Hagaj

Obnova Hrama
#1Druge godine kralja Darija, estoga mjeseca, prvoga
dana u mjesecu, doe rije Jahvina preko proroka Hagaja
Zerubabelu, sinu ealtielovu, namjesniku judejskom, i
Joui, sinu Josadakovu, velikom sveeniku: (2) "Ovako
govori Jahve nad Vojskama. Narod ovaj govori: 'Nije jo
dolo vrijeme da se opet sazda Dom Jahvin!' (3) Zato je
dola rije Jahvina preko proroka Hagaja: (4) A vama je
vrijeme da stanujete u pokrivenim kuama, dok je ovaj
Dom razvaljen. (5) I zato, ovako sada govori Jahve nad
Vojskama: Razmotrite svoje putove! (6) Sijete mnogo,
malo dovozite; jedete, a niste siti; pijete, a napojit' se ne
moete; odijevate se, a nije vam toplo. Poslenik zarauje
plau, a stavlja je u prodrt tobolac!" (7) Ovako govori
Jahve nad Vojskama: "Razmotrite svoje putove! (8) Idite
na goru, dovezite drva i podignite opet Dom; bit e mi to
milo i proslavit u se" - govori Jahve. (9) "Nadaste se
obilju, a gle, malo je; to dovezete kui, ja otpuhnem. A
zato?" - rije je Jahve nad Vojskama. "Zato to je Dom
moj razvaljen, dok se svaki od vas brine za dom svoj. (10)
Stog' je nebo uskratilo rosu, a zemlja uskratila usjeve. (11)
Ja dozvah suu na zemlju i gore, na ito i vino, na ulje i na
sve to zemlja raa, na ljude i stoku i na svaki trudno

steen plod." (12) A Zerubabel, sin ealtielov, i Joua, sin

Josadakov, veliki sveenik, i sav ostali narod posluae
glas Jahve, Boga svojega, i rijei proroka Hagaja u onome
radi ega ga Jahve njima posla: i narod se poboja Jahve.
(13) Tada Hagaj, glasnik Jahvin, po Jahvinu nalogu ovako
ree narodu: "Ja sam s vama" - rije je Jahvina. - (14)
Jahve probudi duh Zerubabelu, sinu ealtielovu,
namjesniku judejskom, i duh Joui, sinu Josadakovu,
velikom sveeniku, i duh svemu ostalom narodu te oni
dooe i prionue na posao u Domu Jahve nad Vojskama,
Boga svojega. (15) Bijae to dvadeset i etvrtoga dana
estog mjeseca.
Slava Hrama
#2Druge godine kralja Darija, sedmoga mjeseca, dvadeset
i prvoga dana u mjesecu, doe rije Jahvina preko
proroka Hagaja: (2) "Reci ovako Zerubabelu, sinu
ealtielovu, namjesniku judejskom, i Joui, sinu
Josadakovu, velikom sveeniku, i ostalom narodu: (3)
'Ima li jo koga meu vama koji vidje ovaj Dom u
njegovoj staroj slavi? A kakva ga sada vi vidite? Prema
onome, nije li to k'o nita u vaim oima? (4) Budi, dakle,
junak, Zerubabele - rije je Jahvina - budi junak, Joua,
sine Josadakov, veliki sveenie! Budi junak, narode sve
zemlje - rije je Jahvina. Na posao! Jer, ja sam s vama! rije je Jahve nad Vojskama! (5) Po obeanju to ga vama
dadoh kad izaoste iz Egipta, duh moj posred vas ostaje.

Ne bojte se!' (6) Jer ovako govori Jahve nad Vojskama:

'Zamalo, i ja u potresti nebesa i zemlju, i more i kopno.
(7) Potrest u sve narode da doe blago svih naroda, i
slavom u napunit ovaj Dom' - kae Jahve nad Vojskama.
(8) 'Moje je zlato, moje je srebro' - rije je Jahve nad
Vojskama. (9) 'Slava ovoga drugog Doma bit e vea nego
prvoga' - rije je Jahve nad Vojskama. 'I na ovom u
mjestu dati mir' - rije je Jahve nad Vojskama."
Savjetovanje sa sveenicima
(10) Dvadeset i etvrtoga dana devetoga mjeseca, druge
godine kralja Darija, doe rije Jahvina preko proroka
Hagaja: (11) Ovako govori Jahve nad Vojskama. "Pitaj
sveenike to kae Zakon i reci: (12) 'Kad bi tko u skutu
svoje haljine nosio posveeno meso, ili bi se skutom
dotakao kruha, jela, vina, ulja ili kakve god hrane, bi li to
postalo sveto?'" Sveenici odgovorie: "Ne!" (13) Hagaj
dalje upita: "Kad bi netko koji se oneistio dodirnuvi
mrtvaca dotakao neto od onoga, bi li to postalo neisto?"
Sveenici odgovorie: "Bilo bi neisto." (14) Onda Hagaj
ovako ree: "Takav je i ovaj puk, takav je ovaj narod
preda mnom - rije je Jahvina - takvo je svako djelo ruku
njihovih, i sve to ovdje prinose: sve je neisto!"
Obeanje etve
(15) "A sada, promislite u srcu, od dananjega dana

unapredak: Prije negoli se poe stavljati kamen na kamen

u Jahvinu Svetitu, (16) kakvi ono bijaste? Dolaaste hrpi
od dvadeset mjerica, a bjee ih samo deset! Dolaaste
kaci da zahvatite pedeset mjerica, a bjee ih samo
dvadeset! (17) Udarao sam snijeu, medljikom i gradom
svako djelo vaih ruku, ali nikoga nema k meni" - rije je
Jahvina. (18) "Stoga dobro pripazite od dananjeg dana
unapredak - od dvadeset i etvrtoga dana devetoga
mjeseca, kad se stao graditi Hram Jahvin, pripazite dobro
(19) ima li jo ita u itnici? Ni vinova loza ni smokva, ni
mogranj ni maslina nisu raali! Al' od ovog dana ja u
blagosloviti."
Obeanje Zerubabelu
(20) Dvadeset i etvrtoga dana istoga mjeseca doe rije
Jahvina Hagaju drugi put: (21) "Reci ovako Zerubabelu,
namjesniku judejskom: 'Ja u potresti nebesa i zemlju!
(22) Oborit u prijestolja kraljevstvima i unitit u mo
kraljevima naroda. Prevrnut u bojna kola i one na njima,
konji i konjanici njihovi bit e oboreni, past e od maa
brata svojega.'" (23) "Toga dana" - rije je Jahve nad
Vojskama - "uzet u te, Zerubabele, sine ealtielov, slugo
moja" - rije je Jahvina - "i stavit u te kao peatnjak, jer
tebe izabrah" - rije je Jahve nad Vojskama.