You are on page 1of 2

Bibere

Bila ena nerotkinja, pa molila Boga da joj da da rodi, makar bilo dete kao biberovo zrno. Bog joj dade po elji,
pa rodi muko dete kao biberovo zrno. Iz poetka u radosti nije marila to je tolicno dete rodila, ali posle doe
joj ao gledajui drugu decu koja su se s njenim rodila gde narastoe na enidbu i udaju, a njeno ostalo kao
biberovo zrno. Onda okrene u pla i jauk svaki dan. Jedan put doe joj u san neko i kae da ne plae vie,
bie njen sin veliki kao jablan. Iza toga sna ostane vesela, ali ne zadugo, jer malo po tom doe joj sin i ree da
mora ii kud mu je u snu reeno, i tako on ode a mati ostane plaui.
Iavi on zadugo doe u jedan carski dvor pa ue u dvoriste, kad tamo carska erka sedi pod jednim
drvetom i plae. On je nazove pomoz Bog i zapita je, zato plae, a ona mu odgovori da je to drvo pod kojim
sedi, rodilo tri zlatne jabuke, da joj je otac zapovedao da uva, ali doe ala ispod zemlje te za tri jutra odnese
sve tri jabuke jednu po jednu, pa sad nesme ocu da kae, a otac zvao sutra silne goste da im pokae ta mu
je Bog dao. On joj kae da uuti, on e joj sve tri jabuke od ale doneti, samo da mu da dve svoje sluge da idu s
njim. Po tom on kupi jednu ovcu i zaklavi je sva etiri buta stavi u torbu a ostalo baci pa ponesavi i jedno ue
ode sa slugama iza grada na jezero, i onde digne jedan kamen pa ree slugama, da ga na uetu spuste dole,
pa kad zadrma ue, da ga vuku gore. Tako ga sluge spuste, kad tamo lepo dvoriste i kua, kad ue u kuu,
a tu ala sedi kod vatre i u velikom kazanu neto vari. Ala kako ga ugleda, skoi na njega, a on joj bre baci
jedan but mesa. Dok se ona sagnu i uze meso, on ukrade jednu jabuku. Ala opet na njega nasrne, a on joj
baci drugi but pa uzme i drugu jabuku, kad ala onaj but proguta, ona opet na njega nasrne, a on joj baci trei
pa uzme i treu jabuku. Kad ala etvrtom na njega nasrnu, on joj baci i etvrti but, pa bei natrag, i tek da se
uhvati za ue, a ala ispadne napolje, a on bre odsee od svoje noge mesa pa joj baci i zadrma za ue, te ga
izvuku gore. Potom preda carskoj erki jabuke pa ode.
Malo vreme zatim proe, a ala pone svaki dan gore izlaziti, te je svaki dan jela po jednu devojku koju su joj
morali iz grada slati redom, tako doe red i na carevu erku, koja je bila isproena. Otac i mati i sva gospoda
isprate je do jezera, i onde izgrlivi se s njom i izljubivi otac i mati vrate se kukajui, a ona ostane sama da
eka alu. ekajui tako stane se moliti Bogu, da joj poalje Bibere, koje joj jabuke od ale donelo, da je sad
izbavi.

U tom Bibere doe u grad, a grad sav u crno zavijen. Kad on zapita ta je bilo, i oni mu kau, on bre na
jezero i nae carevu erku gde sedi i plae, pa je zapita, hoe li poi za njega, ako je od ale izbavi. Ona ree:
"Hou, ali ti me ne moe izbaviti. Jedan je samo koji bi mogao, ali toga nema." "A koji je taj?" zapita on, a ona
odgovori: "Istina da je mali kao biberovo zrno, al' on bi mene izbavio." Bibere se nasmeje i ree joj da je
Bibere sad veliki momak, i da je doao da je izbavi. Ona se zaudi i kad vidi prsten to mu je dala onda kad
joj je doneo jabuke, osvedoi se da je on ba. Onda joj on kae da ga malo pomazi, i ako zaspi da ga probudi,
kad se jezero zadrma. On legne njoj na krilo i ona ga pone maziti, pa on zaspi, kad odjednom jezero se
zanjiha, a ona pone plakati, i suza kane njemu na obraz, a on se trgne, uzme ma i stane da eka alu. U tom
eto ti ale sa devet glava, on je doeka i odsee joj jednu glavu, a ala juri na njega, a on joj odsee i drugu, i
tako svih devet. Po tom zatrazi od devojke maramu pa povadi svih jezika devet i vee u maramu, a devojci
kae da nikom ne prica ko je je izbavio, on e ve doi kad bude vreme, pa onda ode. Kad i devojka poe
kui, srete je njen mladoenja i kae joj: ako nee kazati da je je on izbavio, da e je ubiti, pa joj je sve jedno.
Ona se razmisli, i opominjui se ta joj je Bibere rekao, da e doi kad bude vreme, obea da e kazati da je
je on izbavio.
Mladoenja se vrati te ponese za svedoanstvo svih devet odseenih glava. Kad ona doe s njim svome ocu i
majci, nije se moglo znati koga vise grle i ljube, nju ili njega, i naume, odmah da ih venaju, ali se ona naini
bolesna. Kad proa nekoliko dana, eto ti Bibereta, i kae da je on izbavio devojku. Sad car kome e da
veruje? Devojka ne sme da kae, onaj preti da e je ubiti, te car naredi da im sud sudi. Kad iziu na sud, sud
ree: ko ima svedoanstvo, onoga je devojka. Kad onaj iznese glave a ovaj jezike, opet sud ne zna, kome e
da veruje, jer onaj kae da nije glave odmah posekao nego potrao s devojkom ka ocu, a kad ovaj iznese
devojaku maramu, on kae da je devojka maramu od straha izgubila. Onda car ree, da ujutru idu oba u
crkvu na molitvu, tamo e biti i devojka, pa ko pre doe, njegova je. Bibere nije htelo ii, dok ne zazvoni, a
onaj se digne u pono, ali im korai u crkvu, provali se pod njim zemlja i sav se isee na noeve.
Onda devojka upali sveu i sedne kod jame da eka suenoga. Kad udari zvono, eto ti Bibereta. Onda car
vidi ko je prav, i vena svoju erku za Bibere. Po tom Bibere ode svojoj majci da vidi da je on veliki.

You might also like