. Pos
ljedice takvog shvaanja bile su katastrofalne. Od sada se
negiraju sve nevidljive stvarnosti, sve to je spoznatljivo
samo unutranjim iskustvom: dua, dunost, odgovor
nost, duh, vjenost, Bog. Jer sve te stvari (bia) nije bilo
mogue staviti na stol za eksperimentiranje i radi toga ih
vie ne prihvaamo. Poricalo se u biologiji sve to nadilazi
fizikalno-kemijsko, sve duhovno, sve to je puno plana,
smisla. Vjerovalo se da sve u prirodi treba shvatiti me
haniki (kao stroj).
Dananja je znanost ponovo pronala smisao za ono to
se ne moe spoznati pomou eksperimenta. Primjer za
to: svjetlost se pokazuje s jedne strane u eksperimentu
kao materija, a s druge pak strane kao valna pojava. Ali
to je zapravo svjetlost? Max Planck kae: Stvarnost je
iza onog to se moe predstaviti. Prirodna se znanost
danas navikla na to da se u svim posljednjim stvarima
sudara s neim to je neshvatljivo. Svuda tamo gdje pro42

diremo do korijena, otkazuje naa predstava, nae shva

anje: to je svjetlost, val ili djeli? to je materija? to
je energija? to je ekektricitet? to je ivot? Prirodna se
znanost ve poodavno odrekla zahtjeva da istinito moe
biti samo ono to si moemo predoiti. Danas ona zna: I
ono to se ne moe predoiti postoji stvarno! - Ne
moemo si predoiti: to je elektron stvarno. Elektron
nema protenost, mogunost proirivanja, niti boju, niti
teinu, niti mjesto, niti brzinu. Moemo ga opisati samo
pomou analogija ili matematikim jednadbama. Isto si
tako ne moemo predoiti da se materija moe isijavati
u elektromagnetskim valovima i da se i obrnuto iz valova
moe dobiti materija. Ponovo smo nauili osjeati stra
hopotovanje pred onim to ne moemo shvatiti ekspe
rimentom, a to ipak postoji.
ak i suvremena biologija ponovno priznaje duh, koji se
krije u ivom, viu inteligenciju, koja je ovdje na djelu.
Ve ivotni procesi u jednom jednostaninom biu u
svojoj finoi i bogatstvu su nepredoivo ureene kom
plikacije.
Nasuprot tome su svi ureaji i aparati, ak su i novi
ameriki raunarski strojevi, koji u sekundama izvode
raunske operacije za koje su ljudima potrebne godine,
naivno jednostavne prema ivom biu (profesor Dessauer). Tu se krije plan, a iza njega je duh.
Pozitivizam modeme prirodne znanosti poricao je Boga,
jer ga ne vidimo, ne moemo staviti na stol za eksperi
43

mentiranje, niti shvatiti. Ali danas se znanost ponovo

susree s onim to je nevidljivo. Stoga je opet sklona da
vjeruje i u sve nevidljivo, to spoznajemo iz svog vlastitog
unutarnjeg iskustva: dunost i odgovornost, duh i dua,
vjenost i Bog.

Je li potrebno da se pokorim
Bogu?
Bog nam govori po naoj savjesti: opomene, prekori,
zahtjevi, utjeha... Ovdje zapaamo da imamo Gospo
dara nad sobom, pred kojim smo odgovorni, suca,
kojemu moramo polagati raun. Nije li tada samo po sebi
razumljivo da moramo voditi rauna o tim Bojim zah
tjevima, opomenama i prekorima? Propast emo ako
budemo ignorirali Gospodara svog ivota.
To e biti najpogubeljnija odluka naega ivota: hoemo
li se pokoriti Bogu ili ne. To temeljno naelo obraanja
ka Bogu morali bismo posve izriito naglasiti i esto, pa
ak i dnevno, obnavljati: Boe, vjerujem u tebe, elim
te sluati.
Ako to pokoravanje uskratimo Bogu, tada e nuno doi
do raskida s Bogom. Tada vie neemo moi vjerovati u
44

Boga. U Boga moemo samo tako dugo vjerovati dok

smo u stanju da mu se posveujemo. Samo kada je naa
savjest mirna, moemo raunati na trajnost vjere u Boga.
Ako smo tvrdokorni, naa savjest i zapovijedi Boje bit
e pune pukotina, i tada e se i naa vjera u Boga pos
tepeno otopiti, izgubiti. Tada smo sami krivi za svoju
nevjeru.
Kada se zaista pokoravamo Bogu, tada e nas on bogato
nagraditi: prije svega moi emo sada mnogo dublje
vjerovati u njega. Uit emo mu se povjeravati kao Ocu,
a u srcu e biti mir, radost i pouzdanje.
Aii za to pokoravanje Bogu nije dovoljna samo jedna
jedina odluka. To prvo obraenje Bogu samo je po
etak. Svaki e nam dan donositi nova iskuenja da
poreknemo to pokoravanje Bogu. Samo neke od tih
zapreka spominjemo:
Mi elimo biti slobodni Ne elimo biti vezani ak ni za
Boga: Neu da sluim!, glasi stara sotonina izreka.
Hoemo li ustrajati u povezanosti s Bogom?
Osim toga, Bog nam tako mnogo toga brani To nas
izaziva, iako nam je zabranjeno samo zlo. Od nas se trai
i ono to nam je teko. Na tom svladavanju zapreka esto
se lomi naa vjera. I jer je Bog toliko teak, ne elim vie
s njim suraivati. Prekid s Bogom.
Mnogima od nas su moda neke druge stvari vanije nego
Bog: novac postaje fascinantna sredinja toka naega
45

ivota. On postaje idol koji upravlja naim ivotom um

jesto Boga. Taj idol ima i druga imena: poloaj u ivotu,
postati netko, sigurnost, imati neto od ivota, elim
imati svoj mir... Pored tih stvari Bog postaje sporedna
figura. Kontakt s Bogom radi toga se raspada, savjest
postaje suvina i savladana, vjera zataji. Prekid s Bogom.
Ili pak kaemo: nemamo vremena za Boga. Tu su: poslovi,
studij, obitelj, prijatelji, auto, kua, ured, posao, nabavljanja... Ako u jednom braku dvoje ljudi nemaju vre
mena jedno za drugo, tada ljubav propada. Izmeu Boga
i nas nije nita drugaije. Prekid s Bogom.
Poneki put smo jednostavno lijeni, ak lijeni i za molitvu,
za slubu Boju i za Misu. Tako se postepeno kida veza
s Bogom. Unutranja iskustva, koja izviru iz molitve,
nestaju. Vjera postaje isto teoretska, bez unutranje
ivotvorne spoznaje Boga. Pri prvom snanijem opte
reenju vjera se gubi. Prekid s Bogom.
Takoer i osorni ovjek teko e podnijeti da savije
koljeno pred Bogom. Arogantan, ohol, prepun kritike,
velikih zahtjeva, sve zna bolje, sasvim je neobjektivan,
pun je sebe. Pokoravanje sa strahopotovanjem prema
Bogu bit e kod takvih ljudi samo mala, krhka biljica,
koju je lako zgaziti. Ali prije svega ljudi se esto odvajaju
od Boga radi nesavladane i krivo shvaene este za
povijedi Boje. To poinje ve u mladosti. Savjest tada
opominje i svijest o krivici postaje sve vea. Konano
ljudi naputaju Boga, jer se plae njegovih zahtjeva.
Prekid s Bogom.
46

Nama ljudima ponekad se ini tekom dunost da se

pokorimo Bogu. No tko samo jednom spozna makar
iskricu veliine i uzvienosti Boje ljubavi, taj e znati:
nema dragocjenije slube na zemlji nego to je sluba
Bogu. Jer Bog je pradomovina ovjeka, najsavrenije
ispunjenje koje ljudsko srce moe nai.

Je li dovoljno biti estit,

pristojan ovjek?
Mnogi se vrlo ljute kada se od njih trai da vjeruju u Boga
i da mu se pokoravaju. Da budemo estiti nije potrebno
da vjerujemo u Boga, misle oni. - Zar je vjera u Boga
zaista luksuz za kontemplativne due?
U tome se krije istinito jezgro. Zaista postoje ljudi koji su
toliko izvanredno estiti, toliko svjesni dunosti da do
bijem siguran utisak: taj je na putu ka Bogu ak i onda
ako u Boga ne vjeruje. To su traitelji Boga o kojima smo
ve govorili. Oni su apsolutno vezani na svoju savjest, ali
jo ne vjeruju u Boga, jer do sada jo nisu mogli da ga
bolje upoznaju. Ali kod mnogih je prividna estitost
neto isto izvanjsko. esto samo maska. Ako je netko
samo tako dugo estit dok ga dri strah da e biti ot
47

kriven, da li je takav ovjek uope estit? Ako je netko

prema jaima od sebe ljubezan i spreman pomoi, ali
mrzovoljan i brutalan prema onima koji su bez obrane,
je li on estit? Zar kod mnogih ne nestaje estitost kada
im maska vie nije potrebna? Gdje su prijatelji u nevolji?
Tu se oituje pravo lice kao strano nepoteno.
Drugi izgledaju vrlo estiti, ali sami sebi postavljaju svoje
zapovijedi. U Boga ne vjeruju, jer im se Boji zahtjevi
ine suvie strogima. Na taj nain oni sami sebi donose
poslovni moral, brani moral, asti i pouzdanosti... Je li
to estito, kada ljudi svom Gospodinu Bogu uskrauju
poslunost, jer ele ivjeti udobnije?
Ali prije svega: to zapravo ljudi razumiju pod estitou?
Svaki se sam sebi ini estitim, kada svoja osvjedoenja
mijenja kao koulje; ak i onda kada nema nikakovih
uvjerenja i kada se mijenja kao zastava na vjetru. to
misli sit malograanin da je estito? Hitler, Staljin bili su
uvjereni u svoju estitost. Ali tada se nauavalo: to je
slabo treba unititi. Milosre je grijeh. Ubistvo mi
lijuna Zidova bilo je pitanje asti. Prezir ene bio je za
Nietzschea takoer znak snage. Sartre negira svaku sav
jest, svaku unutranju povezanost s Bogom. Sve to slo
boda stvara oznauje se kao dobro, pa i onda ako je to
prekraj.
Odluujue: moe li netko biti estit, ako ne priznaje
nikakvu unutranju veza sa savjeu? Nikakvu poveza
nost s bilo kakvim vrijednostima, zapovijedima, dunos
48

tima? Ta unutranja povezanost je odluujua kod zaista

estitog ovjeka! Tko te unutarnje veze na bezuvjetne
moralne zahtjeve savjesti priznaje, taj je savjestan, svjes
tan dunosti i u isto vrijeme religiozan, jer je religija
veza s beskonanim Bogom.
Tko Boga nijee, taj na dosljedan nain mora nijekati i
bezuvjetne moralne zahtjeve savjesti, jer samo Bog nas
moe apsolutno vezati savjeu. Bez Boga savjest nema
autoriteta. Tko Boga nijee, taj je unitio temelje es
titosti! Sve to jo tada ostaje od estitosti, to je samo
elja, ali bez vrstog temelja: te estitosti moemo se
pridravati, dok nam to ini zadovoljstvo, ali ju odba
cujemo, im nam postane teka.
Sama estitost bez Boga, takozvani humanitet, lako se
pretvara u bestijalitet. To je iskustvo izrazito pokazalo:
pepeo bezbrojnih idova, usamljeno umiranje stotina
tisua bolesnih, starih, neizljeivih, koji su neko unita
vani, milioni ljudi, koji su u koncentracionim logorima
umirali od gladi, smrzavali se, iskrvarili.
Samo Bog nam daje u savjesti onu unutarnju vezu, koja
ini najintimnije jezgro estitog ovjeka.

49

Postoji li neto poslije smrti?

Da postoji neto poslije smrti moe se vrlo drastino
pokazati: ako u mom ivotu postoji dunost, jedno
mora, tada mora postojati i jedno polaganje rauna i
sud, jer dunost nema svrhe ako ne polaemo raun. Ako
u naem ivotu postoji odgovornost, tada jednom netko
od nas mora traiti polaganje rauna. - Kako ta dunost
traje kroz cijeli ovot, tada oito polaganje rauna moe
uslijediti tek nakon nae smrti, polaganje rauna o svemu
to smo inili. I ako me u svijetu nitko nije ulovio, nikakvo
redarstvo, nikakav ef, nikakav drug u poslu, morat u
poloiti raun ak i za djela poinjena u najveoj skrovitosti. Kada nakon smrti ne bi nita postojalo, nikakav
sud i nikakvo polaganje rauna, tada bi svatko mogao
initi togod eli. Trebalo bi biti samo lukaviji od policije,
trebalo bi biti samo spretniji od drugih.
Postoje i drugi dobri razlozi u prilog opstojnosti vjenog
ivota, vjenog u ovjeku, vjena tenja za beskonanim.
U naem ljudskom srcu gori vjeni plamen, vjeni zahtjev
za pravdom. Nepodnosivo nam je gledati kako esto
upravo zli uivaju u slasti i lasti, a pored njih poteni ive
u bijedi i nesrei.
Kroz tisue godina ljudi su bili uvjereni da postoji jedna
pravda i izravnanje^ Postoji pravda, ali se ona ovdje na
zemlji ne realizira. ivot ovjeka radi toga u ovom krat
50

kom zemaljskom razdoblju mora imati nastavak i tek

tada se pravda moe ispuniti: za grenika i za sveca.
Dalje jedan zahtjev za beskonanim: ovjek ivi nekoliko
decenija - emu zapravo? Samo vjenost moe ivotu
dati smisao i ispunjenje pravinosti.
Jo jedna misao o vjenom u ovjeku: to je s trpljenjem ?
s gubavcima, s onima koji boluju od raka, s usamljeni
cima, preplaenima? Trpljenje se moe samo onda pod
nijeti, ako spoznamo njegov duboli religiozni smisao:
kajanje, pomirenje, ienje, opravdanje. Ljudi e se
uvijek sve vie i vie pitati: je li igra vrijedna uloga?
Vrijedi li uope ivot, koji donosi toliko trpljenja i boli?
Oni e ljudi izdrati u ivotu koji znaju da se njihov ivot
zasniva na vjenosti. Ostali su u velikoj opasnosti, da svoj
ivot odbace. Jer ukoliko je ovjekvie slobodan, utoliko
e lake odluivati o svom ivotu. On e ga lake odbaciti,
ako nije vezan za Boga i za vjenost. Sve ee e trplje
nje nametati ovjeku pitanje: postoji li vjenost?
Ali to je moda najdublji dokaz za to da neto vjeno
mora postojati: upravo najbolji u ovjeanstvu navijetaju u slonom zboru neunitivu enju za uzvienijim, za
vjenim. Kako su pak svi nai nagoni puni smisla, zar e
tada upravo taj najdublji i najsvetiji zahtjev ovjeka ostati
besmislen, bez ispunjenja?
Mnogi kau: nita ne moe postojati poslije smrti, jer
mrtvo tijelo istrune u grobu! Ali zamislimo malu gus
51

jenicu jednog leptira. Ona mora prividno uginuti. No

samo je vanjska kukuljica mrtva! Iz kukuljice e izmiliti
novi ivot: prekrasni leptir. - I nije li isto tako i kod zrna
ita? Zar ono ne mora umrijeti, da bi se mogli razviti
stabljika i plodonosni klas? - Na kraju pokazuje nam i
atomska fizika da se materija oduhovljuje na slian
nain, moe se pretvoriti u svjetlosnu energiju. To se
zbiva i kod svake atomske eksplozije. Slino treba da je
i kod nas. I mi emo se tako jednom preobraziti, pro
mijeniti, produhoviti, ljepe nego aroliki leptir krasnih
boja, koji izlazi iz neigledne ljuture, kukuljice.

Je Ii Bog smisao naega ivota?

Moda imamo dojam da vrlo dobro znamo smisao i cilj

svoga ivota: mi elimo u svom pozivu neto postii,
dobro zasluivati, neto lijepo doivjeti, imati obitelj i
odgajati djecu... Ali ivot ini ljude realistima, jer nam
se ini da veliki ideali to im se vie pribliavamo to oni
postaju manji. U prvom redu razoarava nas zadovoljstvo
ovog svijeta, koje bismo eljeli iskusiti u najviem mo
guem stupnju. Jelo, pie, smijeh, senzacije - sve je to
dodue lijepo i plemenito, ali to je suvie malo za ivotni
52

cilj. To ne moe zasititi nae srce; naa najdublja nutrina

ostaje pusta, nijema, prazna i nezadovoljna.
ak i omiljeni poziv ne moe ispuniti puninu naega srca.
Sve vie uviamo: moe i bez mene. I mi se ponovno
pitamo: Zar je to potpuni sadraj moga ivota?
Pa i ljudi ne mogu biti najvii cilj, ak i onda ako za njih
elimo ivjeti i umrijeti. Nitko od njih ne moe ispuniti i
posljednji kutak naeg srca, pa makar oni bili i idealnog
karaktera. Stoga se pitamo: Zato mi ljudi zapravo
ivimo? Zato treba da budemo na svijetu? Zato
moramo pomagati drugima da bi mogli ivjeti? Roeni
smo da ljubimo i trpimo nekih 70 godina, a zatim umi
remo. emu sve to? Tako moda moemo razumjeti one
ljude koji se na oigled ivota punog trpljenja ozbiljno
pitaju: Isplati li se uope ova igra, koja trai tako visok
ulog u trpljenju?... Ne bismo li radije svojevoljno nainili
kraj?
Moda pri slinim razmiljanjima po prvi put u naem
ivotu posve svjesno osjeamo glad za vjenim, nepro
laznim, nerazorivim. Tada znamo: samo beskonano,
vjeno moe ispuniti moju najdublju nutrinu: moe uti
ati najdublju glad moga srca. Nae ljudsko srce je veliko,
suvie veliko, da bi ga mogla zasititi zemaljska praina.
isto ljudski ciljevi i ideali, gledano na dui rok, ne mogu
nas ispuniti. Samo ako znamo za vjeno, nerazorivo,
smoi emo snagu, za svaku rtvu, ispunjenje dunosti i
strpljivosti u svom ivotu.
53

Ali zato mi ljudi imamo zemaljski ivot, kada je vjeni

zapravo na pravi ivot? Je li nam uope taj zemaljski
ivot potreban? Moramo li ga shvatiti ozbiljno? Moramo
li se zauzimati za prolazno, kada je vjeno najvanije? esto ujemo na to pitanje neispravan odgovor: Vjeni
ivot je jedino vaan, zemaljski ivot je u poredbi s njim
beznaajan. Takvo gledanje je lano i moe dovesti do
poraavajuih posljedica. Svi mi, koji se nalazimo usred
zemaljskog ivota, s pravom emo odbaciti takvo shva
anje kao nepravedno potcjenjivanje nae zemaljske
djelatnosti i nauke.
Prema tom shvaanju bio bi dakle sav na rad i briga
praktino besmisleni, manje vrijednosti. Na ivot bi tada
imao samo jednu zadau punu smisla, da ljubimo Boga,
ali ne i blinjega. Mnogi stoga potpuno odbacuju vjeno,
jer prividno stavlja na na ivot toliko neopravdane
zahtjeve. Ali ako niti vjeno niti zemaljsko nije jedino
vano, to tada uistinu znai na zemaljski ivot? Od
govor glasi: Na zemaljski ivot je vjerna slika, odraz u
ogledalu vjenog. Sve to ovdje na zemlji cijenimo,
samo je privid, poredba, slika, onog vjenog i besko
nanog, koje emo jednom gledati. Naa predanost radu,
na interes za temeljne probleme ivota, naa briga za
dom i obitelj, nae prijateljstvo, ak i naa tehnika, um
jetnost i znanost, na napredak u svim stvarima: sve je to
vjerni odraz, slika vjenog i mora stoga biti isto tako
vano kao vjeno uzeto samo. Krist kae: to uinite
jednom od ove moje najmanje brae, meni ste uinili.
(Mt 25,40).
54

Meutim nae su oi ponekad suvie slijepe da bismo

mogli dovoljno jasno gledati beskonano izvan svih stvari
svakodnevnog ivota. I radi toga trebamo religiozni ivot
u uem smislu: molitva, vjera, Misa, rijei Kristove. Tako
emo se nauiti shvaati da zemaljski ivot ima isto
znaenje kao i vjeni. Zemaljske i vjene vrijednosti
zahtijevaju istu brigu, trud i predanost. U ovom zemalj
skom ivotu odluuje se stoga ujedno i na vjeni ivot.

Je li Bog utjeha?
Ako se upitamo, zato zapravo vjerujemo u Boga, tada
e odgovor uzimajui nae srce u obzir moda glasiti: jer
je Bog utjeha. Mi se ne moramo radi toga priznanja
uope stidjeti. Poneki put dakako vjerujemo da svijet i
ivot moemo i bez Boga savladati. Ali iskustvo nas ui
neto sasvim drugo. Mi uoavamo na sebi i na blinjima
stvarnu bijedu, oajanje. Moda se svaamo sa svojom
sudbinom i sve nam je mrano, bez trunka nade, bez
izlazno. U takovim trenucima doivljavamo, osjeamo
potrebu da nam bezuvjetno nedostaje oslonac uz koji se
moemo priljubiti. Mi ljudi nismo dovoljno veliki da
bismo mogli sve sami savladati. Mi trebamo nekoga
kome moemo zavapiti, prema kome moemo ispruiti
ruke u nevolji, trebamo pomonika - Boga.
55

Kako smo pak esto mi ljudi osamljeni meu tisuama

koje prolaze pored nas. Rado bismo imali nekoga, kome
bismo mogli pokloniti svoju ljubav. Ali nikoga nema koji
bi nas prihvatio, koji bi nas ozbiljno shvatio, nikoga koji
bi se o nama starao, koji bi nam poklonio skrovitost, koji
bi nam ponudio svoje utoite. Tada je Bog jedini prijatelj
u naoj samoi, jedini kojemu moemo rei: Sada nema
nikog drugog osim tebe.
Ili to treba da uinimo kada smo preputeni nepravdi, a
na daleko i iroko nema nikoga, koji bi nam pomogao da
postignemo pravdu? U svim tim prilikama osjeamo sve
vie tijekom svog ivota: Trebam te, moj Boe, trebam
tebe, tvoju utjehu.
Religiozni ovjek je takoer u svojoj patnji jo uronjen u
svoga Boga. On zna da je trpljenje pokora puna smisla,
koju on voljno prihvaa; ili iskuenje puno smisla, u
kojemu mora oeliiti svoju snagu; ili oienje puno
smisla, koje ga vodi ka svjetlu mudrosti. U svakom sluaju
trpljenje ima za religioznog ovjeka uvijek zadau punu
smisla. Ali kako e ovjek bez Boga prevladati duboku
patnju, a da se ne slomi? Mi ljudi emo uvijek trpjeti, jer
emo biti duevno osamljeni, izdani, izbaeni, prezreni...
K tome jo dolaze bievi ovjeanstva. Oni se danas zovu:
rak, srana oboljenja, atomski rat, bijeda izbjeglitva,
menaerska bolest i neuroza. Sutra e biti druge. Kako
emo savladati sva ta trpljenja bez Boga?
Gdje je izgubljena veza s Bogom, tu se ovjek razbolijeva
u sri. ovjek ostaje bez korijena, bez domovine, u
56

nutrini prazan. Pusto i praznina potresaju ovjeka, dok

ga ne savlada strah, tako pie lijenik dr. Hans Citron. O tom strahu ovjeka, koji vie nije uronjen u Boga,
govori i moderna filozofija. Ona oznauje strah kao
temeljni osjeaj suvremenog ovjeka. Je li dananji
duevno bolesni, neurotini ovjek, produkt one neuronjenosti u Boga, straha i gubitka domovine? Sigurnost,
pouzdanje i duevni mir raaju se iz uronjenosti u
Boga. U svakom sluaju potvruje se injenica, da svi
stvarno religiozni ljudi samo kod Boga mogu nai onaj
duboki mir due, onu domovinu, i radost koju svijet ne
moe dati.
Ali Boga ne treba samo svaki pojedinac. I svijet kao
cjelina takoer ga treba. Albert Einstein, osniva teorije
relativnosti, kae: Uvjeren sam u to da bi se bez religije
ovjeanstvo jo i danas nalazilo u barbarskom stanju.
Sav zajedniki ivot zbiva se pod nezamislivo primitivnim
okolnostima, sigurnost za svojinu i ivot jedva da bi
postojali, a rat svih protiv svih, koji je stalna ljudska
potreba, to je moje osvjedoenje, izrodio bi se u neto
jo mnogo stranije, nego to je danas sluaj. - Pomou
prisile, koncentracionih logora i policijskim pritiskom ne
moe se trajno odrati niti jedna zdrava, slobodna za
jednica. Kada popusti vanjski pritisak, tada se ljudi, koji
ne posjeduju duboku nutarnju smirenost, izopauju i
pretvaraju u hordu neobuzdanih egoista, koji se meu
sobno bore. Ljudska zajednica moe samo tada opstojati
u slobodi, ako je unutarnja religiozna veza pojedinca s
Bogom dovoljno vrsta.
57

Bog mora jo u mnogo veoj mjeri biti naa utjeha. Ne

samo u oajnim sitacijama, nego naa svakidanja utjeha.
Prijatelj, kojemu se svakodnevno obraamo. Tada emo
moi jo mnogo dublje vjerovati u Boga, ako od njega
svald dan primamo utjehu.

Postoji li grijeh?
Mnogi ljudi doivljavaju svoj grijeh vrlo intenzivno.
Poslije tekog prekraja ini nam se da se izmeu nas i
Boga nalazi zid, koji nas razdvaja, odvajanje od Boga. U
tom stanju odvraanja od Boga osjeamo, slutimo: sada
sam proigrao ono to je najhitnije u mom ivotu. U nama
je tada neki tajanstveni strah kao kada pred sobom
ugledamo otvorenu provaliju.
Poneki ljudi imaju dojam: nemam nikakovih grijeha.
Hvala Bogu, ako nam nae srce ne moe predbaciti teke
prigovore. Bit e to jamano tako da upravo imamo samo
one svakodnevne grijehe koje svi mi inimo. Ali nije dolo
do odluujueg prekida s Bogom, do punog, tekog,
svjesnog grijeha, s bitnim ne Bogu. - Svakako moe
postojati i drugi uzrok, ako netko kae: nemam ni
kakvog grijeha. Dobro razvijena savjest priklanja nas
uvijek prema boljem i stoga nam stavlja mnoge prigo
58

vore, jer toj tenji za boljim nismo u potpunosti udo

voljili. Ako si neki ovjek uobrazi da nema grijeha, tada
njegova savjest ne funkcionira ispravno. Ona je lukava,
nerazvijena, nedovoljno ispravna, ili potisnuta. Sada
moramo taj prijavni ured Boji bolje izraditi, da bude
osjetljiviji. Moramo vie sluati tu savjest i prema tome
ivjeti, tada e ona ojaati i glasnije govoriti injenice.
Neki tvrde: Grijeh uope ne postoji. Oni govore:
Nagoni upravljaju ovjekom.
Nae ljudske djelatnosti odreene su ustrojstvom karak
tera. Nae naslijee upravlja naim vladanjem: bio
kemijski procesi, hormoni, vitamini utjeu na predominantan, prevladavajui nain na nae miljenje. K
tome jo dodajemo sugestiju mnotva, moderni kolektiv
sa svojom ideolokom indoktrinacijom, zatim neuroze i
duevna oboljenja, sredinu u kojoj radimo i svoj odgoj.
Sve to ini od nas ovjeka, koji jednostavno i ne moe
drukije djelovati! Prema miljenju tih ljudi nae dje
lovanje, nae radnje nisu vie slobodne kako u dobru
tako i u zlu. - Poneki ljudi se jo k tome ale da ih njihove
strasti u tolikoj mjeri sputavaju, da tada zapravo i prestaje
razborito miljenje. - Zar u ovjeku ne postoje nikakvi
grijesi, nego samo nagoni?
Nai nagoni mogu nas zaista zarobiti. Mi smo tada robovi
naeg raspoloenja, vremenskih prilika, hormona, ro
bovi naeg kukaviluka, mode i nae okoline. Jedan
suvremeni psihijatar je rekao: 90% naih radnja je ne
slobodno! - Ali na kraju mi sami odluujemo o tome tko
59

smo mi! Mi postavljamo, donosimo odluke o granicama

upravo u najodlunijim trenucima svoga ivota! Mi od
luujemo o tome hoemo li jednostavno pasti u ponor ili
emo pokuati put usmjeriti u visinu, hoemo li se pre
pustiti struji, da sve ide i tee kako hoe, ili emo zapoeti
ozbiljnu borbu za ono to je bolje. Mi vrlo dobro znamo
da imamo slobodu da donesemo odluku i kaemo: pre
pustit emo se toku struje, ili elim da se borim i
potrudim. U svojoj najdubljoj nutrini mi smo duboko
uvjereni da postoji sloboda odluke i odgovornost, da na
kraju krajeva mi donosimo odluku. Mi znamo da postoji
ustrajnost u dobru, uskraivanje nedoputenog grijeha.
Ali poneki uzdiu: Jednostavno ne nogu izvravati 10
zapovijedi Bojih. Kod tih je ljudi moda nagonska
snaga toliko jaka da im konji uvijek pobjegnu, ak i
ako takvi ljudi poteno pokuavaju savladati svoju
srdbu, putenost, kukaviluk, ali pri tome uvijek ispu
taju uzde iz ruku. Ovdje je jedno vano: pred Bogom
odluuje iskljuivo naa volja, nae nastojanje, naa
potena nakana. Gdjegod se nalazili, u movari ili na
planinskim vrhuncima: uvijek moemo svoje oi podii i
stremiti prema gore. Samo to odluuje o vrijednosti
naega ivota.
U naem e ivotu biti grijeha. Ako meutim vjerno
pokuamo put usmjeriti prema gore, uvijek emo biti na
putu prema Bogu.

60

Povratak Bogu
Bilo kada u tvom ivotu, moda prije dueg vremena,
nastupio je prekid s Bogom. Otada postoji ponor izmeu
tebe i Boga. Ti si se moda na to privikao, pomirio se s
tim stanjem. Ali negdje u dubini tvoga srca javlja se bolna
enja da Boga ponovo otkrije. Moda u tebi postoji
tiha spremnost da se vrati Bogu. to te zapravo prijei
da nae put povratka ka Bogu? Postoje neke tekoe.
O njima emo sada zajedno porazgovarati.
Moda ima potekoe u vjeri? Moda nikada nisi uo
razborito obrazloenje, dokaz o Bojoj opstojnosti. A s
druge strane osjeao si otpor, jer nije bilo solidnog te
melja za vjeru u Boga. Svakako svoju vjeru nisi htio
zasnovati na samim osjeajima i slutnjama. Moda je
takoer bila po srijedi i velika zauzetost u radu, tako da
jednostavno vie nisi imao vremena i mira da bi razmi
ljao o Bogu. Na taj ti je nain Bog postao stran. - Zar da
ostane taj rascjep izmeu tebe i Boga? Odluujue u
naem ivotu ipak je jo vjeno. Zar da ne moemo
osigurati vie vremena za ono to ostaje vjeno?
Moda ima i druge potekoe: sa svojim nagonima nee
nikada izai na kraj. Radi toga smatra da je u redu s
jedne strane da se moli Bogu a s druge strane upada u
grijeh. Teko ti je. Ali gospodin Bog zna za tvoje prave
nevolje. Budi uvjeren da i drugi imaju takve potekoe.
61

Kada te obuzme slabost, tada se mirno obrati Bogu i reci

mu: Gospodine, Boe, elim opet poeti iz poetka.
Sasvim je neto drugo, ako netko potpuno jasno kae: ne
elim napustiti poneto to me odvaja od Boga.
Jo sam previe mlad i elio bih jo da uivam u svom
ivotu! - Ti si u delikatnom poloaju. Zatvara oi i igra
se slijepog mia s Bogom. Koliko ti vremena jo treba da
se obrati? Poneki put ide to brzo: saobraajni udes,
srani infarkt, smrt na ulici, atomski rat... Moda misli:
Ja u se jo prije svoje smrti brzo obratiti. Ali to onda,
ako ti Gospodin Bog taj dobri as, u kojem je tvoje srce
prijemljivo za Boga, uskrati, vie ne pokloni? Ako i tada
ostane jednostavno tvrdokoran i ravnoduan sve do
svoje smrti? I za dobru volju moramo moliti. Zar nee
pokuati?
Ili te je jednostavno lov za uspjehom potpuno obuzeo?
Je li prekid s Bogom nastupio radi toga to vie nema
slobodnih misli za Boga? - To je teka krivica ako ti je
novac vrjedniji od Boga. Moe li ga ponijeti sa sobom?
Ti zna, doi e vrijeme, kada e ti Bog biti vaniji nego
sav novac.
Ili naprotiv suvie voli udobnost, te nema vremena za
molitvu, za slubu Boju, za misli o Bogu? - Time je
rascjep izmeu tebe i Boga postao prevelik. Zar ne bi
makar naveer mogao ukrasti nekoliko minuta pune
tiine da zahvalno pogleda prema gore i zahvali za sva
62

dobra koja si toga dana primio? Ili si moda jednostavno

bio kukavica da prizna Bogu: plaio si se da e te
ismijavati radi toga to si religiozan, ili misli da e
pretrpjeti tetu ako vjeruje u Boga. I kukaviluk je
krivica. Odvojio te je od Boga. Uostalom, tko te prijei
da prije svega u svojoj nutrini jednom razgovara s
Bogom.
Ili si moda jednostavno bio nepromiljen? Cijela tvoja
okolina je bezbona, sredina u kojoj radi i tvoji prijatelji
ne mare za Boga. Ti si se jednostavno bez razmiljanja s
njima stopio. - Nepromiljenost u tom sluaju znai: ne
mari za istinu. No sada si postao zreliji. Ako tvoje misli
sada poniru u dubinu, hoe li danas drugaije misliti
nego tada? Zar isto tako ne vjeruje da upravo o naj
vanijim pitanjima ivota moramo imati vlastito miljenje
i ivjeti prema vlastitom uvjerenju? Vjeruje li u to da
nam je Boga potreban? Naroito onda kada poinje
vjeno.

Tuom krivicom ljudi gube vjeru

Samo rijetko su filozofske spekulacije pravi uzroci ne
vjere. Veinom se vjera u Boga slama ovjekovom kri
vicom, no esto i tuom krivicom.
63

Treina ovjeanstva na zemlji ivi danas pod vlau

materijalizma. Mnogi vie ne vjeruju u Boga. Komu
nizam je nastao u srcu Njemake u prolom stoljeu.
Stisnuta pesnica je njegov simbol. Porobljeni radnici
Njemake stiskali su tada pesnice protiv izrabljivaa.
Bolesni, bespomoni, bez sredstava, naputeni, bez prav
ne zatite, djeca su traila kruh. Tada se rodila mrnja
proletera protiv njihovih gospodara, koji su se nazivali
kranima. Iz te mrnje protiv kranskih krvopija raa
se i mrnja protiv Boga, protiv religije, protiv krana.
Krivicom krana nastao je komunizam. Tko e jednom
radi toga odgovarati pred Bogom?
Moda smo mi krani dananjice na isti nain krivi radi
nevjere izgladnjelih naroda! U Europi i Americi, u
kranskim zemljama svijeta, stanuju najbogatiji stanov
nici zemlje. Mi troimo danas iznose u milijardama za
alkohol i nikotin. A pokraj nas umire od gladi godinje
30 milijuna ljudi u svijetu. Ti se narodi danas ne uzdaju
u radosnu vijest Evanelja, jer vie nemaju povjerenja u
kransku bratsku ljubav. Oni ljube Krista, ali mrze
krane, govorio je Gandhi. Tko e jednom za to biti
odgovoran?
Afro-azijski studenti dolaze na univerzitete Europe kao
religiozni ljudi, a naputaju Europu najveim dijelom
kao ateisti, kao ljudi bez Boga. Oni su kod nas dodue
naroito upoznali tehniku i stres, ali ne i ljude, kojima je
Bog sredite ivota. I radi toga ne vjeruju vie u Boga.
Oni e kao rukovodioci svojih mladih naroda izgraivati
64

nove drave, ali bez Boga. Kako emo mi europljani radi

toga jednom odgovarati.
Ljudi uvijek trebaju uzore! Oni moraju upoznati jedno
arko srce, vidjeti oduevljenog ovjeka i tek tada e
moi povjerovati u veliinu Boga koji je iznad svega. Ali
kako e se ledena srca ugrijati, kada nigdje ne susreu
ar boanske ljubavi u ljudima?
Iz kolske klupe mladi ljudi polaze u pogone, obrte,
poduzea. Poslije nekoliko mjeseci stariji kolege ih dob
ro obrade. Sada je seks tema broj jedan, a Bog je zrak i
poruga. Nas krane jednom e zapasti teka odgovor
nost. Na sudnjem danu morat emo spoznati da naom
krivicom nevjernici nisu mogli pronai put ka Bogu!
Upadljivi grijesi ljudi vjernika odbijaju nevjernike. Od
vratnost prema kranima pretvara se u odvratnost pre
ma Bogu. Oni koji su udaljeni od nas doivljavaju krane
kao brutalne, bezobzirne, egoistine. Tako postaje
religija u njihovim oima nesimpatina i bezvrijedna, jer
prividno nema snage da ljude uini boljima. I Crkva u
cjelini, jer se sastoji od ljudi grjenika, ini uvijek po
novno pogreke radi kojih se ljudi osjeaju odbaeni od
vjere. Boanska snaga koja je u vjeri, mnogima je gri
jesima toliko zamraena da joj razoarani ljudi okreu
lea. Na taj nain ljudi esto gube vezu s Bogom.
Moramo se plaiti odgovornosti, koju imamo jedni za
druge: da naom krivicom drugi ne postanu kolebljivi u
svojoj vjeri u Boga, da naom krivicom ne ostanu u tami
65

nevjere, jer u nama nisu nali nikakvo spasonosno

svjetlo.

Je li sumnja u Boga grijeh?

Mnogi se bore za vjeru, ali nisu u stanju da je osvoje. Ali
te ljude koji se bore, treba unato tome visoko cijeniti,
jer kod njih postoji glad i e za istinom. Oni su traitelji
Boga i imaju potenu elju uiniti sve to po svojoj
savjesti spoznaju kao ispravno. - Tamne sate u vjeri
morali su doivljavati i sveci. Bila je to kunja i provjera
pred Bogom. Na ivotu svetaca moemo spoznati da sam
poboni osjeaj ne ini nau vjeru vrijednom. Vjera je
utoliko dragocjena ukoliko ureuje na ivot ispravnim
tijekom.
Ponekad otkrivamo u svojoj vjeri probleme koji nas kroz
neko vrijeme zbunjuju. Te potekoe u vjeri nisu ni u kom
sluaju grijeh, nego nas moraju podstai na razmiljanje
i produbiti nau vjeru. - Kod mnogih, koji sumnjaju u
svoju vjeru, nedostaje najelementarnije znanje o Bogu.
Nitko im na zadovoljavajui nain nije pokazao put ka
Bogu i vjeri. Tu je vie tue krivice nego li vlastite.
Mnogi su meutim sami krivi za svoju sumnju. Tko gomila
krivicu na krivicu i nee da se obrati, taj e konano
66

napustiti Boga. Njegova nevjera je bjekstvo od Boga. Isto

tako ako molitva, kontakt s Bogom, nije vie uobiajena,
tada e unutranje iskustvo zakrljati i na kraju e se
pojaviti sumnje u vjeri. - Mnogi su takoer utoliko krivi
u svojim sumnjama to su se za vrijeme ivota zadovo
ljavali s minimalnim zahtjevima vjerskog ivota. I ako je
tada nadolo trpljenje, ili im Bog nije odmah usliao
molbu, ili su vidjeli sablazan u Crkvi, tada se njihova slaba
vjera slama ve kod najmanjih optereenja od kojih su se
morali braniti.
Protiv vjerskih sumnja moramo neto uiniti. Sumnja je
neizmjerna opasnost: ako vie ne vidimo jasno cilj i
votnog puta, kako emo onda prispjeti na cilj? Ako su
temelji svog ivota truli, kako emo onda na njima
izgraditi zgradu naeg ivota? - Ako je naa vjera puna
upljina, praznina, tada bismo morali poeti razmiljati:
prosuivati, sluati, itati i prikupljati znanje i sigurnost.
Prije svega morali bismo u prvom redu raistiti sa svojom
savjeu, jednom temeljito nainiti red! I tada pokuati
ivjeti prema svojoj savjesti. Tada e nam Bog govoriti
sve glasnije i prijateljskije, dok njegov glas jasno ne
razumijemo i zahvalno u njega povjerujemo. - Takoer
moramo i moliti za vjeru. Iskustvo je miliona molitelja da
nas Bog uje i da nam govori u molitvi.
Mnogi imaju potajne sumnje i nesigurnosti u svojoj vjeri
u Boga. Oni su dodue religiozni, ali samo polovino
sigurno, jer se nikada ne moe posve izvjesno znati
postoji li iza smrti jo neto. Ta sumnja, taj nedostatak
67

vrste vjere, razjeda temelje religioznog ivota kao rakrana. Jer je sve potkopano i razjedeno, mora religiozno
ostati samo vanjtina, nakit, neto nakalemljeno, ali vjera
ovdje ne moe biti kima cijelog ivota.
Je li mogue u dananje doba imati jo tako snanu,
duboku vjeru, kao to su je imali stari? Tempo, indok
trinacije, jedva jo daju dovoljno vremena za kontakt s
Bogom. Ovdje si mora moderni vjernik eljeznom rukom
stvoriti rang listu vrijednosti: u dnevni program na prvo
mjesto mora doi Bog i molitva, a tek potom sve ostalo.
Moramo nai vremena za novine, ienje zuba i istou.
-A s druge strane mami moderni potroaki raj tako da
pokraj njega prijeti opasnost da nee preostati interesa
za Boga. Ovdje mora dananji vjernik nauiti veliko
samosvladavanje pri kupovinama i uivanjima u mo
dernim potroakim dobrima. Bog mora i nadalje ostati
sredite naega ivota! Takoer i znanje i temelji vjere
moraju kod modernog molitelja biti bitno solidniji nego
u srednjem vijeku, jer mi danas moramo dati odgovor na
mnoga pitanja, koja su u srednjem vijeku bila jo ne
poznata.

68

Moram li moliti?
Vjerovati znai susresti Boga i imati povjerenja u
beskonano, koje smo susreli, znai: pobonost i
pouzdanje. Vjera moe nastati samo iz susreta s Bogom.
Bez sumnje Boga moemo susresti i izvan molitve: u
prirodi, umjetnosti, knjievnosti, u dragocjenim ljudima.
Boga moemo susresti i onda kada se pokoravamo
njegovim zahtjevima, koje nam savjest nalae.
Unato tome ostaje kruto iskustvo da nae ui u vrtlogu
svakodnevnog ivota ostaju i suvie glupe za Boga. Svjet
ske reklame suvie nas zasljepljuju, da bismo Boga mogli
vidjeti duhovnim oima. Tako prolazimo mimo Boga i ne
susreemo ga. Stoga nam je potrebno neko vrijeme u
kojem emo se svjesno odluiti za Boga, da bismo uli
njegove elje, zahvalili mu za pomo, molili u svojoj bi
jedi, izmolili oprotenje: vrijeme molitve.
Tko ne moli, rijetko e kada susresti Boga i stoga e zaista
jedva moi vjerovati u njega. Stalan susret s Bogom u
molitvi uzrok je stvarne vjere. Dokazi samo podupiru
razum. Ali iva spoznaja Boga odraava se u molitvi. U
molitvi doivljavamo Boga kao sadanjost koja stvarno
postoji. Tko ne moli, tko ne skuplja nikakva unutarnja
iskustva, uvijek e napola sumnjati. Tko eli biti uvren
u vjeri, taj mora sve vie i vie moliti. Taj susret s Bogom
postat e tijekom vremena srdaniji: prijateljstvo kao
69

meu ljudima. Iskustvo miliona molitelja kae nam da

Boga moemo stvarno sresti i s njim razgovarati. Ako
razmjena misli s Bogom prestane, prijateljstvo s njim e
ohladnjeti, Bog nam postaje stran, veza se raskida.
Ali ti pita: to treba moliti? I najkraa molitva moe
donijeti pomo, postati otvoren put ka Bogu. Tko neku
od najpoznatijih molitava izgovara polagano i s raz
miljanjem, spoznat e da je to susret s Bogom.
- Drugi ele slobodno razgovarati sa svojim Ocem, i to
je vrlo dobra molitva, jer Bogu kazujemo nae brige,
slabosti, patnje i molbe.
- Tko se ne moe susresti s Bogom, za njega e svaki trud
koji ini, da bi sreo Boga, biti molitva: religiozna knjiga,
razmatranje o Bogu, razgovor o Bogu, tihi, misaoni
asovi razmiljanja o smislu i cilju ivota... Sve je to
molitva za onoga koji trai Boga.
Mnogi kau da nemaju vremena za molitvu. urba,
izazovi, obitelj. No tu e pokazati kolika je vrijednost
Bog za nas. Ako dakle vjerujemo u to da je on sud
bonosni, odluujui cilj naega ivota, tada emo uvijek
nai vremena za molitvu. Poneki iz sasvim drugih razloga
ne mole: doklegod ovjek ustraje u svom grijehu, stvarno
nije u stanju istinski, iskreno moliti. To znai da se
moramo obratiti i moliti Boga da nas ponovno primi u
svoje stado. Zid razdvajanja izmeu nas i Boga mora se
sruiti.
70

Moramo mu priznati svoju krivicu i moliti ga da nas

ponovno primi u svoju kuu i da nam opet bude dobri
Otac.
- Brzo moramo dovesti u red ono to nas od njega odva
ja, inae e se rana zagnojiti i postati zloudna.
Neki kau: Ne mogu moliti. A moliti je tako jedno
stavno. Moliti znai: zazivati u pomo. Nije li po sebi
razumljivo da tom Ocu koji je iznad nas kaemo: Pomozi mi!? Bogu nije potrebna naa molitva. Nae
molitve su znak povjerenja u njegovu dobrotu. I on e
nam tada udijeliti sve to je za nae dobro. Ako ga
molimo za neku sitnicu, on e uvijek odabrati ono to je
za nas bolje.
U molitvi je kao i u braku. Ako drugome izlazimo u susret
samo onda kada nas to veseli, a ne onda kada je to
potrebno, tada to i nije pravo prijateljstvo. Stvarna nak
lonost prema drugome pokazuje se u stalnoj vrijednosti,
a ne samo u usplamtjeloj strasti trenutka. Naa stvarna
naklonost prema Bogu izraava se trajnom vjernou, u
stalnom pokuaju uvijek sretati Boga i u postojanoj
molitvi. Tako emo sresti Boga ve u ovome zemaljskom
ivotu.
Je li potrebno moliti? Molitva je glavna ulica na putu u
vjenost.

71

Trebamo ii objavu?
Trebamo li Krista?

Vjeruje li zaista da mi s vojim skromnim ljudskim ra

zumom moemo rijeiti sva bitna pitanja svog vjerskog
ivota? Kako si na primjer predstavlja Boga? Moramo li
se Boga plaiti, jer doputa trpljenje i smrt? Ili je Bog
tako bezazlen da ga ne zanimaju ljudske pogreke? - Tko
e odgovoriti na ta pitanja pomou skromnog ljudskog
razuma? Od tih pitanja zavisi toliko toga.
Odakle ti nadalje sigurnost da postoji grijeh i sud poslije
smrti? Dunost i savjest? Bog i vjenost.? Vjeruje li
doista da ja ili ti s ovo malo mozga moemo sigurno
razrijeiti ta prastara pitanja? Postoje dodue ozbiljni
razlozi u prilog tome da moemo. Ali takoer postoje i
mnogi visoko nadareni i inteligentni ljudi koji misle
drukije nego ti. Ili vjeruje da si pametniji nego svi
uveni profesori, koji danas negiraju slobodnu volju, a
time i svaku odgovornost ovjeka, negiraju postojanje
due u ovjeku, negiraju grijeh, dunost i savjest? Mnogi
negiraju ak i samu Boju opstojnost i posljednji sud
poslije smrti.
- Kako e ti kao jednostavan, vrlo zaposlen ovjek, bez
temeljite znanstvene izobrazbe, ta tako teka i sudbo
nosna pitanja razrijeiti samo svojim razumom? No up
72

ravo najvanije i najradikalnije odluke zavise od tih od

govora, koje mora dati o tim posljednjim pitanjima.
Kako e meu mnogim nazorima o svijetu u dananje
doba, u toj zbrci razliitih miljenja pronai upravo ono,
to je zaista istinito i ispravno? Nalazi se usred razliitih
strujanja dananjice u kojima si odrastao. Sve te stran
putice utjeu na tebe na neki nain preko radio emisija,
novina, radnikih sindikata, vojske itd. Ta miljenja pro
turjee jedna drugima esto u tolikoj mjeri ba u naj
hitnijim pitanjima ivota. Kako e sada pronai put
istine i pravde? Nietzsche na promjer proglaava svaki
dosadanji moral kao ropski moral glupih i slabih i
zahtijeva bezobzirnu promjenu: Slabo treba zgaziti,
iskorijeniti, likvidirati, unititi! Jedni izjavljuju da je
religija sredite ivota, drugi navijetaju: Bog je mrtav.
Jedni proglaavaju ivot apsurdnim i besmislenim, a
drugi nauavaju velianstvene ideale. Jedni nauavaju
bezobzirnu ivotnu borbu, i da moe opstati samo jai, a
drugi trae opratanje, milosre... Ne postoji niti jedan
svjetonazor koji sadri vrijednosti, a koje neki drugi
svjetonazor radikalno osporava.
- Vjeruje li zaista da postoji neki mali ovjek koji sva
ova pitanja moe konano razrijeiti? Ali kako emo
ivjeti, ako ne znamo to je ispravno? Ako ne znamo
istinu, tada se u svakom sluaju moemo zadovoljiti bilo
kojim odgovorom: tako e ovjek stvoriti vlastitu sliku o
Bogu, vlastitu religiju, vlastitu istinu.
73

Tko meutim osjea stvarnu potrebu za istinom, taj e

ubrzo spoznati da on to sam nije u mogunosti spoznati.
On sluti da nam netko mora pokazati taj put, jer se radi
o naem ivotu. Za takvog ovjeka objava Boja nije vie
stvar luksuza u religioznom ivotu, nego neophodni
kruh, za kojim gladuje. U kome je zahtjev za istinom
postao iva stvarnost, taj e eznuti za Bojom rijei, za
njegovom objavom. Njemu nee istine vjere kranstva i
Biblije biti vie teki okovi. Rijei Kristove za njega su
putokaz na opasnom terenu, u nepoznatoj zemlji. Takav
e ovjek zahvalno prihvatiti svaki takav putokaz, jer zna
koliko je opasno na svoju ruku lutati okolo u ponorima
ivota.

Odakle znamo neto o Kristu?

idovski i poganski izvori pruaju nam obilje znaajnih
podataka o Kristu. Do sada najstariju nama poznatu
obavijest zapisao je Josip Flavije (37-97). Roen u Je
ruzalemu ovaj je idovski zapovjednik znao za kransku
opinu u Jeruzalemu. U svom djelu idovske starine
na dva mjesta pie o Kristu. Jedno od njih glasi: U to
vrijeme ivio je Isus, mudar ovjek. inio je neobina
djela. Mnoge idove i pogane privukao je k sebi, a kada
ga je na optubu naih najpoznatijih ljudi Pilat osudio na
74

smrt, nisu ga napustili oni koji su ga od ranije ljubili. Jo

do danas nije nestala zajednica onih, koji su po njemu
dobili ime krani (18, III,3). ak i najstariji dio tal
mudske tradicije govori o Isusu: o njegovim uspjesima
kod naroda zbog njegovih udesnih djela (aranja), o
njegovom raspeu na kri uoi blagdana pashe itd. Plinije
Mlai (62-114), namjesnik Bitinije u Maloj Aziji, pisao
je caru Trajanu. U pismu moli cara za upute kako da se
dri pred kranima, koji su u njegovoj provinciji vrlo
brojni: Oni se skupljaju odreenog dana prije sunevog
izlaska i zaklinju se na vjernost Kristu kao Bogu u
pjesmi... Nadasve daleko proirilo se to praznovjerje, ne
samo po gradovima i selima, nego po cijeloj zemlji. Tacit
(55-120) govori u svojim Analima (godinjacima) pri
opisu poara u Rimu (64) o kranima:
Da bi opovrgao glasine (koje su ga optuivale da je
zapalio Rim), pronaao je Neron krivce i dao ih je muiti
izabranim mukama, koje su radi svoje strahote bile na zlu
glasu, a koje je mnotvo nazivalo kranima. To ime
dolazi od Krista, koga je prokurator Poncije Pilat za
vladavine Tiberija izruio na kaznu smrti. To odvratno
praznovjerje bilo je za trenutak potisnuto, ali je ponovno
izbilo, ne samo u Judeji, gdje je to zlo zapoelo, nego
takoer i u Rimu.
Svetonije (75-150) pie u svojoj biografiji o caru Klaudiju
(41-54): On je Zidove protjerao iz Rima, koji su na
podstrekivanje nekog Krestosa (Chrestos) esto izazi
vali nemire.
75

Kad bismo imali samo te poganske i idovske izvore,

znali bismo sigurno, da je Krist ivio u Judeji, da je inio
udesna djela i da je poduavao narod; da je po nalogu
Poncija Pilata bio ubijen; da je u Rimu oko 50. godine
postojala Isusova zajednica; i da se od Neronovog vre
mena irila i bila estoko progonjena. To je malo, ali u
isto vrijeme i mnogo.
Najstariji kranski izvori, koje imamo o Kristu, jesu
poslanice apostola Pavla. On ih je pisao izmeu 51. i 67.
godine svojim zajednicama, u kojima je propovijedao.
Prva poslanica Solunjanima, poslanica Galaanima,
Korinanima i Rimljanima, kao osobna pisma svetoga
Pavla danas ne osporava praktino niti jedan povjes
niar. Takoer izvornost veine ostalih poslanica uvijek
poziva na Kristovo Uskrsnue i na razliite pojave
Uskrsnulog i opisuje ponovni dolazak Kristov i posljednji
sud ivima i mrtvima. Pavao govori i o mnogim poje
dinostima: izbor apostola, poslanje apostola, Isusovo
siromatvo, uvoenje presvete Euharistije, o slobodnoj
smrti Isusovoj itd.
Najvaniju sliku o Isusu prenose nam etiri Evanelja.
Apostoli Ivan i Matej su kao neposredni svjedoci oevici
pisali o ivotu Isusovom svaki u svom Evanelju (to
znai: blaga, radosna vijest) i napisali su ga za svoju
zajednicu.
Marko je po elji rimske zajednice (opine) napisao
jedno Evanelje, jer je bio stalni pratilac Petrov i sluao
76

sve njegove propovijedi. Sastavljai tih Evanelja i pos

lanica bili su ljudi koji su bili spremni za svoje svjedoan
stvo poi i u smrt.

Novi je Zavjet veim dijelom

izvjetaj oevidaca
Povijesna znanost dodaje mnoge dokaze za to da su
Evanelja napisana u prvom stoljeu, neka vjerojatno
ve prije razorenja Jeruzalema 70. godine. Taj dokaz je
radi toga toliko vaan, jer je na taj nain bilo onemo
gueno stvaranje legende, poto su Evanelja zabilje
ena jo za vrijeme ivota oevidaca. Najinteresantnija
proba na dohvat ruke su fragmenti papirusa, koji su
pronaeni u Egiptu. Radi se o dijelovima Ivanovog Evanelja, koji su napisani oko 125. (papirus 52), odnosno
oko 150. (papirus 66). Samo Evanelje mora prema
tome biti bitno starije.
Isto su tako i iskopavanja i nalazi posljednjih decenija
pokazala da su u Evaneljima potpuno vjerno opisane
gospodarske, politike, drutvene i religiozne prilike za
vrijeme ivota Isusa Krista kao i prava ivotna sredina:
novac za porez, desetina od metvice, raznolikost reli
gioznih uvjerenja kod farizeja, saduceja... Sve je to
77

dokaz u prilog tome da su Evanelja stvarno morala

nastati ve u prvom stoljeu, jer je taj milieu (sredina)
godine 70. idovskim ratom netragom nestao, razoren.
Takoer i iz starokranskih pisanih svjedoanstava
moemo dokazati da su pojedina Evanelja ve mnogo
prije 90. morala postojati: Didahe, vjerska knjiga rano
kranskog doba citira ve 30 mjesta iz Evanelja i kae
etiri puta izriito: Tako nalazimo zapisano u Evanelju
Gospodinovom. -1 papa Klement iz Rima poziva se na
svoje pismo Korinanima (96. poslije Kr.) i navodi neka
mjesta iz Evanelja. Ignacije iz Antiohije (umro 107.
poslije Kr.) koristi u svojih sedam pisama posebno esto
Ivanovo Evanelje.
Imamo kriite izvjetaje o tome da su spisi Novoga Zav
jeta napisani od oevidaca ili njihovih uenika. Biskup
Papija iz Hijerapola u Maloj Aziji (umro 130. poslije Kr.)
pie: Matej je zapisao na hebrejskom jeziku Gospo
dinove govore, a svaki ih je prevodio kako je najbolje
mogao. Od Papije takoer znamo da je Marko bio
tuma i pratilac Petrov i da je rije i djela Gospodinova
tono zapisao. - Takoer Muratorijski fragment (oko
150. poslije Kr.) svjedoi da su Luka, odnosno apostol
Ivan, sastavljai Evanelja. -Muenik Justin (umro 165.)
svjedoi o sva etiri Evanelja. - Biskup Irenej iz Liona
(umro 202.) sabire konano te izvjetaje. On takoer
svjedoi da je Luka bio pratilac Pavlov i da je napisao
Evanelje, koje je Pavao navijetao. Sastavljai (pisci)
novozavjetnih spisa esto puta svjedoe da su sami
oevici onoga o emu su izvjetavali. Tako na primjer pie
78

apostol Ivan u izvjetaju o probadanju kopljem Onaj

koji je vidio, svjedoi i njegovo je svjedoenje istinito
(Iv 19,35). I u poetku svog Evanelja govori Ivan: I
rije je tijelom postala i nastanila se meu nama. I mi smo
promatrali slavu njegovu... (Iv 1,14) Takoer i u Ot
krivenju koje se pripisuje apostolu Ivanu i u prvoj Iva
novoj poslanici, priznaje sebe kao pisca oevica: to
bijae od poetka, to smo uli, to smo svojim oima
vidjeli, to smo promatrali i to su nae ruke opipale o
Rijei ivota ... mi smo ga vidjeli i svjedoimo za nj, i
navijeujemo vam ivot vjeni... (1 Iv 1,1). Isto se tako
Petar poziva u svojoj drugoj poslanici na to: Uistinu,
nismo vam navijestili mo i dolazak naega Gospodina
Isusa Krista drei se lukavo izmiljene bajke, nego jer
smo bili oevici njegova (boanskog) velianstva (2. Pet
1,16). I Luka pie vie puta kao svjedok oevidac u
Djelima Apostolskim i to na mjestima u kojima govori u
obliku - mi.
Novi Zavjet je najvie prepisivana knjiga i najbolje pre
pisana knjiga svijeta! Sauvano nam je 3800 rukopisa.
Oni se meusobno toliko tono slau, da je samo tisui
dio (!) teksta varijantan, pa i ta mjesta su dogmatski bez
znaaja. - Sa religioznom savjesnou krani su nam
prenijeli izvjetaje o ONOME, za to su polazili u smrt.

79

Nalazi u Qumranu
Posljednjih godina otkria u Kumranu izazvala su izvan
rednu panju. Ti podaci najnovijih istraivanja pokazuju
na udesan nain pouzdanost Biblije. Obilje detalja, koji
su izneseni u Evaneljima i knjigama Staroga Zavjeta,
tim je nalazom dokazano.
1947. godine pronaene su u peinama na sjevernoj obali
Mrtvog mora stotine dragocjenih svitaka (spisa). Po svoj
prilici je samostanska zajednica idova Esena za vrijeme
idovskog rata (66-70) pohranila tamo u suhim peinama
svete tekstove. Starost tih pronaenih svitaka s tekstom
Staroga Zavjeta procjenjujemo na vie od 2000 godina:
100-200 godina prije Kristova roenja. Gotovo sve knji
ge Staroga Zavjeta nalaze se u tom prijepisu. Potpuna
procjena trait e do cjelovitog prikaza oko 50 godina.
Izvjetaji Evanelja o Ivanu Krstitelju mogu se pomou
tog nalaza provjeriti. Oni izvjetaji naime da je Ivan
Krstitelj kao djeak ivio u pustinji (Lk 3,2). Danas
znamo da je kraj u kojemu su ivjeli pustinjaci iz Kumrana nazivan kraj u pustinji. Ivan Krstitelj je moda
proveo svoje djetinjstvo u samostanu (konventu) redov
nika iz Kumrana.
ak i ishrana Ivana Krstitelja skakavcima i divljim
medom danas zvui vjerodostojnije. (Mt 3,4) Rukopis
iz Damaska potvruje nam naime da su preni skakavci
80

i divlji med injenino sainjavali uobiajeno posno jelo

ljudi iz Kumrana.
Takoer je sada razumljiv susret Ivana Krstitelja s kra
ljem Herodom Antipom (od 4 prije do 36 poslije Kr.):
Macharus (Maheront), palaa kralja Heroda nalazila se
tono nasuprot Kumranu.
Nalaz iz Kumrana baca takoer novo svjetlo na Ivanovo
Evanelje. Jezino blago Ivanovih spisa je u zapanju
juem suglasju s onim iz Kumrana: npr. misao vodilja o
borbi izmeu svjetla i tmine i mnogi pojedinani izrazi kao
Sinovi svjetla (Iv 12,36), svjetlo ivota, hodanje u tmini
(Iv 8,12), initi pravdu (Iv 3,21), Gospodar svijeta (Iv
14,30), izvriti Boja djela (Iv 6,28) i dr.
ini nam se kao novi dokaz, da je Ivanovo Evanelje
stvarno napisao Ivan Evanelist. Jer on je bio uenik
Ivana Krstitelja, koji je po svoj prilici odrastao u Kum
ranu. - Kumran je bio 70. poslije Kr. razoren. Prema
tome Ivanovo Evanelja nije moglo znatno kasnije
nastati.
Na temelju nalaza danas znamo i to da su mnoge stvari,
koje je Krist kod apostola pretpostavljao kao poznate, u to
vrijeme injenino ve bile poznate. Na pr. krtenje
vodom kao simbol oienja, neka vrsta ispovijedi kao
javno umirenje savjesti pred najstarijim lanom zajed
nice, izlijevanje Duha Svetoga, dolazak Mesije, navjetaj
kraja svijeta i posljednji sud, upravljanje zajednicom s 12
81

biskupa, liturgijske sveanosti, posve sline onima iz

kasnije Crkve prvih vremena, vigilijske sveanosti, slav
ljenje kvatembarskih sveanosti prije poetka Nove
Godine... Saznanja iz Kumrana pokazuju nam stoga da
mnogi izvanjski simboli, obredi, obiaji i uenja nisu
uvedeni tek u praksi religiozne zajednice iz Kumrana.
Stoga je Krist mogao s nekoliko rijei ukratko simbolima
naznaiti njihovo krajnje ispunjenje. Apostoli su znali na
to je Isus mislio: Kojima oprostite grijehe, oproteni su
im; kojima zadrite, zadrani su im. (Iv 20,23) Tko
bude vjerovao i pokrstio se, spasit e se. (Mk 16,16)

Je li Krist Bog?
Nitko na cijelom svijetu nije o samom sebi tako govorio
kao Krist. Muhamed je sebe smatrao grjenim ovjekom
podlonim zabludama. On je zaista dva puta pogrijeio
u svom pozivu. Buda nije govorio o Bogu i odbacivao je
svako oboavanje svoje osobnosti. Sasvim drugaije je
kod Krista. On od poetka za sebe kae da je vjeni sudac
ivima i mrtvima. Da je Gospodar svijeta, da je jedini Sin
Boji, da je od vijeka ve bio kod Oca i jedno s Ocem. Nitko u svijetu nije uskrsnuo od mrtvih osim Krista.
Nitko danas ne ini udesa koja ini Krist u svojoj Crkvi.
82

Na mnogim mjestima Svetog Pisma Krist sebe proglaava

vjenim Sucem svih ljudi: Kada Sin ovjeji doe sa
svojim sjajem u pratnji svih anela... Tada e se pred njim
skupiti svi narodi, a on e ih razluiti jedne od drugih...
(Mt 25,31)... Doite blagoslovljeni Oca mog i primite
u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od poetka
svijeta!... Idite od mene, prokleti, u oganj vjeni... (Mt
25,34-41) Za tu izjavu, da je Sudac svijeta, polazi Krist u
smrt. Jer kada je pred velikim vijeem upitan, a radilo se
o ivotu i smrti, on je potvrdio da je Sin Boji. On
saopava velikom vijeu da e ga na posljednjem sudu
svijeta ponovno ugledati u svom njegovom sjaju, kada e
on kao Sin ovjeji na oblacima nebeskim doi (Mt
24,30), i to rei kao Sudac svijeta, kako je ve u Starom
Zavjetu bio slikovito prikazan (Dan 7,13).
Krist je od poetka znao o svom pozivu kao Gospodar
svijeta: Dana mije sva vlast, nebeska i zemaljska. (Mt
28,18) Prikazuje se uzvienijim od svih proroka koji su
prije njega doli, kao Gospodar nad svim anelima, kao
Gospodar nad svim zakonima prirode i Biblija ga ko
nano naziva: Kralj kraljeva, Gospodar gospodara. (1
Tim 6,15), Kyrios.
On se smatra Gospodarem neba i kraljevstva vjenog
blaenstva. Stoga se usuuje napustiti onaj Stari Savez
koji je sam Bog (!) na Sinaju sklopio sa svojim izabranim
narodom. I on sklapa Novi Savez s ljudima na posljednjoj
veeri. Samo svjestan da djeluje kao Bog, mogao se Krist
na tako neto usuditi. - Krist zna da je on Gospodar i
83

onih zapovijedi koje je Bog dao na Sinaju, i radi toga se

usuuje da te zapovijedi dopuni i usavri. Radi toga kae
Krist u propovijedi na gori i iznova: Reeno vam je... A
ja vam kaem... (Mt 5,21.).
Tko moe opratati grijehe osim Boga? Tko moe lju
dima pokloniti vjeni ivot osim samog Boga? Krist zna
da ima mo opratanja grijeha i pokloniti vjeni ivot:
Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja
se prolijeva za sve ljude na oprotenje grijeha (Mt
26,28). Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima ivot
vjeni (Iv 6,54). Krist od poetka zna da je sin vjenoga
Oca. Svoju vjenost izraava u slikama, kada kae da je
Siao s neba (Iv 6,38). Izaao sam od Oca i doao na
svijet; Sada ostavljam svijet i idem k Ocu (Iv 16,28).
Zaista, zaista, kaem vam. prije nego je Abraham bio,
Ja jesam (Iv 8,58). A sada, Oe, proslavi ti mene kod
sebe samog slavom koju imadoh kod tebe, prije nego
postade svijet (Iv 17,5). Teolozi to zovu preegzistencija.
Krist nije obino stvorenje. On svoje bie nije primio od
drugoga, nego ima taj vjeni ivot po sebi. On ga nosi u
sebi: Jer kao to Otac ima ivot u sebi, tako je i Sinu dao
da ima ivot u sebi (Iv 5,26). Teolozi to zovu aseitas.
Krist naziva sebe Sin Boji na posve jedinstven nain.
On je jedinoroeni Sin Boji, kako kae Ivan i kako
Krist sam za sebe kae u prispodobi o zlim vinogradarima
(Mt 21,33). Krist za sebe trai istu boansku ast kao za
samoga Boga: Jer Otac ne sudi nikome, ve je sav sud
dao Sinu, da svi potuju Sina kao to potuju Oca. Tko
84

ne potuje Sina, ne potuje ni Oca koji ga posla (Iv

5,23). idovi su vrlo dobro razumjeli da se time Krist
izjednauje s Bogom:... iako si samo ovjek, to se
pravi Bogom (Iv 10,33).
Samo Bog nam je mogao tako blagonaklono objaviti
svoga Sina, da moemo vjerovati: Ti si Krist, Sin Boga
ivoga! (Mt 16,16).

Krist je uskrsnuo
Pita se: da li u stvarnosti zaista postoji udo? I zbog
vjere u njegovo ime, upravo je njegovo ime ovrsnulo
ovjeka koga vidite i poznajete. Da, vjera koja dolazi od
njega vratila je ovome potpuno zdravlje naoigled vas
sviju (Dj 3,16). Ako se naime po Kristu i njegovoj Crkvi
stvarno dogaaju udesa, tada je to znak da ovdje Bog
djeluje.
Odluujue i najsnanije udo Kristovo je njegovo
uskrsnue. Vjera prve Crkve prije svega se oslanja na to
udo. Uskrsnue Kristovo od mrtvih bilo je sredinja
tema u staroj kranskoj zajednici. Propovijedi Petrove i
poslanice apostola Pavla, koje su nam sauvane, uvijek
ponovo pozivaju se na uskrsnue Kristovo. Apostoli su
to smatrali kao svoju najhitniju zadau dokazati svje85

Isus je dao Mariju

za majku apostolu
Ivanu, svakom
kraninu i
nekraninu,
svakom ovjeku.
Marija je majka i
jakih i slabih, i
odraslih i djece, i
zdravih i bolesnih, i
roenih i onih pod
srcem majke.

MARIJA NOSITELJICA IVOTA

Zdravot Marijo milosti puna, Gospodin s

Tobom, blagoslovljena Ti mea enama i
blagoslovljen PLOD UTROBE. TVOJE, ISUS.
Sveto Marijo. Majko Boja, moli za nas
roditelje i za NAE DIJETE kojega POROD
OEKUJEMO!

doanstvo o Kristovom uskrsnuu. Radi toga zahtijeva

Petar pri izboru novog apostola Matije: Prema tome,
treba da bude skupa s nama svjedokom njegova uskrs
nua jedan od onih ljudi to su bili s nama sve vrijeme
koje Gospodin Isus provede s nama, poevi od krtenja
Ivanova do dana kada je uznesen izmeu nas (Dj 1,2122). Za to svjedoanstvo ili su i u smrt.
Uvijek iznova poziva se Petar na uskrsnue Isusovo kao
dokaz da je Krist zaista Mesija i da posjeduje boansku
slavu. U propovijedi na Duhove, kod presluavanja pred
velikim vijeem, u pouci za krtenje Kornelija, pri izlijeenju uzetoga od roenja itd. navijeta Petar uvijek po
novo: I zbog vjere u njegovo ime, upravo je njegovo ime
ovrsnulo ovjeka koga vidite i poznajete. Da, vjera koja
dolazi od njega vratila je ovome potpuno zdravlje na
oigled vas sviju (Dj 3,16). Za Krista kae: Bog ga je
uskrisio od mrtvih. Mi svjedoimo o tome. Isto navijetaju i Pavlove propovijedi u Antiohiji, Solunjanima, u
Ateni i Cezariji, i uvijek ponovo o uskrsnuu od mrtvih,
kako je zapisano u Djelima Apostolskim. - U njegovoj
poslanici Korinanima, koja je napisana 56. godine,
poziva se Pavao tovie na 500 kranske brae kojima
se Gospodin odjednom ukazao. I Pavao tada pie da su
veina od njih jo u ivotu: Zatim se ukazao brai kojih
je bilo zajedno vie od pet stotina, od kojih veina jo i
sada ivi, a neki su ve pomrli (1 Kor 15,6).
Biblija s velikom snagom opisuje stvarnu smrt Isusovu,
njegov posljednji uzvik, probadanje srca, koje je uslije
86

dilo da bi se provjerila sigurnost njegove smrti, skidanje

s kria, postavljanje u grob, peaenje groba i straa na
grobu.
Biblija govori o ukupno dvanaest ukazanja uskrsnulog:
Magdaleni na uskrsno jutro, enama na grobu, ueni
cima na putu u Emaus, Petru na uskrsnu nedjelju, de
setorici apostola u dvorani posljednje veere na dan
uskrsnua, jedanaestorici (uenika) apostola s Tomom
zajedno osam dana kasnije, ukazanje na Tiberijadskom
jezeru, kojom prilikom je Petar postavljen za natpastira
Crkve, ukazanje na gori u Galileji, kojom prilikom su
apostoli primili misijski nalog od preobraenog Krista,
oprotajni govor uskrsnulog u Jeruzalemu i uzaae na
nebo, ukazanje pred 500 brae, nadalje apostolu Jakovu,
konano ukazao se preobraeni Gospodin jo i Pavlu na
putu u Damask.
Apostoli nisu bili lakovjerni ljudi Uvijek iznova sumnjali
su u izvjetaje onih, kojima se Gospodin ukazao: Ovima
se te rijei uinie kao izmiljotina. I nisu im vjerovali
(Lk 24,11). Ovi odoe i javie ostalima, ali ni njima nisu
vjerovali (Mk 16,13). I kada je Isus odjednom stao usred
uenika, tada su mislili da vide duha (Lk 24,37). Isus
je morao sa svojim apostolima jesti i piti i dopustiti da ga
dotiu, pokazao im je ruke i noge, prije nego to su mogli
uzvjerovati. - I unato svim tim dokazima Toma je jo
uvijek sumnjao: Poslije osam dana uenici njegovi bija
hu ponovo unutra i Toma s njima. Dok su vrata bila
zatvorena, doe Isus, stade pred njih i ree: Mir vama!
87

zatim ree Tomi; prui prst svoj ovamo: evo mojih ruku!
Prui ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi vie
nevjernik, ve vjernik! Gospodin moj i Bog moj - izjavi
Toma! Isus mu ree: Jer me vidi, vjeruje. Blago onima
koji e vjerovati, a da nisu vidjeli (Iv 20,26-29). Prije
toga Toma zvani blizanac, jedan od dvanaestorice, nije
bio s njima, kada je doao Isus. Drugi mu uenici rekoe:
Vidjesmo Gospodina. Toma im je odvratio: Dok ne
vidim na rukama njegovim znak od avala i ne stavim prst
svoj u mjesto od avala i ne stavim ruke svoje u njegov
bok, neu uzvjerovati. (Iv 20,24) Eto primjer, koji jasno
pokazuje, da apostoli nisu bili nipoto lakovjerni... Mi
moemo samo moliti Boga da uvijek sve dublje vjeru
jemo i zajedno s Tomom vjerno molimo: Gospodin moj
i Bog moj (Iv 20,28).

Postoji li udo?
Krist doputa da se i danas jo zbivaju udesa, da bismo
lake povjerovali u ona udesa koja je on inio prije 2000
godina. U Lourdes-u i Fatimi dogaaju se i danas jo
brojna udesa koja se mogu istovremeno provjeriti u
laboratorijima. Bog nam da je ta mjesta znanstvene
kontrole radi toga, jer dananje vrijeme sve ispituje mno
go rigoroznije, nego li je to bilo u prijanja vremena. Ta
88

su udesa do sada ispitale desetine tisua lijenika:

idova, muhamedanaca, evangelika i nevjernika. U do
sadanjih 2000 protokola potvrdili su lijenici da se tu
radi o medicinski nerazjanjivim ozdravljenjima. Budui
da udesa u Lourdes-u postoje od 1858. godine, dakle
vie od 100 godina, otpada u prosjeku na svaka dva tjed
na po jedan takav protokol. Ozdravljenja se priznaju
samo onda ako se zbivaju odjednom, potpuno i trajno. Evo nekoliko provjerenih sluajeva koji su se zbili u
Lourdes-u:
Louis Bouriette, klesar, doivio je eksploziju mine i
izgubio vidnu sposobnost desnog oka. I lijevo oko mu je
postajalo sve slabije. Prvih dana nakon pojave Majke
Boje zamolio je Bouriette da mu donesu vode s izvora,
na koji je Majka Boja pri ukazanju skrenula panju. Pri
stavljanju na bolesne oi maramice, koja je bila natop
ljena vodom s izvora, mogao je Bouriette nakon dugog
vremena po prvi put ponovno iskreno moliti: izlijeenje
obaju oiju zbilo se u trenutku.
Drvosjei Pieteru de Rudder uslijed pada stabla bila je
potpuno smrskana lijeva noga, tako da je bila neophodna
amputacija. Pieter nije prihvatio amputaciju. U visini
frakture mogla se vidjeti zagnojena rana kroz koju su vi
rili kotani krajevi. Izmeu smrvljenih kostiju nedostajao
je jedan dio duine 3 cm. Usrdno se molio Majci Bojoj
i odjednom se osjetio silno potresen. Opet je mogao
ustati. Kleknuo je pred kipom Majke Boje. Rana je
zacijelila. Poslije ekshumanacije je ustanovljeno da su
sve kosti bile na broju i obje su noge bile iste duine.
89

Dr. Alexis Carrel, nosilac Nobelove nagrade i strunjak

u oblasti onkologije i sam je prisustvovao jednom u
desnom ozdravljenju i sve je to lijepo opisao u ameri
kom strunom asopisu. Neka djevojka je imala tuberku
loznu upalu trbune opne. Leala je u agoniji. Djevojka
je pred oima Dr Carrela u trenutku izlijeena. Dr.
Alexis Carrel koji je ranije bio nevjernik u tom je tre
nutku izlijeen od svoje nevjere. Jo prije ovog uda dr.
Carrel je izjavio: Ako ova djevojka bude izlijeena,
vjerovat u u udesa i postat u redovnik. Nobelovac dr.
Carrel umro je 1944. godine i ostao u dubokoj vjeri.
John Traynor bio je za vrijeme prvog svjetskog rata teko
ranjen komadiem granate. Rastrgano mu je desno rame
i probijena lubanja. Desna ruka mu je posve atrofirala.
aku nije mogao pokretati. Kroz ranu na lubanji vidjelo
se pulziranje mozga. Obje noge su mu bile uzete. Uz to
je imao dnevne napade epilepsije. Pri tim napadima
gubio je svijest i do dvanaest sati. U Lourdes-u je John
Traynor poslije devete kupke odjednom stao na noge. Za
vrijeme procesije s presvetim sakramentom tono u
trenutku blagoslova s presvetim sakramentom bio je
odjednom i potpuno izlijeen. Otvor na lubanji vie se
nije primjeivao (!) i ni traga vie od epilepsije i uzetosti.
Elisabeth Delot bila je operirana od raka eluca. Radi
nove izrasline raka prijetila joj je smrt od gladi. Za
vrijeme kupke u vrelu u Lourdes-u trenutno je izlijeena
1926. godine. Pri tome su na udesan nain iezli svi
tragovi operacije i oiljci i eludac je bio potpuno ob
90

novljen i u stanju kao prije bolesti. - Ovdje oito lijei

neka misaona mo, svakako ne nepoznata iz zraka.
I najudesnije u Lourdes-u: oni koji nisu izlijeeni ne
vraaju se s ogorenjem. Takoer zbila su se bezbrojna
obraenja na vjeru.-Moda i tebe Bog udesno lijei? Od
nevjere do duboke vjere.

Jesu li to prava udesa?

U injenicu, da su se dogaaji u Lourdes-u zaista tako
odvijali kao to su opisani, praktino se vie ne moe
sumnjati. injenice stoje vrsto uz pomo tisua lijenika
kao zaprisegnutih svjedoka, uz pomo dosijea klinika,
bolesnikih kasa i vojnih institucija, uz pomo rentgenskih snimaka, analiza krvi itd. Ti medicinski strunj aci
nisu samo vjernici, nego i lijenici bezbonici. Tko takav
skup injenica jo odbacuje, morao bi prihvatiti udo
koje je jo nevjerojatnije nego li najnevjerojatniji slu
ajevi ozdravljenja. Da bi se umanjio udesni karakter
zbivanja u Lourdes-u, tvrdi se da su ta izlijeenja moda
vie psihikog uzroka. Ali podaci dananje dubinske psi
hologije i psihosomatike pokazuju nam jasno granice tih
utjecaja. Pluna tuberkuloza u posljednjem stadiju, ot
vorena pluna tuberkuloza s kavernama, tuberkuloza
91

plua, crijeva, potrbunice, rak eluca, rak jezika, rak

dojke, skleroza i specifino organska oboljenja ne mogu
se lijeiti samo psihikim djelovanjem.
Nekoliko primjera: jednostavno mora biti udo da se
otvorena pluna tuberkuloza unutar nekoliko dana
savreno zakrei ili kada TBC potrbunice gotovo tre
nutano iezne, kada tuberkulozna upala modane
opne s bakcilima TBC-a u modanom likvoru bolesnika
iz terminalne kome (smrtna borba) odjednom se budi i
14 dana kasnije ima normalnu lumbalnu tekuinu bez
bakcila, kada se kod obostrane bijele atrofije zjenice
vidna sposobnost trenutano i za uvijek ponovno pos
tie, kada otekline raka na izlasku iz eluca s metas
tazama u jetri odjednom nestaje, za vrijeme dok gastroenteroskopija, koja je izvrena prije nekoliko mjeseci,
sada odjednom iezava, kada Yvonne Aumaitre s uro
enom manom obiju skvrenih nogu odjednom, trenu
tano ozdravi, kada tri i po godinji Guy Leydet 1946.
odjednom biva izlijeen od potpune idiotije, koja je
nastala od upale modane opne, pri emu uz to i s
uzetou svih udova kao posljedica upale modane opne,
a sve to trenutano izlijeeno, kada Evasio Ganora 1950.
u Lourdes-u odjednom ozdravi od jedne raku sline
promjene limfnih puteva (Hodgkinsche Krankheit),
koja prema stanju dananje znanosti za 4 ili 5 godina vodi
do traginog kraja.
Osim toga vrsto stoji konstatacija da su izlijeeni ljudi
koji ni u kojem sluaju nisu posjedovali volju za oz
92

dravljenjem. U tim sluajevima ini se radi toga isklju

enim da se moe postii ozdravljenje pod utjecajem
ljudskog duha: bili su izlijeeni ljudi u stanju potpune
idiotije, ljudi koji su bili u agoniji. Neka ozdravljenja
nastupila su u snu, a da pacijent o tome nije nita znao.
Kod mnogih je uslijedilo ozdravljenje, kada su im drugi
ljudi za njihovog stanja besvijeti pruali Lourdes-sku
vodu. Zbivala su se ozdravljenja i na malodobnoj djeci,
ozdravljenja nevjernika, sumnjiavaca i malovjemih.
Tko bi mogao tvrditi da je snaga ljudskog duha izazvala
ta ozdravljenja?
Broj onih bolesti, koje se stvarno mogu izlijeiti pomou
psihikog utjecaja, ve je stoljeima poznat. Ve 1750.
godine pisao je papa Benedikt XIV. ono standardno
djelo prema kojemu su se provodili procesi za pro
glaenje blaenih i svetih. S ozbiljnom jasnoom izdva
jane su one bolesti koje se mogu izlijeiti samo pomou
psihikih snaga. Organski karakter bolesti mora se vrsto
ustanoviti, da bi se neko ozdravljenje od strane Crkve
moglo prihvatiti kao udo. Pravila tog djela pape Benedikta XIV i danas se jo mogu primijeniti.
Metode znanosti postale su mnogo rigoroznije. Meu
tim, injenica postojanju uda ostaje i dalje na snazi.

93

Svjetlo vjere
Vjeru u Krista nije mogue iznuditi dokazima, pa ak ni
udom. Dokazi nisu uzrok nae vjere, nego samo pomo
naem razumu. Moi vjerovati pretpostavlja unutranje
svjetlo, koje nam samo Bog moe podariti.
Biblija na mnogim mjestima govori o tom svjetlu, koje
svakog ovjeka prosvjetljuje, koji dolazi na ovaj svijet.
Bez tog prosvjetljenja nitko ne moe doi do vjere u
Krista. Saopenje tog unutranjeg svjetla oznauje Bib
lija upravo kao objavu Boga u naem srcu. Kada je na pr.
Petar spoznao da u Gospodinu priznaje Sina Bojega,
rekao je Krist o toj objavi: Blago tebi, imune, Jonin
sine, jer tebi to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj
nebeski! (Mt 16,17) Krist to promatra kao objavu,
kada Bog ovjeka u nutrini tako prosvjetljuje, da moe
Krista priznati kao Sina Bojega. Bez toga unutarnjeg
svjetla nitko ne moe upoznati Boga, kako kae Krist:
Nitko ne pozna Sina nego Otac, i nitko ne pozna Oca
nego Sin i onaj komu Sin htjedne objaviti. (Mt 11,27)
Bog govori svakom pojedinom ovjeku, osobno od srca
srcu. Jer Krist navijeta: Svi e biti uenici Boji. Tko
god slua Oca i prima njegovu nauku, dolazi k meni. (Iv
6,45)
Djelovanja te unutarnje svjetlosti su zauujua: Ako se
ovjek prikloni tom beskonanom autoritetu Bojem,
94

osjea se pozvanim na strahopotovanje i privrenost. To

beskonano postaje ovjeku cilj svega njegovog strem
ljenja, kada veliko beskonano blago mami ovjeka na
predanje i ljubav. Ako se ovjek predaje Bogu, doivljava
duboku radost i blaenstvo, koje struji iz tog predanja u
beskonano. Ali prije svega djeluje ta unutranja ob
java isto tako kao i osobni susret sa beskonanim. Time
nastaje i ona naroito, duboko ukorijenjena sigurnost u
vjeri, koja se inae nikakvim dokazom ne moe postii.
Ukoliko je susret s Bogom dublji, intenzivniji i vri,
utoliko je sigurnije stanje vjere u ovjeku.
Sada nam se ini shvatljivim da je vjera milost. Jer Bog
mora najprije progovoriti naoj najdubljoj nutrini, prije
nego to moemo uzvjerovati. Vjera je prema tome po
svojoj biti neto nadnaravno, jer za taj susret s bes
konanim sam na razum nije osposobljen.
Sada je na jasan nain vidljivo, zato je nevjera tako teka
krivica, koja vodi u prokletstvo. Zloa nevjere sastoji se
upravo u tome to ovjek po vjeri susree Boga koji se
objavljuje u najdubljoj nutrini ovjeka, a ovjek se usu
uje da Bogu okrene lea, Bogu koji mu se objavljuje.
Nevjera je odbacivanje Boga. Sada razumijemo kada
Krist kae: Tko mene prezire i ne prima mojih rijei,
imat e svog suca. (Iv 12,48) Tko vjeruje u Sina, ima
ivot vjeni; a tko ne vjeruje Sinu, nee vidjeti ivota, ve
gnjev Boji ostaje na njemu. (Iv 3,36)
Zaista je nevjera samo onda prava krivica, ako je ovjek
prije toga uistinu susreo Boga. Tko bez vlastite krivice
95

nije do sada stvarno sreo Krista, jer je kranstvo

upoznao u potpuno izvitoperenom, unakaenom obliku,
taj, samo je po sebi razumljivo, nije nevjernik u smislu
krivice kako je Krist mislio.
Kako doi do tog unutarnjeg svjetla? Svaka molitva
moe biti otvaranje svog srca za to unutarnje svjetlo.
Uvijek, kada nas Bog pozove u naoj savjesti, to e se
svjetlo Boje uliti u nas, samo ako taj poziv ujemo i
slijedimo ga!
Bog nam daje svjetlo. Ako elimo vidjeti, susrest emo
Boga.

Njihov Bog je njihov trbuh

Treba li da se podvrgnemo Kristu? Krist ima takmaca,
koji mu je skoro nadmoan, iako tako primitivno izgleda:
mnotvo zadovoljstava ovoga svijeta. Pretjerivanje u jelu,
novac, seks... postaju sredinja toka ivota: zapravo
bog, zapravo vjera. O takvim ljudima kae Pavao: Nji
hov je svretak propast; njihov je Bog trbuh; njihov je
ponos u njihovoj sramoti. Oni misle samo na zemaljske
stvari. (Fil 3,19) Kada su novac i vino, seks i ljetnikovac
postali idoli, tada su oni ustolieni na mjesto Boga na
96

oltaru srca. Za Krista tada vie nema mjesta: Nitko ne

moe sluiti dvojici gospodara, jer ili e jednog mrziti, a
drugoga ljubiti, ili e uz jednoga pristajati, a drugoga
prezirati. Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu! (Mt 6,24)
I ta vjera poude ivota ima svoje dogme: elim svoj
mir!... Glavno je zdravlje... ivi sesamo jednom...
elim imati neto od ivota... itd.
I jer ta materijalistika vjera izgleda i suvie primitivna,
zbog toga se trae razlozi da bismo se mogli odrei Boga,
kranstva i Crkve. Tada se izmiljaju prigovori najpovrnije vrste. Objanjavaju na pr. da su krani zajednica
optereena grijesima i radi toga s njima ne ele imati
posla.
Ali zar ti ljudi zaista vjeruju u to da je pribavljanje novca,
koktel partije i ljetnikovac posljednji smisao njihovog
ivota? Zar ne shvaaju da su naem ivotu postavljeni
vii ciljevi? Da nas oekuju uzvieniji zadaci? Mogu li
uistinu smatrati da idu ispravnim putem, ako ne prihva
aju nikakove dunosti, ne priznaju nikakove zapovijedi,
ne potuju nikakovo dostojanstvo i ne priklanjaju se
Bogu? Mogu li ti ljudi zaista ivjeti s dobrom savjeu u
ovoj trci za zadovoljstvima?
Poneki slute da su na pogrenom putu, jer trae samo
zadovoljstva bez obzira na ivotne vrijednosti i Boje
zapovijedi. Ali oni jo raunaju s tim da e se prije smrti
moi na brzinu obratiti. No da li e ti Bog pokloniti tu
milost obraenja, jer ti si ga prije toga desetljeima
97

neozbiljno shvaao; jer obraenje je milost, ona ne ovisi

samo o naoj slobodnoj volji. Teko je odjednom se
obratiti kada smo prije toga stalno ili nizbrdicom. Odakle e tada smoi religioznu snagu za obraenje, kada
je u tebi sve religiozno presuilo, odumrlo.
Zar je zaista razborito da rizikujemo radikalnu propast
naega ivota? No ljudi se danas vie ne plae pakla. U
paklu je bar ugodno toplo, tako kau neki. Kada su
drugi izdrali, tada u i ja izdrati, tako misle drugi. Ali
zar ti ljudi ne slute bezdan trpljenja i strahote? Slute li
to se krije iza rijei vjeni oganj (Mt 18,8). Moda i
mnogi od tih ljudi u svojoj najdubljoj nutrini i nisu zli.
Takoer i oni trae radost. Ali nitko im nije pokazao put
do prave radosti, do dubine radosti. Blaeno svjetlo u
oima i mirna sigurnost ovjeka koji se skrio u ruci
Bojoj, tim ljudima je nepoznata. Trebalo bi da upoznaju
nekoga, koji je doivio duboku radost religioznog ov
jeka. Tada bi se moda i mogli obratiti i ne bi traili radost
u kaljui grijeha, nego tamo gdje je Bog svojoj djeci
priredio radost; ve na ovome svijetu ijednom u punini
blaenstva.
Bilo kako bilo, spoznat emo jednom da moramo birati-.
elimo li se zaista podloiti Kristu kako to on od nas trai
ili emo odabrati svijet za svoga idola. O toj najveoj
odluci naega ivota zavisit e hoemo li odabrati put u
ivot ili u smrt.

98

Slika Boja u propovijedi na gori

to nam navijeta Krist? to nam ima ponuditi? Nudi
nam onu boansku ljubav od koje nam zastaje dah i koju
nam oslikava propovijed na gori. Sam Bog pokazuje nam
u toj propovijedi to je ljubav. Toliko nas je ljubio. Ili
treba da mislimo da se Bog sam nije drao propovijedi na
gori, koju nam je objavio? - Poticajna misao: Bog, jedini,
koji nas toliko ljubi, kako to ocrtava u propovijedi na
gori. Ljubljeni od Boga, zauvijek imamo domovinu u
Bogu, to je Isusova poruka u propovijedi na gori.
Jedna posve nova slika Boja otvara se pred naim oima
u propovijedi na gori: Bog, koji ljubi i svoje neprijatelje!
Kako smo jadno do sada pretstavljali Boga: kao efa inspektora, koji dolazi uvijek provjeravati svoje po
danike postupaju li ispravno; kao suca koji je ogrezao u
paragrafe, oko za oko, zub za zub, prekraj za prekraj,
i sve to biljei i kanjava.
Ali ovo je veliki proglas Kristov u propovijedi na gori: ne
oko za oko, ne zub za zub, to ne doputa ljubav, a jo
manje Bog.
Jedna posve nova slika Boja otvara se pred naim oima
u propovijedi na gori: Bog, koji ljubi i svoje neprijatelje!
Kako smo jadno do sada pretstavljali Boga!
Njegova zapovijed ljubavi glasi: A ja vam kaem: ljubite
svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone, kako
99

biste postali sinovi svoga Oca nebeskog... (Mt 5,44)

Kakva misao: Bog nas ljubi iako smo ga uvrijedili; iako
smo mu okrenuli lea i postali njegovi neprijatelji. Zna
mo da smo zasluili kaznu. Ali on misli drukije: Ako
ljubite one koji vas ljube, kakvu ete plau imati? Zar i
carinici ne ine to isto? (Mt 5,46) - Bog te ljubi ako si i
njegov neprijatelj. Vjeruje li u to?
Bog prihvaa i sve one koji protiv njega grijee. Toliko ga
ljubi. Boga naime Biblija naziva naim Ocem i uporeuje ga s majkom. Majina ljubav moe mnogo op
rostiti i mnoga zla podnijeti od svoje djece; ona mnogo
prata i ljubi nas i dalje. U propovijedi na gori reeno je:
Blago krotkima... (Mt 5,5)... udari li te tko po desnom
obrazu, okreni mu i drugi... (Mt 5,39) ...onome, koji
vam nanosi zlo, nemojte pruati otpor. Ne, Bog ne
uzvraa odmah: Vrati ma svoj u korice, jer svi koji se
maa hvataj u od maa ginu.(Mt 26,52) Bog oprata vie
nego majka.
Bog zapravo trai i ljubav grenika. Opisuje samoga sebe
kao dobrog pastira, koji ide za izgubljenom ovcom.
Osjea sklonost i prema grenicima tako da s njima jede
i pije: ak i s carinicima. Bog se uistinu dri rijei iz
propovijedi na gori: Dakle: ako donese dar svoj na
rtvenik i tu se sjeti da ti brat ima neto protiv tebe,
ostavi dar tu pred rtvenikom, hajde i najprije se izmiri s
bratom, pa onda doi i prinesi dar svoj! (Mt 5,23-24).
Sve je to kao u naopakom svijetu: naljutili smo se na Boga
i sada mu okreemo lea; a on nas tada trai da bi

100

grenika ponovo doveo kui: Blago mirotvorcima...

(Mt 5,9).
Sedamdeset sedam puta u danu moramo oprostiti bratu,
ako on doe i kae oprosti. Kako li e tek Bog opra
tati? On sam nas poziva, da puni povjerenja molimo:
Oprosti nam nae dugove. Bog se ak obavezao, da e
svaku nau molitvu usliati (ako je za nae dobro): Tko
te moli, podaj mu. (Mt 5,42)
Tu jedinstvenu ljubav Boju prema ovjeku opisuje Bog
u slici zarunika, na pr. u usporedbi o deset djevica, u
pjesmi nad pjesmama. U apostolskim poslanicama Krist
je prikazan kao zarunik svoje Crkve. Na tu njenu,
arku, burnu i iskljuivu ljubav zarunik - Bog nas eli
podsjetiti da bismo shvatili koliko nas ljubi.
Bog je ljubav. On nam je opisao tu ljubav u propovijedi
na gori. On je ak obeao i ljubav prema svojim ne
prijateljima. Zar nije potrebno da se odluim, da vjeru
jem u njegovu ljubav.

101

Strah Boji je poetak mudrosti

Instiktivno imamo dojam da je strah pred Bogom ipak
dobro utemeljen. Istinu govrei to i nije pravi strah pred
samim Bogom, nego strah od potpune propasti, koju
sami sebi pripremamo, ako svetog Boga ne potujemo.
Zapravo je strah pred Bogom kima potenog, religioz
nog nastojanja. Biblija naziva strah Boji poetak
mudrosti (Ps 111,10), a to znai put ka dubljoj spoznaji
Boga. Naem modernom kranstvu u velikoj mjeri ne
dostaje taj strah Boji. Nedostatak produbljene spoznaje
ljubavi Boje, ali isto toliko nam nedostaje i strah pred
Bogom. Stoga je nae dananje kranstvo bez snage.
Nedostaje kima. Pojedinca vie ne prepoznajemo kao
kranina. I cijela zajednica je mlaka.
Prva Crkva u starini je to drugaije shvaala. Ona je
drastian primjer za onu religioznu snagu, koja je nicala
iz pravog straha od Boga. Ljudi u prvoj Crkvi raunali su
s tim da e se uskoro pojaviti Bog kao sudac svijeta. Ta
misao ulijevala im je neuvenu snagu. Tako su se mogli u
velikoj mjeri odricati dobara ovoga svijeta i pronalaziti
dovoljno vremena za religioznu zajedniku molitvu. Iz
oekivanog skorog suda Bojeg izrastali su muenici,
muevi i ene, koji su mogli osvojiti milionsku dravu
pogana.
Krist esto govori o sudu na kraju svijeta da bi probudio
taj strah Boji. Misao na sud je pozadina na kojoj je Krist

102

zasnivao svoju poruku obraenja: Ispunilo se vrijeme,

blizu je kraljevstvo Boje. Obratite se i vjerujte u Ra
dosnu vijest! (Mk 1,15). Stvarno obraenje nije mogue
ako se rijei Kristove ne shvate duboko ozbiljno i ne
prihvati ozbiljnost svjetskog suda (sudnjeg dana), koji
prijeti. Tko ne prima stvarno ozbiljno poruku o posljed
njem sudu, taj e Isusove zahtjeve iz njegove propovijedi
na gori tako dugo prilagodavati sebi i skraivati, dok ne
budu odgovarale svakom raskoniku u njegovom raspusnom ivotu.
Na brojnim mjestima govori Gospodin o dolasku Sina
ovjejeg da sudi, o danu suda, o obraunu gospodara sa
svojim slugama. On govori o klicanju blagoslovljenih od
Oca, koji e posjedovati kraljevstvo Boje: Jer bijah
gladan, i dadoe mi jesti (Mt 25,35). Izgovorio je tako
er one neshvatljive rijei odbaenima: Idite od mene,
prokleti, u oganj vjeni stoje pripravljen avlu i anelima
njegovim (Mt 25,41).
Tako i proroka knjiga Otkrivenja opisuje u snanim
slikama sud srdbe na kraju vremena: Bojte se Boga i
zahvalite mu, jer je doao as njegova suda. (Oktr 14,7)
Tko se god pokloni Zvijeri i njezinu kipu i primi ig na
svoje elo ili na svoju ruku, pit e vino Boje srdbe koje
stoji natoeno, isto, u ai gnjeva njegova. Bit e muen
ognjem i sumporom pred svetim anelima i pred Janjetom (Otkr 14,9). I dim se njihovih muka die u
vjeke vjekova; i nemaju mira ni dan ni no... (Otkr
14,11). Moemo li rijei o vjenoj vatri shvatiti? Moemo
103

li zamisliti to znai: bez kraja? Nikada vie? Tu rijei

nita ne pomau, tu moramo sami doivjeti strah: kada
nam koljena otkazuju, kada nas snaga naputa; briga
ovjeka pred njegovom propau zauvijek.
Krist opominje na to, da ne treba njegove rijei olako
uzimati i ivjeti kao poganski svijet oko nas: Nee svaki
koji mi govori: Gospodine, Gospodine! ui u kraljevstvo
nebesko, nego onaj koji vri volju moga nebeskog Oca
(Mt 7,21). Naprotiv, svatko tko slua ove moje rijei, a
ne izvrava ih, moe se usporediti s ludim ovjekom koji
svoju kuu sagradi na pijesku. Udari pljusak, navalie
potoci, dunue vjetrovi i nasrnue na tu kuu i ona se
srui. I velika bijae njezina ruevina (Mt 7,26).
Da li nas Krist eli samo zaplaiti? Ne zaplaiti, nego dati
nam kimu. Tko tom navjetenju o sudu poklanja vjeru,
taj ima kimu za svoj religiozni ivot.

Zato nas Bog osuuje,

ako nas ljubi?
Mi zapravo ne vjerujemo u ljubav Boju. Mnogi izrazi u
Bibliji plae nas i odbijaju: tamo je rije o sudu srdbe
Boje, o odmazdi, o jaukanju i kripanju zuba, o
crvu koji ne umire, o vatri koja se ne gasi. Bog e,
104

tako kae Biblija, svoje neprijatelje posjei, do smrti

unititi, smrskati. K tome pridolaze visoki zahtjevi
Isusa tako da na kraju gubimo nadu, ne moemo vje
rovati u to da nas Bog ljubi, da Bog grenike, svoje
neprijatelje, zaista ljubi. A to smo mi drugo nego
grenici? Bog je ljubav, kae Biblija. Njegovo je bie
skroz na skroz ljubav, i on ne moe nita drugo nego
ljubiti, pet minuta poslije kao i pet minuta prije pos
ljednjeg suda. Ako elimo shvatiti tu ljubav Boju, mo
ramo Boga koji kanjava promatrati drugaije nego li
smo to moda do sada navikli: upravo moderni teolozi
naglaavaju da Bog uope ne kanjava u uobiajenom
smislu, grenik zapravo sam sebe kanjava. Bog ne baca
grjenike u kaljuu, nego grenik sam bjei od Boga.
Drukije reeno: Ne osuuje Bog grenika, nego se
grenik sam odvaja od Boga, ne eli znati o Bogu. Bit
grenika je u tome, to ne eli imati nita s Bogom. Bog
potuje tu slobodnu odluku ovjeka na zauujui nain.
Grenik e u vjenosti biti odvojen od Boga samo radi
toga, jer takav ovjek ni za vrijeme svog ivota nije elio
suraivati s Bogom. Stoga Boji sud nije nita drugo
nego na vidljiv nain pokazana vlastita odluka gre
nika.
Takoer i kazna pakla kod ovakvog shvaanja ne
uzima se u uobiajenom smislu, kako bi slaba svjetska
vlast morala postupiti da lopova urazumi. Boja kazna
nije in osvete. Bog uvijek ostaje ljubav. On poklanja
ovjeku toliko koliko moe, ak i samoga sebe. Ali
kazna pakla sastoji se upravo u tome to je grenik
105

odbacio od sebe sve ono to nosi Boji peat, to je

proeto mirisom Bojim, jer grenik osjea odvratnost
prema svemu to je Boje i to od Boga zavisi. Kada mu
se poslije smrti oi budu otvorile, spoznat e grenik da
nije odbacio samo Boga, nego u isto vrijeme i sve stvari
koje su slika Boja. Sve stvorene stvari sline su Bogu,
miriu na boansko: toplota, svjetlo, i sloboda, ivot i
snaga, mir i radost, sigurnost i zajednica it., sve su to
slike Boga, odraz njegova bia. I radi toga je grenik uz
Boga izgubio i ove stvari.
Kada se Bog u Novome Zavjetu prikazuje kao srditi su
dac, to je samo nain izraavanja, koji nam boansko eli
prikazati upravo ljudskim slikama. I ljudi te boanske
srdbe i Boje kazne, i to je dobro. Vjena bijeda
grjenika u isto je vrijeme i slika i sama stvarnost.
Bog je ljubav. On ne kanjava besmisleno, nego poklanja
ono to moe. Ali Bog potuje i slobodnu odluku ovjeka
na upravo potresan nain. Tu slobodu naih odluka Bog
nam vie ne moe oduzeti, jer tada vie ne bismo bili
sposobni da postanemo partneri njegove ljubavi; prija
teljstvo poklanjamo kao slobodni ljudi.
Pitao si: zato nas Bog osuuje, kanjava vjenom kaz
nom, ako nas ljubi? Bog ne osuuje nikoga. Mi ljudi se
odluujemo za ili protiv zajednice s Bogom.

106

Mora ljubiti Boga

Ono to nam je Krist navijestio u propovijedi na gori, ini
se mnogim dananjim ljudima upravo kao bajka iz nekog
drugog svijeta: Bog mora biti sredite naega ivota:
Zato najprije traite kraljevstvo Boje i njegovu pra
vednost, a to e vam se nadodati (Mt 6,33).
Na ivot mora proimati glad i e za beskonanim:
Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom
duom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svo
jom (Mk 12,30).
Krist je mislio o velikoj ljubavi. U slici braka najbolje
emo razumjeti, kako emo doi do te velike ljubavi: ako
se dvoje ljube, oni ele biti zajedno. Ali bez molitve, bez
susreta s Bogom i suivota s njim, ta ljubav nije mogua.
Dvoje koji se ljube, moraju nai vremena jedno za drugo.
Oni moraju podijeliti sve brige i o svemu se zajedno do
govarati.
Krist nam preporua jo jedan znaajan put, da bismo
dospjeli do te velike ljubavi Boje. I taj drugi emo
najbolje shvatiti na slici braka: ako netko svoju enu
iskreno i njeno ljubi, moe li on pokraj nje jo jednu
ljubiti na isti nain? Ljubav se moe samo nepodijeljena
pokloniti i nepodijeljena posjedovati. Ljubav trai cijelo
srce. Svaka ljubav prema drugoj eni bila bi kraa njene
107

ljubavi prema svojoj vlastitoj eni. - Isto je tako i u ljubavi

prema Bogu: mora ga ljubiti iz sveg srca, jer je on tvoj
zarunik. Mora osjetiti, kada svijet postaje Boji su
parnik. Ako novac, trgovina, posao, prijateljstvo, trka za
uspjehom, sport ili radio i televizija slabe tvoju ljubav
prema Bogu, tada je trka za tim stvarima izdaja u vjer
nosti Bogu, brakolomna ljubav prema svijetu. Tada je
novac tvoj gospodin Bog i auto tvoj novi idol.
To su onda bogatai kojima Krist prorie propast: ljudi,
kojima je svijet postao njihov Bog. Njihovo je srce
ispunjeno novcem, koktel partijama, automobilom, us
pjehom... Njima je nemogue ljubiti Boga upravo stoga
to njihovo srce zavisi iskljuivo o svijetu: Nitko ne
moe sluiti dvojici gospodara, jer ili e jednoga mrziti, a
drugoga ljubiti, ili e uz jednoga pristajati, a drugoga
prezirati. Ne moete sluiti Bogu i bogatstvu (Mt 6,24).
Gdje je vae blago, tu e biti i vae srce (Lk 12,34).
Opora logika. Ali tko je eli mimoii, taj vara samoga
sebe. Lake je devi proi kroz iglene uice nego bo
gatau ui u kraljevstvo nebesko (Mt 19,24).
Zaista, kaem vam, muno e bogata ui u kraljevstvo
nebesko. (Mt 19,23) Cijela ljubav Isusova stoga pripada
siromatvu, njegovoj ljubljenoj nevjesti: Blago siro
manima u duhu jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
Nemojmo to krivo shvatiti: siromatvo se ne moe izraziti
u kunama, isto tako niti bogatstvo, kako je Krist uio.
Isto tako postoji i prosjaki ponos, koji ne posjeduje niti
pare, pa ipak je na pr. eljan priznanja ljudi. Doklegod
108

netko u svojoj slijepoj poudi eli samo posjedovati,

tako dugo ga ubrajamo meu gramzljive bogatae u
Kristovim oima. - Isto vrijedi i o bogatstvu. Mogu se
dnevno tisue upisivati na na raun, a da radi toga ne
moramo biti bogatai u oima Kristovim: doklegod nas
savjest ispravno vodi i doklegod Bog tako eli, mi smo
upravitelji tih Bojih dobara i smijemo se u njima
radovati.
U kojoj mjeri je to siromatvo zaista dunost krana?
Siromatvo nije zapovijed. Ono je savjet i elja ljubavi.
Ljubav se ne moe nametnuti zapovijedima. Ljubav eli
da se slobodno daruje. Unutranja vjernost prema ljub
ljenom je suvie njena, a da bismo je mogli narediti. Ako
stoga gleda eljno prema svijetu, udaljit e se od svog
ljubljenog Boga, ali brak s njim se time ne raskida. - Ti
sam e odrediti mjeru svoje ljubavi prema Bogu upravo
kroz mjeru svog siromatva: Nitko ne moe sluiti
dvojici gospodara... (Mt 6,24). Ali misli pri tome na
slijedee: Kristovo siromatvo ne odnosi se samo na
novac. Siromatvo znai: biti slobodan za potpunu lju
bav prema Bogu.

Blaeni milosrdni
Na brat je danas u nevolji Treina svih naroda svijeta
gladuje, a milijuni ljudi umiru svake godine od gladi. Od
12 miliona gubavaca veina istrune. U Junoj Americi u
mnogim rudnicima i danas jo umiru mnogi u starosti od
27 godina. Od njhove djece od deset samo jedno preiv
ljava.
Devetero umire prije navrenih 12 mjeseci ivota. Svuda,
pa ak i u najbogatijim zemljama svijeta, postoje predjeli
bijede. - Jo je dublja bijeda ljudskih srdaca: zaputenih,
usamljenih, odbaenih, ogorenih... A onda na kraju re
ligiozna bijeda nae subrae. Tko o tome vodi brigu?
Potresaju li te izjedena lica gubavaca? Podignuti patrljci
ruku koje prose? Prazna lica slijepih? Okamenjeni izrazi
lica ogorenih? Mui li te bijeda tvoje okoline? Moe li
se smijati, biti radostan i svetkovati, kada slua vapaje
bijede? uje li uope njihove jauke? Primjeuje li ih
uope ?
to me se tiu drugi? Zar ne misli tako veina? Oni
prolaze pored bijede, bezosjeajni, svetkujui blagdane.
Oni govore: Da su i drugi radili toliko kao ja i muili se
kao ja, tada bi i oni neto imali. Je li to istina? Nije li
tebi blagonaklona sudbina udijelila bitno vie prilika,
nego naputenima, o kojima nitko ne vodi brigu? Nisi li
dobio svoju izobrazbu u pozivu, a drugima to nije bilo

110

dano? Nema li stoga dunost pomoi subratu u njegovoj

bijedi i nevolji? Ali oni kamena srca govore: elim imati
neto od ivota.
Austrijanci daju godinje 27 milijardi ilinga (to je oko
4,5% privatne potronje) samo za alkohol! To znai da
svaka etverolana obitelj izdaje mjeseno 1200 ilinga
za alkohol! A milijuni ljudi umiru od gladi. Svota, koja se
u zapadnom svijetu troi na alkohol i nikotin, bila bi
dovoljna da se milioni ljudi, koji godinje umiru od gladi,
obilno prehrane. Ali tko je spreman na odricanje?
Na toj nemilosrdnosti pali se mrnja. Mrnja komuniz
ma, koji je obuhvaao treinu zemaljske kugle, nastala je
iz nemilosrdnosti onih, koji su bijedu siromanih satirali
nogama. Isto takva mrnja bukti danas u nerazvijenim
zemljama. Tamo mrze site krane zapada. Mrnja protiv
nemilosrdnih krana na kraju se pretvara u mrnju pro
tiv krana, ak i protiv samog Boga. Tko e jednom za
to odgovarati? Jesi li i ti uzrok to su se drugi nauili mrziti
krane, jer su ti krani nemilosrdni?
Samilost prema blinjemu bit e kamen kunje na
sudnjem danu, sudu svijeta. Jer bijah gladan, i dadoste
mi jesti... bijah putnik, i primiste me ... bijah u tamnici
i dooste k meni! (Mt 25,35...). - Blago milosrdnima
jer e postii milosre! (Mt 5,7). - reeno je u pro
povijedi na gori.
Pita, koja je granica milosra? Ne moe ipak pokloniti
cijelu svoju plau, sav prihod. - Bez sumnje postoji po

111

neki put stroga dunost, pomoi kada subrata vidi u

krajnjoj bijedi, nevolji. - Ali u veini sluajeva ne vezuje
nas stroga obaveza, dunost. O tome e odluku donijeti
mjera nae ljubavi. Rije smilovanje znai: moi suosje
ati s blinjima, siromatvo i nevolju drugoga samilosno
promatrati. Koliko trpi u nevolji subrata? Kako esto
doivljava kao subrat njegovo siromatvo? Primjeuje li
ga uope ?

Kakvu nam poruku donosi

propovijed na gori?
Na to se misli u propovijedi na gori? Poneki zahtjevi u
propovijedi na gori ine ti se moda pretjerani. Na pr.
rije, o desnom i lijevom obrazu: Ne pruajte otpor
onome, koji vam zlo ini; nego ako te netko udari po
desnom obrazu, prui mu i lijevi... Tko te moli, podaj
mu... Ljubite i svoje neprijatelje. Ali te rijei nisu ni
kakvi recepti, koje doslovce moramo primijeniti u svakoj
situaciji. To nisu policijski propisi, koji se moraju ispuniti
do zareza i toke. Mnogo vie Krist nam ovdje na slikovit
nain pokazuje jedan jedini veliki ideal: ljubav.
Ta ljubav, na koju Krist misli, svakako e djelovati bitno
drukije, nego li smo i navikli u svom egoizmu (stoga nam

112

se poneto u propovijedi na gori ini pretjerano). Egoisti

reagiraju gotovo na isti nain kao i ivotinje: ako ga netko
ugrize, i on uzvraa ugrizom, ako na njega viu, i on
uzvraa vikom, ako naie na slabijeg, tada ga razdire:
Oko za oko, zub za zub.
Ljubav na koju misli Krist postupa sasvim drukije. Ne
tako egistiki. Misli na drugoga, eli darivati, poklanjati,
posveuje se ivotu drugih, za njih brine, nije samo u
emocijama, suosjeanju i simpatijama, nego u potpunom
predanju samoga sebe blinjemu. To je ljubav prema
drugome nasuprot ljubavi prema samome sebi kod
egoista. Ako pravog kranina kude, pokradu, povrijede
ili mu predbacuju, on na svu tu agresiju ne reagira kao
zvijer, koja jednostavno uzvraa udarce, nego e prema
drugome biti dobar ak i tada, kada ga taj svojom kanom
ozlijedi: Ljubite svoje neprijatelje! Kada bi se ta lju
bav, na koju Krist misli, ostvarila u svijetu, svijet bi postao
raj, nastupio bi revolucionarni preporod u zajednikom
ivotu ljudi. Nestalo bi ono sablasno kolo, koje uzroku
je buku u svijetu: rat, svae, prepirke, predbacivanja,
mrnja, borba svih protiv svih.
Da Krist svoje zahtjeve ne izraava samo pukim rijeima,
dokazao je to vlastitim ivotom: I on sam je neke molbe
odbijao (na pr. molbu da uini udo ljudima radi razo
node), iako nam je sam u propovijedi na gori rekao: Tko
te moli podaj mu. I kada je na sasluanju dobio udarac
po obrazu, nije okrenuo drugi obraz, da ponovo primi
udarac, nego trai pravednost: Ako nije bilo istina ono,
113

to sam rekao, dokai to, ali ako je bilo istinito, zato me

udara? Krist nas upravo svojom propovijedi na gori
eli odgojiti, da ne budemo krpe, ljudi, koji sve dopu
taju. Kranin se ni u kojem sluaju ne smije pokazati
manje vrijednim, ovjek bez kime, bez snage, bez pes
nice, da bude pokorni sluga svijetu. No Krist eli da
posljednji pokreta u svim naim djelima i postupcima
bude ljubav. Ljubav prema drugome, prema subratu, ak
i onda ako je na neprijatelj. Krist eli da nadvladamo
ivotinjsko-nagonske reakcije, koje su danas kod nas
ljudi uobiajene i ine sve zlo u svijetu.
Da li je to to Krist zahtijeva u propovijedi na gori zapravo
dunost? Krist misli u svojoj propovjedi na gori na pot
punu ljubav, koju je on u mnogim razliitim slikama
ocrtao u pravoj punini.
Tu potpunu ljubav Krist nam je iznio u sljedeoj zapo
vijedi: Mora Boga ljubiti i svoga brata kao samoga
sebe. Da se potrudimo za tu ljubav, Krist nas je u pravom
smislu rijei zaduio. Ali ta ljubav prema blinjemu je kao
sjeme koje e se razviti u drvo. Krist uope ne oekuje
da emo odmah sva ona djela ljubavi sprovesti u djelo, a
to je on ocrtao u govoru na gori. To bi naime bila punina
milosti. Na trud za tu veliku ljubav uvijek e ostati samo
dio. Njeno usavravanje e nam pasti u dio kao poklon
milosti tek u vjenosti.
Tko meutim temeljne zamisli i savjete propovijedi na
gori zapisuje u vjetar i pravu ljubav naputa, za njega
114

vrijedi proroanska opomena Kristova: Naprotiv, svat

ko tko slua moje rijei, a ne izvrava ih, moe se us
porediti s ludim ovjekom koji svoju kuu sagradi na
pijesku. Udari pljusak, navalie potoci, dunue vjetrovi i
nasrnue na tu kuu i ona se srui. I velika bijae njena
ruevina (Mt 7,26-27).
Cilj propovijedi na gori je navjetaj jedne velike ljubavi
Da li e Bog dati da i u tvom srcu raste?

Moram li se i ja pokoriti Kristu?

Mnogi od nas dobro znaju da su povrni krani, ali
izbjegavaju jasnu odluku za vjeru u Krista. Najdublji
razlog radi kojeg se ne odluuju jest: plae se Kristovih
zahtjeva. Jer on bi mogao traiti da svoj ivot iz temelja
drukije izgrade. - Promatrajmo sliku stare Crkve koja
nam moe uliti duboko povjerenje, da se usudimo po
koriti se Kristu.
Stara Crkva sve do 313. godine jedva da je znala za sliku
raspetoga, koju mi kao raspelo vjeamo na zidove. Um
jesto toga oni su potivali sliku dobrog Pastira. ini se da
bi ta slika i danas sasvim dobro odgovarala. Prvo je pastir,
koji ovcama pokazuje put, put u vjenost, put ka ne
115

beskom Ocu. Pastir mora zaista zahtijevati da ga slijede,

jer inae ne moe voditi svoje stado. Stoga emo se
pokoriti Kristu. Moramo ga slijediti. Ali Krist nije
radikalni despot koji svoje stado ne moe voditi prema
cilju bez tapa i udaraca. Nego Krist je dobri Pastir koji
nosi jagnje na svojim ramenima. Ako na tom svom putu
vie ne moemo ii dalje, tada nas taj Pastir uzima na
svoja ramena i nosi nas dalje. Ako nam je put suvie
vrletan, strm, i mi iscrpljeni ostajemo leati, tada nas on
jednostavno nosi do cilja. Ako smo zalutali, obeava nam
da e nas osloboditi trnja i ponora. Ako smo pali u
provaliju slomljenih nogu, jer smo se u svojoj ludoj smi
onosti uzdali u Krista: on e nas ponijeti i izlijeiti nae
slomljene udove.
Krist je dobri pastir, koji nas nosi na svojim ramenima,
ako to sami vie nismo u stanju. Ne moramo se plaiti da
se povjerimo njegovu vodstvu. Ne emo se od njega
udaljiti iz straha od njegovih zahtjeva. Ako on neto trai,
a mi nismo u stanju da to ispunimo, jer smo suvie
umorni, on e nas jednostavno ponijeti. Bog od nas ne
trai ono to je nemogue. On samo trai nau dobru
volju i na trud.
Ako nismo u stanju krenuti njegovim putem, ako nismo
u stanju da mu se povjerimo, nikada neemo pronai
duboki mir srca. Bit emo tada uvijek na bijegu od Boga,
bjeat emo od sebe samih, bjeat emo od razmiljanja.
No tada emo biti kao jagnje koje se samovoljno odvaja
od stada, i koje e negdje zapasti u trnje ili se smrskati u
provaliji. Ako se zaista ne pokorimo Kristu, moramo
116

raunati na to, da emo jednom gledati u strahotu po

nora: ne radi toga to nas eli kazniti, nego emo jednom
biti bezimeni i usamljeni, jer nemamo Boga. Nita
neemo posjedovati od njegove slave i krasote. ak ni
njegov svijet.
Stei emo svojevrsno iskustvo, da emo u istom tre
nutku, kada se budemo usrdno pokorili Kristu, moi
vjerovati u Krista. Ali mu se posve povjeriti i biti spremni
da se prepustimo njegovom vodstvu i da njegove zahtje
ve ozbiljno prihvatimo. Vjerovati znai: povjeriti se. I
to smo svakodnevno spremniji pokoriti se zahtjevima
Kristovim, utoliko emo moi dublje vjerovati. Vjera u
Krista i pokoravanje Kristu imaju uvijek istu ozbiljnost i
istu dubinu. Ako se pokoravamo Kristu, nai emo pot
puni mir u Bogu, jer nam je Bog obeao: Ostavljam vam
mir; mir, i to svoj, dajem vam (Mt 14,24).

Ne mogu ispunjavati
10 zapovijedi Bojih
Vei dio ljudi se izjanjava da nije u stanju izvravati
zapovijedi Boje. I jer ne mogu izvravati zapovijedi
Boje i crkvene, onda u Crkvu i ne ele dolaziti. Stoga u
Austriji dolazi u crkvu samo treina katolika. U Beu ne
dolazi u crkvu 80%.
117

U ovim tako izvanredno opasnim veremenima za Crkvu

treba ljudima, koji su se slomili, pokolebali, na zapovi
jedima Bojim, mnogo drastinije objaviti: uope nije
odluujue moe li zapovijedi Boje ili ne moe
obdravati. Gospodin Bog te pita samo i jedino to, trudi
li se vriti njegove zapovijedi. eli li zanijekati da je taj
trud nemogu? Zar se i bez toga ne trudi? Tvoje vrijeme
i tvoj narod i tvoja obitelj trebaju te upravo danas kao
religioznog ovjeka, onoga koji ispred drugih prednjai
u ova naa teka vremena.
Na prvom mjestu je esta zapovijed, borba za svladavanje
tjelesnosti, to ovjeka dananjice vodi do religioznog
pada. To je toka, u kojoj ovjek, a danas esto puta i
ena, bacaju koplje u a i kau: neu se vie boriti, ta
borba je suvie teka.
Mora li zaista odustati od borbe? Vjeruje li da Gos
podin Bog ne zna za tvoju nevolju? Tebi je to danas
mnogo tee u tom pogledu, nego li je to bilo tvom djedu
i baki: dananja moda i izazivanje prenapetih ivaca, ali
ipak seksualni problemi sve ostalo nadmauju, zatim
izazovni plakati, moderni ples, mnogi filmovi, visokotirana moderna industrija zadovoljstava i tada prije
svega stalna tema broj jedan: to slua na radnom
mjestu, za vrijeme odmora, u vojsci, kod prijatelja, kod
poznanika, na ulici, kod ljudi i meu enama. Tko tu eli
biti bijela vrana? Mogao bih te opomenuti prije nego
to u bilo koje rijei povjeruje, da su tvoji promaaji
svojevoljni. Uitelj svjestan odgovornosti u pitanjima
vjere nesumnjivo e ti rei: ne moe u olujama strasti,
118

koje navaljuju, esto ni u kojem sluaju razlikovati u

kojoj si mjeri doprinio mranim mislima i spontanim
pokretima, odnosno u kojoj si mjeri neslobodno ubaen
u tu kaljuu grenih postupaka. - Sva ta nevolja ne vai
danas vie samo za mukarce, nego se i velik procent ena
nalazi u istoj situaciji.
Odluujua temeljna misao glasi: na podruju este
zapovijedi, ma koliko to udno zvualo mora raunati s
tim, da e ta borba moda trajati kroz cijeli ivot. Potrudi
se poteno da ostane pobjednik nad grijehom. Ali morat
e raunati s tim da e u toku svoje ivotne borbe do
ivljavati i mnoge padove. Makar imao oiljak do oiljka,
ranu do rane doklegod si borac, i borbu uvijek iznova
zapoinje, Bog e ti to uzeti u obzir.
Moda pripada onima, koji su tom borbom izmoreni,
neraspoloeni i iscrpljeni napustili borbenu slubu Bogu:
nemoj se obeshrabriti, ako i u toku dana ee pada na
zemlju, potone! Tvoj Bog e ti oprostiti i stotinu puta,
ako svoj pogled svrne k njemu i moli ga: pomozi mi
ponovo! To isto vrijedi i za svaku drugu borbu. Moda se
ti nee boriti s putenou, nego sa srdbom, oholou,
lakomou, eljom za udobnou, nepovjerenjem, oaja
njem, usamljenou... Gdjegod da se bori, svejedno je,
jer se svaki ljudski ivot odvija na drugoj ivotnoj areni.
Krist dokazuje svoju ljubav prema nama. Ona je neu
gasiva i neunitiva. On eli da se bori, iako esto puta i
ne pobjeuje. Tko u toj borbi istraje do kraja, bit e
spaen, jer on se pokorio Kristu.
119

Tko u njega vjeruje bit e spaen

Krist rauna s bolesnim svijetom. Sa svijetom uzetih,
slijepih i prosjaka, kako je rekao. Sa svijetom koji prebiva
u tminama i sjenama smrti, kako su jo proroci govorili.
Svijet je nastanjen gluhima, gubavcima, okorjelim grenicima. Krist zna da su ljudi zarobljenici Sotone i da ih
on predvodi: vladar ovoga svijeta.
Sad e knez ovoga svijeta biti baen van (Iv 12,31).
Krist zna da demoni vladaju narodima i da su ljudi zbog
svojih grijeha duboko ranjeni. O tom svijetu Punom
grijeha kae Pavao: Nema razumna, nema nikoga koji
trai Boga. Svi su zastranili, zajedno se pokvarili. Nema
ni jednoga jedinoga koji ini dobro. Njihovo je grlo
otvoren grob, jezicima svojim varaju, zmijski je otrov na
njihovim usnama. Usta su im puna kleveta i gorine.
Noge su im brze za prolijevanje krvi; ruevine s bijedom
na njihovim su putovima; put mira nisu priznali; nema
straha Bojega pred njihovim oima (Rim 3,11-18).
Jer su svi sagrijeili i lieni su slave Boje (Rim 3,23).
Prema tome, kao to po jednom ovjeku ue grijeh u
svijet a po grijehu smrt prijee na sve ljude, jer svi
sagrijeie (Rim 5,12). Krist uope ne oekuje da nae
pravednike i svece. On zna da e grenici i u budue
grijeiti i da je on doao kao lijenik u bolnicu: Idite i
nauite to znai: Vie volim milosre nego rtvu. Jer ja
nisam doao da pozovem pravednike, nego grenike

120

(Mt 9,13). ...kada to Isus u, odgovori: ne treba zdra

vima lijenik nego bolesnima (Mt 9,12). Do sada si
vjerovao da e samo oni, koji su 100% pravedni i estito
ive, biti spaeni. To je neispravno. Vjerovao si da
pripada osuenima i odbaenima, jer je tvoj ivot pun
padova i promaaja; pun nevjere prema Bogu, izdaja u
osnovnim naelima tako da esto ni sam sebe nisi cijenio.
- Ti jo ne zna to znai otkupljenje, spasenje.
Revolucija koju je Krist navijestio, glasi: bit emo spa
eni, jer je Bog milosrdan, ali ne stoga to smo mi tako
dobri, estiti. Kada u bijedi svoga grijeha dignemo pogled
k njemu, bespomono, molei, preklinjui, s povjere
njem u njegovo smilovanje, vjerujui, primit e nas k sebi,
i da smo tisuu puta zatajili. Sedamdeset sedam puta
moraju ljudi oprostiti svojim dunicima, ali Bog oprata
tisuu puta dnevno.
Ivanovo Evanelje navijeta neumorno: Tko vjeruje u
Sina, ima ivot vjeni, a tko ne vjeruje Sinu, nee vidjeti
ivota, ve gnjev Boji ostaje na njemu (Iv 3,36). Tko
vjeruje u njega, tome se ne sudi; a tko ne vjeruje, ve je
osuen, jer nije vjerovao u jedinoroenoga Sina Bo
jega (Iv 3,18). Za njega svjedoe svi proroci da po
imenu njegovu prima oprotenje grijeha svaki koji u nj
vjeruje (Dj 10,43). Od svega od ega se niste mogli
opravdati Mojsijevim zakonom, po ovome se opravdava
svaki koji vjeruje (Dj 13,39).
Bit kranstva ne sastoji se u prvome redu u moralnoj
nauci, koju bismo morali slijediti. Nego bit kranstva je

121

u spaavanju grjenika uz pomo Kristovu. Tko trai

utoite kod NJEGA, taj se spaava. ON je lijenik.
Moramo samo pokazati svoje rane, da bi nam pomogao.
Svakako da vjera koja treba da spasi grenika, kako je
Isus zamislio, nije prazno priznanje rijeima, usnama,
nego prava djelatna vjera, to znai: vjera koja se realizira,
ostvaruje u ivotu. Ako na pr. na ulici ugledamo auto,
koji juri pravo na nas, odskoit emo u stranu. Ako
meutim ukoeno nastavimo ii prema njemu, srljamo u
propast. To znai da vozilo vjerojatno nismo stvarno
ugledali. Bili smo ili slijepi ili utonuli u misli. - To isto
vrijedi i za vjeru. Ako zaista verujemo u Kristove rijei i
njegove zahtjeve, tada emo pokuati uskladiti svoj ivot
prema njemu. Ako meutim pored njegovih zahtjeva
proemo hladno i ravnoduno, nezinteresirano, a da niti
malim prstom ne pomaknemo, tada je to siguran znak da
Kristove zahtjeve i opasnost vjene propasti nismo
stvarno upoznali, da u njih stvarno ne vjerujemo. Moda
smo slijepi vlastitom krivicom.
Tko stvarno u Krista vjeruje, taj e se pokoriti Kristu. Ta
stvarna, potpuna vjera ukljuuje spremnost da u sebi
prihvatimo Kristove zapovijedi. Takvoj stvarnoj, djelat
noj vjeri Krist obeava spasenje.

122

Borba za vjeru
Za vjeru se svi krani moraju boriti. To je stvarna borba,
prije svega u godinama duevnog i tjelesnog sazrijevanja.
To je borba za vlastito uvjerenje, za istinu, za Boga. U toj
borbi Bog iskuava svoje prijatelje. Borba za potpunu
vjeru u poetku je stalan uspon i pad: jednom vjera zasija,
sanjamo o nebu, nalazimo se na vrhuncima. A zatim kao
da je sve ugasnulo. ovjek misli da je od Boga odvojen i
naputen. Takvi trenuci mogu biti kruti kao smrt. Ali
najednom svjetlo ponovo zasija: potpuna vjera opet je
prisutna. Ovi usponi i padovi traju esto godinama, a
zatim nastupaju godine mira, desetljee smirene, sigurne
vjere. No ta se vjera mora posvjedoiti u svojim ivotnim
uincima: u ivotu po vjeri. Dok borba ponovo ne
zapone na vioj stepenici.
Ta borba za vjeru nije neto zlo, neto ega se moramo
stidjeti. Naprotiv. Bog ljubi borce, jer borac pokazuje da
mu je do Boga stalo. Bog mrzi samo ravnodune, mlake:
Poznam tvoja djela: niti si studen niti vru. Oh kad bi
bio studen ili vru! Ali jer si mlak - ni vru ni studen izbacit u te iz svojih usta (Otkr 3,15-16).
Pad nae vjere ovisit e o tome kako duboko ostvarujemo
tu vjeru u svom ivotu. Nain, na koji ivimo, ini vid
ljivim, u kojoj mjeri posjedujemo vjeru. Radi toga Krist
kae da emo prema svojoj vjeri biti sueni. Naa vjera i
na ivot - to je jedna cjelina.
123

Ali samo je malo onih, koji se bore za svoju vjeru. Kod

veine krana vjera je stoga nejaka, krhka, lomljiva,
puna nesigurnosti, kolebanja. Veinom je to samo vjera
iz obiaja, koja propada, gubi se, ako je prepustimo samoj
sebi, ili ako se mora braniti. Uvjerenja se stiu samo u
borbama i hvatanju u kotac s problemima.
Na tako krhkoj vjeri nita se ne moe izgraditi. Pri
najmanjem optereenju slama se to malo vjere, koja jo
postoji.
Dovoljna je jo samo za uskrsnu ispovijed, povremeno
za slubu Boju i posljednje pomazanje na samrtnoj pos
telji. Takav kranin nema hrabrosti govriti o svojoj vjeri,
da se ne srui kua od karata, ako se malo bolje pogleda.
Jasno je da takav kranin ne nosi u sebi nita korisno,
znaajno, i da se ne razlikuje mnogo od svoje poganske
okoline.
Sreu stvarno duboke vjere navijetaju samo oni koji u
sebi nose blaenstvo vjere: to su ljudi kojima oi blistaju
i koji u sebi nose duboki unutarnji mir; to su ljudi iz kojih
zrai mir i koji su uronjeni u svom Bogu. Na njima se vidi
to znai rije: blaenstvo. - Takvi su ljudi za svoju
okolinu baklje na kojima se drugi pale; znak, koji poka
zuje put ka Bogu. Oni su ulje u ogromnom stroju ovoga
svijeta. Oni su toplota u jednom vremenu, u kojem se
ljubav ohladila.
to initi da iskaemo puni pristanak uz Krista. Moliti
moramo svoga Boga da nam daruje milost ive vjere. 124

Ali prije svega moramo ivjeti prema toj vjeri, inae ta

vjera nikada nee biti vrsta i snana. I poteno mora
razgovarati sa svojim Bogom o svojoj krivici, koja te od
njega odvaja, inae e te tvoja svijest o krivici automatski
udaljiti od Boga i vjere. - Kranstvo je otkrilo jo jednu
tajnu kako emo dospjeti do pune vjere: djetinje utoite
kod Gospodinove Majke, koju ti Krist poklanja a preko
nje i vjeru u Krista.
Moramo se borili, hrvati za potpunu vjeru i tada e nas
Krist blagosloviti.

Marija - put ka vjeri

Borba za vjeru nije laka. Dalek je put do susreta s
beskonanim Bogom. Tko nam moe pomoi da se taj
susret ostvari? Vjerni narod kae da put ka Kristu vodi
preko Majke Boje.
Bog daje svakom ovjeku jedno poslanje, jedan zadatak.
Bitno poslanje Majke Boje sastoji se u tome da bude
majka Kristova i da svijetu pokae put ka Kristu. To je
neizmjerno teak zadatak: da devet mjeseci nosi Boga
pod svojim srcem, da ga dirne, da ga njeguje, da ga ljubi,
da Boga pokloni svijetu, da brine o Bogu i za Boga. Vrlo
125

Bog daje svakom

ovjeku poslanje,
ivotni zadatak. Bitno
poslanje Majke Boje
sastoji se u tome da
svijetu pokae put ka
Kristu. Da devet
mjeseci nosi Boga
pod svojim srcem, da
ga dri, da ga
njeguje, da ga ljubi i
pokloni ga svijetu.

Ruka djeteta od pet i po\ tjedana . . . i od dva mjeseca

Isus je devet mjeseci rastao pod Srcem

majke Marije.
Kod zaea djetetu su odreeni boja oiju i kose,
fizionomija, stas, otisci prstiju, spol. ovjek je od
zaea ovjek. Svatko od nas je ensko ili muko od
zaea.
Tri tjedna nakon zaea djetetu ve kuca srce. Sa est
tjedana dijete mie rukama i nogama ali je jo tako
malo, da majka ne osjea micanje majunog djeteta
pod svojim srcem.
Djecu treba voljeti od poetka od zaea.

Moli i radi da prestane ubijanje djece u

hrvatskim bolnicama.

duboka vjera potrebna je za to poslanje, vrlo veliko

portvovanje, velika predanost (ali narod vjernih od
prvih poetaka kranstva vidio je u Mariji vie nego
samo majku ovjeka Isusa). Ona nije samo majka ovjeka
Isusa, nego i Majka Boja. To je sigurna nauka vjere.
Narod vjernih vidi u Mariji jo i vie: naziva je Majkom
Crkve, jer ta Crkva i nije nita drugo nego Krist koji i dalje
ivi, njegovo tajanstveno, mistino tijelo u kojemu je on
prisutan.
Mnogi krani zastupaju miljenje da je to sveobuhvatno
Marijino majinstvo objavljeno pod kriem Kristovim.
Tu je od svih uenika bio prisutan jedini samo apostol
Ivan. Svi ostali su se u strahu razbjeali. Ivan stoji pod
kriem Isusovim kao zastupnik cijele Crkve. Kristove
rijei Mariji ne odnose se samo na Ivana, nego na cijelu
Crkvu: eno, evo ti sina! zatim ree ueniku: evo ti
majke! Marija je majka cijele Crkve.
Ako je Marija zaista majka cijele Crkve, mistinog tijela
Kristovog, tada je ona i majka svakog kranina. Jer svaki
je kranin ud onog tajanstvenog tijela Kristovog. Ma
rijino poslanje odnosi se na svakog pojedinanog kra
nina: i nama onda donosi Krista. Krist se mora i u nama
roditi. Krist u nama: to je boanski ivot u nama, to je
milost u nama. Marija je majka kranstva. Majka svakog
pojedinog kranina: to su misli iz prve, stare Crkve.
Iskustvo potvruje ovakvo shvaanje. Narod vjernika
izraava svoju vjeru u bezbrojnim molitvama punim
126

povjerenja, da je Marija na put ka Kristu, naa zago

vornica, naa Majka. Iskustvo kranstva je pokazalo da
molitva Majci Bojoj moe isprositi da kranin ostvari
duboku vjeru u Krista.
Neki se plae da e se molitvama Mariji Krist istisnuti iz
sredita religioznog miljenja. Meutim iskustvo nam
pokazuje neto sasvim drugo: upravo uitelji susreta s
Bogom, sveci, potivali su Majku Boju najsrdanije i
najintenzivnije. To ih tovanje nije udaljilo od Krista,
nego je upravo vodilo ka najintimnijem ujedinjenju s
Kristom, koji od ovjeka stvara sveca. Marija nije smet
nja, zepreka, nego put ka Kristu. - Obrnuto, sve kr
anske frakcije, koje su iz ovog razmiljanja istisnule
Mariju, na kraju vie ili manje izgube i Krista: njihovi
tabernakuli su prazni, a esto je uzrdmana ak i njhova
vjera u boanstvo Kristovo.
Tvoje e nastojanje pokazati je li i za tebe Marija stvarno
put ka Kristu; put pune vjere u Krista; put punog po
koravanja Kristu.

Je li Krist elio Crkvu?

Mnogi vjeruju u Krista, ali ne i u Crkvu. Crkva je u
njihovim oima samo organizacija, i to nepotrebna. Ako
pak zaista vjerujemo u to da je Krist samo Bog, tada nam
se ini samo po sebi razumljivo da negdje na ovom svijetu
127

postoje ljudi koji nastavljaju djelo Kristovo. On je elio

da se ljudima navijeta rije Boja, on je htio donijeti
ljudima s\>jetlo i spas. To se svjetlo nije smjelo ugasiti,
nego je moralo biti sauvano i prenoeno u tami svih
vremena. Pa i prastara enja ljudi za ujedinjenjem s
beskonanim i vjenim, koju je Krist elio ostvariti, ne
moe biti zabluda: ili je moda Krist donio ujedinjenje s
Bogom samo za ljude svoga vremena? Vidljiva je inje
nica da je Krist elio Crkvu, i to je jasnim rijeima najavio.
Time je Krist ispinio djelo spasenja ljudi, koje je jo u
Starom Zavjetu zapoeo. Krist izriito govori o svojoj
Crkvi. A ja tebi kaem: Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni
sagradit u Crkvu svoju, i vrata pakla nee je nadvladati
(Mt 16,18). Time donosi svom narodu Bojem usavrenje, narodu, koji je jo u Starome zavjetu izabrao.
Po volji Kristovoj mora i u Novom Zavjetu postojati
jedan takav narod Boji: Crkva. U tu Crkvu moraju
imati pristup svi ljudi, koji u Krista vjeruju; ne samo jedan
jedini narod kao u Starom Zavjetu, nego ljudi svih naro
da, jezika, zajednica, rasa.
Crkva meutim nije nevidljiva zajednica svih onih, koji u
svom srcu vjeruju u Krista, nego je Krist Crkvu pla
nirao kao vidljivu zajednicu. Svaki, koji eli pripadati
Kristu, mora po jednom vidljivom simbolu biti primljen
u zajednicu Bojeg naroda, po krtenju: Zato idite i
uinite sve narode uenicima mojim i Krstite ih u ime
Oca i Sina i Duha Svetoga (Mt 28,19). _ Kako je Crkva
vidljiva zajednica, zahtijeva Krist jasno priznavanje od
128

svakog tko eli pripadati njegovoj Crkvi: Tko god mene

prizna pred ljudima, priznat u i ja njega pred svojim
Ocem nebeskim (Mt 10,32).
Za tu vidljivu zajednicu Crkve Krist je odredio pogla
vare, koji treba da vode Boji narod kao pastiri u budu
nost: Stoga je Krist pozvao 70 uenika i dvanaestoricu.
Toj dvanaestorici Krist je dao punu vlast, koja im je
potrebna da vode narod Boji: nepogreivo uiteljstvo,
vlast opratati grijehe, donositi zapovijedi i voditi ljude...
ini se dakle potpuno jasnim da je Krist i stvarno elio
Crkvu. Zato je Krist elio Crkvu? Ta Crkva treba da
produi Kristovo poslanje, mora biti svjetlo u tminama, u
mranim vremenima, mora biti lijenik bolesnom svijetu,
mora kao pastir ii za izgubljenim ovcama; mora initi
udo ljubavi i smilovanja i tako privoditi ljude u kuu
Oevu.
Ta Crkva mora biti zora vjenog zajednitva, koje e nas
jednom ujediniti s Bogom. Bog eli zauvijek biti s nama,
stoga je ve sada Krist s nama u Crkvi: Uite ih da vre
sve to sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme
do zavretka svijeta (Mt, 28,20).
Krist je Crkvi poklonio neke znakove, po kojima mo
emo prepoznati da je On sam tu Crkvu elio i stvorio.
udo, da Crkva ve dvije tisue godina ima stalno
usmjerenje, znak je da je tu Bog na djelu. - Crkvu emo
kao djelo Boje i po tome prepoznati to i usprkos svim
progonstvima nije mogla biti unitena. Sam Bog bdije
129

nad svojom Crkvom, kao to je obeao: A ja ti kaem:

Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit u Crkvu svoju,
i vrata pakla nee je nadvladati (Mt 16,18).
Ta Crkva je Boje djelo, Boja volja, osnovana od Krista.
Tko nju prezire, prezire volju Boju: Tko vas slua,
mene slua. Tko vas prezire, mene prezire. Tko prezire
mene, prezire onoga koji me je poslao (Lk 10,16). Tko
eli pripadati Kristu, mom pripadati njegovom narodu
Bojem, njegovoj Crkvi, koju je za sebe stvorio na spasenje
ljudima.

Tajanstvena ivotna snaga Crkve

U dalekim prostranstvima Crkve esto nedostaje ivi

ivot, Boja oluja koja proiava, karizme, Dug Sveti.
Ponekog pokree utjecaj birokracije, propisa, paragrafa
i slova zakona. Ali nedostaje ar ljubavi, one ljubavi,
kojoj je sve dozvoljeno i koja sve moe. Umalo kran
stvo nee osvojiti svijet.
Ali, Bogu hvala, u toj Crkvi ivi tajanstveni oganj. Svoj
vlastiti ivot i svoj arki dah Bog je udahnuo svojoj Crkvi.
Pomo, koju nam je Krist obeao, uva Crkvu od oko130

davanja: Ja u moliti Oca i dat e vam drugog Branitelja,

koji e ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet
ne moe primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga
poznajete, jer boravi s vama i jer e biti u vama (Iv
14,16-17). - Taj Duh Boji e uvijek iznova kao oluja
istiti i raznijeti ukoeno, kao to se dogodilo jednom na
Duhove.
Povijest Crkve pokazuje nam upravljanje te neunitive
snage Boje u njegovoj Crkvi: Neposredno poslije po
jave vatrenih jezika na Duhove bilo je u taj dan pokr
teno 3000 krana. Plaljivi, klonuli uenici Kristovi
postali su heroji. - U prvoj, staroj Crkvi je taj oganj Boji
sve oko sebe progutao i na taj nain osvojio rimsko
carstvo za kranstvo.
Duh Boji je apostola Pavla toliko oduevio da je preko
2000 km staroga svijeta uzdu i poprijeko osnovao
kraljevstvo Boje: od Jeruzalema do panjolske, od Gr
ke do Krete i Rima. Tko bi se mogao odvaiti na tako
ludu smjelost, ako ga na to nije gonio Duh Boji?
Kad su poslije 313. prohujale prve vidljive oluje i u Crkvi
nastupila mirnija razdoblja, tada se Boji oganj od sada
pa nadalje odvijao u skrovitosti: redovnici i pustinjaci
odlazili su u pustinju da u aru svog srca Bogu bolje slue.
Nastajali su veliki redovi. ar ovih srdaca je tajanstvena
vatra koje je Evropu kristijanizirala: Benedikt i njegova
redovnika obitelj i irsko-kotski redovnici osvajali su
tada Zapad za Boga.
131

esto su to bili pojedinani sveci, koji su kao plamtei ar

Boji ouvali kranstvo od okotavanja, odumiranja:
Franjo je na pr. ouvao Crkvu da se ne ugui u uivanjima
i raskoi, oholosti i terevenkama. Podstican Duhom
Bojim morao je na poseban nain isticati siromatvo
koje je u tom veremenu izgledalo kao ludost. Taj ovjek,
pojedinac, reformirao je cijelu epohu kranstva. - Sli
no je bilo i sa Ignjacijem Lojolskim: upravo u vrijeme
kada je Luther izvrio podjelu Crkve, taj je plamtei duh
dao klonuloj Crkvi novu kimu. Danas djeluje 30.000
sveenika njegovog reda bezuslovno za kraljevstvo Bo
je.
Karizme (karizmata), nezaslueni darovi Bojeg Duha, i
danas jo kao i nekada djeluju u Crkvi kao poklon Boji.
Tako je karizma dobrog Ivana XXIII. zadivila cijeli svijet.
Takoer i veliki pokreti suvremene Crkve zahvaljuju
svoje porijeklo velikim karizmaticima kao to su: Pius
Parsch, koji je pokrenuo liturgijski pokret, takoer i
biblijski pokret. Frank Duff, Cardin, Chiara Lubich tvor
ci burnih pokreta laikog apostolata. Sveenici radnici u
Francuskoj takoer su pokazali karizmatiki heroizam.
Iz istog Duha Bojeg izvire i pokret za ujedinjenje svih
krana. U progonjenoj Crkvi oduevio je, zapljusnuo je
taj vatreni Duh za junako priznaje vjere kao i u vremena
prve Crkve.
U svakom od nas prebiva taj Duh Boji Naa je dunost,
dopustiti da u nama plamti taj Duh Boji: Svi su oni koje
vodi Duh Boji sinovi Boji (Rim 8,14), kae Pavao.
132

Dopustiti da nas vodi Duh Boji, to znai: sluati Boga i

posluati ga. Jo i vie:prikloniti se Bogu, koji nas u dubini
due najsrdanije goni, sili, opominje, podstie i govori
nam. Ako dozvolimo da nas vodi, tada e Duhovska oluja
ponovo prohujati ovom zemljom. Tada e Duh Boji ovu
Crkvu nainiti bakljom, koja u tamnim vremenima baca
svjetlo u jedno novo doba.

Crkva je drugi ivot Kristov

esto nam je teko naslutiti da iza zaprljane, sive fasade
Crkve ivi Bog. Slino je to kao i u muci Kristovoj: Bog
se krije pod krunom poruge i luakom kouljom.
U toj Crkvi ivi Krist. Jo i vie, Crkva je sam Krist, njegov
drugi ivot. Na neshvatljiv nain Krist je pojedine
krane nainio dijelom svog vlastitog ivota. Skrovito
ivi Krist u svakom kraninu. Mi smo tijelo Kristovo,
kae Biblija, njegovo tajanstveno, mistino tijelo. - Pa
vao neumorno navijeta: Vi ste tijelo Kristovo, a
pojedinci udovi (1 Kor 12,27). ...koja je njegovo tijelo
- punina Onoga koji ispunja sve u nama (Ef 1,23).
Krist nam je ovu tajnu svog ujedinjenja s Crkvom opisao
u usporedbi s vinovom lozom: mi krani smo loze, Krist
133

je okot. Mi krani imamo s Kristom jedan jedinstveni

ivot. Jo vie: Krist ivi svoj drugi ivot u svojoj Crkvi, u
nama.
U tajni zajednitva pokazuje Krist na vidljiv nain da On
u nama ivi. Ali to ne donosi svakom pojedinom kra
ninu samo ujedinjenje s Bogom, nego ini da svi krani
meusobno tvore jednu jedinstvenu cjelinu. Isti Krist ivi
u svakom od nas. Svi smo mi zajedno jedan jedini Krist,
ujedinjeni na neshvatljiv nain kao udovi njegovog tijela.
Na bezbrojnim mjestima govori Biblija: o toj tajni: Ako
je Krist u vama, vae je tijelo mrtvo zbog grijeha, a va je
duh iv jer ste opravdani (Rim 8,10). Dakle, ako je tko
u Kristu, on je novi stvor; staro je mrtvo, novo je, evo,
nastalo (2 Kor 5,17). Tko moe shvatiti taj misterij?
Samo u usrdnoj, dubokoj molitvi moemo naslutiti koli
ko smo prisno ujedinjeni s Kristom i u njemu ivimo.
Jo od trenutka krtenja ivi Krist u nama, jer tada smo
primili njegov duh, Duh Boji. No Krist ivi u nama kao
sjemenka koja tek treba da se razvije. Krist mora u nama
rasti, kako kae Pavao: Dok svi zajedno ne doemo k
jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Bojega, k
savrenom ovjeku, k mjeri punine veliine Kristove
(Ef 4,13). ivot Kristov razvit e se u nama u svoj punini,
kada se budemo prepustili vodstvu njegovog Duha,
Duha Bojeg. Tada smijemo u punom smislu rijei govo
riti kao Pavao: ivim - ali ne vie je, nego Krist ivi u
nama: ivot koji sada provodimo u tijelu, provodimo u
vjeri u Sina Bojega, koji mi je iskazao ljubav i samoga
sebe za mene predao (Gal 2,20).
134

Odvajanje od Crkve znai u najveoj mjeri u isto vrijeme

i odvajanje od Krista. Iz Crkve ne moemo istupiti kao
iz nekog udruenja, drutva. Otpad od Crkve smatra se
jo od najstarijih vremena kao jedan od najteih grijeha.
U toj Crkvi susreemo Krista: Crkva nam navijeta nje
govu nepogreivu istinu, pa jo i vie: Sam krist navijeta
po toj Crkvi svoju poruku, vijest. Krist nam govori u
ispovjedaonici na usta sveenika. Krist nas blagosiva
rukama svoje Crkve. Krist nam daje u toj Crkvi svoje
vlastito tijelo. Pri tome je sveenik u isto vrijeme ruka
Kristova. Sam Krist govori u trenutku pretvorbe na usta
sveenika one svemogue rijei: Dok su blagovali, uze
Isus kruh, zahvali, i razlomi ga, pa ga davae uenicima
govorei: Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje (Mt 26,26).
Crkva je drugi ivot Kristov. Na njoj se stoga ispunjava
sudbina Kristova.
Dovikivali su toj Crkvi buno Hosana, htjeli su tu
Crkvu proglasiti za kraljicu svijeta; ali Crkvu su i poniavali kao i Krista udarcima bia, u luakoj koulji,
otrovom i trnovom krunom. I Crkva je u toku vremena
proivljavala Kristov krini put, slomljena kao Krist,
razapeta kao Krist i unilo se da je zauvijek nestala. Ali
i ona je isto kao Krist ponovo uskrsnula u moi i proslav
ljana kao Krist. I uzet e uea u vjenom ivotu Kristo
vom, koji na skrovit nain i dalje u njoj ivu

135

Je li nam potrebno
uiteljstvo vjere?
Moda e rei: Vjerujem u Krista, vjerujem i u ono to
je zapisano u Bibliji. Ali to e nam tada crkveno ui
teljstvo, kada ve imamo Bibliju? - Za to postoji
nekoliko vrstih odgovora:
Prvo: Tko ti kae kako zapravo treba itati Bibliju? ak
i najodlunija, sudbonosna mjesta u Bibliji su od raznih
kranskih zajednica na najrazliitiji nain tumaena. Pri
tome se radi o spasu ovjeka, o najodlunijim mjestima.
Na pr. mjesto, na kojemu Gospodin govori o svojem
tijelu i krvi, koja e ljude spasiti, nalazimo najrazliitija
tumaenja: Je li taj kruh ivota simbol? Ili sam Bog? I uz
to je Gospodin odredio da o tome zavisi ivot. - Tko ti
jami da ti Bibliju zaista ispravno tumai, kada su i
uenjaci tako razlino o tome mislili? Tu su ti potrebni
oni uitelji u Crkvi o kojima je Krist rekao: Tko vas
slua, mene slua. Tko vas prezire, mene prezire. Tko
mene prezire, prezire onoga koji me poslao (Lk 10,16).
Ne moe te mrtvo slovo Biblije voditi spasenju, nego
samo oni ivi ljudi, kojima je Gospodin obeao svoga
Duha i udahnuo ga Crkvi.
Drugo: Tko ti kae da je Biblija stvarno Inspirirana
(nadahnuta), to e rei da je Rije Boja? Kao to
katolika Crkva, a i veina odijeljene brae vjeruje u to
136

da je Biblija napisana na Boji poticaj, da je Bog njen

autor, i da je stoga nezabludiva.
Ali ja te pitam: tko to moe dokazati? Samo Crkva moe
sa sigurnou to navijetati da su ti spisi rije Boja, da
su inspirirani. Jer Krist je samo Crkvi povjerio rije Boju
da ju navijeta: Zato idite i uite sve narode uenicima
mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! (Mt
28,19). Stoga samo Crkva moe na autentian nain
objaviti da Biblija sadri rije Boju. Inae ne postoje
nikakvi drugi dokazi za tu injenicu inspiracije.
Tree: Tko moe utvrditi koje knjige uope pripadaju
svetim spisima? Crkva naziva taj popis svetih knjiga
Kanon (pravilo). Ovdje se samo po sebi namee isto
tako razumljivo pitanje: tko moe utvrditi, koji su spisi
dani od Duha Svetoga, a koji nisu? Naa evangelistika
braa moraju se ovdje kao i u pitanju inspiracije pre
pustiti uputama odozgo, koje su oito dovele do najrazliitijih miljenja. U svakom sluaju su mnogobrojne
kranske frakcije iz kanona izbacile najrazliitije dije
love. to tada zapravo jo preostaje od svetih knjiga?
Samo Crkva i njeno uiteljstvo mogu meritorno rei to
zaista pripada svetom pismu a to ne.
etvrto: to stoji zapravo u Svetom Pismu o svetkovanju
svete Mise? O rijeima pretvorbe? O rijeima odrjeenja
kod ispovijedi? O krtenju djece? O prenoenju svee
nikog poziva? O posljednjem pomazanju itd.? Zapravo
o praktinim stvarima religioznog ivota Crkva je svoju
137

nauku prenosila od sveenika do sveenika (tradicija,

predaja). Tamo gdje se radi o misterijima religioznog i
vota i prakse u svetim spisima se nalaze samo nagovjeta ji
Tu nam je potrebna iva Crkva i njeno uiteljstvo, jer
Sveto pismo o tome govori samo malo.
Samo Sveto Pismo nije dovoljno. Iskustvo ui: Kada god
su se skupine krana odvojile od uiteljstva Crkve i svoje
majke Crkve, raspadale su se u sekte i slobodne Crkve,
od kojih samo danas postoje tisue. Samo u Africi postoji
vie od 1000 kranskih zajednica i sekta.
Potrebno nam je uiteljstvo Crkve. Nije to nikakva lu
aka koulja, koja sputava slobodu naega miljenja,
nego vrsto tlo pod nogama, da ne bismo gradili na pi
jesku. Sigurna nauka Crkve je posuda za skupocjeni sadr
aj: za onu istinu, za kojom eznemo.

U emu je Crkva nepogreiva?

Crkva mora nepogreivo navijetati rije Boju svim na
rodima i u svim vremenima. Krist joj je u tu svrhu obeao
i pokloniti dar nepogreivosti izriitim rijeima: Duha
istine, kojega svijet ne moe primiti, jer niti ga vidi niti
ga priznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer e biti
138

s vama (Iv 14,17). A Branitelj, Duh Sveti, kojega e

Otac poslati zbog mene, nauit e vas sve i sjetiti vas
svega to vam rekoh (Iv 14,26). U bitnim pitanjima ta
Crkva stoga ne moe zabluditi.
Krist navijeta nepogreivost crkvenog uiteljstva time
to od vjernika trai apsolutnu vjeru. Jednu tako bezuv
jetnu vjeru u rije Crkve moe Krist od nas samo onda
zahtijevati, ako je rije te Crkve nepogreiva. Inae bi
nas Krist obavezao da vjerujemo u zabludu.
Crkva je uvijek bila svjesna da je nepogreiva u navijetanju rijei Boje. Ve je prva Crkva smatrala da su
odluke apostolskih koncila nepogreive: Dakako, Duh
Sveti i mi odluili smo ne stavljati na vas nikakva drugog
tereta osim ovih potrebnih stvari (Dj 15,28), - tako glasi
poetak prve koncilske odluke.
Nisu sva miljenja uiteljstva, koja je Crkva zastupala,
nepogreiva. U Crkvi su npr. vladale vremenom uvjeto
vane zablude o odnosu Crkve i drave (npr.: Teorija o
dvije sestre: Bula: unam sanctam); zablude o pitanju
branog morala i slobode savjesti (inkvizicija, spaljivanje
vjetica). ak i u praktinom ureenju Crkve u vezi s
problemima toga vremena podlijeu dubokim zablu
dama: npr. praktina ureenja socijalnog pitanja, tehni
kog ureenja itd. Ukoliko je grijeh u Crkvi uzimao vie
maha, utoliko je i zabludama ostavljeno vie prostora.
Stoga je Crkva izriito ustanovila pod kojim uvjetima je
njeno uenje nepogreivo. Kao vjerni navjestitelj Boje

rijei Crkva sama utvruje granice svoje nepogreivosti.

U dogmama je Crkva tono definirala nauku vjere i
strogo formulirala one istine, koje smatra kao nepogreiv
nauk vjere. Crkva nije te dogme uvela jer to ini za
dovoljstvo crkvenom uiteljstvu. Crkva nas eli sauvati
od mnogobrojnih razoaranja. Da bi neto bilo defi
nirano kao nauk vjere, crkvena nauka smatrat e dog
mom samo onda ako su ispunjeni slijedei uvjeti:
- Mora vrijediti za cijelu Crkvu.
- Mora se raditi o istini koja je od Boga objavljena
(odnosno o istini koje je tako usko povezana s ob
javljenom istinom da jedno bez drugoga ne moe biti
negirano).
- Crkva mora tu nauku izriito proglasiti kao nepo
greivu. - Govor pape preko radija ili televizije, teoloke
knjige, enciklike papa itd., stoga nisu nepogreiva nauka
Crkve.
Crkva moe naravno nauavati kao nepogreivo samo
ono to joj je Krist povjerio kao blago vjere. Prema tome
Crkva ne moe, samo po sebi je razumljivo, nauavati
nove istine vjere. Ona moe samo objanjavati nauku
Kristovu i boriti se protiv zabluda koje nastaju tijekom
vremena.
To vrhovno uiteljstvo Crkve Krist je predao svojim
apostolima. To uiteljstvo nalazi se danas u rukama papa,
140

i biskupa svijeta. Svaki koncil moe stoga na novi nain

protumaiti stare rijei Boje, jer upravo cjelina svih
biskupa ini jedinstvo s papom i moe nepogreivo
nauavati nauku.
I sam papa je nepogreiv, kada objavljuje dogme, jer ga
je Krist postavio za vrhovnog pastira Crkve: Poto su
dorukovali, Isus uputa imuna Petra: Simune, sine
Ivanov, ljubi li me vie nego ovi? Da, Gospodine odgovori mu - ti zna da te ljubim. Pasi jaganjce moje!
Ree mu Isus. Kada bi vrhovni pastir mogao pogrijeiti,
tada bi ovo stado vodio u ponor. Nad njim vlada Duh
Boji, Duh istine.
Sve ono, to nije izriito definirano, kao nauka vjere,
ostaje slobodno za diskusiju. Ovdje odluuje osobno,
dobro utemeljeno uvjerenje, naa ljubav prema istini i
nae prosvjetljenje, koje takoer primamo od toga Duha
istine. Ali mi smo zahvalni to Crkva ima mo prenijeti
nam nepogreivo sve rijei Kristove, o kojima je Krist
rekao: Nebo i zemlja proi e, ali moje rijei nee
proi.

141

Budunost Crkve
Budunost vidi samo Bog. Ali Bog je svojoj Crkvi ostavio
jedno proroansko vienje u budunosti, koje je opisano
u Apokalipsi (Otkrivenju) apostola Ivana. Iako nam
crkveno uiteljstvo ne daje posve odreeno tumaenje
ove slike budunosti, moemo prilino sigurno spoznati
da e vremena do ponovnog dolaska Kristovog biti ispu
njena gigantskom borbom izmeu Krista i Anti-Krista za
srce ljudi.
Biblija opisuje tog Anti-Krista kao velikog zavodnika
ovjeanstva. On e posjedovati ogromnu mo: I bijae
joj doputeno da povede rat protiv svetih i da ih pobijedi;
dana joj je vlast nad svakim plemenom i poukom, je
zikom i narodom (Otkr 13,7). Tada ona otvori usta da
izgovori uvrede protiv Boga i psuje njegovo ime, njegovo
boravite i nebeske stanovnike (Otkr 13,6) sin pro
pasti, Protivnik koji sam sebe oholo izdie protiv svega
to ljudi nazivaju Bogom, ili dre za sveto, tako da sjedne
u Boji hram pokazujui sebe kao da je Bog... (2 Sol
2,4). Sotonskom moi, svakovrsnim znacima prevare i
udesima zavodit e ljude. U nemilosrdnom progonstvu
krane e ubijati, koji mu se ne pokore: ak joj je bilo
doputeno da udahne ivot kipu zvijeri, tako da kip
zvijeri i progovori i prouzrokova da se pokolju svi koji se
ne htjedoe pokloniti kipu zvijeri (Otkr 13,15) i da
nitko ne moe ni kupiti ni prodati ako nema udaren ig:
142

ime zvijeri ili broj njezina imena (Otkr 13,17). Biblija

kae:Djeice posljednji je as! I, kako ste uli, Antikrist
dolazi. I ve sad su se pojavili mnogi Antikristi; po tome
znamo da je posljednji as (1 Iv 2,18). Obrana vjere bit
e stoga povjerena mnogim naratajima.
Herojski dokaz zahtijeva Bog od krana posljednjeg
vremena: Vikao je jakim glasom: Bojte se Boga i zahva
lite mu, jer je doao as njegova suda! Poklonite se
Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda! (Otkr
14,7). Trei aneo nastupi za njima viui jakim glasom:
Tko se god pokloni Zvijeri i njezinom kipu i primi ig na
svoje elo ili na svoju ruku pit e vino Boje srdbe koje
stoji natoeno, isto, u ai njegova gnjeva (Otkr
14,9...). Onima pak koji se dadu zavesti i povjeruju nje
govim laima, tima prijeti Bog da e propasti: i da
pobudi udivljenje u svima koji prigrlie vjeru. Vi ste,
naime, povjerovali svjedoanstvu koje smo vam donijeli
(2 Sol 2,10). Krani budueg vremena morat e nositi u
sebi arku ljubav propovijedi na gori, ako se za vrijeme
tog progonstva ele spasiti.
Pod utjecajem progonstva i zavoenjem Anti-Krista
mnogi e otpasti od vjere: I mnogi e tada posrnuti u
vjeri; izdavat e jedni druge i mrzit e se meusobno
(Mt 24,10). Razmahat e se bezakonje i ljubav e kod
mnogih ohladnjeti. (Mt 24,12) Ne boj se, stado malo,
jer je odluio na Otac da vam dadne kraljevstvo (Lk
12,32). - Malo e ostati vjernih koji e biti spremni
rtvovati ivot. Ipak Crkva nee propasti do kraja svih
143

vremena: ... i vrata pakla nee je nadvladati (Mt

14,18).
To razdoblje odvajanja Boga od svijeta bit e strano.
Borba diktatora za prevlast u svijetu, vodit e do stalnih
ratova: Dii e se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv
kraljevstva. Bit e gladi i potresa u raznim mjestima (Mt
24,7). Borba e poprimiti globalne razmjere: Prvi aneo
zatrubi... Pojavi se tua i oganj smijean s krvlju, i to bi
baeno na zemlju. Tada izgorje treina zemlje, izgorje
treina stabala, izgorje sva zlatna trava. I drugi aneo
zatrubi... Neto kao velika uarena gora bijae baeno u
more, te se treina mora pretvoriti u krv: tako poginu
treina ivih stvorenja u moru i propade treina laa. I
trei aneo zatrubi... Tada pade s neba velika zvijezda,
koja je gorjela poput zublje; pade na treinu rijeka i na
izvore vode. Ime je zvijezdi pelin i izginu mnogo ljudi od
voda jer su postale gorke... (Otkr 8,7-11). Na vrhuncu
borbe pojavljuje se Potom se na nebu pokaza velian
stveni znak: ena obuena u sunce, mjesec pod njenim
nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda
(Otkr 12,11). Krani vide u toj eni Crkvu i tu sliku esto
primjenjuju na Mariju kao i na sliku stare Crkve. Ukoliko
vremena progonstva postaju tea, utoliko iskrenije trae
krani kod te ene utoite, jer nam nju Bog daje za
Majku.
Na kraju e nam Bog dovesti svoje kraljevstvo do savr
enstva. U simbolinim brojevima i slikama govori Apo
kalipsa (otkrivenje) o tisuugodinjem kraljevstvu u
144

kojemu e ljudi cijeloga svijeta ivjeti zajedno sa sveen

icima i muenicima: Zatim opazih prijstolja, i onima to
sjedoe na njih bi dana vlast da sude. Opazih i due
pogubljenih zbog Isusova svjedoanstva i Rijei Boje, i
sve one koji se nisu poklonili Zvijeri ni njezinu kipu i koji
nisu primili iga na svom elu i na svojoj ruci. Oni oivjee
i kraljevae s Kristom tisuu godina (Otkr 20,4...).
Kranin budueg vremena morat e za svoju vjeru, platiti
visoku cijenu, ali tko stvarno ljubi, tome niti jedna cijena
nije suvie visoka.

Poslanici Boji na ovom svijetu

Religiozna bijeda naega vremena gori nam pod nok
tima. Veliki katoliki narodi naputaju praktini religi
ozni ivot; naa katolika djeca odmah po naputanju
kole prestaju s religioznom praksom u svakodnevnom
ivotu. Sveenik je nemoan prema desetini tisua polupogana u svojoj upi. Nekoliko stotina moe privui, ali
ne vie mnotvo.
U toj nevolji duebrinitva suvremena Crkva je nauila
shvaati rijei Biblije na jedan posve nov nain, koji je
ve dugo vremena zaboravljen. Biblija naime kae da je
svaki pokrteni kranin sveeniki ovjek, borac za
145

due. Ako suvremeni kranin naui shvaati tu istinu

vjere, tada e religiozna nevolja dananjice brzo biti
savladana. Moramo nauiti prihvaati da svi imamo
sveeniki poziv i da smo odgovorni za duu blinjega.
Biblija na vie mjesta govori o tom laikom sveenitvu:
Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko sveenitvo,
sveti puk, narod odreen za Boju svojinu, da razglasite
slavna djela onoga, koji vas poziva iz tame u svoje divno
svjetlo (1 Pt 2,9). Ovo ope sveenitvo postaje nam
lako razumljivo, ako shvatimo, da smo krtenjem postali
udovi ivoga tijela Kristovog. Time smo preuzeli udio u
Kristovom poslanju, u njegovoj brizi za due, u njegovom
sveenitvu. Krizmom to sveeniko poslanje kranina
postaje jo jasnije. Tada primamo u klici dar i punimo se
kao apostoli Duhom Bojim koji nas poput olujnog
vjetra u vidu vatrenih jezika alje da objavljujemo Krista.
Ti si dakle usta Kristova, ruka Kristova, oko i uho Kristovo
u njegovom mistinom tijelu. Krist ivi svoj drugi ivot u
tebi, u meni, u kranima. Samo po tebi moe on ispuniti
misiju svog drugog ivota, naime, pristupati svim ljudima
i voditi ih u kuu Oevu. Samo po tebi i po meni moe Krist
danas govoriti ljudima na svim jezicima svijeta. Samo
tvojim rukama moe on lijeiti rane i nevolje ljudi. Krist je
prisutan u tebi On ne posjeduje druge ruke, oi i noge osim
tvojih. Bog je samog sebe nainio ovisnim o tvojoj slo
bodnoj volji Bog potuje tvoju slobodnu volju. On te ne
prisiljava. Ali ako Krist ne moe upotrijebiti tvoje ruke,
usta i tvoje noge, tada e tvoj brat, tvoj blinji propasti
146

Mi smo poslanici Boji na ovome svijetu. Krist je naime

svoje silno poslanje dalje povjerio Crkvi: Zatim mu pon
ovo ree: Mir vama! Kao to je mene poslao Otac, tako i
ja aljem vas (Iv 20,21). - Ti e kao poslanik Boji
odluiti o tome, da li e mali svijet, s kojim dolazi u dodir,
biti spaen ili ne. Ne mogu sveenici, biskupi i pape
dananji svijet uvijek iznova kristijanizirati, nego im laik
mora pristupiti: on moe upaliti svjetlo na mjestu gdje stoji
on sam. Gdje se ti nalazi ne smije biti tame. Od tvoje
odluke e zavisiti da li e svijet u tvojoj okolini biti
blagoslovljen ili ne.
Sve to ope sveenitvo ne obavezuje na isti nain kao
slubeno sveenitvo. Tvoja briga za due je potpuno
dobrovoljna, slobodna i pokretat e te na ljubav prema
Kristu i subratu, blinjemu. Mjera tvoje ljubavi odluivat
e o tome kako mnogo i na koji nain e se brinuti o dui
svoga subrata. - Posveeno sveenitvo vri duobri
nitvo po slubenoj dunosti, koju je prihvatilo kao
ivotnu zadau i poziv. Ono je za tu zadau primilo i
posebne ovlasti, punomoi.
Ali kako vrite to duobrinitvo kao laiki sveenik?
Najvanije i odluujue je to to ti uope prihvaa
brigu za duu svoga subrata. Mora osjetiti bol, ako
vidi da je vjeni ivot blinjega u opasnosti. Ukoliko
dublje i stvarno vjeruje u Krista i Boga, utoliko e
dublje, snanije briga za due u tvom srcu nai mjesta.
Tada e ti sam od sebe postati duobrinik, traiti da
pomogne, koliko to vie i bolje moe. Razgovarat e
147

sa svojim prijateljima o Kristu i Crkvi i pokuat e da im

objasni razloge svoga vjerovanja. Krist ivi u tebi Hoe
li se pridruiti njegovoj brizi za due?

Boji zahtjevi za dananje

krane
Bog je danas dananje krane stavio u poloaj koji trai
bitno vie zahtjeve, nego je to bilo u srednjem vijeku. Oito
Bog od suvremenih krana oekuje vie.
Mi se kao krani nalazimo danas usred svijeta koji misli
na poganski nain.
Ako danas jo elimo biti krani, tada se u prvom redu
moramo potruditi da bolje upoznamo Kristove misli i
njegova temeljna naela. Biblija, propovijed na gori,
rijei Isusove danas su nam potrebnije nego prije mnogo
stoljea, kada je sve jo bilo kransko. Moramo nauiti
spoznavati ogroman ponor koji postoji u miljenju suvre
menog mnotva i Kristovih misli.
Stvarno razumijevanje za rijei Kristove tek e se tada
uspostaviti, kada pokuamo ivjeti prema tim rijeima.
Tek tada emo shvatiti silnu dubinu tih rijei.
148

Tko danas kao kranin vie ne prouava rijei Boje bit

e ponesen strujom poganskih misli. I suvremena kran
ska knjievnost pomae nam da shvatimo rijei Kristove:
moramo mnogo vie itati, razmiljati, meditirati, da
bismo se oslobodili poganskog naina miljenja. Tada i
danas jo moemo biti krani koji posjeduju vie od
krsnog lista.
Tko danas usred svijeta nevjernika eli sauvati duboku
vjeru u Krista, potrebuje mnogo dublje unutarnje vjersko
iskustvo. Susreti s Bogom, kontakt s beskonanim, sus
reti s Kristom u molitvi, tvore ono unutarnje iskustvo, iz
kojeg izrasta duboka vjera. Pri tome se misli na molitvu
u najirem smislu rijei: molitva je sve, gdje susreemo
Boga, Krista. Svaki kontakt s Bogom je u tom smislu
molitva. To se moe dogoditi na ulici, u tihim trenucima
veernjeg razmatranja, u slobodnim trenucima za vrije
me rada, u kratkom pogledu gore. Tko ne ostvaruje taj
kontakt s Bogom, imat e krhku vjeru, koja se lako gubi.
Tko ne moe vjerovati, ne moe to stoga, jer se ne moli.
Jedan dio naeg suvremenog svijeta, svijeta borbenog
ateizma, ima izvanrednu ideoloku izgraenost. Kao su
vremeni ljudi moramo i mi krani polagati rauna o vjeri
pred misaonim poganima suvremenog svijeta. Moramo
znati navesti razloge zbog kojih vjerujemo. Suvremeni
kranin ne moe se vie zadovoljiti samo sa svojim
dnevnim Oe na i nedjeljnom Misom.
Suvremeno doba pokuava iscrpsti sve mogunosti za
dovoljstava. Usred takvog svijeta koji nudi sva mogua
149

dobra suvremene industrije zadovoljstava, kraninu e

biti teko da svoje srce ne prikloni svijetu. Usred tih
primamljivih mogunosti biti e potrebno mnogo askeze,
samosvladavanja i rtava, ako elimo da Bog stvarno
ostane u sreditu naega ivota. Kao suvremeni krani
ne smijemo u svom naem vremenu uivati i sve to je
doputeno, inae e na religiozni interes na godinjem
vaaru zadovoljstava propasti.
Kranina dvadesetog stoljea mora krasiti velika ozbilj
nost. Tko danas svoju kransku vjeru uzima ozbiljno, taj
mora znati da ga ekaju progoni. Milijuni krana ive
danas pod tekim pritiskom, spremni ak i na posljednje
to ovjek moe dati.
Mi ivimo u vremenu inflacije rijei na radio-televiziji, u
tisku, knjievnosti i u raznim programima, kada se rijei
Kristove jedva uju. Djela osvajaju, a ne samo rijei.
Kranstvo e u naem vremenu pribaviti samo toliko
slualaca, koliko bude moglo svoje uvjerenje potkrijepiti
djelima.
Ljudi naeg vremena tapkaju i slijepo tumaraju oko nas.
Ovdje vrijedi za dananje krane vie nego ikada ranije:
to vam kaem u tami, recite na svjetlu, to ujete u
skrovitosti, propovijedajte na krovovima (Mt 10,27).
Dananji kranin zna dovoljno o svrsi i smislu ivota. On
ne smije to svjetlo znanja u naem tamnom vremenu
skriti pod posudom. Za dananjeg kranina vai vie
nego ikada ranije rije Pavlova: I jao meni ako ne pro
povijedam Radosne vijesti! (I Kor 9,16)
150

Tajna snage
Nalazimo se u naem religioznom ivotu pred skoro
nerjeivim: zadacima. Moramo sauvati vjeru, iako je
naa okolina mlaka i ravnoduna i stalno nas navodi na
nevjeru. Stoga moramo drugima donijeti svjetlo vjere,
iako niti mi sami nosimo u stanju braniti plamteu baklju
svoje vlastite vjere. Za obje zadae osjeamo se pre
slabima. I tu se pred nas postavlja pitanje: odakle emo
crpsti religioznu snagu da bismo mogli obje zadae
savladati.
Tajna religiozne snage je u kontaktu s Bogom. U tom
susretu s Bogom poklonjena ti je na tajanstveni nain ona
snaga, koju po vlastitim silama nikada ne moe postii.
Ako nalazi kontakt s Bogom, vezu srca sa srcem, tada
izviru vode milosti iz dubine zdenca; tada ti svjetlo, koje
ti pokazuje put; tada ti susret s Bogom daje toplinu tako
da moe suosjeati. Sija ti sunce, koje lijei sve rane
tvoga srca; iz klice se javlja ljubav po kojoj spoznaje: tu
kod Boga nalazim se kod kue. On, Bog koji me ljubi, on
je moja domovina. - Sam Bog je tajna snage. Ako ga
sretne, on e ti udijeliti snagu.
Ali kako emo ostvariti taj susret s Bogom? Kako us
postaviti taj kontakt s Bogom? Odluujua veza s Bogom
ostvaruje se, ako smo spremni ispravno sluati Boga. Ako
zaista zna uspostaviti vezu s Bogom, mora mu se
151

pokoriti. Mora ga pitati, to mu se na tebi ne dopada; to

ti predbacuje. Mora se prepustiti da te vodi ispravnim
putem. On e te pozvati na odgovornost radi tvoje li
jenosti i mnogih lai, koje potjeu iz tvog kukaviluka;
prigovorit e ti zbog tvoje tjelesnosti, zbog tvojih malih
kraa, izgovora i prije svega zbog tvoje samovolje, kojom
izbjegava svoje vjerske dunosti. Ako eli uspostaviti
kontakt s Bogom, tada mora pronai mirnu odaju, u
kojoj eli Boga sresti i koju si prethodno oistio. Ako si
se poteno odluio da Boga poslua i pokori mu se, tada
e i jedan Oe na biti dovoljan za duboku molitvu. Iz
dubine srca moi e tada moliti: Oprosti nam nae
grijehe... i ne uvedi nas u napast... oslobodi nas od zla.
Iz tog kratkog susreta ustalasat e se potoci snage u tvom
srcu, ispunit e te svjetlo i radost. Znat e put u bu
dunost i smoi snagu da tim putem ide.
Iako si po prvi put temeljito oistio staju i uredio sebi
tihi kutak svog srca, ostat e ti jo uvijek mnogo posla
da napravi red. Iz dana u dan skupljat e se nova
neistoa. Ako zaista eli skrueno moliti, morat e
stoga svaku veer pitati Boga: Gospodine, to treba
danas da ispravim? I ujutro e rei: Ti si moj Gos
podin, elim danas biti tvoj sluga i ivjeti tako kao to ti
zahtijeva, pomozi mi u tome! To e tada biti prava
molitva, pravi susret s Bogom. I on e te stotinu puta
blagosloviti.
Kada nakon dugih borba bude nauio svoju tihu
odaju na poseban nain ouvati u istoi, tako da moe
152

uvijek lako i rado susresti Boga, tada e tvoja molitva ii

jo dublje: moi e tada pokuati naveer produiti svoj
susret s Bogom, jer si nauio ljubiti Boga i moe s njim
prijateljski razgovarati. Moi e tada svoje uobiajene
molitve nizati jednu za drugom i pri tome svoje misli
obraati Bogu. Vei dio bit e moda ispunjen rastresenou, ali to te ne smije smetati. Put ka Bogu nije lak.
- Ti e prije svega sa svojim Bogom slobodno raz
govarati. U tom susretu rast e ljubav: posustali plamen
opet e se svakog dana na nekoliko trenutaka rasplamtjeti. Usahla snaga tvog religioznog ivota opet e podii
glavu prema zvijezdama i znat e: Samo Bog je moja
snaga. Samo On mi moe pomoi da se uspinjem onim
strmim putem ka kui Oevoj, koji nam je on pokazao.

153

KNJIGE H. MADINGERA NA
HRVATSKOM:
GOSPODINE, TO ELI DA UINIM?
- BOG SE OBRAA SVAKOME VRATI SE! - STVORITE MOLITVENE
ZAJEDNICE! - SVAKODNEVNO MOLI
KRUNICU - SEDAM BOJIH IZVORA
- ODLUI SE ZA KRISTA! - OSTANI
TE U MENI! - SUSRET S BOGOM - A
JA VAM KAEM - ALI NAJVEA JE
MEU NJIMA LJUBAV - BOGATI
RIBOLOV - HVALA, ISUSE - TE
MELJNA NAELA ZA KRANE IVUENO EVANELJE - OTVORITE
SRCE JEDNI DRUGIMA! - SLUGA
BOJI - KRINI PUT SPASENJA BUDITE PRIPRAVNI! - DESET ZA
POVIJEDI BOJIH - EVANELJE PO
MATEJU - EVANELJE PO IVANU MISLI VODILJE ZA IVOT - MARIJI
NA TAJNA - UDO U SVAKODNEVICI
- GOSPODINE, NAUI ME MOLITI! DAT U VAM NOVO SRCE - SVETA
MISA - BOG TE LJUBI

154

SADRAJ
Uvod............................................................................. 5
Moe li naa enja za Bogom biti besmislena . .
7
Svijet je pun mudrosti, reda i plana............................... 9
Tehnika u prirodi iziskuje graditelja............................. 12
Tko je mislio umjesto ivotinja?................................... 15
Netko je morao isplanirati ovaj svijet .......................... 18
Najsigurniji temelj za nau vjeru u Boga . . . .
21
Od sebe? ....................................................................... 23
Nae unutarnje iskustvo kazuje nam:
Ima Gospodara nad sobom.......................................... 26
Kako funkcionira ta savjest?........................................ 29
to bi bilo kada Boga ne bi bilo?................................ 31
Starost svijeta................................................................ 34
Moderni prirodoslovci priznaju Boga........................... 36
Posljednji izvori dananjeg ateizma.............................. 39
Odakle nevjera suvremene prirodne znanosti . .
41
Je li potrebno da se pokorim Bogu?............................ 44
Je li dovoljno biti estit ovjek?.................................. 47
Postoji li neto poslije smrti?........................................ 50
Je li Bog smisao naega ivota?................................... 52
Je li Bog utjeha?........................................................... 55
Postoji li grijeh? .......................................................... 58
Povratak Bogu............................................................... 61
Tuom krivicom ljudi gube vjeru................................. 63
Da li je sumnja u Boga grijeh?...................................... 66
Moram li moliti?........................................................... 69
155

Trebamo li objavu? Trebamo li Krista?....................... 72

Odakle znam neto o Kristu?....................................... 74
Novi Zavjet je veim dijelom izvjetaj oevidaca .
77
Nalazi u Qumranu...................................................... 80
Je li Krist Bog?........................................................... 82
Krist je uskrsnuo.......................................................... 85
Postoji li udo?............................................................ 88
Jesu li prava udesa? .................................................. 91
Svjetlo vjere................................................................. 94
Njihov Bog je njihov trbuh.......................................... 96
Slika Boja u propovijedi na gori . . . . . . .
99
Strah Boji je poetak mudrosti................................ 102
Zato nas Bog osuuje, ako nas ljubi?........................104
Mora ljubiti Boga...................................................... 107
Blaeni milosrdni........................................................110
Kakvu nam poruku donosi propovijed na gori . 112
Moram li se i ja pokoriti Kristu? ................................115
Ne mogu ispunjavati 10 zapovijedi Bojih ... 117
Tko u njega vjeruje bit e spaen................................120
Borba za vjeru.............................................................123
Marija - put ka vjeri.................................................... 125
Je li Krist elio Crkvu? .............................................. 127
Tajanstvena ivotna snaga Crkve............................... 130
Crkva je drugi ivot Kristov ...................................... 133
Je li nam potrebno uiteljstvo Crkve? . . . . . 136
U emu je Crkva nepogreiva?................................... 138
Budunost Crkve........................................................ 142
Poslanici Boji u ovom svijetu .................................. 145
Boji zahtjevi za dananje krane............................. 148
Tajna snage............................................................... 151
156

Bog te stvorio besmrtnim.

Kao to si sada sposoban
da misli i zna, da bude
svjestan samog sebe, da
odluuje i bira, da voli i
mrzi, da bude zadovoljan
ili nezadovoljan, da bude
oduevljen u doivljavanju
ljepote i punine ili da
oajava u doivljavanju
nitavih, tako e postojati,
sa svim tim sposobnostima
i za pedeset i za sto i za
tisuu i za milijun godina,
uvijek e postojati
Bog te stvorio besmrtnim.
Misli na to.

Je li ti Bog zagonetka?
Trai li unutarnji mir?
eli li novi poetak
u svom ivotu?
Trai li izvor duevne snage?
eli li ii uzvienim
stazama ivota?
Trai li smisao
u svojoj patnji?
eli li nauiti moliti?
Trai li put
kroz ovo uzburkano doba?
Za takve ljude je ova knjiga
zamiljena.
Jer tamo gdje je Bog,
rjeavaju se svi problemi.