Professional Documents
Culture Documents
Medijsko Pravo U BiH - Bos
Medijsko Pravo U BiH - Bos
MEDIJSKO PRAVO
U BOSNI I HERCEGOVINI
P R ED GOVOR
i institucija u BiH, a posebno u svjetlu tenji koje ova zemlja ima ka lanstvu
u Evropskoj uniji. Primer bi se morao smatrati radnim dokumentom njegova
verzija na internetu e, sigurno biti redovno aurirana i mijenjana, stoga pozivamo sve vas, nae itaoce, da date svoje komentare.
elim izraziti svoju veliku zahvalnost kolegama iz Internewsa Mehmedu
Haliloviu i Ameru Dihani, koji ne samo da su bili autori i urednici mnogih
dijelova Primera ve su bili istinski pokretai naih napora. Takoer, elim zahvaliti i naim znaajnim vanjskim saradnicima koji su doprinijeli svojim uvidima, entuzijazmom i bogatim pisanjem: Mladenu Srdiu i Sevimi Sali-Terzi,
kao i Heleni Mandi, Mirjani Nadadin-Defterdarevi, Libby Morgan, Vanji
Ibrahimbegovi-Tihak i ejli Jusufovi. Zahvaljujem i Katharine Larsen iz Levine
Sullivan Koch & Schulz, LLP-a za korisne komentare i sugestije, kao i Monroeu
Priceu i Zdravku Grebi za recenzije koje su napisali. Zahvale idu i Kristini
endi, koja je prevela ovaj obiman dokument.
Sue Folger
S A D R A J
REC ENZIJE
P OT R E BA Z A MEDIJSKIM PR AVOM U B iH
Zdravko Grebo
Nije uobiajeno ocjenu/procjenu, recenziju jednog ozbiljnog teksta poeti subjektivnim stavom. Meutim, meni se takvo neto uinilo neophodnim. Ve pri prvom itanju bio sam u nelagodi da kao pravnik opte prakse sudim o djelu koje
je napisano i strukturirano prema najviim standardima za ovakvu vrstu tiva,
potom zato to su autori, prema mom saznanju, najbolji poznavaoci pojedinih
aspekata oblasti koju, razgovora radi, nazivamo medijsko pravo i konano, jer
se radi o vrlo uspjelom, ali i pionirskom poduhvatu, to nije uvijek sluaj. Dakle,
vrhunski eksperti sainili su knjigu koja je solidno teorijski utemeljena, koja je
kolekcija normativnih i institucionalnih rjeenja meunarodnih i domaih
egzaktnih analiza sudske i vansudske prakse, te na kraju, mada ne i najmanje
vano, podsjetnik i prirunik za sve aktere koji se kreu i proizvode u medijskom
prostoru. Uspjeti postii sve to skupa i smjestiti logiki zajedno u korice jedne
knjige nije mali poduhvat.
Znaajno je istaknuti da, mada se na prvi pogled ini da se radi o jednoj esnafsko
(u dobrom smislu termina)-pravniko-urnalistikoj analizi, koja e u dobroj nadi
utemeljiti novu pravnu granu (neposredna asocijacija je analogija s poetnim
nastojanjem na utemeljenju izbornog prava), ak i ovaj prvi pokuaj u sebi
nudi neupitno mnogo ire implikacije. Da skratim. Nismo ovim tekstovima dobili pregledan opis legislative, jurisprudencije i pravila profesionalne regulacije
i samoregulacije. Na djelu su mnogo vei ulozi. Transparentno ili u pozadini
se iitavaju velike i vjene teme: sloboda, demokratija, pravna drava, naini
zatite subjekta, sloboda misli i izraavanja, naini komuniciranja, mir i tolerancija, istina... Ako vam se ovo nabrajanje etiko-politikih ideala uini pretencioznim, moda ak i patetinim, uvjeren sam da medijska scena sa svim svojim
oslobodilakim potencijalom, ali zato ne i tetoinstvom, bitno uestvuje u
oblikovanju i najbolje ureene zajednice i njene dobro smjetene budunosti.
Niim ovlaten, jer zvui proroki: Na poetku bijae rije. I logos i mitos su rijei
kao najdublji korijeni civilizovanog ivota. Pa i ako mediji nisu jedini akteri u toj
odluujuoj igri, oni svakako jesu jedan od bitnih igraa. Valja, stoga, uiniti sve
da kao na poetku, rije ne bude i na kraju.
Ovako kataklizmian prizvuk na kraju posljednje reenice naravno ne znai
prizivanje nevolje. Naprotiv! Rije je o dva tangentna elementa koja isijavaju iz
tekstova koji su pred vama. Prvi je mjesto i uloga medija u oblikovanju javnosti ili konvencionalno javnog mnijenja. Ogromna je odgovornost na medijskim
uposlenicima da promijene poziciju publike kao rezonantne kutije koja moda
reaguje, ali aktivno ne oblikuje politike odluke. Nasuna je potreba stvaranje
15
16
Primer medijskog prava i javne politike jeste dokument sainjen tako da donese
dobrobit jednom drutvu. Svaki ovakav projekt poinje odreenim pretpostavkama, a jedna od njih je da se razumijevanjem postojeih medijskih institucija i
praksi problemi mogu u potpunosti odrediti i analizirati i moe im se pristupiti.
Vladavina prava se moe unaprijediti samo ako postoji sveobuhvatno razumijevanje naina na koji se pravo artikulira i jaa. Kljuno je imati sluha za historiju
i kontekst. Medijsko pravo i javne politike u Bosni i Hercegovini ne mogu se razumjeti bez osvrta na evropski okvir i evoluciju posebnih institucija ovog krhkog
i sloenog drutva. Zdravo graenje jedne drave zahtijeva obavezu pravilnog
funkcioniranja medijskih institucija.
U raznim drutvima, svaki napor da se saini Primer poinje razmatranjem pogodnog okruenja za odriv i efikasan medijski sektor. Stvaranje takvog sektora
zavisi od nekih uobiajenih obaveza: prema vrijednostima slobode izraavanja,
prema nezavisnosti, prema ekonomskoj osnovi medija i prema vladavini prava.
Ali, u svakom je kontekstu pogodno okruenje drugaije. ak i tako oigledan
pojam kao nezavisnost ima veoma razliite lokalne oblike. Nezavisnost zvui
kao neto apsolutno, ali svaka institucija ovisi o neemu, na nju utjee i vezanost
za budet, za vladajuu strukturu i za politiki ambijent na viem nivou. Ova studija se prihvatila tekog zadatka da opie pogodno okruenje jedinstvenog niza
okolnosti koje ine Bosnu i Hercegovinu.
Sigurno je da je pogodno okruenje veoma neobino i veoma zahtjevno za sve
koji pokuavaju na razuman nain uiniti drutvo uinkovitim. Ovdje se posebna
panja mora posvetiti posljedicama rata. Tu su odvojeni entiteti i herkulovski zadatak utvrivanja federalizma i cjelokupne izgradnje drave gdje se razliiti nivoi
vladavine umnoavaju i nadovezuju jedan na drugi i gdje se svaka historijska
podjela odslikava u regulatornoj kompleksnosti. Takoer, tu je i duga i utjecajna
uloga meunarodne zajednice ije je regulatorno prisustvo veoma jako. Zatim su tu i posebna naslijea i prisustvo ideologije, religije i etniciteta. Primer
se mora baviti ovim pitanjima stojei pri formalnom, pri pravilima i pri samim
institucijama.
Doprinos ovog dokumenta je udesan. Primer ini neto znaajno on prikazuje
zakonski okvir, on sakuplja primjere i daje uvid u njihovo znaenje. U oblastima
klevete, privatnosti, izdavanja dozvola i drugim autori neumorno trae elemente
generalne slike te kroje i oblikuju taj materijal da bi ga to vjernije predstavili.
Oni daju shemu koja moe utjecati na industriju, graane i dravu.
17
U svojoj analizi oni prikazuju stvarnu sloenost zakona. Kako neko moe upiti i ilustrirati ove uvide udaljenog Evropskog suda za ljudska prava ili drugih
proizvoda tribunala i birokratija? Ovaj dokument opisuje instrumente i njihova
tumaenja. Na taj nain on prevazilazi problem udaljenosti i razumijevanja
kako prenijeti potrebe Bosne i Hercegovine sudijama koji su van ovog konteksta
i naine na koje se prenose rezultati razmatranja kada se ona donesu.
Pred nama su mnoga pitanja, teka pitanja koja prevazilaze granice ovog Primera.
Do koje mjere zakonska kultura utjee na politiku kulturu? Da li medijski zakonski sistem koji je na snazi vodi funkcionalnijim medijima onim koji pomau
politike integracije, ako je to cilj? Kako bi nadolazee promjene u politikoj kulturi trebale utjecati na regulatorne medijske politike? Do koje mjere budetska
i organizacijska pitanja u medijskim institucijama postavljaju znaajnije prepreke od onih koje postavljaju zakonske odredbe? Na kraju, vana je i krepkost
medijskog sektora, te koliko je on posveen informiranju graana i koliko je
osloboen animoziteta i podjela. Tiha premisa kae da usavreni mediji doprinose zdravoj politikoj kulturi, onoj koja konflikt pretvara u predmet debate u
demokratskom drutvu, a ne u posezanje za orujem. Ova studija pretpostavlja
da zakonski sistem koji pravilno funkcionira uspjeno uveava vjerovatnou
da mediji mogu odigrati tu ulogu. Na kraju, ideja da zdravi mediji doprinose
zdravoj dravi jeste ono to je nevidljivi medij pokreta medijskog prava i medijske pomoi. Ovaj Primer je alat mi se nadamo, uinkoviti alat koji bi ovu
mogunost uinio vjerovatnijom.
Ovaj projekt je imao neobinu sreu da iza njega stoji odlian tim koji je nastojao
da se Primer i realizira. U Sarajevu, mudar i posveen tim predvodili su Mehmed
Halilovi i Amer Dihana. U Filadelfiji, Libby Morgan je upravljala ulogom Annenbergovog Centra za studije globalnih komunikacija uz pomo Katherine Larsen.
Sue Folger iz Internewsa imala je mirnu i kreativnu ruku tokom rada na ovom
dokumentu.
18
U VOD
Amer Dihana i Mehmed Halilovi
BH Primer nije enciklopedija svega onog to bi se moglo definirati pojmom medijskog prava u njegovom najirem smislu. To ne doputaju ni prostorna, a ni druga ogranienja, niti bi to doprinijelo ispunjenju cilja i kad tih ogranienja ne bi bilo.
U prvom poglavlju Libby Morgan daje osnovne smjernice koje definiraju poeljni
kontekst u kojem je mogue razvijati slobodne i nezavisne medije. Autorica
istie vrijednosti slobodne tampe i vladavine prava kao kljune odrednice tog
okruenja. Iako sloboda tampe predstavlja preduvjet za funkcioniranje demokratskog drutva, ona nije apsolutna ve je omeena interesima kako pojedinaca tako i drutva u cjelini. Morgan smatra da pogodno zakonsko okruenje
treba imati sluha za ovakvu dinamiku te pruiti odgovarajuu ravnoteu izmeu
ovih interesa.
Drugo poglavlje ine dva teksta. U prvom tekstu Mehmed Halilovi i Mirjana
Nadadin-Defterdarevi prikazuju ustavne i zakonske odrednice kojima se garantira sloboda izraavanja, a napose slobodan rad medija u BiH. Halilovi i
Nadadin-Defterdarevi ukazuju na injenicu da meunarodne konvencije i deklaracije o ljudskim pravima predstavljaju i formalno sastavni dio pravnog sistema BiH. Pored toga, BiH je prihvatila i sve meunarodne pravne standarde koje
je uspostavio Evropski sud za ljudska prava kao i brojne preporuke i deklaracije
Vijea Evrope. Autori naglaavaju da je pravni okvir za djelovanje medija vrlo
sloen, tim vie to se pored domaih aktera javnih politika, kao znaajan zakonodavac javlja meunarodna zajednica u BiH. Praktino, meunarodna je zajednica kroz Ured visokog predstavnika u BiH, kao i kroz djelovanje jo nekih organizacija, donijela potpuno novi pravni okvir za djelovanje medija. Opseg intervencije ukljuivao je donoenje zakona iz sfere slobodnog pristupa informacijama,
dekriminalizacije klevete, javnog RTV emitiranja, zakona o komunikacijama itd.
Iako svi ovi zakoni uglavnom oslikavaju najvie svjetske standarde iz doba kad su
pisani, ipak je potrebno primijetiti da su ove aktivnosti meunarodne zajednice
uglavnom uslijedile zbog neefikasnosti lokalnih vlasti i njihove nemogunosti
da reguliraju materiju u domenu prava na informisanje. To znai da ovaj okvir
nije nastao kao posljedica unutranje, bosanskohercegovake demokratske debate. U tome se, izmeu ostalog, mogu traiti i razlozi kasnije neadekvatne implementacije zakonskih rjeenja.
U drugom tekstu iz ovog poglavlja autor Mladen Srdi daje detaljan prikaz
meunarodnih izvora kojima se garantira sloboda miljenja i izraavanja,
ukljuujui i deklaracije, rezolucije i preporuke Vijea Evrope, a kojima se preciznije definiraju standardi djelovanja u medijskoj sferi. Posebna panja posveena
je Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. lan 10.
Evropske konvencije koji definira slobodu izraavanja kao osnovno ljudsko
pravo naroito je znaajan za djelovanje medija. Autor naglaava da Konvencija
predvia da ostvarivanje prava na slobodu izraavanja sa sobom nosi obaveze
i odgovornosti, to ovu odredbu ini jedinstvenom u Konvenciji i ne moe se
20
nai niti u jednoj drugoj odredbi koja regulira prava i slobode. Srdi detaljno
obrazlae stav koji je iznijela Morgan u prvom poglavlju da se pravo na slobodno izraavanje moe suprotstaviti drugim pravima garantiranim Evropskom
konvencijom. U tom kontekstu, on ukazuje na pravo na privatnost i na govor
mrnje kao potencijalne graninike kojima se omeuje sloboda izraavanja.
Uloga sudova u takvim situacijama jest da odrede koje e pravo imati prednost nad drugim. Na taj se nain ukazuje na veoma vanu funkciju sudova, kao
praktinih tumaa napisanih pravila. Kao to Srdi naglaava, primjena svih
meunarodnih normi o ljudskim pravima umnogome zavisi od tumaenja standarda sadranih u njima .
U treem poglavlju se detaljno ispituje uloga sudova u tumaenju prava na slobodu izraavanja. U prvom tekstu Mladen Srdi razmatra osnovne standarde postupanja Evropskog suda za ljudska prava. Openito, autor dri da se jurisprudencija Suda razvijala od dosta konzervativnog pristupa, koji dravama daje jae
ovlasti, ka liberalnijem pristupu, koji dravama daje manje diskrecionog prava u
ograniavanju slobode izraavanja . Naglaavajui sve vrijeme da javni slubenici
i politiari trebaju tolerirati vei stepen kritike svog rada nego obini graani,
autor ukazuje na tri bitna standarda koje je Evropski sud ustanovio, a to su: (1)
razlikovanje injenica od miljenja, (2) uspostavljanje ravnotee izmeu prava na
slobodu izraavanja i prava na zatitu ugleda, kao i obavezu prakticiranja odgovornog novinarstva, (3) uspostavljanje proporcionalnosti izmeu tete nanesene
klevetnikim navodima i mjera koje se propisuju protiv odgovorne osobe. Pored
toga, Srdi pie i o pravu novinara da ne otkrivaju svoje izvore informacija osim
ako se to ne opravda prioritetnom potrebom u javnom interesu . Pa ak i u tom
sluaju takve potrebe ili interesi moraju se staviti u ravnoteu s potrebama da se
zatite novinarski izvori, kao dio zatite slobode izraavanja .
U narednom tekstu Sevima Sali-Terzi propituje ope standarde i praksu
Ustavnog suda BiH pri razmatranju sluajeva koji se odnose na slobodu
izraavanja. Autorica naglaava da ovaj sud predstavlja konani autoritet za
ispitivanje eventualnog krenja slobode izraavanja u BiH jer ima apelacionu
nadlenost u pitanjima koja su sadrana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. U analizi, autorica pokazuje da se Ustavni sud BiH vodi istim principima kao i Evropski sud za
ljudska prava pri razmatranju sluajeva vezanih za pravo na slobodu izraavanja.
Sali-Terzi posebno elaborira pravilo koje nalae provoenje testa neophodnosti u demokratskom drutvu, a koji zahtijeva da se kod odluivanja o tome da li
je prekren lan 10. Evropske konvencije procijeni da li mijeanje domaih vlasti
u ovu slobodu korespondira s hitnom drutvenom potrebom, je li proporcionalno legitimnom cilju koji se eli postii i jesu li razlozi i opravdanja koje su dali
nadleni organi za takvo mijeanje relevantni i dovoljni .
21
Ustavnom sudu BiH te, na kraju, obraanja Evropskom sudu za ljudska prava.
U sluaju medijskih sporova po osnovu Zakona o komunikacijama, autorica
navodi da, iako on daje Regulatornoj agenciji za komunikacije ovlatenje da sankcionira prekraje elektronskih medija u upravnom postupku, postupak apelacije ukljuuje Sud BiH, a za pojedine sluajeve apelacija se moe podnijeti najprije
Ustavnom sudu BiH, a zatim i Evropskom sudu za ljudska prava.
Mladen Srdi u naredna dva teksta govori o teretu dokazivanja u parninim postupcima i zatiti autoriteta i nepristrasnosti sudstva radi osiguranja njegove
funkcije u drutvu. Srdi razmatra dilemu o tome da li se teret dokazivanja u
parninom postupku nalazi na tuenom ili na tuitelju. Autor smatra pogrenim
stav da je lake dokazati da se neto dogodilo nego da se nije dogodilo te da teret
dokazivanja pripada iskljuivo tuitelju, te navodi da tenja treba biti usmjerena
ka ravnopravnoj podjeli dokazivanja neke tvrdnje. Principi novinarske profesije
zahtijevaju provjeravanje istinitosti injenica prije njihovog objavljivanja. Otuda
sud treba utvrditi da li su uloeni adekvatni napori da se taj princip realizira. Pri
tome se od novinara ne moe traiti dokazivanje apsolutne istinitosti, jer je u
trenutku objavljivanja informacije bilo dovoljno utvrditi njenu istinitost u skladu
s okolnostima i standardnom novinarskom panjom.
U pogledu ogranienja slobode izraavanja s ciljem zatite sudstva, Srdi naglaava da medijska izvjetavanja o sluajevima kojima se sudovi bave ne smiju
naruiti autoritet i nepristrasnost sudstva, te da se upravo zbog ouvanja uloge
sudstva ponekad ograniava sloboda izraavanja, kako bi se izbjegao pritisak na
pravosue. Dakle, ne radi se o spreavanju iznoenja kritike ve se ovakvi sluajevi
trebaju posmatrati u svjetlu ouvanja nesmetanog rada sudstva. Vano je spomenuti i slobodu izraavanja sudija, pri emu se navodi sluaj u kome je Evropski sud
zakljuio da se sloboda izraavanja primjenjuje i na radno mjesto neke osobe, jer
bi u suprotnom to moglo biti veoma obeshrabrujue za ostale sudije.
U sedmom poglavlju autori Amer Dihana i Mladen Srdi piu o privatnosti u
medijima. Najprije se navode relevantni lanovi Evropske konvencije koji se odnose na privatnost, a zatim se izdvajaju sluajevi koji se bave ovim pitanjem,
prvo u Evropi, a zatim i u BiH. Posebno se istie injenica da pitanje privatnosti u BiH nije regulisano jednim specifinim zakonom, ve se njegovi elementi
nalaze u nekolicini zakona, kao npr. u Zakonu o zatiti linih podataka u BiH
ili u Zakonu o slobodi pristupa informacijama. Autori naglaavaju delikatnost
odnosa izmeu prava na privatnost i prava na slobodno izraavanje te ukazuju
na neophodnost provoenja testa javnog interesa kako bi se odredilo da li su
odreena zadiranja u privatnost opravdana viim javnim interesom. ta jeste,
a ta nije u interesu javnosti pitanje je na koje odgovaraju novinari i urednici,
ali isto tako i regulatorna i samoregulatorna tijela, javnost, pa na kraju i sudovi.
U pogledu medijskog krenja prava na privatnost u BiH, autori zakljuuju da su
ovakva krenja esta, te da postoji nesrazmjer izmeu uestalosti krenja ovog
24
prava i broja albi (samo)regulatornim tijelima i sudovima, to potencijalno ukazuje na neefikasnost postojeih mehanizama zatite ovog prava.
Autorica Sevima Sali-Terzi u osmom poglavlju govori o ogranienju slobode
medija radi nacionalne sigurnosti i o postizanju ravnotee izmeu prava na informiranje i zatite pojedinih podataka kako bi se osigurala nacionalna sigurnost. Kada se radi o meunarodnim principima koji se tiu ovog pitanja, onda se
posebno istiu Principi iz Johannesburga, kojima se prednost ipak daje pravu na
informacije. Razliita meunarodna tijela su se do sada u mnogim sluajevima
pozivala upravo na ove principe i navodila da samo odreene informacije mogu
uivati potpunu zatitu od objavljivanja i to samo u jednom odreenom roku.
Krivini zakoni na svim nivoima u BiH ukljuuju pojam odavanja tajni i navode
da svi graani mogu biti gonjeni za ovo krivino djelo, pa se time obuhvataju i
novinari. U tom smislu, ovi zakoni su restriktivni i, kako autorica zakljuuje, novinari bi prema njima morali otkriti izvore informacije, to bi ugrozilo istraivako
novinarstvo dok bi javno povjerenje u vlast opalo zbog onemoguenog pristupa informacijama od javnog znaaja.
Deveto poglavlje ine dva teksta. U prvom tekstu autorica Helena Mandi bavi se
regulacijom elektronskih medija. Polazi se od samog poetka regulacije emitiranja
u BiH, osnivanja Regulatorne agencije za komunikacije, donoenja Zakona o komunikacijama i naina dodjele frekvencija. U tekstu se daju osnovne karakteristike
Zakona, kao i upravnih tijela Regulatorne agencije za komunikacije. Finansijska
pitanja istiu se kao naroito znaajna kada se radi o preprekama na koje Agencija
nailazi u nastojanju da djeluje kao nezavisan regulator. Pored toga, posebno
mjesto u ovom poglavlju pripada pravilima i kodeksima koje je izdala Agencija
kao i prikazom svih sankcija koje su uslijedile nakon njihovih krenja. Autorica pokazuje da su pravila RAK-a usklaena s regulativama EU-a. Praenjem historijata
krenja pravila, Mandi zakljuuje da su se u prve tri godine djelovanja Agencije
sluajevi uglavnom odnosili na krenje Kodeksa o emitovanju RTV programa, dok
se u kasnijem periodu najvei broj odnosio na krenja obaveze potivanja autorskih prava i Kodeksa o oglaavanju i sponzorstvu. I u narednom periodu smanjio
se broj sluajeva vezanih za govor mrnje. Autorica smatra da je 2002. godina bila
prekretnica. U odnosu na prethodne godine, od 2002. zabiljeen je opadajui
trend krenja odredbi koje se tiu jezika mrnje, potivanja etnike, kulturne i vjerske raznovrsnosti, kao i udaljavanje od programa koji u sebi nose rizik izazivanja
etnike ili vjerske mrnje ili javne tete.
U drugom tekstu Amer Dihana pie o zakonskom okviru kojim se regulira
sistem javnog RTV emitiranja u BiH. Autor naglaava da zakonski dizajn ukljuuje
etiri osnovne karakteristike tog sistema: autonomija, koordinacija, slinost i
meuzavisnost. Ipak, u praksi je veina tih odredbi primijenjena na nain da se
zadri postojei status quo, tako da se i sam zakonski okvir opisuje kao kompliciran, nedoreen i nefunkcionalan.
25
U desetom poglavlju autorica Vanja Ibrahimbegovi-Tihak pie o etikim standardima novinarstva koji su regulirani odreenim pravilima i propisima. Ove propise donose regulatorna i samoregulatorna tijela i neka novinarska udruenja.
Tanije, navode se propisi koje donose: Regulatorna agencija za komunikacije,
Vijee za tampu u BiH i udruenje BH Novinari, pri emu se poseban akcent
stavlja na zatitu privatnosti, zatitu djece i maloljetnika i na zabranu govora
mrnje. Autorica primjeuje da bi se potovanje ljudskih prava i sloboda u medijima u BiH moglo poboljati kroz bolje razumijevanje funkcije regulatornih i samoregulatornih tijela i da se etiki kodeksi moraju osigurati putem nezavisnog
sistema koji bi pratio novinarski i uredniki rad.
U jedanaestom poglavlju autorica ejla Jusufovi pie o koncentraciji medijskog
vlasnitva kako na evropskom tako i na lokalnom nivou. Regulacija iz ove oblasti
nastala je kako bi se zatitila efikasna medijska proizvodnja kroz fer konkurenciju na tritu, te kako bi se osigurao demokratski komunikacijski poredak i to
kroz osiguravanje pluralizma ideja i miljenja u medijskom prostoru. Iako medijsko trite EU-a svjedoi porastu koncentracije, autorica zakljuuje da medijsko
trite u BiH nije previe koncentrisano, ali da bi bilo neophodno kreirati konkretan i adekvatan pravni okvir iz ove oblasti.
Ovo je prvo predstavljanje javnosti BH Primera, ali nije i konano. Postavljen na
web stranici Internewsa BiH, s brojnim linkovima na odgovarajue sadraje i izvore, BH Primer je otvoren za sve komentare, sugestije i nove priloge. I tampano
izdanje je, naravno, samo prvo, s nadom i uvjerenjem da e naredna biti potpunija i aktuelnija.
Pozivamo sve posjetioce i korisnike da nam se jave, da daju svoje prijedloge i da
zajedniki doprinesemo obogaivanju novih izdanja BH Primera.
26
Poglavlje 1
ZAKONSKI POGODNO OKRUENJE
ZA DJELOVANJE INFORMATIVNIH MEDIJA
Libby Morgan
Djelovanje informativnih medija ne dogaa se u politikom i drutvenom vakuumu. Kako bi se to djelovanje odvijalo slobodno i kako bi javnosti donosilo
dobrobit, mediji moraju obavljati svoje aktivnosti unutar povoljnog zakonskog
okvira koji emo nazvati zakonski pogodno okruenje.
Prije nego to razmotrimo osnovne komponente zakonski pogodnog okruenja
za aktivnosti informativnih medija, moramo naglasiti da razvoj takvog ureenja
zahtijeva dva preduvjeta u zakonskom sistemu: prepoznate vrijednosti slobodne tampe i potovanje vrijednosti vladavine prava.
29
30
Poglavlje 2
SLOBODA IZRAAVANJA NORMATIVNI OKVIR
Ustav Bosne i Hercegovine, OHR Office of the High Representative, http://www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf (pristupljeno 21. marta 2012. godine).
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 30. marta 1994. godine), Slubene novine
FBiH broj 1/94, stupio na snagu 30. marta 1994. godine, http://skupstinabd.ba/ustavi/f/
ustav_federacije_bosne_i_hercegovine.pdf (pristupljeno 21. marta 2012. godine).
3
Ustav Republike Srpske (1992. godine), Slubeni glasnik RS broj 28/94, stupio na snagu
1994. godine, http://www.ustavnisud.org/upload/4_8_2009_48_ustav_srpski.pdf
(pristupljeno 21. marta 2012. godine).
4
35
prava na slobodu djelovanje medija i prava na slobodu izraavanja predstavlja vrlo sloen kompleks institucija, normi i praksi. U pitanju je ak 14 ustava
(jedan dravni, dva na nivou entiteta, te po jedan na nivou Distrikta Brko
i u svakom od deset kantona), potom mnotvo zakona koji neposredno ili
posredno utjeu na rad i aktivnosti medijskih organizacija i niz podzakonskih
pravnih akata i regula.
Svi ustavi i odreeni zakoni sadre jamstvo slobode izraavanja.
Ustav BiH u lanu 2. stav 3. u taki (g) garantuje slobodu misli, savjesti i vjere
i u taki (h) slobodu izraavanja.
Ustavi dva entiteta takoer sadre takve garancije.
Ustav Federacije BiH u dijelu u kojem govori o ljudskim pravima i slobodama,
u glavi 2. lan 1. garantuje osnovne slobode u koje ubraja slobodu govora
i tampe, te slobodu miljenja, savjesti i uvjerenja...
Ustav Republike Srpske je u tom pogledu sadrajniji i precizniji. U dijelu II
(Ljudska prava i slobode), lan 25. navodi da je zajamena sloboda misli i opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, kao i javnog izraavanja miljenja. U lanu 26.
dodatno se istie da je zajamena sloboda tampe i drugih sredstava javnog
obavjetavanja, te dodaje da je slobodno osnivanje novinskih i izdavakih
preduzea, izdavanje novina i javno obavjetavanje drugim sredstvima u
skladu sa zakonom. U nastavku istog lana se istie i da je zabranjena cenzura tampe i drugih vidova javnog obavjetavanja, te da su sredstva javnog
informisanja duna da pravovremeno, istinito i objektivno obavjetavaju javnost. Ustav RS jami i pravo na ispravku neistinitog obavjetavanja kojim se
povreuje neije pravo ili na zakonu zasnovani interes, kao i pravo na naknadu
tete nastale po toj osnovi.
Sloboda izraavanja zagarantovana je, kao to je navedeno, i u domaim zakonima. U Zakonu o zatiti od klevete, koji je u gotovo istovjetnom tekstu usvojen u
oba entiteta i u Distriktu Brko, naveden je ovaj stav: Pravo na slobodu izraavanja
titi sadraj izraavanja, kao i nain na koji je iznesen i ne primjenjuje se samo na
izraavanja koja se smatraju pohvalnim ili neuvredljivim, nego i na izraavanja koja
mogu uvrijediti, ogoriti/okirati ili uznemiriti. U lanu koji slijedi u ovim zakonima dodaje se da se ovaj zakon tumai na takav nain da se primjenom njegovih
odredbi u najveoj mjeri obezbjeuje princip slobode izraavanja5.
Zakon o zatiti od klevete RS (Banja Luka, juli 2001. godine), Slubeni glasnik RS broj 37/01,
stupio na snagu 1. augusta 2001. godine; Zakon o zatiti od klevete FBiH (Sarajevo, 2002. godine), Slubene novine FBiH broj 59/02, stupio na snagu 2002. godine; Zakon o zatiti od klevete Brko Distrikta BiH (Brko, 2003. godine), Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH broj 14/03,
stupio na snagu 2003. godine. Svi zakoni na: http://www.vzs.ba/index.php?option=com_
content&view=category&id=9&Itemid=12 (pristupljeno 21. marta 2012. godine).
5
36
Zatita slobode izraavanja zagarantovana je i u zakonima o javnom informisanju (u Republici Srpskoj), odnosno u zakonima o medijima i javnom informisanju
u kantonima Federacije BiH (postoje samo u est kantona od ukupno deset). U
njima se, uz to, navode osnovni principi iz lana 10. Evropske konvencije o zatiti
ljudskih prava i lana 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
U Zakonu o komunikacijama, u lanu 4., istie se da regulatorni principi emitiranja
obuhvataju zatitu slobode izraavanja i raznolikosti miljenja, potujui opeprihvaene standarde ponaanja, nediskriminacije, pravinosti, tanosti i nepristrasnosti.6
37
t 0
EMVLB 7JTPLPH QSFETUBWOJLB P J[NKFOBNB J EPQVOBNB ;BLPOB P 357 3F
publike Srpske (1999),
t 0EMVLB7JTPLPHQSFETUBWOJLBPJNQMFNFOUBDJKJ;BLPOBP357'#J)
t %
SVHBPEMVLB7JTPLPHQSFETUBWOJLBPSFTUSVLUVSJSBOKV+BWOPH357TJTUFNBV
Bosni i Hercegovini (2000),
t 0
EMVLB P TQBKBOKV OBEMFOPTUJ /F[BWJTOF LPNJTJKF [B NFEJKF J 3FHVMBUPSOF
agencije za telekomunikacije (2001), te kasnija Odluka Visokog predstavnika
o postavljenju lanova Vijea Regulatorne agencije za komunikacije (CRA) od
29. 11. 2001. godine,
t 0
EMVLBLPKPNTFQSPHMBBWB;BLPOP3BEJPUFMFWJ[JKJ3FQVCMJLF4SQTLF
2002),
t 0
EMVLBLPKPNTFQSPHMBBWB;BLPOP3BEJPUFMFWJ[JKJ'FEFSBDJKF#PTOFJ)FS
cegovine od 23. 5. 2002. i
t 0
EMVLB LPKPN TF QSPHMBBWB ;BLPO P PTOPWBNB +BWOPH SBEJPUFMFWJ[JKTLPH
sistema i o Javnom radio-televizijskom servisu Bosne i Hercegovine od 23. 5.
2002. godine.
Odluke Visokog predstavnika, uz sve kontroverze koje prate njihovu pravnu prirodu,
u ostvarivanju prava na informisanje bile su izuzetno znaajne. One su, zbog autoriteta i stvarne moi donosioca, efikasno otklanjale prepreke politike prirode i uspostavljale normativni standard primjeren aktuelnim rjeenjima u Evropi i svijetu.
Mada je posebno bila usmjerena i oigledna u odnosu na elektronske medije,
gdje se ispoljavala jednako i u aspektu donoenja propisa, njihovom nadzoru i
provoenju, djelatnost Visokog predstavnika bila je znaajna u realizaciji prava
na informisanje, to potvruje donoenje Zakona o zatiti od klevete u entitetima
i Distriktu Brko9 i Zakona o slobodi pristupa informacijama na dravnom
9
Odluka o slobodi informisanja i ukidanju krivinih kazni za uvredu i klevetu, koju je Visoki
predstavnik donio 30. jula 1999. godine, donesena je na temelju ovlatenja koja mu daje
lan 5. Aneksa 10. Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, a posebno s
obzirom na lan II 1. (d) ovog sporazuma, prema kojem je Visoki predstavnik ovlaten da
pomogne, u sluajevima kad to smatra nunim, u rjeavanju tekoa s obzirom na provoenje civilnog dijela sporazuma koji je dodatno ojaan Zakljucima Bonske konferencije
za implementaciju mira, a u skladu s Madridskom deklaracijom, Poglavlje V, odjeljak
24, kojim se od vlasti u BiH trai da usvoje zakone kojima se titi sloboda informisanja,
posebno sloboda izraavanja i kretanja za novinare, te da se javnosti prui vei pristup
informacijama koje imaju tijela vlasti, a cijenei da postojea zakonska regulativa ne ide
tome u prilog.
Zakon o zatiti od klevete Federacije BiH, Slubene novine FBiH 59/02 i 73/05; Zakon o zatiti
od klevete, Slubeni glasnik RS 37/01; Zakon o zatiti od klevete, Slubeni glasnik Brko
Distrikta 14/03.
38
10
11
Vidjeti rjeenja lan 2. Zakona o zatiti od klevete FBiH i lan 3. Zakona o zatiti od klevete
RS-a.
12
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH (Sarajevo, decembar 2009. godine), Slubeni glasnik BiH broj 102/09, stupio na snagu 15.
decembra 2009. godine.
13
39
i entitetskim nivoima10, te konstituisanja Nezavisne komisije za medije i Regulatorne komisije za telekomunikacije (kasnije objedinjene u Regulatornu agenciju
za komunikacije). Zakon o komunikacijama, koji je naknadno donesen, detaljno
normira pitanja u vezi s radom Regulatorne agencije za komunikacije. Posebno
je znaajan lan 46. Zakona o komunikacijama, koji normira izvrna ovlatenja
Agencije u skladu s evropskom regulatornom praksom. Precizna normativna
rjeenja dovela su do konzistentne i dosljedne prakse Agencije u ostvarivanju
principa propisanih lanom 4. Zakona u cilju zatite i ostvarivanja slobode
izraavanja.
Na nivou drave to su: Zakon BiH o zatiti linih podataka (Sarajevo, decembar 2001.
godine), Slubeni glasnik BiH broj 32/01, stupio na snagu 28. decembra 2001. godine;
Zakon BiH o zatiti tajnih podataka (Sarajevo, juli 2005. godine), Slubeni glasnik BiH
broj 54/05, stupio na snagu 2005. godine; Zakon o Obavjetajno-sigurnosnoj agenciji BiH
(Sarajevo, 2004. godine), Slubeni glasnik BiH broj 12/04, stupio na snagu 2004. godine.
14
40
Mladen Srdi
Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (New York, 7. marta 1966. godine)
660 U.N.T.S. 195, 5 I.L.M.352 (1966), stupio na snagu 4. januara 1976. godine.
2
Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (New York, 10. decembra 1966. godine), stupio na snagu 3. januara 1976. godine, http://www2.ohchr.org/
english/law/cescr.htm (pristupljeno 18. maja 2011. godine).
3
Ustav Bosne i Hercegovine, OHR Office of the High Representative, lan 2. stav 2,
http://www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_bos.pdf (pristupljeno 21. mart 2012. godine).
4
5
Evropska Konvencija o zatiti ljudskih prava i fundamentalnih sloboda (Rim, 4. novembra
1950. godine), stupila na snagu 3. septembra 1953. godine.
41
42
t Amerika konvencija o ljudskim pravima, usvojena na Konferenciji organizacije amerikih drava u San Hozeu 22. novembra 1969, a stupila na
snagu 18. jula 1978. godine.8
t Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima usvojen u Rezoluciji
Generalne skuptine UN-a 1966. godine, stupio na snagu 23.3.1976. godine.
lan 19.
1. Niko ne moe biti uznemiravan zbog svoga miljenja.
2. Svako ima pravo na slobodu izraavanja; to pravo podrazumijeva slobodu
traenja, primanja i irenja obavjetenja i ideja svake vrste, bez obzira na granice,
bilo usmeno, pismeno, putem tampe ili u umjetnikom obliku, ili ma kojim drugim sredstvom po svom izboru.
3. Koritenje sloboda predvienih u stavu 2 ovog lana povlai posebne dunosti
i odgovornosti. Ono se, prema tome, moe podvrgnuti izvjesnim ogranienjima
koja ipak moraju biti izriito utvrena zakonom i koja su neophodna:
a) za potovanje prava ili ugleda drugih lica;
b) za zatitu nacionalne sigurnosti ili javnog poretka, ili javnog zdravlja ili morala.
t Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, potpisana u
Rimu 4. novembra 1950, stupila na snagu 3. septembra 1953. godine.9
lan 10. Evropske konvencije:
1. Svako ima pravo na slobodu izraavanja. Ovo pravo ukljuuje slobodu miljenja
i slobodu primanja i prenoenja informacija i ideja, bez mijeanja javne vlasti i
bez obzira na granice. Ovaj lan ne spreava drave da zahtijevaju dozvole za
rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija.
2. Ostvarivanje ovih sloboda, budui da ukljuuje obaveze i odgovornosti, moe
podlijegati takvim formalnostima, uvjetima, ogranienjima ili sankcijama
7
Afrika povelja o pravima ovjeka i naroda (Banjul, 27. juna 1981. godine), CAB/LEG/
67/3 rev. 5, 21 I.L.M. 58 (1982), stupila na snagu 21. oktobra 1986.
8
Amerika konvencija o ljudskim pravima (San Hoze, 22. novembra 1969. godine), stupila
na snagu 18.jula 1978. godine.
9
Evropska Konvencija o zatiti ljudskih prava i fundamentalnih sloboda (Rim, 4. novembar
1950. godine), stupila na snagu 3. septembra 1953.godine.
43
Ibid.
11
12
13
Vijee Evrope, Evropski sud za ljudska prava: injenice i statistika 1959-2009, april 2009.
godine, http://balkanshumanrights.org/bcms/wp-content/uploads/2010/02/Factsand-Figures-1959-2009.pdf (pristupljeno 17. maja 2011. godine).
14
15
44
Supra nota 5
Kua pravde Strasbourg, Evropski sud za ljudska prava: poslovnik (Strasbourg, 1. novembra 1998. godine), http://kuca-pravde.org/poslovnik.html (pristupljeno 17. maja
2011. godine).
17
Vijee Evrope, Deklaracija o slobodi izraavanja i informisanja (29. aprila 1982. godine),
http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/media/Doc/CM/Dec(1982)FreedomExpr_
en.asp#TopOfPage (pristupljeno 21. marta 2012. godine).
18
Vijee Evrope, Deklaracija o slobodi politike debate u medijima (12. februara 2004. godine), https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=118995&Lang=en (pristupljeno 21. marta
2012. godine).
19
Vijee Evrope, Rezolucija 1142 o parlamentima i medijima (7. novembra 1997. godine),
http://assembly.coe.int/main.asp?Link=/documents/adoptedtext/ta97/eres1142.htm
(pristupljeno 21. marta 2012. godine).
20
Vijee Evrope, Rezolucija 1003 o novinarskoj etici (1. jula 1993. godine), http://assembly.coe.int/documents/adoptedtext/ta93/eres1003.htm (pristupljeno 21. marta 2012.
godine).
21
Vijee Evrope, Rezolucija 1165 o pravu na privatnost (26. juna 1998. godine), http://
assembly.coe.int/main.asp?Link=/documents/adoptedtext/ta98/eres1165.htm (pristupljeno 22. marta 2012. godine).
22
45
t 3F[PMVDJKBCS
PQSBWVOBPEHPWPS
QPMPBKQPKFEJODBVPEOPTVOBUBNQV23;
t 1
SFQPSVLB1BSMBNFOUBSOFTLVQUJOFCS
PNFEJKJNBJEFNPLSBUTLPK
kulturi24;
t 1
SFQPSVLB,PNJUFUBNJOJTUBSBCS
PNFEJKTLPKEJTUSJCVDJKJJOGPSNBDJKB
u vezi s krivinim postupcima25;
t 1
SFQPSVLB,PNJUFUBNJOJTUBSBCS3
PNFEJKJNBJQSPNPWJTBOKVLVMUVSF
tolerancije26;
t 1
SFQPSVLB,PNJUFUBNJOJTUBSBCS3
PNKFSBNBVWF[JTJ[WKFUBWBOKFN
u predizbornim kampanjama27;
t 1SFQPSVLB,PNJUFUBNJOJTUBSBCS3
PvHPWPSVNSOKFi28 i
t 1
SFQPSVLB ,PNJUFUB NJOJTUBSB CS 3
P QSBWV OPWJOBSB EB OF PULSJKV
svoje izvore informacija29.
U navedenim dokumentima izraena su naela i smjernice lanicama Vijea
Evrope koji idu u smjeru demokratizacije slobode izraavanja. Deklaracijom o
slobodi politike debate u medijima izraeno je naelo nadzora javnosti nad
javnim funkcionerima na osnovu kojeg javni funkcioneri moraju prihvatiti da e
biti predmet nadzora i kritike javnosti, naroito putem medija, u pogledu naina
na koji su obavljali ili obavljaju svoje funkcije, u onoj mjeri u kojoj je to neophodno
Vijee Evrope, Rezolucija (74) 26 o pravu na odgovor poloaj pojedinca u odnosu na
tampu (2. jula 1974. godine), http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/media/doc/
cm/res(1974)026_EN.asp (pristupljeno 22. marta 2012. godine).
23
Vijee Evrope, Preporuka 1407 o medijima i demokratskoj kulturi (29. aprila 1999.
godine), http://assembly.coe.int/main.asp?Link=/documents/adoptedtext/ta99/
erec1407.htm (pristupljeno 22. marta 2012. godine).
24
25
Vijee Evrope, Preporuka R (97) 21 o medijima i promovisanju kulture tolerancije (30. oktobra 1997. godine), https://wcd.coe.int/com.instranet.InstraServlet?command=com.
instranet.CmdBlobGet&InstranetImage=568159&SecMode=1&DocId=582590&Usa
ge=2 (pristupljeno 22. marta 2012. godine).
26
Vijee Evrope, Preporuka R (99) 15 o mjerama u vezi s izvjetavanjem medija o predizbornim kampanjama (9. septembra 1999. godine), https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=
419411&Site=CM&BackColorInternet=9999CC&BackColorIntranet=FFBB55&BackCol
orLogged=FFAC75 (pristupljeno 22. marta 2012. godine).
27
Vijee Evrope, Preporuka R (97) 20 o govoru mrnje (30. oktobra 1997. godine), http://
www.coe.int/t/dghl/standardsetting/media/doc/CM/Rec(1997)020&ExpMem_
en.asp#TopOfPage (pristupljeno 22. marta 2012. godine).
28
Vijee Evrope, Preporuka R (2000) 7 o pravu novinara da ne otkriju svoje izvore informacija (8. marta 2000. godine), http://www.coe.int/t/dghl/standardsetting/media/doc/CM/
Rec(2000)007&ExpMem_en.asp#TopOfPage (pristupljeno 22. marta 2012. godine).
29
46
Dakle, primjena svih meunarodnih normi o ljudskim pravima umnogome zavisi od tumaenja standarda sadranih u njima, tj. pojmova koje tekst ne definie
nego im podrazumijeva znaenje.
Dakle, mijeanje u prava koja su sadrana u lanu 10. stavu 1. moe biti opravdano samo ukoliko je teilo postizanju nekog od gore navedenih legitimnih ciljeva.
Ogranienje koje ne spada u neku od ovih kategorija nee biti doputeno i predstavljat e krenje lana 10. Prilikom preispitivanja pojedinanog sluaja sud e, kroz procjenu injeninog stanja, razmatrati da li je do mijeanja dolo u svrhu postizanja jednog od legitimnih ciljeva. Dakle, u ogranienjima koje dravne vlasti primjenjuju na
uivanje prava na slobodu izraavanja, one se ne mogu legitimno oslanjati na osnove
koji su izvan liste navedene u stavu 2. kao to su npr.: imid ili ast zemlje ili vlade,
imid ili ast nacije, dravni i drugi zvanini simboli, imid ili autoritet javnih organa (osim sudova), to se, ipak, u praksi drava lanica Vijea Evrope ponekad deava.
Opseg moguih ometanja (formalnosti, uvjeta, ogranienja ili sankcija) u ostvarivanju
prava na slobodu izraavanja vrlo je irok i ne postoje unaprijed odreene granice.
Takvo ometanje od strane vlasti (dakle, formalnost, uvjet, ogranienje ili sankcija) moe biti:
t LSJWJOBQSFTVEB TOPWBOPNJMJ[BUWPSTLPNLB[OPN
t QSFTVEBEBTFQMBUJUFUBVHSBBOTLPKQBSOJDJ LBPUPKFV#PTOJJ)FSDFHPWJOJ
t [BCSBOBPCKBWMKJWBOKB
t Q
MKFOJECBQVCMJLBDJKFJMJESVHPHTSFETUWBLPKJNTFJ[SBBWBNJMKFOKFJMJQSFOPTJ
informacija;
t PECJKBOKFJ[EBWBOKBEP[WPMF[BSBEFMFLUSPOTLPHNFEJKB
t [BCSBOBCBWMKFOKBOPWJOBSTUWPN
t O
BMPHTVEBJMJESVHPHPSHBOBEBTFPULSJKFOPWJOBSTLJJ[WPSJJMJTBOLDJKBBLPTF
to ne uini itd.
U principu, zatita koju prua lan 10. odnosi se na svako izraavanje, neovisno o
kontekstu, koje iri bilo koji pojedinac, grupa ili vrsta medija. Jedino ogranienje
o sadraju, koje je jo Komisija za ljudska prava primijenila, odnosilo se na irenje
ideja kojima se promovisala nacistika ideologija, negirao holokaust i pozivalo
na mrnju i rasnu diskriminaciju. Komisija se tom prilikom pozvala na lan 17.
Konvencije (koji predvia zabranu zloupotrebe prava: Nita u ovoj konvenciji ne
moe se tumaiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje drave, grupe ili lica da
se upuste u neku djelatnost ili izvre neki in koji je usmjeren na ponitavanje bilo
kojeg od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograniavanje u veoj mjeri od
one koja je predviena Konvencijom) i odluila da se sloboda izraavanja ne moe
koristiti tako da vodi ka unitenju prava i sloboda koje Konvencija garantira.
Ovakva odluka primjenjuje teoriju paradoksa tolerancije: apsolutna tolerancija
moe dovesti do tolerisanja ideja koje promoviu netoleranciju, to bi, onda,
moglo konano unititi i samu toleranciju.
Drave su uvijek obavezne opravdati svako ometanje bilo koje vrste izraavanja.
Karakteristino je za lan 10. da titi izraavanje koje nosi rizik ugroavanja, ili
zaista ugroava interese drugih. Obino je mali rizik da e se drava mijeati u
miljenja veine ili velikih grupa. Upravo zato zatita koju prua lan 10. pokriva
i informacije i miljenja koja izraavaju manje grupe ili samo jedna osoba, ak i
ako takva miljenja okiraju veinu. Tolerisanje stava pojedinca bitna je komponenta demokratskog politikog sistema.
Sloboda tampe
Iako lan 10. Konvencije eksplicitno ne spominje ni slobodu tampe ni novinarske slobode, iz prakse Evropskog suda oigledno proizlazi da izraz u Konvenciji
sloboda izraavanja obuhvata i slobodu tampe, odnosno slobodu medija, kao
jedan od najvanijih elemenata. Sloboda izraavanja ukljuuje i negativnu slobodu da se ne govori. Mada je zakljuio da pristup informacijama ne ulazi pod
zatitu lana 10, Sud je odluio da druge odredbe Konvencije mogu tititi to pravo u odreenim okolnostima.
Izuzetno je vano da se svaka restrikcija, ogranienje ili bilo koja vrsta mijeanja
u slobodu izraavanja moe primijeniti samo na odreeno konkretno ostvarivanje ove slobode. Sud u svakom predmetu ispituje i odluuje da li postoji
ometanje i razmatra restriktivni efekt odreene mjere. Naprimjer, ugroavanje
neijeg ugleda ne smije se smatrati krivinim djelom ili osnovom za graansku
parnicu u svim situacijama. Slino tome, javno izraavanje koje riziku izlae autoritet pravosua ne smije se kazniti svaki put kad se pojavi. Dakle, sama sutina
prava na slobodu izraavanja uvijek ostaje netaknuta.
50
Poglavlje 3
SLOBODA IZRAAVANJA
KROZ SUDSKU PRAKSU
Mladen Srdi
U procesu donoenja odluka, Evropski sud u Strazburu, osim svoje sudske prakse
u tumaenju Konvencije posveuje panju domaoj sudskoj praksi, ukljuujui
i ameriku, koja slobodi izraavanja daje veliku zatitu. Meutim, domae odluke neovisno o jurisdikciji ogranienog su utjecaja na meunarodno tijelo
kakvo je ovaj sud, koje primjenjuje i tumai jedan meunarodni ugovor. U nekim
sluajevima Sud se pozivao na Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima1 ili druge meunarodne dokumente koji tite slobodu izraavanja.
Moe se uopeno rei da se jurisprudencija Suda razvijala od dosta konzervativnog pristupa, koji dravama daje jae ovlasti, ka liberalnijem pristupu, koji
dravama daje manje diskrecionog prava u ograniavanju slobode izraavanja.
Garancija slobode izraavanja se posebno snano primjenjuje na medije. U
skoro svakom sluaju koji se ticao medija, Evropski sud je naglaavao sutinsku
ulogu tampe u demokratskom drutvu... ija je dunost da prenosi u skladu sa
svojim obavezama i odgovornostima informacije i ideje po svim pitanjima od
javnog interesa. Ne samo da tampa ima zadatak da prenosi takve informacije
i ideje, ve i javnost ima pravo da ih prima. U suprotnom, tampa ne bi bila u
stanju da igra svoju vitalnu ulogu uvara javnosti2.
Dio ovog standarda (omoguavanja ive rasprave o pitanjima od javnog interesa) je i to da javni slubenici i politiari treba da toleriu daleko vei stepen
kritike svog rada nego bilo ko drugi, jer su zbog toga i izabrani.
INJENICE I MILJENJA
Evropski sud za ljudska prava u svojoj praksi uspostavio je hijerarhiju vrijednosti
koje titi lan 10. Konvencije. Unutar te hijerarhije komentari i rasprave o pitanjima od opteg javnog interesa, pogotovo u domenu politikog izraavanja,
koje daju i vode javne linosti i mediji, predstavlja najzatieniji oblik slobode
izraavanja. U tom smislu, udruenja ili pojedinci koji se aktivno i dobrovoljno
ukljuuju u javni dijalog moraju imati visok stepen tolerancije prema kritici.
1
Meunarodni Pakt o graanskim i politikim pravima (New York, 7. marta 1966. godine),
660 U.N.T.S. 195, 5 I.L.M.352 (1966), stupio na snagu 4. januara 1976. godine, http://
www.hrweb.org/legal/cpr.html (pristupljeno 8. decembra 2011. godine).
2
Vidi: Council of Europe, Freedom of Expression in Europe: Case-law concerning Article
10 of the European Convention on Human Rights, Strasbourg: Council of Europe Publishing, 2007, http://www.echr.coe.int/NR/rdonlyres/BA2CB2C0-E837-4253-A1B55BC87D84AABE/0/DG2ENHRFILES182007.pdf (pristupljeno 19. maja 2011. godine).
53
4
Oberschlick protiv Austrije (no. 2) (47/1996/666/852), 1. jula 1997. godine, http://cmiskp.
echr.coe.int/tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 17. maja 2011. godine).
54
Nadalje, novinari koji se terete za klevetu moraju imati pravo na odbranu odgovornog novinarstva. Pod odreenim okolnostima, ak i pogrene, klevetnike izjave o injenicama treba zatititi od odgovornosti. Pravilo stroge odgovornosti
za sve netane izjave je posebno nepravedno za medije, koji imaju obavezu da
zadovolje pravo javnosti da zna gdje su sve ukljuena pitanja od javnog interesa
i esto ne mogu saekati da budu sigurni da je svaka navedena injenica tana
prije nego to je objave ili emituju.
PROPORCIONALNA TETA
Jedan od standarda koje je uspostavio Sud odnosi se na mjere koje se mogu nametnuti kad se utvrdi da je novinar odgovoran za klevetnike navode: bilo koja
izreena mjera treba da bude strogo proporcionalna. Pretjerano otra sankcija
ili previsoka naknada tete, ak i za izjave za koje se utvrdi da su klevetnike,
predstavljaju krenje garancije slobode izraavanja. Dvije mjere su naroito relevantne u bilo kojoj diskusiji o ovom pitanju: kazna zatvora i izricanje tekih
novanih kazni ili visokih odteta.
Evropski sud nikada nije podrao stvarnu kaznu zatvora. I druga meunarodna
tijela su esto naglaavala neprihvatljivost zakona o kleveti koji predviaju kaznu zatvora kao kaznenu mjeru. injenica je da Evropski sud nikada nije ni donio
odluku da je samo propisivanje ovih krivinih djela nespojivo s pravom na slobodu izraavanja, ali je vie puta istakao da drave treba da koriste krivine mjere
da ogranie pravo govora samo kao posljednje preostalo rjeenje i da krivine
sankcije treba primjenjivati samo u sluajevima ouvanja javnog reda, a ne u
privatnim sukobima, to veina sluajeva klevete jeste.
5
Troms i Stensaas protiv Norveke (21980/93), 20. maja 1999. godine, http://cmiskp.
echr.coe.int/tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 17. maja 2011. godine).
55
Bodroi i Vujin protiv Srbije (38435/05), 23. juni 2009. godine, http://cmiskp.echr.coe.
int/tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 22. marta 2012. godine).
7
8
Cumpn i Mazre protiv Rumunije (33348/96 ), 17. decembra 2004. godine, http://
cmiskp.echr.coe.int/tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 22. marta 2012.
godine).
Tolstoy Miloslavsky protiv Ujedinjenog Kraljevstva (18139/91), 13. jula 1995. godine, http://
cmiskp.echr.coe.int/tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 17. maja 2011.
godine).
10
Steel i Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva (68416/01), 15. februara 2005. godine,
http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 22. marta
2012. godine).
11
56
12
57
u tom sluaju bile relativno niske (u pitanju su bile desetine, a ne stotine hiljada
funti), one su ipak bile veoma ozbiljne u poreenju sa skromnim prihodima i
sredstvima dva podnosioca predstavke i stoga su dovele do povrede prava na
slobodu izraavanja.
Ibid.
14
15
Vijee Evrope, Rezolucija (2000) 7 Komitet Ministara drava lanica o pravima novinara
da ne otkriju svoje izvore (21. septembra 2000. godine), http://conventions.coe.int/
Treaty/EN/partialagr/html/Observ20007.htm (pristupljeno 18. jula 2011. godine).
16
58
Iz ovoga se moe zakljuiti da nai zakoni u ovom pogledu idu korak dalje od odredbi Konvencije, ak i sudske prakse Evropskog suda, to je, naravno, za svaku
pohvalu. Ovdje se treba prisjetiti da Konvencija propisuje minimum prava i sloboda koje drava mora garantovati svojim graanima, to ne spreava tu dravu
da svojim zakonodavstvom proiri domen prava i sloboda u skladu sa svojim
drutvenim progresom.
Zbog ovako preciznog i izriito definisanog prava novinara da ne otkrivaju svoje izvore ovo pitanje nije sporno u praksi, mada valja napomenuti da okolnost
da imaju slobodu neotkrivanja svog izvora informacija neki novinari shvataju
kao nain da izbjegnu odgovornost za eventualnu klevetu. Naime, esto se
dogaa da sudu izjavljuju da su neku informaciju dobili iz povjerljivog izvora
koji ne mogu otkriti i da nisu dalje provjeravali njenu istinitost. Zanimljivo je napomenuti da u pravnom sistemu Velike Britanije novinar moe biti osloboen
od odgovornosti za klevetu ako otkrije svoj povjerljivi izvor spornih informacija
i u tom sluaju odgovara taj izvor. Naravno, nijedan profesionalni novinar nije
do sada iskoristio tu mogunost, koja bi, vjerovatno, predstavljala i kraj njegove
novinarske karijere.
U zemljama gdje nije usvojena zatita novinarskih izvora, sudovi to moraju initi
kao dio evropskog prava, kao to je, npr., odluka u predmetu Goodwin, i kao
dio meunarodno priznatih pravnih principa. Domai sudovi moraju biti uvari
slobode izraavanja, koja ukljuuje i potrebu da se zatite novinarski izvori u
svim situacijama, ukljuujui i one kad se novinari pozivaju pred sud, bilo kao
optuenici ili svjedoci. U tome se domai sudovi moraju rukovoditi samo principom proporcionalnosti i ulogom medija u demokratskom drutvu.
59
primanja ili saopavanja informacija javnosti, koji su dobili informaciju iz povjerljivog izvora, imaju pravo da ne otkriju identitet tog izvora. Ovo pravo je dodatno proireno tako da se pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora
odnosi i na svako drugo fiziko lice koje uestvuje u postupku u skladu s ovim
zakonima, a koje, kao rezultat svog profesionalnog odnosa s novinarom, sazna
identitet povjerljivog izvora informacije.
2
Vidjeti: Mehemed Halilovi, Primjena novog zakona o zatiti od klevete u BiH: novinari
nisu previe profitirali, 24. marta 2005. godine, http://www.media.ba/mcsonline/bs/
tekst/primjena-novog-zakona-o-zastiti-od-klevete-u-bih-novinari-nisu-previse-profitirali (pristupljeno 28. septembra 2011. godine).
60
61
6
Hrico protiv Slovake (49418/99), 2004. godine, stav 40, http://cmiskp.echr.coe.int/
tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 22. marta 2012. godine).
7
62
U tom smislu, Evropski sud istie da iako drave lanice Vijea Evrope mogu,
ili ak moraju, u skladu s obavezama iz lana 8. Evropske konvencije, regulisati
slobodu izraavanja tako da osiguraju adekvatnu zatitu reputacije pojedinaca, one to ne smiju raditi na nain koji ima obeshrabrujui efekt na medije.9
Imajui ovo u vidu, Evropski sud e utvrditi krenje lana 10. Evropske konvencije ako su mjere koje su preduzete radi zatite reputacije neke osobe oigledno
nesrazmjerne, to je, npr., sluaj kada je novinarima za klevetu zaprijeena ili
izreena zatvorska kazna ili mjera zabrane bavljenja novinarstvom.10
Na kraju, malo je prostora unutar lana 10. stav 2. Evropske konvencije za
ograniavanje politikog govora ili debate o pitanjima od javnog interesa. tavie,
granice prihvatljive kritike su ire kad su u pitanju javne linosti kao to su politiari,
nego kad su u pitanju privatna lica. Za razliku od privatnih lica, javne linosti se
neizbjeno i svjesno izlau ocjeni javnosti, a njihove rijei i djela paljivijem ispitivanju javnosti, pa stoga moraju pokazati i vii stepen tolerancije.11
Cumpn i Mazre protiv Rumunije (3348/06), 17. decembra 2004. godine, stav 113114, http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 22.
marta 2012. godine).
10
11
Vidi: Hrico protiv Slovake, supra nota 6, 2004. godine, stav 40.
12
Predmeti su izabrani prema tome koje je pitanje njima rijeeno i koliko su zanimljivi.
Odluka Ustavnog suda BiH (AP 787/04), 20. decembra 2005. godine, Slubeni glasnik
BiH broj 41/06, http://www.ustavnisud.ba/bos/odluke/povuci_html.php?pid=28220
(pristupljeno 22. marta 2012. godine).
13
63
Imajui u vidu ove uvjete i navedeni princip, Evropski sud je zakljuio da sama
visina naknade tete koja je dosuena moe voditi krenju lana 10. Evropske
konvencije, ako ona nije razumno proporcionalna teti nanesenoj neijem
ugledu8. Takoer, Evropski sud je u brojnim predmetima koji se tiu klevete posebnu teinu stavio na ulogu medija kao javnog uvara i na doprinos koji mediji mogu imati pravilnom funkcionisanju demokratije. U tom pravcu, Evropski
sud implicitno razmatra kriterij utjecaja tako to se poziva na obeshrabrujui
efekt koji odreena ogranienja slobode izraavanja mogu imati.
satirinog karaktera ocijenili kao klevetu i obavezali apelante da tuiteljima naknade nematerijalnu tetu.
Ustavni sud je utvrdio da je u ovom sluaju odlukama sudova prekreno pravo iz
lana 10. Evropske konvencije, to je obrazloio na sljedei nain:
Formulacije iz spornog teksta u cijelosti predstavljaju vrijednosne sudove, odnosno
miljenje apelanata o tuiteljicama i odnosima u dnevnim novinama u kojima rade,
te ne sadre bilo kakve injenine navode ija bi se istinitost ili neistinitost mogla
dokazivati. Navodi: Aida Deli preferira vojne kadrove, za razliku od Indire ati, kojoj
su drai policajci. No i jedna i druga donose korist gazdi Radoniu, koji ih ponekad
poasti (zajednikim) kupanjem u bazenu, mogu se smatrati jedino vrijednosnim sudovima o tuiteljicama i odnosima u dnevnim novinama u kojima rade. Kad bi se smatralo suprotno, s pravom bi se moglo postaviti pitanje, na koji nain je uope mogue
egzaktno dokazati da bilo ko preferira vojne ili policijske kadrove usljed ega donosi
korist osobi za koju radi, koja ga onda poasti zajednikim kupanjem u bazenu. Takve
navode nije mogue dokazivati, jer oni ne sadre minimum injenica koje bi se mogle
provjeriti objektivnim dokazima.
Osim toga, navodi:
Zahvaljujui vrstim vezama Delike u Federalnom ministarstvu odbrane, Radoni
moe biti siguran da e njegova zgrada ostati netaknuta iako je sagraena na atomskom sklonitu, dok leei policajci iz KMUP-a imaju vrst stav glede Indire ati
garantujui da niko nee poistiti vozila naikana ispred zgrade Avaza, mogu se,
takoer, smatrati samo vrijednosnim sudovima, a ne injenicama koje bi se trebale
dokazivati. Naime, spomenutim formulacijama se ne iznose nikakve injenice u
vezi sa tuiteljicama, osim to se kae da one imaju veze u odreenim dravnim
organima. U konkretnom sluaju, osim to je navedeno da tuiteljice imaju veze
nije dalje nita reeno to bi se eventualno moglo ispitivati sa aspekta tube zbog
klevete. Napisano je da Radoni moe biti siguran da e njegova zgrada ostati netaknuta iako je sagraena na atomskom sklonitu, te da niko nee poistiti vozila
naikana ispred zgrade Avaza. Meutim, opet se postavlja pitanje gdje su injenice
koje bi se trebale utvrivati u kontekstu tube zbog klevete. U spornom tekstu nigdje se ne govori da su tuiteljice uradile neto nezakonito, te su bez uporita tvrdnje
redovnih sudova da ovako prezentirane injenice sugeriu da tuiteljice uz pomo
svojih kontakata mogu isposlovati povoljan tretman nekog treeg lica za koji se
moe pretpostaviti da je u neskladu sa vaeima zakonima. Ne mogu se iz navoda
spornog teksta izvlaiti pretpostavke o tome da tuiteljice navodno rade neto nezakonito, te na temelju toga izvoditi odgovornost apelanata za klevetu.
Iz navedenog proizlazi da redovni sudovi u konkretnom sluaju nisu napravili distinkciju izmeu informacije (injenice) i miljenja (vrijednosne ocjene). Sasvim suprotno,
redovni sudovi su vrijednosne sudove iz spornog teksta interpretirali kao injenice,
te utvrdili odgovornost apelanata zbog klevete. Redovni sudovi upravo naglaavaju
64
Osim toga, Ustavni sud naglaava kako su redovni sudovi zanemarili zaista satirine,
odnosno aljive karakteristike spornog teksta, te da nisu imali u vidu odredbe lana 5.
Deklaracije o slobodi politike debate u medijima, koje, kod ovakve vrste tekstova, dozvoljavaju vei stepen pretjerivanja ak i provociranja. Napominje se da spomenuta deklaracija nema obligatoran karakter, meutim, Bosna i Hercegovina, kao lanica Vijea
Evrope, ne moe zanemariti preporuke koje se tiu slobode medija, odnosno slobode
politike debate u medijima, koje je donijelo Vijee ministara Vijea Evrope.14
Ravnotea izmeu slobode medija i prava na ugled
2. Predmet broj AP 1005/0415:
Apelanti su se alili Ustavnom sudu da im je odlukama Kantonalnog suda u
Sarajevu i Vrhovnog suda Federacije BiH prekreno pravo na slobodu izraavanja
zato to su odlukama sudova, primjenom Zakona o zatiti od klevete, obavezani
da naknade tetu tuitelju. Naime, tubu protiv apelanata je podnio bivi kantonalni ministar za industriju, energetiku i rudarstvo zato to je u politikom magazinu 60 minuta bilo objavljeno da je, zbog vlastitog interesa, odbio ponudu od
20.000.000 KM za pokretanje proizvodnje u Polihemu, da se njegova samovolja
najbolje ogleda na primjeru Rudnika krenjaka Vijenac, gdje donosi odluku, odnosno, procjenu da Rudnik kota gotovo 20.000.000 KM, da je odbio ponudu od
5.000.000 KM i prihvatio ponudu za prodaju Rudnika od 1.000.000 KM.
Tuilac je naveo da apelanti od njega nisu uzeli nikakvu izjavu, niti su odgovorili na brojne zahtjeve za ispravku neistinitog izraavanja, pa je traio da ih
sud obavee da mu na ime naknade nematerijalne tete isplate 50.000 KM i da
javno objave presudu. Kantonalni sud je utvrdio da se u konkretnom sluaju radi
14
Odluka Ustavnog suda BiH (AP 1005/04), 2. decembra 2005. godine, Slubeni glasnik
BiH br. 45/06, http://www.ustavnisud.ba/bos/odluke/povuci_html.php?pid=27156
(pristupljeno 22. marta 2012. godine).
15
65
o kleveti, pa je tuitelju dosudio iznos od 5.000 KM. Vrhovni sud je, odluujui
po albi, potvrdio stav Kantonalnog suda da je u pitanju kleveta, ali je poveao
iznos naknade tete na 10.000 KM.
Odluujui o apelaciji, Ustavni sud je utvrdio da je nesporno da su apelanti o
tuitelju iznijeli injenice za koje su sudovi utvrdili da su neistinite, to su znala
i dva apelanta, koji su to i izjavili pred Kantonalnim sudom. Takoer, Ustavni
sud je naveo da su sudovi nesporno utvrdili i da je tuilac reagirao i traio
da mu se omogui da argumentima demantira iznesene neistine, odnosno da
se ublai nastala teta, ali da tuioevom zahtjevu apelanti nisu udovoljili na
odgovarajui nain.16 Na osnovu navedenog, Ustavni sud je zakljuio da su
sudovi napravili potrebnu distinkciju izmeu injenica i miljenja. Primjenom
testa neophodnosti u demokratskom drutvu, Ustavni sud je dalje zakljuio:
Sudovi su uzeli u obzir i injenicu da je tuilac, u vrijeme objavljivanja spornog priloga, obavljao javnu funkciju i, u vezi s tim, njegovu obavezu tolerancije. Meutim,
ocjenjujui sve okolnosti zakljuili su da se radi o takvom sluaju iznoenja
neistinitih injenica da je prekoraena doputena granica i potrebna tolerancija
od tuioca, odnosno da je uinjeno djelo klevete i nanesena teta tuioevom
ugledu. Ustavni sud smatra da, iako se moe prihvatiti postojanje legitimnog
cilja, kad je rije o sutini spornog priloga, jer se radilo o pitanju znaajnom za
javnost, ipak nije postojala iskrena namjera apelanata i nisu uloeni razumni
napori u potvrivanje injenica, niti u naknadno ublaavanje tetnih posljedica
omoguavanjem tuiocu da na isti nain demantira iznesene neistinite injenice,
pa se apelanti moraju smatrati odgovornim za iznoenje i prenoenje neistinitog
izraavanja. Naime, u konkretnom sluaju, opi interes koji doputa pokretanje
pitanja o stanju u privredi ne moe se braniti iznoenjem nesporno neistinitih
injenica koje predstavljaju napad na tuioev ugled i koje se, zbog toga, ne mogu
smatrati kritikom tuioca koju je ovaj duan tolerirati s obzirom na funkciju koju
je vrio.
Prema tome, u osporenim presudama, prema principu proporcionalnosti, uspostavljena je ravnotea izmeu slobode medija i prava funkcionera u izvrnoj
vlasti na ugled. Takoer, s obzirom na sve okolnosti sluaja, sudovi su donoenjem
osporenih presuda ocijenili da postoji hitna drutvena potreba, koja je traila
konkretno ogranienje u ostvarivanju slobode izraavanja. Ustavni sud ne smatra da se moe zakljuiti kako su redovni sudovi izali van doputenog stepena
slobodne procjene.17
16
17
66
18
67
20
21
Ovakav zakljuak u odnosu na pitanje da li u sluaju klevete oteenom u svakom sluaju pripada naknada, ili je u odnosu na to potrebno izvoditi posebne
dokaze izazvao je odreenu zabunu i kontroverze u pravnoj zajednici, naroito
imajui u vidu ope principe koje je utvrdio Evropski sud za ljudska prava, o kojima je ve bilo rijei.
Diskreciona ovlatenja suda u utvrivanju tete
Nakon gore spomenute odluke, Ustavni sud je analizom lana 10. Evropske konvencije, a ne lana 6. Evropske konvencije ovo pitanje naknade nematerijalne
tete detaljnije razjasnio, to se vidi iz primjera koji slijedi.
4. Predmet AP 1067/0622
Apelant je bila Slobodna Dalmacija, protiv koje su tubu zbog klevete i naknade tete podnijela dva tuitelja zato to je u toj novini objavljen lanak pod
naslovom Neboja Prpa i tajkuni mitom i obeanjima kupuju vijenike. U spornom lanku je navedeno da je vijenica [drugotuiteljica] kupljena tako to je
njezinom ocu, koji je prema Sabljievim rijeima ranije bio poznat kao falsifikator tednih knjiica i kradljivac inkasa s benzinske pumpe u Kikindi, omogueno
otvaranje butika i ureda za pravnu pomo, premda od kole ima samo gimnaziju. Uz to mu je obean i posao u opinskom katastru, pa i bez obzira na to to
je nedavno dobio kredit od Federalnog zavoda za zapoljavanje u iznosu od 10
hiljada maraka, ime bi njegov status kao nezaposlenog lica trebao biti rijeen.
Kantonalni sud je u dokaznom postupku utvrdio da je prvotuilac traio od
Federalnog zavoda za zapoljavanje kredit od 10.000 KM, a da mu je odobren
kredit u iznosu od 8.000 KM uz obavezu zapoljavanja dva lica, kao i da je 6. 11.
2003. godine primljen na neodreeno vrijeme na mjesto katastarskog referenta,
ali da je rjeenjem od 17. 6. 2004. godine to rjeenje poniteno kao nezakonito.
Dalje, Kantonalni sud je naveo da tuitelji nisu preduzeli nikakve mjere kako bi
ublaili tetu koja je prouzrokovana iznoenjem neistinitih injenica, a naroito da
nisu apelantu podnijeli zahtjev za ispravku u skladu s odredbom lana 8. Zakona
o zatiti od klevete, te da nisu predloili bilo kakve dokaze kojima bi dokazali da
su pretrpjeli nematerijalnu tetu zbog klevete, odnosno stepen i intenzitet pretrpljenih duevnih bolova zbog eventualno naruenog ugleda i asti. Zbog svega
ovoga, Kantonalni sud je u cijelosti odbio tubeni zahtjev. Vrhovni sud je uvaio
prvotuioevu albu i obavezao je apelanta da prvotuiocu isplati iznos od 2.000
KM, dok je albu drugotuitelja odbio i prvostepenu presudu potvrdio, zakljuivi
da nije dokazana istinitost injenica iznesenih u spornom lanku, zbog ega taj
Odluka o apelaciji, podnosilac Slobodna Dalmacija d.d. Split, Ustavni Sud BiH (AP
1067/06), 13. septembra 2007. godine, http://www.ustavnisud.ba/bos/odluke/povuci_html.php?pid=91813 (pristupljeno 22. marta 2012. godine).
22
70
lanak predstavlja prenoenje neistinitih injenica, odnosno klevetu kojom je nanesena teta prvotuioevom ugledu, zbog ega on ima pravo na obeteenje.
25
72
Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud je zakljuio da se iz osporene presude kojom je apelant obavezan da prvotuiocu naknadi tetu ne moe zakljuiti
zato je Vrhovni sud smatrao da je dosuivanje tete kao mjera koja je preduzeta
radi zatite prvotuioevog ugleda proporcionalna teini povrede tuioevog
ugleda, kao i teini mijeanja sudova u slobodu izraavanja koje je uinjeno
ovom mjerom. Zbog toga je zakljueno da je prekren lan 10. Evropske konvencije zato to je Vrhovni sud
prekoraio granice svojih diskrecionih ovlatenja kod odreivanja vrste pravine satisfakcije, odnosno visine nematerijalne tete zbog poinjene klevete zato to svoju
odluku nije zasnovao na prihvatljivoj analizi relevantnih injenica i svih okolnosti
koje su od vanosti u konkretnom sluaju u vezi s povredom tuioevog ugleda, te
da se razlozi navedeni u osporenoj presudi ne mogu ocijeniti relevantnim i dovoljnim u smislu lana 10. Evropske konvencije.27
27
Odluka o apelaciji, podnosilac Slobodna Dalmacija d.d. Split, Ustavni Sud BiH (AP
1288/06), 18. oktobra 2007. godine, http://www.ustavnisud.ba/bos/odluke/povuci_html.php?pid=92336 (pristupljeno 22. marta 2012. godine).
28
73
da preduzme sve potrebne mjere da ublai tetu uzrokovanu izraavanjem neistinite injenice, a naroito da tetniku podnese zahtjev za ispravku tog izraavanja.
U konkretnom sluaju, nema nita to bi ukazalo da je prvotuilac bio sprijeen u
zahtijevanju objavljivanja ispravke spornog teksta radi umanjenja tetnih posljedica, to bi svakako moglo imati utjecaja na odluku suda o vrsti satisfakcije koja bi
bila pravina i dovoljna, odnosno u konkretnom sluaju na visinu dosuene nematerijalne tete, niti se iz osporene presude vidi da je ovo uzeto u obzir i kako.26
eminencija u Zajednikom zapovjednitvu Vojske FBiH, da je tuilac preko svojih veza instaliranih u SFOR-u nedavno poslao svoj prijedlog imena etvorice hrvatskih generala koji bi trebali ui u sastav buduih oruanih snaga BiH, meu
kojima je i njegovo ime, da je tuilac dobio in generala a da front nije vidio,
naglo se razbolio i napustio enklavu) pogreno okvalifikovao kao vrijednosne
sudove, jer se radi o injeninim navodima koje je bilo neophodno dokazati, to apelant nije uinio. Takoer, Ustavni sud je zapazio da apelant nije
ak ni osporio tuioeve navode da se radi o neistinama, niti se branio iskrenom
namjerom kao vrstom zamjene za dokazivanje istinitosti, niti je pokazao da je
uloio razumne napore radi provjere iznesenih injenica. Apelant je tokom postupka ustrajavao samo na tome da je nejasno na koji nain tuilac dokazuje da
je objavljivanjem ovog lanka pretrpio veliki stid i nelagodu, a osporio je i visinu
tubenog zahtjeva.29
Primjenjujui iste standarde i principe kao i u ranije opisanom predmetu, Ustavni
sud je doao do drugaijeg zakljuka da nema krenja lana 10. Evropske konvencije, to je obrazloio na sljedei nain:
Apelant je objavio neistine o tuiocu, a da prethodno nije ni pokuao provjeriti sporne informacije to je bila njegova obaveza. Sudovi su jasno ocijenili da je sadraj
iznesenih informacija bio takav da je predstavljao napad na tuioca kao javno lice,
a naroito na njegov ugled, zbog ega je utjecao i na povjerenje javnosti u njega.
U tom pravcu Kantonalni sud je sasluao tuioca kao oteenog i utvrdio da je on
teko podnio iznoenje neistinitih injenica u spornom lanku, zato to je tuilac
bio lini primjer za svoje radnike i da su se oni vjerovatno pitali kakav je on ovjek
i kakav je zapovjednik, kao i da su ak i tuioevog sina pitali u koli je li to njegov
tata izdajnik svog naroda. Sud je nadalje obrazloio da su neistinite informacije u
tekstu imale za cilj prikazati tuioca kao lice koje provodi samovolju i koje nije moralno, a to svakako kodi tuioevom ugledu, te stvoriti sliku o tuiocu kao o licu
koje je spremno nezakonitim radnjama ostvariti svoje ciljeve. Naroito se to odnosi
na dio teksta u kojem se navodi da tuilac konstantno radi na kriminalizaciji vojnih
kadrova, jer se tuilac javno karakterizira kao kriminalac. Imajui sve ovo u vidu,
Kantonalni sud je zakljuio da bi 3.000 KM novane naknade za pretrpljenu tetu
bila pravina satisfakcija, uz istovremeno utvrivanje apelantove obaveze da objavi
uvod i dispozitiv pravosnane presude. Pri tome je sud obrazloio da prioritet treba
dati objavljivanju ispravke umjesto dosuivanju visokih novanih naknada, pa je
odbijen ostatak tuioevog tubenog zahtjeva.
Vrhovni sud je, takoer, ocijenio da je apelant namjerno u javnost plasirao neistinite injenice dajui im senzacionalistiki karakter, to naroito proizlazi iz naslova
i podnaslova spornog teksta, koje je Kantonalni sud prihvatio kao klevetu. Stoga je
Vrhovni sud zakljuio da se apelant nije pridravao opeprihvaenih profesionalnih
29
74
31
75
standarda, zbog ega je tuioev zahtjev u pogledu visine tete djelimino osnovan,
kako je utvrdio i prvostepeni sud.
32
33
Odluka Ustavnog suda BiH (AP 427/06), 5. juna 2007. godine, Slubeni glasnik BiH br.
6/08, http://www.ustavnisud.ba/bos/odluke/povuci_html.php?pid=91421 (pristupljeno 22. marta 2012. godine).
34
76
Ustavni sud je zakljuio da nema krenja prava na pravino suenje samo zato
to su sudovi koji su donijeli osporene odluke zakljuili da ne postoji kleveta, pa
samim tim da nije nastupila ni teta, odnosno da nema odgovornosti izdavaa
novina i autora teksta.
U odnosu na navodno krenje prava iz lana 8. Evropske konvencije, Ustavni sud
je naveo:
Ovaj lan ne titi odnose koji se uspostavljaju u sferi javnog ivota, a iz navoda apelacije proizlazi da se injenice i dokazi koje nudi apelant tiu upravo njegovog javnog djelovanja, a ne privatnog. Praksa Evropskog suda priznaje da je veoma teko
razlikovati ta se ubraja u javnu, a ta u privatnu sferu pojedinca, s obzirom na mnogobrojne odnose u koje stupa pojedinac, ali javna sfera djelovanja pojedinca u svim
demokratskim zemljama se posebno cijeni i utvruje, pa je izloena jaoj drutvenoj
kritici i nadgledanju (vidi: Niemitz protiv Njemake, presuda od 16. decembra
1992. godine, serija A, broj 251-B, taka 29).
[...] Istina je da se povreda privatnosti moe uiniti i objavljivanjem novinskih tekstova koji zadiru u privatnost pojedinca, koji se tiu privatnog, porodinog i kunog
ivota, fizikog i moralnog integriteta, asti i ugleda, izbjegavanja da se bude predstavljen u lanom svjetlu, neotkrivanja irelevantnih i sramotnih injenica (objavljivanjem npr. odreenih fotografija, povjerljivih telefonskih razgovora, iznoenjem
detalja iz privatnog ivota pojedinca i sl.). Meutim, konkretni novinski navodi o
35
Odluka Ustavnog suda BiH (AP 24/09), 23. septembra 2011. godine, http://www.ustavnisud.ba/bos/odluke/povuci_html.php?pid=381782 (pristupljeno 22. marta 2012. godine).
37
78
Mladen Srdi
Jedan od najvanijih problema u pogledu primjene standarda u slobodi izraavanja je, svakako, tretman javnih osoba, pogotovo politiara, u medijima i odnos tog
tretmana prema pitanjima koja se tiu opeg javnog interesa. U pogledu ove materije su se iskristalizirali dosta ujednaeni stavovi u pravnoj teoriji i praksi.
2
Evropska Konvencija o zatiti ljudskih prava i fundamentalnih sloboda (Rim, 4. novembra
1950. godine), stupila na snagu 3. septembra 1953. godine.
79
80
81
Evropski sud je uzeo u obzir iri kontekst izraavanja (kao to to redovno i ini),
a ne samo izolovano izraavanje podnosioca.
pod pritiskom g. Chernogorova, upravitelja regije Stavropola. U lanku se upravitelja naziva glasnim, ambicioznim i sasvim nesposobnim.
Chernogorov je podnio kaznenu prijavu protiv g. Krasulye zbog klevete, tvrdei
da je lanak klevetniki i da je nanio tetu njegovoj asti, dostojanstvu i profesionalnom ugledu, posebno u pogledu navoda u lanku u kojem se, prema njegovom miljenju, tereti za mito. Okruni sud Stavropola proglasio je g. Krasulyu
krivim za klevetu, ali nevinim u pogledu javne uvrede dravnog dunosnika, te
ga uvjetno osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Regionalni sud
je potvrdio presudu. Podnositelj zahtjeva prigovorio je da je kazneni postupak
radi klevete voen protiv njega predstavljao povredu njegovog prava na slobodu izraavanja, suprotno lanu 10. Konvencije.
Evropski sud je utvrdio da su se obje stranke sloile oko injenice da je osuda podnositelja zahtjeva predstavljala mijeanje u njegovo pravo na slobodu
izraavanja, da je bila propisana pravom te da je slijedila legitimni cilj. U pogledu pitanja je li ona bila nuna u demokratskom drutvu, Sud je utvrdio
da je svako ogranienje novinarske slobode g. Krasulye kao novinara i glavnog urednika novina moralo biti uvjerljivo obrazloeno, a da je, s druge strane,
g. Chernogorov kao politiar svjesno i neizbjeno izloio svoje rijei i djela javnoj
kontroli i trebao pokazati vei stepen tolerancije na kritiku. Sud je ponovio dalan
10. Konvencije ne ostavlja mnogo prostora za ogranienja politikog govora o
pitanjima od javnog interesa i da su u lanku zaista postavljena vana pitanja od
javnog interesa, te je lanak doprinio aktuelnoj politikoj debati bavei se odlukom gradskog zakonodavnog tijela da ukine izbore za gradonaelnika, te sugerirajui
da je g. Chernogorov nezakonito utjecao na takvu odluku.
Sud je zatim zakljuio da je teko odrediti jesu li tvrdnje koje se odnose na utjecaj
upravitelja tvrdnje o injenicama ili vrijednosni sudovi, te se nije mogao sloiti s
interpretacijom domaih sudova da je lanak optuio g. Chernogorova za mito,
ustvrdivi da je lanak tek aludirao na utjecaj g. Chernogorova i kroz upotrebu
budueg vremena konstruirao pretpostavke prije nego konstatirao injenice.
Sud je dodatno ustanovio da je nedvojbeno da je upravitelj prisustvovao zasjedanju gradskog zakonodavnog tijela i nastojao njegove lanove uvjeriti da glasaju za odluku. Stoga je lanak imao dovoljnu injeninu podlogu.
tavie, Evropski sud je utvrdio da su komentari koji se odnose na upraviteljeve menaderske sposobnosti i njegovo udno umaknue izbornom porazu
subjektivni vrijednosni sudovi te oito ne mogu biti dokazani. Sud je takoer
ustanovio da autor lanka nije pribjegao uvredljivom jeziku i da nije preao
granicu openito prihvaenog stupnja pretjerivanja i l i provokacije.
Konano, Sud je izrazio shvatanje da je uvjetna kazna zatvora na koju je g.
Krasulya osuen neproporcionalno otra, jer je, ustvari, ograniila njegovu
82
Na primjeru ove presude mogu se analizirati elementi koje Evropski sud uzima u
obzir kada su u pitanju predmeti izraavanja od javnog interesa i kad se ona odnose na politiare. Kao prvo, Sud cijeni da li je politiar (obino tuitelj u sudskom
postupku) izloio svoje rijei i djela javnoj kontroli i da li stoga mora pokazati vei
stupanj tolerancije na kritiku. Takoer cijeni da li su u spornom lanku ili emisiji
zaista postavljena vana pitanja od javnog interesa, a zatim i da li je postojala
dovoljna injenina podloga za sporno izraavanje, te da li su komentari koji se
odnose na politiarove sposobnosti subjektivni vrijednosni sudovi, tj. da li se
mogu ili ne mogu dokazati.
Evropski sud za ljudska prava ne osigurava poseban stepen zatite politikim i
javnim linostima u zemlji, a isto tako ne daje takvu zatitu ni stranim efovima
drava. U predmetu Colombani i ostali protiv Francuske7, iz 2002. godine, podnosioci su osueni za vrijeanje stranog efa drave zbog objavljivanja teksta u kome
se, izmeu ostalog, Maroko identifikuje kao jedan od vodeih izvoznika droge.
Evropski sud je u presudi konstatovao:
Dodjeljivanje posebnog pravnog statusa efovima drava, titei ih od kritike iskljuivo na osnovu njihove funkcije ili statusa, bez obzira na to da li je kritika opravdana, jednako je dodjeljivanju stranim efovima drava posebne privilegije, to
nije u skladu s modernom praksom i politikim shvatanjima.
83
novinarsku slobodu kroz prijetnju izvrenja kazne zatvora ako bi dotini poinio
kakvo povezano djelo tokom sljedeih est mjeseci. Sud je stoga utvrdio povredu
lanka 10. Konvencije.
84
Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu (broj P-41/04), 10. marta 2005. godine.
Odluka o apelaciji, podnosioci: Amarildo Guti i dr., Ustavni Sud Bosne i Hercegovine
(AP 1881/05), 20. oktobra 2006. godine, http://www.ustavnisud.ba/bos/odluke/povuci_html.php?pid=53442 (pristupljeno 22. marta 2012. godine).
10
85
Princip proporcionalnosti
Znaajna je i presuda Ustavnog suda BiH u predmetu AP 2759/06 po apelaciji
Hilme Popovia. Protiv ovog apelanta je podnesena tuba Opinskom sudu
zbog klevete u kojoj je navedeno da je na sjednici Opinskog vijea Opine
Gorade apelant kao vijenik Opinskog vijea Opine Gorade izjavio:
Recimo, privoenje jednog direktora Javnog komunalnog preduzea, a ini mi se da
je razlog bio prekjueranja emisija 365 dana izmeu, gdje su izreene nekakve kritike ili optube sa jedne i druge strane, gdje, ini mi se, kao rezultat te emisije, jue od
strane, pretpostavljam, premijera Vlade, dolo do privoenja..., da bi jue taj ovjek
bio priveden na sasluanje u MUP.
Presudom Opinskog suda apelant je obavezan da plati tuitelju na ime nematerijalne tete iznos od 2.000 KM. Kantonalni sud je svojom presudom broj G-59/05 od
14. marta 2005. godine preinaio prvostepenu presudu tako da apelanta obavezuje
da o svom troku, preko JP RTV BPK Gorade, povue spornu izjavu. U ostalom dijelu,
Kantonalni sud je apelantovu albu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.
Ustavni sud u svojoj odluci, izmeu ostalog, navodi:
... da je apelantovo izraavanje bilo sa znaajnom dozom opreznog izraavanja.
Ustavni sud takoer zapaa da je spornu izjavu apelant izrekao kao opinski vijenik
na sjednici Opinskog vijea, dok je raspravljao o pitanjima od javnog interesa, da
se izjava odnosila na premijera Vlade koji je i sam javna linost, te da ne predstavlja
apelantov napad na privatni ivot tuitelja. Imajui ovo u vidu, Ustavni sud zakljuuje
da je u konkretnom sluaju dolo do naruavanja principa proporcionalnosti izmeu
potrebe da se zatiti legitiman cilj, ugled tuitelja s jedne strane i, s druge strane, potrebe da se osigura apelantovo pravo na slobodu izraavanja, odnosno da za ovakvo
mijeanje u apelantovo pravo nije postojala hitna drutvena potreba u smislu lana
10. Evropske konvencije.11
12
86
Ibid.
14
15
88
Naravno, da bi nacionalni sudovi primjenjivali meunarodne standarde postupanja, nije neophodno da se zauzimaju stavovi od strane Vrhovnog suda neke zemlje, budui da je primjena standarda Evropskog suda obavezna u svim dravama
Vijea Evrope. Meutim, s obzirom na nekad nizak nivo edukacije domaih sudija
i otpore koji postoje u primjeni precedentnog prava, moe biti korisno i svrsishodno da domai sudovi vieg nivoa svojim stavovima, koji su u skladu sa stavovima
Evropskog suda u Strazburu, utjeu na pravilan rad niestepenih sudova.
U Bosni i Hercegovini je sudijama posao olakan i time to postoji bogata praksa
Ustavnog suda BiH, koji u svojoj apelacionoj nadlenosti donosi odluke koje su po
formi veoma sline odlukama Evropskog suda i u kojima se Ustavni sud poziva na
standarde Evropskog suda. Naravno, ne postoje formalno-pravne zapreke da te
presude kao presedane ne koriste i sudije iz zemalja u regiji, tim prije to ne postoji
jezina barijera, koja nekada moe da otea pristup odlukama Evropskog suda.
16
89
Ibid.
90
t V
QPHMFEV [BUJUF QSJWBUOF TGFSF JWPUBvPCJOJ HSBBOJi VJWBKV WFJ TUFQFO
zatite od politiara i javnih linosti;
t H
SBOJDFEP[WPMKFOFLSJUJLFJSFTVLBETFLSJUJLBPEOPTJOBWMBEVOFHPLBETF
odnosi na pojedinanog graanina, ili ak na politiara;
t H
SBOJDFEPQVUFOFLSJUJLFLBETVVQJUBOKVTVEJKFJUVJPDJCJVQSBWJMVUSFCBMF
biti neto ire nego kada se radi o privatnim osobama, ali znatno ue nego kad
su u pitanju politiari;
t O
PWJOBSTLBTMPCPEB
LBETFPCSBVKVQJUBOKBPEKBWOPHJOUFSFTB
PCVIWBUBJ
mogue pretjerivanje, pa ak i provociranje. U svakom pojedinanom sluaju
se prvo mora utvrditi da li je pitanje zaista stvar od javnog interesa. Ovo podrazumijeva preispitivanje konteksta osporene izjave. Ukoliko ona predstavlja
doprinos javnoj debati o nekom drutvenom pitanju, lokalnom, nacionalnom
ili meunarodnom, zakljuak e obino biti da se odnosila na pitanja od javnog interesa;
t B LPTFJ[SBBWBOKFPEOPTJOBQJUBOKBPEKBWOPHJOUFSFTBJBLPKFPUFFOJKBWOJ
slubenik ili politiar, odgovornost za eventualnu klevetu postoji samo ako je
autor znao da je izraavanje neistinito, ili je nepanjom zanemario neistinitost
izraavanja (pri emu nepanju treba cijeniti prema profesionalnim standardima, ako je autor izraavanja novinar).
Na kraju ovog poglavlja treba posebno napomenuti da se prilikom izraavanja
mora obratiti posebna panja na terminologiju koja se upotrebljava. Kod nas je
est sluaj da se politiari i druge javne linosti u medijima nazivaju mafijaima,
kriminalcima, ratnim zloincima, faistima i slino. Ovakve formulacije u
pravilu predstavljaju klevetu, izuzev ako osoba o kojoj se radi nije pravosnano
osuena za neko krivino djelo (ili se protiv nje vodi bar krivini postupak).
Dakle, ovakvi izrazi se neodmjereno i olako upotrebljavaju, to u javnosti nakon
izvjesnog vremena izaziva suprotan efekt od eljenog.
Ukoliko postoji javni interes da se ukae na neke eventualno nezakonite radnje
koje vre javne osobe, posebno politiari, to se moe initi i na znatno odmjereniji nain, bez upotrebe senzacionalizma i agresivnog izraavanja, pri emu
je najvanije dobro injenino utemeljenje i profesionalno ponaanje novinara.
Samo na taj nain mediji mogu ostvariti svoju vanu funkciju psa uvara u demokratskom drutvu.
91
t L BEKFLSJUJLBVQFSFOBQSFNBQSJWBUOPNJWPUVQPMJUJBSB
BLJLBETVUBLWFJOformacije ve prisutne u javnosti, oni koji izraavaju takve kritike trebaju koristiti manje poleminu i umjerenu formu. Takoer se mora izbjegavati uplitanje
lanova porodice javnih linosti, pogotovo onih koji nisu medijski eksponirani
svojom voljom;
92
Poglavlje 4
PRAVO NA INFORMIRANJE
Mirjana Nadadin-Defterdarevi
Normativna rjeenja prava na informisanje u Bosni i Hercegovini neminovno su refleksija njenog dravno-pravnog koncepta i ukupnih vrlo sloenih politikih prilika.
Dravna struktura Bosne i Hercegovine komplikovana je i sklona neefikasnosti, pa ni oblast prava na informisanje u ovom smislu nije mogla biti izuzetak.
Zapravo, postojale su objektivne pretpostavke koje su ukazivale na brojne
probleme s kojima e se legislativna djelatnost ovdje susresti. Ustav Bosne i
Hercegovine, Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma1, s obzirom na okolnosti i nain svog donoenja, nije poput demokratskih ustava u svijetu posvetio
primjerenu panju pitanju prava na informisanje.
Tvorci Ustava, svjesni njegovih manjkavosti, ali i ambijenta kome je on namijenjen, umjesto normativnih rjeenja koja su trebali propisati, dali su izuzetno velika ovlatenja politikim predstavnicima meunarodne zajednice u BiH u smislu implementacije mirovnog sporazuma, ovlaujui ih da interveniu u svim
situacijama kada procijene da je njihova intervencija neophodna.
Upravo ovlatenja ove vrste bila su pretpostavka na kojoj se temelji vrlo izraena
intervencija meunarodne zajednice, personalizirana u funkciji Visokog predstavnika, u poticanju, ali i u nametanju pravno obavezujuih rjeenja koja se odnose na ostvarivanje prava na informisanje.
Legislativa u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini time je uz dravni, entitetski i kantonalni nivo normiranja dobila i etvrti nivo normativnu nadlenost
meunarodne zajednice.
Aneks III Dejtonskog mirovnog sporazuma samo usput spominje znaaj medija
u izbornom periodu u kontekstu uloge OSCE-a, dok je sam Ustav sferu medija
povjerio nadlenosti entiteta, to e se naknadno pokazati kao znaajna prepreka kod svakog pokuaja da se pitanje prava na informisanje i nesmetani protok
informacija normiraju na nivou cijele zemlje.
Naknadna tumaenja nisu mogla da umanje tetu koju je ova na kompromisu
zasnovana i za pravo na informisanje pogubna formulacija proizvela.
1
Opti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini - Dejtonski mirovni sporazum, Aneks
4: Ustav Bosne i Hercegovine (Pariz, 14. decembra 1995. godine), stupio na snagu 14.
decembra 1995. godine, http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=379 (pristupljeno 21. marta 2012. godine).
95
PRAVO NA INFORMIRANJE
Nelogina i nepraktina, uz to pothranjena prvenstveno politikom voljom entitetskih vlasti, ona e dovesti do realizacije dva paralelna sistema kroz koja se
potpuno, i normativno i stvarno, ali razliito formulie pravo na informisanje u
Bosni i Hercegovini.
Oblast informisanja u BiH u poslijeratnom periodu naslijedila je koncept ranijeg
normativnog sistema koji je bio formulisan prema zahtjevima centralizovane
drave s velikim kontrolnim ovlatenjima. Uz to, ova je oblast bila i pod direktnim,
stvarnim uticajem susjednih zemalja, ili je bila neposredno oslonjena na zakone o
informisanju koji su vaili u Hrvatskoj i u Saveznoj Republici Jugoslaviji (dok je ona
postojala), vrei tek njihovu puku recepciju, ne vodei rauna o tome da li uopte
odgovaraju drutvenom kontekstu ijem su normiranju bili namijenjeni.
Kako je zakonodavna aktivnost u smislu donoenja autentinih bosanskohercegovakih propisa u oblasti informisanja bila vrlo slaba i nedjelotvorna, a rije
je o drutvenom segmentu od posebnog znaaja, meunarodna zajednica je
bila prisiljena da preuzme inicijativu, za ta je postojao pravni osnov.
Zakoni doneseni pod patronatom meunarodne zajednice, jednako kao i tijela
koja su osnovana sa zadatkom da djeluju u oblasti informisanja, bez obzira na
to to su predstavljali nunu i djelotvornu intervenciju, kreirali su pravni paralelizam i oblast informisanja pretvarali u pravni labirint.
Medijska regulativa u Bosni i Hercegovini sa etiri razliita nivoa zakonskog regulisanja nije tako bila izraz demokratizacije i razvijene samoregulative u ovoj oblasti,
ve upravo suprotno posljedica nepostojanja dobrih i operativnih propisa.
97
PRAVO NA INFORMIRANJE
ENTITETSKA RJEENJA
U Republici Srpskoj oblast informisanja ureena je po principu stroge centralizacije.
Ustav Republike Srpske lanom 26. postavlja okvire prava na informisanje; garantuje slobodu tampe i drugih sredstava javnog obavjetavanja, slobodno osnivanje novinskih i izdavakih preduzea, izdavanje novina i javno obavjetavanje
drugim sredstvima u skladu sa zakonom. Stavom treim, istog lana, zabranjuje
se cenzura.3
Sredstva javnog informisanja duna su svoju funkciju obavjetavanja javnosti
obavljati blagovremeno, istinito i objektivno.4
Narednim stavom jami se pravo na ispravku neistinitog obavjetenja kojim se
povreuje neije pravo ili na zakonu zasnovani interes, kao i pravo na naknadu
tete nastale na tom osnovu.5
Oblast javnog informisanja u Republici Srpskoj regulisana je Zakonom o javnom
informisanju6 i Zakonom o radio-televiziji7.
Zakon o javnom informisanju proklamuje slobodu informisanja i zabranu cenzure, jednako kao i Ustav. Nain osnivanja javnih glasila i njihovo ureivanje i prestanak rada propisani su Zakonom. Zakon predvia obavezu registracije. Javno
glasilo poinje s izdavanjem i radom na dan svog upisa u Registar. Objavljivanje
saoptenja dravnih organa od posebnog znaaja i hitne prirode, odgovora i
ispravki propisano je Zakonom; u sluaju da se uskrati realizacija ovih prava
predvia se zakonska odgovornost osnivaa i glavnog urednika.
Zakonom su normirana ogranienja prava na informisanje po osnovu zabrane irenja informacija, zabrane rasturanja tampe ako se njima poziva na
nasilno ruenje sistema i naruavanje teritorijalne cjelokupnosti i nezavisnosti
3
Ustav Republike Srpske (1992. godine), Slubeni glasnik RS broj 28/94, stupio na snagu
1994. godine, http://www.ustavnisud.org/upload/4_8_2009_48_ustav_srpski.pdf
(pristupljeno 21. marta 2012. godine).
4
Zakon o Javnom informisanju RS (Banja Luka, 21. april 1997. godine), Slubeni glasnik
RS broj 10/97, stupio na snagu 1997. godine, http://www.podaci.net/_gBiH/propis/
Zakon_o_javnom/Z-jinfor03v9710.html (pristupljeno 23. marta 2012. godine).
6
7
Zakon o Radio-televiziji RS (Banja Luka, 10. april 1996. godine), Slubeni glasnik RS broj
8/96, stupio na snagu 1996. godine.
98
Zakon, meutim, ne sadri odredbe o slobodnom pristupu informacijama, zatiti izvora i o pravima novinara, te je u tom smislu odstupao od uobiajenog
evropskog standarda.
Od vremena potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, pa sve do sredine
1998. nije bilo pokuaja da se donese zajedniki zakon za podruje Federacije
BiH u ovoj oblasti.
Ovakva situacija posljedica je rjeenja koje je sadrano u tekstu Ustava Federacije BiH8 koje predvia nadlenost kantona za utvrivanje politike u vezi s osiguranjem radija i televizije, ukljuujui donoenje propisa o osiguranju njihovog
rada i izgradnje9, dok se nadlenost centralnih organa odnosi na dodjelu frekvencija za radio i televiziju10.
Ovakvom podjelom nadlenosti u zakonskoj sferi odvojena je raspodjela frekvencija od prava na osnivanje radiodifuznih organizacija. tampani mediji,
kako se vidi, ovim odredbama nisu ni spomenuti. Ovakva odredba u Ustavu
FBiH nije morala biti shvaena kao prepreka za racionalnije i praktinije rjeenje.
Amandmanom VIII taka F doputeno je prenoenje kantonalnih ovlatenja na
Federaciju, kada za takvim rjeenjem postoji potreba.
Meutim, stvaranje zajednikog zakonskog okvira u ovoj oblasti, za podruje
cijele Federacije, nije shvaeno kao potreba i zajedniki interes. Razlozi za to
uglavnom su bili politike prirode.
10
Zakon o javnom priopavanju, Narodne novine upanije Posavske broj 3/98, stupio na
snagu 1998. godine.
11
12
Zakon o javnom priopavanju (26. maja 1998. godine), Narodne novine upanije Zapadnohercegovake broj 7/98, stupio na snagu 1998. godine.
13
99
Republike, krenje zajamenih sloboda i prava graana, ili se izaziva mrnja ili
podstie nacionalna, rasna ili vjerska netrpeljivost.
PRAVO NA INFORMIRANJE
Sarajevski14, Unsko-sanski15 i Zeniko-dobojski16. Procedura za usvajanje zakona u ovoj oblasti sa izvjesnim zakanjenjem bila je pokrenuta i u Tuzlanskopodrinjskom i Goradanskom kantonu.17
Dva kantona mjeovitog nacionalnog sastava ovu oblast nisu regulisala. To su
Hercegovako-neretvanski i Srednjobosanski kanton.
Meu svim ovim zakonima postoji izvjestan stepen slinosti, ali razlike su daleko vee. U tri kantona s hrvatskom veinom (Posavskom, Hercegbosanskom i
Zapadnohercegovakom) zakoni o javnom saoptavanju su identini. Ovi zakoni
su, zapravo, recepcija Zakona o javnom priopavanju Republike Hrvatske. Neke
razlike meu njima proizlaze samo iz znaaja koji su pojedina pitanja dobila u
kantonalnim zakonima. Tako, na primjer, zakoni Posavskog i Hercegbosanskog
kantona predviaju istu odredbu po kojoj glavni urednik glasila ne moe biti
osoba koja uiva bilo kakav imunitet18, dok te odredbe nema u Zakonu o javnom
priopavanju Zapadnohercegovakog kantona.
U zakonu Posavskog kantona nalazi se odredba koje nema ni u Hercegbosanskom ni u Zapadnohercegovakom, a koja se odnosi na obavezu registracije u roku od 90 dana i prilagoavanja svojih osnivakih akata novouspostavljenoj zakonskoj regulativi. Nepotovanje ove odredbe ima za sankciju zabranu izlaenja, odnosno emitovanja.
Zakon o javnom priopavanju Posavskog kantona ima i jednu potpuno
autentinu odredbu, sline nema u Zakonu RH, iako je on posluio kao uzor.
Ovom odredbom predvia se formiranje Vijea javnog priopavanja koje u
svom sastavu broji sedam lanova, a zadaa mu je da prati stanje u novinskonakladnikoj, radiodifuznoj i drugim djelatnostima, te predlae mjere zatite u
unapreenju slobode javnog priopavanja.
Za razliku od ova tri kantona, kantoni s bonjakom veinom nisu imali
zajedniki predloak kada su donosili svoje zakone. To je vidljivo i iz njihovog
naziva Sarajevski kanton opredijelio se da zakon imenuje kao Zakon o medijima Kantona Sarajevo, dok su se preostala dva19 priklonila ranije koritenom
nazivu Zakon o javnom informisanju.
14
Zakon o javnom informisanju (12. juna 1998. godine), Slubeni glasnik USK broj 8/98,
stupio na snagu 15. jula 1998. godine.
15
16
Vidjeti: Kantonalni propisi slinosti i razlike I i II, Novosti o medijima, broj 24 i 25, Serija I,
25. januara i 8. februara 1999. godine.
17
18
19
100
Vidjeti opirnije: Zoran Udovii et. al., Mediji na prekretnici: Medijska slika BiH, Media
Online 2001, http//www.mediaonline.ba (pristupljeno 21. marta 2012. godine) i Usvojen Zakon o medijima u Novosti o medijima br. 11, serija I, Sarajevo, 27. VII 1998.
21
101
Iako ova tri zakona nisu raena prema istom obrascu, vidljivo je da su nastala
pod uticajem zakonskih rjeenja u Hrvatskoj i Sloveniji i da se znaajno oslanjaju
na rjeenja koja su sadrana u prijedlogu zakonskog projekta o javnoj i komercijalnoj radio-televiziji, koji je na zahtjev OHR-a pripremio Evropski institut za
medije iz Dizeldorfa.
PRAVO NA INFORMIRANJE
Ogranieno je vrijeme reklamiranja na javnoj televiziji na osam minuta i na javnom radiju na deset minuta po satu dnevno emitovanog programa, to je po
duini predvienog vremena nizak cenzus. Neto drugaiji tretman ima reklamiranje u komercijalnim elektronskim medijima.
U toku izborne kampanje javne i komercijalne RTV stanice dune su da omogue
jednak pristup svim politikim strankama, koalicijama i kandidatima da pod
ravnopravnim uslovima predstave svoje politike programe. U to vrijeme dozvoljeno je i emitovanje politikih propagandnih spotova na komercijalnoj osnovi. Izborne kampanje u Evropi u pravilu su besplatne i plaeni politiki oglasi
nisu dozvoljeni. Ovo vrijedi posebno za javne RTV stanice.
Kantonalni zakoni razliito su rijeili i pitanje vlasnitva u medijima. U svakom
od njih napravljen je korak ka liberalizaciji. Medije mogu osnivati fizika i pravna
lica u svim oblicima svojine. Zakon KS-a, kad je rije o javnim medijima, predvia
da se ovi mediji (javni servisi) mogu osnivati i od preduzea u mjeovitom
vlasnitvu, iji su osnivai zakonodavna, odnosno predstavnika tijela vlasti, u
saradnji s drugim fizikim i pravnim licima.22 Propisi drugih kantona ne prave
nikakvu razliku u uslovima ove vrste s obzirom na to da li se osnivaju javni ili
komercijalni mediji.
Osnivanje javnih glasila doputeno je i stranim fizikim i pravnim licima uz obavezu da potuju zakon kojim se ureuju strana ulaganja23, kako je predvieno
zakonom Unsko-sanskog kantona, dok Zakon Zeniko-dobojskog kantona ne
dozvoljava stranim fizikim i pravnim licima da osnivaju javna glasila, ali dozvoljava uee stranog kapitala u procentu do 49% u njima24.
Zakoni Posavskog, Hercegbosanskog i Zapadnohercegovakog kantona ne
sadre odredbe o vlasnitvu u medijima, ali preciziraju obavezu za pravna lica
koja obavljaju djelatnost javnog saoptavanja da nadlenom ministarstvu svake
Osnivai javnih medija, pak, mogu biti samo pravna lica koja radi obavljanja informativne djelatnosti osnuju parlamenti samostalno, zajedniki ili u saradnji s drugim fizikim ili pravnim licima. Navedeno prema: Usvojen Zakon o medijima, Novosti o medijima
br. 11, serija I, Sarajevo, 27. jula 1998. godine.
22
23
24
103
PRAVO NA INFORMIRANJE
godine dostave podatke o osobama koje imaju vie od 10% dionica ili udjela,s
podatkom o broju dionica ili visini udjela.25
Nijedan kantonalni zakon ne sadri odredbu antitrustovskog karaktera, kojom
se spreava koncentracija vlasnitva u medijima, koja je uobiajena u veini
evropskih zemalja.
Svi kantonalni zakoni predviaju obavezu uvanja novinskih i audio i video snimaka radi ostvarivanja prava na ispravku ili odgovor zainteresovanih lica. Rokovi
koji su u tu svrhu predvieni razliiti su. Kreu se od dvadeset dana u Bihau, trideset dana u Sarajevu i Zenici, dok je u zakonima Posavskog, Hercegbosanskog
i Zapadnohercegovakog kantona taj rok odreen posebnim zakonom koji nije
imenovan.
Osam kantonalnih zakona razlikuje se i po kaznenim odredbama koje su predviene za distribuciju pornografskog materijala, odbijanje objavljivanja sadraja
hitne naravi, neuvanje video i audio materijala, odbijanje objavljivanja ispravke
informacije na osnovu pravosnane presude, zbog prekraja odgovornih lica u
medijima, prekraja izdavaa, za institucije koje odbijaju davanje informacija, a
da za to nemaju zakonsko opravdanje.
Kazne koje su predviene vrlo su neujednaene; ono to je u jednom zakonu
predvieno kao nedozvoljeno ponaanje sasvim je prihvatljivo u drugom.
25
104
Normativna rjeenja donesena na inicijativu ili pod pritiskom meunarodne zajednice imala su za cilj da unaprijede pravo na informisanje u BiH i istovremeno
uspostave standarde uporednog prava u ovoj oblasti. Norme prava na informisanje istovremeno su donosili i lokalni organi i organi meunarodne zajednice.
Konkurencija normativne nadlenosti imala je za posljedicu vrlo ivu zakonodavnu aktivnost u ovoj oblasti26 koju rjeenja postavljena inicijalnim konceptom, sasvim izvjesno, nisu mogla predvidjeti. Brojnost normi koje meusobno
konkuriu dovodi do pitanja koje su od njih opravdane.
Svojevrstan odgovor na to pitanje daje Zakon o prestanku vaenja Zakona o medijima Kantona Sarajevo27.
Odluka Skuptine Kantona Sarajevo da donese ovaj Zakon obrazloena je
donoenjem Zakona o slobodi pristupa informacijama, Zakona o zatiti od
klevete i izmjeni u dijelu koji se odnosi na ovu oblast u krivinim zakonima, te
donoenje Zakona o komunikacijama28.
Pored ovoga, Skuptina je konstatovala da je osnovana Nezavisna komisija za
medije (IMC), koja je potom prerasla u Regulatornu agenciju za komunikacije
(RAK) kao nezavisno tijelo koje je nadleno za sva pitanja iz elektronskih medija, ukljuujui i izdavanje licenci za emitovanje radio i televizijskih programa i
voenje registara svih radio i televizijskih stanica na podruju BiH.
Na prijedlog IMC-a, sve asocijacije novinara u BiH donijele su i potpisale Kodeks
za tampu, kojim su regulisana najvanija pitanja iz domena tampanih medija,
a potom je formirano i Vijee za tampu, ime je, praktino, zaokruen normativni okvir autonomnog prava za tampane medije. Istovremeno, RAK je donio
nekoliko kodeksa i smjernica u vezi s medijima. Na ovaj nain, stav je Skuptine,
bila su regulisana sva pitanja u odnosu na medije koja su najveim dijelom bila
obuhvaena Zakonom o medijima Kantona Sarajevo.
Moda bi kantoni koji jo uvijek insistiraju na svojoj nadlenosti u domenu prava na informisanje trebali da razmotre mogunost koju je iskoristila Skuptina
Kantona Sarajevo da se u cilju efikasnije i uspjenije regulacije ove oblasti
nadlenost za njeno regulisanje prenese na vii nivo.
Pravo na informisanje treba preglednu, jasnu i operativnu legislativu. Njen
sadraj treba biti realno ukorijenjen u ambijent u kome e se realizovati.
Vidjeti: Zakon o javnom informisanju, Sl. glasnik USK 8/00; Zakon o javnom informisanju, Sl. novine TK 15/00; Zakon o medijima, Sl. novine KS 10/02; Zakon o medijima, BPKG
17/00.
26
27
28
PRAVO NA INFORMIRANJE
Umjesto preciznog regulisanja, bolje je opredijeliti se za normiranje putem pravnih standarda, koji e biti tumaeni autonomnim i evolutivnim metodom.
Uporednopravne standarde treba prihvatati, ali uz nunu korekciju polja slobodne procjene. Pravo na informisanje imenuje se i kao sloboda informisanja.
U tom smislu do slobode treba dorasti, dozreti i slobodu osvojiti. Bolje i savremenije pravne norme koje nisu odraz drutvene stvarnosti nee slobodu uiniti
veom, niti pravo djelotvornijim. Izvjesnije je da u tome nee uspjeti.
106
Mehmed Halilovi
Zakon o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini1 usvojen je 18. oktobra 2000. godine u Zastupnikom domu i 23. oktobra u Domu naroda Parlamenta
BiH. Zakon je objavljen 17. novembra iste godine u Slubenom glasniku BiH broj
28/00. Zakon je dopunjavan dva puta, prvo 2006. godine (Slubeni glasnik broj
45/06), kada je umjesto dopisa uvedena obaveza javnih organa da donose rjeenja
i potom 2009. godine (Slubeni glasnik broj 102/092), kada su propisane novane
sankcije za javne organe i pojedince koji onemoguavaju pristup informacijama.
Zakon o slobodi pristupa informacijama u Republici Srpskoj3 usvojen je u
Narodnoj skuptini i objavljen 18. maja 2001. godine u Slubenom glasniku
RS broj 20/01. Zakon o slobodi pristupa informacijama Federacije BiH4 usvojen
je u oba doma Parlamenta FBiH i objavljen u Slubenim novinama Federacije
broj 32/01, 24. jula 2001. godine. Primjena oba zakona u entitetima odloena
je za est mjeseci (tzv. period prilagoavanja i priprema za primjenu), tako da
se Zakon u RS primjenjuje od 27. novembra 2001. godine, a u FBiH od 1. februara 2002. Zakon Bosne i Hercegovine nije predvidio odgodu i poetak njegove
primjene vezuje se za osmi dan od dana objavljivanja.
Zakoni o slobodi pristupa informacijama u RS i u FBiH nisu dosad mijenjani, iako
postoje i potreba i prijedlozi za njihove izmjene.
Zakon o izmjenama i dopunama zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH (Sarajevo, decembar 2009. godine), Slubeni glasnik BiH broj 102/09, stupio na snagu u
decembru 2009. godine.
2
3
Zakon o slobodi pristupa informacijama u RS (Banja Luka, maj 2001. godine), Slubeni
glasnik RS broj 20/01, stupio na snagu 18. maja 2001. godine.
4
Zakon o slobodi pristupa informacijama u FBiH (Sarajevo, juli 2001. godine), Slubeni
glasnik FBiH broj 32/01, stupio na snagu 24. jula 2001. godine.
107
PRAVO NA INFORMIRANJE
108
ZoSPI ne olakava novinarima dobivanje informacija u svakodnevnom prikupljanju vijesti, s obzirom na propisane
rokove za dostavljanje traenih informacija (15 dana), ali omoguava pristup
informacijama i uvid u dokumente u
sluajevima dugoronijih istraivakih
pria, pred kojima ne postoji imperativ
brze produkcije.
PRAVO NA INFORMIRANJE
i bez zahtjeva graana, kao to su one koje se tiu budeta, redovnih aktivnosti
i politikih odluka.
U skladu s meunarodnim standardima, ZoSPI omoguava pristup informaciji u
posjedu javnih vlasti bez obzira na oblik ili karakteristike, kao i na to kada je sainjena i kako je klasifikovana. Na ovaj nain se i informacije i dokumenti koji mogu
imati oznake i klasifikacije kao vrlo tajno, tajno ili povjerljivo, odnosno interno
(nazivi i oznake tajnosti prema Zakonu o zatiti tajnih podataka, lan 19, Slubeni
glasnik BiH broj 54/05) mogu potencijalno otkriti, pogotovo u dijelu na koji se ne
mogu primijeniti propisani izuzeci (o tome opirnije u Osmom poglavlju).
Ukratko, pravo pristupa se odnosi na sve informacije bez obzira na oblik u kojem
se nalaze (na primjer: pisani dokumenti, elektronske informacije i podaci, audio
ili video zapisi itd.), na njihov izvor (da li ih je izradio javni organ ili neko drugi),
datum kad su nastale ili kako su klasifikovane.
111
ZoSPI, dakle, izriito derogira odredbe drugih zakona koji se odnose na klasifikaciju bezbjednosti odreenih informacija i dokumenata. injenica da je neki dokument oznaen kao tajni ili povjerljivi i slino nije odluujua kod odreivanja
da li je u skladu sa ZoSPI dokument izuzet od otkrivanja. ZoSPI, takoe, izriito
zahtijeva da zakonski akti doneseni nakon ovoga zakona, a ija svrha nije izmjena
ovoga zakona, nee ograniiti prava i obaveze utvrene ovim zakonom.
PRAVO NA INFORMIRANJE
Zakon o krivinom postupku FBiH (Sarajevo, august 2003. godine), Slubene novine
FBiH broj 35/03, 37/03 i 56/03, stupio na snagu 1. augusta 2003. godine.
10
Zakon o Poreznoj upravi FBiH (Sarajevo, 2002. godine), Slubeni glasnik FBiH broj 33/02,
stupio na snagu 17. jula 2002. godine; Zakon o Poreznoj upravi FBiH (Sarajevo, 2004.
godine), Slubeni glasnik FBiH broj 28/04, stupio na snagu 2004. godine, dostupno
na http://www.pufbih.ba/hr/zakon-o-poreznoj-upravi (pristupljeno 26. marta 2012.
godine).
11
112
Drugi primjer: Zakon o radu FBiH u lanu 70. odreuje da pojedinane isplate
plate nisu javne12. Na isti nain i s potpuno istom formulacijom odredio se i
Zakon o radu Republike Srpske13 u lanu 96.
Zakon o radu u institucijama BiH14 nema takvu odredbu. Ali to nije smetalo
poslanicima i delegatima u Parlamentu BiH da 2010. godine odbiju zahtjev nevladinih organizacija i Centra civilnih inicijativa da objave svoje plate, pozivajui
se na Zakon o radu u institucijama BiH. Na ovaj je nain Zakon o slobodi pristupa
informacijama u BiH automatski stavljen van snage, mada to zvanino niko nikada nije saoptio. Ali, ak i da postoji takva odredba u Zakonu o radu u institucijama Bosne i Hercegovine, ona ne moe imati nikakva opravdanja s obzirom na
tu vrstu informacija o platama visokih funkcionera plaenih iz budeta.
Trei primjer: Zakon o krivinom postupku FBiH u lanu 227. odreuje postupak
davanja podataka iz krivine prijave:
1. Podaci iz krivine/kaznene evidencije mogu se dati sudovima, tuilatvima
i organima unutranjih poslova u vezi s krivinim postupkom koji se vodi protiv osobe koja je ranije bila osuivana, kao i nadlenim organima za izvrenje
krivinopravnih sankcija i nadlenim organima koji uestvuju u postupku davanja amnestije, pomilovanja ili brisanja osude.
2. Podaci iz kaznene evidencije mogu se, na obrazloeni zahtjev, dati i dravnim organima ako jo traju odreene mjere sigurnosti ili pravne posljedice osude.
3. Graanima se, na njihov zahtjev, mogu davati podaci o njihovoj osuivanosti ili
neosuivanosti ako su im ti podaci potrebni radi ostvarivanja njihovih prava.
4. Niko nema pravo traiti od graana da podnose dokaze o svojoj osuivanosti,
odnosno neosuivanosti.
5. Odredbe st. od 1. do 4. ovog lana su posebne odredbe koje se odnose i na Zakon
o slobodi pristupa informacijama Federacije Bosne i Hercegovine.
Premda je Zakon o slobodi pristupa informacijama FBiH lex specialis, zakonodavac je u ovom sluaju dao posebnost kasnije donesenom Zakonu o krivinom
postupku u odnosu na ZoSPI. Na ovaj je nain vlast devalvirala sopstveni Zakon
Zakon o radu FBiH (Sarajevo, 2000. godine), Slubeni glasnik FBiH broj 43/99 i 32/00,
stupio na snagu 2000. godine.
12
Zakon o radu RS (Banja Luka, 2007. godine), Slubeni glasnik RS broj 20/07, stupio na
snagu 2007. godine.
13
Zakon o radu u institucijama BiH, Slubeni glasnik BiH broj 26/04, 7/05 i 48/05, stupio
na snagu 2005. godine.
14
113
PRAVO NA INFORMIRANJE
15
114
Premda se ovom zakonu (Zakonu o Poreznoj upravi FBiH) daje posebnost u odnosu na druge zakone, ona se ne moe tumaiti na nain na koji to ini Porezna
uprava FBiH, jer se ta posebnost odnosi na precizno utvrene oblasti i ne odnosi
se na pravo na slobodan pristup informacijama.
PRAVO NA INFORMIRANJE
U praksi se, meutim, deava suprotno od ovoga i dobar broj zakona usvojenih u
posljednjih nekoliko godina reducira prava koja ZoSPI uspostavlja, ime se ZoSPI
potpuno relativizira.
Kao to se vidi iz navedenih primjera, neki od tih zakona unaprijed i automatski
iskljuuju odreene vrste informacija (informacije za koje nema opravdanja da
budu tretirane kao tajne i povjerljive, informacije o platama javnih slubenika i
poslanika, davanje podataka iz krivine evidencije, odnosno informacije o poreznom obvezniku koje imaju porezni organi itd.).
Istina, u prijelaznim i zavrnim odredbama ZoSPI izuzeti su generalno zakoni
o sudskom postupku, to znai i ZKP (Zakon o krivinom postupku), ali tako
to se istie da se ovim zakonom (Zakonom o slobodi pristupa informacijama
BiH, primjedba Internewsa) ne umanjuju prava i obaveze osoba koje se odnose
na pristup informacijama kako je regulirano zakonima o sudskom postupku,
ukljuujui dokazni postupak
Kao i slini zakoni u svijetu, ZoSPI predvia, dakle, da je opravdano neobjavljivanje
informacija jedino ukoliko je odluka o tome zasnovana na rjeavanju od sluaja
do sluaja, i na ocjeni sadraja traene informacije, a ne na ocjeni vrste informacije, te ukoliko je proveden postupak ispitivanja javnog interesa. Ispitivanje javnog
interesa se dodatno temelji na principu objavljivanja traene informacije bez obzira i na utvrene izuzetke ako je to opravdano javnim interesom.
Javni organi ne mogu javnosti uskratiti ni one dokumente koji su oznaeni kao
vrlo tajno, tajno, povjerljivo i interno po principu automatizma. Premda
takva oznaka moe biti relevantna pri odluivanju da li se na takve informacije
moe primijeniti jedan od tri predviena izuzetka u ZoSPI, ona sama po sebi nije
dovoljna za odbijanje pristupa informacijama na osnovu ovog zakona.
Rjeavanje svakog pojedinanog zahtjeva (bez mogunosti automatske primjene ogranienja) i ocjenjivanje sadraja, a ne vrste informacija, dva su kljuna
principa modernih zakonodavstava o slobodi pristupa informacijama i predstavljaju opteprihvaeni meunarodni standard. Na tom stanovitu je zasnovan i ZoSPI, ali, kako se vidi i na ovim primjerima, nisu i ostali navedeni zakoni.
Paradoksalno je, takoe, da su kako ovaj zakon (ZoSPI) tako i neki drugi zakoni
proglaeni kao lex specialis.
Preporuke za izmjenu ZoSPI davali su u vie navrata Ombudsmeni Federacije
Bosne i Hercegovine i nevladine organizacije, meu kojima Transparency
International, Udruenje BH novinari i druge.
116
Izmeu tri zakona ove vrste u Bosni i Hercegovini postoje i odreene razlike.
Najznaajnije su dvije, i odnose se na njihovu neusaglaenost o formi pisanog
odgovora javnih organa (dopisobavjetenjerjeenje) i o sankcijama, a najvea
manjkavost je to to dva od tri zakona (Zakon BiH i Zakon FBiH) imaju nedovoljno
precizne odredbe o albenom postupku u sluaju kada je zahtjev odbijen, odnosno, to trei zakon (u RS) nije uopte predvidio albeni postupak.
Od ova tri zakona, jedino je ZoSPI u Federaciji od samog poetka propisao
obavezu javnog organa da povodom svakog zahtjeva donosi rjeenje i da u
njemu naznai pravnu pouku (pravo albe). Ni ovaj zakon, meutim, nije odredio kome se upuuje alba, osim to se u prelaznim i zavrnim odredbama
(lan 25. taka 1) pozvao na Zakon o upravnom postupku16 kao jedan od zakona
koji se primjenjuju na sve javne organe u smislu ovog zakona. Tokom primjene
Zakona uoeno je u ovom dijelu pravo arenilo i nesnalaenje javnih organa.
ZoSPI Bosne i Hercegovine obavezivao je od prve godine njegove primjene
javne organe da jedino dopisom obavjetavaju podnosioca zahtjeva o pravu
na pristup informacijama, odnosno o odluci o izuzeu od objavljivanja. Kako
dopis/obavjetenje ne spada u upravne akte, takav je nain neobavezujui i ne
omoguava albeni postupak u sluaju nedavanja informacija. Ovaj je zakon
promijenjen u tom dijelu 2006. godine17 i od tada su javni organi na nivou BiH
obavezani na donoenje rjeenja.
ZoSPI u Republici Srpskoj predvia odgovor u formi dopisa i obavjetenja i do
sada nije promijenjen. Zakon ne predvia albeni postupak, to je njegov najvei
nedostatak, ve samo mogunost obraanja ombudsmenu RS (institucija koja je
31. marta 2010. prestala s radom).
S obzirom na injenicu da sva tri zakona omoguavaju podnosiocima zahtjeva za
pristup informacijama da se obraaju instituciji ombudsmena na odgovarajuem
nivou (u Federaciji BiH, u Republici Srpskoj i u Bosni i Hercegovini), nakon ukidanja
institucija ombudsmena na nivou oba entiteta, ova bi promjena mogla dovesti do
novih tekoa i nesporazuma (i) zbog neusaglaenosti tri zakona. Do kraja 2009.
do kada su radile obje entitetske institucije ombudsmena, najvie albi i najvie
iskustava su imali Ombudsmeni Federacije BiH, koji su, u prosjeku, godinje dobijali izmeu 130 i 160 albi graana, od kojih su najvei broj (u prosjeku 9296 procenata) rijeene pozitivno i podnosioci zahtjeva konano dobijali traene informacije, odnosno, odgovarajue rjeenje koje im je omoguavalo redovni albeni
Zakon o upravnom postupku (Sarajevo, 25. juna 2002. godine), Slubeni glasnik BiH
broj 29/02, stupio na snagu 2002. godine.
16
Zakon o izmjenama i dopunama zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH (Sarajevo, 2006. godine), Slubeni glasnik BiH broj 45/06, stupio na snagu 2006. godine.
17
117
PRAVO NA INFORMIRANJE
18
19
118
Jo jedan od identificiranih nedostataka u implementaciji ZoSPI jeste nepostojanje sistema monitoringa njegove primjene. Iako ZoSPI propisuje da sve javne
institucije i preduzea imaju obavezu dostavljati informacije o broju primljenih
zahtjeva vezanih za ZoSPI i o nainu njihovog rjeavanja instituciji Ombudsmena,
taj sistem do danas nije zaivio u punoj mjeri i tek mali broj javnih organa ispunjava tu obavezu.
Analizom tromjesenih statistikih podataka organa vlasti moe se zakljuiti da dio
javnih organa u svojim kvartalnim izvjetajima navodi imena i druge pojedinosti
o podnosiocima zahtjeva za pristup informacijama, to nije u skladu sa Zakonom.
Naime, nema nikakvog razloga u ovim statistikim izvjetajima navoditi i tu vrstu
podataka, jer to nije zakonska obaveza i, uz to, moe djelovati obeshrabrujue na
sve graane jer nema nikakvog razloga da se vodi takva vrsta evidencije o tome da
li su i kome postavili zahtjeve za slobodan pristup informacijama.
20
119
Pored ve navedenih nedostataka u primjeni ZoSPI, nerazvijenost komunikacijskih kapaciteta javnih institucija ili sporost procedura pri traenju informacija
predstavljaju ograniavajui faktor u pristupu informacijama.
Poglavlje 5
KLEVETA I MASOVNI MEDIJI
Prije samo sedam godina, 2004, Bosna i Hercegovina je zauzimala izuzetno visoko 21. mjesto na listi zemalja po medijskim slobodama francuske organizacije
Reporters sans frontiers1. Tome su najvie doprinijeli medijski zakoni koji su
do tada usvojeni. To se prije svega odnosi na zakone o zatiti od klevete (dva
zakona na nivou dva entiteta i slian zakon na nivou Distrikta Brko)2 i na zakone
o slobodi pristupa informacijama (ukupno tri zakona na tri nivoa)3. Iako su ti zakoni na snazi i danas, pozitivne ocjene o medijskim slobodama su nakon toga
zamijenjene kritinijim, pa i negativnim ocjenama zbog sve loijeg politikog i
ekonomskog ambijenta. To se naroito odnosi na period od 2006. godine, otkad
poinju i neadekvatne primjene veine medijskih zakona (posebno Zakona o
javnim servisima4 i Zakona o komunikacijama5).
Zakoni o zatiti od klevete, uz zakone o slobodi pristupa informacijama, bili su i
ostali gotovo jedina svijetla taka na medijskoj i politikoj sceni do danas, kako
po svom sadraju i pozitivnim porukama tako i po utjecaju na sudsku i novinarsku praksu. Usto, ovi su zakoni o zatiti od klevete bili na svoj nain revolucionarni kao prvi nacionalni zakoni u Evropi koji su i u normativnom i u praktinom
smislu potpuno dekriminalizirali klevetu i uvredu.
Vidi: Freedom Press Index 2004, Reporters Without Borders, http://en.rsf.org/pressfreedom-index-2004,550.html (pristupljeno 6. decembra 2011. godine).
Zakon o zatiti od klevete RS (Banja Luka, juli 2001. godine), Slubeni glasnik RS broj
28/94, stupio na snagu 1. augusta 2001. godine; Zakon o zatiti od klevete FBiH (Sarajevo,
2003. godine), Slubene novine FBiH broj 19/03, stupio na snagu 2003. godine;
Zakon o zatiti od klevete Brko Distrikta Bosne i Hercegovine (Brko, 2003. godine),
Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH broj 14/03, stupio na snagu 2003. godine, http://
www.skupstinabd.ba/zakoni/70/h/Zakon%20o%20zastiti%20od%20klevete-Sl.
glasnik%20Brcko%20DC,br.14-03.pdf (pristupljeno 17. januara 2012. godine).
2
3
Zakon o slobodi pristupa informacijama u BiH (Sarajevo, oktobar 2000. godine), Slubeni
glasnik BiH broj 28/00, stupio na snagu 17. novembra 2000. godine; Zakon o slobodi
pristupa informacijama u FBiH (Sarajevo, juli 2001. godine), Slubeni glasnik FBiH broj
32/01, stupio na snagu 24. jula 2001. godine; Zakon o slobodi pristupa informacijama u
RS (Banja Luka, maj 2001. godine), Slubeni glasnik RS broj 20/01, stupio na snagu 18.
maja 2001. godine.
4
Zakon o Javnom radio-televizijskom servisu BiH (Sarajevo, decembar 2005. godine),
Slubeni glasnik BiH broj 92/05, stupio na snagu 28. decembra 2005. godine; Zakon o
Javnom servisu radio-televizije FBiH (Sarajevo, juli 2008. godine), Slubeni glasnik FBiH broj
48/08, stupio na snagu 6. augusta 2008. godine; Zakon o Radio-televiziji RS (Banja Luka, maj
2006. godine), Slubeni glasnik RS broj 49/06, stupio na snagu 11. maja 2006. godine.
5
Zakon o komunikacijama (Sarajevo, septembar 2003. godine), Slubeni glasnik BiH broj
31/03, stupio na snagu 21. oktobra 2003. godine.
123
Vidi: Odluka kojom se proglaava Zakon o zatiti od klevete Federacije Bosne i Hercegovine,
http://www.ohr.int/decisions/mo-hncantdec/default.asp?content_id=28424
(pristupljeno 6. decembra 2011. godine).
Ibid.
124
Ibid.
125
t ;
BLPOPPCMJHBDJPOJNPEOPTJNB(Slubeni list SFRJ broj 29/78, 39/85 i 57/89,
Slubeni list RBiH broj 2/92, 13/93 i 13/94 i Slubeni glasnik Republike Srpske
broj 17/93 i 3/96).
i veoma blage krivine kazne znai da osoba ima kriminalni dosje i to ima
zastraujui efekt za medije.
Iako je dekriminalizacija klevete tendencija meunarodnog prava i preporuena
je od Vijea Evrope, zasad ne postoji meunarodno obavezujui pravni akt koji
takvu obavezu propisuje. U tom smislu, Rezolucija Parlamentarne skuptine
Vijea Evrope11 Ka dekriminalizaciji klevete 1577 (2007) izriito navodi da drave
trebaju precizno definisati pojam klevete u svojim zakonima, kako bi se izbjegle
proizvoljne primjene zakona.
U velikom broju drava lanica Vijea Evrope,
kao i u skoro svim dravama koje su nai susjedi, oblast klevete jo uvijek je regulisana
u krivinopravnom zakonodavstvu.12 U nekim dravama u kojima su uvrede i klevete
iskljuivo predmet graanske parnice donose se presude o naknadama tete u veoma
visokim iznosima, to po ocjenama eksperata predstavlja ozbiljnu prijetnju slobodi medija. Primjer za to je Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje te naknade nekada
iznose stotine hiljada funti najvie u odnosu na ostale lanice Vijea Evrope.
Studija Centra za drutvene i pravne studije Oksfordskog univerziteta iz 2008.
godine pokazala je da su presuene odtete za klevetu i ukupni sudski trokovi
u Engleskoj 140 puta vei od evropskog prosjeka.13
Novinari i drugi graani koji
javno izraavaju stav u demokratskom drutvu ne treba da zbog svog stava budu
osuivani kao kriminalci.
11
Krajem juna 2011. godine u Crnoj Gori je donijet Zakon o izmjenama i dopunama
krivinog zakonika kojim je izvrena dekriminalizacije klevete.
12
13
126
Visoke zatvorske kazne za klevetu predviene su zakonima Moldavije (sedam godina), Slovake (pet godina) i Turske (etiri godine). U krivinom zakonu Kraljevine Norveke predviena je kazna zatvora za zatitu kraljevske
porodice do pet godina. Meutim Norveka nije primjenila krivini zakon
u oblasti klevete od 1993. godine. Takoe su u Poljskoj predviene kazne
zatvora do deset godina za javnu uvredu poljske nacije, republike Poljske i
njenog politikog sistema i najviih dravnih organa.
14
127
Prema istom izvoru, najvie je tubi podneseno protiv izdavaa Dnevnog avaza
i drugih izdanja iste izdavake kue, potom protiv izdavaa i urednika Slobodne
Bosne, Dana i Osloboenja. Po broju tubi na prvom su mjestu bili politiari i
dravni dunosnici na svim nivoima vlasti i odmah nakon njih bivi i sadanji novinari, odnosno izdavai. Pojedinano, najvie tubi (vie desetina svake godine)
podnio je izdava i vlasnik Dnevnog avaza protiv novinara, urednika i izdavaa
konkurentskih novina, to je kljuna injenica koja nije promijenjena ni do danas,
a potom vlasnik i izdava Osloboenja. Neuporedivo najvie tubi su njihove
meusobne tube, to je specifino za Bosnu i Hercegovini i veoma rijetko u zemljama regije.
Prve dvije godine primjene ovih zakona karakteristine su i po visini odtetnih
zahtjeva u tubama za klevetu koje su u cjelini bile enormno visoke (od 20.000
do 200.000 KM), s tim da su neke dostizale i milionske iznose, to je vjerovatno rezultat nerealnih oekivanja i neiskustva pravnika i advokata koji su pisali
prve tube. Kasnije su ti odtetni zahtjevi bili znatno umjereniji. Na smanjenje
apetita podnositelja tubi utjecala je sudska praksa (presuena obeteenja u
prosjeku su bila relativno ograniena od jedne do pet-est hiljada KM, odnosno
vrlo rijetko deset-petnaest ili dvadeset hiljada KM) i visina sudskih trokova (sudske takse su u srazmjeru s traenom visinom odtetnih zahtjeva).
Mada su ovi zakoni usvojeni od 2001. do 2003. godine, prve presude donesene su
tek u 2004. godini. Prevashodni razlog za ovo stanje predstavlja neiskustvo i nepripremljenost sudija i drugih uesnika u ovim sudskim postupcima. Na neki nain,
sudovi su izbjegavali donoenja odluka i predmeti ove vrste su sporo rjeavani
do donoenja novih entitetskih zakona o parninom postupku. Naime, ovim procesnim zakonima je znatno ubrzan prvostepeni parnini postupak i ograniena
mogunost odlaganja roita i drugih naina za odugovlaenje postupka.
Stoga su prve presude u kantonalnim sudovima u Federaciji po tubama za klevetu donesene poetkom 2004. godine. U prvobitnom tekstu federalnog zakona bilo je odreeno da su za suenje u prvom stepenu u predmetima naknade
tete zbog klevete, ukoliko je do izraavanja dolo u medijima, nadleni kantonalni sudovi. Budui da su predmeti u kojima sporno izraavanje nije objavljeno
u medijima veoma rijetki, kantonalni sudovi su po pravilu odluivali u prvom
stepenu, pa je drugostepeni sud bio Vrhovni sud Federacije BiH, zahvaljujui
emu sada postoji odreena sudska praksa Vrhovnog suda.
U Republici Srpskoj je situacija drugaija, poto su od samog poetka primjene
Zakona u prvom stepenu sudili osnovni sudovi. Nakon izmjena Zakona o zatiti
od klevete FBiH, nadlenost u prvom stepenu je i u Federaciji prebaena na
opinske sudove, to je i logino.
Zbog nedostatka domae sudske prakse, bilo je neophodno direktno primjenjivati
meunarodne standarde iz ove oblasti, posebno standarde sadrane u Evropskoj
128
Koliko su zakoni o zatiti od klevete donijeli dobrog i loeg u javnom i medijskom ivotu u Bosni i Hercegovini do danas?
Na samom poetku sudovi su s prilinom dozom opreznosti i nepovjerenja, pa i
nerazumijevanja uli u ove postupke. S druge strane, novinari su imali prevelika
oekivanja (manje tubi i minimalna obeteenja), kao to su ih, ali sa suprotnim
motivom, imale i javne linosti, koje su sudskim putem traile zatitu vlastitog
ugleda, dostojanstva i privatnosti (maksimalna obeteenja).
Ta faza pripada ve prolosti i u cjelini gledano, u nepunih deset godina sudska praksa donijela je mnogo vie pozitivnih nego negativnih iskustava. Sada je
znatno manje tubi (od 2010. do poetka 2012. u BiH manje od stotinu), zahtjevi
za obeteenjem su neuporedivo umjereniji i broj presuda u kojima je usvojen
tubeni zahtjev nije vei od tridesetak procenata u odnosu na broj tubi.
Na osnovu ovog se moe zakljuiti da su sudovi uglavnom odbacili neodmjerene apetite oklevetanih javnih linosti i da su se, s druge strane, mediji i novinari
u veoj mjeri profesionalizirali. Neki su to uinili pod teretom sudskih presuda i
dosuenih naknada tete. Moe se primijetiti da veina medija (ukljuujui i televizije i novine koje to nikad ranije nisu radile) sada redovno objavljuju ispravke
i izvinjenja. Razlog je vrlo jednostavan, jer oba zakona o zatiti od klevete istiu
da ispravke i izvinjenja, uz ostalo, predstavljaju elemente prema kojima se cijeni
dobronamjernost i profesionalni odnos novinara i medija.
Smanjenju tubi indirektno su doprinijeli i sami novinari. Najkrae reeno, shvatili
su da se neprofesionalno postupanje ne isplati. Nije dobro ni za ugled medija ni
za njihovo finansijsko stanje, makar dosuene naknade tete i ne bile ba visoke.
t & WSPQTLJ TVE QSVB OBSPJUV [BUJUV QSBWV OB TMPCPEV J[SBBWBOKB NFEJKJNB
i novinarima zbog njihove drutvene uloge psa uvara u demokratskom
drutvu i doputa njihovo kanjavanje ako je opravdano samo naroito
vanim razlozima;
t & WSPQTLJTVEKFVTQPTUBWJPJOBFMPQSFNBLPKFNTVHSBOJDFEPQVUFOFLSJUJLF
ire kada su u pitanju politiari, odnosno funkcioneri javne vlasti, jer se oni
svjesno izlau javnom nadzoru, kako novinarima tako i cjelokupnoj javnosti i u
skladu s tim moraju pokazati vei stepen tolerancije;
t & WSPQTLJTVEKFVTQPTUBWJPJTUBOEBSEQSFNBLPKFNWMBEB WMBTU
NPSBPUSQKFUJ
vei stepen kritinosti jer njen dominantni poloaj nalae suzdranost pri
posezanju za kaznenim mjerama, naroito ako postoje drugi naini odgovaranja na neopravdane napade i kritike;
t & WSPQTLJTVEQSBWJCJUOVSB[MJLVJ[NFVJOKFOJDBJNJMKFOKB WSJKFEOPTOPHTVEB
jer se istinitost injenica moe dokazati, ali ne i istinitost vrijednosnog suda.
Kljuni principi podsticanja prava na slobodu izraavanja u oba zakona formulisani su u 1. i 2. lanu (Zakon u RS-u), odnosno u 2. i 3. lanu (Zakon u FBiH i Zakon u DB-u). U njima se15, naime, u drugom (b) stavu istie da pravo na slobodu
izraavanja titi sadraj izraavanja, kao i nain na koji je iznesen i ne primjenjuje
se samo na izraavanja koja se smatraju pohvalnim ili neuvredljivim, nego i na
izraavanja koja mogu uvrijediti, ogoriti16 ili uznemiriti17. Ovaj princip je utemeljen na nekoliko presuda Evropskog suda za zatitu ljudskih prava (presude u
predmetima Handyside protiv UK, iz 1991. godine, The Observer i Guardian protiv
UK, iz 1992. godine, Prager i Oberschlick protiv Austrije, iz 1995. godine18), u kojima
se dodatno istie da je ovo nuno zbog pluralizma, tolerancije i irokogrudnosti,
bez kojih nema demokratskog drutva.
U narednom lanu triju zakona u BiH se dodatno istie da se Zakon tumai na
takav nain da se primjenom njegovih odredbi u najveoj mjeri obezbjeuje
princip slobode izraavanja19.
Novi zakoni, kao to se vidi, ohrabruju slobodnu tampu i slobodu izraavanja, pa
i izraavanja koja mogu uvrijediti, okirati ili uznemiriti. Ali to je tek jedna strana
medalje. Druga obuhvata definicije odgovornosti medija i novinara. Novinari e
odgovarati i snositi posljedice za klevetu ukoliko su namjerno ili iz nepanje iznijeli ili pronijeli izraavanje neistinite injenice20, odnosno ako prouzrokuju tetu
ugledu fizikog ili pravnog lica iznoenjem ili pronoenjem izraavanja neeg
neistinitog21. Od novinara i tampe se, dakle, trai razumno ponaanje u skladu s
profesionalnim kodeksom i postupanje koje nije zlonamjerno.
Novinari se, meutim, mogu odbraniti i kad objave neistinite informacije koje
sadre klevetu ako su ispunjena dva uvjeta: dobre namjere i postupanje
u skladu s najviim profesionalnim standardima. Karakteristino je da su se
u svim takvim presudama sudovi pozivali na Kodeks za tampu novinara BiH,
odnosno na Kodeks Regulatorne agencije za komunikacije o emitovanju radio
15
16
Zakon o zatiti od klevete FBiH (Sarajevo, 2003. godine), Slubene novine FBiH broj
19/03, stupio na snagu 2003. godine.
17
18
19
20
Zakon o zatiti od klevete RS (Banja Luka, juli 2001. godine), Slubeni glasnik Republike
Srpske broj 28/94, stupio na snagu 1. augusta 2001. godine, lan 5. stav 1.
21
131
t Q
PTUVQBL[BLMFWFUVvVTSFETUWJNBKBWOPHJOGPSNJSBOKBiTFTNBUSBIJUOJN PWP
je predvieno samo u Zakonu o zatiti od klevete u Federaciji BiH, dok Zakon
u RS-u nema takvu odredbu).
22
23
24
132
133
KL E VE TA U SU DSKOJ PR AKSI
Mladen Srdi
POJAM KLEVETE
Kleveta se u teoriji esto definie kao neistinita informacija koja teti ugledu
druge osobe ili kao nezakonit in namjere i nepanje kojim se uzrokuje povreda
druge osobe putem iznoenja ili irenja neistinitih injenica treoj osobi. Prema
Zakonu o zatiti od klevete RS-a, kleveta je zapravo iznoenje ili pronoenje
neeg neistinitog to moe koditi ugledu nekog lica, a Zakon Federacije
klevetu definie kao radnju nanoenja tete ugledu fizikog ili pravnog lica
iznoenjem ili pronoenjem izraavanja neistinitih injenica identifikovanjem
tog fizikog ili pravnog lica treem licu.
Ova zakonska definicija klevete podrazumijeva da pored istinitih postoje i neistinite injenice, to zbunjuje mnoge koji s pravom smatraju da ukoliko neka
injenica nije istinita, onda to i nije injenica. Meutim, ova lingvistika protivrjenost nema velikog utjecaja na primjenu zakona u praksi.
Predmet pronoenja ili iznoenja mogu biti samo tvrdnje koje se odnose na
odreeni dogaaj, objektivna stanja, radnje, pojave i slino ija se istinitost
moe objektivno utvrivati i ocjenjivati, dok se tvrdnje koje predstavljaju vrijednosne sudove ne mogu smatrati klevetom (o ovom veoma znaajnom pitanju
vie kasnije). Sadrina tvrdnji treba se odnositi na radnje, dogaaje i slino iz
prolosti ili sadanjosti, dok tvrdnje o eventualnim i buduim dogaajima ne
mogu biti pravno relevantne.
134
Dakle, kleveta postoji samo ako ono to se iznosi ili prenosi moe koditi ugledu
nekog lica, ako mu se time nanosi teta, te ako je to neistinito i usto uinjeno s
namjerom ili zbog nepanje.
135
Valja napomenuti i da iznoenje svakog vrijednosnog suda ipak ne uiva apsolutnu zatitu Evropskog suda. Naime, procjenjuje se da li je izjava injenino opravdana i iznijeta u dobroj vjeri i u javnom interesu, ili je pretjerana.
Prilikom razmatranja svakog sluaja vano je razlikovati injenice od vrijednosnih sudova. Znaaj ovog razlikovanja Evropski sud je posebno naglasio u poznatoj presudi Lingens protiv Austrije iz 1986. godine3. Ovaj sluaj je jedan od
najvanijih u praksi Evropskog suda, budui da su njime postavljeni neki osnovni standardi, koji su ak gotovo od rijei do rijei preneseni i u entitetske zakone
o zatiti od klevete i zato zasluuje veu panju.
Dakle, P. Lingens, austrijski dravljanin, po zanimanju novinar, 1975. godine je
objavio u bekom asopisu Profil dva lanka u kojima je otro kritikovao Bruna
Krajskog, koji je u to vrijeme bio savezni kancelar, zbog njegovog stava prema
voi jedne politike partije koji je tokom Drugog svjetskog rata bio lan SS-brigade, kao i zbog napada na Simona Vizentala, koji je javno govorio o politikoj
historiji tog politiara. Nakon ovoga, Krajski je pokrenuo postupak po privatnoj
tubi za klevetu.
Beki okruni sud je 26. marta 1979. godine djelimino usvojio tubeni zahtjev i
kaznio Lingensa sa 20.000 austrijskih ilinga. Poto su obje strane uloile albe,
konanom odlukom je Beki apelacioni sud 29. oktobra 1981. godine smanjio
kaznu na 15.000 ilinga.
U svom podnesku Evropskoj komisiji 19. aprila 1982. godine Lingens se alio na
osudu za djelo klevete, tvrdei da je to predstavljalo neopravdano mijeanje u
njegovo pravo na slobodu izraavanja protivno lanu 10. Konvencije.4 Evropski
sud je konstatovao da je presuda Bekog okrunog suda, koju je potvrdio Beki
apelacioni sud, kojom je Lingens osuen za klevetu, predstavljala mijeanje javne vlasti u njegovo pravo na slobodu izraavanja. Mijeanje je bilo propisano
zakonom i imalo je legitiman cilj u skladu sa lanom 10. stav 2. Konvencije.
Austrijska vlada je tvrdila da je u ovom sluaju postojao sukob prava na slobodu
izraavanja (lan 10) i prava na potovanje privatnog ivota (lan 8). Evropski
sud je, meutim, ukazao na to da se Lingensova kritika odnosila na javnu izjavu
Krajskog i njegove politike stavove, tako da nije bilo potrebe da se lan 10. ispituje u svjetlu lana 8. Konvencije.
Ispitujui proporcionalnost kazne u ovom sluaju, Evropski sud je najprije istakao
da sloboda izraavanja predstavlja jedan od osnovnih temelja demokratskog
drutva i da se ona takoer odnosi i na informacije ili ideje koje mogu biti
uvredljive, okantne ili uznemirujue. On je naglasio posebnu vanost ovih
principa kada je tampa u pitanju zadatak je sredstava javnog informisanja,
naime, da ine dostupnim informacije i ideje o politikim pitanjima, a javnost s
druge strane ima pravo da ove informacije prima. Osim toga, sloboda tampe
3
Lingens protiv Austrije (8 EHRR 407), 1986. godine, http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/
search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 29. maja 2011. godine).
4
Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i fundamentalnih sloboda (Rim, 4. novembra
1950. godine), stupila na snagu 3. septembra 1953. godine.
136
Evropski sud je u toj presudi takoer naglasio da su granice prihvatljivosti kritike politikih lidera ire od granica prihvatljivosti kritike obinih pojedinaca.
Iako i politiari uivaju zatitu u skladu sa stavom 2. lana 10, zahtjevi zatite
njihove reputacije moraju se odmjeriti u odnosu na interes da postoji otvorena
diskusija u drutvu o politikim pitanjima. Relevantni lanci u sluaju Lingens
ticali su se politikih pitanja od javnog interesa u Austriji. Sadraj i ton ovih
lanaka bili su prilino odmjereni, ali odreeni izrazi su mogli nakoditi reputaciji Krajskog. Meutim, poto se lanak ticao Krajskog kao politiara, morao
se uzeti u obzir i politiki kontekst u kome je lanak pisan, a to je postizborna
kontroverzna politika situacija.
Evropski sud je smatrao da je u ovim okolnostima kazna izreena Lingensu
predstavljala na izvjestan nain cenzuru i da bi ga vjerovatno odvratila od takvih kritikih stavova ubudue. Takva kazna je, dakle, mogla nakoditi sredstvima
javnog informisanja u obavljanju njihovog zadatka da osiguraju informacije iroj
javnosti. Evropski sud je razmotrio odluke domaih sudova u sluaju Lingens.
Sporni dijelovi lanaka su se odnosili na Lingensove vrijednosne sudove, dakle,
ticali su se njegovog prava na slobodu miljenja i saopavanja odreenih ideja.
Austrijski sudovi su, meutim, utvrivali da li je Lingens dokazao istinitost svojih
tvrdnji u skladu s lanom 111. stav 3. Krivinog zakona. Evropski sud je u vezi
s ovim naglasio da se moraju razlikovati injenice koje se mogu dokazivati
s jedne strane, i vrijednosni sudovi koji se, naprotiv, ne mogu dokazivati s
druge. Osim toga, injenice na kojima je Lingens zasnovao svoje vrijednosne
sudove bile su nesporne i on je postupao bona fide. U zakljuku je Evropski sud
istaknuo da mijeanje drave u pravo na slobodu izraavanja nije bilo neophodno da bi se zatitila reputacija drugih i da je, stoga, lan 10. povrijeen.
138
okolnostima, ukljuujui jezik koji se koristi (retorika, pretjerivanje, satira ili poruga).
U konkretnom sluaju, sporno izraavanje tuenog predstavlja njegovu kritiku djelatnosti Avaza kao medija. Tueni tako navodi da je Dnevni avaz antinovinarska
pojava, najvei karcinom u naem novinarstvu, da radi po mjeri nove bonjake
mafije, da teroriu javnost svojim natpisima, da je to pojava koja se koristi metodama lai, konstrukcija, harangi i sl., te da su medijska Al-Kaida, a koje izjave tuitelji
i navode kao injenini osnov za tubu. Poreenje rada Dnevnog avaza s karcinomom, Al-Kaidom, terorisanjem javnosti i dr. je oigledno izreeno u prenesenom
znaenju, tj. metaforino i njime se ne izraavaju injenice, ve se iznosi vrijednosni
sud, uz veliku dozu pretjerivanja. Stoga ovaj sud smatra da se radi o izraavanju
miljenja od strane tuenog. Takoer, ovaj sud je miljenja da itaoci spornih
izraavanja nisu mogli isto shvatiti doslovno, pa pretpostaviti da su tuitelji lanovi
teroristike organizacije kao to je Al-Kaida i da bukvalno teroriu javnost, poto je
pretjerivanje u izraavanju oigledno. Dakle, iako se radi o izuzetno grubim i neodmjerenim kvalifikacijama, pa i optubama, ta okolnost nije dovoljna da bi se ovo
izraavanje moglo smatrati klevetom u smislu Zakona o zatiti od klevete. Ovo tim
prije to je i lanom 2. taka b Zakona predvieno da pravo na slobodu izraavanja
titi sadraj izraavanja, kao i nain na koji je iznesen i ne primjenjuje se samo na
izraavanja koja se smatraju pohvalnim ili neuvredljivim, nego i na izraavanja koja
mogu uvrijediti, ogoriti ili uznemiriti.
sudova koji se ne mogu dokazivati, nego je bilo napisano i objavljeno kao iznoenje
injenica u kontekstu organiziranog kriminala na to upuuje sadraj teksta (da je
rije o organizovanom kriminalu govori injenica da su se na prelazu pogasila svjetla kako bi vozila mogla da preu u Srbiju. To se nije moglo desiti bez naredbe sa vrha,
Ne znam kojoj politikoj opciji pripada ef prelaza epak, ali je poznato da je kum
Draganu Kaliniu...), koje se, za razliku od vrijednosnih sudova - mogu dokazati.6
PRETJERIVANJE I PROVOCIRANJE
U veoma znaajnoj presudi Evropskog suda Perna protiv Italije iz 2003. godine7 navedeno je da novinarske slobode, po tumaenju Suda, sadravaju i
mogunost pribjegavanja odreenom stepenu pretjerivanja pa ak i provociranja. tavie, iako Sud ne mora odobravati polemiki, pa ak i agresivni ton koji
koriste novinari, lan 10. ne samo da titi bit/sadraj (substance) izraenih ideja i
informacija, nego i formu kroz koju su one izraene i dr. S tim u vezi Sud redovno
istie da je izbor oblika i naina prezentacije informacija autonomno pravo novinara i urednika zatieno lanom 10. i da nije zadaa sudova (ni Evropskog,
ni nacionalnih) da medijima nameu poeljni oblik (formu) izraavanja ideja i
informacija.8
U presudi Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj G125/05 od 29.
septembra 2005. godine navedeno je sljedee:
... analizom sadraja tuenikovog Saoptenja za javnost od 07.09.2004. godine, koji
je decidno naveden kroz razloge prvostepene presude, prvostepeni sud zakljuuje
da je u tom saoptenju izneseno samo miljenje i vrijednosni sud o tuiteljima i
njihovom djelovanju. I ovaj sud nalazi da takvim saoptenjem tueni nije poinio
graansko-pravni delikt koji bi bio kleveta i zbog toga nema ni graansko-pravne
odgovornosti tuenog. Naime, da bi iznoenje ili pronoenje izraavanja u smislu
odredbe lana 4. take d. Zakona o zatiti od klevete FBiH predstavljalo djelo klevete, nuno je da se istinitost odnosno neistinitost injenica, odnosno injeninog
tvrenja moe dokazivati, odnosno utvrditi. Nasuprot tome, izneseno miljenje ili
vrijednosni sud, odnosno uopteno miljenje o nekome, makar i dolo do treeg
lica, ne predstavlja djelo klevete u smislu citiranog lana, niti je od znaaja kakvo
Odluka o dopustivosti i meritumu, podnosilac Dnevne Nezavisne novine - Banja Luka,
Ustavni Sud Bosne i Hercegovine (broj AP 1819/07), 11. novembra 2009. godine, http://
www.ccbh.ba/bos/odluke/povuci_pdf.php?pid=247264 (pristupljeno 8. maja 2012.
godine).
6
7
Perna protiv Italije (48898/99), 6. maja 2003. godine, http://cmiskp.echr.coe.int/
tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 8. maja 2012. godine).
Vidi: Perna protiv Italije (48898/99), 25. juli 2001. godine, http://cmiskp.echr.coe.int/
tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 8. maja 2012. godine).
140
10
11
lan 5:1.
12
lan 6:1.
141
13
143
pravnog lica treem licu. Ovaj sud smatra da u spornom izraavanju nema ovog
elementa. Naime, tueni u svojim izjavama spominje Avaz i naziva ga zloinakom
medijskom organizacijom, navodi da Avazove lai koriste politikim ciljevima visokog predstavnika, te da Dnevni avaz djeluje po mjeri nove bonjake mafije...,
rekao bi da su oni medijska Al-Kaida i dr. Dakle, tueni, u svom izraavanju, govori
o Dnevnom avazu i Avazu, tj. o dnevnom listu i njegovom izdavau. U izjavama se
ne navodi ime ni jednog od tuitelja. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, pojedinci u grupi mogu biti ovlateni da tue za klevetu pod uslovom da mogu
da dokau da su lino identifikovani i direktno pogoeni. U konkretnom sluaju,
po miljenju ovog suda, tuitelji oigledno nisu lino identifikovani treim licima,
niti su u toku postupka dokazali da su direktno pogoeni izraavanjem tuenog.
Izraavanje se, naime, odnosi openito na Avaz kao pravno lice i Dnevni avaz kao
dnevni list, a tueni u izraavanju ne spominje novinare Avaza, ni pojedinano a ni
ukupno, ve govori o medijskoj organizaciji i grupi ljudi. Ovaj sud smatra da javnost, tj. itaoci listova u kojima je objavljeno sporno izraavanje nisu imali razloga
da poistovjete sve novinare lista Dnevni avaz sa formulacijama koje tueni navodi
u spornim izraavanjima. Stoga nisu osnovani navodi tuitelja da su oni u spornim
lancima etiketirani kao pripadnici teroristike i mafijake organizacije, jer se oni ne
identifikuju kao takvi treim licima, tj. javnosti. Prema tome, budui da ne postoji jedan od Zakonom predvienih elemenata za postojanje klevete, sporno izraavanje
se ne moe smatrati klevetnikim.
I u drugom predmetu u kojem su tuioci bili novinari lista Dnevni avaz, presudom Vrhovnog Suda FBiH G-2/05 od 31. marta 2005. godine konstatuje se
da Izjave tuenog objavljene na strani 6 dnevnog lista Osloboenje od 23.
10. 2002. godine, te na strani 5 Nezavisnih novina od 22. 10. 2002. godine, po
nalaenju suda odnose se na list Dnevni avaz i Avaz kao njegovog izdavaa, a
ne na odreena fizika lica. Stoga, izjave tuenog ne mogu se smatrati klevetom
tuilaca kojim je nanesena teta ugledu svakog od njih pojedinano, a stoga
ni osnovanim ni njihov zahtjev za naknadu tete prema odredbama Zakona o
zatiti od klevete Federacije BiH, te je pravilan stav prvostepenog suda kada je
zahtjev za naknadu tete po osnovu klevete odbio kao neosnovan.
Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, pojedinci u grupi ipak mogu biti
ovlateni da tue za klevetu, pod uvjetom da mogu dokazati da su lino identifikovani i direktno pogoeni. Teoretski gledano, ukoliko bi se u klevetniko
izraavanje odnosilo na sve pripadnike neke grupe (npr., kad bi neko izjavio da
su svi novinari kriminalci ili sve sudije korumpirane), onda bi svi pripadnici grupe
mogli biti aktivno legitimisani na podnoenje tube za naknadu tete, ali bi u
praksi bilo teko dokazati da je ba njima nastupila teta uslijed izraavanja, pa je
prevlaujue miljenje da bi i u ovakvim sluajevima zakon trebalo primjenjivati
restriktivno kad je u pitanju ogranienje slobode izraavanja.
144
Shodno odredbama entitetskih zakona o zatiti od klevete, kao i Zakona u Distriktu Brko, naknada tete dosuuje se iskljuivo s namjerom nadoknade tete nanesene ugledu oteenog, s tim da ta nadoknada mora biti proporcionalna prouzrokovanoj teti.
Ustavni sud BiH je u svojoj jurisprudenciji istaknuo da se svaka ljudska individua
odlikuje kategorijom ugleda koji je sastavni, neodvojivi dio njene linosti. Ugled
podrazumijeva uvaavanje koje ovjek ima u drutvenoj zajednici. Pri tome je
veoma vano da odluka kojom se dosuuje naknada tete nema kazneni karakter u odnosu na lice koje je iznijelo izraavanje, odnosno prouzrokovalo tetu
nekom drugom licu. Naknada tete se dosuuje prema pravilima Zakona o obligacionim odnosima14, koji propisuje oblike naknade tete u sluaju povrede
ugleda i asti.
lan 200. Zakona o obligacionim odnosima:
Za pretrpljene fizike bolove, za pretrpljene duevne bolove zbog umanjenja ivotne
aktivnosti, naruenosti, povrede ugleda, asti, slobode prava ili prava linosti, smrti
bliskog lica, kao i za strah sud e, ako nae da okolnosti sluaja, a naroito jaina
bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravinu novanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne tete kao i njenom odsustvu.
Prilikom odluivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne tete, kao i o visini njene
naknade, sud e voditi rauna o znaaju povrijeenog dobra i cilju kome slui ta
naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje tenjama koje nisu spojive s njenom
prirodom i drutvenom svrhom.
Materijalna teta i oblici naknada materijalne tete su propisani lanovima 154,
155. i 189. Zakona o obligacionim odnosima i mogu predstavljati obinu tetu
i naknadu izmakle dobiti. Nematerijalna teta na ime povrede ugleda je teta
koja je vezana za nematerijalno dobro, za moralno-psihiku stranu linosti
oteenog, i ogleda se u duevnim bolovima koje oteeni trpi.
Kako je vidljivo iz lana 1. oba entitetska zakona o zatiti od klevete, zakon ne
specificira vrstu tete koja moe nastati nanoenjem povrede ugleda fizikog ili
pravnog lica. Iz ovoga proistie sljedea dilema: da li pravnom licu moe nastati
nematerijalna teta iznoenjem ili pronoenjem izraavanja neistinitih injenica?
Poto se u odnosu na pitanja koja nisu ureena ovim zakonima primjenjuju
odgovarajue odredbe zakona kojima su ureeni obligacioni odnosi, Zakona o
14
Zakon o obligacionim odnosima - Slubeni list SFRJ br. 29/78, 39/85 i 57/89, Slubeni
list RBiH br. 2/92, 13/93 i 13/93 i Slubeni glasnik Republike Srpske br. 17/93 i 3/96,
http://www.komvp.gov.ba/bih/index.php?option=com_remository&Itemid=36&fu
nc=fileinfo&id=2614 (pristupljeno 28. jula 2011. godine).
145
15
Podnositelj Junuz Cero, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (G-22/05), 13.
marta 2005. godine.
16
146
U sudskoj praksi je primijeeno da su zahtjevi zbog povrede ugleda i asti uglavnom usmjereni na dosuenje nematerijalne tete zbog nastalih duevnih bolova,
a veoma rijetko za naknadu materijalne tete.
VISINA OBETEENJA
Zakoni o zatiti od klevete propisuju da obeteenje treba biti u srazmjeru s nanesenom tetom ugledu oteenog, a da je prilikom odreivanja obeteenja
sud duan da cijeni sve okolnosti sluaja, a naroito sve mjere koje je poduzeo tetnik radi ublaavanja tete, kao to su: objavljivanje ispravke i opozivanje izraavanja neistinite injenice ili izvinjenje; injenicu da je tetnik stekao
novanu korist iznoenjem ili pronoenjem tog izraavanja, kao i injenicu da
li bi iznos dodijeljene tete mogao dovesti do velikih materijalnih potekoa
ili steaja tetnika.
Naknada tete u graanskoj parnici moe u nekom konkretnom sluaju
predstavljati jasno mijeanje u ostvarivanje prava na slobodu izraavanja.
U poznatom predmetu Tolstoy Miloslavsky17 britanski sud je zakljuio da je
podnositelj napisao lanak koji jeste predstavljao klevetu, i traio da (zajedno s distributerom teksta) plati rtvi naknadu tete u iznosu od 1.500.000
britanskih funti.
Zakljuivi da je sama suma naknade tete predstavljala krenje lana 10, Evropski sud je smatrao da ne znai da je porota imala pravo da dodijeli tetu
potpuno po svom nahoenju jer, prema Konvenciji, dodjela tete za klevetu
mora biti razumno proporcionalna teti nanesenoj neijem ugledu. Porota je
dobila uputstvo da ne kazni podnositelja, ve samo da dodijeli sumu koja bi
kompeznirala nematerijalnu tetu nanesenu Lordu Adlingtonu [rtvi]. Usto,
Sud je zakljuio da opseg pravosudne kontrole... u vrijeme voenja podnositeljevog predmeta, nije nudio adekvatne i djelotvorne garancije protiv dodjele
neproporcionalno velike tete. Shodno tome, imajui u vidu sumu dodijeljenu
u podnositeljevom predmetu, u odnosu s odsustvom adekvatne i djelotvorne
Tolstoy Miloslavsky protiv Ujedinjenog Kraljevstva (18139/91), 13. jula 1995. godine,
http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 8. maja
2012. godine).
17
147
Ibid.
19
148
20
149
kao izvjesno. Prema tome, visina nastale tete je ovim na izvjestan nain objektivizirana.
Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u osporenim presudama dali pravilnu distinkciju izmeu onoga to predstavlja vrijednosne ocjene
i injenice u odnosu na objavljenu informaciju, te da nisu izali izvan doputenog
stepena slobodne procjene u tom pogledu, ali nepravilnim utvrivanjem sredstva,
u ovom sluaju naknade tete, za zatitu cilja, u ovom sluaju tuioevog prava na
istinu, nisu stvorili potreban uvjet za ispitivanje principa proporcionalnosti izmeu
sredstva i cilja, koji je neophodno zadovoljiti pri doputenom mijeanju u pravo na
slobodu izraavanja.21
Iz obrazloenja odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu broj AP
1454/06 mogu se sagledati osnovni principi kojima se sudovi trebaju rukovoditi
prilikom odreivanja visine nastale tete. U toj odluci se, izmeu ostalog, navodi
i sljedee:
Kako je ve reeno, sudovi su utvrdili da je apelant oklevetao drugotuitelja ime
je, svakako, povrijedio njegovo nematerijalno dobro - ugled, zbog ega je za njega nastala teta. Predmet ovako nastale tete je nematerijalno dobro vezano za
moralno-psihiku stranu linosti oteenog, zbog ega novana naknada nematerijalne tete i ne predstavlja naknadu u pravom smislu te rijei, jer se njome ne
postie uspostavljanje onakvog stanja kakvo je postojalo prije njezinog nastanka,
dakle nema reparacioni karakter. Naprotiv, novana naknada nematerijalne tete
je jedan od vidova satisfakcije koja se oteenom daje za povredu njegovih nematerijalnih dobara. Odmjeravanje novane naknade nematerijalne tete je vrlo delikatan i sloen postupak, jer nema nekog opeg mjerila, s obzirom na veoma razliitu
moralno-psihiku konstituciju svakog pojedinca, kao i s obzirom na ostale okolnosti u kojima se dogodila teta koja je za posljedicu imala povredu nematerijalnih
dobara oteenog. Stoga se ne moe oekivati da se egzaktnim nainom i metodama utvrdi intenzitet i trajanje nastale nematerijalne tete da bi se na osnovu toga
odredila visina nastale tete. Meutim, iako prilikom odmjeravanja visine novane
naknade nematerijalne tete sud ima pravo na slobodnu procjenu, ta slobodna procjena nije apsolutna, to je izraeno i u lanu 200. stav 2. ZOO-a, prema kojem sud
cijeni znaaj povrijeenog dobra i cilj naknade uzimajui u obzir okolnosti svakog
konkretnog sluaja. Posmatrano s aspekta lana 10. Evropske konvencije, Ustavni
sud zapaa da se odlukom suda o visini naknade nematerijalne tete moe prekriti
princip proporcionalnosti izmeu teine mijeanja sudova u slobodu izraavanja i
vanosti interesa koji se ograniavanjem te slobode ele postii. U tom smislu je i
Evropski sud za ljudska prava zakljuio da sama suma naknade tete predstavlja
krenje lana 10. Evropske konvencije, jer ne znai da je porota imala pravo da dodijeli tetu potpuno prema svom nahoenju, jer prema Konvenciji dodjela tete za
klevetu mora biti razumno proporcionalna teti nanesenoj neijem ugledu (vidi
Odluka o meritumu i dopustivosti, podnosilac: Pres-Sing d.o.o. Sarajevo (Ustavni Sud
Bosne i Hercegovine: AP 1289/05), 9. novembra 2006. godine, http://www.ccbh.ba/bos/
odluke/povuci_html.php?pid=54194 (pristupljeno 12. januara 2012. godine).
21
150
ODGOVORNOST ZA KLEVETU
lan 6. stav 1. Zakona o zatiti od klevete FBiH23 regulie da svako lice koje
prouzrokuje tetu ugledu fizikog ili pravnog lica iznoenjem ili pronoenjem
izraavanja neistinite injenice, identificirajui to pravno, odnosno fiziko lice,
treem licu, odgovorno je za klevetu, dok su po stavu 2. iste odredbe za klevetu
iznesenu u sredstvima javnog informiranja odgovorni autor, odgovorni urednik, izdava, kao i lice koje je na drugi nain vrilo nadzor nad sadrajem tog
izraavanja.
lan 5. Zakona RS-a24 propisuje da za klevetu odgovara svako poslovno sposobno lice koje prouzrokuje tetu ugledu fizikog ili pravnog lica identifikujui
to lice treem licu, ako je to lice prouzrokovalo tetu u svojstvu autora, urednika
Odluka o meritumu, podnosilac: Sarajevska pivara (Ustavni sud Bosne i Hercegovine:
AP 1454/06), 17. novembra 2008. godine, http://www.ccbh.ba/bos/odluke/index.
php?src=2 (pristupljeno 12. januara 2012. godine).
22
23
Supra nota 1.
24
Supra nota 2.
151
ili izdavaa izraavanja, ili u svojstvu lica koje je na neki drugi nain efikasno
kontrolisalo sadraj tog izraavanja, kao i pravno lice koje je objavilo izraavanje.
Kao to se moe vidjeti, postoji mala razlika izmeu naina na koji entitetski zakoni reguliu postojanje odgovornosti za klevetu, ali ta razlika moe biti znaajna
u nekim specifinim sluajevima. Osnovni kriteriji kod utvrivanja odgovornosti
su: poslovna sposobnost (koja se eksplicitno ne navodi u zakonu Federacije, ali
se podrazumijeva), neistinita informacija, postojanje tete, dostupnost te informacije treim osobama i postojanje namjere ili nepanje.
Dileme mogu nastati najvie kod pojma autora, tj. ko se sve moe podrazumijevati autorom u pojedinom sluaju kada neko izraavanje bude preneseno
u medijima. S ovakvom dilemom se suoio Okruni sud u Banjoj Luci prilikom
donoenja presude broj 71 0 P 033381 09 G od 25. novembra 2009. godine,
u sluaju kada su pisma koja su sadravala navodno klevetniko izraavanje
upuena dekanu jednog fakulteta i OHR-u, koja su kasnije objavljena u medijima. Tuena strana je bila osoba koja je ta pisma napisala i poslala. Prvostepeni
sud je usvojio zahtjev tuitelja, smatrajui da je tuena autor, ali to nije prihvatio
drugostepeni sud. Okruni sud u Banjoj Luci zakljuuje da tuena, iako je napisala pisma u kojima je iznijela izraavanje koje bi moglo predstavljati klevetu,
nije autor u smislu lana 5. Zakona RS-a25, poto je to izraavanje prenijeto u medijima, a ona nije ni autor, ni urednik, ni izdava. Ovakvo zakljuivanje bazirano
je na suvie bukvalnom tumaenju zakonskih odredbi.
KO JE AUTOR U INTERVJUU?
Iz ovakvoga stava sudske prakse proistie jedna od najveih dilema u primjeni
zakona, tj. pitanje da li se ono lice koje je dalo intervju ili neku drugu izjavu za
medije smatra autorom te izjave i da li moe odgovarati za nju, pored novinara,
odgovornog urednika i drugih lica koja su na neki drugi nain efikasno kontrolisala sadraj tog izraavanja. Zakon Federacije pravi veu distinkciju izmeu odgovornog lica koje vri izraavanje koje nije objavljeno u sredstvima informisanja,
i onog odgovornog kada izraavanje dospije u medije. U lanu 6.1. Zakona o
kleveti FBiH predvieno je da svako lice koje prouzrokuje tetu ugledu fizikog
ili pravnog lica iznoenjem ili pronoenjem izraavanja neistinite injenice,
identificirajui to pravno odnosno fiziko lice treem licu, odgovorno je za klevetu, pri emu se misli na situaciju kada izraavanje nije objavljeno u medijima.
Stav 6.2. regulie situaciju kada je izraavanje objavljeno u medijima i tada ne
spominje eksplicitno lice koje je iznijelo izraavanje ve navodi termin autor,
pri emu nije jasno da li ovaj termin obuhvata samo novinara koji prezentira
izraavanje ili i lice koje je iznijelo izraavanje. Miljenja smo da bi Zakon trebalo
25
Ibid., lan 5.
152
26
153
Izvjetavanje temeljeno na intervjuima, bili oni objavljeni ili ne, predstavlja jedno od
najvanijih sredstava koje omoguuje tampi ispunjavanje njenog bitnog zadatka
javnog psa uvara. Kanjavanje novinara zbog pomaganja u irenju izjava drugih
osoba posredstvom intervjua posebno bi omelo tampu u pridonoenju javnoj
raspravi o pitanjima od javnog interesa, pa se ne moe podrati osim ako za to ne
postoje osobito vani razlozi.27
Ono to je vano napomenuti je da je Sud ovdje ustanovio da su voditeljev uvod
u emisiju, kao i ponaanje novinara Jersilda tokom intervjua jasno postavili distancu u odnosu na intervjuisane osobe. Naprimjer, opisivanjem tih osoba kao
lanova grupe ekstremistike mladei koji podravaju Ku Klux Klan, Jersild je
takoer odbio neke rasistike izjave. Ovo moe biti dobar primjer kako treba
postupati u sluaju da intevjuisana osoba (bilo za novine ili neki elektronski medij) iskazuje izraavanje koje moe biti klevetniko ili ak predstavljati govor
mrnje. Kada se od takvog izraavanja distancira ili se s njim argumentovano
polemie, smanjuje se rizik da novinar ili voditelj neke emisije u elektronskom
mediju bude odgovaran za iznoenje spornog izraavanja.
U nekim presudama kantonalnih sudova u Federaciji je izraeno stanovite da
postoji odgovornost i osoba koje su dale intervjue za medije (to, naravno, ne
iskljuuje i eventualnu solidarnu odgovornost odgovornog urednika, izdavaa,
kao i osobe koja je na drugi nain nadzirala sadraj tog izraavanja). U jednom
takvom sluaju je i presudom Vrhovnog suda Federacije BiH broj G-132/04 takvo miljenje potvreno. U obrazloenju te presude je navedeno:
Dakle, teina tuenikove radnje (nanoenje tete ugledu tuitelja klevetom) se cijeni
samo kroz ono to je u objavljenom lanku navedeno kao citat njegove izjave, a za
ostalo, kako je intoniran naslov lanka, podnaslov i ostali dio sadraja lanka, ne bi
se moglo pripisati u teinu tuenikove klevete (imajui u vidu odredbe lana 2. stav
6. Zakona o zatiti od klevete).
Iz gore navedenog bi proizlazilo da osoba koja daje intervju ili neku izjavu, odgovara za izjavu koja je precizno citirana u medijima. Meutim, nasuprot tome,
u presudi G-155/05 od 22. decembra 2005. godine Vrhovni sud FBiH iznosi
drugaije miljenje u sluaju u kome je tueni dao intervju za novine zbog kojeg
je tuen. Odlukom kojom potvruje odluku prvostepenog Kantonalnog suda o
odbijanju tubenog zahtjeva, Vrhovni sud FBiH je naveo da nema elemenata
klevete u smislu odredbe lana 4. taka d. Zakona o zatiti od klevete Federacije
BiH koja opisuju naziv klevete, i zbog toga ne postoji ni graanska odgovornost tuenog za naknadu tete28. Razlog zbog ega je Vrhovni sud procijenio
da nema elemenata klevete u ovom sluaju zbog primjene stava 2. lana 6.
Zakona (Zakona o zatiti od klevete FBiH) koji navodi da su za klevetu iznesenu
27
Ibid.
28
Presuda Vrhovnog suda FBiH broj G-155/05, 22. decembra 2005. godine.
154
PRENOENJE IZRAAVANJA
Zakon o zatiti od klevete FBiH31 definie da kleveta postoji ako se prouzrokuje
teta ugledu nekog lica iznoenjem ili pronoenjem neistinite injenice, a Zakon RS-a32 propisuje da je kleveta iznoenje ili pronoenje neeg neistinitog to
moe koditi ugledu nekog lica33, pri emu je pronoenje kad se saoptava ili
iri neto to se saznalo od drugog34.
Dakle, nai zakoni izriito propisuju da kleveta postoji i kada se prenosi/pronosi neije tue izraavanje koje je neistinito i kojim se nanosi teta. Veoma
29
Supra nota 1.
30
31
Supra nota 1.
32
Supra nota 2.
33
Ibid.
34
Ibid.
155
35
36
37
Ibid.
38
156
39
40
157
firme, mada su takve informacije bile lako dostupne kroz javne poreske knjige
(Fressoz i Roire protiv Francuske39, 1999), zatim u sluaju gdje su novinari i aktivisti
za zatitu ovjekove okoline osueni zato to su na konferenciji za tampu ugrozili povjerljivost sudske istrage, a u vezi s kojom su injenice ve bile dostupne
javnosti i prije same konferencije za tampu (Weber protiv vicarske40, 1990).
U predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu broj P-117/03 (o kome je ve bilo govora) tueni je prenio informacije o osobi koja se zove i preziva isto kao i tuitelj,
a koje su prvobitno objavljene i na jednoj web-stranici, te je tueni smatrao da
ga to oslobaa od odgovornosti, pa je u pismenom odgovoru na tubu naveo
da su svi navodi u spornom tekstu viekratno i temeljito provjeravani. Izvor za informacije u tekstu su bili dokumenti Dravne komisije za prikupljanje injenica o ratnim zloinima u Bosni i Hercegovini, te dokument Ratni zloini srpskih snaga nad
Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj Posavini Odjeljak Doboj, iz koga su citirane
izjave svjedoka poinjenih nedjela. Iste informacije se nalaze i na hrvatskoj webstranici www.Ljubija.hr/ratni zloini, a dali su ih svjedoci progona u Doboju.
Kao to se moe vidjeti, tueni medij je smatrao da je okolnost da je sporna
injenica prethodno objavljena na vie mjesta garant njene istinitosti, to se
pokazalo kao netano. Izvori koji su prvobitno objavili te injenice nisu bili
precizni u pogledu imenovanja tuitelja i tu greku je ponovio i medij koji
je nekritiki prenio izraavanje. Tuitelj je izabrao da podnese tubu protiv
tuenog medija jer je smatrao da mu objavljivanje u tom mediju nanosi tetu,
a ne objavljivanje informacije na web stranici i u gore navedenoj publikaciji.
U konkretnom sluaju tubeni je zahtjev ipak odbijen, ali iz sasvim drugih
razloga (nedostatak identifikacije oteenog lica), a ne zato to se radilo o
prenoenju izraavanja.
IZUZECI OD ODGOVORNOSTI
lan 6. Zakona RS-a41, lan 7. Zakona FBiH42 navode kad postoji mogunost kad
se nee odgovarati za klevetu.
U sljedeim se sluajevima nee odgovarati za klevetu:
a) ako se radi o izraavanju miljenja, ili kada je izraavanje u sutini istinito;
b) ako je osoba koja je navodno prouzrokovala tetu bila po Zakonu obavezna iznositi ili pronositi izraavanje, ili iznositi ili pronositi izraavanje u toku zakonodavnog, sudskog ili upravnog postupka;
c) ako je iznoenje ili pronoenje izraavanja bilo razumno.
Kada sud donosi ovakvu odluku, uzima u obzir sve okolnosti sluaja, naroito
ukljuujui: nain, oblik i vrijeme iznoenja ili pronoenja izraavanja, prirodu i
stepen prouzrokovane tete, dobronamjernost i pridravanje opeprihvaenih profesionalnih standarda od strane osobe koja nanosi tetu, vjerovatnost da bi teta
41
Supra nota 2.
42
Supra nota 1.
158
Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj P-19/03, 10. maja 2005. godine.
159
Takoer, u predmetu u kome je tueni bio ministar unutranjih poslova Federacije BiH, zbog izraavanja iznesenog u jednom slubenom pismu, Kantonalni
sud u Sarajevu u presudi broj P-163/03 od 18. oktobra 2004. godine iznio je da
je to pismo napisano u funkciji vrenja upravnih ovlatenja prvotuenog kao federalnog ministra. Takoer, ovaj sud smatra da bi zauzimanje stava da i ovakva
slubena komunikacija izmeu vrilaca dunosti u dravnim organima moe
predstavljati osnov za klevetu u smislu Zakona o zatiti od klevete FBiH, predstavljalo krenje osnovnog naela slobode izraavanja.44 Zbog ovih razloga,
tueni je osloboen od odgovornosti za klevetu.
Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj P-163/03, 18. oktobra 2004. godine.
45
46
Ibid.
160
47
161
PROVJERAVANJE INJENICA
Dobar primjer kada je Evropski sud zakljuio da se novinari, tj. osobe odgovorne
za izraavanje nisu pridravali standarda postupanja koji bi ih mogli ekskulpirati
od odgovornosti nalazimo u novijoj presudi Europapress Holding d.o.o. protiv Hrvatske48 iz 2009. U ovom sluaju asopis Globus je objavio lanak 2. februara
1996. godine o incidentu koji se navodno dogodio u zgradi Vlade Republike Hrvatske koji je ukljuivao tadanjeg ministra financija, ujedno i potpredsjednika
Vlade, i novinarku dnevnih novina Novi list. U Globusovom lanku, objavljenom u kolumni Politiki terminator navodi se da su ministar i novinarka razgovarali na stepenicama zgrade Vlade i da je ministar, nezadovoljan posljednjim
lankom koji je napisala novinarka, rekao da bi je trebalo ubiti. Prema lanku,
ministar je nakon toga slijedio novinarku i navodno je u novinarskoj sobi uzeo
pitolj od pripadnika osiguranja i uperio ga u novinarku, govorei da e je ubiti,
nakon ega se glasno nasmijao vlastitoj ali.
Nakon objave lanka, ministar je podnio graansku tubu zbog klevete protiv
tvrtke podnositeljice zahtjeva Opinskom sudu u Zagrebu, traei 500.000 kuna
naknade za nematerijalnu tetu. Tvrdio je da su objavljene informacije neistinite te da su natetile njegovom ugledu javne i politike osobe, s obzirom na
to da je lanak objavljen u visokotiranom sedminiku u kojem je on prikazan
kao neodgovorna i nerazborita osoba sklona loim i krajnje neumjesnim alama.
S druge strane, tuena strana ustrajala je u tvrdnji o istinitosti ili utemeljenosti
objavljenih informacija na injenicama za iju istinitost postoje osnovani razlozi.
U presudi, Opinski sud djelimino je usvojio zahtjev tuitelja obrazlaui da je
objavljena informacija bila neistinita i da tvrtka podnositeljica zahtjeva nije valjano provjerila njezinu tonost49, te odredio isplatu naknade od 100.000 kuna.
U albenom postupku pred upanijskim sudom u Zagrebu potvrena je prvostepena presuda, ali je smanjena visinu iznosa naknade tete na 60.000 HRK. Potom je u postupku revizije protiv drugostepene presude, Vrhovni sud Republike
Hrvatske odbio reviziju kompanije podnositeljice te potvrdio razloge koje su naveli nii sudovi u svojim presudama. Konano, Ustavni sud Republike Hrvatske
odbio je naknadnu ustavnu tubu kompanije podnositeljice, utvrdivi da nije
dolo do povrede njenog ustavnog prava na slobodu izraavanja.
Nakon toga, u maju 2006. kompanija Europapress Holding d.o.o. podnijela je
apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava tvrdei da je presudama domaih
sudova narueno njeno pravo na slobodu izraavanja. U presudi Evropski sud
iznosi sljedee:
48
49
Ibid.
162
Ibid.
163
Novinski je lanak bio pisan na nain da itatelj nije mogao sumnjati u istinitost
objavljene informacije te nije upuivao na svoj izvor. Stoga se ne moe rei da je
Globusov novinar koji je pisao lanak tek izvijestio o neemu to su drugi naveli i
jednostavno propustio ograditi se, a tvrtka podnositeljica koja je objavila te navode
bila je odgovorna za njihovu istinitost. (...)
51
52
Ibid.
164
53
54
Ibid.
55
165
U njoj se navode sluajevi zbog kojih je prvotuitelj optuen za krivino djelo ratnog zloina protiv civilnog stanovnitva.53 Sud u rjeenju navodi da je
oito da se odluka o osnovanosti i eventualno o visini tubenog zahtjeva, u
pogledu prvotuitelja, ne moe donijeti prije donoenja pravomone odluke
u gore navedenom krivinom postupku54.
suenje, garantuje i pravo na pretpostavku nevinosti. Radi se, prije svega, o proceduralnom pravu u odnosu na sudske vlasti, kojim se definie teina dokaza u
krivinim postupcima. Meutim, dobro upravljanje pravosuem zahtijeva da ne
doe ni do indirektne povrede pretpostavke nevinosti iznoenjem miljenja i
informacija u medijima u vezi s krivinim postupcima u toku.
U odnosu na pitanje praenja krivinih postupaka u medijima, Vijee Evrope je
10. jula 2003. usvojilo Preporuku broj 1356, u kojoj su istaknuta naela postupanja od kojih su najvanija: da javnost treba biti obavijetena putem medija o
aktivnostima sudskih vlasti i policijskih slubi; da je potovanje principa pretpostavke nevinosti sastavni dio prava na pravedan proces, pa se miljenja i informacije u vezi s krivinim postupcima koji su u toku mogu iznositi ili pronositi u medijima samo ako se njima ne povreuje pravo optuenog da se smatra
nevinim do donoenja presude o krivici; te da sudske vlasti i policijske slube
trebaju pruati medijima samo potvrene informacije i one informacije koje se
zasnivaju na razumnim pretpostavkama.
Evropski sud za ljudska prava je u predmetu Du Roy and Malaurie protiv Francuske57 (2000), vezanom za osudu direktora jednog sedminika i jednog novinara
poslije objavljivanja lanka koji se odnosi na krivinu prijavu i zahtjev da se u
postupak umijeaju kao privatna stranka, potvrdio princip da novinari ne smiju prekoraiti granice postavljene u cilju dobrog upravljanja pravosuem, kao
to je posebno pravo optuenog na pretpostavku nevinosti. U ovom sluaju,
meutim, sporno mijeanje je podrazumijevalo potpunu zabranu objavljivanja
bilo koje vrste informacija iz krivinog postupka. Tako je u konkretnom sluaju,
poto su u spornom lanku napadnute francuske politike linosti i njihovo
ponaanje, Sud naglasio da postoje drugi mehanizmi zatite prava dotinih
osoba koji apsolutnu zabranu objavljivanja ne ine nunom. Shodno tome, ocijenjeno je da je osuda podnosilaca predstavke nesrazmjerna ciljevima kojima se
teilo i suprotna lanu 10. Konvencije. Dakle, Evropski sud smatra da apsolutna i
opa zabrana medijima da izvjetavaju o krivinim postupcima nije neophodna
i da bi ona naruila pravo tampe da informie javnost o pitanjima koja mogu
biti od opeg interesa, ak i ako se odnose na krivine postupke.
Vijee Evrope, Preporuka Rec(2003)13 Komiteta ministara drava lanica o praenju
krivinih postupaka u medijima, usvojena 10. jula 2003. godine, http://www.ebu.ch/
CMSimages/en/leg_ref_coe_r2003_13_criminal_proceedings_100703_tcm6-5020.
pdf (pristupljeno 18. jula 2011. godine).
56
57
166
Kada sud donosi odluku o tome da je iznoenje ili pronoenje izraavanja bilo razumno i da stoga ne postoji odgovornost za klevetu, uzima u obzir sve okolnosti sluaja, a
naroito nain, oblik i vrijeme iznoenja ili pronoenja izraavanja. Pri tome, sud treba
cijeniti i vrstu lanka ili emisije gdje je izraavanje izneseno. Tako e se u praksi razlikovati tretiranje, npr., nekog istraivakog lanka ili komentara od aljivog i ironinog
lanka. U praksi se esto dogaa da se lica koja su tuena brane tako to tvrde da je
lanak ili emisija satirine prirode i da se tvrdnje iznesene u njima ne mogu smatrati
injeninim navodima, te da ih i trea lica, tj. javnost, ne smatraju ozbiljnim.
Tako su u predmetu Kantonalnog suda u Sarajevu broj P-39/02 tuitelja H. B.
protiv tuenih Walter i . E., u svojoj odbrani tueni naveli da se tekstovi koji
se objavljuju u listu W... pod nazivom Wanted, to u prijevodu znai Potjernica, ne zasnivaju na istinitim injenicama i bilo kojim tvrdnjama, ve oni izlau
odreenu linost ruglu, satiri, humoru u vezi s njenim ponaanjem kao javnim,
kulturnim ili politikim radnikom. Sud je, meutim, donio presudu kojom je obavezao tuene da tuitelju na ime naknade tete zbog povrede ugleda solidarno
isplate iznos od 5.000 KM. U obrazloenju presude je navedeno:
Ovaj sud smatra da se radi o oiglednoj povredi privatnosti tuitelja, kako proizlazi i iz
prakse Evropskog suda za ljudska prava, kojom je ustanovljeno da je neprihvatljivo da
neko bude izloen sramoti zbog nekog lana svoje obitelji, te da je kazna bila opravdana samo zbog te aluzije (presuda De Haes and Gijsels protiv Belgije od 24. februara
1997. godine)... Donosei ovakav zakljuak, sud je imao u vidu i druge faktore koje u
ovakvom sluaju treba uzeti u obzir, pa je miljenja da je u postupku utvreno da autori
lanka nisu bili dobronamjerni, niti su uzeli u obzir princip zatite privatnosti tuitelja.58
Odluujui po albi izjavljenoj na gore navedenu presudu, Vrhovni sud FBiH je
donio odluku broj G-21/05 od 12. aprila 2005. godine, u ijem obrazloenju je
navedeno, izmeu ostalog, i sljedee: Naime, injenino izraavanje kao element klevete mora biti ozbiljno tako da objektivno uzevi kod treih lica moe
stvoriti uvjerenje o postojanju odreenih injenica. Meutim, kao to sud navodi, izjava data u ali mora biti takva da je aljiv ton oigledan, to u konkretnom
sluaju po miljenju ovog suda nije sluaj u onim navodima za koje je prvostepeni sud utvrdio postojanje klevete, tj. da je tuitelj osoba koja se drogira, a to
se ne bi moglo rei i za drugi dio reenice koji se dovodi u vezi sa prvim.
Sud je isto tako naveo da reenice koje imaju aljiv ton ipak
upuuju na injenicu da je tuitelj narkoman, pa takva kazivanja iako predstavljaju
insinuaciju, tj. prikrivenu klevetniku izjavu, posredno i logiki sadre izjavu klevete.
To se odnosi i na kazivanja u pogledu ostalih navoda, pa stoga aljivi ton lanka
u sutini u konkretnom sluaju predstavlja tvrenje nekih injenica koje mogu po
58
SATIRINO IZRAAVANJE
ocjeni ovog suda tetiti ugledu tuitelja kao fizike osobe koja je i sama javna linost
koja vri utjecaj na iru javnost u obavljanju svoje funkcije... Nesporno je da predmetni lanak u cjelini predstavlja knjievni pravac satiru i humor, ali i sadri elemente klevete i zbog toga je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je utvrena
odgovornost tuenih za klevetu i dosuena tuitelju naknada nematerijalne tete.59
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu broj AP 1423/0560, rjeavajui apelaciju Pres-Sing d.o.o. Sarajevo i drugi, navodi u obrazloenju odluke:
Ustavni sud ne moe prihvatiti navode apelanata da se radi o satiri, budui da je
satira knjievni, odnosno umjetniki oblik kojim se kritiki ismijava pojedinac, grupa, drava ili vlast. Ovaj anr doputa i pretjerivanje i provociranje, ali samo dok
injenice nisu pogreno prikazane u javnosti.
Tako da u ovom sluaju Ustavni sud smatra da sporna izraavanja ne sadre elemente satirinog ili aljivog kriticizma na raun tuiteljice, ve iskljuivo sadre
injenice, za koje apelanti nisu prethodno uinili razumne napore da ih provjere,
kako su sami naveli zbog kratkoe vremena, i za koje u postupku pred sudom
nisu mogli pruiti dokaze.61
Evropski sud za ljudska prava je u svojoj praksi uglavnom titio uvredljivi, hiperbolini i satirini nain izraavanja. Meutim, bez obzira na to da li je lanak ili emisija satirine prirode, ukoliko se pojedine tvrdnje iznesene u njima mogu smatrati
injeninim navodima i ukoliko prouzrokuje tetu ugledu nekog lica, karakter lanka
ili emisije ne moe u potpunosti, sam po sebi, iskljuiti odgovornost za tu klevetu.
PRIVREMENE MJERE
lan 10. stav 3. Zakona o zatiti od klevete FBiH62 navodi sljedee:
Privremena sudska mjera o zabrani pronoenja ili daljnjeg pronoenja izraavanja
neistinite injenice moe se odrediti samo ako oteeni sa najveom sigurnou
moe uiniti vjerovatnim da je to izraavanje prouzrokovalo tetu njegovom ugledu i da e oteeni trpjeti nepopravljivu tetu kao rezultat pronoenje ili daljnjeg
pronoenja tog izraavanja. Stalna sudska mjera o zabrani pronoenja ili daljnjeg
pronoenja izraavanja neistinite injenice moe se odnositi samo na odreeno
izraavanje za koje je utvreno da je klevetniko i na odreeno lice za koje je
utvreno da je odgovorno za iznoenje ili pronoenje tog izraavanja.
59
Presuda Vrhovnog suda FBiH broj G21/05, 12. aprila 2005. godine.
Pres-Sing d.o.o. Sarajevo i dr. u: Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine broj 60/05,
dostupno na: http://www.ccbh.ba/bos/odluke/index.php?src=2 (pristupljeno 8.
decembra 2011. godine).
60
61
Ibid.
62
168
Medijska panja se prije nekoliko godina usmjerila na sluaj u kome je Kantonalni sud u Sarajevu donio privremenu mjeru zabrane iznoenja neistinitih injenica o jednoj javnoj osobi. Radilo se o jednom politiaru, a mjera je odreena listu
Dnevni avaz. Istovremeno je i jednom sedminiku odreena zabrana iznoenja
neistinitih injenica o vlasniku Dnevnog avaza. Ove mjere su potaknule brojne diskusije i polemike i okarakterizirane su kao atak na slobodu tampe. Mjere
su shvaene kao apsolutna zabrana pisanja o odreenim linostima, mada je u
njima bilo jasno sadrano da se sankcionira samo neistinito izraavanje.
Prema naim saznanjima, nakon ovih privremenih mjera, pred domaim sudovima nije donesena nijedna druga mjera ove vrste. Entitetski zakoni na dosta,
najblae reeno, neobian nain reguliu ovo pitanje, propisujui da se privremena sudska mjera o zabrani pronoenja ili daljnjeg pronoenja izraavanja
neistinite injenice moe odrediti samo ako oteeni s najveom sigurnou
moe uiniti vjerovatnim da je to izraavanje prouzrokovalo tetu njegovom ugledu i da e oteeni trpjeti nepopravljivu tetu kao rezultat pronoenje ili daljnjeg pronoenja tog izraavanja. Postavlja se pitanje svrsishodnosti privremene
mjere, budui da je ionako na osnovu odredbi ovih zakona nedozvoljeno iznositi
neistinite injenice kojima se drugim osobama nanosi teta, pa i kada bi se donijela ovako postavljena mjera zabrane objavljivanja, ne bi imala previe smisla.
Evropski sud ne smatra prethodna ogranienja, pa i privremene zabrane objavljivanja informacija, same po sebi inkompatibilnima pravu na slobodu izraavanja.
Prethodna su ogranienja, po miljenju Suda, ipak doputena samo u rijetkim
sluajevima, kada postoji hitna drutvena potreba za takvim ogranienjima,
naprimjer, u sluajevima spreavanja nereda ili zloina ili zatite dravne sigurnosti. Zbog potencijalne opasnosti za slobodu izraavanja, prema tim se
ogranienjima treba odnositi krajnje oprezno.
Evropski sud za ljudska prava zauzeo je stav u pogledu mjere zabrane objavljivanja
u predmetu Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva64 iz 1991. godine. Radilo se o
sudskoj zabrani na osnovu tadanjeg engleskog zakona o nepotivanju suda objavljivanja najavljenog novinskog lanka, koji se odnosio na lijek Thalidomid, koji
je tokom 1961. kao sedativ koristio jedan broj trudnica, a koji se pokazao tetnim
za kasnije roenu djecu. Poto se u tom periodu vodio sudski postupak za naknadu
tete, koji su protiv proizvoaa lijeka pokrenuli oteeni, novine Sunday Times
i drugi mediji izvjetavali su o toku tih postupaka. U jednom od lanaka na kraju
je najavljen sljedei lanak, koji je trebao objasniti kako je do tragedije dolo, te
istraiti ponaanje farmaceutske kompanije. Dravni tuilac je zatraio, a sud je to
63
64
Ibid.
Supra nota 1.
66
170
UBLAAVANJA TETE
lan 8. Zakona o zatiti od klevete FBiH:
Oteeni je duan da poduzme sve potrebne mjere da ublai tetu uzrokovanu
izraavanjem neistinite injenice, a naroito da tetniku podnese zahtjev za ispravku tog izraavanja.67
I lan 8. Zakona o zatiti od klevete RS-a na istovjetan nain namee obavezu
oteene osobe da pokua umanjiti tetu nastalu neistinitim izraavanje, s tim
to ne propisuje da je oteeni duan, ve da poduzima sve potrebne mjere.68
Ovakva obaveza oteenog je jedan od principa koji se openito primjenjuje i u drugim
vidovima naknade tete. Zakon posebno istie zahtjev za ispravku izraavanja [boldirao autor], kao mjeru koju oteeni treba poduzeti da ublai tetu (mada nije potpuno
jasno koje druge efikasne mjere bi oteenom i mogle stajati na raspolaganju).
U dosadanjoj sudskoj primjeni Zakona o zatite od klevete, kao i kod pravnih
teoretiara, pokazala se sporna primjena gore navedenog lana zakona. Postavilo se pitanje da li podnoenje zahtjeva za ispravku predstavlja procesno-pravnu pretpostavku za podnoenje tube zbog naknade tete (kao to je, recimo, u
Hrvatskoj), ili samo mogunost koja stoji tuitelju na raspolaganju.
U sudskoj praksi, sudovi su u nekim sluajevima udovoljavali tubenim zahtjevima
za naknadu tete i kada nije uloen zahtjev za ispravku, s tim da su tada dosuivali
manje iznose na ime tete nego to bi dosuivali da je taj zahtjev uloen. Naravno,
postoji i miljenje da se tuba ne moe podnijeti ako prethodno nije podnesen takav
zahtjev i da tubu u tom sluaju treba odbaciti. Ova dilema postoji zbog nepreciznosti zakonske odredbe, posebno u zakonu Federacije, zbog formulacije duan,
koja se moe shvatiti kao obaveza od ijeg ispunjenja zavisi mogunost utuenja.
OBJAVLJIVANJE PRESUDE
Takoer se ovdje postavlja pitanje primjene i odredbe lana 199. Zakona o obligacionim odnosima69, kojim je propisano da u sluaju povrede prava linosti
sud moe narediti objavljivanje presude na troak tetnika, odnosno ispravke,
67
Supra nota 1.
68
Ibid.
69
ugleda oklevetanog. Svakako bi bilo dobro da se ovi sluajevi rjeavaju brzo, kao
uostalom i svi drugi, ali u situaciji u kojoj je domae pravosue, s velikim zaostatkom u pogledu rjeavanja sporova, takvo neto je teko oekivati.
ili narediti da tetnik povue izjavu kojom je povreda uinjena, ili da uradi neto
drugo, ime se moe ostvariti svrha koja se postie naknadom.
Tako je u presudi Kantonalnog suda u Sarajevu broj 131/03 od 22. novembra
2004. sud obavezao tuenog na objavu izreke presude, a to je obrazloio na
sljedei nain:
Sud je odluio da se presuda ne objavljuje u cijelosti, ve samo uvod i izreka iste.
Objavljivanjem uvoda i izreke presude e se, po miljenju ovog suda, postii svrha
naknade tete tuitelju, a objavljivanje cijele presude, imajui u vidu njenu obimnost, nije svrsishodno niti neophodno.70
Iz ovog obrazloenja je vidljivo nastojanje suda da se satisfakcija oteenog
zbog nanijete nematerijalne tete postigne demantijem spornog izraavanja, a
ne prvenstveno dosuivanjem nekog veeg novanog iznosa.
Valja napomenuti da u skorije vrijeme raste broj tubenih zahtjeva zbog klevete
u kojima tuitelji potrauju samo simbolian novani iznos (npr., 1 KM) i objavljivanje presude i ispravke u mediju koji je odgovoran, to pokazuje da zaista ele
zatititi svoj ugled i ast, a ne da steknu neku veu imovinsku korist.
Takoer je mogue obavezati tuene i na objavu presude u nekom drugom mediju, pri emu tueni treba snositi trokove tog objavljivanja i u sudskoj praksi
je ve bilo nekoliko takvih sluajeva. Tako su u presudi Kantonalnog suda u Sarajevu prvotueni i drugotueni (Sarajevska pivara i Hilmo Selimovi) obavezani da naloe objavu uvoda i izreke ove presude, o svom troku, a nakon njene
pravomonosti u prvom narednom broju listova Osloboenje, Dani, San i
Dnevni avaz. U obrazloenju presude je navedeno:
Sud je miljenja da se moe naloiti tuenim objava uvoda i izreke presude u sredstvima informisanja, koja u ovom sluaju predstavljaju trea lica, tj. nisu uesnici u
parnici. Naime, lanom 199. ZOO odreeno je da u sluaju povrede prava linosti
sud moe narediti na troak tetnika objavljivanje presude ime se moe ostvariti
svrha koja se moe postii naknadom.71
OBJAVLJIVANJE ISPRAVKE
Stav sudske prakse je, ipak, da se ova injenica ima cijeniti kod odmjeravanja visine
nematerijalne tete, s tim da u sluaju da je ispravka objavljena, dosudit e se
manji iznos tete, jer je ona na neki nain ublaena [boldirao autor] ali ako
ispravka nije objavljena, onda e taj dosueni iznos biti vei, budui da je onda
oito da tueni ne postupa bona fide i da nije spreman umanjiti tetu. Takoer bi
70
Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 131/03, 22. novembar 2004. godine.
71
172
Supra nota 1.
173
ODGOVORNOST ZA UVREDU
Prema jednoj od definicija uvreda je izjava ili ponaanje kojima se izraava
omalovaavanje ili nepotovanje drugoga. Tei oblik uvrede bi bila tvz. javna
uvreda, dakle ona uinjena putem medija, tj. dostupna veem broju treih lica.
Odgovornost za uvredu je takoer u prolosti bila predviena krivinim zakonima u BiH, te je presuda u krivinom postupku obavezivala parnini sud u pogledu osnova za dosuenje tete u oblicima koje propisuje Zakon o obligacionim
odnosima, s tim to se krivini postupak za uvredu pokretao privatnom tubom.
Inae, oba entitetska zakona o zatiti od klevete, kao i Zakon Distrikta Brko
propisuju da je taj zakon lex specialis u odnosu na sve druge zakone. Za sve to
nije regulisano tim zakonima primjenjivat e se odredbe Zakona o obligacionim
odnosima, Zakona o izvrnom postupku i Zakona o parninom postupku koji
su na snazi u Republici Srpskoj i Federaciji BiH. Zakon o obligacionim odnosima
ne pravi razliku izmeu uvrede i klevete, ve lanom 200. predvia naknadu
nematerijalnu tetu u sluaju povrede ugleda i asti.
U sudskoj praksi se pojavilo pitanje osnovanosti zahtjeva za naknadu tete kada
se u postupku utvrdi da se u konkretnom sluaju ne radi o kleveti, ali se ustanovi
postojanje izraavanja koje predstavlja uvredu kojom je nanesena nematerijalna
teta. U nekim sluajevima su sudovi odbijali tubeni zahtjev ako bi ustanovili
postojanje samo uvrede. Meutim, po pravilima parninog postupka, sud nije
vezan pravnom kvalifikacijom tubenog zahtjeva, pa ne postoje formalno-pravne prepreke da se u takvim sluajevima dosudi naknada tete i za poinjenu
uvredu u skladu s relevantnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima.
Ovakvo miljenje je iznio i Ustavni sud BiH u predmetu broj AP 1064/05, u kome
je odbijena kao neosnovana apelacija novinske izdavake kue, odnosno glavnog urednika jednog sedminika u kojem je objavljen degradirajui i uvredljiv
tekst o jednoj javnoj osobi sutkinji. Apelacijom su osporene presude redovnih
sudova kojim su apelanti obavezani na naknadu tete zbog klevete. Ustavni sud
je zakljuio da:
smatra da, iako se moe prihvatiti postojanje legitimnog cilja, kad je rije o sutini
spornog teksta, jer se radilo o pitanju znaajnom za javnost, te da s obzirom na
prirodu spornog izraavanja tuiteljica nije bila obavezna da zatrai njegovu
ispravku, a u toku postupka apelanti nisu pokazali nikakvu spremnost da se izvine
tuiteljici, ipak se moraju smatrati odgovornim za uvredljivo izraavanje o tuiteljici.
Naime, u konkretnom sluaju, opi interes koji doputa pokretanje pitanja o
tragediji radnika itoprerade iz Bihaa ne moe se braniti omalovaavanjem osobe
tuiteljice, nepotivanjem i poniavanjem njenog dostojanstva kojim se napada i
povreuju njen ast i ugled, uslijed ega je trpjela psihike bolove koje ona nije duna
tolerirati bez obzira na funkciju koju je vrila u Opinskom sudu. Redovni sudovi
174
73
175
Apelant navodi da sudovi nisu uzeli u obzir specifine okolnosti u Bosni i Hercegovini i u Preduzeu u vrijeme navodne uvrede ili prijetnje, niti su oni ocijenili njenu
specifinu prirodu. Apelant ne negira da je napisao spomenutu rije ili formulaciju u
knjizi primopredaje, ali tvrdi da ovi izrazi nisu bili ozbiljne prirode jer su takvi izrazi u
to vrijeme bili ak i u slubenoj upotrebi ili su se mogli uti u medijima. U konkretnom sluaju primjenljivost lana 10. Evropske konvencije za ljudska prava je upitna
iz dva razloga. Naime, s jedne strane mora se objasniti da li je ova temeljna sloboda
primjenljiva na radne odnose izmeu poslodavca i apelanta ili pak ne. S druge strane,
postoje sumnje da li je uope dolo do povrede slobode izraavanja u smislu lana
10. Evropske konvencije za ljudska prava ... postoje sumnje da li apelantove uvredljive
izjave potpadaju pod lan 10. Evropske konvencije, kako je navedeno u citatu predmeta Handyside protiv Velike Britanije. Apelant nije namjeravao da izrazi miljenje
kada je napisao one rijei u knjizi primopredaje, i time nije namjeravao da doprinese
nekom sporu ili da utjee na neije miljenje o svom radnom kolegi. On, takoer, nije
imao namjeru da ponudi informacije o svom radnom kolegi. Rije ustao je bila ista
uvreda koja se mogla zamijeniti bilo kojim drugim uvredljivim izrazom bez bilo koje
politike implikacije. Ove rijei su bile namijenjene samo njegovom kolegi. Sud smatra da u ovim okolnostima nije bilo potrebno da Vrhovni sud uzme u obzir bilo koje
implikacije lana 10. Evropske konvencije u konkretnom sluaju. Dakle, presuda Vrhovnog suda nije povrijedila apelantovu slobodu izraavanja.74
Uvjet nekanjavanja za uvredu koja ne predstavlja proizvoljni lini napad standard je iz prakse Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ne moe
raditi o proizvoljnom linom napadu kada autor izjave za nju da objektivno
objanjenje, odnosno, kada je na takav odgovor opravdano bio isprovociran prethodnim govorom ili postupanjem tuioca. Tako je u poznatoj odluci Oberschlick
br. 2 protiv Austrije iz 1997. godine Sud naglasio: Rijei podnosioca predstavke
(idiot) svakako se mogu smatrati poleminim, ali one nisu predstavljale proizvoljan lini napad jer je autor za njih pruio objektivno i razumno objanjenje na
osnovu govora samog politiara... Rije idiot nije bila nesrazmjerna indignaciji
koju je politiar svjesno izazvao svojim govorom.75
Dakle, kada izraavanje predstavlja uvredu, a ne klevetu, i kada je tom uvredom nanijeta teta nekoj osobi, tj. povrijeen mu je ugled uslijed ega su
nastupili duevni bolovi (teko je zamisliti situaciju u kojoj je za uvrijeenu
osobu prouzrokovana neka materijalna teta), naknada te tete se u BiH
ostvaruje u parninom postupku pred nadlenim sudom. Ali ne na osnovu
Zakona o zatiti od klevete, ve na osnovu odredbi Zakona o obligacionim
odnosima.
Apelacija, podnosilac M.H., Ustavni sud BiH (U-39/01), 6. aprila 2002. godine, http://www.
ccbh.ba/bos/odluke/povuci_pdf.php?pid=22803 (pristupljeno 8. maja 2012. godine).
74
75
176
178
Poglavlje 6
MEDIJI I SUDSKI SISTEM BiH
Sevima Sali-Terzi
10 kantonalnih sudova
Prvostepena nadlenost u upravnim sporovima;
prvostepena nadlenost u krivinim stvarima
propisana zakonom. Drugostepena nadlenost u
odnosu na odluke opinskih sudova (odluivanje
o albama).
28 opinskih sudova
Prvostepena sudska nadlenost u graanskim
sporovima; prvostepena nadlenost u krivinim
stvarima kada je to propisano zakonom;
vanparnini postupci; izvrni postupak; prekrajni
postupci; zemljino-knjina administracija; ostalo.
181
Okruni privredni
sudovi
Prvostepena
nadlenost u
privrednim
sporovima
VRHOVNI SUD RS
Drugostepena nadlenost u odnosu na odluke
okrunih sudova kada odluuju u prvom
stepenu. Odluuje o vanrednim pravnim
lijekovima protiv pravosnanih sudskih odluka.
19 OSNOVNIH SUDOVA
Prvostepena sudska nadlenost u graanskim
sporovima; prvostepena nadlenost u
krivinim stvarima kada je to propisano
zakonom; vanparnini postupci; prekrajni
postupci; izvrni postupak; zemljino-knjina
administracija; ostalo.
U skladu s ustavno-pravnim nadlenostima entiteta i BD, donesena su i primjenjuju se tri zakona za zatitu od klevete.1 Donoenjem ovih zakona kleveta je u
BiH dekriminalizirana, to znai da se ovim zakonima ureuje graanska odgovornost za tetu nanesenu ugledu fizikog ili pravnog lica. Sljedstveno tome, sudska zatita po ovim zakonima ostvaruje se u parninom postupku pred stvarno
nadlenim sudovima. Prema Zakonu o zatiti od klevete RS i BDBiH, ve od njihovog donoenja, stvarnu nadlenost za suenje u ovim predmetima u prvom stepenu imaju osnovni sudovi, a o albama odluuju okruni sudovi u RS i Apelacioni
sud BD kao drugostepeni. U FBiH stvarno nadleni prvostepeni sudovi bili su kantonalni sudovi, dok je drugostepenu, albenu nadlenost imao Vrhovni sud FBiH.
Meutim, izmjenama i dopunama Zakona o zatiti od klevete u FBiH 2005. godine
prvostepena nadlenost za odluivanje o tubama po ovom zakonu prebaena
je na opinske sudove, a kantonalni sudovi su postali drugostepeni sudovi koji
odluuju o albama u takvim predmetima. Ovo znai da je danas u BiH, bez obzira
na to to je nadlenost za regulisanje zatite od klevete i za organizaciju sudskog
sistema podijeljena na tri administrativno-teritorijalne jedinice unutar BiH, proceduralna zatita ista: u prvom stepenu po tubama za zatitu od klevete sude
opinski, odnosno osnovni sudovi, a po albama odluuju drugostepeni sudovi:
kantonalni u FBiH, okruni u RS i Apelacioni sud BD.
183
Ovaj e vanredni pravni lijek, meutim, biti mogue koristiti samo onda kada
su ispunjeni uvjeti predvieni odgovarajuim zakonom o parninom postupku
(ZPP). Naime, revizija protiv drugostepene odluke je doputena samo u sluaju
kada vrijednost pobijanog dijela pravosnane presude prelazi iznos od 10.000
KM u FBiH i RS, odnosno 30.000 u BD.3 Ovo znai da za doputenost revizije nije
bitna vrijednost spora koju tuilac oznai u tubi (u ovakvim sporovima to je
uglavnom visina odtetnog zahtjeva), ve doputenost revizije zavisi od onog
dijela pravosnane presude koji se pobija revizijom.4 Meutim, prema ZPP FBiH
i RS, Vrhovni sud moe, izuzetno, dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odluivanje po reviziji bilo od znaaja za primjenu prava u drugim
sluajevima. Znaaj ovakve odredbe je u tome da sud moe ocijeniti da je
predmet spora koji ne prelazi propisani cenzus takav da moe imati utjecaja
na kreiranje sudske prakse i da moe biti od znaaja za usvajanje odreenog
pravnog shvatanja znaajnog za jedinstvenu primjenu prava. Ova odredba
je formulisana tako da ostavlja iroku diskrecionu ocjenu revizijskom sudu u
odnosu na to da li se radi o takvom pravnom pitanju koje bi, bez obzira na
propisani cenzus, taj sud trebao razmatrati u revizijskom postupku. Ipak, ova
Vidjeti vie u publikaciji Modul 4: Graansko-pravna oblast vanredni pravni lijekovi,
VSTV, CEST FBiH i CEST RS, januar 2006. godine, dostupno na:
http://www.fbih.cest.gov.ba/index.php?option=com_
docman&Itemid=30&task=view_category&catid=26 (pristupljeno 21. januara 2012.
godine).
2
lan 237. st. 2. Zakona o parninom postupku FBiH (Sarajevo, 2003. godine), Slubene
novine FBiH broj 53/03, stupio na snagu 28. oktobra 2003. godine, http://www.advokathrvacic.com.ba/dokumentacija/zpp.pdf (pristupljeno 23. marta 2012. godine); vidi i
Slubene novine FBiH broj 73/05 i 19/06.
I Zakona o parninom postupku RS (Banja Luka, 2003. godine), Slubeni glasnik RS broj
58/03, stupio na snagu 1. augusta 2003. godine; vidi i Slubeni glasnik RS broj 85/03,
74/05 i 63/07, http://www.advokat-prnjavorac.com/zakoni/Zakon_o_parnicnom_postupku_RS_Integral.pdf (pristupljeno 23. marta 2012. godine). I lan 310. st. 2. i 3.
Zakona o parninom postupku BDBiH: Preieni tekst, Slubeni glasnik BDBiH broj 5/00,
stupio na snagu 2000. godine. http://www.hjpc.ba/dc/pdf/zpp-%20precisceni%20
tekst%2008%2012%202005.pdf (pristupljeno 23. marta 2012. godine); vidi i Slubeni
glasnik BDBiH broj 1/01 i 6/02.
3
4
Npr., ako je tuilac pred sudom u FBiH ili RS na ime naknade tete zbog klevete traio
10.100 KM, a pravosnano mu je dosuen iznos od 3.000 KM, tada bi vrijednost pobijanog
dijela pravosnane presude iznosila 7.100 KM, pa revizija ne bi bila dozvoljena. Ukoliko bi,
pak, tubeni zahtjev bio u cijelosti pravosnano odbijen, revizija bi bila dozvoljena.
185
Pravila Ustavnog suda BiH, Slubeni glasnik BiH broj 60/05, 64/08 i 51/09, dostupno na
http://www.ustavnisud.ba/bos/p_stream.php?kat=83&pkat=84 (pristupljeno 9. marta
2012. godine).
6
186
Tuba
Rok: 90 dana
Federacija BiH
mjesno nadleni
opinski sud
Republika Srpska
mjesno nadleni
osnovni sud
alba nadlenom
kantonalnom sudu
alba nadlenom
okrunom sudu
alba Apelacionom
sudu BDBiH sudu
187
Informationsverein Lentia i dr. protiv Austrije (13914/88,15041/89 i 15717/89), 24. novembra 2003. godine, http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/search.asp?skin=hudoc-en
(pristupljeno 23. marta 2012. godine);
Radio ABC protiv Austrije (19736/92), 20. oktobra 1997. godine, http://cmiskp.echr.coe.
int/tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 23. marta 2012. godine).
9
Vidi, npr., Autronic AG protiv vicarske (12726/87), 22. maja 1990. godine, http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 23. marta 2012.
godine);
ili Groppera Radio AG protiv vicarske (10890/84), 28. marta 1990. godine, http://cmiskp.
echr.coe.int/tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 23. marta 2012. godine).
10
11
188
Vijee RAK-a
alba protiv prvostepene
odluke
Evropski sud za
ljudska prava
Apelacija
189
3
Lingens protiv Austrije (9815/82), 8. jula 1986. godine, dostupno na web stranici Evropskog suda za ljudska prava: http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/search.
asp?skin=hudoc-en, vidi prijevod na: http://www.bgcentar.org.rs/images/stories/Datoteke/lingens%20protiv%20austrije.pdf (pristupljeno 29. maja 2011. godine).
190
191
Prebacivanje tereta dokazivanja sa tuitelja na tuenog kritikovali su i specijalni izvjestioci i predstavnici za slobodu izraavanja Ujedinjenih nacija, Vijea
Evrope, Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju, Organizacije amerikih
drava i Afrike komisije za ljudska prava i prava naroda. Uesnici konferencije
OEBS/OSCE 2003. godine u Parizu su istaknuli da prebacivanje tereta dokazivanja predstavlja neprihvatljivo odstupanje od opeg naela pretpostavke nevinosti na osnovu koje na tuiocu lei teret dokazivanja, mada bi se ovo moglo
shvatiti samo u kontekstu krivinih postupaka povodom klevete.
Presuda Vrhovnog suda FBiH (broj G-45/05), 19. marta 2005. godine.
192
Kad govorimo o tome da je tueni (obino medij ili novinar) duan da u postupku dokae istinitost izraavanja, moramo se sjetiti da se od novinara ne
moe zahtijevati isti stepen utvrivanja istinitosti injenica kao u sudskom
postupku. Za slobodu izraavanja i objavljivanja injeninih iskaza nije nuno
postojanje dokaza njihove apsolutne istinitosti, ve je dovoljno da je objavljena informacija prethodno provjerena kao istinita u skladu s okolnostima
konkretnog sluaja, odnosno u skladu sa standardnom novinarskom profesionalnom panjom.
To znai da se i u sudskom postupku od tuenih novinara zapravo ne trai dokazivanje apsolutne istinitosti objavljenih injenica, ve upravo gore navedeni stepen mogue istinitosti. Bitno je i da sudovi pristupe ovom pitanju na pravi nain
i da u svakom pojedinanom sluaju koji se pojavi pred sudom cijene istinitost
izraavanja u medijima u skladu s gore navedenim standardima.
Takoer, Zakon o zatiti od klevete FBiH7 propisuje u lanu 7. da ne postoji
odgovornost za klevetu u sluaju da je izraavanje u sutini istinito, a netano
samo u nebitnim elementima, a lan 6. Zakona RS-a8 takoer da nema odgovornosti kada je izraavanje u sutini istinito. Dakle, u sluajevima kada
informacije koje se iznose nisu istinite apsolutno, ali sutinski jesu, sud e osloboditi odgovornosti tuenog za klevetu, pri emu mora paljivo da ocjenjuje
ta je zapravo sutinski istinito izraavanje.
Iz ovoga je vidljivo da sudovi imaju veoma osjetljiv i teak zadatak utvrivanja
postojanja klevete i odgovornosti u svakom konkretnom sluaju, zbog ega je
neophodno da se sudije neprestano educiraju u ovom pogledu i da prate praksu
domaih sudova, kao i Evropskog suda za ljudska prava.
to se tie injenica nastanka i visine tete, teret dokazivanja je oigledno na
tuitelju, koji, dakle, u postupku mora dokazati da je materijalna ili nematerijalna
teta po njega zaista nastala, kao i visinu te tete. O nainu na koji se moe utvrditi
nastanak i visina nematerijalne tete je ve bilo govora u prethodnim poglavljima.
U odluci Kantonalnog suda u Sarajevu broj P5/04 od 3. decembra 2004. godine, u pogledu dokazivanja postojanja novane koristi koju je objavljivanjem
Zakon o zatiti od klevete FBiH (Sarajevo, 2002. godine), Slubene novine FBiH broj
59/02, stupio na snagu 2002. godine, http://www.vzs.ba/index.php?option=com_co
ntent&view=article&id=209:zakon-o-zatiti-od-klevete-fbih&catid=9:novinarskizakoni&Itemid=12 (pristupljeno 23. marta 2012. godine).
7
8
Zakon o zatiti od klevete RS (Banja Luka, juli 2001. godine), Slubeni glasnik Republike Srpske broj 37/01, stupio na snagu 1. augusta 2001. godine, http://www.vzs.ba/
index.php?option=com_content&view=article&id=210:zakon-o-zatiti-od-kleveters&catid=9:novinarski-zakoni&Itemid=12 (pristupljeno 23. marta 2012. godine).
193
informacije stekao tueni, a koja bi eventualno mogla biti od znaaja za odreivanje visine dosuenog iznosa na ime naknade tete, navedeno je sljedee:
Po miljenju ovog suda, drugotuitelj niim tokom postupka nije dokazao da je
drugotueni iznoenjem neistinitih injenica o njemu stekao novanu korist, niti kolika bi ta korist bila (lan 10. stav 1. Zakona o zatiti od klevete), a za ove tvrdnje teret
dokazivanja je bio na tuitelju.
Iz navedenog se moe izvui zakljuak da je teret dokazivanja u sudskim postupcima rasporeen izmeu stranaka, tako da i tuitelj i tueni imaju dunost
da dokazuju svoje tvrdnje. Meutim, osnovna obaveza, tj. teret dokazivanja istinitosti injenica koje su navedene u spornom izraavanju ipak je na strani onoga
ko je to objavio i stoga prilikom iznoenja i pronoenja (prije objavljivanja) informacija koje mogu biti sporne treba unaprijed obratiti panju na koji nain se te
injenice mogu kasnije dokazati u sudskom postupku.
Jo jednom treba naglasiti da samo pozivanje na neki povjerljivi izvor informacija, ili na okolnost da je informacija prenesena iz drugog medija ne moe samo
po sebi osloboditi onoga koji iznosi ili pronosi izraavanje od odgovornosti za
eventualnu klevetu.
194
Mladen Srdi
195
196
197
Ibid.
198
Ona je 22. augusta 1994. godine osuena zbog klevete bez loe namjere, to
jest, samo zbog iznoenja miljenja o neijem ponaanju, a ne za pripisivanje
djela drugom licu, iako se zna da ono nije poinjeno. Dosuena je novana
kazna i podnosiocu predstavke je naloeno da isplati nadoknadu tete tuiocu i
nadoknadu trokova postupka dravi.
Podnosilac predstavke se alio po lanu 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Evropski sud je ponovio da pravnim zastupnicima njihov poseban poloaj,
kao posrednika izmeu javnosti i sudova, daje centralno mjesto u primjeni
pravde. Takav poloaj objanjava uobiajeno regulisanje ponaanja lanova
Advokatske komore. tavie, sudovi jemci pravde, ija je uloga kljuna u dravi
zasnovanoj na vladavini prava, moraju uivati povjerenje javnosti. Imajui u vidu
kljunu ulogu pravnih zastupnika, opravdano je od njih oekivati da doprinesu
odgovarajuoj primjeni pravde i da time odravaju javno povjerenje.
Granice prihvatljive kritike
Evropski sud za ljudska prava je dalje podsjetio da lan 10. Konvencije titi ne
samo sutinu ideja i informacija koje se izraavaju ve i oblik u kome su prenesene. Iako i pravni zastupnici sigurno imaju pravo na javni komentar primjene
pravde, njihove kritike ne smiju prekoraiti odreene granice. U vezi s tim mora
se voditi rauna o potrebi da se uspostavi pravina ravnotea izmeu razliitih
interesa, koji ukljuuju pravo javnosti da primi obavjetenja o pitanjima koja
su posljedica sudskih presuda i da zahtijeva odgovarajuu primjenu pravde i
dostojanstvo pravne profesije.
Sud je primijetio da granice prihvatljive kritike mogu u nekim okolnostima biti
ire u pogledu dravnih slubenika koji koriste svoja ovlatenja, nego u pogledu
privatnih pojedinaca. Tako Sud navodi:
Ne moe se, meutim, smatrati da dravni slubenici sebe svjesno izlau bliskom
ispitivanju svake svoje rijei u istom stepenu kao politiari i da stoga trebaju biti
tretirani na isti nain kao i oni, kada je u pitanju kritikovanje njihovih postupaka.
Naprotiv, moe se pokazati neophodnom zatita dravnih slubenika od uvredljivih
neprijatnih verbalnih napada, kada su na dunosti.7
7
Ibid.
199
Ibid.
200
Ibid.
201
znatnu tetu kada je rije o ugledu sudijske profesije, to sve konstituie disciplinski prekraj, te je stoga ona razrijeena sudijske dunosti zbog izjava u javnosti. Kasnijim odlukama sudova, kao i konanom odlukom Vrhovnog suda Ruske
Federacije kao najvie instance u postupku odluka o razrjeenju je potvrena.
tNPSB TF QPUPWBUJ QSFTVNQDJKB OFWJOPTUJ MJDB LPKB TV PQUVFOB [B LSJWJOB
djela;
tVLPMJLP [B UP OF QPTUPKF J[V[FUOP PQSBWEBOJ ESBTUJOJ SB[MP[J J OFTQPSOP
injenino utemeljenje, nije dozvoljeno optuivati sudije da su prekrili zakon ili, u najmanju ruku, svoje profesionalne obaveze, ime se ne naruava
samo njihov ugled ve i podriva povjerenje javnosti u integritet cjelokupnog
sudstva;
tVLPMJLPTFLPNFOUBSJVLPOBOFTVETLFPEMVLF
UJLPNFOUBSJUSFCBKVCJUJPEmjereni i argumentovani, te ne bi trebalo personalizovati sudiju kao donosioca
odluke i isticati njegov identitet, poto je odluka donesena uime suda, a ne
pojedinog sudije;
tNPFTFQPMFNJTBUJTQSBWOJNTUBWPN[BV[FUJNVTVETLPKPEMVDJ
BMJCJTFUP
moralo initi veoma obazrivo i odmjereno. Pri tome treba imati u vidu da
novinari, koliko god bili profesionalni i dobronamjerni, nisu kvalifikovani za
donoenje sudskih odluka (to je zadatak sudstva), te bi se trebali koncentrisati na svoju drutvenu ulogu, pri emu bi interes javnosti morao imati
prioritet, ali ne na tetu uloge i autoriteta sudstva u javnosti;
tOJQPUPTFOFTNJKFQVUFNNFEJKBWSJUJQSJUJTBLOBTVEPWF
TDJMKFNVUKFDBKBOB
tok nekog sudskog postupka.
203
tTWBLBFWFOUVBMOBLSJUJLBNPSBJNBUJEPWPMKOPJOKFOJOPHPTOPWB
Poglavlje 7
MEDIJI I PRIVATNOST
Solove, J. Daniel, Nothing to Hide: The False Tradeoff Between Privacy and Security, USA:
Yale University Press, 2011, str. 24.
2
Ibid.
Whittle, Stephen and Cooper, Glenda, Privacy, probity and public interest, UK:
Reuters Institute for the Study of Journalism of the University of Oxford, 2008.
4
207
ZATITA PRIVATNOSTI
MEDIJI I PRIVATNOST
stvari, ve isto tako i svi ostali graani - korisnici interneta - imaju mogunost
da vrlo jednostavno objave detalje svoga privatnoga ivota, ali i detalje iz ivota
drugih ljudi iroj javnosti, te na taj nain utjeu i na rad mainstream medija. Istovremeno, mogunosti zloupotrebe privatnih podataka su u porastu jer tehnologija, ali i poslovne prakse olakavaju skupljanje, arhiviranje i koritenje podataka
za druge svrhe, dok osposobljavanje pojedinaca za uinkovito upravljanje osobnim podacima gubi tlo pod nogama.
Na drugoj strani, i sloboda izraavanja definirana je kao osnovno ljudsko pravo.
Ovo se pravo moe sukobiti s nizom drugih prava koja titi Evropska konvencija
za zatitu ljudskih prava, kao to je pravo na pravino suenje, na potivanje
privatnog ivota, na uvjerenje i vjeroispovijest. U lanu 10. Evropske konvencije
za zatitu ljudskih prava navodi se:
1. Svako ima pravo na slobodu izraavanja. Ovo pravo ukljuuje slobodu miljenja i
slobodu primanja i prenoenja informacija i ideja, bez mijeanja javne vlasti i bez
obzira na granice. Ovaj lan ne spreava drave da zahtijevaju dozvole za rad od
radijskih, televizijskih i filmskih kompanija.
2. Ostvarivanje ovih sloboda, budui da ukljuuje obaveze i odgovornosti, moe
podlijegati takvim formalnostima, uvjetima, ogranienjima ili sankcijama
predvienim zakonom i koje su neophodne u demokratskom drutvu u interesu
nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, spreavanja
nereda ili zloina, zatite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, spreavanja
irenja povjerljivih informacija ili u interesu ouvanja autoriteta i nepristranosti
sudstva.
Kao i u sluaju pojma privatnosti, koncept slobode izraavanja se vremenom
mijenjao. Ne samo da su se tokom vremena mijenjale definicije ovih pojmova
ve isto tako i percepcija javnosti o njima.5 Nesumnjivo, sloboda izraavanja
predstavlja kamen-temeljac demokratskih drutva i uloga medija u drutvima
nezamisliva je bez ovog prava. U tom kontekstu, zadatak zatite privatnosti
predstavlja iznimno teak zadatak jer, kao to navodi Stratford, zatita privatnosti ukljuuje proces koji tei da ostvari ravnoteu izmeu dva vana drutvena
interesa: potovanje linosti i ouvanje slobode izraavanja6.
Praktina definicija pojma privatnosti preputena je sudovima koji na pojedinanim sluajevima definiraju ta podrazumijeva privatnost.7 Sam Evropski sud je
istaknuo da koncept privatnog ivota nije jednostavno definirati. Granica izmeu
privatne i javne sfere varira od sluaja do sluaja. Odnosno, ovaj koncept odreen
5
Ibid.
Stratford, Jemima, Striking the Balance: Privacy v Freedom of Expression under the
European Convention on Human Rights, In Colvin Madeleine, Developing Key Privacy
Rights, UK: Hart Publishing, Oxford, 2002, str. 17.
7
208
Sud ne smatra moguim ili neophodnim da pokua dati iscrpnu definiciju pojma
privatni ivot. Ipak, bilo bi previe restriktivno ograniiti pojam na unutranji krug
unutar kojeg individue ive svoj osobni ivot na nain na koji to ele, a iskljuiti u
potpunosti vanjski svijet koji obuhvata taj unutranji krug. Potovanje privatnog
ivota mora, takoer, ukljuiti do odreenog stepena pravo uspostavljanja i razvijanja odnosa s drugim ljudskim biima.9
Mediji esto opravdavaju zadiranje u privatnost pojedinaca ostvarivanjem odreenog javnog interesa. Kao to navode Whittle i Cooper10, novinari esto navode licemjerje javnih linosti ili njihovu obavezu da budu uzor drugima kako bi opravdali
svoje upade u privatne ivote. Tako se, naprimjer, objavljivanje neprikladnih fotografija s mjesta tragine saobraajne nesree pravda potrebom ukazivanja na posljedice vonje u alkoholiziranom stanju. Istovremeno, takve se informacije plasiraju
na senzacionalistiki nain, s ogromnim fotografijama, intrigirajuim naslovima i
u pravilu na naslovnoj strani. Sve upuuje na to da se na ovaj nain ljudska tragedija pretvara u robu koja prodaje novine. Ipak, onog trenutka kad novinarska pria
doe u javnost, nisu vie samo urednici i novinari ti koji odreuju ta je to javni interes. Pokretanje procedura pred regulatornim i samoregulacionim tijelima ili pred
sudovima za zatitu prava na privatnost dovodi i ova tijela u poziciju da odluuju
da li su odreena zadiranja u privatnu sferu bila u javnom interesu ili ne. I javnost
kroz razliite oblike reakcija na objavljene tekstove ima mogunost da utjee na
definiranje javnog interesa. U konanici, i zakonodavni organi su u poziciji da kreiranjem zakonskih rjeenja utjeu na definicije javnog interesa.11
Whittle, Stephen and Cooper, Glenda, Privacy, probity and public interest, UK: Reuters
Institute for the Study of Journalism of the University of Oxford, 2008.
10
11
Smartt, Ursula, Media Law for Journalists, UK: SAGE Publications Ltd, 2006.
209
ZATITA PRIVATNOSTI
MEDIJI I PRIVATNOST
ravnoteu da bi odredio koje e pravo imati prioritet nad drugim. Osnovni princip jeste da privatni i porodini ivot politikih linosti i javnih slubenika treba
biti zatien od medijskog izvjetavanja po lanu 8. Konvencije.
Ipak, informacija o njihovom privatnom ivotu moe biti iznesena kada je od
direktnog javnog znaaja za nain na koji su obavljali ili obavljaju svoje funkcije, nastojei pri tome da se izbjegne nepotrebna teta za tree osobe (obino,
lanove porodice). Kada politike ili javne linosti same privlae panju javnosti
na svoj privatni ivot, mediji imaju pravo da taj ivot komentariu i nadziru. Nije,
dakle, iskljueno da detalji iz privatnog ivota politiara budu stvar od javnog interesa ukoliko imaju utjecaja na javno djelovanje. Ukoliko se privatni detalji pojave u javnosti, s pravom se oekuje da se koriste odmjereni izrazi u izraavanju.
U predmetu Evropskog suda Tammer protiv Estonije12, ministar unutranjih poslova Edgar Savisaar je bio primoran dati ostavku na svoje funkcije u Vladi 1995.
godine kad je otkriveno da postoje tajni snimci njegovih razgovora s drugim
politiarima. Jedna od njegovih pomonica Vilja Laanaru prihvatila je u cjelini
odgovornost za snimke i takoer je bila primorana dati ostavku. Laanaru je kasnije napisala memoare uz pomo jednog novinara (Russak), u kojima je otkrila
detalje svoje ljubavne afere s ministrom Savisaarom, koji je bio oenjen, s kojim
je dobila dijete. Laanaru je opisala kako je dijete bilo povjereno na uvanje njenim roditeljima i priznala da je dijete rtvovala zbog karijere. Laanaru je zauzimala brojne politike poloaje povezane sa Savisaarom dugo godina. Savisaarov
brak se raspao i on i Laanaru su se kasnije vjenali. U svojoj knjizi Laanaru je napisala da je ona bila uzrok raspada braka ministra Savisaara s prvom suprugom.
Neposredno prije objavljivanja memoara, Laanaru i novinar Russak su se sukobili oko toga ko je autor knjige. Nakon to je ona podnijela tubu, sud u Talinu je izdao privremenu mjeru i novinaru zabranio objavljivanje pripremljenog rukopisa
do konane odluke suda o autorstvu. Novinar Russak, meutim, nije potovao
tu zabranu i ubrzo je, bez njene saglasnosti, poeo objavljivati informacije koje
mu je Laanaru davala, iako ne u formi u kakvoj su bile pripremljene za knjigu/
memoare. Nakon toga, on je imao i intervju za dnevne novine u Estoniji u kojem
ga je novinar i urednik te novine (Tammer), uz ostalo, pitao da li je napravio
heroja od osobe koja je unitila tui brak, koja je, uz to, bila loa i nepodobna
majka, koja je napustila svoje dijete i nije dobar primjer mladim djevojkama.
Upotrijebljene rijei su na estonskom bile vrlo uvredljive. Nakon privatne tube
Laanaru, sud u Talinu je u krivinom postupku kaznio novanom kaznom autora
intervjua (Tammer), koji se potom obratio Evropskom sudu.
Evropski sud je utvrdio da je Laanaru svjesno otkrila javnosti detalje svog privatnog ivota i zakljuio da koritenje uvredljivih rijei treba da se posmatra
Tammer protiv Estonije (41205/98), 6. februara 2001. godine, http://cmiskp.echr.coe.
int/tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 28. jula 2011. godine).
12
210
13
14
Ibid.
Ustav Republike Srpske (1992. godine), Slubeni glasnik RS broj 28/94, stupio na snagu
1994. godine, http://www.ustavnisud.org/upload/4_8_2009_48_ustav_srpski.pdf
(pristupljeno 13. maja 2012. godine).
15
16
ZATITA PRIVATNOSTI
MEDIJI I PRIVATNOST
17
18
19
Baki-Mufti, Jasna, Sistem ljudskih prava, Sarajevo, Magistrat, 2002, str. 317.
Zakon BiH o zatiti linih podataka (Sarajevo, decembar 2001. godine), Slubeni glasnik
BiH broj 32/01, stupio na snagu 28. decembra 2001. godine.
20
21
22
Vidi: Whittle, Stephen and Cooper, Glenda, Privacy, probity and public interest, UK:
Reuters Institute for the Study of Journalism of the University of Oxford, 2008.
23
212
24
Kodeks za tampu Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 29. aprila 1999. godine), lan 9.1,
http://www.vzs.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=218&Itemid=9
&lang=bs (pristupljeno 26. marta 2012. godine).
25
26
Vijee za tampu BiH, Izvjetaj broj 2 o stalnom monitoringu tampanih medija: april-maj
2004., http://www.media.ba/mcsonline/files/shared/VZS_monitoring_stampe_No2_
apr-maj2004.pdf (pristupljeno 26. marta 2012. godine).
27
28
Ibid.
29
213
ZATITA PRIVATNOSTI
MEDIJI I PRIVATNOST
30
31
32
Ibid.
33
34
Ibid.
Vidi: Vijee za tampu, Pregled sluajeva za 2010. godinu, http://vzs.ba (pristupljeno 13.
maja 2012. godine).
35
Vidi: Vijee za tampu, Pregled sluajeva za 2011. godinu, http://vzs.ba (pristupljeno 13.
maja 2012. godine).
36
214
Poglavlje 8
OGRANIENJA SLOBODE MEDIJA I
ZATITA NACIONALNE SIGURNOSTI
Sevima Sali-Terzi
Javna vlast bez javnih informacija ili bez naina da se one pribave
nije nita drugo nego uvod u farsu ili tragediju, ili moda oboje
James Medison1
Pristup javnosti informacijama u posjedu javne vlasti2 od izuzetne je vanosti za
razvoj i odravanje slobodnog i demokratskog drutva. On omoguava javne
debate o vanim pitanjima od opeg drutvenog interesa, kao to su pitanja
zloupotrebe vlasti, slubenih ovlatenja ili korupcije. Slobodan pristup javnosti
informacijama koristi i vlastima, budui da transparentnost i otvorenost procesa
donoenja odluka omoguava da javnost vjeruje u vlast i da podrava njeno
djelovanje, naroito kad je rije o informacijama koje se tiu rada obavjetajnih
slubi i drugih organa zaduenih za nacionalnu sigurnost, jer se upravo tu moe
stvoriti prostor za teka krenja ljudskih prava kao to su pravo na privatnost,
pravo na pravian postupak i slino.
Zatita informacija znaajnih za pitanje nacionalne sigurnosti je vana funkcija svake drave, zato to je nacionalna sigurnost jedan od preduvjeta za puno
uivanje u garantovanim ljudskim pravima, ukljuujui i pravo na informisanje.
Stoga, u odreenim okolnostima, nacionalna sigurnost zahtijeva odreeni stepen zatite. Ipak, iz ve navedenih razloga, ta zatita mora biti ograniena po
obimu, razumna i proporcionalna potrebama javnosti da ima pristup informacijama i dokumentima koji su u posjedu javne vlasti. Pravilno funkcionisanje sistema zatite informacija osigurava da samo ogranien broj osjetljivih informacija
zahtijeva zatitu, ali i tada samo za vrijeme dok se te informacije smatraju osjetljivim. Manje osjetljive informacije zahtijevaju manji nivo zatite, a neke, pak, ne
trae nikakvu zatitu.
Pismo Jamesa Madisona W. T. Barryju (4. augusta 1822), u Gaillard, Hunt, ed., The Writings
of James Madison, 9 vols. New York: G. P. Putnams Sons, 1900-1910.
1
2
Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH definira javno tijelo kao organ u BiH koji
spada u bilo koju od sljedeih kategorija: a) izvrno tijelo; b) zakonodavno tijelo; c) sudsko tijelo; d) tijelo koje obavlja javnu funkciju, a imenovano je ili ustanovljeno sukladno
zakonu; e) bilo koje drugo upravno tijelo; f ) pravna osoba koja je u vlasnitvu ili koju
kontrolira javno tijelo, Zakon o slobodi pristupa informacijama u BiH, lan 3:2 (Sarajevo,
oktobar 2000. godine), Slubeni glasnik BiH broj 28/00, stupio na snagu 17. novembra
2000. godine.
217
MEUNARODNI STANDARDI U VEZI SA SLOBODOM IZRAAVANJA, PRISTUPOM INFORMACIJAMA I ZATITOM NACIONALNE SIGURNOSTI
218
Ibid., vidi i: Dammann protiv vicarske (77551/01), 25. aprila 2006. godine, st. 52, http://
cmiskp.echr.coe.int/tkp197/search.asp?skin=hudoc-en (pristupljeno 26. marta 2012.
godine).
5
Vidi, npr.: vedska protiv Komisije (C-64/05 P, ECRI-11389), 2007. godine, st. 66, ili predmet Access Info Europe protiv Vijea Evropske unije (T-233/09), 2011. godine. Dostupno na:
http://www.statewatch.org/news/2011/mar/eu-ecj-access-inf-judgment-mar-11.pdf
(pristupljeno 17. septembra 2011. godine).
219
MEUNARODNI STANDARDI U VEZI SA SLOBODOM IZRAAVANJA, PRISTUPOM INFORMACIJAMA I ZATITOM NACIONALNE SIGURNOSTI
Evropski sud zakljuio, pripremna faza u novinarstvu i stoga je ona zatieni dio
slobode tampe.4
PRINCIPI IZ JOHANNESBURGA
Grupa eksperata iz oblasti meunarodnog prava, nacionalne sigurnosti i zatite
ljudskih prava formulisala je 1995. godine dokument poznat kao Principi iz
Johannesburga o nacionalnoj sigurnosti, slobodi izraavanja i pristupu informacijama (Principi iz Johannesburga)8. Vanost i univerzalna primjena ovog
dokumenta ogleda se i u tome to se na njega pozvao Specijalni izvjestitelj UN-a
o slobodi miljenja i izraavanja u svojim izvjetajima iz 1996-2001. godine i to
su to standardi na koje se u svojim godinjim rezolucijama o slobodi izraavanja,
redovno od 1996. godine, poziva Komisija UN-a za ljudska prava.
Principi iz Johannesburga naglaavaju da je imperativ da ljudi imaju pristup
informacijama koje su u posjedu javne vlasti, ukljuujui i informacije koje se
odnose na nacionalnu sigurnost, kako bi imali mogunost da nadziru ponaanje
javne vlasti i kako bi imali puno uee u ivotu i razvoju demokratskog drutva.
Prepreke javnom i nezavisnom nadzoru javnosti koje se kreiraju uime nacionalne sigurnosti poveavaju rizik od nezakonitog i korupcionakog ponaanja
vlasti i drugih zloupotreba koje, zbog zatite takvih informacija, mogu ostati neotkrivene. Osim toga, krenje privatnosti i drugih prava graana esto se moe
desiti upravo pod krinkom zatite nacionalne sigurnosti.
Stoga Principi iz Johannesburga naglaavaju potrebu zatite prava javnosti na
informacije putem zakona koji e biti precizni i uski po svom obimu zatite i
koji e osigurati sutinske zahtjeve vladavine prava, zatim potrebu postojanja
nadzora putem parlamenta ili druge nezavisne institucije, kao i potrebu za sudskom zatitom ovih prava pred nezavisnim sudovima.
Vano je u ovom kontekstu spomenuti i dokument pod nazivom Nacrt Principa o
nacionalnoj sigurnosti i pravu na informisanje9, koji su sainili eksperti u konsultaciji sa specijalnim mandatarima po pitanju slobode izraavanja i informisanja
(Specijalni izvjestitelj UN-a o slobodi miljenja i izraavanja, Predstavnik OSCE-a
o slobodi medija, Specijalni izvjestitelj Organizacije amerikih drava o slobodi
Article 19, Principi iz Johannesburga o nacionalnoj sigurnosti, slobodi izraavanja i pristupu informacijama, dostupno na: http://www.article19.org/data/files/pdfs/standards/
joburgprinciples.pdf (pristupljeno 3. septembra 2011. godine).
Nacrt Principa o nacionalnoj sigurnosti i pravu na informisanje (1. jula 2011. godine),
http://right2info.org/resources/publications/national-security-and-right-to-information-as-of-july-1 (pristupljeno 3. septembra 2011. godine).
9
220
Ovaj dokument nije obavezujui i slui kao instrument za daljnje smjernice vladama, zakonodavnim i drugim regulatornim organima, predlagaima zakona,
nadzornim tijelima i civilnom drutvu, koje se tiu najvanijih pitanja u vezi s
odnosom nacionalne sigurnosti i prava na informacije od vanosti za nacionalnu
sigurnost, a naroito u vezi s onim informacijama koje utjeu na ljudska prava i
odgovornost u demokratskom drutvu. Nacrt Principa, takoer, uzima u obzir
da informacije koje ne trebaju biti klasifikovane po osnovu nacionalne sigurnosti ipak mogu biti uskraene javnosti po nekom drugom osnovu koje priznaje
meunarodno pravo, kao to su meunarodni odnosi, pravinost sudskog postupka, pravo stranaka u sudskom postupku, zatita krivinih istraga, privatnosti
i komercijalnih tajni. Meutim, ovi osnovi su uvijek podreeni principu testa
javnog interesa, to znai da se informacija ne moe uskratiti kada javni interes
da se ima pristup odreenoj informaciji pretee nad interesom da ta informacija
bude zatiena kao tajna.
MEUNARODNI STANDARDI
U ovom dokumentu (Nacrt Principa o nacionalnoj sigurnosti i pravu na informisanje) su vrlo detaljno razraeni meunarodni standardi u vezi sa slobodom
izraavanja i pristupa informacijama. Osnovni cilj mu je da odgovarajua tijela
na dravnom, regionalnom i meunarodnom nivou preduzmu korake da uine
dostupnim i prodiskutuju o ovom dokumentu, te da primjenom principa koje
on sadri usvoje i primijene te principe kako bi se progresivno i u punoj mjeri
realizovalo pravo na informacije. Jedan od izuzetno znaajnih standarda je i da
se javna vlast ne moe samo pozvati na navodni rizik od nanoenja tete, ve
treba pruiti dokaze da takav rizik zaista postoji. Zakon mora omoguiti da svaka osoba koja trai pristup zatienim informacijama mora imati priliku da trai
sudsko preispitivanje rizika, odnosno osnova zatite informacija na koji se javna
vlast pozvala.10
Poglavlje VI Nacrta Principa tie se zatite javnih slubenika koji otkriju zatiene
informacije. Princip 39 odnosi se na ohrabrivanje i omoguavanje otkrivanja ozbiljnih zloupotreba, zbog ega bi drave trebale dati instrukcije svim organima
vlasti, naroito agencijama ili institucijama zaduenim za sektor sigurnosti, da
naprave smjernice koje e osnaiti ovaj princip.
10
MEUNARODNI STANDARDI U VEZI SA SLOBODOM IZRAAVANJA, PRISTUPOM INFORMACIJAMA I ZATITOM NACIONALNE SIGURNOSTI
izraavanja i Specijalni izvjestitelj Afrike komisije za ljudska i prava naroda o slobodi izraavanja i pristupa informacijama), te u saradnji s 13 meunarodnih nevladinih organizacija pod pokroviteljstvom Open Society Justice Initiative.
U vezi s ovim je i Princip 41, prema kojem javni slubenici imaju dunost da otkriju
interno ili nadzornom organu informacije koje ne mogu biti zatiene, a odnose
se na sljedee zloupotrebe: znaajno krenje zakona, ukljuujui krenja ljudskih
prava, znaajnu zloupotrebu u upravljanju, konflikt interesa, korupciju, zloupotrebu javnih ovlasti i opasnost za javno zdravlje, sigurnost i zatitu okoline. Ovakvo
otkrivanje se naziva zatienim otkrivanjem i uiva zatitu, a zakon mora zabraniti sankcionisanje i odmazdu u odnosu na osobe koje su se koristile ovim pravom
(Princip 43), te propisati sankcije za takve akte javne vlasti prema tim osobama.
Dalje, Nacrt Principa sadri i meunarodni standard zatite od kanjavanja
javnih slubenika koji su zadueni za pruanje informacija, a koji otkriju neku
zatienu informaciju za koju su razumno i u dobroj vjeri mogli smatrati da moe
biti javno iznesena.
4. osoba znala ili je razumno mogla znati da e takva teta vjerovatno nastati
odavanjem klasificiranih podataka.
I, konano, priznati meunarodni standard koji je obuhvaen i Nacrtom Principa
je zatita novinarskih izvora. Naime, meunarodni standardi jasno i nedvosmisleno zabranjuju da novinar ili osoba koja nije ovlatena za pristup zatienim
informacijama mogu biti prisiljeni u krivinoj istrazi o neovlatenom otkrivanju
informacija medijima ili javnosti da otkriju povjerljivi izvor ili neobjavljene materijale (Princip 47).
Standardi o kojima je ovdje bilo rijei moderni su standardi pristupa zatienim
podacima u demokratskim zemljama. Njihovim prihvatanjem i primjenom osigurava se zatita od pretjeranih ogranienja pristupu informacijama i od netransparentnosti javne vlasti. Na ovaj se nain javnosti omoguava da dobije
informacije koje su od javnog interesa, bez obzira na to da li su zatiene tako
to e javna vlast u svakom sluaju primjenjivati test javnog interesa. Time se
omoguava uspostavljanje ravnotee izmeu prava javnosti na informacije i
potrebe zatite odreenih, usko definisanih izuzetaka od opeg pravila o slobodi pristupa informacijama i osigurava se zatita kako lica ovlatenih za pristup
zatienim informacijama, tako i onih koji takav pristup nemaju, ukljuujui novinare i novinarske izvore.
223
MEUNARODNI STANDARDI U VEZI SA SLOBODOM IZRAAVANJA, PRISTUPOM INFORMACIJAMA I ZATITOM NACIONALNE SIGURNOSTI
3. odavanje podataka prouzrokovalo tano odreenu i znaajnu tetu po nacionalnu sigurnost koja pretee nad javnim interesom da javnost dobije informaciju;
224
2. Kaznom iz stava (1) ovog lana kaznit e se ko, s ciljem da ga neovlateno upotrijebi, protupravno pribavi tajni podatak ili ko drugome saopi, preda ili na drugi
nain uini dostupnim tajni podatak bez dozvole, kao i ko drugome saopi, preda
ili na drugi nain uini dostupnim ili posreduje u saopavanju, predaji ili na drugi
nain drugome uini dostupnim injenice ili sredstva koje sadre informaciju i za
koje zna da su tajni podatak, a u iji je posjed doao protupravno.
3. Kaznom zatvora od jedne do deset godina kaznit e se ko poini krivino djelo iz
st. (1) i (2) ovog lana:
a) iz koristoljublja; ili
b) u pogledu podatka koji je u skladu sa zakonom oznaen kao strogo povjerljivo
ili stepenom tajno ili kao dravna tajna ili stepenom vrlo tajno; ili
c) radi saopavanja, predaje ili na drugi nain injenja dostupnim tajnog podatka ili njegove upotrebe izvan Bosne i Hercegovine.
4. Ako je krivino djelo iz st. (1) i (3) ovog lana poinilo lice koje, po Zakonu o zatiti
tajnih podataka, ima zakonsko ovlatenje za odreivanje tajnosti podatka ili za
pristup tajnim podacima onog stepena u pogledu kojeg je poinjeno krivino
djelo, poinilac e se kazniti:
a) za krivino djelo iz stava (1) ovog lana, kaznom zatvora najmanje tri godine;
b) za krivino djelo iz stava (3) ovog lana, kaznom zatvora najmanje pet godina.
5. Ako je krivino djelo iz st. (1), (2) i (3) ovog lana poinjeno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti ili vanrednog stanja ili kada je izdata naredba
za angairanje i upotrebu Oruanih snaga Bosne i Hercegovine, poinilac e se
kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina.
6. Ako je krivino djelo iz stavova (1) i (4) ovog lana poinjeno iz nehata, poinilac
e se kazniti:
a) za krivino djelo iz stava (1) ovog lana, novanom kaznom ili kaznom zatvora
najmanje tri godine;
b) za krivino djelo iz stava (4) ovog lana, kaznom zatvora od tri mjeseca do tri
godine.
7. Ako je krivino djelo iz stava (6) ovog lana poinjeno u pogledu podatka koji je
u skladu sa zakonom oznaen kao strogo povjerljivo ili stepenom tajno ili kao
dravna tajna ili stepenom vrlo tajno, poinilac e se kazniti kaznom zatvora od
est mjeseci do pet godina.
225
podacima, a koje bez ovlatenja drugome saopi, preda ili na drugi nain uini
dostupnim tajni podatak, ili pribavi tajni podatak s ciljem da ga saopi ili preda
neovlatenom licu, kaznit e se kaznom zatvora od est mjeseci do pet godina.
8. Odredbe stavova (1), (3), (4), (5), (6) i (7) ovog lana primjenjuju se i na lice koje
bez ovlatenja drugome saopi, preda ili uini tajne podatke dostupnim nakon
to mu je prestala dunost slubenog ili odgovornog lica u institucijama Bosne i
Hercegovine ili vojnog lica ili lica ovlatenog za odreivanje tajnosti podatka ili
za pristup tajnim podacima.
9. Nema krivinog djela odavanja tajnih podataka ako neko objavi ili posreduje u
objavljivanju tajnih podataka iji je sadraj suprotan ustavnom poretku Bosne i
Hercegovine, s ciljem da javnosti otkrije nepravilnosti vezane uz organiziranje,
djelovanje ili voenje slube ili s ciljem da javnosti otkrije injenice koje predstavljaju povredu ustavnog poretka ili meunarodnog ugovora, ako objavljivanje nema ozbiljne tetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu.
Krivini zakon Federacije Bosne i Hercegovine4 u lanu 158. propisuje krivino
djelo Odavanje tajne Federacije na sljedei nain:
1. Ovlatena osoba koja protivno zakonu ili drugom propisu Federacije donesenom
na osnovu zakona drugome saopi, preda ili uini dostupnim tajnu Federacije koja
joj je povjerena, kaznit e se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
2. Ko drugome saopi ili preda, ili posreduje u saopavanju ili predaji podatka ili
isprave za koju zna da je tajna Federacije, a do koje je protupravno doao, kaznit
e se kaznom zatvora od est mjeseci do pet godina.
3. Ako je krivino djelo iz stava 1. ovog lana uinjeno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti, ili ako je dovelo do ugroavanja sigurnosti, privredne ili
vojne moi Federacije, uinitelj e se kazniti kaznom zatvora najmanje tri godine.
4. Ovlatena osoba koja uini krivino djelo iz stava 1. ovog lana iz nehata kaznit
e se kaznom zatvora od est mjeseci do pet godina.
5. Nema krivinog djela iz stava 2. ovog lana ako neko objavi ili posreduje u objavljivanju tajne Federacije ija je sadrina suprotna ustavnom poretku Federacije, s
ciljem da javnosti otkrije povredu ustavnog poretka Federacije ako objavljivanje
nema tetne posljedice za sigurnost Federacije.
Krivini zakon Republike Srpske5 u lanu 305. propisuje krivino djelo
Odavanje tajne Republike Srpske na sljedei nain:
Krivini zakon Federacije BiH (Sarajevo, 9. jula 2003. godine), Slubene novine FBiH broj
36/03, stupio na snagu 1. augusta 2003. godine, http://pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=15332&vijesti_jezik=B (pristupljeno 26. marta 2012. godine). Vidi i Slubene
novine FBiH broj 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11.
4
5
Krivini zakon Republike Srpske (Banja Luka, 28. maja 2003. godine), Slubeni glasnik RS
broj 49/03, stupio na snagu 1. jula 2003. godine, http://www.mup.vladars.net/zakoni/
rs_lat/KRIVICNI%20ZAKON%20REPUBLIKE%20SRPSKE%20(Sluzbeni%20glasnik%20
RS,%20broj:%2049.03).pdf (pristupljeno 26. marta 2012. godine). Vidi i Slubeni glasnik
RS broj 108/04, 37/06, 70/06 i 73/10.
226
2. Ako je djelo iz stava 1. ovog lana izvreno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti ili oruanog sukoba, ili je dovelo do ugroavanja bezbjednosti, ekonomske ili vojne moi zemlje, uinilac e se kazniti zatvorom od tri do
petnaest godina.
3. Ako je djelo iz stava 1. ovog lana uinjeno nehatno, uinilac e se kazniti zatvorom od est mjeseci do pet godina.
4. Ako je djelo iz stava 2. ovog lana uinjeno nehatno, uinilac e se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.
Krivini zakon Brko Distrikta Bosne i Hercegovine6 (u daljem tekstu BD)
u lanu 157. propisuje krivino djelo Odavanje tajne Brko Distrikta Bosne i
Hercegovine na sljedei nain:
1. Ovlatena osoba koja protivno zakonu ili drugom propisu donesenom na osnovu
zakona drugome saopi, preda ili uini dostupnom tajnu Brko Distrikta koja joj
je povjerena, kaznit e se kaznom zatvora od jedne do deset godina.
2. Ko drugome saopi ili preda, ili posreduje u saopavanju ili predaji podatka ili
isprave za koju zna da je tajna Brko Distrikta, a do kojih je protivpravno doao,
kaznit e se kaznom zatvora od est mjeseci do pet godina.
3. Ako je krivino djelo iz stava 1 ovoga lana uinjeno za vrijeme ratnog stanja ili
neposredne ratne opasnosti, ili ako je dovelo do ugroavanja sigurnosti ili privredne moi Brko Distrikta, uinilac e se kazniti kaznom zatvora najmanje tri
godine.
4. Ovlatena osoba koja uini krivino djelo iz stava 1. ovog lana iz nehata kaznit
e se kaznom zatvora od est mjeseci do pet godina.
5. Nema krivinog djela iz stava 2. ovog lana ako neko objavi ili posreduje u objavljivanju tajne Brko Distrikta iji je sadraj suprotan Ustavu BiH i Statutu Brko
Distrikta utvrenom poretku Brko Distrikta, u cilju da javnosti otkrije povredu
ustavnog i statutarnog poretka ili meunarodnog ugovora, ako objavljivanje
nema tetne posljedice za sigurnost Brko Distrikta.
6
Krivini zakon Brko Distrikta Bosne i Hercegovine (Brko, 28. maja 2003. godine),
Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH broj 10/03, stupio na snagu 1. jula 2003. godine,
http://skupstinabd.ba/zakoni/12/b/4.Krivicni%20zakon%20Brcko%20distrikta%20
BiH-Sl.glasnik%20Brcko%20DC,br.10-03.pdf (pristupljeno 26. marta 2012. godine).
Vidi i Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH broj 6/05 i 21/10.
227
1. Ko neovlaeno nepozvanom licu saopti, preda ili uini dostupnim podatke ili dokumente koji su mu povjereni ili do kojih je na drugi nain doao, a koji predstavljaju tajnu Republike Srpske, kaznie se zatvorom od jedne do deset godina.
Definicija ovog pojma propisana je lanom 1. st. 5. KZ BiH: Odgovorno lice je lice u
privrednom drutvu ili u drugom pravnom licu kojem je s obzirom na njegovu funkciju
ili na osnovu posebnog ovlatenja povjeren odreeni krug poslova koji se odnose na
primjenu zakona ili propisa donesenih na osnovu zakona, ili opeg akta privrednog
drutva ili druge pravne osobe u upravljanju i rukovanju imovinom, ili se odnose na
rukovoenje proizvodnim ili nekim drugim privrednim procesom ili na nadzor nad
njima. Odgovornim licem smatra se i slubeno lice u smislu stava (3) ovog lana kada su
u pitanju radnje kod kojih je kao poinilac oznaeno odgovorno lice, a nisu propisane
kao krivino djelo odredbama glave o krivinim djelima protiv slubene i druge odgovorne dunosti, ili odredbama o krivinim djelima koje poini slubeno lice propisanim u
nekoj drugoj glavi ovog zakona ili drugim zakonom Bosne i Hercegovine.
8
9
Definicija ovog pojma propisana je u lanu 1. st. 9. KZ BiH: Vojno lice, u smislu ovog zakona, profesionalno je vojno lice i lice u rezervnom sastavu, dok su na slubi u Oruanim
snagama Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o slubi u Oruanim snagama
Bosne i Hercegovine.
228
Meutim, ovaj sueni krug osoba koje mogu biti gonjene za krivino djelo
odavanja tajnih podataka/tajne znaajno je proiren ve u sljedeem stavu navedenih lanova KZ BiH, FBiH i BD. Tako je u KZ BiH, stavom 2. l. 164. propisano
da je krivino odgovorna i svaka druga osoba koja s ciljem da ga neovlateno
upotrijebi, protivpravno pribavi tajni podatak ili koja drugom saopi, preda
li na drugi nain uini dostupnim tajni podatak bez dozvole, ili ko drugome
saopi, preda ili na drugi nain uini dostupnim injenice ili sredstva koja
sadre informaciju i za koje zna da su tajni podatak u iji je posjed doao protivpravno.
Ovakva definicija, praktino, moe ukljuiti bilo koju osobu koja na protivpravan nain doe do nekog podatka za koji zna da je proglaen tajnim, to,
nesumnjivo, ukljuuje i novinare, ali i novinarske izvore.
Na nivou BiH, kazna za ovaj oblik krivinog djela je ista kao i za ovlatenu osobu
od est mjeseci do pet godina zatvora. Na nivou FBiH i BD BiH ovo je propisano
kao laki oblik krivinog djela odavanja tajne, pa je propisana i nia zatvorska
kazna od est mjeseci do pet godina, u odnosu na onu koja moe biti izreena
ovlatenoj osobi (od jedne do deset godina).
Za postojanje ovog oblika krivinog djela kumulativno moraju biti ispunjena
dva uvjeta: prvo, da poinilac zna da su podaci ili dokumenti tajni i, drugo, da
je do tih podataka ili dokumenata doao na protivpravan nain. Iako se na prvi
pogled ini da je teret dokazivanja na tuilatvu, u praksi bi se vrlo lako moglo desiti da se teret dokazivanja prenese na optuenog, tim prije to nema niti
jedne odredbe koja bi jasno uspostavila granicu i obavezu tuilatva da dokae
da su ispunjeni uvjeti koji ine bie krivinog djela.
Naime, ovakvo normiranje znai da nee biti krivino odgovorne osobe koje do
tajnih podataka nisu dole na protivpravan nain, ali nema precizne odredbe
kojom se regulie koji je to neki drugi nain. Teko je pretpostaviti da se do tajnog podatka moe doi sluajno, a Zakon o zatiti tajnih podataka10 tano propisuje ko ima pristup tajnim podacima odreenog stepena. Osim toga, Zakon
o zatiti tajnih podataka u lanu 10. propisuje da i svi graani BiH koji dou u
posjed ili steknu uvid u tajne podatke, na nain koji nije protivpravan, preuzimaju obavezu uvanja podataka koji su tajni. Dakle, i krivini zakoni i Zakon o
zatiti tajnih podataka uspostavljaju protivpravnost pribavljanja podataka kao
uvjet za postojanje krivinog djela.
Zakon BiH o zatiti tajnih podataka (Sarajevo, juli 2005. godine), Slubeni glasnik BiH
broj 54/05, stupio na snagu 2005. godine. Vidi i Slubeni glasnik BiH broj 12/09, http://
www.sudbih.gov.ba/files/docs/zakoni/ba/zakon_o_zastiti_tajnih_podataka_-_izmjena_12_09_-_bos.pdf (pristupljeno 26. marta 2012. godine).
10
229
je kazna zatvora od est mjeseci do pet godina na nivou BiH (l. 164. st. 1), te od
jedne do deset godina na nivou FBiH (l. 158. st. 1) i BD BiH (l. 157. st. 1).
Supra nota 1.
230
Supra nota 1.
Zakon o slobodi pristupa informacijama u BiH (Sarajevo, oktobar 2000. godine), Slubeni glasnik BiH broj 28/00, stupio na snagu 17. novembra 2000. godine; Zakon o slobodi
pristupa informacijama u FBiH (Sarajevo, juli 2001. godine), Slubeni glasnik FBiH broj
32/01, stupio na snagu 24. jula 2001. godine i Zakon o slobodi pristupa informacijama u
RS (Banja Luka, maj 2001. godine), Slubeni glasnik RS broj 20/01, stupio na snagu 18.
maja 2001. godine.
13
232
Supra nota 1.
233
tavie, ovi zakoni propisuju da e nadleni javni organ saopiti traenu informaciju ak i kada se radi o nekom od izuzetaka, dakle, kada se radi o podatku
koji je klasifikovan kao tajni ako je to opravdano javnim interesom, uzimajui u
obzir svaku korist i tetu koje mogu proistei iz saoptavanja informacija.
a koje su vrlo iroko definisane (taka e) informacije o komunikacionim i drugim sistemima vanim za dravne interese i taka f ) informacije o naunim,
istraivakim, tehnolokim, privrednim i finansijskim poslovima od vanosti za
sigurnost funkcioniranja institucija Bosne i Hercegovine, odnosno sigurnosnih
struktura na svim nivoima dravne organizacije Bosne i Hercegovine).
Ovako iroka definicija, iako propisuje uvjet vanosti za dravne interese i
vanosti za sigurnost funkcioniranja institucija [BiH], odnosno sigurnosnih
struktura na svim nivoima dravne organizacije [BiH], suprotna je zakonima
o slobodi pristupa informacijama i ostavlja mogunost potpune zabrane pristupa irokom spektru informacija od velikog javnog interesa, bez provoenja
testa javnog interesa koji je propisan zakonima o slobodi pristupa informacijama. Istovremeno, ovakva definicija, kao i definicije u krivinim zakonima, omoguavaju krivino gonjenje velikog broja osoba kako zvaninika
i slubenika tako i svih drugih, ukljuujui novinare i aktiviste u nevladinom
sektoru, zbog prenoenja, odnosno, otkrivanja javnosti takvih informacija. Ovo
je zabrinjavajue i zato to nema, kako je reeno, sudskog preispitivanja odbijanja davanja klasifikovanih informacija, tako da je odluka iskljuivo na osobama
koje su zakonom ovlatene da neku informaciju klasifikuju kao tajnu.
Takoer, nema odredaba o tome da e se u odreenim vremenskim periodima
razmatrati da li je i dalje opravdano da informacija bude klasifikovana na neki od
naina predvien Zakonom o zatiti tajnosti podataka (lan 25) niti su utvreni
vrsti rokova do kada e takva klasifikacija trajati.
Pored toga, ni krivini zakoni a ni Zakon o zatiti tajnosti podataka ne prepoznaju dunost javnih slubenika da otkriju informacije, interno ili organu
nadlenom za nadzor u oblasti zatite tajnih podataka, ako se radi o nezakonitom postupanju. Prema meunarodnim standardima, takve informacije se odnose na znaajna krenja zakona, ukljuujui krenje ljudskih prava, znaajnu
zloupotrebu ovlatenja, konflikt interesa, korupciju, zloupotrebu slubenog
poloaja i znaajnu opasnost po ope zdravlje, sigurnost ili okoli.15 Navedeni
zakoni ne propisuju navedene izuzetke, pa bi krivino gonjenje i kanjavanje
ovlatenih osoba koje su otkrile klasifikovane informacije koje se odnose na
navedena pitanja bilo suprotno javnom interesu, naroito imajui u vidu visinu
zaprijeene kazne na nivou FBiH, RS i BD BiH. Istina, Zakon o zatiti tajnih podataka u l. 9. propisuje da ne moe imati karakter tajnosti onaj podatak kojem se tajnost odreuje s namjerom prikrivanja krivinog djela, prekoraenja
ili zloupotrebe ovlatenja, s ciljem prikrivanja bilo koje nezakonitosti ili prikrivanja administrativne greke, ali to ne umanjuje navedene nedostatke u
krivinim zakonima.
Kazna za osobe koje nisu ovlatene osobe u smislu krivinih zakona propisana
je u rasponu od est mjeseci do pet godina u svim zakonima osim u KZ RS, koji
ne pravi razliku u odnosu na to da li je djelo poinila ovlatena osoba ili neko
drugi. Za ovako propisane kazne, uz injenicu da Zakon o zatiti tajnih podataka sadri odredbe sasvim suprotne zakonima o slobodi pristupa informacijama, teko se moe rei da su proporcionalne javnom interesu. Naime, uz sva
druga zakonska ogranienja koja su ve razmotrena, visoko propisane kazne
zatvora za graane koji prenesu klasifikovane informacije predstavlja prijetnju
represijom koja se teko, ako ikako, moe opravdati javnim interesom u skladu
s meunarodnim standardima.
Supra nota 1.
235
poslova, vojnih pitanja iskljuivo u nadlenosti drave BiH i ona ima obavezu da
preduzme aktivnosti da ih zatiti. Stoga se postavlja pitanje opravdanosti ovako
strogih sankcija za ovlatene osobe na nivou entiteta i BD BiH.
16
236
Poglavlje 9
REGULACIJA ELEKTRONSKIH MEDIJA
Helena Mandi
239
240
241
Zakon o komunikacijama (Sarajevo, 2. septembar 2003), Slubeni glasnik BiH broj 31/03,
stupio na snagu 21. oktobra 2003.
242
b) spreavanje ugroavanja ili ograniavanja konkurencije u sektoru komunikacija u skladu sa sektorskim politikama Vijea ministara,
U pogledu izbora lanova Vijea, Zakon je definisao proceduru koja e omoguiti da izbor bude izvren na nain da se eliminiu politiki uticaji. Naime, prema
Zakonu, samo Vijee Agencije provodi proces selekcije novih lanova, te utvruje listu kandidata koja mora sadravati najmanje dvostruki broj od broja lanova
koji se u tom trenutku biraju. Ta lista se dostavlja Vijeu ministara, koje bira kandidate sa proirene liste, te ih dostavlja na imenovanje Parlamentarnoj skuptini
BiH. Parlamentarna skuptina prihvata ili odbacuje predloene kandidate u roku
od 30 dana od dana dostavljanja, a u sluaju odbijanja, Vijee ministara je duno
ponuditi alternativnog kandidata sa liste koju je utvrdilo Vijee Agencije.
Koncepcija po kojoj jedno tijelo predlae listu kandidata za novi saziv istog tog
tijela esto izaziva zbunjenost i dovodi u pitanje vjerodostojnost takvog postupka. Meutim, smatra se da je Zakon na sasvim zadovoljavajui nain rijeio
potencijalne nejasnoe. Naime, prije svega, treba naglasiti da Vijee Agencije
utvruje listu od najmanje dvostrukog broja kandidata za upranjenu poziciju.
Nita ne spreava Vijee da definie listu na kojoj e biti i vie kandidata. Dalje,
injenica da Vijee moe predloiti lanove iz trenutnog saziva na listi ne otvara
prostor za zloupotrebe naime, pored trenutnih lanova, Vijee svakako mora
dostaviti i alternativne lanove, a mandat lanovima Vijea moe biti ponovljen samo jednom, to je uobiajena praksa kod trajanja mandata, tako da se ne
moe desiti da iste osobe stalno sainjavaju sastav Vijea.
Uz navedeno, potrebno je podvui da se lanovi Vijea Agencije imenuju
na osnovu svojih sposobnosti kao pojedinci koji imaju pravno, ekonomsko,
tehniko ili drugo relevantno znanje i iskustvo i strunjaci su u oblasti telekomunikacija, odnosno emitovanja. Zakonom je propisano i da zvaninici na
zakonodavnim ili izvrnim funkcijama na svakom nivou vlasti ili lanovi tijela
politikih stranaka ne mogu biti kandidovani za lanstvo u Vijeu Agencije,
kao i da lanovi Vijea Agencije moraju prijaviti svaki interes koji imaju u odnosu na operatora telekomunikacija ili emitera i izuzimaju se u sluajevima
koji predstavljaju sukob interesa.
Opisana procedura bi se, eventualno, mogla dodatno unaprijediti ukoliko bi se
unijela odredba koja bi detaljnije definisala proceduru objavljivanja konkursa za
nove lanove Vijea, te odredba koja bi obavezivala Parlamentarnu skuptinu
da detaljno obrazloi odbijanje bilo kojeg kandidata, to bi se moglo pokazati korisnim, naroito u sluaju viestrukih odbijanja. Mogue je takoer da se
Vijee Agencije obavee da rangira kandidate; mogla bi biti uvedena odredba
245
Agencije ima funkciju apelacionog tijela za odluke koje donosi generalni direktor. lanovi biraju predsjednika i potpredsjednika iz svojih redova. Vijee
Agencije sastaje se najmanje etiri puta godinje. Generalni direktor podnosi
izvjetaj Vijeu Agencije o stratekim pitanjima. Generalni direktor prisustvuje
svim sastancima Vijea Agencije bez prava glasa.
koja bi definisala rok unutar kojeg Vijee ministara mora dostaviti novu listu
kandidata, kao i konani rok do kojeg bi procedura morala biti izvrena, te da
u sluaju nepotivanja tog roka dunost automatski preuzimaju prvorangirani
kandidati.
Meutim, bez obzira na to, smatra se da je Zakon dao dovoljno formalnih garancija da lanovi Vijea Agencije budu izabrani u demokratskoj proceduri bez
uplitanja politike. U praksi, meutim, suoeni smo sa situacijom u kojoj je Vijeu
Agencije mandat istekao 25. aprila 2009. Nakon provoenja zakonski propisane
procedure Vijee Agencije je dostavilo listu Vijeu ministara (u nedostatku odredbi o proceduri objave konkursa primijenjene su odredbe koje tu materiju
reguliu u sluaju provoenja konkursa za generalnog direktora); Vijee ministara je sainilo ui izbor i proslijedilo ga na imenovanje Parlamentarnoj skuptini.
Skuptina je bez obrazloenja listu kandidata vratila Vijeu ministara s nalogom
da dostavi novu listu. Meutim, Vijee ministara se ogluilo na taj nalog kao i na
svoju zakonsku obavezu da dostavi novu listu. U trenutku pisanja ovog teksta
(novembar 2011) novi lanovi nisu imenovani, niti postoje naznake kada bi se
to moglo desiti.
GENERALNI DIREKTOR
Agencijom rukovodi generalni direktor, koji je odgovoran za sve administrativne
poslove Agencije, ukljuujui, ali ne i ograniavajui se na provoenje Zakona
o komunikacijama i drugih relevantnih zakona, potom za sva kadrovska pitanja
Agencije, kao i za uspostavljanje pravila o internim procedurama.
Procedura njegovog imenovanja detaljno je opisana u lanu 40. Zakona o komunikacijama.
Vijee raspisuje konkurs za generalnog direktora koji se objavljuje u slubenom
glasniku s rokom za podnoenje prijave od najmanje etiri sedmice. Prijavljeni
kandidati moraju imati relevantno iskustvo u oblasti telekomunikacija, odnosno,
emitovanja i potvrene rukovodne sposobnosti. Zvaninici na zakonodavnim
ili izvrnim funkcijama na bilo kojem nivou vlasti ili lanovi tijela politikih stranaka ne mogu biti predloeni za generalnog direktora. Generalni direktor nema
nikakve finansijske odnose s operatorom telekomunikacija ili emiterom.
Nakon selekcije, Vijee Agencije predlae generalnog direktora, a Vijee ministara ga potvruje u roku od 30 dana nakon podnoenja prijedloga.
Zakon vrlo jasno definie uslove za obavljanje funkcije generalnog direktora,
kao i obavezu Vijea ministara da imenuje generalnog direktora kojeg predlae
Vijee Agencije.
246
Meutim, u primjeni ovog lana dolo je do problema. Nakon zakonom propisane procedure, Vijee Agencije je Vijeu ministara 2007. godine dostavilo prijedlog generalnog direktora. Meutim, umjesto potvrde imenovanja, Vijee ministara je odbilo prijedlog i donijelo zakljuak kojim se Vijeu Agencije nalae da u
roku od 15 dana raspie novi konkurs za izbor generalnog direktora Regulatorne
agencije za komunikacije.
Dakle, premda je Vijee Agencije provelo zakonom propisanu proceduru i blagovremeno Vijeu ministara uputilo jednoglasno usvojeni prijedlog za potvrdu
imenovanja odabranog kandidata na funkciju generalnog direktora, Vijee ministara je, bez ikakvog zakonskog osnova, odbilo potvrditi imenovanje. Zakon,
naime, eksplicitno propisuje da su izbor i imenovanje u nadlenosti Vijea
Agencije, dok Vijee ministara samo potvruje prijedlog. Zakon takoer ne daje
Vijeu ministara nikakvu mogunost da samostalno uspostavlja ili provodi proceduru za izbor i imenovanje generalnog direktora Agencije, kao ni da na bilo
koji drugi nain utie na proceduru izbora i imenovanja generalnog direktora.
Vijee ministara ne moe da utie na Vijee Agencije kada u okviru svojih zakonskih ovlatenja donosi pojedinane odluke (ranije spomenuti lan 36. stav 3.
Zakona o komunikacijama). U prilog ovakvom stavu govore i odredbe Zakona o
komunikacijama koje se tiu imenovanja Vijea Agencije u kojima se jasno propisuje granica do koje Vijee ministara i Parlament mogu da utiu na konano
imenovanje lanova Vijea (opirnije u prethodnom poglavlju).
bespovratni zajmovi ili donacije dati za izvravanje konkretnih zadataka ili projekata u javnom interesu, oni se evidentiraju odvojeno u odobrenom budetu i
ne ukljuuju se u njega.
Sredstva koja primi Agencija koriste se u skladu s budetom Agencije, po nalogu
generalnog direktora. Zakon navodi i da se novane kazne koje naplati Agencija
u ostvarivanju svog prava da primijeni izvrne mjere, kao i doprinosi fakturisani
prema nalogu Vijea ministara doznaavaju Vijeu ministara i ukljuuju u budet
institucija Bosne i Hercegovine.
Raspolaganje sredstvima Agencije podlijee reviziji koju vri glavna institucija
za reviziju, a pored toga i nezavisni revizor vri reviziju svake godine. Agencija
priprema godinji izvjetaj o finansijama i aktivnostima i podnosi ga Vijeu ministara. Vijee ministara razmatra godinji izvjetaj Agencije i objavljuje ga najkasnije etiri mjeseca po zavretku fiskalne godine.
Vijee ministara moe smanjiti predloeni budet Agencije u odreenom procentu, to donekle ograniava direktni uticaj na budetsku politiku Agencije.
Meutim, sama injenica da Agencija ima status budetskog korisnika7 (Zakon
o finansiranju institucija Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik BiH 61/04 i
49/09) ini je podlonom cijelom nizu zakona koji se odnose na budetske korisnike Zakon o platama, Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave
itd., koji Agenciju u velikoj mjeri stavljaju pod finansijsku kontrolu.
Konano, nezavisnost Agencije naroito je ugroena nakon usvojenih izmjena i
dopuna Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave8 (Slubeni glasnik
BiH 103/09), koje su usvojila oba doma Parlamentarne skuptine BiH 30. decembra 2009. Agencija je svrstana u samostalne upravne organe. Pojam samostalnost u kontekstu ovog zakona ne treba mijeati s pojmom nezavisnost. Naime,
samostalnost je u ovom kontekstu samo to da se Agencija ne nalazi u sastavu
ministarstva ili nekog drugog tijela, dok je Zakon ini podlonom nizu direktnih uticaja izvrne vlasti. Time je dodatno ugroena njena nezavisnost, imajui
u vidu da se radi o nezavisnom regulatoru ije je djelovanje ureeno posebnim
zakonskim aktima.
248
Jedan od osnovnih regulatornih dokumenata kojim se definiu pravila i standardi koji se tiu sadraja predstavlja Kodeks o emitovanju RTV programa. U preambuli ovog kodeksa, koji je prvi put usvojen 30. jula 1998. godine, napominje se
da su njime obuhvaena pitanja kao to su podsticanje, predstavljanje i profilisanje etnike, nacionalne ili vjerske netolerancije i nasilja. Takoe se navodi da je
svrha Kodeksa da se osigura pravo na slobodu izraavanja, kako je predvieno
Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i drugim instrumentima navedenim u Ustavu Bosne i Hercegovine, istovremeno potujui naelno prihvaene
standarde pristojnosti, nediskriminacije, pravednosti i tanosti. Kodeks je stupio
na snagu 1. avgusta 1998. i smatra se svojevrsnim ustavom za elektronske medije u Bosni i Hercegovini ije je potivanje obavezujue za sve nosioce dozvola
iz oblasti emitovanja.
Osim Kodeksa o emitovanju RTV programa u smislu operativne prakse bitno
je spomenuti i Kodeks o oglaavanju i sponzorstvu u programima RTV stanica.
Ovaj kodeks, kojim se ureuju principi u oglaavanju i sponzorstvu u programima RTV stanica, prvi put je usvojen 9. marta 2000. godine.
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine je u maju 2005. donijelo odluku o ratifikaciji Konvencije Vijea Evrope o prekograninoj televiziji, nakon ega se domaa
regulativa trebala uskladiti s njenim odredbama. Svaka drava lanica i potpisnica ovih dokumenata mora garantovati da e se emiteri ponaati u skladu s
datim odredbama. S druge strane, harmonizacija domae legislative i procesa
s direktivama Evropske unije je obavezujua i s aspekta prikljuenja evropskim
integracijama.
Agencija je prva usklaivanja s Konvencijom uinila jo i prije zvanine ratifikacije ve u 2004. je usvojena prva izmjena Kodeksa o emitovanju RTV programa, kada je uvrtena odredba koja se tie ogranienja za zatitu djece i
maloljetnika od potencijalno neprimjerenih sadraja emitovanih u neprimjerenim terminima.
Proces harmonizacije s Konvencijom posebno je intenziviran nakon ratifikacije, pa
je tako u toku 2006. revidiran Kodeks o oglaavanju i sponzorstvu u programima
RTV stanica u skladu s odredbama i principima u vezi s oglaavanjem i sponzorstvom odreenim Konvencijom o prekograninoj televiziji. Izmijenjene odredbe u
oglaavanju i sponzorstvu odnosile su se prije svega na vrijeme trajanja oglaavanja (maksimum 15% od dnevnog emitovanja, i maksimum 20% u jednom satu).
Pored toga, uvedene su odredbe u vezi s prekidima u programu radi oglaavanja,
odredbe u vezi sa zatitom maloljetnika i odredbe u vezi s reklamiranjem alkoholnih pia. Izmijenjeni i preieni tekst Kodeksa o oglaavanju i sponzorstvu u programima RTV stanica je stupio na snagu 29. oktobra 2007. godine.
249
S druge strane, Direktiva Evropske unije o televiziji bez granica takoer je bila
predmetom opsenih izmjena, te je u decembru 2007. stupila na snagu u izmijenjenom obliku pod nazivom Direktiva o audiovizuelnim medijskim uslugama.
S obzirom na obaveze Bosne i Hercegovine u procesu stabilizacije i prikljuenja
koje se odnose na usklaivanje domae regulative s evropskim pravnim i regulatornim dokumentima, zapoet je proces izmjena i dopuna Kodeksa o emitovanju
RTV programa.
U okviru ovog procesa, u izmijenjeni i preieni tekst Kodeksa uvrtene su
teme kao to su osnovni principi zatite maloljetnika, uee maloljetnika u
programu, izvjetavanje o zloinima u koje su umijeani maloljetnici. U ovom
kodeksu je prvi put poseban znaaj posveen zatiti prava na privatnost, a uvedene su posebne odredbe koje se odnose na opojna sredstva, upotrebu duhanskih proizvoda i alkohol, nasilje i opasno ponaanje, seks i nagost, objavljivanje upozorenja za publiku prije emitovanja odreenih sadraja, izvjetavanje
o sudskim procesima i drugo. Izmijenjeni i preieni tekst Kodeksa o emitovanju
RTV programa Vijee Agencije je usvojilo 31. januara 2008. godine i on je stupio
na snagu 10. marta 2008. godine.
Agencija je u nastojanjima da stvori jednu vrstu zakonsku osnovu za elektronske medije usvojila i niz drugih pravila iz oblasti emitovanja.
Jedno od prvih pravila kojima se preciznije definie procedura izdavanja dozvola
je Pravilo 04/2000 Proces natjecanja zasnovan na najboljim rezultatima za dodjelu
dugoronih dozvola za emitovanje, usvojeno 26. septembra 2000. Ovo pravilo je
zamijenjeno 15. juna 2009. godine Pravilom 42/2009 o dozvolama za zemaljsku
radiodifuziju RTV programa, kojim je definisan postupak i utvrivanje kriterija za
dobijanje dozvola za zemaljsku radiodifuziju radio ili televizijskog programa, te
opti i posebni uslovi dozvola. Svrha ovog pravila je da ostvari najvanije principe iz oblasti radiodifuzije: zatitu medijskog pluralizma, javnog interesa i da
obezbijedi ravnopravnu i efikasnu konkurenciju na medijskom tritu Bosne i
Hercegovine. Navedenim pravilima uspostavljen je pravian, razuman, otvoren,
nediskriminatoran i transparentan nain dodjele dozvola za zemaljsku radiodifuziju za sve zainteresovane strane.
Imajui u vidu da je u BiH prisutan dvojni sistem emitovanja, odnosno da postoje
komercijalne i javne radio i televizijske stanice, koje kao takve imaju i razliite obaveze, 1. novembra 1999. usvojeno je Pravilo 1/1999 Definicije i obaveze javnih radio
stanica, kojim su podrobnije definisane obaveze javnih radio i TV stanica u pogledu ispunjavanja odreenih zahtjeva u vezi s programskim sadrajem, ogranienja
u vezi s trajanjem dozvoljenog vremena za oglaavanje, uspostavljanje urednikih
vijea, odvojenost od politikih strukura i sl. Ovo pravilo je u nekoliko navrata bilo
izmijenjeno da bi Vijee Regulatorne agencije za komunikacije na sjednici odranoj
17. februara 2009. godine usvojilo Pravilo 41/2009 o javnim RTV stanicama.
250
251
10
252
11
12
253
Nakon donoenja odluke, ona se alje relevantnoj radio i/ili TV kui, odnosno
nosiocu dozvole, a zatim se objavljuje na uvid javnosti. Protiv odluka Agencije
stanice imaju pravo albe Vijeu Agencije. Uloga Vijea Agencije u albenoj
proceduri je slina ulozi apelacionog suda. Osnovni principi apelacionog suda
su takoer primijenjeni kada Vijee djeluje u svojoj apelacionoj funkciji. Pri
odluivanju o albama Vijee agencije radi prema Zakonu o upravnom postupku, s tim to preispituje prvostepeno rjeenje u okviru navoda iz albe, ali
nije vezano razlozima albe. Odluke Vijea agencije su konane i obavezujue u
upravnom postupku. Sudsko preispitivanje odluke moe se pokrenuti tubom u
upravnom sporu pred Sudom Bosne i Hercegovine.
Pratei istoriju sluajeva po kojima su odluivali Odbor za implementaciju i generalni direktor, jasno je da su se od 1998. do sredine 2000. godine sluajevi
uglavnom odnosili na krenje Kodeksa o emitovanju RTV programa, dok se u
kasnijem periodu najvei broj krenja odnosio na krenja obaveze potivanja
autorskih prava14 i Kodeksa o oglaavanju i sponzorstvu. Sveukupna procjena
krenja Kodeksa o emitovanju u prve tri godine pokazala je da je odredba koja
se tie pravednog i nepristrasnog ureivanja programa (lan 1.4. Kodeksa15) u
najveem broju sluajeva bila prekrena 27 puta.
Zatim slijedi odredba koja se tie obaveze uvanja programskih snimaka (lan
4.1. Kodeksa), koju stanice na samom poetku provoenja regulacije iz oblasti
emitovanja nisu ozbiljno shvatale, a ije je krenje utvreno u 19 sluajeva.
U najtea krenja svakako se ubrajaju krenja koja se tiu govora mrnje. Naime,
u tadanjem Kodeksu za emitovanje RTV programa uvrtena je odredba (lan
Ovlasti Agencije koje proistiu iz Zakona o komunikacijama ne podrazumijevaju direktnu nadlenost za provoenje zakona iz oblasti zatite autorskih i srodnih prava, imajui
u vidu da je ova oblast u BiH ureena posebnim zakonima. U pogledu zatite autorskih
prava u kontekstu nadlenosti Agencije neophodno je spomenuti da Zakon o komunikacijama BiH u lanu 3. stav 4. taka d) propisuje sljedee:
4. Vijee ministara i Agencija, u skladu s pojedinanim nadlenostima definiranim ovim
zakonom, preduzimaju sve razumne mjere za ostvarenje sljedeih ciljeva:
d) zatita autorskih prava i drugih prava na intelektualnu svojinu, kao i linih podataka i
privatnosti;
U skladu sa svojim ogranienim zakonskim nadlenostima u ovoj oblasti, korisnicima
dozvola koje izdaje Agencija data je opta obaveza potivanja autorskih prava koja
podrazumijeva samo utvrivanje injenice postojanja ugovora, u skladu sa lanom 17.
Obaveze potivanja autorskih prava Pravila 42/2009 o dozvolama za zemaljsku radiodifuziju RTV programa, u kojem se kae: (1) Korisnik e biti odgovoran za sve dunosti i obaveze prema bilo kojoj treoj strani u vezi sa autorskim ili drugim pravima koja mogu proizai iz
emitovanja zatienog programa, u skladu sa relevantnim propisima. (2) Korisnik dozvole je
obavezan imati odgovarajue ugovore kojima stie pravo na emitovanje zatienog programa, i takve ugovore mora po zahtjevu dostaviti na uvid Agenciji. Agencija e takve ugovore
smatrati povjerljivim.
14
lan 1.4. Kodeksa glasi: Radio i televizijske kue e osigurati adekvatnu tanost, pravednost i nepristrasnost u ureivanju svih programa, ukljuujui i informativni program. One
ne smiju emitirati emisije koje po bilo ijem razumnom sudu imaju namjeru da promoviraju
interese jedne politike stranke ili bilo koje grupe ili pojedinca, niti da takve aktivnosti provode sistematino tokom jednog vremenskog perioda, iskljuujui druge stranke, grupe ili pojedince. Komentar treba da je jasno razluiv od vijesti. Ne smije se dozvoliti da prevlada niti
jedno miljenje ili stanovite kada se radi o kontroverznim temama iz domena javne politike.
Dostupno na: https://www.parlament.ba/press/default.aspx?id=19274&langTag=bsBA (pristupljeno 26. marta 2012. godine).
15
256
16
lan 1.3. Kodeksa: Vjera i vjerske aktivnosti pripadnika razliitih vjeroispovijesti se ne smiju
pogreno predstavljati, te se moraju poduzeti svi napori da se obezbijedi tanost i korektnost
vjerskih programa. Ovi programi ne smiju omalovaavati vjerska ubjeenja drugih.
17
257
1.1. Kodeksa16) prema kojoj je bilo zabranjeno emitovati sadraje kojima se prenosi jasan i neposredan rizik od podsticanja etnike ili vjerske mrnje izmeu
zajednica u Bosni i Hercegovini, ili sadraje koji bi mogli izazvati nasilje, nered i
nemire, podsticati kriminal ili kriminalne radnje, ili dovesti do uzrokovanja javne tete. Krenje ove odredbe zabiljeeno je u 18 sluajeva, od ega je u pet
sluajeva uz to prekrena i odredba kojom se zabranjuje omalovaavanje vjerskih ubjeenja drugih (lan 1.3. Kodeksa17).
provoenju postupka ispitivanja mogueg krenja pravila i propisa. Nakon velikog broja krenja ove odredbe u prve tri godine ukupno 19, broj sluajeva
krenja se od 2002. drastino smanjuje, to ukazuje na injenicu da su stanice, svjesne vanosti potivanja ove odredbe, uloile napore ka uspostavljanju odgovarajueg i efikasnijeg sistema arhiviranja programa. Tako je 2002.
zabiljeen tek jedan ovakav sluaj, tokom 2003. i 2004. est sluajeva, 2005. dva
sluaja te u periodu od 2006. do 2010. samo etiri sluaja.
Istovremeno sa saoptenjem o poslovnoj saradnji dviju firmi, u tampi i na oglasnim prostorima u Sarajevu je primijeeno intenzivirano oglaavanje cigareta.
Premda sadraj oglasa u tampi na javnim povrinama ne spada u nadlenost
Agencije, u konkretnom sluaju opis tih oglasa je bio vaan kako bi se ustanovila
veza izmeu TV oglaavanja i ostalih oblika oglaavanja proizvoda pod nazivom
Royal. Tako na plakatima isti maneken pored sebe ima dvije kutije cigareta u
tamnoplavom omotu, na njima ispisano Royal, a u uglu pie Uivajte 24 sata.
U potpisu je Flavio De Salvatore, pri emu su ova velika slova FDS boldirana.
Naznaena je i cijena od 2 KM. U oglasu u tampi isti maneken lei u krevetu (bez
odijela), dri u ruci pare papira s karakteristinim slovom R, dok u uglu stoje
otvorene dvije kutije cigareta Royal.
Sasvim je bilo jasno da se cijela kampanja odnosi na reklamiranje cigareta pod
nazivom Royal, a da je navodna saradnja dviju domaih firmi u promociji ovog
proizvoda rezultat u marketingu prisutne prakse takozvanog surrogate advertisinga, odnosno oglaavanja proizvoda ije je oglaavanje inae zabranjeno,
premda je dozvoljena njihova proizvodnja i prodaja. Agencija ja zakljuila da je
emitovanje reklame za Royal u programima stanica, bez obzira na izjanjenje
stanica da je rije o kolekciji odijela za Granoff koja se zove Royal, a da ona
nedvojbeno upuuje na istoimene cigarete, djeluje zavaravajue na javnost i
teti interesima potroaa u kontekstu obaveze medija da na legalan i poten
nain plasiraju oglase u svojim programima, ali i da bez obzira na injenicu da
ugovori nisu sklopljeni s Fabrikom duhana, u osnovi predstavlja oglaavanje duhanskih proizvoda koje je u smislu lana 8. sasvim jasno zabranjeno.
U prvoj godini primjene izmijenjenih pravila i propisa koji se tiu oglaavanja i
sponzorstva zabiljeena su ukupno 33 krenja, dok je ovaj broj u 2008. smanjen
na ukupno etiri sluaja utvrenog krenja. U 2009. zabiljeeno je 15, a u 2010.
jedanaest sluajeva krenja odreenih principa u oglaavanju i sponzorstvu.
Neki od ozbiljnijih primjera krenja ukljuuju sluaj kombinovanog krenja
Kodeksa o emitovanju RTV programa i Kodeksa o oglaavanju i sponzorstvu u
programima RTV stanica kao to je bio sluaj TV OBN (reality program Big Mama
House, emitovan 2008. godine).
260
Amer Dihana
Zakon o Javnom radio-televizijskom servisu BiH (Sarajevo, decembar 2005. godine), Slubeni glasnik BiH broj 92/05, stupio na snagu 28. decembra 2005. godine.
2
Zakon o radio-televiziji RS (Banja Luka, maj 2006. godine), Slubeni glasnik RS broj
49/06, stupio na snagu 11. maja 2006. godine.
3
Zakon o Javnom servisu radio-televizije FBiH (Sarajevo, juli 2008. godine), Slubeni glasnik FBiH broj 48/08, stupio na snagu 6. augusta 2008. godine.
4
Zakon o Javnom radio-televizijskom sistemu BiH (Sarajevo, oktobar 2005. godine), Slubeni
glasnik BiH broj 78/05, stupio na snagu 8. novembra 2005. godine, lan 3. i 44.
Ibid., lan 4.
261
razvoja i uvoenja novih tehnologija, zajedniko koritenje tehnikih, finansijskih i kadrovskih potencijala, koordinacija resursima za prikupljanje sadraja za
informativne emisije, zajedniko koritenje arhive, koordinacija poslovnih i razvojnih planova kao i upravljanja ljudskim potencijalima. S druge strane, samostalnost Korporacije u obavljanju djelatnosti naglaena je u prodaji oglasa i drugih marketinkih proizvoda, izradi strategije za multimedijalne usluge javnih RTV
servisa, uspostavi internih i vanjskih komunikacija, ukljuujui meunarodne
veze, nabavci stranih programa,naruivanju ispitivanja javnog mnijenja i medijskog trita, te pruanju usluga prijenosa za javne RTV servise.7
U osnovi, cjelokupni sistem javnog emitiranja definiraju etiri karakteristike: autonomija, koordinacija, slinost i meuzavisnost. Predvieno je, dakle, postojanje tri
emitera koji imaju znaajne stepene autonomije u svim kljunim pitanjima (programska politika, finansije, pravno zastupanje itd.), koji putem Korporacije dijele
veliki broj resursa (resursi za prikupljanje sadraja za informativne emisije, arhiva
itd.), meusobno su slini po unutranjoj strukturi (pravna regulativa, ljudski potencijali, poslovne politike itd.), te meuzavisni u brojnim razvojnim pitanjima
(nove tehnologije, digitalizacija, nabavka stranih programa, prodaja oglasa itd.).
Ibid., lan 6.
Vidi: Zakon o Javnom radio-televizijskom sistemu BiH (Sarajevo, oktobar 2005. godine),
Slubeni glasnik BiH broj 78/05, stupio na snagu 8. novembra 2005. godine, lan 5. i
Zakon o Radio-televiziji RS (Banja Luka, maj 2006. godine), Slubeni glasnik RS broj 49/06,
stupio na snagu 11. maja 2006. godine, lan 7.
262
Organe uprave triju javnih emitera ine upravni i poslovodni odbori. Dok upravni odbori tite i zastupaju interese javnosti i imaju nadzornu funkciju u pogledu
poslovanja i raspolaganja imovinom javnih emitera9, dotle poslovodni odbori
neposredno rukovode javnim RTV emiterima. Poslovodne odbore ine generalni direktori emitera i rukovoditelji sektora10. Na nivou sistema kao zajednike
strukture triju emitera postoji Odbor Javnog RTV sistema11, koji je ujedno i
Upravni odbor Korporacije12. Korporacija ima i Poslovodni odbor, identino kao i
javni emiteri, sainjen od generalnog direktora i direktora sektora.13
Upravne odbore emitera ine po etiri lana koji moraju biti dravljani BiH.
Kod entitetskih emitera postoji uvjet i da lanovi moraju biti nastanjeni u
odgovarajuem entitetu, dok kod BHRT-a dva lana dolaze iz Federacije BiH, a
dva iz Republike Srpske. Tri lana dolaze iz tri konstitutivna naroda BiH, a etvrti
iz reda ostalih. Upravni odbor Sistema/Korporacije ima 12 lanova, a sastavljen
je od svih lanova upravnih odbora triju javnih RTV emitera.
Od lanova upravnih odbora se oekuje da djeluju samostalno, a ne da primaju
upute od organa koji ih je imenovao.14 U pogledu strunosti lanova upravnih
odbora ne postoje naroito visoki zahtjevi. Dok se Zakon o BHRT-u i Zakon o
RTVFBiH zadovoljavaju kvalifikacijom da provedenom procedurom trebaju biti
izabrani najkvalifikovaniji kandidati15, Zakon o RTRS-u je ispustio tu odrednicu.
S druge strane, zakonima se nastoji onemoguiti utjecaj politike i biznisa na
upravljanje javnim emiterima, pa se propisuje da lanovi upravnih odbora ne
mogu biti nosioci bilo koje vrste vlasti i to na bilo kojem nivou, kao ni lanovi
politikih stranaka. Takoer, zaposlenici javnih emitera i drugih kompanija koje
obavljaju istu djelatnost, kao i druga lica koja obavljaju poslove zbog kojih bi
mogli doi u sukob interesa, ne mogu biti imenovani u upravne odbore.16
Dalji pokuaj depolitizacije procesa izbora lanova upravnih odbora ogleda se u
tome to je propisano da nadleni parlament imenuje lanove upravnog odbora na osnovu ire liste kandidata koju im dostavlja RAK nakon provoenja transparentnog procesa izbora. Meutim, ova odredba je ostala jedino u Zakonu o
BHRT-u, dok je u Zakonu o RTRS-u izmijenjena tako da je uloga RAK-a u procesu
Zakon o Javnom radio-televizijskom servisu BiH (BHRT), lan 24, Zakon o radio-televiziji RS
(RTRS), lan 44, Zakon o Javnom servisu radio-televiziji FBiH (RTVFBiH), lan 23.
9
10
Ibid., BHRT lan 22(2), RTRS lan 43(2), RTVFBiH lan 22(2).
11
12
13
14
Supra nota 9, BHRT lan 25(4), RTVFBiH lan 24(4), RTRS lan 45(4).
15
16
Ibid.
263
b) Upravljanje
17
18
19
20
21
22
23
264
Supra nota 9, (BHRT) lan 20, (RTVFBiH) lan 18. i (RTRS) lan 38.
25
26
27
28
29
30
31
Ibid.
265
33
34
35
Zakon o Javnom radio-televizijskom sistemu BiH lanovi 35, 37. i 38; Zakon o Javnom servisu radio-televiziji FBiH lanovi 47, 49. i 50; Zakon o Radio-televiziji RS lanovi 33, 34. i 35.
36
37
Ibid., BHRT lan 40; RTV FBiH lan 52; RTRS lan 36.
38
Ovaj princip nadalje je potvren Dozvolom Sistema u kojoj su propisane iste ili veoma sline kvote u pogledu proizvodnje razliitih programskih anrova za sva tri javna RTV emitera.
39
266
41
42
43
44
Ibid., lan 9.
267
kao i drugih pravila RAK-a, ova agencija moe primijeniti bilo koju od sankcija
koje ima na dispoziciji izuzev suspenzije i gaenja emitera.45
IZMJENE ZAKONA
Zakonodavci su nekoliko puta pristupali izmjenama zakona o javnom RTV emitiranju. Najaktivnija u tom pogledu je bila Narodna skuptina RS-a, koja je dva
puta mijenjala Zakon o RTRS-u. Izmjenama iz 2008. godine promijenjena je uloga
RAK-a u procesu izbora lanova Upravnog odbora RTRS-a.46 Potom je izmjenama
iz 2010. godine47 iskoritena nepreciznost postojeih zakona o Sistemu i servisima, pa je nadlenost upravljanja imovinom RTRS-a u potpunosti prebaena na
entitetski nivo, a Sistemu je ostavljena samo koordinacijska uloga.
Naime, Zakonom o Sistemu BiH Korporacija javnih servisa BiH je definirana
kao zajednika upravljaka struktura izmeu sva tri javna servisa u BiH, to se
odnosi na BHRT, RTVFBiH i RTRS. Ona je nadlena za rukovoenje imovinom
i tehnikim resursima48 uime sva tri javna RTV servisa. Meutim, postoji dilema o nadlenosti upravljanja imovinom jer RTV servisi imaju nezavisnost i
institucionalnu autonomiju u pogledu upravljanja i raspolaganja imovinom.49
Istovremeno, u zakonima o javnim RTV servisima postoji odredba koja kae da
Korporacija upravlja imovinom emitera.50
Spomenutim izmjenama zakona uloga i odgovornost Korporacije se izmijenila u
odnosu na RTRS. Precizirano je da Korporacija koordinira koritenje i upravljanje
imovinom i tehnikim resursima51, a dodan je i novi stav koji propisuje prethodnu saglasnost Narodne skuptine RS-a kad je u pitanju otuenje ili ustupanje na
upravljanje i raspolaganje treim licima pokretne i nepokretne imovine kojom
RTRS upravlja i raspolae.52 Isto tako, Zakon o izmjenama i dopuni RTV sistema
RS-a je dao novu odgovornost Upravnom odboru RTV servisa RS-a, koja trai
konsenzus svih lanova Upravnog odbora pri donoenju odluka o raspolaganju
imovinom RTRS-a.53 Tim izmjenama i dopunama Zakona o RTRS-u poveani su
ovlatenja i samostalnost RTRS-a u odnosu na Sistem javnog RTV emitiranja u BiH.
45
46
47
Ibid.
48
Zakon o Javnom radio-televizijskom sistemu BiH, lan 4(d); Zakon o Radio-televiziji RS,
lan 8 (g).
49
Zakon o Javnom radio-televizijskom sistemu BiH, lan 19(2); Zakon o Javnom servisu
radio-televiziji FBiH, lan 17 (2); Zakon o Radio-televiziji RS, lan 23(2).
50
51
52
Ibid., lan 1.
53
Ibid., lan 3.
268
Parlament Federacije BiH nije mijenjao Zakon o RTVFBiH, ali treba naglasiti
da usvojeni zakon nije u saglasnosti s krovnim Zakonom o Sistemu BiH i to
posebno u dijelu koji se tie raspodjele prihoda od marketinga. Ova odredba
pogoduje RTVFBiH jer marketinki prihodi predstavljaju naroito znaajnu prihodovnu stavku kod ove RTV kue te su osjetno vii nego kod druga dva emitera. Istovremeno, ovom odredbom se podriva koncept propisan Zakonom
o Sistemu BiH prema kojem prodajna kua unutar Korporacije ostvaruje
marketinko oglaavanje za sva tri emitera.56 Dakle, kao i u sluaju RTRS-a, ovom
odredbom ojaana je samostalnost emitera nautrb funkcioniranja cjelovitog
sistema javnog RTV emitiranja.
NEFUNKCIONALNA RJEENJA
Zakonski okvir o javnom RTV emitiranju u Bosni i Hercegovini mukotrpno je
nastajao u desetogodinjem periodu. Prve korake ka transformaciji dotadanjih
dravnih RTV emitera u javne servise inicirao je Ured visokog predstavnika (OHR)
u julu 1998. godine. U narednim godinama Ured visokog predstavnika donio je
nekoliko odluka (juli 1999, oktobar 2001, maj 2002) kojima su uspostavljena tri
javna emitera u Bosni i Hercegovini. Konano, Parlament Federacije BiH u 2008.
godini donio je Zakon o RTVFBiH, ime je formalno kreiran legislativni okvir za
djelovanje cjelokupnog Sistema javnog RTV emitiranja. No, sve inicijative za uspostavljanje modernog evropskog zakonskog okvira dolazile su od predstavnika
meunarodne zajednice, dok su lokalni politiari uglavnom nastupali s pozicija
etnikog ekskluziviteta, nastojei legitimirati postojee etnike podjele, ili su
primjenjivali razliite taktike odugovlaenja kako bi minirali cjelokupni proces.
Naroito su nezadovoljni postojeim zakonskim rjeenjima predstavnici politikih
stranaka s hrvatskim predznakom koji su pokretali inicijative za uspostavljanje posebnog kanala na hrvatskom jeziku. U sklopu tih napora, pokrenuta je i apelacija
Ustavnom sudu BiH s ciljem ocjene ustavnosti postojeih zakona. No, Ustavni sud
je odbio ovu apelaciju kao neutemeljenu.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Javnom radio-televizijskom sistemu BiH (Sarajevo, april 2010. godine), Slubeni glasnik BiH broj 32/10.
54
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Javnom radio-televizijskom servisu BiH (Sarajevo, april 2010. godine), Slubeni glasnik BiH broj 32/10.
55
56
Parlamentarna skuptina BiH izmijenila je Zakon o Sistemu BiH54 i Zakon o BHRTu55 s ciljem osiguranja ravnopravne zastupljenosti spolova i izbjegavanja diskriminacije na osnovu spola pri imenovanju upravnih struktura emitera kao i pri
zapoljavanju u Korporaciji i BHRT-u.
Proces pregovaranja meunarodne zajednice s lokalnim politikim snagama rezultirao je kompliciranim, nedoreenim i nefunkcionalnim zakonskim
rjeenjima. Sistem javnog RTV emitiranja uveliko je preslikao neuinkovitu
dravnu organizaciju Bosne i Hercegovine. Umjesto da jasno kreiraju okvir koji
e dovesti do transformacije RTV servisa u istinske javne servise na usluzi svim
graanima, reforme su uveliko doprinijele maskiranju entitetskih emitera u
javne dok su oni istovremeno ostali u bliskim vezama s politikim centrima
odluivanja i posveeni odravanju etnikog statusa quo.
Na kraju, implementacija zakona ta bolna taka svih zakonskih rjeenja pokazala je svu rasko opstrukcije. Korporacija javnog RTV sistema jo uvijek nije
uspostavljena i teko je dokuiti s kojim argumentima se izlazi u javnost zato
to nije uraeno. Finansijsko stanje u emiterima je loe, a stepen naplate RTV
takse nezadovoljavajui. Otvoreni pozivi na bojkot plaanje takse jo uvijek su
aktuelni. Programski principi entitetskih TV emitera o nepristrasnosti i cjelovitosti se u najveem dijelu tumae na nain koji je dogovoren u centralama
politikih stranaka, a propisi koji se odnose na zastupljenost jezika, pisama i
programa koji odslikavaju tradicije razliitih naroda i manjina u velikoj su mjeri
pogaeni. Stalne trzavice izmeu emitera, kao i unutar poslovodnih i upravnih
odbora pokazuju da su se i emiteri uglavnom zabavili svojim problemima, a ne
time kako kvalitetnije realizirati programe od javnog interesa.
270
Poglavlje 10
NOVINARSKI KODEKSI
Vanja Ibrahimbegovi-Tihak
Etiki standardi profesionalnog novinarstva u bh. medijima, osim zakona koji
su predmet drugih poglavlja ove publikacije, propisani su i nizom kodeksa koje
razliiti subjekti medijske zajednice u Bosni i Hercegovini koriste kao sistem normi za uspostavljanje profesionalnih standarda.
Kodeksi postoje na nivou regulatora (Regulatorna agencija za komunikacije
RAK), samoregulacijskog tijela (Vijee za tampu u Bosni i Hercegovini), kao i na
nivou pojedinih novinarskih asocijacija.1 Ovaj tekst bazirat e se na deskripciji
i komparativnoj analizi osnovnih profesionalnih principa iz postojeih etikih
kodeksa: Kodeksa o emitiranju RTV programa, Kodeksa za tampu i Kodeksa
asti BH novinara. U prvom dijelu daje se komparativni pregled najznaajnijih
odredbi sva tri kodeksa, pri emu se opisuju i do odreene mjere objanjavaju
slinosti i razlike izmeu navedenih kodeksa.
Komparativna analiza ima tematski pristup i bavi se nainima na koje se odreeni
opi profesionalni principi, znaajni za slobodu medija (zabrana govora mrnje,
zatita privatnosti i zatita djece i maloljetnika), tretiraju u svakom od analiziranih
kodeksa, te kako se mediji u BiH ovih odredbi pridravaju u praksi.
U posljednjem dijelu analize ponuene su i preporuke na koji nain bi se potovanje ljudskih prava i sloboda u medijima u Bosni i Hercegovini moglo unaprijediti kroz unapreivanje razumijevanja uloge regulatora, odnosno samoregulacijskog tijela, te kroz ustanovljavanje neovisnog sistema praenja novinarskog i
urednikog rada sa svrhom poveavanja nivoa potovanja etikih kodeksa.
273
NOVINARSKI KODEKSI
274
Pored navedenog, sva tri kodeksa, u veoj ili manjoj mjeri detaljno, odreuju
pitanja istine, objektivnog i nepristrasnog, odnosno tanog i fer izvjetavanja, s tim
da se Kodeks za tampu i Kodeks asti BH novinara s vie detalja bave preciziranjem dunosti i prava novinara/ki (lanovi 2, 5, 6, 7 i 8. Kodeksa za tampu i
lanovi 2-5. Kodeksa asti BH novinara).
Naime, dok se lan 2. Kodeksa za tampu bavi definiranjem urednike odgovornosti prema potovanju istine, odnosno prema potovanju javnosti da zna
istinu, u lanovima 5-7. se preciznije definira shvatanje istine. lan 5. odreuje
da tampani mediji nee objavljivati netane, neprovjerene informacije u vidu
fotografija, tekstova i slino, te prikrivati niti zadravati bilo kakve informacije.
Takoer su obavezni ispraviti krivo navedene informacije nakon to se utvrdi
netanost, uz poeljno izvinjenje. U lanu 6. istie se znaaj pravljenja jasne razlike izmeu komentara, pretpostavke i injenice za profesionalno izvjetavanje
u tampanim medijima, dok lan 7. propisuje obavezu pruanja mogunosti
odgovora, ukoliko je to mogue, u istom izdanju u kojem je objavljen netaan
navod ili optuba.
U Kodeksu asti BH novinara u lanu 3. stoji da iako novinar/ka, kao i svi drugi
graani/ke, ima pravo na politika i druga uvjerenja, u svom djelovanju mora
potovati distancu prema aktuelnim zbivanjima, to je uvjet objektivnosti u radu,
dok se lanom 4. definira obaveza novinara da iznosi objektivne, provjerene informacije, te da je duan/a objaviti izvore. Takoer, ima pravo ne objaviti izvor, ali u tom
sluaju snosi moralnu, materijalnu i krivinu odgovornost za objavljeni podatak.
S druge strane, u Kodeksu o emitiranju RTV programa ovo pitanje tretira se u
drugom dijelu koji se naziva Opi programski standardi (lanovi 3-11) i obuhvata
iri spektar etikih normi koje se propisuju, ukljuujui: zabranu govora mrnje,
zatitu pristojnosti, pravinosti i nepristrasnosti u izvjetavanju, te zabranu objavljivanja lanog ili varljivog materijala, kao i ogranienja pri emitiranju nasilja i
opasnog ponaanja, nagosti, erotike i pornografije. U ovom dijelu Kodeksa propisane su i obaveze upozoravanja publike na odreene programske sadraje.
NOVINARSKI KODEKSI
276
Naime, lan 16. Kodeksa za tampu nalae da tampani mediji omogue prostor za albe i objavljivanje demantija za sadraje objavljene u datom mediju. Iako je broj objavljenih demantija u BiH u porastu iz godine u godinu od
poetka djelovanja Vijea za tampu, praksa je pokazala da to jo uvijek nije na
zadovoljavajuem nivou.
Tradicija samoregulacije tampanih medija u BiH traje oko 11 godina, od osnivanja Vijea za tampu u Bosni i Hercegovini 2000. godine. Od 2011. u sistem
samoregulacije su se ukljuili i online mediji, prihvatajui obaveze potovanja
Kodeksa za tampu te ukljuivanjem u rad Vijea za tampu. Prema O. Zlatevu,
samoregulacija titi prava novinara/ki da budu nezavisni i nepristrasni, te da im
za profesionalne greke sude kolege po profesiji, a ne predstavnici vlasti.6 Cilj
samoregulacije je postavljanje minimuma standarda za tanost, profesionalnu
etiku, zatitu privatnosti i drugih prava, ouvanje urednike slobode, kao i slobode izraavanja, te za ouvanje pluralizma ideja i miljenja.
Iako njeguje ove vrijednosti, Vijee za tampu u BiH, pored stalnih finansijskih
potekoa dijeli i probleme samoregulatornih institucija u cijeloj jugoistonoj
Evropi: slabi institucionalni kapaciteti medijskih profesionalnih organizacija; nizak nivo prihvaenosti kod odreenih interesnih grupa, posebno izdavaa; nizak
stepen svijesti javnosti o postojanju mehanizama samoregulacije; njihov kredibilitet i funkcionalnost; te mali utjecaj koji su dosad imali na medije.
7
Monroe, E., Price, Media and Sovereignty: The Global Information Revolution and its
Challenge to State Power, Cambridge: MIT Press, 2002, str. 101. (autoriin prijevod).
277
tampu BiH. Ukoliko albeno vijee utvrdi krenje, medij je duan objaviti ispravku.
Da li e se to i dogoditi pitanje je koje spada u domen urednike odluke.
NOVINARSKI KODEKSI
Percepcije regulacije i samoregulacije medija, kao i uloga regulatora i samoregulacijskog tijela u bh. javnosti variraju. Meu pripadnicima/ama novinarske profesije, kao i djelatnicima/ama u organizacijama civilnog drutva anketiranim
u svrhu prikupljanja podataka za Procjenu medijske situacije, prvi analitiki
izvjetaj u okviru Projekta jaanja nezavisnih medija u BiH, koju je priredio
istraivaki tim Internewsa preovladava razliito razumijevanje uloga regulatora i samoregulacijskog tijela. U skladu s tim, variraju i ocjene efikasnosti ovih
tijela pri ostvarivanju tih uloga. Meu ovim miljenjima preovladava konsenzus
o neophodnosti regulatora (RAK) i samoregulacijskog tijela (Vijee za tampu),
ali i o tome da njihovo djelovanje ne proizvodi oekivane rezultate u pogledu
unapreenja etikih i profesionalnih standarda u medijima u BiH.
Takoer, kao to je ve spomenuto, nakon odluke Vijea za tampu da u sistem
samoregulacije medija ukljui i online medije, Kodeks za tampu BiH od 2011.
godine nominalno normira novinarski rad i u online medijima. Znaajno je istaknuti da je ovaj proces tek u zaetku. Definirani su uvjeti pod kojima se odreeni
web portal smatra medijem koji zadovoljava standarde da bude lan Vijea za
tampu. U vrijeme nastajanja ovog teksta radi se o veoma malom broju web
portala (ne vie od pet) koji te kriterije zadovoljavaju. Etika pitanja vezana za
internetske medije predmet su debate na globalnom nivou, pa je logino da se
o tome debatira i u BiH, kao to je logino oekivati i da se u narednom periodu
ova debata intenzivira.
Slino kao sa Kodeksom za tampu, u zavrnim odredbama Kodeksa
asti udruenja BH novinari istie se da novinari/ke koji rade u skladu s
Kodeksom uivaju podrku svoje profesionalne i sindikalne organizacije,
dok su za krenja Kodeksa Statutom i Pravilnikom o radu Novinarskog vijea
propisane sankcije. Za zatitu i primjenu Kodeksa nadleno je udruenje BH
novinari.
Pored navedenog, vrijedi izdvojiti i lan 15 Kodeksa za tampu BiH, prema kojem
bi tampani mediji u BiH trebali zastupati interes javnosti, to je ovim lanom
definirano kao postupak i/ili informacija kojima je namjera pomoi javnosti u
donoenju linog miljenja i odluka o pitanjima i dogaajima, ukljuujui i napore otkrivanja krivinog djela ili prekraja, te sprijeiti zavoenje javnosti nekom izjavom ili postupkom pojedinca ili organizacije8.
Iako postojanje ovog lana u Kodeksu ukazuje na generalno pozitivan nain
definiranja novinarske profesije kao zastupnika interesa javnosti, na umu
treba imati injenicu da je ovakvo shvatanje novinarstva mogue samo na
8
Kodeks za tampu BiH (Sarajevo, 29. aprila 1999. godine), lan 15 interes javnosti,
http://www.vzs.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=218&Itemid
=9&lang=bs (pristupljeno 26. marta 2012. godine). Kodeks je dopunjen februara 2005,
augusta 2006. i decembra 2006. godine od Vijea za tampu u Bosni i Hercegovini i svih
udruenja/udruga novinara u Bosni i Hercegovini.
278
Nasuprot tome, Kodeks o RTV emitiranju uope ne regulira ovu oblast. Pitanja
poput reklamiranja i sponzoriranja u elektronskim medijima, naime, predmet su
regulacije Kodeksa o oglaavanju i sponzorstvu za radio i televiziju, koji regulira
principe oglaavanja, teletrgovine i sponzorstva radio i televizijskih stanica.
10
11
NOVINARSKI KODEKSI
nijedan sluaj krenja ovog lana Kodeksa.12 S druge strane, u toku te godine RAK-u
je u javnosti nerijetko pripisivana odgovornost za nesankcioniranje sadraja koji
su, prema odreenim tumaenjima, imali odlike govora mrnje. Najee su te
optube dolazile od predstavnika medija iz Republike Srpske, koji su traili sankcije
za sadraje emitirane u emisiji Federalne televizije 60 minuta. tavie, neki
politiari su u medijima otvoreno optuivali RAK da pravda hukaku retoriku13.
Meutim, prema ocjenama Dunje Mijatovi, predstavnice OSCE-a za slobodu medija, ako uvaavamo definiciju ovog pojma14 i praksu Evropskog suda, teko da
moemo govoriti o porastu govora mrnje u BiH. Ono to je, meutim, prisutno je
manipulacija ovim terminom u svrhu ostvarivanja nekih politikih interesa. Ono
to sasvim sigurno postoji u naem politikom i openito drutvenom diskursu
je ogorena borba za vlast i pozicije u kojoj se ne biraju sredstva, pa se svaka kritika odmah proglaava govorom mrnje, napadom na nacionalne svetinje i slino.
Svaka kritika pojedinca se proglaava napadom na narod dakle, nije u porastu
govor mrnje ve namjerna manipulacija kojom se stie dojam da smo okrueni
mrnjom, a ne kriminalom, korupcijom, nezaposlenou i siromatvom.15
albena komisija Vijea za tampu, koja ima mandat da odluuje po albama
upuenim ovoj instituciji, u 2010. godini u nekoliko navrata evidentirala je
krenje lana 3, Kodeksa za tampu hukako novinarstvo. Iako se radi, kako je
ve spomenuto, o vie albi, ustvari je rije o dva sluaja koja su izazvala panju
javnosti. Krenja Kodeksa, kako je kasnije utvrdila albena komisija Vijea za
tampu, ponavljala su se kako se ponavljalo objavljivanje novih informacija o
tim sluajevima. Prvi je sluaj novinarke Duke Jurii, koja se u etiri navrata
alila Vijeu za tampu zbog, izmeu ostalog, hukakog sadraja usmjerenog
protiv nje u seriji lanaka koje je Dnevni avaz objavio u periodu od 23. decembra 2009. godine do 12. februara 2010. godine.16 U svakoj od ovih albi ustanovljeno je prisustvo govora mrnje i krenje lana 3. Kodeksa za tampu.
Regulatorna agencija za komunikacije BiH, Izvjetaj o sluajevima krenja pravila u
2010, http://www.rak.ba/bih/results.php?searchinput=Izvje%C5%A1taj+o+slu%C4%
8Dajevima+kr%C5%A1enja+pravila+u+2010&submit=Tra%C5%BEi (pristupljeno 27.
marta 2012. godine).
12
Nezavisne novine, RAK pravda hukaku retoriku, 17. marta 2011. godine, broj 4516, 5.
str., citirana izjava Aleksandra Dombia.
13
Prema definiciji Vijea Evrope, govor mrnje je govor kojim se podstie na diskriminaciju i/ili nasilje prema drugoj osobi ili grupi zbog razliitosti po bilo kom osnovu. Ova
definicija je potvrena i kroz praksu Evropskog suda za ljudska prava zahtjevom da se
za dokazivanje govora mrnje treba dokazati i neposredna opasnost od nasilja koje bi
takav govor mogao izazvati (op.a. V.I.T.).
14
15
Zasjedanja albene komisije Vijea za tampu u BiH o sva etiri navedena teksta u
Dnevnom avazu odrala su se u 2010. godini, stoga i odluka o tekstu objavljenom 23.
decembra 2009. godine spada u statistike podatke iz 2010. godine (op.a. V.I.T.).
16
280
17
18
Ibid.
Odluke po albama Fatmira Alispahia na navode u tekstovima objavljenim u magazinu BH Dani, 7. maja 2010. godine, u tekstu Dvije sablasti, alba broj 419/10, 14. maja
2010. godine, u tekstu Prorok iz Jagomira, alba broj 420/10, 21. maja 2010. godine, u
tekstu Nisam imbecil, alba broj 421/10,
U dijelovima tekstova g. Alispahia, citiranim u lancima g. Veovia radi se o oitom
govoru mrnje i drastinom krenju Kodeksa u lanu 1 Ope odredbe, lanu 3
Hukanje i lanu 4 Diskriminacija. Takoer, vokabular koji g. Veovi koristi u svojim
tekstovima, kao reakciju na taj govor mrnje, u potpunosti je neprimjeren i takoer kri
Kodeks za tampu BiH, lan 1 - Ope odredbe i lan 4 Diskriminacija. Sve albe po
godinama dostupne na http://www.vzs.ba/index.php?option=com_content&view=c
ategory&id=22:kratak-pregled-albi-po-godinama&Itemid=23 (pristupljeno 27. marta
2012. godine).
19
20
281
NOVINARSKI KODEKSI
21
Ovo je potvreno i na seriji okruglih stolova odranih u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci
u junu 2011. godine, u organizaciji Internews Networka, gdje su uestvovali predstavnici
medijske zajednice, NGO-a, kao i akademske zajednice i prakse u oblasti medijskog
prava. Zakljueno je, izmeu ostalog, da je u proteklom periodu govor mrnje bio prisutan u medijima, jer je to nain komunikacije politiara u BiH, koja je redovno predmet
izvjetavanja/prenoenja u medijima. Videozapis sa okruglih stolova dostupan na: www.
internews.ba (pristupljeno 27. marta 2012. godine).
22
Kodeks o emitiranju RTV programa, Dio etvrti, lan 16 (1); Kodeks za tampu, lan 9;
Kodeks asti BH novinara, lan16.
23
282
Vijee za tampu, Sluajevi 2010. pregled: Dnevni avaz u tekstu: Srednjokolka i njen
mladi raznijeli se bombom, 24. februara 2010. godine, broj albe 387/10, dostupno
na: http://www.vzs.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=192:2010349-kb&catid=22:kratak-pregled-albi-po-godinama&Itemid=23 (pristupljeno 27.
marta 2012. godine).
25
Vijee za tampu, Sluajevi 2010. pregled: Magazin Express u tekstu: Nedad Ajnadi mora krivino odgovarati za smrt 126 patriota, 13. maja 2010. godine,
broj albe 422/10, dostupno na: http://www.vzs.ba/index.php?option=com_
content&view=article&id=192:2010-349-kb&catid=22:kratak-pregled-albi-pogodinama&Itemid=23 (pristupljeno 27. marta 2012. godine).
26
Vijee za tampu, Sluajevi 2010. pregled: Dnevni avaz u tekstu: Zato smeta osniva
SBB-a?, 4. februara 2010. godine, broj albe 390/10, dostupno na: http://www.vzs.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=192:2010-349-kb&catid=22:kratakpregled-albi-po-godinama&Itemid=23 (pristupljeno 27. marta 2012. godine).
27
283
kodeksa zabranjuje etiketiranje bilo koga kao kriminalca prije presude, kao i
neobjavljivanje informacije o odbacivanju presude ili oslobaajue presude za
osobe o kojima je pisano u tom kontekstu.
NOVINARSKI KODEKSI
29
284
Kad je rije o krenju Kodeksa asti BH novinara, ovo udruenje je u 2010. godini, povodom krenja principa zatite privatnosti maloljetnih osoba i djece, reagiralo samo jedanput i to u ve spomenutom sluaju posrednog objavljivanja
identiteta djevojice rtve silovanja, prilikom izvjetavanja o akciji u kojoj su sudionici silovanja uhapeni. Udruenje BH novinari u ovom saopenju reagiralo
je protiv svih medija koji su, objavivi ovu priu, otkrili identitet rtve, pozivajui
regulatorno (RAK) i samoregulacijsko tijelo (Vijee za tampu) da sankcioniraju
ove prekraje u skladu s predvienim procedurama.31
Kao to je prikazano, izvjetaji regulatora i samoregulacijskog tijela ne pokazuju
zabrinjavajue rezultate u sluaju krenja privatnosti, ali taj broj znaajno raste
kad je u pitanju odsustvo zatite identiteta djece i maloljetnika. Analiza je pokazala da su mediji bili spremni otkriti identitet potencijalne maloljetne rtve
seksualnog nasilja da bi politiki diskreditirali odreenu politiku linost, ili da
bi poveali prodaju.
Takoer, kad je rije o neprofesionalnom izvjetavanju u elektronskim medijima o
krivinim djelima u koje su umijeani maloljetnici, sve sankcije koje je Regulatorna
agencija za komunikacije izricala bile su pismene opomene i u jednom sluaju
usmena. S obzirom na injenicu da se radi o povredi prava djece i maloljetnih
osoba koja su zatiena i u meunarodnim pravnim dokumentima na koje se poziva i domae zakonodavstvo, sankcije izreene za ova krenja mogu se initi neprimjereno niskim. Pitanje koje se opravdano moe postaviti jest da li je poruka
koja se na ovaj nain alje urednicima/ama u medijima da je senzacionalistiki
Osloboenje, po albi Organizacije Zdravo da ste, na tekst: Akcija MUP-a RS na
podruju Bratunca i Srebrenice: Uhapeno 17 osoba zbog veze sa prostitucijom, 16.
marta 2010. godine, broj albe: 401/10.
Nezavisne novine, po albi Udruenja Udruene ene Banja Luka, na tekst: Puteni
Durakovi, Huseinovi, Rakni i Joki, 18. marta 2010. godine, broj albe: 407/10.
Press RS, po albi Udruenja Udruene ene Banja Luka, na tekst: Uhapeni hoda, tri
policajca i pet profesora, 17. marta 2010. godine, broj albe: 408/10.
Nezavisne novine, po albi Gender Centra Vlade RS, direktorica Spomenka Kruni, na
tekst: I za roendan bez drugara, 11. aprila 2010. godine, broj albe 413/10.
Nezavisne novine, po albi Gender Centra Vlade RS, direktorica Spomenka Kruni, na
tekst: Djevojici stie pomo, 16. aprila 2010. godine, broj albe: 414/10.
Dnevni avaz, po albi Jovana Divjaka, izvrnog direktora udruenja Obrazovanje gradi
BiH, na tekst: Djevojica, rtva brojnih silovanja, ostavila tek roenu bebu, 17. decembra 2010. godine, broj albe: 479/10.
30
Udruenja BH novinari, Mediji prekrili kodeks objavivi identitet maloljetne rtve lanca
prostitucije, 17. marta 2010. godine, www.bhnovinari.ba/index.php?option=com_con
tent&view=article&id=330%3Amediji-prekrili-kodeks-objavivi-identitet-maloljetnertve-lanca-prostitucije-&catid=62%3Asaopenja&Itemid=240&lang=bs (pristupljeno
27. marta 2012. godine).
31
285
NOVINARSKI KODEKSI
pristup ureivakoj politici nautrb zatite prava djece doputen ili opravdan?
Iako je sasvim jasno da se ovakav nain izvjetavanja direktno kosi sa lanovima
12. i 14. Kodeksa o emitiranju RTV programa i sama reakcija udruenja BH novinari, u kojoj se regulator i samoregulacijsko tijelo pozivaju na reakciju povodom
sluaja objavljivanja identiteta maloljetnih osoba, govori u prilog potrebi javnog
otvaranja ovakvih pitanja.
Problem krenja novinarskih etikih kodeksa postaje jo upeatljiviji kad se
uzme u obzir uvjetan karakter analiziranih izvjetaja. Naime, iako se radi o
izvjetajima relevantnih i nadlenih institucija, injenica je da monitoring
krenja profesionalnih kodeksa nije aktivnost koja se sistemski provodi niti na
nivou RAK-a, ni Vijea za tampu, a niti na nivou udruenja BH novinara.
To znai da RAK (u oko 80% sluajeva) i Vijee za tampu (99% sluajeva) krenja
profesionalnih kodeksa procesuiraju na osnovu albi graana/ki koji ulau albe
na sadraje objavljene u medijima uglavnom branei vlastite interese i prava, ili
zastupajui interese i prava odreene grupe. to se tie udruenja BH novinari,
njihove su aktivnosti uglavnom bazirane na praenju krenja prava novinara/ki
koja su esta u bh. drutvu. Tek sporadino, kad je rije o flagrantnim krenjima
Kodeksa asti, ovo udruenje reagira u odbranu etikih principa profesije. Iz
ovoga slijedi zakljuak da je realni broj krenja profesionalnih novinarskih kodeksa sasvim sigurno vei od broja sluajeva procesuiranih u sistemu regulacije
i samoregulacije. I ovo je injenica koju treba imati u vidu pri itanju ove analize.
Takoer, dugotrajna procedura tretmana albi upuenih RAK-u (u prosjeku oko
est mjeseci) ne doprinosi efikasnosti regulacije.
S druge strane, kontraargument ovoj tezi iz perspektive regulatora, odnosno
samoregulacijskog tijela lei u potovanju slobode izraavanja. Naime, obje
ove institucije zaziru od sistematinog monitoringa medijskog sadraja zbog
mogunosti povezivanja takve aktivnosti s nekim oblicima cenzure. Upravo ova
injenica istie potrebu uspostavljanja institucije koja bi obavljala funkciju psa
uvara medijskih sadraja u BiH.
Poglavlje 11
MEDIJSKO VLASNITVO
ejla Jusufovi
Naeno u: Predstavnik OSCE o slobodi medija: Uticaj medijske koncentracije na profesionalno novinarstvo, Be, 2003. godine, str. 15. (Bruck, A. Peter, Medijska raznolikost u
Evropi: Izvjetaj Savjetu Evrope, Strasbourg, decembar 2002. godine).
2
291
MEDIJSKO VLASNITVO
Digitalizacija i konvergentne tehnologije podstaknule su strategiju irenja, raznovrsnosti i sve vee koncentracije vlasnitva meu vodeim igraima u medijskoj
i komunikacijskoj industriji.3
Tokom ovih promjena, promoviran je zakon o konkurenciji kako bi se ovi trendovi regulisali, pri emu ovaj zakon tei ne samo da ouva proces konkurencijskog
trita (tj. efikasnu proizvodnju medija), ve i da osigura demokratski komunikacijski poredak.4 Ipak, ovo je postavilo velike i sloene izazove pred evropske regulatore i pred kreatore politike jer su se nali u dilemi izmeu ova dva principa.
Na jednoj strani, oni tee da odre napredak konkurencijskog medijskog trita,
a da, na drugoj strani, pluralizam i raznolikost ne budu ometani ovim procesom.
Stoga se pitanje regulacije ne moe ignorisati jer na njega utjeu nove promjene
koje e se dalje razmatrati.
Najprije treba objasniti pojmove pluralizma i raznolikosti, kao i njihovu vezu
s medijskim vlasnitvom i koncentracijom i, konano, zato je vano obratiti
panju na ove stvari. Osim toga, analiza prua osvrt na okvir Evropske unije, na
njenu politiku o konkurenciji i akterima, kao i o instrumentima koji se koriste kod
pitanja medijske koncentracije. Na kraju, predmet analize je i zakonski okvir u
BiH i pregled donesenih pravila i propisa.
292
6
Harcourt, Alison i Stefan Verhulst, Podrka regulaciji i transparentnosti medijskog vlasnitva
i koncentracije Rusija, Study of European Approaches to Media Ownership, http://www.
medialaw.ru/e_pages/publications/e-conc.htm (pristupljeno 8. decembra 2011. godine).
7
Za vie informacija vidi: Radni dokument Komisije, Medijski pluralizam u zemljama
lanicama EU, Brussels, SEC (2007) 32, 16. januara 2007. godine, str. 5; Ujedinjeno Kraljevstvo, Odjel za trgovinu i industriju i Odjel za kulturu, medije i sport, Konsultativni rad
o medijskom vlasnitvu 2001, London, 2001, stav 1.3; Zelena knjiga je napravljena kako
bi se pristupilo aktivnosnima EU-a koje se tiu koncentracije u medijima tj. televizija,
radio i tampa. Ove aktivnosti se tiu moguih regulatornih mjera koje se provode kako
bi se ograniila koncentracija medija i ouvao pluralizam.
293
MEDIJSKA KONCENTRACIJA
MEDIJSKO VLASNITVO
Ibid., str. 4.
11
294
12
13
Ibid., str. 3.
14
15
295
distribucijom.12 Stoga, omogueno je vlasnitvo nad emiterskim kanalima i uslugama kao i kontrola naina na koji se oni distribuiraju.
MEDIJSKO VLASNITVO
16
17
18
19
296
etiri osnovna tipa statutarnih zakona Komisije jesu: direktive, preporuke, rezolucije i odluke. Svaki zakon donosi Komisija, a ratifikuje ga Vijee ministara i Evropski parlament. Vidi:
Harcourt, Podrka regulaciji i transparentnosti medijskog vlasnitva i koncentracije Rusija.
21
22
23
Jedan od nacionalnih interesa na koji se referira kad se kae ,,legitimni interes u Pravilu o udruivanju iz 1989. godine jeste medijski pluralizam. Vidi: Ibid., lan 21 (4).
24
Vano je napraviti razliku meu razliitim vrstama zakona dostupnim u EU: meu
direktivama, pravila su zakoni koji su odmah uklopljeni u nacionalne zakone, dok su
preporuke i rezolucije prijedlozi politike bez ikakve zakonske obaveze za zemlje lanice.
25
297
MEDIJSKO VLASNITVO
Osim Komisije, i sudovi EU-a predstavljaju vaan faktor u provoenju i primjeni konkurencijske politike EU-a, poto su sve odluke koje se tiu konkurencije
podlone sudskoj ocjeni. Od svog osnivanja 1989. godine, Sud prvog stepena
ovlaten je za ocjenu legalnosti odluka o konkurenciji koje donosi Komisija.
Primarna uloga ovog suda jeste da slui kao odrednica koja osigurava tano
tumaenje sporazuma i zakona Zajednice.26
Instrumenti politike o koncentraciji medijskog vlasnitva
Kontrolni mehanizmi medijske koncentracije razlikuju se meu dravama lanicama. Ipak, EU ima posebne odredbe koje slue kao instrumenti politike o
medijskoj koncentraciji i koje su oblikovale nacionalne politike. Ovi instrumenti
ukljuuju:
t & 6PWFPESFECFPLBSUFMVLPKFTFOBMB[FV4QPSB[VNV&6BMBOPSFTUSJLtivnim praksama, lan 82. o monopolu/zloupotrebi dominantne pozicije, lan
86. o javnom servisu i lan 295. o konkurenciji vlasnitva.
t 1SPQJTPVESVJWBOKVJ[HPEJOF J[NJKFOKFOJHPEJOF
Odredbe EU-a o kartelu
Nekoliko lanova Ugovora EU-a bavi se konkurencijom s ciljem da ouva jedinstveno konkurencijsko trite i od kljunog su znaaja za isticanje pitanja koja se
tiu medijske koncentracije.
lan 81. Ugovora EU-a jeste prva odredba koja spada pod zakon o konkurenciji i ona zabranjuje udruivanja i zajednike prakse meu preduzeima koje bi
mogle sprijeiti ili naruiti konkurenciju na tritu:
... svi sporazumi meu preduzeima, odluke preduzetnikih udruenja i usaglaene
prakse koje mogu uticati na trgovinu meu zemljama lanicama a iji je cilj ili efekt
prevencija, restrikcija ili distorzija konkurencije na zajednikom tritu.27
S druge strane, lan 82. Ugovora EU-a jasno nalae da zloupotreba dominantne pozicije jednog ili vie preduzea nije u skladu sa zajednikim tritem
jer bi mogla negativno utjecati na trgovinske odnose meu zemljama
lanicama.28 Tu se javlja zabrinutost da bi ovo moglo voditi ka monopolu
26
Pauwels, Caroline, Konkurencijska politika EU i koncentracija u medijskom sektoru, http://www.
cem.ulaval.ca/pdf/UnionEuropeenne.pdf, str. 2 (pristupljeno 8. januara 2012. godine).
Konsolidovana verzija Ugovora EU (Brussels, 29. decembra 2006. godine), Official Journal C 321, lan 81, str. 73, http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C
:2006:321E:0001:0331:EN:PDF (pristupljeno 8. januara 2012. godine).
27
28
298
tavie, lan 86. kae da preduzea koja pruaju usluge od opeg ekonomskog interesa jesu podlona pravilima sadranim u sporazumu dok god ovo ne
naruava obavljanje njihovih uloga.30 Ipak, znaenje ovako opih pojmova kao
to je opi ekonomski interes, nejasno je dato u spomenutom lanu.31
Na kraju, lan 295. Ugovora EU-a jasno kae da pravila o vlasnitvu potpadaju pod
nadlenost zemalja lanica, te Ugovor EU-a nee ni u kom sluaju biti iznad pravila
zemalja lanica koja vode njihov sistem imovinskog vlasnitva. Kako je i ranije spomenuto, iako Komisija zadrava mogunost da provjeri i uravnotei provoenje konkurencijskih pravila, svaka od zemalja lanica ima slobodu da formulie svoja pravila
tako da ona budu u skladu s potrebama unutranjeg otvorenog trita.
29
30
Koenig, Christaian, Bartosch Andreas i Braun Jens, Daniel (eds.), Zakon o konkurenciji i
telekomunikacijama EU, Hag: Kluwer Law International, 2002, str. 202.
31
Vidi: Pravilo o udruivanju, 2004, taka 7: ,,lanovi 81. i 82, kada se primjenjuju na
neke koncentracije, prema obiajnom pravu Suda, nisu dovoljne da bi kontrolisale sve
aktivnosti koje se mogu pokazati nepodobne sistemu neometane konkurencije koji je
predvien Ugovorom.
32
33
MEDIJSKO VLASNITVO
34
Pregled nacionalnih pravila zemalja lanica moe se nai na: http://www.slaughterandmay.com/media/64572/the_ec_merger_regulation.pdf (pristupljeno 15. februara
2012. godine).
35
36
Jusi, Tarik, Bosna i Hercegovina, u: Medijsko vlasnitvo i njegov uticaj na medijsku nezavisnost i pluralizam, http://www2.cji.ro/userfiles/file/documente/04_Ownership_BIH.
pdf str. 62 (pristupljeno 15. februara 2012. godine).
37
300
38
39
40
Zakon o konkurenciji (Sarajevo, 29. juna 2005. godine), Slubeni glasnik BiH broj 48/05,
stupio na snagu 27. jula 2005. godine.
41
42
Za vie detalja o dozvoljenim udruivanjima /spajanjima preduzea: Zakon o konkurenciji, 2005, lan 12.
43
44
45
MEDIJSKO VLASNITVO
Imajui na umu pravila konkurencijske politike, Konkurencijsko vijee ovlateno je da provodi zakon i ima iskljuivu nadlenost nad utvrivanjem prisustva zabranjenih konkurencijskih aktivnosti na tritu, to je slino ulozi
Evropske komisije. Njegove odluke su obavezujue za cijelu teritoriju BiH.46
46
47
Politika sektora emitovanja BiH (Sarajevo, 28. novembra 2006. godine), stupio na snagu
27. oktobra 2008. godine, http://rak.ba/bih/index.php?uid=1269441148 (pristupljeno
5. decembra 2011. godine).
48
49
50
Ibid., str. 3.
51
Ibid., str. 7.
52
302
Ibid., str.1.
54
Ibid., lan 1. i 2.
55
Ibid., lan 3.
303
MEDIJSKO VLASNITVO
Medijsko trite EU-a svjedoi porastu koncentracije. Znatno vie nego prije,
brzina i irenje integracije omoguavaju pristup veoj koliini informacija i raznovrsnost izvora. Kada se radi o bh. instrumentima, BiH je ostvarila napredak
po pitanju usklaivanja s standardima i principima o koncentraciji medijskog
vlasnitva EU-a time to je donijela Zakon o konkurenciji i osnovala tijelo koje ima
jasnu nadlenost nad njegovim provoenjem. No, najnoviji rezultati u izvjetaju
RAK-a iz 2006. godine u dijelu koji se odnosi na Pregled sektora komunikacija u
BiH i harmonizacije EU standarda u ovoj oblasti pokazuju da medijsko trite televizija, radio i kablovsko trite u BiH ne izgleda previe koncentrisano ve je,
kao rezultat poslijeratne situacije, ono fragmentirano prema prisustvu brojnih
malih i srednjih operatera56. Iako medijsko trite u BiH nije previe koncentrisano, zakonodavna i regulatorna tijela BiH bi morala pokazati veu predanost u
stvaranju konkretnijeg i odgovarajueg pravnog okvira kada se radi o pitanjima
koncentracije. Ako se ovo zanemari, mogle bi se pojaviti posljedice tetne po
cijelo medijsko trite koje se razvija u poslijeratnom okruenju, u kome mediji
igraju vrlo vanu ulogu u svakodnevnom ivotu obinog graanina/potroaa,
koji zavisi od vjerodostojnih i transparentnih informacija.
56
304
Mladen SRDI, zavrio Drugu gimnaziju u Sarajevu, a u septembru 1985. i Pravni fakultet u Sarajevu. U junu 1990. godine izabran je za sudiju Opinskog suda
I u Sarajevu, gdje je obavljao dunost sudije na parninom i vanparninom referatu do decembra 2003. godine, kada je izabran za sudiju Kantonalnog suda
u Sarajevu. U Kantonalnom sudu u Sarajevu obavljao je dunost sudije na drugostepenom parninom referatu do februara 2007. godine, kada je izabran za
sudiju Vrhovnog suda Federacije BiH, gdje sada radi na Upravnom odjeljenju.
Bio je predava na velikom broju seminara u organizaciji raznih institucija u
Bosni i Hercegovini i inostranstvu, u oblasti graanskog prava, a posebno u
oblasti primjene Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, i autor vie objavljenih lanaka iz podruja zatite slobode izraavanja.
Sevima SALI-TERZI je via pravna savjetnica na Ustavnom sudu BiH; studij
pravnih nauka u Sarajevu (dipl. pravnica 1983, pravosudni ispit 1988. godine).
Ranije advokat i direktorica u organizaciji Global Rights-Partners for Justice - BiH
program; pravna savjetnica u International Human Rights Law Group i ABA CEELI;
sutkinja na Opinskom sudu u Sarajevu. U periodu od 1998. do 2000. lanica
Odbora FOD Pravnog centra u Sarajevu, a sada predsjednica Upravnog odbora FOD BiH i lanica Upravnog odbora u Human Rights & Governance Grants
Programu u Budimpeti. Takoer, predava je u koli stratekog komuniciranja
Mediacentra Sarajevo i predava na seminarima o primjeni Evropske konvencije pred domaim sudovima. Radila je i kao konsultantica u razliitim projektima Vijea Evrope, UNDP-a i USAID-a. Vanjska je saradnica u Fondaciji Centar
za javno pravo. Koautorica je knjige Meunarodni dokumenti o ljudskim pravima
Instrumenti Ustava Federacije BiH (Pravni centar Sarajevo, 1996). Autorica je
studije Jaanje integriteta pravosua putem unapreenja pristupa pravdi (UNDP,
2011). Koautorica je brojnih studija meu kojima su Meunarodne politike
podrke zemljama jugoistone Evrope - Lekcije (ne)nauene u BiH (FOD BiH, 2002);
ene i mediji (B.a.B.e., Zagreb, 2005); Procjena demokratije u BiH (FOD BiH, 2005);
Studije kompatibilnosti zakona i prakse BiH sa zahtjevima konvencije o ljudskim
pravima (Vijee Evrope, 2006); Stretegije iskljuivanja: govor mrnje u BH javnosti
(Mediacentar Sarajevo, 2010). Autorica je teksta Much wrangling about Bosnia
and Herzegovinas next constitution but little real debate (Europes World, 2007).
Mirjana NADADIN-DEFTERDAREVI na Pravnom fakultetu Univerziteta
Demal Bijedi u Mostaru angaovana je u zvanju vanredne profesorice od
2006. godine na predmetima Uvod u nauku o dravi i pravu, Teorija prava, Pravo
305
O AUTORIMA
O AUTO R IMA
O AUTORIMA
Vanja IBRAHIMBEGOVI-TIHAK radi kao strunjakinja za institucionalni razvoj u Internewsu u BiH. Diplomirala je urnalistiku na Fakultetu politikih nauka
Univerziteta u Sarajevu, a magistrirala na programu za Ljudska prava i demokratiju u jugoistonoj Evropi, na univerzitetima u Sarajevu i Bologni. Radila je kao
novinarka u Redakciji informativnog programa BHT-a, a posljednjih sedam godina aktivna je u nevladinom sektoru u BiH, u oblastima ljudskih prava, obrazovanja i medija. Bila je glavna i odgovorna urednica Novih pogleda, magazina koji
periodino objavljuje ACIPS, bh. think-tank organizacija koja promovira ljudska
prava i razvoj demokratije u BiH.
O AUTORIMA
uestvuje na godinjim meunarodnim takmienjima za studente pravnih fakulteta Monroe E. Price Media law Moot Court Programme, koje organizira
Program za komparativno medijsko pravo i politiku Univerziteta u Oxfordu.
O AUTORIMA
308
Dodatak 1
TABELARNI PREGLED ODLUKA RAK-a
U VEZI S PRIGOVOROM NA SADRAJ
Datum
Stanica
Opis sluaja
04/02/99
4/2/99
RTV Sveti
Georgije
HRP Mostar
4/2/99
NRTV 99
4/2/99
14/4/99
Kanal S
12/7/99
13/8/99
Erotel
30/9/99
Radiopostaja
Drvar
Hrvatska
radiopostaja
Mostar
13/5/99
13/5/99
13/5/99
13/5/99
13/5/99
13/5/99
13/5/99
14/6/99
8/7/99
8/7/99
8/7/99
15/10/99
Odluka
Novana kazna u
iznosu 1.000 KM
Novana kazna u
iznosu 600 KM
Odluka Odbora za
implementaciju
Upozorenje
Odluka Odbora za
implementaciju
Upozorenje
Suspenzija
emitovanja
Novana kazna u
iznosu 2.000 KM
Novana kazna u
iznosu 800 KM
Novana kazna u
iznosu 1.000 KM
Novana kazna u
iznosu 2.000 KM
Upozorenje
Novana kazna u
iznosu 1.000 KM
Upozorenje
Novana kazna u
iznosu 2.000 KM
Novana kazna u
iznosu 800 KM
Novana kazna u
iznosu 500 KM
Upozorenje
Naredba da se
proita izjava
DG naredba da se
proita izjava
Suspenzija
emitovanja
Suspenzija
emitovanja
311
22/10/99
Radiopostaja /
Drvar
27/10/99
Hrvatska
/
radiopostaja
Mostar
Radio Doboj Krenje IMC Kodeksa o ureivanju radio i
televizijskog programa, lan 4.1.
Krenje IMC Kodeksa o ureivanju radio i
Hrvatska
RTV Herceg televizijskog programa lan 1.
Bosna
NRTV Banja Krenje IMC Kodeksa o ureivanju radio I
Luka
televizijskog programa, lan 1.2.
10/11/99
24/11/99
13/12/99
11/5/00
11/5/00
9/6/00
19/6/00
19/6/00
6/7/00
7/9/00
7/9/00
16/10/00
25/10/00
25/10/00
25/10/00
7/11/00
7/11/00
7/11/00
8/11/00
312
NTV Hayat
Dozvola da se
ponovo zapone
sa emitovanjem
Dozvola da se
ponovo zapone
sa emitovanjem
Upozorenje
Novana kazna u
iznosu
5.000 KM
Novana kazna u
iznosu
1.000 KM
Novana kazna u
iznosu 400 KM
Novana kazna u
iznosu 900 KM
Novana kazna u
iznosu 500 KM
Novana kazna u
iznosu 1.000 KM
Novana kazna u
iznosu 300 KM
Novana kazna u
iznosu 300 KM
Novana kazna u
iznosu 5.000 KM
Novana kazna u
iznosu 1.000 KM
Suspenzija
emitovanja
Upozorenje
Upozorenje
Upozorenje
Novana kazna u
iznosu 1.000 KM
Novana kazna u
iznosu 1.000 KM
Novana kazna u
iznosu 1.000 KM
Upozorenje
Upozorenje
8/11/00
RTV BiH
Novana kazna u
iznosu 1.000 KM
8/2/01
RTV Step
Novana kazna u
iznosu 400 KM
17/5/01
TV Simi
Novana kazna u
iznosu 1.000 KM
17/5/01
TV Gvozden
Novana kazna u
iznosu 400 KM
17/5/01
RTV
Krenje IMC Kodeksa o ureivanju radio i TV
Tomislavgrad programa, lanovi 1.1. (1)
Novana kazna u
iznosu 1.000 KM
17/5/01
Hrvatska
radiopostaja
epe
RTV Sveti
Georgije
Novana kazna u
iznosu 600 KM
Suspenzija
emitovanja
17/5/01
HTV Mostar
Suspenzija
emitovanja
17/5/01
Radio BestGrude
Novana kazna u
iznosu 800 KM
27/7/01
RTV Sveti
Georgije
Oduzimanje
dozvole
17/5/01
313
8/11/00
Stanica
NRTV Banja
07.02.02.
Luka
Opis sluaja
Odluka
1.000 KM
07.02.02. RTRS
07.02.02. TV Bel
07.02.02. TV Vikom
NRTV Banja
16.05.02.
Luka
16.05.02. TV Bel
17.06.02.
05.09.02.
22.11.02.
22.11.02.
22.11.02.
RTV FBiH
RTV FBiH
RTRS
RTV FBiH
RTV HIT
22.11.02. TV BEL
06.02.03. TV Kanal 3
Radio
22.05.02.
Kalman
22.05.02. TMK Radio
22.05.02. RTV FBiH
18.11.03. PBS
25.09.03. Radio eFM
25.09.03. RTRS
08.03.04.
Pink BH
Company
314
1.000 KM
5.000 KM
1.000 KM
400 KM
1.000 KM
1.000 KM
1.000 KM
1.000 KM
5.000 KM
3.000 KM
200 KM
Suspenzija
dozvole u
periodu od 30
dana
200 KM
Upozorenje
200 KM
5.000 KM
Upozorenje
Upozorenje
5.000 KM
500 KM
400 KM
500 KM
1.000 KM
6.000 KM
1.000 KM
1.000 KM
5.000 KM
6.000 KM
1.000 KM
2.000 KM
10.000 KM
2.000 KM
50.000 KM
5.000 KM
2.000 KM
315
20.10.05. RTV BN
Radio
20.10.05. Istono
Sarajevo
20.10.05.
NRTV
Studio 99
09.01.06. RTV BN
HRTV
09.01.06. KiseljakKISS TV
09.01.06. TV OBN
09.01.06. RTV FBiH
08.02.06. TV OBN
08.02.06. RTV Hit
08.02.06.
TV Kantona
Sarajevo
26.05.06. TV OBN
26.05.06. RTV TK
316
Upozorenje
20.000 KM
20.000 KM
5.000 KM
5.000 KM
6.000 KM
1.000 KM
5.000 KM
2.000 KM
2.000 KM
1.000 KM
Upozorenje
6.000 KM
5.000 KM
30.000 KM
Pismeno
upozorenje
Usmeno
upozorenje
3.000 KM
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
2.000 KM
2.000 KM
1.000 KM
1.000 KM
Pismeno
upozorenje
Usmeno
upozorenje
Usmeno
upozorenje
10.000 KM
Pismeno
upozorenje
2.000 KM
Usmeno
upozorenje
Usmeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
317
318
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Usmeno
upozorenje
Usmeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Novana kazna
1.000 KM
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Usmeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
23.07.07.
NRTV
Studio 99
23.07.07.
Tuzlanska
televizija
23.07.07.
Pink BH
Company
13.08.07. TV OBN
14.10.08
15.10.08.
15.10.08.
15.10.08.
19.12.08.
Pismeno
upozorenje
Usmeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
1.000 KM
Pismeno
upozorenje
20.000 KM
30.000 KM
2.000 KM
10.000 KM
Pismeno
upozorenje
319
320
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
1.000 KM
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
10.000 KM
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Usmeno
upozorenje
8.000 KM
Usmeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Usmeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
5.000 KM
1.000 KM
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
321
10.000 KM i
Krenje lana 4.1, 4.2. i 4.3. Opih uslova Dozvole za
mjera suspenzije
emitovanje televizijskog programa, te lanova 5, 14.
dozvole u
21.07.09. TV Bel kanal
i 16. Kodeksa o oglaavanju i sponzorstvu, kao i lan
trajanju od 90
10. Kodeksa o emitovanju RTV programa
dana
Krenje lana 3. Opi principi oglaavanja teletrgovine i sponzorstva i lana 5. Pornografija i nasilje Pismeno
12.10.09. ATV
Kodeksa o oglaavanju i sponzorstvu
upozorenje
Krenje lana 29. Snimci emisija Kodeksa o emitovanju RTV programa (Slubeni glasnik 20/08), lana
5. Pornografija i nasilje i lana 8. Oglaavanje i te30.03.10. TV Alfa
letrgovina odreenih proizvoda Kodeksa o oglaavanju i sponzorstvu (Slubeni glasnik BiH broj 81/07)
Krenje lana 14. Izvjetavanje o krivinim djelima u
Alternativna
koje su umijeani maloljetnici Kodeksa o emitova02.09.10.
televizija
nju RTV programa (Slubeni glasnik BiH broj 20/08)
Krenje lana 14. Izvjetavanje o krivinim djelima u
02.09.10. BHRT
koje su umijeani maloljetnici Kodeksa o emitovanju RTV programa (Slubeni glasnik BiH broj 20/08)
Krenje lana 14. Izvjetavanje o krivinim djelima u
02.09.10. RTV FBiH
koje su umijeani maloljetnici Kodeksa o emitovanju RTV programa (Slubeni glasnik BiH broj 20/08)
Krenje lana 14. Izvjetavanje o krivinim djelima u
02.09.10. Hayat
koje su umijeani maloljetnici Kodeksa o emitovanju RTV programa (Slubeni glasnik BiH broj 20/08)
Krenje lana 14. Izvjetavanje o krivinim djelima u
02.09.10. OBN
koje su umijeani maloljetnici Kodeksa o emitovanju RTV programa (Slubeni glasnik BiH broj 20/08)
Krenje lana 14. Izvjetavanje o krivinim djelima u
02.09.10. RTRS
koje su umijeani maloljetnici Kodeksa o emitovanju RTV programa (Slubeni glasnik BiH broj 20/08)
Krenje lana 14. Izvjetavanje o krivinim djelima u
02.09.10. RTV BN
koje su umijeani maloljetnici Kodeksa o emitovanju RTV programa (Slubeni glasnik BiH broj 20/08)
Krenje lana 14. Izvjetavanje o krivinim djelima u
02.09.10. TV SA
koje su umijeani maloljetnici Kodeksa o emitovanju RTV programa (Slubeni glasnik BiH broj 20/08)
Krenje lana 8. stav 1. Oglaavanje i teletrgovina
02.09.10. BHRT
odreenih proizvoda Kodeksa o oglaavanju i sponzorstvu (Slubeni glasnik BiH broj 81/07)
Krenje lana 12. Osnovni principi, u okviru poglav02.09.10. RTV BN
lja zatite djece i maloljetnika Kodeksa o emitovanju RTV programa (Slubeni glasnik BiH 20/08)
Krenje lana 12. Osnovni principi, dio trei zatita
02.09.10. OBN
djece i maloljetnika Kodeksa o emitovanju RTV programa (Slubeni glasnik BiH 20/08)
Krenje lan 5. Pristojnost i lan 12. Osnovni principi, u okviru poglavlja zatite djece i maloljetnika
02.09.10. Pink BH
Kodeksa o emitovanju RTV programa (Slubeni glasnik BiH 20/08)
Krenje lana 11. Kodeksa o oglaavanju i sponzorstvu u programima RTV stanica (Slubeni glasnik
Tuzlanska
17.12.10.
BiH broj 81/07), i lana 16.12. u okviru poglavlja 16.
televizija
Mediji u izbornoj kampanji, Izbornog zakona BiH
322
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Usmeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
Usmeno
upozorenje
17.12.10. OBN
Krenje lana 3. Opi principi oglaavanja, teletrgovine i sponzorstva, lana 14. Raspored televizijskog
oglaavanja i lana 17. Trajanje oglaavanja i teletrgovine na javnim RTV stanicama Kodeksa o oglaavanju i sponzorstvu u programima RTV stanica
(Slubeni glasnik BiH broj 81/07)
Krenje lana 14. Raspored televizijskog oglaavanja Kodeksa o oglaavanju i sponzorstvu u programima RTV stanica (Slubeni glasnik BiH broj 81/07)
Televizija
Prijedor- IPC
17.12.10.
Kozarski
Vjesnik
Pismeno
upozorenje
Pismeno
upozorenje
323
BIBL IO GR A FIJA
DOKUMENTI
Afrika povelja o pravima ovjeka i naroda (Banjul, 27. juna 1981) CAB/LEG/ 67/3
rev. 5, 21 I.L.M. 58 (1982), stupila na snagu 21. oktobra 1986.
Amerika konvencija o ljudskim pravima (San Hoze, 22. novembra 1969), stupila
na snagu 18. jula 1978.
Evropska Konvencija o zatiti ljudskih prava i fundamentalnih sloboda (Rim, 4.
novembra 1950), stupila na snagu 3. septembra 1953.
Kodeks asti BH novinara (10. decembra 2004), stupio na snagu 10. decembra
2004.
Kodeks Regulatorne agencije za komunikacije o audiovizuelnim medijskim
uslugama i medijskim uslugama radija (Sarajevo, 15. novembra 2011), Slubeni
glasnik BiH broj 98/11, stupio na snagu 2002.
Kodeks Regulatorne agencije za komunikacije o emitovanju radio i televizijskih
programa (Sarajevo, januar 2008), Slubeni glasnik BiH broj 20/08, stupio na
snagu 11. marta 2008.
Kodeks Regulatorne agencije za komunikacije o komercijalnim komunikacijama
(Sarajevo, 15. novembra 2011), Slubeni glasnik BiH broj 98/11.
Kodeks za tampu Bosne i Hercegovine (Sarajevo, 29. aprila 1999), stupio na
snagu 29. aprila 1999.
Konsolidovana verzija Ugovora EU (Brussels, 29. decembra 2006), Official Journal
C 321.
Kontrola koncentracije izmeu preduzea Pravilo o udruivanju (Brussels, 20.
januara 2004), (EC) br. 139/2004, Official Journal L 24, stupilo na snagu 29.
januara 2004.
Kontrola koncentracije meu preduzeima Pravilo o udruivanju iz 1989.
(Brussels, 21. decembra 1989), (EU) br. 4064/89, Official Journal L 395, stupilo na
snagu 21. septembra1990.
Krivini zakon BiH (Sarajevo, 24. januara 2003), Slubeni glasnik BiH broj 3/03,
stupio na snagu 2003.
Krivini zakon Brko Distrikta Bosne i Hercegovine (Brko, 28. maja 2003),
Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH broj 10/03, stupio na snagu 1. jula 2003.
324
Krivini zakon Federacije BiH (Sarajevo, 9. jula 2003), Slubene novine FBiH broj
36/03, stupio na snagu 1. augusta 2003.
Krivini zakon Republike Srpske (Banja Luka, 28. maja 2003), Slubeni glasnik RS
broj 49/03, stupio na snagu 1. jula 2003.
Meunarodni Pakt o graanskim i politikim pravima (New York, 7. marta 1966),
660 U.N.T.S. 195, 5 I.L.M.352 (1966), stupio na snagu 4. januara 1976.
Nacrt Principa o nacionalnoj sigurnosti i pravu na informisanje (1. jula 2011),
http://right2info.org/resources/publications/national-security-and-right-toinformation-as-of-july-1 (pristupljeno 3. septembra 2011).
Obavjetenje Komisije o pojmu koncentracije u okviru Pravila Vijea Evrope br.
4064/89 o kontroli koncentracije meu preduzeima (98/C 66/02), Official Journal
C 66/5, stupio na snagu 2. marta 1998.
Odluka kojom se proglaava Zakon o zatiti od klevete Federacije Bosne i
Hercegovine, Ured Visokog predstavnika u BiH (Sarajevo, 1. novembra 2002),
http://www.ohr.int/decisions/mo-hncantdec/default.asp?content_id=28424
(pristupljeno 6. decembra 2011).
Odluka o restrukturiranju Sistema javnog emitiranja u Bosni i Hercegovini
i o slobodi informisanja i ukidanju krivinih kazni za uvredu i klevetu, Ured
Visokog predstavnika u BiH (Sarajevo, 30. jula 1999), http://www.ohr.
int/decisions/mediadec/default.asp?content_id=31174 (pristupljeno 6.
decembra 2011).
Odluka o uspostavljanju Nezavisne komisije za medije,Ured Visokog predstavnika
u BiH (Sarajevo, 11. juna 1999), http://www.ohr.int/decisions/mediadec/
default.asp?content_id=95 (pristupljeno 15. decembra 2011).
Opa deklaracija o pravima ovjeka (UN, 10. decembra 1948), stupila na snagu
1948.
Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini - Dejtonski mirovni sporazum
(Pariz, 14. decembra 1995), stupio na snagu 14. decembra 1995.
Politika deklaracija iz ministarskog sastanka Upravnog odbora Vijea za
implementaciju mira (Sintra, 30. maja 1997), stupila na snagu 30. maja 1997.
Politika sektora emitiranja BiH (Sarajevo, 28. novembra 2006), Slubeni glasnik
BiH broj 18/07 od 13. marta 2007.
Poslovnik Evropskog suda za ljudska prava (Strasbourg, 1. novembra 1998),
stupio na snagu 1. novembra 1998.
Pravila Ustavnog suda BiH (23. jula 2005), Slubeni glasnik BiH broj 60/05,64/08
i 51/09, stupila na snagu 2005.
325
Zakon o Poreznoj upravi FBiH (Sarajevo, 2002), Slubeni glasnik FBiH broj 33/02,
stupio na snagu 17. jula 2002.
Zakon o Radio-televiziji RS (Banja Luka, maja 2006), Slubeni glasnik RS broj
49/06, stupio na snagu 11. maja 2006.
Zakon o radu FBiH (Sarajevo, 2000), Slubeni glasnik FBiH broj 43/99 i 32/00,
stupio na snagu 2000.
Zakon o radu RS (Banja Luka, 2007), Slubeni glasnik RS broj 20/07, stupio na
snagu 2007.
Zakon o radu u institucijama BiH (Sarajevo, 26. aprila 2004), Slubeni glasnik BiH
broj 26/04, 7/05 i 48/05, stupio na snagu 2005.
Zakon o slobodi pristupa informacijama u BiH (Sarajevo, oktobar 2000), Slubeni
glasnik BiH broj 28/00, stupio na snagu 17. novembra 2000.
Zakon o slobodi pristupa informacijama u FBiH (Sarajevo, juli 2001), Slubeni
glasnik FBiH broj 32/01, stupio na snagu 24. jula 2001.
Zakon o slobodi pristupa informacijama u RS (Banja Luka, maj 2001), Slubeni
glasnik RS broj 20/01, stupio na snagu 18. maja 2001.
Zakon o upravnom postupku (Sarajevo, 25. juna 2002), Slubeni glasnik BiH broj
29/02, stupio na snagu 2002.
Zakon o zatiti od klevete Brko Distrikta Bosne i Hercegovine (Brko, 2003),
Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH broj 14/03, stupio na snagu 2003.
Zakon o zatiti od klevete FBiH (Sarajevo, 2002), Slubene novine FBiH broj
59/02, stupio na snagu 2002.
Zakon o zatiti od klevete RS (Banja Luka, juli 2001), Slubeni glasnik RS broj
28/94, stupio na snagu 1. augusta 2001.
SUDSKE ODLUKE
Apelacija, podnosilac: M.H. (U-39/01), Ustavni sud BiH, 5. aprila 2002.
Autronic AG protiv vicarske (broj aplikacije: 12726/87) ECHR, 22. maja 1990.
Bodroi i Vujin protiv Srbije (broj aplikacije: 38435/05) ECHR, 23. juna 2009.
Bowman protiv Ujedinjenog Kraljevstva (broj aplikacije: 141/1996/760/961)
ECHR, 19. februara 1998.
Chauvy i dr. protiv Francuske (broj aplikacije: 64915/01) ECHR, 29. juna 2004.
Colombani i ostali protiv Francuske (broj aplikacije: 51279/99) ECHR, 25. juna 2002.
329
Nikula protiv Finske (broj aplikacije: 31611/96) ECHR, 21. marta 2002.
Oberschlick protiv Austrije (No. 2) (broj aplikacije: 20834/92) ECHR, 1. jula 1997.
Observer i Guardian protiv Ujedinjenog Kraljevstva (broj aplikacije: 13585/88)
ECHR, 26. novembra 1991.
Odluka o dopustivosti i meritumu, podnosilac: Pres-Sing d.o.o. Sarajevo (AP
1289/05), Ustavni Sud BiH, 9. novembra 2006.
Odluka o dopustivosti i meritumu, podnosilac: Dnevne Nezavisne novine-Banja
Luka (AP 1819/07), Ustavni Sud BiH, 11. novembra 2009.
Odluka o dopustivosti i meritumu, podnosilac: MM Company d.o.o. Sarajevo
(AP 1203/05), Ustavni sud BiH, 27. juna 2006.
Odluka o dopustivosti i meritumu, podnosilac: Slobodna Dalmacija d.d. Split
(AP 1067/06), Ustavni Sud BiH, 13. septembra 2007.
Odluka o dopustivosti i meritumu, podnosilac: Slobodna Dalmacija d.d. Split
(AP 1288/06), Ustavni Sud BiH, 18. oktobra 2007.
Odluka o dopustivosti i meritumu, podnosilac: Kreimir Bevanda (AP 427/06),
Ustavni sud BiH, 5. juna 2007.
Odluka o dopustivosti i meritumu, podnosilac: Mustafa Ceri (AP 24/09), Ustavni
sud BiH, 23. septembra 2011.
Odluka o dopustivosti i meritumu, podnosilac: Zamjenik predsjedavajueg
Zastupnikog doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine prof. dr.
Nikola piri (U 42/03), Ustavni sud BiH, 17. decembra 2004.
Odluka o dopustivosti i meritumu, podnosioci: Amarildo Guti i dr. (AP 1881/05),
Ustavni Sud BiH, 20. oktobra 2006.
Odluka o dopustivosti i meritumu, podnosioci: Mladen i Milan Dunerovi (AP
427/06), Ustavni sud BiH, 5. juna 2007.
Odluka o dopustivosti, podnosilac: ahin Oprai (AP 3932/11), Ustavni sud BiH,
9. novembra 2011.
Odluka o meritumu, podnosilac: Pres-Sing d.o.o. Sarajevo, Senad Avdi i Mirsad
Fazli (AP 1145/04), Ustavni Sud BiH, 2. decembra 2005.
Odluka o meritumu, podnosilac: Press-sing d.o.o. Sarajevo i Senad Avdi (AP
1064/05), Ustavni Sud BiH, 14. marta 2006.
Odluka o meritumu, podnosilac: Sarajevska Pivara (AP 1454/06), Ustavni Sud
BiH, 17. novembra 2008.
Odluka o meritumu, podnosioci: Senad Avdi, Danka Savi i Adnan Buturovi
(AP 787/04), Ustavni sud BiH, 20. decembra 2005.
331
Thogeir Thorgeirson protiv Islanda (broj aplikacije: 13778/88) ECHR, 25. juna
1992.
Thoma protiv Luksemburga (broj aplikacije: 38432/97) ECHR, 29. marta 2001.
Tolstoy Miloslavsky protiv Ujedinjenog Kraljevstva (broj aplikacije: 18139/91)
ECHR, 13. jula 1995.
Troms i Stensaas protiv Norveke (broj aplikacije: 21980/93) ECHR, 20. maja 1999.
Vogt protiv Njemake (broj aplikacije: 17851/91) ECHR, 26. septembra 1995.
Weber protiv vajcarske (broj aplikacije: 11034/84) ECHR, 22. maja 1990.
Worm protiv Austrije (broj aplikacije: 83/1996/702/894) ECHR, 29. august 1997.
Zeko Ivica protiv Slobodne Dalmacije ( P-1/04), Kantonalni Sud Travnik, 13.
oktobra 2005.
Monroe, E., Price, Media and Sovereignty: The Global Information Revolution and
its Challenge to State Power, Cambridge, The MIT Press, 2002.
OBrien Cruise, Rita, Vlasnitvo masovnih medija: Analitiki pregled
transnacionalnih i nacionalnih trendova, UK: The Institute of Development
Studies University of Sussex Brighton.
Ognian, Zlatev, Media accountability systems (MAS) and their application in South
East Europe and Turkey: Professional Journalism and Self-regulation New Media,
Old Dilemma in SEE and Turkey, Pariz: UNESCO, 2011.
Pauwels, Caroline, Konkurencijska politika EU i koncentracija u medijskom
sektoru, http://www.cem.ulaval.ca/pdf/UnionEuropeenne.pdf (pristupljeno 7.
decembra 2011).
Radni dokument Komisije, Medijski pluralizam u zemljama lanicama EU,
Brussels: SEC (2007) 32, 16. januara 2007.
Regulatorna agencija za komunikacije BiH, Izvjetaj o sluajevima krenja pravila
u 2010, april 2011, http://www.rak.ba/bih/results.php?searchinput=Izvje%C5
%A1taj+o+slu%C4%8Dajevima+kr%C5%A1enja+pravila+u+2010&submit=
Tra%C5%BEi (pristupljeno 27. marta 2012).
Regulatorna agencija za komunikacije, Pregled Sektora komunikacija u Bosni i
Hercegovini: Harmonizacija sa EU standardima i uloga Regulatorne Agencije za
komunikacije, CARDS projekat saradnje, 2006.
Reporters Without Borders, Freedom Press Index 2004. East Asia and Middle
East have worst press freedom records, http://en.rsf.org/press-freedomindex-2004,550.html (pristupljeno 6. decembra 2011).
Safax- Sarajevo, Kantonalni propisi slinosti i razlike I i II, Sarajevo: Novosti o
medijima, broj 24 i 25, Serija I, 25. januara i 8. februara 1999.
Smartt, Ursula, Media Law for Journalists, UK: SAGE Publications Ltd, 2006.
Solove, J. Daniel, Nothing to Hide: The False Tradeoff Between Privacy and Security,
USA: Yale University Press, 2011.
Stratford, Jemima, Striking the Balance: Privacy v Freedom of Expression under
the European Convention on Human Rights, In Colvin Madeleine, Developing Key
Privacy Rights, UK: Hart Publishing, Oxford, 2002.
Udovii, Zoran et. al., Mediji na prekretnici: Medijska slika BiH, Media Online
2001.
Udruenja BH novinari, Mediji prekrili kodeks objavivi identitet maloljetne rtve
lanca prostitucije, BH novinari, 17. marta 2010.
University of Oxford, A Comparative Study of Costs in Defamation Proceedings
335
Across Europe, By Programme in Comparative Media Law and Policy Centre for
Socio-Legal Studies University of Oxford, decembar 2008.
Vijee Evrope, Evropski sud za ljudska prava: injenice i statistika 1959-2009, april
2009.
Vijee za tampu BiH, Izvjetaj broj 2 o stalnom monitoringu tampanih medija:
april-maj 2004, Sarajevo, septembar, 2004.
Whittle, Stephen and Cooper, Glenda, Privacy, probity and public interest, UK:
Reuters Institute for the Study of Journalism of the University of Oxford, 2008.
NOVINSKI LANCI
BH Dani, Dvije sablasti, 7. maja 2010.
BH Dani, Nije u porastu govor mrnje, ve manipulacije: Intervju sa Dunjom
Mijatovi, 9. septembra 2011.
BH Dani, Nisam imbecil, 7. maja 2010.
BH Dani, Prorok iz Jagomira, 7. maja 2010.
Dnevni avaz, Djevojica, rtva brojnih silovanja, ostavila tek roenu bebu, 17.
decembra 2010.
Dnevni avaz, Duka Jurii i dalje bjelkinja, 1. februara 2010.
Dnevni avaz, Duka Jurii smijenjena, antibonjaka politika ostaje, 20.
januara 2010.
Dnevni avaz, Duka Jurii uklanjala je nepodobne Bonjake, 1. februara 2010.
Dnevni avaz, Seks afera: Ahmetoviu pakuje autor lanog spiska terorista, 17.
marta 2010.
Dnevni avaz, Srednjokolka i njen mladi raznijeli se bombom, 24. februara 2010.
Dnevni avaz, Tira Avaza nije pao, pala je struka na FTV-u, 23. decembra 2009.
Dnevni avaz, Zato smeta osniva SBB-a?, 4. februara 2010.
Glas Srpske, Ministar Sadik Ahmetovi i jo 16 lica bludniili nad djevojicom,
16. marta 2010.
Glas Srpske, Ministar Sadik Ahmetovi i jo 16 lica bludniili nad djevojicom,
17. marta 2010.
Magazin Express, Nedad Ajnadi mora krivino odgovarati za smrt 126
patriota, 13. maja 2010.
336
337