SADRAJ

Popis najvanijih likova.........................................................7

O uitku pripovijedanja.........................................................9
Sveta tri kralja ....................................................................19
Dan nakon Sveta tri kralja...................................................51
Na blagdan Svetog pape Marcela.........................................57
Nakon dva dana.................................................................64
Izmeu druge i tree nedjelje nakon Sveta tri kralja.............83

Blagdan Pavlova obraenja...................................................87

etvrte nedjelje nakon Sveta tri kralja.................................93
Takoer etvrte nedjelje nakon Sveta tri kralja...................100
Svijenica..........................................................................108
Ponedjeljak nakon Svijenice.............................................113
Pedesetnica, navodno........................................................126
Pepelnica...........................................................................138
etvrtak nakon Pepelnice..................................................148
Prije Prve korizmene nedjelje - Invocavit..........................155
Ponedjeljak nakon Prve korizmene nedjelje......................159
Sutradan............................................................................167
Blagdan Sv. Mateja............................................................172
Druga korizmena nedjelja- Reminiscere............................178
Ponedjeljak nakon Druge korizmene nedjelje....................184
Utorak nakon Druge korizmene nedjelje...........................188
U srijedu nakon Druge korizmene nedjelje.......................192
Takoer u srijedu nakon Druge korizmene nedjelje...........206
U petak Drugog korizmenog tjedna..................................212
Dan nakonTree korizmene nedjelje..................................217
Jednom izmeuTree i etvrte korizmene nedjelje............222
Dan nakon etvrte korizmene nedjelje i jutro poslije........225
Blagdan Svetog Josipa.......................................................235
Ponedjeljak nakon Pete korizmene nedjelje........................237
Marijino navjetenje..........................................................242
U ponedjeljak na Veliki tjedan...........................................247
Utorak na Veliki tjedan......................................................260
U srijedu na Veliki tjedan..................................................264
Na Veliki etvrtak..............................................................270

Uoi Uskrsa.......................................................................277
O grijehu utnje................................................................284
Prijevod talijanskih i latinskih rijei i izraza.......................290

POPIS NAJVANIJIH LIKOVA

Gospoda kardinali
GIULIANO CASCONE dravni tajnik, kardinal i prefekt
Savjeta za javne poslove Crkve
JOZEF JELLINEK prefekt Kongregacije za nauk vjere
GIUSEPPE BELLINI prefekt Kongregacije za bogotovlje i
disciplinu sakramenata
FRANTISEK KOLLETZKI zamjenik tajnika Kongregacije za
katoliki odgoj i obrazovanje (Collegium Teutonicum)

Gospoda nadbiskupi i biskupi

MARIO LOPEZ zamjenik tajnika Kongregacije za nauk vjere i
poasni nadbiskup od Cezareje
PHIL CANISIUS voditelj IOR- a (Instituto per le Opere
Religiose)
DESIDERIO SCAGLIA poasni nadbiskup od San Carla

Gospoda monsinjori
WILLIAM STICKLER papin komornik
RANERI glavni tajnik dravnog tajnika
Ostali
AUGUSTIN FELDMANN voditelj Vatikanskog arhiva
PIO SEGONI benediktinac iz Montecassina
Prof. ANTONIO PAVANETTO glavni direktor Vatikanskih
muzeja
Prof. GABRIEL MANNING profesor semiotike na Lateranskom
sveuilitu
DR. HANS HAUSMANN redovnik iz samostana
BRAT BENNO alias
GIOVANNA domaica

O UITKU PRIPOVIJEDANJA
Dok ovo piem razdiru me sumnje o tome trebam li uope sve
to ispriati. Ne bi li bilo bolje da tu priu, kao i mnogi prije
mene, zadrim za sebe? No nije li upravo utnja najgora la?
Ne pridonosi li i zabluda razumijevanju istine? Nesposoban

spoznati ono to ak i istinskom kraninu cijeli njegov vijek

ostaje skriveno u svjedoanstvu vjere, dugo sam vagao Za i
Protiv, dok napokon nije prevladao uitak pripovijedanja ove
prie - onakve kakvu sam je pod zaudnim okolnostima
doznao.
Volim samostane; ta od vanjskoga svijeta odvojena mjesta
privlae me nekom neobjanjivom snagom. Volim samostane
jer u njima kao da je vrijeme stalo. Uivam u morbidnim
mirisima koji se ire razgranatim zgradama, mjeavini svjee
opranih hodnika i ishlapjelog tamjana. Najvie volim
samostanske vrtove. Oni pruaju pogled u raj pa ne znam zato
su ba uvijek nedostupni javnosti.
Prije svega elim objasniti zato sam tog sunanog jesenjeg
dana uao u rajski vrt benediktinskoga samostana. Tijekom
organiziranog razgledavanja crkve, kripte i samostanske
knjinice uspio sam se neprimjetno odvojiti od grupe. Ubrzo
sam naiao na vrataca iza kojih se, to se moglo naslutiti
prema planu benediktinskog samostana, skrio samostanski vrt.
Vrt je bio neobino malen, puno manji nego to je bilo
uobiajeno za samostane te vrste. Dojam je pojaavala sunana
svjetlost, obasjavajui tek polovicu toga komadia raja, dok je
druga polovica bila u sjeni. Nakon osjeaja tjes-kobne hladnoe
u unutranjosti samostana, sunana svjetlost je godila. Kasno
ljetno cvijee, plamenci, dalije, irisi, gladiole i vuike te razno
zainsko bilje u divljem rastu, tiskalo se unutar uskih cvjetnih
gredica, razdvojenih tek drvenim daicama. Ne, vrt nije imao
nita zajedniko s vrtovima drugih benediktinskih samostana,
koji su mogli konkurirati Versaillesu ili Schonbrunnu. Taj je bio
obrastao, smjeten na terasi na junoj padini samostana,
poduprijet visokim ciglenim zidom. Prema jugu je pogled bio
slobodan, i za vedrih su se dana na obzoru mogle vidjeti Alpe.
Na strani na kojoj je raslo zainsko bilje uborila je voda na
svom putu iz eljezne cijevi u kameno korito. Oronula vrtna
kuica, ili tek hrpa dasaka, nalazila se u blizini. Tanki krovni

pokrov titio je od kie, a svjetlost je ulazila kroz trone

prozorske kapke. Sve je to na neki udan nain irilo osjeaj
vedrine, moda zato to je konstrukcija podsjeala na drvene
kuice koje smo kao djeca gradili tijekom ljetnih praznika.
Odjednom se iz sjene zauo glas: Kako si me pronaao, sine
moj?"
Kako bih se bolje orijentirao, stavio sam ruku iznad oiju da
zatitim pogled od svjetlosti. Ono to sam ugledao na trenutak
me paraliziralo: sijedobradi fratar prorokog izgleda sjedio je u
kolicima. Nosio je sivi habit koji se upadljivo razlikovao od
otmjenoga crnog habita benediktinskih redovnika. Glavu je
pomicao lijevo-desno kao drvena marioneta, ali me je i dalje
prodorno gledao.
Iako sam njegovo pitanje vrlo dobro razumio, kako bih dobio
na vremenu, pitao sam: Kako to mislite?"
Kako

si me pronaao, sine moj?" ponovio je neobini redovnik

pitanje s istim pokretom glave. Na trenutak sam mu u oima
ugledao prazninu.
Moj je odgovor bio rezerviran jer nisam znao to da mislim o
ovom neobinom susretu i jo neobinijem pitanju: Nisam
traio Vas", rekao sam, razgledavao sam samostan i elio sam
vidjeti vrt, ispriavam se." Klimnuo sam glavom kao znak
pozdrava odlazei, ali starac se velikom brzinom odgurnuo i
pojurio prema meni. Bio je jak kao medvjed. Isto tako brzo se
zaustavio pokraj mene. Kada mi se pribliio, ugledao sam
blijedo usko lice, mlade nego to mi se uinilo na prvi pogled.
Susret me poeo uznemira-vati. Jesi li uo za proroka
Jeremiju?" upitao me iznenada. Na trenutak sam zastao i
pomislio da jednostavno pobjegnem; njegov prodoran pogled i
neobino dostojanstvo kojim je zraio sprijeili su me.
Da",

rekao sam, znam proroke Jeremiju, Izaiju, Ba-ruha,

Ezekijela, Danijela, Amosa, Zahariju i Malahiju"- ostali su mi u
sjeanju jo iz internatskih dana u samostanu. Moj ga je

odgovor istodobno iznenadio i razveselio, a ukoenost njegova

lica i tijela nestali su u sekundi.
U ono vrijeme", poeo je, povadit e iz grobova kosti kraljeva
judejskih, kosti knezova njezinih, kosti sveenika, kosti proroka
i kosti itelja jeruzalemskih. I razasut e ih prema suncu, prema
mjesecu i prema vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima sluahu,
koje slijedahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I nee
ih pokupiti i sahraniti, ostat e kao gnoj po zemlji. Tada e
svima onima to preosta-nu od tih zlih plemena, po svim
mjestima kuda ih rasprih, smrt biti milija od ivota.
Upitno sam pogledao redovnika, a on je, prepoznavi moj
zbunjeni pogled, rekao: Jeremija osam, jedan do tri."
Kimnuo sam.
Podignuo je glavu dok mu snjenobijela brada nije stajala
gotovo vodoravno te ju pogladio rukom. Ja sam Jeremija." Ton
njegova glasa odavao je umjerenu tatinu, osobinu koja ni po
emu nije bila redovnika. Svi me zovu brat Jeremija. Ali to je
duga pria."
Vi

ste benediktinac?"

Napravio je negirajui pokret rukom. Smjestili su me u ovaj

samostan jer misle da im ovdje ne mogu natetiti. Ovdje ivim
prema odredbama sv. Benedikta u miru i neoptereen
svjetovnim potrebama. Ipak da mogu, pobjegao bih."
Niste

dugo u samostanu?"

Tjednima.

Mjesecima. Moda i godinama. Uope nije vano!"

Jadikovanje brata Jeremije zainteresiralo me pa sam ga poeo

oprezno ispitivati o njegovu prijanjem ivotu. Zautio je,
pogledavi oduzete udove. Osjetio sam da sam otiao
predaleko. No, prije nego to sam se stigao ispriati, poeo je
svoju priu.
Sine

moj, zna li ti ita o Michelangelu?"

Govorio je zamuckujui, ne gledajui u mene. Osjetilo se da

promilja svaku rije. Ipak, rijei su mu bile kaotine i
nepovezane. Ne sjeam se svakoga detalja, ponajvie stoga to
je uvijek iznova poinjao reenice, ispravljao se i zamuckivao.
Ali sjeam se pria o dogaajima koji su se odvijali unutar
vatikanskih zidina, o kojima poboni krani nisu imali pojma i
koji su dokazivali da je Crkva - a to me je okiralo- casta
meretrix ili nevina kurva. Jeremija je koristio strune izraze i
termine kao to su kontroverzna teologija, moralna teologija i
dogmatika. Moja sumnja u njegov zdrav razum nestala je bre
no to se pojavila. Spominjao je koncile imenom i godinom,
razlikovao partikularne, plenarne i provincijalne, navodei
prednosti i nedostatke episkopalizma, sve dok iznenada nije
stao i upitao me: "Sigurno i ti misli da sam lud?"
Da, rekao je i ti, i to me iznenadilo. Oito je u samostan
zatvoren kao duevni bolesnik, heretik. Nisam znao to da mu
odgovorim; sjeam se samo da sam se sve vie zanimao za toga
neobinoga ovjeka. Tako sam se vratio na svoje staro pitanje te
ga zamolio da mi ispria kako je doao u taj samostan. Okrenuo
je lice prema suncu i utio zatvorenih oiju. Primijetio sam kako
mu se brada poela tresti; pokreti su bivali sve jai i odjednom
se tresao cijelim gornjim dijelom svoga tijela. Usne su mu titrale
kao da ima vruicu. Kakav li se uasan dogaaj odigravao pred
njegovim zatvorenim oima?
Kada je crkveno zvono zazvonilo pozivajui na molitvu,
prenuo se kao iz sna. Ne govori nikome o naem susretu",
rekao je uurbano, najbolje da se sakrije u vrtnoj kuici.
Tijekom veernje mise moi e neopazice napustiti samostan.
Doi sutra u isto vrijeme! Ja u biti ovdje!"
Slijedio sam upute redovnika i sklonio se u tronu kuicu.
Ubrzo sam zauo korake. Provirio sam kroz poluotvoreni
prozor i ugledao kako ga neki benediktinac vozi prema crkvi.
Nisu progovorili niti rije. inilo se kao da jedan drugoga ne
primjeuju.

Ubrzo sam iz crkve zauo gregorijanske napjeve pa sam izaao.

Zaklon mi je pruala vrtna kuica. Nisam elio biti otkriven
kako bih i sutradan mogao posjetiti brata Jeremiju. Po strmom
sam se stubitu spustio na dno ciglenoga zida i preskoio
eljezna vrata.
Tako sam napustio samostan i rajski vrt, a sutradan sam se
istim putem vratio. Ubrzo je fratar Jeremiju dovezao u vrt. Kao
i juer, nisu progovorili niti rije.
Otkako

sam ovdje nitko se nije zanimao za moj ivot", poeo je

bez okolianja, upravo suprotno, potrudili su se zaboraviti me,
odvojiti me od vanjskog svijeta, uvjeriti me kako sam izgubio
razum, kao da sam neki propali duhovnik, islamski ubojica.
Moe biti da potpuna istina o meni nije dospjela u ovaj
samostan; mogu se i tisuu puta zakleti, no nitko mi nee
vjerovati. Ovako mora da se osjeao Galileo."
Kleo sam se da mu vjerujem; osjeao sam da ima potrebu
nekomu se povjeriti.
Ali

moja te pria nee usreiti", dodao je dok sam ga uvjeravao

da to mogu podnijeti. Tako je osamljeni fratar poeo priati,
polako, ponekad ak distancirano. Prvi mi je dan bilo neobino
to se on u prii ne spominje. Drugi sam dan postupno poeo
shvaati da o sebi pria u treem licu, kao da je samo neutralni
promatra - da, jedan od ljudi o kojima je priao morao je biti
on sam: brat Jeremija.
Nalazili smo se pet dana zaredom u rajskom vrtu samostana,
skrivali se iza divljega grma rue, ponekad ak i u tronoj
kuici. Jeremija je priao, navodio imena i podatke, i iako se
njegova pria na trenutke inila fantastinom, nisam sumnjao u
njezinu istinitost. Dok je priao, samo rijetko me gledao. Pogled
mu je uglavnom bio usmjeren u zamiljenu toku u daljini, pa
se inilo kao da ita s ploe. Iz straha da ne izgubi nit nisam se
usudio prekinuti ga, niti sam vodio zabiljeke. Ovo zapisujem

iskljuivo prema sjeanju, ali siguran sam da sam ostao vjeran

njegovim rijeima.

KNJIGA PROROKA JEREMIJE

SVETA TRI KRALJA
Proklet bio dan kada je kurija odluila restaurirati Sikstinsku
kapelu pomou 'najnovijih' znanstvenih metoda. Proklet bio
Firentinac, prokleta bila sva umjetnost; prokleta
Michelangelova ideja da svoje heretike misli povjeri vapnencu
pomijeanom s bojama. Proklet bio to nije bio dovoljno hrabar
da ih izgovori na glas kao pravi Ijeretik.
Kardinal Jozef Jellinek pogledao je prema svodu i skeli
prekrivenoj ceradama iza koje se nazirao samo jo Adam na
vrku Stvoriteljeva prsta. Preko kardinalova je lica, vie puta u
nepravilnim razmacima, preletio titraj, znak strahopotovanja
pred monom Bojom pravdom; jer ondje je u crvenoj odori
lebdio ne milosrdni Bog ve Stvoritelj, snaan i lijep, miiav
kao ratnik, Onaj koji daje ivot. Rije je postala ivot.
Nakon pontifikata pape Julija II., osvijetenoga ljubitelja
umjetnosti, dugo se vremena nitko nije bavio Buonarrotijevim
razuzdanim slikarstvom. Michelangelo je, to je bila javna tajna
jo za njegova ivota, bio sumnjiav prema kranskoj vjeri.
Njegove su slike bile neobina mjeavina starozavjetnih predaja
i grke antike, ak i idealiziranog romanizma, to se tada
smatralo grijehom. Papa Julije navodno je molei pao na
koljena kada mu je umjetnik prvi put otkrio fresku s prikazom
nemilosrdnog Suca, pred kojim i dobri i loi dru, oekujui
konanu presudu. S Michelangelom se estoko svaao o
golotinji, odbojnosti i zagonetnosti interpretacije. Zbunjena

skrivenom simbolikom, mnogobrojnim aluzijama i

novoplatonskim navjetajima, kurija je napala Michelangelovo
djelo, kudila ga zbog golotinje ljudskog tijela, tovie,
zahtijevala njegovo uklanjanje. U tome se isticao Biagio da
Caesena, papin majstor ceremonije, koji je u Minosu, sucu iz
pakla, prepoznao sebe. Tek je bijesan prosvjed najuglednijih
rimskih umjetnika spasio Posljednji sud od unitenja.
Kinica, mnogobrojni premazi bojom i aa ugroavali su
Michelangelovo razvratno djelo. Da je barem plijesan izjela
proroke, a dim prekrio proroice, jer tek to je voditelj
restauracije Bruno Fedrizzi poeo posao, tek to je sa svojim
pomonicima prve prikaze proroka oslobodio tamnoga sloja
ae, Michelangelova posljednja elja poela se ostvarivati.
Izgledalo je kao da se uzdignuo iz mrtvih, prijetei kao aneo
osvete.
Prorok Joel u rukama je drao tamni komad pergamenta na
kojem nije bilo vidljivog zapisa. Ipak, nakon temeljitoga
ienja na svitku se jasno moglo vidjeti slovo A. A i O, prvo i
zadnje slovo grkog alfabeta, bili su kranski simboli pracrkve.
Restauratori su uzaludno tragali za slovom O, no na
pergamentu ga nije bilo. No, u knjizi koju je eritrejska
proroica, na slici pokraj Joela, drala u rukama, otkrivena je
zagonetna kratica: I- F- A. To neoekivano otkrie ostalo je
nezapaeno u javnosti, ali je pokrenulo estoku raspravu u
Vatikanu. Vatikanski arhivisti i povjesniari umjetnosti, fltteu
njima i profesor Antonio Pavanetto, prouavali su otkrie. Iz
Firence je doputovao strunjak za Michelangelova djela
Riccardo Parenti. Dravni je tajnik Cascone nakon interne
rasprave o znaenju slova A- I -F objavio kako stvar mora ostati
tajna. Profesor Parenti prvi je spomenuo mogunost otkrivanja
novih znakova tijekom daljnje restauracije ije konano
znaenje moda nee biti poeljno za Crkvu i kuriju.
Michelangelo je, naime, jednom najavio da e se Crkvi osvetiti
za nasilan odnos prema njegovoj umjetnosti.

Kardinalova tajnika zanimalo je mogu li se od firentinskoga

slikara oekivati heretike ideje.
Profesor Pavanetto odgovorio je otvrdno.
Tajnik Giuliano Cascone pozvao je prefekta Kongregacije za
nauk vjere kardinala Jozefa Jellineka da se prikljui diskusiji.
Jellinek nije bio zainteresiran za problem te je preporuio da se
time bavi uprava Vatikanskih muzeja pod vodstvom profesora
Pavanetta. Sveti oficij nije se elio mijeati.
Obnova je nastavljena. Kada su restauratori doli do lika
proroka Ezekijela, Fedrizzi je obavijestio da je freska na tom
dijelu znatnije unitena, tovie, izgledalo je kao da je namjerno
zacrnjena. Napokon su otkrivena jo 2 slova:
L i U. Profesor Pavanetto izjavio je kako smatra da se i ispod
perzijske proroice, koja je slijedila nakon Ezekijela, skriva tajno
slovo. Tako je otkriveno i slovo B. Pretpostavljalo se da i
posljednja slika u nizu, ona proroka Jeremije, sadri skriveno
slovo. I uistinu, pod njegovim se likom skrivalo slovo A.
Zagonetni niz sada je bio upotpunjen: A-I-F-A-L-U-B-A.
Tajnik Cascone izjavio je kako prije objavljivanja otkria
znaenje zapisa mora biti otkriveno.
Takoer je potaknuo raspravu o tome treba li zapis u konanici
biti izbrisan, budui da se to prema rijeima glavnog
restauratora, Bruna Fedrizzija, moglo izvesti. Naime,
Michelangelo je tajni zapis upisao a secco na gotovu fresku.
Protiv te ideje estoko se pobunio profesor Parenti, zaprijetivi
da e se odrei uloge savjetnika i objaviti kako se u Sikstinskoj
kapeli unitava i falsificira moda najvee svjetsko umjetniko
djelo. Cascone je ex officio zaduio kardinala Jozefa Jellineka,
prefekta Kongregacije za nauk vjere, da osnuje komisiju za
ispitivanje sikstinskoga zapisa. Komisija e rezultate istrage
objaviti na redovnoj sjednici.
Predmet je iz kategorije speciali modo uzdignut u kategoriju
spezialissimo modo. Crkva je dala nalog o tajnosti, a moguim
je prekriteljima zaprijetila gubitkom asti i ugleda. Termin

koncila odreen je za ponedjeljak poslije druge subote nakon

blagdana Sveta tri kralja.
Jellinek je napustio kapelu, uspeo se strmim kamenim stubama
te skrenuo lijevo na odmoritu. Na sebi je imao
reverendu ivanu kod Annibale Gammarelli iz ulice Santa
Chiara 34, gdje se ivala i sva ostala kurijska i papinska odjea.
Njegovi su snani koraci odjekivali hodnikom, ije su zidove
krasile freske i zemljovidi kozmografa Dantija. Freske su
prikazivale 80 lokacija iz crkvene povijesti, a naruio ih je papa
Grgur XIII. Hodnik je zavravao vratima bez kvake i brave,
koja su prijeila ulaz u vjetreni toranj. Kardinal je pokucao na
vrata i strpljivo priekao da netko s druge strane otvori. Toranj
je dobio ime nakon to je pontifeks u njemu postavio
opservatorij Sunca, Mjeseca i zvijezda. Upravo je u tom tornju
poela gregorijanska kalendarska reforma. Na krovu se nalazio
pokaziva smjera vjetra, instrument, uz iju je pomo godine
Gospodnje 1582. Zapadna Europa ostala uskraena za 10 dana,
kada je odlueno da nakon 4. listopada dolazi 15. listopad. Instrument je odavno nestao. Podni mozaici to prikazuju
znakove zodijaka obasjane suncem, zidne freske boanstava u
lepravim odorama koje upravljaju vjetrom, jedino je to je
preostalo.
Toranj je jo od davnih vremena obavijen velom tajnovitosti i
tabua. Uzrok te mistinosti nisu prikazi poganskih bogova,
djevice, bika, vodenjaka ili injenica da unutranjost zidina nije
osvijetljena. Ne, aura misterija dolazi iz zidova prenatrpanih
dokumentima, podijeljenih tematski, vremenski. Fondi ve
stoljeima miruju u praini - L'Archivio Segreto Vaticano- Tajni
vatikanski arhiv.
Tijekom godina papiri i pergamenti proirili su se po tornju kao
vulkanska lava. Suvremenost je preplavila prolost, dok
suvremenost i sama nije postala prolost prekrivena novom
suvremenou. Tako se toranj punio stoljeima. Arhivisti su u
njemu gomilali dokumente koji nikome drugome doli novim
papama nisu smjeli dospjeti u ruke - Riserva, zatvoreni odjel.

Kada je iza zatvorenih vrata uo korake, kardinal je pokucao jo

jedanput; zaulo se zveckanje kljua i teka vrata otvorila su se
bez zvuka. Oigledno je prefekt s druge strane vrata dobro
poznao kardinalovo kucanje ili moda vrijeme dolaska, budui
da nije niti upitao tko kuca niti je pogledao tko ulazi. Prefekt,
oratorijanac, imenom Augustin, bio je najstariji, najiskusniji i
glavni uvar arhiva. Uz njega, istu su djelatnost obavljali jo
jedan podprefekt, tri arhivista i etiri pisara. Augustinu su
pergamenti bili njegov ivot i strast.
U arhiv se obino ulazilo s prednje strane. Tu je za irokim,
crnim stolom sjedio ili prefekt ili jedan od pisara. Svi su sjedili
u istom poloaju, ruku skrivenih u rukavima crnog habita, s
otvorenim registrima na stolu pred sobom, u koje su uz
predoenje dozvole za pristup upisivani svi posjetitelji. Kustos
je tono znao koliko je vremena koji posjetitelj, a tjedno ih nije
bilo vie od dva, tri, proveo u sjeni polica s dokumentima.
Kardinal je prolazei pokraj prefekta promrmljao neto kao
laudetur Jesus Christus. On nije kardinala upisao u listu
posjetitelja. Prostorija koja je s pravom nosila ime Sala degli
indici skrivala je svenjeve, registre, zbirke, popise i
klasifikacije inventara, bez ega uskladitenu dokumentaciju ne
bi bilo mogue istraivati. ak i da su vrata arhiva ostajala
irom otvorena za posjetitelje, u njima se nitko ne bi mogao
snai. I najmarljiviji bi znanstvenici morali odustati pred
kilometrima dugim policama sa spisima. Svi safondi bili
ifrirani slovima i brojkama, a ak su pisani znanstveni radovi o
uporabi odreenih registara.
Tko ima signaturu odreenog dokumenta i vjeruje kako ga
klasinim nainom moe pronai, razoarat e se; novo
obiljeavanje zapoeto je mnogo puta to je dovelo do toga da
neki dokumenti imaju i vie signatura. Signatura moe biti
verbalna decuria, de praebendis vacaturis, de diversisi formis,
de exibitis, de plenaria remissione..., koja je esto itljiva tek
kada su akti polegnuti, kao to je bio obiaj u srednjem vijeku
(opis se tada nalazi na stranoj strani) ili brojana, ili pak

kombinacija brojane i verbalne kao na primjer Bonif. IX

1392Anno 3 Lib.28.
Prema ovom posljednjem poznat je custos registri bullarum
apostolicarum po imenu Giuseppe Garampi iz sredine 18.
stoljea. Njegova arhivska zbirka, Schedario Garampi,
shematski podijeljena prema tematskim podrujima za svaki
pontifikat, uzrokovala je vie pomutnje nego koristi, budui da
niti jedan pontifeks nije trajao jednako dugo, te da su razliiti
registri kao de jubileo ili de beneficiis vacan-tibus bili razliitog
opsega, a imali su na raspolaganju istu koliinu prostora.
Svaki novi pokuaj arhiviranja moe se usporediti s biblijskim
primjerom, gradnjom Babilonske kule; kao to ona nikada nee
dosegnuti nebo jer je Bog pomijeao jezike graditelja, tako e i
novi pokuaj sortiranja arhiva, preslike beskrajnoga svemira,
ponovno biti osuen na propast; ili kao to je prema
postavkama grke kozmogonije - kaos, pratanje iz kojeg je
stvoren ureeni svemir, a ne obratno. Usporedba ne pristaje u
potpunosti, Kaos nije samo Unereenost, Kaos je Praznina,
Ponor, Otvor, onome koji ulazi prikazuje se jedan nepoznati
svijet, svijet nad kojim je Augustin straario kao troglavi pas
Kerber na ulazu u Had.
Oratorijanac je kardinalu dao baterijsku svjetiljku; slutio je da
e ga put odvesti u Riservu gdje nema osvjetljenja. Kardinal je
kimnuo glavom bez rijei. I Augustin je utio, ali se nije dao
omesti te je slijedio kardinala po uskim zavojitim stubama na
gornje katove tornja. Bio je to naporan put, ali jedini pristup
najtajnijem dijelu arhiva. Na svakom je odmoritu bio zidni
telefon.
Put prema najstarijim i najtajnijim odjelima bio je zaguljiv i
pljesniv. Miris kemikalija isparavao je u zraku, a neunitive
gljivice odolijevale su novim kemijskim formulama te po
aktima i pergamentima ostavljale grimizni trag. U te se
prostorije smjelo ui samo uz posebno odobrenje Svetog Oca,
ali to je nerado inio, vrlo rijetko samovoljno osim ako se nije
radilo o iznimno vanim stvarima. Spisi mlai od stotinu

godina bili su bezuvjetno tajni, dok su papinski dokumenti i

dokumenti o papama ostajali tajni ak tri stotine godina.
Gotovo dvije tisue godina crkvene povijesti ondje je bilo
zakljuano, zapeaeno, nagomilano i uvezano: meu ostalim,
povelja kojom je vedska protestantska kraljica Kristina
priznala pretvorbu kruha i vina u krv i tijelo Kristovo, priznala
istilite, oprost grijeha, autoritet pape, odredbe Tridentskog
koncila, a time i Katoliku crkvu. Upute pape Aleksandra VII.,
raunovodstvene knjige, pisma i detaljni izvjetaji, u kojima se
spominju odjea preobraenica (crna svila, duboki dekolte),
slastice (kipii i cvjetovi od marcipana, hladetine i eera) i
njihove biseksualne sklonosti, uistinu opravdavaju ugled
arhiva kao jednog od najboljih na svijetu. uva se i posljednje
pismo velike katolkinje, praneakinje Henri-ka VII., Marije
Stuart papi, zatim odredba o zabrani est knjiga o gibanju
nebeskih tijela Nikole Kopernika. U odvojenom su arhivu
dokumenti o sluaju Galileo Galilei, pod kraticom EN XIX, koji
sadravaju nesretnu presudu sedam kardinala, 402. stranica:
Mi proglaavamo, presuujemo, objanjavamo da si ti, gore
navedeni Galileo, zbog procesno dokazanih i od tebe priznatih
stvari, pred ovim svetim heretikim sudom optuen da si
tvrdio i vjerovao u krivu i svetim i Bojim spisima protivnu
nauku, da je Sunce, a ne Zemlja, sredite svijeta i da se ne
pomie od istoka prema zapadu i da se Zemlja pomie i nije
sredite svijeta...te e biti kanjen prema svetim crkvenim
zakonima. Verba volant, scripta manent.
U arhivu se uvaju papinska proroanstva koja slubeno nisu
priznata, navodni falsifikati, ali i Proroanstva sv. Malahije o
papama koja nisu mogla potjecati od tog sveca budui da su
nastala tek 440 godina nakon njegove smrti. Ta je injenica
zbunila Crkvu, pogotovo zato to su upravo ta anonimna
proroanstva s nevjerojatnom tonou proricala imena,
podrijetlo papa i najvanije podatke iz njihova pontifikata.
Malahija je prorekao kraj papinstva za vrijeme pontifikata
treeg pape nakon 2. svjetskog rata, Rimljanina Petra. Prema

tom e proroanstvu grad na sedam breuljaka biti uniten, a

strani e sudac kazniti svoj narod.
Nita na ovom svijetu nije tako nepobitno i konano kao
odredba Rimske kurije. Budui da Crkva odbija priznati
papinska proroanstva, iako credo quia absurdum (vjerujem jer
je protivno razumu) potjee, ne iz usta jednog heretika ve
crkvenog uenjaka Anselma Canterburyja, ija je lojalnost
prema Gregoru VII. i Crkvi neprikosnovena, Proroanstva
proroka Malahije ostaju tabu - makar prema javnosti.
Papa Pio X., prema proroanstvu ignis ardens (gorua vatra),
izabran je 4. kolovoza, na dan svetog Dominika iji je atribut
pas s vatrenom zubljom; Pio je umro nekoliko tjedana nakon
poetka Prvog svjetskog rata - taj je pontifikat raalostio
njegova nasljednika, koji je znao o proroanstvu koje je njemu
pripisano: religio depopulata-opustoena vjera.
Znanost i istraivanje u meuvremenu su kao tvorca
papinskih proroanstava razotkrili velikog sveca katolike
obnove Fillipa Nerija. Neri je navodno ponekad bio potpuno
otuen, opsjednut, tijelo mu je drhtalo, a zajedno s njim i
zgrade u kojima se nalazio. Za euharistijskoga je slavlja lebdio
iznad oltara, a srce mu je kucalo glasno kao bubanj.
Karizmatska nadarenost i uspjena izljeenja doveli su kasnije
do njegove kanonizacije.
Ali gdje su se nalazili zapisi Nerija, oca oratorijana-ca?
Navodno je prije smrti zapalio sve svoje osobne papire. Je li to
bila sluajnost? U godini Nerijeve smrti 1595. izdana je knjiga
benediktinca Arnolda Wiona o knjievnim dostignuima
njegova reda u pet svezaka pod imenom Lignum vitaeornamentum et decus Ecclesiae u kojoj u 2. svesku od 307. do
311. stranice navodi proroanstva osnivatelja oratorijanaca kao
Prophetia S. Malachiae Archiepiscopi, de Summis Pontificibus.
udo je najdrae dijete vjere. Poveznica izmeu Nerija i
benediktinca zasigurno postoji, to god ona bila.
Sidus olorum - ponos labudova e na glavu staviti papinsku
krunu; kada se 1667. Klement IX. popeo na tron nitko vie nije

sumnjao u proroanstvo. Klement (Giulio Rospigliosi) kao

pisac i kao papa postigao je veliku slavu; do danas je ostao
jedini pisac meu papama, a labud je simbol pisaca. Stoljeima
niti jedan Summus Pontifex nije napustio Vatikan. Klementa je
naslijedio Pio VI.- pereginus apostolicus, kako ga je opisao
prorok. Papu Pija VI. smrt je doekala u Francuskoj za
Revolucije 1789. godine, gdje
je umro u zatoenitvu kao peregrinus, stranac. Papa Leon XIII.
u proroanstvu je nazvan lumen in cielo, nebesko svjetlo.
Rjeenje zagonetke pronaeno je na njegovu grbu na kojem je
bila oslikana svjetlea zvijezda, komet. Proroanstvo vezano za
papu koji e naslijediti Pija XII. analiziralo se i prije samog
izbora Ivana XXIII. Nasljednik Pija XII. nazvan je pastor et
nauta, pastir i mornar; proroanstvo se nije moglo pripisati niti
jednom od kandidata za vrhovnog poglavara Katolike crkve, a
venecijanskom patrijarhu Angelu Giuseppeu Roncalliju nitko
nije davao prevelike anse. No ipak, upravo je Roncalli izabran
i njegov je pontifikat smatran jednim od najpastoralnijih.
Tek nekoliko koraka dalje nalazilo se priznanje redovnika
Girolama Savonarole da je kriv zbog hereze, propovijedanja
krivog uenja i preziranja Rimske crkve. Minuciozni izvjetaji o
njegovim posljednjim satima, munim ispitivanjima o tome nije
li ga arolija nekog demona pretvorila u hermafrodita kako je
sumnjala inkvizicija, iskazi svjedoka o njegovu dubokom snu
neposredno prije pogubljenja, prekidanoga glasnim smijehom,
opis njegove smrti na vjealima i spaljivanja mrtvog tijela,
baenog u rijeku Arno. Tajni dosjei o firentinskim sluavkama,
ispod ije su se odjee krile otmjene ene koje su skupljale
pepeo fratara, ak su kao relikvije otkriveni komadi ruku i
lubanja. Papinske su se dogme takoer nalazile u ovom arhivu,
pa tako i ona o Marijinu bezgrenom zaeu, uvezana u plavi
barun.
Kustos je znao da sve to kardinala niti najmanje ne zanima,
njega je zanimalo ono to se nalazilo iza velikih hrastovih vrata
na najgornjoj etai. Klju tih vrata visio je oko vrata uvara

arhiva Augustina i samo je on mogao otvoriti vrata najtajnije

sobe od svih soba u tajnom arhivu. Augustin nije bio upoznat s
misterijom te sobe, on je znao samo da se iza tih hrastovih vrata
nalaze najvee tajne Rimske crkve, dostupne samo papi - barem
je tako bilo u vrijeme prethodnika Ivana Pavla II. Papa Wojtila
tu je ast prepustio kardinalu. Kustos je uao prvi, za njim
kardinal Jellinek, a onda je Augustin zatvorio vrata. Drhtanje
ruke odalo je njegovo uzbuenje. Kardinal je nestao iza vrata, a
Augustin je ostao u mraku. Pourio je ponovno zakljuati vrata;
takvo je bilo pravilo.
Svaki put prije zakljuavanja kustos bi pogledao prostoriju te se
na taj nain upoznao s unutranjou tajne sobe: jedan do
drugog bili su teki trezori kao u podrumu neke dravne
banke. Kljueve je trezora imao, na alost, samo kardinal. Nije
se esto dogaalo da je Augustin morao otvarati ta vrata, iako
je u posljednje vrijeme kardinal ee koristio tu privilegiju.
Kada je 1960. godine te iste prostorije otvarao papi Ivanu
XXIII., prvi je put doznao neto o uzbudljivu sadraju
dokumenata unutar sobe. Ispred zakljuanih vrata ekao je da
mu Sveti Otac iznutra pokuca, kao to je i sada ekao kardinala,
ali sve je ostalo tiho vie od jednog sata. Odjednom je zauo
tupe udarce akom po vratima. Otvorivi, Papa je potrao
pored njega tresui se cijelim tijelom, kao da ge je uhvatila
nekakva vruica - barem je u tom trenutku kustos tako mislio.
Na kraju se ipak dio istine doznao.
Sveta Djevica, koja se 1917. prikazala u Fatimi pred trojicom
portugalskih pastira i prorekla izbijanje Prvog svjetskog rata,
navijestila je jo jedan dogaaj. To je proroanstvo zapisano, ali
nije smjelo biti otkriveno nego Svetom Ocu tek 1960. godine.
Pravi sadraj tog dokumenta, uvanoga iza tih vrata, u
Vatikanu je potaknuo mnoga nagaanja - apokaliptini svjetski
rat koji e unititi sav ivot na Zemlji, atentat na papu - papa
Pavao VI. nije mogao, a da se ne upozna sa sadrajem
zagonetnog navjetaja Djevice iz Fatime. Nije tajna da je nakon
toga patio od tekih depresija i nemoi pri donoenju odluka.

Kardinal je veeras bio zainteresiran samo za elini ormar u

kojem su bili dokumenti o Michelangelu Buonarrot-iju.
Michelangelova korespondencija s papama- prije svega s
Julijem II. i Klementom VII., dosjei o njegovim poznanstvima,
podaci o njegovoj asketskoj strasti prema kneginji Viktoriji
Colonna, o kontaktima s novoplatoncima i kabalistima - svi su
ti dokumenti pripadali najuvanijim tajnama tog arhiva.
Kardinal je s pravom sumnjao da se iza Michelangela i njegove
umjetnosti skriva neka velika tajna. Da, nije niti moglo biti
drugaije; morao je postojati razlog zato je Michelangelo vie
od 450 godina zabranjena tema u Vatikanu!
Kardinal je sve revnije kopao po papirima, pergamentima,
svescima. Pod svjetlom lampe uoio je lijepi vijugavi rukopis.
Brzo je pregledao pisma, koja su najee poinjala reenicom
na talijanskom Io Michelangelo scultor"... Uporabom
talijanskog jezika Michelangelo je s jedne strane elio iskazati
ponos na Danteov jezik i nerazumijevanje latinskoga, a s druge
strane kritiku nasilnom odnosu Vatikana spram njegove
umjetnosti.
Julije II. pozvao je Michelangela u Rim pod lanom izlikom da
za njega treba podii golemi nadgrobni spomenik od mramora
iz Carrare za deset tisua kuda. Ali kada je mramor stigao iz
Toskane u Rim, papa Julije je izgubio interes za projekt, ak je
odbijao isplatiti kamenolomce pa je Michelangelo naglo
napustio Rim i otiao u Firencu. Tek su nakon dvije godine
papinski pomonici poslali poziv Michelangelu da se hitno
vrati u Rim, gdje ga je Julije II. iznenadio priom da je nesrea
izgraditi vlastiti grob za ivota. Izrazio je elju da umjetnik
oslika svod Sikstin-ske kapele, jednostavne graevine koja je
dobila ime prema Sikstusu IV. Uvjeravanja umjetnika da je
roen kao scul-tore ne kao pittore nisu pomogla i Njegova
Svetost je traila izvrenje planova.
Kardinal je u rukama drao neugledan pergament, s teko
itljivim natpisom. Pergament je dokaz pobjede pape Julija II.
nad Michelangelom: Danas, 30. svibnja 1508., sam ja,

Michelagelo scultore, primio pet stotina dukata od Njegove

Svetosti, pape Julija II., koje su mi isplatili komornici Carlino i
Carlo Abrizzi, na raun slike na kojoj s dananjim danom
poinjem raditi u kapeli pape Sikstusa, i to prema ugovorenim
uvjetima koje je sastavio monsinjor Pavija i koje sam ja
vlastoruno potpisao.
Kardinal je uivao u mirisu to se irio iz starih dokumenata.
Nevidljiva, sitna praina u svijest je prizivala oblija davnih
vremena. Odjednom je pred njegovim oima iz praine izronio
zdepast, snaan Firentinac u uskim tankim hlaama i
proivenom, uskom, poludugom barunastom prsluku.
Trokutasta glava, dugaak nos i usko postavljene oi - nimalo
lijep mukarac, a jo manje impozantan scultore. Sa znalakim
smijekom na licu - ili je to bila zloba? - pruao je kardinalu
jedan pergament za drugim, koje je on pohlepno itao.
Prelistavao je ponekad teko razumljive dokumente, nailazio
na dokaze nerazumljivih promjena raspoloenja pape Julija II. i
njegove neobine krtosti, ponovljenih pokuaja da umjetniku
uskrati poteno zasluenu nagradu. To je moralo dovesti do
svae izmeu Pape i Michelangela. Papa je na svodu Sikstinske kapele elio vidjeti dvanaest apostola i umjetnik je
dostavljao skice. Umjetnost je postala slukinja teologije.
Michelangelo je smatrao da izgledaju jadno dok naputeni vise
na sredinjem dijelu svoda. Papa Rovere drao je da svaka
njegova elja mora biti ispunjena, ak i ako zatrai da se kapela
oslika od prozora do krova, in nomen Jesu Christi.
Michelangelo se odluio za genezu, stvaranje svijeta, prikaz
Boga Oca koji lebdi iznad vode, opi potop iz kojeg se spasila
samo Noina arka. Kao da je, ignorirajui krov i svod graevine,
povijest postanka naslikao na nebu - ali bez i najmanje naznake
Crkve. Michelangelo je izbjegao svaki njezin navjetaj, ak i
ondje gdje se on sam od sebe nametao. Odluio je unutar
dvariaest udubljenja u svodu naslikati, umjesto dvanaest
apostola, pet proroica i sedam proroka, kao da je time elio
navijestiti svoje znanje, znanje koje proroci skrivaju. Proroci su

dojmljivi u snazi koja je iz njih zraila, inkarnacija Titana,

zagonetni u svom simbolizmu, koji moemo naslutiti, ali
nikada istinski shvatiti.
Kardinal je iz jedne zabiljeke razabrao da Michelangelo nije
slikao rukama ve glavom. Na svod je utkao gnjev i znanje, 343
figure homerovske raznovrsnosti, kojima dominiraju likovi
dvanaest proroica i proroka u gotovo prijeteoj
boanstvenosti. Balzac je stvorio tri tisue likova, ali njemu je za
to trebao cijeli ivotni vijek. Michelangelo je slikao samo etiri
godine - mrzovoljno, nezadovoljno, osvetoljubivo, kao da je
elio Papi vratiti milo za drago - to je proizlazilo iz
dokumenata. No, gdje se nalazio klju spoznaje? to je
Michelangelo Buonarroti znao? to je vano Firentinac tim
nerazumljivim prikazom svijeta elio iskazati?
etrdeset i osam papa nakon Julija II. pitalo se zato je
Michelangelo Adamu, kojemu lebdei Bog Otac prua prst
ivota, nacrtao pupak kada mu pupana vrpca nikada nije bila
prerezana, a k tomu i u Bibliji pie: Jahve, Bog, napravi
ovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah
ivota." (Knjiga postanka 2,7). Bilo je vie ozbiljnih pokuaja da
se pupak ukloni. Jo za majstorova ivota - Michelangelo mora
da je tada imao 86 godina - Daniele da Volterra od pape Pavla
IV. dobio je zadatak da vidljive spolne oznake Michelangelovih
giganta pokua prekriti odjeom. Jadni pomoni slikar tada je
dobio nadimak Brachettone (majstor od prljavih gaa). Adamov
je pupak ipak u njegovo vrijeme, i poslije, ostao netaknut. Rimska je kurija smatrala da e precrtani pupak promatraa ipak
zaintrigirati vie nego onaj anatomski ispravan, iako
egzegetski.
Miris pranjavih knjiga i pergamenata, koji je toliko volio,
smatravi ga uzvienim kao i miris tamjana, kardinala je doveo
u stanje kontemplacije.. Osjetio je strahopotovanje. Da, to se
vie udubljivao u dokumente, to je osjeaj samilosti prema
Firentincu u njemu jaao. Iz njegovih je pisama bilo oito da je
mrnja prema papama u njemu rasla istodobno s njihovim

loim odnosom prema njemu. Zalio se kako od Julija II. ve

godinu dana nije dobio niti groa, kako se osjea silovanim u
svojoj umjetnosti ( Vaoj sam Svetosti jo na poetku rekao da
slikanje nije moj zanat), stojei na klimavoj skeli proklinjao je
njihovu nestrpljivost. Dan za danom u oi mu je, dok je leao
na leima, kapala boja, patio je zbog ukoenoga vrata, a jo je
godinama poslije morao drati spise uzdignute iznad glave
kako bi ih proitao.
Papa Leon Medici, Julijev nasljednik, nije tajio svoju nesklonost
prema Firentincu. Nazivao ga je divljim i razglasio kako je s
Michelangelom nemogue komunicirati. Papa Leon od slikara
favorizirao je Raffaela, iako je njegova najvea strast bila
glazba. Papa Hadrijan, koji je doao nakon njega,
Michelangelovu bi fresku, da u meuvremenu nije umro, dao
skinuti sa svoda. Nita bolje nije bilo ni u vrijeme Klementa. U
jednom pismu Njegovoj Svetosti hrabro i zlobno Michelangelo
je izrazio svoj prijezir prema njegovu projektu: izgradnji
osamdeset stopa visokoga kolosa. Papin nedostatak ukusa
mora da ga je vrlo uznemirio kada si je dopustio takvu kritiku:
brijanice koje e smetati izgradnji kolosa, neka budu
integrirane u to umjetniko djelo, pod pretpostavkom da kolos
bude sagraen u sjedeem poloaju, u ruci neka mu bude rog
obilja - kao dimnjak, a u glavi kuica za golubove - Michelangelo scultore.
Kardinal je svako pismo vraao na mjesto. Zbunjeno je vrtio
glavom. Niti jedan mu dokument nije djelovao toliko izazovno
ili vrijedno da bi se trebao uvati u najveoj tajnosti. Tada je
opazio neuglednu hrpu pergamenata, povezanih potamnjelim
konatim remenom. Dokumenti bi vjerojatno i dalje ostali
netaknuti - bilo ih je negdje tucet- da ga nisu privukla dva
velika arko crvena peata. Peati su imali utisnut grb pape Pija
V- tri poprene linije. Nije li Michelangelo umro za vrijeme
njegova prethodnika?
Jesu domine nostrum. Zbog injenice da ljudsko oko vise od
etiri stotine godina nije vidjelo tajnoviti sadraj toga svenja,

da je pontifeks iz nekog razloga pred buduim naratajima tajio

i skrivao vane dokumente, kardinalove su ruke poele drhtati.
Osjeao je kako mu se znoj cijedi niz vrat, a zrak koji je dotada
doivljavao kao slatkou svibanjskog jutra u albanskim
planinama, kada tisue kestena posipaju zemlju svojim
cvjetnim prahom, sada mu je djelovao tjeskobno, otro. Osjeao
je kao da e se uguiti u atmosferi neizvjesnosti i straha. Ali
upravo su ta neizvjesnost i strah pokrenuli njegove drhtave
prste - razbio je peate i razderao na njima privrene vrpce.
Ugledao je, pritisnute ispod valovitih konatih korica,
izguvane pergamente razliitih veliina, terru incognitu.
Za Giorigia Vasarija. Kardinal je prepoznao Michel-angelov
rukopis. Zato se pismo naslovljeno na Michelan-gelova
prijatelja nalazilo u Vatikanskom arhivu? Kardinal je urno
itao, uvijek iznova gubei se u Michelangelovu sitnom
rukopisu: Cijenjeni moj mladi prijatelju. Moje srce je s tobom,
ak i ako ovo pismo, to je u dananje vrijeme vrlo mogue,
nikada ne stigne do tebe. Sigurno si upoznat s naredbom
Njegove Svetosti (dok tu rije piem gorka u kaplje s mog
pera) prema kojoj sva pisma i paketi mogu biti otvoreni i
zadrani, ak i upotrijebljeni kao dokazni materijal, a sve u
interesu inkvizicije. Taj udesni starac, koji sebe naziva Pavao
IV, kao da ime moe sakriti vraga u ovjeku, oduzeo mi je
mojih dvanaest tisua kuda mirovine. Iako to nije utjecalo na
moje prilike, vjeruj mi, jedan Buonarroti nee nikome ostati
duan. Svod Sikstin-ske kapele nisam, kao to e se initi
pobonom oku, oslikao bojama nego prahom, iji je razorni
uinak Francesco Petrarca, slavni pisac iz Arezza, opisao u
svojem Uputstvu za sretan ivot - ti zna na to mislim. Ispod
buke ima dovoljno sumpora i salitra da Carafu zajedno s
njegovim grimiznim slugama poalje u Inferno, koji je Alighieri
tako precizno opisao u svojoj svetoj knjizi. Pisci kau da su
rijei najrazornije oruje. Ja ti kaem, moj cijenjeni prijatelju,
sikstinske su freske opasnije od panjolskih maeva i koplja, to
prijete Rimu. Papa Carafa pokuava se zabarikadirati pred

panjolcima, a redovnici u svojim habitima moraju nositi

tisustruko carstvo zemlje. Da nije tek obian bezmoni starac,
Pavao bi zavitlao biem i pourio posao. Ja se panjolaca ne
bojim, moda ba zato to sam tako star da me smrt vue za
rukav. Iskreno Ti se preporuam. Michelangelo Buonarroti.
Post scriptum: Je li istina da se u Firenci svakoga dana mora
podnositi izvjee o tome koliko je hostija podijeljeno?
Kardinal je odloio pismo. Laktovima se naslonio na jedan od
ankova izmeu ormara koji su sluili za odlaganje
dokumenata i knjiga. Desnom je rukom preao po licu kao da
eli izbrisati privienje pred oima. Pokuao je posloiti misli,
shvatiti proitano, stvoriti neku sliku. Trudio se, ali uzalud.
Krenuo je ispoetka: oito pismo nikada nije dolo do Vasarija,
doepala ga se inkvizicija koja ga nije razumjela, ali ga je
zadrala kao mogui dokaz protiv Michelangela. to je
Firentinac mislio kada je napisao da su sumpor i salitra
pomijeani s finom bukom na koju je onda nanio boje al
fresco, na vlano? Mrzio je Pavla IV., sve pape koji su se prema
njemu, geniju, to je objektivni promatra lako primijetio, loe
ponaali; kada je pisao da jedan Buonarroti nikada nee ostati
duan, mislio je na osvetu, tovie, na straan plan, dovoljno
opasan da ukloni poglavara Crkve. Kakva je to opasnost
vrebala iz sikstinske freske?
Drugo je pismo bilo naslovljeno na rimskog biskupa di Carpu,
ali je sadraj bio slian. Michelangelo, koji je tada ve u dubokoj
starosti, napada Svetog Oca grubim rijeima jer je doznao kako
se izraavao o njegovu djelu. Ulizivanje je nepotrebno, budui
da je Carafa mrtav. tovie, ustanak u Rimu, juri na
inkvizicijske zatvore, ruenje papina kipa na Kapitolu dokaz su
njegove nepopularnosti, ali i nemo njegova nasljednika, koji se
nazivao Medici, iako su i vrapci na grani znali da je podrijetlom
iz Milana i da se ustvari preziva Medici. Njegova Uzoritost je
ulizica, tvrdi da nije upuen u dogovor izmeu svog
prethodnika i slikara o isplati prihoda; on je starac kojemu ne
treba puno, ponudio je odrei se svog rada, no na tu ponudu se

nije odgovorilo pa sada od njega, di Carpe, trai da se kod Julija

II. zauzme za njegovu ostavku. Posla mu ionako nee
nedostajati. On, Michelangelo, nema pravo procjenjivati posao
koji je za Papu napravio, ali ako Papa misli da e mu njegov rad
omoguiti vjeni spas, sumnja da ga je tako lako postii i to
samo tako da jednom umjetniku sedamnaest godina uskrauje
zasluenu naknadu. O temi vjenoga spasa imao bi jo tota
rei, ali razum ga tjera na utnju. Sve to ima rei povjerio je
svojim freskama u Sikstinskoj kapeli. Onaj tko ima oi taj vidi.
Ponizno ljubim ruku. Michelangelo.
In nomine domini! Michelangelo je sa zagonetnom zlobnou
irio priu o tajni Sikstinske kapele. Sve su tajne od vraga,
proletjelo je kardinalu kroz glavu. Prestravila ga je ta pomisao.
Trudio se snai u proitanome. Sljedee se inilo sigurnim:
napadi na pape nisu bili razlog zato su ti dokumenti drani u
najveoj tajnosti. Puno opasnije kritike protiv papa nalazile su
se u prednjim prostorijama, i nisu bile tajne. Ne, inilo se da se
pravi razlog skriva u Michelangelovu navjetaju. No tko je
znao tajnu? Pio V. sigurno ju je znao, jer zato bi inae
dokumente zapeatio? Je li to znailo da svih 39 papa nakon
njega nije znalo za tajnu? Je li postojala veza izmeu zagonetke
sikstinske freske i i treeg fatimskog proroanstva Djevice
Marije? Zapis sa svoda nije mu izlazio iz glave. urno je
navrljao nekoliko rijei na papir. Nije bio svjestan to ini...
Eminencijo? Kustosov se glas zauo kroz vrata. Eminencijo?
Jellinek nije znao koliko se zadrao u Sanctissimumu. S
obzirom na otkrie, nije mu bilo niti vano. Otiao je do vrata i
viknuo zapovjednikim tonom: ekajte dok ne pokucam,
rekao sam! Jeste li razumjeli?
Naravno, zauo se ponizan glas s druge strane. Naravno.
Kardinal je uzeo spis koji se isticao jer je bio napisan posebno
finim perom. Ukrasna slova, vijugava kao arena svila na
svibanjskom vjetru, iskazivala su razuzdano oduevljenje pisca.

Signora Marchesa pisalo je u prvom redu. Slovo S gore je

poinjalo vijugom In dulci jubilo, koja je na polovici preskoila
redak te se na kraju omotala kao zmija oko jajeta. Signora
Marchesa! Kardinal je bio svjestan pikanterije koja se skrivala
u ovakvom oslovljavanju jer je vrlo dobro znao komu je pismo
upueno. Vittoria Colonna, marki-za od Pescare, udovica
nakon pokolja kod Pavije. Vrlo pobona, da, ali neiskreno. Papa
Klement VII. estoko ju je odvraao od odluke da postane
redovnica, dok se rimsko i firentinsko plemstvo nadmetalo u
enidbenim ponudama. Bila je jedna od najljepih,
najinteligentnijih ena svog vremena, latinski je poznavala
koliko i kardinali, a o umjetnosti je mogla raspravljati kao
filozof. Ta je markiza bila Mi-chelangelova velika, jedina i nagaa se - platonska ljubav. Ljubav zbog koje je slikar postao
pjesnik, smueni scolaro, koji je poeo pisati strastvene sonete.
Signora Marchesa! Pismo, ovdje? Nije bilo teko shvatiti
zato zapis nikada nije napustio Vatikan. Oprezno, gotovo
plaljivo kardinal se poeo udubljivati u krasopis:
Vae milosrdno pismo iz Viterba uinilo me sretnijim od
drjebeta na livadi zbog visoke naklonosti koju izraavate
Vaem poniznom slugi. Sretan si Michelangelo, uzviknuo sam,
sretniji od svih knezova na svijetu. Moje je oduevljenje dakako
splasnulo kada sam uo da sam povrijedio i Vae osjeaje
prema svetoj religiji Majke Crkve. No shvatite to kao brbljarije
jednog umjetnika, ponekad u dobrom, ponekad u loem tonu,
umjetnika koji tetura zbunjen izmeu Dobra i Zla. Ponizno se
divim vrstoj vjeri i misli vodilji Vae Uzvienosti, omnia
suntpossibilia creden-ti, koju ste mi tako izvrsno preveli, a
prema kojoj je dovoljno vjerovati da bude ostvareno. Zasigurno
me drite za jednog nevjernog blesana i zabrinuto se pitate
kako Stvaranje i Posljednji mogu niknuti iz moje due pune
sumnje. Sumnja o kojoj Vam govorim ne lei skrivena u
mranim oblacima nebeskog prostranstva, ona se nalazi u
zabludi zemaljskoga ivota. Nemam Vam namjeru to
objanjavati, iako bih za Vau Uzvienost napravio vie nego za

ikoga na ovome svijetu. Vaa Uzvienost upoznata je s izrekom

amore non vuol maestro- zaljubljenom srcu ne treba poticaj.
Ipak ovu tajnu moram ponijeti u grob, ak niti Vama nita ne
smijem odati. Ta bi tajna bila otrov, zloin, prijevremeni pakao
za Vau duu. Za Vas, koja ste asnim sestrama izgradila
samostan na uzvisini Monte Cavalla, istoj onoj s koje je Neron
davno gledao gorui grad, kako bi koraci pobonih ena
izbrisali tragove zla s tog mjesta. Rei u samo ovoliko: sve je
moje znanje, kao to ste ve dulje slutili, ovjekovjeeno u
freskama u Sikstinskoj kapeli i boli me priznati da je oni koji su
zadueni za irenje vjere, uenje te iste vjere, slabo poznaju.
Sedam je papa do sada svakodnevno gledalo svod svete kapele,
ali nisu prepoznali strasnu oporuku; oslijepljeni svojom raskoi,
tvrdoglavim su glavama milostivo gledali ravno ispred sebe,
umjesto da su podignuli pogled i prepoznali. Ovime sam
zamalo rekao previe, a ne elim Vas uznemiriti.
Da l' se neznatna milost neko naena ponizno s tisuu grijeha
zbliila kad su oni, na svoja djela ponosni, dobrim djelima u
obilju se pribliili.
Sluga Vae Uzvienosti,
Michelangelo Buonarroti iz Rima.
Kardinal je uurbano sloio popucani pergament i odloio ga
na hrpu u ormaru. Tko je mogao razumjeti tog Michelangela?
to je umjetnik skrivao na svodu Sikstinske kapele? I kako e
on, kardinal i teolog, nakon vie od etiri stotine godina otkriti
tu tajnu?
Zatvorio je trezor, uzeo lampu i krenuo prema vratima. Rukom
je nekoliko puta nestrpljivo udario po vratima, dok nije zauo
kako kustos s druge strane okree klju. Otvorio je vrata,
izgurao pospanoga uvara u stranu i, dok je ovaj uurbano
zakljuavao, pourio prema stubama. Lampa je stvarala sjene.
Pred oima su mu plesali udni likovi, lijepe proroice i sijedi,
bradati proroci, draesna Eva i miiavi Adam, koji ju je volio
beznadno i iz daljine, kao to student voli primadonu s
pozornice. I Noa je uskoio u kolo; oko njega Sem, Ham i Jafet,

Judita pokrivene glave i David samouvjereno maui maem.

Sveta Djevice Marijo!
to je taj Michelangelo, genij i vrag, nevidljivom tintom zapisao
na svojim freskama? Je li iza alegorijskih likova vrebao
antikrist? to je znailo slovo A na pergamentu to ga je u
rukama drao Joel, prorok koji je bio toliko slian Bramanteu?
to je s anelom koji pali uljnu lampicu eritrejske proroice,
koja je navodno prorekla posljednji sud? Ona sanjarei, lijepa i
raskono odjevena, lista po svojoj knjizi kao i proroica iz
Cumae, koja je pak stara i koata no snanija od svih ostalih
dok u svojoj zelenoj knjizi pokuava pronai istinu. A prorok
Eze-kijel, s turbanom i knjigom? Koju su tajnu skrivala slova L i
U na njegovu rukopisu? Ili Danijel? Je li tekst kojim je on
okupiran skrivao boansku spoznaju? Kakav se lijepi san
skrivao iza delfske proroice, kamo je prestraeno gledala?
Na putu prema Sikstinskoj kapeli, kroz slabo osvijetljene
hodnike, kardinalu se pred oima ukazao lik proroka Jeremije,
tragine i sjetne pojave, kojoj je Michelangelo bez sumnje dao
svoju vlastitu grubu fizionomiju. Crne, guste obrve, dugaak
kvrgavi nos, usta i brada naslonjeni na desnicu - prorok
sjetnoga pogleda kao Onaj koji zna. Da, ondje gore mora da se
nalazi rjeenje zagonetke, iznad Posljednjega suda. Kardinal je
ubrzao korak.
Sjedio je ondje, prerano ostario, razmiljajui o bezizlaznosti
situacije, onoga to je gledao pred sobom. irokim ramenima
prekrivao je dva neobina lika. Stariji enski lik s lijeve strane
neobino je nalikovao delfskoj proroici. Mladenaki snaan
bio je lijevi lik; pokrivalo za glavu i profil podsjeali su na
Savonarolu. Navjetaj? ega?
Teko diui, kardinal je silazio po uskim kamenim stubama i
oprezno otvorio vrata prema svetoj kapeli, kao da se bojao da
ne zasmeta Stvoritelju. Studensko sunce probilo se kroz visoko
postavljene prozore i osvijetlilo geometriju umjetnikog poda.
Michelangelovo Stvaranje skrilo se u blagoj tami, tek je tu i
tamo iz mraka provirila ispruena ruka, neprepoznatljivo lice.

Iako je osjeao da ga neto sprjeava, upalio je reflektore koji su

s prozora bili usmjereni prema tlu, odakle se umjetno svjetlo
odbijalo prema svodu, slijedei isti put kao i sunana svjetlost.
Paljenje reflektora podsjealo je na in stvaranja iz Knjige
postanka, kada je Bog rekao neka bude svjetlost i bi svjetlost, i
vidje Bog da je svjetlost dobra i rastavi Bog svjetlost od tame.
Dok je stajao pokraj mramorne ograde koja je inae dijelila
zborske pjevae od ostatka kapele, kardinalov je pogled
nehotice skrenuo prema gore, promatrajui Stvaranje po tisuiti
put. Gledao je proroka Jonu, dijeljenje svjetlosti od tame, Boga,
koji stvara zvijezde i biljke, koji dijeli kopno od vode. Gledao je
isprueni prst Boga Oca, koji daje ivot Adamu, i iza njega Evu,
probuenu u ivot i konano taj isti par, zaveden od vraga u
obliku zmije. Vrat ga je bolio i pomaknuo se nekoliko koraka
unatrag bez da je spustio pogled, a kroz glavu mu je prola
reenica iz Michelangelova pisma. Sedam je papa, zaslijepljenih
vlastitom raskoi, svoje glave dralo blagonaklono ravno,
umjesto da su pogled uperili prema gore, pogledali i
prepoznali. Zatim mu se ukazao Noa te konano opi potop,
plutajui hram, sebini i egoistini na prenatrpanom otoku;
priliku za ivot nisu dobili ak niti oni plemeniti niti zaljubljeni.
Kardinal je zastao. Koliko je puta pogledom promatrao sliku
Stvaranja, udio se, pokuavao odgonetnuti: ali nikada nije
primijetio da je kronologija bila naopaka. Zato je Michelangelo
naslikao rtvovanje prije poplave?
Knjiga postanka 8,20: "I podie Noa rtvenik Jahvi; uze od svih
istih ivotinja i od svih istih ptica i prinese na rtveniku rtve
paljenice."
Knjiga postanka 7,7 naprotiv: ,,I pred vodama potopnim uu s
Noom u korablju njegovi sinovi, njegova ena i ene sinova
njegovih. Scenarij zavrava iznenada Noinom opijenou: on
pripit i gol spava u svom atoru, sin Ham ga ismijava, a Sam i
Jafet pokrivaju njegovo golo tijelo, odvraajui pogled."
ini se da je Michelangelo na toj strani poeo ciklus koji nije u
skladu s tijekom stvaranja i da je namjerno poinio pogreke.

Firentinac je bio dobro upoznat sa Starim zavjetom, ali prema

Novom zavjetu kao da je bio suzdran, gotovo da ga nije
prihvaao. I paljivi je promatra sikstinskih freski ogoreno
uoio da je Michelangelo Novi zavjet prepustio drugima:
Peruginu Krtenje Kristovo, Ghirlanda-iju Poziv apostolima,
Roselliju Posljednju veeru i Propovijed na planini, Boticelliju
Iskuenje Kristovo - Michelangelo je oito ignorirao Isusa
Krista, neka milost Gospodina bude s njim.
U Sikstinskoj je kapeli postojao samo jedan Michelangelov
prikaz Isusa Krista; Posljednji sud. Kardinal se ponizno
pribliavao visokom zidu. Nebeskoplava boja djelovala je kao
zrani udar, vrdog koji promatraa uvue, zavrti i
prestraenoga ga spusti natrag na tlo. Dojam je bivao sve jai
to si due gledao iz daljine. Pribliavajui se, kardinal je
osjeao kako nemir u njemu nestaje. I Michelangelovi su likovi
gubili svoju strastvenost i nemir to su se vie bliili
Posljednjem sudu. Je li taj miiavi titan ustvari bio uskrsnu-ti
Krist? Uskrsnuo nakon smrti kako je Crkva poduavala svoje
sljedbenike? Njegova je snana podignuta desnica mogla
smrskati svakoga golijata. Je li taj junak predstavljao ovjeka
koji je na gori izgovorio: Blago siromasima duhom: njihovo je
kraljevstvo nebesko! Blago oaloenima: oni e se utjeiti!
Blago krotkima: oni e batiniti zemlju! Blago gladnima i
ednima pravednosti: oni e se nasititi! Blago milosrdnima: oni
e zadobiti milosre!
Stoljeima prije i generacijama nakon Michelangela Isus Krist
prikazivan je pun blagosti i njenosti, kao bez-vremenski i
plemenit lik, astan, bradat i svet. Kardinal je zastao na
stepenici ispred oltara - niti svilenkasta, umjetna svjetlost
Michelangelovu Isusu Kristu nije mogla dati izgled milostiva
Boga. Upravo suprotno, on je svoj strogi pogled uperio na
zemlju, snaan, gol i lijep kao neki grki bog. Njegova je ljepota
odavala boanstvenost grmeeg Zeusa, monog Herkulesa,
umiljatog Apolona - Apolon? Nije li taj Isus Krist bio
zapanjujue slian Apolonu iz Belvedera, mramornom

boanstvu koje je davno u bronanom izljevu krasilo atensku

agoru i koje je nepoznatim putem dospjelo u Rim, nakon ega
ga je papa Julije pohranio u palai Belvedere? Isus kao Apolon?
Kakvu je to neslanu alu inscenirao Michelangelo?
Kardinal je izaao istim putem kojim je doao. Zurio je uza
stube, a znoj ga je oblijevao. Taj je isti put preao ve tisuu
puta i mogao je tuda proi zatvorenih oiju, no nikada mu se
nije inio tako dalek, tako dugaak i tajanstven. U glavi mu je
tutnjilo, uo je zvukove glasne limene glazbe, kao da jedna
pokuava nadglasati drugu. Odjednom je zauo nepoznati glas
kako izgovara rijei tajnog Otkrivenja: Potom opazih nekoga
drugoga silnog anela gdje silazi s neba, ogrnut oblakom i s
dugom nad glavom. Lice mu je bilo kao sunce, a noge kao
ognjeni stupovi. U ruci je drao otvorenu knjiicu. I kad stade
desnom nogom na more, a lijevom na zemlju viknu jako poput
lava kad rie. A kad on povie, odjeknu sedam gromova svojim
jezicima. A kad odjednom sedam gromova, htjedoh da piem.
Tada uh glas s neba koji mi ree: Sauvaj tajnim to je reklo
sedam gromova; to ne pii!
Dok je u iekivanju oslukivao to e njegov unutarnji glas
sljedee rei, kardinal je stigao do crnih vrata to vode u arhiv.
Bila su zakljuana pa je objema laktovima udario u njih da ga je
sve zaboljelo. Bio je iscrpljen, zastao je i osluhnuo. Tada je opet
zauo glas Otkrivenja, jasan i neljudski. Rekao je: Idi, uzmi
knjiicu to je otvorena u ruci anela to stoji na moru i na
zemlji. I aneo ree: Uzmi je i progutaj! Bit e ti gorka u
utrobi, ali e ti u ustima biti slatka kao med. Vie nita nije
uo.
Voditelj jedne grupe istaa pronaao ga je ujutro u etiri i
trideset ispred ulaza u tajni arhiv. Jo je uvijek disao.
DAN NAKON SVETA TRI KRALJA

Prvo to je kardinal razabrao u mlijenobijeloj magli bila su

iroka krila sablasne ptice koja se beumno kretala gore-dolje.

Pred oima mu se postupno razbistrilo i Jellinek je zauo

prodorne rijei: Eminencijo, ujete li me? ujete li me?
Da, rekao je kardinal i tek je sad jasno prepoznao bijelu
krilatu kapicu medicinske sestre; vrsti lan obrubljivao je njeno
rumeno lice.
Eminencijo, sve je u redu, preduhitrila je asna sestra njegovo
pitanje. Sruili ste se od slabosti. Slabosti?
Pronali su vas bez svijesti ispred ulaza u arhiv. Trenutano
ste u Fondo Assistenza Sanitaria. Za Vae se ozdravljenje brine
profesor Montana osobno. Sve je u najboljem redu.
Kardinal je pogledom pratio cijev koja je iz pregiba na ruci ila
do staklene boice privrene na kromirani sta-lak. Iz
podlaktice mu je izlazila druga cijev, kojom je bio prikopan na
aparat sa zelenim svjetleim ekranom, koji je pokazivao ritam
otkucaja njegova srca. Aparat je isputao tihe zvukove.
Pogledom je ispitivao prostoriju. Sestra je kimala glavom, a s
lica joj nije silazio umjetni smijeak. Sve je bilo bijelo: zidovi,
svod, oskudan namjetaj, ak i zidna rasvjeta i staromodni
telefon, to je stajao na bijelom nonom ormariu. Nikada ga
nedostatak boje u nekom prostoru nije pogodio tako kao sada.
Poeo se prisjeati to se dogodilo. Pokraj telefona bio je
zguvani, poutjeli papiri.
Kada je sestra opazila kardinalov pogled, dotaknula je papir, ali
ga nije uzela u ruke. Poela je objanjavati pacijentu da je
papiri pronaen u njegovim ustima i da je situacija bila opasna
jer se mogao uguiti. Pitala ga je da li je papiri vaan.
Kardinal je utio. Trudio se prisjetiti. Konano je posegnuo za
papiriem i poeo ga ravnati rukama. Ugledao je navrljana
slova.
Atramento ibi feci argumentum... rekao je tiho, a asna, koja
nije razumjela njegove rijei, posramljeno je spustila glavu te
naizgled nezainteresirano pogladila nabore na svojoj bijeloj
odori. Atramento ibi feci argumentum crnom sam bojom
ondje naveo dokaz... Rijei su mu bile poznate. Nije znao

kome bi ih tono mogao pripisati, ali je bio siguran da je to

vaan trag.
Ne smijete se uzbuivati! asna je pokuala uzeti papiri iz
Jellinekove ruke, ali on ga je stisnuo u aci. Zauli su se glasovi
ispred ulaza u sobu. Bijela su se vrata otvorila i u sobu je ula
neobina procesija; profesor Montana, iza njega glavni dravni
tajnik Cascone, zatim dva medicinska asistenta, pomonik
tajnika te kao posljednji William Stickler, papin komornik.
asna je sestra ustala.
Eminencijo! dravni je tajnik ispruio obje ruke prema
kardinalu koji se pokuao pridignuti, ali ga je Cascone sprijeio
i njeno pritisnu natrag na jastuk. Profesor se pribliio, uzeo
njegovu ruku i opipao mu puls. Kimnuo je. Kako se osjeate?
Moda malo oslabljeno, ali ni u kojem sluaju bolesno,
profesore.
Znate, doivjeli ste kolaps krvnog toka. Nita opasno za ivot,
ali se svakako morate uvati, manje raditi, a vie etati.
Kako je do toga dolo? upitao je Cascone. Pronali su Vas,
uz Boju pomo, pred vratima tajnog arhiva. Ondje je zrak vrlo
lo. Nije udo da ste izgubili svijest.
Eminencijo, mogu li s Vama popriati nasamo! Jellinek je
odluno pogledao dravnog tajnika. Posjetitelji su jedan za
drugim napustili sobu. Stickler je nadodao da prenosi
blagoslov Svetog Oca na to je Jellinek napravio znak kria.
Kardinal Jozef Jellinek je poeo: Bilo je to od uzbuenja. Pri
potrazi za objanjenjem Michelangelova zapisa doao sam do
odreenog otkria...
Ne uzimajte to k srcu, prekinuo ga je Cascone. Michelangelo je mrtav ve etiri stotine godina. On je bio veliki
umjetnik, ne teolog. Kakvu je on tajnu mogao sakriti?
On je ovjek renesanse. Prije tog vremena sva je umjetnost
sluila Crkvi, a to je bilo poslije ne trebam vam objanjavati.
Michelangelo je bio iz Firence, a iz Firence je oduvijek dolazio
grijeh.

Fedrizzi je slova trebao obrisati jo na poetku. Sada previe

ljudi zna. Ali nai emo objanjenje koje e odgovarati svima.
Ali, moj brate po Kristu, Vi znate kao i ja da zgrada nae
Crkve nije izgraena samo na granitu ve i na pijesku...
Dakle, Vi zaista vjerujete, dravni tajnik se rasrdio, da jedan
etiri stotine godina mrtav umjetnik, kojega najvia tijela Crkve
nisu najbolja tretirala, Crkvu moe dovesti u opasnost
nekakvim slovima skrivenima po nekakvim freskama?
Jellinek se uspravio: Kao prvo, moj brate po Kristu, ne radi se
o bilo kojim freskama ve o freskama iz Sikstin-ske kapele. Kao
drugo, Michelangelo Buonarroti je moda umro, ali on nije
mrtav, u svijesti ljudi on je danas ivlji nego to je bio
svojedobno, i kao tree, tvrdim da je toliko mrzio pape i Crkvu
da je protiv njih iskoristio sve to je imao na raspolaganju. To
kaem nakon to sam proveo opirno istraivanje.
ini mi se da provodite noi u tajnom arhivu. Eminencijo, kao
to vidite, to Vam kodi.
Taj ste mi zadatak Vi dali, brate po Kristu. U meuvremenu
me sluaj toliko zainteresirao da rado rtvujem nekoliko sati
sna. emu se smijete, dravni tajnice?
Cascone je zatresao glavom. Jednostavno ne mogu vjerovati
da osam jednostavnih slova, sluajno otkrivenih pri restauraciji
freske, toliko mogu uznemiriti Rimsku kuriju.
Bilo je i beznaajnijih sluajeva, a oni su se nalazili daleko
izvan vatikanskih zidina.
Zamislimo to bi se dogodilo da Fedrizzi sutra obrie slova
nekim sredstvom od kojega e ona jednostavno nestati?
Upravo Vam to elim rei. To bi izalo u svim novinama,
opisali bi nas kao unitavatelje umjetnikih djela, poela bi
nagaanja o zapisu i o tome zato je kurija obrisala slova,
pojavili bi se krivi svjedoci i lana svjedoanstva. Imali bi vie
tete nego koristi.
Dok je govorio, Jellinek je ispruio ruku i tajniku pokazao
zguvani komad papira. Neposredno prije nego ste doli,

bavio sam se znaenjem ovih slova. Cascone se pribliio i

pogledao papiri: I?
A- I- F- A: Atramento ibi feci argumentum...Ovakav poetak
ne zvui ba obeavajue.
Cascone je izgledao duboko potresen. Do tog je trena sluaj
smatrao beznaajnim, ali sada si je iskreno morao postaviti
pitanje, nije li Michelangelo zaista na svod Sikstinske kapele
zapisao neku crkvenu tajnu? Cascone je razmiljao, a zatim je
rekao: Kako mislite dokazati ispravnost Vaeg tumaenja?
Zasada ga ne mogu dokazati, prije svega zbog toga to mi je
poznata tek polovica, ali ve ova moja prva interpretacija
pokazuje koliko bi opasan taj zapis uistinu mogao biti.
to nam preostaje uiniti?
Sto nam preostaje uiniti? Kao brat bratu: prisiljeni smo
koristiti se istim sredstvima kao i Firentinac. Ako je on bio u
savezu s vragom, i mi emo morati zahtijevati njegove usluge.
Cascone se prekrii.
NA BLAGDAN SVETOG PAPE MARCELA
Bilo je predveerje. Ispred palae Chigi zaustavio se kardinalov
plavi fiat. Palai je ime dao bankar Augotini Chigi, a ime
njezina graditelja iz vremena baroka bilo je, kao i mnogo toga u
tome gradu, zaboravljeno. Bila je to oronula graevina bogate
povijest, koju su posvaani nasljednici naknadno pretvorili u
stambenu zgradu. Unajmiti stan u palai Chigi nije si mogao
priutiti bilo tko. Iz automobila je izaao voza ija je odora
podsjeala na sveeniku. Otvorio je stranja vrata, a kardinal je
produio prema malom sporednom ulazu. Sigurnosna kamera
bila je iznad vrata. U malom predvorju sjedio je domar
Annibale. Prijateljski je pozdravio kardinala Jellineka. Kada su
se upoznali, Annibale mu je priznao da je ateist, te je istodobno
prokomentirao: hvala Bogu! Annibale je bio lan KP Italije,
bavio se mijenjanjem novca i motokrosom.

Gospoa Giovanna, njegova srednjovjena supruga, kardinalu

je bila zanimljivija. Najee ju je susretao na stubama, gdje je
oito provodila najvie vremena; naime, istila ih je ak
nekoliko puta na dan. Kako bi doao na etvrti kat, kardinal se
sluio staromodnim dizalom od
mahagonija oko kojega se kao zmija omotavalo iroko,
kovanim eljezom obrubljeno stubite. Jednom je prilikom iz
dizala ugledao Giovannu kako isti. Bila mu je okrenuta
leima. Promatrao je njezine mesnate glenjeve ugurane u
prekratke arape, koje je kao prava grjenica vrpcama zavezala
oko nogu. Izmuen grjenim mislima sutradan je potraio spas
u ispovjedaonici. Povjerio se kamilijanu iz crkve Sv. Magdalene
i zatraio oprost uz odgovarajuu pokoru. Redovnik mu je, uz
utjehu i pokoru u obliku dva Oenaa, dvije Zdravomarije i
dvije Glorije, dao i dobronamjeran savjet: ako oko struka vee
konopac sv. Tereze, istjerat e bludne misli iz glave. Redovnik
je takoer zakljuio da gledanje samo po sebi nije grijeh, ali
naslaivanje u pogledu jest, pa je preporuio kardinalu da se za
pomo obrati sv. Kamilu, koji lijei sve bolesti.
Nakon to je dobio pastoralno ohrabrenje i utvrdio pravila iz
Encyclopaedia* Catholice iz poglavlja pod naslovom
Heretizam, kardinal se ponovno usudio rabiti dizalo. Ipak je
tijekom vonje oi drao zatvorene i zazivao sv. Agnezu kako
bi izbjegao svaku mogunost ponovnog iskuenja. Dizalo je
iznenada stalo. Vonja je bila prekrat-ka, pa je znao da nije
stigao do etvrtoga kata, no vrata su se otvorila i bio je prisiljen
otvoriti oi. Pred njim je stajala Giovanna, u desnoj ruci nosei
kabao pun prljave vode, a u lijevoj ofucano krpu. enu takvog
izgleda ne bi se moglo nazvati izazovnom, ali kardinal je jo bio
pod utjecajem jueranjeg prizora. Pokuao je brzo i bez
pozdrava pobjei iz dizala, ali Giovanna mu se isprijeila i
rekla: Eminencijo, ovo je drugi kat! Drugi kat? zamucao je
zbunjen i prestraen kao vrag pred egzorcistom, te se odmaknuo u stranu. Od blizine i grjene topline njezina tijela
zavrtjelo mu se u glavi. Vrata dizala automatski su se zatvorila

i krenuli su. Put prema etvrtom katu trajao je cijelu vjenost.

Osjeao se kao Adam u Raju, kao namamljena rtva. Zgrena
lica uhvatio se za ogradu i naizgled nezainteresirano gledao
kroz prozor prema stubama. Odjednom mu se pred oima
ukazala jueranja slika; ugledao je njezine tamne oi, visoko
postavljenu jagodinu kost i naprene usne. Opazivi njegov
pogled, zabacila je bujnu kosu i zagledala se prema
mlijenobijeloj lampi na sredini stropa. Sve do etvrtoga kata
zadrala je isti poloaj, a neugodnu tiinu prekidala je tihim
pjevuenjem: fiinicoli, Junicola, fiinicoli, funicolaaa! Refren
jedne nevine napuljske pjesmice kardinalu je iz njezinih usta
zvuao nepristojno i grjeno, Bog zna zato. Na prozorskom
staklu gledao je odraz njezinih usana i kroz glavu su mu prole
rijei kamili-jana kako sam pogled nije grijeh, ali naslada jest.
Da, nije bilo sumnje, pogled na Giovannu njemu je pruao
nasladu!
Eminencijo, etvrti kat! Odjednom mu se uini daje vonja
bila prekratka. Brzo je napustio dizalo im su se automatska
vrata otvorila. Zaobiao ju je u velikom luku, tek je uspio
izustiti: Hvala, gospodo Giovanna, hvala!
Taj se susret dogodio prije vie od dvije godine i kardinal se
otada redovito na etvrti kat penjao stubama, elei biti siguran
da e sresti Giovannu. Zaudo, dogaalo se da ju je sretao u
dizalu, na stubitu ili pak u neuobiajeno doba kada bi se
vraao u stan. Veeras se odluio za stubite. Dok se penjao,
eznutljivo je gledao prema gore ne bi li je ugledao, a nije se
ustruavao ni glasnije lupati nogama ili pak sporije hodati kako
bi joj dao vremena da mu izae u susret. Stigavi na prvi kat,
shvatio je da se danas nee susresti i osjetio je razoaranje,
strast za Giovannom. Slijedei savjet redovnika, nije se trudio
grjene misli izbaciti iz glave; pokuao je razviti osjeaj prijezira
prema toj poudnoj eni. Prema rijeima kamilijana, na taj e
nain jednoga dana ojaati da se odupre iskuenjima zla.
Onaj tko je ivot posvetio propovijedanju kranske
savrenosti, a sanja ensku golotinju, komu u snovima pleu

ene golih grudi, komu bi se i usred pustinje priviale

rasplesane rimske djevice, njemu nema pomoi. Kako se jedan
kardinal moe oduprijeti takvoj tjelesnoj kunji? Razoarano se
penjao na drugi pa na trei kat, dok su mu pred oima plesali
Giovannini razgolieni mesnati glenjevi. Iz crne mantije
izvadio je kljueve od stana. Jellinek je ivio sam, a za kuanske
poslove brinula se jedna franjevka. Predveer je odlazila u
samostan na Aventinu pa se kardinal naviknuo vraati u
prazan stan. Visoki, mrani hodnik oblijepljen svilenim
crvenim tapetama, dijelio je stan na dva dijela. Dvokrilna vrata
s lijeve strane vodila su u salon, ureen raskonim namjetajem
stila Novecento Italiano, odakle se kroz staklena vrata ulazilo u
biblioteku. Spavaa soba, kupaonica i kuhinja nalazile su se s
druge strane hodnika. Kardinal je uao u biblioteku. Knjige su
ispunjavale dva nasuprotna zida od poda do stropa. Na treem
se zidu nalazio drveni kri, a ispred njega molitvena klupica
presvuena purpurom. Kleknuo je na klupicu, a lice je naslonio
na ruke. Poeo je potiho moliti krunicu, no neuspjeno. ak je i
Ave Maria bila upropatena pohotnim Giovanninim
privienjem u kardinalovim mislima. Bijesno je ustao, odjurio u
mranu spavau sobu i poeo kopati po nekoj ofucanoj komodi.
Izvukao je konati remen, otkopao habit i poeo se bievati po
leima kao to je to radio sveti Dominik. Poeo je plaljivo, a
zatim, kao da je uivao u kazni, sve je vie pojaavao intenzitet
udaraca. Remen je glasno udarao po koi i moda bi se, sam
Bog zna, udarao do besvijesti da ga u jednom trenu iz transa
nije prekinula zvonjava na ulaznim vratima. Tko je?" zavikao
je kroz hodnik.
Iza zakljuanih vrata zauo je Giovannin glas. Domine
nostrum!" uzviknuo je i na brzinu se prekriio. Otvorio je vrata.
Jedan je pater ovo dostavio!" rekla je i predala mu prljavi, u
smei papir umotani paket. Kardinal ju je gledao prestraeno i
bez rijei. Jedan pater?" konano je promrmljao.

Da, jedan pater, dominikanac, palotin ili kako se ve zovu, u

svakom sluaju bio je odjeven u crno. Samo je rekao da je ovo
za Vas. To je sve."
Kardinal je uzeo paketi, kimnuo u znak zahvale i zatvorio
vrata. Oslukivao je kako Giovannini koraci odjekuju stubama,
zatim je otiao do salona i bacio se u jednu od fotelja
presvuenu cvjetnim uzorkom. Ta je ena bila grijeh, zmija iz
Raja, iskuenje u pustinji. Domine nostrum! Sto mu je initi?
Uenje je najbolji lijek protiv grjene strasti, pomislio je i
posegnuo za misalom. Poeo je rastreseno listati, a zaustavio se
na Evanelju po Luki: Svi se carinici i grjenici pribliavali k
Isusu da ga uju. A farizeji i knjievnici mrmljali: Ovaj prima
grjenike i jede s njima. Tada im ree usporedbu: Tko od vas,
ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji
devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nae? A
kad je nae, stavi je, pun veselja, na svoja ramena te, im doe
kui, pozove prijatelje i susjede pa im rekne: Radujte se sa
mnom, jer naao sam svoju izgubljenu ovcu! Kaem vam, tako
e biti vee veselje na nebu zbog jednoga grjenika koji se obrati
nego zbog devedest i devet pravednika kojima ne treba
obraenja.
Rijei evanelista djelovale su smirujue poput lijeka, a
kardinal se, strahujui da ponovno ne padne u iskuenje, vratio
u biblioteku i kleknuo na molitvenu klupicu. Pomo je potraio
u psalmima. Osobitu utjehu pruali su mu oni kralja Davida:
O Boe, spasi me, Jahve, u pomo mi po-hitaj! Kardinal je
itao poluglasno i preklinjue. Nek se postide i smetu svi koji
mi o glavi rade! Nek odstupe i nek se posrame koji se nesrei
mojoj raduju! Nek uzmaknu u sramoti svojoj koji zlurado na
me grohou! Neka kliu i nek se vesele u tebi svi koji tebe trae!
Neka govore svagda: velik je Bog! A bijedan sam ja i nevoljan, o
Boe, u pomo mi pohitaj!
Dok je tako meditirao, pogledao je paket koji je u svojoj
smetenosti nemarno odloio na stranu. Opipao ga je cijeloga,
kao da se bojao tajnovitog sadraja, i poeo ga oprezno

odmotavati. Sveta Marijo i svi sveti, iako znatielja nije bila

kranska vrlina, obuzela je njegovu pobonu linost isto onako
kako su ga pri pogledu na Giovannu obuzimale bludne misli. I
opet je Giovanna stajala pred njim, a u glavi mu je zvonila
Davidova Pjesma nad pjesmama - nikada nije itao neto toliko
grjeno: Kosa ti je kao stado koza to izaoe na brdo
Gilead...Usne su tvoje kao trake od grimiza...Vrat ti je kao kula
Davidova...Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca
koutina...
Zastao je, sadraj paketa zbunio ga je kao Saula Kristovo
prikazanje pred vratima Damaska. U paketu su se nalazile
zlatno uokvirene naoale i dvije crvene papue s izvezenim
znakom kria.
NAKON DVA DANA
Nakon sazivanja konzilija Sv. Duha za osobita pitanja u Svetom
oficiju, Piazza del Sant'Ufficio 11, drugi kat, kardinal Jellinek
utvrdio je da su sljedee osobe prisutne: glavni dravni tajnik
kardinal Giuliano Cascone, istodobno prefekt Savjeta za javne
poslove Crkve, kardinal Mario Lopez, zamjenik tajnika
Kongregacije za nauk vjere i poasni nadbiskup Cesareje,
kardinal Giuseppe Bellini, prefekt Kongregacije za bogotovlje i
disciplinu sakramenata, posebno zaduen za liturgiju u
ritualnim i pastoralnim prilikama, poasni biskup od Ele i
Frantisek Kolletzki, za-menik tajnika Kongregacije za katoliki
odgoj i obrazovanje, nadlean za visoke kole i fakultete i
rektor Collegiuma Teutonicum Santa Maria dell'Anima; zatim
cijenjeni mon-sinjori i pateri Augustin Feldmann, voditelj
Vatikanskog arhiva i glavni uvar Tajnog arhiva Njegove
Svetosti, ora-torijanac samostana na Aventinu i Pio Grolewski,
kurator Vatikanskih muzeja, pater redovnika propovjednika;
konzuli Bruno Fedrizzi, voditelj restauracije Sikstinske kapele,
profesor Antonio Pavanetto, glavni direktor Vatikanskih
muzeja i profesor Ricardo Parenti, profesor povijesti umjetnosti

na firentinskom Sveuilitu i strunjak za freske kasne

renesanse i baroka, specijaliziran za Michelangela, Adam
Melcer iz Drube Isusove, Ugo Pironi od Pustinjaka sv.
Augustina, Pier Luigi alba od Marijinih slugu, fratar Felice
Centino, nositelj naslova svete Anastazije, fratar Desiderio
Scaglia, nositelj naslova sv. Karla i Laudivio Zaccfria, nositelj
naslova svetog Petra u Vincoliju. Kao slubenici bili su prisutni
monsinjori Antonio Barberino, biljenik, Eugenio Berlingero,
zapisniar i Francesco Sales, pisar. Iz protokola Svetog oficija:
Njegova Eminencija, kardinal Jozef Jellinek, zatraio je od
prisutnih da se prema sluaju odnose expaucis multa, ex
minimis maxima i da dogaaj ne podcjenjuju, jer je poznato da
su umjetnost i znanost tijekom dvije tisue godina Crkvi
napravile vie tete ak i od Rimljana. Nije rije prije svega o
otkrivanju znaenja tajnovitog zapisa u Sikstinskoj kapeli, iji je
tvorac bolesni protivnik papa, ve o tome da se mora pronai
nain na koji e se zlobne insinuacije preduhitriti te se mora
istodobno s objavom otkria javnosti ponuditi neoborivo
objanjenje sluaja.
Frantisek Kolletzki prigovorio je da njega konzilij podsjea na
slian beznaajan sluaj, koji se dogodio nedavno, a koji je
prerastao u nerjeiv problem samo zato to se o njemu
raspravljalo pred Svetim oficijem. Adam Melcer iz Drube
Isusove elio je znati o kojem to sluaju cijenjeni Kolletzki
govori, pa je zatraio da se izrazi tako da ga svi razumiju.
Kolletzki je ironino odgovorio: Oni koji su upueni znaju podrazumijevam da se kardinal Jellinek kao prefekt
Kongregacije za nauk vjere s tim slae. (U znak potvrde
oslovljeni je kimnuo glavom). Rije je o diskusiji ovoga
konzilija o prepuciju naega Gospodina Isusa Krista koja je bila
jednako neuspjena, isto tako neuspjeno je zadrana u tajnosti
te se sluaj pretvorio u nerjeiv problem, unato tomu to se
djelovalo s pobonim i moralnim namjerama.
Pier Luigi alba izrazio je svoje ogorenje, a Kolletzki je
nastavio: Diskusiju je pokrenuo jedan jezuit, postavivi pitanje

o tome je li sveta koica, koja se uvala u njegovu samostanu,

dostojna tovanja. U Lukinu se evanelju spominje kako je Isus,
osmog dana nakon roenja obrezan i kako je njegov prepucij
sauvan u ulju. Diskusija Svetog oficija imala je neoekivane
posljedice; osim to se odjednom pojavilo vie prepucij a, pred
uzvienim se odborom raspravljalo o tome nije li Gospodin Isus
pri Uskrsnuu i Uzaau sa sobom morao ponijeti i priroeni
dio svoga tijela. asna su se gospoda oko toga poela estoko
prepirati, pa se umijeala i tadanja papinska Komisija za
kanonsko pravo, koja je problem ipak rijeila samo djelomino,
tako to je svetom prepuciju osporila status relikvije, budui da
prema Kanonu 1281, stavak 2, relikvije mogu biti samo oni
djelovi tijela koji su proivjeli muenje. Sveti oficij zaprijetio je
da e svaku diskusiju o prepuciju, bilo usmenu bilo pismenu,
kazniti ekskomunikacijom speciali modo.
Kardinalov govor prekinulo je lupanje o stol: Prijeite na
stvar, gospodine kardinale!
Kolletzki je nastavio: elja mi je pokazati kako kurija sa svojim
dikasterijem ponekad od muhe radi slona i da je dosad uvijek
utnja bila bolja od rijei. Rijei mogu otvoriti ranu, utnja,
naprotiv, ubrzava zacjeljivanje.
Dravni tajnik i prefekt Savjeta za javne poslove kardinal
Giuliano Cascone naprasito je reagirao: Zadaa kurije nije da
uti! Mi ovdje za ovim stolom moramo donijeti odluku,
quoquomodo possumusl
Na to je kardinal da umiri situaciju rekao: Moj brate po Kristu,
poniznost je najvea kranska vrlina! elim objasniti zato ovaj
sluaj smatram vani, ak opasnim. Prije 350 godina za ovim se
stolom odluivalo o sluaju -neka se Svemogui Bog smiluje
nama jadnim grjenicima - koji je Crkvi nanio velike tete.
Mislim na causa Galilei, koji je postao ruglo Svetog oficija.
elim podsjetiti da je taj sluaj proizaao iz naoko nebitne
stvari, naime, iz pitanja o promjenjivosti svemira. Ja samo elim
upozoriti da se ista pogreka ne ponovi.

Upadica uzbuenog Uga Pironija od Pustinjaka sv. Augustina:

Tridentski koncil zabranjuje tumaenje Svetog pisma, koje je u
suprotnosti s tumaenjem Crkve! Galilei je osuen s pravom!
Kardinal Jellinek ljutito: U ovom se sluaju ne radi o
Kanonskom pravu. Rije je o teti koju je djelovanje Svetog
oficija napravilo Crkvi i o tome kako se zbog nepanje odgovornih jedna sitnica moe pretvoriti u causa causarum.
Monsinjor Ugo Pironio rasrdio se: Prema tadanjim
spoznajama bilo je poznato da se Sunce okree oko Zemlje, a da
Zemlja nepomino stoji u sreditu svemira. Svaka pismena
osoba to je mogla doznati od crkvenih uenjaka, iz psalma,
povijesnih knjiga Joue i Salomona. Zar je Crkva trebala trpjeti
sumnju spram Svetog pisma? Ubrzo bi se pojavio neki drugi
heretik koji bi objavio da nije Bog protjerao Adama i Evu iz
Raja ve su Adam i Eva protjerali Boga jer su eljeli samou. I
za to su mogli biti ponueni neki astronomsko-matematiki
dokazi. Na kraju govora Pironio je u zraku napravio mali znak
kria.
Izgleda da ste zaboravili da je u krivu bio Sveti oficij, a ne
Galileo Galilei, da je u krivu bila teologija, a ne astronomija ili
geometrija. Ili se moa kod Pustinjaka svetog Augustina jo
uvijek Sunce okree oko Zemlje? (Kardinalove su rijei
uznemirile prisutne.)
Kardinal je nastavio: Galilei je uvijek, to se tie, divnog
uenja, Boje objave i vjenog blaenstva, prednost pred
ostalim znanostima davao teologiji. On je teologiju ak nazivao
kraljicom meu znanostima, ali je istodobno zahtijevao od
teologa da ne podcjenjuju ostale znanosti samo zato to ne
doprinose duhovnosti. Takoer je rekao da ne smijemo uzimati
autoritet da odluujemo o onim stvarima o kojima nemamo
struno znanje.
Monsinjor Ugo Pironio tada je ljutito bacio Genesis ad
literam svetog Augustina na pod:
Hoc indubitanter tenendum est, ut quicquid sapien-tes huius
mundi de natura rerum demonstrare potuerint, ostendamus

nostris libris non esse contrarium: quicquid autem Uli in suis

voluminibus contrarium Sacris Literis docent, sine ulla
dubitatione eredamus idfalsissimum esse, et, quoquomo-do
possumus, etiam ostendamus.
Mario Lopez, zamjenik tajnika Kongregacije za nauk vjere i
poasni biskup od Cezareje, odgovorio mu je: Monsinjore
Pironio, odnosi u svemiru ne mogu se objasniti Svetim
pismom, isto kao to se vjerski nauk ne moe objasniti
znanou. To nisu moje rijei, to su rijei Galilea.
Sveto pismo nas ne poduava o osobinama stvari, budui da
one ne pridonose Spasenju. Poznata vam je reenica Njegove
Svetosti Lea XIII.iz Enciklike: Providentissimus Deus (
Upadica kardinala Jellineka).
Mario Lopez je nastavio: elite li se vratiti u srednji vijek i
tvrditi da se Sveto pismo bavi geometrijom, astronomijom,
glazbom i medicinom ozbiljnije nego Arhimed, Boetije i Galen?
Galilei je samo tvrdio da su neki njegovi suvremenici pojedine
prirodne pojave mogli znanstveno dokazati, dok su neki samo
hipotetiki poduavali. Imao je pravo kada je odbio diskutirati
o tvrdnjama ovih prvih, ija je istinitost mogla biti znanstveno
dokazana i kada je traio dokaze kojima bi tvrdnje ovih drugih
razotkrio kao zablude. Nije li on bio najpoteniji od svih
uenjaka? Firentinac je imao pravo kada je rekao da prije nego
to osudimo neko znanstveno objanjenje trebamo dokazati da
ono nije istinito, no to nije dunost onoga koji u to objanjenje
vjeruje nego onoga koji u njega sumnja!
Accesorium sequitur prinicak! Kardinal je ponovno lupio
akom o stol i upozorio da se treba vratiti na temu. Spomenuo
je Galileov sluaj kako bi upozorio da je Crkva, svojim
neoprezom i nesposobnou ee nego to su to uinili njezini
protivnici, tetila sama sebi. Zatim je jo spomenuo sluaj
dugogodinjeg sukoba izmeu dominikanaca i jezuita o
predestinacijskom nauku svetog Augustina, koje je u istoj mjeri
tetilo jednom i drugom bratstvu.

Ta je izjava izazvala ljutite upadice sljedeih sudionika:

isusovca Adam Melcera, fratra Desiderija Scaglie, poasnog
nositelja naslova sv. Karla, fratra Felicea Centina, poasnog
nositelja naslova svete Anastazije, kardinala Giuseppea
Bellinija, prefekta Kongregacije za bogotovlje i disciplinu
sakramenata, posebno zaduenoga za liturgiju u ritualnim i
pastoralnim prilikama.
Kardinal je uz puno muke uspio nadglasati skup i usmjeriti
raspravu u eljenom smjeru, prema tumaenju sikstinskog
zapisa. Rije je konano prepustio glavnom restauratoru Brunu
Fedrizziju.
Fedrizzi je govorio o tehnikama izraivanja freski, o kemijskoj
analizi i o otkriu osam oznaka, koje su pronaene na knjigama
i pergamentima u rukama proroka Joela, eritrejske proroice i
na figurama koje su slijedile: A-IFA-LU-B-A. Michelangelo je
slova nanio tehnikom a secco, nakon to je fresku ve zavrio,
istodobno dok je vrio korekture obrisa, perspektive i
proporcija.
Kardinal Giuliano Cascone upitao je da li je mogue da su
oznake na fresku nanijeli kasnije neki nepoznati autori.
Fedrizzi je zanijekao tu mogunost, navodei kao dokaz da su
anorganski pigmenti pronaeni na zapisima identini s onima
na starozavjetnim slikama; onaj koji bi doveo u pitanje
izvornost zapisa morao bi istodobno sumnjati i u injenicu da je
Michelangelo autor freske u Siks-tinskoj kapeli.
Dravnog je tajnika zanimalo postoje li na drugim radovima
Firentinca slini zapisi.
Odgovorio mu je Ricardo Parenti, profesor povijesti umjetnosti
Sveuilita u Firenci: Michelangelo nije, kao prema obiajima
onog vremena, potpisivao svoja djela, ako izuzmemo injenicu
da je u svojim djelima portretirao samog sebe. Michelangelove
crte lica prisutne su, u to nema sumnje, u prikazu proroka
Jeremije i Bartolomeja. Taj njegov osebujni stil do danas nije
objanjen.

Znai, misterij u svakom pogledu odgovara karakteristikama

njegova rada? (Upadica kardinala Jellineka.)
Parenti mu je odgovorio: U svakom sluaju, pogotovo zato to
Michelangelo, osim ovih u Sikstinskoj kapeli, nije stvorio
vanija slikarska djela. Kao to je ope poznato, slike u
Sikstinskoj kapeli naslikao je pod financijskim pritiskom, pun
mrnje prema Papi i Crkvi, i nakon mnogih pretrpljenih
ponienja ne udi da je doao na ideju osvete. Ve se sam
umjetnikov izbor scenarija kojim je odluio oslikati
unutranjost papinske kue moe nazvati provokacijom, ako ne
i skandalom. Zamislite samo da jedan suvremeni umjetnik
kapelu Njegove Svetosti oslika golim enama i mukarcima,
koji bi odgovarali dananjem idealu ljepote te da umjesto
kranskih simbola oslika scene iz drogerake,
slobodnozidarske ili pop- scene! Skandal ne bi bio nita vei.
Nemir se proirio Svetim oficijem.
Iz tog je sukoba Firentinac izaao kao pobjednik, nastavio je
Parenti, a za osvetu je prezirno ignorirao svaku novozavjetnu,
tovie crkvenu slikariju, on je ostao vjeran Danteu,
novoplatonizmu i antikom duhu, koje je Crkva javno igosala
kao poganske. Do dana dananjega nije jasno zato rimski
biskup nije protestirao protiv takve vrste prikaza.
U razgovor se ubacio kardinal Jellinek: Papa Julije II. nije
samo protestirao ve se sa svojeglavim umjetnikom estoko
sukobio.
To je potaknulo patera Augustina Feldmanna, voditelja
Vatikanskog arhiva i prvog uvara tajnog arhiva da reagira.
Sto znai svojeglav? Umjetnici su po samoj svojoj biti
svojeglavi!
to nam elite time rei, brate? upitao ga je kardinal Jellinek.
Vrlo jednostavno. Umjetnost kao takva nije potkupljiva. Ili da
se drugaije izrazim, nerazumno je vjerovati da je umjetnost
potkupljiva. Navedeni je sluaj najbolji dokaz za to. Papa je
vjerovao da Michelangelo ispunjava njegov nalog, u poetku je
tako i izgledalo, no u stvarnosti se umjetnik osvetio

najmodavcu koji ga je poniavao. To je napravio tako da

Summus Pontifex nije niti primijetio. Budimo iskreni,
Michelangelova freska doputa razna tumaenja, a shvaanje
kako je umjetnik prikazao tri ivotna stanja ovjeka, dakle
tjelesno, duevno i umno, mene ne zadovoljava. Ne pomou
takve simbolike. ivot i svakodnevi-ca ovjeka ispunjeni su
simbolima koji ga podsjeaju, upozoravaju, zapovijedaju mu i
zabranjuju, koji se isprepleu i nadjaavaju. Ne postoji
apsolutni simbol, simbol koji uvijek i u svim kulturama ima
isto znaenje. ak i kri, naizgled prakranski simbol
uskrsnua i vjere u drugim kulturama ima potpuno drugaije
znaenje. S druge pak strane, postoji vie simbola koji znae
isto. Time elim rei ovo: kako bi ono to je elio prenijeti
izrazio na jedan tajnovit nain, Michelangelo ni u kojem sluaju
nije trebao poganske proroice. ak ako proroice i izgledaju
boanski, one nisu dio onog svemogueg Boga kojega majka
Crkva slavi kao Najveega, ve prije dio bogova s Olimpa",
objasnio je pater Augustin Feldmann.
Kardinal Jellinek mu je uzvratio: " Vi govorite kao heretik."
"Ja samo govorim ono to je svakom obrazovanom kraninu,
koji je svjedoio tom daru, jasno. Govorim to samo zato da
potaknem ovaj konzilij da novom otkriu pristupi oprezno,
kako se jednoga dana ne bi nali u istoj situaciji kao i papa
Julije."
"Koje bi se znaenje, prema vaem miljenju trebalo pripisati
zapisu kojim nas je Fedrizzi iznenadio?" Pitao ga je dravni
tajnik kardinal Giuliano Cascone.
"Ja trenutano", poeo je pater Augustin oklijevajui, "nisam u
mogunosti dati uvjerljivo objanjenje za osam zapisanih slova
te smatram da za to postoje osobe strunije od mene, ali mogu
vas upoznati s mojim vienjem problema." Potvrdno mrmljanje
prisutnih ispunilo je prostoriju. "Smatram da smo se u ovom
sluaju susreli s neobinom vrstom sinkretizma, dakle,
pokuajem objedinjavanja religioznih misli razliitog podrijetla
u jednu cjelinu, kojoj oito nedostaje unutarnje jedinstvo."

Mario Lopez je naglasio: "O toj se ideji mnogo raspravljalo, ona

nije nova: sinkretistima su u 16. stoljeu nazivani oni filozofi
koji su eljeli spojiti filozofije Platona i Aristotela, to je - kao
to znamo - jednostavno nemogue izvesti. Ali vae se
upozorenje, brate po Kristu, pretpostavljam odnosi na tematiku
prikaza, a ne na znaenje zapisa!"
Pater Augustin je potvrdio: " Upravo tako i ja to spominjem
zbog toga to se moe pretpostaviti da i zapisi skrivaju neku
vjerolomnu vrstu sinkretizma."
"Dakle, ako vas dobro razumijem, brate po Kristu, mi moramo
savjet pri rjeavanju ove tajne zatraiti ne samo od teologa nae
vjerskog nauka ve i od..."
Dravni tajnik kardinal Casone estoko i glasno prekinuo je
patera Pija Grolewskog, kuratora Vatikanskih muzeja: "Nadam
se da konzilij ne moram podsjetiti da se savjetujemo
specialissimo modo. Naa je zadaa da sprijeimo da Crkva i
kurija budu izloene ruglu. A doe li do toga da naiemo na
neki teoloki problem, tada je naa zadaa da problem rijeimo
- specicalissimo modol
Tiina.
Kardinal Cascone je nastavio: elim se jasno izraziti. Niti
jedna rije s ovog konzilija ne smije doprijeti u javnost, ne prije
nego to objasnimo sluaj. A sve prema naelu: Znanost ima
prednost pred umjetnou.
Fratar Desiderio Scaglia, nositelj naslova sv. Karla naglasio je
da su Michelangelove freske ve stoljeima izvor vjere
milijunima krana i da su upravo prikazi Stvoritelja mnogim
naratajima dali povod za obraenje. Stoga problem nije samo
teoloke prirode ve je pitanje u kojoj mjeri o sluaju treba
informirati javnost.
Adam Melcer iz Drube Isusove izrazio je svoju sumnju u
postojanje zapisa, jer ih on pri pregledavanju kapele nije uoio.
U najboljem sluaju ih je naslutio, pa se protivi da se o toj stvari
raspravlja s takvom ozbiljnou.

Profesor Pavanetto utke je podignuo hrpu fotografija i pruio

je Melceru. To nita ne znai, ponavljao je Melcer kod svake
slike, nakon to ju je detaljno pregledao.
Kranska vjera potie vjerovanje u neto to nije potkrijepljeno potrebnim i potpunim svjedoenjem opaanjem i
razmiljanjem, a zato ona ne bi poticala nevjerovanje u ono to
je potkrijepljeno opaanjem i razmiljanjem.
Mario Lopez odgovorio mu je naprasito: Tipine isusovake
brbljarije! Vi isusovci uvijek ste se htjeli prilagoditi svim
situacijama koje su odgovarale vaim zahtjevima za
utroivanjem najmanje mogue energije. Et omnia maio-rem
Dei gloriaml
Kardinal Jellinek pokuao je smiriti situaciju:Molim vas, brao,
smirite se! Smirite se u Isusovo ime.
Adam Melcer odgovorio je Lopezu da treba moliti za oprost, ali
ne njega ve Societas Jesu. Isusovcima nije potrebno vrijeanje
jednog azijatskog poasnog nadbiskupa. elio je napustiti sobu,
ali ga je kardinal Jellinek pozvao da se smiri i upozorio ga da se
ex officio vrati na svoje mjesto.
Smirivi situaciju, kardinal Jellinek upitao je da li je mogue da
izmeu slova i prikaza proroka i proroica postoji neki
unutarnji odnos; ima li slovo A povezano s prorocima Joelom i
Jeremijom neko posebno znaenje, da li nas slovo B upuuje na
neto to se odnosi na perzijsku proroicu, isto tako slova LU u
odnosu na Ezekijela ili IFA u odnosu na eritrejsku proroicu.
Rije je preuzeo pater Augustin, objasnivi da ime Joel,
prevedeno s hebrejskoga, znai isto kao Jahve je Bog. Joelovo
proroanstvo prije svega iznenaujue je kratko u usporedbi s
opirnim Ezekijelovim proroanstvima, koja bi mogla ispuniti
cijelu knjigu svojim oplakivanjima, uzdisanjima i jaukovanjima;
ljubavne pjesme priprostog sadraja uzdignute su do razine
religioznih i estitih zakona. Joelovo proroanstvo odnosi se na
dan kada e Bog Svetim Duhom ispuniti Izrael i kada e narod
stati pred sud. ak niti sumnjive znanosti kao mistika slova i

brojeva ne mogu pomoi otkriti povezanost zapisanih slova s

prorocima i proroicama.
Profesor Antonio Pavanetto na to je prigovorio: Zar ne
trebamo veu vanost pripisati injenici da su proroci Joel i
Ezekijel oznaeni tajnovitim slovima, dok Jeremija, Danijel i
Izaija nisu. Isto to vrijedi i za proroice, od kojih su oznaene
samo eritrejska i perzijska, dok delfska proroica i ona od
Cumae nisu.
Njegov je komentar naiao na ope odobravanje prisutnih, no
nitko nije odgovorio niti poblie pojasnio.
Profesor Frantisek Kolletzki obratio je pozornost na kabalu,
idovsko tajno uenje koje koristi magiju slova i brojeva.
Naime, prema kabali slova posjeduju brojane vrijednosti, uz
iju se pomo mogu dobiti odreeni prorauni i proroanstva.
Brate po Kristu! prekinuo je ustro govornika fratar
Desiderio Scaglia. Zar zaista vjerujete da se na svodu Sikstinske kapele skrivaju kabalistiki znakovi? elite li rei da je
Michelangelo bio kabalist, krivovjernik? Mislim da je vea
vjerojatnost da je rije o srednjovjekovnim blagoslovima koje je
Crkva proglasila praznovjernima. Obrasci prizivanja
reproducirani su poetnim slovima svake rijei. Najpoznatiji je
Zaharijin blagoslov protiv kuge, ija se poetna slova pojavljuju
na amajlijama, ogrtaima redovnika, zvonima i Zaharijinim
krievima. Kranska mi vjera zabranjuje da ponovim te rijei,
ali mogu rei da nisu u nikakvoj vezi s redom slova o kojem mi
raspravljamo.
Kardinal Giuseppe Bellini upitao je jesu li ve provedena
ispitivanja slova s obzirom na slovno-tonski zapis, budui da
su se najstariji muziki zapisi biljeili pomou abecede, a notni
se sistem poeo upotrebljavati tek nakon prijelaza tisuljea.
Odo von Gluny svoje je dirljive gregorijanske napjeve zabiljeio
slovnim zapisom.
Ako sam vas dobro razumio, gospodine kardinale, vi smatrate
da se iza tih slova skriva neka melodija, koja se opet temelji na

nekom tekstu, odnosno poruci, komentirao je kardinal

Jellinek.
Uslijedilo je odobravanje prisutnih.
Pier Luigi albe, Ugo Pironio i fratar Felice Centino su
protestirali. Posljednji je bio vidno uzbuen: Brao po Kristu,
na najboljem smo putu da zanemarimo injenice. Mi
raspravljamo o heretikim oblicima prizivanja i stranim
napjevima, umjesto da spoznaju potraimo u pobonoj molitvi.
Neka Bog bude s nama.
Reagirao je oratorijanac Augustin: Kranska vjera
svakodnevno zanemaruje injenice, da, vjera je neprijatelj
injenicama i ono to je prividno nevidljivo postaje razumljivo
pod znakom vjere. Niti jedan poboni kranin nee sumnjati u
Ivanovo Otkrivenje, poruku punu utjehe svakoj kranskoj
generaciji. Pa ipak, Apokalipsa je puna zagonetnog i
nerazjanjenog. Hoete li zato, brate po Kristu, sumnjati u
poruku i istinitost Otkrivenja? Hoete li poricati da Ivanovo
Otkrivenje u svojoj biti odgovara onom Isusa Krista, samo zato
to je Ivanovo do danas ostalo nerazumljivo i postalo predmet
poganskih tumaenja?
Kardinal Jellinek zatraio je pojanjenje. . Kako biste drugaije
objasnili Ivanovu Apokalipsu 13, 11-18, ako ne uz pomo
magije brojeva? Ivan kae da je ugledao zvijer koja se
uzdignula iz zemlje. Imala je dva roga, kao janje, ali glas kao
zmaj i onaj tko je pronicljiv i prodoran taj neka odgonetne broj
zvijeri, jer radi se o broju ovjeka, njegov broj je est stotina
ezdeset i est. Tako glasi tekst, poznajete ga svi.
Tada je fratar Felice Centino upitao: Treba li svaki tekst neko
tumaenje?
Sigurno da ne. Kranin moe vjerovati samo zbog vjere; ali
Gospodin Isus nas je obvezao da tumaimo. Tko je dakle ta
ivotinja? Ve stotinama godina nakon Ivana to pitanje nema
odgovora i do dana dananjega kranska teologija nije
pronala odgovor... Dakle, u pomo emo pozvati magiju
brojeva, grko-orijentalnu gnozu.

Zauli su se protesti sa svih strana. Fratar Felice Centino

uzviknuo je, istodobno pred sobom pravei znak kria: Neka
nam se Bog smiluje!
Kardinal Jellinek potaknuo je Augustina: Nastavite dalje,
brate!
Pater Augustin je nastavio, ali sada neto nesigurnije nego
prije: Molim da primite na znanje daje ono to ovdje govorim
svakome dostupno u Vatikanskom arhivu. Sekta kasnoantikog
gnostika Bazilija, koja je djelovala oko 130. godine nakon
Kristova roenja koristila je maginu rije ABRAXAS, meu
ostalim, za meusobno prepoznavanje, ali i kao maginu
formulu. Rije je navodno sastavljena od poetnih slova
hebrejskih Bojih imena i osim to se sastoji od 7 slova, odlikuje
se i drugim osobitostima: magija slova te sekte kae da formula
ABRAXAS sadri brojevnu vrijednost 365 i kao broj dana u
godini simbolizira Cjelinu, Sveobuhvatnost, Boanstvenost: A-l,
B-2, R-100, A-l, X-60, A-l, S-200. I rije Meithras, gdje dvoglas ei
dolazi iz grkog jezika, sadri u sebi brojevnu vrijednost 365.
Rije Ieosus, ponovno s grkim dvoglasom, ima brojevnu
vrijednost 888. No vratimo se Ivanovu Otkrivenju i tajnovitom
broju 666- prema navedenom slovnom i brojnom sistemu taj
broj proizlazi iz rijei: AKAIDOMETSEBGE. Nita manje
tajnovito od Michelangelova zapisa. Ako meutim uzmemo u
obzir da je Ivan Apokalipsu napisao na grkom jeziku i ako
slova podijelimo u kratice, dobit emo: A.KAI.
DOMET.SEB.GE.- tonu kraticu imena cara Domicijana:
Autokrator Kaiser Dometianos Sebastos Germanikos.
Apokalipsu je Ivan, prema legendi, napisao na Patmo-su, otoku
koji su porazili Rimljani i postoji objanjenje da
je tom skrivenom porukom elio igosati tadanji kult cara i
oboavanje zemaljskog vladara.
Nakon to je pater Augustin zavrio svoj govor, u prostoriji je
nastala tiina.
Prvi se oglasio dravni tajnik kardinal Cascone: Znai vi, brate
Augustine, smatrate da bi Michelangelov zapis mogao

sadravati slinu tajnu. Vi vjerujete da je Firentinac iskoristio

magiju slova neke poganske sekte kako bi se narugao Svetom
Ocu i Crkvi?
Augustin je odgovorio protupitanjem: Imate li vi neko bolje
objanjenje?
Nitko nije na to odgovorio jer je rije preuzeo prefekt konzilija,
kardinal Jellinek: Diskusija je pokazala da sluaj ne treba
podcjenjivati. Zatim je ex officio zaduio patera Augustina
Feldmanna, voditelja Vatikanskog arhiva i prvoga uvara
tajnog arhiva, da nabavi dokumentaciju o tajnim naukama i
kultovima u vrijeme papa: Julija II., LeonaX., Hadrijana VI.,
Klementa VII., Pavla III., Julija III., Marcela II., Pavla IV. i Pija
IV. Profesor povijesti umjetnosti na firentinskom Sveuilitu
Antonio Parenti trebao je potraiti uzroke Michelangelova
mogueg heretizma i njegove dodirne toke s protucrkvenom
milju. Frantisek Kolletzki, zamjenika tajnika Kongregacije za
katoliki odgoj i obrazovanje i rektor Collegiuma Teutonicum
Santa Maria dell'Anima zaduen je da se spezialissimo modo
posavjetuje s nekim semiotiarem vezano za tumaenje zapisa.
Odreeno je da e se sljedei konzilij odrati prvog ponedjeljka
nakon Svijenice.
Tonost gore navedenog zapisnika jame:
Monsinjor Antonio Barberino, biljenik.
Monsinjor Eugenio Berlingero, zapisniar.
Monsinjor Francesco Sales, pisar.
IZMEU DRUGE I TREE NEDJELJE NAKON SVETA TRI
KRALJA
Oratorijanac Augustin nije pamtio da ga je dravni tajnik
kardinal Giuliano Cascone ikada pozvao na razgovor, iako je u
slubi bio ve gotovo trideset godina; arhivar je bez sumnje bio
pri samom dnu hijerarhijskog poretka Rimske kurije. Bio je
naviknut primati pismene naloge, koje je ispunjavao apsolutno
tono. Kurija je kao profinjeni mehnizam sata, u kojem je on tek
najmanji kotai. Upravo je stoga Augustin bio iznenaen kada

ga je monsinjor Raneri, prvi tajnik kardinala Casconea, pozvao

u ured. Pourio je i krenuo preko dvorita Pigna prema
dvoritu San Damaso, gdje se predstavio i naveo razlog posjeta.
Portir ga je nakon kratke telefonske provjere pustio.
Dravni tajnik kardinal Cascone pripadao je malobrojnoj
skupini ljudi koja u Vatikanu i radi i stanuje. Zvukovi fagota
odzvanjali su prvim katom. Svirao je monsinjor Raneri, prvi
tajnik kardinala Casconea. Svaki je slobodan trenutak posvetio
sviranju u slavu Boju, za svoj vlastiti uitak i na zadovoljstvo
kurije. Augustin se popeo na drugi kat, proao cijeli niz
predsoblja te konano dospio u eljenu prostoriju. U sjeanju su
mu ostale dvije sobe, jedna ukraena crvenim baldahinom ispod
kojega je visio papin grb te druga, namjetena tek jednim stolom na
kojem je stajao kri i crveni biret. Prostorija u kojoj se trenutano
nalazio takoer je bila jednostavno namjetena, desetak stolica s
visokim naslonima, a izmeu njih stol koji se gotovo nije ni
primijetio. Tajnik mu je pokazao gdje da sjedne, te neujno otiao.
Visoki su zidovi dvorane bili presvueni crvenim damastom; veliki
prozori bili su zaklonjeni brokat-nim zavjesama proaranima
zlatnim nitima pa je svjetlost u prostoriji bila priguena.
Vrata su se glasno otvorila i uao je kardinal Cascone rairenih ruku
kao Spasitelj, a slijedili su ga prvi tajnik i njegov pomonik, kojeg
Augustin nije prepoznao. Augustin je ustao i naklonio se, a kardinal
je glasno rekao: Patere Augustine, hvaljen Isus Krist! Rukom mu
je pokazao da sjedne te se zaputio na drugu stranu stola. Kratak
pogled prema dvojici pomonika bio je dovoljan da oni neujno
napuste prostoriju.
Nakon to je jedan trenutak vladala tiina kardinal je, pomalo
zbunjeno, poeo govoriti: Pozvao sam Vas jer znam cijeniti vau
promiljenost i umijee rada s dokumentima. Mi smo obojica dio
jednoga tijela od velike vanosti, tijela kurije. Ako sam ja odluna
ruka, koja oblikuje i vijea, tada ste Vi sjeanje ovoga tijela, sjeanje
koje nita ne zaboravlja, ni dobro ni zlo.
Augustin je gledao u tlo. Nije bio siguran treba li odgovoriti, no ipak
je rekao:U slavu Boju i slavu Crkve!

Nakon kratke pauze dodao je: Sluio sam petorici papa, etvoricu
sam ispratio na posljednji poinak, izdao sam mnotvo enciklika i
ispisao tisue spisa. Vjerujem da mogu rei da sam ostavio trag.
Mislim, poeo je kardinal, da ste napravili i vie nego dosta za
jedan ivot...
Ne! prekinuo ga je arhivar.
Molim?
Znam to elite rei. elite rei da sam dovoljno napravio i da se
trebam povui u samostan te ivot posvetiti Bogu. Eminencijo, ja to
ne mogu! Ja trebam svoje spise, arhiv, prainu kao to trebam zrak!
Moe li mi itko predbaciti nemar ili neurednost? Je li se ikada neki
dokument zagubio? Glas mu je bivao sve glasniji, titrao je.
Naravno da ne, oe Augustine. Upravo zato to ste svoju zadau
obavljali tako dobro, ini se prikladno prekinuti prije nego to se
pojave prve pritube, pogreke, prije nego netko kae da je otac
Augustin ostario i ne moe vie obavljati svoju dunost.
Ali moje je pamenje izvrsno, bolje nego u mladim godinama. U
glavi imam signature svih odjela, a ovaj arhiv ih ima vie od ikojeg.
Evo, navedite bilo koji vaan dokument iz crkvene povijesti, kodeks
ili povelju, ja u napamet rei signaturu i moji e pisari to za tren
pronai!
Cascone je podignuo ruke. Oe! rekao je. Ja Vam vjerujem.
Vjerujem i to da ste Vi trenutano najstrunija osoba za to mjesto, ali
isto tako smatram da je neodgovorno ostaviti Vas u slubi
doivotno i istodobno uskratiti priliku mlaima. Ja sam se ve
raspitao i pronaao jednog sposobnog benediktinca iz samostana
Monte Casino, diplomiranog starofilologa, Pija Segonija. A Regula
Svetog Benedikta iz Nursije jest najbolji preduvjet za rad jednog
arhivara.
Dakle tako. Augustin je smeteno gledao u stranu. Osjeao je da
mu se ivot rui pred oima. Dakle tako, ponovio je gotovo
neujno.
Kardinal je ustao, naslanjajui se rukama na stol, te priveo sastanak
kraju: Poniznost je, oe, najdjelotvornije sredstvo na putu prema

spoznaji - in nomine domini. Vrata su se iznenada, kao

arolijom, otvorila te su uli zamjenik tajnika i pomonik.
Vraajui se, Augustin je potiteno piljio pred sebe, razmiljajui o
kardinalovim rijeima, o poniznosti i o Filip-pu Neriju, osnivau
bratstva. Je li Neri poslunost takoer smatrao poniznom? Bi li za
njega to bilo poniavanje samoga sebe ili robovanje? Bi li se
usprotivio takvoj samovolji, takvom cinizmu? Cijeli je svoj ivot
Augustin bio dio stada, onaj koji prima naredbe. Bio je naviknut na
rad i pojam moi bio mu je stran. Nikada nije udio postati pastir.
Ali nikada se oratorijanac nije osjeao toliko nemono. U njemu je
rastao bijes, osjeaj koji mu je dosada bio stran kao islamska vjera.
BLAGDAN PAVLOVA OBRAENJA
Jellinek je redovito jednom na tjedan igrao ah. Igranje moda nije
prava rije za taj poboni in gotovo ritualnoga karaktera, koji je
poinjao ceremonijalnim otvaranjima ili piece toucheom.
Kardinal je pripadao onoj skupini ljudi koji ah ne igraju ve trebaju,
koji su odani svojoj strasti. esto je prekidao pobonu molitvu kada
bi se dosjetio nekoga novoga gambita, poteza kojim se rtvuje jedna
ili vie figura s odreenim ciljem. Budui da je meu ahistima bilo
uobiajeno nove gambite detaljno opisivati, davao im je imena s
obzirom na mjesto u brevijaru na kojem je stao u trenutku kada je
dobio novu ideju. Naravno, imena kao Rimljanin-13, Efez-3 bila su
poznata samo u Vatikanu.
Prvi kardinalov protivnik bio je Ottanni, koji je obino potpuno
bezopasno otvarao igru e2-e4 (na to je Jellinek takoer nevjeto
odgovarao s e7-e5), ali ija je igra svaki put bila sve bolja. Nakon
njegove smrti Jellinek je pronaao novog protivnika, biskupa Phila
Canisiusa, voditelja IOR-a (Instituto per le Opere Religiose). Njegov
je posao, prema miljenju laika, imao vie veze s novcem nego s
religijom. To je ahovsko prijateljstvo dodue trajao vrlo kratko,
budui da je Jellinek prezirao Canisiusov nain igre, temeljen na
bezobzirnoj razmjeni figura. Kardinal je uivao u pozicijskoj igri i
smiljanju iznenaujuih strategija. Otada je igrao s monsinjorom

Williamom Sticklerom, papinim komornikom. Susretali su se

najee petkom, uz bocu Frascatija. Stickler je bio izvanredan
partner u ahu, ne samo zato to je igrao promiljeno i sa zavidnom
elegancijom ve i stoga to je gotovo svaku varijantu poznavao po
imenu i o svakoj je znao neku anegdotu. Sredite njihova svijeta tada
se nalazilo ispod staromodne stojee svjetiljke u kardinalovu salonu,
ija se svjetlost prelijevala preko ezdeset i etiri polja. Tek su ih
pravilni otkucaji baroknog sata podsjeali na stvarnost.
U papinskoj riznici {Sala di merce), gdje su se uvali vrijedni
papinski pokloni, nalazila se mona ahovska ploa, izraena od
zlata i ljubiastog emajla, zajedno sa srebrnim i zlatnim figurama,
veliine ake. ah je bio poklon kneza Orsinija. ahovska ploa
stajala je nekoritena i spremna za igru izmeu pokala i raskonih
svezaka sve dok, ima od toga dvije godine, Stickler nije kardinalu
ispriao o njoj. Tada je izmeu njih poela naizgled beskrajna partija.
O njoj nisu nikada priali, iako su vjerovali da mogu prepoznati
reakciju na posljednji potez. Ponekad je trajalo tjedan dana, ponekad
dva, dok bi se situacija na raskonoj ploi izmijenila i dok bi onaj
drugi doao na red. No, to je bio dio preutnog dogovora. Kako je
vrijeme odmicalo, tako su potezi bili smisleniji i rafiniraniji. Jednom
nakon to je Jellineku trebalo gotovo 3 tjedna da izvede naizgled
jednostavan, gotovo bijedan potez, kula s a4 na e4 (to se u
konanici pokazalo kao briljantan potez), Stickler je na sljedeem
njihovu sastanku usputno prokomentirao da ah moda nije igra za
ljude njihovih godina; naime, najdua partija ikada trajala je ak 27
godina. Vie od toga nije rekao.
I veeras je u salonu kardinala Jellineka u palai Chigi trajala jedna
takva partija. Kardinal je kao uvijek napunio ae i pomaknuo
pjeaka s e2 na e4. Stickler je svog pjeaka pomaknuo s TI na e5 i
rekao: Pjeaci su dua aha.
Kardinal je kimnuo istodobno dok je desnog lovca sputao na polje
c4.
Nisu to moje rijei! komentirao je monisnjor. To je rekao Filidor
prije dvije stotine godina, ahovski genij i komponist, umro je u
Londonu iako je bio Francuz.

Kardinal se trudio ignorirati Sticklerove rijei, budui ih je smatrao

nespretnim pokuajem odvraanja pozornosti u toj poetnoj fazi
igre. Izgubiti koncentraciju znailo bi protivniku dati veliku
prednost. Naravno da je znao tko je Filidor, koji ahist nije za njega
uo!
Stickler je u meuvremenu svog lijevog lovca, uporno ga nazivajui
biskupom, premjestio na c5. Kardinal je zatim pomaknuo kraljicu na
h5 i zaprijetio kralju. Sah! uzviknuo je kardinal, dok je monsinjor
ponavljao: Kraljice su skupe, kraljice su skupe.
Sada treba vidjeti koliko se isplatio naizgled agresivan potez
kardinala Jellineka. Znao je da odgovarajua protivnikova reakcija
moe znaiti pogreku i neugodan gubitak vremena, budui da ga
moe natjerati na bijeg. No, za to je bio potreban pametan i razborit
potez. I zaista, Stickler mu je parirao filidorskom sigurnou,
stavivi svoju kraljicu na e 7.
Ne, izgleda da ovo nije moja igra, pomislio je kardinal, i dotaknuo
desnoga konja. Monsinjor je primijetio nesigurnost svog protivnika i
nasmijeio se. Postoji li jae oruje od smjekanja protivnika! Stickler
je zatim rekao: Pria o sikstinskim freskama je zaista neobina! Ta
je reenica kardinala u potpunosti izbacila iz takta.
Jellinek je utio i zbunjeno zurio u svoga konja. Stickler je pokuao
prekinuti neugodnu tiinu: Bit u iskren, gospodine kardinale,
nisam toj stvari u poetku pridavao veliku vanost. Nisam smatrao
da bi osam slova na jednoj freski moglo predstavljati problem za
Crkvu. No ipak...
Da? pitao je Jellinek napeto. Ipak? Konano je stavio konja na f
3.
Tada sam uo interpretaciju oca Augustina o Ivanovu
Otkrivenju i znaenju broja 666, iza kojeg se skrivalo ime cara
Domicijana. Moram priznati da tu no nisam mogao zaspati, niti
izbaciti tajnovita slova iz glave.
Crne su na potezu! upozorio je kardinal, pokuajui ostaviti
hladnokrvan dojam, iako je bio pun straha. Bojao se sljedeeg
protivnikova poteza, shvativi da je krenuo u napad. Bojao se i
monsinjorovih pitanja, na koja danas nije mogao odgovoriti kao niti

na izazove dananje ahovske igre. Napravio je pogrean potez i

morao je gledati kako Stickler stavlja konja na c 6 i kree u napad.
Ponekad, poeo je Jellinek, ponekad sumnjam da je Sokrat bio u
pravu kada je rekao da za ovjeka postoji samo jedno Dobro i da je
to znanje i samo jedno Zlo, odnosno neznanje! Bez sumnje, znanje je
prouzroilo mnogo zla na ovome svijetu.
Smatrate da bi bilo bolje da zapis na svodu Sikstinske kapele
nikada nije otkriven?
Jellinek je utio i rastresenim pokretom dotaknuo svog konja, ali se
istodobno ispriao: J'adoube - ispravljam. to pokree, poeo je
ispoetka, ovjeka poput Michel-angela da u svoje djelo unese
takvu tajnu? Nije to vjera! Sve su tajne vraje djelo. Gore izmeu
proroka i proroica skriva se vrag koji nikada ne pokazuje svoje
pravo lice. Skriva se iza neobinih maski, a slova su najomiljenija i
najea vraja maska jer su mrtva. Njih duh dovodi u ivot. Jedno
slovo stoji za jednu rije, jedna rije za jedan svjetonazor, dakle jedna
rije moe uzdrmati jedan svjetonazor do temelja.
Stickler je podignuo glavu. Kardinalove su ga rijei duboko
uznemirile, te je igra, u kojoj je danas bio u velikoj prednosti, pala u
drugi plan. Vi priate, rekao je oprezno, kao da znate vie nego
to priznajete.
Nita ja ne znam! odgovorio je kardinal grubo. Ba nita, osim da
je Michelangelo bio svjetski poznata osoba i da su se najvanije
osobe toga doba s njim druile. Dakle, moemo pretpostaviti da je i
njegovo znanje bilo puno ire nego veine drugih ljudi i da je
dostignuo nove dimenzije svijesti, dimenzije koje su kranima bile
zabranjene. Samo se tako mogu objasniti njegove krivovjernike
ideje.
Stickler je bio osupnut, odjednom je problijedio i kardinal se pitao
otkud takva promjena u njegovu dranju. Jesu li ga uznemirile rijei
o Michelangelu ili injenica da je elio odigrati damu na polje e 5, ili
se moda iza njegova vidljivo smetenog pogleda skrivala nova
ubitana kombinacija. Sticklerov je gledao mimo Jellineka, ali kada
se kardinal okrenuo iza sebe nije ugledao nita to bi ga toliko
moglo uznemiriti osim bezopasnog smedeg paketa, na kojem su

stajale dvije crvene papue i raskone naoale. Mon-sinjor je

izgledao izbezumljeno, problijedio je.
Kardinal je bio zateen, ali nije vjerovao da sadraj paketa moe biti
uzrok takvom oku. Razmiljao je kako e Stickleru objasniti sadraj
tog paketa ako ga upita.
Monsinjor je odjenom ustao. Zateturao je, ruke je drao ispred sebe i
krenuo prema izlazu. Rekao je: Izvinja-vam se! i napustio
prostoriju, ne pogledavi kardinala.
Ulazna su vrata zalupila. Jellinek je zbunjeno oslukivao tiinu.
ETVRTE NEDJELJE NAKON SVETA TRI KRALJA
Kardinal Cascone sluio je svetu nedjeljnu misu u crkvi Svetog
Petra. Zbor je pjevao misu pape Mar-cela, njegovu najdrau.
Cascone je sluio misu u crvenoj sveanoj odori ukraenoj resama.
Asistirali su mu Phil Ca-nisius, monsinjor Raineri i dva
benediktinca. Pri itanju Evanelja Cascone je odabrao iz Mateja 8,
23 do 27, gdje je Isus pokorio olujno more.
...Najedanput se na moru podie tako velika oluja da valovi gotovo
pokrie ladicu. A Isus je spavao. Tada pristupie uenici k njemu,
probudie ga i rekoe mu: Gospodine, spasi nas, izgibosmo!
Malovjerni - ree im-zato se toliko straite? Tada ustade,
zapovjedi vjetrovima i moru, i nastade duboka tiina...
Tijekom mise Cascone je razmiljao o itanju Evanelja. Crkva je ve
preivjela mnoge oluje. Znae li znakovi, koji su se tajanstveno
pojavili na svodu kapele, da e se Crkva nai pred novim
problemima? Dravni tajnik Cascone bio je odgovoran kapetan
svog broda i mrzio je turbulencije.
Nije se mogao othrvati mislima o sikstinskoj tajni, i dok je nakon
zadnjeg korala hodao prema kapeli Orsini, sakristiji crkve Sv. Petra,
razmiljao je: Brate, danas nisi koncentriran.
Ne moe se rei da su Cascone i Canisius bili prijatelji, ali su
svakako bili ljudi istoga kova. Razumjeli su se unato razliitom
podrijetlu - jedan je bio potomak starog rimskog plemstva, drugi sin
amerikog farmera, ali su obojica posjedovali istu logiku i nain

govora, svojstven tadanjim potomcima jezuita. Njihova je bliskost

bila trn u oku drugim lanovima kurije, budui da su Cascone,
dravni tajnik, i Canisius, bankar, predstavljali svjetovnu vlast
Vatikana.
Sveano ukraena kapela Orsini izgledala je tog nedjeljnog
prijepodneva kao nebeski kolodvor. Pri presvlaenju su im
pomagala dva zborska pjevaa. Dok je Canisius preferirao
jednostavnu crnu odjeu, Cascone je nosio raskoan mantil od
crvene svile, crvenu kapu s uskom vrpcom i zlatnim resama i crvene
cipele sa zlatnom kopom. Nakon presvlaenja Cascone je Canisiusa
povukao na stranu. Plavo i bijelo svjetlo to je prodiralo kroz ocrtana
prozorska stakla obojalo je njihova lica blijedim tonovima.
Razgovarali su poluglasno ispod jedne prozorske nie.
Vi ste ludi, siktao je Canisius. Svi ste poludjeli zbog osam
smijenih slova. ini se da je netko pogodio u osinje gnjezdo. Ne
mogu vjerovati da se Crkva tako lako moe uzbuditi - zbog osam
smijenih slova!
Cascone je podignuo ruke. to da radim? Boe moj, ja nisam za to
kriv. Meni bi takoer bilo drae da su restauratori slova odmah
izbrisali, ali sada su tu i ne moemo to preutjeti, Phile.
Canisius je odjednom puknuo: Pa pronaite onda objanjenje za ta
prokleta slova!
Kardinal je Canisiusa okrenuo u stranu kako nitko ne bi uo o emu
govori. Phile, odgovorio je, ja radim sve to je u mojoj moi kako
bismo pronali rjeenje. Zaduio sam Jellineka ex officio da rijei
problem. On je sazvao konzilij najboljih strunjaka koji raspravljaju
o tom problemu sa svih moguih aspekata.
Raspravljaju! Muka mi je im ujem tu rije. Tako problem nee biti
rijeen. Ne vjerujem da bi sikstinska tajna mogla biti opasna za
Crkvu.
Iz tvojih usta u Boje ui! Ali svijet udi za tajnama. Ljudi nisu vie
zadovoljni ako imaju hranu i odjeu, automobile i etiri tjedna
godinjeg odmora. Ljudi ele tajne. Nije bitna religijska punoa ve
ono mistino, tajnovito u religiji. Osam zagonetnih slova na
stoljetnoj freski, to je ono to ljudi ele. A najgore to moemo

napraviti jest objaviti otkrie prije nego to moemo ponuditi

logino objanjenje za njega.
Isuse i Marijo, pa pronaite ga konano, ali prije nego bude
prekasno. Zna da sam od poetka bio protiv tog istraivanja, a zna
i zato. Sada, kada se vrag ve uvukao u vatikanske hodnike, gdje
ostavlja svoje odvratne hrpice, moje je neprihvaanje preraslo u
mrnju i ljutnju pa razmiljam kako da to rijeim.
Non in verbis, sed in rebus est! Cascone se potajno
nasmijao. Ne znam jesam li uinio dobro kada sam otjerao
Augustina. On je pametan ovjek i ako netko moe rijeiti tajnu,
onda je to on. Trebao si uti njegov govor pred konzilijem; on ne
posjeduje samo golemo znanje ve i talent za kombiniranje.
Otkrivenje je iskoristio kako bi pokazao da se svaka zagonetna
kombinacija slova ili brojeva moe rijeiti ako pronae klju. Ali taj
se klju najee nalazi ondje gdje e ga posljednje traiti. Augustin
je pomou gnostika Bazilija otkrio da se iza broja 666 skriva rimski
car Domicijan. Tko e, ako ne Augustin, razotkriti tajnu?
Canisius je bio vrlo uzbuen. Razlog zbog kojeg sam te molio da
ga se rijei nije njegova nesposobnost ve strah od njegove
pronicljivosti. Bojim se da ne pone otkrivati stvari za koje je bolje da
ostanu skrivene - zna o emu govorim.
Casconeov izraz lica odraavao je njegovu bespomonost dok je
neujno kimao prolaznicima u znak pozdrava. Teko je uhvatiti
jazavca, ako si ustrijelio psa.
Sto je s benedikticem iz Montecassina?
Cascone je okrenuo oima. On je zasigurno iskusan, obrazovan
ovjek, ali otac Pio ve vie od etrdeset godina nije bio u Rimu,
nedostaje mu pregled koji Augustin ima, ako me razumije.
Pio je ovjek po mom ukusu, njega se ne trebamo bojati. Augustin
nema srama, jer nita nije besramnije nego znanje o vlastitom
znanju. To je znanje besramnije od svih babilonskih kurvi i ono
sadri svu mo ovoga svijeta; jer znanje je mo - vrag je onaj tko je to
rekao. Casinius je naprio usta kao da eli pljunuti.
Sss! Cascone ga je upozorio da se suzdri. Bit e teko bez
Augustinove pomoi, svi emo strahovati dok se zagonetka ne

razjasni, dok nam opasnost visi nad glavama, strah nee napustiti
nae redove.
Strah od ega? Michelangelovih krivovjernih misli? Crkva je u
svojoj povijesti izdrala i vee opasnosti. Preivjet e i ovu, siguran
sam!
Cascone je dugo utio, da bi konano rekao: Razmisli o opasnosti
koju spominje prorok Danijel. Kada je babilonski kralj Baltazar u
pijanstvu omalovaavao Boga, pojavila se ljudska ruka i na zidu
njegove palae na armejskom pismu napisala: meneh tekel u
pharsin. Poznato ti je da je Danijel bio taj koji je protumaio
tajnoviti zapis: Bog je izmjerio tvoje kraljevstvo, bio si vagan i
naeno je da si prelagan, tvoje kraljevstvo je razdijeljeno. Kralj
Baltazar bi ubijen iste noi, njegovo kraljevstvo razdijeljeno.
To je bilo prije dvije tisue i petsto godina!
Zar to neto mijenja?
Canisius je razmiljao. Michelangelo je bio slikar, ne prorok!
Kipar! Upao mu je Cascone u rije. Kipar, ne slikar. Papa Julije
Michelangela je prisilio da slika. Biskup Rima se nije ba razumio u
umjetnost pa je mislio da onaj tko od mramora moe napraviti kip
kardinala od San Dionigia moe uljepati i svod Sikstinske kapele.
Gospode Boe! mrmljao je Canisius, a Cascone je nastavio:
Ne smijemo pretpostavljati da se iza Michelangelo-va zapisa kriju
poboni psalmi. Ne trebamo se bojati ako je Michelangelo hulio
protiv crkvenog uenja ili protiv inkvizicija - svi znamo da to nije
bila najsretnija institucija, ali ovjek koji je naeg Gospodina Isusa
prikazao kao anela osvete, vjeruj mi brate, taj ovjek nije lakrdija.
On e se preko tijela koja je svojom rukom stvorio uzdignuti kao
pobjednik nakon masakra.
Moda su tvoja filozofska stajalita promiljena, ali tvoja mata
prelazi granice moga shvaanja. No, mogu si vrlo dobro predoiti
kako e iz potrage za rjeenjem ovog problema proizai stvari koje
e nam zadati puno vie glavobolje nego sam polazni problem. Vie
od toga neu rei.
Kardinal je mahao prstom: Sluaj se obrauje spezialissimo
modo, razumije?

Upravo zato. Navedi mi jednu tajnu koja je unutar ovih zidova

ostala tajna. to je vea tajna, to se o njoj vie pria. elim rei da bi
najgore bilo uskratiti pristup u kapelu.
To nitko ne eli, objasnio je Cascone, no to ako se sluaj otkrije
prije nego pronaemo odgovarajue objanjenje?
Razmiljao sam o tome. Jednostavno treba priguiti rasvjetu u
kapeli i objasniti da je to napravljeno zbog restauracije, kako svjee
oiene boje ne bi bile oteene jakim svjetlom, ili neto slino.
Kardinal Cascone kimnuo je u znak slaganja i obojica su krenuli
dugakim hodnikom prema Petrovoj crkvi. Cascone je govorio u
hodu: Ne znam, ponekad mi se ini da je to dio nekog Bojeg plana
kojim nas eli kazniti zbog nae oholosti. Svijet je zao, besraman i
pun lai, zato bi nam ovdje bilo drugaije.
Uli su u crkvu Svetog Petra i proli pored natpisa gdje su zapisani
svi pape iz crkvene povijesti. Iz kapele Colonne uo se koral, koji je
irio pobonost i poniznost.

TAKOER ETVRTE NEDJELJE NAKON SVETA TRI

KRALJA
Istodobno je monsinjor William Stickler, papin komornik, kroz
bonu ladu crkve ulazio u kapelu Clementinu, ispod ijeg je oltara
bio pokopan papa Grgur Veliki. Kratko se zaustavio pokraj groba
pape Lea XI. iz obitelji Medici. Pogledao je natpis na podnoju: SIC
FLORUI. Natpis se odnosi na injenicu da je papa Leo XI. vladao tek
24 dana 1605. godine. Istodobno je promatrao ispovjed-aonicu
iscifranu, baroknu grdosiju, kao da je ekao neki znak. Iz daljine je
bilo teko vidjeti sjedi li tko u njoj. Odjednom se na dvokrilnom
staklenom prozoriu ispovjeda-onice pokazao uzak otvor kroz koji
je provirio bijeli rubac. Stickler je istog trenutka pourio prema
ispovjedaonici i uao kroz desna vrataca.

Na drugoj strani reetke nalazio se prefekt Kongregacije za

bogotovlje i disciplinu sakramenata, kardinal Giuseppe Bellini.
Monsinjor je djelovao uzbueno, a glas mu je titrao dok je aptao:
Eminencijo, Jellinek ima papue i naoale Ivana Pavla. Vidio sam
ih vlastitim oima.
Nemir se sada proirio i na sugovornika. Jellinek? apnuo je
kardinal. Jeste li sigurni?
Itekako sam siguran! Strickler je povisio glas, a kardinal gaje
uutkavao: Psssst...!
Komornik je nastavio apui: Eminencijo! Dobro sam poznavao
papue, a i naoale pape Ivana Pavla, i stavit u ruku u vatru da sam
ih vidio kod Jellineka. Nalazile su se u salonu palae Chigi,
polegnute na nekakav smei papir.
Bellini se prekriio i promrmljao nekoliko rijei od kojih je Stickler
razabrao samo: Neka Bog bude s nama. Zatim je nastavio, u
poetku glasno, odmah potom apui: Brate, znate li to to znai?
To ili znai da je Jozef Jellinek stajao iza zavjere ili je barem bio
sudionikom urote protiv pape Ivana Pavla.
Ni ja ne vidim drugaije objanjenje, apnuo je Stickler, i svjestan
sam ozbiljnosti tvrdnje.
Moj Boe, kako ste to otkrili? Bellini se trudio da ne povisuje ton.
Vrlo lako. Kardinal i ja jednom na tjedan igramo ah. Jellinek je
izvrstan igra, prije je igrao protiv Ottanija, a njegovi su gambiti
poznati. Prolog smo se petka, kao i obino, nali na partiji aha.
Jellinek mi je djelovao rastreseno. Sjedili smo u salonu, kao uvijek, i
iako je Jellinek igru otvorio uspjenije od mene, nakon nekoliko
poteza natjerao sam ga da se brani. Usred igre privukla me komoda
na kojoj je bio smei paket, a na njemu papue i naoale.
Kaete da je paket bio otvoren, a Jellinek se nije trudio sakriti ga?
Tako je, upravo je to bila druga stvar koja me okirala. Bio sam
iznenaen injenicom da se corpus delicti nalazi usred prostorije
i da se Jellinek uope ne trudi sakriti ga, tim vie to je znao da
dolazim.
Dakle, on je to napravio namjerno, apnuo je Bellini.
Stickler je odvratio: Da, mislim da nema drugog objanjenja.

Bellini se ponovno prekriio, no ovaj put sporije. Dodirnuo je elo,

prsa i ramena, a istodobno mrmljao: Ave Maria, gratia
plena...
Kada je Bellini zavrio molitvu, Stickler se ispriao to je predloio
sastanak na tako neuobiajenome mjestu, ali budui da u Vatikanu
svi zidovi imaju ui, mjesto mu se inilo najsigurnijim. Bellini je
rekao da je dobro napravio te je sklopljenih ruku piskavim glasom
mrmljao rijei iz Otkrivenja: Blago onima koji peru svoje haljine
tako da dobiju pravo na stablo ivota i da mognu ui u grad na vrata. Vani ostaju psi i vraari, bludnice i ubojice, idolopoklonici i svi
koji ljube i govore la.
Stickler je sluao njegove rijei kao pobonu molitvu, a kada je
Bellini zavrio, proaptao je: Ja ne elim vjerovati da je papa Ivan
Pavao rtva urote, ne, ne, ne, moj razum odbija prihvatiti. Triput
se dlanom lupio po elu. Nisu li za njega govorili da je radosni
papa, nije li svijet priao o njegovoj dobroti, zdravom razumu,
ovjenosti. Nije li volio ljude, za sebe je govorio da je samo ovjek i
nita vie?
Upravo je to bila njegova pogreka. Nakon to je umro Pavao, koji
je prerano ostario, neodluan i rezigniran, Rimska kurija ili barem
neki njezini krugovi eljeli su da Crkva dobije odlunog vou,
nekog kao to je bio Pio XII., tko e igosati marksizam, odbiti svaku
potporu teroristima iz June Amerike i prekinuti interes Crkve za
probleme Treeg svijeta. Umjesto toga dobili su Ivana Pavla, koji se
smjekao, rukovao s komunistikim gradonaelnikom Rima i
otvoreno govorio kako Crkva trenutano nije na vrhuncu.
Ali Ivan Pavao nije pao s neba! Kardinali su ga sami izabrali!
Pssst! Bellini je uutkavao Sticklera. Bili su ogoreni upravo zato
to su ga oni izabrali, i upravo zato to su ga pretpostavili ostalim
kandidatima, njihova je mrnja postala nepredvidljiva.
Dragi Boe! Pa nisu ga zato morali ubiti!
Kardinal je utio i rupiem brisao znoj sa ela.
Ubili su ga! ponovno je poeo Stickler. Od poetka nisam
vjerovao da je umro prirodnom smru. Nikada nisam u to vjerovao.

Dobro se sjeam tadanjeg ozraja, imao sam dojam da unutar kurije

postoji kurija.
Kurija je oduvijek imala razliite grupacije, konzervativne i
progresivne, elitne i populistike.
Naravno. Ivan Pavao nije bio prvi papa kojemu sam sluio i zato
mogu rei da nikada nije bilo toliko podmuk-losti i tajnih saveza kao
u 34 dana njegova pontifikata. inilo se da je svatko svakome
neprijatelj, veina je sa Svetim Ocem komunicirala jo samo
pismeno, to je njemu predstavljalo golemo optereenje.
Sveti Otac se jednostavno preopteretio...
To je slubena verzija, ali nije bilo razloga da se odbije zahtjev za
autopsijom.
Stickleru, kardinal je aptao ali ljutito, znate dobro da jo nikada
nije provedena obdukcija niti na jednome papi!
Da, znam, ali do dana dananjega se pitam zato, budui da se
postupak obrade mrtvaca niti najmanje ne razlikuje o postupka
kojem su bili podvrgnuti posmrtni ostaci Svetog Oca. Pogrebnici su
oko njegovih zglobova i oko prsa vezali uad te zgreno tijelo svog
snagom rastegnuli. Bilo je to sve samo ne uzvieni trenutak. ulo se
kako kosti pucaju. Eminencijo, vidio sam to.
Profesor Montana je jasno utvrdio da je uzrok smrti bila koronarna
konkluzija.
Eminencijo! Sto je drugo mogao zakljuiti nakon to je na krevetu
ugledao mrtvaca zgrenih nogu, koji u lijevoj ruci dri registrator,
dok mu desna mlitavo visi s kreveta? Montana je ponovio postupak
koji pamtim jo iz doba smrti Pavlove u Castel Gandolfu: izvadio je
zlatni eki, s lica mu maknuo naoale, odloio ih na noni ormari
te ga tri puta lupio ekiem po elu, istodobno ga pozivajui krnjim
imenom. Kada je odgovor i nakon treeg puta izostao, proglasio je
Svetog Oca Ivana Pavla I. mrtvim. Requiescat in pace. Amen.
udne su se stvari poele dogaati tek kada je uao dravni tajnik.
Bilo je 5 sati i 30 minuta, a on je bio svjee obrijan i vrlo priseban.
Objasnio mi je da e slubena verzija glasiti kako sam ja Svetog Oca
pronaao mrtvog u krevetu dok je u rukama drao knjigu o
Kristovu potomstvu, a ne registrator s dokumentima. Naravno da

sam se zapitao emu to izvrtanje injenica, zato se ne smije znati to

je drao u rukama i da ga je ustvari pronala asna sestra Vincenza,
koja mu je svako jutro donosila kavu. Zato te lai?
to je s papuama i naoalama Svetog Oca?
Ne znam, one su u kaosu odjednom nestale, isto kao i spisi koji su
bili razbacani po podu. U poetku tomu nisam pridavao pozornost
jer sam mislio da je te stvari uzeo dravni tajnik. Tek poslije, nakon
to je Ivan Pavao uklonjen i nakon to sam pokuao doznati gdje se
ti predmeti nalaze, postalo mi je jasno da je netko pokrao mrtvog
Papu.
A Jellinek? Mislim, kada je on uao u sobu? Jellinek? On nije bio
nazoan. Koliko je meni poznato, kardinal Jellinek toga dana uope
nije bio u Rimu.
To se slae s mojim opaanjima, Stickleru. Koliko se ja sjeam,
Jellinek je bio na Prvom kardinalskom zboru tijekom Sede
Vacante u dvorani Bologna, iako je zbor odran tek sutradan.
Dakle, kardinal Jellinek ne moe biti poinitelj - ak ako ste vi u
pravu. Uostalom Stickleru, bolje je za vas da utite, jer bude li se
sluajem poela baviti Rota, postat ete glavni osumnjieni.
Komornik je na to skoio, elei otii iz ispovjeda-onice, ali je Bellini
zatraio da ostane, rekavi da ga je krivo shvatio. Naime, nije ga htio
optuiti ve upozoriti jer ako se bude pokrenuo sudski postupak,
postat e krunski svjedok, budui da je zadnji vidio Svetog Oca,
naavi ga mrtvog u krevetu.
Ali ja ga nisam pronaao, tu je glasinu proirio dravni tajnik!
Monsinjor se vie nije mogao suzdrati i glas mu je drhtao.
Bellini se trudio umiriti ga, uvjeravajui ga da nije vano to on,
Bellini, vjeruje, ve je mjerodavno ono to otkrije Vrhovni sud
Katolike crkve, koji ga nee potedjeti munih ispitivanja. Bitno je
da shvati da kao papin komornik moe biti optuen da mu je u
lijekove, kojima se Papa obilato sluio, podvalio otrov.
Nakon tih rijei uslijedila je dugotrajna tiina. Kardinal Bellini
razmiljao je o onome to je upravo rekao Stickleru. Stickler si je
pokuavao predoiti kardinalove rijei i u glavi mu je rastao oblak
sumnje. Moda Bellini ne pripada onoj grupaciji kojoj je mislio.

Prema onome to je upravo uo Bellini bi mogao biti lan

Casconeove grupe, ili moda Jellinekove?
Eminencijo, poeo je Stickler aptom, to mi je sada initi?
to ste rekli Jellineku? Jeste li mu dali do znanja da znate to ste
vidjeli u salonu?
Ne. Rekao sam da mi je iznenada postalo muno te sam se ispriao
i otiao.
Dakle, Jellinek ne zna to ste otkrili?
Uz pretpostavku da to nije napravio s namjerom, ne.
Onda emo zasada ostaviti tu stvar na miru, In nomine
domini.
Monsinjor William Stickler, papin komornik, jo je tog istog dana
kardinalu Jellineku poslao pismo isprike, objasnivi da se onoga
dana nije dobro osjeao te da se veseli sljedeoj partiji.
SVIJENICA
Istoga dana naveer kardinal Jellinek se uspinjao po stubitu palae
Chigi. Portirska je loa bila prazna, to je bila rijetkost. Kardinala je
proimao ugodan osjeaj iekivanja. Obuzet grjenim mislima,
stupao je po stepenicama, trudei se da to glasnije najavi svoj
dolazak. Stigavi do treeg odmorita, konano ju je ugledao, nabijenu i debeljukastu, kako mu silazi u susret, ljuljajui bokovima.
Buona sera, Eminenza! pozdravila ga je prijateljski jo iz daljine,
odjevena u tanki, crni, jeftini haljetak. Zbog pogleda na nju osjeao
se kao Mojsije na gori Nebo odakle mu je Bog pokazao obeanu
zemlju i rekao da u nju ne smije ui.
Buona sera, signora Giovanna! odvratio je Jellinek pristojno,
trudei se da mu glas zvui osobito ugodno, no kada mu nije
uspjelo, zbunjeno se nakaljao.
Prehlaeni? upitala je domaica ljubazno. Proljee nikako da
stigne ove godine. Smjestila se jednu stepenicu vie od njega, a
kada ju je zaobiao, uzvratio je kaljucajui: Nita udno po
ovakvom vremenu, signora Giovanna. Malo je hladno, malo toplo!

Nastavio je dalje bez da joj je uputio iti jedan pogled - iako mu nita
ne bi bilo drae od toga.
Istodobno osloboen i razoaran zatvorio je ulazna vrata za sobom.
Odmah je primijetio da je netko u stanu. U salonu je gorjelo svjedo.
Sestro? viknuo je, ali nije bilo odgovora. udno, franjevka nikada
u ovo doba nije bila u stanu. Vrata salona bila su, protiv svih obiaja,
otvorena. Uavi, kardinal se prestraio. U naslonjau je sjedio
sveenik odjeven u crno.
Tko ste vi? to elite? Kako ste uli? Sva je ta pitanja Jellinek elio
postaviti, ali rijei mu nisu izlazile iz usta.
ovjek u crnom, kardinal nije vie bio siguran je li to neki sveenik
ili sam vrag, pogledao ga je i rekao bez okolianja: Eminencijo,
jeste li dobili moj paket?
Znai, vi ste mi poslali misteriozni poklon?
Ne dar - upozorenje!
Kardinal je bio zbunjen. Upozorenje? - Tko ste vi? to elite? Tko
vas je pustio unutra?
Neznanac je odmahnuo rukom. Znai, sadraj paketa nije vam
poznat? Ivan Pavao...
Jesus Maria. Jellinek je zastao. Kada je stranac spomenuo to ime,
postalo mu je jasno o emu je rije. Osjetio je kako mu krv navire u
obraze. Naoale i papue 34-dnevog pape Ivana Pavla! Da, sada se
sjeao kako su tog rujna kolale glasine da je Papa pokraden, ali tada
nije tome pridavao pozornost. Nestale su razne beznaajne stvari.
ak se govorilo da su ga ubili kako bi se doepali tih stvari. Sve ga
se toga kardinal sada prisjetio, a neznanac bezizraajna lica nastavio
je dalje. Sada shvaate?
Shvaam? Jellineka je odjednom obuzeo neobjanjiv, smijean,
bijedan osjeaj straha od osvete stranca u crnom. Bojao se kao Elizej
pred bijesom Jezabelinim.
Ne, rekao je kardinal, ne razumijem nita. Recite, to elite i tko
vas je poslao?
Stranac se zlobno iscerio. Postavljate previe pitanja, gospodine
kardinale. Iskonski je grijeh takoer bilo pitanje.

Recite napokon to elite!" Ponovio je kardinal prodornim glasom.

Ruke su mu drhtale.
Ja? upitao je stranac s podsmijehom. Nita. Dolazim prema
nalogu viih krugova koji ele da se istraivanje natpisa iz Sikstinske
kapele prekine!
Kardinal je utio. Bio je spreman na mnogo toga, ali ova mu je izjava
oduzela snagu govora, pa je potrajalo dok je doao k sebi.
Gospodine, poeo je uzbueno, u Sik-stinskoj je kapeli otkriveno
osam tajanstvenih slova, koja se ne mogu preutjeti ili zaboraviti i
mogu biti od kobnog znaenja za Crkvu. Ja sam ex officio
zaduen da pronaem objanjenje, koje e instituciju Crkve ouvati
od veih teta te sam kao predsjedajui Svetog oficija sazvao konzilij
koji treba pronai rjeenje problema. Kakvi god bili vai motivi,
budite sigurni da bi najvea glupost bila obrisati ili precrtati slova.
Tek tada bi se otvorile mogunosti mnogobrojnih nagaanja.
To moe biti istina, uzvratio je stranac. Varate se samo u
jednome: zahtjev da prekinete istragu nije tek pusta elja ili molba,
to je zapovijed!
Ali ja sam ex officio zaduen...
ak i da vas je sam Gospodin Isus zaduio, morate prekinuti
istragu. Pronaite brzo nekakvo objanjenje, platite nekog
strunjaka i objavite rezultate njegovih istraivanja, ali prekinite
rad konzilija.
to ako odbijem?
Ne znam ima li kurija vie koristi od vas ako ste ivi ili mrtvi. Paket
vam je poslan da shvatite o kakvoj je ozbiljnoj situaciji rije. Naime,
ako je bilo tako lako rijeiti se jednog Svetog Oca, budite sigurni,
rijeiti se jednog kardinala jo je lake. Vaa smrt ne bi stigla niti na
naslovnice, moda bi izaao mali lanak u dnevnim novinama
Osservatore Romano pod naslovom Kardinal Jellinek
podlegao ozljedama nakon nesree ili Kardinal Jellinek poinio
samoubojstvo - ne vie od toga.
utite!
utnja? Kurija, kojoj i vi pripadate, poinila je vie pogreaka
utnjom nego govorom. Bit e mi ao ako se ne dogovorimo, ali

siguran sam da neete poiniti nekakvu glupost - poinjem se

ponavljati.
Kardinal se pribliio zagonetnom strancu. Bio je bijesan i dotuen.
ujte, vi neobini sveti ovjee, kardinal ga je uhvatio za
ramena, napustite ovog trena moj stan, jer...
Jer? pitao je sveenik izazivajui.
Kada je shvatio koliko smijeno zvui ta prijetnja, kardinal ga je
pustio. Na stranevu se licu licu pojavio isti pokvareni smijeak.
Dakle, dobro, rekao je tajanstveni sveenik i otresao halju na
mjestima gdje ga je kardinal uhvatio rukama. To nije moja stvar. Ja
sam ovdje samo glasnik, zadau sam ispunio. Laudetur jesus
Christus.
Pozdrav je zvuao udno. U rijeima se osjeala poruga i prijezir.
Ne trudite se, sam u pronai izlaz.
To je bilo na blagdan Svijenice. Kardinal nije znao tko bi mogao biti
tajanstveni stranac i kako je doao u posjed Papina pribora. Jellineku
se njegov zahtjev inio nemoguim, a budui da je stvar postajala
sve nejasnija i zagonetnija, odluio je iskoristiti sva sredstva kako bi
razjasnio tajnu. Prijetnja je jo vie ojaala njegovu odlunost, jer nije
li on kao nositelj Purpura, bio obvezan svoj ivot zaloiti za uenje
Crkve - od majorem Dei glorianii
Kardinal je odluio utjeti o tajanstvenom susretu. Ponajprije stoga
to je mislio da mu nitko ne bi vjerovao, a kao drugo, zato to je ve
sutradan poeo razmiljati o tome nije li se susreo sa samim vragom.
PONEDJELJAK NAKON SVIJENICE
U ponedjeljak na Veliki tjedan lanovi konzilija zaduenoga za
rjeavanje tajne iz Sikstinske kapele ponovno su se sastali. Uz ranije
navedene lanove, prisutan je bio i profesor semiotike s Lateranskog
sveuilita Ga-brijel Manning. Konzilijem je predsjedao kardinal
Jozef Jellinek, koji je nakon zazivanja Duha Svetoga upitao prisutne
jesu li otkrili znaenje zapisa iz kapele, no odgovor je bio negativan.
Kardinal je predstavio profesora Man-ninga kao savjetnika budui
da je najkompetentnija osoba za podruje nauke o znakovima.

Manning se ve ex officio suoio s problemom te e pomoi

konziliju oko deifriranja sadraja tajnovitog zapisa.
Manning je naglasio da e potraga za rjeenjem zasigurno potrajati,
budui da svi znakovi upuuju da se ono nalazi izvan zidina
Vatikana. Prva indicija koja ide tome u prilog jest broj od osam
slova, koliko ih ima u tajnovitom zapisu AIFA- LUBA, dok
kranska simbolika prednost daje broju sedam. Potvrdu te tvrdnje
Manning vidi u tematskom oblikovanju povrine svoda, gdje je
Michelangelo kranski broj dvanaest podijelio u dvije skupine proroka i proroica. Slikarska tematika Stvaranja svijeta daje
naslutiti neku vrstu univerzizma, postracionalistike vjere u
simbolinost cjelokupnog svijeta. To bi znailo da je sve to ovjek
vidi i sluti tajna, simbol, znak, ogledalo, alegorija. Ti su znakovi
meusobno povezani tajnom vezom, koja ne moe biti otkrivena
bez kljua. Upravo su u vrijeme nastajanja sikstinskih freski
astrolozi, pitagorejci, gnos-tici i kabalisti proivljavali svoje vrhunce
pa su se mnogi, prije svega obrazovani ljudi, priklonili maginomistinim shvaanjima toga vremena. Moe se rei da je tada postojala prava jezina alkemija, a razni su se mistici i magiari bavili
slovima i rijeima, slogovima i znaenjima.
Stari Grci glazbene su tonove oznaavali slovima, 24 slova alfabeta
za 24 tona. Pitagora i njegovi suvremenici bili su oduevljeni
otkriem da visina tona ovisi o duini strune, odnosno da ono to
uho uje moe biti vidljivo okom. Dakle, tonovi utjelovljuju brojeve.
Mogue je da u tom akustinom prostoru Sikstinske kapele slova
ine melodiju, iji tekst moda skriva rjeenje zagonetke. To je jedna
od jednostavnijih teorija.
Sljedea mogunost, no kompliciranija, jest da slova predstavljaju
imena. To je uenje starije od svih grkih znanosti. Crkveni
povjesniar Euzebije Cezarejski dokazao je u svom djelu
Praeparatio evangelica da su Grci svoje slovne znakove
preuzeli od Hebrejaca, a to je dokazao navodom da je svako
hebrejsko dijete poznavalo znaenje slovo-ime, dok Platon nije
imao taj dar. Tek su crkveni oci kasnije utvrdili blagotvorna

tumaenja alfabetskih i akrostihovanih odnosa u Jeremijinim

psalmima i elegijama.
Kardinal Cascone zamolio je profesora Manninga da svoje tvrdnje
poblie objasni konkretnim primjerom kako bi prisutni mogli dobiti
bolju predodbu. Slovo A, poetno slovo alfabeta, glas je koji pri
izgovoru zahtijeva najire otvorena usta, i to u svim jezicima. Zato se
smatra da je upravo to slovo sluilo Bogu kada je ovjeku dao
mogunost govora. Drugo slovo u sikstinskom zapisu, I, utjelovljuje
jednakost, istinu i pravdu, budui da to jednostavno slovo jednako
dobro i brzo mogu napisati djeca, mladi i starci. Slovo F simbolizira
upravo suprotno, te predstavlja tek jednu polovicu vage, apsolutnog
simbola pravednosti. Ti primjeri mogu posluiti kako bi se odredilo
maglovito znaenje prvog dijela zapisa. Naravno, ne treba
zaboraviti da se objanjenja odnose na sve vrste rijei, imenice,
pridjeve, glagole i dr. Manning je na papiru napisao prva etiri slova
jedno ispod drugoga i pokraj njih svoju interpretaciju:
A Bog govori
I istinu
F la pak
A lei u ustima...
Prisutni, osobito redovnici, estoko su navalili na profesora kako bi
protumaio i preostala slova. Meutim, Manning je upozorio da se
drugi dio zapisa ne moe protumaiti istim sistemom. Slovo L
utjelovljuje Logos, dakle razum. U i B su vieznani i nejasni: U je
prema latinskom pismu izjednaeno s V i zrani je znak, istodobno
predstavlja broj 5 i simbolizira trokut okrenut vrhom prema dolje,
odnosno znak enske spolnosti ( fratar De-siderio Scaglia prekriio
se pri spomenu te rijei), koji je u suprotnosti s mukom. Znaenje
slova B razlikuje se u pojedinim jezicima: u latinskom, a na njemu je
vjerojatno zapis napisan, ono oznaava prijetnju. Na temelju
navedenih injenica nije mogue odrediti nekom smisleno
tumaenje zapisa, pa je oito da to nije odgovarajui sistem.
Profesora su nakon toga zapljusnuti pitanjima o drugim
mogunostima tumaenja koje im moe ponuditi. Profesor je poeo
priati o klasama slova, odnosno o razlici izmeu vokala i

konsonanta, koja se osobito istie u ovom sluaju, budui da su

vokali u veini. Za pitagore-jce i gramatiare razlika izmeu vokala i
konsonanta simbolizirala je razliitost due i tijela. Prema misteriju
grkih slova sedam vokala predstavlja sedam bia s darom govora:
1. aneli, 2. unutarnji glas, 3. tjelesni glas ovjeka, 4. ptice, 5. sisavci,
6. reptili, 7. divlje ivotinje. Dok se 15 konsonanta, koliko ih je bilo
poznato prema grkom alfabetu, odnosilo na nijeme stvari: 1.
nadnebesko nebo, 2. nebeski svod, 3. podzemni svijet, 5. voda, 6.
zrak, 7. tama, 8. svjetlo, 9. biljke, 10. plodonosna stabla, 11. zvijezde,
12. sunce, 13. mjesec, 14. ribe u vodi i 15. morski bezdan. Prema
znanstvenim stajalitima ovo se tumaenje moe ismijavati,
no ono u svakom sluaju dokazuje da su i u najranije doba postojale
tajne znanosti koje su se bavile misterijem slova.
Ipak, naglasio je Manning, to se tumaenje ne moe primijeniti na
sluaj iz Sikstinske kapele jer u njemu nedostaje slovo Y. Pitagora je
u slovu Y prepoznao klju i simbol svih tajni povezanih sa slovima,
on je tvrdio da tri kraka tog slova imaju sljedea znaenja: deblo
simbolizira vokale, a grane se dijele u zvune i bezvune
konsonante. Dakle, Y je slovo spoznaje. Budui da Y u ovom sluaju
nije kljuno slovo u zapisu, navedeno tumaenje ne moe
odgovarati.
Kardinal Giuliano Cascone bio je uznemiren nabrajanjem gotovo
bezgraninog broja mogunosti pa je zatraio od profesora
Manninga da se okrene vjerojatnijim sistemima. Koje rjeenje smatra
najboljim?
Profesor se ispriao jer nije imao dovoljno vremena da se detaljnije
bavi sluajem, ali favorizira dvije mogunosti: postoje indicije da se
radi o sluaju gematrije, varijacije mistike slova, koja se pojavljuje u
mnogobrojnim grkim, orijentalnim, idovskim i arapskim
predajama, meu ostalim, i u Ivanovu Otkrivenju.
Kardinal Jellinek prokomentirao je kako je o toj teoriji ve govorio
pater Augustin Feldmann. Koje je sljedee mogue rjeenje?
S druge pak strane, nastavio je profesor, svojstva slovnog niza sa
sikstinskog svoda ukazuju na notarikone, koji su se esto
upotrebljavali u pracrkvi, ali i na jednu vrstu tajnog uenja, koje se

ustruava spomenuti. Kao primjer, profesor je naveo grku rije

ICHTHYS, koja u prijevodu znai riba. Ribu su kao znak
prepoznavanja rabili rani krani. Izvorno znaenje simbola ribe bilo
je brzo zaboravljeno, pa se moralo kasnije ponovno otkrivati. Slovni
niz ICHTHYS u sebi skriva formulu: Jesus Christos Theou Yios
Soter, to bi u prijevodu znailo Isus Krist, Boji Sin, Spasitelj svijeta.
Skolastik Albert Magnus u svojem je kompendijumu
Compendium theologicae veritatis ime Isus obrazloio jednim notarikonom, tako to je rije, ije znaenje nije poznavao,
shvatio kao grupu slova koja dobiju znaenje tek kada se spoje s
poetnim slovima drugih rijei. Rije Jesus on je objasnio sljedeom
kombinacijom: Jucunditas mae-rentium, Eternitas
viventium, Sanitas languentium, Ubertas egentium,
Satietas esurientum.
Iz tog je primjera vidljivo da su se upravo uenjaci i filozofi bavili
mistikom slova. Moda je Firentinac pri izradi anagrama iz
Sikstinske kapele posegnuo za znanjem svojih uzora.
Jellineka je zanimalo koje tajno uenje Manning ne eli spomenuti.
Manning je rekao da je to idovska kabala, koja se ponajvie koristila
slovnom simbolikom i mistikom te da je vrlo mogue kako je i
Michelangelo elio skrenuti pozornost na to idovsko tajno uenje.
Na to upuuju i raspored i podjela sikstinskih fresaka, ali i neobian
slijed slova.
Te su rijei u salonu Svetog oficija uvelike uznemirile kardinale,
monsinjore i profesore, koji su govorili u isti glas. Kardinal Lopez,
zamjenik tajnika Kongregacije za nauk vjere i poasni biskup od
Cezareje, neprestano je ponavljao da je sam vrag nasamario Crkvu,
horrible dictu.
Kardinal Bellini nazvao je cijelu priu hokus-poku-som i obmanom,
a Manning mu je odvratio kako on nije zaduen da utvrdi istinitost
ve sadraj sikstinskog zapisa. Dunost je asnoga konzilija da
nakon to se utvrdi sadraj ispita njegovu istinitost. Dok se Jellinek
sloio s Manningovom tvrdnjom, kardinal Bellini bio je tvrdoglav,
izjavivi da su svi semiotiari neprijatelji vjere. Tu je tvrdnju

pokuavao dokazati navodei da postoje dokazi da su Shakespeare i

Bacon bili ista osoba te da je Goethe bio kabalist.
Manning se sloio s kardinalom, ali je ponovio da u ovom trenutku
nije bitan sadraj zapisa ve rjeenje. Dokle god ne znamo rjeenje
zagonetke, ne moemo raspravljati o njezinu sadraju. Naravno da
mistika slova sadri mnogobrojne imponderabilije. Gematrija, na
primjer, pseudoznanost koja dovodi u vezu brojevne vrijednosti
razliitih rijei, protivnicima takvih nazovi-znanosti esto slui kao
protudokaz. Temelj gematrije jest numeriranje grkih slova od alfe
do omege s brojevima od 1 do 24. Takvo je numeriranje posluilo
kao temelj rjeavanju mnogih svjetskih zagonetki. Postignuti su
zapanjujui rezultati i mnogi su izvanredni ljudi postali sljedbenici
te nauke. Govori se da je Napoleon jo u mladim danima otkrio
gematriju Bona-parte= 82= Bourbon te da se upravo zato osjeao
pozvanim da postane vladar Francuske. idovski protivnici
gematrije dokazali su da Knjiga stvaranja posjeduje istu brojanu
vrijednost kao la i obmana i da je naziv Svemogui Bog
gematrijski identian nazivu drugi bogovi. No, to nije problem
kojim se mi bavimo. Naa je zadaa pronai znanstveno rjeenje
tajnog zapisa, koje u sebi skriva dokaz svoje ispravnosti.
Na to su se sve oi usmjerile prema kardinalu Jellineku, koji je iz
reverende izvukao komad papira. Kardinal je objasnio da se i on
sam okuao u pronalaenju rjeenja, iako do sada nije imao
hrabrosti svoju ideju predstaviti drugima. Tek sada, kada je
upoznao svu raznolikost moguih tumaenja, usudio se, uz
doputenje konzilija, predstaviti svoje tumaenje. Jellinek je na papir
zapisao osam slova jedno ispod drugog, te nadodao:
A atramento
I ibi
F feci
A argumentum
L locum
U ultionis
B bibliothecam
A aptavi

Papir je podignuo kako bi ga svi mogli vidjeti te je polako proitao

sadraj: Atramento ibi feci argumentum, locum ultionis
bibliothecam aptavi bojom sam dokaz nanio i biblioteku kao
mjesto osvete izabrao.
Zavladala je tiina. Kardinali, monsinjori i ostali prisutni buljili su u
papir u drhtavoj kardinalovoj ruci.
Biblioteka kao mjesto osvete? to to treba znaiti? to se krije u
vatikanskoj knjinici? Svi prisutni pogledom su traili patera
Augustina, no na njegovu je mjestu sjedio njegov nasljednik. Pater
Pio, nakon to je primijetio da svi gledaju u njega, bespomono je
slegnuo ramenima. Izgledao je kao mladi Kelofa kada mu se ukazao
Gospodin.
Dravni tajnik kardinal Giuliano Cascone napravio je zbunjenu
grimasu i umornim glasom zamolio Manninga da komentira
tumaenje kardinala Jellineka.
Manning se bez oklijevanja izjasnio kako to rjeenje nema teinu,
budui da nije logino i da se ne moe dokazati. Zato bi slovo A
jednom znailo atramentum, drugi put argumentum, a sljedei
pak aptarei Ako to i jest tono, gdje je dokaz koji nas na to
upuuje? Ne, tako jednostavno Michelangelo to nije mogao
napraviti, ne Michelangelo!
inilo se da se kardinal Cascone prvi pribrao te je Manninga Ijutito
pitao zato je tako siguran da rjeenje nije tono i zato ne doputa
mogunost da je moda kardinal Jellinek pronaao odgovor, ako ga
ve sam nije uspio dokuiti. Profesor na ovo pitanje nije odgovorio
pa se Cascone obratio Jellineku, molei da, ako je to mogue, ponudi
nekakvo sadrajno ili formalno objanjenje za svoje tumaenje.
Jellinek je naglasio da ne moe dati niti sadrajno niti formalno
objanjenje te da je jednostavno oslobodio matu, kao to je to
jednom inio i Michelangelo. Michelangelo nije bio znanstvenik,
tovie, on nije bio semiotiar. U tajni je zapis utkao svoje najosobnije
osjeaje. Kardinal je naglasio da ne vjeruje da je Michelangelo dugo
razmiljao o tome gdje i zato e zapisati koje slovo. to se tie
sadraja, kardinal je izjavio da o tome ne eli govoriti javno. Zamo-

lio je dranog tajnika za razgovor u etiri oka, specialissimo

modo, nakon zavretka konzilija.
Na to su se redovnici dominikanac pater Pio, fratar Desiderio, Pier
Luigi Zalba i Adam Melcer ustali od stola. Velika plosnata stakla na
naoalama isusovca patera Melcera svijetlila su prijetee dok je
govorio uzbuen kao Na-bukadonosor pred ognjenom pei. akom
je lupio o stol. Rekao je kako e se konzilij pretvoriti u farsu ako
jedni budu znali vie od drugih, tj. ako nekima ne budu dostupne
osnovne injenice. Stoga je zatraio svoju demisiju, a ostali su se
redovnici pridruili njegovu zahtjevu.
Uskoro je u salonu Svetog oficija zavladao potpuni nered, a kardinal
Jellinek uzaludno je pokuavao rairenih ruku umiriti sveopi
mete. I ostali su lanovi konzilija otkazali svoje sudjelovanje u radu
konzilija, meu ostalim i kardinal Giuseppe Bellini, prefekt
Kongregacije za bogotovlje i disciplinu sakramenata.
Jellinek se trudio nadjaati buku u salonu. Svim e lanovim biti sve
pojanjeno, no neke e stvari ostati skrivene specialissimo modo
ak i najviim krugovima kurije, budui da je rije o Vatikanskom
tajnom arhivu. Kardinalove su rijei potaknule Adama Melcera, koji
ga je poeo estoko kritizirati. Moda konzilij vodi tek prividnu
borbu protiv nepoznatog protivnika, moda je sikstinska tajna
odavno rijeena, ali iz nepoznatih razloga ovom skupu skrivena.
Kardinal Jellinek tvrdi da je pronaao rjeenje tajne koja potjee iz
tajnog arhiva, u koji niti jedan obian smrtnik nema pristup. Prema
njegovu, Melcerovu vienju, istinski sadraj zapisa poznat je
odavno, ali je toliko opasan za Crkvu da je sazvan ovaj konzilij kako
bi pronaao neko bezopasno dopunsko rjeenje. To je farizejstvo,
kao pitanje sveenika i levita upueno Ivanu na obali Jordana.
Jellinek je na to skoio i zabranio Melceru govoriti, okarakteriziravi
njegov govor nepromiljenim i nedostojnim jednog istinskoga
kranina. utnja bi u ovom sluaju bila bolje rjeenje, rekao je
Jellinek. Iako ovaj sluaj dri povredom asti koji se zasluuje nai
pred asnim sudom, ovaj ga put nee kazniti. I sam je bespomoan
jer je i njegovo tumaenje samo pokuaj. Stoga potuje miljenje profesora.

Manning je pak rekao da smatra kako je nadasve neasno,

izopaeno i protiv svake kranske vrline uplitati ga u sluaj koji je
odavno rijeen i ije rjeenje treba uljepavanje zato to je
nepodobno za kuriju. On zahtijeva da mu se dopusti pristup u tajni
arhiv ili eli odstupiti. Budui da je bio stjeran u kut, i Jellinek je
ponudio svoju ostavku. Prekinula ga je upadica dravnog tajnika :
Non est possibile, ex officio!
Tako se konzilij iznenadno i brzo raspao, bez da je doao blie
rjeenju misterija. Upravo suprotno, u svoj toj strci lanovi konzilija
jo su postali nepovjerljivi jedan prema drugome, redovnici prema
kardinalima, kardinali prema profesorima, profesori prema
kardinalima, kardinal Bellini prema kardinalu Jellineku, Jellinek
prema dravnom tajniku, dravni tajnik prema Jellineku, Jellinek
prema monsin-joru Stickleru, monsinjor Stickler prema Jellineku,
Melcer prema Jellineku - inilo se da Jellinek u kuriji ima samo
neprijatelje i da iznad Vatikana raste bijes Gospodina kao nekad
iznad Sodome i Gomore.
U Oratoriju na Aventinu toga dana neoekivano su se susreli pater
Pio Segonio i opat samostana. Opat je poricao da ga poznaje, ali je
pater Pio ustrajao na tome da benediktinca poznaje iz Montecassina,
gdje su sudjelovali na sveenikom seminaru. Dok mu je to
objanjavao, pater Pio se uzbudio. Bio je vrlo glasan pa ga je opat
utiavao.
Pio je plamteih oiju govorio o nekakvim dokaznim materijalima iz
tog vremena: Moraju se nalaziti u ovom samostanu, znam, jer
njihova selidba na neko drugo mjesto ne bi mogla ostati tajna. Recite
mi gdje su?
Opat se trudio umiriti ljutitog Segonija: Brate, dokumenti o kojima
govorite postoje samo u vaoj mati. Da su ovdje, ja bih to sigurno
znao, budui da sam ovdje ve pola ivota.!
Naravno, opate, cinino je prokomentirao Segoni. Vi ste
neoteeni proli kroz taj sluaj, a to zasigurno moete zahvaliti
svojoj sposobnosti da utite.
Puno je jednostavnije utjeti, nego se u govoru suzdravati, brate.

Da, znam, ja sam sebi samo tetio, tako to sam govorio to sam
morao. Cijelog sam ivota drao pokoru za neto za to nisam bio
kriv. Tako neto boli. Selili su me iz jedne opatije u drugu, iz jednog
samostana u drugi. Tretirali su me kao gubavca iz Biblije.
Vi ivite prema Ordo Sancti Benedicti i znate da je pravilo
njegova djela unititi na licu mjesta. A sada idite.
Njihov je razgovor zavrio i svaki je ljutito krenuo na svoju strane,
ne obazirui se na rijei svetog Pavla: Sunce ne smije zai dan vaim
bijesom.
PEDESETNICA, NAVODNO
Nakon nekoliko dana, moda na Pedesetnicu, iako se ne moe vie
tono odrediti, no to za ovu priu nije ni bitno - dakle, u predveerje
je Jellinek uao u arhiv. To nije bilo udno jer je kardinal bio vrlo
zaposlen. Takoer nije bilo neobino to je hodnicima papinske
palae odzvanjao zvuk fagota monsinjora Ranerija. Jellinek je bio
uvjeren kako samo on istinski moe pridonijeti rjeavanju tajne i to
istraivanjem u tajnom arhivu, budui da Bellini i Lopez nisu smjeli
ui u arhiv. Cascone je pak ostavljao dojam da mu je vanije
prikrivanje nego rjeavanje problema. Kao i obino, otiao je na
stranja vrata. Vrata mu je nakon ugovorenog znaka otvorio jedan
pisar, mladi pun srama - ili bolje reeno, strahopotovanja prema
knjigama, ija imena kardinalu nisu bila poznata. Jellinek nije
osjeao sram ili strahopotovanje prema knjigama, njemu su knjige
bile izazov, uzbuivale su ga kao Giovannina tjelesnost, on je knjige
milovao, gnjeio, knjige su bile njegova strast.
Nikad nisi mogao biti siguran ima li u tom labirintu ormara jo
nekoga ili sam vlada nad uenjem, krivim uenjem i nad rijeju, koja
bijae na poetku: onaj tko je kao Jellinek poznavao putove rijei kao
Oena, taj je osjeao njezinu svemo, beskrajnu, stranu snagu
slova, jau od ratova i ratnika, koja je mogla izgraditi, ali i sruiti
svjetove, spasenje i vjeno prokletstvo, ivot i smrt, raj i pakao,
nigdje suprotnosti nisu bile blie nego ovdje. Jellinek je toga bio
svjestan. On je imao pristup najveim tajnama, bio je svjestan i zato

se bojao Michelangelova zapisa vie nego itko u kuriji. Bojao se zato

to je poznavao pisanu rije bolje od ikoga i zato to je znao da je
upoznao tek djeli; znao je da mu ni tisuu ivota ne bi bilo dovoljno
da upozna sve tajne tajnog arhiva.
Iz ruku pisara uzeo je lampu i zaputio se prema Riser-vi. Pater
Augustin nikada ga nije putao da se sam penje uz zavojite stube
tornja. Pater Pio taj je obiaj, uz Jellinekovo odobravanje, ukinuo, pa
je Jellinek otada klju tajne sobe nosio u svojoj reverendi. Miris je na
stubitu bio jak. Kako je samo mrzi miris kemikalija za ubijanje
bakterija koji je prekrivao uzbudljivi miris knjiga. Doao je do crnih
vrata i gurnuo klju u bravu.
U trenutku dok je otvarao vrata uinilo mu se da se u prostoriji
ugasio trag svjetlosti, no ubrzo je na to zaboravio. Zatvorio je vrata i
krenuo prema ormaru koji je skrivao dokumente o Firentincu.
Zato, pitao se Jellinek dok je dokumente dijelio na one koji su mu
poznati i one koje tek mora proitati. Zato je samo nesretnim
umjetnicima sueno da postanu veliki? Bijes, emer, jad,
nezadovoljstvo i ugnjetavanje izviru iz svih njegovih pisama. inilo
se kao da je Michelangelo roen nesretan - taedium vitae
svugdje; prevaranti, intriganti i neprijatelji posvuda. Michelangelo je
ak osjeao da ga sama smrt prati, patio je od apokaliptinih
strahova. Kada ga drugi nisu muili, muio je sam sebe,
razmiljajui o metafizikom bitku i zamiljenim strastima, ostavi
ipak zarobljen vjenom tugom. Je li iz tog movarnog tla izrasla
njegova umjetnost? Mora li ovjek biti rob, kako bi uivao slatku
slobodu? Mora li biti slijep da bi znao cijeniti dar vida? Gluh da bi
cijenio sluh?
Dosje nepoznatog izvora o 81-godinjem Michelanglu, koji je u
meuvremenu postao graditelj Svetog Petra. Starac je slinio i
pokazivao znakove infantilizma i smatra se da je zadnji trenutak da
se Michelangela ukloni iz slube. Upitno je hoe li biti u stanju ono
to je na papiru ikad prenijeti u stvarnost. M. prigovara zbog loe
dostave vapna, koje ako ne zadovolji njegove potrebe, ide Nanniju
Big-iju, mladom graditelju, koji se ve dugo nada naslijediti Fi-

rentinca na njegovu mjestu. Najbolje bi bilo Michelangela otpustiti

da ga Bigio zamijeni..
Medu papirima je pronalazio i rukom pisane sonete, koji nikada
nisu stigli na odredite. Razumljivo i nerazumljivo na granici ivota,
no bilo koji pergament mogao je sadravati neki naputak u pravom
smjeru k rjeavanju tajne. Jellinek je zapanjeno itao:
Ovdje na krajnjem rubu ivota
Prekasno nauih spoznati, o svijete, sadraj
Tvojih veselja. Kako slobodu
Koju moe dopustiti, obeaje
I onaj mir ivota,
Koji ve prije roenja umire.
Sa strahom gledam unatrag, sada, kada nebo
Mojih dana prilazi svom kraju; neprekidno
Pred oima imam staru slatku zabludu,
Koja onome, koji ju zgrabi, unitava duu.
Sada sam dokazujem, onog oekuje
Gore najsretniji udes, koji se od roenja
Okrenuo najkraem putu prema smrti.
Ne, ove misli nisu kranske, prije sofoklovske, prema kojima je ne
biti roen vee od svake mudrosti. Koja je slatka zabluda unitila
Michelangelovu duu?
Dopis izvjesnog Carla, pomonika pomoniku Svete Inkvizicije: M.
baca sumnju na sebe, zato to nou, nikada danju, posjeuje kue u
prigradu, u kojima stanuju krivovjernici i kabalisti, a koje
izbjegavaju svi pravi krani: Confutatis maledictis, flammis
acribus addictis.
Michelangelo kabalist, pripadnik tajne idovske sekte? Iako je
zvualo udno, mnogo je toga govorilo u prilog tome. Zato je prije
smrti sve svoje nacrte i skice zapalio? Zato? Jedno pismo njegova
doktora to potvruje. to se nalazilo u zapeaenom drvenom

kovegu, koji su nakon njegove smrti otvorili njegovi, prijatelji,

Daniele da Voltera i Tommaso Cavalieri? Je li ta krinja zaista
sadravala samo 8000 scudi, kako su tvrdila dvojica prijatelja? Ili su
moda pronali neki koban dokument te ga sakrili na tajno mjesto?
Zato Michelangelo nije elio biti pokopan u Rimu, gradu u kojem je
proveo posljednjih 30 godina svojeg ivota i dostigao najvee
uspjehe kao umjetnik?
Prijepis pisma Michelangelova doktora Gherarda Fidelissima iz
Pistoje firentinskom vojvodi: Veeras se od nas oprostio i u bolji
ivot otiao izvanredni i uistinu udesni Michelangelo Buonarroti.
Budui da sam ga s ostalim doktorima lijeio pri njegovoj posljednjoj
bolesti, upoznat sam s njegovom posljednjom eljom, da mu tijelo
bude vraeno u Firencu. Budui da nitko od njegove rodbine nije
bio prisutan i da nije napisao oporuku, molim Vau Ekscelenciju da
potuje njegovu posljednju elju te omogui da se ona ostvari, tako
bi i njegov prekrasni rodni grad doivio ast da ostaci velikoga
ovjeka, kojega je nekada cijeli svijet cijenio, u njemu poivaju. Rim,
13. veljae 1564.
Zato se, u ime Boje, sva ova pisma, prijepisi i dosjei uvaju u
tajnom arhivu? Zato su plijenili pisma, zato pisali dosjee? Ako je i
postojalo objanjenje, moglo je biti samo jedno: Michelangelo,
umjetnik nadzemaljskog umijea, bio je sumnjien za heretika i
nakon njegove smrti ta je sumnja vjerojatno na neki nain bila
dokazana - jer ako se radilo samo o sumnji, tada nema razloga da
sav taj materijal bude zadran u arhivu.
Kardinal je upao u tmurne misli, pod svjetlom lampe pregledavao je
dokumente jedan za drugim. Jedan mu je pergament iskliznuo iz
ruku i pao na pod. Kardinal se sagnuo kako bi ga podignuo. Dok je
to inio, svjetlost lampe u njegovoj lijevoj ruci pala je na donju policu
jednog praznog regala, tako da se moglo vidjeti na drugu stranu.
Deus Sabaoth, to ne moe biti, to ne smije biti! S druge je strane
regala ugledao dvije cipele. Na trenutak je pomislio da se vara.
Nadao se da je to privienje u tjeskobnoj atmosferi tajnog arhiva
kada su se cipele odjednom na vrcima prstiju poele udaljavati.
Jellinek je bio zaprepaten, kao Lotova ena kada je Gospodin

poslao sumpor i vatru na Sodomu i Gomoru. Stani! viknuo je.

Tko je tamo? Posvijetlio je u tamu i krenuo s druge strane ormara
na mjesto gdje je ugledao cipele. Svjetlost je bila preslaba pa nije
prodirala do posljednjeg zakutka sobe. uljao se oprezno i tiho. Tko
je tamo? viknuo je, vie kako bi sebe ohrabrio nego to je oekivao
odgovor: Tko je tamo? Ima li koga?
Jellinek se bojao, a taj osjeaj inae nije poznavao. No, sada je bio
potaknut ovom neobinom, nepoznatom, nelagodnom situacijom.
Brzim je potezom svjetlost usmjerio natrag prema mjestu odakle je
doao. Svjetlost je nemirno arala po prostoriji, dok su ormari bacali
dugake sjene po zidovima i svodu. Sjene kao da su oivjele. Neke
su imale oblike nemani koje ga ele dohvatiti. Odjednom je, da li
zbog tih slika ili zbog zaguljiva zraka, zauo glasove, koji su se u
poetku divlje isprepletati, da bi zatim zauo jasan glas: to vidi
tamo, Jeremija?
Jellinek je odgovorio, kao da se to podrazumijeva: Vidim
procvjetalo stablo badema. Glas je nastavio: Dobro vidi, jer ja
bdijem nad svojom rijeju, da ona bude izvrena. Opet se zauo isti
glas: Sto vidi? Kardinal je klimajui glavom odgovorio: Vidim
zapaljenu uarenu pe, iji otvor gleda na sjever. Glas je na to
rekao: Sa sjevera e doi zlo na sve stanovnike zemlje. Uistinu,
pozvat u sva plemena kraljevstva sjevera i oni e doi i svoja
prijestolja staviti pokraj jeruzalemskih tornjeva. Tada u ih pozvati
da mi poloe raun, jer su me napustili i drugim bogovima podigli
hramove. Tebe u pak uzdignuti na utvrdu, eljezni stup, mjedeni
zid protiv cijelog svijeta, protiv Judinih kraljeva i plemia, protiv
njihovih sveenika i ljudi.
Dok je oslukivao prodorne rijei koje su prijetile iz tame, kardinalu
se uinilo da je u najdaljem uglu ugledao traak svjetlosti, plahi
plameni usmjeren prema svodu. Ponovio je neodlunim glasom:
Tko je tamo? Ima li koga? Ve je u sljedeem trenu ispustio krik
pun straha, kao da ga je onaj s kojim je dijelio tamnu usamljenu prostoriju dohvatio za rukav.
Jellinek je pogledao u stranu i pronaao uzrok: udario je u jedan
ormar koji je strio iz reda. Dok je osvjetljavao kupove knjiga, pred

oima su mu iz mraka plamtjela zlatna slova: LIBER HIEREMIAS,

Knjiga proroka Jeremije.
Kardinal se prekriio. Svjetlo iz pozadine nije se promijenilo. Jellinek
je na trenutak pomislio da jednostavno pobjegne, da odustane od
misterija, kao da e se tako neto promijeniti. No, tada je shvatio da
je moda upravo tajanstvena osoba rjeenje svih nedaa. Nastavio se
uljati, pribliavajui se svjetlu - dijelio ih je samo jedan ormar sa
spisima. Lampu je usmjerio iza sebe. Dok je paljivo virio iza polica,
gdje je ugledao tek svjetiljku okrenutu prema gore kako lei na
podu, iz daljine je zauo glasan zvuk: vrata arhiva glasno su
zalupila, a odmah zatim zauo je kako netko zakljuava bravu.
Kardinal je podignuo svjetiljku, otiao do vrata, no bila su
zakljuana. Shvatio je da arhiv nije toliko tajan koliko je vjerovao.
Otkljuao je vrata i zakaljao se kako bi naglasio svoju prisutnost.
Pisar je odmah doao. Jeste li vidjeli nekoga ovdje? upitao je
kardinal, trudei se da pitanje zvui nevano. Kada? pitao je
scrittore.
Upravo sada.
Pisar je odmahnuo glavom. Posljednji je ovuda proao prije dva
sata. Redovnik sa Collegiuma Teutonicuma. Ostavio je svoje ime u
knjizi na ulazu.
A u tajnom arhivu?
Eminencijo! odgovorio je pisar ogoreno, kao da se ogrijeio na
samu pomisao na to. Niste li uli vrata tajnog arhiva?
Naravno da jesam, no znao sam da ste to Vi! Dobro, dobro,
Jellinek je odloio obje lampe na mjesto. Ah da, usput, koliko lampi
postoji za tajni arhiv?
Dvije, objasnio je mladi, jedna za svakoga tko ima pristup: za
Svetog Oca i za Vas.
Dobro, dobro, ponovio je Jellinek, a kada ste posljednji put ovdje
vidjeli Svetog Oca ili dravnog tajnika?
O, ima ve dugo. Ne mogu se niti sjetiti!
Pritom se sagnuo i s poda podignuo sveanj pergamenta. Neto ste
izgubili!

 Ja? Jellinek je zurio u komad papira za koji je znao da nije njegov,

ali se brzo snaao. Dajte mi to, hvala.
Pisar se pristojno naklonio i otiao. Jellinek se smjestio za jednim od
pomonih stolova i nakon to se uvjerio da ga nitko ne promatra,
rairio pergament ispred sebe. Bila je to povelja s potpisom pape
Hadrijana VI. Nepoznati ju je provalnik sigurno izgubio u bijegu.
Kardinal je znatieljno itao zapis na latinskom jeziku: S tugom i
brigom utvrujemo, mi Bojom milou zastupnici Kristovi na
Zemlji, papa Hadrijan VI., da je bolest udova i glave Crkve sve jaa.
Svete slube bivaju zloupotre-bljene za osobnu korist pojedinaca, a
propisi Crkve ne koriste niemu osim da se prekre. ak su
kardinali i prelati kurije skrenuli s pravoga puta, da, oni kleru slue
kao primjer za grijeh umjesto za pobonost. Iz ovih i drugih razloga
provodim reformu kurije. - ovdje se tekst povelje prekida.
Izgleda da je tekst izvaen iz Papinske bule, koju Hadrijan VI.
nikada nije objavio. Bio je to propis koji nije zaivio, sluajno ili
namjerno. Papa Hadrijan, posljednji netalijanski papa za etiri
stoljea, umro je u rujnu 1523. godine, nakon nekoliko mjeseci
vladanja. Govorilo se da ga je otrovao njegov doktor. Jellinek je
razmiljao u kakvoj bi vezi mogao biti izgubljeni pergament s
tajanstvenim provalnikom. Postoji li uope nekakva veza ili je rije o
dogaaju o kojem on niti ne sluti? Kardinal je zagurao rolu
pergamenta u halju i ustao.
Vraao se kroz Salu di merce kako bi provjerio je li monsinjor
odigrao svoj potez. inilo mu se daje to najbolji put na kojem e na
miru moi promisliti o situaciji. Nije mogao prestati razmiljati o
dogaaju. Sto se ondje zapravo dogodilo? Tko je i to pokuavao
zatakati? Tko je i to pokuavao otkriti?
Partija aha na skupocjenoj ploi razvila se, bez kardinalova utjecaja,
u panjolsku partiju. Jellinek je partiju otvorio s pjeakom e2 na e4,
Stickler je nastavio s e7 na e5, zatim je Jellinek odigrao konja s gl na
f3, a Stickler takoer konja s b8 na c6. Kardinal je odgovorio
potezom lovac s fl na b5, nakon ega je suparnik oklijevao, to nije
bilo udno, budui da monsinjoru nije bilo preporuljivo da
odgovori simetrino, dakle, da lovca stavi na b4. Budui da na c3 jo

nije stajao konj, Jellinek je sa svojim pjeakom c3 mogao lovca

natjerati u bijeg. To je trebalo biti dobro promiljeno. Stickler je
napokon odgovorio nakon dva tjedna i stavio pjeaka na a6. Nakon
toga obojica su ubrzali tijek partije, koja je trenutano bila na 12.
potezu, pri kojem je Jellinek svog bijelog konja stavio s f3 na g5. Taj
je prodor vjerojatno iznenadio monsinjora koji je oklijevao danima.
Jellinek nije mogao zaspati. Suprotno navici u krevet je iao kasno.
Pomisao na tajanstvenog posjetioca tajnog arhiva i dalje ga je
kopkala. Tko se jo, osim njega, zanimao za sadraj arhiva? Na to je
upuivao pergament pape Hadrijana? Kardinal je u polusnu
smiljao stotine teorija, razmiljajui o stotinu lanova kurije. No
stotinu je puta pitanje ostalo neodgovoreno. Oko ponoi je ustao,
navukao crveni ogrta te rukama zaguranih u depove etao goredolje po sobi. Ispod prozora preko puta ulice nalazila se benzinska
postaja koja je bila otvorena do ponoi. Radnik s benzinske fukajui
se uspeo na svoj bicikl i otiao. U telefonskoj govornici razgovarao je
ovjek ozbiljna lica. Na kraju se kratko nasmijao, izaao i otiao
preko ceste ravno na ulaz palae Chigi. Jellinek je otvorio prozor,
nagnuo se i ispod svijetle cestovne rasvjete ugledao ovjeka kako
ulazi. Prizore da mukarci razgovaraju u govornici preko puta i
zatim ulaze u zgradu, kardinal je esto viao. Krenuo je prema
ulaznim vratima stana i zastao oslukujui. uo je korake. Prestali
su na parteru pred vratima pazikue.
Na trenutak je zatvorio oi i pokuao zamisliti da su Tomo
Akvinski, Spinoza, Augustin, Ambrozius, Hieroni-mus ili
Athanaisos ili Bazilej, iji su ivoti bili proeti pravovjernim uenjem
i svetou, iza sebe ostavili tajni spis, nastao zadnjih dana njihova
ivota, od zamraenog uma. U spisu su iznijeli kobno vjersko
uenje, posebnih teolokih vrijednosti, koji bi za Crkvu mogli biti
pogubni; no ve se sljedeeg trenutka udario u prsa zbog prokletih
misli i proaptao: Libera me Domine, de morta aeterna in
die ilia tremenda, quando coeli movendi sunt et terra.
Dok je izgovarao molitvu, zauo je smijeh na stubitu. Giovanna!
PEPELNICA

Na Pepelnicu se dogodilo ono to je od poetka bilo neizbjeno:

komunistiki dnevni list Unita na naslovnici je objavio vijest o
tajanstvenom otkriu na freskama iz Sikstinske kapele.
Phil Canisius u svom je suhoparnom, ali vrhunski namjetenom
uredu u Institutu per le Opere Religiose u rukama drao primjerak
dnevnih novina i lupao njime po radnome stolu. Vrlo uzbueno je
vikao: Kako se to moglo dogoditi! Nije se smjelo dogoditi! To je
sluaj za Rotu!
U lanku je pisalo da su u Vatikanu uznemireni otkad su
restauratori na svodu Sikstinske kapele otkrili tajnoviti
Michelangelov zapis. Rije je o zagonetnim kraticama, koje
strunjaci ve istrauju i koje su Crkvi stvorile velike potekoe,
budui da Michelangelo nije bio prijatelj papa. To je ciljana
indiskrecija! bijesnio je Canisius. To je sluaj za Rotu, ponovio je.
Dravni tajnik kardinal Giuliano Cascone, koji je kao i uvijek doao
u pratnji svog prvog tajnika, monsinjora Ra-nerija, pokuao je smiriti
situaciju: Jo nita nije dokazano! Jo ne znamo tko je crna ovca u
naem stadu.
Profesor Antonio Pavanetto, glavni direktor Vatikanskih muzeja,
sveano je prisegnuo kako nema pojma o objavljivanju lanka.
Kunem se Bogom i ivotom svoje stare majke, viknuo je profesor
Gabriel Manning, da nisam nita imao s tim! Profesor Riccardo
Parenti uvjeravao je prisutne da bi si prije dao odrezati jezik nego
rekao i jednu rije o sluaju prije njegova razjanjenja.
Bit u iskren prema vama, objanjavao je Canisius, svejedno mi je
kakve je pogrdne stvari o Crkvi i kuriji iznio Michelangelo - va je
posao da to otkrijete; ono to nama i IOR-u teti jest nemir i
njukanje po tajnim dokumentima. Apsolutno uvanje tajne kapital
je nae banke.
Instituto per le Opere Religiose ili skraeno IOR, koji se nalazi pokraj
privatnih papinskih odaja, ima oblik velikog latinskog D. Taj je oblik
nastao sluajno, objanjavaju u Vatikanu i ni u kom sluaju nije
skraenica rijei Diabolo - vrag. IOR je vatikanska banka, a jo od
osnivanja za pape Pija XIII., neprekidno je obuhvaena promjenama.

Osnovana je radi prikupljanje novca za crkvene projekte. Papa Pio

XII. dao joj je status upravne institucije. Danas IOR djeluje kao
profitabilno poduzee, koje naspram drugih banaka ima prednost
jer je osloboeno poreznih davanja. lanak br. II Lateranskih
ugovora vatikansku vlast titi od uplitanja talijanske drave, te je
stoga IOR meu bogatim ljudima na dobrom glasu. Phil Canisius,
doktor kanonskog prava i voditelj poduzea, objasnio je to ovim
rijeima: U Vatikan se moe ui s kovegom punim novca, a talijanski devizni zakoni nemaju s tim nikakve veze.
Canisius je, izvan sebe od bijesa, neprestano lupao novinama po
stolu, kao da je elio vijest izbiti s papira te je neprestano ponavljao:
Sluaj mora biti prijavljen Roti. Ja inzistiram na tome. Dravni
tajnik Cascone, takoer bijesan, izjavio je da se krivci moraju pronai
i najtee kazniti prema Codex Juris Canonici, budui da su
Crkvi nanijeli neizmjernu tetu. Monsinjor Raneri na to je reagirao
estoko kimajui glavom. Profesor Pavanetto smatrao je da se
zagonetka mora rijeiti u to kraem roku, na bilo koji nain.
Kako bih ja to trebao shvatiti? sumnjiavim glasom je upitao
profesor Manning. to to treba znaiti: na bilo koji nain?
elim rei da si ne moemo dopustiti da i dalje tapkamo u mraku,
ekajui da nam znanost ponudi rjeenje. Svi znamo kakvu je tetu
uzrokovala rasprava o autentinosti torinskog platna, prije nego to
je Crkva donijela konanu odluku i zauzela jednoznaan stav.
Majka svih znanosti, nastavio je Manning, jest istina, ne brzina.
Iako je vijest izala u javnost u nezgodno vrijeme, ona se mene tie
samo utoliko da ja sada posao, s obzirom na javnost, moram
napraviti jo tonije.
Mister, rekao je Canisius - ponekad je rabio tu rije, to je
upuivalo na njegovo ameriko podrijetlo-, kurija Vam je za ovo
istraivanje uplatila poveu svotu. Iznos bi mogao biti udvostruen,
ako pourite s poslom ili ako sljedeih dana pronaete neko
odgovarajue rjeenje, kako bi se ivot unutar vatikanskih zidina
mogao vratiti normalnom tijeku.
Parenti se na to nasmijao, a ostali su ga pogledali: Pitate se zato se
smijem? Situacija je donekle komina. Naime, izgleda da je

Michelangelu ve uspjelo uznemiriti Crkvu jo prije nego je i jedno

slovo protumaeno. Ne mogu niti zamisliti to e se dogoditi kada
slova ponu govoriti!
elim biti jasan, poeo je Phil Canisius ispoetka. Ako Vi,
profesore Manning, ne moete zapis protumaiti unutar tjedan
dana, kurija e biti prisiljena kontaktirati druge strunjake.
Treba li to biti prijetnja? Manning je skoio i uzbueno mahao
prstom pred Canisiusovim licem. Eminencijo, neete me zastraiti
jer kada se radi o znanosti, ja ne padam pred ucjenama niti pod
pritiskom!
Dravni je tajnik pokuao primiriti situaciju: Nismo tako mislili,
nismo na Vas eljeli vriti pritisak, ali morate nas razumjeti. Ova nas
izvanredna situacija prisiljava na brzo djelovanje, ako elimo izbjei
tetu.
Parenti se prijezirno nasmijao: Prolo je 480 godina otkad je
Michelangelo na sikstinski svod napisao neto, nama nepoznato, to
je moda pobono, a moda krivovjerno; 480 godina je ondje stajalo
napisano i moe se pretpostaviti da je bar polovicu toga vremena
bilo prepoznatljivo svakome tko ima oi, a sada zapis treba biti
razjanjen u tjedan dana. Ne mogu si pomoi, meni je to smijeno.
Pod ovakvim vremenskim pritiskom nikada ne bih prihvatio ovaj
posao.
Molim Vas da shvatite! preklinjao je profesor Pava-netto Ova je
situacija vrlo neugodna za Crkvu. Raneri je ponovno kimao glavom
u znak odobravanja.
Zato, pitao je Manning, zato Vi svi vjerujete da se iza
kombinacije slova AIFA-LUBA skriva neko prokletstvo ili neko
drugo strano otkrie? Nije li Michelangelo mogao ovjekovjeiti neki
biblijski citat?
Cascone se pribliio Manningu. Govorio je tiho, gotovo je aptao:
Profesore, Vi podcjenjujete ljudsku zlobu. Svijet je zlo mjesto.
Manning, Parenti i Pavanetto zateeno su utjeli. Zvonjava telefona
prekinula je neugodnu utnju.
Pronto! javio se Canisius. Za Vas! Slualicu je dodao Casconeu,
koji se nevoljko javio: Pronto! Izgledao je uasnut. Dravni je

tajnik obuhvatio slualicu objema rukama, koje su drhtale.

Dolazim odmah! Rekao je tihim glasom i poklopio.
Canisius i ostali su ga gledali. On je bez rijei okretao glavu lijevodesno. Lice mu je bilo blijedo.
Loe vijesti? navaljivao je Canisius.
Cascone je obje ruke stisnuo uz usta. Napokon je progovorio: Pater
Pio se objesio u arhivu. Brzo je nadodao: Domine Jesu
Christe, Rexgloriae, libera animas omnium fidelim
dejunctorum depoenis inferni et deprojundo lacu.
Triput se prkriio.
Ostali su slijedili njegov primjer: Libera eas de ore le-onis, ne
absorbeat eas tartarus, ne cadant in obscurum; sed
signifer sanctus Michael, repraesentet eas in lucem
sanctam, quam olim Abrahae promisisti, et semini
eius.
Pater Pio visio j e na kriu prozora u j ednom zavuenom dijelu
arhiva. Svoj je debeli benediktinski pojas vezao oko vrata i uvrstio
ga na poluotvorenom prozoru. Prisutnima je bilo nevjerojatno da je
tako skonao svoj ivot.
Kardinali Jellinek i Bellini ve su bili ondje kada je uao Cascone.
Jellinek je stao na stolicu kako bi noem odrezao pojas objeenoga,
ali ga je Cascone odvratio od toga. Zapazio je izbuljene oi i
isplaeni jezik benediktinca te rekao: Vidite, ovdje nemamo to
napraviti. Prepustite to drugima. Trebamo doktora! Profesor
Montana, gdje je profesor Montana?
Pisar, koji je pronaao tijelo, obavijestio je da je doktor Montana ve
informiran te da bi svakog trenutka trebao stii. Jellinek je sklopio
ruke i mrmljao: Lux aeterna luceat ei, Lux aeterna luceat
ei...
Montana je stigao praen dvojicom fratara, odjevenih u bijelo.
Montana je opipao puis objeenoga, zatresao glavom i dao dvojici
pratitelja znak da spuste mrtvaca. Po-legnuli su ga na tlo. Njegov
ukoen pogled djelovao je divlje. Prisutni su sklopili ruke. Montana
je zatvorio oi i usta mrtvaca i pregledao znakove davljenja.
Exitus, Mortuus est, rekao je oputeno.

Kako se to dogodilo? upitao je kardinal Bellini. On je bio tako

sposoban ovjek. Jellinek je kimnuo. Cascone se obratio pisaru:
Imate li Vi moda neko objanjenje? Mislim, jeste li opazili da je
pater Pio bio deprimiran?
Pisar je zanijekao tu mogunost, no dodao je da nitko ne moe znati
to se dogaa u nekoj osobi. Pater Pio provodio je dane i noi u
arhivu; neka Bog bude milostiv prema njegovoj dui. Nitko od
arhivara niti pisara nije nita posumnjao kada se pater Pio jutros nije
pojavio. Inae je u arhiv dolazio u zoru, a izlazio tek oko podneva.
Pritom je ponekad djelovao duhovno odsutan. Sa sobom je nosio
biljeke i signature, koje su zatim nestajale u nekim ladicama ili
depovima. O sadraju svojih istraivanja nije nikada govorio, tim
vie to je i inae bio utljiv. Svi su arhivari i pisari vjerovali da pater
Pio radi na tajnom zadatku.
Tajni zadatak?
Radilo se o Michelangelu i sadraju sikstinskih freski. Tko mu je
dao nalog?
Ja! odgovorio je Jellinek, a Cascone je elio znati da li je ve bilo
kakvih rezultata.
Pisar je objasnio da nije, ali nekim udom o Michelangelu u
Vatikanskom arhivu uope ne postoji dokumentacija. ini se kao da
je nad njim crkveno prokletstvo, no ak i tada bi postojalo vie
dokumentacije.
Ja bih to moda mogao objasniti, umijeao se Jellinek, na to ga je
kardinal Cascone pogledao upitno. Oekivao je odgovor. Mogao
bih to objasniti, ali mi zabranjuje Codex Juris Canonici, ako
razumijete to govorim.
Ne razumijem nita, bjesnio je dravni tajnik. Nita ne
razumijem i zahtijevam objanjenje ex officiol
Vi tono znate gdje prestaje vaa ovlast, ex officio. Cascone je
razmislio. inilo se da je shvatio i da je zadovoljan objanjenjem.
Zatim se obratio pisaru: Kaete da su signature koje je pronaao
pater Pio spremljene u neke ladice i stolove? Moe te li to poblie
objasniti? Uglavnom, odgovorio je pisar, pater Pio svoje je

pronalaske uvao u svom pisaem stolu, a i u svojoj halji uvijek je

nosio nekakve papirie.
Cascone je dao znak fratru u bijelom da pretrai depove mrtvaca, a
drugom je naredio da se raspita o sadraju ladica. Iz desnog je
depa izvadio bijeli rupi. U lijevom je bio papiri, na kojem je
neurednim rukopisom bilo napisano: Nicc. III anno 3 Lib. p. Aff.
471.
Govori li Vam to ita? pitao je Cascone.
Pisar je razmislio. ini mi se da je rije o signaturi iz Schedario
Garampi, znai iz vremena pape Nikole III.
Molim Vas da mi to nabavite, to je prije mogue! Dravni tajnik
je bio uzbuen.
To nee biti mogue tako brzo, objasnio je pisar.
Zato ne, scrittore?
Schedario Garampi vie nije arhiviran u svojoj prijanjoj formi.
Znai, u meuvremenu mu se dodjeljuje jedna ili vie novih
signatura, odnosno novi sistem, tako da je teko pronai
odgovarajuu bustu, bez da se poznaje njezin povijesni sadraj ili
poveznica. Ali... Ali?
Mislim da je signatura u ovoj situaciji ionako beskorisna, budui da
je papa Nikola III. umro oko 1280. Dakle, ne bi trebao biti povezan s
Michelangelom. No, jedini koji bi u ovoj situaciji mogao pomoi jest
pater Augustin.
Pater Augustin je u mirovini i tako treba i ostati.
Eminencijo, poeo je kardinal Jellinek obraajui se dravnom
tajniku, Vi s jedne strane zahtijevate to skorije rjeavanje
problema, s druge strane poslali ste jedinoga ovjeka koji nas moe
pribliiti rjeenju u mirovinu. Ne znam kako je to mogue. Treba
nam pater Augustin.
Svaki je ovjek zamjenjiv, pa tako i Augustin, uzvratio je Cascone.
To nije upitno, gospodine dravni tajnice. Pitanje je moe li si
kurija dopustiti da se u ovakvom trenutku odrekne ovjeka kao to
je pater Augustin. Vatikanski arhiv ne treba ovjeka koji samo dobro
poznaje tehniku arhiviranja ve ovjeka koji sa svime to se ovdje

uva moe izai na kraj. Kardinal Jellinek pogledao je prema

mrtvom tijelu patera Pija. Montecassino nije Vatikan.
Kardinali su se estoko posvaali. Jellinek je zaprijetio da e usporiti
rad konzilija kada ve ne moe ex officio odstupiti s mjesta
predsjedajuega. Svaa je konano zavrila Casconeovim obeanjem
da e vratiti patera Augustina.

ETVRTAK NAKON PEPELNICE

Dnevnik Unita objavio je lanak koji je stvorio poprilinu strku
u vatikanskom Uredu za odnose s javnou. Novinari su se
naguravali i postavljali mnogobrojna pitanja.
AIFALUBA, to znai AIFALUBA? Sto se krije iza te ifre?
Tko je otkrio zapis? Koliko se ve zna da on postoji?
Je li zapis moda krivotvoren, i hoe li biti uklonjen?
Zato Vatikan tek sada reagira na otkrie?
to kurija preuuje?
Koji su strunjaci angairani?
Je li Michelangelo bio heretik?
Ako jest, koje su mogue posljedice, prema miljenu kurije?
Postoji li neki slian sluaj u crkvenoj povijesti?
Dravni tajnik Giuliano Cascone toga je jutra naredio svim
lanovima konzilija da moraju utjeti o sluaju. Budui da je bio
prefekt Savjeta za javne poslove Crkve, Cascone je bio zaduen
za objavljivanje informacija. Odlueno je da e se to obaviti
sljedeih dana. Profesori i kardinal Jellinek navaljivali su i
upozoravali Casconea da objavi sve dosad poznate podatke,
zbog straha da ne bude pokrenuta lavina glasina i nagaanja.
Dravni je tajnik konano popustio, obeavi da e Crkva dati
svoje slubeno stajalite o sluaju.
Kardinal Cascone na konferenciji za novinare proitao je izjavu,
a na pitanja je odgovarao: Nemam komentara! Govorio je da
e se rezultati istraivanja objaviti im budu poznati.

Kardinal Jellinek iskoristio je etvrtak nakon dirljive svete mise

kako bi posloio misli. Ve je sedam tjedana tapkao u mraku, a
inilo mu se da se udaljava od rjeenja. Jedino je bio uvjeren da
tajna u sebi krije druge tajne. Bio je siguran da se iza
sikstinskog zapisa ne krije tek kletva jednog muenika ve
vraji pothvat, iji je cilj natetiti Crkvi i kuriji. Mnogo je puta
kardinal Jellinek u kapeli pozorno promatrao lik proroka
Jeremije, koji u dubokom oaju zuri u pod, gdje se gube svi
tragovi. Kardinal je iznova itao njegova proroanstva iz
vremena Jojakina i Sidkije te njegove prijetee poruke
Egipanima, Filistejcima, Amonima, Edomima, Moabima,
proroanstva protiv Babilona i protiv Elama. Podcrtao je 26.
ulomak, redak 1-3, iz Jeremi-jinih proroanstava: U poetku
kraljevanja Jojakima, sina Joijina, kralja Judina, dode mi rije
Jahvina. Ovako govori Jahve: Stani u predvorju Doma Jahvina i
svim gradovima judejskim koji dolaze da se poklone u domu
Jahvinu navijetaj sve rijei koje sam ti zapovjedio da im kae.
I ne izostavi ni jedne jedine. Moda e posluati i vratiti se svaki sa zla puta svoga pa u se pokajati za zlo koje naumih uiniti
zbog zlodjela njihovih.
No niti neprestano ponavljanje stihova nije Jellineka odvelo niti
korak dalje. Sve to je dotad doznao nadaleko je prelazilo
njegove okvire shvaanja, a sumnjiavost ga je gurala u strane,
grjene misli. Jellinek vie nije znao kome moe vjerovati. U to
vrijeme neizvjesnosti prvi je put posumnjao u kranske ideale,
ljubav prema blinjemu, vjeru, milosre. Kada je shvatio da i
sumnja za pravog kranina predstavlja grijeh, poeo je sluaj
promatrati iz suprotnog ugla. Poeo je sumnjati u sebe i svoju
slubu, u ostale lanove kurije koji su bili upleteni u sluaj
Sikstinske kapele. Samoubojstvo benediktinca snano je
uznemirilo njegov duh. Molitve pokore rasplinule su se kao
koluti na vodi pri pomisli da je pater Pio moda pronaao
rjeenje zagonetke, ali ga nije mogao podnijeti, te si je oduzeo
ivot. ak ni duboki osjeaj liturgije nije mogao prosvijetliti
njegovu duu niti usmjeriti njegov um na pravi put.

Kardinal se trudio sve to se dogodilo nakon otkria tajanstvenih slova posloiti u svojoj glavi. To ga je podsjealo na
ah. Nekim su figurama doputeni samo odreeni potezi, a
jednoj je figuri doputeno sve. Kardinal Jellinek shvatio je
kakva se mudrost krije u vrstim pravilima te prastare igre;
shvatio je da je ah slika i prilika stvarnoga ivota. Postalo mu
je jasno da iz najjae figure ne proizlazi ni najvea mo ni
najvea opasnost ve da je igra ostalih figura ono to daje mo i
uzrokuje opasnost.
Kao prefekt Kongregacije za nauk vjere, koja se bavi novim
uenjima i vjerskim zabludama, kardinal je tono znao da
Katolika crkva ima mnoge slabe toke. No, ono to ga je
najvie plailo bilo je nepoznavanje neprijatelja i
nepredvidljivost situacije.
Jellinek se osjeao bijedno. Osjeao je bolove u trbuhu pa je
legao na crveni kau u svom salonu i zatvorio oi. Kako je
mogue da jedan zapis star 480 godina toliko uznemiri kuriju?
Da se ljudi najvieg autoriteta odjednom ponaaju bezumno?
Da se posvuda osjea nepovjerenje? Strah onog koji ne zna pred
onim koji zna?
Odjednom se sjetio dana kada je prvi put u ivotu postao
svjestan Znanja. Sredite njegova ivota bile su knjige, znanje,
zbirke, knjinice i arhivi. Da, jasno se sjeao kada je prvi put,
nije imao niti 9 godina, uao u biblioteku. Roditelji su svog
najstarijeg sina iz provincije poslali u veliki grad kod stranih
ljudi. Iako su to bili njegov tetak i teta, ipak su mu cijeloga
ivota ostali stranci.
Jozef je potjecao iz malenog sela, s desetak gospodarstava.
Najmanje i najneuglednije pripadalo je obitelji Jellinek.
Jellinekovi su morali puno raditi kako bi preivjeli. Niti djeca
nisu bila poteena, prije svega Jozef kao najstariji.
No ipak nije imao nesretno djetinjstvo. Ono je bilo sretno,
koliko djetinjstvo djeteta koji nema elja moe biti.
Godinja su doba odreivala ritam njegova ivota, a nedjelje su
bile posebne. Nedjeljom su Jellinekovi sveano odjeveni

odlazili u susjedno selo u crkvu, a nakon toga i u gostionicu,

gdje bi otac naruio pivo, a majka i djeca dvije limunade.
Nedjelje su zato bile osobite. Sveenik, orgulje i gostionica u
Jozefu su budili uzviene osjeaje, s kojima se nita nije moglo
usporediti. Majka mu je poslije, kada je ve postao sveenik,
ispriala kako ju je ozbiljna lica, a nije jo bio niti krenuo u
kolu, upitao zato svaki dan ne moe biti nedjelja.
Daleki grad, koji je poznavao iz rijetkih posjeta u majinu
drutvu, oduvijek je za njega predstavljao neto nepoznato,
sumnjivo i zavodljivo. Put prema gradu podrazumijevao je
polusatnu etnju do male jednotrane pruge odakle se kretalo
vlakom do grada. Seoska su se djeca igrala tako da su ispod
kotaa vlakova preala sitne kovanice. Jednom kad je Jozef isto
to napravio s kovanicom od 5 pfenni-ga, koja se poveala vie
od prijateljevih, otac ga je pretukao kako bi nauio potovati
teko zaraen novac.
Jozef je bio nepovjerljiv prema ivotu u gradu. Smatrao je
neprirodnim to to se ljudi, kue, prodavaonice i automobili
meusobno guvaju. S obzirom na tjelesnu konstituciju, vie je
bio gradsko nego seosko dijete. Nije bio snano, divlje dijete
crvenih obraia, ne, bio je njene grae, vitak i blijed, nalik
majci. Moda je upravo zato izmeu majke i sina postojala
posebna veza. Naime, majka je bila gradsko dijete.
Jozef se do polaska u kolu ni u emu nije razlikovao od ostale
seoske djece. No, to se promijenilo. kola je bila u susjednom
selu, a tada nije bilo autobusa koji bi prevozio kolsku djecu.
ak i da ga je bilo, bijeli neasfaltirani put nije mu bio
prilagoen. Jozef se u koli pokazao kao vrlo nadareno dijete.
Postojala su samo dvije uionice, jedna za djecu od 1. do 4.
razreda i druga za onu od 5. do 8. Rado je sluao nastavu
namijenjenu starijim uenicima. Ubrzo je postao bolji od svojih
kolskih kolega pa je preskoio drugi razred. Potkraj treeg
razreda uiteljica je pozvala njegove roditelje u kolu na dugi
razgovor. Potom su odluili sina poslati u gimnaziju kako bi
postigao neto u ivotu. Rekli su mu da e ivjeti kod roakinje

iji je suprug profesor. Profesor, filolog, imao je iljastu sivu

bradu, naoale i velegradsko domainstvo s krupnom
domaicom i drskom sobaricom. Gospodarica kue, majina
roakinja, bila je blijeda, elegantna i hladna. Prvo ga je
upoznala s kunim pravilima, prema kojima je vrijeme obroka
bilo vrsto odreeno. Iako je na raspolaganju imao malu sobu,
nedostajala mu je udobna atmosfera doma i srdanost njegove
obitelji. Uzbuivao ga je pogled na veliku, urednu kuu.
Fascinirali su ga kontakti s nepoznatim, otmjenim ljudima, novi
dojmovi, no najvie jedna prostorija, gdje se od poetka
udomaio i u koju mu nitko nije zabranjivao pristup. Bila je to
kuna knjinica. Knjige smeih, crvenih i zlatnih hrp-tova
prostirale su se od poda do ukraenog svoda; bio je to prostor
gdje je mogao pustiti misli da lutaju, odlaziti na istraivaka
putovanja, sanjati. Najee je posjeivao biblioteku naveer,
nakon veere, to je veselilo profesora. Ondje je prvi put
upoznao i zavolio miris starog papira i utavljene koe, miris
neiscrpnog znanja, uhvaenog medu stranicama, koje je samo
trebalo proitati.
U tom se istom prostoru sklonio kada je, pri samom kraju rata,
doznao da mu je umrla majka. Jedinu mu je utjehu tada
prualo itanje Knjige nad knjigama, velikog sveska, uvezenog u
kou, koji je rado primao u ruke; itanje iz Poslanice apostola
Pavla, Prve poslanice Korinanima.
Dozivljem vam, brao, u pamet Evanelje koje vam navijestih,
koje primiste, u kome stojite, po kojem se spaavate, ako drite
to sam vam navijestio...
Doista predadoh vam ponajprije to i primih: Krist umrije za
grijehe nae po Pismima; bi pokopan i uskrien trei dan po
Pismima...
Moda je upravo tada odluio postati sveenik.
Tisue je knjiga kardinal otada prouio, najvei dio iz
zadovoljstva, manji dio iz obveze. Pa ipak, sveukupno njegovo
znanje nije mu bilo dovoljno da rijei zagonetku, tako vjeto

utkanu u povijest da je on, zajedno s ostalim pametnim

glavama u Vatikanu, morao kapitulirati.
PRIJE PRVE KORIZMENE NEDJELJE - INVOCAVIT

Kako bismo bolje shvatili tijek stvari, moramo napustiti Rim i

zaputiti se u onaj samostan u kojem je utnja najvia zapovijed.
Meu redovnicima toga samostana ivio je vrlo poboan
ovjek. Zvali su ga brat Benno. Lice mu je bilo uokvireno
debelim staklima naoala i izgledao je kao oni ljudi za koje
teko moemo zamisliti da su ikad bili mladi. Pravo mu je ime
bilo dr. Hans Hausmann, ali njegovo ime nitko nikada u tom
samostanu nije izgovorio. Fratri ga ak nisu niti znali. Brat
Benno pripadao je onoj vrsti ljudi koji kasno osjete Boji poziv,
zato to njihovu duevnom ivotu prethode obrazovanje i
posao u svjetovnom ivotu. Brat Benno bio je povjesniar
umjetnosti. Svoj je ivot posvetio talijanskoj renesansi prije no
to se, nakon zavretka rata, iznenada odluio povui u
samostan o kojem je rije. Otada je ivahni uenjak slovio za
povuena, zatvorena i neobina ovjeka, koji izbjegava ionako
slabe kontakte s ostalim redovnicima. Isticao se ponajvie
svojom utnjom. Kada bi govorio, a bilo je to vrlo rijetko,
njegovi su ga sustanari pozorno sluali i zatim dugo razmiljali
o njegovim rijeima.
Dok su ostali redovnici esto za nedjeljnog druenja u vrtu
priali o svojim ivotima prije samostana, svojoj mladosti i
djetinjstvu, a prije svega o roditeljima, brat Benno je bio vrlo
povuen. Znalo se da mu je otac bio dobrostojei trgovac
ugljenom i pediter, koji se opio do smrti, to se na kraju
pokazalo za njegovu obitelj vie kao milost nego kao breme,
prije svega za majku, lijepu i ponosnu enu. Benno je njezin
bahati ponos volio kao neto natprirodno. Njezine
zapovjednike, prema gore uzdignute obrve i vodoravne bore s
obiju strana njenih tankih usana; da, za njega je pokornost majci
bila potreba i radost istodobno. Majka je bila ta koja je u njemu
potaknula ljubav prema umjetnosti, osjeaj za profinjeno, to je

njoj bilo puno blie nego trgovina ogrjevom i tonaa. Benno joj
je cijelog svog ivota pokazivao zahvalu poniznim
oboavanjem.
Mladi je Hausmann studirao u Firenci i Rimu, teno je govorio
talijanski, a doktorirao je na Michelangelu. Izvjesna financijska
neovisnost, koju je ponio od doma, te mala stipendija rimske
biblioteke Hertizane, uinili su mu poslovni poetak relativno
bezbrinim. Zasigurno bi bio postao izvanredan povjesniar
umjetnosti, no ivot je najee jai od snova.
O njegovu zaredivanju jo e biti rijei, no za sada u otkriti da
to nije napravio iz neukrotive elje za pobonou, svojstvene
obinim ljudima koji odlue obui mantiju.
Toga je dana jedan redovnik pri veeri nakon molitve itao
redovnicima dnevne novine, to je bio tjedni ritual i ujedno
jedini kratki uvid u vanjski svijet. Uz uobiajene lanke o
politici i sportu, redovnik je proitao i lanak o otkriu na
Michelangelovim freskama u Sikstinskoj kapeli. Na te je rijei
brat Benno problijedio. Iz ruke mu je ispala lica kojom je jeo
juhu, te je zveckajui pala na pod samostanske blagovaonice.
Fratri su ga gledali osudujuim pogledom pa je promrmljao
nekoliko nerazumljivih rijei isprike, hitro podignuo licu i
nastavio sluati lanak. Njegov je susjed za stolom, visoki ilavi
brat vatreno crvene koe na elavoj glavi, zamijetio da te veeri
brat Benno vie nije taknuo svoje jelo. Nije mogao shvatiti da
postoji neka veza izmeu proitanoga novinskoga lanka i
askeze brata Benna.
Kada je Benno i sljedeeg dana odbio jesti te sjedio utke
gledajui pred sebe, s rukama uguranim u rukave crnog habita,
usudio se upitati ga: to ti je, brate, ne jede niti malo, mui li
te kakva briga na srcu. eli li mi se povjeriti?
Ne pogledavi ga, Benno je odgovorio, odmahujui glavom:
Ne osjeam se dobro. Lagao je. Zna ve, brate, mui me
eludac ili u. Bit e mi bolje za nekoliko dana, nita se ne
brini. Zatim je nastavio utjeti cijelu veer.

Redovnici se obino na viednevnu utnju i post odluuju zbog

iskuenja ili grijeha, pa je Bennov susjed za stolom u tome vidio
razlog njegove utnje. Sutradan je dao
do znanja i drugima, jer - to moe zagorati jezik vie od
grijeha.
Brat Benno se nakon veere u tiini, ali naoigled uzbuen,
dignuo od stola i uspeo stubama do svoje elije, na kraju
tamnog hodnika. elija je predstavljala njegovo sklonite u
noima i u tihim satima molitve. Prostorija nije bile vea od 3
puta 4 metra, jedino pozitivno bio je prozor okrenut prema van;
golemi drveni krevet, ormari, koji ne zasluuje naziv ormar,
komoda, na ijoj se kamenoj ploi nalazila porculanska zdjelica
za higijenu. To je bio sav namjetaj, ako izuzmemo krevet, koji
je bio ispod prozora. Knjige su bile razasute i nagomilane
posvuda po podu, kao u nekog studenta.
Kao i uvijek, Benno je iz najvie ladice svoje komode izvukao
novinski lanak; onu uzbudljivu vijest o sikstins-kim freskama.
lanak je izrezao iz novina i itao ga po tko zna koji put, rije
po rije. Zatim ga je vratio natrag u ladicu i sav se oajan bacio
na krevet prekrienih ruku.
PONEDJELJAK NAKON PRVE KORIZMENE NEDJELJE
Postojao je ovjek koji je znao vie nego svi ostali, no pripadao
je onima kojima je znanje nametnulo utnju. Znao je vie nego
to moe znati kranin na visokom poloaju jer je pola ivota
proveo na izvoru znanja. No, prije svega je znao utjeti. Znao je
utjeti o stvarima koje je jedan drugi izabrao za svoj ivotni
poziv, bilo to iz pobonih ili iz podlih namjera. Taj je ovjek bio
pater Augustin.
Augustin je bio neobian ovjek koji se nije potpuno uklapao u
crnu redovniku halju. Kratko podiana svojeglava raupana
kosa i duboko izbrazdano lice davali su mu posebnu dra.
Izgledao je kao netko tko ne odustaje olako i tko s velikom
energijom izvrava zadane zadatke. esto je znao prespavati na
podu arhiva jer mu se put do samostana inio preteak ili

besmislen, budui da se ve dizala jutarnja maglica kada bi

zavrio s poslom. Augustin posao nije smatrao poslom ve
obvezom koju mora ispuniti u Boju ast. Njegovo izvanredno
pamenje, koje nije posjedovao od poetka ve ga je nakon 30godinje slube uvjebao do savrenstva, omoguavalo mu je
da svaku bus-tu, koju je sam arhivirao, bez problema pronae.
Bio je te sree da su ga, uz pamenje, vrlo dobro sluile i oi pa
za itanje nije trebao naoale.
Prualo mu je zadovoljtinu to je nakon nesretne smrti svoga
nasljednika odmah pozvan na razgovor s dravnim tajnikom.
No, on nije vie bio isti ovjek, kao onaj kojeg su potjerali iz
slube. Nije prebolio prijevremenu mirovinu i bio je svjestan da
e ga nakon to ga iskoriste odbaciti na isti nain. Cascone je
njegove molbe tada hladno i nemilosrdno odbio, a Augustin se
istinski prestraio misli da se iza dravnog tajnika skriva sam
vrag. U svakom sluaju, Augustin u njemu nije prepoznao niti
jednu kransku vrlinu.
Naravno da je slutio, ne, ak je vjerovao da zna zato ga je
Cascone tako prenagljeno poslao iz slube. Onaj tko 30 godina
sjedi na izvoru znanja zna sve. Postoje stvari u onim ormarima
koje su jo uvijek nepoznate. One se ne smiju objaviti prije
isteka odreenog roka. Prije smrti onoga o kome je rije, nitko o
njima ne smije znati. Tek je jedan kranin poznavao gotovo
sve buste tog sadraja: pater Augustin. Cascone, koji je bio
upoznat tek s malim djeliem tih tajni, strahovao je da bi
potraga za rjeenjem tajnog zapisa mogla otkriti podatke koji bi
natetili Crkvi i kuriji.
Osveta sigurno nije ponos velike due, no nije li Bog rekao
Mojsiju: Osveta je moja!
Jellinek je jo istoga dana ugovorio sastanak s Augusti-nom u
Svetom oficiju, gdje se smjestio iza praznog pisaeg stola.
Augustin nije pretjerano volio Jellineka, ali ga barem nije mrzio
kao Casconea.
Pozvao sam Vas, brate, poeo je Jellinek eprtljavo,

jer Vam elim izraziti svoje zadovoljstvo zbog Vaeg povratka.

Vi ste zasigurno najsposobniji ovjek koji je ikada vodio ovaj
arhiv i zasigurno nam moete uvelike pomoi pri rjeavanju
problema. Da budem iskren, nismo napravili niti jedan korak
naprijed nakon Vaeg odlaska.
Augustinu se svidjela kardinalova iskrenost. elio je rei puno
toga. Zato je navrat nanos smijenjen s dunosti? Zato su mu
oduzeli njegove buste, bez kojih ne moe ivjeti? No nije se
usudio te je utio.
Vi ste vrlo pametan ovjek, poeo je kardinal iznova, pa s
Vama mogu priati neslubeno. Recite, to mislite gdje se krije
rjeenje? Sumnjate li na neto?
Augustin je odgovorio: Sve sam svoje pretpostavke iznio pred
konzilijem. Nemam nita konkretnije od toga. Moda je istina
skrivena u tajnom arhivu, ali ja vie nemam pristup. Rijei
oratorijanca otkrivale su uvrijeenost. No s druge strane...
Da? i
Prave se tajne ne nalaze u tajnom arhivu, one su dostupne
svakome, no nitko ne zna gdje se nalaze. Smatram da je to
takoer razlog nemiru i zbrci koja u Vatikanu vlada od otkria
na sikstinskom freskama. Bit u iskren: u kuriji postoji mnogo
razliitih interesnih skupina i saveza; ne govorim Vam nita
novo, no smatram da se svaka od njih boji nekog otkria.
Jellinek je bez rijei iz ladice na stolu izvukao stari pergament i
gurnuo ga prema Augustinu preko stola. To sam jedne veeri
pronaao na podu arhiva. Netko je to izgubio. Moete li
pretpostaviti koga bi mogao zanimati ovaj dokument?
Augustin je itao. Poznajem ovaj dokment.
Moe li on imati veza sa smru patera Pija?
Ne ini mi se da je tako. No postoji jedna posebnost vezana za
ovaj dokument. On pripada onima koji stalno mijenjaju mjesto
u arhivu.
Sto bi to trebalo znaiti?
Jednostavno, neki dokumenti, koje sam arhivirao u odreene
fondi, nestaju otuda te se pojavljuju na drugim mjestima. Svi su

mi se pisari zakleli da nemaju nita s tim. Dokument pripada

onima koji na tajanstveni nain mijenjaju mjesta. Vama je
poznato koji kaos vlada u arhivu s raznolikim sistemima i
signaturama. Garampi je u svoje vrijeme dotini dokument
arhivirao pod Nikolu III., no ja sam ga smjestio u jedan
poseban fondo, u koji se bolje uklapao. Naime, napravio sam
rubriku za dokumente od ili o papama koji se umrli
neoekivanom smru, a vladali tek nekoliko mjeseci, tjedana ili
ak dana. Nakon Celestina IV. u prvoj konklavi 1241. bilo ih je
vie od tucet, koji su tako skonali.
Neobino sortiranje, brate.
Vama se to moda ini neobino, no meni je to nakon smrti
Ivana Pavla bila potreba, jer za sve pape koji su vladali kratko,
postoji sumnja da su bili ubijeni.
Tek u rijetkim sluajevima postoje dokazi za te sumnje.
Upravo stoga sam prikupio mnogo indicija. Celestin je umro
16 dana nakon izbora, Ivan Pavao je vladao 33 dana. Ne
vjerujem da je to bio Boji plan.
Dokazi, dokazi!
Ja nisam kriminalist, ja sam skuplja dokumenata. Kardinal
je odmahnuo rukom, no Augustin se nije dao smesti.
Do danas nije poznato gdje su zavrili dokumenti koje je
monsinjor Raneri donio Svetom Ocu na itanje veer prije
njegove smrti. Takoer nije razjanjeno gdje su nestale papue i
naoale Svetoga Oca.
Jellinek je gledao u oratorijanca. Osjeao je kako ga oblijeva
hladan znoj. Osjeao se kao da ga aneo smrti gui, duboko je
udahnuo. Dakle, mrmljao je, dakle, ne nedostaju samo
dokumenti...
.. .ne, ve i njegove papue i naoale kakvog god to imalo
smisla.
...kakvog god imalo smisla, ponovio je zamiljeno kardinal.
Vjerujem da ste s time upoznati? pitao je Augustin plaljivo.
Sve su to poznate stvari.

Da, da, rekao je Jellinek, sve poznato, no udno. Osjeao se

oajno. U elucu mu je gorjelo. Pokuao je duboko udahnuti, no
neuspjeno. Neto nevidljivo stezalo ga je oko prsa. Nije li to,
to je njemu netko poslao papue i naoale, bio dokaz da je Ivan
Pavao zaista ubijen? No tko i zato? I zato je njemu netko
prijetio istom sudbinom?
Ja tada nisam bio lan kurije, rekao je Jellinek, kao da se eli
opravdati. Ali zato bi mogle nestati naoale i papue Svetog
Oca?
Kardinal je bio nesiguran. Je li Augustin moda znao vie no
to je pokazivao? Moda ga je elio ispitati? to je znao taj
sveznajui ovjek?
Augustin je odgovorio: Nestanak dokumenata morao je biti
rijeen. Monsinjor Stickler je znao njihov sadraj. Nije ba
pohvalno za kuriju, gospodine kardinale. Ivan Pavao I. bio je
uzor iskrenosti, mnogi kau uzor naivnosti. Bio je poboan,
gotovo svetac, a teio je samo pobonom i svetom. Za njega je
postojalo samo Dobro i Zlo, nita izmeu. Istina je da je bio
naivan jer je ignorirao ono izmeu zla i dobra, ono od ega se
sastoji ivot. Zaboravio da su najvee grozote u povijesti
uinjene ne u ime zla ve u ime svjetonazora navodno dobrih
ljudi. Papa je planirao veliku reformu kurije. Da je ostvario
svoje planove, neki lanovi kurije danas ne bi bili u slubi. Va
prijatelj Stickler moe navesti imena. udi me nestajanje
papua i naoala, za to ne postoji neko jasno objanjenje.
to ako se te stvari negdje iznenada pojave?
Vjerojatno e stii od onih kojima je Papina smrt odgovarala.
Odjednom je kardinal shvatio zato se Stickler neki dan
ponaao tako udno. Nije li on, Jellinek, zagonetni paket
ostavio na stolu u salonu? Stickler ga je uoio i povjerovao da je
otkrio urotnika protiv Svetog Oca. Kako se sada treba ponaati?
Ne vidite neku drugu mogunost?
Augustin je odmahnuo glavom
Ne znam kako bi se drugaije moglo objasniti iznenadno
pojavljivanje tih stvari? Imate li Vi neto drugo na umu?

Ne, ne, odgovorio je kardinal, sigurno ste u pravu. No to je

ionako samo hipoteza.
Brat Benno bio je vrlo uzrujan zbog otkria u Sikstin-skoj
kapeli. Njegovo je neobino ponaanje zaudilo ostale u
samostanu. Bez posebnog je objanjenja zatraio od opata
samostana da mu dopusti pregledati pretinac s njegovim
privatnim stvarim. Naime, u opatovoj je sobi bio veliki ormar
na kotaima s puno pretinaca na zakljuavanje. Opat se nije
mogao sjetiti da ga je brat Benno ikada pitao za svoje stvari, ali
mu je odobrio zahtjev bez pitanja. Dok je Benno nervozno
kopao po svojim papirima, opat se naizgled udubio u
proavanje nekih dokumenata.
Naravno da je i opata udilo njegovo ponaanje, no nije tomu
pridavao veliku pozornost jer je poznavao njegovu prolost te
je znao da se u mladosti bavio Michelange-lom. Nita neobino
da je bio posebno zainteresiran za cijelu stvar. elio ga je
upitati trai li neto vezano za otkrie u kapeli, no bojao se da
ga ne stavi u neugodan poloaj. Uostalom, i on posjeduje jednu
kopiju kljua pretinca.
SUTRADAN

Iako je bio umoran, Jellinek je patio od nesanice. No mu se

inila dua no ikad. Kardinal je osjeao strah, strah od
nepoznatoga, koje se uzdizalo pred njim kao da ga eli
progutati. Ustao je iz kreveta, ponovno pogledao prema
telefonskoj govornici s druge strane ulice. Ugledao je ovjeka
koji je kratko telefonirao te uao u kuu. No, kardinalove su
misli bile uz Jeremiju, proroke i proroice, iji su likovi izvirali
iz skrivenih zemaljskih ponora, polubudni, polusneni. Iz
najvieg je planinskog vrha izlazila voda, opi potop, a on se
kao maleno dijete rukama drao za majino bedro istodobno
osjeajui smrtni strah i strast. Poudno je gledao stvaranje
ene iz Adamova rebra, poeljne i okrugle, ponizne pred
Stvoriteljem. Gledao je Evu potajno, dok je gola pruala ruku

prema jabuci s drva spoznaje te zazvao Giovanna, Giovanna!

Bilo je to jedino ime koje mu je ostalo u sjeanju.
Nije mogao skinuti pogled s grjenih rijei i nedjela proroka.
Dok je oslukivao u no, zauo je Joelovo A kako odjekuje, dok
ita iz knjige opscenosti. Ljudi se trebaju opijati, unititi vinove
loze i polja u pijanstvu, a kada im se pokvari zrno i osui ulje,
trebaju krasti od drugih. A stari Ezekijel, jo uvijek tat kao
paun, svoju je knjigu bacio u vjetar i razgolien se nudio
mukarcima u prolazu, obasipao svoje ljubavnike darovima,
trao za razvratnim egipatskim redovnicama, hvatajui ih za
grudi. Izaija, najugledniji medu prorocima, kraljevske krvi, nije
se ponaao nimalo otmjeno. Plesao je sa Sionovim kerima,
divei se njihovim drskim pogledima, vrpcama preko ela i
nonim kopama. Sa sedam od njih upustio u ljubavni zanos da
je bila milina gledati ih. Amo s krivim idolima! vikao je.
Ovamo, ovamo, napravite sami svoja boanstva, boanstava
koliko vam srce poeli, prospite ih tamjanom, odbacite stare
zapovijedi i gazite po njihovim krhotinama. Tada se pomazao
od glave do pete, pruio delfskoj proroici ruku za ples.
Proroica je zaneseno okretala bademastim oima i ekstatino
zabacivala glavu. Vrpca sa ela pala joj je na pod i pretvorila se
u bjelouku. Zmija je prijetila kardinalu siktajui, a on ju je
gazio divljim trzajima.
Na visokom stupu, koji je strao prema nebu, stajao je starac
slian Jeremiji. Rairio je ruke kao da eli poletjeti, dok mu je
vjetar podizao haljinu. Zakoraio je, a Jellinek je u strahu vikao
neka to ne ini, neka ne skae, no bilo je prekasno. Jeremija se
bacio u beskrajnu dubinu. Pad proroka trajao je neizmjerno
dugo, a negdje na sredini puta pribliio mu se Jellinek te ga
upitao: Kamo leti, stari Jeremija? Odgovorio je: U
prolost! Jellinek je ponovno upitao: Sto trai u prolosti,
Jeremija? Spoznaju brate, spoznaju! Opet ga je upitao:
Zato si oajan, Jeremija?

No, Jeremija nije odgovorio. Tek je iz dubine Jellinek zauo

rijei proroka: Poetak i kraj su jedno. To mora shvatiti!
Kardinal se prestraio tih rijei.
San je kardinala jako uzbudio. Uvijek su mu se iznova pred
oima ukazivale ekstatine plesaice. Slike bestidnih pokreta
proroka i proroica nije mogao izbrisati iz glave. Ujutro se, kao
i obino, glasno sputao po stubama, no Giovanna mu nije
izala u susret. Tog se dana nije mogao koncentrirati na posao,
na heretiko uenje junoamerikih sveenika. Pokuao se
purificirati strogom molitvom, no kada mu ni to nije uspjelo,
zaputio se u Sikstinsku kapelu, kako bi promatrao izazovne
slike iz svojih snova.
Zauzeo je mjesto tono u sredini, ispod prikaza Stvaranja Eve.
Zabacio je glavu i strasno se zagledao u freske. Odjednom se
areni svijet poeo okretati te mu se zavrtjelo u glavi. Iz daljine
je zauo glas iz snova, Jeremijin glas: Poetak i kraj su jedno.
To mora shvatiti! Taj Jeremija, najmudriji od svih proroka,
Jeremija s Michelangelovom glavom, on mora biti klju za
rjeenje zagonetke. Imaju li njegovi snovi neke veze s
tumaenjem tajnog zapisa?
Kardinal je zaklopio oi i zamislio slova. Sto ako redoslijed
okrenemo naopakao? Jellinek je zapanjeno itao: A-B-UL-AFIA, rije, koja je besmislena kao i ona prva, no koja moda
omoguava potpuno novu interpretaciju.
Jellinek je sa svojim otkriem upoznao patera Augus-tina, koji
se lupio po glavi zbog svoje gluposti. Jeremija je bio sin
sveenika iz Anatota, koji je pisao samo na hebrejskom, dakle, s
desna na lijevo. Arhivar je slova napisao na papir. Pogledajte!
Ova rije ima smisla.
ABULAFLA , proitao je Jellinek. Uistinu, Abulafia je bilo ime
jedno kabalista, kojeg je Crkva proklela. Bio je sljedbenik
idovskog tajnog uenja, nastalog sredinom 12. stoljea u
zapadnoj Provansi, koje se proirilo u panjolsku, zatim i u
Italiju i koje je teko natetilo Crkvi. Vrag je bio taj Firentinac,
rekao je Jellinek. Imamo ime, ali to znai ime samo za sebe.

Michelangelo ga je s nekom namjerom zapisao na svodu

Sikstinske kapele.
To i ja mislim. Iza toga ima puno vie, puno vie. No i ovo ime
otkriva puno o Michelangelu. Otkriva nam njegovo golemo
znanje. Ne postoji enciklopedija u kojoj se to ime spominje. Ne
moete ga nigdje pronai. Budui da ga je Michelangelo
poznavao, znao je mnogo vie, poznavao je njegovo uenje,
moda i ono tajno.
Kardinal je molio sklopljenih ruku: Pater noster, qui es in
coelis...
Amen, rekao je pater Augustin. Kardinal Jellinek sazvao je
sutradan konzilij kako bi rasvijetlili sluaj.
Brat Benno u to je vrijeme u samostanu pokuavao sastaviti
pismo. Pisao je: Vaa Svetosti, ovo je bojaljiv pokuaj da u
svome bijednom i uistinu beskorisnom ivotu uinim neto
vano pa se usuujem pisati Vam, u nadi da ete proitati
pismo. Benno je reenicu proitao nekoliko puta, zatim je
rastrgao papir u komadie i poeo iznova:
Ljubljeni Sveti Oe, danima me mue brige zbog otkria iz
Sikstinske kapele i trebalo mi je puno hrabrosti da Vam se
obratim. Zastao je, proitao i shvatio da poetak pisma nije
primjeren pa ga je potrgao. Razmiljao je, i napokon je ustao te
kroz tamni hodnik krenuo prema kamenom stubitu, to je
vodilo do opatovih prostorija. Plaho je pokucao.
Laudetur Jesus Christus!
Opat je prijateljski krenuo prema njemu. Oekujem te ve
danima, brate. Osjeam da te neto mui, rekao je i gurnuo
stolicu pred njega. Moe mi se povjeriti!
Brat Benno je sjeo i bojaljivo poeo priati: Oe, otkrie u
Sikstinskoj kapeli mui me ustvari puno vie nego to moete
zamisliti. Ja sam prouavao Michelangela i njegov rad, stoga
me je ovaj sluaj duboko uznemirio.
Ima li kakvih sumnji glede znaenje zapisa, brate?
Sumnja? Brat Benno je utio.
Nekakav razlog mora postojati za tvoje neobino ponaanje!

Razlog - Benno je napravio dugaku stanku - razlog je taj to

znam puno o Michelangelu, moda vie od onih koji se bave
sluajem; mislim, moda bih mogao pomoi pri rjeavanju
tajne. Ali brate, kako to misli?
Moram otputovati u Rim, molim Vas, nemojte me odbiti!
BLAGDAN SV MATEJA
Izvanredni sastanak konzilija u Svetom oficiju poeo je kao i
uvijek strogim ritualom invokacije Duha Svetoga te
nabrajanjem prisutnih od strane predsjedatelja, kardinala
Jozefa Jellineka. Kardinal je takoer ex officio upozorio da se
sluaj smatra najstroom tajnom te tako treba biti i tretiran,
budui da su se, kako izgleda, ostvarile najgore bojazni.
Znakovi na svodu kapele, itani prema hebrejskom nainu, s
desna na lijevo, otkrivaju ime Abulafia.
To je ime kod prisutnih izazvalo razliite reakcije. Strunjaci
poput Gabriela Manninga, profesora semio-tike na
Lateranskom sveuilitu, Marija Lopeza, zamjenika tajnika
Kongregacije za nauk vjere, Frantiseka Kolletzkija, zamjenika
tajnika Kongregacije za katoliki odgoj i obrazovanje i rektora
Collegiuma Teutonicuma, Adama Melcera iz Drube Isusove i
profesora Ricarda Parentija, strunjaka za Michelangela iz
Firence, reagirali su tihim uzvikom, koji je pokazao da su
svjesni vanosti otkria. Ostali su blijedo gledali kardinala,
ekajui objanjenje.
Manning je bio posramljen injenicom to nije sam uoio da je
rije o pisanju s desna na lijevo, a ostali su poeli slova
zapisivati na papire u obrnutom smjeru. Tumaenje je, rekao je
Manning, nesumnjivo tono te potvruje ono o emu je govorio
na prijanjem konziliju: Jeremija je itao i pisao samo s lijeva na
desno. To je kolski primjer semiotikog deifriranja.
A to znai? upitao je dravni tajnik kardinal Cascone
provocirajui.

Pomalo, pomalo, odgovorio je kardinal Jellinek. Za poetak

znamo da je Michelangelo elio uputiti na kabalu vie od
toga ne znamo.
I zbog toga se ovoliko uzbuujemo? Zbog toga ste sazvali ovaj
konzilij? Zbog toga se uznemirava cijela kurija? Cascone je bio
gnjevan. Kabala je jedna od mnogobrojnih krivih uenja
kojima nije uspjelo unititi Crkvu. Ako je Michelangelo bio
sljedbenik toga, dobro, nee nam koristiti, ali moi emo ivjeti
s tom injenicom.
To su preuranjeni zakljuci, gospodine dravni tajnice!
Gabrijel Manning podignuo je prst upozoravajui.
Michelangelo je time to je napisao ime na svod Sikstinske
kapele elio postii vie od zlobnog otkrivanja jednog imena.
Ma da, profesore, ja predlaem da damo javno objanjenje
kako je Michelangelo navodno bio kabalist te je ime jednog
manje poznatog kabalista napisao na svod kako bi se osvetio
papama. To e napraviti neto zbrke, no stvari e se smiriti i
sluaj emo moi zakljuiti.
Stanite! viknuo je kardinal Jellinek. To je najsigurniji put da
otvorimo vrata raznim insinuacijama i skandalima. Nai se
kritiari sigurno nee zadovoljti tek imenom.
Istraivat e dalje i pronai mnoga tumaenja tog imena pa
diskusija nee imati kraja.
Rije je preuzeo profesor Parenti. Naglasio je kako ni u kojem
sluaju nije dokazano da je Michelangelo bio kaba-list, iako je
struka u nekoliko navrata izrazila slinu sumnju te da je s
druge strane ovo otkrie senzacija, kojom e se znanost baviti
godinama, ako ne i desetljeima. Parenti je upitao glavnog
restauratora Bruna Fedrizzija je li mogue da budu otkrivena
nova slova, koja bi mogla biti u vezi s imenom Abulafia.
Fedrizzi je zanijekao tu mogunosti. Nakon prvog otkria sve
su povrine ispitane posebnom tehnikom,' kvarcnom lampom,
a rezultat je bio negativan. S apsolutnom sigurnou moe se
odbaciti mogunost da postoji jo zapisanih znakova.

Upravo se zato, smatrao je nadbiskup Lopez, moramo baviti

imenom. Patere Augustine, to nam Vi imate za rei o ovoj
temi?
Augustin je uivao u svom znanju. Objasnio je da nije imao
dovoljno vremena kako bi detaljno prouio ime, osobito zato
to na njegovo uenje ne postoji busta Abulafia, iako je mislio
da postoji jer se spominje u vatikanskim analima.
Dravni tajnik kardinal Cascone bio je odrijeit: Moete li to
malo pojasniti?
No dobro, zapoeo je oratorijanac, Abraham Abulafia bio je
nesumnjivo mudar ovjek, iako zaslijepljen.
Roen je 1240. u Zaragozi. Otac ga je poduavao Bibliji, poneto
Misni i Talmudu. Otiao je na Orijent kako bi se bavio
filozofijom i mistikom, osobito kabalistikim i teo-zofskim
uenjima. Pri tom je otkrio stvari koje nije bilo doputeno
zapisati. Napisao je 26 teoretskih djela o kabali i 22 proroke
knjige. Na jednome je mjestu rekao kako irna puno toga to eli
zapisati, no ne smije. Nagovijestio da e pisati u dijelovima,
zapoeti na jednome mjestu, nastaviti na drugome - takav je bio
njegov postupak.
Upadica dravnog tajnika kardinala Casconea: Biste li ga
nazvali filozofom ili prorokom?
Mislim da je on bio oboje. Kada je imao 31 godinu obuzeo ga
je, kako kae, proroki duh. Imao je vizije demona koje su mu
pomutile um te je petnaest godina tapkao kao slijepac sa
sotonom s desne strane - tako on kae. Tek je nakon toga poeo
pisati proroke knjige, koristei se pritom raznim
pseudonimima, koji su imali istu brojevnu vrijednost kao
njegovo ime Abraham. Nazivao se Zecha-riah ili Rasiel. No
gotovo su sve njegove proroke knjige izgubljene.
-v^ Kardinal Jellinek u neprilici se zakaljao. Adrem. Rekli ste
da je Abulafia bio u kontaktu s Vatikanom. Kada se to dpgodilo
i pod kojim okolnostima?
Koliko ja znam, to je bilo 1280.

Kardinal Jellinek zaueno je uzviknuo: Za vrijeme pape

Nikole III.?
Tako je. Bio je to u svakom pogledu udan susret, odnosno, do
samog upoznavanja nikada nije ni dolo. To je bilo vrijeme
kada su kabalisti proirili svoje uenje da e, kada doe do
kraja svijeta, Mesija po Bojoj zapovijedi doi do pape te
zatraiti slobodu za svoj narod. Abulafia je tada ivio u Capui i
bio je vrlo cijenjen. Kada je papa Nikola doznao da Abulafia
eli doi u Rim kako bi mu prenio poruku, naredio je da ga
uhite na gradskim vratima, ubiju i zapale ispred grada.
Abulafia je znao za tu naredbu, ali nije bio zabrinut te je ipak
otiao u Rim. Na gradskim je vratima obavijeten da je papa
Nikola III. umro te noi. Abu-lafiju su 28 dana drali zatoenog
u franjevakom kolegi-jumu, nakon ega su ga oslobodili.
Otada mu se izgubio svaki trag. Do danas se ne zna koju je
poruku Abulafia elio prenijeti papi Nikoli III.
Ako Vas dobro razumijem, poeo je dravni tajnik Cascone,
rije je o istom papi Nikoli, ije je ime pronaeno u torbi
mrtvog patera Pija.
Da, signatura Nice. III. znai papa Nikola III., ali je busta s tom
signaturom nestala.
Zatim se javio isusovac Adam Melcer, koji je dotada utio: To
je tajanstvena pria koja se vrlo dobro uklapa u sve to se dosad
dogodilo u svezi s otkriem u Sikstin-skoj kapeli. Ne trebam
Vas podsjeati da ta smrt do dana dananjeg nije razjanjena.
Dravni tajnik je uzvratio glasno: elite rei da postoje indicije
koje upuuju na to da je papa Nikola III. umro nasilnom
smru?
Melcer je slegnuo ramenima i utio.
Kardinal Cascone je nastavio: Brate, mi smo se ovdje okupili
kako bismo istraili injenice, a ne da izraavamo sumnje. Ako
imate dokaze koji potvruju da je papa Nikola III. umro
nasilnom smru, molim Vas da ih predoite. No, ako samo
pretpostavljate, onda utite!

Isusovac je na to uzbueno odgovorio: Ako smo opet doli do

toga da suzbijamo slobodu miljenja, molim Vas da me
oslobodite moje dunosti!
Kardinal Jellinek pokuavao je smiriti strasti te je traio da se
vrate na temu. Na kraju je rekapitulirao: Utvrujem da postoji
neka tajanstvena veza izmeu kabalista Abraha-ma Abulafije,
Svetog Oca Nikole III., slikara Michelange-la Buonarrotija i
benediktinca patera Pija. Prva su dvojica ivjeli u 13. stoljeu,
Michelangelo u 16. i pater Pio u 20. stoljeu. Moe li netko od
prisutnih prepoznati vezu koja bi nas pribliila rjeenju?
Uslijedila je samo tiina.
Pod utjecajem novih spoznaja konzilij je odgoen do petka
drugog korizmenog tjedna.
DRUGA KORIZMENA NEDJELJA - REMINISCERE

Ubrzom vlaku prema Rimu. Brat Benno godinama nije

putovao, a putovanja su mu u pamenju ostala kao neto
naporno. Sjedio je u luksuznom odjeljku i uivao u pogledu na
brdoviti krajolik. Bio je sam. S vremena na vrijeme pokuavao
je itati iz molitvenika, no svaki bi ga put ponovno odloio na
stranu. Dok se kao dijete vozio vlakom, uvijek je oslukivao
ritam vlaka i stvarao rijei koje su odgovarale klopotanju. Sada
je taj ritam bio gotovo neprimjetan, no Benno je ipak u njemu
traio neko znaenje. Odjednom je u glavi zauo rijei Luka lae,
Luka lae, Luka lae. Koliko god se trudio izbaciti rijei iz glave i
pronai neke druge, stalno su se vraale. Osjeao se kao da je
podvrgnut beskonanom muenju.
Dok se vlak kao crv vukao pokraj visokih vrhova i brujeih
rijeka, sjetio se Michelangela, samotnjaka, indi-vidualca koji je
stvorio najvea umjetnika djela i na to nije gubio rijei. Uvijek
je bio tajnovit i samozatajan pa nam je do danas mnogo toga
ostalo skriveno. Michelangelo je u ali govorio da je ljubav
prema kamenu dobio kroz majino mlijeko, budui da ga je
majka Francesca, kada ga je s 19 godina rodila, predala na
dojenje jednoj stasitoj dojilji, eni nekog klesara. Michelangelo

je bio dijete renesanse, no nikad joj se nije podredio ve je

stvorio vlastiti stvaralaki svijet, mjeavinu antike,
novoplatonizma i Danteove beskonane snage predoavanja.
Bio je neobrazovan i potiten, osobito nakon rane majine smrti,
a otac Lodovico, neumoran gradski naelnik, poslao ga je mimo
njegove volje u kolu i na obuku. Uio je kod brae Domenica i
Davida Ghirlandaia, vrlo cijenjenih firentinskih majstora.
Nikada nije prebolio nedostatak ljubavi, koji je osjeao nakon
smrti majke pa su ene esto u njegovim oima bile boginje i
svetice. Michelangelo je cijeli svoj ivot ivio asketski i
povueno, kao Benno, dakako, ne iz moralnih razloga ve iz
pobonosti i ljubavnih osjeaja, pri emu mu je Danteova
Beatrice bila uzor. Stvarao je neobino njene majinske piete skulpture Madone i proroice. Njegova mu je prolost bila
vana. Na vidjelo je izaao njegov plemiki ponos; u veini
prikaza mukaraca mogu se prepoznati oinske vizije.
Michelangelo je imao 14 godina kada je kist i olovku zamijenio
dlijetom. Tomu se razveselio Lorenzo de Medici, sjajan vladar
drave Firence, koji je mladia uzeo pod svoje okrilje. U to se
vrijeme dogodilo neto to je utjecalo na njegov ivot: tijekom
svae kolski ga je kolega Torrigiani akom udario u lice i
polomio mu nosnu kost, to je ostavilo vidljiv trag. Lice mu je
toga dana bilo unakaeno. Kakva je to bol morala biti za
nekoga tko stvara ljepotu!
Tako je razmiljao brat Benno dok je vlak jurio prema jugu.
Mislio je na devetnaestogodinjaka koji je u firentinskoj
katedrali oslukivao propovijedi dominikanca Savonar-ole, koji
je rijeima bievao luksuzan ivot plemstva i oholost duhovnih
prelata, to je bio grijeh. Savonarola je bio grubijan na
propovjedaonici, nije se libio javno kuditi korupciju u dravi i
Crkvi te tadanju teologiju. Bio je malen, mrav, asketskog
izraza lica. Svojim je sluaocima, a slijedile su ga tisue, u lice
bacao strane, apokaliptine vizije, koje su u zemlji zahvaenoj
ratovima i urotama izgledale vrlo mogue. Propovijedao je
Boji bijes i propast Firence: Ecce ego abducam aquas super

terram. Njegove su propovijedi ostavile snaan dojam na

mladog Michelangela. Slike Bojega gnjeva i divljih voda, koje
preplavljuju zemlju, pojavile su se godinama kasnije na svodu
Sikstinske kapele, proete istom onom prodornou koja se
osjeala u Savon-arolinim propovijedima.
Michelangelo je u biti ostao autodidaktiar, uio je iz stvarnoga
ivota, divei se antikim skulpturama u vrtu obitelji Medici,
djelima Donatella i Ghibertija, za kojega je rekao da je svojom
umjetnou otvorio vrata raja. Sve se vie udaljavao od svog
uitelja Ghirlandaia. Prva su mu kiparska djela nestala, ali gaje
Pieta, skulptura mlade Madone s mrtvim Isusom u krilu, lijepa
kao grka boginja, izraena1 od kararskog mramora i ukraena
filigranskim uresima, nastala prema nalogu kardinala od San
Dionigia, proslavila. Kada su ga pitali zato je Madonu
prikazao kao djevojku u cvijetu mladosti, kakva je bila njegova
majka prije smrti, odgovorio je da nevina ena ne stari, ona je
svjeija od neiste ene, a najistija od svih je djevica, ija dua
ne poznaje pohotu i grijeh. Michelangelo,
dvadesetdvogodinjak, bio je ponosan na svoje djelo. Tada je
prvi i jedini put na svojem djelu ovjekovjeio vlastito ime.
Umjetnik je preslika svog vremena i okoline. Michelangelo je
nakon povratka u Firencu zatekao novu situaciju: broj
Savonarolinih sljedbenika rastao je iz dana u dan, odravale su
se procesije pokore i sve im se vie ljudi priklanjalo. Kuga i glad
pokosile su mnoge rtve, a Savon-arolin je glas odjekivao i
zahtijevao pokoru i ivot prema pravilima. Savonarola je sebe
nazivao Bojim djelom, no njegovi su ga sljedbenici nazivali
prorokom.
Tri je puta iz Rima upozoren da prestane za propovjedaonicom
govoriti protiv Crkve. Papa Aleksandar Borgia osudio ga je na
ekskomunikaciju. No, to je propovjednika potaknulo na jo
ee govore. Savonarolu papinska bula nije mogla natjerati na
utnju, upravo suprotno, on je dizao glas protiv obiaja
papinskog dvora, iju je propast stavljao na Papinu savjest.
Papu je optuio za simoniju, prodaju crkvenih slubi pa je u

konanici na poticaj svojih protivnika bio uhapen, muen i

prisiljen na priznanje, koje ga ipak nije spasilo inkvizicije. Papa
ga je elio dovesti u Rim, ali je tada ipak poslao glasnika u
Firencu, koji mu je objavio smrtnu presudu. Savonarola je
spaljen na dan Uzaaa godine 1498. godine na trgu ispred
sjedita vlade.
Michelangelo se zadrao u Rimu i nije bio u svjetini koja se
okupila ispod lomae. Iako tu jezovitu predstavu nije gledao,
njegovu je osjetljivu umjetniku duu ljudska pokvarenost
duboko ranila. Razdiralo ga je to su ti isti ljudi koji su
Savonarolu osudili na lomau, njemu osigurali posao i kruh.
Michelangelo je vie radio kao kipar nego kao slikar. Je li
moda osjeao strah pred Leonardom, Perugiom i Raf-faleom,
ne znamo. Papa Julije II. ponovno ga je pozvao u Rim. Papa je
bio vie ratnik nego pastir, vie politiar nego sveenik, bio je
divljeg duha, ali je nadasve volio umjetnost i divio se djelima
velikih umjetnika. Jedan od njih svratio mu je pozornost na
Michelangela, pa mu je bez ikakva prethodnog dogovora
uplatio sto kuda za putne trokove, kako bi ga mogao
upoznati.
Tek se kasnije dosjetio gradnje vlastita nadgrobnog spomenika
u Sv. Petru. No, suradnja pape Julija II. i Michelangela nije bila
uspjena pa je Michelangelo rekao da e, ako se jo dugo zadri
u Rimu, morati sagraditi vlastitu grobnicu. Napustio je Rim
bijesan i ljut.
Michelangelo se morao zaduiti kako?bi platio kamen i
radnike, a Condivi, jedan od njegovih uenika, poslije je o tom
dogaaju govorio kao o tragediji nadgrobnog spomenika.
Umjetnik je sam komentirao: Da sam barem u mladosti uio
izraivati ibice, sada ne bih bio ovako oajan. Firentinci su
strahovali da e Julije II. zbog Michelangela zapoeti rat.
Michelangelo je u to vrijeme ozbiljno razmiljao da pobjegne u
Carigrad te da ondje sultanovom milou nastavi ivjeti do
smrti. Posla bi imao dovoljno jer je sultan planirao izgradnju
mosta od Carigrada prema Peri. Na kraju su se nali na pola

puta te su se sastali u Bologni, koju je Sveti Otac upravo bio

osvojio uz pomo pet stotina vitezova. Papa je naredio da se
izradi etiri metra visoka bronana skulptura. Uspjela je tek iz
drugog odljeva. No, nakon tri godine vratila se vladajua obitelj
Bentivoglio i sruila ju. Ostaci su iskoriteni za izradu
topovskih cijevi.
Firentinac se nakon povratka u Rim ponovno posvetio radu na
grobnici, ali Julije II. pokuavao gaje odgovoriti od tog posla.
Od etrdeset planiranih skluptura, Michelangelo je upravo bio
zavrio Mojsija kada je ukraden mramor. Michelangelo ga je
uskladitio iza crkve Sv. Petra, gdje je i stanovao. Umjetnik je
bio oajan. No, jednog dana papa Julije II. iznenadio ga je
zahtjevom da oslika svod Sikstinske kapele. Michelangelo se
odluio za prikaz stvaranja svijeta i ovjeka, ali na svoj,
jedinstven i neobian nain.
Tako je razmiljao brat Benno dok je ritam vlaka govorio Luka
lae, Luka, lae...
PONEDJELJAK NAKON DRUGE KORIZMENE NEDJELJE
Tog je ponedjeljka kardinal Jellinek, nakon dugog promiljanja,
potraio monsinjora Williama Sticklera, papina komornika.
Ispriao mu je o paketu opasna sadraja to ga je neki neznanac
ostavio u njegovu stanu, vjerojatno isti ovjek koji mu je nakon
nekoliko dana provalio u stan kako bi ga upozorio da prekine
daljnja istraivanja vezana za zapis.
Monisnjor je u tiini sluao ispovijed kardinala, nakon ega je
bez ijedne rijei posegnuo za telefonom, birao broj te rekao:
Eminencijo, dolo je do neoekivana obrata u sluaju Jellinek.
Najbolje da osobno ujete priu.
Ubrzo je stigao kardinal Giuseppe Bellini. Jellinek mu je
ponovio svoju priu, kako je tuim djelovanjem doao do
naoala i papua.
A zato tek sada to priznajete? elio je znati Bellini.
Priznanje se moe oekivati od nekoga koga mui osjeaj
krivnje, no posjedovanje tih predmeta u meni nije budilo taj

osjeaj, gospodine kardinale. Kao dokaz moe posluiti

injenica da se ja nisam niti potrudio paket sakriti kada je
monsinjor Stickler doao na partiju aha. Da sam imalo slutio o
kakvim se stvarima radi, zasigurno bih ga pospremio. Nemojte
zaboraviti: u vrijeme kada je Ivan Pa-vao umro, ja jo nisam bio
lan kurije.
Kardinal Giuseppe Bellini je upitao bez okolianja:
Eminencijo, na kojoj ste Vi strani?
Kojoj strani? to bi to trebalo znaiti?
Zasigurno ste ve primijetili, gospodine kardinale, da kurija
nije jedinstvena. To je sasvim normalno kada se na jednome
mjestu nae toliko ljudi razliitih nacionalnosti i podrijetla. Ne
trebate odmah odgovoriti na moje pitanje. Ja elim samo pitati,
mogu li Vas smatrati prijateljem?
Jellinek je kimnuo, a Bellini je nastavio: Papa Ivan Pa-vao bio
je rtva urote, za mene tu nema sumnje, a nestanak nekih stvari
tek je jedan dio te prie, vjerujte mi.
Znam tu priu, odgovorio je Jellinek, ali moram priznati,
nikada joj nisam pridavao veliku vanost. Neoekivana smrt
jednog pape moe potaknuti mnoga nagaanja.
A neobian paket?
To me uistinu tjera na razmiljanje, jer iza toga, bez sumnje,
postoji odreena namjera. Recimo, da je Ivan Pa-vao zaista bio
ubijen, tada sam ja paket vjerojatno primio kao nekakvu
prijetnju, a budui da nije dala rezultat, poslali su glasnika koji
je tu prijetnju izgovorio. Jellinek se obratio Stickleru: Kakvi
su to bili akti koji su nestali, mon-sinjore?
Bellini mu je upao u rije: Papin je komornik obvezan na
utnju. Ali nije tajna da su dokumenti sadravali imena nekih
lanova kurije.
Razumijem, odgovorio je Jellinek.
Bellini je razmislio pa je rekao: Vi ste hrabar ovjek, kardinale.
Ne znam kako bih ja postupio na Vaem mjestu.
Tako su se rastali. Ne, Jellinek niti nakon razgovora nije znao
moe li vjerovati Belliniju. Nije bio siguran kojoj skupini kurije

Bellini pripada, tko su njegovi protivnici, a tko prijatelji pa je

zakljuio da e i dalje biti nepovjerljiv prema svemu i svakome.
Brat Benno prvu je no u Rimu proveo u nekom jeftinom
pansionu. Sljedeeg se dana zaputio prema oratoriju na
Aventinu. Opat Odilo primio je nepoznatog redovnika
ljubazno, kako se ve stoljeima ini u tom samostanu,
ponudivi bratu Bennu da za boravka u Rimu prenoi u
samostanu. On je zahvalno prihvatio. Samo nekoliko dana.
Benno je svom domainu ispriao kako oratorij poznaje iz
prijanjeg boravka u Rimu. No, to je bilo prije dosta vremena,
kada je tijekom rata prouavao u samostanskoj knjinici.
Kada je to bilo tono, brate? zanimao se opat.
Pred kraj rata, kada su Nijemci ve bili u Rimu.
Opat se prestraio.
Bio je to neslavan kraj, nastavio je brat Benno, ne elim o
tome razmiljati.
I sada ste se vratili kako bi nastavili svoja istraivanja?
Da, odgovorio je Benno, ovjek se u starosti esto hvata
stvari koje u mladosti nije dovrio.
Istinu govorite, nastavio je opat, pretpostavljam da se elite
sluiti naom knjinicom?
Tako je, opate.
Bojim se da se knjinica tijekom vremena pomalo izmijenila.
To mi ne bi trebalo smetati. Sigurno u se snai.
Sigurnost kojom je govorio stranac u opatu je probudila
nepovjerenje. Knjinica tijekom godina mijenja svoje lice. Kako
bi stranac mogao znati kako ona danas izgleda? Zato je tako
siguran da e se snai? Dok su se u tiini penjali po stubama
prema knjinici, opat je poeo razmiljati je li postupio dobro
to je nepoznatog brata tako primio.
Stigavi, opat je pisare upozorio neka bratu Bennu budu na
raspolaganju. Nakon to se rukovao sa svima, prepustili su ga
poslu.
Naveer, nakon molitve, opat Odilo zaputio se u zabiti dio
oratorija, gdje se u podrumu nalazila gomila mnogobrojnih

prastarih dokumenata. No nisu ga zanimali ti dokumenti ve

hrpa drvenih kutija. Nakon to ih je prebrojio i pregledao jesu li
sve zakljuane, izaao je iz podruma, bez da je ita dirao.
UTORAK NAKON DRUGE KORIZMENE NEDJELJE

Kasno poslijepodne sedmorica neupadljivo odjevenih

mukaraca sastala su se u Excelsioru, jednom od najuglednijih
rimskih hotela, na ijem ulazu i danas stoje staromodno
odjeveni portiri. Kroz predvorje hotela krenuli su prema
jednom od mnogih salona za konferencije. Na vratima salona
nije bilo oznaeno o kakvom je skupu rije, a upravo je ta
tajnovitost dokazivala da je u pitanju neka vana stvar.
Medu sivo odjevenim mukarcima nalazili su se predsjednici i
potpredsjednici najveih banaka - Banca Italia, Continental
Illinois National Bank + Trust Company of Chicago, Chase
Manhattan iz New Yorka, Credit Suisse iz Zeneve, Hambros Bank
iz Londona i Banca Unione iz Rima. Medu sudionicima bio je i
Phil Canisius iz Instituta per le Opere Religiose, koji se svjesno
odrekao bijele sveenike kragne te se obukao u sivo. Gospoda
su zahtijevala objanjenje.
Jedino objanjenje koje Vam danas mogu dati jest da je ime
Abulafia za sada neobjanjivo, rekao je Canisius.
Ah to! Jim Blackfoot, potpredsjednik banke Chase Manhattan,
dahtao je od bijesa. Zato bi nas zanimao Va neobian zapis.
Nas zanima to Vi planirate uiniti kako biste zaustavili daljnje
rasprave i tajnovitosti u Vatikanu.
Ukljuio se i Urs Brodmanniz: Moja banka, Credit Suisse, ni
pod kojim uvjetima ne smije dospjeti na naslovnice.
Ali gospodo! Canisius se trudio smiriti situaciju. O tome
nema govora. Taj je problem jo uvijek prije svega problem
znanstvenika i strunjaka. Oni za sada pokuavaju temeljito
ispitati znaenje imena Abulafia. Ne vie od toga.
Ja bih rekao da je i to dovoljno, dodao je Antonio Adelmann
{Banca Unione), jedan od najuglednijih bankara u Rimu, ija je
rije medu kolegama imala teinu. Ne postoji nita osjetljivije

od trita novcem i vrijednosnim papirima. Mi u svakom

sluaju ve registriramo prve povratne pozive. Dakle, uinite
neto, Canisiuse, i uinite to diskretno i dok ne bude
prekasno!
Phil Canisius je bio zateen ovim rijeima. Iako je uglavnom
dijelio miljenje bankara, pokuavao je primiriti situaciju.
Ponovit u jo jednom, rekao je Blackfoot, ne radi se o
zapisu, potjecao on od Michelangela, Raffaela, Da Vincija ili
nekog drugog ve o povjerenju u suradnju naih banaka. Nai
zajedniki poslovi ne mogu izbjei poneku pikanteriju, no do
sada je, podsjeam, IOR predstavljao adresu koja je obeavala
diskreciju. Bojim se da bi se to
moglo promijeniti, sada kada cijeli svijet trai rjeenje tog
zapisa.
Douglas Tenner iz banke Hambros sloio se s njime: Sjetite se
samo neoekivane smrti Ivana Pavla I. i ukanja o moguem
ubojstvu. Trebale su tri godine da se trite oporavi nakon toga.
Ne, Canisiuse, temelj je naeg poslovanje vjera u vrstinu
Vatikana, a ova neobina igra ne pridonosi toj vrstini. Ako
razumijete to elim rei.
Nemojmo okoliati, ljutio se Neil Proudman, potpredsjednik
ContinentalIllinoisa i dugogodinji Canisiusov poznanik. IOR je
prva adresa kada se radi o pranju novca, a svi mi ovdje
okupljeni gomilamo ono to Vi operete. Svi znamo da je to
ilegalan posao i da emo ako stvar eksplodira, izgubiti svoj
glas. Nareeno mi je da Vam prenesem ovo: ako se situacija u
Vatikanu u kratkom roku ne smiri, bit emo prisiljeni prekinuti
nau suradnju.
Ostali nisu htjeli ii tako daleko, ali su izrazili slina stajalita.
Dok su predsjednici banaka zasjedali u Excelsi-oru, kardinal
Jellinek bio je u tajnom arhivu i traio informacije o imenu
Abulafia. Bio je siguran da se iza imena krije puno vie od
samog svraanja pozornosti na jednog kabalista i heretika. No
njegovo je istraivanje bilo poput traenja igle u plastu sijena.
Jellinek je zaneseno kopao po mnogobrojnim bustama,

deifrirajui rukopise sa arom u oima. Miris prolosti

omamljivao ga je kao otrov. Iako su ga stoljea dijelila od
dokumenata i povelja, ljudi koje je susretao u njima postali su
sadanjost.
Kardinal je osjeao sve jau bliskost s Michelangelom pa je na
glas s njim priao i odgovarao na pitanja koja je retoriki
postavljao u svojim pismima. Takoer se naviknuo na
Firentinev neuglaen ton, psovke i uvrede usmjerene protiv
Julija II. i Crkve, koje su ga prije smetale. Potraga za kljuem
imena Abulafia uskoro se pretvorila u avanturu, slinu
putovanju u nepoznatu zemlju. Neka je mjesta znatieljno
traio, zatim bi izgubio trag, koji bi nakon toga ponovno naao
na drugome mjestu. Neke je stvari zaobilazio, a s nekima se
dugo bavio. Kardinal je bio opsjednut svojim zadatkom, ak ga
ni mogunost neugodnog otkria nije mogla odvratiti od rada.
Bio je svjestan da samo onaj tko ima pristup Riservi moe rijeiti
zagonetku imena Abulafia.
Kasno naveer, oko ponoi, kardinal Jellinek je uao u Salu di
merce i povukao 15. potez. Odigrao je damu sa c5 na d4. Bio je
uzbuen jer je razmiljao o tome to e se sljedee zbiti.
U SRIJEDU NAKON DRUGE KORIZMENE NEDJELJE

Sutradan je kardinal Jellinek dogovorio susret s profesorom

Parentijem, glavnim restauratorom Brunom Fe-drizzijem i
direktorom Vatikanskih muzeja profesorom Pavanettom, kako
bi raspravljali o slikovnoj dimenziji fresaka iz Sikstinske kapele
te se na taj nain, moda, pribliili rjeenju tajne.
Parenti je bio skeptian: Generacije povjesniara umjetnosti
bavile su se tumaenjem Michelangelovih freski i svatko je
doao do drugaijeg rezultata, bez da je mogao svoju tvrdnju
vrsto dokazati.
etvorica mukarca usmjerila su glave prema svodu, a Jellinek
je, ne sputajui pogled, rekao: Tada zasigurno i Vi imate
svoju interpretaciju cjelokupnog prikaza.

Naravno, odgovorio je Parenti, ali kao i ostala, i moje je

objanjenje subjektivno.
Kardinal je bez okolianja upitao: Je li Michelangelo, prema
Vaem miljenju, bio vjernik? Zatim se pourio dodati:
Moda Vas je ovo pitanje iznenadilo na ovome mjestu.
Parenti je pogledao Jellineka. Gospodine kardinale, mene je to
pitanje puno manje iznenadilo. No, Vas bi mogao iznenaditi
moj odgovor jer tvrdim: ne, Michelangelo je u smislu Svete
Crkve bio lo kranin. Ne zato to je mrzio pape. Povrh toga je
postojalo neto drugo, to je promijenilo njegov ivot i
razmiljanje, odnosno to ga je okrenulo u drugom smjeru.
Govori se, profesor Pavanetto mu je priskoio u pomo, da
je bio pristaa novoplatonizma i da je u mladosti kontaktirao s
Ficinom.
Ficino? Tko je on? ubacio se Fedrizzi.
Marsilio Ficino, objasnio je Parenti, bio je humanist i filozof,
poduavao je na jednoj od platonskih akademija koje je
osnovala obitelj Medici. Sve su se njegove filozofske misli
vraale na Platona, zbog ega i govorimo o novopla-tonizmu.
Dakle, Ficino je bio heretik?
Parenti je slegnuo ramenima. Ficino je bio sveenik. Bio je
optuen za herezu, ali je osloboen. Rekao je da je ljudska dua
od Boga i da udi ponovnom ujedinjenju sa svojim
prauzrokom. Za mnoge je crkvene ljude tada to bila heretika
izjava.
Pavanetto se ubacio: Ali ovjek koji tako dobro poznaje Bibliju
ne moe biti krivovjernik.
To je pogrean zakljuak, odgovorio mu je Parenti. Povijest
je pokazala da su upravo najbolji poznavatelji Biblije ujedno bili
i najvei neprijatelji Crkve. Ne trebam navoditi imena.
Zaboravimo na trenutak otkriveni zapis. Jellinek se obratio
profesoru Parentiju. Kako biste jednom laiku objasnili prikaz
kojim je Michelangelo oslikao ovaj svod?
Parenti je odgovorio: No dobro, pokuat u zanemariti svoje
miljenje i drati se openitog tumaenja. Iz pisama doznajemo

da se Michelangelo nije pokorio eljama pape Julija II. koji mu

na kraju dao slobodne ruke. Postoje strunjaci koji sumnjaju da
je Michelangelo Buonarroti odgovoran za ovu ikonografiju i da
moda iza nje stoji teoloka skica nekog nepoznatog ovjeka.
Jellinek je ozbiljno upitao: A tko bi mogla biti ta nepoznata
osoba?
Na to pitanje do danas nitko nije mogao odgovoriti,
gospodine kardinale.
A kako bismo si mi mogli jedan takav teoloki plan predoiti,
profesore?
Na primjer. Jedan je britanski znanstvenik iznio miljenje da je
Michelangelo 12 proroka i proroica poredao tako zato to oni
predstavljaju 12 vjerskih reenica Apostolskog vjerovanja., budui
da se odreene izjave podudaraju s njihovim naukom,
njihovim vanjskim obiljejima ili njihovim ivotima. Za
Zahariju stoji: Credo in Deum Patrem omnipotentem creatorem coeli
et terrae- za Joela: et in Jesum Christum, Filium eius unicum,
Dominum nostrum - za Izaiju: qui conceptus est de piritu Sancto,
natus ex Ma-ria Virgine- za Ezekijela: passus sub Pontio Pilato,
crucifixus, mortuus et sepultus descendit ad inferos - za Danijela:
tertia die resurrexit a mortius- za Jeremiju: ascendit ad coelos, sedet
ad dexteram Dei Patronis omnipotentis- za Jonu: inde ventu-rus est
iduicare vivos et mortuos- za delfsku proroicu: credo in Spiritum
Sanctum- za eritrejsku: sanctam Ecclesiam cath-olicam, sanctorum
communionem- za kumeansku proroicu: remissio peccatorum- za.
perzijsku: carnis resurrectionem- za libijsku: et vitam aeternam.
Smiona interpretacija! komentirao je kardinal Jellinek, dok su
ostali zamiljeno utjeli. To je prije svega interpretacija kojom
se moe dokazati sve i nita.
Parenti je odgovorio: Uistinu. Ako analiziramo tekst i slike,
pokazat e nam se zauujue podudarnosti.
Na primjer? pitao je Fedrizzi. Kod Danijela, koji ovdje
predstavlja Uskrsnue, u 12. poglavlju doslovno stoji: A ti idi i
otpoini; ustat e da primi svoju batinu na kraju dana. A
kod Izaije, koji predstavlja roenje Kristovo, u 9. poglavlju pie:

Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleima mu je vlast.

A Jona, koji simbolizira Posljednji sud, u 3. poglavlju svoje
knjige opisuje Boju presudu nad gradom Ninivom. I kod
drugih se proroka mogu uoiti sline podudarnosti, no ono to
ovu interpretaciju dovodi u pitanje jesu proroice. Delfskoj
proroici Pitiji moemo priznati sveznanje Svetoga Duha, ali za
preostale je proroice ovakve podudarnosti vrlo teko pronai
pa smatram da se tu gubi tonost ove interpretacije.
Pavanetti je upitao: Smatrate da Michelangelo nije bio
dovoljno inteligentan za takvo to?
Ne osporavam da je bio sposoban, odgovorio je Parenti, ali
siguran sam da nije imao potrebnu volju za to.
Nije li se Michelangelo vie puta koristio takvim osebujnim
tajnovitostima? upitao je Jellinek.
A Parenti je odgovorio: To je tono. Michelangelo je bio sve
osim obian ovjek. ivio je u svojem, teko shvatljivom svijetu
i nema sumnje da je samovoljno interpretirao Bibliju, odnosno
Stari zavjet. Neke je dogaaje naglasio, a neke potpuno
ignorirao i izostavio, kao na primjer gradnju Babilonske kule,
motiv koji je meu drugim umjetnicima bio vrlo cijenjen.
Kajinovo ubojstvo! ubacio se Pavanetto.
Takoer nedostaje, iako je za Kajina i njegov rod iznimno
vano.
Ja vjerujem, objasnio je Jellinek, da Michelangelo-vo
shvaanje Biblije moramo odvojiti od shvaanja jednog teologa
i tek se tada moemo pribliiti sadraju freski. Da, to vie
razmiljam o tome, sve mi se vie ini da je Michelangelo sa
svjesnom naivnou krenuo u taj pothvat. Kako Vi na to
gledate, profesore?
Ja bih to ovako formulirao: Michelangelova interpretacija
starozavjetne prie o stvaranju i spasenju nastala je prema
duhu, a ne prema rijei. Promotrimo malo Stvaranje. Parenti je
rukom pokazao prednji dio freske. Prije nego se sedmi dan
odmarao Bog je napravio osam djela stvaranja. Kod
Michelangela ih je devet. Za njega stvaranje Adama i Eve

predstavlja dva podijeljena djela, dok u Bibliji stoji kako ih je

Bog stvorio kao ensko i muko, a na kraju je ionako sedam
dana stvaranja naslikao samo u pet fresaka. Zagonetnost
poinje ve dok promatramo prvo djelo stvaranja, podjelu
svjetla od tame.
Jellinek ga je prekinuo: Nadam se da ete nam dati objanjenje
zato Bog Otac ima enske grudi.
Molim da mi oprostite, gospodine kardinale, ali do danas za
to ne postoji objanjenje. Stvaranje Sunca, Mjeseca i Zemlje je
ipak jasnije, ako ne i neosporno. Bog se pribliava buno i
munjevito, ruke su mu irom rairene, pri emu se ini da se
Michelangelo poziva na Izaiju, koji naglaava bracchium domini,
monu Boju ruku. Kod prikaza stvaranja zemlje i biljaka
izgleda da je Michelangelo napravio neslanu alu budui da
Bog, koji je prepoznadjiv tek u pozadini, krui oko Sunca. No
izgleda ipak da se Michelangelo u ovom smionom prikazu
elio prisjetiti mjesta u Pismu gdje Mojsije moli Boga da mu
dopusti vidjeti ga, no Bog mu tek doputa da ga pogleda s lea.
Videbisposteriora mea! mrmljao je Jellinek i kao da se
podrazumijeva, nadodao : Knjiga izlaska, 33,23.
Parenti je kimnuo i nastavio: Strunjaci se ne mogu sloiti oko
djece koja proviruju iza nabora Bojeg odijela. Jedni tvrde da se
radi o navjetaju Isusa i Ivana, drugi smatraju da se radi o
anelima, koji hvale njegova djela, kako je opisano u psalmima.
U treoj freski Bog lebdi iznad vode, a prate ga aneoski
djeaci. Ta je slika najjasnija. etvrta freska prikazuje stvaranje
Adama, najpoznatiju scenu: kada Bog ovjeku dodiruje
isprueni kaiprst i daje mu ivot. Iza Boje ruke ve tada
proviruje ena. Postoji jedna druga, ak vjerojatnija teorija, da je
ta ena Sofija, Salomono-va mlada.
Jellinek je napamet citirao: Ona je na ast svome plemenitom
podrijetlu, budui da ivi Bogom i da ju zavolje. Jer ona je
upuena u boansko znanje i izabrana od njegovih djela. Ako je
bogatstvo najpoeljniji posjed u ivotu, to je onda vee
bogatstvo od mudrosti koja proima svemir.

Bravo, bravissimo! Pavanetto je zapljeskao. Meni se ini, da

Vi gospodine kardinale, Stari zavjet znate napamet!
Jellinek je odmahnuo rukom.
Gledajte, Riccardo Parenti je nastavio svoj govor, neke je
Michelangelove slike naizgled vrlo jednostavno protumaiti, no
one u sebi kriju i dublje znaenje, koje e oteati razjanjenje
imena Abulafia. Peta freska. Stvaranje Eve ponajprije potvruje
teoriju da je Sofija ona koja viri iza Bojih skuta, jer Eva je
potpuno drugaija - zaokruena, enstvena, duge kose, dok je
Sofija njene grae i ima kratku kosu. Neto je osobito uoljivo:
Suprotno Pismu, Bog ovu Evu ne dodiruje, a raj, koji ostali
umjetnici prikazuju kao mjesto bujne vegetacije, gdje su stabla
puna plodova i gdje ima mnotvo ivotinja, raj je kod
Michelangela ogoljen, prazan, ak je i stablo ispod kojeg Adam
spava tek trupac, otpiljen do pola. Pitamo se je li Michelangelo
elio prikazati svoj vlastiti neveseli raj. Svijet je u svakom
sluaju pust i prazan. U sredini slike prikazana je zmija,
omotana oko stabla spoznaje i suprotno Bibliji, za zabranjenim
voem pruaju ruku i Adam i Eva. U visini se pojavljuje
Arhaneo koji ih maem tjera iz raja. Ako usporedimo Adama
kod stvaranja i kod protjerivanja, vidjet emo svu veliinu
Michelangelove umjetnosti: ondje je to bio sjajan Adam, slian
Bogu, ovdje je oovjeen, potuen.
Postoji li neko objanjenje zato je Michelangelo ispustio
Kajina i Abela? zanimao se Jellinek.
Ne, odgovorio je Parenti, i tu moemo primijetiti sklonost i
nesklonost spram nekih figura. Zato se Noa pojavljuje tri puta:
kod rtve, opeg potopa i u svojem pijanstvu. Neobino je to je
Michelangelo pomijeao redoslijed, rtva je prikazana prije
potopa. rtvovanje je jedan od najdetaljnijih prikaza na cijeloj
slici na svodu. Ono se odnosi na mjesto u tekstu: I Noa podie
rtvenik Jahvi; uze od svih istih ivotinja i od svih istih ptica i
prinese na rtveniku rtve paljenice. Vidimo Nou s desnicom
usmjerenom prema nebu, njegova ga ena ohrabruje, u prvom
planu desno stoji mladi, koji je zaklanom ovnu izvadio srce,

drugi mladi nosi drva, a trei potpaljuje vatru. Nema sumnje

da se ovaj dogaaj odigrao nakon potopa, ali za Michelangela
potop dolazi nakon toga.
Fedrizzi je glave okrenute prema gore rekao: Ne znam zato,
ali na mene ta slika ostavlja najjai dojam.
Zasigurno je najdirljivija, odgovorio je Parenti, prikazuje
cijeli niz ljudskih sudbina.
Dodue, na jedan vrlo samovoljan nain, napomenuo je
Jellinek.
Samovoljan, u kolikoj mjeri samovoljan?
Pa, slika prikazuje Noino spasenje pred potopom kao
pozadinsku, sporednu priu. Glavni je motiv unitenje
ovjeanstva, o kojemu u Pismu pie: Odluio sam da bude
kraj svim biima jer se zemlja napunila opainom i evo, unitit
u ih zajedno sa zemljom.
A to je s devetom freskom, profesore, koji se smisao krije iza
Noina pijanstva prikazanog na toj slici?
Ovdje ponovno susreemo jednu od Michelangelovih tajni.
Umjetnik je iskoristio kratki dio teksta iz devetog poglavlja
Knjige postanka u kojem pie da je Noa zasadio vinograd,
napio se vina, pa se otkrio nasred atora. Michelangelo je na
lijevoj strani prikazao Nou kako radi u svom vinogradu. U
prvom je planu on s vrem vina pokraj sebe, ve opijen, a s
desne je strane njegov sin Ham, praotac Kanaanaca, koji
pokazuje oca brai. Druga dvojica sinova, Sem i Jafet, pokrivaju
oevu golotinju, licem okrenutim od oca. Mogue da je
Michelangelo ovu scenu smatrao praslikom ljudske zablude i
krivnje.
Prisutni su pognutih glava sluali.
Smatrate li da je mogue, pitao je kardinal Jellinek profesora
Parentija, da se u Michelangelovim prikazima Starog zavjeta
krije klju zagonetnog zapisa?
Profesor je dugo utio. Zatim je podignuo glavu prema svodu i
rekao: Mogue? Kod Michelangela je sve mogue. Meutim,
prema mom miljenju, vjerojatnije je da se rjeenje krije kod

proroka i proroica, ne samo zato to pet od njih na sebi ima

dio imena Abulafia ve je i njihova prisutnost u broju 12 toliko
dominantna da...
Znam to elite rei, prekinuo ga je Pavanetto, promatrau
se ini da se prikazi proroka i proroica vaniji od naizgled
usputno razbacanih dijelova Starog zavjeta.
Ostali su se sloili s izjavom profesora Pavanetta.
Obratite pozornost na izbor proroka. Michelangelo je prikazao
Izaiju, Jeremiju, Ezekijela, Zahariju, Jonu, Joela i Danijela, a
vanije kao to su Mojsije, Joua, Samuel, Na-tan i Elija, nije
prikazao. To je udno i pitanje je zato je napravio takav izbor.
Je li to tek samovolja ili se neto drugo krije iza toga?
Mesijansko proroanstvo! viknuo je Jellinek. Svi su oni
prorekli Mesiju.
Parenti se nasmijao: A to je s Jonom? Stoji li ta tvrdnja i za
njega?
Jellinek: Ne.
Dakle, Vaa je teorija kriva. Kako biste opravdali Joninu
prisutnost? Ja vjerujem da je jedino objanjenje da je
Michelangelo prednost dao prorokim rukopisima, a ne
prorokoj rijei, odnosno izabrao je proroke koji su napisali
vlastite proroke knjige ili koji se u prorokim knjigama
pojavljuju."
A to je s proroicama?
One su bez sumnje nebiblijske pojave i njihova je prisutnost
jedna od najveih zagonetki sikstinskog svoda. Michelangelo se
nikada o tome nije izjasnio. Moe se rei da su one enski
proroci. One su proete zemaljskim duhom, a proroci su
inspirirani kozmikim. Tu se zasigurno budi Michelangelovo
novoplatonsko obrazovanje. Vi nam sigurno moete citirati
tekst iz Pavlovih poslanica, gospodine kardinale!
Jellinek je kimnuo i poeo citirati dio teksta iz Pavlove Prve
poslanice Korinanima: to se tie proroka, neka govore
dvojica ili trojica, a ostali neka prosuuju! Ako tko drugi od
prisutnih dobije objavu, prvi neka uuti! Moete svi

prorokovati jedan po jedan, da svi naue i da se svi potaknu.

Duhovi proroka podloni su prorocima..." Tako pie Pavao.
Ako usporedimo dvanaest apostola i proroka, samo Jona,
Jeremija, Danijel i Ezekijel imaju znakove po kojima ih moemo
identificirati. Da ih umjetnik nije oznaio ploicama s imenima,
bilo bi ih teko prepoznati. Jonu moemo prepoznati po grmu
ricinusa i kitu, Jeremiju po njegovoj tuzi i oaju, koji se odnose
na njegove rijei:" Nikada sjedio nisam u drutvu veseljaka da
se razveselim. Pod teinom ruke tvoje samotan ivim, jer ti me
jarou proze. Zar je bol moja bez prebola? Zato je rana moja
neiscjeljiva i nikako da zaraste?"
Danijela moemo prepoznati po dvjema knjigama. On, kako
kae, prepisuje dijelove iz Jeremijine knjige. Ezekijel nosi neku
vrstu turbana na glavi o kojem u Pismu pie:
Uzdii u tiini, ti nee ispuniti pogrebne obrede, svezi svoj
turban, stavi svoje sandale..."
Ostali su proroci prikazani vrlo slobodno, i po izgledu i po
dranju.
Profesor je tada poeo govoriti o golim biima naslik-anima
iznad glava proroka i proroica. Zvali su se Ignudi i kod
mnogih su promatraa izazivali uenje. Ignudi su, rekao je
Parenti, opisani u Starom zavjetu kao muevni, snani i lijepi,
bez krila. Za njihovu je putenu golotinju Michelangelo
pronaao inspiraciju jednom u Knjizi postanka, gdje je opisano
kako su dva anela prenoila u Loto-voj kui, a mukarci iz
Sodome osjeali su pohotu prema njima. Michelangelo ih je
prikazao u paru zato to su tako opisani u Knjizi izlaska.
Smatra se da je jedan od okruglih titova, objanjavao je
Parenti, alegorija Deset zapovijedi.
Na kraju ime je Parenti obratio pozornost na lunete iznad
prozora. One, smatrao je profesor, bez sumnje predstavljaju
rodoslovno stablo izabranog naroda, poevi od Abrahama,
Izaka i Jakova pa sve do Josipa - sveukupno etrdeset osoba. I
to je, u grubo, sadraj sikstinskog svoda.
Svi su utjeli i razmiljali.

O emu razmiljate? pitao je Pavanetto.

Razmiljam o tome je li Michelangelo Stari zavjet iskrivio ili
samo krivo interpretirao, ili je pak njegov rad imao nekakvu
drugu svrhu.
Pavanetto je odgovorio: Mene, nakon to smo sve ovo uli,
mui jedno drugo pitanje: je li Michelangelo bio tako dobar
poznavatelj Biblije ili je imao pomo nekog teologa?
Taj podatak nije poznat, rekao je Parenti.
Dojam je varljiv, prekinuo ih je Jellinek, jer ako gledamo od
Knjige postanka, o kojoj svako dijete ui u koli, Michelangelu
su bili poznati samo proroci Izaija, Jeremija i Ezekijel, o kojima
je mogao itati iz Psalama, dok je iz povijesnih knjiga poznavao
tek malo detalja iz Knjige Makabejaca. Gledajui ukupno, to je
tek dio Starog zavjeta.
Ja vjerujem, rekao je Parenti, da se iz stilskih razlika na
freskama moe vidjeti da se Michelangelo tek tijekom rada u
Sikstinskoj kapeli intenzivnije poeo baviti Biblijom. Moram
naglasiti da je umjetnik slikao suprotno kronologiji, dakle,
poeo je s Noinim pijanstvom. Nain na koji je Bog Otac
prikazan potvruje taj zakljuak. Promotrite kako je naslikao
Boga prvi put u Stvaranju Eve, zatim ga usporedite s Bogom u
Stvaranju Adama ili u sljedeoj sceni, i prepoznat ete novi,
drugaiji prikaz Boga. Isto vrijedi i za proroke i proroice. I u
poetku su to lijepe figure, no kasnije u sebi imaju vie
biblijskih detalja, kao da je Michelangelo te pojedinosti doznao
pri prouavanju Biblije.
A tajnoviti zapis? Jellinek je bio napet.
Odgovorio mu je restaurator Fedrizzi: Kao to sam ve
jednom rekao, moemo biti sigurni da je zapis nastao u isto
vrijeme kad i freske, budui da je boja koju je umjetnik koristio
za izradu zapisa istog sastava kao i ona koju je koristio pri
izradi freske.
Jellinek je gledao u pod. Znai da se Michelangelo od poetka
bavio idejom da na sikstinski svod zapie tajnu. Mislim, zapis
nije nastao zbog neke trenutane ljutnje ili raspoloenja.

Ne, odgovorio je Parenti, moj nalaz dokazuje upravo

suprotno.

TAKOER U SRIJEDU NAKON DRUGE KORIZMENE

NEDJELJE
Mnoga su otkria nastala ne zahvaljujui ljudskom umu ve
istoj sluajnosti. Tako je bilo i u ovom sluaju, za koji su se u
meuvremenu zainteresirali razliiti ljudi iz razliitih razloga.
Dogodilo se da je Augustin opatu svog samostana na Aventinu
ispriao o uzbuenju koje je uzrokovalo otkrie u Sikstinskoj
kapeli i koje je uzdrmalo Crkvu. Ne znam, zakljuio je,
kakvu je aroliju izveo Michelangelo, no izgleda da je otkrie
iz kapele oivjelo duhove prolosti.
Opat Odilo, nizak, elavi starac, odgovorio mu je: Moj mi
zavjet, brate, nalae da budem iskren, a nalae mi i uvanje
ovog samostana pa sada dvojim oko toga kojem zavjetu trebam
dati prednost. Ako ti iskreno ispriam sve to znam, istina je
tada zastraujua, a ako protiv svoje volje utim, koristim ovom
samostanu, moda ak i Crkvi. Nosim teak teret. to da
napravim, brate Augustine?
Augustin nije razumio njegove rijei pa je rekao da svatko treba
postupati po svojoj savjesti.
Pouj, brate, poeo je opat, u podrumu naeg samostana
skladitem su dokumenti koji prljaju duu ovog samostana i
Crkve. Bojim se da e se ti dokumenti razotkriti tijekom istraga
i zato ti, brate, elim rei istinu. Doi!
Augustin se za opatom sputao po uskim, kamenim stubama.
Hladnoa koju su osjeali godila im je tog toplog proljetnog
dana. No, to su se dalje sputali to je zrak bio vlaniji i
tjeskobniji.
Opat je zastao pred jednim eljeznim vratima, izvadio klju i
otkljuao. Vrata su zakripila kao da dugo nisu bila otvarana.
Opat je lijevom rukom potraio prekida i upalio elektrinu
rasvjetu. Gole arulje rasprivale su svjetlost po naizgled

beskonanoj prostoriji ispunjenoj drvenim ormarima, kutijama i

kovezima u kojima su se nalazile knjige i razni dokumenti.
Nikada nisi bio ovdje, brate? upitao je opat te krenuo
naprijed pored uruenog ormara s knjigama.
Ne, odgovorio je Augustin, nisam niti znao da ovo postoji.
to se uope ovdje uva?
Opat je stao, dohvatio jednu knjiurinu, otpuhnuo pauinu s
nje i podignuo koricu.
Pogledaj, poeo je itati, na Svijenicu godine Gospodnje
tisuueststotinasedamdesetsedme Konfederacija Oratorija S.
Philippi Nerii postavila je 89 sveenika i 240 laika bez zavjeta,
koji su slijedili savjete evanelista i posvetili se znanosti i
pobonom radu duobrinitva. Treba nahraniti 329 dua na
godinu dana sa sljedeim sredstvima, steenim na vlastitom
gospodarstvu ...
To je knjigovodstvena dokumentacija samostana! uzviknuo je
pater Augustin.
Upravo tako, odgovorio je opat, knjige su nastale
od kada je 1575. godine Filipo Neri osnovao oratorij pa sve do
kraja posljednjeg rata. Otada se knjigovodstveni papiri uvaju u
drugim prostorijama.
Opat Odilo krenuo je prema jednoj gomili glomaznih drvenih
sanduka. Poklopci su bili zakovani avlima. Odilo je izvadio
depni noi i podignuo prvi poklopac. Ono to e sada
vidjeti, govorio je dok je otvarao drugi poklopac, nije na ast
naem redu niti Katolikoj crkvi. Nesluenom je snagom
otvorio poklopac.
Isuse i Marijo! omaknulo se pateru Augustinu. Ugledao je
hrpe zlatnih poluga, nakita i dragoga kamenja. Augustin je
paljivo upitao: Zar je to sve pravo?
Pa, za pretpostaviti je da jest, brate, odgovorio je opat Odilo i
krenuo prema drugom sanduku. Ovi sanduci koje vidi puni
su toga.
Ali tu su milijuni!

Mnogo, mnogo milijuna, brate, toliko milijuna da nije mogue

to neprimijeeno prodati. Odilo je u meuvremenu otvorio
drugi sanduk, a Augustin, koji je oekivao jo blaga, bio je
razoaran: Osobni dokumenti, putne isprave i dokumenti!
Odilo mu je pred oi gurnuo sivu putovnicu. utio je, a
Augustin je primijetio da se na putovnici nalazi kukasti kri. I
ostali su dokumenti imali na sebi peate s kukastim kriem.
Sto to znai? Augustin je kopao po dokumentima. Bilo ih je
nekoliko stotina.
Nikada nisi uo za samostansku rutu? Ne, to je to?
Tada ti sigurno nita ne znai ime tajne organizacije
ODESSA?
ODESSA? Ne, nikad uo.
Nakon posljednjeg rata u Europi je bilo puno odlazaka i
dolazaka. Mnogi koji su pobjegli pred nacistima, vraali su se u
svoje domovine i obrnuto, mnogi su nacionalsoci-jalisti
pokuali pobjei u inozemstvo. No granice u Europi bile su
zatvorene i posvuda je trajala potraga za starim nacistima. Ti su
nacisti, shvativi da je Trei Reich izgubljen, poeli gomilati
novac i blago, koje su zatim djelomino odnijeli u druge zemlje.
Puno se novca tada slilo u vatikanske riznice. Ne elim ni
tvrditi da se ispoetka znalo otkuda novac potjee i za koje
svrhe je namijenjen. Kad se to sve doznalo, bilo je prekasno. I
Vatikan i ODESSA eljeli su da stvar ostane tajna. Trik koji su
izmislili nacisti bio je genijalan, ali nije ga bilo mogue izvesti
bez pristanka kurije. Najprije su ti ljudi u zemlji u kojoj su se
nalazili, u Njemakoj, Austriji, Francuskoj ili Italiji, uli u neki
samostan. Ondje su se, meutim, zadrali tek nekoliko dana te
su zatim, najee uz pismo preporuke od opata, otili u neki
drugi samostan pa u sljedei i tako dalje. Tako im se postupno
izgubio trag. Na kraju u svi zavrili u...
Dopustite mi da kaem, prekinuo ga je pater Augustin, na
kraju su svi ti ljudi zavrili u ovom oratoriju, odjeveni u odoru
redovnika.
Upravo tako.

Moj Boe. I to se dogodilo s njima?

Vatikan im je izdao falsificirane dokumente, dao im nova
imena i adrese, to je ponekad bilo pomalo ironino jer su
dobili adrese biskupskih ordinarijata u Beu, Miinche-nu ili
Milanu. to je drugo Vatikan mogao uiniti? Sreom, lani su
redovnici eljeli otii u inozemstvo, najee u Junu Ameriku,
pa ih se Vatikan rijeio. Cijelu je akciju vodio neki monsinjor
Tondini i njegov mladi pomonik, Pio Segoni. Tondini je bio na
elu vatikanskog Iseljenikog ureda, kasnije i Internacionalne
katolike iseljenike komisije. Segoni je bio posrednik izmeu
lanih redovnika i vatikanskih vlasti, i za to je dobivao novac i
vrijedile predmete.
Pio Segoni, jeste li uistinu rekli Pio Segoni?
Opat je kimnuo. Iz tog sam te razloga doveo ovamo. Nitko ne
bi vjerovao da je ovaj samostan bio posljednja stanica
samostanske rute i da je ovdje sjedio mukarac koji je od
nacista, pod krinkom ljubavi prema blinjemu, uzimao novac i
zlato. Zasigurno nije pater Pio sam za to kriv, no njegova djela
ne slue na ast Bogu.
Praina i ustajali zrak uvukli su se u plua dvojice mukaraca.
Augustin je radio kratke udisaje. Pitam se, rekao je, trudei se
to manje otvarati usta, pitam se samo, zato ste mi sve ovo
pokazali.
Ja sam, odgovorio je opat, zasigurno jedini koji zna o blagu i
dokumentima u ovom podrumu. Meni je to znan
je prenio moj prethodnik pod zavjetom utnje. Ja sam vrlo star
ovjek, Augustine, i isto kako sam teret preuzeo, tako ga sada
dajem tebi. Znam, brate, da zna utjeti i znam da si ti
dokumentima ovoga prokletog vremena najblii. Oni su svi
uskladiteni u Vatikanskom arhivu i bojao sam se da e i sam
tijekom potrage za rjeenjem sikstinskog zapisa naii na ovu
tajnu. Sada, kada si s njom upoznat, mora s njom ivjeti.
U PETAK DRUGOG KORIZMENOG TJEDNA

Konzilij se tog petka bavio uglavnom s pseudoepigrafs-kim

karakterom osnovnih kabalistikih djela i njihovih dodirnih
toaka s Katolikom crkvom, no bez rezultata koji bi pomogli
pri rjeavanju tajne imena Abulafia na svodu Sikstinske kapele.
Pater Pio konziliju je predloio dokument iz vremena pape
Nikole III. u kojem je stajalo da je Abrahamu Abulafiji, prilikom
njegova boravka u jednom franjevakom samostanu, oduzet
tajni zapis, pamflet protiv vjere. Potraga za tim pamfletom nije
bila uspjena, pretpostavlja se da je dokument zapaljen.
Ova je informacija uznemirila lanove konzilija i o moguem
sadraju dokumenta idovskog mistika raspravljalo se nekoliko
sati. Mario Lopez, zamjenik tajnika Kongregacije za nauk vjere,
napomenuo je da je dokument, ako se Michelangelo oslanjao na
njega, morao biti prisutan i u 16. stoljeu te da nakon toga nije
bilo razloga da se dokument uniti. U svakom sluaju, ime
Abulafia vie se nije pojavilo u vatikanskim analima. Konzilij je
nakon toga odgoen do daljnjega, odnosno, do novih otkria.
Tu su se veer kardinal Jellinek i monsinjor Stickler
nakon dugo vremena nali u kardinalovu stanu na partiji aha.
No niti jedan niti drugi nisu bili mislima pri igri. Igrali su
mehaniki, potez po potez, bez uobiajene elegancije i
profinjenosti, po emu se dalo zakljuiti da su im misli negdje
drugdje.
eh!" rekao je Stickler kao usputno, nakon to je svog topa
postavio na put bijeloj kraljici - nakon tono devet poteza.
Kardinal je krenuo u bijeg.
Mislim, rekao je konano, da smo obojica okupirani istom
stvari.
Da, odgovorio je Stickler, tako izgleda.
Vi, Jellinek se ustruavao nastaviti, Vi ste odani Belliniju,
monsinjore?
to znai odan? Ja sam na njegovoj strani, ako na to mislite, i
to ne bez razloga.
Kardinal je podignuo pogled.

Znate, Stickler je nastavio, Vatikan je drava u malom koja

ima vladu i stranke, koje se meusobno natjeu i koaliraju,
postoje moni i manje moni, vrijedni i lijeni, simpatini i
antipatini, no prije svega postoje opasni i bezopasni. Pogreno
je vjerovati da u Vatikanu vlada pobonost. Ja sam sluio trojici
papa i znam to govorim. Mali je korak od pobonosti do
grjene zablude i olako se zaboravlja da se kurija sastoji od
ljudi, ne od svetaca.
Kakve veze ima Bellini s tim? pitao je Jellinek bez okolianja.
Monsinjor je nekoliko trenutaka utio, a zatim je rekao:
Vjerujem Vam, gospodine kardinale, moram Vam vjerovati
zbog toga to izgleda da imamo iste neprijatelje. Bellini je na
elu skupine koja vjeruje da papa Ivan Pa-vao nije umro
prirodnom smru. On i dalje, protivno svim naredbama
najvieg vrha drave, nastavlja istragu o tom sluaju. Sada je
sigurno da je paket s Papinim stvarima bio snano upozorenje,
kojim Vas se eljelo odvratiti od daljnjih istraivanja. Paket
takoer dokazuje da se smrt Ivana Pavla nije dogodila na nain
kako stoji u slubenoj verziji.
Vi poznate imena onih koji su umijeani u tu zavjeru? Kakvu
bi korist ti ljudi mogli imati od njegove smrti?
Monsinjor je svoga kralja izvadio iz igre, kako bi dao do znanja
da je partija zavrena. Zatim je pogledao kardinala i rekao:
Molim Vas za utnju, ali budui da smo zajedno u istom brodu,
rei u Vam to znam.
Cascone? pitao je Jellinek.
Monsinjor je kimnuo. Dokument koji je misteriozno nestao
nakon smrti Ivana Pavla sadravao je tone upute o
reorganizaciji kurije. Neki su ljudi trebali biti razrijeeni svojih
dunosti i novi su trebali doi na njihovo mjesto. Na vrhu su
stajala tri imena: dravni tajnik Giuliano Cascone, voditelj
Instituta. per le Opere Religiose, Phil Canisius i zamjenik
tajnika Kongregacije za katoliki odgoj i obrazovanje Frantisek
Kolletzki. Rei u to ovako: da te noi papa Ivan Pavao nije
umro, oni danas ne bi bili na svojim poloajima.

Zar jedan dravni tajnik moe tako jednostavno biti razrijeen

dunosti?
Ne postoji zakon ili propis koji to zabranjuje, iako se to nikada
u povijesti nije dogodilo.
Moram priznati, uvijek sam smatrao da su Cascone i Canisius
rivali.
Oni to na neki nain i jesu. Cascone je visokoobrazovan
ovjek, naviknut da uiva u pogodnostima svog statusa;
Canisius je seljak po podrijetlu, a seljak je ostao do danas.
Potjee iz okolice Chicaga i oduvijek je elio neto postii. Nije
dospio dalje od biskupske stolice, no njemu i ta ast laska. Kada
ju je preuzeo, IOR je bila prilino nevana institucija, a on je od
nje stvorio cijenjeni financijski institut. Sve je radio s namjerom
da dobije vanu ulogu u financijskim poslovima. Imao je
instinkt za novac, prodao bi i papinsku tijaru u Ameriku kada
bi mu dopustili. Njegovi su ga novani poslovi pretvorili u
monoga lana kurije, naravno, na nezadovoljstvo dravnog
tajnika, koji utjelovljuje svjetovnu vlast Vatikana. Ja vjerujem
da u dubini due osjeaju mrnju jedan prema drugome, ali
njihov je zajedniki interes da sauvaju tajnu. Razumijete li?
Razumijem. Bellini je dakle neprijatelj Casconeu, Kolletzkom i
Canisiusu?
Nije ba tako. Bellini je bio prvi u kuriji koji je sumnjao u
prirodnu smrt i to je javno priznao. Zato Cascone, Canisius i
Kolletzki izbjegavaju Bellinija. No, prije svega izbjegavaju
mene, jer sumnjaju da sam upoznat sa sadrajem nestalih spisa
i da znam da bi njihovi poloaji bili upitni. Mislim da bi za tu
trojicu bila najvea nesrea da je Sveti Otac mene izabrao za
svoga komornika. Zna li Sveti Otac za ovu priu?
Obvezan sam na utnju, ak i prema Vama.
Ne morate odgovoriti, monsinjore, ali mogu si misliti.
DAN NAKON TREE KORIZMENE NEDJELJE
Dan nakon nedjelje Oculi kardinal Jellinek u tajnom arhivu
naiao je na nevjerojatno otkrie. Iz razloga koji su i njemu

samomu nejasni, nije se vie usudio ui u onaj dio arhiva u

kojem je prije tri tjedna sreo tajnovitog posjetitelja, iako je slutio
da mu je promaknulo neto, jedan dio mozaika koji se nije
uklapao u sliku, ali koji bi se za rjeavanje tajne mogao pokazati
kao kljuni dio. No nakon posljednjeg razgovora s
monsinjorom Sticklerom osjetio se ohrabren i uvjeravao je sam
sebe kako su noge koje je vidio u arhivu, uistinu noge nekog
neeljenog posjetioca, a ne duha, isto kao to je i glasnik, koji ga
je nepozvan posjetio u stanu tek zemaljski, ne nadnaravni
agent. Sada mu je i halucinacija, koju je doivio u knjinici,
izgledala kao rezultat ivane napetosti, a ne kao djelo neke
vie instance.
Tako se tihim, ali vrstim korakom, lebdei izmeu razuma i
iracionalnog straha, zaputio u arhiv.
Odmah je uoio konati svezak koji je virio s police, kao da ga
je netko u velikoj urbi gurnuo na mjesto. Uzevi ga u ruke,
ugledao je iste rijei koje su mu se pojavljivale u vizijama.
Zlatnim slovima, potamnjelim od vremena, pisalo je: LIBER
HIEREMIAS.
Nije bilo razloga da ta knjiga bude zakljuana u tajnom arhivu.
Jellinek je njezin poetak znao gotovo napamet: Rijei Jeremije,
sina Hilkijina, sveenika iz Anato-ta, u zemlji Benjaminovoj.
Njemu doe rije Jahvina, u dane Joije, sina Amonova, kralja
Judina, trinaeste godine vladanja njegova... Zaudo, poetak
ove knjige nije bio isti. Ispod naslovne stranice knjige bila je
druga naslovna strana na kojoj je pisalo: Knjiga znakova. Ime
autora nije bilo napisano. Prva je stranica knjige bila ofucana,
gornji je dio nedostajao u cijelosti, no ono to je bilo napisano
bilo je slino Jeremijinim rijeima, ali opet potpuno drugaije.
Ja sam rekao: Ovdje sam, itao je Jellinek, tada mi je On
pokazao pravi put, probudio me iz sna i dao mi inspiraciju da
napiem neto novo. Nikada nisam nita slino doivio i ojaao
sam svoju volju i usudio se uzdignuti iznad vlastite moi
shvaanja. Nazivali su me heretikom i nevjernikom, jer sam
odluio Bogu sluiti u istini, ne kao neki koji tapkaju u mraku.

Oni i njima slini, izgubljeni na dnu ponora, bili su oduevljeni

uvui me u njihovu tatinu i mrane spletke. Ali Bog je sprijeio
da pravi put zamijenim krivim.
Neobine proroke rijei koje ne potjeu od proroka Jeremije,
koji o istoj temi govori: Doe mi rije Jahvina: prije nego to te
oblikovah u majinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego to iz krila
majinih izae, ja te posvetih, za proroka svim narodima
postavih te.
Koliko god ovo bilo besmisleno, kardinala je sljedee otkrie jo
vie zbunilo: izmeu izlizanih stranica nalazilo se pismo,
potpisano s Pio Segoni OSB. Kardinal je, i prije nego ga je
proitao, shvatio vanost tog pisma. Pater Pio! Mora da je Pio
bio neznanac kojeg je sreo u tajnom arhivu! Ulaz mu je
omoguio zamjenski klju kojem je imao pristup kao voditelj
Vatikanskog arhiva. Kardinal je bio zaprepaten.
itao je pismo: Tko god otkrije ovaj trag upravo na ovome
mjestu, mora znati da je na tragu tajne. No treba znati, ako je
ostao odan vjeri Crkve, da jo uvijek ima vremena za povratak i
za prekid daljnjih istraivanja prije nego bude prekasno. Meni
je Bog dao neizdrljivi teret da moram ivjeti sa svojim
znanjem. Ja to ne mogu. Neka mi Bog oprosti. Pio Segoni OSB.
Jellinek je pismo vratio u knjigu i s knjigom u rukama krenuo
prema izlazu. Augustine, zazvao je, doite brzo! Augustin
se pojavio odnekud iz arhiva. Kardinal je bez rijei polegnuo
knjigu na stol, otvorio ju i pruio Au-gustinu pismo. Ovaj je
pismo proitao i neujno rekao: Sveta Majko Boja!
Pismo sam naao skriveno u ovoj knjizi, rekao je Jellinek.
Kakve veze ima Pio sa sikstinskim zapisom?
Zato je Jeremijina knjiga u tajnom arhivu? upitao je
Augustin gledajui u signaturu.
To nije ta knjiga ve samo njezina naslovnica. Okrenite list.
Augustin je napravio kako mu je kardinal rekao. Knjiga
znakova? pater je pogledao kardinala Jellineka.
Govori li Vam to ita?

Naravno. Autor je Knjige znakova Abulafia. Na hebrejskom

se zove Sefer ha-'oth i napisana je 1288. godine. Vjerojatno je
nastala nakon neobinog sastanka s papom Nikolom III.
Pokojni pater Pio uz sebe je nosio cedulju na kojoj je bila
zapisana signatura pape Nikole III. Papiri sam vidio.
To situaciju nimalo ne razjanjava. Augustin je rukom preao
preko korice knjige.
Ako je uistinu rije o toj knjizi, onda mi se ini da je zagonetka
jo vea. Navodno postoji nekoliko kopija te knjige i mislim da
je i ovo jedna od njih. No to moemo ispitati tek tonom
usporedbom pojedinih kopija i ne znam bi li nas to stvarno
dovelo koji korak dalje.
Ali mora postojati neki razlog zato je pater Pio upravo ovu
knjigu smatrao kljuem za rjeavanje sikstinske tajne!
Ali kako? Gdje je rjeenje? Kardinal je podignuo ruke ispred
lica. Taj je Michelangelo bio vrag, siktao je, vrag.
Eminencijo, poeo je Augustin plaho,izgleda da smo doli
do mjesta gdje moemo nastaviti naa istraivanja, ali gdje ih
moemo i prekinuti. Moda trebamo sluati savjet pokojnog
patera Pija i ostaviti se ovog posla te objaviti da je Michelangelo
imenom Abulafia elio omalovaiti Crkvu, osvetiti se za
nepravdu koju sumu napravili pape.
Tu mu je Jellinek upao u rije: To bi, brate, bila kriva odluka
jer moete biti sigurni kada bi mi prekinuli svoju istragu,
nastavili bi ju drugi i istina bi kad-tad izala na vidjelo.
Augustin je kimnuo. Pitao se treba li kardinalu ispriati to je
doznao od opata Odila. Postoji li tu nekakva veza? No ve je
sljedeeg trenutka odbacio tu ideju, veza izmeu Michelangela
i nacista izgledala mu je apsurdno.
Sumnjate u moje rijei? zanimao se Jellinek.
O ne, naravno da ne, odgovorio je Augustin, ali strah me je
kada pomislim na budunost.
JEDNOM IZMEU TREE I ETVRTE KORIZMENE
NEDJELJE

inilo se da je vrijeme stalo u knjinici oratorija. Malo se toga

promijenilo, a brat Benno je bio siguran da se ovdje ni u
budunosti nita nee mijenjati. Benno je bio zaposlen. Po
karticama je traio signature, listao knjige i pisao biljeke.
Konano se sigurnim korakom zaputio prema jednom od
regala i zastao.
Brate, zazvao je knjiniara, ovdje, na ovome mjestu
prepoznajem promjenu. ini se da je ovdje novi odjel.
Ne, koliko ja znam, odgovorio je knjiniar, barem se ja ne
mogu sjetiti, a ovdje sam ve deset godina.
Brate, rekao je Benno sa smijekom na licu, ja sam ovdje
radio prije etrdeset godina i tada su ovdje bile buste s
dokumentima o Michelangelu. Bili su to zanimljivi dokumenti.
O Michelangelu? Fratar je pozvao drugog fratra, drugi treeg
i svi su odmahivali glavom i gledali u knjige propovijedi iz 18.
stoljea, koje su se sada nalazile na tom mjestu. Jedan od njih
izvukao je prvu knjigu i poeo itati beskonani naslov:
Theologia Moralis Universa ad mentem praecipuorum
Theologorum et Canonistarum per Casus Practicos
exposita a Reverendissimo ac Amplissimo D. leonardo
Jansen, Ordinis Praemonstratensis. Ne, rekao je.
Dokumente o Michelangelu nikada na tom mjestu nije vidio.
Gost je tijekom veere u samostanskoj blagovaonici sjedio
pokraj opata i Odilo ga je upitao kako napreduje s poslom te je
li naao ono to je traio.
Benno je odgovorio kako se ne snalazi ba dobro, iako sistem
prema kojem je knjinica organizirana jo uvijek ima u glavi.
Izgleda da upravo ono to trai nije na svome mjestu, ak se
ini da je iezlo.
Bennov je govor zainteresirao opata. Rekao je da bi mu bila ast
pomoi, ali da ne zna to tono trai.
Brat Benno je odgovorio da se u ono vrijeme, za svog prvog
boravka u Rimu, bavio dijelovima problematike sikstinske

freske. U ovom su se samostanu uvali vani dokumenti iz

doba nastanka freski.
Opat je odmahnuo glavom, udei se to su takvi dokumenti
bili upravo u ovom oratoriju.
Objanjenje je jednostavno, rekao je Benno: Ascanio Condivi,
Michelangelov uenik i pouzdanik, sauvao je u ovom
samostanu mnogobrojne dokumente i pisma svog uitelja, a
budui da je bio prijatelj s opatom koji je tada vodio samostan,
smatrao je da je ovo najsigurnije mjesto za pohranu.
Opat je nekoliko trenutaka utio i razmiljao. Zatim je rekao da
se mutno sjea kako ga je prije puno godina jedan sveenik
upitao za buste o Michelangelu.
Brat Benno je odgurnuo tanjur od sebe i pogledao opata. Bio je
uzbuen i pourivao je svog sugovornika da se sjeti, tko je taj
sveenik bio i otkuda je doao.
Bilo je to davno, izrazio je aljenje Odilo, jo za vrijeme
pretposljednjeg, ne, posljednjeg Svetog Oca. Molio je Benna da
shvati kako tada tome nije pridavao vanost, ali se sjea da je
sveenik rekao kako su buste potrebne u Vatikanu. Vie od
toga nije se mogao sjetiti.
Dok su dva fratra pospremala stol, opat je ustruavajui se,
upitao Benna, namjerava li sada otputovati natrag kui. No,
Benno ga je zamolio ako jo nekoliko dana moe iskoristiti
gostoprimstvo.
Opat se sloio, ali je Benno osjeao da mu nije drago i da bi ga
se najradije bio rijeio jo danas.
DAN NAKON ETVRTE KORIZMENE NEDJELJE I JUTRO
POSLIJE
Kardinal je iznova itao pismo: Eminencijo, zbrka koja je
nastala oko zapisa u Sikstinskoj kapeli potaknula me da Vas
obavijestim kako Vam moda mogu biti od pomoi. Molim
Vas, nazovite me. Antonio Adelman, predsjednik.
to je bankar elio od njega? Kako je on mogao pridonijeti
rjeavanju problema? Ali kardinal se u ovoj situaciji morao

hvatati za slamke. Imao je osjeaj da stoji na mjestu. Ponekad

mu se inilo da je pred zidom, blizu cilju, ali ga ne moe vidjeti.
Osjeao je da je blizu rjeenju, ali nije se mogao pomaknuti s
mjesta. I ta knjiga, koju je pronaao, bila je sigurno fascinantna,
no kakve je ona imala veze s Mi-chelangelom?
Jellinek je svom tajniku naredio da doveze auto jer se eli
odvesti u brda. Moda e samo uludo potroiti vrijeme, ali
nadao se da nee biti tako. Tajnik je kardinala upozorio da
izae kroz stranji ulaz, budui da je pred ulaznim vratima
stajala horda novinara. Ispostavilo se da je to bilo uzaludno jer
je kardinal, im je nogom stupio na ulicu, bio opkoljen
mnotvom novinara koji su mu gurali mikrofone pred lice:
Zato Vatikan ne komentira otkrie?
Kada e biti doputeno fotografirati freske?
Skriva li se iza zapisa tajna ifra?
Sto je potaknulo Michelangela da to napravi?
Je li Michelangelo bio neprijatelj Crkve?
Sto se dogodilo s freskama?
Nastavlja li se restauracija?
Kardinal se pokuavao provui kroz guvu, rekao je da nema
to rei te da je za sve odgovore zaduen vatikanski Ured za
odnose s javnou. Tajnik je jedva uspio zatvoriti vrata
automobila za kardinalom te je voza krenuo. Kardinal je jo
uo povike: Sve emo otkriti. Nita ne moete zatajiti. ak niti
specialissimo modo.
Sastanak je dogovoren tog poslijepodneva u Nemi-ju,
slikovitom mjestacu pokraj istoimenog jezera, u lokalu
Specchio di Diana. Kardinal i bankar sreli su se prvi put u
mirnoj sobici na prvom katu, gdje se u staklenom regalu uvaju
u kou uvezane knjige gostiju - u jednu od njih upisao se ak
Johann Wolfgang von Goethe.
Antonio Adelman, predsjednik Bane Unione iz Rima, bio je
ovjek od ezdesetak godina, sijede kose, ugodnih crta lica i
svjeeg, inteligentnog pogleda. Zasigurno ste se zaudili,
poeo je odmah, to sam Vas pozvao na ovaj sastanak, ali

otkad sam doznao za Va problem, konstantno mislim ne bih li

Vam moje znanje moglo pomoi pri rjeavanju zagonetke.
Konobar u dugoj bijeloj pregai servirao je domae vino u
visokoj staklenoj boci. Rado u posluati to mi imate za rei,
odgovorio je Jellinek, iako ne mogu smisliti kako mi Vi moete
pomoi. Sluam Vas!
Eminencijo, ako jo niste znali: ja sam Juda i pria koju u Vam
ispriati poiva iskljuivo na toj injenici.
I kakve to ima veze s Michelangelom, signore?
Da, to je duga, komplicirana pria.
Dva su sugovornika zatim nazdravila i ispila vino.
Vi znate da su Nijemci 1943., nakon Mussolinijeva pada i
potpisivanja primirja, zauzeli Rim. Istodobno su se Amerikanci
iskrcali na jugu zemlje kod Salerna i u Rimu je vladao strah,
zbog onoga to bi se moglo dogoditi, a osobito kod 8000 idova
u gradu. Ja sam tada bio mladi i naunik u oevoj banci. Moji
su se roditelji bojali da e rimski Zidovi zavriti isto kao i
praki. Moj je otac rekao da ako izdrimo prva tri dana, imamo
ansu. Naveer tog 10. rujna - taj dan nikada neu zaboraviti roditelji i ja, iskrali smo se iz naeg stana i sakrili se u garai
jednog oeva neidovskog prijatelja u starim dostavnim
kolima. Nou smo oslukivali svaki korak, svaki zvuk, uvijek u
strahu da ne budemo otkriveni. Nakon tri dana prvi put sam se
usudio izai iz naeg skrovita, glad me potjerala te sam saznao
da su nacisti bili voljni ostaviti Zidove na miru za cijenu od
jedne tone zlata.
uo sam za to, rekao je Jellinek, navodno je skupljena samo
polovica, pa se pokualo drugu polovicu posuditi od Svetog
Oca.
Nije bilo lako prikupiti toliko zlata jer je veina bogatih
Zidova ve pobjegla. Jedan od nae brae obratio se opatu
oratorija na Aventinu i zamolio ga da zlato pokua nabaviti u
Vatikanu. Papa se sloio da se zlato da kao pozajmica. 28. rujna
odvezli smo se privatnim automobilima do sredinjice Gestapa
u Via Tasso i dostavili zlato. Rimski su Zidovi vjerovali da su

sigurni, ali bila je to zabluda. Poeli su pretraivati kue,

pljakati blago iz naih sinagoga. Pronali su kartoteku s
adresama idovskih obitelji. Nakon nekoliko dana, oko dva
sata u noi, zauli smo glasno lupanje po vratima. Na je susjed
glasno viknuo: Nijemci dolaze kamionima! Ponovno smo
pobjegli u garau. Dva smo dana strpljivo ekali, zatim je moj
otac otiao u stan kako bi uzeo neke vane stvari. Nikada se
nije vratio. Kasnije sam uo da je sljedeeg dana sa eljeznike
postaje Ti-burtina vlak s tisuu idova krenuo prema
Njemakoj.
Jellinek je utio pod dojmom prie.
Rim, nastavio je Adelman, velik je i zamren grad te se
veina lanova nae zajednice uspjela sakriti po crkvama i
samostanima, a neki su zatitu pronali ak u Vatikanu. Ja sam
sa svojom majkom to vrijeme proivio u oratoriju na Aventinu.
Sada se sigurno pitate: kakve to sve ima veze sa zapisom u
Sikstinskoj kapeli? Ali ima u ovoj prii i ironije: upravo su u
oratoriju, koji je nama sluio kao sklonite tijekom okupacije,
nakon rata utoite pronali bivi pripadnici SS-a. Oratorij je
pripadnicima ODESSE, organizacije
bivih SS-ovaca, sluio kao mostobran pri emigraciji njihovih
lanova.
Ne vjerujem u to! viknuo je kardinal Jellinek. Jednostavno
ne mogu u to povjerovati.
Znam da zvui nevjerojatno, gospodine kardinale, ali to je
tako. Akcija je dobila odobrenje od najviih instanci, ak je i
Vatikan s time bio upoznat.
Znate li Vi uope to govorite? Jellinek je bio uzbuen. Vi
ozbiljno tvrdite da je Katolika crkva, uz odobrenje Svetog Oca,
pomagala nacistikim bjeguncima pri bijegu u inozemstvo?
Ne dobrovoljno, ne dobrovoljno! Upravo dolazim do teme:
tada se ukalo, kako nacisti imaju neto ime Crkvu dre u
aci, neto toliko razorno, da Crkva nije imala izbora. Bilo je to
neto vezano za Michelangela.

Kardinal je piljio u au ispred sebe na stolu. Izgledao je kao

oduzet. Nekoliko su trenutaka obojica utjeli. Tada je Jellinek
mucajui rekao: Ako vas dobro razumijem, to bi znailo jednostavno ne mogu vjerovati - moj Boe, ako ste u pravu, to
bi znailo da su se nacisti okoristili Mi-chelangelom. Gospode
Boe, Michelangelo je mrtav vie od etiri stotine godina. Kako
im je on mogao posluiti kao razlog ucjene? Kakvu je on tetu
mogao uiniti Crkvi?
Morate shvatiti, tada kada sam saznao za tu priu, bilo je to
prije dvadeset godina, koliko god mi je bila uasna, nisam vie
o tome razmiljao. Nisam elio razmiljati o prolosti i o tom
groznom vremenu. Ali kada sam saznao za priu o zapisu na
Michelangelovim freskama, sjetio sam se prie koju mi je opat
samostana ispriao prije puno godina te sam pomislio kako bih
Vam mogao pomoi. Imam ja tu i vlastitih interesa. Ja sam
bankar i s Vatikanom suraujem u bankarskim poslovima pa
elim to hitnije rjeavanje problema. Bankarstvo treba mir,
nemirna vremena uvijek tete naem poslu - ako razumijete to
elim rei.
Razumijem, rekao je kardinal Jellinek odsutno duhom,
nemirna vremena nisu dobra za posao.
Nakon razgovora Jellinek nije bio sposoban jasno razmiljati pa
su se dvojica mukaraca rastala. Kardinal je sjeo u svoj plavi
fiat. Vozite me kui, rekao je vozau. Nakon toga nije vie
rekao niti rije.
Smrkavalo se i vjeni je grad poeo treperiti pod svjetlom tisua
lampi. Jellinek je gledao u daljinu. Razmiljao je o upozorenju
patera Pija da prekine istragu dok ne bude prekasno, ali ve se
u sljedeem trenutku naljutio zbog vlastite plaljivosti. Stisnuo
je aku da ga je zaboljelo: moram rijeiti tajnu.
U isto je vrijeme pater Augustin u Vatikanskom arhivu sjedio
nad Jeremijinom knjigom, u kojoj se krila Knjiga znakova
Abrahama Abulafije. Promatrao je signaturu i odmahivao
glavom. Signatura je bila puno mlaa od knjige, koja je
vjerojatno bila arhivirana tek nakon Drugog svjetskog rata. Ali

zato se nalazila u tajnom arhivu? Augustin se trudio proitati

mala slova latinskog prijevoda.
Ja beznaajan, nepoznat, svoje sam srce istraio putovima
duhovne ekspanzije i pritom otkrio tri vrste naprednih
spoznaja: opepoznatu, filozofsku i kabalistiku. Putem
opepoznate spoznaje kreu se asketi. Oni se koriste raznim
trikovima, kako bi iz svojih dua izbacili slike svijeta koji ih
okruuje. Kada u njihovu duu ue slika duhovnog svijeta,
njihova se mata uzdigne do razine da postanu sposobni
proricati. Pritom upadnu u stanje transa.
Filozofska se spoznaja temelji na stjecanju znanstvenih znanja,
koja su u analogiji s prirodnim znanostima i teologijom, te se
tako zaokruuje centar. Tako onaj koji trai spoznaju shvaa da
su odreene stvari ispunjene proroanstvima i vjeruje da ona
proizlaze iz proirenja i produbljenja ljudskog razuma. Ali u
stvarnosti su slova i njihovo kretanje ono to na njega utjee.
Ako mi pak postavite teko pitanje: zato mi izgovaramo slova,
zato ih pokreemo i pomoi njih pokuavamo djelovati, tada je
odgovor trei - izazivanje spiritualnosti, i ja ovdje elim izvijestiti to sam doivio na tom podruju.
Augustin je znatieljno itao. Pregledavao je sitna slova,
stranicu po stranicu. Slova je bilo teko deifrirati; ve je gotovo
zaboravio za ime traga.
Bog mi je svjedok, pisao je Abulafia, ako nisam ve prije
crpio snagu iz idovske vjere i onoga to sam nauio iz Tore i
Talmuda. Ali ono to su mi moji uitelji na mom filozofskom
putovanju prenijeli, nije mi bilo dostatno sve dok nisam susreo
jednog Bojeg ovjeka, pripadnika redova onih koji znaju,
jednog kabalista s prastarim znanjem o prolosti, koje je
istodobno uzvieno i zastraujue, ovisno o vjeri kojoj
pojedinac pripada. Poduio me metodi permutacije,
kombinacijama slova, te mistici brojeva, naredivi mi da u tome
ustrajem. Jednom mi je pokazao knjige, sastavljene od potpuno
nerazumljivih kombinacija slova i mistinih brojeva, koje je
mogao razumjeti samo upuen ovjek. Obian smrtnik nikada

ih nee moi razumjeti, no knjige takvima nisu niti namijenjene.

Ubrzo je poalio to mi je to pokazao, sam je sebe nazvao glupanom i poeo me izbjegavati. No, ja sam ga slijedio dan i no.
Shvatio sam da se u meni dogaaju neobine stvari. Spavao
sam pred njegovim vratima kao pas, sve dok mi se nije
smilovao. Upustio se sa mnom u duboki razgovor. Tako sam
doznao da moram proi tri ispita prije no to mi moe prenijeti
svoje znanje. Ve i sami ispiti, prijetio mi je, zahtijevaju
apsolutnu utnju jer su neka vrsta tekog iskuenja. No neu
utjeti o stvarima koje se tiu Svetog Oca i Crkve. Naumio sam
ono s dna staviti na vrh i objaviti da Luka, evanelist, lae - da
li iz opakih namjera ili protiv vlastite volje, ne mogu rei. No
ovdje expressis verbis navjeujem da...
Augustin je listao, ali nastavak je nedostajao. Da, knjiniar je
bio siguran da je sljedea stranica iz knjige bila istrgnuta. Listao
je stranicu po stranicu, nadajui se da e pronai list koji
nedostaje. Doavi do kraja knjige, morao je zakljuiti da se
netko doepao knjige i istrgnuo dio koji otkriva tajnu te knjige.
Pater je rukama preao preko oiju i ela, kao da eli obrisati
umor. Tada je ustao i polako hodao lijevo-desno ispred pulta za
itanje. Koraci su mu odjekivali u praznom arhivu. Ruke je
ugurao ispod redovnike halje i rekapitulirao proitano. Mnogo
mu toga nije bilo jasno i dugo je razmiljao o mjestu u tekstu u
kojem pie da Luka, evanelist, lae. to je Abulafia mislio
time?
Luka je bio jedan od ranih velikih krana, suradnik apostola
Pavla, ija je djela kasnije ovjekovjeio u svojim tekstovima. On
nije napisao prvo Evanelje - bio je to Marko, iji je tekst nastao
oko 60. godine nakon Krista i koji je Luki, kao i Mateju, sluio
kao izvor. Posljednje Evanelje, Ivanovo, uope se ne podudara
s ostalima. Ipak, sva Evanelja izvjetavaju, iako na razliit
nain, o ivotu, smrti i uskrsnuu Isusa. Na to je Abulafia
mislio kada je izriito naveo Luku kao laljivca. Na tom je
pitanju Augustin zastao.

Pater je vidio samo jednu mogunost koja bi ga pribliila

rjeenju - pronai drugi primjerak Knjige znakova u kojoj ne
nedostaje stranica. Ali gdje traiti? Knjige su tada pisane u vrlo
malo primjeraka, esto samo u jednome. Pitanje je i koja e
knjinica imati takvu kabalistiku knjigu?
Sljedeeg su se jutra sastali kardinal Jellinek i pater Augustin.
Kardinal nije imao nikakvih novosti, ali ga
je zaudilo to jedna stranica iz knjige nedostaje. Obojica nisu
mogli shvatiti povezanost svih tih dogaaja.
Ponekad, rekao je Jellinek, vjerujem da smo blizu otkriu
Michelangelove tajne, ali ve u sljedeem trenutku poinjem
sumnjati da emo je ikada rijeiti.
BLAGDAN SVETOG JOSIPA
Rano ujutro brat je Benno u vatikanskim kolonada-ma traio
prazni hodoasniki ured. elio se sastati s Papom. Sveenik ga
je uputio na srijedu, kada e se odrati glavna audijencija, ali ga
je upozorio da tada nee biti mogue priati osobno s Papom i
da nije mogue napraviti iznimku, ak i kad se radi o
redovnicima.
Ali ja moram priati sa Svetim Ocem! ljutio se brat Benno.
Rije je o iznimno vanoj stvari!
U tom sluaju iznesite to pismenim putem! Pismeno? To
nije mogue, odvratio je Benno, radi se o stvari koju ne smije
znati nitko osim Pape!
Sveenik je svog sugovornika ispitivao pogledom od glave do
pete, i prije no to je uspio odgovoriti, Benno je rekao: Rije je
o otkriu u Sikstinskoj kapeli!
Za to su odgovorni profesor Pavanetto, glavni direktor
Vatikanskih muzeja i kardinal Jellinek, koji vodi istragu.
Sluajte, poeo je brat Benno ponovno, ja moram priati sa
Svetim Ocem, stvar je iznimno vana. Prije dosta godina ja sam
bez problema razgovarao s papom Ivanom Pavlom i za to mi je
trebao samo jedan telefonski poziv. Zato je to sada toliki
problem?

Ja u Vas najaviti u tajnitvu Kongregacije za nauk vjere.

Moda je kardinal Jellinek spreman primiti Vas pa ete moi
njemu prenijeti svoje elje.
Zelje? Benno se gorko nasmijao.
Kardinalov tajnik uvjeravao ga je da e sljedei tjedan dobiti
priliku. To je najraniji termin koji moe dobiti za razgovor s
kardinalom.
Benno je ustrajao na vanosti informacija koje posjeduje.
Ah, znate to, odgovorio mu je tajnik, trenutano gomile
povjesniara umjetnosti pokuavaju ugovoriti sastanak i svaki
vjeruje da ima klju rjeenja tajne, no na kraju nitko ne kae
nita novo. Veina ih se sa svojim teorijama eli proslaviti, ele
da im ime postane poznato. Nemojte mi zamjeriti moju
iskrenost, brate. A to se tie termina -sljedei tjedan - moda.
Brat Benno je pristojno zahvalio i napustio Sveti oficij istim
putem kojim je i doao.
PONEDJELJAK NAKON PETE KORIZMENE NEDJELJE
Tog se ponedjeljka konzilij sastao na novom zasjedanju. Na
velikom ovalnom stolu nalazila se Knjiga znakova, skrivena
ispod omota Jeremijine knjige.
Nakon otvaranja sjednice i invokacije Duha Svetoga gospoda
kardinali, biskupi i monsinjori poeli su estoko ispitivati
kardinala Jellineka o tome gdje je pronaena Knjiga znakova.
Kardinal je objasnio da mu je u tajnom arhivu upala u oi
knjiga koja ondje nije pripadala jer nije trebala biti pohranjena u
tajnom arhivu. Bila je to Jeremij ina knjiga. Meutim, pri
detaljnijem ispitivanju pokazalo se da su samo naslovnica i
nekoliko prvih stranica dio Jeremi-jine knjige. Ostatak je bila
knjiga nastala iz pera kabalista Abulafije.
Upadica kardinala Giuseppea Bellinija: Onog Abulafije koji je
ovjekovjeen na svodu Sikstinske kapele?
Upravo tog Abulafije, kojeg je papa Nikola III. osudio na
lomau.

Dakle, ta se knjiga uope nije izgubila. Prisutni su uzbueno

razgovarali, a Pio Luigi alba nekoliko se puta prekriio.
Jellinek je samo bespomono gledao.
Kako da Vam objasnim, poeo je oprezno, ini se da je bitna
stranica iz te knjige nestala, jednostavno nedostaje, istrgnuta
je.
Na to je kardinal Bellini poeo galamiti kako je to sve
dogovorena igra te da neki lanovi konzilija ve dugo znaju
rjeenje tajne. On smatra kako lanovi konzilija imaju pravo
doznati pozadinu sluaja, ak i ako je istina strana i
nepovoljna za vjeru te se mora sakriti pred vjernicima.
Jellinek mu je ustro odvratio: Ako time elite kazati da sam ja
taj koji je istrgnuo spornu stranicu, najee odbacujem tu
optubu. Kao prefektu ovog konzilija meni nita nije vanije od
rjeavanja sluaja. Kakve bih ja mogao imati koristi od
zatakavanja istine?
Dravni je tajnik kardinal Giuliano Cascone upozorio Bellinija
da se umiri. Izjavio je da moda stranica koja nedostaje uope
nije toliko vana za rjeavanje problema. Nije li nam,
kardinale, pater Augustin proli put predoio pergament u
kojem je pisalo da je kabalistu Abu-lafiji oduzet jedan tajni
spis? Nije li vjerojatnije daje taj dokument odavno uniten?
Ubacio se kardinal Frantisek Kolletzki, zamjenik tajnika
Kongregacije za katoliki odgoj i obrazovanje: Knjiga kao to
je ova zasigurno postoji u nekoliko primjeraka. ovjek kao to
je pater Augustin vjerojatno moe nabaviti drugi primjerak iz
neke knjinice.
Do sada, odgovorio je Augustin, svi su pokuaji propali.
Knjiga znakova nigdje nije arhivirana.
Zato to je to idovska knjiga! Trebali biste se raspitati u
idovskim knjinicama.
Jellinek je usprkos ustroj diskusiji ustao i iz depa izvukao
pismo. Podignuo ga je i rekao: Umjesto stranice koja
nedostaje, u knjizi sam pronaao ovo pismo. Napisao ga je

ovjek kojeg smo svi poznavali, pater Pio Segoni, Bog neka se
smiluje njegovoj dui.
Odjednom je zavladala tiina. Svi su zurili u list papira u
kardinalovim rukama. Kardinal je upozorenje benediktinca da
se istraga prekine prije nego bude prekasno itao polagano, s
kratkim stankama meu pojedinim rijeima.
Pio je znao sve, on je znao sve! tiho je rekao kardinal Bellini.
Moj Boe!
Jellinek je proslijedio pismo pa su ga svi proitali osobno.
elite li nam sada objasniti to pie u toj Knjizi znakova,
rekao je dravni tajnik, barem do one stranice koja je
misteriozno nestala?
Jellinek je objasnio da je prije svega rije o kabalistikom uenju
o spoznaji, to nije vano niti za sluaj niti za Crkvu. No, pri
kraju knjige govori o svom uitelju, koji mu je nakon to je
poloio tri ispita, prenio svoje znanje. U to su znanje bile
upletene stvari koje su se ticale pape, Crkve, a vrhunac je
tvrdnja da Luka, evanelist, lae.
Luka lae? kardinal Kolletzki estoko je rukom lupio o stol.
Tako tvrdi Abulafia.
Postoje li neki detaljniji navjetaji, neko upozorenje?
Da, na sljedeoj stranici, onoj koja nedostaje. Zavladala je
tiina. Konano je progovorio kardinal Giuliano Cascone:
Zato bi bili tako sigurni, brate, da je upravo na toj stranici
objanjenje. A ak i da jest - ne moemo biti sigurni da je to ono
na to nas je Michelangelo elio uputiti. Meni se ini da smo
nasjeli na Michelan-gelovu podvalu.
Ipak je, gospodine kardinale, ta podvala, kako je Vi volite
nazivati, bila pateru Piju dovoljno vana da si oduzme ivot.
Sjednica je na kraju odgoena do daljnjega, dok se ne pronae
kopija Knjige znakova.
Kasno naveer Cascone i Canisius su se sastali u prostorijama
dravnog tajnitva.

Znao sam, rekao je Cascone, a i ti si sumnjao da e nam taj

smijeni zapis stvarati potekoe. Istrage su oduvijek bile kobne
za kuriju. Pomisli na Ivana Pavla!
Canisius je napravio grimasu, kao da osjea bol pri samom
spomenu tog imena.
Da Ivan Pavao, nastavio je Cascone, nije odjednom poeo
kopati po nekakvim tajnim dokumentima, mogao je jo uvijek
biti iv. Da je uistinu dolo do tog nesretnog koncila, posljedice
bi bile nezamislive. Ivan Pavao bi uzrokovao vjersku krizu u
Crkvi. Ne, nezamislivo!
Canisius je kimnuo. Ruke je drao prekriene na leima i
hodao lijevo desno ispred dravnog tajnika, koji je sjedio u
crvenom baroknom stolcu. Ve samo spominjanje koncila
djelovalo bi razorno na Crkvu. Koncil o temeljnoj vjerskoj
tematici! Nezamislivo! Sva srea da svoje planove nije uspio
slubeno objaviti.
Prava srea! ponovio je Cascone te se prekriio.
Caniosius je odjednom stao. Sikstinski konzilij mora biti
zakljuen to prije. Situacija je slina kao onda s Ivanom
Pavlom. Posvuda samo njukanje. Taj mi se Jellinek uope ne
svia, a Augustin jo manje.
Da sam znao to e taj zapis sve povui za sobom, budi
siguran da bih ga dao izbrisati.
Nisi smio natrag pozvati tog Augustina!
Cascone se uzrujao: Otpustio sam ga kada sam doznao da
skuplja dokumentaciju o svim papama koji su u Vatikanu
stolovali vrlo kratko. Meu tim je materijalom bila i
dokumentacija o Ivanu Pavlu. Ali tada se dogodilo samoubojstvo patera Pija - morao sam ga pozvati natrag. Da to
nisam uinio, postao bih sumnjiv.
Ja u ovoj situaciji vidim samo jedno rjeenje: ti treba konzilij
ex officio raspustiti. Konzilij je svoj zadatak ispunio.
Michelangelo se zapisivanjem imena jednog heretika na svod
Sikstinske kapele osvetio - to objanjenje mora biti dovoljno. A
nee natetiti niti Crkvi niti kuriji.

Dravni je tajnik kardinal Giuliano Cascone obeao da e to

napraviti.
MARIJINO NAVJETENJE
Zvali ste me, oe?
Da, rekao je Odilo. Pustio je redovnika da ude u njegovu
privatnu knjinicu te se pourio zatvoriti vrata iza patera
Augustina. elim jo jednom s tobom razgovarati.
Zbog stvari koje se nalaze u podrumu?
Upravo zato. Gurnuo je pred Augustina stolicu. Sada, kada
si upoznat sa situacijom, mora se pobrinuti da se nita ne
otkrije. Istraga o Piovoj smrti sve me vie uznemirava i bojim se
da neemo moi izbjei da naa tajna bude otkrivena. Sigurno si
ve primijetio da u naem oratoriju imamo gosta!
Njemakog benediktinca? Zato ste ga prihvatili?
To je kranska dunost, brate, mi prihvaamo svakog lana
naih redova, ako imamo mjesta. Nisam znao da je njegova
istraga vezana za taj neobini sluaj. On tvrdi da trai buste,
koje sadre materijal o Michelangelu. Ja sam mu rekao da ovdje
nema nikakvog materijala o Michelangelu, makar je moda
nekada i bio ovdje. Ali imam osjeaj da mi ne vjeruje, isto kao
to ja ne vjerujem njemu. Ti moe doznati je li on stvarno
znanstvenik ili se iza toga krije neto drugo.
Augustin je kimnuo.
Sutradan je arhivar sjeo pokraj nepoznatog brata za stol. Opat
Odilo ih je, kao prema dogovoru, pustio same.
Moe li moda gostu pomoi na neki nain, pitao je Augustin.
Brat Benno je zahvalio na ponudi i objasnio ono to je ve rekao
opatu, da trai buste o Michelangelu, koje je on sam prije
mnogo godina drao u rukama. Moda je taj materijal zavrio u
Vatikanskom arhivu?
Nije, koliko ja znam. Augustin je odmahivao glavom.
Recite, brate, o emu se radilo u tim dokumentima, to ste Vi u
to vrijeme istraivali?

Brat Benno je duboko udahnuo: Morate znati, brate, ja tada

nisam nosio habit, bio sam mladi povjesniar umjetnosti. Tada
sam zbog neoperabilne one bolesti, zbog koje sam nosio
debele naoale, bio osloboen vojne dunosti pa sam uz
njemaku stipendiju mogao ovdje raditi i istraivati. Izabrao
sam Michelangela, najzagonetnijeg od svih genija i s tim sam u
vezi istraivao i o Sikstinskoj kapeli. Vjerujte mi, toliko sam
vremena proveo u kapeli, glave usmjerene prema svodu, da
sam na kraju dobio greve, kao Michelangelo kada je slikao.
Tada su u biblioteci oratorija bila arhivi-rana Michelangelova
pisma. Bio je to vrlo zanimljiv materijal. Ponekad su u njemu
bila objanjenja njegova slikarstva i duhovnog stanja.
Michelangelo je sva svoja pisma i crtee kratko prije smrti
zapalio. To je poznato meu povjesniarima umjetnosti, brate.
To je istina u jednu ruku, ali u drugu opet nije. Michelangelo
je spalio sve to je smatrao nevanim. Ali svome je ueniku i
prijatelju Ascaniju Condiviju ostavio zakljuani eljezni koveg
u kojem se, kako kau, nalazila samo njegova oporuka. Brat
Benno se na silu nasmijeio i odmahnuo glavom: To nije istina,
brate Augustine. Ja sam vidio pisma iz tog kovega, pisma koja
su se nalazila u ovom oratoriju i u kojima se Michelangelo prije
svega bavio vjerskim pitanjima. Zadubio sam se u taj materijal i
doao do udnih otkria, koja su se potvrdila na svodu
Sikstinske kapele. Moj Boe, bilo je to uzbudljivo vrijeme! Tada
su kruile glasine kako Nijemci ele zaposjesti Vatikan, sve
umjetnine i dokumentaciju staviti na sigurno, kao i Svetog Oca
i kuriju. Papa je trebao biti premjeten na sjever, u Njemaku ili
Lihtentajn, jer Hitler nije elio da padne pod utjecaj saveznika.
Nacisti su bili spremni pronai strunjake za planiranje
prijevoza i sam transport umjetnina. Ti su strunjaci, uz
talijanski, trebali znati latinski i grki jezik, a na jednom od
popisa stajalo je i moje ime. Papa Pio XII., doznavi za taj plan,
rekao je da nee dobrovoljno napustiti Vatikan, te da ga mogu
preseliti samo na silu. Takoer je rekao da se ne eli odrei niti
jedne umjetnine. Tada je ve Gestapo nadgledao Vatikan. Neki

lanovi Gestapa, kao i SS-trupa, bili su smjeteni u ovom

oratoriju. Kako bi vojnicima skratio vrijeme, drao sam im
predavanja i moram rei, da sam imao paljive sluaoce. Jedne
sam veeri govorio o Michelangelu, o mojim otkriima o
njegovoj mrnji prema papama i kabalistikim sklonostima.
Punim sam zanosom mladog istraivaa priao o pronaenome
materijalu koji bi mogao biti opasan za Crkvu. Cak sam obeao
da u materijale pokazati na svom sljedeem predavanju. Ve
sam istu veer primijetio neoekivano veliki interes mukaraca
za moj posao. Sljedeeg me je jutra, u zoru, probudio ovjek u
uniformi te mi predao poziv za vojsku. Mjesto: domovina.
Morao sam se urno spakirati. elio sam jo jednom otii u
knjinicu, no bila je zakljuana, a jedan mi je SS-ovac sprijeio
ulazak. Nisam imao to izgubiti. Tako nisam mogao na mjesto
vratiti original tj. jedno Michelangelovo pismo, koje sam uzeo
na kopiranje.
Pater Augustin je kimao glavom: A kada ste se odluili
zarediti?
Niti pola godine poslije. Bio sam zatrpan tijekom jednog
bombakog napada. Nakon tri dana, kada je zrak poeo
nedostajati i kada sam pred oima imao smrt, zavjetovao sam
se da u se zarediti ako preivim. Nakon nekoliko sati bio sam
spaen.
I to sada?
Sada moram razgovarati s Papom, a Vi mi morate pomoi!
Papa se tim problemom uope ne bavi. On e odbiti nai se s
Vama i razgovarati o toj temi. Razgovarajte s kardinalom
Jellinekom!
Jellinek? Ve su me upuivali na njega.
Jellinek predsjeda konzilijem koji se bavi tim problemom. Ja
mu vjerujem i on vjeruje meni. Nee mi biti teko spojiti Vas s
njime. Napravit u to za Vas, budite sigurni.
U PONEDJELJAK NA VELIKI TJEDAN

Kardinal Jellinek sastao se s bratom Bennom u Svetom oficiju.

Kardinal je bio odjeven jednostavno i skromno, u tamnoj
reverendi, ukraenoj purpurom. Bio je vrlo ozbiljan; na elu su
mu se ocrtavale dvije vodoravne bore. Ispod crvene kapice
bijela mu je kosa bila strogo razdijeljena, kao u nekog savjesnog
birokrata. Usta su mu bila stisnuta i na licu mu se nisu mogle
iitati misli. Sjedio je za velikim antiknim pisaim stolom.
Nain na koji se drao kao da je trebao kod nepozvana gosta
izazvati strahopotovanje.
Pater Augustin mi je priao o Vama. Jellinek mu je pruio
ruku. Morate razumjeti rezerviranost kurije u ovom sluaju. S
jedne strane rije je o delikatnoj situaciji, s druge pak strane, na
stotine ljudi vjeruje kako mogu pomoi rjeavanju sluaja. Na
poetku smo sluali sve argumente, ali niti jedan nas nije
pribliio rjeenju. Zbog toga smo suzdrani, razumijete.
Brat Benno je kimnuo. Ukoeno je sjedio nasuprot kardinalu.
Ja ve godinama na srcu nosim teret koji e me unititi. Mislio
sam da u s tim znanjem moi ivjeti u izoliranom samostanu.
Vjerovao sam da mogu biti toliko snaan da to znanje nikada
ne otkrijem niti jednom drugom ovjeku. Smatram da tajna,
jednom kad je otkrivena, uvijek za sobom povlai novu
nesreu. No tada sam uo o otkriu u Sikstinskoj kapeli i o
istrazi koja se provodi pa sam pomislio kako bih, ako
Michelangelovu prijetnju prenesem pravim ljudima, mogao
pomoi u ograniavanju tete. Pokuao sam razgovarati sa
Svetim Ocem, ali iskljuivo zbog vanosti moje izjave.
Papa, prekinuo ga je Jellinek, nije upoznat sa sluajem. Zato
ete se morati zadovoljiti sa mnom. Ja ex officio vodim
konzilij koji je upravo zbog tog sluaja sazvan. Dakle, brate, Vi
ozbiljno tvrdite da poznajete znaenje imena Abulafia, koje je
Michelangelo sakrio u svojoj gigantskoj freski?
Brat Benno je oklijevao s odgovorom. Tisue su mu stvari
prolazile glavom; cijeli njegov ivot koji je izgledao tako koban.
Tada je rekao: Da.

Jellinek je skoio sa stolice i pribliio mu se. Sagnuo se prema

njemu i tiho, gotovo prijetee rekao: Ponovite to jo jednom,
brate!
Da, odgovorio je Benno, ja poznajem okolnosti i to ima svoj
razlog!
Govorite, govorite!
Brat Benno je kardinalu prepriao svoj ivot, onako kako je
kazivao pateru Augustinu; djetinjstvo, ona bolest zbog koje je
jo u mladosti morao nositi debele naoale. Nije se mogao
uklopiti u drutvo, pa je utjehu pronaao u postizanju
vrhunskih uspjeha u koli. Da, nakon prerane oeve smrti,
postao je mamin sin te se prema njezinoj elji okrenuo
umjetnosti. Tako je doao u Rim, kako bi istraivao o
Michelangelu. U knjinici oratorija na Aventinu pronaao je
spise iz Michelangelove ostavtine. Medu ostalim, i jedno
Michelangelovo pismo ueniku Condivi-ju, u kojem umjetnik
pie o Abulafiji i Knjizi znakova. Nije mu pridavao
pozornost. No bio je znatieljan pa je potraio Knjigu
znakova i u knjinici pronaao jedan primjerak. Je li kardinal
upoznat s tom knjigom?
Naravno, rekao je Jellinek, samo ne vidim vezu izmeu
knjige i zapisa iz Sikstinske kapele.
Jeste li proitali Knjigu znakova?
Da, rekao je kardinal oklijevajui.
Cijelu?
Da, osim zadnje stranice.
Ali zato ste izostavili zadnju stranicu?
Ona u tom primjerku nedostaje, netko ju je istrgnuo.
Brat Benno je gledao kardinala: Eminencijo, smatram da se na
toj stranici krije rjeenje tajne ili vaan naputak za rjeavanje
problema. Ta stranica krije gorku istinu o Crkvi.
No recite, to pie na toj stranici?
Abulafia pie da je od svog uitelja doznao uznemirujuu
istinu koja se tie vjere i Crkve i koju je dokumentirao u svom
spisu Pismo utnje. To je Pismo elio

predati papi Nikoli III. No, inkvizicijski su pijuni nekako

otkrili sadraj toga te ga otkrili Svetom Ocu i prije nego su se
susreli. Papa Nikola je smatrao tu istinu toliko opasnom da je
bio spreman na sve kako bi doao do tog dokumenta. Ali umro
je prije nego je Abulafia uhien na ulazu u grad i prije nego se
uspio doepati dokumenta. Ipak, Abulafia je bio uhapen i
odveden u oratorij na Aventinu, gdje mu je spis oduzet i gdje se
jo uvijek nalazi. Abulafia je zadran kako nikada vie ne bi
mogao otkriti sadraj Pisma utnje. Tako pie kabalist, a u
Knjizi znakova on jo optuuje da se kurija sastoji od
mukaraca kojima je vlastita mo vanija od svega. Njegov spis
sadri dokaze jedne, za Crkvu potresne, istine koja bi
promijenila svete temelje i sliku Crkve. Tada bi reforma vjere
bila prijeko potrebna. Zato ga je Crkva uutkala, odbivi
priznati njegov dokaz, ali ne zbog osjeaja odgovornosti spram
vjere ili vjernika ve zbog elje za moi. Crkva, pie Abulafia,
stoji na klimavim nogama. Dokaz se krije u Pismu utnje.
Jeste li Vi pronali taj dokument?
Jesam, pronaao sam ga zajedno s dokumentacijom o
Michelangelu. Oito ga nitko nije smatrao vanim.
Kardinal je bio vrlo uzbuen. Vi iznosite zastraujue aluzije.
Neete li mi konano otkriti to pie u tom Pismu utnje."
Gospodine kardinale, Pismo utnje je hebrejski rukopis.
Znate kako je teko deifrirati te rukopise. Ja sam stigao tek do
polovice, ali ono to sam doznao bilo je dovoljno strano da mi
zauvijek narui duevni mir. Abulafia pie o onome to je uo
od svog uitelja, da Sveto Pismo nije tono te da evanelist
Luka iznosi netone pretpostavke. Abulafia tvrdi: Luka lae...
Luka lae! prekinuo ga je kardinal. O tome smo ve
raspravljali. Ali zato Luka? Sto je tako posebno kod njega?
Ja sam se, poeo je Benno plaho, kao da se ustruava jednom
kardinalu i uvaru vjerskog nauka objanjavati pitanja
Evanelja, godinama puno bavio tim pitanjem. Vi znate da se
djela ranih evanelista o Isusovim djelima meusobno uvelike
podudaraju. Ona ovise o Markovu evanelju, koji je opisao

zemaljski ivot Spasitelja. Njegov izvjetaj zavrava na

otvorenome grobu: posljednji je dio, u kojem je rije o Kristovu
Uskrsnuu i Uzaau, nadopuna nastala kasnije, kada su
preostala Evanelja ve bila napisana.
Dakle, Vi mislite da Luka...
Da, Luka je prvi koji je opisao Uskrsnue. Sjeate li se da je on
bio Pavlov uenik, a Pavao je u Prvoj poslanici Korinanima, jo
prije Marka, prije Evanelja, suzdrano, kao iz druge ruke,
svjedoio o uskrsnulom Kristu?
Poznam to mjesto u Bibliji. Jellinek se nasmijeio prisjeajui
se, ali su se bore na njegovu elu produbile. Predao sam vam
najprije ono to sam primio: da je Krist, suglasno Pismima,
umro za nae grijehe, da je pokopan, da je trei dan
uskrsnuo... Te su mi rijei oduvijek puno znaile.
To je ista Poslanica, nastavio je Benno, u kojoj slijedi: Ako li
Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano nae propovijedanje,
neosnovana je i naa vjera... A ako Krist nije uskrsnuo, bez
ikakve je vrijednosti vaa vjera; vi ste jo u svojim grijesima.
Tada i oni koji u Kristu umrijee, izginue...Jer kao to u
Adamu svi umiru, tako e u Kristu svi oivjeti. Pitao sam se
esto nisu li mnogi uenjaci, koji su pri potrazi za tumaenjem
Michelangelovih freski pretraivali Stari zavjet, vie pozornosti
trebali dati Novom.
Mislite zbog veze koja ovdje postoji izmeu starog Adama i
novog, koji je ovdje Krist?
Ja sam bio povjesniar umjetnosti - i jo uvijek jesam, ako se to
ne zaboravlja. Prouavao sam freske u kapeli. I uvijek sam
traio razlog zato je Firentinac Noino pijanstvo i potop
postavio na poetak svojeg djela, zatim je nastavio na
apokaliptini grijeh, prema stvaranju svijeta i na kraju zavrio s
posljednjim sudom, pri kojem jarosni Bog ljude baca u dubine
Stiksa. Sto drugo moemo initi nego isto to i Noa, kako
apostol Pavao kae: Ako mrtvi zbilja ne uskrsavaju, jedimo i
pijmo jer sutra mremo!?

Tada je to tajna Sikstinske kapele? Da Michelangelo, tvorac

freski, porie uskrsnue Krista, a time i uskrsnue tijela?
Jellinek je ponovno ustao. U glavi mu se vrtjelo, ne samo zato
to mu je postalo jasno koliko se to tumaenje uklapa u sliku,
koliko objanjava ono to je dosad bilo neobjanjivo. Nije udno
to se Firentinac toliko bojao smrti. Jer ako Krist nije uskrsnuo,
tada nema nade ni za ljude nakon njega. Tada bi ugroen bio ne
samo temelj Crkve ve bi sva stajala na opasnome ivom
pijesku.
Hereza! Jozef Jellinek, prefekt Kongregacije za nauk vjere,
koja je nekada nosila ime Svete inkvizicije, lupio je akom o
stol.
Ali Crkva je ve izdrala iskuenja drugih krivovjernih nauka.
Maniheizam, arijanizam, katarska hereza. Tko jo danas
ozbiljno govorio o tome?
Abraham Abulafia, rekao je brat Benno promuklim glasom,
nije rekao da misli, da na Gospodin Isus nije uskrsnuo trei
dan. On je za to imao dokaz, a dokaz se nalazi u Pismu
utnje..
A od ega se sastoji taj dokaz?
Pri svom istraivanju nisam stigao do toga, priznao je brat
Benno, usred posla sam bio pozvan i SS, pred kojim sam samo
dan ranije drao predavanje, zabranio mi je pristup knjinici.
O tom Pismu utnje nisam jo nikada uo, rekao je Jellinek.
Ali Michelangelo mora da je bio upoznat i s Knjigom
znakova i s Pismom utnje. On je poznavao cijelu ivotnu
priu Abrahama Abulafije. U ovom pismu - Benno je iz torbe
izvadio komad papira Michelangelo pie o Abu-lafiji, a to je
ujedno i klju sikstinskog zapisa.
Dajte ovamo, kakvo je to pismo? Ja sam tijekom svojeg
istraivanja uzeo pismo i nisam ga vie mogao vratiti.
Godinama uvam to pismo. Dajte mi ga!
Ali ovo to drite u rukama jest kopija. Original sam predao
papi Ivanu Pavlu, u vrijeme kada me muila savjest. Kao to
vidite, ja sam star ovjek i nisam elio tu tajnu odnijeti u grob.

Ivan Pavao me rado primio i ja sam mu sve ispriao, kao i sada

vama. Papu je moja pria jako pogodila. Ostavio sam pismo i
vratio se kui. Moja je misija bila ispunjena.
Ali o tom se pismu u kuriji ne zna!
Ne znam je li pismo imalo utjecaja, ali Papa je sigurno
reagirao, budui da je samo on mogao biti taj koji je u oratorij
poslao nekog ovjeka. Opat Odilo mi je priao da se neki ovjek
iz Vatikana prije puno godina raspitivao o dokumentaciji o
Michelangelu. Opat se nije mogao sjetiti tko je to bio, no nakon
mojih pritisaka sjetio se da je to bilo u vrijeme nakon konklave
na kojoj je Ivan Pavao izabran, dakle, otprilike u vrijeme kada
sam ja bio kod njega. No Ivan Pavao prerano je umro i ne znam
je li istraga prekinuta ili nastavljena. lanci u novinama
potaknuli su me da se vratim.
Da, rekao je Jellinek, dobro je to ste tu. Zatim je poeo
itati cifrasti rukopis:
Dragi Ascanio. Postavio si mi pitanje, a ja u odgovoriti na
sljedei nain: Budi siguran da mi cijeloga ivota nije palo na
pamet raditi neto to bi bilo protivno Crkvi. Ja sam zbog vjere
na sebe svalio muke i rad, otkada sam iz Firence doao u Rim, i
pretrpio sam vie nego to pripada jednom obinom kraninu,
sve kako bi papama odagnao dosadu. Skulpture obavljaju
svoju dunost, one kamenu preotimaju formu, koja se
umjetniku ukazuje kroz njegove duhovne oi. Ona uspijeva ili
ne uspijeva. O tome se vie nema to rei. Slikari naprotiv
posjeduju, Ti to zna bolje nego itko, odreene osobine,
pogotovo ovdje u Italiji, gdje je slikarstvo bolje nego igdje u
svijetu. Za nizozemsko slikarstvo kau da je krotkije od
talijanskoga jer ono ljudima tjera suze na oi, dok ih nae
ostavlja hladnima. Nizozemci pokuavaju potplatiti oko, tako
to prikazuju ugodne i draesne stvari koje su upadljive zbog
svog izgleda, a ustvari u sebi ne nose nita od istinske
umjetnosti. No ponajprije kudim takvu umjetnost, zato to
pokuava na jednoj slici prikazati toliko stvari, od kojih bi samo
jedna bila dovoljna da se ispuni cijelo umjetniko djelo. Ja sam

uvijek tako slikao i ne trebam se toga sramiti. To govorim prije

svega s obzirom na Sikstinu, koju sam oslikao u duhu stare
Grke; jer naa je umjetnost stare Grke - ti e se sloiti sa
mnom. Iako umjetnost ne pripada niti jednoj dravi, ona dolazi
s neba. Ne trebam se sramiti Sikstinske kapele, iako kardinali
bijesne i ocrnjuju neobuzdanu slobodu mojega duha. Predbacuju mi to sam anele prikazao bez njihove nebeske raskoi, a
svece bez najmanjeg traga zemaljske stidljivosti, da, prigovaraju to sam povrijeenu srameljivost aranirao kao
predstavu. U svom su bijesu, pape i kardinali, previdjeli ono
najvanije to sam utkao na svod Sikstinske kapele. Ti treba
znati istinu, dragi Ascanio, ali ju dok sam ja na ivotu, mora
zadrati za sebe jer bi me oni kamenovali da doznaju istinu.
Nitko od njih, dok su se uzbuivali zbog golotinje mojih likova,
dosada nije uoio italaku strast strogo odjevenih proroka i
proroica, njihove knjige i pergamente. Ja sam mislio da u
svoju tajnu ponijeti u grob, kada si Ti, dragi Ascanio, otkrio
onih osam slova i upitao me za njihovo znaenje. Ovo je moj
odgovor: ta su slova moja osveta. Ti si kao i ja odan kabali i
zna za velikog ovjeka. Abraham Abulafia. Ja sam za sve
upuene ondje gore ostavio znakove koje ne mogu previdjeti.
Jer Abulafia je znao istinu koja bi potresla Crkvu. On je bio
estit i poten ovjek, isto kao Savonarola; obojici su pape uradile zlo, progonili su ih kao heretike, jer Crkva nije onakva
kakva bi trebala biti. Ona suzbija svaku istinu, koja bi joj mogla
natetiti. Tako je bilo s Abulafijom, tako je bilo sa Savonarolom.
Savonarola je spaljen, Abulafiji su oteti njegovi spisi. Saznao
sam to od svojih prijatelja. Sve to je Abulafia dokazao, ostalo je
preueno. Pape se ponaaju kao gospodari svijeta, a Crkva se
nije promijenila od Abu-lafijina vremena. Ti zna kako su se
ponaali prema meni. Ali ja sam se ondje gore osvetio, ja,
Michelangelo Buonarroti. Doi e drugi pape koji e, kada
pogledaju prema gore, prepoznati utuenost i oajnu utnju
proroka Jeremije. Jeremija, naime, zna istinu. Oni e prepoznati
znak koji sam ja, Michelangelo, ovjekovjeio na svodu kapele.

Jer na rukopisu pokraj Jeremijinih nogu stoji: Luka lae.

Jednoga e dana svijet prepoznati ono to ja elim rei.
Michelangelo Buonarroti u Rimu.
Jellinek je utio, a brat Benno je gledao u njega. Nastala je duga
pauza.
avolja osveta, rekao je kardinal. Uistinu jedna vraja
osveta Firentinca. Ali o emu govori taj Abulafia? Dokaz?
Prastara urota Crkve protiv svijeta?
Upravo me ta misao mui do dananjega dana, gospodine
kardinale.
Heretike brbljarije! Gdje su buste na kojima ste tada radili,
Michelangelova ostavtina i Pismo utnje?
Osim ovog pisma, sve ostalo sam ostavio u knjinici oratorija.
Bio sam u knjinici, ali nisam naao niti jedan dokument.
Knjiniar se nije mogao sjetiti da je ikada vidio spise vezane za
Michelangela ili bio koji dio njegove ostavtine. Opat Odilo se
sjetio da ak niti poslanik iz Vatikana, koji mu se jednom
obratio, nita nije pronaao.
udno. Zato su te stvari nestale? I kamo? Kardinal je
razmiljao. Nije li on u tajnom arhivu pronaao dokumente o
Michelangelu? Nije li se tada zapitao to ti dokumenti rade u
Riservi? Moda je to upravo Michelangelova ostavtina na
kojoj je radio brat Benno, iako nikada nije vidio original tog
Michelangelova pisma niti rukopisa Pismo utnje.
Kardinal je Benna zamolio da se pokua sjetiti kakvi su se sve
dokumenti i pisma nalazili u Michelangelovoj ostavtini.
Benno je rekao da je to bilo davno, ali da se sjea da je bilo
otprilike tucet pisama. Neka su bila naslovljena na
Michelangela, neka koja je on pisao drugima, to je bilo udno
jer tko uva pisma koja je sam napisao? Bila su to pisma
naslovljena na Condivija, Svetog Oca, Michelangelova oca u
Firenci i naravno, na njegovu platonsku ljubav, Vittoriju
Collona.

Kardinal je te veeri doao u svoj stan vrlo dotuen. Nije ga ak

oraspoloila niti Giovanna koju je susreo na stubama. Buona
sera, signora, rekao je odsutno i zatvorio vrata za sobom.
U svojoj je kunoj biblioteci iznova itao pismo. Sadraj ga je
titio. Gospodin Isus navodno nije uskrsnuo. Nije to mogao
shvatiti pa je rekapitulirao: na svodu Sikstinske kapele imamo
zapis i neobian raspored figura, rad Michelangelove ruke;
imamo kopiju Michelangelova pisma, iji je originalni
primjerak bio u posjedu pape Ivana Pavla, a sada je nestao;
Knjiga znakova od Abulafije, iz koje nedostaje posljednja
stranica, bila je skrivena u omotu druge knjige; zatim
Michelangelova ostavtina, koja se iz nepoznatih razloga uva
u tajnom arhivu; te Pismo utnje, iji potpuni sadraj nitko ne
poznaje i koje nije pronaeno ak niti u tajnom arhivu.
Kardinalov je otri um ovoga puta zakazao. Je li pametno da
sve to je dosada doznao iznese pred konzilij kardinala,
biskupa i monsinjora? Ne smije to uiniti. Sluaj je preopasan.
Kardinal je odluio prvo razgovarati s Augustinom.
UTORAK
NA VELIKI TJEDAN
Jellinek se sastao s Augustinom u najzabitijem dijelu Vatikanske knjinice. Miris ustajalih knjiga i praina napunili su
im plua. Kardinal je Augustinu ispriao sve o sastanku s
bratom Bennom te mu je priznao da je nestale buste o
Michelangelu pronaao u tajnom arhivu. Nedostaje samo jedno
Michelangelovo pismo i Pismo utnje. Vie od toga Jellinek
nije rekao.
Augustin je bio potresen.
Jeste li ikada uli za Pismo utnje? pitao ga je kardinal, a
Augustin je odgovorio: Ne mogu se sjetiti, ali ekajte! Zatim
se izgubio medu policama, listao po prirunicima i katalozima.
Kada se vratio, rekao je da u Vatikanu spis pod tim imenom ne
postoji, odnosno nije arhiviran.

Jellinek je izvukao papiri te ga pruio arhivaru. Ovo je

signatura dokumenata iz Michelangelove ostavtine. Moete li
doznati kada je dospjela ovdje u arhiv?
Augustin je mirkao. U svakom sluaju nakon posljednjeg
svjetskog rata.
Onda shvaam to se tada dogaalo!
Recite!
uli ste za organizaciju pod imenom ODESSA?
Augustin je podignuo pogled. Ona organizacija bivih
nacista?
Upravo na tu mislim. Nedavno me je Antonio Adel-man,
predsjednik Bane Unione izvijestio o jednoj epizodi, vezanoj
za zapis iz kapele, koja Crkvi ne slui na ast.
Vi znate?
Znam da su u oratoriju na Aventinu nakon rata skrivani
nacisti te da su dobili krivotvorene dokumente. Vatikan je to
znao i odobrio.
Augustin je zapanjeno gledao u Jellineka. Nije znao treba li
utjeti ili govoriti.
Ali kakve veze to s Adelmanom ima s Michelange-lom, rekao
je napokon.
Adelman je idov. On je preivio okupaciju skriven usred
Rima, a nacisti su njegovoj obitelji nanijeli mnogo zla. Nacisti
su od rimskih idova izvukli tonu zlata i dragocjenosti,
obeavi da e ih potedjeti. Unato tomu, Adelman se nije
usudio izai iz skrovita i tako si je spasio ivot. Nakon rata je
uo da nacisti neim ucjenjuju Crkvu kako bi mogli oratorij
koristiti kao sklonite. Pri tom je Michelangelovo ime odigralo
ulogu.
Eminencijo, ne trebate dalje priati, ja sam upoznat s tim.
Vi znate...
Opat Odilo mi je ispriao pod zavjetom utnje. ak mi je i
pokazao novac i zlato. To blago je jo ondje?
Barem dio. Ne znam.
Kardinal je kimnuo i dignuo kaiprst u zrak.

Sada znam to se tada dogodilo. Dok je brat Benno drao svoje

predavanje, nacisti su paljivo sluali. Benno im je priao kako
je medu Michelangelovom ostavtinom pronaao Pismo
utnje, koje bi moglo uvelike natetiti Crkvi. Gospoda su znali
da je njihovo vrijeme prolo, a tada im je u krilo palo neto ime
su mogli ucjenjivati Crkvu. Njemu su uruili poziv za vojsku, a
sebi priskrbili spise na kojima je radio. Vjerojatno su se nadali
kako e Benno poginuti u ratu i svoje znanje ponijeti u grob.
Ali brat Benno je preivio.
Preivio je, no nije se usudio objaviti to zna, pa su nacisti
iskoristili rukopis te njime ucijenili Crkvu. Samostanska je ruta
bila genijalna ideja, a oratorij na Aventinu bezopasno i sigurno
sklonite, odakle su nacisti potajno prebacivani u inozemstvo.
Crkva je morala pristati da Pismo utnje ne bi bilo
objavljeno.
Jellinek je razmiljao. Mora da je Vatikan, nakon to je akcija
zavrena, ucjenjivaki materijal - ukljuujui Pismo utnje,
dobio natrag. Zato bi se inae Michelangelova ostavtina
uvala u tajnom arhivu? No, gdje je Pismo utnje, sa ijim
pravim sadrajem jo uvijek nisu upoznati?
Jo uvijek mi nije jasno, rekao je Jellinek, kakve veze ima
pater Pio s tim. On je naao Knjigu znakova i sigurno je neto
znao ili slutio. Stoga je istrgnuo zadnju stranicu i na to mjesto
umetnuo svoje pismo upozorenja. On je slutio da postoji
rukopis razornoga sadraja. Inae to nita nema smisla. Ali
kako je pater Pio to doznao? I zato se ubio? Poznavanje ove
tajne nije razlog da se poini samoubojstvo.
Augustin je odmahivao glavom. On je znao razlog, barem je
tako mislio nakon onoga to mu je ispriao opat Odilo. Da li da
uti ili ispria ono to zna? Kardinal e prije ili poslije ionako
sve doznati, jer Jellinek nije ovjek koji odustaje na pola puta.
Augustin je kardinalu ispriao o vatikanskom iseljenikom
uredu, o nacistima koji su postali lanim redovnicima s lanim
imenima, o monsinjoru Tondiniju i o njegovu pomoniku Piju
Segoniju, koji se nije ustruavao za svoje usluge primati zlato i

dragocjenosti, preteito one dragocjenosti koje su nacisti

ucjenom dobili od rimskih Zidova.
Pija je progutala njegova vlastita prolost. Vrijeme lijei mnoge
rane, no ponekad je dovoljno tek sjeanje da te iste rane ponu
boljeti. Pater Pio poznavao je drugaiju stranu prie o
Michelangelovoj ostavtini i to ga je znanje izjedalo. Postojala je
opasnost da se sve otkrije.
Pitanje koje se postavlja jest: Je li Pio poznavao Pismo utnje?
Je li ga pronaao i moda unitio?
U SRIJEDU NA VELIKI TJEDAN
Tog su se prijepodneva lanovi konzilija sastali na izvanrednoj
sjednici. Sastanak je organiziran na hitnu molbu dravnog
tajnika kardinala Casconea. On je otvorio sjednicu pitanjem ima
li netko novosti vezane za sluaj. Gospoda su zanijekala da ita
novo znaju, te su naglasili da ovisi o Jellineku da rijei
zagonetku uz pomo stranice koja nedostaje iz Knjige
znakova. Tek kada budu doznali to je Abulafia napisao na toj
stranici, moi e se ponuditi nova tumaenja. Zato je Cascone
konzilij sazvao sada, na Veliki tjedan?
Uskrs je, odgovorio je Cascone, za Crkvu blagdan slobode te ne
bi li bilo dobro konano se osloboditi te mune stvari, budui
da ve dulje vrijeme nije postignut nikakav napredak. Rjeenje
je pronaeno: Michelangelo je na svod u kapeli zapisao ime
jednog kabalista; o njegovim su kabalistikim sklonostima ve
raspravljali, on samo ponavlja ono to je ve reeno. Ima li
Jellinek kakvih novih spoznaja?
Jellinek je odgovorio da nije doznao nita novo. Objasnio je da
je i arhiv i Riservu prekopao od poda do svoda, ali nije
pronaao rukopis koji je inkvizicija Abulafiji oduzela, niti bilo
kakav drugi spis s njim u vezi. Istraivanja u idovskim
knjinicama nisu dosada dovela do nikakvih konkretnih
rezultata, a nije uspio niti nabaviti novi primjerak Knjige
znakova. Jellinek je objasnio da se ne nada unutar vatikanskih
zidina pronai jo neto to bi moglo pomoi u rasvjetljavanju

sluajeva. Smatra da su dokumenti ili izgubljeni ili ih je pater

Pio unitio prije smrti. Ovo posljednje ne treba iskljuiti, s
obzirom na pismo preminulog patera. Samo ga je posjetio jedan
redovnik koji mu je donio dokument u kojem Michelangelo
najavljuje da e se osvetiti na sikstinskom svodu. Naime,
Michelangelo se poziva na rukopis koji je uzela inkvizicija. Sve
ostalo potovanim je lanovima konzilija ve otprije poznato.
Cascone je komentirao: Gospodine kardinale, to nas ne vodi
niti korak naprijed! No ni ne moe nas odvesti dalje jer smo
rjeenje ve pronali. Michelangelo je izrazio svoje
nezadovoljstvo zbog podcijenjenog rada i loeg odnosa Svetog
Oca prema njemu. emu daljnja tumaenja? Zagonetka je
rijeena. Potraga za Abulafijom moe samo tetiti. Doznali smo
dovoljno. Michelangelo je bio pripadnik kabale. I zato sam vas,
gospodo, pozvao. Mi tratimo svoje vrijeme, a svaki od nas ima
puno vanijih stvari...
Ali gospodine dravni tajnice, viknuo je Parenti, to
objanjenje mene ne zadovoljava! A ne zadovoljava niti
znanost!
Cascone je prekinuo Parentija. Ovo je crkveni, ne znanstveni
sluaj! Nama je to dovoljno! Zbog toga dajem prijedlog, i molim
gospodu da mi se hitno pridrue, da se konzilij razrijei i da se
sluaj nadalje obraduje specialissi-mo modo.
Ja se s time ne mogu i neu sloiti! ubacio se Parenti.
Pronai e se neko rjeenje za Vas, profesore. Crkva ne
zaboravlja i ima dugake ruke! Nemojte to zaboraviti!
Jellinek se takoer suprotstavio prijedlogu kardinala Casconea.
Iako sluaj dugo nije napredovao, rjeenje je blizu.
Dravni tajnik ima pravo, umijeao se Canisius, a veina se
kimajui sloila s njim. I on je za to da se rad konzilija prekine.
Sva daljnja ispitivanja mogu donijeti vie tete nego koristi.
Veina se izjasnila za tu opciju pa je konzilij zakljuen. Jellinek
je ex officio lien pozicije predsjednika konzilija. Dogovoreno
je da sve o emu je raspravljano na konziliju i u budunosti

tretira specialissimo modo. Parenti ima zadatak da tijekom

narednih tjedana pripremi izjavu za javnost, a nakon toga e se
odluiti to e biti sa slovima na svodu.
Jellinek je prostoriju napustio u drutvu Bellinija.
Ne budite tako potiteni, gospodine kardinale.
Razoaran sam! Cascone je uvijek bio protiv mojih
istraivanja, od samog je poetka elio brzo objanjenje radije
nego temeljitu istragu. Mislio sam da ste barem Vi na mojoj
strani! Raunao sam na Vau pomo! Razoarao sam se u
Vama. I u Stickleru.
Ja se moram sloiti s Casconeom, mi svi imamo vanije stvari
kojima se moramo posvetiti. emu kopati po dalekoj prolosti,
kad i u blioj ima puno toga to trai objanjenje. Ima jo
dovoljno krivnje koja nije zastarjela.
Moda. Ni ja ponekad nisam vjerovao da e moja istraivanja
donijeti ploda. Previe je tragova nestalo u pijesku. Ali ja sam
ovjek koji svoje poslove ne ostavlja nedovrene, koji ne
odustaje tako brzo. Inae ne bih bio gdje sam sad. Ne mogu
odustati sada, kada sam moda jako blizu rjeenja.
esto smo prisiljeni odustati, brate, ubacio se Bellini. ivot
zahtijeva ustupke. Mislite da meni ponekad nije teko u mom
poslu? Sjeate li se naeg razgovora sa Stick-lerom od prije
nekoliko tjedana? Ja stojim iza onoga to sam vam ispriao.
Tim vie. Upravo sam zato trebao vau potporu protiv
pripadnika drugog tabora.
Kao to sam rekao, nekada je potrebno napraviti ustupke kako
bi se preivjelo. Inae, jeste li imali jo koji uznemirujui
posjet?
Jellinek je negirao. Jo uvijek ne znam odakle poeti vezano za
to udno upozorenje. Zato sam ba ja dobio taj paket?
Ja sam u meuvremenu razmiljao o tome. Meni se ini da ste
se Vi protiv svoje volje upleli u poslove neke tajne organizacije,
budui da su istraivanja o zapisu ila dublje nego to se
oekivalo na poetku. S jedne strane postoji strah od nastavka
istrage.

Dakle, otuda neobini paket, s naoalama i papuama pape

Ivana Pavla!
Upravo tako. Za nekoga tko nije upuen, paket ostaje
nerazumljiv. Meutim, onome tko svoju istragu nastavi i
upozna pozadinu, postat e jasno da paket predstavlja posve
razumljivo upozorenje. Brate, u opasnosti ste, u vrlo velikoj
opasnosti!
Jellinek je nesigurno prkao po purpurnoj dugmadi na svojoj
reverendi. On nije bio ovjek koji se lako uplai, no sada je
odjednom osjetio da mu srce ubrzano udara te je posegnuo za
zrakom.
Zasigurno ste uli, poeo je Bellini, za tajnu lou pod
imenom P2. Ta organizacija nije jo niti izbliza unitena.
lanovi te organizacije ele proiriti svoju mo i izvan granice
Italije te poveati svoje bogatstvo. Njihove ruke seu do June
Amerike, a oni su pripadnici najviih vladajuih krugova,
dravnih odvjetnitava, industrija i banaka. Ve se odavno
uka da lanovi kurije, biskupi i kardinali pripadaju toj loi.
Za neke sam kardinale i biskupe, Bellini je napravio pauzu,
potpuno siguran. Povezani su i s najviim financijskim
krugovima. Novani poslovi nae biskupske financijske uprave
u Vatikanu - rije je o golemim novanim poslovima, a
financijske konstrukcije esto nailaze na probleme i zahtijevaju
najviu diskreciju. Sigurno ste upoznati s izrekom da kada
ovjek ude u Vatikan s
torbom punom novca, svi svjetovni financijski zakoni vie ne
vrijede! Svaka napetost u ili oko kurije znai opasnost za
neometano poslovanje. Vaa je istraga usmjeravala preveliku
pozornost na kuriju.
Crkva samo lanstvo u ortodoksnoj loi smatra dovoljnim
razlogom za ekskomunikaciju!
Bellini je slegnuo ramenima. To oito ne smeta mnogima. To
se zlo posljednjih godina proirilo po Vatikanu. P2 je
uspostavila pravu pijunsku slubu. Oni skupljaju podatke o
vanim ljudima, trae njihove slabosti i te podatke koriste

protiv njih. Vi niste dugo u Rimu, gospodine kardinale? Moda

ve i Vas pijuniraju?
Telefonska govornica ispred moje kue! Jellinek je povisio
glas. I Giovanna, domaica! Sve je to namjetaljka!
Ne razumijem.
Ne trebate razumjeti, kardinale Bellini, ne trebate razumjeti.
Rastali su se, a Jellinek je jo dugo razmiljao o tom razgovoru.
Sada je znao zato neobini noni pozivi i tajanstveni posjetioci.
Sada je znao razlog Giovannine naklonosti. No ipak se nadao
da e i dalje biti u njegovoj blizini. Povukao se s bludnim
mislima u glavi.
NA VELIKI ETVRTAK
Jellinek je u etvrtak naveer doao u Salu di merce kako bi
utvrdio stanje ahovske partije. Pri ulasku u prostoriju
neoekivano je naletio na kardinala Casconea koji ga je samo
kratko i odsutno pozdravio. Jellinek se inilo da mu se iz nekog
razloga jako uri napustiti prostoriju.
Jellinek je pri svom 18. potezu pomaknuo konja s e4 na c5, a
njegov je protivnik pomaknuo svoju kulu s e6 na g6. Bijeli je
konj, zajedno s bijelom kraljicom blokirao pristup crnim
pjeacima. Jellinek se zaudio prenagljenom potezu svog
protivnika. Oito ga je namamio u klopku i pokuao ga
matirati. Trenutano nije imao sree. Konzilij je rasputen
protiv njegove volje, a i u ahu nije imao sree. Promatrao je
umjetniki izraene figure ija ga je ljepota uvijek iznova
fascinirala. Ne, nije bio u bezizlaznoj situaciji, vidio je rjeenje.
Odluno je pomaknuo svoju kulu s el na e3. Je li on uope igrao
protiv Sticklera? Ovakva lakoumno smiona igra uope nije bila
Sticklerov nain jer on je bio paljivi taktiar.
Jellinek je odbacio tu misao, trenutano je imao drugih
problema. U potrazi za Pismom utnje stajao je na mjestu.
Iako je pregledao stotine busta i knjiga u nadi da e
se u jednoj skrivati traeni dokument, svi su pokuaji bili
neuspjeni.

Jellinek je pri izlasku susreo Sticklera. Nije se mogao suzdrati

od komentara: Nije dobro za Vas, brate u Kristu!
Kako to mislite? pitao je Stickler. Vi ste na potezu,
monsinjore! Ne razumijem, gospodine kardinale. O emu
govorite?
O naoj partiji. Moete slobodno priznati.
Eminencijo, ao mi je, ne znam o emu govorite.
Ne tvrdite valjda da Vi niste tajanstveni partner protiv kojeg
ve tjednima igram?
Jellinek je Sticklera uveo u prostoriju i pokazao mu ahovsku
plou.
Znai, Vi mislite..., rekao je Stickler. Moram Vas razoarati.
Ovo je vrlo lijepa ahovska ploa, no ja na njoj jo nikada nisam
igrao.
Jellinek je zbunjeno utio.
Ali osim nas, u Vatikanu ima jo puno izvrsnih igraa aha.
Uzmite Canisiusa na primjer.
Jellinek je odmahnuo glavom. Ovo nije njegova strategija, ja
poznajem njegov nain igre.
A to je s Kolletzkijem ili Casconeom, koji je izvanredan i
hrabar igra, i svojim protivnicima rado podmee nogu, kao i u
stvarnom ivotu. U ahu se uvijek otkrije
ovjekov pravi karakter. Svi su oni majstori kraljevske igre i
imaju priliku esto svratiti u ovu prostoriju.
Jellinek je udahnuo. Dakle, ja ve dugo igram protiv
protivnika kojeg ne poznajem.
Stickler je slegnuo ramenima. Jellinek je bio zamiljen. U neku
me ruku to ne udi, rekao je, ovdje nitko ne pozna svoje
protivnike.
Eminencijo, meni moete vjerovati, odgovorio mu je Stickler.
Ja mislim da Vi meni vjerujete, ali mislim da nemate
povjerenja u mene, to je razlika. Zato nemate povjerenja u
mene?

Imam povjerenja u Vas, monsinjore, rekao je Jellinek. Ali

ovo nije pravo mjesto za povjerljivi razgovor. Gdje moemo na
miru priati?
Doite, pozvao ga je u komornikov stan.
Stickler je stanovao u malenom stanu u papinskoj palai.
Njegov je stan, u usporedbi s raskonim kardinalovim odajama,
djelovao vrlo skromno. Tamni je namjetaj bio star i obian.
Smjestili su se u kutu, na istroenoj sjedeoj garnituri. Kardinal
mu je ispriao o posjetu brata Benna iz samostana utljivih
redovnika. Benno gaje upoznao s nevjerojatnim injenicama,
vezanim za sikstinski zapis, injenicama zbog kojih ne moe
mirno spavati.
Stickler ga je zamolio da mu poblie objasni o emu je rije.
Objasnio je da mu je Benno predoio kopiju Michelangelova
pisma u kojem postoje navjetaji o odreenoj dokumentaciji do
koje nikako nije mogao doi. Smatrala se bez te dokumentacije
nee moi protumaiti zagonetni zapis do kraja.
Sticklera je zanimalo kako je brat doao do navedene kopije
pisma.
On je istraivao dokumentaciju o Michelangelu u Rimu. Pod
izvanrednim je okolnostima doao do originala, ali ga je
navodno predao papi Ivanu Pavlu. Upitao je Sticklera moe li
se sjetiti takvoga dogaaja.
Stickler je nekoliko puta ponovio ime Benno i uinilo mu se da
je to ime ve uo. Da, sjea se da je na pisaem stolu Svetoga
Oca vidio jedno prastaro pismo. Ivan Pavao se u to vrijeme
esto zadravao u tajnom arhivu pa je pretpostavio da je i to
pismo odande. Nije pridavao posebnu vanost tom pismu.
Koliko je shvatio iz njegovih izjava, Ivan Pavao je - Stickler je
kardinala zamolio da se prema ovoj informaciji odnosi
specialissimo modo- pripremao novi koncil.
Koncil? Jellinek se prepao. Jo nikada nije uo za takav plan
pape Ivana Pavala I.
Niste niti mogli, objasnio je Stickler, budui da Papa nije doao
u priliku da javno objavi svoje planove. Osim Casconea i

Canisiusa, i njegove malenkosti naravno, nitko za to nije znao.

U rijeima mu se osjetio odreeni ponos. Cascone i Canisius bili
su estoki protivnici tog plana. Puno je puta uo kako se trude
uvjeriti Ivana Pavla da je taj plan lo za Crkvu, ak su se usudili
proturjeiti mu. Nekoliko je puta dolo do estokih rasprava.
Iza zatvorenih je vrata znao uti glasne razgovore i
naizmjenine optube, ali Ivan Pavao je ostao vrsto pri svojoj
odluci da sazove koncil. Umro je pod nejasnim okolnostima
dan prije no to je uspio objaviti svoj plan.
Jellineka je udilo to se njegov nasljednik nikada nije bavio
idejom sazivanja koncila. Stickler mu je odgovorio da to nije
bilo mogue jer je sva dokumentacija o tome nestala. Sa
sigurnou moe tvrditi da se Papa veer prije smrti bavio
upravo tim pitanjem. Ivan Pavao je elio reorganizirati kuriju
kako bi mogao imati odrijeene ruke.
Vjerujete li da su ti dokumenti ukradeni?
Da, vjerujem da jesu, odgovorio je Stickler. asna, koja ga je
pronala mrtvog u krevetu, rekla je da je u rukama drao vie
araka papira, dok u slubenom izvjeu stoji da je Papa
preminuo dok je itao neku knjigu. asnoj je sestri nareena
apsolutna utnja i poslana je u neki zabaeni samostan. On
slubeno, naravno, nita od toga ne zna, ali je kao komornik bio
upuen u sve to je Papa radio.
Ja, rekao je Jellinek, nakon kratkog ustruavanja, uasno
sumnjam. Osim Vas, samo je dvoje ljudi znalo za planove
Svetog Oca, i obojica su bili estoki protivnici tih planova.
Njegova smrt... upravo u tom trenutku... izgubljena
dokumentacija... ostaje samo jedan zakljuak... da su Cascone i
Canisius... mora da su to bili oni... ne, ne usudim se to izrei...
I ja , ubacio se Stickler, sumnjam na to, no nedostaju mi
dokazi i zato je bolje utjeti.
Jellinek se nakaljao. Bellini mi je nedavno govorio o jednoj
tajnoj loi. Jeste li uli za to? Naravno.
Rekao je da neki lanovi kurije pripadaju toj ilegalnoj
organizaciji. Vjerujete li da tu postoji neka veza s navedenima?

Ja sam u to ak uvjeren. Postojao je popis lanova loe, a ja

sam nauo da su meu njima i imena te dvojice. Moda su vam
oni poslali prijetnju, budui da su im Vaa istraivanja
uzdrmala tlo pod nogama. Tko bi drugi mogao iskoristiti
papue i naoale kao sredstvo prijetnje, nego oni koji su
odgovorni za njihovo nestajanje.
Ja u sve to jednostavno ne mogu vjerovati. To to mi govorite
zaista je strano. Ali vratimo se, monsinjore, na koncil. Koja je
bila tema planiranog koncila?
Radilo se o Uskrsnuu naeg Gospodina Isusa.
Uskrsnue Krista? A pisma i dokumentacija, kojima se Papa
tada bavio, jesu li i ona nestala na dan kada je umro?
Mislim da nisu. Odgovorio je Stickler. Sjeam se da sam kao
komornik dobio zadatak poistiti njegov pisai stol, pri emu
sam naiao na stare buste, pisma i jedan hebrejski rukopis, koji
nisam mogao deifrirati. Papa je noima sjedio nad tim
rukopisom i uvijek bi ga, kada bih uao, skrivao.
Znate li o kakvom se rukopisu radilo?
Zao mi je. Ja tim papirima tada nisam pridavao po
zornost. Jednostavno mi nije izgledalo vano. S druge me
strane Cascone pourivao, stol je trebao biti oien do veeri.
Sve se dogodilo tako brzo. Ja sam zato tu dokumentaciju
ostavio meu njegovom ostavtinom.
A gdje se nalazi papinska ostavtina?
U arhivu, gdje se uva ostavtina svih papa.
Jellinek je skoio. Stickleru, to je rjeenje! Zato nisam te
dokumente pronaao u tajnom arhivu, gdje pripadaju i odakle
su uzeti!
UOI USKRSA
Kardinal Jellinek ak niti na Veliki petak nije mogao postii
unutarnji mir. Hoe li pronai Pismo utnje? To ga je pitanje
muilo i u snu. Da je barem Stickler bio u pravu! Morao je biti u
pravu, u svakom je sluaju to bio jedini smisleni zakljuak:
ODESSA je zauzvrat, nakon to je zavrena samostanska ruta,

dokumentaciju vratila u Vatikan. Dokumentacija je uvana u

tajnom arhivu, daleko od neovlatenih ruku. Ondje bi i ostala,
netaknuta i zaboravljena, jer je tajni arhiv kao grob za stvari
koje nisu namijenjene javnosti. Budui da je ime Abulafia
izdvojeno iz opeg arhiva, tajna bi zauvijek ostala tajna da brat
Benno nije papu Ivana Pavla obavijestio o svojim
istraivanjima. Ivan Pavao je nakon toga uzeo Abulafijine spise
iz tajnog arhiva i poeo planirati koncil.
to se, domine nostrum, nalazi u tom Pismu utnje, da se
Papa odluio na tako drastian korak? Sigurno je bilo vano
kada je zbog toga umro. Tajanstveni je rukopis uvijek iznova
izlazio na vidjelo. Najprije se nalazio u oratoriju na Aventinu,
zatim u tajnom arhivu te napokon medu ostavtinom. Pod
normalnim bi okolnostima rukopis ondje i ostao. Koga bi
mogla zanimati papinska ostavtina, tko je prije svega imao
pristup tom odjelu?
Jellinek nije elio ekati da se arhiv otvori u utorak nakon
Uskrsa. Odmah je pozvao uvara kljueva te mu objasnio da
mora obaviti vana istraivanja. Zamolio ga je da mu preda
klju i ostavi samoga. Krenuo je prema zabaenim vratima
arhiva, vratima kroz koja nikada nije proao. Svakim je
korakom napetost u njemu rasla. Na trenutak je zastao prije
nego je gurnuo klju u vrata. to ga oekuje? Kakvu e stranu
istinu saznati? Odluno je otvorio teka vrata.
Prostor mu je bio nepoznat pa se prvo morao priviknuti na
slabu svjetlost. Podsjeao ga je na grobnicu. Na zidovima su
bile metalne krinje i posude. Nije mogao odrediti miris, nije to
bio miris koe i papira, kao u Riservi; zrak je bio zaguljiv i
neugodan. Prostor je bio grob, koji se koristio za skladitenje
privatne imovine papa.
Svaka je limena kutija nosila ime onog pape ije su se privatne
stvari unutra uvale: Leon X., Pio XII., Ivan XXIII. Imena su
imala odreeni redoslijed. Ime Ivan Pavao I. bilo je zapisano na
jednostavnoj bakrenoj kutiji. Kutija nije bila ukraena kao neke
druge - bila je skromna kao i sam Papa. Jellinek je smeastu

krinju iroku oko pola i dugu oko jedan metar oprezno

izvukao te ju stavio na stol. Trenutak ju je promatrao. Sada
kada je bio tako blizu rjeenju hrabrost ga je naputala, a strah
pred nepoznatim u njemu je rastao. to ga oekuje? Kakvu e
istinu doznati? Ima li on uope pravo kopati po Papinoj
ostavtini? Ako
je Gospodin Bog elio da taj dokument uvijek iznova bude
zagubljen i zaboravljen, da li on, Jellinek, smije taj rukopis opet
iznijeti na vidjelo? Smije li on u ovom dijelu arhiva uope
istraivati, bez da o tome nekoga obavijesti? Nije li trebao svoje
spoznaje prenijeti lanovima konzilija?
Sva su ta pitanja kardinala muila dok je promatrao krinju.
Ipak je odluio pokidati peat iznad jednostavnog zasuna. U
krinji je naao pisma, dokumente i rukom pisane isprave,
meu kojima i original Michelangelova pisma. Kardinalu su
ruke poele drhtati. Odjednom je ispod papira napipao izlizani,
porozni pergament. Kada ga je izvukao, odmah je prepoznao
izblijedjela narkana hebrejska slova - Pismo utnje.
Oprezno je itao i muio se deifrirajui rukopis: Moj je uitelj
meni, neimenovanom i nepoznatom pojedincu, prenio sljedeu
spoznaju, onako kako ju je njemu prenio njegov uitelj, a njemu
opet njegov, uvijek s obvezom da znanje mora prenijeti dalje na
onoga tko je prema njegovu miljenju dostojan i sposoban, kako
ono ne bi bilo izgubljeno za sva vremena. Kardinal je
prepoznao osebujan stil kabalista Abulafije te je itao dalje
redak po redak. Abulafia je napisao ovaj rukopis zato to ga
prati inkvizicija te sumnja da e moi tajnu prenijeti usmeno.
Budui da tajna ne smije biti zaboravljena, odluio se na taj in
te zapisao predaju svoga uitelja. Svakome kome kabala nije
bliska srcu, zaprijetio je prokletstvom, ako proita i jedan redak
ovog teksta.
Ta je prijetnja kardinala uinila jo znatieljnijim te je pohlepno
itao, najbre to je mogao, o predaji, o snazi vjere i dugo nije
shvaao na to kabalist smjera, sve dok nije stigao do glavne
toke rukopisa, gdje doslovno stoji: Ja sam ovu tajnu doznao

za dobrobit ljudi, kako bi se vratili pravoj vjeri i odrekli se svoje

krive vjere. Isus, kojeg mi nazivamo smrtnim prorokom, nije,
kao to neki koji ga smatraju Sinom Bojim vjeruju, uskrsnuo
trei dan od mrtvih, ve su njegovo mrtvo tijelo ukrali
pripadnici naeg uenja te odnijeli u grad Safed u Gornjoj
Galileji gdje ga je Simon ben Jeruchim pokopao u vlastitom
grobu. Oni su to uinili kako bi sprijeili kult koji se irio nakon
smrti Nazareanina. Dakako da nitko nije mogao naslutiti da e
njihov in potaknuti upravo suprotno te da e prorokovi
sljedbenici nakon tog dogaaja tvrditi da je Isus uskrsnuo u
nebo.
Slijedio je popis 30 osoba, koje su tajnu prenijele na svoje
nasljednike.
Jellinek je spustio rukopis, skoio, udahnuo i otkopao gornje
dugme na reverendi. Zatim je opet pao na stolicu, uhvatio
pergament te ga poeo itati poluglasno ispoetka, kao da si
eli zvukom vlastita glasa predoiti sadraj. Tek to je zavrio,
poeo je itati ponovno trei put, a etvrti je put itao gotovo
vritei kao u transu. Zahvatio ga je paralizirajui uas, osjeao
je kao da se gui. Objema je rukama stiskao prsa. Zapis, sve oko
njega, poelo se ljuljati. Gospode Boe, ne smije biti istina to to
ovdje pie! To je dakle bila istina koju je papa Nikola III. elio
sakriti. To je dakle istina koju je Michelangelo doznao od
kabalista. To je istina koje se Crkva toliko boji da je popustila
pred nacistikim ucjenama. To je dakle istina koja je papu Ivana
Pavla potaknula da pone planirati vjerski koncil.
Jellinek je ispustio pergament na stol, kao da je u rukama drao
goruu cjepanicu. Ruke su mu drhtale. Osjetio je trzaj u kutu
oka. Od straha da se ne ugui, skoio je i pobjegao iz prostorije.
Na pergament vie nije obraao pozornost.. Gonjen oajem,
teturao je kroz tamne prazne hodnike, salone i galerije. Rasko
koja ga je okruivala odjednom mu se inila prazna i neugodna.
Besciljno je lutao po hodnicima, ne osvrui se na Raffaelove,
Tizianove, Vasarijeve slike. Izgubio je osjeaj za vrijeme, a noge
su ga nosile mehaniki. Kroz glavu su mu iznova prolazile mis-

li. Ako Isus nije uskrsnuo, tada je sve ovo to ga okruuje

upitno. Ako Isus nije uskrsnuo, tada ne postoji najvaniji
vjerski temelj katolike Crkve, tada je sve to Crkva propovijeda besmisleno, jedna divovska zabluda. Jellinek je u glavi
zamislio straan scenarij: milijuni ljudi, ukradenih nada, izvan
kontrole, odbacuju svoje moralne vrijednosti. Smije li on,
Jellinek, proslijediti ovu istinu?
Kamenim se stubama popeo na toranj Borgia. Dvoranu
proroica i proroka ostavio je iza sebe te uao u Salu di
Credo. Na prozorskim lunetama bili su naslikani proroci i
apostoli, u parovima. U rukama su nosili arke papira sa
stihovima Vjerovanja: Petar s Jeremijom, Ivan s Davidom,
Jakov sa Zaharijom... Jellinek je pokuao izgovoriti Credo, ali
neuspjeno. Pourio je dalje. Zastao je u sali svetaca: Ako
Pismo utnje vrati na mjesto, u ostavtinu Ivana Pavla, tajna
e opet biti zaboravljena, moda na stotinu godina, a moda i
cijelu vjenost. No ve je u sljedeem trenutku odbacio tu ideju.
Bi li problem tako bio rijeen? Nemir je kardinala tjerao dalje.
Mislio je na proroka Jeremiju, kome je Michelangelo dao svoje
vlastito lice, fizionomiju onoga koji zna i kojemu je pogled
zamiljen i oajan. Pokraj Jeremije Michelangelo nije naslikao
niti jednog sveca ve samo poganske likove i to je napravio s
namjerom. Da barem nikada nije otvorio kutiju s ostavtinom
Ivana Pavla!
Pala je no, uskrsna no. Iz Sikstinske su kapele odjekivali
korali u slavu Gospodnju. On ih je uo i trebao je sudjelovati na
ceremoniji, ali nije mogao. Lutao je dalje kroz prazne hodnike, a
pritom je oslukivao nebesku glazbu iz kapele.
Mi-se-re-re, odjekivalo je u kardinalovoj glavi, voci forzate
nebeske jasnoe, glasovi kastrata, metalni tenori, tuni basovi,
svaki je u sebi nosio duu, bol, ljubav. Nitko, tko je sluao
Triduum sacrum, antifone, psalme, propovijedi, responzorije,
dok se i zadnja svijea, kao znak da je Isus naputen od svih,
nije ugasila, kada se pontifeks baca na koljena pred oltarom i
kada zavlada tjeskobna tiina, dok plaho ne zazvoni prvi stih,

koji postupno jaa u vieglasni forte: Christus factus est,

nitko tko je ikada doivio muica sacra Gregorija Allegri, ove
napjeve ne moe potisnuti iz sjeanja. Bez pratnje orgulja i bilo
kojeg drugog instrumenta, a capella, goli kao Michelangelova
tijela, napjevi tjeraju suze na oi, bude jezu, bude enju,
zadovoljstvo- miserere.
Kardinal je tako stigao do vatikanske knjinice, do mjesta gdje
je sve poelo. Otvorio je jedan od prozora i duboko udahnuo.
Prekasno je primijetio da je to isti prozor na ijem je kriu pater
Pio okonao svoj ivot. I dok je udis-ao noni zrak i oslukivao
Allegrijevu glazbu, uhvatila ga je vrtoglavica, u glavi mu je
umjelo, dok se koral pribliavao mjestu koje velia uskrsnue
naeg Gospodina Isusa. Kardinal se trznuo, lagano, no tijelo ga
je pretegnulo i strmoglavio se. Dok je padao, po licu gaje
milovao hladan vjetar. Samo nakratko je osjetio sreu.
Straar koji je sve to vidio poslije je rekao da je kardinal tijekom
pada ispustio vrisak. Nije bio siguran, ali zvualo je kao
Jeremij a.
O GRIJEHU UTNJE
Tako je zavrila pria koju mi je ispriao brat Jeremija. Sastajali
smo se pet dana u samostanskom vrtu. Pet sam dana u drvenoj
vrtnoj kuici oslukivao njegove rijei i nisam se usudio
postaviti niti jedno pitanje. U tih sam pet dana stekao
povjerenje u bradatog redovnika, samostanski vrt i drvenu
kuicu. Ali i brat Jeremija je stekao povjerenje u mene. Prvoga
je dana govorio mucajui i povueno, no svakim je danom
njegova pria bila tenija, izgledalo je kao da mu se uri, od
straha da ne budemo otkriveni.
estog sam se dana ponovno popeo po kamenim stubama
prema vrtu. Kiilo je, ali kia nije uinila vrt manje lijepim.
Cvjetovi su puni vode visjeli do zemlje, a ja sam bio sretan kada
sam uao u drvenu kolibicu. Odluio sam da u mu danas
postaviti pitanja; no brat Jeremija nije doao. Budui da nisam
znao to se dogodilo, to ga je sprijeilo, cijelo sam vrijeme sam

ostao u kolibi, sam sa svojim mislima. Kine su kapi lupale po

krovu. to da napravim? Da se u samostanu raspitam za njega?
To bi samo pobudilo sumnju, a bratu Jeremij i natetilo.
Tako sam ekao do sljedeeg, sedmog dana. Sunce je
ponovno sjalo pa sam se nadao da e moda doi jer vie nije
padala kia. No redovnik nije doao ni sedmog dana. Sjetio sam
se njegovih rijei da bi pobjegao kad bi mogao. Ali kako bi
mogao pobjei sa svojim oduzetim nogama?
Iz samostanske su crkve do mojih uiju dopirali veernji
napjevi. Nalazi li se Jeremija medu onima koji pjevaju? ekao
sam da obred zavri, zatim sam krenuo prema samostanskoj
zgradi. Jedan redovnik, kojeg sam susreo u hodniku, uputio me
do opata. Opat je sjedio, zatien dvjema vratima, u velikom
praznom prostoru s izlizanim drvenim podom, okruen starim
knjigama i velikom sobnom biljkom, koja je sezala do svoda.
Opat je bio naoit gospodin, elave glave, s naoalama bez
okvira na nosu.
Nespretno sam se trudio objasniti mu svoj susret s bratom
Jeremijom, ali prije nego sam zavrio opat me prekinuo i upitao
zato mu to priam. Nisam razumio njegovo pitanje.
Objasnio sam mu to se to odigralo u ovom samostanu
posljednjih sedam dana te da je brat Jeremija u ovom samostanu bio zadravan protiv svoje volje.
Brat Jeremija? U samostanu nema redovnika pod tim imenom,
jo manje redovnika u invalidskim kolicima.
Bio sam potpuno zbunjen i zaklinjao sam se opatu da govorim
istinu. Znao sam da je Jeremija izdvojen od vanjskog svijeta, da
se prema njemu odnose kao da je izgubio razum, ali on nije lud,
ja se mogu zakleti u to.
Opat me samo gledao svojim malim oima i odmahivao
glavom. No ja sam izrazio svoje nezadovoljstvo. Nekako se sve
to uklapalo u uasnu priu, koju mi je otkrio tajnoviti redovnik.
Rekao sam da vjerujem da je brat Jeremija dobio to ime zbog
prikrivanja i da se iza njega zapravo krije kardinal Jellinek,

prefekt Kongregacije za nauk vjere, kojega je kurija natjerala na

samoubojstvo koje je ipak preivio.
Opata se moje rijei nisu uope dojmile. Konano se dignuo,
krenuo prema jednom ormaru s knjigama i izvukao primjerak
nekih dnevnih novina. Polegnuo ih je ispred mene na stol te mi
prstom pokazao lanak na prvoj stranici. Novine su bile od
prethodnog dana, a lanak je glasio:
Sikstinski je zapis krivotvorina
Rim - Zapis, koji su restauratori otkrili u Sikstinskoj kapeli u
Rimu, krivotvorina je. Restauratori su, navodi se, pri ienju
fresaka na svodu kapele, naili na besmisleni zapis koji je u
vatikanskim krugovima uzrokovao nagaanja te je organiziran
konzilij. Navodno je Michelangelo u kapeli, izgraenoj za
vrijeme pape Siksta IV. (1475.- 1480.), ostavio tajnu poruku.
Kako je voditelj konzilija, prefekt Kongregacije za nauk vjere,
kardinal Jozef Jellinek objavio juer na tiskovnoj konferenciji u
Rimu, tajnoviti je zapis nastao tijekom jedne restauracije
prolog stoljea. Iz toga proizlazi da se veza sa slikarom
Michelangelom moe iskljuiti. Zapis je tijekom restauracije
uklonjen. Za novog voditelja restauracije u Sikstinskoj kapeli
postavljen je glavni direktor Vatikanskih muzeja, profesor
Antonio Pavanetto.
U novinama je bila slika kardinala na konferenciji za novinare.
Posegnuo sam za zrakom.
Da nisam sve to, priu s redovnikom i njegovim tajnama, samo
sanjao, upitao me opat. Ljudi esto sanjaju neke stvari i vjeruju
da su ih zaista doivjeli.
Ne, ne, viknuo sam, ja sam pet dana sjedio nasuprot
tajanstvenom bratu i sluao njegove rijei, poznajem njegovo
lice, mogu opisati svaku boru na njemu, poznajem zvuk
njegova glasa, mogu ga uoiti medu stotinama drugih. Nije to
san, brat Jeremija postoji, on je oduzet i bespomoan. Svakoga
ga je dana drugi brat gurao u kolicima do samostanskog vrta.
To je istina.

Mora da se varam, odgovorio mi je elavac, jer da u ovom

samostanu postoji neki invalid, on bi to znao.
Osjeao sam se nemoan, osjeao sam se kao on, brat Jeremija.
Otiao sam bez pozdrava. urno sam proao dugaak hodnik,
spustio se po kamenim stubama i kroz uska vrataca uao u vrt.
Voda je umjela. Dva su brata u sivim haljama grabljama
uklanjala tragove kolica u pijesku.
Nakon tog dana nikad se nisam prestao pitati je li bolje da
utim ili da govorim, smijem li izvijestiti o onome to mi je
redovnik povjerio. Prianje moe biti grijeh, ali utnja takoer.
Mnogo je toga vezano za ovu priu ostalo u tami i
vjerojatno nikada nee biti rasvijetljeno. Do danas nisam naao
objanjenje zato slovo A, poetno slovo imena ABULAFIA, na
arku papira pokraj nogu proroka Jeremije, nije izbrisano. Onaj
tko ima oi moe ga vidjeti - svaki dan.

KRAJ

28.02.2010.

PRIJEVOD TALIJANSKIH I LATINSKIH RIJEI I IZRAZA

O uitku
pripovijedanja
casta meretrix

nevina kurva

Sveta tri kralja

a secco

na suho

ex officio

u ime slube

speciali modo

specijalan nain

Fondi

odjeli

L'Archivio Segreto
Vaticano

Tajni vatikanski
arhiv

Riserva

zatvoreni odjel

laudetur Jesus
Christtis

Hvaljen Isus
Krist

Sala degli Indici

soba s kazalima
o Rimskoj kuriji,

de curia, depraebendis
vacaturis,
o slobodama
koje treba
odobriti,
de diversisi formis, de o razliitim
exibitis,
formama,
o spoznajama,
de plenaria
remissione...

o potpunim
oprostima

custos registri bullarum apostolicarum- uvar registra papinskih bula

Schedario Garampi- arhivska zbirka Garampi
De jubileo- o jubileju
de beneficiis vacantibus - o dostupnim povlasticama

Verba volant, scripta manent- rijei lete, ono to je napisano ostaje

credo quia absurdum- vjerujem jer je protivno razumu
Ignis ardens - gorua vatra
religio depopulata - opustoena vjera
Lignum vitae- drvo ivota
ornamentum et decus Ecclesiae- ukras i ponos Crkve
Prophetia S. Makchiae Archiepiscpi,- Proroanstvo sv. Malahije
de Summis Pontificibus- o papama
Sidus olorum- ponos labudova
pereginus apostolicus- apostolski stranac
lumen in coelo- nebesko svjetlo
pastor et nauta- pastir i mornar
scultore- kipar
pittore- slikar
in nomen Jesu Christi - u ime Isusa Krista
Jesu domine nostrum - Isus, na Gospodin
terra incognita- nepoznata zemlja
al fresco- na mokro

In nomine domini - u ime Gospodnje

Scolaro- uenik
omnia suntpossibilia credenti - onome koji vjeruje sve je mogue
amore non vuol maestro- ljubav ne treba poticaj

Dan nakon Sveta tri kralja

Fondo Assistenza Sanitaria - bolesniki odjel
Atramento ibifeci argumentum- bojom tamo nanijeh dokaz
Na blagdan Svetog pape Marcela
funicoli, funicola -talijanski narodni napjev
Novecento Italiano- talijansko 19. stoljee
Domine nostrum- Na Gospodin
Dva dana kasnije
ex paucis multa,- iz malo izvui puno
ex minimis maxima - iz najmanje najvie
quoquomodo possumus - na koji god mogui nain
causa- sluaj
Genesis ad literam- Spis sv. Augustina
Hoc indubitanter tenendum est, - svemu to svjetovni uenjaci
ut quicquid sapientes huius- mogu dokazati kao istinu,

mundi de natura rerum- mi u naim spisima

neemo proturjeiti,
demonstrarepotuerint, - ali to u svojim knjigama ue
ostendamus nostris libris non

- protiv svetih spisa, mi

esse contrarium: quicquid autem - bez sumnje moramo smatrati

illi in suis voluminibus- netonim i mi to elimo,
contrarium
Sacris Uteris docent, sine ulla na koji god nain moemo.
dubitatione eredamus idfalsissimum esse,
et, quoquomodo possumus, etiam ostendamus
Providentissimus Deus - Bog koji sve vidi
Accesorium sequiturprinicale - sporedna stvar dolazi nakon
glavne
Et omnia maiorem Dei gloriam - i sve u slavu Boju
etvrte nedjelje nakon Sveta tri kralja
Non in verbis, sed in rebus est - Ne govoriti, ve djelovati.
(Seneca)
Takoer etvrte nedjelje nakon Tri kralja
corpus delicti - dokaz
Ave Maria, gratia plena...- Zdravo Marijo, milosti puna.
Svijenica
Buona sera, Eminenza- Dobra veer, eminencijo

Ponedjeljak nakon Svijenice

Praeparatio evangelica - priprema za Evanelje
Compendium theologicae veritatis - kompendij teoloke istine
Jucunditas maerentium, - veselje je alost
Eternitas viventium, - vjeni ivot
Sanitas languentium, - snaga slabima
Libertas egentium, - , bogatstvo siromasima
Satietas esurientum - hrana gladnima
horrible dictu - strano je izgovoriti
Atramento ibi feci - bojom tamo nanijeh
argumentum, locum ultionis - dokaz, a kao mjesto osvete
bibliothecam aptavi - izabrah knjinicu
Non est possibile, ex officio- nije mogue, u ime slube
Pedesetnica, navodno
taedium vitae ,-odvratnost prema ivotu
Confutatis maledictis- pakao bez potede
flammis acribus addictis- prokletnicima e biti nagrada
Deus Sabaoth- Bog masa
Libera me Domine,- Spasi me, Gospodine, vjene

de morta aeterna in die illa- smrti tog stranog dana,

tremenda, quando coeli- kada e se nebo i zemlja
movendi sunt et terra- tresti

Pepelnica
Domine Jesu Christe,
- Gospodine Isuse Kriste
Rexgloriae, libera animas - , Kralju savrenosti, zatiti
omnium Jidelim defuncdue svih umrlih
torum depoenis inferni et de - vjernika od strave pakla i
profundo lacudubina podzemnog svijeta
Libera eas de ore leonis, ne - Zatiti ih od osvete lava,
absorbeat eas tartarus, ne - da ih pakao ne proguta,
cadant in obscurum; sed - da ne propadnu u tamu.
signifer sanctus Michael, - Nego vodi ih, sv. Mihovile,
repraesentet eas in lucem sanctam, - stjegonoo, prema svetom
quam olim Abrahae
- svjetlu, koje si jednom
navijestio
promisisti, et semini eiusAbrahamu i njegovom potomstvu.
Lux aeterna luceat ei
Exitus, Mortuus est- Vjeno mu svjetlo svijetli Mrtav. Mrtav je
Blagdan Sv. Mateja
Ad rem - vratiti se/ prijei na stvar
Druga korizmena nedjelja - Reminiscere
Ecce ego abducam aquas - Pogledaj, poslat
super terram
u potop na zemlju

U srijedu nakon Druge korizmene nedjelje

Credo in Deum Patrem
Vjerujem u
Omnipotentem...
jednoga Boga
bracchium domini
Boja ruka
Videbis posteriora mea-

Vidjet e me odostraga

Jednom izmeu Tree i etvrte korizmene nedjelje

Tbeologia Moralis Universa
Sveopa moralna teologija
ad mentem praecipuorum
na uvid osobitim teolozima
Theologorum et Canonistarum i kanonicima s praktinim
per Casus Practicos exposita savjetima, objavio
a Reverendissimo acAmplissimo potovani i cijenjeni dr.
D. leonardo Jansen,
Leonardo Jansen iz reda
Ordinis Praemonstratensis
premonstratenzijanaca
Dan nakon etvrte korizmene nedjelje i jutro poslije
expressis verbis

jasnim rijeima

U ponedjeljak na Veliki tjedan

Buona sera, Signora
Dobra veer, gospodo
Uoi Uskrsa
Sala di Credo
Voci forzate
Triduum sacrum
Christus foetus est
muica sacra

dvorana vjeroispovijesti
snani glasovi
Sveta Trodnevnica
Krist je injenica
sveta glazba