Professional Documents
Culture Documents
Burroughs
GOLI RUAK
THE NAKED LUNCH 1959 by W. B.
UVOD
Pismeno svedoanstvo o bolesti
Toj Boljci sam se otrgnuo u etrdeset i petoj godini ivota, pribran,
razuman i prilino dobrog zdravlja, sem to mi je, kao i kod drugih koji preive
tu Boljku, jetra oslabila i to sam izgledao kao da sam od nekog pozajmio kou.
Veina preivelih ne pamti pojedinosti delirijuma, ali ja sam oigledno vodio
podrobne beleke i o bolesti i o delirijumu. Ne seam se tano kad sam pisao te
beleke koje sada objavljujem pod naslovom Goli ruak. Dek Keruak mi je
predloio naslov, ali sve do mog nedavnog oporavka nisam razumeo ta on
zapravo znai. Znai bukvalno ono to same rei kazuju: GOLI ruak je onaj
trenutak u kome se ovek sledi kad shvati ta mu se nalazi na kraju viljuke.
Ta Bolest je navika na drogu, a ja sam petnaest godina bio narkoman.
Kad kaem navika, mislim navika na dank (zajedniki naziv za opijum i/ili
njegove derivate, ukljuujui sve sintetike droge od dcmerola do palfijuma).
Uzimao sam dank u mnogim oblicima: kao morfijum, heroin, delaudid,
cukodal, pantopon, diokodid, diosan, opijum, demerol, dolofin, palfijum.
Dank sam puio, vakao, umrkavao, ubrizgavao u venukoumii,
ubacivao sa rektalnim supozitorijama. Igla nije vana. Bilo da KU umrkava ili
pui, vae ili nabija u guzicu, svodi se na isto: navika. Kad govorim o
navikavanju na drogu, ne mislim na kif, marihuanu ili neki drugi preparat
haia, meskalin, Bannisteria Caapi, LSD6, Svete Peurke niti na bilo koju
drogu halucinogene grupe Nema dokaza da upotreba bilo kog halucinogena
dovodi do fizike zavisnosti. Njihovo dejstvo je fizioloki suprotno dejstvu
danka. Preterana revnost amerike, i ne samo amerike, slube za suzbijanje
narkomanije izazvala je alosnu pometnju oko ove dve grupe droga.
Za petnaest godina navike na drogu tano sam shvatio kako njen virus
deluje. Drutvena piramida danka se gradi tako to svaki vii sloj dere onaj
nii, ispod sebe (zato nije sluajno to su oni narkosi na vrhu piramide uvek
debeli, a ulini narkosi mravi), i tako sve od vrha ili vrhova nanie, poto ima
mnogo piramida danka koje se hrane svim narodima sveta i sve se one
zasnivaju na osnovnim principima monopola:
1. Nikad ne daj nita besplatno.
2. Nikad ne daj vie no to mora (kupca hvataj kad je gladan i uvek ga
pusti da eka).
3. Gledaj da mu uzme sve to si mu prodao, ako ikako moe.
Dileru se uvek sve vrati. Narkosu treba sve vie i vie droge da sauva
ljudski oblik... i zato mora da isplati Majmuna.
2
Kaem vam, momci, sluao sam jedan daveni razgovor o tome kako
nijedna PROFESIONALNA GRUPA u trajku ne moe ni da se priblii starom
termodinamikom, narkoskom USPORENOM RADU. Danas va heroinac
jedva otvara usta i to ve mogu da podnesem. Ali je zato va duva opijuma
aktivniji, poto on jo ima ator i lampu ... i moda njih 910 lee tamo
sklupani kao gmizavci u zimskom snu i odravaju temperaturu na nivou
ovakvog razgovora: Boe, kako su drugi narkosi nisko pali, dok mi MI
imamo ovaj ator i ovu lampu i ator i lampu i ovaj ator u kome nam je toplo i
fino i toplo i fino i toplo UNUTRA pa fino, a NAPOLJU JE 'LADNO... ba
'ladno napolju gde ljakatori skupljai otpadaka i pricerski fiksai nee
sastaviti ni dve godine, ma ni est meseci, jer posru oamueni i uopte
nemaju stila . . . Ali MI SEDIMO OVDE i nikad ne poveavamo DOZU... nikad
nikad ne poveavamo dozu, nikad sem VEERAS, jer je ovo IZUZETNA
PRILIKA, kad su svi ljakatori i fiksai napolju na 'ladnoi... A mi to ne
konzumiramo nikada nikada nikada ne konzumiramo... Izvini, moram zaas da
skoknem do Izvora kapi ivota, koje svi oni nose u depu zajedno sa
opijumskim epiima za nabijanje u guzicu pomou porodinog nakita i
slinih govana.
Ima mesta za jo jednog, gospodine. Sredina malo napred!
E pa, ako ta ploa zasvira i bilionite svetlosne godine, nikakav lager
nee pokolebati nas nedankije da preduzmemo drastine mere i odvojimo
ljude od tih Dankija.
Jedini nain da se spase te uasne nesree je da pree OVDE i ivi sa
Haribdom... Bude ona mnogo fina s tobom, sinko, videe... Davae ti i slatkie
i cigarete.
I posle petnaest godina, evo me u tom atoru. Unutra, pa napolje,
unutra, pa napolje, unutra i NAPOLJE. Uem, pa izaem. Zato pouj drugara
ujkaBila Barouza koji je izmislio Barouz RaunarskoRegulatorski tos na
Principu Hidrauline Dizalice bez obzira na to kako mi cima ruicu rezultat je
uvek isti za date koordinate. Odavno sam ve istreniran za to... zar ne bi i ti
hteo?
NarkoBebe Celog Sveta, Ujedinite Se. Nemamo ta da izgubimo, sem
naih Dilera. A ONI nam nisu NEOPHODNI.
Baci pogled, BACI POGLED niz taj narkomanski put pre nego to krene
njime i spetlja se s Grenom Ruljom...
Toliko za pametnjakovia.
Vilijem S. Barouz
GOLI RUAK
Oseam kako me pubovi opkoljavaju, kako se unjaju, nametaju svoje
avolske lutkepotkazivae, zuje nad kaikom i kapaljkom koje sam bacio na
stanici Vaington skver, pa preskaem pokretna vratanca, jurim niz gvozdene
stepenice s dve platforme i uleem u prvi voz za gornji grad... Vrata mi iza sebe
zadrava mlad, zgodan, kratko podian, elegantan, minkerski tip pedera. Ja
sam oito za njega prizor. Zna te tipove to se intimiu sa kelnerima i
taksistima, vakare o kurvama i prevarantima, i kod Nedika zovu kelnera po
imenu. Pravi , dupeglavac. I ba u tom trenutku pija iz Narkotikog u belom
mantilu (zamisli, u belom mantiliu goni nekog moda hoe da profura kao
pea) stie na peron. Zamiljam ga kako u levoj ruci dri moj fikspribor,
desna mu na kiti, i kae: Momak, ispalo ti neto.
Ali metro kree.
ao, dustabanko! viknem, a onaj peder uiva u predstavi. Danim ga u
pederske okice, skuim mu bele zubie opaljen ten a la Florida, odelce u
dezenu ajkuline koe od dvesta dolara, Bruks Braderskoulju bez dugmia i
Novosti pod mikom u reklamne svrhe. itam samo Malog Abnera.
Kulov resi da otkai... vakari o doupu, ponekad duva, i dri tek za
intimne holivudske pajtose.
Hvala, mali, kaem, Vidim da si na. Faca mu sine kao fliper, s
blesavim, ruiastim efektom.
Ocinkao me, procedim mrzovoljno. (Napomena: Ocinkati znai
potkazati u slengu engleskih lopova.) Priem mu blie i svojim prljavim
narkoskim prstima uhvatim ga za ajkulski rukav: Mi smo u krvnom srodstvu
po jednoj istoj prljavoj igli. U poverenju mogu da ti kaem da je brat zreo za
jedan vrui fiks. (Napomena: To je kapsula sa otrovnim dankom koja se
prodaje narkosu radi njegove likvidacije. esto se daje potkazivaima. Vrui
fiks je obino strihnin, jer izgleda kao dank i ima isti ukus.)
Jes ti ikad vido vrui fiks, mali? Ja sam ga vido kad ga je onaj Krelac
zakaio u Filiju. Drpili smo iz jednosmerne kurvare ogledalo, montirali ga u
sobi i ljunuli deset bona za gledanje. Nije stigo ni iglu da izvue iz ruke. Niko i
ne stigne, ako je fiks pravi. Tako ga nau, kapaljka puna zgruane krvi visi mu
sa modre ruke. Al' oi da si vido, kad ga je tresnulo... Sinko, gadno je bilo...
Seam se kad sam putovao sa onim opreznim Vidilanteom, najboljim
deparoem u radinosti. Tamo u ikagu... Peljeimo pedere u Linkolnovom
10
Imao sam gore u gradu neke muterije o kojima se brinuo Bil, a Bert je
znao neke fosile iz vremena kada se puila okica, sablasne pazikue,
pepeljastosive, avetinjske portire koji iste pranjave hodnike sporom,
starakom rukom, kalju i pijuckaju u zoru mamurni od droge, penzionisane
astmatine lopovske jatake iz loih hotela, Pantoponsku Ruu, staru damu iz
Peorije, i stoike kineske kelnere koji nikad ne pokazuju da im je muka. Bart ih
je traio vukui se svojim narkoskim korakom, strpljiv, oprezan i spor, i
sputao u njihove beskrvne ruke nekoliko asova topline.
Jednom sam iz zezanja napravio turu sa njim. Zna kako starci nemaju
stida kad jedu, prosto ti se povraa kad ih gleda? E, takvi su i stari narkosi s
drogom. Baljezgaju i cie im je ugledaju. Bale im cure niz bradu, creva im
kre, i sva im se iznutrica gri dok je kuvaju, a koa im se rastapa tako da svaki
as oekuje da iskoi neki veliki bljuzg od protoplazme i proguta drogu. Ba
gadno za gledanje.
Takvi e i moji momci biti jednoga dana, filozofiram. Zar nije ivot
udan?
Onda peljamo nazad u centar preko stanice eridan skver, za sluaj da
pub vreba iz ostave za metle.
Ko to uvek kaem, to nije moglo da potraje. Znao sam da tamo negde
oni konferiu, furaju gadnu pubovsku magiju i u robijanici Livenvort prave
lutke po mom liku. Nema svrhe da ovu ruku bode iglom, Majk.
ujem da su apina uhvatili na lutku. Matori evnuh od puba sedeo u
prizemlju policijske stanice i danonono veao njegovu lutku, iz godine u
godinu. A kad se sam apin obesio u Konektikatu, nali matorog krelca sa
slomljenom ijom.
Pao niz stepenice, kau. Zna ve kako pubovi seru.
Drogu okruuju magija i tabui, prokletstva i ini. U Meksiko Sitiju sam
vezu naao ko radarom. Nije u ovoj ulici, u sledeoj, skreni desno... sad levo.
Sad opet desno, i eno ga tamo bezubo bapsko lice i ugaene oi.
Znam da se taj diler muva svud okolo, pevui pesmicu koja svakom blizu
njega odmah ue u uvo. Tako je siv, sablastan i bezlian da ga niko i ne
primeuje, pa svi misle da im to sama svest pevui.
Tako mu muterije prilaze pevuei Osmehe, ili Fm in the Mood for
Love, ili Kau da smo za ljubav mladi, ili bilo koji hit za taj dan. Ponekad po
pedeset narkosa s pacovskim njukama skvii i jurca za dekom sa usnom
harmonikom, a Preprodava sedi na tranom tronocu i hlebom hrani
labudove, dok jedna debela pederina eta svog avganistanskog hrta po Ist
Pedesetoj ulici, matori vinos pia uz banderu, student, jevrejski leftista, deli
11
12
13
15
Evo nas opet kraj jezera arlz, u zemlji mrtvih dekova, na jugu Teksasa,
a crnjokokaki erifi nas merkaju i pregledaju nam vozake papire. Neto ti
lakne na dui kad pree meksiku granicu, a pejza te iznenada tresne
prazninom, samo pustara, planine i leinari; male grabljivice su tako blizu da
uje kako krilcima seku vazduh (suvo mahunasto krckanje), a kad spaze plen,
stute se u vidu crnog levka s plavog neba, sa tog ubistvenog, krvavog, plavog
meksikog neba. Vozili smo celu no. U zoru se skrasili u jednom toplom,
maglovitom mestu gde su psi lajali a voda uborila.
Tomas i arli, kaem.
ta?
Tako se zove ovaj grad. Na nivou mora. Odavde se penjemo na tri
hiljade metara nadmorske. Ufiksam se i zaspim na zadnjem seditu. Ona je
bila dobar voza. To se vidi im neko pipne volan.
Grad Meksiko gde Lupita sedi kao asteka boginja Zemlje i deli svoje
papirie, kesice sa valjivom drogom.
Prodavanje je jaa navika od uzimanja, kae Lupita. Kontakti su
navika dilera koji se ne pucaju, a te se navike teko otrese. I pubovske pije je
imaju. Pogledaj, na primer, Kupca Bredlija. Najbolji pija narkosa u
radinosti. Svako bi provalio da je na danku. (Napomena: provalio u smislu
skuio ili ocenio.) Hou da keem, on samo prie dileru i iz cuga kupi. A tako je
bezlian, siv i sablastan da ga se diler posle ne sea. I tako on sjebava jednog po
jednog...
Dakle, Kupac poinje sve vie i vie da lii na narkosa. Ne pije. Ne die
mu se. Ispadaju mu zubi. (Kao to trudnici ispadaju zubi dok hrani malog
stranca, tako i narkosi gube svoje zelene zube razdirae dok hrane
majmuna.) Stalno klopa okoladu. Posebno ceni one table Bejb Ruts.
Stomak mi se prevrne kad vidim kako onaj 'Kupac' dere okoladu, kae
jedan pub.
Kupac dobija neku zloslutno sivozelenu boju. injenica je da njegovo telo
proizvodi sopstvenu drogu ili neto slino. Kupac ima jednu stalnu vezu.
Reklo bi se, Unutranjeg Dilera. Ili barem on tako misli. Samo se skrasim u
svojoj sobi, kae. Sve ih odjebem. Kulova ima na obe strane. Ja sam jedini
kompletan bada u ovoj radinosti.
Ali mu crni uragan enje duva kroz kosti. Zato Kupac proganja mladog
narkosa i prua mu drogu.
Vai, kae klinja. ta hoe?
Samo da se malo trljam o tebe i da se sredim.
17
Sudija: Sve ukazuje na to da ste na neki neizrecivo ruan nain ... uh ...
asimilirali Okrunog Nadzornika. Na alost, nema dokaza. Preporuio bih da
vas zadre, ili bolje sadre, u nekoj ustanovi, ali ne znam ni jedno mesto koje bi
odgovaralo oveku vaeg kalibra. Preko volje moram da vas pustim.
Ovaj treba da se smesti u akvarijum, kae policajac koji ga je uhapsio.
Kupac iri strah u celoj delatnosti. Nestaju narkosi i posrednici. Kao
imikrvopija isputa narkotinu paru, neku zelenu maglu kojom opije rtve
i ini ih bespomonim u svom sveobuhvatnom prisustvu. A im se sredi, zabije
se u neku rupu na nekoliko dana kao zasiena boa konstriktor. Na kraju je
uhvaen na delu, kako preiva i vari Komesara iz Narkomanskog, i uniten je
bacaem plamena istrani sud je utvrdio da je to sredstvo bilo opravdano
upotrebljeno, poto je Kupac izgubio svoju ljudskost, a samim tim postao
neko bie bez vrste i opasnost za narkotiku industriju na svim nivoima.
U Meksiku je tos da nae nekog lokalnog narkosa sa receptom vlasti
kojim svakog meseca dobijaju odreenu koliinu droge. Na ovek je bio Stari
Ajk koji je skoro ceo ivot proveo u Sjedinjenim Dravama.
Putovao sam sa Irenom Keli, a ona je bila veliki drugar. U Bjutu, u
dravi Montani, spopadnu je kokini uasi i ona jurne kroz hotel vritei da je
gone kineski panduri s makazama za meso. Znao sam da onaj pub u ikagu
mrke koku koju je dobijao u obliku kristala, plavih kristala. Tako se i on
otkai, vriti da ga goni Federalna, jurne niz uliicu i zabije glavu u kantu za
ubre. Ja ga pitam: 'Je li, ta to radi?', a on mi kae: 'Mar tamo ili pucam.
Fino sam se sakrio'.
Dobijamo koku na recept, ovaj put. Fiksaj u glavnu venu, sinko. Prosto
njui kako ulazi u tebe, ista i hladna u tvom nosu i grlu, a onda ti prava slast
navre u mozak i zapali ti sve kokine veze. Glava ti se rastura u belim
eksplozijama. Posle deset minuta hoe jo jedan fiks... ceo grad e da obie
za jo jedan fiks. Ali ako ga ne nae, jede, spava i sve zaboravi.
To je samo modana udnja, udnja bez oseaja i bez tela, udnja duha
vezanog za zemlju, uegla ektoplazma koju matori danki zbrie, kaljui i
pljujui u bolesno jutro.
Jednog jutra se probudi, uzme pilulu za stimulaciju, i podilaze te
marci. Starinski panduri s crnim brcima zapree vrata i gvire kroz prozor;
keze se iznad svojih plavih graviranih znaki junaina. Narkosi mariraju kroz
sobu, pevaju muslimansku pogrebnu pesmu, nose telo Bila Gejnza, a oiljci od
igle na njegovoj ruci sijaju nenoplavim plamenom; Detektivske izike njukaju
tvoj nokir.
19
benvej
Tako sam dobio zadatak da angaujem doktora Benveja za slubu u
Islamskoj Korporaciji.
Doktoru Benveju je ponueno mesto savetnika u Slobodnoj Republici,
zemlji ogrezloj u slobodnoj ljubavi i neprestanom kupanju. Graani su dobro
prilagoeni, spremni na saradnju, poteni, puni razurnevanja i, iznad svega,
isti. Ali pozivanje Benveja nagovetava da iza te higijenske fasade nije sve u
20
25
27
hoselito
I Hoselito koji je pisao lou, klasnosvesnu poeziju, poe da kalje.
Nemaki doktor ga kratko pregleda, opipa Hoselitova rebra svojim dugim,
finim prstima. Doktor je takoe bio i koncertni violinista, matematiar,
4
34
crno meso
Mi drugari, a?
Mali ista cipela se kurvinski osmehnu i pogleda gore u Mornareve
mrtve, hladne podmorske oi, oi bez traga topline, strasti, mrnje ili bilo kog
drugog oseaja koji je deko ili sam osetio ili video kod drugih ljudi, oi
istovremeno ledene i napete, bezline i grabljive.
Mornar se nae napred i stavi prst na unutranju stranu deakove
savijene ruke u laktu, pa progovori mrtvakim, narkomanskim apatom:
Sa ovakvim venama, klinac, ja bih se ludo zabavljao!
I nasmeja se crnim prezrivim smehom insekta koji, kod njega, kao da je
imao neku nejasnu orijentacionu funkciju, kao cika kod slepog mia. Mornar se
triput nasmejao. Onda je prestao da se smeje i visio je tu nepokretan,
oslukujui neto u samom sebi. Bio je stekao onu nemu frekvenciju droge.
Lice mu je bilo zategnuto na jagodicama i uto, kao vosak. ekao je da mu
cigareta dogori dopola. Mornar je umeo da eka. Ali oi su mu plamtele
groznom suvom glau. Okrenuo je svoje oprezno lice, sporo i polukruno, da
mirne tipa koji je upravo bio uao. Stari narkos kemba sede i praznim
periskopskim oima poe da snima kafi. Kada mu pogled prelete preko
38
39
bolnica
Beleke o dezintoksikaciji. Paranoja od poetne krize... Sve izgleda
plaviasto... Meso mrtvo, testavo, bezbojno.
Noni komari tokom krize. Kafi sav u ogledalima. Prazan... Neto
iekuje... ovek ulazi na sporedna vrata... Mrav, nizak Arapin u galabiji, sede
brade i sivog lica... U ruci drim kriglu vrele kiseline... U gru grozne potrebe,
pljusnem mu je u lice...
Svi izgledaju kao narkosi...
Pomalo proetam bolnikim dvoritem... Dok sam bio odsutan, neko je
upotretio moje makaze i zamrljao ih neim lepljivim i mrkocrvenim... Nema
sumnje, ona mala kuka je opet potkresivala svoje runo...
Neki Evropljani grozomornog izgleda egrljaju uz stepenice, presreu
sestru ba kad meni treba da da lek, prosipaju mokrau u lavabo ba kad se ja
41
42
43
nema neku medicinsku vrednost. Niko i ne pamti koja joj je bila prvobitna
svrha, ako je uopte ikad imala neku svrhu. Ja, lino, mislim da je ta operacija
od poetka bila isto zanatsko iivljavanje.
Kao to se borac s bikovima svojom vetinom i znanjem vadi iz opasne
situacije koju je on sam stvorio, tako u ovoj operaciji hirurg namerno dovodi
pacijenta u opasnost, a onda ga, neverovatnom brzinom i okretnou, spaava
sigurne smrti u poslednjem deliu sekunde... Je li iko od vas video kako dr
Tetracini izvodi operacije? Namerno kaem ,izvodi jer su njegove operacije bile
izvoake predstave, izvoevine. On jo sa vrata baca skalpel preko sebe na
pacijenta, a zatim ulazi kao baletan. Bio je neverovatno brz: 'Ne dam im
vremena da umru', govorio bi. Tumori su ga dovodili do besa. 'Jebene
nedisciplinovane elije!' zareao bi, pa bi se bacio na tumor kao maevalac na
protivnika.
Jedan mladi iz amfiteatra uskae u operacioni teatar, vadi skalpel i
kree na pacijenta.
DR BENVEJ: Evo ga jedan espontaneo! Dr'te ga pre nego to mi
raspori pacijenta!
(Espontaneo je termin borbe s bikovima; naziv za oveka iz publike koji
skoi u arenu, izvue skriveni plat i izvede nekoliko pasova sa bikom pre nego
to ga izvuku iz arene.)
Bolniari se rvu sa ovim espontaneom, i najzad ga izbacuju iz amfiteatra.
Anestetiar koristi guvu i orie pacijentu jednu veliku zlatnu krunicu iz usta...
Prolazim pored sobe br. 10 iz koje su me jue iselili... Valjda zbog neke
porodilje... Lopate pune krvi, uloaka i nekih bezimenih enskih tvari, dovoljno
da zagadi ceo jedan kontinent ... Ako neko doe da me obie u staroj sobi,
pomislie da sam rodio udovite, i da Ministarstvo inostranih poslova
pokuava da zataka stvar...
Muzika iz pesme Amerikanac sam ja... Jedan postariji gospodin s
prugastim pantalonama i u diplomatskom fraku stoji na bini ukraenoj
amerikom zastavom. Ofucani tenor u mideru, kipi iz kostima starog frontijera
Danijela Buna i peva Zvezdama Posut Steg, uz pratnju kompletnog
simfonijskog orkestra... Peva i pomalo vrka...
DIPLOMATA (ita sa velike rolne uske telegrafske trake koja se sve vie
odmotava i obmotava mu se oko nogu): I kategoriki demantujemo da je bilo
koji dravljanin Sjedinjenih Amerikih Drava ...
TENOR: O tvi te vide .. . Glas mu se razbija u visoki falset.
45
46
bojama a boli papirni omota bio je natopljen krvlju kao zavoj. Onda je
napunio pric vodom. im je trcnuo vodu napolje, osetio je udar fiksa u
stomak, slatki, meki udar.
Pogledao sam dole na moje prljave pantalone, mesecima ih nisam
menjao... Dani promiu nanizani na dugako vlakno krvi u pricu...
Zaboravljam na seks i sva estoka telesna zadovoljstva ja, siva sablast vezana
za drogu. panski momci me zovu El Hombre Invisible Nevidljivi ovek...
Dvadeset sklekova svako jutro. Droga skida salo, a miie manjevie ne
oteuje. Narkosu kao da treba manje tkiva... Da li je mogue da se izdvoji
molekul droge koji skida salo?
Sve due donjam pred apotekom, mrmljam kao otkaena telefonska
slualica... Ceo dan dredao, do osam uvee, za dve kutije Eukodola...
Nestaju mi i vene i lova.
Stalno kunjam. Sino se probudim, neko mi stezao ruku. Bila je to moja
druga ruka... itam dok ne zaspim, a rei postaju ifre... Opsedaju me ifre...
ovek zakai itav niz bolesti koje ispisuju ifrovanu poruku.
Ufiksao se ispred D. L. Traim venu na svojim prljavim golim
stopalima... Narkosi nemaju stida... Ne ine ustupke onima koji ih se gade.
Pitanje je da li stid moe i da postoji kad nema seksualnog nagona... Kod
narkosa se stid gubi zajedno sa njegovom neseksualnom drutvenou koja
takoe zavisi od libida... Narkos na svoje telo gleda kao na neto bezlino, kao
na neki instrument kojim upija medijum u kojem ivi, i on ocenjuje svoje telo
hladnim rukama trgovca konjima. Ne vredi da se ovde roknem. Mrtve riblje
oi mirkaju na razrovanu venu.
Uzimam nove pilule za spavanje, zvane Soneril... Od njih posle nisi
sanjiv... Samo se odjednom nae u snu, odjednom se nae usred sna...
Godinama sam bio u zarobljenikom logoru, patei od neishranjenosti...
Predsednik je narkos, ali on ne moe direktno da se fiksa zbog svog
visokog poloaja. Zato se fiksa kroz mene... S vremena na vreme mi se
sastanemo, i ja ga ponovo napunim. Na prvi pogled ti dodiri lie na
homoseksualne odnose, a klimaks nije prvenstveno seksualne prirode, i
vrhunac nastupa u razdvajanju, kad se punjenje zavri. Nadignuti penisi nam
se dodiruju barem smo u poetku koristili taj metod, ali se dodirne take
ofucaju kao vene. Zato moram ponekad da klizim penisom ispod njegovog
48
50
elo. Pljune na svoj kurac. Onaj drugi duboko uzdahne kad mu Alija zabije
kurac u dupe. Usta se pritiskaju jedna uz druga, razmazuju krv. Prodoran,
plesniv zadah probijenog mara. Nimun se zabija kao klin, isteruje iz drugog
kurca duge, vrele mlazeve sperme. (Pisac je zapazio da su arapski kurevi
uglavnom iroki i klinasti.)
Satir i goli grki mladi izvode balet pod vodom, tragajui za udovinom
vazom od providnog alabastera. Satir spreda zgrabi mladia i okree ga oko
sebe. Gre se kao ribe. Deku iz ustiju pokulja srebrni niz mehuria. Bela
sperma ikne u zelenu vodu i lenjo pluta oko prepletenih tela.
Crnac neno podie neobino lepog kineskog deaka na viseu postelju.
Prebaci deku noge preko glave i opkorai postelju. Nabije kurac u deakovo
goljavo i vrsto dupe. Postelja se blago ljulja tamoamo. Deak vriti, nekako
piskavo i udno, od neizdrivog zadovoljstva.
Igra sa Jave na okrugloj stolici od rezbarene tikovine, zavaljen u
udubljenju krenjakim guzovima, navlai amerikog deaka ria kosa,
svetlozelene oi dole, na kurac, ritualnim pokretima. Deak sedi nabijen,
licem prema igrau koji se propinje krunim pokretima, dok na stolicu curi
tenost njegova. Uhiiiiii! vriti deak dok mu sperma iklja preko mravih i
mrkih igraevih grudi. Jedan bljuzg udari u ugao igraevih usana. Deak gura
spermu prstom u njegova usta i smeje se: Oh, bado, ovo ja zovem sisanje!
Dve Arabljanke bestijalnih izraza lica skinule su gaice malom
plavokosom Francuzu i jebu ga crvenim gumenim kurevima. Deko rei,
ujeda, rita i klone u suzama dok mu se kurac die i trca spermu.
Hasanovo lice otie, podbulo od krvi. Usne mu postaju ljubiaste. Kida
svoje odelo od banknota i baca ga u otvoreni trezor koji se beumno zatvara.
Ovde Dom Slobode, narode! vriti svojim izvetaenim, teksakim
akcentom. Ne skida kaubojski eir i izme, sav znojav igra Sitnu Poskoicu, i
zavrava grotesknim kankanom, na melodiju Ona je Toplotni Talas Pokrenula.
Neka bude! I nijedna rupa da ne bude zabranjena!
Parovi u sa veslakim krilima tucaju se u vazduhu i krete ko vrane.
Akrobate na trapezu drkaju jedan drugom kite i svravaju na jedan jedini
siguran dodir.
Ekvilibristi spretno siu kite jedan drugom, balansirajui na opasnim
motkama i stolicama nakrivljenim nad ponorom. Topli vetar donosi mirise
reke i dungle iz maglovitih dubina.
Stotine deaka propadaju kroz krov, drhte i koprcaju se na krajevima
konopaca. Deaci vise na razliitim nivoima, neki su blizu tavanice a drugi tek
55
56
57
Jel' te boli?
Joooook.
Doi ovamo, mali. Vodi ga u spavau sobu. On legne na lea, zabaci
noge preko glave, obrgli kolena. Ona klei, miluje mu unutranji deo butina,
muda, i prstima prelazi izmeu guzova. Razmie ih, nagne se i poinje da mu
lie mar, lagano vrtei glavom. Sve vie mu razmie guzove i lie mu mar sve
dublje i dublje. On muri i uvija se. Ona mu lie razdeljak na dupetu. Mala,
vrsta muda... Veliki biser se skuplja na vrhu njegovog obrezanog kurca. Njene
usne se sklapaju oko glavia. Ona ritmino sie, pokree glavu goredole,
zastane kad je gore i pravi glavom krug. Ruka joj se neno poigrava njegovim
jajima, sklizne i srednji prst zabije u mar. Dok mu guta kurac prema korenu,
eretski mu golica prostatu. On se isceri i prdne. Ona mu sad mahnito sisa
kurac. Telo poinje da mu se gri, sve se vie pribija uz bradu. Svaki put mu je
grenje sve due. Jaooooooh! uzdie deak i cvili, svaki mu se mii zatee i
celo mu telo sad zapelo da mu se izlije kroz kurac. Ona guta njegovu spermu
koja joj u velikim vrelim mlazevima puni usta. Noge mu kljoknu na krevet.
Protegne se i zevne.
Meri opasuje jedan gumeni penis. Ovo je elini Den Trei, iz
Jokohame, kae ona, milujui alatku. Mleko trcne preko sobe.
Jesi li sigurna da je pasterizovano? Nemoj da navuem neku kravlju
boletinu kao antraks ili sakagiju ili aftozu...
Kad sam u ikagu bila travestit Liza, radila sam kao istrebljiva
gamadi. Strano me uzbuivalo da prilazim zgodnim frajerima i da me
makljaju kao mukarca. Posle sam uhvatila onog klinju, oborila ga
supersoninim dudom koji sam nauila od jedne stare lezbejke,
zenkaluerice. Veem ga, brijaem mu rascepim pantalone i pojebem ga
elinim Denom Prvim. Taj je toliko odahnuo to ga nisam ustrojila da mi je
svravao po celom onom mom spreju protiv insekata.
Onda mu ga je ona Kurcolomka prelomila. Najuasniji vaginalni gr
koji sam videla. Njena rupetina je mogla da samelje i olovnu cev. To joj je bio
nekakav salonski tos.
A ta je bilo sa elinim Denom Drugim?
Savakao ga jedan gladni dupedavac u Gornjoj Pavijanoguziji. Samo
nemoj da se opet dernja, 'Jaooooh!'
to da ne? To je ba deaki.
Sluaj, bado, ne tupi kad si s jednom damom.
On bulji u plafon, ruke stavio pod glavu, kurac mu samo treca.
63
i curkavo u letnjoj zori a crno u bistrom zimskom danu... Starac i dalje vie i
psuje za njim... vetaki zubi mu izlete iz usta i fijuknu preko deakove glave,
on se nagne napred, vratne ile mu zategnute kao elini kablovi, gust stub
crne krvi ikne mu preko ograde i on se srui kao sasuena mumija na
uzrujanu travu. Trnje mu nie kroz rebra, na njegovoj kolibi pucaju prozori,
pranjava srca izlee iz crnog gita pacovi jure preko poda, a deaci drkaju
kite u mranoj, memljivoj spavaonici u letnja popodna i jedu bobice koje niu
iz njegovog tela i kostiju, dok se moljci prljaju tamnocrvenim sokovima...
Stari narkos je pronaao venu... u pricu mu krv cveta kao bulka... nabija
heroin a u razrovanom mesu mu sine deki koji je drkao pre pedeset godina, i
poljski klozet odie slatkim mousnim mirisom mlade muke pohote...
Koliko se godina nanizalo na krvavu iglu? Ruku oklembeenih u krilu, on
sedi i posmatra zimsku zoru ugaenim oima narkomana. U apultepekom
parku, stara pederina se vrpolji na krenjakoj klupi, dok se pored njega
etkaju indijanski mladii i devojke, zagrljeni ruke im oko vratova i rebara, a
njegovo umirue meso se napinje da doe u posed tih mladih dupeta i butina,
vrstih muda i trcajuih kureva.
Mark i Doni sede licem u lice na stolicivibratoru. Doni je nabijen na
Markov kurac.
Jesi li se lepo namestio, Doni?
Da. Ukljui je.
Mark pritisne dugme i stolica pone da vibrira... Mark zabaci glavu i
pogleda u Donija odsutno, pogled mu hladan i podrugljivo prelazi preko
Donijevog lica... Doni cvili i jeca... Lice mu se raspada, kao da se topi
iznutra... Doni cikne kao kuka, gubi svest dok mu sperma iklja, pa klone na
Markovo telo, na anela sanjivog. Mark odsutno tape Donijevo rame... Soba
lii na gimnastiku salu... Pod je od penaste gume, prekriven belom svilom...
Jedan zid je staklen... Sunce izlazi i ispunjava sobu ruiastom svetolou.
Mark i Meri uvode Donija, vezali mu ruke. Doni ugleda veala i presamiti se
sa dubokim uzdahom Ohhhhhhh!, brada mu se primie kurcu, noge mu
klecaju. Sperma mu iklja, skoro uspravni mlaz trca mu ispred lica. Mark i
Meri se odjednom uspale i postaju nestrpljivi... Guraju Donija pod veala, na
postolje prekriveno plesnivim suspenzorima s kesicama i znojavim kouljama.
Mark mu namie omu.
Eh, hajd sad, Mark gura Donija sa postolja.
Meri: Nemoj ti, ja u. Obgrli Donija oko dupeta, pritisne elo na
njega i smeei mu se u lice pomera se s njim unazad i vue ga sa postolja u
prazan prostor... Sva krv mu navre u lice... Mark priskoi, nabaci mu omu i
66
kratkim trzajem prelomi mu vrat... zvuk kao kad se lomi tapi u mokrim
pekirima. Donijevo telo se trese... jedna noga mu se trza kao uhvaena
ptiica... Mark se obesi o jednu ljuljaku i podraava Donijeve grimase, muri
i plazi jezik... Donijev kurac skoi, a Meri ga uhvati i nabije u svoju piku,
uvija se na njemu gipko kao da izvodi trbuni ples, stenje i cii od ludog
zadovoljstva... znoj joj se sliva niz telo, kosa joj u mokrim pramenovima visi
preko lica. Preseci mu konopac, Mark, vriti. Mark priskae i noem
skakavcem preseca konopac, hvata Donija u padu, poloi ga na lea zajedno
sa Meri koja mea, i dalje nabijena na Donijev kurac... Ona odgriza Doniju
usne i nos i usisava mu oi s praskom izvaenog zapuaa... Kida mu velike
komade obraza... Onda se ustremi na kurac... Mark joj prilazi, ona die pogled
sa polupojedenih polnih organa, lice joj sve krvavo, oi fosforescentne... Mark
joj stavi nogu pod rame i prebaci je na lea... Skae na nju, jebe je mahnito...
kotrljaju se s jednog na drugi kraj sobe, valjaju se jedno preko drugog i poleu
visoko u vazduh kao neka upecana ribetina.
Daj da te obesim, Mark. Hajde... Mark, molim te, pusti da te obesim!
Naravno, zlato! Grubo je podigne na noge i stegne joj ruke na leima.
Ne, Mark! Nemoj! Ne! Ne! vriti, sere i pia od straha dok je on vue
na podijum. Ostavlja je tamo vezanu na gomili starih, upotrebljenih kotona,
dok doteruje konopac povuen preko sebe... vraa se, nosi omu na srebrnom
posluavniku. S trzajem je podigne na noge, namie joj i zatee omu. Nabija
joj kurac, igra s njom valcer na podijumu i onda se u velikom luku zaljulja u
prazan prostor... Joooooh! vrisne, okrene se i nabije ga Doniju. Njen se vrat
lomi. Veliko talasanje prostruji joj kroz telo. Doni pada na pod, ustaje ukoen
i oprezan kao mlada ivotinja.
Skae po sobi. Sa krikom enje od kojeg prska stakleni zid sobe skae u
ponor. Padajui drka besomuno, propada hiljadu metara, pored njega pluta
sperma, on vriti putem kroz razarano plavetnilo neba, izlazee sunce ari mu
telo kao zapaljen benzin, pada pored hrastova i palmi, empresa i mahagonija,
i najzad se kao meina puna tenosti smrska sa olakanjem na jednom
razrovanom skveru poploanom krenjakom. Ploe obrasle korovom i lozom, i
probijene metar irokim i od re kao govno mrkim gvozdenim nosaima.
Doni poliva Meri benzinom iz skaredne tegle od belog ada...
Miropomazuje i svoje telo... Grle se, padaju na pod i valjaju se pod velikim
uveliavajuim staklom na tavanici... kad plamen bukne, od njihove vriske
puca stakleni zid i oni se otkotrljaju u prazan prostor, tucajui se i vritei u
vazduhu, krvare i plamte i kao gare padaju po mrkim stenama na pustinjskom
suncu. Doni u hropcu skae po sobi. Od njegovog vriska prska stakleni zid, i
dok on stoji rairenih ruku i nogu pred izlazeim suncem, krv mu iklja iz
67
68
pijaca
Panorama Grada Interzone. Otvaraju se barovi u kojima treti muzika
Istonih Sentlujskih dezbendova... as gromko i jasno, as jedva ujno i
isprekidano, kao pesma u vetrovitoj ulici...
Kao da se cela soba trese i ljulja od silne vreve. Krv i meso mnogih rasa,
crnaca, Polineana, Mongolabrana, pustinjskih nomada, bliskoistonog
razliitog ivlja krv i meso rasa jo nezamiljenih i neroenih i njihovih jo
neostvarenih meavina prolaze ti kroz telo. Seobe, neverovatna putovanja kroz
pustinje, praume i planine (zastoj krvotoka i smrt u skrivenim planinskim
dolinama gde biljke niu iz polnih organa, a ogromni ljuskari se kote i lome
koljke tela) i plovidbe kanuom preko Pacifika do Uskrnjeg ostrva. Meoviti
Grad na ijoj se velikoj i tihoj pijaci rasprostiru sve ljudske skrivene moi.
Minareti, palme, planine, prauma... Pohotljive ribe iskau iz trome reke,
a u korov zarasli parkovi, u ijoj travi lee deaci, igraju svoje tajanstvene
zelene igre. U Gradu nijedna vrata nisu zakljuana. Svako moe u bilo koje
doba da ti upadne u sobu. ef Policije je Kinez koji aka zube dok slua
potkazivanje nekog luaka. S vremena na vrcme Kinez izvadi akalicu iz usta i
zagleda je. izike glatkih, preplanulih faca donjaju pred vratima, igrajui se sa
smanjenim uroenikim glavama koje im vise na zlatnim lancima oko vratova,
lica im bezizraajna i spokojna ko u slepih insekata.
Iza njih se, kroz otvorena vrata, vide stolovi, i ankovi, kuhinje i kupatila,
redovi mesinganih kreveta na kojima se tucaju parovi, guva od izukrtanih
hiljadu viseih postelja, narkosi vezuju miice spremajui se za fiks, duvai
opijuma, haiari, ljudi jedu, razgovaraju i kupaju se u magli dima i pare.
Kockarski stolovi za kojima se igraju igre u neverovatne uloge. S
vremena na vreme igra skoi sa oajnikim krikom, prodao je starcu svoju
mladost ili postao Latah svoga protivnika. Ali ima i veih uloga od mladosti i
Lataha, igara u kojima samo dva igraa na ovome svetu znaju koji su ulozi.
72
77
78
80
81
84
86
87
jednu svakoj svrsi shodnu rupu koja e i da jede i da izbacuje? Mogli bismo da
zauvek zaepimo nos i usta, napunimo stomak i sred grudi probuimo jednu
rupu za vazduh, gde joj je, uostalom, i mesto...
BENVEJ: A to ovek ne bi mogao da bude jedna bezoblina bljuzga za
sve svrhe? Jesam li ti priao o onom tipu koji je nauio svoje prkno da govori?
Njemu se ceo stomak dizao i sputao i tako je prdeo rei. Kapira. U ivotu
nikad nisam uo neto slino. Ta njegova prdoreivost iliti govorenje iz
dupeta imalo je nekakvu crevnu frekvenciju. Dole ga samo drmne ko kad
oveka pritera. Zna kad te debelo crevo mune laktom, pa ti unutra doe
hladno, i ti zna da samo mora da mu da oduke? E, taj ga govor tu drmne i
to je mehurast, gust i ustajao zvuk koji ti ak i mirie.
Taj je bada radio u cirkusu, kapira, i to je bio dogaaj kao kad je
ovek prvi put progovorio iz trbuha. I bilo je u poetku strano zabavno. Imao
je jednu taku koju je nazvao 'Bolja Rupa' kaem ti, upiavanje od smeha. Ne
seam se cele take, ali je bila mnogo duhovita. U fazonu, 'Reci da l' me ljubi,
Marju!' A ona:
'Ne mogu, ba sad serem.'
Posle izvesnog vremena dupe mu je poelo da govori za svoj raun. On
krene sa svojim programom bez ikakve probe, a dupe mu sve vreme dobacuje
svoje toseve i improvizacije.
Onda je razvilo neku vrstu zubia, kripavih i kandastih i poelo da
jede. Njemu je to u poetku izgledalo ljupko, pa je od toga napravio i taku, ali
mu je dupe progrizlo pantalone, poelo da govori na ulici, da se dernja i da
trai ista prava. Onda je znalo i da se naljoka, pa u dertu pone da kuka kako
ga niko ne voli, kako eli poljubac kao i svaka druga usta. Na kraju je bez
prestanka torokalo, i danju i nou, a cela ulica je odjekivala od badinog
urlanja da zavee, dok ga je tukao pesnicama i nabijao mu svece, ali nita nije
pomoglo, pa mu je dupe kazalo: 'Na kraju e ti da zavee. Ne ja. Jer ti nam
vie nisi potreban. Ja mogu i da govorim i da jedem i da serem.'
Posle toga, kad god se ujutro probudi, njemu usta prekrivena
providnom pihtijastom masom kao punoglavev rep. Te pihtije naunici zovu
N. T., Nediferencirano Tkivo, koje moe da raste na bilo kom delu ljudskog
tela. On ga otrgne sa usta, ali mu se komadii zalepe za prste kao zapaljeni ele
od benzina i rastu na njima, rastu mu svuda po telu, gde god mu padne i jedna
kap. Na kraju su mu usta zarasla i moda bi mu cela glava vremenom otpala.
(zna da se od neke bolesti, koja se javlja iskljuivo meu crncima u nekim
delovima Afrike, noni palac otkida sam od sebe?) da nije imao oi, kapira.
Dupe jedino nije moglo da vidi. Trebale su mu oi. Ali su badi nervne veze bile
blokirane, infiltrirane i atrofirane, tako da mu mozak vie nije mogao da izdaje
89
91
97
98
emo poistiti ovu lepu zemlju, da blista slatka i ista ko zategnuta deaka
bedra... A sad u, zapevau prvi himnu naeg pokreta, Stari abar Hrastovi.
Fluorescentna svetla obasjavaju glavu vrela i poigravaju u stravinim
bojama dukboksa. Kolona AntiFluoridista marira pored izvora, svako
zahvata vodu iz hrastovog abra i peva...
Stari abar hrastovi, zlatni abar hrastovi
Nabljupbljuppujfuj...
Ej Dej je petljao oko izvora i u vodu ubacio junoameriku vinovu lozu
koja pravi kau od desni.
(O toj vinovoj lozi mi je priao jedan stari nemaki istraiva koji sada
umire od uremije u Pastou, u Kolumbiji. Pretpostavlja se da ona raste u oblasti
Putumajo. Nisam je tamo nikad video. A nisam se ni mnogo trudio... Isti ovek
mi je priao o kukcu koji lii na ogromnog skakavca, poznatom kao Ksiukutil:
On je tako moan afrodizijak, da, ako jedan sleti na tebe, a ti ne moe odmah
da nae ensku, umire. Video sam Indijance kako jure kao ludi beei od
male zveri. Na alost, nikad nisam tekovao Ksiukutil...)
Na prijemu povodom otvaranja njujorke Metropoliten opere, Ej Dej,
zatien insekticidom, puta roj Ksiukutila.
Gospoa Vanderblaj mahnito otresa Ksiukutila sa sebe: ''Oh!... Oh!...
OOOOOOOH!" Vriti, razbija au, epa haljinu. Sve jai kreendo cike, vriske,
jaukanja, stenjanja i dahtanja... Bazde: seme, pike, znoj i ustajali vonj od
prodiranja u gunjake... Dijamanti i bunde, veernje haljine, orhideje,
smokinzi i donje rublje, padaju po podu koji se vie ne vidi od mase goliavih
tela koja se mahnito gre i uvijaju.
Ej Dej je jednom celu godinu dana unapred rezervisao sto u restoranu
Chez Robert gde taj Rober, jedan ogroman, hladan gurme, mozga nad tom
najboljom kuhinjom na svetu. Njegov pogled je tako otrovan i poniavajui da
se mnogi gosti, pod tim njegovim preim opaljivanjima, valjaju po podu i
skroz se upiavaju u grevitom naporu da mu se dodvore.
A onda tu doe Ej Dej sa estoricom bolivijskih Indijanaca koji izmeu
obroka vau kokino lie. A kad se njegovo gastronomsko velianstvo, Rober,
nagne nad sto, Ej Dej podigne pogled i drekne: Ej, kelner! Daj ovamo jednu
flaicu keapa.
(Druga verzija: Ej Dej zbrie keap sa stola i isprska ceo hram
gastronomije.)
Tridesetak finih gurmea u restoranu smesta prestaje da vae. U mrtvoj
tiini se moglo uti kad sufle kapne. A Rober? E, on besno rikne, kao ranjeni
99
Sommelier (fr.) konobar koji gura kolica sa raznim vrstama vina. Prim. red.
100
101
102
104
107
delove svog mesa i u eleu embriona odgajaju svoje prave pravca te slike i
prilike. Ako se taj proces deljenja ne zaustavi, na ovoj planeti e na kraju
verovatno ostati samo jedna kopija jednog pola: to jest, jedna jedina osoba na
svetu sa milionima posebnih tela... Jesu li ta tela zaista nezavisna, i mogu li ona
vremenom da razviju razliite osobine? Sumnjam. Kopije, ili duplikati, moraju
se s vremena na vreme puniti elijom Majkom. To je kod Divizionista, koji ive
u strahu od pobune svojih duplikata, odredba o vernosti... Neki Divizionisti
misle da se ovaj proces moe zaustaviti ako ne doe do monopola jedne kopije.
Oni kau: Samo me pusti da posadim svud redom jo malo svojih duplikata,
da ne budem sam kad putujem... A moramo budno da nadgledamo deljenje
Nepoeljnih... Svaki e duplikat, sem tvog, biti Nepoeljan. Naravno, kad
neko pone da preplavljuje jednu oblast Istovetnim Duplikatima, svi provale o
emu se radi. Od ostalih graana se oekuje da objavljuju lupite (masovne
pokolje svih prepoznatljivih duplikata). Da bi izbegli istrebljenje svojih
duplikata, graani im farbaju kosu, deformiu ih i menjaju im lica i tela
pomou raznih kalupa. Samo se najrazuzdaniji i najbezoniji karakteri usuuju
da proizvode I. D. Istovetne Duplikate.
Kretenski albino Kaid, proizvod linije recesivnih gena (tanka, bezuba
usta oiviena crnim dlaicama, oi na struku) namnoio je 20.000 I. D.
komada.
Dokle ti pogled dopire, sve same kopije, kae on, milei po terasi i
cvrui kao insekt. Ne moram da se unjam naokolo kao neka anonimna
guzica, gajei dvojnike u svojoj klozetskoj jami, i da ih kriom odande vadim
preruene u vodoinstalatere i raznosae... Moji duplikati nemaju zasenjujuu
lepotu iskvarenu plastinom hirurgijom i varvarskim izbeljivanjem lica i
farbanja kose. Oni se izlau goligolcati na suncu, da ih vide u arkoj ljupkosti
njihovih tela, lica i dua. Napravio sam ih po svom liku i naredio im da rastu i
da se po geometrijskoj progresiji umnoavaju, jer e njihova biti zemlja ova.
Bila je pozvana jedna profesionalna vetica da duplikatske kulture Seika
Araknida uini zauvek sterilnim... Taman se vetica spremala da pusti oblak
antiorgana, kad joj doktor Benvej ree: Ne trapaciraj se. Frederikova
ataksija e oistiti to duplikatsko gnezdo. Studirao sam ja neurologiju kod
profesora Guzendorfa u Beu... a taj ti je znao svaki ivac u ovekovom telu.
Sjajan matorko... Zavrio je vrlo neprijatno Kad ga je svojim trkakim autom
'Hispano Suiza' vozio Vojvoda od Ventra, ispali mu uljevi i obmotali se oko
jednog zadnjeg toka i auto eksplodirao. Bukvalno su mu izletela sva creva i
ostavila jednu praznu koljku na seditu od irafine koe... ak su mu, uz
uasan lupitski klokot, izleteli i mozak i oi iz glave.
Vojvoda od Ventra je izjavio da e sablasni lup odneti u svoj mauzolej.
110
okruni pisar
Ured Okrunog Pisara se nalazi u jednoj ogromnoj zgradi od crvene cigle
poznatoj kao Stara Sudnica. Ovde se u stvari vode graanske parnice koje se
neumitno vuku u nedogled sve dok stranke ne poumiru ili dignu ruke od
parnienja. Uzroci lome lee u ogromnom broju dokumenata koji se odnose
apsolutno na sve i svata, a pohranjeni su u pogrene fascikle, tako da ih i sam
Okruni Pisar i njegovi pomonici jedva pronalaze, a Pisar esto provodi itave
godine u traganju. U stvari, on i danas trai materijal izvan ovog suda. Ve su
itava odeljenja Stare Sudnice u ruevinama, a ona preostala su opasna zbog
estog pucanja zidova. Okruni Pisar poverava opasne misije svojim
pomonicima, pa su mnogi i ivote izgubili na slubenoj dunosti. Godine 1912.
sruio se deo zgrade od severnog do severoistonog krila, pa je dvesta sedam
pomonika ostalo zatrpano u ruevinama.
Kad se protiv nekog u Zoni povede postupak, njegov advokat se mudro
sloi da se sluaj prebaci na Staru Sudnicu. im se to uradi, tuitelj je izgubio
spor, te se tako u Staroj Sudnici zapravo vode samo oni sporovi koje izazivaju
udaci i paranoici eljni javnog suenja do kojeg retko dolazi jer samo
oajnika glad za veslima moe da dovede nekog novinara u Staru Sudnicu.
Stara Sudnica se nalazi u varoici Golubarnik, izvan gradske zone.
Stanovnici ove varoice, opkoljene movarama i gustim umama, tako su glup
narod i tako varvarskog ponaanja, da je Uprava grada nala za shodno da ih
izoluje u neku vrstu karantina, u jednom rezervatu opasanom radioaktivnim
zidom od cigle. U znak osvete stanovnici Golubarnika lepe po varoici plakate:
Graanine zone, ovde ne ekaj zalazak sunca, to predstavlja nepotreban
savet, jer jedino neki neodloan posao moe da natera Zonca da doe u
Golubarnik.
Lijev sluaj je neodloan. On mora smesta da dobije pismenu potvrdu da
je oboleo od bubonske kuge, da ga ne bi izbacili iz kue u Zoni u kojoj stanuje
ve deset godina, a ne plaa kiriju. Li egzistira u stalnom karantinu. Zato on
strpa sve pismene izjave, potvrde, peticije, naloge i uverenja u kofer i krene
autobusom do Granice. Zonski carinik mu samo mahne rukom da ide dalje:
Voleo bih da ti je atomska bomba u kuferu.
Li proguta punu aku tableta za umirenje i stupi u carinsku baraku
Golubarnika. Carinski inspektori tri sata kopaju po njegovim dokumentima i
prevru svoje pranjave knjige propisa o carinjenju iz kojih itaju neke
nerazumljive i zloslutne izvode, koji se zavravaju sa: ... I takva osoba podlee
globi i kazni po lanu 666. I tu ga znaajno pogledaju. Lupom pregledaju
njegova dokumenta.
113
kako se prezivao, imao je neku senku na levom oku, a ena mu bila iz nekog
mesta na Istoku, mislim iz Alira, pa kad je Ded umro, ona se preudala za
jednog od Hutovih momaka, za Klema Huta, ako me pamenje ne vara, mnogo
dobrog momka, imao je tada pedeset etiri, pedeset pet godina... I ja kaem
Doku Parkeru: 'ena mi ima gadne menstrualne greve. Daj mi jedno trijes
grama onog umirujueg paregorika.'
A Dok e mi na to, 'Zna; Ar, mora da se upie u knjigu. Ime, adresu
i datum kupovine. Takav je zakon.'
Tu ti ja pitam Doka koji je dan, a on kae, 'Petak, trinaesti.'
A ja u na to, 'Pa ve sam dosta izbaksuziran, pretpostavljam.'
'Eto', pria doca, 'bane jutros jedan ovek kod mene. Gradski momak.
Fino obuen. Ima recept za jednu veliku teglu morfijuma... I prua mi neki
udan recept, na klozetpapiru ... A ja mu iz cuga kaem: Gospodine, ja bih
rekao da ste vi narkos.'
'Sluaj, tatice, kae on meni, Imam strane uljeve na nogama. U
ropcu sam!'
'Pa, kaem mu, ja moram da pazim. Ali dogod vi imate legalan status
i recept od jednog bonifidi doktora medecine, meni je ast da vas usluim.'
'Taj doca stvarno ima dozvolu za rad, on e na to meni... E, ja mislim
da mi jutros leva stvarno nije znala ta mi radi desna, pa sam mu grekom
uvalio teglu lizola za klozete... Tako je valjda i on danas baksuz.'
'Lizol je prava stvar da se oveku malo proisti krv.'
'Zna, isto je to i meni palo na pamet. Bolja je to stvar od sumpora i
gorkog sirupa... Nego, Ar, da ne ispadne da guram nos gde mu nije mesto, ali
ja uvek kaem da ovek nema tajni pred Bogom i apotekarom... Je l' ti jo
trtai kobilu?'
'Pa, doco Parkeru... moram da ti kaem da sam ja porodian ovek i
jedan od Stareina u Prvoj Denominacionoj Nesektakoj Crkvi, i da nisam
video kurvino dupite jo od vremena kad smo bili momci.'
'To su bili dani, Ar. Sea se kad si traio vazelin a ja ga pobrkao sa
senfom? ovek bi rekao, uvek uzmem pogrenu teglu. Dernjao si se da se ulo
sve do grada Pizdoliza, njitao si kao pastuv kad mu odseku muda.'
'U pogrenoj si rupi. Ti si namazao senfom, a ja sam ekao da o'ladi.'
'Napamet pria, Ar, zezam te. Ja sam o tome itao u jednom aljivom
asopisu, dok sam sedeo u onom zelenom poljskom klozetu iza stanice... Ali da
se vratimo na ono od malopre, Ar, ti me nisi dobro razumeo... Ja sam mislio
115
na tvoju enu kad sam reko je l' jo trtai kobilu... Mislim, ona vie nije to je
nekad bila, s obzirom na sve one njene priteve, katarakte, promrzline,
hemoroide i afte.'
'Jes', vala, doco, Liz mi ba poboljeva. Posle jedanaestog pobaaja to
vie nije ona ista ena. Ima tu neki avo. Dok Feris mi je klot reko, kae: Ar,
nije u redu to to se via s onom mladom ribom. I tako me prodorno
drakno da su me proli marci... I dobro si to reko, doco. Nije ona vie ko to
je nekad bila. A ni tvoje lekarije joj ba ne olakavaju muke. U stvari, ona vie
ne zna kad je dan, a kad je no, otkako si joj prolog meseca dao one kapi za
oi... Ali, doco, treba da zna da ja nikad ne bi' trtaio staru kravu Liz, prosto iz
potovanja prema majci moji' jedanaes' mrtvi' nakaza. Pogotovu ne sada kad
imam onu malu to je radila u Salonu za friziranje i frakanje kod MeriLu dole
u crnakoj etvrti.'
'Vata to crno pilee meso, Ar? Te repeene batake klopa?'
'Stalno je tucam, doco. Stalno... E, drugar, sad moram d' idem, dunost
me zove. Moram da se vratim onoj mojoj staroj kanti.'
'Kladim se da joj treba ona tvoja stvar.'
'Doco, ta je rupa suva ko barut... E, pa, hvala ti za ovaj paregorik.'
'Hvala tebi to si ga kupio, Ar... He, he, he... uj, Ar, mome, ako ti
neke veeri zariba oka, navrati da popijemo po aicu johimbina.'
'Hou, Dok, nema da brine. Ko nekad, u dobra stara vremena.'
Tako ti se ja vratim kui, zagrejem vodu, smukam malo paregorika sa
karanfiliem, cimetom i sasafrasom, i dam Lizi, pa joj malice lakne. Inae bi
mi se na glavu popela... Kasnije opet odem kod doce Parkera da mi da onu
gumicu... i ba kad sam izlazio, naletim na Roja Kugu, starog, dobrog pajtosa.
Nema boljeg oveka u Zoni od Roja Kuge... Pria mi on tako, kae: 'Ar, vidi li
onog crnju tamo na ono poljane? E, taj tu dolazi svake noi, ne mo' d' omane,
ko uredno sranje i poreznik, i sve u isto vreme da mo' sat po njemu da navije.
Vi' ga iza oni' kopriva? Svake noi, oko pola devet, doe ti on na ono poljane
tamo i drapa se icom za ribanje sudova... Kau da je crnja bogomoljaki
propovednik.'
E, tako sam vam ja zapamtio taj petak, trinaesti, pa ak i vreme, koji
minut manjevie, ali nije moglo da proe vie od frtalj sata, pola sata poto
sam uzo pansku muicu u docinoj radnji i ona taman poela da deluje na
mene negde oko Grenelrita, na mom putu za crnaku etvrt... U tom ritu ima
jedna krivina na kojoj je nekad bila jedna koliba nekog crnje... Tog starog crnju
spalili u Pizdolizu... imo one afte i od nji' osto lep slepcat... A ona bela riba iz
Teksarkane cikne Roju:
116
interzona
Araknid, ofer Endrju Keifa je jedini domorodac u Interzoni koji nije ni
peder ni buzerant, to se ne tumai kao afektacija ili perverznost s Keifove
strane, ve kao zgodan izvor da prekine svaku vezu sa onima koje ne eli da
vidi: Sino si navaljivao na Araknida. Ne mogu vie da te putam u kuu. Bili
pijani ili trezni, ljudi u Zoni se stalno obesveuju, pa niko ne moe sa
sigurnou da tvrdi da stvarno nije prepadao Araknida, tu neprijatnu osobu.
Kao ofer, Araknid je bezvredan, jedva sposoban da vozi. Jednom je
oborio neku trudnicu sa planine koja je prtila dak umura, pa je nasred ulice
pobacila krvavu, mrtvu bebu, a Keif je izaao iz kola, seo na trotoar i tapom
brljao po lokvi krvi, dok je policija ispitivala Araknida i na kraju uhapsila enu
zbog krenja Sanitarnih propisa.
Araknid je mraan i neprivlaan mladi duguljastog lica sa neobinom
modrikastosivkastom koom. Ima veliki nos i konjske, ute zube. Svako moe
da nade privlanog ofera, ali samo je Endrju Keif uspeo da nade Araknida;
Keif, sjajan i dekadentan mlad romanopisac, nastanjen u adaptiranom pisoaru
u kuplerajskom kraju Urodenike etvrti.
Zona je zapravo jedan ogroman konglomerat zgrada. Sobe su od nekog
plastinog cementa koji se nadima da bi se smestio to vei broj ljudi, ali kad se
previe raje natrpa u jednu sobu, zid meko plopne i badu istisne pravo u
susednu kuu, to jest u susedni krevet, jer su sobe veinom kreveti u kojima se
obavljaju poslovne transakcije Zone. umovi i drhtaji seksa i trgovine tresu
Zonu kao ogromnu konicu:
Dve treine jednog procenta. Neu da odstupim od te cifre, ak ni za
moje buzdovanezemljake.
A gde su ti tovarni listovi robe, ljubavi?
Nisu tamo gde ih ti trai, srce. To je sasvim jasno.
Bala farmerica sa veslakim Kitama i mudima. Made in Holivud.
Da, u Holivudu, tajlandskom.
Straan ameriki fazon.
Kolika je provizija?... Provizija... Provizija.
Da, zlato, provizija ti je jedan tovar vazelina od kitovih otpadaka u
Junom Atlantiku koji Zdravstveni Komitet Ognjene Zemlje trenutno dri u
118
No ipak Marvi porui za sebe jedno malo pivo, i iz lica iscedi na sto
jedan pocrneli novi. Zadri kusur. Kelner ubrovnikom pokupi novi,
pljune na sto i ode.
Namorina! Zavidi mi na eku!
Marvi ivi u Interzoni, kako sam kae, jo od pre Hrista. Bio je na
nekom neodreenom poloaju u Ministarstvu inostranih poslova odakle je
penzionisan za dobro slube. Vidi se da je nekad bio vrlo zgodan, u fazonu
zalizanog studenta iz nekog koleda, ali mu se lice opustilo, a podvoljak
namrekao ko da je od razmekanog parafina. Salo mu se slae oko slabina.
Leif Baksuz, Norveanin, bio je visok i mrav sa okruglom krpicom preko
jednog oka, lica sleenog u jedan stalni udvoriki osmeh. itava je epska saga o
propalim poduhvatima ostala iza njega. Propao je kao uzgajiva aba, inila,
sijamskih ratobornih riba, svile i kultivisanih bisera. Pokuavao je na razne
naine, ali bezuspeno, da lansira GrobljaLjubavna Gnezda sa Kovezima
zaDvoje, da monopolie trite prezervativa u vreme nestaice gume, da vodi
jednu dopisnu javnu kuu sa potanskim nalozima za tucau, da izdaje
penicilin patentiranog tajnog sastava. Izmiljao je katastrofalne sisteme za
dobijanje love u evropskim kockarnicama i klaenje na amerikim trkalitima.
Neuspehe u poslu pratile su mu neverovatne nesree u privatnom ivotu. U
Bruklinu su mu bestijalni ameriki mornari izbili prednje zube. U Panami su
mu leinari iskljucali jedno oko kad je popio pola litra paregorika i leao
neosveen u gradskom parku. Pet dana je ostao zaglavljen u liftu u vreme kad
je bio stravino navuen na drogu, i pretrpeo je delirijum tremens kad je
putovao brodom kao slepi putnik sakriven u jednom koferu. U Kairu je pao u
nesvest zbog zavezanih creva, popucalih ireva u stomaku i zapaljenja trbune
maramice a poto je bolnica bila prenatrpana, uneli su mu krevet u zajedniki
klozet, da bi jedan grki hirurg zasrao celu stvar i uio mu svoju zaboravljenu
pljusku viskija; pa su ga onda na redaljku potucali arapski bolniari, a jedna je
sestra ukrala penicilin, pa mu zato dala injekciju karbola; zatim je dobio triu u
guzici pa ga jedan umiljeni engleski doktor klistirao vrelom sumpornom
kiselinom, a neki nemaki praktiar Tehnoloke Medicine mu izvadio slepo
crevo zaralim otvaraem za konzerve i makazama za lim (za njega je teorija o
klicama bila ista besmislica). Ohrabren poetnim uspehom, on pone da
see i ree sve pred sobom: Lutsko telo puno nepotrepnih telova. Moe ivi
s jedan bubrek. Zato dva? Efo ga bubrek... Ne trepa tako natrpa delove. I
njima trepa Lebensraum kao pijaca foda.
Otpremnika jo nisu bili isplatili, pa se Marvi naao u neugodnoj situaciji
da odgodi isplatu za jo jedanaest meseci dok se ne unovi onaj ek. Prialo se
da je Otpremnik roen na Trajektu izmeu Zone i Ostrva. Posao mu je bio da
120
122
lekarski pregled
Karl Piterson je u svom potanskom sanduetu naao dopisnicu kojom
mu poruuju da se u deset sati javi doktoru Benveju u Ministarstvu za
Mentalnu Higijenu i Zatitu...
ta, do avola, ovi hoe od mene? pomisli on, uzrujan... Verovatno
neka greka. Ali on je znao da oni ne prave greke... Pogotovu ne one greke u
pogledu identiteta osobe...
Karl ne bi ni pomislio da ne ode, iako nedolazak na pregled nije povlaio
kaznu... Slobodna Republika je drava blagostanja. ta god da je trebalo
njenim podanicima, od vree kotanog brana do seksualnog partnera, uvek je
neko odeljenje uprave bilo spremno da im prui pomo. Pretnja, sadrana u
ovakvom sveobuhvatnom dobroinstvu, guila je svaku pomisao na pobunu...
Karl je koraao preko trga ispred zgrade Optine... Ogromne niklene
figure nagih lepotica sa mesinganim genitalijama sapunjale su se pod blistavim
tuevima... Kupola Optine, od staklene cigle i bakra, razarala je plavetnilo
neba u visinama.
U prolazu, Karl se osvrnuo na jednog pederastog amerikog turistu koji
je oborio pogled i neto petljao oko svetlosnih filtera na svojoj kameri...
Karl je uao u elini emajlirani lavirint Ministarstva i dugim koracima
priao alteru za obavetenja... i pokazao svoj poziv.
Peti sprat... Soba dvadeset est...
U sobi dvadeset est, sestra ga je pogledala hladnim, podvodnim oima.
Doktor Benvej vas oekuje, rekla je sa osmehom... Uite tamo.
Kao da nema druga posla nego mene da eka, pomisli Karl...
U ordinaciji je mrtva tiina; mlena svetlost je ispunjavala prostoriju.
Doktor se rukovao sa Karlom, zadravajui pogled na prsima mladog oveka...
Ovog oveka sam ve negde video, pomisli Karl... Ali, gde?
Sede i prekrsti noge. Spazi pepeljaru na stolu i zapali cigaretu... Uputi
doktoru uporan ispitivaki i prilino drzak pogled.
Doktor je izgledao zbunjen... Vrpoljio se i kaljucao... preturao papire...
Hm, najzad se oglasi... Vi ste Karl Piterson, pretpostavljam...
Naoari mu skliznue niz nos, smeno, profesorski... Karl samo klimnu
glavom... Doktor to nije video, ali je ipak izgledao kao da je registrovao
potvrivanje... Jednim prstom vrati naoare na mesto i otvori jednu fasciklu na
svom belom, emajliranom stolu.
123
124
Pederina grei.
Pederina se, naduvana pilulama, s treskom srui na hotelsku stolicu,
oklembeen mu isplaen jezik.
Naduvan, ustaje i obesi se, a niti menja izraz lica niti uvlai jezik.
Pub se gega dadom.
Zna Gvozdenog Martija? Geganje s folom.
Znam.
Moe da kupi od njega? Fol? Fol?
On je sumnjiav.
Al' moe Fol. Fol. Kupio si od njega prole nedelje, je l' da? Fol???
Da.
Pa onda moe i ove nedelje. Fol Fol... Moe i danas. Nije vie fol.
Ne! Ne! Samo to ne!
Sluaj, je l' ti hoe da sarauje tri podla fola ili te on moda...
ili te ovek jebe??? znaajno podie obrvu.
Zato, Karl, molim te, zaduie me ako mi kae koliko si puta i u kojim
situacijama imao, uh, homoseksualne snoaje??? Glas mu se gubi u daljini.
Ako to nisi nikad radio, biu sklon da pomislim da ti nisi mladi kao i svi
ostali. Doktor mu eretski pripreti prstom. U svakom sluaju... Tape po
fascikli i ogavno se ceri, gledajui u stranu. Karl primeti da je fascikla oko
petnaest centimetara podebela. Da je, zapravo, strano odebljala otkako je
onomad uao u tu sobu.
Pa, kad sam bio u vojsci... Oni pederi su mi predlagali i, ponekad... kad
sam se oseao tupo...
Da, naravno, Karl, doktor srdano zanjae. Nije mi teko da ti
priznam da bih i ja, na tvom mestu, uradio isto, he, he, he... Dakle, ja mislim da
moemo odbaciti kao nevana ta, uh, razumljiva sredstva za popunjavanje, uh,
dravne riznice. A sad, Karl, moda je jednim prstom kucka po fascikli iz
koje se iri blag zadah memljivih sportskih nakurnjaka i hlora bilo i drugih
situacija. Kada nisu uh bili umeani nikakvi ekonomski faktori.
Neki zeleni blesak sevnu u Karlovom mozgu. On ugleda Hansovo vitko,
suncem opaljeno telo kako se uvija ka njemu i oseti kratko dahtanje na svom
ramenu. Bleska nestade. Neka ogromna buba mu je gmizala po dlanu.
Telo mu se zgri od gaenja, kao da ga je drmnula elektrina struja.
129
kokine bube
Mornarev sivi filcani eir i crni izguvani kaput vise uvrnuti od
enjivog iekivanja. Na jutarnjem suncu obrisi Mornara u narandastoutom
plamenu droge. Ispod olje s kafom stajala je papirna salveta obeleje onih
koji donjaju nad kafom po trgovima, restoranima, stanicama i ekaonicama
ovoga sveta. Narkos, ak i Mornarevog nivoa, ivi po narkotinom vremenu i
kad trapavo uleti u vreme ostalih ljudi, on, kao i svi molitelji, mora da eka.
(Koliko kafa na sat?)
Ue jedan deak i sede za ank sav u tragovima dugog, bolesnog ekanja
na drogu. Mornar se tresao. Lice mu se mutilo obavijeno uzdrhtalom mrkom
131
prstom. Zari mu iglu. Crvena orhideja procveta na dnu prica. Mornar pritisnu
klip, gledajui kako rastvor kulja u deakovu venu, i kako ga edna krv usisava.
Isuse! ree deak. Nikad me neto nije ovako tresnulo! zapali
cigaretu i osvrnu se po kuhinji, trzajui se od elje za eerom. Zar nee i ti
da se rokne? upita Mornara.
ime? Zar ovim sranjem od mlenog eera? Droga je jednosmerna
ulica, bato. Nema skretanja levo. A vie ne moe ni da se vrati.
Zovu me Utamanjiva gamadi. Na jednoj raskrsnici u mom ivotu ja sam
stvarno bio u toj funkciji ali kratko, i na moje oi su bubavabe igrale trbuni
ples davei se u utom praku protiv gamadi. (Teko se taj praak danas
nalazi, gospodo... rat je. Dau vam malo... Dva dolara). Po ofucanim
hotelinama na Severnom Klarku guio sam debele stenice sa roe tapeta i
otrovao programiranog Pacova koji je ponekad voleo da gricka ljudske bebice.
Zar ti ne bi?
Moje sadanje zanimanje: Nalaenje i utamanjivanje ivih. Ne tela, ve
kalupa, kapira a uvek zaboravim da ti ne moe to da ukapira. apio
sam ih sve, sem nekolicine. Ali ak i samo jedan moe da nam usere svu klopu
na posluavniku. Opasnost, kao i uvek, dolazi do pijaprebeglica: od Ej Deja,
Viilantea, Crnog Armadilja (prenosioca Cagaskih vektora, koji se nije okupao
jo od argentinske epidemije iz '35, sea se?) i Lija i Mornara i Benveja. A
znam da me odnekud iz mraka vreba neki pija. Jer sve pije dezertiraju, a svi
se Udarai Kontre prodaju...
algebra potrebe
kemba Konani Narkos potie iz Gradskih Rezervoara, Pritiska
gde ivotni mlazevi slobodno ikljaju u milion oblika, i smesta ih prodiru
derai koje, opet, brie murija mranog doba...
Malo njih stigne na Trg, gde Rezervoari isputaju vodoplavnu reku koja
nosi vitalne oblike za odbranu naoruane otrovnim muljem, crnim gljivama od
kojih meso truli i zelenim smradom to pri plua, a eludac vezuje u vorove...
Od kembe je ostao sirov ivac, ogoljen oseti samrtne greve miliona
ledenih fikseva... kemba je nauio Algebru Potrebe i tako preiveo...
Jednog petka kemba se sjuri na Trg kao providno sivi majmunski
fetus, sa ljubiastosivim, mekanim prstima pijavice, i okruglim jeguljastim
135
hauzer i o'brajen
Kad su mi uetali u gajbu u osam ujutru, znao sam da mi je to poslednja
ansa, moja jedina ansa. Ali oni to nisu znali. Kako su i mogli? Za njih je to
bilo obino, rutinsko privoenje. Ali ne ba sasvim rutinsko.
Hauzer je bio dorukovao kad ga je Porunik pozvao telefonom: Hou
da ti i tvoj partner pokupite nekog Lija, Vilijema Lija, kad poete u grad. On je
u hotelu Lempri, 103a ulica, odmah uz Brodvej.
Vai, znam gde je to. A seam se i njega.
137
140
uini samo ovaj put da nae drogu, da se ne vrati i kae da taj ovek nema vie
nita i da mora da skokne do Nju Dersija ili jo dalje.
I evo ga, vratio se i stao iza mene. Pogledam ga, a strah me da ga pitani.
Mislim, ba udno, sedim tu sa jednim procentom anse da skrpim sledea 24
asa ivota vrsto sam bio odluio da se ne predam i provedem trietiri
meseca u onoj eliji ekaonici smrti. A brinem se kako da utekam dank.
Imao sam samo za jo pet fiksa, a bez droge ne bih mogao ni da mrdnem... Nik
klimnu glavom. Nemoj ovde da mi daje, rekoh. Uzeemo taksi.
Ufuramo u taksi i krenemo dole, u centar. Pruim ruku i apim paketi,
onda tutnem novanicu od pedeset dolara Niku u aku. On ih drakne i pokae
desni u bezubom osmehu: Mnogo ti hvala... Ovo e me izvaditi...
Zavalim se i pustim mozak na ostavu. Ako ga mnogo napree, on se
razjebe kao preoptereena razvodna tabla, ili se saboterski okomi na tebe...
Nisam imao marginu za ispravljanje greke. Amerikanci se posebno uasavaju
odbacivanja samokontrole i doputanja da stvari idu svojim tokom, bez naeg
meanja. Voleli bi da mogu da skau u svoje sopstvene stomake, da samo vare
hranu i lopatom izbacuju svoja govna...
Mozak e ti odgovoriti na veinu pitanja ako naui da se opusti i eka
odgovor. Kao u neku od onih maina za razmiljanja, ubaci pitanje, zavali se i
eka...
Traio sam jedno ime. Moj mozak je razvrstavao imena, smesta
odbacujui P. Lj. PuboLjupca, B. A. Bidu Aborta, F. M. A. K. Finog
Maora Ali Kukavicu; odlagao ih za ponovno razmatranje, suavao spisak,
reetao ga i tragao za imenom, za odgovorom.
On me ponekad, zna, puta da ekam po tri sata. A nekad mi kod njega
odmah upali, kao sada. Nik je imao neki moleiv kratak osmeh koji mu je
sluio kao interpunkcija. Neto kao izvinjavanje to uopte govori u tom
vidovnjakom svetu narkosa u kome samo kvantitativni faktor Koliko $?
Koliko danka? zahteva verbalno izraavanje. I on i ja smo znali sve o
ekanju. Na svim nivoima trgovine drogom bez plana. Tu niko ne isporuuje
robu na vreme, sem sluajno. Narkos ivi po narkomanskom vremenu. Telo
mu je asovnik, a droga curi kroz njega kao kroz peani sat. Za njega vreme
ima znaaja samo u vezi sa njegovom potrebom. Onda on naglo ulee u vreme
drugih, i kao svi Autsajderi, svi Molioci, mora da eka, sem ako se nekim
sluajem ne upetlja u nedankersko vreme.
I ta da mu ja kaem? On zna da u da ekam, cerekao se Nik.
Tu no sam proveo u Veno Krutom Kupatilu (tu je homoseksualnost
najbolja raznovrsna maska za vaenje jednog pijuna) gde jedan namorast
141
zakrljali predgovor
ZAR TI NE BI?
emu sav ovaj nekorisni papir to ljude pomera s jednog mesta na
drugo? Moda tome da bi se italac potedeo stresa od iznenadnih pomeranja u
prostoru i da bi ostao Plemenit? I tako, karta je kupljena, pozvan je taksi, i evo
nas u avionu. A kad se Ona (svakako, stjuardesa) nagne i apatom nam ponudi
vaku, dramamin ili ak nembutal, doputeno nam je da zavirimo u toplu
peinu izmeu njene dve breskve.
Samo reci 'paregorik', srce, i ja u te uti.
Ja nisam American Express... Ako u Njujorku ugleda nekog od mojih
ljudi kako etka picnut u graansko odelce, a u sledeem asu ga nagazi u
Timbuktuu kako bari deaka sa oima gazele, onda pretpostavi da se on (kao
nestanovnik Timbuktua) tamo stvorio zahvaljujui uobiajenim prevoznim
sredstvima...
pija Li se lei od narkomanije... putuje kroz prostor i vreme koje narkos
zlokobno dobro zna kao one okove susreta na kojima kupuje dank... slike
prolih i buduih leenja pomeraju se tamoamo kroz njegovo sablasno tkivo i
trepere na nemim vetrovima Ubrzanog Vremena... fiksaj se... bilo im...
Nokti se grickaju, ufiksani se valjaju po podu zatvorske elije... Ti bi da
utne heroin, Bile, a? Ma ha ha.
Probni poluutisci to se na svetlosti tope... stari narkos prazni depove
trule ektoplazme, kalje i pljuje u bolesno jutro...
Izbledele, tamnoljubiaste fotografije se uvijaju i pucaju kao stvrdnuto
blato na suncu: Panama Siti... Bil Gejnz prelazi kineskog apotekara svojim
tosom da bi dobio paregorik.
Imam trkake pse... hrtove s pedigreom... svi bolesni od dizenterije...
znate kakva je tropska klima... samo seru... kapirate ta znai seru?... Moji
Hrtii Umiru... Vrisnu on... Plava vatra buknu mu u oima... Plamen se
ugasi... smrad gorueg metala... Uzima se pomou pipe te za oi... Zar neete?
Menstrualni grevi... moja ena... Uloci... Stara majka... uljevi... nateeni...
krvave... klima glavom ispred tezge... Apotekar izvadi akalicu iz usta,
zagleda je i vrti glavom...
Paregorikom su Gejnz i Li spalili Panamsku Republiku od Dejvida pa sve
do Darijena... Pljus! tela im se razdvojie i odletee u vazduh... Narkosi tee da
se sliju u jedno telo... Mora da bude paljiv, naroito na vruim mestima...
Gejnz se vraa u Meksiko Siti... Oajan kostur, iskeen od hroninog
nedostatka droge i sav se cakli od kodeina i pilula... frotirski kaput progoren
143
146
udari sebi tri'est grena morfijuma dnevno, pa sedi osam sati miran i nedokuiv
kao tvrdo govno.
O emu razmiljate? pita me uzvrpoljeni ameriki guzistaturista...
Na ta mu ja odgovaram: Morfijum mi je deprimirao hipotalamus,
sedite libida i emocija, a poto mi prednji deo mozga deluje samo neposredno
na golicanje malog mozga, graanin, kao posrednik, dobija samo podsticaje
otpozadi, kao ut u bulju, te moram da vas izvestim o odsustvu svakog
modanog zbivanja. Svestan sam vaeg prisustva, ali poto ono za mene nema
nikakvu afektivnu konotaciju, jer su mi afekte iskljuili dileri zbog neplaanja,
mene boli kita za vas... Idi mi, doi mi, pa kenjaj il' se jebi s kim ti drago, s
kujom ili gujom to svakom pekiru odgovara a Mrtve i Narkose boli
dupe... Oni su Nedokuivi.
Kako se ovim hodnikom stie do klozeta? pitam plavu razvodnicu.
Idite skroz, gospodine... ima mesta za jo jednog.
Jesi li video Pantoponsku ruu? pita matori danki u crnom mantilu.
Teksaki erif je ubio svog pajtaa veterinara, Braubeka, Vrdalamu,
sauesnika u muki sa konjskim heroinom... Konju sa aftoznom groznicom
daje se velika koliina heroina da mu bol umine, pa on moe da ponese deo te
droge preko puste prerije sve do njujorkog Vaington skvera i da tamo
zanjiti... Narkosi se sjate oko njega i uzvikuju: OOOOOpla, Srebrenko.
Ali, gde je statua? Taj arhepatetinitip vrisnu kroz koktelsalu
ajdinice ukraenu bambusom u Kale Huarezu, u dravi Meksiko... Izgubljen
tamo i osuen zbog silovanja jedne mone ribetine... pika ti kandama razdere
pantalone, a tebe ape zbog silovanja; sve po zakonu, burazeru...
Zove ikago... javite se, molim... Zove ikago... javite se, molim... ta ti
misli, da ja stavljam koton za gulae u Pujou? To je jedno mnogo vlano
mestace, itaoe...
Skidaj to! Skidaj!
Pederina sree samoga sebe u dolasku iz drugog pravca, i krevelji se
pubertetski, pa ga njegov fantom iz Dobrog Starog Hauarda mune kolenom u
muda... idui od onih straara pa sve do Muzeja u Pijanoj ulici vidi sve vrste
masturbacije i samosilovanja mladim momcima je to preko potrebno...
Bili su zreli za erupanje, a zaboravili da se vrate tamo u pedersko
prkno... izgubljeni u otpacima zadovoljstva i goruih svitaka pergamenta...
Slepim prstima ita metastazu...
Fosilnu poruku artritisa...
151
salo koje ti ili pri prvom tihom dodiru danka... Gledao sam to jednom... pet
kila nestaju za deset minuta... stajao je tamo sa pricom u ruci... drugom je
pridravao pantalone. Otar smrad bolesnog metala.
Koraao je po ubretu nagomilanom do neba... razasute benzinske
vatre... dim lebdi crn i tvrd kao izmet, u nepokretnom vazduhu... aavi belu
opnu podnevne ege... D. L. hoda pored mene... odraz mojih bezubih desni i
elave lobanje... meso umrljano na trulim fosforescentnim kostima,
razjedanim sporim hladnim vatrama... Nosi otvorenu kantu benzina iji ga
miris obavija... Prelazei preko brda zaralog gvoa, sreemo grupu
Domorodaca... bezizraajna dvodimenzionalna lica ribastrvodera...
Poli ih benzinom i zapali...
BRZO...
Beli blesak... krici insekata.
Budim se sa ukusom metala u ustima, vraen iz mrtvih sledim bezbojni
zadah smrti posteljica uvenulog sivog majmuna
lano iganje amputiranog uda...
Taksisti ekaju da nekog povezu, ree Eduardo i riknu od prevelike
doze danka, u Madridu...
Nizovi praka odgorevaju u ruiastim grevima oteenog mesa... odrafi
flelampice orgazma... ubodi iglom fotografije zaustavljenog kretanja... glatka
mrka strana usukana, da se pripali cigareta... Stajao je tamo sa slamnim
eirom iz 1920. koji mu je neko poklonio... blage prosjake rei padaju po
mranoj ulici kao mrtve ptice...
Ne vie... Ne vie... Ne gosp ... Pritiska more pneumatskih ekia u
purpurnomrkom sumraku umrljanom trulim metalnim smradom gasova iz
kanalizacije... Izvan ie podrhtavaju lica mladih radnika u utim oreolima
karbidnih lampi... vide se polomljene cevi... Ponovo podiu Grad. Li odsutno
klimnu glavom... Da... Uvek...
Svaki od dva puta je pogrean korak ka Istonom Krilu...
Kad bih znao, bilo bi mi drago da ti kaem...
Ne dobro... no bueno... niko nee nudi... Sam mora trai...
Ne dobio... Vraa kui Petak.
Tanger, 1959.
153
POGOVOR
Kada je, kao srednjokolac, Vilijem Sivord Barouz (William Seward
Burroughs) napisao prvi knjievni sastav, Autobiografiju vuka, ljudi su se
nasmejali i rekli: Valjda, biografiju. Ne, odgovorio je Barouz, mislio sam
autobiografiju, i jo tako mislim.
Nimalo udno za oveka koji je za sredinu u kojoj je odrastao uvek ostao
stranac, usamljenik i ekscentrik. Roen je 1914. u Sent Luisu, u porodici
osnivaa jednog od najmonijih ameriki industrijskih preduzea, kao
potomak uvenog generala iz graanskog rata Roberta L Lija. Barouz je kao
dete patio od noomora, paranoinih strahova i halucinacija; oni ga prate i u
toku studija engleske knjievnosti na Harvardu (diplomirao 1939) gde vai za
osobenjaka koji tvrdoglavo odbija da se uklopi u bilo koji drutveni klie.
Pre drugog svetskog rata putuje po Evropi, a u toku rata odbija da joj
pomogne, oslobaajui se vojske pomou Van Gogovog trika (samo nije u
pitanju bilo uvo, ve prst).
Tek kad u etrdeset i etvrtoj godini poinje da uzima drogu, Barouz,
uavi u drutvo kriminalaca, preprodavaa i narkomana, upoznaje sredinu
koja mu prua prvu istinsku motivaciju stalnu potragu za drogom. U njoj je
Barouz intelektualno nadmoan i preosetljiv; koliko god joj pripada, kadar je i
da se od nje distancira i kritiki je posmatra.
ak i kasnije, kad u svetu knjievnosti zauzme, ako ne vie, onda bar
istaknuto mesto, Barouz ne naputa svet obespravljenih: ostaje na strani
homoseksualaca, narkomana, duevnih bolesnika.
Posebno mesto u Barouzovoj socijalizaciji zauzima druenje sa
pesnicima i piscima bit generacije. U Njujorku se 1946. godine upoznaje sa
Keruakom, Ginzbergom, Kesidijem, Holmzom i ostalim pripadnicima ovog
knjievnog fenomena iz pedesetih godina. Njima je Barouz knjievni mentor,
duhovni uitelj i voda. Mnogi likovi Keruakovih romana inspirisani su
Barouzom, a njemu je posveena i uvena poema Urlik Alena Ginzberga.
Iako je godinama drugovao sa bitima, vodio beskrajne razgovore iz kojih
su se izrodili meusobni uticaji, Barouz je stvorio dela koja se umnogome
razlikuju od vodeih struja u poetici bit umetnika (to ga je povremeno
navodilo da se udaljava od njih i insistira na svom statusu usamljenika). Za
razliku od ispovednog, linog, esto patetinog tona Keruakove spontane
proze i Ginzbergove vitmanovske poezije, Barouzova proza je zadobila
italaku publiku kao otra, ak muna radikalna satira sviftovskog tipa u
kojoj zgraanje i gnuanje nad ovim svetom zadire u agresivne predele
opscenog i skarednog.
154
Barouz nije kritiar jednog drutva ili drutvenog sistema, iako poetne
stranice Golog ruka asociraju na Kafkinu kritiku kapitalizma po kojoj je
kapitalizam sistem zavisnosti koji ide iznutra ka spolja, i spolja ka iznutra,
odozgo na dole i odozdo na gore. Sve je zavisno, sve je u okovima. Kapitalizam
je stanje duha i sveta. Za Barouza svako drutvo i drava postaju, pre ili
kasnije, autoritarni i puritanski, a svaka vlast, pre ili kasnije, oboli od kancera
birokratije.
Barouz je kritiar civilizacije i racionalnog naina miljenja na kome je
sazdana. Ta se civilizacija u ovom veku iskompromitovala nesposobnou da
rei suptilna pitanja ovekovog duhovnog ivota i podri i zatiti slobodu
linosti u svoj njenoj osobenosti i individualnosti. Savremeni ovek je, za
Barouza, latah iz Golog ruka, proizvod masovnih medija, programirani oblik
ive materije sposoban samo za dva pravca razvoja: ili da se pretvori u
neorgansku materiju mainu, ili da se (slino konceptu devolucije Henrija
Milera) entropijski vrati u nie oblike ivota, to vodi u potpunu anarhiju u
kojoj, kako se u Ruku slikovito prikazuje, anus prodire mozak.
Barouz je spisateljsku karijeru zapoeo romanom Danki (Junky, 1953) i
teorijom injenine (Factualist) proze, pripovedanjem u kome se injenice
redaju bez autorskih komentara, moralisanja ili filozofskih slika koje bi ih
eventualno uobliile. Meutim, Barouzovo shvatanje da je racionalna, pretea
mainerija savremenog sveta proizila iz odgovarajueg naina miljenja i
linearnog verbalnog izraavanja koje je od nas stvorilo robove naslea i
prolosti, uticalo je i na promene u njegovom nainu pripovedanja. One se
ogledaju u kaleidoskopskoj, fragmentarnoj kompoziciji Golog ruka i tenji za
nelinearnom logikom i semantikom proizvoljnih znakova sa kojom se upoznao
jo 1939. godine na seminaru Alfreda Korzubskog u ikagu.
Tako se i likovi u Ruku, u tradiciji velikih romansijera eksperimentatora
Dojsa, Stajnove i Prusta nesputano kreu u vremenu i prostoru, sluajno
sreu na takama presecanja da bi se prepoznali kao uzajamne projekcije, ili
kao skup projekcija glavnog, nevidljivog, sveprisutnog pripovedaa ija ih
halucinantna svest tematski objedinjuje. Vreme i prostor se proiruju do
kosmikih granica, to dovodi u vezu Barouzovo delo sa tradicijom naune
fantastike, pri emu spekulativna i tehnoloka fantastika odraava sloenu i
obolelu kulturu dananjice. I njen odraz u psihi modernog oveka.
Barouz zadire u psihike prostore, ali ne kao njegovi groteskni lekari
arlatani koji rasklapaju i sklapaju psihu prema vaeem politikom
programu, ve kao belenik koji ne preza ni od najcrnjih dubina sa eljom da
dokraja razgoliti ovekovu linost. I kad to uini, nastupa onaj momenat po
kome je knjiga i nazvana Goli ruak, momenat kada svako od nas shvati ta je
155
156
157